INSTITUT ZA KNJIZEVNOST | TEATROLOGIJU JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI | UMJETNOSTI MUZEJ GRADA ZAGREBA POVIJESNI MUZEJ HRVATSKE 125 GODINA HRVATSKE OPERE 100 GODINA STALNE OPERE HRVATSKOG NARODNOG KAZALISTA IZLOZBA 23. | — 28. II 1971. ZAGREB, MATOSEVA 9Zagreb je upoznao opernu umjetnost veé u prvim decenijima proglog stoljeca. U prvoj javnoj kazalisnoj dvorani, u paladi grofa Amadéa de Varkony (danas Prirodoslovni muzej u Demetrovoj ulici 1) davale su razliéne strane druzine takoder i opere Mozarta, Cherubi- nija, Rossinija, Bellinija i Aubera, ali na njemackom jeziku. Posto je Zagreb dobio 1834. prvu stalnu kazalignu zgradu na Markovu trgu, i u njoj se daju operne predstave na njemackom, a od 1842. i na tali- janskom jeziku. Kad su se u tom kazalistu zapotele 1840. redovito davati hrvatske dramske predstave, iskrsia je Zelja, da se stvori i narodna hrvatska opera. Potican entuzijastima iz krugova ilirskog po- kreta, mladi je kompozitor Vatroslav Lisinski zapoéeo 1843. radom na operi »Ljubav i zlobae« po libretu Dimitrije Demetra. Nakon du- Zin priprema djelo je izvedeno prvi put 28. Ill 1846, i taj je datum obiljezen kao rodendan hrvatske opere. Hrvati su, jedni od prvih medu slavenskim narodima, dobili_ ovim djelom operu na svom jeziku. »Lju- bav i zlobue izveli su pjevaéi-amateri, medu kojima bijase izvanrednih talenata kao Sidonija Rubido-Erdédy (»prva ilirska primadona«), Og- njan Striga (vilirski bard«) i Franjo Stazié. Ovo prvo domaée operno djelo, izvedeno prije 125 godina, primljeno je s golemim oduSevijenjem, ali je ostalo samo uspjeli pokugaj. Lisinski je otisao na usavrSavanje u Prag, gdje je komponirao i operu »Porins, ali nije dozivio njenu izvedbu. Vrativsi se u Zagreb umro je neshvaéen i zaboravljen. Zagrebacko kazaliste nije jo8 dugi niz godina moglo biti narodno i samostalno, éemu je raziog u politiékim okolnostima: austrijski apso- lutistiéki rezim (1851—60) provodeéi nasiinu germanizaciju, sprecavao je sva pozitivna nastoianja, da se stvori narodna kazaliina umjetnost Favoriziraju se njemacke druzine, a od 1842. do 1869. dolaze na go- stovanja talijanske operne stagione iz Trsta, Venecije, Udina i Milana, koje izvode tadagnji operni repertoar u kojemu dominiraju Rossini, Donizetti, Bellini i veé zarana Verdi. Nakon izgona Nijemaca sa zagre- batke pozornice u burnim demonstracijama 24. XI 1860. ostala je ko- naéno hrvatska drama sama i samostalna. IduGe godine 1861. donosi Hrvatski sabor prvi na8 kazali3ni zakon — »Zakonski Glanak 77 0 ka- zali8tu jugoslavenskom Trojedne kraljevine«, u kojemu je u § 8 izi jekom odredeno »da se s vremenom ustroji opera jugoslavenska«. Ali tada jo8 nije bilo moguénosti da se ta odluka provede u Zivot, pa je Josip Freudenreich od 1863. zapoéeo davanjem opereta na hrvatskom jeziku (Offenbach, Suppé, Zajc), pri emu se postepeno formirao mu- ziéki ansambl. Ivan Zajc osniva stalnu operu lzvrSujuci zavjet Lisinskoga i ispunjujuci Zelje javnosti viada je konaéno 1878. nametnula Hrvatskom saboru odluku o poviSenju redov- ne subvencije kojom je bila omogucena uspostava opere, koja je u svom prvom razdoblju djelovala devetnaest godina (do 1889).Stalnu operu organizirao je Rijeéanin Ivan Zajc (1832—1914), koji je sve ovo vrijeme bio njen direktor i jedini dirigent. Zajc, apsolvent konzervatorija u Milanu, zatim dirigent u Rijeci te slavijeni kompozitor i dirigent opereta u Betu, do’ao je u Zagreb na poziv rodoljubnih krugova. Tu je komponirao historijsko-legendarnu operu Mistav, i s tim je djelom otvorio 2. X 1870. prvu sezonu opere. Za svoje uprave davao je ponajvige talijanski repertoar, u kojemu je dominirao Verdi, ali ta- koder i Mozarta, Webera, Gounoda, Mayerbeera a veé 1873. Smeta- ninu Prodanu nevjestu. Sam Zajc komponirao je velik broj scenskih djela (opere, operete, glazbene pratnje za dramu), od kojih je najveci uspjeh postigla opera Nikola Subié Zrinski koja sa preko 400 izvedaba stoji na celu domacega repertoara. Prvi redatelj opere bio je iskusni Josip Freudenreich, a prve prijevode dao je August Senoa. Kao izvrs- tan organizator i pedagog Zajc je ubrz0 formirao solidan ansambl solista, zbor i orkestar; pri tom se znatno koristio apsolventima Glaz- benog zavoda, osnovanog jo8 1827. U ansamblu su se isticale domace sile Karolina Norveg-Freudenreich, Matilda i Too Lesié, Marija Prikril, Micika Freudenreich, sestre Culifaj, bra¢a Ban, a napose Josip Kas- man, uskoro pjevaé svjetskoga glasa (njevao 1883. na otvorenju Me- tropolitan opere u New Yorku), te Srbin Stevan Deskagev i Slovenci Fran Gerbié i Josip Noli. Medu stranim pjevacima bili su u veé'ni Cesi (Franjica Bartova, Josip Chlostik, Ivan Novak, Josip Kratochvil i Vaclav Anton, kasnije redatelj i popularni komiéar), a uz niih Talijani (tenori Karlo Raverta i Ernesto Cammarota koji su se udomili u Zagrebu, Dina Barberini, Fernando Tercuzzi, Giovanni Denegri, Pietro Vesoasiani). Veé taca se pojavilo u zagrebacko| operi nekoliko umjetnidkih Hiénosti kao Milka Trnina, Irma Terputec-Terée i Blazenka Kernic koie su se pro- slavile na prvim pozornicama Evrope i Amerike. Za Zaiéeve uprave postojao je i skroman balet, koji je izvodio plesne taéke u poiedinim operama; prvi baletni meétri bili su Petar Coronelli i Ivana Freisinger. Ovo prvo razdoblie opere trajalo je do 1889, kad ju je ukinuo, uz izliku da je »deficitnas, protunarodni rezim madzarskoga bana Khu- ena. Ovo je ukinuée ipak bilo samo formaino, jer su se i dalje povre- meno davale glazbene predstave, napose operete. Poduzetni pjevaé Ivo Hreljanovié organizirao je 1891. u vrijeme Zemaljske gospodarsko- -Sumarske izloZbe ciklus opernih predstava pod opée upotrebljavanim nazivom stagiona. Davala su se djela Zajca, Gounoda, Rossinija i Ver- dija. Sudjelovali su dotadasnji domaci solisti uz nekoliko gostiju iz Ita- lije te biv8i operni zbor i vojniéki orkestar, a dirigirao je Nikola Faller. Uspjeh ovoga pothvata dao je Hreljanovi¢u pobude da 1893. ponovno organizira 6-tjednu stagionu, u okviru koje su izvedene i tri znaéajne premijere: Mascagnijeva Cavalleria rusticana, Bizetova Carmen i Wag- nerov Lohengrin. Konaéno je Nikola Faller organizirao 1894. trecu stagionu s premijerama Leoncavallove opere Pagliacci, Thomasove Mignon i Gounodove Romeo i Julija. Pjevaéi su bili dijelom domaci a dijelom gosti iz Italije.Stjepan Miletié obnavija operu God. 1894. postao je intendantom mladi 26-godi8nji_knjizevnik Stjepan Miletié. Getiri godine njegove uprave (do 1898) predstavijaju jedno od najsjajnijin razdoblja u proglosti zagrebatkog kazalista. Mi- letié je u prvom redu reorganizirao zamriu muziéku granu, koja je dosegla visoku razinu, kad je 1895. otvorena nova, danasnja kazaligna zgrada. Odliéan sastav solistiskog ansambla, zbora i orkestra, uvode- nje baleta kao nove umjetniske grane, prostranost nove pozornice i bogatstvo scenske i kostimne opreme bili su faktori koji su omogu- Gili izvodenje reprezentativnog muziékog repertoara. Milelié je obno- vio Ljubav i zlobu i izveo prvi put Porina V. Lisinskoga te nekoliko djela Zajca. Obnovio je i Smetaninu Prodanu nevjestu, a kao premijere izveo njegove opere Cjetov i Dalibor. Davao je Evgenija Onjegina P. |. Cajkovskoga kao prvo rusko operno djelo u hrvatskom prijevodu. Na repertoaru su bila i djela Beethovena, Wagnera, Verdija, Masseneta i dr. Glavni dirigent bio je N. Faller, a uz njega mladi kompozitor Sreé- ko Albini. Uz ranije navedene domaée pjevace bili_su nosioci reper- toara Leonija Briickl, Marija Glivarec, Aida Alloro, Rikard Hofer, Ema- nuel Kroupa, Zvonimir Freudenreich i tenor-buifo Arnost Grund, dece- nijima popularni komigar. Baletni meStar i primabalerina bila je Ema Grondona, koreograi Otokar Bartik, a plesaéi Achille i Luisa Viscusi. Uz njih se postepeno formirao ansambl koji je mogao izvoditi standardni baletni repertoar (Adamova Giselle, Bayerova Vila lutaka, Delibesova Kopelija) kao i prva domaéa baletna djela: Jela od Bele Adamoviéa i Na Plitvicka jezera od S. Albinija. Opera se odrdala i za MiletiGeva nasijednika Ive Hreljanoviéa, ali je po drugi put — i opet po. diktatu protunarodnoga Khuenovog rezi- ma — bila ukinuta 1902, sada na sedam godina, no i opet samo for- malino. Davale su se i dalje povremeno operne a ée8¢e i operetne predstave. Od djela izvedenih u tom razdoblju istiéu se sveéane iz- vedbe Pe (1904) u_spomen 50-godisnjice smrti Lisinskoga, pa opere Zajca (Nikola Subié Zrinski nije nikada sigao potpuno s repertoara), Verdija (Aida), Mascagnija, Bizeta, Puccinija, Humperdincka i dr. Ipak su mnogi nadareni umjetnici morali potraziti stalne angazmane u ino- zemstvu — Gabrijela Horvat u Pragu, Maja Strozzi u Grazu i Wies- badenu, Nikola Zec u Beéu, Mira Korogec i Marko VuSkovié u Nj mackoj i Ceskoj. Opereti su u toj fazi dali nove opuse Zajc, Albini (svjetski uspjeh Baruna Trenka) te Slovenci F. S. Vilhar i V. Parma. Konaéno neprekinuti kontinuitet djelatnosti God. 1909. konaéno je po treéi put, pod vodstvom kompozitora i dirigenta S. Albinija, uspostavijena stalna opera koja od toga vre- mena djeluje neprekidno, saéinjavajuci ponajvagnije Zariste muziékog Zivota Zagreba. U prvim godinama njezina djelovanja pojavijuju se di- rigent Milan Sachs i Kre8imir Baranovic, koji su licnosti najuze pove-zane_s umjetnitkim usponom naseg opernog stvaranja. Redatelji su Ivo Raié i Aca Binitki, obojica puni iskustava steéenih na inozemnim pozornicama. Obnavijaju se starija djela Lisinskog i Zajca, a novi su domaéi kompozitori Viadimir i Blagoje Bersa i Josip Hatze. Na reper- toar dolaze ponovno Cajkovski i Smetana, prvi put Dvorak, pa niz djela koja se opéenito izvode na svim opernim scenama (Gounod, Verdi, Wagner, Bizet, Massenet, Delibes, d’Albert i Puccini kao nova atrakcija onoga vremena). U ansamblu dominiraju domaci pjevaci koji su se vratili iz inozemstva, Josip i Paula Krizaj te nekoliko Ceha i Poljaka, a sve vise se afirmiraju i mlade pjevacke sile. U pun razmah dolazi opereta koja puni kuée i ublazuje stalni manjak blagajne. Pored »kla- sika« operete kao Sto su Offenbach i Strauss daju se i najnovija djela Falla, Lehara, Kalmana i Nedbala, u kojima se istiéu Irma Polak i Zvonimir Strmac. Baletni zbor izvodi plesne taéke u operama i ope- retama. Nove dekorativne i kostimne opreme za cjelokupni repertoar izraduju se po nacrtima scenografa Branimira Senoe i Tomislava Krizmana. Gostovanja kompletnoga opernog ansambla zabiljezena su jo8 za Zajéeve ere u Osijeku (1884), za Hreljanoviceve uprave u Splitu (1901), te za uprave Treséec-Albini u Splitu (1910, 1911, 1913), u Du- brovniku (1910, 1911), Sibeniku (1910, 1911), Sarajevu (1910, 1914), Beogradu (1911), Ljubljani (1913), Opatiji (1914) i Trstu (1918). Prvi svjetski rat 1914—18. poremetio je normalan razvitak zagre- backog kazaligta, ali je opera ipak izvela nekoliko vecih premijera me- du kojima Mozartov Figarov pir, Wagnerovog Tristana i Izoldu te Straus- sovog Kavalira s ruzom, kao i djela trojice novih domacih kompozitora Bozidara Sirole (Stanac), Frana Lhotke (Minka) i Petra Konjoviéa (Vi- lin veo). A veé nekoliko tjedana nakon svrSetka rata davana je premi jera Borisa Godunova M. P. Musorgskoga. U toj fazi novi su solisti Ljubica Oblak, Zlata Gjungjenac, Josip Rijavec i Drago Hrzié, a novi dirigenti Oskar Smodek i Oskar Jozefovié. Izmedu dva rata U prvo poslijeratno vrijeme, za uprave Julija Bene8iéa i direk- tora opere Petra Konjovica (1921—26), zagrebacko je kazali8te doseglo visoku umjetniéku razinu u svim granama. U operi dominira slavenski repertoar, a jednako i u baletu koji je nanovo stvorila prima-balerina i koreograf Margareta Froman. Daju se ruski kompozitori Musorgski, Rimski-Korsakov, Borodin, Balakirjev i Stravinski, ée3ki Smetana, Dvoi- ak i Janééek, pa Mozart, Wagner (Parsifal) i Debussy. Pojavijuju se prvim operama i baletima hrvatski skladatelji A. Dobronié (Dubrovaéki diptihon), K. Baranovié (Licitarsko srce) i L. Safranek-Kavié (Hasan- aginica). Za uprave J. Benegiéa i njegova nasljednika Viadimira Tresteca djeluju kao dirigenti takoder i Friderik Rukavina, Lovro Matagié, Mir- ko Polié i Jakov Gotovac, a kao redatelji dr Branko Gavella i Tito Strozzi. Nosioci su repertoara pored dotadaénjih umjetnika ZinkaKune, Zdenka Zika, Antica Mitrovié, Lucija Ozegovié, Vilma Nozinié, Mario Simenc, Zdenko Knittl, Aleksandar Griff i Nikola Cvejié. U ba- letu se, uz bracu Froman i Olgu Orlovu, formira mlada generacija domaéih plesaéa u kojoj su Zlata Lanovié, Mia Corak, Antun Vujani¢, Ana Roje, Oskar Harmo8, Josip Kavur i Gjurgjica Gjurgjan. — Kad je 1923. otvoreno provizorno Kazaliste u TuSkancu, opereta dolazi po- novo u puni zamah. To se nastavija i od 1929. u novootvorenom Ka- zaliStu u Frankopanskoj ulici. Najvise je prikazivani doma¢i autor Ivo Tijardovié, cije najuspjelije djelo ostaje Mala Floramye. Iduéin godina, sve do drugog svjetskog rata i okupacije, opera nastavlja — bore¢i se éesto, uslijed redukcija budzeta, za opstanak — svoju umjetniéku izgradnju, nastojedi prije svega na unapredivanju domaéeg i slavenskog repertoara. Punih 11 godina bio je direktor opere K. Baranovié, koji daje dva svoja nova djela (Strizeno-koSeno, Imbrek z nosom). Znaéajne su bile premijere domacih skladatelja J. Hatzea (Adel i Mara), J. Gotovca (Morana i Ero s onoga svijeta), F. \hotke (Davo u selu), K. Odaka (Dorica plese), A. Dobroni¢a (Udovica Roélinka i Rkaé) i B. Papandopula (Zlato). U stranom repertoaru daju se djela koja saéinjavaju standard svjetskih pozornica; posebno su znaéenje imale izvedbe prvih triju dijelova Wagnerovog Prstena Nibe- lunga, Sostakoviéeva Katarina Izmajlova, djela suvremenih ée8kih skla- datelja V. Novaka i J. Weinbergera te talijanskih skladatelja Respighija, Rocce i Caselle. Sve vedi je priliv mladih pjevaéa, medu kojima su Nada Tonéié, Erika Druzovié, Marijana Radev, Anka Jelacié, Gjurgjica Milinkovié, Vera Grozaj, Marija Podvinec, Bianka DeZman, Josip Gos- tié, NikSa’ Stefanini, Pajo Grba, Marijan Rus, Pavao Marion-Viahovié, Leo Mirkovié, Milivoj Kudié, Tomislav Neralié i Gregor Radev. Novi su dirigenti Boris Papandopulo, Rade Ivellio, Gjorgje Vaié i ivan Stajcer U opereti su nove sile Mila Popovic-Mosinger, Vera Misita, Marica Lubejeva i Ruza Cvjeticanin. Balet se obnavija novim piesacima i ko- reografima, medu kojima su Pio i Pina Mlakar kao Gesti gosti, Irena Aleksandrovska, Mila Segnan, Mary Afrié i Georg Skrygin. — Narodita se painja posvecuje opremi; nacrte za nove dekoracije i kostime iz~ raduju Ljubo Babié, Marijan TrepSe, Pavel Froman, Sergije Glumac, Vladimir Zedrinski a povremeno i drugi slikari. Rat i hitlerovsko-fasisticka okupacija potpuno su ukotili rad ka- zali8ta koje je Getiri godine samo Zivotarilo. U razdobiju posiije oslobodenja Poslije oslobodenja trebalo je potpuno iznova staviti u pogon slozeni organizam opere. To je izvrsio njezin direktor Milan Sachs, koji i dalje unapreduje slavenski repertoar i izvodi nova djela doma- éih kompozitora Konjoviéa (KoStana), Lhotke-Kalinskog (Matija Gubec) i Hristiéa (Ohridska legenda). Iduéih godina, kad su na vodstvu opere Mladen Baii¢, Ivo Vuljevié, Nando Roje i Nikia Bareza, ona u stalnom usponu izgraduje svojusve odredeniju fizionomiju, u kojoj zauzimaju sve veée mjesto domaéi skladatelji. Osim veé prije izvodenih, koji idu od Lisinskoga (Ljubav i zloba, Porin) i Zajca (Nikola Subié Zrinski) pa do suvremenih sa na- novo uvjezbanim reprizama, kreiran je posijednjih godina impozantan broj praizvedaba i opernih i baletnih, éiji su autori Gotovac (Kamenik, Mila Gojsaliéa, Daimaro, Stanac), Baranovié (Kineska priéa), Lhotka (Balada 0 jednoj sredovjeénoj tjubavi), Tijardovié (Marko Polo, Dim- njaci_ uz Jadran), Brkanovié (Ekvinocij, Zlato Zad.a, Heloii), Odak (Majka Margarita), Lhotka-Kalinski (Analfabeta, Svjetleci grad), Savin {Ljubovnici), Devéié (Labinska vjeStica), Sulek (Koriolan, Oluja), Vido- 8ié (Stari mladié), Kelemen (Novi stanar, Covjek pred zrcalom, Napu- Stene), Bombardelli (Adam i Eva), Konjovié (Triptihon), Radi (Balada © mjesecu lutalici), Malec (Makete), Sakaé (Simfonija o mrtvom voj- niku), Fribec (Demon zlatne ulice), Gostuski (Remi), Ukmar (Lijepa Vida), Kirigin (Susreti), Kuljerié (Posljednja uloga), DeSpalj (Varijacije), Bjelinski (Dubrovaéke skice, Peter Pan) i Papandopulo (Grand hotel). Siroka skala stranog repertoara obuhvatila je premijere djela Mozarta (Cosi fan tutte), Beethovena (Fidelio), Wagnera (Majstori pjevaéi), Pro- kofjeva (Romeo i Julija, Vjenéanje u samostanu, Rat i mir), Sostako- viga (nova verzija Katarine Izmajlove), Stravinskoga (The Rake’s Pro- gress) Ponchiellija, Iberta, Menottija, Falle, Bartoka, Aurica itd U posljednjoj fazi poslije oslobodenja, izmijenilo se za dirigent- skim pultom 15 novih dirigenata, medu kojima Mladen Baéié, Berislav Klobuéar, Demetrij Zebre, Milan Horvat, Jovan Sajnovié, Dragutin Sa- vin, Nik’a Bareza i Miro Belamari¢. Stalni redatelj bio je Nando Roje, a po nekoliko postava ostvarili su Vlado Habunek i Kosta Spaié. U solistiékom ansamblu ima niz umjetnika afirmiranih unatrag 2—3 de- cenija, a nove su liénosti Nada Putar, Janja Hanzek, Mirka Klarié, Branka Stilinovié, Maida Radié, Ruza_PospiS-Baldani, BoZena Ruk- -Fotié, Vladimir Ruzdak, Noni Zunec, Franjo Paulik, Tugomir Alaupo- vig, Zvonimir Preléec, Franjo PetruSanec, Miljenko Grozdanié, Piero Filippi i dr. — U baletu daju nove koreogratske realizacije Nenad Lhotka, Sonja Kastl, Nevenka Bidin i Frane Jelinié, sadaSnji direktor baleta. Medu solistima istiéu se Zlatica Stepan, Maja Bezjak, Vesna Butorac, Durda Ludwig, Melita Skorupski, Milko Sparenblek, Ivica Sertié, Damir Novak, Miljenko Vikié, Stane Leben, Guy Perkov i Norio Yoshida. Kao gost je djelovao Dimitrije Parlic. — Stalni su scenografi Zvonko Agbaba i Aleksandar Augustinéié, a po nekoliko oprema dali su Edo Murtié, Bosko Ragica, Vjenceslav Richter, Zlatko Bourek i Do- rijan Sokolié. Kostimografi su Inga Kostinéer, Vanda Pavelié-Weinert i Ljubica Galic-Wagner. Nastavljajuéi tradiciju, zagrebatka opera i balet bili su poslije oslobodenja esti gosti sviju vaznijih gradova Jugoslavije, a uz to i Londona, Pariza, Cehoslovacke, Italije, Austrije, Njemacke, Svicarske pa i dalekog Japana. Tu su oni najuspjeénije izvraili misiju ambasadora nage scenske kulture.SADRZAJ IZLOZBE Stotina godina izgradnje i razvitka opere HNK prikazano je u fotokopijama najvaznijih sacuvanih materijala sviju vrsta. Uz operu prikazan je i balet kao njezin nedjeljivi sastavni dio, a opereta s oso- bito uspjelim domadim djelima. Tezi8te izlozbe stavijeno je uopée na domaée stvaranje, na scen- sko-glazbenu produkciju kompozitora hrvatskih (od Lisinskoga do Su- leka i Kelemena), srpskih (od Konjovica do Radiéa) i slovenskih (od Parme do Ukmara). Predstavljaju ih njihovi portreti, portreti ponajvaz- nijih libretista i plakati praizvedaba. Plakati svjedoce i 0 gostovanjima opere u gradovima Slavenskog juga jos prije prvog svjetskog rata, te © gostovanjima u zemiji i u inozemstvu u novije vrijeme. Portretima su zastupani direktori opere od |. Zajca pa do N. Ba- reze, uz njih deseci dirigenata, redatelja i koreografa Glavni dio izlozbe saéinjavaju likovi scenskih umjetnika, pjevaca i plesaéa, po moguénosti u njihovim glavnim ulogama; na Zalost su takve snimke iz starijin razdoblja priliéno rijetke. Osobito zanimljiv niz eksponata satinjavaju fotografije scena, koje su svjedoéanstva o redateljskim, koreografskim, scenografskim i kostimogratskim rjeSenjima. Najstarija poznata snimka scene potjece iz 1901, a prikazuje operu »Mariéon« od S. Albinija. Nekoliko snimaka potjece iz 1908—09, znatan broj iz razdoblia izmedu dva rata, a naj- vise poslije oslobodenja. © oblikovanju prostora pozornice i njene opreme govore napose izvorni nacrti nasih scenografa i kostimografa, koji su nastajali pocevsi od 1881. pa do danas. Ti nacrti idu medu dragocjeno blago nase ka- zalisne bastine, a ujedno se uklapaju u cjelokupni stvaralacki opus pojedinoga naSega likovnog umjetnika. Izlozeno je oko 70 skica koje je stvorilo Getrdesetak nagih scenografa i kostimografa. Uz navedene eksponate nalaze se i brojni posebnog karaktera, koji upotpunjuju predodzbu o svestranom znaéenju hrvatske opere, — snimci kazalignih zgrada, faksimili dokumenata, ansambli na_turne- jama, pjesme u éast pojedinih umjetnika i sl. Izlozba kao cjelina na- stoji prikazati napore i zanose generacija umjetnika sviju struka, koji su izgradili i odrzali hrvatsku operu, ponos nage kazaligne kulture i svjedoéanstvo nagega stvaralatkog potencijala. Dr Slavko Batusié Kratice ____ Medunarodno primjenjivane oznake u legendama na fotografi- jama scena: M (Metteur-en-scéne) — redatelj D (Décors) — scenograf C (Costumes) — kostimograt CH (Chorégraphe) — koreograf