STVARNOPRAVNO UREĐENJE

POJAM I ULOGA STVARNOG PRAVA

Pravni poreci uređuju pripadanje stvari osobama , dakle socijalne odnose moje-tuđe ,
svojim normama građanskopravnog karaktera , koje nazivamo građansko pravo u
objektivnom smislu. Socijalna svrha tog pravnog uređenja je očigledna ima li se na umu
čovjekova težnja , a i potreba , da zavlada prirodom , materijalnim svijetom . Čovjek nastoji
ono što mu je vanjsko učiniti svojim , nastoji prisvajati . Ljudsko društvo regulira to
nastojanje pravnim normama kojima određuje tko će , u kojim slučajevima , uz koje
pretpostvke , uz koje modalitete , u kojem opsegu i sadržaju , moći nešto vanjsko imati za
svoje . Te su norme stvarno pravo u objektivom smislu .
Stvarno pravo u objektivnom smislu , ili kraće - stvarno pravo , je skup pravnih
normi (pravila) građanskog prava koje uređuju neposredno , za svakog mjerodavno
pripadanje stvari osobama . Stvarno pravo u objektivnom smislu (stvarnopravno uređenje)
dio je sustava građanskog (civilnog , privatnog) prava . Izgrađeno je uz maksimalno
uvažavanje svih općih načela građanskog prava (ravnopravonst subjekata , dispozitivnost ,
prometnost , imovinska sankcija ) , ali pokazuje i specifičnosti , koje su nužna posljedica
njegove specifične uloge regulatora privatne vlasti na stvarima . Stvarnopravno uređenje , jer
je dio građanskopravnog , dakle privatnopravnog , doseže najdalje do granice koju mu
postavlja javnopravno uređenje . Zbog suprotstavljenosti privatnog i javnog , veoma izraženoj
upravo kod pravnog uređenja pripadanja stvari osobama , područj djelovanja stvarnopravnog
uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora
ostavlja javnopravni , u pravilu upravnopravni režim .
Subjektivna stvarna prava su ona građanska , i to imovinska prava koja svoje nositelje
ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti – potpunoj ili
ograničenoj , a svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te
vlasti samovlasno smetaju . To su subjektivna građanska prava , i to imovinska , jer svojeg
nositelja (ovlaštenika) ovlašćuju na nešto što ima vrijednost izrazivu u novcu . Nadalje , a to
je osobito važno – subjektivna stvarna prava su apsolutna prava , što znači da djeluju prema
svakome (a ne samo u odnosu prema oređenoj osobi) , pa je njihovo postojanje za svkog
mjerodavno , svako ih je dužan poštovati .

Opće i posebna uređenja

Posebnosti nekih objekata , a i osobita važnost nekih interesa koje pravni poredak želi
zaštititi , čine da pravni poreci kreiraju i neka posebna stvarnopravna uređenja . Posebni
pravni režimi stvaraju se u pravilu za one stvari (dobra) čija je važnost za život cijele
zajednice takva da postoje legitimni interesi cijelog društva da se te stvari što bolje odražavaju
, a i da ih se na određeni način iskorištava i upotrebljava , ma tko da bio njihov vlasnik . Zbog
zadovoljavanja tih općih interesa , uspsostvaljaju suvremeni pravni poreci glede tih stvari
posebna stvarnopravna uređenja , s nužnim utjecajem javne vlasti . Time ta dobra redovito ne
bivaju izuzeta od djelovanja normi općeg stvarnopravnog uređenja , ali su u prvom redu
podvrgnuta nekom specijalnom stvarnopravnom uređenju (s više ili manje izraženom
javnopravnom komponentom ) , a tek posredno – općem .
Postoji opće stvarno pravno uređenje , a uz njega i posebna uređnja za morsko dobro i
za brodove , za vode , za rudno blago , za poljoprivredno zemljište , za šume , za arhivsko
gradivo i dr .
Posebno stvarnopravno uređenje stoji prema općem u onom odnosu u kojem i inače
stoji posebno prema općem – posebno ima prednost . Ako je neka vrsta stvari podvrgnuta
posebnom pravnom uređenju , time su te stvari prvenstveno podvrgnute pravilima tih uređenja
, a tek posredno (supsidijarno) općim pravilima . Pravila općeg stvarnopravnog uređenja će
se primjenjivati na odnose za koje je uspostavljeno neko posebno stvarnopravno uređenje
jedino ako pravila tog posebnog uređenja upute na to , ali i ako u njima postoji praznina , koju
će onda popuniti opća pravila .

NAČELA STVARNOPRAVNOG UREĐENJA

Načelo privatnopravne vlasti na stvari
Stavrnopravno uređenje daje privatopravnim – građanskopravnim subjektima
neposrednu , za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuću) , razmjerno trajnu vlast na stvari .
Predmet stvarnopravnog uređenja su pravni odnosi subjekata glede stvari – pripadanje stvari
osobama . Subjektivna stvarna prava , koja stvarnopravno uređenje daje pravnim subjektima ,
ovlašćuju svoje nositelje glede stvari , dajući im privatnu pravnu vlast na stvari . Neposredni
predmet (objekt) subjektivnog stvarnog prava je stvar .
Kada se govori o pravnoj vlasti koju stvarnopravno uređenje daje subjektima na
stvari , riječ je o privatnopravnoj vlasti , dakle o privatnoj vlasti , a nipošto o javnoj vlasti kao
takvoj – imperijum . Privatna pravna vlast je ona koju pravno izjednačeni pravni subjekti –
privatnopravni građanskopravni subjekti imaju u međusobnim odnosima , a temelju svojih
subjektivnih građanskih prava . Javnu vlast (imperij) , naprotiv , ima država , vladajući
pojedincima . Dok privatna vlast implicira odnos pravno izjednačenih subjekata , dotle
imperij implicira odnos podređenosti tih subjektata javnoj vlasti . To su , dakle , dvije različite
vrste odnosa .
Država i drugi subjekti javne vlasti sudjeluju i u jednim i u drugim odnosima , igrajući
tako dvije različite uloge . Jedna je uloga javne vlasti kao takve , uloga u kojoj ona izvršava
svoj imperij (tu ulogu igra kada uspostvlja i održava pravni poredak) . Druga je njezina uloga
građanskopravnog subjekta u pravnim odnosima , gdje ima privatnu vlast . Iako javna vlast
uspostavlja cijeli pravni poredak , ona će i sama biti podvrgnut tom poretku , naravno i
građanskopravnom , dakle i stvarnopravnom . Personalizirana u neki građanskopravni subjekt
(državu , jedinicu lokalne samouprave , ili koju drugu pravnu osobu) igrat će ulogu subjekta
u stvarnopravnim i drugim građanskopravnim odnosima .U svojoj ulozi građanskopravnog
subjekta država je izjednačena s ostalim pravnim subjektima , te je podvrgnuta kao i oni
pravilima građanskog , dakle i stvarnog prava . Stvarnopravno uređenje regulira privatnu vlast
na stvrima , a ne imeperij javne valsti .
Privatnu pravnu vlast na stvari daje (priznaje) pravni poredak osobama tako što im
omogućuje da pod određenim pretpostavkama steknu na stvarima subjektivna stvarna prava ,
jer svako subjektivno stvarno pravo daje svojem nositelju (ovlašteniku , subjektu ) neku
neposrednu , razmjerno trajnu pravnu vlast glede stvari koja je objektom tog prava . Koji je
sadržaj te pravne vlasti – ovisi u prvom redu o sadržaju tog prava , dakle o ovlastima koje ono
daje svojem nositelju – ovlašteniku .
27.