Bulcsú László: Filozofski Fakultet, Zagreb

UDK 801.16.
862
Izvorni znanstveni ~lanak
Prihva}en za tisak 3. 10. 1996.
Bulcsú László
Filozofski fakultet, Zagreb

)
Dobro se poznHte naglasbenZ ~injenice prjetrZsaj¡ te tuma~Z strogom obviestnom prostu-
pom na uzÇrcima imeni~nÇga priegiba. NaglasnZ su rHzlikovnice odtega i ovisak. Neobstoj-
nH odtega suobstojo s neobstojnom oviskom, a obstojnH krat~ina s obstojnome. Izhodno su
slogovi ili vosni ili bezvisni. Ako je u naglasnÇj cjelini ovisak ~eono, svi su slogovi bezvisni,
inH~e se ozbiljHvH prvo izhodno vos. Op}enito, vos vi{Zga ili jednHka rZda imH prjednÇst nad
id¡}ima. PrjetrZsaj¡ se odbirnH mjerila za knji‘evn¡ porabu. DHje se obzor uobi~Hjenoh
vöstH, te popis naglasnoh osnÇvH i do~ZtHkH. ) UstanovljHvaj¡ se proizvodnZ prjeoblike za
odte‘n¡ i ovisn¡ smjenbu.
0 Od mHloh me je nog¡ zaok¡pljala gonZtka, kako je mog¡}e bezbrojnÇ mno‘tvo zvukÇvH

)
nHravnÇga jezika kona~nima srjedstvima zabilje‘iti. Zvukoslovno nHuk na MudroslovnÇme
u~ili{tu jo{te ne bijH{e ustoli~en, ali se je meni srje}a nasmie{ila, jer upravo bijH{e stigao iz
)
EnglZzkZ mlHd u~enjHk, na{ godovnjHk, podkovHn vrh¡nskima zvukoslovnima spoznajama.
Njegova su me uzoritH prjedHvHnja up¡tila u tHjne zorbZ i porabZ zvukoslÇvlja na promjeri-
)
ma krHljevskÇga englZzkÇga. Na ~Hst slavljenoku i daljnjZmu prijatZljstvu i surHdnji { njome
posve}ujZm ovHj osudobljeno zvukoslovno i glasoslovno prolog.
OvHj je ~lHnak onHgla{en, zapravo ovo{en. Kada je vosak »« na po~Ztku rie~i, naglasak je sila-
zan, inH~e je uzlazan na slogu, kojo vosku prjedhodo. Vosak smje{ten prjed po~Ztnom samogla-
)
som rie~i (ili izgovornZ cjelinZ) upu}ujZ na ~eon¡ ovisbu (priegibn¡ mjenljivÇst doti~no mo-
)
g¡}nost prieskoka u obloku silaznÇga). Vosak je izostavljen ovom rZdom: nHkon spÇjkZ » «,
prjed prvima dvjema uzastopnima duljinama »...– –...«, me|u prvÇm duljinÇm i krat~inÇm
)
– ∪∪
»... ...«, nHkon krat~in Z u dvosl o‘ici » #«, prjed prjedposljednjom sl ogom vi{esl o‘icZ me-
∪
|u dvjema krat~inama »...∪∪ ∪#«. (T¡ dvostruko kro‘ »#« ozna~ujZ izo~nÇst slova po do~Ztku
rie~i.)
333
B. László, Bilje‘ka o knji‘evnÇme naglasku hrvHtskÇme — SL 41/42, 333–391 (1996)
)
1. Op}o pojmovi 18. Tro naglasnH 29. Osebujan ovisak u
2. NaglasnH srjedstva ponH{Hnja rodnoku mno‘inZ
19. Mjestno~nH 30. Zovno~no ovisak
3. Razdioba obilie‘jH
mjenljivÇst 31. Kro‘ni~no opis
4. Osmislitba mjernoh
20. SukladnÇst
dHtHkH 32. Materi~no prostup
sklonbenZ i
5. Vöste naglaska tvorbenZ ovisbZ 33. êtiri ovisnZ vöste
6. Naglasno s¡stavi 21. ZHtor osnovi~nZ 34. O knji‘evnÇme
vosnosti )
jeziku
7. StHnje naglasbZ
8. NaglasnZ 22. Ujednaka 35. OdbirnH mjerila
rHzlikovnice ne‘ivotnocH u korist za knji‘evno s¡stav
~eonosti )
9. Prokaz odte‘nZ 36. Obzor imenocH s
23. Slu‘bovitH
smjenZ naosnovnom
ujednaka ne‘ivotnocH
10. Opis odte‘nZ oviskom u jednini
24. Sudbina ‘ivotnoh
smjenZ osnÇvH 37. Obzor imenocH s
11. Odte‘nH rHzgloba raznomjestnom
25. Novotvoran do~Ztno oviskom u jednini
12. Vladba oviska ovisak u mno‘ini
38. Obzor imenocH sa
13. Prjedkazba oviska 26. Osnove s
zaosnovnom oviskom
neobstÇjnÇm
14. Obstojan ovisak na u jednini
krat~inÇm
osnovi 40. Razredba osnÇvH
27. Posljedice
15. êono ovisak po naglasnÇj vladbi
mjestno~nZ
16. Sveza
oviska i mjenljivosti 41. Razredba do~ZtHkH
odtegZ 28. NovotvÇrna po naglasnÇj vladbi
17. KrHtke bezvisnZ prjeocjena do~ZtnÇga 42. Polo‘Hj naglaska u
osnove oviska s¡stavu
1. OP]n POJMOVI. ZnHmo, da se po oblo~ju lj¡di vi{e ili manje rHzlikuj¡.

Kojo su me|u sobÇm sli~nijo, tvorZ po tome jednu skupinu rHzli~nu od dru-
) ) )
goh takovoh skuponH. Isto se tako lj¡di i po jeziku rHzlikuj¡, un¡tri jezika po
nHrje~ju, un¡tri nHrje~ja po govor u, un¡tri govora po izgovor u, un¡tri izgo-

vora po naglasku. Naglaskom se besjednoci nHjvi{e i rHzlikuj¡ i nHlikuj¡. Na-

glasak je nHj ~e{}H i nHj uo~ljivijH pojava govora.
)
[to je govÇr? GovÇr je s¡sljed zvu~noh pojHvH, kojome se jezi~no s¡stav
)
ozbiljHvH. Neprjekidno vremeno noz govornoh zvukÇvH jest ozbiljak razlu~nÇga
noza jezi~noh glasÇvH. To su glasovno ozboljci, to ozvu~ci, postavljeni u rZd
)
tvorZ}i nizanicu postavu. I svakH om je dionica postava. Postave su i orje~ja, i
)
besjede, i re~enice, i sveze rie~o, i izgovornZ cjeline iliti nagla{enice, i rie~i,
) pro‘imljZ naglasak.
i ~Zsti rie~i. Sve njoh ) )
) êmu sl¡‘o postava? Postava sl¡‘o za tÇ, da se njemu pridr¡‘o zna~ba,
)
da budZ nosoljÇm zna~bZ. Zna~ba je porabnH vriednost postavZ. RaznolikÇst se
)
334
)
zna~HbH prikazujZ raznoliko{}u oblokH postHvH, kojima su tZ zna~be pri-
dr¡‘ene.
ôme se postave rHzlikuj¡? Postave se rHzlikuj¡ glasovima i naglasnima

srjedstvima. GlHs je nizotvÇrna jedinica. Njega tvoro sve‘anj glasovnoh obili-
e‘jH, kojH se ozbiljHvaj¡ zvukovnima obilje‘jima. RHzlikovnH se slu‘ba glasÇvH
o~itujZ u glasovnom oprjekama, izp. lRt = lRd = rRd = rBd = ryd, lík = líg,
kº~ica lmalena kuka ili ku~ka’ = kú}ica lmalena ku}a’. GlasovnH obilje‘ja
tvorZ podstavu, na koju su nametn¡ta naglasnH srjedstva.
2. NAGLASNG SRJEDSTVA. [to su naglasnH srjedstva? TÇ su obilje‘ja

zv¡ka: jHkost, trajHnje i u~estalÇst, )kojima se ozbiljHvaju natisak, odtega i na-
pjevak. Sva obilje‘ja mog¡ biti rHzlikÇvna ili popratna. RHzlikovnH rHzlikuj¡
postave, a popratnH dop¡njaj¡ rHzlikovnH, zao{trHvaj¡ rHzlike, ali sHma po sebi
ne rHzlikuj¡. PopratnH su prjedka‘ljiva na temelju rHzlikovnoh, a rHzlikovnH su
neprjedka‘ljiva. Prjedka‘ljivH su zHlihostna, a neprjedka‘ljivH obviestna. ZHli-
hÇst je opetovnja obviesti. Obviest je osobina dHtka, kojÇme se smanjujZ neo-
drZ|enÇst u s¡stavu, kojega se to~Z. A dHtak je svako zami{ljiv priedmet, kojo
mo‘e nositi obviest.
Natisak se o~itujZ ve}Çm jHko{}u glHsa iliti silinÇm »«. Odtega se jHvljH u
spodobi trajHnja — duljZga iliti duljinZ (d¡lji) »« ili krHtkÇga iliti krat~inZ
»)«. Napjevak je prjedstavljen ve}Çm rHzmiernÇm u~estalo{}u titrHjH glHsa
iliti vosom »«. PromjenÇm se u~estalosti s manjZ na ve}¡ o~itujZ uzlazno na-
pjevak. ~n tvoro okostnicu uzlaznÇga naglaska. Uzlazno ) su kratko »,«, i dvH
dugH — visoko »*« doti~no duboko »/«. PromjenÇm ve}Z u~estalosti na manj¡
nastajZ silazno napjevak. ~n tvoro okostnicu silaznÇga naglaska. Silazno ) su
kratko »+« i dugo »(«.
TZ naglasnZ vöste prjedstavljaj¡ sve‘njeve od svij¡ trij¡ naglasnoh srjed-

stHvH. Sve‘anj tvorZ istodobne istomjestne jedinice, a noz sustopne susljedne.
)
U pojedonoh se obilie‘jH rHzlikÇvnH vrh¡nskH ozbiljba (ve}H silina, duljZ
trajHnje, vi{H u~estalÇst) obi~no ozna~ujZ uzo~no{}u oznakZ, a oprje~nH (ma-
njH silina, kra}Z trajHnje, ni‘H u~estalÇst) obilje‘HvH izo~no{}u oznakZ.
I naglasnH srjedstva sl¡‘Z za rHzlikovHnje postHvH. Tako se razlu~uj¡
1. odtegÇm: oprjeke
a) rie~o lºk i voda lík i striela
slàgati u bök slágati u rZd,
)
u~èni~ki lpop¡t u~enocH’
)
u~èno~ki lpop¡t u~enokH’
u~èni~ko lodnosZ}o se na u~èno~ko lodnosZ}o se na u~enoke’
u~enice’
b) oblokH volo k stFrom dje~kima a ne volo k stBrom drugovima
335
)
tH gòspH ’gospo|a’ toh góspH ’gospÇ|H’
to se oborù‘a neka se i Çn oborù‘H
c) tvorenocH ‘mva je kovina nH|o{e ga) ‘gva
nòga me bolo nóga te bubH (odmilica)
u~èni~ki lpop¡t u~enocH’ u~èni~ko lodnosZ}o se na u~enice’
u~èno~ki lpop¡t u~enokH’ u~èno~ko lodnosZ}o se na u~enoke’
2. napievkom: oprjeke
a) rie~o pF{a sto~nH pà{a tursko

Líka blagovjestnok lúka ’prostan’
b) oblokH ‘Xne! ‘ène
strRse me str¡ja (otoli~) pazo, da te ne strése
c) tvorenocH svjXtlo lsvjetlÇst’
)
svjètlo lsvietlo’
Nmemci nièmci lnjemHci’
3. razdiobÇm natiska: s¡miti (raznomjestne protustave)
a) rie~o svìnjetina se pe~Z svinjètina rok}Z,

b) oblokH }dgovoro li mu to? neka Çn odgòvoro.
c) tvorenocH tÇ su }dgovori dHj odgovòri!,
Naglaskom obilje‘ene samodostatne cjelovite postave tvorZ nagla{enice. One

su samostÇjne naglasnice prvotnice (vX~Zr), priegibno obloci njihovi (rodnok
mno‘inZ: ve~èro), tvorenice (vè~era), slo‘enice (cjelovè~ernjo), sraslice (dobàrve-
~Zr), priedlo‘nice (d} ve~era) i vZzno~nice (m nave~Zr).
) ) )
3. RAZDIOBA OBILIE@JG. Mjesta iliti polo‘Hji u postavi, na kojima se na-

glasnH obilje‘ja mog¡ ozbiljiti jesu slogovi. Nosioci su slogÇvH samoglasi i, e,
a, o, u i slogotvornÇ r. NaglasnH su obilje‘ja slogovnH obilje‘ja. Ona se po-
javljuj¡ slobodno ili ograni~eno, zHvisno ili nezHvisno, jednokratno ili vi{ek-
ratno, istomjestno ili raznomjestno, jednoslogo ili dvoslogo.
SlobodnÇ se obilje‘je nahodo na kojeme god slogu. ZHvisnÇ budZ poprata
kojemugod drugÇmu. JednokratnÇ se u istÇj postavi ne ponHvljH. IstomjestnÇ
)
padH na isto slog. DvoslogÇ zahva}H po dvH sloga.
)
U nagla{enici ) atna, slobodna i nezHvisna. Ona
je razdioba vosa jednokr
proizvodo izkono visoko silazno kratko »+« ili dugo »(«, ili pHk visoko uzlazno
dugo »*« jednoslogo napjevak u svima trima nHrje~jima hrvHtskima. Od njoh u
novo{tÇkavskÇme silovnom promakom nastajZ duboko uzlazno kratko )»,« ili
dugo »/« dvoslogo napjevak. Dvoslog je dionica, kojH se sastojo od dvij¡ s¡sjed-
noh slogÇvH.
U novo{tÇkavskÇme s¡stavu nedostajZ visokÇga dugÇga uzlaznÇga »*«. T¡
je jednoslogo napjevak razdiobÇm podpunoma ograni~en. ~n je istomjestan: oz-
336
)
biljHvH se samo vosom
na po~Ztku prvÇga sloga. Tako dobovHmo visoko silazno
napjevak kratko »+« ili dugo »(«.
Visoko se uzlazno dugo jednoslogo napjevak »*« ozbiljHvH vosom na kÇncu,
na drugÇj polovici, na drugÇme hopu, kojega god duga jednosloga. NZmH
) iobenZ ograni~bZ, jer
razd ) se jHvljH na kojeme god slogu u izgovornÇj cjelini.
)
Dvoslogo se napjevak, kratko »,« ili dugo »/«, ozbiljHvH vosom na drugÇme
slogu kojega god dvosloga. Ograni~ba mu se o~itujZ upravo vZzHnom smje-
{tHjem un¡tri toga dvosloga. Na prvÇme se slogu ovo{enÇga dvosloga nahodo
dubina, te zajedno s visinÇm id¡}Zga sloga tvoro duboko uzlazno napjevak.
Natisak je »« jednokratan, te jednoslog ili dvoslog. Noje slobodan, nego
zHviso od vosa. Na zvukovnÇj je razini popra}en prod¡ljenom trajHnjem
) Z ili dugZ. Istomjestan je s jednoslogom vosom, a na ovo{enu
odtegZ, krHtk
dvoslogu zakro~HvH i u id¡}o slog. Prvo po rZdu natiskom istakn¡t slog u na-
gla{enici obilje‘HvH mjesto naglaska.
Duljina se »–« mo‘e jHviti vi{ekratno, na njekolikom nezHvisnom mjestima.
)
Isto noje slobodna, isto zHviso od vosa. Pojavi{te joj sZ‘Z od posljednjZga do
)
prjedv isnÇga sl oga nagla{enicZ. U vukovsk Çme je s¡stavu u prjednaglasnom
slogovima izo~na. U gdjekojima je govorima tH ograni~ba novijÇm uop}itbÇm i
prjekorH~ena. T¡ se duljina jHvljH i za dvH s lo g a prjed vosom FHtoma,
]Çri}i, RHdi}a, MHrino, MHtina, trZsem )o, )v¡~emo, vö{Zmo, izv¡~en
) o, vZzeno

— doti~no za jedan slog prjed mjestom dub okÇga uzl aznÇga naglaska
FHtíma,1 ]Çrì}i,2 RHdì}a, MHrìno,)3 MHtìna,4 t rZsèmo,5 v¡~èmo, vö{émo,6 iz-
v¡~èno [~n],7 vZzèno8.
4. OSMISLITBA MJERNnH DGTGKG. Postupak kojome se naglasnH obilje‘ja

ustanovljHvaj¡ jeste trojavan. Prvo mu je jHvak prokup i mjerba izkustvenoh
dHtHkH.9 U drugÇme se jHvku odmierci uprosje~Z, zaokr¡‘Z i uomjerZ. U tre-
)
}Zme se jHvku dobiveno sumierci umislovZ (umisloslovZ). U drugÇme se jHvku
)
)
ustanovljHvH krivulja razd iobZ odmj erHkH sv akÇga od trij¡ sl ogovnoh obilie‘jH:
jHkosti (1. ve}Z te 2. manjZ), trajHnja (kra}Zga i duljZga) i u~estalosti glHsa
)
(1. vi{Z pHk 2. ni‘Z). SvakH se krivulja tH uprizorHvH sumiercima mjernoh
dHtHkH toh obilie‘jH. Me|usobno se odnosi dobivenoh trojoh veli~onH u po~Ztno
naglH{enoh troslo‘ocH u ~etveronaglasnÇme s¡stavu razpore|uj¡ po ovÇj prjeg-
lednici:
1 BrÇzovi}, FÇjnica 149.

3 nv{i}, Posavsko 48.
6 BrÇzovi}, FÇjnica 178.–179.
9 Lehiste–nvi}, Accent in SerbocroHtian.
337
)
Sumierci Troslo‘ne uoblike s prvoslogom naglaskom

JHkost kriv¡ljH krHtkom dugom
1. ve}H 98.87.76 987 987 986 986 976 976 976 976
2. manjH 88.87.76 887 887 887 887 887 887 887 887
TrajHnje
kra}Z 644 duljZ 966 644 646 664 666 944 946 964 966
U~estalÇst
1. vi{H 65.54.44 654 654 654 654 654 654 654 654
2. ni‘H 56.65.54 565 565 565 565 565 565 565 565
Pod zaglHvljem »Sumierci kriv¡ljH« uo~HvHmo u 1. rZdku tro dvoznHmke

98.87.76. TÇ su rednice padaj¡}Z krivuljZ 1. ve}Z jHkosti. One prjedstavljaj¡
omjere me|u po~Zt n i m a i d o ~Ztnima mjernima vriednostima jHkosti
(9:8):(8:7):(7:6) prvÇga, drugÇga i tre}Zga sloga naizredcZ. Po~ZtnZ su znH-
mke (9, 8, 7), kojZ mjerZ po~Ztn¡ ) jHkost, prjedo~ene u st¡pcima nadesno
sa‘Zto troznHmkÇm 987, a do~ZtnZ su (8, 7, 6), kojZ mjere do~Ztn¡ jHkost,
)
izostavljene, jer imaj¡ prjedka‘ljive, ni‘Z vriednosti.
Tako su upro{ten i krivuljno prokazi i ostHloh obilie‘jH. PromjericZ, ve}¡ jH-

kost prvÇga sloga 9 (iz prvÇga rZdka) prato vi{H u~estalÇst 6 (u istÇme st¡p-
)
cu u prjedzadnjZme rZdku) — manj¡ jHkost 8 (iz drugÇga rZdka) ni‘H u~e-
)
stalÇst 5 (u zadnjZme rZdku).
)
SusmjenljivÇst je tH me|u jHko{}u i u~estalo{}u iztakn¡ta tome, {to su vi{Z
)
vriednosti (pod br. 1 ) jednostruko podcrtHne, a ni‘Z (pod br. 2) dvostruko.
) ) )
Pri tome znHmka 6 na tre}Zme mjestu, izp. 986 ili 976, odgovHrH izravnatbi
) )
jHkosti (6:6) u posljednjZme slogu, jer t¡ vi{e krivulja ne padH.
)
Prjeglednica se dielo na dvie polovice po prvÇj znHmci (6 doti~no 9) dH-
)
tHkH u srjednjZme, nepodcrtHnÇme rZdku. TH znHmka pokazujZ, da jHko{}u i
)
u~estalo{}u iztakn¡t slog mo‘e o~itovati dvie vöste trajHnja: kra}Z ili duljZ —
u omjeru 6:9, tHj je omjer u neiztakn¡tÇme polo‘Hju 4:6.
PromjericZ, omjer 6:6:4 u tre}Zme st¡pcu srjednjZga rZdka nazna~ujZ kra}Z
)
trajHnje 6 u iztakn¡tÇme, prvÇme slogu. U id¡}om, manje iztakn¡tom polo-
‘Hjima nahodomo pövo duljZ trajHnje 6, u drugÇme slogu, potom kra}Z tra-
)
jHnje 4, u tre}Zme slogu. Zapaziti je da je omjer trajHnja u svakÇme polo‘Hju
) ) )
obstojan 6 : 9 = 4 : 6 = 2 : 3 = 1 : 1,5. DaklZ, dug samoglas trajZ 50% dulje
od krHtka u istÇme polo‘Hju.
) )
U tre}Zme jHvku postupka oznH~imo pribo}e promHtrHnÇga obilje‘ja mis-
)
lovnÇm oznakom »istinito«, »da« doti~no »1«, a izbo}e oznakom »neistinito«,
»ne« doti~no »0«. OndH s e t rajHnje, duljina ili krat~ina, slogotvora na
doti~nÇme mjestu mo‘e prikHzati dvoj~anom zHpisom odpovjednoh mislovnoh
istinitostnoh vriednosto, promjericZ mje{te 664 budZ (0, 1, 0) u smoslu (krat-
~ina–duljina–krat~ina).
338
)
Isto
se tako priemetnH oprjeka iliti s¡mit (65 ≠ 56) u visotnÇme vöhu
me|u trÇjkÇm 654 (u prjedzadnjZme rZdku) i trÇjkÇm 565 ( u zadnjZme)
dHde ) obilje‘iti mislovnom s¡mitom trÇjkZ 100, u )smoslu visina–dubin) a–dubi-
na, i trÇjkZ 010, u smoslu dubina–visina–dubina.
) prieznakama, s razinZ zvukoslÇvlja s neprjekidnima vriednostima
Tima
prjelazomo na razinu glasoslÇvlja s razlu~nima dvovriednostima. One izra‘u-
)
j¡ pribo}e doti~no izbo}e promHtrHnÇga obilje‘ja.
RHzliku }emo me|u zvukoslovnom i glasoslovnom prostupom opromjeriti
oprjekÇm vmdi! ≠ neka vmdo ≠ ovo vgdi ’vidovi’. Izporedov{i odte‘nZ sumierke
64 ≠ 66 ≠ 94 toh opriekH, uo~iti }emo pojavu na prvo poglZd prjesenetljivu.
U srjednjZme promjeru — jednHkÇmu trajHnju 66 obaj¡ slogÇvH [,vi.di.] polu-
)
dugo–poludugo na razini zvukoslÇvlja, na razini glasoslÇvlja odgovHrH ne-
jednHko osmi{ljeno trajHnje odte‘nZ oprjekZ krHtko–dugo vmdo. JednÇm rie~ju
— {to u govoru zv¡~o jednHko, u jeziku rHbo nejednHko. I obön¡to, {to u jezi-
ku budZ jednHko, vmdi! krHtko–krHtko, u govorIu bovH nejednHko, [,vi.di] po-
ludugo–krHtko. StoprvicZ u tre}Zme promjeru vgdi [,vi:di] — nejednHkÇmu
trajHnju zvukÇvH dugo–krHtko) odgovHrH nejednHkÇ trajHnje glasÇvH dugo–
krHtko.
5. VôSTE NAGLASKA. Prije dolazka vukovskZ ~etveronaglasnZ hercegÇv{ti-

nZ na vlHst hrvHtsko knji‘evno jezik rHzlikovH{e pZt vöstH naglaska:
) jHko bözo visoko kratko silazno obilje‘en dvostrukom nadslÇvkom »+«:
1. stHro
pFra vodenH
2. novo slabo sporo duboko kratko uzlazno obilje‘en tupom nadslÇvkom »,«:
pàra lnov~i}’, nastao prienosom silinZ naglaska s id¡}Zga sloga na prjedhodn¡,
rHst¡}e izgovHrHnu, krat~inu: parF
3. stHro jHko visoko dugo silazno obilje‘en zavon¡tom nadslÇvkom »(«: némH
mu pBra, rHzglobnom prokazom pF ara, — LitHvci ga zov¡ jakopo~Ztnom, ali ga
bilje‘Z o{trom nadslÇvkom »/« )
4. stHro jHko visoko dugo uzlazno nevukovsko obilje‘en valovitom nadslÇvkom
»*« u~estalostnZ uoblikZ 67.54.44 — u Poljocima izravnHt 66.54.44 pârH —
koj¡ prato rHzmierna jHkostnH uoblika: pãrH se, rHzglobicZ pa Fra a — LitHvci
ga zov¡ jakodo~Ztnom; ~¡v{i ga, sl¡‘Z}i vojHkom u Krakovu, ) litavsko
) je va-

lovito nadslovak »*« usvojio Stj epHn Iv{i}10
5. novo slabo duboko dugo uzlazno obilje‘en o{trom nadslÇvkom »/«: pára
lparotina’, rHzglobicZ pa àra, nastao prienosom silinZ naglaska s id¡}Zga sloga
na prjedhodn¡, rHst¡}e)izgovHrHnu, duljinu: pHrF
KakovH je slu‘ba naglaska? Slu‘ba je naglaska vrhotvÇrna. ~n je sto‘Zr
oko kojega se slogovi nagla{enicZ ok¡pljaj¡. Slu‘ba naglaska mo‘e biti i raz-
me|na. TÇ bovH ondH, kada se njome obilje‘Hvaj¡ granice nagla{enocH: u ~etve-
ronaglasnÇme s¡stavu silazno dojavljujZ po~Ztak, a novo uzlazno nedo~Ztak iz-
govornZ cjelinZ.
10 nv{i}, Prolog 133.
339
)
6 . NAGLASNn S¿STAVI. Me|u nagla snima je s¡stavima eurÇpskima
hrvHtsko nHj raznolikijo, ali i nHjmanje poznHt i nHjmanje ustHljen, a nHjvi{e
zanemHren. RHzlike se me|u s¡stavima o~ituj¡ u opisu njihovu. Opis se sas-
tojo od popisa i propisa. Popis je skup dHtHkH, na kojZ se propis primjenjujZ.
Propis je skup postupHkH, kojima se ~lanovi popisa prjeobli~uj¡. GospodHran
je opis, kada popis bilje‘o neprjedka‘ljivZ jedinice, a prjedka‘ljivZ proizvodo pro-
pis.
Po popisima naglasnoh vöstH na hrvHtskÇme jezi~nÇme podru~ju rHzlikujZ-
mo {Zst s¡stHvH. ^Hkav{tina se, kajkHv{tina i staroposHv{tina sl¡‘o trima nHj
starijima, prahrvHtskima »+ ( *« vöstama naglaska, i s nenaglH{enÇm dulji-
nÇm »-«, te se bilje‘o ~etirima nadslÇvcima »+ ( * -«:
)
pFra parF pBra pãrH pHrF
Prienosom na prjedhodno rHst¡}o slog silinZ silaznoh »+ (« nastajZ istovjest-
nH (jednHko rHzlikovnH) novoposHv{tina, split{tina i poljo~{tina s petima novo-
hrvHtskima vöstama naglaska »+ , ( * /«, i s nenagH{enÇm duljinÇm »-«, te se
bilje‘o {estima nadslÇvcima »+ , ( * / -«: )
pFra pàra pBra pãrH pára
U drug¡ r¡ku,
prielazom visokÇga uzlaznÇga
»(« u visoko silazno »(« nas-
)
tajZ staro{tÇkavsko dvonaglasno s¡stav »+ («, smHnjenZ rHzlikovnosti, te se
bilje‘o trima nadslÇvcima »+ ( -«: )
pFra parF pBra pBrH pHrF
Promakom na prjedhodno rHst¡}o slog nastajZ istovjestnH hercegova~kH ~e-
tveronaglasnH »+ , ( /« novo{tÇkav{tina, kojH se nazna~ujZ petima nadslÇvcima
»+ , ( / -« (BudmHni11 rHbo po A. T. Berli}u12 krovi} »$« mje{te d¡ljka »-«):
pFra pàra pBra pBrH pára
ili ~etirima »+ ( * /«, u V¡kovu zHpisu, uz oznaku nenaglH{enZ duljinZ »-«
znHkom za visoko dugo ) silazno »(«:
pFra pàra pBra pBrB pára
Napokon gubotkom napievka i odtegZ dobovHmo umjetno beogradsko–zHgre-
ba~ko jednonaglasno sustav pPra doti~no malo odtegnutije pâra. A kada se na-
glasak na prjedka‘ljivu mjestu jezi~noh jedinocH, promjericZ na po~Ztku, ustHlo,
tada gubo vrhotvorn¡ slu‘bu, te nastajZ beznaglasno sustav, kojemu je slu‘ba
samo razme|na.
7. STGNJE NAGLASBY. U nHs je u govorenÇme jeziku nagla{ovHnje osobito

)
poreme}eno stjecHjem naglasnoh s¡stHvH trij¡ nHrie~jH i mno‘tva govÇrH s
novotvornima naglasnima razdiobama. Ali nZmH jedonstva ni u knji‘evnÇj
) i‘evnÇga
naglasbi. Propisatelji promi~¡ osobine svojoh naglasnoh s¡stHvH. Knj
naglaska {kÇlstvo ne njegujZ. Mjerila se ne ustanovljHvaj¡, pravila se ne iz-
) promjeri jedina~noh govÇrH.
vodZ. NavodZ se jedina~ni
11 BudmHni, Grammatica.
12 Berli}, A.T. GrammHtik.
340
)
Ne idZ se za tom, da bi se naglasnH raznolikÇst svela na jedan s¡stav, iz

) ) )
kojega bi se ona mogla izvesti glZdom na sva tro nHrje~ja. OnHj, tko bi i hotio,
)
knji‘evnÇga naglaska nau~iti ne mo‘e. U {kolnom ~itHnkama po~Ztkom sto-
)
) )13
lje}a velika ve}in a rie~ o b ijH{e onHgla{ena. T omu zamierHhu ono, kojo zbo-

rHhu inH~e, a mi{ljHhu, da je jedono njihov govorno jezik knji‘evno. TH je zH-

bluda onemog¡}ila ) ustanovbu ) knji‘evnZ naglasbZ. Noje ~udo, {to hrvHtsko pra-
vopisi naglaska ne bilje‘Z.
]irili~no slovjensko jezici (Rusko, Bjelorusko, Ukrajinsko i Bugarsko) imaj¡
samo jednu vöstu naglaska, pHk ga i ne po{¡. Za njima se povodZ}i, ) i V¡kova
)
ga }ir ilica ne bilje‘o, n iti vukovsk H latinica. U njÇj se naglasnH osebujnÇst ) hr-
)
vHtskÇga jezika o~ itovati ne mo‘e. RHzlika se me|u hrvHtskom i srbijHnskom
knji‘evnom jezikom nebilje‘bÇm ) naglaska uklanjH, te se uvrje‘ujZ dojam i na-
gl asnÇga poklHp Hnja toh dvaj¡ s¡stHvH.
)

U~ ili{ta samohotno promi~¡ ujedn H~eno naglasak, promakn¡t na po~Ztak
rie~i. RaznomjestnÇst se naglaska zatirZ, rHzlikovnÇst gubo, obviestnÇst sma-
njujZ. Istodobno, i u {kolnÇme i u jHvnÇme govoru, ¡zorom postajZ izgovor
naobra‘enoh ZkavHcH. ) U njoh naglasak ) s po~ZtnÇga silazno naglH{ena sloga
rie~i ne prjelazo na prjednagl ) asnicu, u skladu s na~Zlom »~itHj, kao {to je
naposHno«. Kako i naglasak i duljina noje ) naznH~ena, lako se {oro kHnova~kH
duljba kratk Çga uzl aznÇg a »,« u d u go uzlazno »/« (kako se, po V¡ku,

»gdje{to u biogradskoj nahiji govori«),14 naglasak se u priegibu i u) tvorbi
ujedna~ujZ, raznomjestnÇst gubo, naglasnH raznolikÇst zatirZ, jezik pobalkanju-
jZ.
Op}enito uzZv{i {kolno~ko se naglasak hrvHtsko uvelikZ ravnH po op}Zme
naglasku u izto~nÇme govoru. Protiv usvHjHnja knji‘evnZ naglasbZ ) djelujZ i

~injenica, {to i novobeogr ad{tina i novozHgreb{tina ujedna~uj¡ raznolikÇst,
podjednHko tZ‘Z}i k jednonaglasju: pâra doti~no pPra.
V¡k je nagla{ovao po ju‘nÇme govoru, Dani~i} po izto~nÇme, a hrvHtsko

knji‘evno jezik nagla{ujZ) po jugozHpadnÇme. Sve je tÇ troje kao prihvatljivo
za knji‘ZvnÇ, i rHbo se svesebicZ kro‘–nakro‘ bez sustavotvornoh na~Zla i us-
)
vojljivoh pravolH.)
Izto~nH naglasba tZ‘o k novotvornÇj obstojnosti pri priegibu, a k neobstoj-
nosti pri tvorbi. Jedno je i drugÇ posljedak novotvornZ ujednakZ. Nasuprot to-
mu, jugozHpadnH naglasba ) nHstojo uz~¡vati stHr¡ naslie|en¡ neobstojnÇst u
priegibu i obstojnÇst u tvorbi bez ujednakZ. Ju‘nH se naglasba koliebljZ me-
|u tima dvjema skrajnostima.
)
8. NAGLASNY RGZLIKOVNICE. DaklZ, nHj je starijo naglasak u promjerima
kao grFd ’tu~a, kr¡pa’, grBd ’veliko nHselje’, sÑd ’sudi{te’, snahF i plHtn}, nHj
je novijo u promjerima snàha, plátno. Kako u ~etveronaglasnÇme s¡stavu ne-
dostajZ visokÇga uzlaznÇga »*«, te se mje{te njega rHbo visoko silazno »(«, sÑd
) ’cie|’ zv¡~o kao líg ’gHj’, daklZ s istom
’sudi{te’ zv¡~o kao síd ’posuda’, lÑg

naglaskom kao i rie~ grBd.
)
13 Izp. Dovkovi}, îtHnka za I. rHzred gimnazijsko; isto i za III. rHzred.
)
14 V¡kov rje~nok, 3. str. prjedgovora.
341
)
Uobi~Hjeno {estonadslovno zHpis mo‘emo razglobiti, zasebicZ naznH~iv{i
mj esto na~Ztka natiska iliti silinZ dvoviskom »«, duljinZ
d¡ljkom »-« i visinZ
voskom »«, ovako:
grad grHd s¡d snaha plHtno
Slu‘ba se toh trij¡ osobonH naglasnoh zÇrno o~itujZ u kro‘ni~nÇj uoblici nji-
)
hovÇj. OznH~omo li silinu, kojH je na prvÇme mjestu, oznakÇm 3, potom vos

oznakÇm 2, duljinu oznakÇm 1, a kra~inu oznakÇm 0 (podvlaka nazna~ujZ
slog), dobovHmo )
320 321 312 3020 3120
U tom uoblikama — onÇ {to je prjedka‘ljivo, po ~eme njoh nikHko noje mo-
) )
g¡}e rHzlikovati, jeste silina, udolj na prvÇme slogu. Ona tvoro zHli{ak, te se
)
mo‘e bez gubotka rHzlikovnosti izostaviti. Pri svakÇj izostavi zHli{ka valjH us-
)
tanoviti propis, po kojeme }e se izostavljenÇ znati na mjesto svoje vrHtiti.
)
Svrha je opisa upravo ustanoviti zHlihÇst i prjedkHzati ju. Prjema tome }emo
izostaviti prjedka‘ljiv¡ trÇjku 3, uz propis, da dolazo na po~Ztku.) DobovHmo,
bez zHli{ka, sve rHzli~no
20 21 12 020 120
Da bi se pravilom obuhvatile i vi{eslo‘ice, potrjebite su nam dHjbudi dvie
) nepo~ZtnÇga naglaska, promjericZ:
troslo‘ice
vrjetèno tetíva;
vrjeteno tetova
03020 03120
Za tZ promjere vi{e ne vriedo pravilo, da je naglasak, s oznakÇm 3, na
)
prvÇme slogu rie~i. Pravilo, kojZ za ovZ troslo‘ice vriedo, jeste, da je nagla-
sak na prvÇme slogu, kojo vosu prjedhodo, s oznakÇm 2. )
PotHmo se, niesu li tome prjein H~enom propisom obuhv a}ene i dvoslo‘ice.

Z adnjH tro promjera
s¡d snaha plHtno
312 3020 3120
o~ivjestno jesu, a prvH dvH
grad grHd
320 321
istojesu — za nevolju. Naime, u nedostHtku prjedhodnÇga sloga, naglasak je
na nHjbli‘Zme njemu, re}i }emo po sili s¡stavnZ ograni~bZ, a tÇ je isto tHj slog
)
(prvo slog), kojo prjedhodnoka nZmH. )
Spodobnom nH~inom pravilo, da je naglasak (makedonsko, kharthvelsko) na
)
doprjedposljednjZme slogu, podrazumievH silÇm s¡stava, da je naglasak u
)
dvoslo‘ocH i jednoslo‘ocH na prvÇme slogu, bud¡}i da doprjedposljednjo slog
izbovH.
342
)
Evo kro‘ni~noh uoblokH svij¡ sedmij¡ promierH bez zHlihosti
20 21 12 020 120 0020 0120
U svima njima znHmo, da trÇjka 3 ima dÇ}i prjed prvÇ podcrtHno mjesto,
)
ako ga imH, kojZ prjedhodo vosu 2, a ako ga nZmH, ondH dolazo prjed sHm vos,
)
tj. prjed prvÇ podcrtHno mjesto za vosom. Drugima rie~ima, silinu 3 o d
) slog, ako ga imH. Tako uzpostavljHmo
id¡}Zga vosa 2 dielo podcrtHno prjedvisno
320 321 312 3020 3120 03020 03120
NHkon svega toga pravilo glHso:
U petonaglasnÇme se i ~etveronaglasnÇme s¡stavu na~Ztak natiska ozbiljH-
vH na prvÇme obstojZ}Zme slogu, kojo prjedhodo oznaci vosa, u protivnÇme se,
kada prjedhodno slog izbovH, o~itujZ na istÇme slogu, prjed kojome je oznaka
vosa. )
Iz toga pHk proiztje~Z, da su rHzlikovnZ sastavnice iliti rHzlikovnice naglas-
) )
ka odtega i vos, te je dostatno njij¡ bilje‘iti, a zatÇ su nam potrjebita samo
) )
dvH nadsl Çvka d¡ljak »–« i vosak »«. Na temelju se njoh prjedkazuj¡ natisak i

napjevak, a njima i naglasak.

)
Promjere na{e daklZ, izostaviv oznaku silinZ, mo‘emo mornZ d¡{Z u
upro{ten u obloku posati ovako:

grad grHd s¡d snaha plHtno vrjeteno tetova

U dovukovskÇme se s¡stavu to promjeri bilje‘Hhu trima nadslÇvcima », / $«
ovako:
gràd grád sûd snahà plâtnò vrjetenò tetîvà
O~ivjestno je da se i petonaglasno s¡stav, istovjestan s tronaglasnom, mo‘e
bilje‘iti {estima {+), ( * / -}, ~etirima {+ ( * -}, trima {, / $}, pHk i dvama { -}
nadslÇvcima.
ZHpis DalmatonHcH doti~no rukavocH podjednHko prjedo~Hva lok DalmàtonH-
cH doti~no *rùkavocH i istovjestno lok DalmatgnHcH doti~no rukFvocH, ujedinju-
j¡}i oh. BudZ li priekZ potrjebZ, ovHj se mo‘e razl¡~iti usrjedi{tbÇm voska nad
,
samoglasom: DalmatonHcH doti~no rukavocH, mje{te prjed samoglasom.
9. PRnKAZ ODTE@NY SMJENY. Id¡}H nam je zada}a oposati miene naglaska

u nagla{enicama. NHj je prostijH — smjena odtegZ. PromjericZ u pHde‘ima, od-
) je ili obstÇjna ili smjenljiva. ObstÇjnH je ili duga ili krHtka, a smjenljivH
tega
~ asomicZ duga, ~asomicZ krHtka.

Promotrimo ponH{Hnje odtegZ jednoslo‘ocH s¡d lsudi{te’, grHd lveliko nH-

selje’, rÇg, grad ltu~a, kr¡pa’:
u nHzovnoku jedninZ: sÑd, grBd, ryg, grFd

u rodnoku jednine: súda, grBda, r}ga, grFda
u nHzovnoku mno‘ine: súdovi, grFdovi, r}govi, grFdovi
u krHtkomZ rodnoku mno‘ine: súdH, grádH, rógH, grBdH
343
)
s¡,d gr,Hd r,Çg gr,ad

s¡d,a gr,Hda r,oga gr,ada
s¡d,ovi gr,adovi r,ogovi gr,adovi
s¡d,H grHd,H rÇg,H gr,HdH
Odte‘no odnosi tvorZ ov¡ matericu, s oznakama jedinica 1 ’duljina’ i ni-

{tica 0 lkrat~ina’:
)
1 1 1 0
10 10 00 00
100 000 000 000
11 11 11 11
U svakÇme su rZdku po ~etiri pojavnice i po dvie rHzli~ice, osim u zad-

njZme ) rZdku. THj je podpunoma prjedka‘ljiv,) sHm ) om sobÇm. T¡ je ~estot
) a
rHzli~icZ 4/4, tj. 1/1, te velomo, da je neizvjestnÇst ni{ti~na 0. U drugÇme je
) )
rZdku ~estota rHzli~ocH polovi~na 2/4, tj. 1/2, te velomo, da je neodrZ|enÇst jed-
)
ini~na 1: prosje~na koli~ina obviesti iznoso jednu dvoj~an¡ jedinicu iliti dvo-
jnicu. TÇ je nHjve}H mog¡}a koli~ina pri dvjema rHzli~icama, ako je ~estota
rHzli~ocH podjednHka.
U prvÇme se i tre}Zme rZdku rHzli~ice pojavljuj¡ u omjeru 3:1, te je pro-
) )
sje~nH mjera neodrZ|enosti manjH. JednÇj je rHzli~ici ~estota ~etvrti~na 1/4, tj.
1/2 od 1/2, te prjedstavljH 2 jedinice obviesti iliti dvojnice. Takove rHzli~ice
imHmo dvie: u prvÇme rZdku podcrtHna 0 jednozna~no obilje‘HvH ~etvöto st¡-
pac, i u tre}Zme podcrtHna 100 nedvojbeno izdvHjH prvo st¡pac izme|u svoh
) )
~etirij¡. SvakH od toh prjedkazujZ sve ostHle dHtke u svojeme st¡pcu. One
)
prjedstavljaj¡ rHzlikÇvne obloke za tZ st¡pce: za prvo i ~etvöto.
ôme je odrZ|en drugo st¡pac? )ZH nj noje dostatan jedan rHzlikovno dHtak,
jer se njome, kako rekosmo, prjenoso samo jedna jedinica obviesti. Za odbir su
jednoga od raznolikosti ~etirij¡ pojavHkH potrjebita dvH dHtka, od kojoh svako
prjedstavljH jednu jedinicu. P¡~ki re~eno: za raz~etverbu su kolH~a potrjebita
nHjmanje dvH rieza.
10 iz drugÇga rZdka odre|ujZ lievo dvostupac, izklju~uj¡}i desn¡ polovicu
)
~etverostupca, a 000 iz tre}Zga rZdka odre|ujZ desn¡ polovicu, desno st¡pac
)
toga lievÇga dvostupca, a tÇ je ondH trH‘eno drugo st¡pac.
)
Tre}o je st¡pac odredljiv spodobnom nH~inom. ~n je u lievÇj polovici desnZ
)
polovicZ kro‘nicZ: desnH je polovica odrZ|ena rHzlikovnokom 00, a lievH rHzli-
)
kovnokom 1. Izbor jednZ polovicZ prjedstavljH mjeru od jednZ dvojnicZ; izbor, u
kojeme se primjenjuj¡ dvie susljedne raspolove, odgovHrH mjeri izrH‘enÇj dvje-
ma dvojnicama, a njÇme se pokrovH raznolikÇst od ~etirij¡ pojavHkH.
344
)
Kada se jedna rHzli~ica pojavljujZ riedko, ondH se drugH rHzli~ica pojavljujZ
~Zsto, smanjuj¡}i neizvjestnÇst, u na{eme slu~Hju, u prvÇme i tre}Zme rZdku,
) )
s ~estotÇm 3/4, tj. 1/1,3, te noso odprolikZ 0,3 = 1/3 jedinicZ obviesti. U tom
rZdcima, tro takove 3 × 1/3 = 1 i jedna, kojH n oso 2 jedinice, skupa dHj)
¡ 3.
DaklZ na svak¡ od ~etirij¡ dÇ|Z ~etvrtina od toga zbroja: 3/4 = 0,75.

) )
Prjema tome je koli~ina obviesti, koj¡ sve ~etiri pojavnice prjenosZ skupa,
)
za svako rZdak zaporZd 3 4 3 0, a prosje~nH po jednÇj pojavnici ~etvrtina toga
)
0,75 1 0,75 0. Vidomo, da je drugo rZdak zbilja nHj vjestnijo.
)
10. OPIS ODTE@NY SMJENY. Poku{Hjmo kro‘nicu na{u oposati, razglobov{i
ju na sastavnice.
1 1 1 0
10 10 00 00
100 000 000 000
11 11 11 11
Opis je svoh rZdHkH proziran. Red~anZ su obstojnice, tj. onÇ, {to se u poje-
)
donom rZdcima opetujZ, φ lprHzno’ u prvÇme rZdku, 0 u drugÇme, 00 u tre-
)
}Zme, i 1 u ~etvötÇme. TÇ su do~Ztci. Kada do~Ztke odmislomo, dobovHmo stup- )
~anZ mjenljivice 1 i 0. To su likovi osnÇvH.
Opis je prvÇga st¡pca isto proziran. St¡pac se tHj sastojo od stup~anZ ob-
st ojnicZ, nemjenljivicZ iliti osnovZ 1 i od red~anoh mjenljivocH iliti do~ZtHkH

φ 0 00 1. U ostHlima se trima st¡pcima na mjestu nemjenljivocH, na prvÇme

)
mjestu, smjenjuj¡ likovi osnovZ: ni{tice 0 i jedinice 1. PotHnje je, {to je od to-
ga prjedka‘ljivo, a {to noje. ) )
Posljedak je tZ rHzglobZ ovHj:
1 1 1 1 φ
1 1 0 0 0
1 0 0 0 00
1 1 1 1 1
Osnove u st¡pcima jesu obstojnice, a u rZdcima toh st¡pHcH mjenljivice. Do-

~Ztci su u rZdcima obstojnice, a u st¡pcima toh rZdHkH mjenljivice.
U id¡}Zme je korHku potrjebito pronH}i propis, kojome }e se nH~in razdiobZ
toh smjenljivoh osnovnoh likÇvH prjedkHzati. RaznolikÇst je postHvH u svakÇme
)
rZdku 2, osim u zadnjZme. T¡ je 1, a tÇ znH~o, da je svakH smjenljivica prjed-
) ) )
ka‘ljiva. Propis za tHj, zadnjo rZdak glHso: ako je do~Ztak s desnZ strHnZ jedi-
) lok s lievZ mÇrH isto biti jedinica 1.
nica 1, ondH osnovno
345
)
Po{to smo oposali prvo st¡pac s obstojnÇm jedinicÇm 1 i zadnjo rZdak s
ujednH~enÇm jedinicÇm 1, )
ostajZ nam oposati ovHj troredno trostupac:
1 1 0 φ
1 0 0 0
0 0 0 00
Proziran je sada tre}o st¡pac, s obstojnÇm osnovÇm 0 i s do~Ztcima φ 0 00,

a ujednH~en zadnjo rZdak s dHtcima 0 0 0, te zH nj propis glHso: osnovno je lok
0, ako je do~Ztak 00, kada osnova noje obstojnH jedinica 1, koj¡ smo otoli~ boli
uklonili.
Sada nam odpado{e zadnjo st¡pac i zadnjo rZdak, te dobovHmo ovHj dvored-
no dvostupac:
)
1 1 φ
1 0 0
T¡ je izvjestan, tj. podpunoma prjedka‘ljiv, prvo rZdak s dHtcima 1 1. Propis

zH nj glHso: osnovno je lok jedinica 1, ako je do~Ztak prHzan, i ako osnova noje
obstojnH ni{tica 0, koj¡ smo otoli~ boli uklonili.
Tako spade kro‘nica na dva dHtka. Upravo na onHj rZdak, za kojo smo us-
)
tanovili, da je nHj vjestnijo.
)
1 0 0
11. ODTE@NG RGZGLOBA. Sada je o~ito, da je osnova drugÇga st¡pca neob-

stojnH jedinica 1, oznH~imo ju 1/0, a osnova tr)e}Zga st¡pca neobstojnH ni{tica
0, oznH~imo ju 0/1. Prjema tome imHmo obstojn¡ duljinu s¡d, neobstojn¡ du-
)
ljinu gr)Hd, neobstojn¡ krat~inu r{g i obstojn¡ krat~inu grDd. Sve, {to je ikH-
ko mog¡}e smisliti. )

TÇj rHzglobo m ateri~nÇj odpoviedH ovH kr o‘ni~nH:
s¡,d gr,Hd r,Çg gr,ad φ

s¡d,a gr,Hda r,oga gr,ada a
s¡d,ovi gr,adovi r,ogovi gr,adovi ovi
s¡d,H grHd,H rÇg,H gr,HdH ,H
s¡d, gr)Hd r{g gr,Dd
Proiztje~Z, da osnova s¡d– lsudi{te’ imH obstÇjnu duljinu. ObstojnÇst se

prjedkazujZ po duljini u nHzovnoku dugZ mno‘inZ s¡dovi. Prjemjestba je voska
»« izprjed prHznÇga do~Ztka φ, kojo noje slogotvoran, na kona~no hop, prjed-
)
346
)
hodnÇga sloga osnovZ s¡d– u nHzovnoku s¡d prjedka‘ljiva po sili s¡stavnZ

ograni~bZ. )
Osnova grHd– lveliko nHselje’ imH smjenljivu duljinu, oznH~ili smo ju gr)Hd–

PrjedkazujZ se po neprjedka‘ljivÇj duljini u rodnoku jedninZ grHda i po pro-
tute‘nÇj kratbi u nHzovnoku dugZ mno‘inZ grDdovi.
Osnova rog– imH smjenljivu krat~inu, oznH~ili smo ju r{g. PrjedkazujZ se po
krat~ini u rodnoku jedninZ r{ga i po naknadnÇj duljbi prjed prHznom do~Zt-
kom u nHzovnoku jedninZ rÇg. )

Osnova grDd lledop ad’ imH obst Çjnu krat~inu. Ona se prjedkazujZ po nepr-
jedka‘ljivÇj krat~ini u nHzovnoku jedninZ grDd.
Noje rHzlikÇvna prjedka‘ljivH oblo~nH duljba obij¡ krHtkoh osnÇvH u rodnoku
krHtkZ mno‘inZ prjed do~Ztkom –H: rÇgH, grHdH lt¡~H, kr¡pH’. Ona je ob-
vezna posljedica s¡stavnZ oblo~nZ ograni~bZ, kao vi{Z silZ.
êtvöto je rZdak u na{Z matericZ izvjestan, te se mo‘e izostaviti. Ukloniti
) kojH potje~¡ od obradZ kr)o‘nicZ, i potati se, kakova se
}emo jo{te i zaglHvlja,
zaglHvlja mog¡ izvesti iz matericZ sHmZ.
)
1 1 1 0 1
1 1 0 0 2
1 0 0 0 3
3 2 1 0
JedonÇ je obilje‘je prvÇga st¡pca, da mu se usebina sastojo od sHmoh jedi-

) )
nocH, i tÇ 3–j¡; tÇ je mjera obstojnÇj duljini. Drugo st¡pac imH 2 jedinice; tÇ
) neobstojnÇj duljini itd. Za protute‘u, tre}o rZdak usebujZ 3 ni{tice;
odgovHrH
tÇ upu}ujZ na nHjdulji do~Ztak od dvaj¡ ili vi{e slogÇvH. Drugo rZdak ima 2
ni{tice; one uomjerHvaj¡ odtegu jedoslo‘nÇga do~Ztka prjema duljZme (dvo-
)
slo‘nÇme) i kra}Zme (ni{toslo‘nÇme). Prvo rZdak s jednÇm ni{ticÇm uomje-
rHvH odtegu )nHjkra}Zga, prHznÇga do~Ztka prjema ostHlima.
Ovako ozaglavljena materica prjedstavljH odnos ve}Zga ili jednHkÇga (ne-
manjZga) me|u zaglHvljima st¡pHcH i rZdHkH, u skladu s oposHnima mjerni-
ma doti~no omjernima brojevima. Jedinice ) 1 oznH~uj¡
) valjHnost toga odnosa.
12. VLADBA OVISKA. Rie~i tvorZ nagla{enice. U njima se povrh odtegZ jHvljH
)
i napjevak, odrZ|en polo‘Hjem vosa. Pop¡t duljinZ i vos mo‘e biti obstojan ili
15
neobstojan. Obstojno vos tvoro sastavn¡ ~Zst osnovZ. ) TÇ se zbovH ondH, kada
je jedan slog osnovZ vosan. U uobl ikama je rie~i gr ad ’tu~a, kr¡pa’ u dvonad-

slovnÇme zHpisu
grad, u grad, i u grad, mimo grad, po gradu, gradovi, iz gradÇvH u gra-

) ) ) ) ) )
dove, gradovima; gradi}, gradina, graditi lpadati, harati kao grad’
)
15 Rje~nok JAZU, natu~ice I, ISPOD, IZ. nv{i}, Posavsko 157. BudmHni, Grammatica 142.
347
)
o~ivjestno, da je vos vZzHn, nepomi~an, nesmjenljiv, obstojan, kao {to je i su-

) a, u osnovi grad–, samo {to tH ~injenica u dojako{njÇj) bilje‘bi
obstojZ}H krat~in
noje izri~ita:
grFd, ù grad, i ù grad, mimò grad, ù gradu, grFdovi, ìz gradÇvH ù gradove,

) grFdi},
grFdovima; ) ) grFdina, grFditi.
) ) ) )
Nasuprot je tomu polo‘Hj vosa u rie~i grBd lveliko nHselje’ u odpovjednom

uoblikama )
grHd, u grHd, i u grHd, mimo grHd, u grHdu, gradovi, iz gradÇvH u gra-
) ima;)grad
dove, gradov ) i}, gradina,
) grHditi )
nevZzHn, slobodan i pomi~an i u priegibu i u tvorbi, daklZ, neobstojan, kao

{to je i duljina. Iz petonadslovnÇga zHpisa tÇ noje uo~ljivo; Çn niti je zoran,
niti) gospodHran:
grBd, º grHd, m u grHd, mmmo grHd, po grádu, grFdovi, iz gradóvH º grado-

)
ve, gradòvima; ) ) gràdina,)gráditi.
gràdi}, ) )
Za rHzliku od osnovZ rie~i grad ltu~a’, kojH glHso grad– s obstojnom vosom,
vos za osnovu rie~i grBd lveliko nHselje’ noje vZzHn. Ona je bezvisna, te glHso
grH)d–, s neobstojnÇm duljinÇm. Vos joj je na po~Ztku ili na do~Ztku.
13. PRJEDKAZBA OVISKA. Promjeri pokazuj¡, da vos mo‘e biti vZzHn za kojo
slog osnovZ ili ne biti. Ako je vZzHn, ondH je obstojan. Ako noje ondH je slo-
)
bodan. Ako je slobodan, ondH se mo‘e zbiti dvoje. Do~Ztak mo‘e biti vosan
ili bezvisan.
Ako se na bezvisnu osnovu nadovZ‘Z vosan do~Ztak, u tome se slu~Hju ozbi-
)
ljHvH vos do~Ztka, te velomo, da se vos povlH~o nazad na do~Ztak, izp.
)
u grHdu, iz gradÇvH, gradovima; gradi}, gradina, ogrHditi
)
u stvHri, toh stvHro, stvHrima; stvHrca, stvarina, ostvHriti
) jezera, toh jezZrH, jezerima; jezZrce, jezerina, pojezeriti
tH
r¡ka, iz r¡kZ, u r¡ci, r¡kÇm, r¡kH/ruk¡, rukama; ru~ica, ru~ina, ur¡~iti
) )
u grádu, iz gradóvH, gradòvima; gràdi}, gràdina, ográditi
)
u stvári, tgh stváro, stvárima; stvárca, stvàrina, ostváriti
tB) jezèra, tgh jezérH, jezèrima; jezérce, jezèrina, pojezèriti
rúka, iz rúkZ, u rúci, rúkÇm, rúkH/rùk¡, rùkama; rù~ica, rù~ina, urú~iti
) )
Uo~ljivi su vosno
do~Ztci oblo~no –a, –Z, –u/–i, –Çm, –(Çv) H/–o/–¡, –
(ov) ima/– ama i tvorbeno –i}/–ce/–ca/–ica, –ina, –iti. U umanjenici je jezZrce

duljina polo‘HjnH. Kratba je u priegibu u ruk¡, u rukama i u tvorbi u
gradi}u, gradini, stvarini, u ru~ici i ru~ini protute‘nH, a u gradÇvH i u gra-
dovima prjednaglasnH.
348
)
14. OBSTOJAN OVISAK NA OSNOVI. Ka da se vosno do~Ztci nadostavZ
na vosnZ osnove jam– ljama’, kmet–, mlin–, blat– lblato’, njihov se vos ne
)
ozbiljHvH, nego mje{te o~ekovHnoh izhodnoh dvovisocH dobovHmo s prietegÇm
prvÇga vosa jednovisice:
{jam} {a, Z, i, Çm, ama} →

{jama, jamZ, jami, jamÇm, jamama} →
jama, jamZ, jami, jamÇm, jamama
{mlin} {u, ÇvH, ovima} →

{mlinu, mlinÇvH, mlinovima} →
ml inu, mlinÇvH, mlinovima

{blat} {a, ima, ce, ina, iti} →

{blata, blatima, blatce, blatina, blatiti} →
bl ata, blatima, blatce, blatina, blatiti

{jam, kmet} {i}, ica, ina, iti} →

{jami}, jamica, jamina, jamiti,
kmeti}, kmetica, kmetina, kmetiti} →
j ami}, j amica, j amina, j amiti, kmeti}, kmetica, kmetina, kmetiti

Svuda ostajZ kratko silazno »+« na prvÇme slogu jFm–, kmXt–, mlmn–, blFt–.
15. ÊONn OVISAK. Drugo j e slu~Hj, ako bezvisna osnova vosna do~Ztka
nZmH. OndH vos idZ u drug¡ skrajnÇst. OzbiljHvH se na prvÇme slogu na-
)
glasnZ cjelinZ, te velomo, da skH~Z napried na po~Ztak — na ~elo osnovZ ili
prjedm etn¡tZ bezgl asicZ. TÇ )je mog¡}e izri~ito naznH~iti prjekro‘enom voskom

»« ili, bez uvo|Znja nova znHka, smjestbÇm voska na pro~elje prjed sHmom
izrazom, pHk i prjed p¡kÇm osnovÇm:16grHd–, stvHr–, jezer–, glHv–. Izp.
)
izme|u grHda, i ka grHdu, mimo grHd, pod grHdom, ni gradovi,
) ) ) )
me|u gradove ) )
)
od stvHri tZ, i k stvHri, na stvHr, sa stvHrju, za stvHri
)
jezero, ) )
iz jezera, ) ) )
i k jezeru, na jezero, pod jezerom
) ) 17) ) )
ka glHvi, na glHvu, na glHve
) ) )
Svuda je t¡ ~eono kratko
silazno naglasak »+«.
Uo~ljivi su: bezvisno (s izri~itÇm oznakÇm »«) prHzno do~Ztak –# i neprH-
zno do~Ztci –o, –a/–i, –u/–i, –om/–ju, –(ov) i, –(ov) e. Oni u~inkuj¡ ~eono
ovisak, a tHj se na prjednaglasnici o~itujZ u spodobi kratkÇga silaznÇga mzme-
)
|u grHda, m ka grHdu ... nF glHve. Ovamo idZ i mjestnok jedninZ srjednjZga
) ) )u mZsu, u )jestovu, na jezeru (º
roda u polju, ) polju, º mZsu, º jestovu,
) ) ) ) ) ) )
16 Stankiewicz, Accentual Patterns 101.
17 BudmHni, Grammatica 142.: kF glâvi.
349
)
nF jezeru), do~om lok u polju , u mZsu , u jestovu, na jezeru (u pòlju,18

) ) ) ) ) )
u mésu,19 u jestívu, na jezèru20) ukazujZ na ujednaku s mjestnom pHde‘em
) ) )
mu‘kÇga roda, te mo‘e posl¡‘iti u pjesno{tvu, uztrjebH li.
DvokrajnH vladba oviska: skHkHnje) vosa na po~Ztak doti~no povlH~Znje na
do~Ztak pri prjeoblici bezvisnZ rie~i zHviso od bezvisnosti doti~no vosnosti do-

~Ztka.
16. SVEZA OVISKA I ODTEGY. SpomZnusmo, da ~etveronaglasno s¡stav

mje{te visokÇga uzlaznÇga »*« imH visoko silazno »(« te ne rHzlikujZ po izgo-
voru u nHzovnÇme pHde‘u rie~i sÑd ’sudi{te’ od rie~i síd ’posuda’, ali oh
)
i dalje rHzlikujZ po ponH{Hnju glZdom na prjednaglasnicu, izporedi posavsk¡
) e~icu — u petonaglasju i u ~etveronaglasju, u {estonadslÇvlju i u dvonad-
uzr
slÇvlju
B}ljZ p}d s¡d nègo pod sÑd. BoljZ pod s¡d nego pod s¡d.
) ) ) )
B}ljZ p}d s¡d nègo pòd s¡d. BoljZ pod s¡d nego pod s¡d.
) ) )
lBolje je pod posudu nego pod sudi{te’
)
TH se rHzlika u vladbi toh istozvu~nocH zrcalo rHzli~no{}u u zHpisu likÇvH

nHzovnÇga pHde‘a s¡d ’posuda’ i s¡d doti~no s¡d ’sudi{te’. U pHde‘ima su s
bezvisnima do~Ztcima tZ rie~i raznozvu~ne.
B}ljZ p}d s¡dom nègo pod súdom.

) )
BoljZ pod s¡dom nego pod s¡dom.
) )
lBolje je pod posudÇm nego pod sudi{tem’
[togod se mo‘e prjemje{tati iz sudÇvH u sudove (iz sudóvH º sudove) ili

) ) ) )
iz s¡dÇvH u s¡dove (iz súdÇvH u súdove), dakako s rHzlikom u znH~Znju.
)PrvH osnova) projavljujZ
) dvie odte‘nZ
) smjenice s¡d– /sud– i noje vosna. Dru-
gH se jHvljH u jednom e samo loku s obstojnÇm duljinÇm i s vosom poslie slo-

ga s¡d–, kao da mu je nadostavljen prHzan vosan dometak.

))
)
NeobstojnÇst mj esta vosa (sudov ima) u bezvisnZ osnovZ s¡d– prjedkazujZ i

neobstojnÇst odtegZ (sudovi) i obön¡to. ObstojnÇst zaosnovnÇga vosa (s¡dovi-
ma) u prjedvisnZ osnovZ s¡d– prjedkazujZ obstojnÇst odtegZ (s¡dovi) i obön¡-
to.
Svezu oviska i odtegZ potvr|ujZ i rHzgloba odte‘nZ kro‘nicZ u poglHvlju 11.
Tamo smo ustanovili obstoj ~etirij¡ osnÇvH
s¡d,– grH)d– r{-g– gr,Dd–
Njoh je mog¡}e razl¡~iti oviskom i odtegÇm ovako:

19 Re{etHr, BetÇnung 70. nv{i}, Posavsko 248. BrÇzovi}, FÇjnica 155.
20 Rje~nok JAZU, natu~ica.
350
)
s¡d,– grHd– rog– gr,ad–
Prjema tome obstojZ duge prjedvisice s¡d– i duge bezvisice grHd– iliti
grHd–, te )krHtke bezvisice rog– iliti rog– i krHtke
) visnice grad–.
)
Koso pHde‘i rie~i, {to joj je nHzovnok s¡d/s¡d ’sudi{te’, imaj¡ (ne ra~una-
) s¡di!) lik s¡d–, s vosom vZzHnom za prvo slog po-
j¡}i bezvisnZ zovnoke s¡de!,
slie osnovZ, i u pHde‘ima duljinZ ne krHtZ. Iz toga se loka nHzovnok, kojo za-
)
osnovnÇga sloga nZmH s¡d, lako prjedkazujZ, ) nHravnom nH~inom, prjemjest-
bÇm visin Z na prjedhodn¡, dr ug¡ ~Zst (dr ugo hop) dugÇga krajnjZga sloga

s¡d (sÑd) u petonaglasnÇme s¡stavu doti~no na prjedhodno slog (na prvo hop
njegov) s¡d (síd) u ~etveronaglasnÇme.
BezvisnZ se i prjedvisnZ osnove u pHde‘ima s vosnima do~Ztcima poklHpaj¡
u mjestnoku jedninZ i u kosom pHde‘ima kra}Z mno‘inZ. PrjedvisnH osnova
s¡d– s vosnima do~Ztcima –u, –H, –ima dHje dvovisnZ obloke na s¡du, s¡dH
s¡dima, a ti se izjedna~uj¡ s jednovisnima na s¡du, s¡dH s¡dima ) (njeko be-
)
sjednoci ~inZ rHzliku me|u sudima lposudama’ i s¡dima lsudi{tima’ po od-
tezi).
17. KRGTKE BEZVISNY OSNOVE. Isto se tako vlHdaj¡ i krHtkZ osnove:

bezvisica rog– s neobstojnÇm krat~inÇm i prjedvisica snop– s )obstojnÇm krat-
~inÇm. Izp.
za rÇg, mimo rÇg, od roga, na rogu, za rogove, rogovima, rozima; ro‘i},
) ) ) ) )
ro‘ina, oro‘iti (zF rÇg, mmmo rÇg, }d roga, na rògu, zF rogove, rogòvima,
21 )
ròzima, rò‘i}, rò‘ina, orò‘iti) ) ) ) )
za snop (tj. za snop), mimo snop (tj. mimo snop), od snopa, na snopu,
) ) ) ) ) )
za snopove, snopovima, snopima; snopi}, snopina, snopiti lvZzati snopove’
)
(zà snop, mimò snop, od snòpa, na snòpu, za snòpove, snòpovima, snòpima;
) snòpina, )snòpiti). )
snòpi}, ) )
Tko doma (d}ma) nZmH, ‘elo dÇm (dym) imati, a kada se doma (dòma) nZ-
mH, valjH dom (d}m) sazodati. Naslie|ena je osnova dom– ’domHja’ bezvisna, a
novotvÇrna dom– ’odgojno zHvod’ prjedvisna. Kada nZmH zbora (zbòra), nZmH
ni zbora (nì zbora), a kada budZ zbor (zb}r), ~uti }e se i zbor (ì zbor) Na-
)
slie|enH )
je osnova zbor– ’govÇr’ vosna, a novotvornH zbor)
– ’skup’ )prjedvisna.
Spodobna se rHzlika ~ujZ u njekoh s kraja (krFja) njekÇga kraja (kràja).
Za naglasnom se ¡zorom)osnovZ rog– ) povodZ sve imenice sa samoglasima

o, e, a u poslj ednjZme sl ogu s naknadnÇm duljbÇm u nHzovnoku, a znH~Z {to
)
ne‘ovo, kao {to su brÇd, mZd, mHh ’mahovina’, (raz)govÇr, s rodnokom bro-
)
da, meda, maha, (raz)govora (bryd, br}da; mRd, mXda; mBh, mFha; (rFz)g}vÇr,
(rFz)g}vora). Osnove su njihove brod–, med–, mah– (≠ mHh– lzHmah, tren’),
(raz)govor–, neobstÇjno krHtke.
Za njima se povodZ i ‘enskZ imenice, kao {to su nÇ}, bolZst, knji‘evnÇst,

)
s rodnokom ) i knji‘evnosti, doti~no
no}i, bolesti, ) u mno‘ini no}o, bolesto,
)
21 BudmHni, Grammatica 29, 38.
351
)
i knji‘evnosto (ny}, n}}i, nò}o; b}lZst, b}lesti, bolèsto; knjm‘evnÇst, knjm‘evnosti,

)
knji‘evnòsto) s osnovama no}–, bolest–, knji‘evnost–.
U‘ njoh u mjestnoku priHnjH vosno do~Ztak –u doti~no –i: na brodu, u me-
) )
d u, u mahu, u (raz)govoru (na bròdu, u mèdu, u màhu, u (raz)govòru) do-
)
) ) ) ) ) )
ti~no po no}i, u bolesti, u knji‘evnosti (po nò}i, u bolèsti, u knji‘evnòsti).
Rie~i)krHj, rHj,
) s rodnokom
) kraja, raja )(krBj, krFja;
) rBj, rFja)
) imaj¡ polo-
‘Hjn¡ duljbu prjed do~Ztnom –j, te ovamo ne id¡. Njihova je osnova kraj–, raj–
vosna, izp. na krHj, u rHj (nà krHj, ù rHj).
)
) ) ) )
18. TRn NAGLASNG PONG[GNJA. DvonadslovnH bilje‘ba omogu}ujZ oznaku

trij¡ naglasnoh ponH{HnjH trojHkÇm razmjestbÇm oznakZ vosa:
1. prjed nagla{enicÇm na sHmome po~Ztku uz neobstojn¡ odtegu: brieg,
brÇd, polje, sieno, olovo (brmeg, bryd, smeno, }lovo, izp. }d olova, m olovo22); no-
)
gu, glHvu, grdobi, grdobu, grdobe, veli~ini, veli~inu, veli~ine ) glBvu, gÉ-
(n}gu,
23
dobi, gÉdobu, gÉdobe, vXli~ini, vXli~inu, vXli~ine). 24
2. prjed sHmom slogotvorom za kojo je vos vZzHn uz obstojn¡, neprjedka‘ljiv¡
krat~inu ili polo‘Hjn¡ duljinu: rat, mraz, krHj (s osnovÇm kraj–), ili
3. za posljednjom slogom osnovZ uz obstojn¡ (prjedvisn¡) odtegu: krHlj,
snop.
OdpovjednZ su vladbe naglaska ovZ:
1. Po~Ztno, (pro)~eono slobodno ovisak znH~o op}¡ promjenljivÇst, i odtegZ
i vosnÇga mjesta.
)
a) OsnovnH duljina jedninZ strielu, briega protute‘no kra}H u mno-
‘ini u datnoku ¡zÇrH strjelama i u nHzovnoku brjegovi (strmelu,
strjèlama25; brmega, brjXgovi26).
b) OsnovnH krat~ina kosoh pHdZ‘H broda naknadno duljH u nHzovnoku
¡zora brÇd neobstÇjno krHtkZ osnovZ brod–. Vos se povlH~o na vo-
)
san do~Ztak, u protivnÇme skH~Z na po~Ztak: po brjegovima, s brje-
)
gÇv H na brjegove; po brodov ima, s brodÇv H na brodove (po brje-
) ) )
gòvima,27 s brjegóvH28 nF brjegove; po brodòvima, s brodóvH
)
nF brodove29).
) )
)
[kolno
j e p romjer: iztÇk i zapHd, od iztoka do zapHda, na iztoku
30 ) ) ) )
i na zapHd u (mztÇk m zapHd, }d iztoka d} zapHda, na iztòku i na zapádu)
) ) ) ) ) ) ) )
22 BudmHni, Grammatica 142, 177.
24 BudmHni, Grammatica 41.
25 BudmHni, Grammatica 41.: strèlama.
26 BudmHni, Dubrova~ko 157.: brjegovi.
27 L t i bů- Pf gf l yj , j cf ycr b 221.
28 L t i bů- Pf gf l yj , j cf ycr b 116.
30 D er j dbů- G bdf 211. VrHn~i}, Dictionarium 72.: Iztook.
352
)
2. NemjenljivÇst vosnÇga mjesta i suobstojZ}Z krat~inZ obilje‘HvH obstojno,
stavno ovisak, pra}en neprjedka‘ljivÇm obstojnÇm krat~inÇm. Izp. iztok i zH-
pad, od iztoka do zHpada, na iztoku i na zHpadu (ìztok31 i západ, od ìztoka
) )
do západa, na ìztoku i na západu).
) ) ) )
)3. Zaosnovno) je ovisak) uobstojen
) slobodno privZzHn na neslogovan ili prHzan
dometak uz obstojn¡ prjedvisn¡ odtegu, budi duljinu, budi krat~inu, u po-
sljednjZm slogu osnovZ. Izp. dubrova~ki: iztok, od iztoka, na iztoku; u~enok,
)
od u~enokH (ìztok, od iztoka, na iztoku; u~ènok, od u~eníkH32).
)
) ) ) )
19. MJESTNn^NG MJENLJIV~ST. Dvie su protutZ‘nje u jeziku: mjenljivÇst

i obstojnÇst. Njima se Çn izgra|ujZ i razgra|ujZ. Obstojno naglasak postajZ
smjenljivom, smjenljivo naglasak postajZ obstojnom. Za prjedkazbu oviska znH
biti potrjebitÇm dodatna obviest s drugZ kojZ razinZ, promjericZ ‘ivotnÇst os-
novZ, osebujan priegib ili do~Ztak, brÇj slogÇvH, poluglas (neobstojno samo-
glas), odtega u osnovZ i sl.
)
Vosno do~Ztak –u u mjestnoku podkrjepljujZ ne‘ivotnÇst, kojH se inH~e o~i-
tujZ u sklonbi — jednHko{}u nHzovnoka i tvornoka. @ivotnZ se osnove u mjest-
noku sl¡‘Z drugom do~Ztkom, rHzli~na postHnka, dod¡{Z istozvu~nome, ali
bezvisnome –u, kakov je i u datnoku. THj je lokom smienio prvotno jat –\ (udolj
rHbljen u primorskoh ~HkavHcH), zadr‘Hv{i mimogredicZ bezvisnÇst njegovu.
Stoga imenice, koje znH~Z {to ‘ovo, u mjestnoku jedninZ (za rHzliku od ko-
soh pHdZ‘H mno‘inZ) naglaska ne mienjaj¡, izp. mjenljivo krHtkZ bezvisnZ os-
nove bog–, tast–:
ni bÇg, ni za boga, po bogu; i tHst, za tasta, pri tastu
) ) ) ) ) ) )
(nm bÇg, nm za boga, p} bogu; m tHst, zF tasta, prm tastu)
) ) ) ) ) ) )
Isto
vriedo i za mjenljivo dugZ bezvisnZ osnove.
Prjema tome mjestno~no ovisak u bezvisnoh osnÇvH imH dvojHku slu‘bu:
)
1. rHzlikujZ mjestnok od datnoka, pr. krHtkZ bezvisicZ blagoslov– uz blago-
) )
slÇv, bez blagoslova, k blagoslovu, u blagoslovu (ºz blagoslÇv, bXz blagoslo-

) )
va, k blFgoslovu, u blagoslòvu33), i
) ) )
2. podkrjepljujZ) ne‘ivotnÇst osnovZ, pr. dugoh bezvisocH bies–, ~lHn–,34
d¡h–,35 pjesmHr–, VitZz–, oblHk–, Mi{Hr–. GovorZ}i o biesu, o ~lHnu, o d¡-
) )
hu, o pjesmHru, na Mi{Hru, u VitZzu, u oblHku (o bièsu, o ~lánu, o dúhu,
)
) ) ) ) ) )
o pjesmáru, na Mi{áru,36 u Vitézu,37 u obláku38), zboromo o ~emegod ne‘o-
)
) ) ) )
33 nv{i},
Posavsko 222.: u blagosòvu. Pored bezvisnosti u crkvenÇj porabi, ovH bi se rie~ mogla
)
i po ¡zoru na slo‘enice kao bogòslov s obstojnom oviskom na drugÇj sastavnici, daklZ
ozbiljiti
) Boga mole}o: »Byg te
kao blagosl ov (blagòslov), jer je mog¡}e ~uti bogoradnicu, kako proso
,
blagòslovio.«
34 Novosadsko pravopis, natu~ice.
35 nv{i}, Ortoepsko rje~nok.
353
)
vu; a besjedZ}i o biesu, o ~lHnu, o d¡hu, o pjesmHru, o mi{Hru, o vitZzu

) ) ) ) ) )
ili o vitZzu, o OblHku ili o OblHku (} biesu, } ~lHnu, } d¡hu, ò pjesmHru,
) ) ) ) ) ) )
ò mi{Hru, } vitZzu/ò vitZzu, } OblHku/ò OblHku), pripoviedHmo o ~emegod ‘o-
) ) ) ) )
vu. Tomu se pravilu samo vrHg, |avao i |avÇ opir¡, kada sve odlazo po vrH-
) )
gu, po |Hvlu i po |avolu (vrBg, |Fvao m |avÇ, po vrágu, po |ávlu i po |a-
vòlu). ) ) ) ) ) )
39
O k}er i, o koko{ i, o ~eljHd i i o siro~Hd i (o k}èri, o kokò{i, o ~eljádi,
) ) ) ) ) ) )
o siro~ádi)40 mo‘emo ustanoviti, da om je vosno do~etak i ovisak naslie|en. U
) )
njihovÇj sklonbi tvornok noje jednHk rodnoku. @ivotnÇst se u njoh ne o~itujZ,
)
ve} ako se poved¡ za mu‘kom rodom. U tome je slu~Hju po sriedi novotvorno
)
bezvisno do~Ztak –i jednHk datnoku, izp. svFsti, kF k}eri ìli k}ko{i, } svasti,41
) )
} k}eri ìli k}ko{i.42
)
20. SUKLADN~ST SKLONBENY I TVORBENY OVISBY. êtiri su mog¡}a

odnosa me|u sklonbenÇm i tvorbenÇm ovisbÇm. Ovisba je
1. mjenljiva i u sklonbi i u tvorbi,
2. obstÇjna na objema razinama,
3. mjenljiva u sklonbi, a obstÇjna u tvorbi, ili
4. obstÇjna u sklonbi, a mjenljiva u tvorbi.
S prvima smo se dvama slu~Hjima upoznali, ustanovov{i, da je ovisnH
vladba pri sklonbi zHvisna od vosnosti osnovZ i do~Ztka, a pri tvorbi )
od vosnosti
tvorbenoh sastavnocH. K tomu nam jo{te nedostajZ njekolikoh tan~onH.
Da se podsjetomo, oprjeku }emo me|u mjenljivÇ{}u i obstojno{}u opetÇvno
)
opromjeriti, pomotrov{i vladbu bezvisnZ osnovZ koz– i vosnZ rib–:
)
koza,
bez kozZ, ka
kozi, za
kozu, kozo!,
na kozi, za kozÇm , za koze,
) ) ) ) ) )
bez kÇzH, za kozama; kozica, kozovina, kozHr, kozHrnica, kozHrsko, kozHrstvo,
) ica, kozar
kozar ) ina, kozari{te, koziti se, kozjo (izp. ov~jo, bo‘jo)
kòza, bez kòzZ/bez kozV, kF kozi,43 zF kozu, k}zo!, na kòzi, za kòzÇm
) ) ) ) ) )
/za kozõm, zF koze, bez kózH/bez kÇzã, za kòzama; kòzica, kòzovina, kòzHr
) kòzHrnica/kozãrnica,
/kozãr, ) ) kòzHrsko/kozãrsko,
) ) kozárstvo, kozàrica, kozàrina,
kozàri{te, kòziti se, kòzjo (izp. ovc– óvca, yvcu,44 òv~jo; bog– byg, b}ga, bò‘jo45)

36 PHvi}, Akcenat 59.

38 BudmHni, Grammatica 38., 154.
39 nv{i}, Otroepsko rjenok.
40 PHvi}, Akcenat 93._94.
41 D er j dbů- G bdf 243.
43 Rje~nok JAZU, natu~ica i BudmHni, Grammatica 41: dat. k}zi, acc. k}zu, pl. k}ze.
45 Re{etHr, BetÇnung 130.
354
)
riba, bez ribZ, k ribi, za ribu, ribo!, na ribi, za ribÇm, za ribe, bez robH,
) ) ) ) ) ) )
za ribama; ribica, ribovina, ribHr, ribHrnica, ribHrsko, ribHrstvo, ribarica, ri-
)
barina, r ibari{te, r ibiti se, r ibljo
rmba, bèz ribZ, k rmbi, zà ribu, rmbo!, nà ribi, zà ribÇm, zà ribe, bèz robH,
) ) ) ) ) ) )
zà ribama; rmbica, rmbovina, rmbHr, rmbHrnica, rmbHrsko, rmbHrstvo, rmbarica, rmba-
)
rina, rmbari{te, rmbiti se, rmbljo
Do~Ztci su datnoka, tvornoka i zovnoka jedninZ –i, –u, –o, te nHzovnoka i

tvornoka mno‘inZ –e u navedenZ sklonbZ bezvisni, pHk uz bezvisn¡ osnovu
proizvodZ ~eono ovisak. OstHlo su do~Ztci i svi gore primienjeni dometci vosni,
)
te su uz bezvisn¡ osnovu ovo{eni:
)
–a, –Z/Z, –i, –Çm/Çm, –H/H, –ama; –ica, –Hr, –Hrnica/Hrnica, –Hrsko/Hrsko,
–Hrstvo, –arica, –arina, –iti, –jo
21. ZGTOR OSNOVI^NY VnSNOSTI. NHj je jednostavnijo izme|u navedenoh

~etirij¡ slu~HjH posljednjo. Pri njem se oprjeka me|u vosnima i bezvisnima
) )
osnovama u tvorbi zatirZ, te je ovo{enÇ m jesto prjedka‘ljivo na temelju
)
sHmoga vosnÇga prjedmetka ili vrhuv isnÇga do~Ztka neglZde na vosnost os-
novicZ.
Vos praprjedmetHkH pa– i pra– prjedhodo vosnosti osnovZ, te }e vazda prje-
) Çjna oviska na prvÇme slogu: p)akoza, pariba;
tZ}i, proizvedav{i tvorenice obst
prakoza, prariba (pFkoza, pFriba; prFkoza, prFriba).
Prastara je i tvorba slo‘enocH s oviskom na drugÇj ~Zsti neglZde na vosnost
prvZ sastavnicZ: )
kozomotritelj, ribomotritelj, bezkozan, bezriban, bezkozica, bezribica; kozolik,

ribolik; kozomor,46 ribomor; kozolov, ribolov,47 kozolovac, ribolovac; kozoljub,
riboljub (...–mòtritelj, bèz–..., kozò–..., ribò–...).
Pri novijÇj se tvorbi, posebicZ pri ~uvstveno obilje‘enÇj, sva obviest o na-
glasku nalazo u sHmome do~Ztku neglZde na osnovi~n¡ vosnost:
kozHriti, ribHriti, kozara, ribara, kozaru{a, ribaru{a, kozovit, ribovit, kozeti-

na, ribetina, kozurina, riburina, kozu{tina, ribu{tina (kozáriti, ribáriti, kòzara,
rìbara, ...–àru{a, ...–òvit, ...–ètina, ...–ùrina, ...–ù{tina).
U naglasnÇme su smoslu tÇ vrhudo~Ztci s oviskom vi{Zga rZda, kojo dobovH

prjednÇst nada svima ostHlima, te ga mÇrHmo odpovjednom nH~inom i obilje-
)
‘iti, promjericZ udvojbÇm voska »«. Prjema tome }e na{i vrhuvisno do~Ztci bi-
) –u{tina.
ti: –Hriti, –ara, –u{a, –ovit, –etina, –urina,
46 V¡kov rje~nok, natu~ica.

47 V¡kov rje~nok, str. XXXI.
355
)
Protute‘a su njihova mlHdZ osnove s vrhubezvisnom do~Ztkom –/Hj obilje-
‘enom udvojbÇm bezviska »«. ~n ujedna~ujZ vosnost osnovocH ~inZ}i oh bez-
visnima: polo‘Hj, pola‘Hj, na polo‘Hju, na pola‘Hju (p}–..., –áju...)48 prjema
)
neobstojnÇme polo‘iti i obstojnome polaziti)(polò‘iti, pòlaziti.)
22. UJEDNAKA NE@IVOTNnCG U KORIST ÊONOSTI. Ne‘ivotnoh vi{eslo-

‘ocH s prvoslogom oviskom na krat~ini i s kona~nÇm duljinÇm (bez poluglasa
poslie njZ) imH prvotno dvie vöste. Objema se svi pHde‘i u jednini osim
mjestnoka prjeklHpaj¡: promjericZ u bezvisnoh osnÇvH ~eljHd– ~XljHd, junHd–
)
jºnHd (izp. ~eljHde, j¡ne; ~eljáde, júne) i u prvotno vosnoh ma~Hd– mF~Hd

(izp. mF~e), p aprHt– pFprHt (izp. p aprHtnok, pFprHtnok,) 49 ruski obstojno gágj hj -
nybr i do~Ztno j , kf cnyb/r loblastnok , oblàstnok’ ← ó, kf cnmloblHst, }blHst’, rod-

nok mno‘inZ j , kf cnéq loblHsto, oblásto’. Stoga je o~ekovati, da }e om se prvotnH
rHzlika u mjestnoku s vrjemenom zatrti.
ZnHmo — {to je pojavnica rje|H, to ve}¡ obviest noso. BezvisnZ su osnove
u ~eljHd, za junHd) (º ~eljHd50, zF junHd) ) bilje‘ite tome, {to om se mjestnok
) ) ) ) )
odl ikujZ do~Ztnom oviskom u ~eljHd i, u junHdi (u ~eljádi, u junádi). TH se
)
sklonbenH mjenljivÇst potom uop}HvH, te )mjestnok svoh
) spodobnoh ) osnova oba-
j ¡ rodÇv H b udZ ov o{en u ma~Hd i, u paprHt i, (u ma~ádi, u papráti51). Po-

)
sljedica je toga, da vosnH osnova )
promieno vosnost )u sklonbi u) korist bezvis-
nosti ma~Hd– → ma~Hd–, paprHt– → paprHt–, i suobstojo s naslie|enÇm ob-
stojno{}u u tvorbi.
Tako se mjese~ina i obla~ina (mjXse~ina i obla~ìna, tvornok }bla~inu)52 pro-
tustavljaj¡, dojavljuj¡}i, da s e u mjesZcu (u mjesécu)53 unHto~ sklonbenÇj
) ) )
bezvisnosti skrovH tvorbenH vosnost, a u oblHku (u obláku) tÇj dvolikÇj vladbi
ni trHga nZmH. ) )
)Spodobno odnos vosnÇga pjenZznoka i bezvisnÇga poslu{noka (pjXnZznoka i
poslu{níka)54 postajZ jednHko bezvisan u sklonbi na pjenZzu i na posl¡hu
(na pjenézu i na poslúhu).
) )
) )
Tako }emo proturje~no p ametovati i oblikov ati (pFmetovati i oblikòvati)55
post¡paj¡}i jednHko po pamZti i po obloku (po paméti56 i po oblíku57).

Isto imHmo jablani}) i obru~i} (jFblani}
) ) )
i obrù~i})58 zborZ}i jednHko o ja-
blHnu i o obr¡~u (o jablánu i o obrú~u).
)
) ) )
49 Bene{i}, Rje~nok: pFprHd, pFpradnok.
51 Cbv bů- J , f l b 91.
52 Rje~nok JAZU: }bla~ina; slov. obla~ína.
56 ňer f yj dbů- Wf gf hl t 230.: e g f v én b .
)
58 Rje~nok JAZU, natu~ice.
356
)
Zapazitije, da na{e
navedenZ bezvisnZ osnove imaj¡ u prvÇme slogu samo-
glas »o« ili »e«. Takovoh je ve}ina (osim podcrtHnoh): po korHku, na oprZzu,
u poglZdu, o pojHsu, po raz¡mu; u po‘Hru, u skor¡pu, ) u nerHdu,)po ma-
)u, po miros
¡k )u, u sumrHk) u; na povrHz
) u, po uglZd
) u, po zvi‘d¡k
) u; u )prje-
gö{t i; u kol¡t u, u osvot u, u spomZn u, u nemor u (... po razúmu; ... u )sum-

) ) ) ) ) 59
ráku;60 )... po zvi‘dúku;

) 61 u )prjegÿ{ti;62 ...)u nemíru) itd.) )
) ) )
23. SLU@BOVITG UJEDNAKA NE@IVOTNnCG. Id¡}o je korHk, kada skro-
vitÇ dvÇjstvo postanZ izri~itÇ, kada se prozorna vosna tvorenica po~injZ vlHdati
kao bezvisna prvotnica: u bukvHru (bukvHri, bukvHrH, bukvHrima), u lje{njH-
) )
ku (lje{njHci, lje{njHkH, lje{njHcima), i na ‘rtvenoku (‘rtvenoci, ‘rtvenokH,
)
‘rtvenocima); u bukváru63 (bºkvHri, bukvárH, bukvárima), u lje{njáku64 (ljX{-
) )
njHci, lje{njákH,65 lje{njácima), i na ‘rtveníku (‘Étvenoci, ‘rtveníkH, ‘rtveníci-
ma).66 )
Da su tZ osnovice toh osnÇvH prvotno bezvisne, s tima bi do~Ztcima dobole

do~Ztno) ovisak, kao {to imHmo lugHre, parnjHke, i du‘noke (lugáre, parnjáke,
)
i du‘níke) od bezvisocH l¡g, pHr, i d¡g (líg, pBr, m d¡g). Osnovice su bukva,
)
) )
‘ rtva (bºkva, ‘Étva) doista i sHme odiskona vosne, do~om je lieska (lièska) vos-
)
nost promienila, izp. ina~icu lje{noc i (lje{níci).67
TH je ujednaka u korist dvokrajnosti oviska slu‘bovita. Slu‘ba joj je, zao{-
tritba oprjekZ me|u ‘ivotnicama i ne‘ivotnicama.
Likovi
na dimnjHku, na @abljHku, u Lipnoku

) ) )
(na dimnjáku, na @abljáku, u Lipníku)68
) ) )
zrcalZ mla|¡ bezvisnÇst takovoh tvorenocH, a
na dimnjHku, na @abljHku, u Lipnoku

) ) )
(nà dimnjHku, nà @abljHku, ù Lipnoku)69
) ) )
~¡vaj¡ starijZ stHnje s obstojnom oviskom, te se poklHpaj¡ s obstojnima ‘ivot-
nicama. )

61 Somi}, O akcZntu 23.
62 ňer f yj dbů- Wf gf hl t 230 e g h t uh/i n b .
)
65 Rje~nok JAZU, lje{níkH.
357
)
24. SUDBINA @IVOTNnH OSN~VG. Kako se naglasak u mjestnoku ne mie-

njH, obstojnÇst se oviska udolj uzdr‘HvH pri prozirnÇj tvorbi ‘ivotnoh )
mlinHrH, ju‘njHkH, i ratnokH

)
(mlmnHrH, jº‘njHkH, ì ratnokH)
)
prjema mlinu, prjema jugu, i prjema ratu
) ) ) )
(prjemà mlinu, prjemà jugu, i prjemà ratu),
) ) ) )
kojo su i sHmi obstÇjni. ObstojnÇst u slu~Hju ‘ivotnoh pamrHkH i pralj¡do
)
(pFmrHkH ì pralj¡do) potje~Z od vosnoh prjedmetHkH, izp.
)
) )
ve~era → pave~era, unuk → praunuk
(vè~era → pFve~era, ùnuk → prFunuk).
@ivotnoh vi{eslo‘ocH s prvoslogom oviskom na krat~ini i s neprjedka‘ljivÇm

do~ZtnÇm duljinÇm isto imH prvotno dvie vöste. BezvisnZ povlH~Z ovisak na
do~Ztak pri tvorbi:
golubica, labudica, galebica, jarebica, tetrjebica, i obadica

(golùbica, labùdica, galèbica, jarèbica, tetrjèbica,70 i obàdica),
a isto tako i pri sklonbi, u kosom pHde‘ima mno‘inZ:

)
gol¡bima, lab¡dima, galZbima, jarZbima, tetriebima i obHdima
(golúbima, labúdima,71 galébima, jarébima, tetrièbima, i obádima).
Po ¡zoru se na njoh stHrH obstojnÇst gubo pri sklonbi i

)
u pa¡kH, u gavrHnH, u vitZzH, i u jastrZbH
) ) ) ) )
(u paúkH, u gavránH,72 u vitézH, i u jastrébH),
) ) ) ) )
do~om se pri tvorbi ~¡vH:
pau~i}, gavrani}, vitezi}, i JastrebHrskÇ

)
(pFu~i}, gFvrani}, vmtezi}, ì JastrebHrskÇ)73.
)
Za potomnjZ izporedi gol¡b (g}l¡b) → golubHr (golùbHr)74. Ujednaka je u
korist mjenljivosti o~ita u mla|Çj, dugÇj mno‘ini:
)
70 Rje~nok JAZU, natu~ice: ...Tetrèbica.

72 Popovi}: @umberak 356.: zapravo gavráno pop¡t mjeséco.
358
)
u paukÇvH, gavranÇvH, jastrebÇvH, i vitezÇvH

) )
(u paukóvH, gavranóvH, jastrebóvH, i vitezóvH).
) )
ImHmo i Bro|HnH (Bro|ánH)75 prjema o~ekovHnÇme mjenljivÇme Bro|ànin,
Br}|Hni, izp. R}ànin76, Å}Hni, te prjema imenima miestH: iz VrbljHnH, Brje-
)
‘HnH ili DoljHnH, u DoljHnima (iz VrbljánH, Brje‘ánH, ili DoljánH, u Doljáni-
)
ma)77 Prastar je ovisak u Gra|ànima78 (jo{te k tomu i s pokratÇm) prjema
)
o~ekovHnÇme gra|an in, gra|Hni (gra|ànin, grF|Hni) — ruski crkvenoslovjen-
ski uhf ; l f yb/y, uhá; l f yt , u protivbi s p¡~kom uj hj ; áyby, izp. ‘umbera~ki gra-
|anin (grà|anin).79 Prvoslogo je ovisak u V¡ka u jednini gra|anin (grF|anin)
zav¡~en iz mno‘inZ, pHk ustHljen. Gdje{to se stHro naglasak jedninZ uop}H-
vH.80
Prjelazak je na prjednaglasnicu dvojHko ujednH~en. Naglasak doti~no ovi-
sak po o~ekovHnju skH~Z
od
gol¡ba, od jastrZba, u soldHte, kod gavrHna
) ) ) )
(}d gol¡ba, }d jastrZba,81 º soldHte,82 k}d gavrHna83)
) ) ) )
ili se naglasak pomi~Z doti~no ovisak ne prjelazo
od gol¡ba, od jastrZba, u soldHte, kod gavrHna, na vitZza, na ujHka

) ) ) ) ) )
(òd gol¡ba,84 òd jastrZba, ù soldHte,85 kòd gavrHna, nà vitZza, nà ujHka86).
) ) ) ) ) )
NZmH rHzlikovHnja ‘ivotnosti za sirotu (zF sirotu),87 za gospo|u (zF gos-
po|u), prjema sirota (siròta), ) )
gospo|a (gospò|a) )
88 s neobstojnom )
vosom,
ni za koko{i (nm za koko{i), ako govoromo o koko{i (o kokò{i).
)Neprjelazkom
) )se oviska
) ) skHkHnjem
naru{HvH sklad me|u ) oviska na ~elo iz-
govornZ cjelinZ i povlH~Znjem na do~Ztak. Ali se mje{te toga zao{trHvH opr-
jeka me|u ‘ivotnicama i ne‘ivotnicama.
75 nv{i}, Posavsko 229.: Bro|án,o.

76 Milas, IsprHvci 244.
77 L t i bů- Pf gf l yj , j cf ycr b 219.: bp D h , ° áy b . Cbv bů- J , f l b 70.: bp < h t ; áy b . Y f hf yxbů- L j ° f yb
107.: L }° f y b , ut y= L j ° áy b - 136.: e L j ° áy b v f .
78 BrÇzovi}, FÇjnica 151.: u Grajànima.
)
79 Popovi}, @umberak 353.: grà|an.
80 ňer f yj dbů- Wf gf hl t 269.–270.: < h f n e y xày b y - < h t pb xày b y - < e k f n j dxày b y - D b k x t d° ày b y -
D k f ct y b xày b y - L h b Ą f xày b y - L b db xày b y - R h b ; t d° ày b y - V f n r j d° ày b y - C f ĺ n j d° ày b y -
N f db ů ày b y - W b r j ů ày b y ; N j v f yj dbů- K t gt nf yt = 76.: E , ° f y ºy - H b i Ą f y ºy - Uh , ° f y ºy + 62.:
H ºi Ą f y b - Uh+, ° f y b =
81 D er j dbů- G bdf 216. ... }d ĺ f cn h b ĺ t , f .
)
86 BudmHni, Grammatica 209.–210.
359
)
25. NOVOTVORAN DO^YTNn OVISAK U MNO@INI. Oprjeka je me|u vlad-
bÇm vosa u prjednaglasju i u sklonbi supojHvna s oprjekÇm me|u obstojnom
prvoslogom oviskom u jednini i mjenljivo{}u u mno‘ini.
I u srjednjZme su se rodu sve obstojnZ osnove s prvoslogom oviskom, kao
)
{to su
)
na ime, na rame, na brjeme, na vime (nà ime, nà rame, nà brjeme,
) ) ) ) ) ) )
nà vime)

u mno‘in i )
imena, ramena, brjemena, vimena (imèna, ramèna, brjemèna)
povele za neobstojnima
vrjemenima i plemenima (vrjemènima,89 plemènima).
TZ dvie imaj¡ neprjedka‘ljiv vosno lok osnovZ u nHzovnoku jedninZ
vrieme i pleme (vrième i plème)
nasuprot bezvisnom kosom pHde‘ima
od vrjemena, od plemena (}d vrjemena,90 }d plemena).

) ) ) )
K tima pristaj¡ za ~udo (zà ~udo) i ~udesa (~udèsa) ugo|ena prjema nebes-
ima (nebèsima). ) )

Osebujan je slu~Hj
ma~i}a, ma~i}a, ma~Hdi, ma~o}H, ma~o}H i ma~Hdo,
tj. mà~i}a lmalena ma~a’, mF~i}a ld¡{Z nekr{tena djeteta’, mF~Hdi lmladun-
~Hdi ma~jZ’, mF~o}H91 l1. malenoh ma~ZvH, 2. d¡{H nekr{tenZ djecZ’, ma~í}H
lmladun~o}H ma~joh’, ma~ádo lmladun~Hdo ma~joh’.
Po bezvisnÇme ¡zoru na mom~Hd i na ~eljHd (nF mom~Hd m na ~eljHd)
) e (mòm~e) i ~eljáde)
prjema likovima mom~e i ~eljHd ) ) u mno‘in
imHmo ) i)(po po-
trjebi)
mom~Hdi,mom~Hdo, mom~Hdima; ~eljHdi, ~eljHdo, ~eljHdima

(m}m~Hdi, mom~ádo, mom~ádima; ~XljHdi, ~eljádo, ~eljádoma92).
89 N t i bů- ° t i nf ycr b 189.

92 Cbv bů- J , f l b 74.
360
)
Tako imHmo i ma~Hd (m ma~Hd) mjenljiv¡ u oprjeci prjema obstojnÇme

)
loku ma~e (mF~e) i mno‘inu
)
)
ma~Hdi, ma~Hdo, ma~Hdima (mF~Hdi, ma~ádo, ma~ádima).
TH mjenljivÇst u kosom pHde‘ima mno‘inZ prjelazo i na mno‘inu tvorenu

dometkom –i}i ) )
ma~i}i, ma~o}H, ma~i}ima (mF~i}i, ma~í}H, ma~ì}ima).
Tako i grli}i, i gu{~i}i, i puri}i (ì grli}i, ì gu{~i}i, ì puri}i) postaj¡ mjen-

)
ljivi, te imHmo ) ) ) ) )
grlo}H, gu{~o}H, i puro}H; grli}ima, gu{~i}ima, i puri}ima (...–í}H,

) ...–ì}ima).93 )
26. OSNOVE S NEOBST~JN~M KRATÎN~M. Istom se je nH~inom i pri

neobstÇjno krHtkom osnovama prvotnH obstojnÇst izgubila u starosti i u sta-
rosto, povodZ}i se za mjenljivo{}u u mladosti i u mladosto94 (u staròsti,
)
u mladòsti; rodnok mno‘inZ staròsto, mladòsto).95 TÇ jest star → starost →
)
starÇst po ¡zoru mlHd → mladÇst. U izvodnoh se prodjZvH vosnost i krat~ina
st ar oprje~ujZ bezvisnosti i duljini mlHd. Izp. obstojn¡ tvorbu starac (stFrac)

) ojno{}u tvorbZ mlHdac (mládac) mlHd (mlBd).
← star (stFr) u oprjeci s neobst
U izvedenocH se njihovoh dometkom –)Çst– zatirZ ovisnÇst krHtkZ izvodnicZ
stFr i duljina bezvisnZ mlBd. Tako u objema slu~Hjima dobovHmo bezvisice s
obstojnÇm krHt~inÇm F na izvodnici i s neobstojnÇm krat~inÇm Çst/osti na do-
~Ztku: izp.
º mladÇst vojHk — º starÇst96 prosjHk
u)mladòsti vojHk — u) staròsti prosjHk.
Smjenljiva je krat~ina u krajnjZme slogu osnovZ znHkom smjenljiva oviska.

~n je t¡ ~estimicZ iztiskao) prvotn¡ obstojnÇst. Tako srje}Zmo osnove mjen-
ljive u sklonbi
kamen– kamZn, kamena, u kamZn, iza kamena, na kamenu

) ) )
(kFmZn, kFmena, º kamZn, mza kamena,97 na kamènu)98
sjever– sjevZr, sjevera,)na sjeveru)(sjXvZr, sjXvera,
)
na sjevèru99)
) )
93 Bene{i}: Rje~nok, natu~ice.
94 ňer f yj dbů- Wf gf hl t 230.–231.
95 ňer f yj dbů- Wf gf hl t 230.–231.
99 D er j dbů- G bdf 211. Y f }t dèh e .
)
361
)
prjema obstojnom osnovicama u tvorbi
kamen– Slankamen (bez duljbZ), kameniti se, kamenok (Slànkamen,

kFmeniti se, kFmenok)
sjever– sjeveriti (sjXveriti).
¿zorom su za t¡ vladbu mjenljivice s do~Ztkom –T-n neobstÇjnZ krat~inZ,

)
kao {to je osnova plamen–
)
plamZn, plamena,na plamenu, plamenjeti, plamenok
)
(plFmZn, plFmena, na plamènu, plamènjeti, plamènok),
)
ili osnova pepel–
pepeo (s polo‘HjnÇm kratbÇm), pepela, u pepelu,100 pepeliti, pepeonok

)
(pXpeo, pXpela, u pepèlu, pepèliti, pepeònok).
)
K njima se je napokon pridr¡‘io i |avÇ(l), do |avola, sto |avÇlH (m |a-
) ) ) )
vÇ(l), d} |avola,101 sto |avólH). ~n se, ravnaj¡}i se po vrHgu (po vrágu) glZ-
) )
dom na naglasak, ponH{H ne‘ivotno po |avol u (po |avòlu).
) 102 )
) s re~enÇm zHvisno{}u odtegZ
Sukladno ) i oviska vosnH
) ‘ivotnH osnova
gu{ter– gu{ter, od gu{tera (gº{ter, òd gu{tera)

) )
bez duljbZ, uz naknadn¡ duljbu postajZ bezvisnÇm
gu{ter– gu{tZr, od gu{tera (gº{tZr, }d gu{tera)103

) )
s mjenljivom oviskom
gu{tZrH, gu{terima (gu{térH,104 gu{tèrima).
Prjeklju~ba se ovisbZ temeljo na ~injenici:

1. {to je u ostHlom pHde‘ima
)
gº{tera, gº{teru, gº{tere!, gº{terom, gº{teri, gº{tere
oprjeka me|u obstojno{}u i mjenljivo{}u zatrta, i

101 Pravopis novosadsko, natu~ica.
362
)
2. {to pri dvoumbi obladHvH obvjestnijZ obilje‘je — mjenljivÇst.
Naslie|ene su stHrZ bezvisice kao (sonjsko)
sprovÇd lukop’, sprovoda, na sprovodu, na sprovodima,

) )
(spr}vÇd, spr}voda, na sprovòdu, na sprovòdima),
) )
ipoklÇn ldHr; hodo~a{}e’, poklona
(m poklÇn, p}klona) u oprjeci prjema no-
vom )visnicama sprovod lrazonoda’, pokl)
on lnHklon’ (spròvod, pòklon).

Nasl ie|ena je i ‘ivotnH bezv isica
djevZr, kod
djevera, kod djevZrH, djeverima
) )
(djXvZr, k}d djevera,105 kod djevérH,106 djevèrima107).
) )
Vos potomnjZ skH~Z na prjednaglasnicu, i to vriedo op}enito za sve raz-
pravljHne promjere, ali se i t¡ ‘ivotnice mog¡ ) rHzlikovati neprjelazkom
) vosa
na prjednaglasnicu: ka gospodu) (kà gospodu),108 izp. g}spÇd, g}spoda. TÇm se
)
novotvorbÇm mu‘kZ vi{eslo‘nZ osnove ) s kona~nÇm duljbom, {to znH~Z {to
‘ovo, mog¡ rHzlikovati od ne‘ivotnoh.
PosebicZ valjH dodati: prijatelj (bez duljbZ po uzoru prijatelj,
u~ itelj) , u prijatelja, u prijatZljH I p rmjatelj (kao i prìjatelj,109 ù~itelj),

ù prijatelja,) 110 u prijatéljH.

) Isto i neprijatelj — ì neprijatelj (bez duljbZ, kao
) )
i nepr ijatelj — nèprijatelj).111
) )
27. POSLJEDICE MJESTNn^NY MJENLJIVOSTI. Dani~i} po izto~nÇme

govoru, suprotiva BudmHniu, povlH~o ovisak u mjestnoku gdjekojoh vosnoh
jednoslo‘ocH prjema kraju, ujedna~uj¡~i oh s bezvisnima, pop¡t na kra-
ju (na kràju) mje{te) na kraju → na kraju (nà kraju),112 po uzoru na )loju
) ) ) ) )
(na lòju). SHm je vosno do~Ztak –u, a po njem naknadno i do~Ztak –i, uz jed-
) )
noslo‘nÇst osnovZ dostatno prjedkazalo za t¡ osebujn¡ vladbu, ako iznimHkH
) obilje‘iti znHkom vi{Zga rZda,
nZmH. U protivnÇme valjH tHj do~Ztak posebicZ
metnimo – u, doti~no – i, kojo pri ovisbi dobovH prjednÇst, uklanjaj¡}i jednos-

truko ovisak »« prjed sobÇm, te sHm postajZ njome:

)
na kraju
→ na kraju → na kraju (na kràju),
) ) ) )
na sm rt i → na smrti → na smrti (na smÆti).113
) ) ) )
109 nv{i}, Otroepsko rje~nok.
111 Novosadsko pravopis, natu~ice.
113 V j cr j d° t dbů, Ht xybr =
363
)
U nHs je nemjenljivÇst oviska vosnoh jednoslo‘ocH u tome mjestnoku ~vösto

)
ustHljena, izp. )
u hljebu, na kruhu, na smrti, na pragu, na prstu, u ~asu, na dimu,
) ) ) ) ) ) )
na dlanu, na nitu, na niti, (ù hljebu, nà kruhu;114 nà smrti, nà pragu,
) ) ) ) ) ) )
nà prstu, ù ~asu;115 nà dimu;116 nà dlanu, nà nitu, nà niti117).
) ) ) ) ) )
Zaosnovno ovisak pri do~Ztku –u imH
mnogostruke odjeke:
Jednoslo‘ice popromaj¡ novotvorno neknji‘evno zaosnovo ovisak u dugÇj
mno‘ini. TH miena zahva}H rZdom:
1. bezvisnZ ne‘ivotnice
bok– bÇk, boka, na boku, bokovi; stHn– stHn, stHna, u stHnu, stHnovi
(byk, b}ka, na bòku, bòkovi; stBn, stBna, u stánu, stánovi)
2. bezvisnZ ‘ivotnice
bog– bÇg, boga, bogovi; ‘drHl– ‘drHla, ‘drHlovi
(byg, b}ga, bògovi; ‘drBl, ‘drBla, ‘drálovi118)
3. vosnZ ne‘ivotnice skup–, skupa, skupovi, (skºpa, skùpovi)
4. vosnZ ‘ivotnice mi{– mi{a, mi{evi (mm{a, mì{evi)119
Napokon krHtkZ osnove ujedna~uj¡ novotvorno ovisak mno‘inZ, te postaj¡

prjedvisne i u jednini
bok–, bok, boka; skup– skupa, mi{– mi{a

(b}k, bòka; skùpa, mì{a).
DrugZ je nHravi posljedica, da vi{eslo‘nZ ne‘ivotnZ bezvisice s duljinÇm,

kao {to su
)
oblok, bez obloka; Osiek, iz Osieka; Zem¡n, iz Zem¡na
) ) )
(bXz obloka, mz Osieka, mz Zem¡na),
) ) )
opir¡}i se na mjestnok
)
u obloku, u Osieku, u Zem¡nu (u oblíku, u Osièku, u Zemúnu)
) ) ) ) ) )
114 Berli}, A.T. GrammHtik 22.
118 Pravopis novosadsko, natu~ica.
119 V j cr j d° t dbů, Ht xybr =: natu~ice , òr j db - cn áy j db - , òuj db - cr e,b j db - v ù{evi.
364
)
postaj¡ novotvornZ neknji‘evnZ prjedvisice oblok–, Osiek–, Zem¡n–:
bez obloka, iz Osieka, iz Zem¡na (bez oblíka, iz Osièka, iz Zemúna).

) ) ) ) ) )
28. NOVOTV~RNA PRJEOCJENA DO^YTN~GA OVISKA. ê{}H je obön¡-

tH pojava. Prjedvisice postaj¡ bezvisice na temelju prjeklHpHnja do~Ztno ovo{e-
nÇga mjestnoka i kosoh pHdZ‘H mno‘inZ. PromjericZ, izvorno
manastor– manastor, u manastoru; okolo{– okolo{, u okolo{u

) )
(sonjsko: manàstor, u manastíru;120 orahovi~ko: okòlo{, u okolí{u)
) )
postaj¡ u V¡ka podmlH|eno
)
manastor, okolo{– okolo{ (mFnastor, }kolo{),
ali izkono naglasak u njega jo{te potvr|uj¡ prodjevi okòlo{no i manàstirsko

(sa skrH}enom o mje{te manàstorsko).
)
IstH tH sudbina prjemjestbZ oviska s do~Ztka na po~Ztak zadeso i domH}Z
kost¡re, kot¡re i mjeh¡re, pe}njHke i {estHre
(kostúre,121 kotúre, mjehúre,122 pe}njáke, i {estáre),
i tu|Z
bunHre, dinHre, duvHre, komHde, lim¡ne, ~ardHke, sokHke i salH{e
(bunáre, dináre, duváre, limúne, ~ardáke, sokáke i salá{e).
Tom nH~inom prjedvisice gubZ naglasn¡ rHznolikÇst postaj¡}i prvovisicama,

s kratkom silaznom »+« na prvÇme slogu i s duljinÇm na kÇncu.
PrvotnZ prjedvisnZ ‘ivotnice isto postaj¡ prvovisice s kratkom silaznom ob-
stojnom naglaskom na prvÇme slogu na temelju prjeklHpHnja do~Ztno ovo{e-
nih kosoh pHdZ‘H mno‘inZ:
bezjHkH, bo‘jHkH, kurjHkH,123 ne}HkH, ro|HkH,124 vojHkH,125 prosjHkH,

leptorH, bogHljH, lu|HkH,126 mu‘jHkH,127 {urjHkH, te‘HkH, vu~jHkH
(...–ákH, leptírH, bogáljH128...–ákH).
120 Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb chgcr b 219.

122 Cbv bů- J , f l b 108.
123 nv{i}, Posavsko 229. Cbv bů- J , f l b 24. ňer f yj dbů- Wf gf hl t 226.: r e h ĺ ár f =
124 D er j dbů- G bdf 207. y èů f r , 215. h j Ňáwb .
126 U Bene{i}a lº|Hk.
127 Pravopis novosadsko: mº‘jHk, vº~jHk.
128 Sve tÇ s prvoslogom oviskom u Moskovljevi}a.
365
)
[ njima
su se izmie{ali stHro obstojno ujHci, s¡dZ}i po obstojnÇj ¡jni, do~om
su ujHci129 novotvÇrni.
TZ‘nja je, da se do~Ztno naglH{ene dugZ osnove zamienZ neknji‘evnima
)
prvovisicama, osobito jHka na istoku, te se t¡ uklanjaj¡ krajnje ovo{eni:
)
glasnoci, rje~noci,
vjestnoci i vlastnoci
(glasníci, rje~níci, vjestníci i vlastníci),
s dometkom –nok, te
cvjetnjHci, hladnjHci, mra~njHci i o~njHci

(cvjetnjáci, hladnjáci, mra~njáci i o~njáci),
s dometkom –njHk, da bi se prjetvorili u po~Ztno ovo{ene.130

K njima se napokon pridru‘uj¡ i dojako{njo
‘upHni, zapovjednoci, i zagovornoci

)
(‘upáni, zapovjedníci, i zagovorníci)
)
prjetvoreni u prvovisice.
Ujedna~uj¡ se i imena miestH. Sve oh je manje, kojo bi boli
iz Omo{a, iz Ogulona, iz Vara‘dona, iz VukovHra, iz DaruvHra,

) ) ) ) )
iz BjelovHra, ili iz \akovHra
(iz Omí{a, iz Ogulína, iz) Vara‘dína, iz Vukovára, Daruvára, Bjelovára, ili
\akovára).
Za mjestnima se imenima povodZ potom i osobnH. Sve se prorje|uj¡

)
Ant¡ni, BogdHni, KovH~i, Te‘Hci, Re{etHri, Ka{telHni
(Antúni, Bogdáni, Ková~i, Te‘áci, Re{etári, Ka{teláni).
U svima se tima promjerima u op}Çj porabi srje}Z neknji‘evno novotvorno

)
ujednH~eno prvoslogo silazno naglasak.
29. OSEBUJAN OVISAK U RODNnKU MNO@INY. PosebicZ se vlHdH vos

na kraju osnÇvH u rodnoku mno‘inZ, kada se slog prjed do~Ztkom –H obvezno
) S toga se sloga vos prjemje{tH za jedan hop prjema po~Ztku rie~i u
d¡ljo.
dvama slu~Hjima:
1. u rie~o s dvoslo‘nom krHtkom lokom osnovZ u mno‘ini ma~ev–, jezik–,
besjed–, korit–, te mje{te novotvornÇga ma~ZvH (mà~ZvH),131 jezokH, besiedH,
korotH budZ
129 D er j dbů- G bdf 215.: e ĺ áwb .

130 V j cr j d° t dbů Ht xybr .: uk Fcy b r - h Xxy b r - dXcy b r - dk Fcy b r - wdXtĄ f r - [ k Fl Ą f r - }xĄ f r . Pravo-
pis novosadsko: v h BxĄ f r , v h FxĄ f r .
131 Pravopis novosadsko.
366
)
ma~ZvH, jezokH, besiedH, korotH
(mF~ZvH,132 jXzokH, bXsiedH,133 k}rotH134).
2. u rie~o s prjedvisnÇm osnovÇm s neobstojnom samoglasom #, prjed kojome

je dug slog vrHb#c–, ostHt#k–, Dalmaton#c–, NovopazHr#c–, neprijatZljst#v–,
te mje{te oblokH s do~Ztnom oviskom budZ
vrHbHcH, ostHtHkH, DalmatonHcH, NovopazHrHcH, (ne)prijatZljstHvH

(vrãbHcH, ostãtHkH, DalmatknHcH, NovopazãrHcH, (ne)prijatVljstHvH)
doti~no
vrHbHcH, ostHtHka, DalmatonHcH, NovopazHrHcH, (ne)prijatZljstHvH

(vrBbHcH, òstHtHkH, DalmàtonHcH, NovopàzHrHcH, (ne)prijàtZljstHvH).
Tome se nH~inom zaobilazo prjednaglasnH kratba.

U prjedvisnoh je osnÇvH s krat~inÇm — u svima pHde‘ima, osim zovnokH,
vos do~Ztno
or#l–, udov#c–, greben#c–, dohoda~#c–, zvon#c–, dobar#c–,

svjedo~anst#v–, ov#c–, svjedo~#b–:
orHl H, udovHc H, grebenHcH, dohoda~HcH, zvonHcH, dobarHcH, svjedo~anstHvH,

ovHcH, svjedo~HbH
(orálH,135 udovácH, 136 grebenácH, dohoda~ácH,137 zvonácH,138 dobarácH,139
svjedo~anstávH, ovácH,140 svjedo~ábH)
(Obloci Çrli, udÇvci, grebZnci, zvÇnce, Çvca imaj¡ polo‘Hjn¡ duljinu.)

Prjed naizmjeni~nom do~Ztkom (stHrZ dvojinZ) dugÇ –¡ u rodnoku mno‘inZ,
jednoslo‘nZ krHtkZ osnove nog–, rog– mog¡ imati o~ekovHno do~Ztno ovisak,
krHtak nog¡, rog¡ (nòg¡, ròg¡) ili dug nÇg¡, rÇg¡ (nóg¡, róg¡) prjema rod-
noku mno‘inZ, ili pHk, kao da su dvoslo‘ne (izp. likove n}g¡vH, r}g¡vH141),
prjemi~¡ ovisak na osnovu: nog¡, ) rog¡ (n}g¡, r}g¡). U dugoh osnÇvH r¡k–,
sl¡g– prjemjestbZ vosa nZm H, samo se jHvljH kratba ruk¡, slug¡ (rùk¡, slùg¡),

132 BudmHni, Grammatica 28. nv{i}, Posavsko 226.

367
)
zna~Hjna za troslo‘nZ obloke
rukama, slugama, ovcama (rùkama, slùgama, òv-
cama)142 ili duljina prjema rodnoku: r¡k¡, sl¡g¡ (rúk¡, slúg¡).
30. ZOVNn^Nn OVISAK. I zovno~no je do~Ztak osebujan, ukodH zaosnovno vos,

zHhvatom vi{Z silZ, te se bezvisnH osnova, i prjedvisnH u zovnoku jedninZ s¡-
)
de! i kra}Z mno‘inZ s¡di! poklHpaj¡. T¡ mu osobinu mo‘emo izri~ito oznH-
)
~iti kru‘i}em (kao ni{ticÇm) pri do~Ztku –ºe /–ºu /–ºi /–ºo /–ºa. ~n u~inkujZ
obezvisbu obloka i pojavu vosa na sHmome po~Ztku nagla{enicZ, izp. nHzovnok
i car i krHlj (ì car i krãlj) doti~no i car i krHlj (ì car ì krHlj), datnok
) ) ) ) ) ) ) )
i caru i krHlju (ì caru i králju), zovnok i caru i krHlju! (ì caru m krHlju!).
) Spodobnom
) ) ) ) ) ) )
nH~inom i pop (ì pop) imH tvornok kratkZ mno‘inZ i pope
) )
(i pòpe), a zovnok i pope (m pope!). Isto su u nHzovnoku mno‘in Z i vitZzi
)
) ) ) )
i junHci (ì vitZzi i junáci), a u zovnoku mno‘inZ i vitZzi i junHci (ì vitZzi
) )
m junHci!).143
) ) ) )
) Zovnok se u srjednjoh osnÇvH oprje~ujZ nHzovnoku do~ZtnÇga vosa neglZde
)
na tÇ, je li do~Ztak pun ili prHzan, izp.
) )
vrjemena!, nebesa! (vrjXmena!144, nXbesa!) i
vrjemena, nebesa (vrjemèna, nebèsa)
s punom do~Ztcima –ºa! ≠ –a, te
pas~e!, diete!, siro~e!, ~eljHde!(pFs~e!, dmete!, smro~e!, ~XljHde!) i
pas~e, diete, siro~e, ~eljHde (pàs~e, diète, sirò~e, ~eljáde)
s osnovama pas~et–, d.Z)tet– (.e ljat’), siro~et–, ~eljH)det– i s prHznima, krnjZ-

}ima do~Ztcima –º#! –#, prjed kojima se s¡glas gubo.
31. KRn@NI^Nn OPIS. OvisbÇm priegiba i tvorbZ vlHdaj¡ dvH prjeobli~nH pra-
vila:
1. osnovno vos, bio Çn naosnovno ili zaosnovno, imH prjednÇst prjed do~Zt-
nom vosom,
2. ~eonH ovisba prjedpostavljH bezvisan oblok.
Tre}o je i ~etvöto slu~Hj, kada prjeoblikZ nZmH, kada se uz bezvisan do~Ztak
ozbiljHvH osnovno vos ili kada se uz bezvisnu osnovu ozbiljHvH do~Ztno vos.
Sva se tH ~etiri slu~Hja oprimjerHvaj¡ i izvodZ iz ovoh kro‘nocH:
1 2
pl,ugu ,brodu u pl,ugu brodu u
pl,ugu brod,u ,u pl,ug,u brod,u ,u
pl,ug brod pl,ug brod
142 PHvi}, Akcenat 18., 78.

144 nv{i}, Ortoepsko rje~nok: vrXmena!
368
)
PrvH ~etvorina us¡stavljH polaznZ dHtke: datnok plºgu, br}du i mjestnok

)
plºgu, bròdu. Zada}a je, da se zadHnH kro‘nica prikH‘Z kao prjeobli~nica. TÇ
)
znH~o, valjH ustanoviti zaglHvlja i st¡pHcH i rZdHkH, te prjeoblike, kojima od
ukri‘bZ njihovZ nastaj¡ ukro‘ni~eno) dHtci. )
Kada bismo obradu po~Zli izdvHjHnjem nemjenljivicZ u st¡pcima, kako nas

u~Z, doboli bismo, da su osnove nemjenljive postave plugu–, brodu–, a do~Ztci

)
da su isto nemjenljivi, i podjednHko prHzni. Voske gdjegod izgubismo, te nZ-
) )
mH nHdZ, da bismo oh ovome nH~inom mogli dok¡~iti. Iz toga proiztje~Z, da
)
obradu valjH po~Zti s obratnZ strHnZ. )
Postupnok nam nalH‘Z pövo obrHditi podst avljen¡ nizanicu slÇvH, po~inj¡}i

od do~ZtHkH, a potom nadstavljeno ovisak, ravnaj¡}i se po bezvisici:
1. Iz rZdHkH proizlazo, da oba do~Ztka glHsZ –u.
) ov{i do~Ztke dobovHmo
2. Odb ) podstavljene mjenljivice — osnove plug–,
brod–.
3. PoredZ}i nHkon toga stup~anZ dHtke glZde na ovisbu, ustanovljHvamo,
da je prvH osnova vosna, a drugH bezvisna: plug–, brod–.
) )
4. Odbov{i bezvisn¡ osnovu, spoznHjemo, da je prvo do~Ztak bezvisno –u,
)
a drugo vosno –u.
) 5. Razglobov{i prv¡ kro‘nicu na sastavnice–zaglHvlja, izponova oh sklHpH-
mo, te dobovHmo drug¡ kro‘nicu.
6. Za dHtak, kojo u novÇj kro‘nici noje istovjetan s odpovjednokom u stHrÇj,
ustanovljHvHmo prjeinake, kojZ su nu|ne, da se dobijZ izpravno kona~no dH-
tak. TÇ su ve} nama dobro poznHtZ prjeoblike: )
1. Vosno do~Ztak –u gubo vosak poslie vosnZ osnovZ plug–, te od iz-
hodnÇga loka plugu dobovHmo kona~no lok plugu.
2. BezvisnH osnova brod– zdr¡‘ena s bezvisnom do~Ztkom –u zahtievH
~eono ovisak, te izhodno bezvisno lok brodu postajZ ovo{eno lok bro-
du.
32. MATERI^Nn PRnSTUP. K obradi se ovisbZ mo‘e prist¡piti i materi~nom

prokazom. )
1 2 3 4 5
s: 1 0 d:
10 10 0 0 0 1 1 10 01 0 1 1 0
10 01 0 1 1 1 0 11 01 1 1 0 1
1 0 1 0
PrvH materica umislovljHvH vosnZ suodnose. U njÇj je pribo}e vosa obilje-

) H znHmka prjeobli~ujZ os-
‘eno jedinicÇm 1, a izbo}e ni{ticÇm 0. LievH dvoj~an
novno vos, desnH do~Ztno vos.
369
)
Materica 2. prjedstavljH do~ZtnZ dvoj~anice. RHzlika se me|u rZdcima njZ-
nima o~itujZ u drugÇme st¡pcu, te se njegove dvoj~anice 0 i 1 mÇraj¡ uzZti
)
za desnZ rHzlikovnice, za desnH zagl) Hvlja.

M aterica 3. prjedstavljH sprj ednjZ dvoj~anice. RHzlika se me|u st¡pcima njZ-
nima o~itujZ u dolnjZme rZdku, te se njegove dvoj~anice 1 i 0 mÇraj¡ uzZti za
stup~anH zaglHvlja. )
M aterica je ~etvötH pövo upodpunjena i osnovnima i do~Ztnima zaglHvlji-

ma. Potom su joj polja izpunjena zdru‘bÇm njihovÇm. Vidljivo je, da je u tÇj
) )
izhodnÇj materici potrjebito dHtke prjeoblo~iti, da bismo doboli prvotn¡ ma-
)
tericu 1.: u drugÇme polju 00 → 10 i u tre}Zme polju 11 → 10.
) )
PZtH je m aterica ozagl avljena tr e}H. TÇ je iskHna prjeobli~nica. Ona odre-

|ujZ prjeoblike za osnovno ovisak. I‘ njega se prjedkazujZ do~Ztno po suprot-
nosti, jer je iz matericZ 1. o~ito, da zbrÇj obij¡ dvojnocH mÇrH dati 1.
Za daljnj¡ smo) porabu uveli pokrate za zaglHvlja.
s lstup~an H iliti sprjednjH sastavnica, osnova, lat. stirps, eng. stem, lat. sin-

ister’
d do~Ztak, lat. desinentia, eng. desinence, lat. dexter, desno dHtak’
Kao {to se re~enica mo‘e prjevesti na rHzli~ite jezike, tako se prjeobli~nica
)
m o‘e razumjeti iliti tuma~iti rHzli~itima nH~inima. »Jedan se isto s¡stav mo‘e
razumjeti na onoliko nH~onH, na koliko se nH~onH mo‘e povZzati s drugima
s¡stavima.«145 Razumjeti znH~o mo}i prjevesti sadr‘Hj zH se, na vlastito jezik
rHzli~itima nH~inima. Tuma~iti znH~o prjevoditi sadr‘Hj za drugÇga, na njegov
jezik rHzli~itima nH~inima. U obi~nÇme smoslu, prjevoditi )znH~i nHstojati prje-
to~iti i izraz i sadr‘Hj samo jednom nH~inom.
Materica se) tre}H mo‘e shvatiti, recimo trima nH~inima, kao istinitostnH
kr o‘nica, kao dvomjestna djelatba, ili kao odnosnH materica. Ako uzmZmo, da

prikazujZ istinitostnZ odnose, ondH nam oznaka ni{tica 0 znH~o lneistinito’, a
oznaka jedinica 1 listinito’. Ako se to~Z ra~¡nstva, ondH su tZ oznake dvoj~anZ
znHmke, te prjedstavljaj¡ brojnZ vriednosti 0 i 1. Ako pHk sl¡‘o za opis od-
nosa, onda ni{tica 0 znH~o, da odnos ne stojo, a jedinica 1, da stojo.
MislovnH obrazica s¡da i ≡ s ⇐ d ozna~ujZ protupogodbu: izraz je i istinit,
ondH i samo ondH, kadH vriedo, da tvödnja s stojo, ako stojo tvödnja d; inH~e
noje. TÇ je nerazumljiva umjetnojezi~nH orje~ba. Odpovjedna bi naravnojezi~nH
mogla biti ovH, kojÇm se iznimljZ ~etvötÇ polje 0 u materici:
S¡d je samo ondH neistinit 0, kada mu je prvH ) sastavnica neistinita 0,
a drugH istinita 1; inH~e je s¡d istinit 1.
) Primienjeno na ovisak, tÇ znH~o ovÇ:
Osnova je samo ondH neovo{ena, kada je bezvisna, a do~Ztak je vosan; inH~e
je ovo{ena.
Za rednok se — kojo bolje ra~unH, nego {to razumijZ re~enice — prvH orje~-
ba prjevodo u obrazicu i = 1 — (1 — s) d. U njÇj izrazi loka 1 — x, proizvodZ
suprotnZ (nie~nZ) vriednosti: jedan 1 doti~no)ni{ta 0, ako su vriednosti mjen-
ljivicZ x ni{ta 0 doti~no jedan 1.
145 László, RazumijevHnje 29.
370
)
ôvjeku }e nHj razumljivijom biti prostup prjeko pÇjma odnosa. Tada su za-
gl Hvlja brojevi ni{ta 0 i jedan 1.

PrvÇ je polje matericZ na prjesjeci{tu zaglHvlja s vriedno{}u lievÇm s = 1
i desnÇm d = 0. Jedinica 1 u tome polju velo, da je odnos me|u lievÇm i des-
) )
nÇm vriedno{}u istinit. A mo znHmo, da je tÇ odnos ve}Zga 1 > 0.
) )
DrugÇ je polje prjesjeci{te zaglHvljH s = 1 i d = 1. Jedinica 1 u tome dru-
)
gÇme polju nazna~ujZ, da i tHj odnos vriedo. A mo znHmo, da je tÇ odnos jed-
nHkosti 1 = 1. ) )
Tre}Z je polje na prjesjeci{tu zaglHvljH s = 0 i d = 0. Jedinica 1 u tome
polju priop}HvH, da je i tHj odnos valjHn. A tÇ je odnos jednHkosti 0 = ) 0.
DaklZ, cjelokupno) je odnos
) ) Z odnos ve}Zga ili jednHkÇga
lievZ i desnZ strHn
s ≥ d.
Dobismo dod¡{Z odgovÇr, ali pje{H~kom nH~inom. NHj je gospodarnijo obvi-
estno prostup. PotHmo se, {to je u kro‘nici nHj obvjestnijZ. OnÇ, {to je nHjrje|Z.
êtvötÇ polje. Izklju~bÇm t)oga ) ) rekHv{i:
polja uklju~ujZmo sva tro preostHlH,
Sva polja dolazZ u obzor kao istinita osim ~etvötÇga. A ~etvötÇ je polje na prje-
)
sjeci{tu me|u lievom zaglHvljem s = 0 i desnom d = 1. I tHj se odnos nie~Z.
) )
A tÇ je odnos manjZga 0 < 1. Prjema tome, cjelokupno odnos glHso »ne stojo
) )
da me|u izhodnima v osnima oznakama prikHzHnima prjeobli~nÇm matericÇm

pZtÇm vriedo odnos manjZga s < d, nego vriedo suprotno odnos nemanjZga
iliti ve}Zga ili jednHkÇga s ≥ d.
29. ÊTIRI OVISNY VôSTE. Ostade nam nespomZn¡tÇm ~etvötH vösta ime-
nocH mu‘koh i srjednjoh, s podmlH|enÇm ovisbÇm u mno‘ini. Mno‘ina se
)
oviskom oprje~ujZ jednini. U jednini je vos zaosnovno bez nÇvca, za novac
) )
(bez nóvca, za nòvac) doti~no selo, u sela (sèlo, u sèla), a u mno‘ini naosnov-
) ) ) )
no za nÇvce (zà nÇvce) doti~no u sela, u sZlH, u selima (ù sela, ù sZlH,
) ) ) ) ) ) )
ù selima). (Njeko govori takovoh promierH i ne poznHj¡, a drugo imaj¡ i pro-
) )
mjer za ‘ensko rÇd pri pari, pri parama — pri pàri, prì parama.)
) ) )
Me|u oglZdnom }e daklZ promjerima biti
) )
)
i prsti, i z¡bi, i nÇvci, i konji (ì prsti, m z¡bi, ì nÇvci, i kònji).
) ) ) ) ) ) ) )
Evo odpovjednZ kro‘nicZ i prjeobli~nZ matericZ:
prstu z¡bu nÇvcu konju u s: 1 1/2 0 d:

prstu z¡bu nÇvcu konju u 1 1 0 1/2
prsti z¡bi nÇvci konji ,i 1 0 1
prstima z¡bima nÇvcima konjima ,ima 1 1/2 0
prst z¡b n,Çvc konj
371
)
Drugo je st¡pac bezvisan. Iz toga proiztje~Z, da su do~Ztci u prvÇme i tre}-

Zme rZdku vosni. Prvo je st¡pac ) vosan. êtvöto se) rHzlikujZ od prvÇga )samo
polo‘Hjem voska »«. Njegov opis ne zahtievH prjemjestbZ oviska, osim u zov-
noku konjºu! → konjºu! → konju! → konju! (i u nHzovnoku konj# → konj →
konj po sili s¡stavnZ ograni~bZ). Tre}o je st¡pac na pola p¡ta me|u ~etvötom
i prvom. )U jednini se vlHdH kao ~etvöto, u mno‘ini kao) prvo.
Stoga tH osnova morH imati dvH voska: jedan na osnovi, a drugo poslie os-
novZ. U mno‘ini se ozbiljHvH prvo, po o~ekovHnju. Ali u jednin ) i prjevladHvH
drugo, protiv o~ekovHnja. TÇ znH~o, da je prvo slabijo. Dakle, potrjebito je pri-
mieniti tegovHnje. ValjH prvÇmu vosku ) pridr¡‘iti lak{o tZg, promjericZ 1/2,
doti~no prjeinakÇm znHka obilj e‘iti, da je prvo vosak ni‘Zga rZda, promjericZ

tupom znHkom »,«, tako da datnok n,Çvc ) u postanZ nÇvcu.
Da bismo t¡ podpovr{n¡ oznaku »,« mogli u mno‘ini proma}i u povr{no
) »«, valjH nam doti~nZ do~Ztke suoznH~iti istom nH~inom. Id¡}i slieva
nadvisak
nadesno, podvisak }e se (»,«) podupöt jo{te jednom isto takovom u produ‘Ztku
istÇga noza ozbiljiti u obloku nadviska »«: n,Çvc,i postaj¡ nÇvc,i i napokon
po uklonu podvisHkH nÇvci.
Podvisak }e se bez podporZ — ukloniti, djelovati }e kao izo~nÇst oznakZ:
z¡b,i → z¡bi → z¡bi. Podviskom se smHtrH svako vosak, kojo noje prvÇga rZda,
ali i svako vosak prvÇga rZda, kojo noje prvo po rZdu, id¡}i slieva nadesno.
)
Prjeobli~nH materica bilje‘o tro vöste oznHkH: ni{tica 0 prjezna~ujZ prHzno
vosak, jedinica 1 vosak prvÇga rZda, a polovina 1/2 vosak drugÇga rZda. I ovH
je prjeobli~nica istovjetna s matericÇm odnosa ve}Zga ili jednHkÇga s ≥ d. Je-
donH je rHzlika, {to drugo st¡pac i prvo rZdak imaj¡ po dvH zaglHvlja, nazna-
)
~uj¡}i, da se oznake 0 i 1/2 vlHdaj¡ jednHko.
Poredak) je prjeoblokH ovHj:
1. lievo promak, unaprjedba jednHkÇga (,) prjed jednHkom (,) u povr{no
vosak (nadvisak) »«
n,Çvc,ima → nÇvc,ima
2. pro~ist podvisHkH, uklon svoh oznaka osom prvÇga ili jedonÇga uz-
pravnÇga voska »«
z¡b,i → z¡bi; n,Çvcu → nÇvcu; nÇvc,ima → nÇvcima
3. ~eonH ovisba, ozna~ba po~ZtnZ ovisbZ u bezvisicZ
z¡bu → z¡bu; z¡bi → z¡bi
TÇ je nHj gospodarnijo opis. RaznolikÇst je od ~etirij¡ mog¡}e obilje‘iti ~eti-

rima oznakama, nHjvi{e. Trima, ako jedna oznaka mo‘e biti prHzna. A nHj-
manjo je mog¡}o brÇj oznHkH dvH. Na{ popis imH upravo t¡ nHjmanj¡ razno-
likÇst od dvij¡ oznHkH {/ }. Propis na{ imH isto nHjmanjo brÇj prjeoblokH: pro-
372
)
mak, pro~ist i popunu nenHvoda. Svako bi drugo opis zahtievao kojo ~lHn u po-
pisu ili koj¡ prjeobliku u propisu vi{e.
U promjerima smo o d¡hu,146 kada je osoba, i o d¡hu, kada noje, uzimali,
) )
da su osnove bezvisne, a da su do~Ztci dodu{e istozvu~ni, ali se rHzlikuj¡ vos-
) )
no{}u. Da smo smHtrali, da je po sriedi samo jedan do~Ztak, kojo se ~as
) )
ponH{H vosno, a ~as bezvisno, onda bi ga bolo valjalo obilje‘iti jo{te jednÇm

)
dodatnÇm oznakÇm, a i ‘ivotnZ bismo osnove, kojZ se vlHdaju, kao da su vosne,
mÇrali boli suobilje‘iti tÇm dodatnÇm oznakÇm. Ali od toga smo odustali, re-
)
kHv{i, da su po sriedi dvH do~Ztka: jedan vosan i jedan bezvisan.
Spodobno) bismo mogli post¡pati i s nÇvcima, te s lÇvcima doti~no s gos-

t ima. Mogli bismo smHtrati, da su i t¡ po sriedi dvie vöste do~ZtHkH, te jedna
)
priHnjH uz nÇvce, druga uz lÇvce doti~no uz goste. U tome bi slu~Hju jedan
)
noz imao samo jednu oznaku, on¡ kojH uz doti~nu ) )
osnovu pristajZ: –,i, –,#,

–,ima, –,e za n Çvce, a za lÇvc e i za goste –i, – #, – ima, –e. TÇ bi se moglo
primieniti i na ) do~Ztak nHzovnoka
) ) i )tvornoka mno‘inZ srjednjZga roda –,a
za s ela (s,el ,a), ako se uzimljZ, da za ~ela i za zvona sl¡‘o –a.

) )
34. O KNJI@EVN~ME JEZIKU. Knji‘evno je jezik jezik manjinZ, kojo sl¡‘o
)
za uzobrazbu ve}inZ. Svrha mu je opismenba pismenjHkH. ~n se obvezno u~o,
ali se samo djelomicZ nau~o. Pojedonac jedva rHbi jednu desetinu knji‘evnÇga
rje~noka i onoliko slovnicZ, koliko mu je potrjebito za pismen¡ op}itbu. U op-
}Çj su porabi samo pribli‘ci ka knji‘evnÇmu jeziku.
)
) evina namienjena prije svega tihÇmu ~itH-
Knji‘evno je jezik umjetna tvor
nju, potom posHnju, pHk jHvnÇmu ~itHnju, a nHjmanje govorZnju. NHravno jezik
sl¡‘o za govorn¡ op}itbu, a ne zapisujZ se ve} ako jezi~nZ obradZ rHdi. Jedna
)
vösta takovoh zHposH sl¡‘o temeljem za ustanovbu knji‘evnÇga jezi~nÇga s¡-
stava. Svako pojedono besjednok imH s vÇj jezi~no s¡stav vi{emanje rHzli~an
od inÇga besjednoka. S¡stavi ~lanÇvH istZ govornZ zajednicZ o~ituj¡ nHjvi{e
) o u sus¡stavlju, kojZ je tÇj zajednici svojstveno.
sli~nost
NHravno su jezi~no s¡stavi raznoliki stoga, {to se neprjestancZ mienjaj¡. A
mienjaj¡ se zatÇ, {to svako ~lHn novÇga nara{tHja samo veoma malenu ~Zst
jezika promH gotovu, a nHjve}i dio izponova tvoro, sl¡‘Z}i se rHzli~itom nH~i-
nima. Jezik je izrazito novotvoran s¡stav, kojemu je mjenljivÇst posljedak na-
sumi~nosti pri izboru naslie|enoh i novotvornoh tvorbenoh srjedstHvH, {to ih
besjednoci na svom razinama jezi~nom uporavljaj¡.
)
)
Zada}a je knj i‘evnÇga jezika, da razmimoil azZ}e se jezi~nZ s¡st Hve usklado
i ujednoli~o, da svrhovitu mjenljivÇst usmjero, a nesvrhovitu obuzbijZ, da po-
dupirZ i razvojH rHzlikovnH srjedstva, da op}ejezi~n¡ tvorbenÇst omog¡}o i pro-
mi~Z, te da tome granice zajednicZ knji‘evnojezi~nZ, koliko je god mog¡}e, pro-
{oro.
35. ODBIRNG MJERILA ZA KNJI@EVNn S¿STAV. Knji‘evno se jezi~no s¡-

stav stvarH prokupom grH|Z, )odbirom prikladnoh obilje‘ja i opisom njihovom.
146 nv{i}, Ortoepsko rje~nok: } d¡hu, o dúhu.

) )
373
)
Da bi opis bio usvojljiv, valjH brÇj jedinocH u popisu i brÇj pravolH u propisu
) na nHjmanj¡ mjeru.
svesti )
S¡stav, kojo rHzlikujZ klen, jablHn, jagnjZd, jasiku, javÇr i topolu, imH ve-

)
}¡ raznolikÇst i ve}¡ rHzlikovnÇst od s¡stava, kojo oh ne rHzlikujZ, nego se
)
sl¡‘o samo rie~ju drvo. Raznolikijo je i razlikovnijo s¡stav prikladnijo, da budZ
odabrHn za {irokZ knji‘evnZ, znanstvenZ i umjetno~kZ potrjebe, nego s¡stav )
ograni~en na uzk¡ svakodnevn¡ porabu. Potrjebe su zaj ednicZ mn ogo ve}Z

od potriebH jednoga ~lHna njZzina.

)S¡stav, u kojeme rie~i sabÇl, {najder, {art¡r, terzija, {avac, krojH~ upu}uj¡
na istÇga obrtnoka, razpolH‘Z dod¡{Z istÇm raznoliko{}u (kao prjedhodno pro-
) s drvZ}em), ali mu nedostajZ rHzlikovnÇsti. PrvZ se ~etiri ne uklHpaj¡ u
mjer
obstojZ}o s¡stav. Pos¡|ene su iz ma|HrskÇga, njema~kÇga, taliHnskÇga doti~no
turskÇga, te stoga za nHs nerazumljive, tZ‘ko u~ljive. Ne razabirZ se, da su tÇ
tvorenice od glagÇlH )szab lkrojiti’, schneiden lrjezati’, latonskÇga sarcore lkr-
pati’ doti~no od irHnskZ imenice darz l{av’. Pri daljnjÇj tvorbi povlH~Z za so-
bÇm t¡|e obrazce (gdje oh imaj¡) {najderHj, {arturija, terziluk. U knji‘evno se
)
)
tvorbeno s¡stav uklHpH samo obi~nH tvorenica krojH~ i stHrH obilje‘enica {a-
vac, protute‘a {valji. OstHlZ ostaj¡ na razini pokrajon{tinZ ) i nHrje~{tinZ. One i
ne pripadaj¡ jednomu s¡stavu, a ne bi om bolo ni svrhZ.
) )
DrugÇ je, kada su po sriedi suzna~nice. PromjericZ, njeko }Z u nHs op}enito
)
govoriti, a tÇ po izkonu znH~o lgrHkati’. Kojo obitHvaj¡ uz more, to }Z besjediti,
) )
kao lzasj edati’. Kojo su na domak CönZ GorZ, to }Z zb oriti lzborovati’. Na do-
mak }Z SlovZnijZ praviti lrazpravljati’. Na domak }Z BosnZ divHniti, a tH
izto~njH~kH tu|ica znH~o zapravo lvie}ati’, jo{te pravije lzapisni~Hriti’. KojZ) je
zahvatila srbijHn{tina, to }Z pro~ati, tj. lprispodHbljati’, po crkvenÇj porabi, izp.
tal. parlHre od crkv. lat. parabolHre lporediti’ i {p. hablar lgovoriti’ od lat. fHbu-
lHri lrazgovHrati se’, zapravo lbajati’. T¡ prvZ tro suzna~nice s¡stava knji‘ev-
nÇga ne naru{Hvaj¡, a posljednjZ tro nZmaj¡ ¡vietH za prohvat.
Spodobnom nH~inom prosu|ujZmo i pri izboru naglasnoh i obli~noh ina~ocH
)
za knji‘evn¡ porabu. TurskH se rie~ torba srje}Z u raznolikosti ~etirij¡ ina-
) 147
~ocH t orba t Çrba torb a tÇrb a . T¡ se istodobno pojavljuj¡ oba prjedhodno
razmHtrHnH odnosa. Na razini se naglaska o~itujZ podpuna rHzlikovnÇst ~eti-
rij¡ postHvH u oprjeci s podpunÇm jednoliko{}u u govoru op}Z porabZ.
U drug¡ r¡ku, na zna~benÇj razini imHmo podpunu nerHzlikovnÇst. PotHmo
se,) kojo lok valjH odabrati knji‘evnom.
Osim raznolikosti ~lanÇvH u popisu, obstojo i raznolikÇst razdiobZ njihovZ
u postavi. U {kolno~kÇme se i op}eporabnÇme govoru jHvljH tZ‘nja ograni~bZ
)
mjesta naglaska doti~no oviska na prvo slog. Kao protute‘a tomu za borHn¡
porabu dobovaj¡ prjednÇst torba i tÇrba. )
Sv ako zHpis ustaljujZ stHnje s¡stava, kojo je u ~asu zabilje‘be bio primien-

jen. Svrha je knji‘evnÇga zHpisa ustHliti i ~¡vati)zate~enÇ stHnje. Knji‘evno je
jezik svjedo~anstvo pro{losti. Bio Çn i utemeljen na govoru jednZ osobZ, opZt
}e se s vrjemenom od njega udaljovati onoliko, koliko se bude nHravno govÇr
147 He; bxbů- G ° t df ° cr b= 139.: n }h , f , n òh , f , n yh , f , n óh , f .
374
)
tZ istZ osobZ nezaustavljivo mienjao. Uvrie‘enÇst u pro{losti povlH~o za so-

bÇm i nHstojbu izkon¡ obviest pri tvorbi ili posudbi {to bolje uz~¡vati. )
Tursko je naglasak torba (torbF). TÇ je navedbeno naglasak.
,
) Prilago|eno bu-
dZ torb a (tòrba). THj se lok u nHs osmi{ljHvH kao gl agolnH imenica ltorZnje’.

Bud¡}i da promHtrHnH rie~ noje ) glagolnH izvedenica, podlie‘Z dHljnjÇj prilagod-
bi. P olo‘HjnÇm duljbÇm dobovHmo knji‘evno lok tÇrba, izp. tu|icu kÇrpa ’ko-

{ara’ s duljbÇm prjema krat~ini u njema~kÇme Korb.

Za lok, kojo se rHbi u svezi ldvie ) tÇrbe’, razpolH‘Zmo osmima ina~icama:
)
)
t orbe t Çrbe torb e tÇrb e t orbZ t ÇrbZ torbZ tÇrbZ. PrvZ ~etiri predstavljaj¡ likove

nHzovnoka mno‘inZ, a drugZ ~etiri lok rodnoka jedninZ, kako Bene{i} propi-
sujZ.148 PotomnjH poraba ) velo, da imenica u malini (uz brojnoke 2–4) bez rHz-
likZ u rodu stojo svagda u rodnoku jedninZ. THj se slu~Hj nZ}e borati za knji-
‘evno, jer se t¡ raznolikÇst pHde‘nZ porabZ zatirZ u poredbi s drugom ) slu~H-
jem, kada je malina mu‘kÇga i srjednjZga roda jednHka rodnoku jedninZ, a
malina ‘enskÇga roda nHzovnoku ) mno‘inZ.
Za rodnok mno‘in Z razpolH‘Zmo trodesetima ina~icama: osmima izto~nima

uvezenicama torbo tÇrbo torbo tÇrbo torbi tÇrbi torbi tÇrbi, koje odmHh odpi-
sujZmo, i dvHdeset i dvjema ostHlima; od toga devetima s nepokrH}enima du-
ljinama: petima troslo‘icama su dvjema )kona~nima duljinama torHbH tÇrHbH
torHbH tÇrHbH, torHbH, ~etirima dvoslo‘icama s krajnjÇm duljinÇm torbH tÇr-
bH torbH tÇrbH. U tima se devetima mo‘e neknji‘Zvno pokrHtiti krajnjo slog
torHba tÇrHba tor)Hba tÇrHba torHba torba tÇrba torba tÇrba, a u ~etirima
i srjednjo slog toraba tÇraba toraba tÇraba.
) Gubotkom se duljonH ne smanjujZ samo raznolikÇst naglaska nego i rHzlik-
ovHnje rie~o (1), rHzlikovHnje pHdZ‘H (2) i rHzlikovHnje jedninZ i mno‘inZ (3):
(1) Ako se ne sla‘Z, ondH se ne slH‘Z. (Ako se nè sla‘Z, }ndH se nè slH-

‘Z.) ) ) ) )
(2) Eno tÇrbe. Eno tÇrbZ. (Wno tórbe. Wno tórbZ.)
(3) NZmH krola. NZmH krolH. (NRmH kríla. NRmH krílH.)
GubotnZ pojave ne id¡ u knji‘evno s¡stav, te ostajZ devZt likÇvH za izbor:

pZt troslo‘ocH i ~etiri) dvoslo‘ice. Knji‘evno izbor dHje prjednÇst podpunijom
likovima prjed nepodpunima. OstajZ daklZ za daljnj¡ obradu pZt troslo‘ocH. Iz-
me|u njoh se borH onH, kojÇj je ovisak bli‘e kÇncu, a tÇ je lok torHbH. THj pris-
)
tajZ uz oba krajnje ovo{enH loka jedninZ torba i tÇrba. Prvoslogo ovisak os-
)
tHloh dvaj¡ likÇvH torba i tÇrba upu}ujZ na obstojnÇst oviska, te u‘ njoh pris-
tajZ samo lok torHbH. Lok )bi tÇrHbH bio zami{ljiv, da nastajZ, gubotkom
) visokZ

uzl aznosti, od loka tÇ rHbH (tõrHbH) uz lok nHzovnoka jednin Z tÇ rba (tõrba) s
nepolo‘HjnÇm ) duljbÇm. )
Utvr| ujZmo, da je raznolikÇst naglasnoh likÇvH u mno‘ini u odnosu prjema

)
jednini gdjekad smHnjena. TÇ je u skladu s op}Çm spoznajÇm o ograni~bi raz-
)
148 Bene{i}, Gramatyka 182: dvmje sèstrZ, trg ‘ènZ, ~ètiri rú‘Z.
375
)
nolikosti u mno‘ini, bud¡}i da se u mno‘ini i raznolikÇst rodÇvH (1), brojZvH

(2) i pHdZ‘H (3) zatirZ, izp. )
(1) ImH unuke, kojo su poodrHsli. ImH unuke, kojZ su poodrHsle.
(2) VrHta su samo jedna. VrHta su samo dvoja.
(3) Onima mo‘e{, a ovomu ne mo‘e{. Onima mo‘e{, a ovome ne mo‘e{.
) )
Op}enito govorZ}i, u knji‘evno se s¡stav ne boraj¡ ujednH~ena obilje‘ja. Na
naglasnÇj su razini tÇ ) ujednaka po duljini, po naglasnÇme mjestu i po prvo-
sl ogosti. Knj i‘evno jezik dHje prjednÇst odte‘nÇj smjenljivosti, gibljivosti na-

glasnÇga mjesta i polo‘Hju njegovu bli‘e kraju postavZ.

)
Tri su nH~ina, kako {tÇkHvci psuj¡ bogove (zapravo {Zst, jer se dva loka
rHbZ za stotinu, starijo sto i mla|o stÇ):
)
StÇ mu (Sty mu bogóvH!) po jugozHpadnÇme govoru i po BudmHniu149
bogÇvH!
StÇ mu bog ÇvH! (Sty mu bògÇvH!) po isto~nÇme govoru i po Mareti}u150

)
StÇ mu bogÇvH! (Sty mu b}gÇvH!) po ju‘nÇme govoru i po Dani~i}u151
)
Prvo promjer ~¡vH stHr¡ raznomjestnÇst naglaska knji‘evnÇga nHslje|a hr-
vHtskÇga, podupirZ oprjeku me|u izravnima i kosima pHde‘ima mno‘inZ bo-
govi ≠ bogÇvH!, te oprje~ujZ kosZ pHde‘e jedninZ kosom pHde‘ima mno‘inZ
bogu ≠ bogovima.
Drugo obiljZ‘HvH mla|¡, srbijHnsk¡ porabu, uklanjH raznomjestnÇst naglas-
ka, ujedna~ujZ naglasnZ vöste i uklanjH oprjeku me|u pHde‘ima u mno‘ini uz-
laznom n a pievkom bogovi, bogÇvH!, ali uvodo novu oprjeku, u na{eme
)
promjeru, me|u silaznÇm jedninÇm i uzlaznÇm mno‘inÇm u svima pHde‘ima.

Tr e}o ujedna~ujZ naglasnZ vöste, ukodH naglasn¡ raznomjestnÇst i oprjeku
me|u pHde‘ima u mno‘ini silaznom napievkom, te podpunoma uklanjH
napjevn¡ oprjeku me|u jedninÇm i mno‘inÇm boga, bogovi, bogÇvH!.
Prvo je nHj raznolikijo i nHj razlikovnijo, a tre}o nHjmanje.
) )
36. OBJASNITBA UZ PRJEGLEDNICU OVISNY VLADBY. Da bi se dHtci

mogli po~Zti razglHbati, valjH oh povr{imicZ razrZditi. I u jednini )
su i u mno-
‘ini mog¡}e tro naglasnZ vladbe:
1. ovisak je na osnovi, stup~ast pop¡t znHmkZ »1«
2. ovisak je ~as na osnovi ~as na do~etku, vijugav pop¡t znHmkZ »2«
3. ovisak je na do~Ztku ili na kraju osnovZ, kada je do~Ztak prHzan, a u
zovnok u skH~Z na ~elo izgovornZ ) cjelinZ, te ovisbenH krivulja podsje}H
na znHmku »3«
)U popis ne uvr{}ujZmo promierH zovnoka, kada mu se u izto~nom govorima
u mno‘ini svoh rodÇvH i u jednini srjednjZga roda ovisak ne mienjH. Uz t¡
) )
149 BudmHni u Rje~noku JAZU: izp. lRd, lXda, lXdovi, ledóvB.
150 Mareti} u prievodu IliadZ HomZrove: bògÇvH 1:544, 4:68, 5:426, 8:49 ...
151 Dani~i} u Rje~noku JAZU: b}gÇvH.
376
)
izto~n¡ porabu djelomicZ
pristajZ i slovnica Florschütz~eva, izri~ito tvödZ}i:
»O svom imenicama srednjZga roda valjH znati, da im je N. A. V. jedninZ
)
jednHk i N. A. V. mno‘inZ.«152 Eto promjera, kada se za knji‘evno s¡stav borH
manjH raznolikÇst pHdZ‘H, u mno‘ini samo trij¡ mje{te)dovukovskoh {estij¡.
U prjeglednici su pojedonZ vöste oznH~ene dvjema znHmkama, prvH se to~Z
ovisnZ vladbZ u jednini, a drugH ovisnZ vladbZ u mno‘ini: 11, 12, ..., 32, 33..
)
NZ}emo navoditi oblokH u imenocH s obstÇjnom istomjestnom oviskom u
jednin i i u mno‘in i, kakovi su) promjericZ:

kruh kru{ac kru{~i} kruhHr; kruho‘der kruhoborac bezkru{ica

blato blatce blati{te blata{ce blatHnce; blatovitÇst
slama slHmka slamnja~a slHm~ica slamarica; slamurina;
Prjema tome }emo pod oznakÇm 11 nalaziti promjere, u kojoh je ovisak na

) )
osnovi, ali noje u svom oblocima na istÇme mjestu.
)
U uglatom su zHgradama naveden )i podcrtHni obloci, kojo sukladno s op}ima
mjerilima ~¡vHnja rHzlikovnosti i raznolikosti ne pristaj¡ u s¡stav knji‘ev-
)
nÇga jezika. Me|u njima }Z se, a gdjegdje i izvan njoh nH}i gdjekojo, kojo se
)
stjecHjem prolokH jesu )
uzimali u hrvHtskÇj porabi knji‘evnima, te bi za ne-
volju u oprHvdHnom slu~Hjima mogli gdjekad b iti i unapriedak rHbljeni.
) To su
m etn¡ti u okr¡glZ zHgrade, ali su upozorbZ rHdi i oni podc rtHni. U viti~astom

su zHgradama navedeni izkono hrvHtsko raznomjestno petonaglasno obloci s to-
me, da je u orudnoku ve}Z rHzlikovnosti rHdi uzZt do~Ztak s duljinÇm i s po-
makom)oviska. PodcrtHni su i posvema novotvorno obloci u mjestnoku bezvis-
nÇga srjednjZga roda obilje‘eni udvojenima okr¡glima zHgradama.
ValjH pri sveme tome imati na ¡mu, da svakH jedinica u jeziku ne prjed-
stavljH samo) sebe sHmu, nego je ujedno prjedstavnica iliti oglZdno promjerak
cjelokupnZ vöstZ svoh takovoh, njÇj spodobnoh jedinocH.
37. OBZOR IMENnCG S NAOSNOVNnM OVISKOM U JEDNINI
11
bÇg boga o bogu; bozi [bÇgH153 bozima // (bogovi154 bogÇvH bogovima)]

)
brHv brHva o brHvu; [brHvovi155 brHvÇvH brHvovima]
)
mi{ mi{a o mi{u; [mi{evi156 mi{ZvH mi{evima]
)
medvjed medvjeda; medvjedi medviedH medvjedima
152 Florschütz, Gramatika 43.

153 Dani~i} u Rje~noku JAZU: bygB.
154 V j cr j d° t dbů- Ht xybr =: , òuj db .
155 ňbcf kj dbů- Ht xybr =: , h ádj db .
156 V j cr j d° t dbů- Ht xybr =: v ùi t db .
377
)
R}anin R}anina; (R}Hni R}HnH R}Hnima)157

koljeno koljena; koljena kolienH koljenima
poluvrieme poluvrjemena158 poluvrieme!; poluvrjemena poluvrjemZnH
poluvrjemenima
nedjelja nedjelju; nedjelje nedieljH nedjeljama
12
tHst tasta o tastu; tasti tHstH tastima // tastovi tastÇvH tastovima

)
brHv brHva o brHvu; brHvi brHvH159 brHvima // bravovi bravÇvH bravovima
)
m¡‘ m¡‘a o m¡‘u; m¡‘i m¡‘H [m¡‘ima // mu‘evi] mu‘ZvH [mu‘evima160]
)
djevZr djevera o djeveru; djeveri djevZrH djeverima // djeverovi djeverÇvH
djeverovima
)
gol¡b gol¡ba o gol¡bu; gol¡bi gol¡bH gol¡bima // golubovi golubÇvH
golubovima
)
(gol¡b gol¡ba o gol¡bu; gol¡bi) gol¡bH gol¡bima // (golubovi) golubÇvH
golubovima
)
prijatelj prijatelja o prijatelju; prijatelji prijatZljH prijateljima
)
neprijatelj neprijatelja o neprijatelju; neprijatelji neprijatZljH neprijateljima
)
[neprijatelj neprijatelja; neprijatelji neprijatZljH neprijateljima]161
vinogrHd vinogrHda; vinogrHdi [vinogrHdH vinogrHdima]162
doljanin163 doljanina; doljHni (doljHni) doljHnH doljHnima
gospodin gospodina; gospoda gospodi gospodu gospodo!
oko oka u oku; o~i o~ij¡/o~o o~ima
)
tele teleta tele!164; telHd telHdi o telHdi // telHdi telHdo telHdima
)
ma~e ma~eta ma~e!; ma~Hd ma~Hdi o ma~Hdi // ma~Hdi ma~Hdo
)
ma~Hdima // ma~i}i ma~o}H ma~i}ima
157 Milas, IzprHvci 144.: Å}Bni, Å}BnB, Å}Bnima.

158 Ht xybr V f nbwt chgcr t (po obradi hrvHtskÇj): polùvremena.
159 Dani~i} u Rje~noku JAZU: brávB, brFvovi, bravóvB.
160 L f ybxbŮ- F r wt ynb, 22.: v e+; t db v f =
161 L f ybxbŮ- F r wt ynb, 49.
162 L f ybxbŮ- F r wt ynb, 46.: db y j oh ál B, db y j uh ál b v f =
163 Izp. podcrticu 80.
164 Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb ĺt pbr 227: dj r =r é , t =V j cr j d° t dbů- Ht xybr = 942.
378
)
siro~e siro~eta siro~e!; siro~Hd siro~Hdi o siro~Hdi // siro~Hdi siro~Hdo

siro~Hdima
)
~eljHde ~eljadeta [~eljHdeta165] ~eljHde!166; ~eljHd ~eljHdi o ~eljHdi // ~eljHdi
~eljHdo ~eljHdima
)
poletHr~e poletar~eta [poletHr~eta] poletHr~e!167; poletar~Hd poletar~Hdi
o poletar~Hdi // poletar~Hdi poletar~Hdo poletar~Hdima
)
diete djeteta diete!; djeca djeci djecu djeco!
svHst svasti (o svasti); svasti svasto svastima
)
kokÇ{ koko{i (o koko{i); koko{i koko{o koko{ima
)
(kokÇ{ koko{i o koko{i; koko{i) koko{o koko{ima
)
13
polje polja u polju; polja pÇljH poljima polja!168

)
sieno siena u sienu; siena sienH sienima siena!
)
jezero jezera na jezeru; jezera jezZrH jezerima jezera!
)
jestovo jestova u jestovu; jestova jestovH jestovima jestova!
)
rame ramena na ramenu; ramena ramZnH ramenima ramena!
)
pleme plemena pleme! u plemenu; plemena plemZnH plemenima plemena!
)
prjez ime prjez imena; [prjezimen a prjezimZn H prjezimen ima]
169
vrieme vrjemena vrieme! u vrjemenu; vrjemena vrjemZnH vrjemenima

vrjemena!170 )
nevrieme/[nevrieme] nevrjemena/[nevrjemena] nevrieme!
u nevrjemenu/[u nevrjemenu]; nevrjemena nevrjemZnH nevrjemenima
)
nevrjemena! )
poluvrieme poluvrjemena poluvrieme!; [poluvrjemena171 poluvrjemZnH
poluvrjemenima]
165 Dani~i} u Rje~noku JAZU: ~eljádeta.

166 Milas, IzprHvci 248.: ~eljáde, ~eljàdeta, vok. ~XljBde.
167 PHvi}, Akcenat 100.: izp. hranjení~e, vok. hrFnjeno~e!.
168 BudmHni, Grammatica 31.: Nom. pòlja, Voc. p}lja.
169 V j cr j d° t dbů- Ht xybr 942.: g h t pb v èy f - g h t pb v éy f - g h t pb v èy b v f =
170 nv{i}, Ortoepsko rje~nok: x, vg stBrH d}brH vrXmena!
171 Pravopis novosadsko: poluvremèna, –énH.
379
)
38. OBZOR IMENnCG S RAZNOMJESTNnM OVISKOM U JEDNINI
21
mlin mlina (u mlinu)172; mlini mlonH mlinima // mlinovi mlinÇvH

mlinovima )
bÇk boka na boku; boci [bÇkH bocima // bokovi bokÇvH bokovima]
)
brÇd broda na brodu; brodi [brÇdH173 brodima // (brodovi brodÇvH
brodovima)] )
brieg briega na briegu; [brjegovi brjegÇvH brjegovima]174
)
viek vieka u vieku; [viekovi175 viekÇvH viekovima]
)
mozak mozga u mozgu; [(mozgovi mozgÇvH/mozgovH176 mozgovima177)]
~e{alj
) ~e{ljevi ~e{ljZvH/(~e{ljZvH) ~e{ljevima
~e{lja ~e{lju!;
smrt smrti (na smrti)178; smrti smrto smrtima
)
nemilÇst nemilosti [u nemilosti179]
22
rÇg roga na rogu; rozi rÇgH/rog¡/(rog¡) rozima // rogovi rogÇvH rogovima

)
brieg briega na briegu; briezi briegH briezima/[briezima] //
)
brjegovi/[brjegovi]brjegÇvH brjegovima180/[brjegovima]181
nokat nokta na noktu; nokti nokHtH noktima // noktovi noktÇvH noktovima
)
lHkat lHkta na lHktu; lHkti lakHtH lHktima // laktovi laktÇvH laktovima
)
kamZn kamena na kamenu; kameni kamZnH kamenima // kamenovi
) ima
kamenÇvH kamenov
pojHs pojHsa o pojHsu; pojHsi/pojasovi pojHsH/pojasÇvH
) ima
pojHsima/pojasov
razgovÇr razgovora u razgovoru; razgovori razgovÇrH razgovorima
)
dogo|Hj dogo|Hja u dogo|Hju; dogo|Hji dogo|HjH dogo|Hjima
)
172 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %e v k ùy e =
173 Dani~i~ u Rje~noku JAZU: brydB.
174 Pravopis novosadsko: brmjezima, brXgovi, brXgÇvH, brXgovima.
175 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %dér j db =
176 FrHn~i}, Slownik: mòzgÇvH.
177 V j cr j d° t dbů- Ht xybr 938.: v òpuj db , v }puÇdH, v òpuj db v f .
178 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %y f cv h,i b .
179 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %944.: u nemilòsi i.
180 L f ybxbŮ- F r wt ynb 21.: brXgovi, bregóvâ, bregòvima.
181 Dani~i} u Rje~noku JAZU: brmjezima, brXgovi, bregóvB, brXgovima.
380
)
noga nozi nogu nogo!; noge nog¡/(nog¡)/nÇgH nogama

r¡ka r¡ci r¡ku r¡ko!; r¡ke ruk¡/r¡kH rukama
daska dasci/[dasci] dasku dasko!; daske dasHkH daskama
grZda grZdi/[grZdi183]grZdu grZdo!; grZde grZdH gredama/[grZdama184]
Çvca Çvci Çvcu Çvco!; Çvce ovHcH ovcama
criepnja criepnji criepnju criepnjo!; criepnje crjepHnjH crjepnjama185
brzina [brzini186] brzinu brzino!; brzine brzonH brzinama
planina planini planinu planino!; planine planonH planinama
svjedo~ba svjedo~bi svjedo~bu187 ,svjedo~bo!; svjedo~be svjedo~HbH
svjedo~bama svjedo~be!
veli~ina veli~ini188 veli~inu veli~ino!; veli~ine veli~onH veli~inama
smrt smrti (na smrti); smrti [smrto smrtima]
)
nÇ} no}i po no}i {no}j¡}; no}i no}o no}ima
)
stvHr stvHri u stvHri {stvHrj¡}; stvHri stvHro stvHrima
)
bolZst bolesti u bolesti {bole{}¡189}; bolesti bolesto bolestima
)
oblHst oblHsti u oblHsti {oblH{}¡}; oblHsti oblHsto oblHstima
)
knji‘evnÇst knji‘evnosti u knji‘evnosti {knji‘evno{}¡,}; knji‘evnosti
)
knji‘evnosto knji‘evnostima
zapovied zapoviedi po zapoviedi {zapovie|¡,}; zapoviedi zapoviedo
zapoviedima
)
23
~e{alj ~e{lja ~e{lju!; ~e{lji ~e{HljH ~e{ljima ~e{lji!

[dinHr190 dinHra na dinHru]; dinHri dinHrH dinHrima dinHri!
)
polje polja ((na polju191)); polja pÇljH poljima polja!
)
182 Cnt dHyj dbů, F r eZynb 21.: Savremeni jezik 241.
183 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %943.
184 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %uh él f v f .
185 FrHn~i}, Slownik: crmjepnje crepánjH crèpnjama.
186 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %943=
187 nv{i}, Posavsko 24.: svidòPba, svmdoPbu.
188 BudmHni, Grammatica 41.: vXli~ini, vXli~inu; vXli~ine.
189 nv{i}, Posavsko 25.: bole{}õm, i kokò{¡ (t.j. koko{ju) u Ma‘urani}a (v. Slov. Hrv. 47).
190 L f ybxbŮ- F r wt ynb 37.: l ºy Bh ; l b y áh b =
191 BrÇzovi}, FÇjnica 155.: u pòlju.
)
381
)
mZso mZsa ((u mZsu192)); mZsa mZsH mZsima mZsa!

)
jezero jezera ((u jezeru193)); jezera jezZrH jezerima jezera!
)
jestovo jestova ((u jestovu)); jestova jestovH jestovima jestova!
)
rame ramena ((na ramenu194));ramena ramZnH ramenima ramena!
)
pleme plemena ((u plemenu));plemena plemZnH plemenima plemena!
)
vrieme vrjemena ((u vrjemenu));vrjemena vrjemZnH vrjemenima vrjemena!
)
39. OBZOR IMENnCG SA ZAOSNOVNnM OVISKOM U JEDNINI
31
ma~ ma~a ma~u!; ma~evi ma~ZvH/(ma~ZvH195) ma~evima

krHlj krHlja krHlju!; krHljevi krHljZvH krHljevima
posao posla posle!; poslovi poslÇvH/[poslÇvH]196 poslovima
orao Çrla Çrle!; orlovi orlÇvH orlovima // [Çrlovi ÇrlÇvH197 Çrlovima]
konac kÇnca kÇn~e!; kÇnci konHcH kÇncima
vienac vienca vien~e!; [vienci198 vienHcH viencima]
selo sela selo!199; sela sZlH selima
rebro rebra rebro!; rebra rebHrH rebrima
bövno bövna bövno!; bövna brvHnH bövnima
32
dno dna; dna dHnH dnima

konj konja konju!; konji {kÇnjHh konjem o konjoh konjo}
)
|Hk |Hka |H~e!; |Hci {|HkHh |Hkom o |Hcoh |Hco}
)
192 Re{etHr, BetÇnung 70. nv{i}, Posavsko 248. BrÇzovi}, FÇjnica 155.: u mésu.
)
193 Rje~nok JAZU, natu~ica: jezèru.
194 nv{i}, Posavsko 248: ramènu, plemènu, vremènu
195 L f ybxbŮ- F r wt ynb 26.: v àxRdB.
196 FrHn~i}, Slownik: pòslÇvH. Osnova je pos#l,–.
197 Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb ĺt pbr 220.: óh k j df = Osnova je or#l,–.
198 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %déy f w- dRy wb .
199 BudmHni, Grammatica 31.: Nom. sèlo, Voc. sXlo.
382
)
kobac kobca kob~e!; kobci [kobHcH200] kobcima kobci!201

vrHbac vrHbca vrHb~e!; vrHbci vrHbHcH vrHbcima vrHbci! // {vrHbHcHh
vrHbcem po vrHbcoh vrHbco}
)
junHk junHka junH~e!; junHci junHci! {junHkHh junHkom o junHcoh
junHco} )
sinovac sinÇvca sinÇv~e!; sinÇvci [(sinovHcH202)] sinÇvcima sinÇvci!
komHrac komHrca komHr~e!/[komHr~e!203]; komHrci komHrHcH komHrcima
komHrci!204 // {komHrHcH komHrcem u komHrcoh komHrco}
)
gospodHr gospodHra gospodHru!; gospodHri gospodHri! {gospodHrHh
gospodHrom o gospodHroh gospodHro}
)
Dalmatonac Dalmatonca Dalmaton~e!205/[Dalmaton~e!206]; Dalmatonci
DalmatonHcH Dalmatoncima Dalmatonci!207 // {DalmatonHcH25h
Dalmatoncem o Dalmatoncoh Dalmatonco}
)
NovopazHrac NovopazHrca NovopazHr~e!/[NovopazHr~e!]; NovopazHrci
NovopazHrHcH NovopazHrcima NovopazHrci!208 // {NovopazHrHcHh
NovopazHrcem o NovopazHrcoh NovopazHrco}
)
rebro rebra rebro!; rebra [rebHrH209] rebrima
posmo posma posmo!; posma posHmH posmima posma! // {posHmHh posmom
posma! o posmoh posmo}
)
ple}e ple}a ple}e!; ple}i ple}o ple}ima
poznHnstvo poznHnstva poznHnstvo!; poznHnstva poznHnstHvH poznHnstvima
poznHnstva! // {poznHnstHvH poznHnstvom o poznHnstvoh poznHnstvo}
)
poglavHrstvo poglavHrstva poglavHrstvo!; poglavHrstva poglavHrstHvH
poglavHrstva! poglavHrstvima // {poglavHrstHvHh poglavHrstvom
o poglavHrstvoh poglavHrstvo}
)
buha [(busi buhu210)] buho!; buhe b¡hH buhama
sl¡ga [(sl¡zi sl¡gu211)] sl¡go!; sl¡ge slug¡/sl¡gH slugama
200 Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb ĺt pbr 206.: r }, f wf .

201 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. k}pci.
202 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %sùnovaca.
203 Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb ĺt pbr 220. r òv f h xt .
204 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. k}mBr~e. Izp. PHvi}, Akcenat 71.: bjXgínci.
205 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. DFlmaton~e.
206 Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb ĺt pbr 206.. L f k v à{ b y xt .
207 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. DFlmatonci. Cnt df yj dbů- Cf dht v t yb ĺt pbr 220:. L f k v f {úy wb .
208 PHvi}, Akcenat, 71.: N}vopazBrci!.
209 V j cr j d° t dbů- Ht xybr %h Xbra, h t , áh f .
210 L f ybxbŮ- F r wt ynb 7. , y,[ e - , y+[ t .
211 L f ybxbŮ- F r wt ynb 7. ck y/ue - ck y(ut .
383
)
Çvca [Çvci Çvcu212] Çvco!; Çvce ovHcH ovcama

k¡gla k¡glu k¡glo!; k¡gle [k¡gHlH] k¡glama213 k¡gle!
planina [planini planinu]214; planine planonH planinama
33
pas psa; psi pHsH psima

konj konja konju!; konji kÇnjH konjima konji!
|Hk |Hka |H~e!; |Hci |HkH |Hcima |Hci!215
kosac kosca kos~e!; kosci kosHcH kosce kosci!216
lovac lÇvca lÇv~e!; lÇvci lovHcH lÇvce lÇvci!217
svjedok svjedoka svjedo~e!; svjedoci svjedÇkH svjedoke svjedoci!
junHk junHka junH~e; junHci junHkH junHcima junHci!218
stara~ac stara~ca stara{~e!; stara~ci stara~HcH stara~cima stara~ci!
sinovac sinÇvca sinÇv~e!; sinÇvci sinovHcH sinÇvcima sinÇvci!
gospodHr gospodHra gospodHru!; gospodHri gospodHrH gospodHrima
gospodHri!219]
dohoda~ac dohoda~ca dohoda{~e!; dohoda~ci dohoda~HcH dohoda~cima

dohoda~ci!
zapovjednok zapovjednoka zapovjedno~e!; zapovjednoci zapovjednokH

zapovjednocima zapovjednoci!
zlo zla; zla zHlH zlima
~elo ~ela ~elo!; ~ela ~ZlH220 ~elima ~ela!
krolo krola krolo!221; krola krolH krolima krola!
dobro dobra dobro!; dobra dobHrH dobrima dobra!
zvÇnce zvÇnca zvÇnce!; zvÇnca zvonHcH zvÇncima zvÇnca!
212 L f ybxbŮ- F r wt ynb 7.: ódwe - ydwt .

213 Pravopis novosadsko: kígHlH.
214 V j cr j d° t dbů- Ht xybr 943.
215 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. |Bci. Cnt df yj dbů, Cf dht v t yq ĺt pbr 215.: y cdbv gf l t ; bv f
v yj ; byt ===l euj epkf pyb= )
216 PHvi}, Akcenat 70.: k}sci. Cnt df yj dbů, Cf dht v t yq ĺt pbr 222.: r òcwb .
217 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. lyvci.
218 BudmHni, Grammatica 31.: junáci, voc. jºnâci. Pravopis novosadsko: vok. junáci. Cnt df yj dbů,
Cf dht v t yq ĺt pbr 223.: izp. dj r =y j cáxb .
219 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. g}spodBri, kFpetBni. Cnt df yj dbů, Cf dht v t yq ĺt pbr 223.: izp.
dj r =r f g t {áy b .
220 Dani~i} u Rje~noku JAZU: ~élB.
221 Re~etHr, BetÇnung 54: voc. krglo. Cnt df yj dbů, Cf dht v t yq ĺt pbr 223.: izp. dj r =r h úk j .
384
)
vrjeteno vrjetena vrjeteno!; vrjetena vrjetZnH vrjetenima vrjetena!

stvorZnje stvorZnja stvorZnje!222; stvorZnja stvorZnjH stvorZnjima stvorZnja!
vrjetence vrjetenca vrjetence!; vrjetenca vrjetenHcH vrjetencima vrjetenca!
svjedo~anstvo svjedo~anstva svjedo~anstvo!; svjedo~anstva svjedo~anstHvH
svjedo~anstvima svjedo~anstva!
tma tmu; tme tHmH tmama
‘ena ‘enu ‘eno!; ‘ene ‘ZnH ‘enama ‘ene!223
k¡ma k¡mu k¡mo; k¡me k¡mH k¡mama k¡me!224
jezgra jezgru jezgro; jezgre jezgHrH jezgrama jezgre!
tÇrba tÇrbu tÇrbo; tÇrbe torHbH tÇrbama tÇrbe!
cogla coglu coglo; cogle cigHlH225 coglama cogle!
odova odovu odovo/[odvo!/odovo!]; odove odovH odovama odove!226
barutana barutanu barutano!; barutane227 barutHnH barutanama barutane!
40. RAZREDBG OSN~VG PO NAGLASN~J VLADBI. Iz prjeglednicZ proiz-

tje~Z, da naglasno s¡stav knji‘evnÇga jezika hrvHtskÇga razpolH‘Z sedmima
vöstama osnÇvH. TÇ su
1. obstojnZ vosnZ: kruh–, blat–, slam– s istomjestnom oviskom
. . .
2. neobstojnZ vosnZ: sj eme(n)–, tj eme(n)–, v ime(n)– oznH~ene visoko
.
podign¡tÇm bodicÇm » « s raznomjestnom oviskom u sklonbi, a s is-
tomjestnome u tvorbi i uz prjednaglasnicu
3. neobstojnZ dvovisnZ s do~Ztnom oviskom u jednini kao u prjedvisnoh
osnÇvH, a s osnovnom poluviskom s oznakÇm »,« u mno‘ini:
k,on#c–, l,on#c–, n,ov#c–; b,rv#n– s duljbÇm po polo‘Hju pri ne-
oglH{enÇme poluglasu
s,el–, r,eb#r– s krat~inÇm
4. neobstojnZ prjedvisnZ:
pop–, krHlj–, ~e{lj–, st¡p#c–, svjedok–, hajd¡k– , pos#m–, pi-
sam#c–, sest#r,– s do~Ztnom oviskom, kojo se prjed prHznom do-
~Ztkom prjemje{tH na prjedhodno slog pop, krHlj, ~) e{alj, st¡pac,

svjed ok, hajd ¡k doti~no hop krH lj, hajd¡ k
222 Cnt df yj dbů, Cf dht v t yq ĺt pbr 225.: c{dj h éĄ t .

223 BudmHni, Grammatica 33.–34.: Nom. ‘ène, Voc. ‘Xne.
224 BudmHni u Rje~noku JAZU: voc. kíme.
225 PHvi}, Akcenat 6.: cigálB
226 PHvi}, Akcenat 6.: }dovo, }dove.
227 PHvi}, Akcenat 5.: barutàne. Ali izp. nv{i}, Posavsko 26.: bFrutane us¡stavljeno.
385
)
5. dvoodte‘ne prjedvisnZ:
co)g#l– s krat~inÇm pri oglH{enÇme poluglasu cigHlH
zvon#c– s duljbÇm po polo‘Hju pri neoglH{enÇme poluglasu zvÇnce
6. neobstojnZ visnobezvisnZ:
klj¡)se(t)–, bjeg¡)n~e(t)–, ~eljH)de(t)– s kratbÇm pri neokönjenÇj osnovi
kljuseta, bjegun~eta, ~eljadeta, a s bezvisno{}u u mno‘ini kljusHd,
bjegun~Hd, ~eljHd
7. neobstojnZ bezvisnZ:
g{-st– s duljbÇm prjed prHznom do~Ztkom gÇst
) pri dugÇj osnovi u mno‘ini drugovi, slu-
dr¡)g–, slu~H)j– s kratbÇm
~ajevi; drugove, slu~ajeve

)
r¡k– s kratbÇm u loku ruk¡
glH)v– s kratbÇm u loku glavama
zvon– s krat~inÇm
Kratba u kosom pHde‘ima bjegun~eta, prjema nHzovnoku bjeg¡n~e, i polo-

‘HjnH duljba u nazovniku djevÇj~e, prjema kosom pHde‘ima djevoj~eta, ne ) zH-
viso od ovisnZ vöstZ. Tako isto ni polo‘Hjna duljba stHrca lÇvca prjema nHzov-
noku starac lovac. )
Prjemjestba oviska u nHzovnoku ~e{alj doti~no Petar, nasuprot ~e{lju, do-
ti~no Petru, potje~Z od bezpoluglasnoh prjedvisnoh osnÇvH ~e{lj– doti~no Petr–
uz prHzno do~Ztak –# prjeduimbÇm oviska, te potomnjÇm uvrstbÇm poluglasa:
)
~e{lj#, Petr# → ~e{lj, Petr → ~e{lj, Petr → ~e{alj, Petar → ~X{alj, PXtar
T¡ bismo mogli smHtrati, da je poluglas neovi{ljiv, te ga osobito obilje‘iti,

pr. ~e{º#lj–, Petº#r– za rHzliku od ovi{ljivÇga u promjeru )osnovZ rie~i petar (r.
petra) od osnovZ pet#r– lpodstrje{je s pleternom podom (na kojZ se valjH pZti)’.
OvH u nHzovnoku dHje rHzli~an posljedak
pet#r# → petar# → petar → petar → pètar
Spodobno se izvodo i lok pòsao od osnovZ pos#l–

)
pos#l# → posal# → posal → posal → posao → pòsao
41. RAZREDBA DO^YTGKG PO NAGLASN~J VLADBI. PHde‘i su: nHzov-

nok, rodnok, datnok, tvornok, zovnok, mjestnok i orudnok.
Pokrate su za pHde‘e u jednini: n r d t z m o; u mno‘ini: N R D T Z M O.
Do~Ztci su isto sedmovrstni:
1. vosno n –a, r –Z, m –u/i, o –Çm/j¡D; N –a, R –#–/¡/o/ij¡, DMO
–ima/ama, kojo se uz bezvisnZ osnove ovi{uj¡, a uz vosnZ su nedje-
latni, gubZ vos: )
386
)
veli~in– m po veli~ini → po veli~ìni

- ) )
dogov{r– m po dogovÇru → po dogovoru → po dogovòru
) )
sl am– n sl am a → sl ama → slFma )
2. poluvisno N –,i/,a, R –,#, DMO –,ima, kojo u dvovisnoh osnÇvH ovi-

{uj¡ osnovno poluvisak:
r,eb#r– R r,eb#r,# → r,eb#r,#– → r,ebHr,H → rebHr,H →

rebHrH → rXbHrH
3. bezvisno n –#/#, r –a/i, d –u/i, t –u, o –om/ju; NT –i/e, kojo uz

bezvisnZ osnove u~inkuj¡ ~eono ovisak, a inH~e su nedjelatni
)
veli~in– t za veli~inu → za
veli~inu → zF veli~inu
- ) - ) )
dogov{r– r bez dogov{ra → bez dogovora → bez dogovora → bXz dogo-
vora ) ) ) )
gospodHr– r gospodHru → gospodáru
siro~et– n siro~et# → siro~e# → siro~e → sirò~e
(do~Ztak –# könjo prjedhodno s¡glas)
n,ov#c– o n,ov#cem → nov#cem → nÇvcem → nóvcem
4. protuvisno z –ºe / ºu / ºo / º#; Z –ºi / ºa / ºe, kojo poni{tbÇm mo‘ebit-

na s¡sjedna voska u~inkuj¡ pro~eobu oviska:
gospodHr– z gospodHrºu → gospodHrºu → gospodHru → gospodHru

→ g}spodHru
d.Z)tet– z d.Z)tetº# → d.Z)teº# → d.Z)teº → d.Z)tºe → d.Z)tºe → d.Z)te → d.Z)te
→ d.Z te → diete → dmete
5. prHzno n –#, kojo u~inkujZ, da se prjedhodno poluglas (obilje‘en is-

)
tom znHkom) oglHso, da se Çn sHm izgubo, te da mo‘ebitan vosak {
)
njega prie|Z na prjedhodno slog doti~no hop:
st¡p#c– n st¡p#c# → st¡pac# → st¡pac → st¡pac → stúpac

krHlj– n krHlj# → krHlj → krHlj → krãlj → krBlj
6. produljno R –#–, kojo u~inkujZ, da se prjedhodno slog prod¡ljo, da

) itna s¡sjedna poluglasa na
vosak s do~Ztka prjesko~o prjeko mo‘eb
slog doti~no posljednjo hop mo‘eb itna duga tre}Zga sloga odstrHga,

da se onHj s¡sjedno dugo poluglas oglHso, te da se i sHm do~Ztak

) s duljinÇm:
oglHso ) )
st¡p#c– R st¡p#c# → st¡p#c # → st¡ p#c#– → st¡p#c# →

st¡pHcH → stÑpHcH → stípHcH
387
)
Pri prjedvisnom ili bezvisnom dvoodte‘icama prjemjestbZ nZmH
co)g#l– R co)g#l# → co)g#l# → co)gHlH → co)gHlH → cigHlH → ci-

gálH
cr.Z)p#nj– R cr.Z)p#nj# → crd.Z)p#nj# → c r.Z)pHnjH → c i^pHnjH
crjepHnjH → crjepánjH
Ovisak se u rodnoku mno‘inZ prjemje{tH na doprjedzadnjo krHtak

slog i u dvoslo‘noh osnÇvH s vosom na krHtku zadnjZme slogu:
)
ned^lj– R ned^lj# → ned.Zlj# → ned.Zlj# → ned.Zlj# → ned.ZljH-
→ nedieljH → nXdieljH
Pri troslo‘icama s dugom doprjedzadnjo slogom i pri vi{eslo‘icama

prjemjestbZ oviska nZmH
nHrod– R nHrod# → nHrÇd# → nHrÇd# → nHrÇdH → nárÇdH

rukavic– R rukavic# → rukavoc# → rukavoc# → rukavocH →
rukàvocH
7. poma~no M –oh i O –o za ~etveronaglasje temeljeno na petonaglasju

ili tronaglasju, kojo u ~inkuj¡ promak zaosnovnÇg a vosa na hop
prjedhodnÇga sloga )
vr^ten– O vr^teno → vr^teno → vr^teno → vrjeteno → vrjèteno228

gospodHr– M o gospodHroh → o gospodHroh → o gospodHroh →
) )
o gospodãroh → o gospodBroh → o gospòdHroh229
)
) ) )
42. POLO@GJ NAGLASKA U S¿STAVU. PrjeostajZ potHnje odnosa ovisbZ i
ostHloh jedinocH s¡stava jezi~nÇga. Naglasak se ozbiljHvH na slogovima. Je li
) )
Çn osobinÇm sloga? Nosilac je sloga samoglas. Je li naglasak osobinÇm
samoglasa? )
Pomotrimo obloke gospòdHr, gospodáru, g}spodHru!, m gospodHru!. T¡ ni
)
jedno naglasnÇ obilje‘je noje obstÇjno, niti natisak, niti odtega, niti napjevak.
Naglasak noje vZzHn ni na jedan slog. U drug¡ r¡ku u svima oblocima rie~i

)
gospodárZnje jeste — na tre}o odstrHga.
)
U zHpisu gospodHr, gospodHru, gospodHru!, i gospodHru! vos noje obstojan,
ali duljina jeste, na osnovnÇme kÇncu. U oblocima) su rie~i gospodHrZnje oba
228 nv{i}, Posavsko 253.: vrèteno. U Ma‘urani}a nalazomo ... i instr.: junáco (v. Slovn. hrv. 40).
229 Ma‘urani}, Slovnica 40.: jùnHcoh.
388
)
obilje‘ja obstÇjna. Ali u rie~i gospodarica (gospodàrica) duljinZ ne mo‘e biti

)
zbog tvorbenZ ograni~bZ, a u gospodarevati (gospodarèvati) zbog naglasnZ.
UstanovljHvHmo, da naglasak mo‘e biti vZzHn, ali ne mÇrH, i podlie‘Z ogra-
)
ni~bi. IstÇ vriedo i za duljinu. Uzlazno napjevak prjedpostavljH dvH sloga, te
) )
stoga ne mo‘e biti osobinÇm samoglasa, ali odtega mo‘e biti, iako imH
)
ograni~bZ u njekom polo‘Hjima. Podpunoma j e slobodan vos . ~n bi jo{te
ve}ma mogao ) biti osobinÇm samoglasa. Samoglasi mog¡ daklZ biti dugi ili
krHtki, ovo{eni i neovo{eni, pri tvorbi pHk vosni i bezvisni.
Jedan je zakritno s¡stav prjekoslovica, kojome djeca op}Z, da oh roditelji

)
ne bi razumjeli, u tome, da se slogovi prjemetn¡. MHlo je FrHnjo onÇ, {to bi
) ) )
se posalo <lima Njofra>. Od prodjeva je <lima> izveden a imenica <lima~>. )

Kada bi naglasak bio sast avinÇm sl oga, priemetom bismo od FrHnja Fránja
mÇrali dobiti Njafrá. MBlo bi Fránjo bio lomB Njofrá. TÇ pHk je nemog¡}e —
naglasak ne mo‘e pasti na posljednjo slog.
)
Kada bi ovisak bio sastavinÇm sloga, mHlo bi FrHnjo bio lomH NjofrH, tj.
límH Nj}frH. TÇ bi ve} moglo biti. IpHk noje. Nego }e biti lomH NjÇfra, tj. lgmH
Njófra.
NjÇfra, |odo u buso! Njyfra, |ído ù buso!

) )
jest zakrotak re~enicZ FrHnjo, dÇ|i u sobu! FrBnjo, dó|i ù sobu!
) sastavinÇm sloga,) nego je obilje‘jem
ZaglavljujZmo: i naglasak i ovisak noje
izgovornZ cjelinZ. ~n je nadstHvkom njZnom.
Kane vo‘o masvi mana godrH ~arsvZ godu u vlj¡zdra i zosna za p}eÇ
brodo! ) ) )
Kàne ví‘o màsvi mFna ggdrH ~àrsvZ g}du ù vlj¡zdra i zísna zà p}eÇ bròdo!
) ) )
Navo|ena vrjela
1. Bene{i}, Juliusz. Gramatyka jbzyka chorwackiego czyli serbskiego. Warszawa : Bibljoteka polska,
1937.
2. Bene{i}, J¡lije. HrvHtsko–poljsko rje~nok. ZHgreb : NHkladno zHvod HrvHtskZ, 1949.
3. Bene{i}, J¡lije. Rje~nok hrvHtskÇga knji‘evnÇga jezika. ZHgreb : JAZU ; GlÇbus, 1985.–.
4. Berli}, Andreas TorquHt. GrammHtik der Illyrischen Sprache. BZ~ : Mechitharisten, 1854.
5. BrÇzovi}, Dalibor. GovÇr u dolini riekZ FÇjnicZ. NeobjHvljena disertHcija.
6. BudmHni, PZro. Dubrova~ko dijalekat, kako se sada govoro. // RHd 65. ZHgreb : JAZU, 1883.
7. BudmHni, PZro. Grammatica della lingua serbo–croata (illirica). BZ~, 1867.
8. L f ybxbŮ- ňehj =C hgcr b f r wt ynb (G j ct , yf bpl f Ą f CR F 58#16) <t j uhf l _Pt v ey%V f r f hbĺt - 1925=
9. L t i bů- V bkj hf l =Pf hf l yj , j cf ycr b uj dj hb=## CL P, 21=
10. Dovkovi}, Morko. HrvHtskH ~itHnka za I. rHzred gimnazijsko. Izd. 9. ZHgreb : ZemaljskH vlHda,
1913.
11. Dovkovi}, Morko. HrvHtskH ~itHnka za III. rHzred gimnazijsko. 5. izd. ZHgreb : ZemaljskH vlHda,
1905.
12. ňbcf kj dbů- Dt ct k by=Ht xybr chgcr j u b v f f hcr j u ĺt pbr f =Y ovi Cf l - 192*=
13. ňer f yj dbů- G t nf h=Uj dj h ct kf Uj hĄ t Wf gf hl t =## CL , 29=1983=
389
)
14. Florschütz, Josip. Gramatika hrvHtskÇga jezika za ‘ensko licZj, preparandije i vi{Z p¡~kZ {kole.
ZHgreb : ZemaljskH vlHda, 1905. ) )
15. FrHn~i}, Vilim. Slownik serbochorwacko–polski. Sv. 1. Warszawa : Wiedza powszechna, 1956.
16. HomZr. Ilijada. / S gr~kÇga preveo TÇmo Mareti}. 6. izd. / Pregledao i prirZdio StjepHn nv{i}.
ZHgreb : Matica HrvHtskH ; Zora, 1963.
17. nv{i}, StjepHn. Dana{zo posavsko govÇr. ZHgreb : JAZU, 1913.
18. nv{i}, StjepHn. Ortoepsko rje~nok. NeobjHvljen rukopis.
19. nv{i}, StjepHn. Prolog za slavZnsko naglasak. // RHd 187. ZHgreb : JAZU, 1911.
20. JugoslavZnskH akademija znanosto i umjetnosto. Rje~nok hrvHtskÇga ili srpskÇga jezika /
obra|ujZ \¡ro Dani~i}. Dio I. 1880.–1882. / obra|ujZ PZro BudmHni. Dio II. 1884.–1886.
Dio III. 1887.–1891. Dio IV. 1892.–1897. ZHgreb : JAZU.
21. R f hf bů- Der Cnt af yj dbů=C hgcr b hĺt xbr bcnev f xt y Ą t v f xr bĺt v b kf nbycr bĺt v hbĺt xbv f =4=bpl =<t j _
uhf l - 1935-
22. László, Bulcsú. NekH potHnja strojnÇga razumievHnja prorodnÇga jezika. // InformacijskZ

znanosti i znHnje / urZdili SlHvko Tkalac ; Miroslav Tu|man. ZHgreb : ZHvod za informa-
cijskZ st¡dije, 1990.
23. Lehiste, Ilse ; nvi}, PHvle. Accent in Serbocroatian : An Experimental Study. (Michigan Slavic
Materials 4.). Ann Arbor : 1963.
24. Ma‘urani}, Ant¡n. Slovnica HèrvHtskH za gimnHzije i reHlnZ {kole. 2. izd. ZHgreb : vlast. izd.,
1861.
25. Milas, Matej. IsprHvci dubrova~kijeh rije~o u V¡kovu rje~noku. / / RHd 136. ZHgreb : JAZU,
1898. )
26. V j cr j d° t dbů- V bkj i C=Ht xybr cf dht v t yj u chgcr j [ hdf ncr j u r Ą b; t dyj u ĺt pbr f c ĺt pbxr bv cf dt nyb_
r j v =<t j uhf l %N t [ ybxr f r Ą buf +Y J K B N 1966=
27. Y f hf yxbů- ° e, bwf =A j yt ncr t b v j haj kj i r t j cj , byt uj dj hf ct kf L j ° f yf e K bwb=##G hbkj pb ghj exf _
df Ą e ĺt pbr f =R Ą =11=Y j db Cf l %A bkj pj acr b af r eknt n- 107 =_137 =
28. PHvi}, Armin. St¡dije o hrvHtskÇm akcZntu. // RHd 59. ZHgreb : JAZU, 1881.
29. Popovi}, Molko. Die BetÇnung in der Mundart von @umberak. // Leipzig–Heidelberg : ZSlPh,
1930.
30. G hf dj gbc chgcr j [ hdf ncr j uf r Ą b; t byj u ĺt pbr f = Y j db Cf l + Pf uht , %V f nbwf chgcr f + V f nbwf
{ hdf ncr f - 1960=
31. Re{etHr, Milan. Die serbokroHtishe BetÇnung südwestlicher Mundarten. (Schriften BKLA I.).
BZ~, 1900.
32. Somi}, N. O bilje‘Znju akcZnta u {kolskom knjigama. // NHstavno vjesnok. 8. ZHgreb : Zemalj-
skH vlHda, 1900. 15–26. )
33. He; bxbů- U j ĺr j =F r wt yf ncr b cbcnt v g° t df ° cr j u uj dj hf =CL P III, 115–176.
34. Cbv bů- V bkj hf l =Uj dj h ct kf J , f l b e <j cf ycr j v G j l hbĄ e=## CL P, 22=
35. Stankiewicz, Edward. The Accentual Patterns of the Slavic Languages. Stanford, CA : Stanford
University, 1993.
36. N t i bů- V bkj cf d=Uj dj h ° t i nf ycr j u=## CL P, 22=
37. N j v f yj dbů- Df cj =F r wt yf n e uj dj he ct kf K t gt nf yf (<j r f R j nj hcr f )=ĹA 14- 1935- 59_143=
38. Verantius, Faustus. DictionHrium quinque nobilissimHrum EurÇpî linguHrum : latonæ, italicæ,
germanicæ, dalmati[c]æ & Hungaricæ. Venetiæ : NicolHus Morettus, 1595. // The Bridge.
Vol. 1. / Ed. Slobodan P. NovHk. ZHgreb : [kolskH knjiga, 1990.
39. D er j dbů- Ĺj df y L =F r wt yf n uj dj hf G bdt b L hj , Ą f r f =## CL P, 10=1940=
390
)
A Note on Croatian Literary Accent

Well–known accentual facts are revisited and interpreted using a strict informational approach
to describe samples of nominal inflection. The accentual distinctive features are quantity and po-
sition of high pitch. Variant quantity is concomitant with variant position of high pitch, invariant
brevity is invariantly pitched. Underlying syllables are pitched or pitchless. If the high pitch in an
accentual unit is initialized, all the syllables are pitchless, else the first underlying pitch is reali-
zed. Generally the pitch of a higher or equal rank takes priority over the following ones. Selectio-
nal criteria for literary usage are discussed. A survey of traditional types as well as an inventory
of accentual stems and desinences are given. Production rules to generate the length and pitch
alternations are stated.
391

Bulcsú László: Filozofski Fakultet, Zagreb

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bulcsú László: Filozofski Fakultet, Zagreb

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 801.16.

0 Od mHloh me je nog¡ zaok¡pljala gonZtka, kako je mog¡}e bezbrojnÇ mno‘tvo zvukÇvH

1. OP]n POJMOVI. ZnHmo, da se po oblo~ju lj¡di vi{e ili manje rHzlikuj¡.

vora po naglasku. Naglaskom se besjednoci nHjvi{e i rHzlikuj¡ i nHlikuj¡. Na-

^ome se postave rHzlikuj¡? Postave se rHzlikuj¡ glasovima i naglasnima

2. NAGLASNG SRJEDSTVA. [to su naglasnH srjedstva? TÇ su obilje‘ja

TZ naglasnZ vöste prjedstavljaj¡ sve‘njeve od svij¡ trij¡ naglasnoh srjed-

I naglasnH srjedstva sl¡‘Z za rHzlikovHnje postHvH. Tako se razlu~uj¡

a) rie~o pF{a sto~nH pà{a tursko

3. razdiobÇm natiska: s¡miti (raznomjestne protustave)

a) rie~o svìnjetina se pe~Z svinjètina rok}Z,

Naglaskom obilje‘ene samodostatne cjelovite postave tvorZ nagla{enice. One

3. RAZDIOBA OBILIE@JG. Mjesta iliti polo‘Hji u postavi, na kojima se na-

4. OSMISLITBA MJERNnH DGTGKG. Postupak kojome se naglasnH obilje‘ja

1 BrÇzovi}, FÇjnica 149.

Sumierci Troslo‘ne uoblike s prvoslogom naglaskom

Pod zaglHvljem »Sumierci kriv¡ljH« uo~HvHmo u 1. rZdku tro dvoznHmke

5. VôSTE NAGLASKA. Prije dolazka vukovskZ ~etveronaglasnZ hercegÇv{ti-

10 nv{i}, Prolog 133.

7. STGNJE NAGLASBY. U nHs je u govorenÇme jeziku nagla{ovHnje osobito

Ne idZ se za tom, da bi se naglasnH raznolikÇst svela na jedan s¡stav, iz

rHhu inH~e, a mi{ljHhu, da je jedono njihov govorno jezik knji‘evno. TH je zH-

V¡k je nagla{ovao po ju‘nÇme govoru, Dani~i} po izto~nÇme, a hrvHtsko

napjevak, a njima i naglasak.

grad grHd s¡d snaha plHtno vrjeteno tetova

9. PRnKAZ ODTE@NY SMJENY. Id¡}H nam je zada}a oposati miene naglaska

Promotrimo ponH{Hnje odtegZ jednoslo‘ocH s¡d lsudi{te’, grHd lveliko nH-

u nHzovnoku jedninZ: sÑd, grBd, ryg, grFd

s¡,d gr,Hd r,Çg gr,ad

Odte‘no odnosi tvorZ ov¡ matericu, s oznakama jedinica 1 ’duljina’ i ni-

U svakÇme su rZdku po ~etiri pojavnice i po dvie rHzli~ice, osim u zad-

DaklZ na svak¡ od ~etirij¡ dÇ|Z ~etvrtina od toga zbroja: 3/4 = 0,75.

φ 0 00 1. U ostHlima se trima st¡pcima na mjestu nemjenljivocH, na prvÇme

Posljedak je tZ rHzglobZ ovHj:

Osnove u st¡pcima jesu obstojnice, a u rZdcima toh st¡pHcH mjenljivice. Do-

Proziran je sada tre}o st¡pac, s obstojnÇm osnovÇm 0 i s do~Ztcima φ 0 00,

T¡ je izvjestan, tj. podpunoma prjedka‘ljiv, prvo rZdak s dHtcima 1 1. Propis

11. ODTE@NG RGZGLOBA. Sada je o~ito, da je osnova drugÇga st¡pca neob-

s¡,d gr,Hd r,Çg gr,ad φ

s¡d, gr)Hd r{g gr,Dd

Proiztje~Z, da osnova s¡d– lsudi{te’ imH obstÇjnu duljinu. ObstojnÇst se

hodnÇga sloga osnovZ s¡d– u nHzovnoku s¡d prjedka‘ljiva po sili s¡stavnZ

JedonÇ je obilje‘je prvÇga st¡pca, da mu se usebina sastojo od sHmoh jedi-

grad, u grad, i u grad, mimo grad, po gradu, gradovi, iz gradÇvH u gra-

o~ivjestno, da je vos vZzHn, nepomi~an, nesmjenljiv, obstojan, kao {to je i su-

grFd, ù grad, i ù grad, mimò grad, ù gradu, grFdovi, ìz gradÇvH ù gradove,

Nasuprot je tomu polo‘Hj vosa u rie~i grBd lveliko nHselje’ u odpovjednom

nevZzHn, slobodan i pomi~an i u priegibu i u tvorbi, daklZ, neobstojan, kao

grBd, º grHd, m u grHd, mmmo grHd, po grádu, grFdovi, iz gradóvH º grado-

{jam} {a, Z, i, Çm, ama} →

{mlin} {u, ÇvH, ovima} →

{blat} {a, ima, ce, ina, iti} →

{jam, kmet} {i}, ica, ina, iti} →

nF jezeru), do~om lok u polju , u mZsu , u jestovu, na jezeru (u pòlju,18

16. SVEZA OVISKA I ODTEGY. SpomZnusmo, da ~etveronaglasno s¡stav

TH se rHzlika u vladbi toh istozvu~nocH zrcalo rHzli~no{}u u zHpisu likÇvH

B}ljZ p}d s¡dom nègo pod súdom.

[togod se mo‘e prjemje{tati iz sudÇvH u sudove (iz sudóvH º sudove) ili

ga s¡d–, kao da mu je nadostavljen prHzan vosan dometak.

s¡d,– grH)d– r{-g– gr,Dd–

Njoh je mog¡}e razl¡~iti oviskom i odtegÇm ovako:

18 BrÇzovi}, FÇjnica 155.

s¡d,– grHd– rog– gr,ad–