Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Zagrljena Zivim Svjetlom PDF

    Uploaded by

    Kristina Babic
    3 views40 pages

    Original Title

    Zagrljena_zivim_svjetlom.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    3 views40 pages

    Zagrljena Zivim Svjetlom PDF

    Uploaded by

    Kristina Babic

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 40
    Knjiznica Ureduje i odgovara IVAN ZIRDUM Tedavaé Koritativni fond UPT »Ne Zivi Govjek sazno 0 kruhu« Bakovo Naklada 1000 primjeraka HILDEGARD IZ BINGENA ZAGRLJENA ZIVIM SVJETLOM PROROCKE RIJECI I MOLTIVE DAKOVO 1997 Naziv izvornika UMARMT VOM LEBENDIGEN LICHT PROPHETISCHE WORTE UND GEBETE, Yabrala i pritedila Maria-Assumpta Honmann OSB Niematki izdavae VERLAG HERDER IM BREISGAU 1993 S njemaékog preveo ‘STIEPAN GUT Knjiga se moze nary Kejiznica U PRAVI TRENUTAK 31400 BAKOVO, pp 51 ‘Tel, O31/811-774; Faks 843-049 na adrest: uvop HILDEGARD I DRAMA BOGA I COVJEKA Rane, borbe i spasenje su tema svake generacije, i ta €e Einjenica vjerojatno jo dugo biti aktualna. Je Ii moguée tome govoriti sa Zenom koja je Zivjela prije 800 godina? ‘Takav postupak bi bio dvojben da Hildegard unatrag vige od 800 godina moze ukazati na danaSnje straSne, nezacijeljenc rane, da ta mudra i odvazna Zena nije tako jasno izgovort razlog prastare rane. I vige od toga: da nije istodobno dala i razloge za nadu u bespuéu, na sebi provjerene upute za borbu. Ida nije znala ime i lice onoga koji Ce nas spasit ime vladara, koji i u neprohodno} zemiji duSa ostaje Vladar. Jer uistinu tvoja svemoé sve moéi obuzdava.«! Unaprijed moyemo reci da i Hildegard moze biti neshvaéena i zloupotrebliena, Nije to odredena hrana, ovaj ‘li onaj poludragolj 2a ovu i onu bolest, wopée 10 nije receptura na dobvat ruke, na Sto vjera nevjernika tako rado ‘odgovara - izlijedenje dijetom znatilo bi potcijeniti Hilde- gard. Stvamna ljekovita stedstva idu dublje, jeri stvarne rane idu dublje. Velika iscjeliteljca bila bi s tinkturama obez- vrijedena i ezoterijski potcjenjena. Hildegard je velika, jnjene su misli usmjerene na velike stvari. Ona se osvrée na Za nas zagonetne Zatornike i razaranje, i stoga, ukoliko se nnetko uopée usuduje osvmuti na ova razaranja, u njoj je izrastag sudae u smisla uspravljanja i ispravljanja. Radi se 5 ‘6 drami, kaie smo mi slijepi i odvazni protagonisti i koje Sigtar suigrae ispraviba nave Sepriljanje, privodi resenju- TERI prostatluke. Tu igra promatra Hitdegerd mada sew stam Pasjecaju.promaéaji + 2alosti zakazivanja, »Uvijek peacanmo u ustima oKUS jabuke iz rajac?, okus pobune, samouristenia Rane (© kakvim ranama je jet? Ne radi se o vise rana, ovim iii onim, nego 0 izvor svih rana, Zbog toga smo mi Rtvorenja Dobroga u dobrom stvaranju, uoPée ranjivi, | na Tojem se mjestu tno nalazi mjesto prastare rane Sesto Hi zapravo »silnom moéi protjerani iz zemlje pune blistavog ue? ‘Kada bi se to mogio jasno imenovati, pomos bi se pala- zila vee w samom iment, Hildegard vidi kroz raznolika i istaknuta ranjavania jedno osjeljivo mjesto, nezaStiGeni bok, JOS vibe: ona vidi Mravvora ostati nezastiCen, jer ga Bog Zeli zai, inave bi za Gago svoje stvorenje pozkjedio. Sam Eojvek bi se morao Gudie. Kada bi Bog morag tako neSto »pomaduci« silom Jhametnuti ~ obraniti protiv svakog posredovanja. ‘Da bismo shvatili ono Sto se misli, trebalo bi pomisliti slijedecu tinjeniox: Eovjek potjete od Boga, po njemu Zvi, Sige njegovor snagom, hrani seiztog odnosa, O&:t primjer {2 naieg svijeta: svako dijete naravno dozivijave sretnt Favisncst od vojih roditelja, radujeim se, korist ih, Zvi kao Zfihova slika 1 prilika, zivi od njihove predusretjivost, 1 Prakom odrasiora Sovjeku je poznata ta lijepa Cinjenica- to SO Susrece prvenstveno samo u vjerskom Zivot, nego i Drijateljstvirta, u Vezama, u svemu, dime ga drug} Sspunie vaya: »Punu tadost dakle Covjek ne moze naéi v samome 6 sebis umnogo veéo)injeri mora mu to netko drugi poklonit ‘Ako moditin Covek sporna tue Koja Sola oo drugih, tada on u svom Sreu osjeéa Veliko odiSevljenje, Jer tada se dua prisjeea, kako ju je Bog stvorio.«* Da, covjek spoanaje naglagenu uslu2nost stvari ~ nasuprot svoj no Vovjekovno} sumnj, dab se ane adie oslobodile njegovox ospodstva: »Okruzen snagom stvorova, nikada se vite od njih ne moze olrgnuti, jer su clement svijeta stvoreni da sluze Zovjeku, da mu prazaju svoju pomoé.«° Ina thy svih prijaedjskih odnosa javija se slika prastarog prijatelja is :jim prastara radost; iagenstva, da sto po2elini. Hildegard to zove mradosna znanoste, acid scientia, 70 godiaa pije Nietsche-a" To blazendsto dolazi svima od Boga: on je svoja.stvorenja uhvatio u mreZu prijatejstva: »Svako stvorenie je povezano s nekim drugim i svako bice opstaje po drugom bicu (creatura per creaturam cantineturya.? 308 Tjepse, malo poezije: »Biljke nude jedne drugiena miris svojih evjetova, dagi kamen obasjava druge svojim sjajem, sve SQ zivi in prastaru pottebu za okriljem punim jubasiot Kako ‘snaZno tazi stvorenje poljubac Stworitelja..<® 5 Vibe nego uobigajenim izrazom, Koji svakako radi svoje poznatosti mnogo toga skriva, rune se reti: Stwaralatka snaga. kod Hildegarde nije toliko mudrost®, pogotovo ne konstruktivna volja, nego posve sazeto, ljubav. Svakako ova odavno dotrajala nije’ moze se pratiti sve do neobiénostj ponavijanja, Cin stvaranja jew potpanosti gin ijubavi, kod Hildegarde zamisijen kan cin rodenja Sina: »Mi smo udovi. Koje si stvorio iz ubavi. Kao ‘0 sit ono} Zarkoj ubavi pre svakog stvaranja wrumenilu fone prve 2ore rodio Sina«!! - oboje je djelo bozanskog. Eros. Inspitrana Genezom, ali u prenesenom znacenj, zamisla Hiklegard sama Ibav kao blistavo ijeps devo}. ku, koja se pojavljuje u bijelom, zlata i safimo} modrini. U daljenjem teksts ostaje nejasno, da fi Bog i ova prekrasna 7 jevojka, koju Hildegard w daljnjem tekstu zove materia, Zajedno stvaraju svijet, ili je istodobno djevojka inkarnacija Samog Boga (ajegov Sin?). Posve ima smisla na slijedecem Imjestu prepoznali susret u Hjubavi Boga i materije: ol Eula Sam glas, Koji mi je govorio: djevojka, ko} vidi, je jubav (aritas), Njena domovina je u vjeénosti. Jer kada je Bog Iiio stvoriti svijet, spustio se dolje najnjeznijoj Ijubavi (suavissimo amore). Unaprijed je predvidio sve Sto potre- buje Zivot, 1 to posve na natin, Kao Sto i otac priprema nasliedstvo svom sinu, I yako je oblikovao w Zarkom pozaru Tubavi (in magno ardore) sva svaja dela. Tada je spoznalo stvorenje u svim svojim prilikama i oblicima svog Stvoritelj, jer ljubav je U potetieu kao materia ve¢ bit, ada je Bog izgovorio: Neka bude! Ibi tako, Kao wednom trenutku oblikovan je po ljubavi cijeli svijet. Stoga ciel svijet naziva ovu devojku »Viadaricas. Jer iz ljubavi fe proiziélo stvorenje, ubav je naime od svih bila prva.!? ‘Fao mjesto ne tcba prisiino prihvatii, upravo tako malo kao i sarna Geneza, u kojo je prva voda, nad kojom je lebdio Dun Borji, isto tako vee bila »tus, Ovdje je umjesto prve vode Veé praljubav kao materia. »tus. T sada treba iG: dalje traganju za moguéom pryom fanom (praranom): Odluéujuée je dakle da tkivo svijeta nigdje nije Skodljivo, nego je mnogo vige uw snaZno} nak- Tonosti. Ida Bog u to tkivo Ijubavi nije unio nista 210, pa ‘prema tome i nikakvu ranu. Pa ipak se u tome nalazi jedno Injesto koje Bog nije mogao niti htio odrediti: mjesto na kojem stvorovi »slobodnom voljoms priznaju svoje iskon- sko porijeklo. Tu se nalazi moguénostiskonske rane, itm 6° se uvijek nalazit Da je Bog htio iskliti ovu stobodnn sklonost, imao bi pred sobom umjesto Ijudi (i andela) proizvode, imitacije, Stvorove bez volje- ali tko bi pozelio da ga Ijube automati? Tupravo stoga Sto Bog nije bio nikakav robovlasnik, nije nti 8 stvorio robove, Dovoljno je baciti samo jedan pogled dubinu ovog zapletenog kiupka: stvarno suverena ubav, Njezova ljubav, éezne za slobodom, za samostalnoseu dru 08a ito je njihova ranjivost, Ne granica svemoéi, nego iz nutrine usmjerena granica ljubavi, »Snagom svoje nadasve divne moti ne svladavas nikoga.«!? Tuje otvoreni bok, kako Boga tako i Cojeka: moguénost povrijediti iskonsku ljubav, usprotiviti se ljubavi prema sebi, uskratit uzvratnu Hjubav. ‘Umjesto da kaZe Ti iJa, izgovara Eovjek (s andelom tame) sam Ja iJa sam, U nama postojt jedan glas: »Zasto bih se mio oko negega osim za samoga sebe? (...) Kakav bi to Zivot bio, kada bih htio odgovoriti na svaki glas radosti Zalosti? Ja, ja znam samo svoju viastitu egzistenciju.»Tako je cijela narav Zovjcka iskrivijena ili zaréena.<°! U nama je neunistiva sumnja, koju je najoftije 2a sve nas izrario Nietzsche, u svojim ‘opakim razmiiljanjima: Gdje je Bog, ja ne mogu biti. Ito ‘odbacivanje Boga v korist vastite snage mragna je oznaka nacg stoljeéa, »Kao St i dufa Eini samoubojstvo, ako vige ne pokuSava ovisili o Bogu.Sretan si, ako sti gnojncrane.<°* Aline ijetnik odozgo, { recepture ne djluju fzvana. LijeGnik i recept su jean © {sto, 1 djeluju samo tznotra, usevSi u nas same Cak i tamo gdje smo zaéudeni i ne mozemo tozno fodrediti rane. Moramo rane napustiti, predati, ostaviti ftvorene. »Pokazi mi Tane svoga srea, potrazit éu rane u tvom seu, Zim w Wojim ranama zaedno stobor peti i tako ée¥ imatizajednistvo s Ocer. ppomo¢ vode melje za Zita, tako 2ivim ja, Ijudska dusa, kao Yvodens struja koja nadire w moje tijlo.” »Jahve, moj Gospod, moja snaga, oni daje noge poput osutinih, i vodi me u visine.« (Hab 3,19) Bog me je stvorio. Tka0 Sto je Gospodin moja saga, ako je njegova snaga nada mnom, jer bez njega ne mogu weinit nigta dobro, Po njemu imam 2ivi Duh, po njemu Zivim i kzeéem se. U njemu spoznajem sve svoje putove. Stoga upravija ovaj Bog i Gospodin, kada ga u istini zazovem, moje korake brzo prema njegovim zakonima. Tako kao 810 Jelen hita, kada ezne za izvorom. Kako mi pokazuje ove Visine, ako je sa mnom povezan u svojim propisima. On me izvodi iz zemaljskih poZuda, kao moni pobjednik unistava ih radi mene. Tako da éu mu, kada dodem do nebeskih visina, peprekidno prinosit hvall Te utemeljio granice ljudskog tivota Bog govori: O, vi ljudi! Zasta ispitujete stvorove 0 trajanju vaSeg Bivota? Nitko ne moke predvidjeti duZina 33 svog Zivota, zaobiGi je ili preskotiti. Jer samo ja sam ute- meljio Zivot, Da, o Geovjete, kada vremenski i duhovno postignes cilj svog spasenja, ada ées blagoslivijati protazno 1 prijeci uw ono Sto ne poznaje nikakve granice. Ja znam sve. Ja medutim Zelim Ijudima zajameiti s {ako mnogo pravednosti da kads ih opominjem i bodrim ispune pravednost tako da se nitko ne moze izgovarat, Katkada, kada izrigem sud o Zasu smrti tada su esto ‘judi kao mrtvi, iako iggleda da su jo¥ Ziv, Jer nitko ne moze posjedovati vrijeme ili njime raspologati, ako mu ja po ‘vojoj volji ne dozvolim da Zivi, primjereno koristi, Koj w Zovjeku vidim. To potvrduje i Job, koji kaze: »Pa kada su njegovi dani odbrojani..., kada mu granicu stavljas nepee- Izu. (Job 14,5) (Covjok odgovara) Ti si iznad svega i sve st pred- ‘dio, prie nego je postlo. U tani svoje uzviSenosti utvrdio Sigranice Ijadskog zivota,tako da ne mogw bit nti pomije- rete niti_prekoracene nikakvomn mudroscu,.pamect il Tukavoseu bilo Kojeg stvora, jer su u tvojim tajnama predvidene. Cak nit tada, ako jeu korist djtinstva, Inladost ili slarost Covjeka, granice ne mogu bit) po: ‘makniie, Jer isi nalozio Govjeku da Zvi u East vog imena Ja medutim, 0, Sovjete, upoznac sam te od ute- ‘meljenja svijeta. Ali ipak Zelim tvoja djela primjereno tvo- jim danima procijeniti njihovu korisnost Zelim prosuditi i sv0 tvoje djelovanje savjesno i strogo ispitati. Kada god nnekoga iznenada pozovem iz ovog zemaljskog 2ivota, zadalak Ziveta je ispunjen, do te mjere ispunjen, da taj produzeni Zivot Eovjeka, ne bi vi8e donio nikakve dobre plodove obnotljenom snagom. Tada on donosi mnogo vige ravnodunosti i tjelesnog duha vjere, tako da on samo uskovitlava pratinu praznim odjekom rijeti, traZi ugled 2a sebe, umjesto da me dirne pokretima iz najvece dubine srea a4 ‘toga tom Zivotu ne mogu vige dati nikakvu o¢godu. Mnogo vie morarn tog Govjeka izvesti iz vremenitog, prije nego 310 propadne u beskorisnoj tupoglavosti. ‘Tebi pak, 0, Covjeve, kazem: »Nisam Iii poslao svoje proroke? I za tvo} spas poslao svog Sina na kriz” Radi tebe sam odabrao svoje apstole, da bi ti po Evandelw pokazali Dut istine. Stoga se ne moze’ isprigavati, jer sve dobro ‘duguje§ meni. T za8to me zapostavljas?.« ‘Ako se povrijedis,tada potradi hijegnika da ne bi emo, Nije i Bog stoga ljudima poklonio tako mnogo vremena da bi ga tim snaznije zazvali u pomoé? Ako te je dotakla ‘bodanska milost, tada zazovi brz0,moli, priznaj i plat de tt Bog pomogne da ti, odvraraéujéi 7lo od tebe, da snage 2a dobro, Sve ti je poznato, jer si upoznao Boga po darovima Duha Svetoga. Bog nece dopustiti da padnes. Kada te na- ppadnu drugi tani, tada se brzo obrati Bogu. On ée svojom pomoéi biti wz tebe, Nema li razum i znanje? Kralievstvo Bozje moze’ nati ai tune smijeé postupiti kao wigri, Cujte, vi ljudi, i nemojte previdjeti ulazak u nebeski Jertzalem, VELIKI LIJECNIK Moji me grijesi okresi: kao tofak oko osovine Covjek vjernik, koji je u svojoj nutrini iskusio Bo2ji ‘odgoj i koji se plasi ovih opomena, zna da nece biti poSteden ‘reSnik, nego Covjek koji se kaje. »»0, Boze, ti sve ana, iti si sve savrSeno ostvaio, Ako ‘me moja poZuda navede na grijeh, tada Gu i ja zadrhtati od straha. Tako sam se pokajanjem u svojoj du8i vrationa pravi put, plaSim se da ovo pokajanje nisam ostvario. ‘Takoder se plasim, ako idem lakomistenim putovima i samovoljnim stazama, Plasim se nadalje da sam sve do starosti ostao greéan éojvek. Ili, da se nisam oslobodio arijeha Zak ni onda kada prema ajima osjecam gadenje iz boli Zalost. I zato sve to? Jer znam Sto su i Kakvi SU ti rijesi Ja sam kao tofak, koji se okreée ponekad prema sjeveru, ponekad prema istoku, ponekad prema JUgU i pponckad prema zapadu, Jer ako ove grijehe koje sam primio istotnim griebom osje¢am, tada ih unosim iu svoje mifljenje, govor i djelovanje, 1 kada se moja dua na to podsjeti tko je ona, tada prosijavamo jemenu pljevu iz roda mojih dobri djela. 1 ve to ipak ne sprovodim do ispunjenja, jer sam tijelo i krv. 1 Kada s gadenjem radi svojih grijeha dodem u doba starosti tako da me dalje grijetenje viSe ne raduje, i kada nadalje mogu svoj Zivot ukrotti i kada uz to svoje grijehe elim popraviti,ipak to ne izvrSavam. I tako postajem kao tovak koji se okreée bez évrstog ostonca, ©, Bove, sve su to razlozi, koji me Zele zaplasiti pred ‘mojim grijesima. I Sto god da utinim: U svojoj dusi znam «dat nikoga neée’ postedjeti, Koj 1 se suprostavi grijesima. 38 Da, ti si u podetku greSnog andela bacio u pakao. 1 Eovjeka si poste njegovog pada poslao u progonsivo. Sve do Unistenja uzvraéa’ udarcem na svaku nepravdu njegove kkrivice. Ali ipak se nadam, jr ti si napustio nebo i odjenwo, se ijetom, Jer tebi je paliGovjek i gresnik prepustenna vol, jer ti si ga svojim milosrdem pokorom ofistio. Stoga 2ivint ‘kno pokajnik, kojega si oprao od njegovih grijeha.« Koliko god govjek bio upleten u tefku krivnju, ja ga Uvijek uadizem od smart spasu i 2ivotu, Ja mu ne uskracyjem nebesko nasljedstvo, ako svoje prekrSaje gorko oplakuje ito tins iskrenim pogledom koji je upravljen prema dobru, Jer on me je izazvao na srd2bu, To potvrduje i David u mom dubu, kada govori: »Mojt {6 dumani uzmaknuti tim te zazovem, Ovo sigurmo nat Bog je za mene.« (Ps 56,10) (Hildegard odgovara:) Lezim tami, Dokle god u 'meni postojisvjetlo Zivota, moja ée duga pokazivati bozan. sku milost kao svijetlu jasnoéa iz. nadnaravnog. sjaja Muivena botom srea stoga cu te zazivati u gorkom kajanju radi svojih grijeha. Svima, koji te zazovu tista stea, dajeS spasonosno stedstvo svoje dobrote, Milostdno si ucinio da tom tvojem iskuSenju spoznam: Ti si moj Bog. Uvijek me je unaprijed vodila twoja milost, kada sam ' djelima pravednosti spoznala da si mo} Bog. Kada sam nadalje spoznala da svojim zlim djelima samu sebe odbacu. Jem, tada siti ona} koji moze sve izvrSiti, Ti me prihvacas »lavuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me imrze, izbavi me - iz voda dubokih, Neka me ne pokrija valovi, nek me ne proguta dubina, neka bezdan ne 2atvori usta nada mnoml« (Ps 69,15-16) Gospodine, Boze, wojom blagom milogéu oslobodam sebe greénika od trule2i, u kojoj sam po tijelu rodena, Ova ‘me nagoni na grijeh, kojim se u meni uzdife tako mnogo 39 okorjelosti, Ti me oslobadas od mojih velikih potuda. One ‘sn plod zemlje, jer sam od samog potetka od zemlje bila coblikovana, ‘Ti medutim, Bo%e mo}, ostobodi me mojih djela veeanih uz zemiju, da se ne nadem u edbojnom: smacks ka0 Tuono} zaboravijenosti, Koja me kao tmom smirtiprikiva wz Kaznu pakla, Mnogo vige mi udijeli snagu spozngje dobra, dda spunjena nadasve slatkim miomirisom bo?anskih snaga, tako prodem avom zemaljskom stazom, i da ju istodobno Evrstim Koracima pod nogsma zgazim. "Ne oduzmi mi svoja dobrotu, da se ne wtopim a ovom fopasnom i opakom vrtlogu lakomosti. I nemo} dopustiti da ja naviknota na za djela,osvetom stare zmije budem progu tana, Koja Zivi u »podzemnom svijet, u paklu zabo- ravijenosti od Boga, Nemoj dopustit:& se nada mnom sklopi pakleni glib § uniSti me. U oholosti je prisutan pakao kao posljediea i izarkenje svih zlih djela. Taj pakao otvara svoja usta,‘ ie mrt. Konaéno nemo} dopustti da me sma proguta i sviada, a0 da nema nikogs koji bi me od nje mogao otrgnuti (0, Bote, to ne moras uéiniti radi mojih zasluga ~ one su uistina tako male -- nego jer siti dobar. Jer sretan je ona} Zovjek kojega Bog usliSava i Koji: to od Boga prima milost dda izmoli ono sto se moze izmolit. U rosi skrusenosti srca uspijevaju Bode snage ‘Ako je Zovjek radi svojih grjeha tako Zalostan da se ne usuduje nadati spasu svoje duve, tada ga dusa strpjivo 40 prihvata, aa mu predoguje da je Bog 2a éovjeka radi ‘njegovog spasenja primio ik ovjeka. Ion mu pomaze da se oslobodt svojih sumnji u nadu, kako je zapisano: »Ako se na nebo popnem, ondje si, ako w podzemlje legnem, i onde si (Ps 139,8) 0, Bove, svaki napredak svetaca kao i njthovih nebeskih ela, soe (v0) uspjeh, jer tii ih svojom vatrom zapalio, Ti si u svojoj ljubavi dao da rosa skruenog stea kaplje na Sovjeka ‘Tom rosom nigw i zelene se peostale Boze snage. Ako moram siGi u dubine ponora grijeha, jer sam tebe zaboravila, ada sam zasluzila kaznu pakla. Ako te medutim Zazovern % dubini istinitog kajanja i gr€evito zaplacem, [pomazat Ge me svojim kxpljicama kev i spasit Ge me. Jet {i si moj Osloboditel i moj Spasitel ©, prokrasna priliko, o slatki mirise dobara za kojima Eeznem, U tvojoj krVi, Sine Bodji, s tobom smo povezan. LUvijek uzdizemo pogled ktebiu zatoenju suza, Koliko god te Lestom vidimo, Zelimo biti ud tebe. Mi Zivimo u svijetu, 441 Zivi8 u nao} S98. Grlimo te u sicu, kao da te sada posjedujemo, Ti si najsnazniji lav. Osvario si nebo. sifao w Avorac Djevice. Unistio si smrt i uzdigao Zivot u nebeski grad. Upoznajte dobrotu vaseg Oca. On sam vas je oslobodio {x davolskih zuba. To se medutim dogada pravim prizna- njem yjere i istinitim oprostenjem. On vam je dao sva dobra 5 Kojima mofete djelovati da biste mogli posjedovati ne- beski Jenuzalem, koji ste grefaom prevarom izgubili. Stoga raduj se Kéeri Sionska, jer ti je Boz ponovno poklonio dobra, Koja ti je oduzela zmija. Ona sada svijetle 10 joS vecem sjaju, nego Sto su ikada ranije mogla 4 Sagrijesila sam protiv nebeskog umjetnickog dela, ‘koje sam ija sama U Evandelju govori mladi sin: »Ustat 6u, poti svomu ‘cw i reéi muss Oe, sagrijelih protiv Neha i pred tobor! Nisam vige dostojan zvati se sinom tvojim, Primi me kao Jednog od svojih najamnika.« (Lk 15,18+19) To znati Sovjek ‘Se obraéa pomocu opomena Duba Svetoga od tereta svejih Blea 1 govori sebi »Zelim ustai iz nepodnosivog tereta grijeha, koje radi tetke krivice vite ne mogu iadriati. Stoga se obracam, oplakujem i Zalim zbog svojih zlodjela, éinim to od stes. ‘Tako dolazim svom ocu, Koji je radi toga mj Otac, jer me stvorio. I govorim mu: O&e, sagrijedih protiv Neba, to znad: protiy nebeskog umjetniékog djela, ato sam ja sama, Jer si me oblikovao po svojo} Volji, u tom stvorenju toliko ‘osjecajno dimut, stoga bih i ja morala u svom djelovanju vriti volju neba. Ali ja sam searnotnim djelima zakraijelo. Sagrijesila sam pred tobom, jer sam ljudsku narav u sebi groznim djelima obeséastla. Stoga sam ja i ‘samo ja kriva.usvojnj propasti tako i pred tvojim bozanskim veliganstvom. Nisam dostojna da se 2ovem tvojim sinoat. fer Woje sam stvorenje usebiradi loge svog stea drugatije usmjerio nego Sto sii to zamislio. Ali dopusti da sada budem two} rob, jet 1i si me cijenom krvi svoga Sina ponovno otkupio. Niega, svoga Sina, isi uz takvu cijenu Zitvovao da njegovu smart nikada nikakva stedstva nege modi naplait Smet se odie th greSnika 2bog pokore, koja je rodena u patnjama (og Sina. Adam je izgubio zakonito naslijede sinovstva, Kao sin stvoren je u pravednosti, ali je bio prevaren radi sjaia 42 svoje sree. Sada moraju biti unistent grijesi pokorom Covjeka, jedinjenis krviju tog Sime PO ada je dua alu gj sakvenos¥jeto, kaa seinadalie ne moze suztrtat od picha de gone cies oj optu2uj: WA, ah ja nesetna, ja sam Bt ah Body usprkos tome zaplciena odwratnegnjche akan noe rmogu s rads pogtedt prema nobu koje fe oe See ako tonem u pakao?« 7 Ali potom se opt snalat i Kade: »Sto si mi, duo, ‘onula St jecas w meni? U Boga se uada) es oat See Blavit pase svoj, Bopa voc a va) Jer stint pokalanjem spatena sam po njegover milosrdu iz paklenog vitloga, koji sam zasluzila. vee {milosen Botjom uesena jacana, opetovano go- ‘ot: Dato moja, zat Falosna? Ua u Bosas fr sé gaslavim. Gn je mojspas hojomu obracumncvoh gece Tone mo} Boge Kada Eovjek, prsiljenprizodom de, 2k pop foie grijete, ta on govor! u taden prepclice wee Yor koja te @ nega leva: Sto simi ae chee to Jecal w meni? U Boga se water opel ce ec tang spaenje staf, Boga svop!« (PaaS Tako milosu Rozjom,s vadasima i suzama, mo is- ‘orien an io ei adam to dace po ena Svog Gospodina bitvoslobodena: On je sbog sooo aa podnie éavie i kopljc. * inon ene {toga sled: da svazladjetn mora biti gorkimn jane izivtena kao hrana 1 pice Jer tho se een athe. exiutjava ope v dob djing Nadasve dobri Otae poslao je svog Jedonorodenca da lumre 28 narod, Jer on je fitio osloboditi Covjeka od moet a fe loboditi Covjeka od “a I stoga svijet govjeku Bogu i Bog ugovjeku. Coviek ima zajednistvos Bogom, On sada posjeduje listavo syjeto, tr ncbu, koje lista kraxotom Koju je jednom imao. To se ne bi dogodilo, da Sin Bogit nije primio tjelo 1 Covjekom postaa Mi putnic, so bismo sada teal uBiniti da bismo iahjeglterjene? Moral bismo titi Kraljeva ke, ali mi smo Zapail uw senku grijcha, O. sunce Zivota! Prenesi nas na Svojim rukamna u nadasve Pravedno naslijede, Koje smo w ‘Ruan izgubili O, ral Kaljeva, utvojo}borbi vojujemo. ©, slatko bozanstvo, 0, blagi vote, u tebi demo i zazi- vane s¥e Bo2je snage. Kristov, veliki teenie Covjek vjernik vidi svoje rane. I prije nego Sto utone ‘useit, tradi lijetnika, On e lijednika i naéi, ako ga usvojim ppatnjama trai. Lijeénik €e mu pokazati gorki sok pomast Kojom moze biti i2lijegen. To su stroge rijegi. Njima ce bi iskuSan, odakle dolezi Kajanie, je li korijen unjegovom stew jit dolasi s vjetrom nepostojanosti. Kada ga je Iskuéao, dat fe mu vino pokajanja, Kojim ée isprati neugodan miris rana Trnadalje dat Ge mu ulje milosrda da ubla2i rane sve &o inlijesenja Ja sam veliki lijetnik 2a sve botesti. Kao ito Gini Iijednik, toga se dréim i ja. On pregleda patnje i Zarko tr spasonosna sredstva, Ako je patnja malena. ako je lijet. ako je teska, tada kaze bolesniku: »Zahtijevam od tebe Srebro i zlato, Reci €u t Sto mi moras dat« Aliako bih, éovjeée,tako btio postupit,tada bits lake arijehe izbrisao uzdasima i suzama i dobrom voljom Covjeka 48 Kod (eSkih prestupaka medutim govorim: »0, Zovjete. {ini pokoru i promifjeni se, ada éu ti pokazati svoje milosrde i dat cu ti yjeéni Zivot « »»Na postell Se tebe speminjem, u bdijenjima noénia rislim na tebe. Ti postade meni pomo¢, Kligem u sjeni krila Wojih.« (Ps 63,7-8) Uvijek, kada sam osloboden teSkib grijeha, radujem se, jer ti si me branio i zaititio. Tja oJakSano diem, jer moja ‘dua éezne da dobrim djelima k tebi dode. ‘Pa hudem osloboden od mojih neprijatelja, svim silama zazivam tvoju mosey snagu, Jer ja sam tvoje umjetnitko djelo."T si me eblikovao. Lveé pri svih dana bio e tvoj plan da me stvori§tako Kako ‘bi mi pomogli svi stvorovi Kada si me stvorio, dao si mi tako mnogo snage da djelujem kao Ui. Tako kao Sto si me oblikovao, pripadam vehi Ustani, 0 junae,o ratnige! Zasnu) u svojim praved- him sudovima svako pravo da tvoji sudovi ne propadnu. secs medutim kr} postojt ef dowijeka Mi sins pk ‘maleni, smiluj nam se. (© Rijeti O&eva! Ti si u krugu dnevnog tijeka svjetlo prvog jutarnjeg tumenila. Sve gini8 u boZanskoj snazi Kada su usahle Botje snage koje daju moé da se sve zazeleni Usahle su Bozje snage koje daju moé da se sve zazeleni i sva pravednost je poklekla pred rasulom, Ljeti je vladala viSestruko protunaravna hladnoga i sasvim neprimjerens vrucina zim 45 1 nastala je takva sua i vlagnost u veri s dragim _znacima koji su prethodili, da su mnogi govorili. Predstoji ddan suda svijet ‘Tada reée Sin Ocu i progovori: »U potetku zazelenjeli “su se svi stvorovi.U stedini vremena procvjetalo je evijee. Potom je usabla snaga ehnavijanja« ‘To je ugledao iskusni junak i rekao: »Poznato mi je ovo vrijeme, Alt zlatni bro} jo§ nije ispunjen. Ti, O8e, praogledalo svega stvorenoga, posledaj: Tepim slabost a §Svojem tijelu, Veé je Klonula moja neznatnost. Spomeni se, a obile, koje je postojalo u povetku, ne smije usahnai. ‘ec tada je je bila tvoja nakana, da nikada neées odveatiti ‘svoj pogled dok ne ugledss moje tjelo puno dragulja. Sada ie Zalosti to svi moji udovi postaju ruglo. O&e, pogleda), Pokazujem i svoje rane-« Hvala krvi Kristovoj! Ona se oslanja na vjernost oklops pravednost i bozanskih snaga. Na mjestu okrepe krv Kristova je svoje vjemnike ponovno uspravila. Ti medutim, Jeruzaleme, radu} se! Jeri $1 Kristovim patnjama vjernike wistinu primio, “Ti medutim, jutarnje rumenilo spasa, Zari§ se od sreée, jerje Jentzalem u radosti spasio svoju djecu. I stoga pjevaju Andel svoje hvalospjeve i govore: » Mi smo iz tjeska vasih Ajela iscijedili vino, Stoga imamo s vama zajednistvo. Lu- tifer bjedi, on se krie, kao Sto se zmija krije u svom paklu.« ‘Sada, O&e, oslobodi dobrostive svoje iz njihove bijede i njihovih bol. Jer onaj, koji je od zemije nastao, klige od radosti uw nebu, Bog ne zaboravlja da Zovjeka Zeli ofivjeti na nov natin pokajanjem zbog njegovih grijeha. 46 Krist moli Oca za udove svoga tijela (Ovim rijetima govorio je Sin Ocu: 0 Ote, uvijek sam bio kod tebe. Ti si me poslao da primim odje¢u tijela. I tako sam boravio na zemij i ispunio sve Sto si mi nalozio. Jer sam ja tvoja istina, Sve si stavio pred moje noge. Ja medutim siojim nad njima, jer su oni s ‘moje lijeve strane i ne mogu doéik tebi, je je tvoje istinito djelo s tvoje desne strane. Ova djelo ostvarujem s tobom, kao Sto si mi od iskona unaprijed predodredio. Kao Sto Gospodin stoji na podnozju svojih nogu, tako uuspravijam svoje neprijatelje. Pruzi mi stoga svoju pomoc i spisi me od mojih neprijaelja, Jer sam tvoj Sin, Koracam, preko tegla guja i zmija. Obrat! stoga svoju paZnju na moju Skrb 2a moje udove, Da, eijelo djelo spasenja, Koje si bio i ‘meni predao, doveo sam do kraj. I tako sam ja u tebi i ti ‘meni, i mi smo jedno. | ponovne progovara Sin cu: »»Spomeni se sada da sveobilje, koje je u posetku bilo stvoreno, ne smije propasti. Jer na pocetku svijeta ti si predvidao njegov kraj. Ti ga nisi prepustio zaboravu, kao Sto si zaboravie one, Koji su se strmoglavili u nesrecu. 1 nemo} dopustti da mnogobrojnost Ijudskog roda, kkoju si u poéetku predvidio u prvom govjeku, iSéezne Uunistenju. Jer to nije bila (voja volja da se prije odredenog roka ljudski rod potpuno izbrie, Kada si stvorio éovjeka, odlutio si u svojoj prvabitno} odluci da tvoje oko, tvoje znanje, sve predvida, sve ispravno reduje, i nikada ne odstupa od onoga Sto si poduzeo. To znati: da nti Covjek neée potpuno nestati zbog svoje pret- jeranosti, da svijet propasti, doklegod ne vidié moje tielo, na njegovim udovima, puno dragulja. Jer si vjernike kao a ‘moje udove ukljutio, tako je moje tjelo savrSeno u svima ‘onita koji su ti po meni povjereni i tebe Caste, Oni su kao ‘ago kamenje, u kojima blistaju bozanske snage, Jer sam se prema tvom planu odjenuo odjecom Sovjeka, zabrinet sam da moji udovi, a to su oni Koji su sakramentom krStenja sz mnom povezani, od mene ne ot- padnu. ‘Ako oni sina propasti (antkrista) susaju i Caste ea, postat Ge ruglo davolskom prevarom. \Vratit 61 onoga koji je otpao. Tvrdokorne medutira, koji Zele ustrajatiu zlu, odbacit cu. O&e, jer sam tvoj Sin, sjeti se one Ijubavi s kajom si me u svijet poslao. Promatraj moje rane po kojima si po svojoj zapovedi otkupio Zovieka, Pokazujem ti (svoje rane) kako bi se smilovao onima koje sam otkupio. Nemo dopustii da budu izbrisani iz knjige ivota. Jer kerviju svojih rana dovodim ti ith natrag snagom pokajanja, dda ih onaj koji se ruga mojem utjelovijenju ne odvuee & propast. 48 DJELO SPSENJA 49 Cijelo svoje djelo, 0 Boze, ostvarujeS snagom svog duha Bove od Boga, »na krilima vjetrova putujeS« (Ps 104.3), ije wadizanje i let nosi tvoja snaga, i to snagom tvoje ‘duhovnosti v andelima i judima. Oni su sposobai da se kao twoja umjetnigka djela uzdi7u prema gore. 1 ti si mudrost, koja im daje uvid u njihovu duhovnost. Da mogu spoznati ‘svoja djela, takva kakva su, ita djela grade na Keistu, ka ‘to mudar Eovjek gradi svoju kucu na stijeni, S mudreseu kkopa duhovnost duboko u zemlju, Kako bi oni svoju kuée izgradili na stijeni. Ovaj dar Duba Svetoga hita s istinom prema nebesko} ljubavi vietnoga Boga, © Bote, disti Boze, ti si Mojsijaizvadio iz vode, dok ‘ga nije kéi faraona othranila kao svog sina, Mudrost je ‘vezana uz snag Duba, Iijelo Zivi kao odjeca ove snage.U ‘um trima snagama (mudrost,uvidanje isnaga Puha) dovrsio si eljelo syoje djelo, Tako da ne postoji nikakva pukotina. I isi sve w svima i nad svima U svojoj svemoéi imao si moguénost svoje stvorenje ‘ako obvgatit dau jednom jedinom oblikt postojiraznolik- fost zamisli. Unaprijed si predvidio praoce, koji su za Novi ‘zavjet pravizori Krista, Tako si kignim oblacima kod Noe, fovnom kod Abrahams i po Mojsiit. Kojega si izvadio iz ‘ode, u tim Eudesima unaprijed najavio tajne i Cudesa, koja su tada Ijdudima bila sakrivena, ! Mojsju si napisao Zakon, Saveza, Ti si otvorio oblake # izlio vods. I obrezanjem si Abrahamu pokazao krStenje. Njibovo pomazanie si po Moj- siju posvetio, Njega je kei faraona izvadila iz vode podiela, ‘Kéi faraona je simbol Crkve, Ona se izmedu naroda, Koji su 50 rneksda bili podlozni idolima, obratila Bogu kupkom Jetenja i pomazanjem po Duhu Svetorn ‘Tisi po Mojsiju, koji je po oblaku u oblikustupa izveo. narod Tzraela i razdojio Crveno more, ukazao na buduea Eudesa. Stoga si se Mojsiju, svom’ dragom prijteliy, pokazao okrenut ledima, kada je tio vidjeti twoje lice. Time Sse hijelo reéi da govjek koji Zivi na zemlii tebe ne moze Vidjeti,niti onda kada te je spoznao po vjeri. Mojsije je ppokazao tajansivena éudesa, koja daleko nadmasuj Hudsko shvacanje. © Sveti Boze, neka ti je East u svim ivojim djelima, koja si u ova ti svoja stupa izvrio, aisto tako i uCudesima, koja ée8 do sudnjega dana vrsiti na Covjekn Jer po Duhu Svetom su estali proto u ove ti snage

    You might also like