Professional Documents
Culture Documents
Porijeklo Stanovnika Dreznice PDF
Porijeklo Stanovnika Dreznice PDF
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 2
što su na primjer: vlasi, sokolari, derbendžije, vojnici i drugi. Pored pretpostavke
da se radi o stanovništvu koje je u društveno-ekonomskom pogledu u statusu
vlaha, na osnovu dokumenata iz XVIII vijeka ukazuje nam se mogućnost da
povlašteni položaj Drežnjaci imaju i iz razloga što su se bavili uzgajanjem i
hvatanjem ptica za lov, te da su samim tim bar u jednom broju mogli potpadati
pod odredbe zakona o sokolarima.
Od srednjeg vijeka, kada se prvi put spominje Drežnica nema naselje tog
imena, već se naziv koristi kao odrednica grupe naselja. Početkom XV vijeka
Drežnica je "provincia". Na osnovu deftera iz druge polovine XV i prve polovine
XVI vijeka u nahiji Drežnici spominju se svega tri sela (Knežluk, Striževo i
Vrhpolje), i to u dolini rijeke Drežanjke. U prvim popisima stanovništva navodi se
selo Drežnica bez navođenja posebnih naselja. Nešto opširniji i sadržajniji je
popis iz 1910. godine, kada je Drežnica bila podijeljena na dvije seoske opštine, i
to na Donju Drežnicu i Gornju Drežnicu. Najdetaljniji popis stanovništva, ako
posmatramo podatke iskazane po naseljima i dijelovima naselja, jeste popis iz
1953. godine. Prema ovom popisu razlikuju se tri osnovna naselja, i to: Donja
Drežnica, Striževo i Gornja Drežnica. Najznačajnije u ovom popisu je to što se
odvojeno iskazuju sva mjesta gdje postoje naselja, pa i u slučaju kada se radi
samo o nekoliko kuća.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 3
DONJA DREŽNICA
Naziv Donja Drežnica prvi put se javlja 1666. godine. O starosti naselja na
ovom području govori nam postojanje toponima Gradina u Donjem Selu i na
lijevoj obali Drežanjke iznad lokaliteta Toplo. O naseljenosti ovog dijela Drežnice
i mogućoj lokaciji starijih naselja govore nam materijalni ostaci iz prošlosti. To
se, prije svega, odnosi na postojanje stećaka na lokalitetima: Pomolj-dolac,
Donje Čelovanje, a posebno Sritne njive. Pažnju istorićara i istraživača srednjeg
vijeka u Bosni i Hercegovini privukao je natpis »vojvode Mesna«, uklesan u živu
stijenu na lokalitetu Toplo, u neposrednoj blizini naselja Ušće. Prema dostupnim
podacima područje od Ušća do Žliba predstavljalo je centar Donje Drežnice, a u
administrativnom pogledu i Drežnice uopšte, te najstarija naselja u Donjoj
Drežnici treba tražiti na prostoru pomenutih sela. Za nas je, takođe,
interesantno i narodno predanje o osvajanju Drežnice od strane Turaka. Naime,
prema tom predanju na brdu Petralj, koje se strmo izdiže iznad naselja Donje
Drežnice i sa kojeg se pruža vidik na gotovo cijelu dolinu Drežanjke poginuo je i
sahranjen je posljednji drežnički »vojskovođa« Petar kada su Turci zauzeli
Drežnicu. Iza Petralja nalaze se i stočarske kolibe stanovnika Donjeg Sela, a uz
njega je išao i jedan od rijetkih pješačkih puteva kojim se moglo popeti na
visoravan planine Čvrsnice. Od sakralnih objekata u Donjoj Drežnici postoje
džamija i crkva. Džamija se nalazi na lokalitetu Časine, između Donjeg Sela i
Žliba. Uz džamiju nalaze se dva stara, aktivna muslimanska groblja. Prema
tradiciji radi se o veoma staroj džamiji do 1903. godine jedinoj u Drežnici.
Katolička crkva Svih Svetih u Donjem Selu sagrađena je 1871. godine i bila je
jedina crkva u okviru novoosnovane župe Drežnica (osnovana 1870. godine),
koja se "proteže 7 sati hoda u dužinu i 3 sata hoda u širinu. Na istoku njenu
granicu čini rijeka Neretva, na jugu Goranci, na zapadu Rakitno, na sjeveru
Trieštani". Do tada je katoličko stanovništvo pasterizirano od strane sveštenika
župa Gradac i Rakitno, a centralno groblje se nalazilo u selu Zagreblju.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 4
podjele na manje cjeline, a od te godine do 1948. godine posebno se izdvaja
Donja Drežnica.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 5
STRIŽEVO
Naziv Striževo prvi put se javlja neposredno po potpadanju ove oblasti pod
tursku vlast. U popisnom defteru iz 1468. godine Striževo ima 40 domaćinstava i
7 neoženjenih stanovnika. I slijedeći popisi iskazuju broj domaćinstava u
Striževu. Tako 1477. broj domaćinstava raste na 62, 1521. na 90, a toliko ima u
Striževu i oko 1525. godine. Sam naziv sela nastao je, vjerovatno, u skladu sa
obavezama koje su stanovnici tog naselja imali za vrijeme srednjovjekovne
Bosne (Striževo - streći - ostrog – straža - stražarnica).
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 6
pored najbrojnijih Topića i Hodžići. Samo Striževo se danas dijeli na tri mahale.
Tako na Kosi žive Zlojići, u Selu Bećići, Hodžići, Šarići, Beglerovići i Ćućurovići, a
u Mladicama Hodžići, Beglerovići i Bećići. Striževci su se u pomenutom periodu
preseljavali i na Rogebrdo.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 7
GORNJA DREŽNICA
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 8
1903. godine. Džamiju je sagradio Mujaga Komadina, gradonačelnik Mostara, a
zemljište za gradnju je poklonio Mehmed Huseić iz Bunčića. U pomenuta groblja
kod džamije sahranjuju se Muslimani iz Bunčića, Poglavice, Lisičina i Drage.
Zagreblje ima svoje groblje, koje se nalazi odmah iznad katoličkog groblja. Pored
toga primijetili smo da je bilo sahranjivanja i u neposrednoj blizini pojedinih
mahala, kao što je to, na primjer, u Dragi kod Beglerovića kuća. Međutim,
sahranjivanje izvan spomenutih groblja je izuzetak.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 9
ZAGREBLJE
U ovom selu danas ima 34 domaćinstva, od kojih je 21 muslimansko 13
hrvatskih. Naselje je dobilo ime po tome što se nalazi, kada gledamo od Bunčiča,
iza Grebina. Kada ovo stanje uporedimo sa stanjem iz 1890. godine, uočavamo
da je u ovom selu bilo i doseljavanja i iseljavanja. Od Muslimana doseljenici
poslije 1890. godine su Šaškovići i Dulići, a od Hrvata Raiči. Jedno domaćinstvo
Pendića u Lisičinama doselilo se iz Zagreblja poslije 1890. godine. Na Kosirici
danas ima četiri domaćinstva Mezića porijeklom iz Zagreblja. Dio Zagreblja u
kome žive Hrvati, po najbrojnijem rodu Šarićima, naziva se Šarići. Krajem
devetnaestog vijeka Šarići žive isključivo u Zagreblju i, tek kasnije sele se na
Inač i u Striževo. Pored njih na svojoj zemlji je i jedno domaćinstvo Aničića.
Galići se ne iseljavaju iz Zagreblja, a Jurići su već 1890. godine imali dvojna
imanja u Zagreblju i na Perucu. U periodu od 1890. godine do danas Jurići su se
preselili na svoja imanja na Perucu, a u Zagreblju su ostali Jakovljevići, koji su se
u to vrijeme prezivali Jurić.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 10
BUNČIĆI I KARAĐUZI
U Bunčićima danas ima 38 domaćinstava, isključivo Muslimana, razdijeljenih u
mahale Bunčići i Karađuzi. Naselje je zbijenog tipa sa jasno razgraničenim
mahalama, a nalazi se na prelazu padinskog dijela u veći kompleks ravnog
obradivog zemljišta pod nazivom Duga njiva.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 11
POGLAVICA
Poglavica je naseljena muslimanskim stanovništvom. Selo je dobilo ime po
tome što se nalazi ispod Glavice. Po tradiciji ovo je staro selo i u njega nije bilo
većih doseljavanja.
U ovom selu se, takođe, nalazi velik broj plastičnih ukrasa na kućama
kojima današnji stanovnici ne znaju namjenu. Većina ovih znakova su danas u
sekundarnom položaju i ugrađeni su u novije zgrade prilikom njihovog zidanja.
Prema narodnoj tradiciji u ovom selu je živio i Toma Fijović, legendarni Drežnički
sokolar, ćija se kuća i danas nalazi sačuvana u vlasništvu Bešića, koji su po istom
predanju njegovi potomci.
LISIČINE
U Lisičinama danas ima 47 domaćinstava, od kojih je 10 hrvatskih i to tri
Marića i sedam Raiča. Radi se o relativno novom naselju i svi stanovnici su
doseljenici iz Bunčića, Poglavice i Zagreblja. Prema predanju selili su se da bi bili
bliže pašnjacima na Čabulji i Čvrsnici. Jasno se razlikuju izdvojeni zaseoci
rodovski struktuirani. Na Borkama su nastanjeni Marići, Huseići, Cokići i
Šamerići. U Podborkama su Pinjići i Beglerovići. U Šamerićima je osim Šameriča i
jedno domaćinstvo Pendića. U Kadrićima pored Kadrića žive Lalići. Na Zukvi su
Turkići, a na Podužju ili u Raićima su Raiči. U vrijeme sastavljanja gruntovnice na
Borkama kao kmetovi na zemlji Mehmeda Potura žive Marići. Od ostalih
stanovnika, upisanih kao vlasnika kuća i imanja, stalno naseljeni, su djelimićno
samo Raiči, a ostali još posjeduju i imanja u matičnim selima. Šamerići i Kadrići
se tada prvi put javljaju u ovom selu i od tada se definitivno iseljavaju iz
Karađuza. Od Pinjića se iseljava samo ogranak Pašići, koji u to vrijeme imaju
zemlju u Pinjavcima, a kasnije za njima dolaze i drugi njihovi rođaci. Od tog
vremena Raiči se, takođe, definitivno naseljavaju iz Poglavice na Podužje. Ostali
rodovi koji danas žive u Lisičinama (Beglerovići, Huseići, Cokići, Pendići, Lalići i
Turkići) doseljavaju se kasnije, uglavnom pojedinačno. Izuzetak su Turkići, koji
su definitivno napustili Bunčiće. U ovom selu ima zemlje pogodne za obradu,
prije svega terasa na kojima se uzgajala vinova loza, a danas uglavnom žitarice i
različite vrste povrća.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 12
DRAGA
Danas je ovo selo veoma gusto naseljeno. U pet mahala ima 60-tak
domaćinstava. Zemlja je veoma skupa, a u toku su radovi na popravljanju starih
i građenju novih kuća. To je, vjerovatno, iz razloga što je iz ovog sela najveći
broj radnika na privremenom boravku i radu u inostranstvu i što se zarađeni
novci u velikom broju investiraju u već postojeća imanja. Naselje nije staro i
može se pratiti doseljavanje svih današnjih rodova. Prema narodnoj tradiciji
razlog preseljavanju je blizina pašnjaka. Jedan od glavnih razloga bio je taj što
ovo selo obiluje vodom. U prošlosti, naročito u austrougarskom periodu, bilo je
samo u granicama ovog sela preko 30 mlinova u kojima su mljeli žito i stanovnici
obližnjeg Rakitna, a i drugih sela zapadne Hercegovine. Pored hidroenergetskog
potencijala, voda je korištena i za natapanje obradivih površina. Redovi za
natapanje parcela vršeni su samo danu, a noću se voda koristila za pokretanje
mlinova. O važnosti mlinova stanovnika Drage govori nam podatak da je u
svakom gruntovnom ulošku upisan najmanje jedan mlin.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 13
PORIJEKLO DREŽNIČKIH RODOVA
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 14
BOBIĆ (Muslimani, Donje Selo)
Smatraju se starosjediocima u Donjem Selu. Prvi put se spominju u Drežnici
1890. godine, kada su u Donjem Selu upisana dva domaćinstva, i to: gruntovni
uložak 16, čiji su vlasnici: Salih, Halil, Bećir, Ibrahim, Began, sinovi rahmetli
Huseina Bobića, i gruntovni uložak 17, čiji je vlasnik Mujo Bobić, sin rahmetli
Muharema.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 15
DEJKlĆ (Muslimani, Žlib)
Porijeklom su od Delića, takođe iz Žliba. Dobili su novo prezime po nadimku,
vjerovatno Deko. Po predanju bili su poznati po pravljenju pušaka »ostraguša« i
nisu nikada služili vojsku. U novije vrijeme, poslije II svjetskog rata samo je
jedan služio vojsku, i to u gardi. Dejkići se u Drežnici spominju od 1839. godine
kada se Kadira, kći Saliha Dejkića udaje za Halila Čojreka (ili Čujreka) iz
Drežnice. U gruntovnici 1890. godine upisano je samo jedno domaćinstvo, i to
Ahmed Dejkić, sin rahmetli Bećira (gruntovni uložak 29).
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 16
HASIĆ (Muslimani, Bunčići - Karađuzi)
Hasići žive u zaseoku Karađuzi. Znaju da su se nekad prezivali Karađuz i da su
dobili prezime po pretku Hasanu čiji se otac zvao Mehmed Karađuz koji je od
roda Mehmed bega Karađoza ( Karađozbega). U gruntovnim knjigama 1890.
godine upisano je jedno imanje sa kućom u Karađuzima, gruntovni uložak 160,
kao vlasništvo Alije i Jusufa Hasića, sinova rahmetli Hasana. Za potvrdu veze
između Karađuza i Hasića poslužiće nam podatak iz gruntovnice gdje se kao
suvlasnik kmetovskog selišta Soldo, gruntovni uložak 315, u kojem su upisane
livade i oranice Ominje, pojavljuje Alija Karađos zvan Hasić sin umrlog Hasana.
Očito je da se radi o Aliji Hasiću, koji zajedno sa bratom Jusufom posjeduje kuću
i imanje upisano u već pomenuti gruntovni uložak 160. Pisanje prezimena
Karađos, umjesto Karađuz, očito predstavlja slovnu grešku, jer stanovnici
Drežnice ovaj zaselak isključivo zovu Karađuzi.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 17
KADRIĆ (Muslimani, Lisičine, Rogebrdo)
Po predanju živjeli su u Karađuzima i vode porijeklo od Karađuzovog roda, odakle
su se postepeno preseljavali u Lisičine, a na Rogebrdo je jedan otišao na
ženinstvo. U vrijeme sastavljanja gruntovnice u Karađuzima posjeduje samo
kuću sa dvorištem i dva vrta Osman Kadrić, sin rahmetli Mehmeda, zajedno sa
svojom majkom udovicom Saimom Kadrić, rođenom Omerović (gruntovni uložak
159). U isto vrijeme imanje pomenutog Osmana i njegove majke Saime sa
kućom u Lisičinama upisano je u gruntovni uložak 183. Kadrići su se do danas
potpuno preselili u Lisičine, a pomenuta kuća u Karađuzima danas je vlasništvo
Hasića.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 18
MARIĆ (Hrvati, Lisičine)
Po predanju doselili su se sa Vrda, a daljom starinom su iz Goranaca. Na Borke ih
je doveo mostarski Memiš-aga Ćiber. Marići se u Drežnici kontinuirano javljaju,
prema matičnim knjigama, od 1822. godine do danas. U Striževu se prvi put
spominju 1828. godine, a na Borkama 1890. godine. U Striževu su 1890. godine
u vlasništvu Hasana Bećića, zvanog Batića, upisana dva kmetovska selišta u
gruntovne uloške 88 i 89, a koristili su ih Blaž i Marijan Marić. Uredbom o
vlasnosti na kmetovskim selištima 1924. godine nekretnine upisane u ove
gruntovne uloške prelaze u vlasništvo porodica Marić. Kmetovska selišta Marić
upisana u gruntovne uloške 180 i 181 koristile su porodice Šimuna i Marijana
Marića, a bila su u vlasništvu Mehmeda Potura, sina pokojnog Mihajla iz Mostara.
Godine 1894. pravo vlasništva prenosi se na Aišu Drežnjak (Potur), kćer umrlog
Mehmeda iz Durguta (Turska). Već pomenutom uredbom o vlasnosti na
kmetovskim selištima sve nekretnine prelaze u vlasništvo porodice Marić, u čijem
se i danas nalaze. Prema Status animarum Marića je bilo četiri domaćinstva u
Striževu, a na Borkama dva. Na Borkama potomci Šimuna Marića imaju nadimak
Prndići, a Marijana Marića Šegići. Po svemu sudeći Marići su, najvjerovatnije,
doselili u Drežnicu iz Goranaca, preko Vrda.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 19
MUMINOVIĆ (Muslimani, Poglavica)
Muminovići su stari rod, »vuku se od kaura«. U gruntovnim ulošcima 164 i 165
(samo kućište sa kućom) kao vlasnici upisani su Ahmet i Mumin, sinovi Ahmeta
Muminovića iz Poglavice.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 20
PEZIĆ (Muslimani, Draga)
Pezići su od Karađuzovog roda, i doselili su se u Dragu poslije Coke, iz
Karađuza. Godine 1890. posjeduju imanja upisana u pet gruntovnih uložaka, i to
sve u Dragi. Vlasnici su četvorica braće: Alija, Mustafa, Omer i Ahmed, sinovi
Omera, i Jusuf, Ramadan i Begzada, djeca Hasana. Pomenuta četvorica braće
očito su podijelila imanje koje je ostalo poslije njihovog oca Omera. Tako su sva
četvorica u jednakim dijelovima vlasnici nekretnina upisanih u gruntovni uložak
190. Omer je upisan kao vlasnik u gruntovni uložak 188, a Ahmed 191. Alija i
Mustafa su upisani kao suvlasnici, u gruntovni uložak 189, sa tim da su im
pripala dva mlina. Djeca Hasanova su suvlasnici upisani u gruntovni uložak 197.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 21
ŠAMERIĆ (Muslimani, Poglavica, Lisičine)
Porijeklom su iz Karađuza u Bunčićima i sjećaju se da su se nekad prezivali
Karađuz. Godine 1890. upisani su kao vlasnici kuće i dvorišta u Karađuzima
Ahmed i Mahmud, sinovi Omera, Mahmud i Jusuf, sinovi Mahmuda, i Ibrahim, sin
Ibrahima. U isto vrijeme isti vlasnici posjeduju imanje sa kućom u Lisičinama
upisano u gruntovni uložak 182. Na ovo imanje u Lisičinama svi Šamerići se
preseljavaju poslije 1890. godine, tako da ih danas više nema u Karađuzima.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 22
VRICIĆ (Muslimani, Bunčići)
Porijeklom su iz Loparice kod Duvna, a u Drežnicu su se doselili oko 1905.
godine. U Rakitnu su se bavili kovačkim zanatom i bili su kod Stipana Zlomisliča.
Stari Turkić i Šašković ga nagovore i dođe u Drežnicu. Jedno vrijeme je bio u
Šaškovića kući. Osim kovanja bavili su se trgovinom i švercom.
___________________________________________________________________________
dreznica.ba 23