Professional Documents
Culture Documents
Sistemi Za Prijem Bocnih Sila PDF
Sistemi Za Prijem Bocnih Sila PDF
MENTOR: KANDIDAT:
dr Danica GOLEŠ, dipl.građ.inž. Strahinja MITRIĆ, M20/2017
Subotica, 2018.
Montažne betonske konstrukcije šk. 2017/2018 Seminarski rad
SADRŽAJ:
1 UVOD ........................................................................................................................................................3
1.1 KRUTI RAMOVI ...................................................................................................................................3
1.2 KONSTRUKTIVNI ZIDOVI ................................................................................................................................ 3
LITERATURA ...................................................................................................................................... 42
1 Uvod
Primena inovativnih ideja za izvođenje konstruktivnih veza prefabrikovanih elemenata i naknadnim
eksperimentalnim analizama izvedenih montažnih konstrukcija, rezultirala je značajnim napretkom
prefabrikovane betonske industrije u seizmički aktivnim regijama Sveta u protekle dve decenije.
Primera radi, na Novom Zelandu prefabrikovani beton se koristi za izvođenje krutih ramova još od
1980-ih. Kao i kod drugih konstruktivnih sistema, glavni izazov prilikom upotrebe prefabrikovanih
betonskih elemenata za izvođenje sistema za prijem bočnih sila je pronalazak istovremeno ekonomski
opravdanih i praktičnih sredstava povezivanja montažnih elemenata, a u cilju obezbeđivanja
odgovarajuće krutosti, čvrstoće, stabilnosti i kapaciteta za prijem bočnih uticaja. Projektom bi trebalo
predvideti takve performanse konstruktivnog sistema usled kojih bi se obezbedile minimalne prsline i
oštećenja prilikom izlaganja relativno čestim zemljotresima srednje jačine, te da sistem ima dovoljan
kapacitet za prijem bočnih sila zemljotresa velike jačine, kako ne bi došlo do urušavanja objekta.
Pored toga je i jednako važno da montažni sistem ima prednosti u odnosu na druge konstruktivne
sisteme kako sa ekonomski opravdanog aspekta, tako i sa praktičnog stanovišta. Efikasan projekat,
prefabrikacija i montaža prefabrikovanih elemenata koji čine sistem za prijem bočnih sila zavisi od
nekoliko faktora:
• pristup projektovanju
• horizontalne i/ili vertikalne veze
• pouzdanost veze
• trajektorija unutrašnjih sila i 3-dimenzionalna kinematika sistema
• temeljna podkonstrukcija
Uopšteno, sistemi za prijem bočnih sila izvedeni od montažnih ili montažnih/prednapregnutih
betonskih elemenata su ili kruti ramovi ili konstruktivni zidovi. Dvojni sistemi, u kojima su ova dva
sistema kombinovana za prijem bočnih sila u istom pravcu su mogući, ali takvi sistemi su nedovoljno
ispitani. Uobičajeno je, posebno u regijama niske i srednje seizmičke aktivnosti, kombinovati krute
ramove ili konstruktivne zidove paralelno sa nosećim ramovima.
1.1 Kruti ramovi
Kruti ramovi su čest izbor zbog svoje inherentne prostorne fleksibilnosti. Ramovi imaju prednosti nad
sistemima zidova zato što u njima dolazi do disipacije energije u više područja i kao takvi su dovoljni.
Glavni izazov prilikom upotrebe krutih ramova je dimenzionisanje greda i stubova kako bi se
obezbedila kontrola relativnih bočnih pomeranja između etaža prilikom zemljotresa. Ova kontrola je
posebno potrebna kada objekat sadrži elemente koji nisu projektovani za prijem velikih međuspratnih
pomeranja.
1.2 Konstruktivni zidovi
Prefabrikovani konstruktivni zidovi pružaju odličan omotač za niske poslovne i industrijske objekte,
relativno su laki za proizvodnju, dugotrajni, efikasni po pogledu konstrukcije i energije. Velika bočna
krutost i deformabilnost prilikom uticaja bočnih sila ih čini veoma poželjnim za kontrolu međuspratnih
bočnih pomeranja prouzrokovanih zemljotresima, minimalizujući konstruktivna oštećenja. Pored
otpora na bočne sile, pružaju i estetski zadovoljavajuću fasadu, vatro-otpornu barijeru i potporu za
termoizolaciju, što ih čini poželjnijim izborom investitora i projektanta. Konstruktivni zidovi mogu
pronaći primenu kod konstrukcija čije potrebe funkcionalnosti i nosivosti omogućavaju integrisanje
zidova u konstruktivni sistem, preferiran su izbor kod objekata gde je bezbednost glavni činilac
projekta. Troškovi povezani sa gubitkom poslovanja, oštećenja opreme i konstruktivnih oštećenja
tokom zemljotresa srednje jačine su postali glavni kriterijum, s’ obzirom na to da su procene posledica
nanete štete tokom nedavnih zemljotresa širom Sveta i zaustavljanje poslovanja i proizvodnje
oštećenih industrijskih i poslovnih centara prekomerne. Takav trošak je često uporediv, ako ne i veći,
od troškova konstrukcije. Trenutno se razvijaju konstruktivni sistemi koji za zadatak imaju da
obezbede ne samo životnu sigurnost, već i prevenciju štete na konstrukciji.
2 Osnovna razmatranja
2.1 Kruti ramovi
2.1.1 Raspored montažnih elemenata
Slika 1 prikazuje raspored prefabrikovanih montažnih elemenata i položaj veza koje se mogu koristiti
za izvođenje krutih ramova u seizmičkim područjima. Grede, stubovi i greda-stub krstasti elementi se
mogu prefabrikovati i povezati na gradilištu na nekoliko načina. U većini slučajeva, elementi greda se
povezuju putem in situ izlivenih čvorova bilo na mestu suticanja greda i stubova ili unutar raspona
greda. Sandučasti(školjkasti) gredni elementi i stubovi se primenjuju kada nosivost kranova
ograničava upotrebu drugih prefabrikovanih elemenata. Montažni betonski stubovi se mogu povezivati
na krajevima ili na međurasponu putem otvora za ankere ili ne-kontaktnim nastavcima šipki
upotrebom otvora sa žljebovima.
2.1.2 Klasifikacija
Kruti ramovi se u konstrukciji raspoređuju tako da obezbede otpornost na bočne uticaje u jednom ili
dva pravca. Ramovi ukrućeni u jednom pravcu se izvode sa ili bez tačkasto oslonjenih greda u
poprečnom pravcu, a čija je glavna uloga da primaju gravitaciona opterećenja. Ukoliko se kruti ramovi
u jednom pravcu izvode po obodu objekta, moraju se predvideti i poprečne grede kako bi se
obezbedila neophodna stabilnost rama u ravni. U zonama visoke seizmičke aktivnosti ramovi ukrućeni
u dva pravca su češći izbor, pošto svaki stub, kao i temelji, učestvuju u prijemu bočnih sila u oba
pravca. Osim prijema bočnih sila, prednost prostornih ramova je u tome što inercijalne sile nastale u
dijafragmama imaju kraći tok do stubova, koji ih preuzimaju. Otpornost na bočne sile elastičnim
ponašanjem ramova se može omogućiti prednaprezanjem ili upotrebom mekog čelika za armiranje, ali
u većini ramova dolazi do nelinearnog odgovora zbog razvoja prslina u gredama, stubovima i
čvorovima, pa se projektom mora predvideti očekivana degradacija krutosti uzrokovana pojavom
prslina.
Ovi sistemi su projektovani tako da simuliraju ponašanje kovencionalnih in-situ armiranobetonskih ili
prednapregnutih betonskih konstrukcija u pogledu krutosti, čvrstoće, duktilnosti i karakteristika
disipacije energije. Ekvivalentnost između prefabrikovanih i monolitnih sistema bi trebalo odrediti
eksperimentalnim putem. Prefabrikovani sistem se smatra ekvivalentnim monolitnom ukoliko su
pomeranja u granicama od 80-120% u odnosu na monolitni identičan sistem i ako disipacija energije
prilikom drugog ciklusa opterećenja nije manja od 80% dobijenih rezultata na identičnom monolitnom
sistemu. Kod sistema ekvivalentnih monolitnim omogućava se razvoj plastičnih zglobova u prethodno
odabranim zonama ramova. Te zone su dimenzionisane da budu duktilne, u zavisnosti od zahtevane
lokalne duktilnosti. Druge zone i elementi konstrukcije su predimenzionisani kako bi uvek bili u
granicama elastičnog odgovora i na taj način izbegli razvijanje neočekivane i nepoželjne reakcije.
Glavna prednost sistema ekvivalentnih monolitnim je u tome što se mogu projektovati u skladu sa
standardima datim za konvencionalno izvedene betonske sisteme u seizmičkim područjima. Kod ovih
sistema, kapacitet duktilnosti sistema zavisi od neelastičnih deformacija i kapaciteta duktilnosti
kritičnih zona plastičnih zglobova. Kapacitet duktilnosti sistema varira od početnog, odnosno
nominalno elastičnog do potpuno duktilnog sistema.
2) Sistemi sa spojnicama
Slika 4. Klasifikacija sistema zidova prema mehanizmima prijema bočnih sila u ravni [1]
2.2.2 Klasifikacija
Otpornost na bočne sile prefabrikovanih betonskih zidova se može omogućiti na tri načina,
uklještenjem zidova u temeljnu konstrukciju, uparivanjem putem greda ili drugim specijalnim
sredstvima i obrtanjem. Uklješteni zidovi se odupiru momentu savijanja, koji se razvija usled bočnih
sila, savijanjem. Upareni zidovi se odupiru momentu savijanja usled bočnih sila induvidualnim
savijanjem zidova i parom normalnih sila. Zidovi koji se obrću se odupiru bočnim silama preko para
sila koje se javljaju usled ekscentriciteta između gravitacionog opterećenja i reakcije veze zida i
temelja. U nekim slučajevima, zidovi koji se obrću mogu biti prednapregnuti kablovima bez adhezije
kako bi se povećala otpornost na momenat savijanja. U većini zidova ne dolazi do razvoja linearno-
elastičnog odgovora, usled pojave prslina u zidovima, ipak induvidualni zidovi u sistemu se mogu
idealizovati sa linearno-elastičnim karakteristikama kada se u proračun ubaci i degradacija krutosti
uzrokovane pojavom prslina.
Sistemi konstruktivnih zidova sa nelinearnim karakteristikama se mogu podeliti u dve grupe:
1) Sistemi ekvivalentni monolitnim
Ovi sistemi su projektovani tako da simuliraju ponašanje kovencionalnih monolitno izvedenih
konstrukcija u pogledu krutosti, čvrstoće, duktilnosti i karakteristika disipacije energije. Zidovi ove
kategorije se izvode tako da je nelinearno ponašanje konstrukcije rezultat razvoja plastičnih zglobova
u odabranim zonama, uglavnom u blizini ili na samoj bazi zida, te zone se projektuju da zadovolje
očekivane zahteve duktilnosti. Duktilnost sistema se kreće od početnog, odnosno nominalno
elastičnog do potpuno duktlinog sistema. Prednost ovakvih sistema je u tome što mogu da prate
preporuke date standardima za izvođenje monolitnih betonskih sistema zidova.
2) Sistemi sa spojnicama
Ovi sistemi su projektovani tako da se nelinearno ponašanje izaziva na predodređenim čvornim
vezama na osnovu prethodno određenog mehanizma nelinearne deformacije. Tri čvorna sistema su
opisana ispod.
Prvi sistem se sastoji od zidova projektovanih za limitirano duktilno ponašanje, u ovakvom sistemu
veza između prefabrikovanih betonskih zidnih panela je takva da ravni značajno smanjenje krutosti i
nosivosti postoje između susednih panela. Ovakav tip konstrukcija ima široku primenu na Novom
Zelandu u tzv.„tilt-up“ konstrukcijama, uglavnom visine do tri etaže. „Tilt-up“ je tehnika građenja i
izvođenja konstrukcija. Ovom metodom, betonski elementi se izvode u horizontalnom položaju na
prethodno izbetoniranoj površini u blizini objekta i nakon nege betona, se odižu pod nagibom u
vertikalni položaj i podupiru dok se preostali elementi ne ugrade. Ova tehnika se razlikuje od
prefabrikovanja u tome što se elementi izlivaju na samom gradilištu, čime se eliminiše granica gabarita
elementa nametnuta transportom.
Treći sistem sa spojnicama je izveden zidovima koji se obrću, kod kojih je nelinearno ponašanje
rezultat razmaka između temelja i zida. Ponašanje zidova koji se obrću je nelinearno elastično, ovakvi
sistemi takođe imaju karakteristike samostalnog centriranja kao i hibridni, ali nemaju taj kapacitet
disipacije energije.
3 Seizmički pristup projektovanja sistema otpornih na bočne sile
3.1 Kruti ramovi
Nivo projektovane bočne sile zavisi od kapaciteta bočne deformacije sistema i karakteristika disipacije
energije. Relativno velike bočne sile, istog reda kao i sila potrebnih za izazivanje linearno-elastične
reakcije sistema, su izbor za krute ramove čiji je kapacitet nelinearne bočne deformacije nizak.
Suprotno, bočne sile manje od onih potrebnih za linearno-elastičnu reakciju sistema, mogu se
primeniti prilikom projektovanja ramova velikog kapaciteta nelinearne bočne deformacije putem
kinematički prihvatljivog mehanizma.
3) Momenat savijanja usled bočnih uticaja vetra je veći od seizmičkih sila potrebnih za elastično
ponašanje. Ovo je slučaj visokih zgrada u regijama niske ili srednje seizmičke aktivnosti i velike
izloženosti vetru
4) Upotreba prefabrikovanih betonskih sistema ima veoma ograničen kapacitet duktilnosti. Neki
prefabrikovani sistemi pokazuju neadekvatno ponašanje kada se opterete preko granice elastičnosti.
Upotrebu ovih sistema treba ograničiti za objekte projektovane na elastično ponašanje.
Nelinearno ponašanje konstruktivnih sistema može imati prednosti u mnogim situacijama. S’
ekonomskog aspekta, nelinearni sistemi zahtevaju manju otpornost na seizmičke sile i momente
savijanja prilikom projektovanja. Ovi sistemi su pogodni kada se neke od sledećih situacija dogode
prilikom projektovanja:
1) Objekat ima redak raspored konstruktivnih zidova, čime se smanjuju troškovi izvođenja temelja
2) Projektovani momenat savijanja usled manjih seizmičkih sila je veći od bočnih uticaja vetra
3) Prefabrikovani sistem simulira ponašanje konvencionalnog monolitnog sistema i ima adekvatan
kapacitet duktilnosti
4) Izabrani sistem je sistem sa spojnicama i ima adekvatan kapacitet nelinearne deformacije
3.2.1 Kinematička razmatranja
Prisustvo ploče može uzrokovati nenamerno uparivanje zidova, posebno u slučaju kada su zidovi
izvedeni jedan pored drugog sa malim razmakom između. Takvo uparivanje može rezultovati
razvojem sila većih od očekivanih i uzrokovati oštećenja ploče.
Slika 11. Mehanizmi nelinearne bočne deformacije prefabrikovanih sistema konstruktivnih zidova [1]
4. Projekti u praksi
4.1 Kruti ramovi
Veći deo prefabrikovanih betonskih krutih ramova je izveden u Japanu i na Novom Zelandu. Najbolje
smernice za projektovanje su izdate upravo u ove dve zemlje Arhitektonski Institut
Japana[Architectural Institute of Japan (2000)] i Centar za Napredno Inženjerstvo Novi Zeland[Centre
for Advanced Engineering (1999)].
4.1.1 Elementi sistema ekvivalentnih monolitnim konstrukcijama izvedenih bez prednaprezanja
1) Element prefabrikovane grede koji se ugrađuje između stubova
Raspored prefabrikovanih ili prefabrikovanih delimično prednapregnutih elemenata za formiranje
donjeg dela greda je prikazan na slikama 12 i 13.
Prefabrikovani elementi greda se oslanjaju na stub i nakon ugradnje tavanica, u gornju zonu tavanica i
greda, kao i u čvorovima se postavlja armatura, nakon čega se pristupa betoniranju čvorova i gornjeg
sloja greda i tavanica. Ovakav sistem se može kombinovati sa prefabrikovanim ili in-situ izvedenim
stubovima, pritom montažni stubovi mogu biti punog ili sandučastog poprečnog preseka. U slučaju
sandučastog preseka, prilikom betoniranja čvorova, potrebno je prethodno izliti šupljinu stuba.
Podužna armatura prefabrikovanih stubova se ankeriše u dnu stubova preko otvora za armaturu.
Suprotno sidrenju armature metodom savijanja šipki u čvorovima je prepuštanje donje zone podužne
armature u čvorovima[slika 12. b)]. Napomena je da ovakav pristup ima široku primenu u Japanu
prilikom izvođenja ramova ukrućenih u dva pravca. Potencijalni problem ovog sistema je taj što se
razvoj plastičnih zglobova odvija između prefabrikovane grede i izlivenog betona u jezgru čvora. Ipak,
temeljni laboratorijski testovi izvedeni na Novom Zelandu su pokazali da nema vertikalnih pomeranja
između kraja prefabrikovane grede i stuba, ako se greda osloni na 30mm zaštitnog sloja betona.
Slika 13. Primer iz Japana: izgled greda nakon postavljanja tavanica i gornje zone armature (F.
Watanabe)
2) Element prefabrikovane grede kroz koju prolazi stub
Prefabrikovane grede se izvode tako da se protežu od međuraspona do bližeg međuraspona, te se
kao takve ugrađuju preko stubova i element kompleksno armiranog čvora je njihov sastavni deo.
Prefabrikovana greda se oslanja na prethodno montirane ili izlivene stubove, čije prepuštene podužne
šipke prodiru kroz vertikalne otvore na gredi i protežu se iznad gornje ivice prefabrikovane grede.
Otvori na gredi su perforirani sa žljebovima i izlivaju se nakon pravilne ugradnje. Šipke stuba se
preklapaju u žljebastima otvorima narednog stuba kako je to prikazano na slici 15.
Slika 14. Prikaz elementa grede kroz koji prolazi stub [1]
Slika 16. Ugradnja grede upotrebom privremenih plastičnih cevi kao vođica (J. Restrepo) [1]
Slika 19. Primer konstrukcije izvedene sistemom 4 na Novom Zelandu (J. Restrepo) [1]
Slika 20. Detalj sistema ekvivalentnog monolitnom naknadno prednapregnutog sistema [1]
elemenata ili delova betonskih elementa kao što su kratki elementi, duboke grede(debljina>raspon/3),
kape stubova, grede sa otvorima, itd. gde klasična teorija grede nužno ne važi. STM je moćna alatka
pomoću koje inženjer ima kontrolu, uz određeno iskustvo, omogućava inženjeru jednostavno rešenje
za kompleksne konstruktivne probleme.
Slika 24. Detalji veze zidnih panela u sastavu temeljne grede [1]
Slika 25. STM prikazuje trajektorije unutrašnjih sila zidnog panela u temeljnoj gredi [1]
Slika 30. Zidni paneli pre izlivanja sa ugrađenim otvorima za preklapanje (J. Restrepo) [1]
Slika 31. Pogled na 5-etažnu konstrukciju testiranu na Univerzitetu Kalifornije,San Dijego (Priestley)[1]
Slika 32. Podizanje konzolnog zida u Čileu konstrukcije izvedene hibridnim ramovima i zidovima
(P.Bonelli) [1]
5 Veze montažnih elemenata
5.1 Kruti ramovi
1) Veze između greda
U sistemima 2 i 3 poglavlja 4.1.1 prepuštene šipke iz prefabrikovanih elemenata se preklapaju u blizini
međuraspona ili na samom međurasponu, gde se potom i betoniraju. Veza mora biti izmeštena van
potencijalne zone pojave plastičnih zglobova. Na Novom Zelandu, veza greda-greda se formira na
rastojanju d od površine stuba po Standardima Novog Zelanda [Standards New Zealand(1995)], gde
je d efektivna debljina grede. Slično, veza greda-greda u Japanu sistema 1 opisanog u poglavlju 4.1.1
se izvodi u blizini ili u samom međurasponu kada se kroz stub prepuštaju podužne šipke grede. Kod
ovakvih veza, površina betona krajeva prefabrikovanih greda mora biti ožljebljena iliti grubo završena,
očišćena od prljavštine i bez sloja cementnog mleka kako bi se obezbedila kvalitetno izvedena veza
sa izlivenim betonom. Kada raspon između stubova ne ograničava vezu greda na malu dužinu,
omogućava se veza šipkom sa duplim preklapanjem, ilustrovana na slikama 33. i 34. Alternativa
preklapanju šipki je upotreba „ubačene“ šipke sa duplim kukama, prikazana na slikama 35. i 36.,
ovakav pristup pojednostavljuje proces podizanja i ugradnje prefabrikovanog elementa. Ova veza je
pogodna za ivične grede rama u blizini očekivane tačke preloma tokom zemljotresa. Kako bi se
sprečilo rasipanje betona usled radijalnih sila koje se razvijaju oko kuka, poprečne šipke istog prečnika
kao i kuka, se vezuju za kuke, slika 35.
Veza greda-greda se takođe može izvesti zavarivanjem prepuštenih podužnih šipki, pritom
zavarivanje se mora izvesti uz strogi nadzor i predviđenim procedurama kako bi se obezbedio
zahtevani kvalitet. Upotreba mehaničkih spojnica za vezu podužnih šipki sa navojem je moguća,
ukoliko se takođe ispune zahtevani uslovi za kvalitetno izvođenje veze. Preklop šipki putem otvora sa
žljebovima koji se naknadno zalivaju je alternativan pristup, gde je svaki poremećaj sastava beton
štetan po vezu.
Slika 36. Veza izvedena na Novom Zelandu ubačenom šipkom sa duplim kukama (J.Restrepo) [1]
Slika 38. Primer pripreme i izvedenog vara konstrukcije u Japanu (F.Watanabe) [1]
Slika 40. Veza izvedena mehaničkim spojnicama na konstrukciji u Japanu (F.Watanabe) [1]
Prvi način se izvodi preko otvora sa žljebovima, slika 15. Kod ovog pristupa postavlja se košuljica od
maltera plastične konzistencije tako da kada se stub pozicionira istisne deo maltera pre nego što
nalegne na plastične ili čelične podmetače, tada se šipke u otvorima usklađuju u otvorima i zalivaju
betonom, pritom otvori moraju biti čisti i bez primesa prljavštine. Napomena je da se prilikom
nastavljanja veze otvorima, poprečna armatura mora predimenzionisati u zonama krajeva.
Drugi način se izvodi putem bez kontaktnog nastavljanja podužne armature, slika 41. Podužne šipke
prepuštene iz stubova „G“, se zalivaju u otvorima sa žljebovima susednog stuba. Susedno otvorima su
ugrađene dve šipke manjeg prečnika „L“, svaka prečnika minimum polovine prečnika šipke „G“. Šipke
se preklapaju na ne manju dužinu od potrebne dužine sidrenje šipki „L“. Razmak između stubova se
zaliva istovremeno kada i otvori sa žljebovima.
Slika 41. Veza stub-stub putem bez kontaktnog nastavljanja podužne armature [1]
Slika 42. Primer veze glavne i sekundarne grede putem zglobnog čvora [1]
Slika 43. Vertikalna veza između zidova: veza sa pravim šipkama [1]
Slika 44. Vertikalna veza između zidova: veza sa kukama i uzengijama [1]
Slika 45. prikazuje još jednu mogućnost povezivanja zidova, putem poprečnih kuki koje probijaju iz
panela i koje se preklapaju, omogućavajući izvođenje uskog vertikalnog čvora. Ovakva veza je
najpogodnija kada su paneli izvedeni u sastavu temeljne grede.
Slika 45. Vertikalna veza između zidova: veza sa kukama koje se preklapaju [1]
2) Veza zida i tavanice
Ove veze su uglavnom projektovane tako da prenesu inercijalne sile iz tavanica u zidne panele i
detaljisane tako da se izbegne ispadanje iz ležišta ili odlomljivanje betona (eng. concrete pull-out
failure) tokom zemljotresa. Veza između tavanica i unutrašnjih panela se postiže putem dve metode
prikazane na slikama 46. i 47., kod prve metode, panel je izliven kontinualno na mestu ukrštanja
tavanice i zida, gde je u zidu ostavljeno udubljenje kako bi se tavanica nalegla na zid i armatura
povezala putem otvora u zidu. Kada se koriste ošupljene tavanice, beton ispunjava jezgro na mestu
oslonaca. Druga metoda se koristi kada se ugrađuju lamelirani zidovi. Tavanica se oslanja na zid i
ostavlja se razmak kako bi se ugradila podužna armatura zida, potom se gornji sloj tavanice izliva, kao
i razmak između susednih tavanica. Zidni paneli se povezuju putem otvora koji se zalivaju na mestu
ukrštanja tavanice i zida, detalj ove veze je isti kao i veza panel-temeljna greda putem otvora koji se
zalivaju opisan na slici 29.
Postoje tri metode za izvođenje veza tavanica i spoljašnjih zidova. Metode prikazane na slikama 48. i
49. se primenjuju kada su paneli kontinualni. Kod ove dve metode, tavanice se oslanjaju ili na čelično
ležište ili na kratki element, dok se kod treće metode u zidu ostavlja udubljenje, kako bi se tavanica
oslonila na panel, ova metoda se koristi kada su zidovi lamelirani u horizontalnom pravcu, pogledati
sliku 50. U sve tri metode, probijene šipke iz panela su projektovane da prenesu inercijalne sile sa
tavanica putem mehanizma smičućeg trenja, pritom šipke moraju biti usidrene u zidu.
Slika 48. Veza spoljašnji zid – tavanica: kontinualni zid sa čeličnim ležištem [1]
Slika 49. Veza spoljašnji zid – tavanica: kontinualni zid sa kratkim elementom [1]
Slika 50. Veza spoljašnji zid – tavanica: lamelirani zid sa horizontalnim čvorom [1]
6 Dvojni sistemi
6.1 Uopšteno
Kombinacija konzolnih zidova i ramova u sistemu, izvedenih za prijem bočnih sila, se naziva dvojni
sistem. Razlika u bočnom pomeranju konzolnih zidova i ramovskih sistema, kada se kombinuju ova
dva sistema, omogućava jedinstvenu deformaciju koja doprinosi sa nekoliko konstruktivnih prednosti
kao što su izuzetno dobra kontrola zanošenja i odlična disipacija seizmičke energije, posebno za više-
etažne konstrukcije. Kod dvojnih sistema, velika bočna krutost zidova dovodi do dobre kontrole bočnih
pomeranja tokom zemljotresa, eliminišući mogućnost mehanizma (etaže niske krutosti) stubova
ramova. Ramovi, s’ druge strane, pomažu u kontroli međuspratnih pomeranja kod viših etaža
konstrukcije. Stepen u kojem zidovi i ramovi uzajamno deluju zavisi od načina na koji se individualni
sistemi bočno deformišu. Interakcija je najveća kada su vitki zidovi, koji se deformišu savijanjem,
kombinovani sa ramovima koji imaju relativno velik odnos debljine grede prema visini stuba, koji se
deformišu primarno smicanjem. Ipak, ovakva interakcija rezultuje razvojem unutrašnjih sila čija
veličina nije zanemarljiva.
Kada zidovi i ramovi nisu u istoj ravni, što je često slučaj, sile interakcije u oba, monolitna i
prefabrikovana, sistema se prenose putem dijafragme. U nekim slučajevima, sile mogu biti iste ili veće
veličine od inrecijalnih sila tavanice koje nastaju od ubrzanja raspodeljenog opterećenja tavanice.
Slika 51. a), ilustruje sile koje su rezultat interakcije rama i zida, u gornjim etažama, sile interakcije se
razvijaju u istom smeru kao i inercijalne sile, tako povećavajući unutrašnje sile dijafragme, dok se na
nižim etažama sile interakcije i inercijalne sile suprotstavljaju jedne drugima. Slika 51. b), prikazuje
osnovu gornje etaže dvojnog sistema a). Jasno je u ovom slučaju da dijafragme ne mogu biti
dimenzionisane samo za inercijalne sile. U prefabrikovanom betonskom sistemu izvedenom dvojnim
sistemom kod kojeg je visina zidova mnogo veća od debljine greda, većina neelastičnog ponašanja će
biti preuzeta putem zidova, sa značajnim smanjenjem neelastičnih zahteva u ramu, za razliku od
sistema izvedenog samo ramovima. Iako je ovo opšta odlika dvojnih sistema, posebno je pogodna
kod prefabrikovanih konstrukcija u seizmičkim zonama, pošto zahteva niže nivoe detaljisanja od onih
koji bi bili potrebni kod konstrukcija izvedenih samo ramovskim sistemom.
a) PRESEK
b) OSNOVA
Slika 51. Razvoj inercijalnih sila i sile interakcije zida i rama u dijafragmama konstrukcija dvojnih
sistema [1]
Slika 52. Normalizovan odnos bočna sila-bočno pomeranje dvojnog sistema i individualnih sistema [1]
a) OSNOVA
Evaluacija sila dijafragme je problem koji se mora razmotriti prilikom projektovanja dvojnih sistema, taj
problem je posebno naglašen nakon posmatranja ponašanja dijafragmi prefabrikovane betonske
konstrukcije dvojnog sistema tokom Northridge zemljotresa, 1994. godine. Drugi problem koji se
takođe mora razmotriti je efekat fleksibilnosti baze konstrukcije, koji nastaje od fleksibilnosti temelja ili
od deformacija tla. Srodan problem, obrtanje zidove dvojnih sistema, takođe je podvrgnut
laboratorijskim testovima. U ovim testovima, plastični zglobovi su se formirali u bazi zida, zid je težio
da se rotira zajedno sa temeljom kao krutim telom. Takvo ponašanje je rezultat poprečnih ramova koji
sprečavaju prevrtanje. Usled ove interakcije, sledeći faktori se moraju razmotriti:
1) Povećanje zahteva duktilnosti greda rama na zategnutoj strani zida
2) Razvoj sila zatezanja sa druge strane poprečnih greda se može dogoditi usled toga što ramovi
sprečavaju prevrtanje
3) Povećanje aksijalnog pritiska u zidovima će prouzrokovati predimenzionisanje, posledica toga je
povećana potreba za smicanjem u zidovima.
7 ZAKLjUČAK
Eksperimentalnim analizama prefabrikovanih betonskih konstrukcija izvedenih i projektovanih u skladu
sa seizmičkim regulativama, utvrđeno je veoma dobro ponašanje ovih konstrukcija prilikom
opterećivanja relativno velikim bočnim silama. Standardi za izvođenje prefabrikovanih betonskih
sistema otpornih na bočne sile se konstantno usavršavaju u cilju obezbeđivanja funkcionalnosti
konstrukcije i nakon jakih potresa, kao i u pogledu životne bezbednosti.
Izbor sistema za prijem bočnih sila zavisi od seizmičke zone u kojoj se objekat izvodi, visine objekta i
dejstva vetra. Upotrebom analitičkih softvera moguće je izvesti temeljnu 3-dimenzionalnu analizu
stabilnosti konstrukcije, te optimalizovati sistem za prijem bočnih sila u skladu sa propisanim
zakonskim regulativama i minimalizovati uticaj na arhitektonsku funkcionalnost objekta.
Krutost, čvrstoća, funkcionalnost, estetičnost i cena su takođe faktori koje treba razmotriti prilikom
izbora sistema za prijem bočnih sila. U ovom seminarskom radu su pojašnjeni montažni sistemi krutih
ramova i konstruktivnih zidova sa pripadajućim elementima i svojstvenim vezama, čime se
omogućava uvid u prijem bočnih sila različitim izvođenjem veza sistema.
LITERATURA:
[1] Seismic design of precast concrete building structure, fib Bulletin No. 27, 2003
[2] https://en.wikipedia.org/wiki/Tilt_up
[3] http://www.tiltup.com/commercial-construction-articles/concrete-panel-building/
[4] http://dolancon.com/Pages/Blog/?p=140
[5] https://www.concretecentre.com/Concrete-Design/Design-Codes/Eurocode-2/Stut-and-
Tie.aspx
[6] PRECAST HYBRID MOMENT FRAME, clarkpacific.com
[7] Design Guidelines for Connections of Precast Structures under Seismic Actions, Paolo Negro;
Giandomenico Toniolo, 2012
[8] Development of a Precast Concrete Shear-Wall System, PCI JOURNAL, 2007
[9] Predavanja iz predmeta Montažne betonske konstrukcije sa Građevinskog fakulteta u Subotici, šk.
god. 2017/2018.