1. Nacrtati arhitekturu EDGE i navesti njegove osnovne prednosti u odnosu na GPRS.

 Jednostavna poboljšanja postojećeg GSM/GPRS protokola čine da je za EDGE prosto

izvršiti dogradnju
 EDGE ima trostruko veći kapacitet od GPRS. Ovaj kapacitet povećava poboljšanja
performansi postojećih aplikacija i omogućava nove servise takve kao multimedijski
servisi. Također omogućava svakom primopredajniku emitovanje više glasovnog i/ili
podatkovnog saobraćaja.

2. Na koji način se formira geografska struktrura mreže?

 Svaki ćelijski sistem se dijeli u različite regije ili površine, a ime i veličina tih površina
zavisi od sistema. GSM površina je površina koju čine sve PLMN (Public Land Mobile
Network) mreže i to je mreža u kojoj svaki pretplatnik putem roaminga uspostavlja
komunikaciju.
 Javnu zemaljsku celularnu mrežu mobilnih komunikacija PLMN čini jedna ili više
uslužnih površina i u kojoj je mobilna stanica dostupna čim je registrovana u registru
lokacija VLR dotičnog MSC-a.
  Uslužno područje SA (Service Area), čini veći broj lokalnih područja LA (Location Area)
i unutar nje se mobilna jedinica kreće slobodno bez mijenjanja informacije u registru
posjetilaca VLR, kontroliše jedan komutacijski centar MSC. Ovo znači da se jedna
PLMN mreža dijeli na uslužna područja SA i svakoj je dodijeljen jedan MSC-VLR.
Prema tome, jedan PLMN ima više MSC-VLR što ovisi od veličine mreže i potreba za
njenim nadgledanjem i redovnim održavanjem.
 Lokalno područje LA, se sastoji od većeg broja ćelija, gdje je površina ćelije pokrivena
jednom baznom stanicom BTS ili jednom njenom sektorskom antenom, koje su pod
kontrolom jednog kontrolera baznih stranica BSC i povezana je sa samo jednim MSC-
VLR. Dakle, ćelija je osnovni element koji omogućuje efikasno funkcionisanje GSM
sistema, preko LA, pa do najsavršenijih struktura kao što su PLMN (mreža jednog
operatora u jednoj državi) i GSM površina (površina koju pokrivaju operatori koji su
dogovorili međusobni roaming).

3. Nacrtati protokol stack kod GSM i pojasniti uktratko kako svaki sloj funkcionira u
Um interfejsu?

Kompletan komunikacioni sistem je podijeljen na tri protokolna sloja (layer) i to: Fizički sloj
(layer 1, L1), Sloj za povezivanje podataka (layer 2, L2), Mrežni sloj (layer 3, L3)

Fizički sloj prilagođava se sa kontrolom pristupa mediju (MAC) koji je podsloj sloja 2 (znači
podslojem koji kontroliše pristup mediju), i sa slojem za kontrolu radio resursa (RRC) sloja 3.
Fizički sloj nudi različite transportne kanale ka kontroli pristupa mediju MAC (Medium Access
Control). Transportni kanal je okarakteriziran načinom na koji se informacije prenose kroz radio
interfejs. Transportni kanali su kanalno kodovani i onda mapirani u fizičke kanale koji su
određeni u fizičkom nivou. MAC daje različite logičke kanale za kontrolu radio linka RLC
(Radio Link Control) podsloja sloja 2. Logički kanal je okarakterisan tipom informacije koju
prenos
• Sloj 2 je podijeljen na slijedece podslojeve: MAC, RLC, protokol konvergencije paketa
podataka PDCP (Packet Data Convergence Protocol) i difuznu/višeemisionu kontrolu BMC
(Broadcast/Multicast Control). • Sloj 3 i RLC su podijeljeni u kontrolne i korisničke opsege.
PDCP i BMC egzistiraju samo u korisničkom opsegu. U kontrolnom opsegu, sloj 3 je podijeljen
na podslojeve gdje najniži podsloj, oznacen kao RLC, predstavlja međuspoj sa slojem 2. RLC
podsloj obezbjeđuje ARQ funkcionalnost koja ja usko povezana sa upotrijebljenom tehnikom
radio prenosa
 4. Koji identifikatori(korisnika, stanice i mreže) se koriste kod GSMa?
SIMkoristi se za identifikaciju specifikacija korisnika.
SIM kartica sadrži jedinstveni međunarodni identifikacijski broj IMSIdok ME ima jedinstvenu
međunarodnu identifikaciju IMEI.Pretplatnička kartica se također može zaštititi i posebnom
šifrom kao zaštita od neovlaštenog korištenja mobilnog uređaja PIN broj.Registar za
identifikacijske mobilne opreme je EIR.Centar za identifikaciju AUC sadrži bazu podataka o
pretplatničkim podacima.BCCH- identit mreže i ćelije (MNC, LAI, CI, BSIC).Mreža pravi
razliku između identifikacije pretplatnika i identifikacije mobilne opreme. SIM je zapravo baza
podataka na korisničkoj strani.ISND Number “stvarni telefonski broj” mobilnog djelatnika naziva
se Mobile Subscriber SDN Number.Mobilna stanica identificira se TMSI brojem koji izdaje
GSM sistem i zbog dodatne sigurnosti može se periodički mijenjati.

ili

Pretplatnik se u sistemu identificira IMSI brojem. Taj broj zajedno sa osobnim šifrovanim brojem
(Ki) sačinjava povjerljivu informaciju kojom sistem prepoznaje pretplatnika.
Mobilna stanica identificira se TMSI brojem koji izdaje GSM sistem i zbog dodatne sigurnosti
može se periodički mijenjati.SIM kartica sadrži IMSI broj, osobni pretplatnički broj (Ki),
algoritam za šifriranje A8, algoritam za zaštitu A3 i PIN broj. GSM uređaj sadrži i algoritam za
šifriranje A5. • Centar za identifikaciju AUC sadrži bazu podataka o pretplatničkim podacima. Ti
podaci sadrže IMSI, TMSI, LAI i osobni pretplatnički broj Ki za svakog korisnika.
GSM mreža koristi za provjeru identiteta niz mehanizama za provjeru. Slučajni 128-bitni broj
RAND šalje se mobilnoj stanici, koja računa 32 bitni kod raspoznavanja SRES baziran na
šifriranju slučajnog RAND broja s A3 algoritmom koristeći pretplatnički identifikacijski ključ
(Ki).

5. Šta je IMSI, a šta IMEI?

IMEI – jedinstveno identificira mobilnu stanicu na međunarodnom nivou,vrsta serijskog broja
IMSI – International Mobile Subscriber Identity.Kad se registrira za korištenje usluga kod
mobilnog operatora, svaki pretplatnik prima jedinstveni identifikator, IMSI.
 6. Nacrtati tok poziva u GSM mreži.

7. Nacrtati tok poziva iz GSM mreže.

8. Koji ključevi i algoritmi se koriste za osiguravanje zaštite komunikacije i zaštite

identiteta u GSM mreži?

SIM kartica sadrži algoritam A8 za generiranje 64 bitnog ključa za šifriranje (Kc). Ključ za
šifriranje se izračunava dodajući isti slučajni RAND broj (koji je korišten u procesu
identifikacije), ključu generiranom A8 algoritmom sa osobnim pretplatničkim ključem Kc. •
Ključ Kc se koristi za šifriranje i dešifriranje podataka između mobilne i bazne stanice. Dodatni
faktor sigurnosti je mogućnost promjene ključa za šifriranje, tako da je sistem dodatno zaštićen
od prisluškivanja, te se može također mijenjati u vremenskim intervalima. Šifrirani glas i
računalni podaci šifriraju se pomoću algoritma A5. Mreža šalje poseban zahtjev za šifrirane
komunikacije, te mobilna stanica na zahtjev počinje šifrirati/dešifrirati korištenjem A5 algoritma i
ključa za šifriranje Kc.

10. Objasniti princip zaštite komunikacije korisnika.

11. Nacrtati protokol stack kod GPRS-a i pojasniti ukratko kako svaki sloj funkcionira.

12. Koji su interfejsi definirani kod GPRS arhitekture I pojasniti između kojih funkcionalnih
dijelova su implementirani?
GPRS arhitektura obuhvata 6 interfejsa (sučelja): Um, Gb, Gn, Gp, GsiGi.
Um je radio sučelje između MS-ai BTS-a. Um sučelje koristi RFL, PLL (radio dio) i RLC/MAC
protokolne slojeve. RFL sloj je zadužen za modulaciju podataka primljenih iz PLL-a,
idemodulaciju podataka poslanih prema PLL-u. PLL pruža usluge prijenosa informacija fizičkim
kanalom (kodiranje podataka, detekcija I korekcija grešaka nastalih prijenosom kroz fizički
medij). RFL + PLL čine radio sloj. RLC/MAC pruža usluge prijenosa informacija kroz fizički sloj
GPRS-a. Kod GPRS-a postoje 4 šeme kodiranja kanala. Važno je napomenuti da se brzina
povećava na račun smanjenja zaštite od grešaka. Osim toga, povećanje brzine smanjuje I domet
ćelije. Primjera radi, GSM ima domet ćelije 730 m, dok on kod GPRS-aiznosi 290 do 450 m,
ovisno o semi kodiranja.
Gs sučelje spaja baze podataka u MSC/VLR sa SGSN-om, koji ne uključuje prijenos korisničkih
podataka. Funkcionalnost Gs sučelja implementira BSSAP+ (Base Station System Application Part
+). On koordinira informacijom o lokaciji mobilnih stanica, spojenih ili na MSC ili na GPRS. Gi
sučelje omogućuje GPRS-u kombiniranje PDN-a (Packet Data Network), s PSDN-om (Public
Switched Data Network). Kod Gi sučelja, GGSN služi kao pristupna tačka GPRS mreže prema
vanjskim mrežama. Za pristup PSDN-u, koriste se protokoli X.25 i X.75, kojim obilnoj stanici
dodjeljuju X.121 adresu za identificiranje u PSDN-u. Za rad s PDN-om (internet, intranet i sl.)
koriste se IP (IPv4 i IPv6) i PPP (Point-to- Point Protocol) protokoli. Smatrajući GGSN normalnim
IP ruterom, vanjska IP mrežana GPRS gleda kao na običnu IP mrežu.
13. Nacrtati arhitekturu UMTS izdanja R99 i pojasniti funkcionalnost svakog elementa u
arhitekturi.

Node B stanice u UMTS mrežama imaju istu ulogu kao BTS stanice u GSM/GPRS mrežama. RNC
unutar UMTS mreže obavlja iste funkcije kao i BSC kontroler unutar GSM/GPRS mreže. Glavna
razlika je u tome što RNC posjeduje vise inteligencije od BSC kontrolera. RNC kontroleri mogu
autonomno obavljati prebacivanje poziva (handovers) bez uplitanja MSC-ai SGSN-a. Jedan RNC
kontroler upravlja sa nekoliko RBS-ova. Jedna od najbitnijih karakteristika UMTS-a jeste
međusobno funkcionisanje (interoperabilnost) GSM i UMTS mreža. Unutar R99 modela ova
interoperabilnost je osiguranana sljedeći način. Prvo, radio interfejs GSM-a je tako modifikovan,
da emituje sistemske informacije za WCDMA radio mrežu. Naravno vrijedi I obrnuto, WCDMA
radio pristupna mreža prenosi GSM podatke. Drugo, u cilju minimizacije troškova
implementacije, 3GPP specifikacije pružaju mogućnost da se modifikuje 2G MSC/VLR kako bi bio
u stanju rukovati širokopojasnim radio pristupom, UTRAN-om.

14. Koji su interfejsi definirani kod UMTS R99 arhitekture i pojasniti između kojih
funkcionalnih dijelova su implementirani?

Definirani su sljedeći interfejsi:

▪Uu – interfejs između korisničke opreme i radio-bazne stanice (UTRA FDD zračni interfejs),
▪Iub – interfejs između radio bazne stanice i modula za upravljanje baznim stanicama,
▪Iur – interfejs između dva modula za upravljanje baznim stanicama (ovaj interfejs nema
odgovarajući pandan u GSMu)
▪Iu – interfejs između modula za upravljanje baznim stanicama I jezgrene mreže (ATM).

15. Osnovne karakteristike UMTS-a i šta znače za krajnjeg korisnika.

Problem prijenosa informacija treba osigurati:

▪ WAP pretraživanje: 8 do 16 kb/s;

▪ MMS: 8 do 32 kb/s;

▪ Video telefonija: 64 - 384 kb/s i više;

▪ Web pretraživanje: 32 - 384 kb/s i više;

▪ Različite poslovne aplikacije, E-mail, pristup bazama podataka, VPN: 32 384 kb/s i više;

▪ Video i audio tokovi: 32 - 384 kb/s i više;

▪ Multimedijalni tokovi: 384 kb/s – 2 Mb/s i više;

▪ Dijeljenje multimedijalnih sadržaja: 384 kb/s – 2 Mb/s i više;

▪ Širokopojasni radio pristup: 384 kb/s – 2M b/s i više;

▪ Interaktivne igre: 384 kb/s – 2 Mb/s i više;

▪ Kvalitetan VoIP (50 Hz -7 kHz): 384– 700 kb/s.

Novi zahtjevi:

▪Globalni pristup sa jednim uređajem

▪ Globalni standard, jedinstven aspekt, neprimjetan handover i roaming

▪Podrška širokopojasnim i multimedijalnim uslugama i aplikacijama

▪ Usluge sa različitim brzinama protoka i različitim kvalitetom

▪ Usluge telefonije i paketske usluge

▪ Simetričan i ne-simetričan prijenos informacija

▪ Visok kvalitet govora i osiguran QoS

▪Lako proširiva mreža

▪Visoka sigurnost

▪Sofisticirane metode na plate

Kompletirano 1999. godine, izdanje 3GPP R99 predstavlja prvi korak u implementaciji UMTS
mreže I velikim dijelom zasnovan je na GSM sistemu. Osnovna mreža CN (Core Network) UMTS-
a, je na imena dogradnja osnovnih mreža 2G i 2.5G sistema a u cilju podržavanja novog WCDMA
radio interfejsa koji omogućuje znatno veće brzine prenosa. WCDMA modulacijska tehnika I
potrebna radio oprema nisu kompatabilne sa GSM opremom, te je stoga bilo neophodno uvesti
još jednu pristupnu radio mrežu – UTRAN (UMTS Terrestrial Radio Access Network) Specifikacije
3GPP R99 referentnog modela bazirane su na ATM (Asynchronous Transfer Mode) transport
unutar UTRAN radio pristupne mreže. Glavni čvorovi u UTRAN pristupnoj mreži su radio bazne
stanice RBS, koje su u 3GPP terminologiji nazvane Node B, I kontroleri baznih stanica RNC (Radio
Network Controller). Obje vrste čvorova izgrađene su na platformi koja je razvijena za podršku
WCDMA tehnologiji

16. Objasniti ukratko CDMA.

CDMA je tehnika kojom svi korisnici dijele istu frekvenciju u isto vrijeme. Jasno je da, dok vise
korisnika istovremeno vrše emitovanje na istoj frekvenciji, svakako dolazi do preplitanja njihovih
signala. Izazov je bio kako uhvatiti signal jednog korisnika, u uskom frekvencijskom opsegu, u
kojem se nalazi još puno signala koji potiču od drugih korisnika. Ovo se može izvesti ako je
signal svakog korisnika moduliran sa jedinstvenom kodnom sekvencom, gdje je brzina protoka
za kod daleko iznad brzine protoka informacija. Na prijemnoj strani, moguće je izdvojiti signal
određenog korisnika iz skupa drugih ako se zna kojom je kodnom sekvencom on kodiran.
17. Nacrtati protokol stack kod UMTS-a R99 i pojasniti ukratko kako svaki sloj
funkcionira.

Ova arhitektura je slična ITU-R arhitekturi koja nosi službenu oznaku ITU-R M.1035. Kompletan
komunikacioni sistem je podijeljen na tri protokolna sloja (layer) i to: Fizički sloj (layer 1, L1), Sloj
za povezivanje podataka (layer 2, L2), Mrežni sloj (layer 3, L3). Fizički sloj prilagođava se sa
kontrolom pristupa mediju (MAC) koji je podsloj sloja 2 (znači pod slojem koji kontroliše pristup
mediju), I sa slojem za kontrolu radio resursa (RRC) sloja 3.

 Fizički sloj nudi različite transportne kanale ka kontroli pristupa mediju MAC (Medium
Access Control). Transportni kanal je okarakteriziran načinom na koji se informacije
prenose kroz radio interfejs. Transportni kanali su kanalno kodovani I onda mapirani u
fizičke kanale koji su određeni u fizičkom nivou. MAC daje različite logičke kanale za
kontrolu radio linka RLC (Radio Link Control) podsloja sloja 2. Logički kanal je
okarakterisan tipom informacije koju prenos
• Sloj 2 je podijeljen na slijedece podslojeve: MAC, RLC, protocol konvergencije paketa
podataka PDCP (Packet Data Convergence Protocol) I difuznu/vise emisionu kontrolu BMC
(Broadcast/Multicast Control).
• Sloj 3 i RLC su podijeljeni u kontrolne I korisničke opsege. PDCP i BMC egzistiraju samo u
korisničkom opsegu. U kontrolnom opsegu, sloj 3 je podijeljen na podslojeve gdje najniži
podsloj, oznacen kao RLC, predstavlja međuspoj sa slojem 2. RLC podsloj obezbjeđuje ARQ
funkcionalnost koja je uskopovezana sa upotrijebljenom tehnikom radio prenosa
18. Koje prednosti donosi 3GPP izdanje R4 UMTS-a?

Cilj NOVIH 3GPP R4 arhitekture je konvergencija govornog I podatkovnog saobraćaja u IP

transportnoj mreži. IP mreža mora moći osigurati separaciju saobraćaja, sigurnost transakcija te
adekvatan kvalitet usluge za pojedine tipove saobraćaja. Definisane su izmjene unutar GERAN
mreže kako bi imala funkcionalnost UTRAN mreže. U smislu komunikacije između ovih mreža
definisan je signalizacijski Iur-g interfejs. Govorni saobraćaj I signalizacija su u velikoj mjeri
razdvojeni, a sam saobraćaj prosljeđuje se komutacijom IP paketa. Na ovaj način omogućena je
paketna komutacija poziva -VoIP, gdje se CS poziv zamjenjuje paketnim unutar CS-MGWa.
Primjenom VoIP načina prenosa govora postignuto je bolje iskorištavanje resursa. Naime, u
prenosu govora komutacijom kanala dodjeljeni kanal za prenos je fiksne dužine (64 kb/s). U
normalnom govornom pozivu, ovaj kanal nije dovoljno iskorišten. Kod VoIP-a nema
neiskorištenosti jer se kod ovog načina prenosa govora dodjeljuje tačno određena potrebna
količina resursa. Operatorima koji u svojim mrežama implementiraju R4 arhitekturu otvara se
mogućnost izgradnje konvergirane IP mreže za posluživanje saobraćaja s komutacijom kanala I
paketa.

19. Nacrtati UMTS R5. Koje prednosti donosi 3GPP izdanje R5 UMTS-a i pojasniti zašto
su te prednosti najvažnije prednosti u razvoju komunikacije?
Najvažnije nove funkcije uvedene sa 3GPP Izdanjem 5 su nova šema prenosa podataka nazvana
“downlink packet” pristup velike brzine (HSDPA) kako bi se povećale brzine prenosa podataka
od mreže ka korisniku.
HSDPA povećava brzinu po korisniku, pod uobičajenim uslovima, na nekoliko megabita u
sekundi.
Najveće brzine su zavisne od više uslova:
• Maksimalni kapaciteti mobilnog uređaja;
• Sofisticiranost prijemnika i antene mobilnog uređaja;
• Mogućnosti mreže,
• Radio uslovi na mjestu upotrebe. Ovo uključuje nivo signala koji je primljen od bazne stanice i
smetnje susjedne mobilne transmisije na istoj frekvenciji;
• Širinu pojasa “backhaul” linka između bazne stanice i ostatka mreže;
• Broj drugih korisnika u ćeliji koji aktivno razmjenjuju podatke u isto vrijeme.

U telefonskoj industriji mnogi vide HSDPA u kombinaciji sa smartfonima i 3G džepnim

računarima kao „glavnu“ kombinaciju koja je pomogla UMTS-u da bude masovno usvojena na
tržištu i masovno korištena.

20. Šta donosi 3GPP izdanje R7 u odonosu na ranija izdanja?

Redukcija potrošnje energije i brz povratak u potpuno aktivno stanje, bili su ciljevi Izdanja 7 koje
se naziva kontinuirana paketska konekcija (CPC).
• U dodatku, 3GPP Izdanje 7, još jednom povećava maksimalnu moguću brzinu prenosa podataka
u pravcu “downlink”a sa uvođenjem:
• Korištenja nekoliko antena i više ulaznih i više izlaznih transmisionih šema (MIMO);
• 64 “quadrature amplitude modulation” (64-QAM).
U pravcu uplinka, HSUPA funkcionalnost je takođe proširena u ovom Izdanju.

21.Nabrojati osnovne karakeristike bežičnog linka i objasniti svaku od karakeristika?

Karakteristike bežičnog linka:

▪Opadanje snage signala: radio signal slabi kako se propagira kroz materiju (gubici zbog putanje
prostiranja (path loss))
▪ Interferencija od drugih izvora: standardizirane bežične mrežne frekvencije (tj., 2.4 GHz)
dijeljenje od drugih uređaja doprinose pojavi interferencije
▪ Multipath efekti: radio signal se reflektira od objekata, prepreka dolazeći na destinaciju u
različitim vremenskim intervalima
▪ Radio talasi se: Reflektiraju
▪ Kada: objekti su veliki u odnosu na talasnu dužinu radio talasa
▪ Rezultat: Fazni pomjeraj od 180 stepeni između incidentnog i reflektirajućeg talasa

▪ Radio talasi pate i od Difrakcije

▪ Kada: talas pogađa objekat koji je uporediv sa njegovom talasnom dužinom;
 ▪ Rezultat: talas se „savija“ na ivicama objekta, propagirajući se u različitim smjerovima.
▪Radio talasi pate i od Raspršivanja (Scattering)
▪ Kada: talas prolazi kroz medij koji posjeduje objekte male u poređenju sa njegovom
talasnom dužinom;
▪ Rezultat: incidentni talas se raspršuje u nekoliko slabijih odlaznih talasa.

22. Definirati propagacijske modele i i navesti uslove u kojima se koriste?

▪Modeli „veće razmjere“ (Large-scale models)

Predviđaju srednju snagu prijemnog signala na određenoj udaljenosti od predajnika;
Proračunavaju komponentu slabljenja trase;
Procjena radio pokrivanja područja oko predajnika
▪Modeli „manje razmjere“ (Small-scale models)
Karakteriziraju nagle promjene snage prijemnog signala;
Proračunavaju utjecaj višeputanjskih (multipath) komponenti;
Procjena performansi podatkovnog prijenosa na bežičnom kanalu;
▪Dizajnirani za mobilne mreže

▪Modeli „veće razmjere“ (Large-scale models)

-Slabljenje koje se povećava sa udaljenošću između predajnika i prijemnika, frekvencijski
nezav.
-Path loss zavisi od:
radio frekvencije
okruženja u kome se propagiraju talasi
veličine distance između predajnika i prijemnika
indoor i Outdoor modeli
analitički modeli – proračunava putanju na analitičkoj predstavi propagacijskih
fenomena (komplicirani, limitirani kompleksnom matematikom, brza procjena)

Empirijski modeli – statistički podaci – fitting formule – mjerenja, specifični za

okruženje, uključuju implicitno sve propagacijske efekte.

▪Modeli „manje razmjere“ (Small-scale models)

Predstavljaju naglu promjenu prijemnog signala.
Multipath efekti:
-Zbog refleksije i raspršivanja od različitih objekata;
-Vremenska disperzija kanala.
Brzina prijemnika:
-Zbog Dopplerovog pomjeraja;
-Frekvencijska disperzija kanala.
Ove dvije disperzije vode do 4 efekta:
Bazirano na multipath širenju kašnjenja:
 -Ravni fading;
-Frekvencijski selektivan fading.
Bazirano na Dopplerovom pomjeraju:

-Brzi fading;
-Spori fading.

23.Koje se tehnike upotrebljavaju za poboljšanje prijenosa u kanalima sa fading-om?

Tehnike za poboljšanje prijenosa u kanalima sa fading-om

▪ Ekvalizacija - Tehnika kompenzacije intersimbolske interferencije (ISI) nastale multipath-om u
radio prenosu signala. Ekvilajzer je filter koji izbjegava efekte fadinga na Rx signalu – adaptacija
na kanal. Prema GSM standardu ekvalizacija mora biti u stanju anulirati kašnjenje reflektovanog
signala za 4 bit intervala, što odgovara razlici direktnog i reflektovanog talasa od oko 4,5 km.
▪ Diversity - Tehnika koja se koristi da reducira dubinu i trajanje kratkotrajnog fadinga. Zajedno
sa ekvalizacijom poboljšava mobilnu komunikaciju bez povećanja snage predajnika ili proširenja
frekventnog opsega.
• FEC sa interleavingom
• Frekvencijski hopping - Tehnika koja koristi osobinu Rayleigh-ova fading-a (frekventnu
zavisnost pojave maksimuma slabljenja na različitim mjestima za različite frekvencije) za
njegovu eliminaciju.To je tehnika promjene frekvencije kanala na kojem se šalje signal.

24. Zašto se vrši modulacija, klasificirati načine modulacije i navesti one koju su osnova za
razvoj modulacionih tehnika.

Modulacija se vrši jer se informacija ne može biti prenešena u prirodnom obliku.

Modulacija se oslanja na prirodu podataka koji treba da se prenesu:
• Analogne mulacijske tehnike: amplitudna modulacija, frekvencijska modulacija i fazna
modulacija.
• Digitalne modulacijske tehnike: ASK, FSK i PSK (Amplitude, Frequency, Phase Shift keying).

25. Navesti najpoznatiju šemu pristupa kanalu i navesti i objasniti funkcionalnost vrsta ove
šeme.

Najpoznatija šema pristuoa knalu je CSMA (Carrier Sense Multiple Access)

Imamo tri vrste te šeme:
• Dosljedna CSMA
• Nedosljedna CSMA
• P-dosljedna CSMA

• Dosljedna CSMA
• Kada je paket spreman za prijenos predajnik oslušne kanal;
• Ako je kanal slobodan paket se odmah pošalje;
• Ako nije slobodan predajnik čeka i osluškuje dok kanal ne bude slobodan.
• Nedosljedna CSMA
• Pokušava da riješi problem sinhronizacije:
• Kada je paket spreman za prijenos predajnik osluškuje kanal;
• Ako je kanal zauzet predajnik ide u vrijeme čekanja, koje traje određeni slučajni
vremenski interval;
• Nakon tog vremena predajnik osluškuje kanal ponovo i algoritam se ponavlja

• P-dosljedna CSMA
• Kanal se podjeli na slotove; Prijenos po slobodnom kanalu se izvodi po vjerovatnoći p.

26.Pojasniti CSMA/CD

• CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access Collision Detection)

• Mogućnost detekcije kolizije.
• Ako se kolizija detektira čvorovi istovremeno prestanu sa slanjem paketa.
• Tada
• Čvor šalje tzv. signal ometanja;
• Svaki čvor čuje ovaj signal i svi sada čekaju neko slučajno vrijeme
• Nakon toga ponavljaju CSMA.

27. Pojasniti načine kako proširiti ćelijski sistem u slučaju pojave nedostatka kapaciteta.

• U slučaju da se sektorisanjem ćelija ne postigne zadovoljavajuće rješenje u pogledu kapaciteta

sistema poseže se za podjelom ćelija.
• Kapacitet sistema se povećava onoliko puta koliko se od jedne ćelije napravi novih ćelija.
• Ako se npr. ćelija podijeli na 4 nove ćelije kapacitet se povećava za 4 puta.

• Ravnomjernim rasporedom ćelija postiže se da je ukupan broj ćelija potreban za pokrivanje

specifične površine minimalan, što je korak naprijed u procesu planiranja. Trokuti koji se
formiraju spajanjem centara triju susjednih omni-ćelija, sa različitim skupom frekvencija u ovom
slučaju su jednakostranični. Ako ovi trokuti, koji se nazivaju elementarnim, više odstupaju od
jednakostraničnog, raspodjela polja nije optimalna, jer zone ćelija postaju eliptične, a dijagrami
zračenja antena nisu više kružni.

• Da bi se postiglo maksimalno spektralno iskorištenje, gustoća mreže ćelija u kojima se koriste

isti kanali mora da bude što veća. Jedini put koji vodi rješenju je organizacija ćelija, u kojima se
koriste iste frekvencije u jednakostranične trokute. Prema tome treba tražiti da tri susjedne ćelije
sa različitim skupom frekvencija formiraju jednakostranični trougao, a isto tako i ćelije u kojima
se koriste iste frekvencije, moraju formirati jednakostranične trokute.

28. Aktivnosti koje treba sprovesti pri planiranju ćelija

• Sistemski zahtjevi

• Nominalni ćelijski plan

• Predviđanja pokrivanja i interferencija

• Detaljna ispitivanja u konkretnim uvjetima

• Dizajniranje i instaliranje sistema

• Podešavanje sistema

• Razvoj sistema

29. Elementi koji utiču na planiranje ćelija

• Ponovno korištenje frekvencija

• Optimalan broj i raspored ćelija

• Interferencija

• Minimalna udaljenost istokanalnih ćelija

• Faktor redukcije istokanalne frekvencije

30. Kako radi MSK

31. Kako radi 8 PSK

EDGE u odnosu na GPRS/GSM koristi 8-PSK modulaciju. EDGE omogućuje veću brzinu
prijenosa podataka nego postojeći standardi (GSM, GPRS). Nudi mogućnost od 384kb/s sa
teoretskim maksimumom od 473.6 kb/s. Međutim, EDGE samo teoretski omogućuje brzinu
prijenosa podataka do 473,6 kb/s, no u praksi brzina ovisi o kvaliteti signala, broju korisnika, te o
mobilnim telefonima koji se koriste. Za takav uspjeh zaslužna je fazna modulacija sa osam
simbola, odnosno tri bita po simbolu, za razliku od dva simbola i jednog bita po simbolu kod
GSM-a (koristi GMSK).

GPRS, tj. standardni GSM koristi modulaciju signala koja se zove Gaussian Minimum Shift
Keying (GMSK). Njena karakteristika je da je to podvrsta fazne/frekvencijske modulacije i da se
jedan bit informacije prenosi promjenom faze signala.

EDGE također koristi ovaj tip modulacije kada su radio-uvjeti loši, ali ukoliko su dobri, on koristi
linearnu modulaciju koja se zove Octagonal-Phase Shift Keying (8-PSK). Karakteristika ovog
tipa modulacije je da isti signal može nositi 3 bita informacije tako da ugrubo daje triput bolji
bandwidth od GMSK-a kada se kombinira zajedno s novim tipovima kodiranja.

32. Na koji način su podjeljeni kanali kod GSM-a i pojasniti svakom svrhu

U GSM sistemu postoje dvije vrste kanala: saobraćajni i kontrolni.

•Saobraćajni kanali (TCH) koriste se za prenos korisničkog govora, podataka i fax- i ne nose
nikakve kontrolne informacije

33. Opisati proces sinhronizacije MS(mobilne stanice) i BS(bazne stanice) poziv od MS

• MS se najprije mora sinhronizovati na BS, nadgledanjem BCH

• najprije prima FCCH (za frekventnu sinhronizaciju na BCCH frekvenciju), zatim SCH s
cijem informisanja o broju okvira i sinhronizaciju na nivou bita, te poruku po BCCH kanalu za
prikupljanje informacija o BS-u

• poziv od MS

• MS šalje pristupni okvir preko RACH kanala

• BS šalje odgovor preko AGCH, preko kojeg MS-u dodjeljuje SDCCH –MS se prebaciju
na frekvenciju SDCCH kanala

• MS zatim čeka dolazak SACCH kanala koji nosi informacije o vremenskom poravnanju
i naredbu za podešavanje snage

• preces autentifikacije i identifikacije

• BS šalje MS-u informacije o TCH kanalu

34. Opisati poziv ka MS

• MS spojena na mrežu osluškuje PCH kanale

• MS detektuje svoj IMSI
• MS šalje pristupni okvir preko RACH kanala
• BS šalje odgovor preko AGCH, preko kojeg MS-u dodjeljuje SDCCH ...
• Razmjena po ASCCH
• BS šalje MS-u informacije o TCH kanalu

35. Navesti tehnike dvosmjernog prenosa i objasniti kako ove tehnike funkcionišu
Tehnike dvosmijernog prijenosa su:
• FDD (Frequency Division Duplexing), TDD I SDM
• U FDD svakom smjeru komunikacije se dodjeljuje zaseban kanal – prvi celularni sistemi.
• TDD omogućava slanje i primanje signala na istoj frekvenciji samo u različitom vremenskom
intervalu
• SDM – MIMO prostorna raspodjela antena – simultan prijenos preko spektra