Ju Gimnazija „Edhem Mulabdić“Maglaj

Maturski rad iz sociologije

Tema:Samoubistvo

Predmetni profesor: Učenik:

prof. Mirela Jašarević Selma Hasanić

Maglaj,april 2019.godine
SADRŽAJ
UVOD ............................................................................................................................................. 2
1.DURKHEIM EMILE ................................................................................................................... 3
2. ŠTA JE TO SAMOUBISTVO? .................................................................................................. 4
2.1. Egoističko samoubistvo ....................................................................................................... 4
2.2. Altruističko samoubistvo ..................................................................................................... 5
2.3. Anomijsko samoubistvo ....................................................................................................... 5
3.ČIMBENICI RIZIKA .................................................................................................................. 6
3.1. Mentalni poremećaji ......................................................................................................... 6
3.2. Ovisnost o alkoholu i psihoaktivnim drogama ................................................................. 7
3.3. Problemi sa kockanjem .................................................................................................... 8
3.4. Bolesti............................................................................................................................... 8
4.NAČINI POČINJENJA SAMOUBISTVA ............................................................................... 11
3.HISTORIJA SAMOUBISTVA ................................................................................................. 12
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 13
LITERATURA ............................................................................................................................. 14

1
UVOD

Predmet maturskog rada jeste samoubistvo, o kojem se javno govori još od 1910. godine.
Suština ovog rada jeste spoznaja motiva, odnosno razloga počinjenja samoubistva. Danas u
svijetu pa i u našem dručtvu sve se više govori o samoubistvu. Samoubistvo se često počini iz
očaja, a njeov se uzrok pripisuje mentalnom poremećaju, kao što je depresija, bipolarni
poremećaji, shizofrenija te alkoholizamu i zloupotrebi droga. Vrlo važnu ulogu imaju i faktori
stresa, kao što su finansijske poteškoće ili poteškoće u međuljudskim odnosima.

Samoubistvo je uvijek bilo i predstavljalo misteriju za društvu. Zašto se neko odluči na

taj čin ostalo je nerazriješeno još od prvih civilizacija pa sve do danas. Brojne su teorije o
samoubistvu, ali još uvijek niti jedan naučnik nije otkrijo šta je presudno u čovijeku što ga
natjera na taj gnusni čin.

2
1.DURKHEIM EMILE

Durkheim Emile, francuski sociolog (1858 –1917). Jedan od glavnih utemeljitelja

sociologije. Kao profesor u Bordeauxu (od 1887) i na Sorbonnei (od 1902) uvodi sociologiju na
francuske visoke škole. Pokretač je i izdavač Sociološkoga godišnjaka, časopisa koji je odigrao
veliku ulogu u oblikovanju sociologije kao društvene znanosti. Po utjecaju koji je izvršio na
francusku i angloameričku sociologiju njegovi su pogledi još aktualni i teorijski referentni. Po
Durkheimovu shvaćanju sociologija se kao znanost temelji na dva bitna načela: ona se mora
baviti društvenim činjenicama, a te se činjenice moraju tretirati kao stvari, tj. kao objektivna i
neovisna stvarnost. Društvo je pojava i ne može se svesti ni na psihološke zakone. Društvene
pojave i tipove društva Durkheim dovodi u usku vezu s podjelom rada, po čemu je osnivač
funkcionalizma u sociologiji. Razlikuje dva osnovna tipa društva: primitivno društvo, kojemu su
članovi psihički slični, i koje se zasniva na „mehaničkoj solidarnosti“, tj. bezuvjetnom
prihvaćanju kolektivnih normi i djelovanja, te složena, civilizirana društva, koja se zasnivaju na
„organskoj solidarnosti“ nastaloj podjelom rada, gdje se, međutim, odvija proces
individualiziranja preko razgranatosti profesija. Sve društvene strukture, smatra Durkheim, kreću
se u rasponu između ova dva tipa solidarnosti. Najveći problem Durkheim vidi u tzv.
„nepravilnim oblicima podjele rada“ i uvodi pojam anomija, čime ujedno otvara pitanje sudbine
morala u modernim društvima. Sociologija svojim znanstvenim kriterijima, utemeljenim u
mogućnosti objektivnoga pristupa društvenim činjenicama, poput medicine, može pomoći
održavati normalno, zdravo stanje društva.

Osobito se cijenilo Durkheimovo istraživanje fenomena samoubojstva. Služeći se među

prvima statističkim postupkom, pokazao je da društveni fenomen samoubojstva ovisi ponajprije
o razaranju društvene kohezije (dezintegraciji društva), a ne o individualno-psihičkim uzrocima.
Vrlo su važni Durkheimovi prinosi pedagogijskoj misli i oblikovanju laičko-republikanskoga
sustava odgoja i izobrazbe.

Ostala važnija djela: O podjeli društvenoga rada (1893), Samoubojstvo (1897), Elementarni
oblici religioznog života (1912), Moralni odgoj(1925), Lekcije iz sociologije (1950).

3
2. ŠTA JE TO SAMOUBISTVO?

Samoubistvo ili suicid (lat. sui – sebe, occidere -ubiti) je aktivni ili pasivni
autodestruktivni čin u kojem čovjek svjesno i namjerno oduzima sebi život, zbog različitih
motiva. U autodestruktivna ponašanja se, osim samoubistva, ubrajaju i pokušaj samoubistva,
planiranje ili samo razmišljanje o samoubistvu i sve vrste samopovređivanja. Ono je jedan od
rijetkih fenomena koji je potpuno oslobođen, polnih, rasnih, kulturoloških, vrijednosnih,
vremenskih i uzrasnih granica. Isključivo je ljudski problem, ne javlja se kod životinja.
U svojoj knjizi “ Le Suicide“ samoubistvo Durekheim traži razloge koji pojedince navode na
samoubistvo.Nedostižnost ciljeva, neusklađenost između mogućnosti i želje, nesposobnost u
obuzdavanju i balansiranju, prirodne želje pripadnika svake grupe "za maksimalnim stepenom
lakšeg života" također su vezane za samoubistvo. Po Emilu Dirkemu samoubistvo je u velikoj
mjeri izraz i neuspjele socijalizacije i vaspitanja.Tipologija samoubistva po Durkheimu:

1. Egoistiĉko samoubistvo
2. Altruistiĉko samoubistvo
3. Anomiĉko samoubistvo

2.1. Egoističko samoubistvo

Egoističko samoubistvo jepovezano sa ljudima koji su izgubili interes za društveni aspekt

života, ili nisu potpuno i pravilno integrisani u društvo.Egoističko samoubistvo počiva na
okolnosti da individue misle isključivo nasebe i da je stupanj integracije crkve, obitelji idržave
nizak. Individua se otuđuje od svoje skupine, kolektivne sile koje je drže na uzdi, slabe.
Ekcesivni individualizam pogoduje samoubistvu,jer se socijalno u čovjeku osjeća kao da je
izgubilo svoje temelje(Atajić.R,Sociologija).

4
2.2. Altruističko samoubistvo

Altruističko samoubistvo je suprotnost egoističkom. Individue se nisu baš odvojile od

svoje grupe, nego su snažno integrirane u nju. Okolnost da je stopa samoubistva kod vojnika
veća nego li kod civila iste dobi i sličnog položaja Durkheimu služi kao dokaz njegove teze o
nad-integraciji pojedinaca u svoju grupu. Dešava se kada je pojedinac prekomjerno intgerisan, tj.
kada vrijednuje društvo više nego samog sebe, to su npr. piloti-kamikaze ili bombaši samoubice.

Dirkem smatra da su takva ubistva karakteristična za tradicionalna društva u kojima

preovladava mehanička solidarnost (Atajić.R,Sociologija).

2.3. Anomijsko samoubistvo

Anomijsko samoubistvo se dešava u vrijeme kriza, ekonomskih depresija ili u vrijeme

ekonomskog prosperiteta. Tada se narušava normativnastruktura koja rezultira
tjeskobom,rezignacijom, psihozom, pa ljudi ne vide razlog za dalje življenje.Dirkem
podrazumjevadruštvene usloveanomije kad se ljudi pretvaraju u ”ljude za koje ne važe nikakve
norme”zbog brze promjene ili nestabilnosti u društvu. Gubitak jedne utvrđene tačke, orjentira za
norme i želje – kao u vremenima ekonomskih preokreta ili u ličnim dramama kakav jerazvod–
mogu poremetiti ravnotežu između situacije u kojoj se ljudi nalaze i njihovih želja
(Atajić.R,Sociologija).

5
3.ČIMBENICI RIZIKA

U čimbenike koji utječu na rizik počinjenja samoubojstva ubrajaju se psihijatrijski

poremećaji, nedopuštena uporaba droga, psihološka stanja, kulturne, obiteljske i društvene
prilike te genetski čimbenici. Često se istovremeno javljaju duševna bolest i nedopuštena
uporaba hemijskih tvari. U ostale čimbenike rizika spadaju prethodni pokušaj samoubojstva,laka
dostupnost sredstava za počinjenje toga čina, povijest samoubistva u obitelji ili traumatska
ozljeda mozga. Primjerice, utvrđeno je da su stope samoubojstva u kućanstvima s vatrenim
oružjem više nego u onima bez vatrenoga oružja. Do pomisli na samoubistvo mogu dovesti i
društveno-ekonomski čimbenici, kao što su nezaposlenost, siromaštvo, beskućništvo te
diskriminacija.Otprilike 15–40% samoubojica ostavlja oproštajnu poruku.Između 38% i 55%
samoubilačkih ponašanja može se pripisati genetskoj predispoziciji pojedinca. Ratni veterani pod
višim su rizikom samoubistva djelomice i zbog veće učestalosti psihičkih bolesti i tjelesnih
zdravstvenih poteškoća povezanih s ratom.

3.1.Mentalni poremećaji

Mentalni poremećaji često su prisutni u vrijeme samoubistva, s učestalošću koja se

procjenjuje u rasponu od 27 %do više od 90 %.Među osobama primljenima u psihijatrijske
ustanove životni rizik za izvršenje samoubojstva iznosi oko 8,6%. Polovina sviju koji umru
samoubojstvom mogla bi imati veliki depresivni poremećaj, a taj ili neki drugi poremećaj
raspoloženja, kao što je bipolarni poremećaj, povećava rizik samoubojstva 20 puta. U druga
stanja koja na to mogu utjecati ubrajaju se shizofrenija (14%), poremećaji ponašanja (14%),
bipolarni poremećaj, te posttraumatski stresni poremećaj. Samoubistvom umire oko 5% svih
oboljelih od shizofrenije.Stanja visoka rizika su i poremećaji u prehrani.Najjasniji je pokazatelj
konačnoga izvršenja samoubojstva povijest prethodnih pokušaja njegova počinjenja. Otprilike
20% samoubojica već je imalo prethodne pokušaje samoubojstva, a 1% onih koji su već pokušali
počiniti samoubojstvo unutar godinu dana ga i izvrši, dok ih više od 5% samoubojstvo izvrši
poslije 10 godina. Premda se samougrožavanje ne smatra pokušajem samoubojstva, prisutnost
takva ponašanja povezano je s povećanjem rizika samoubojstva.U otprilike 80% slučajeva
izvršenja samoubojstava dotična je osoba tijekom godinu dana prije svoje smrti posjetila

6
liječnika, a među njima ih je 45% to učinilo tijekom prethodnih mjesec dana. Približno 25–40%
osoba koje izvrše samoubojstvo imalo je doticaja s ustanovama za zaštitu mentalnoga zdravlja
prethodne godine.

3.2.Ovisnost o alkoholu i psihoaktivnim drogama

Zlouporaba hemijskih tvari drugi je po redu rizik samoubistva po učestalosti poslije

kliničke depresije i bipolarnoga poremećaja. S time su povezani i hronična zlouporaba
hemijskih tvari, kao i akutno otrovanje. U kombinaciji s osobnom boli, poput tugovanja, rizik
se uvelike povećava. Dodatna zlouporaba hemijskih tvari povezana je poremećajima
mentalnoga zdravlja.
Prilikom počinjenja samoubojstva većina je ljudi pod utjecajem sedativno-hipnotičkih
lijekova (kao što su alkohol, odnosno benzodiazepini), pri čemu je u 15% do 61% slučajeva
prisutan alkoholizam. Države s višim stopama uporabe alkohola i gušćim razmještajem
barova obično imaju više stope samoubojstva, što se prvenstveno povezuje s uzimanjem
destiliranih žestokih pića, a ne s ukupnom potrošnjom alkohola.Otprilike 2,2–3,4% osoba
liječenih od alkoholizma u jednom trenutku života izvrši samoubojstvo. Alkoholičari koji
pokušaju počiniti samoubojstvo obično su muškarci starije dobi i to oni koji su se već prije
pokušali ubiti.Samoubojstvo je odgovorno za 3 do 35% smrtnih slučajeva među ovisnicima
heroina, što je otprilike 14 puta više nego u osoba koje ga ne konzumirajuaju.Nedopuštena
uporaba kokaina i metamfetamina u veoma je jako povezana sa samoubojstvom. Rizik u
osoba koje uzimaju kokain najviši je tijekom faze neuzimanja. Oni koji inhaliraju
inhalacijske tvari također su pod značajnim rizikom te ih oko 20% u nekomu trenutku pokuša
počiniti samoubojstvo, a 65% o tome razmišlja.S rizikom počinjenja samoubojstva povezuje
se i pušenje cigareta.Premda je malo dokaza o razlozima postojanja te veze, postoji hipoteza
da osobe sklone pušenju imaju predispoziciju za samoubojstvo, da pušenje izaziva
zdravstvene poteškoće koje, pak, dovode do želje da si ljudi okončaju život te da pušenje
utječe na kemijske procese u mozgu koji izazivaju sklonost počinjenju
samoubojstva.Međutim, čini se da sama marihuana ne povećava taj rizik.

7
 3.3.Problemi sa kockanjem

Problemi s kockanjem povezani su s povećanjem pomišljaja na samoubistvo i pokušaja

njegova počinjenja u odnosu na opću populaciju. Samoubistvo pokuša počiniti između 12 i 24%
patoloških kockara, a stopa samoubistva među njihovim suprugama i partnericama tri puta je
veća nego u općoj populaciji. Među druge čimbenike koji povećavaju rizik u osoba koje imaju
problema s kockanjem ubrajaju se duševne bolesti, alkohol i zlouporaba droga.

3.4.Bolesti

Postoji veza između sklonosti samoubojstvu i poteškoćama s tjelesnim zdravljem, u koje

između ostalih spadaju: kronična bol[39], traumatska ozljeda mozga, rak, ovisnost osoba o
hemodijalizi, HIV i sistemski eritemski lupus. Dijagnoza raka udvostručuje rizik samoubojstva.
Prevalencija povećane sklonosti samoubojstvu zadržava se i nakon statističkog usklađivanja
zbog depresivnih bolesti i zlouporabe alkohola. Taj je rizik osobito visok kod ljudi s više
zdravstvenih poteškoća.

Čimbenici su rizika depresije i samoubojstva i poremećaji sna i spavanja, kao što je nesanica
i noćni apnejički sindrom. U nekim slučajevima poremećaji sna i spavanja mogu biti čimbenik
rizika neovisno o depresiji.Brojna druga zdravstvena stanja, također mogu dovesti do simptoma
sličnih poremećajima raspoloženja uključujući: hipotireoidizam, Alzheimerovu bolest, tumor
mozga, sistemski eritemski lupus te nepovoljan učinak brojnih lijekova (kao što su beta blokatori
i steroidi).

3.5.Psihosocijalna stanja

Više je psihosocijalnih stanja koja povećavanju rizik samoubojstva, uključujući: beznadnost,

gubitak uživanja u životu, depresiju te tjeskobnost. Slaba sposobnost rješavanja problema,
gubitak sposobnosti koje je osoba posjedovala i slab nadzor nad nagonima također imaju ulogu u
povećavanju rizika.Kod starijih odraslih osoba veliku važnost igra osjećaj da su drugima na teret.

8
 Rizik se povećava zbog nedavnih stresova u životu, kao što su gubitak člana obitelji ili
prijatelja, odnosno društvena izolacija (primjerice, kad osoba živi sama), a također su pod
povećanim rizikom i osobe koje nikad nisu stupile u brak. Religioznost osobe može smanjiti
rizik samoubojstva, što se pripisuje negativnomu stavu mnogih religija prema samoubojstvu te
većoj povezanosti koju vjera može pružiti.Čini se da među vjernicima najnižu stopu
samoubojstva imaju muslimani.Neke osobe mogu počiniti samoubojstvo kako bi pobjegle od
nasilništva ili predrasuda. Među čimbenicima rizika su i povijest spolnoga zlostavljanja u
djetinjstvu, te razdoblje provedeno u udomiteljskoj skrbi. Smatra se da na slučajeve spolnog
zlostavljanja otpada oko 20% ukupnoga rizika.
Objašnjenje samoubojstva koje nudi evolucijska psihologija govori da ono može povećati
inkluzivnu prilagođenost, što bi se dogodilo u slučaju da osoba koja počini samoubojstvo više ne
može imati djece, a ostankom na životu oduzima sredstva preživljavanja rođacima. Prigovor ovoj
hipotezi je da se smrću zdravih odraslih osoba vjerojatno ne povećava inkluzivna prilagođenost.
Prilagodba na vrlo različito okruženje predaka u sadašnjem okruženju može dati lošu
prilagodljivost.
Siromaštvo je usko povezano s rizikom samoubojstva,koje se dodatno povećava sa
siromašenjem osobe u odnosu na one koje ju okružuju.Više od 200 000 seljaka u Indiji od 1997.
godine naovamo počinilo je samoubojstvo, djelomice zbog problema s otplatom dugova.Smatra
se da je u Kini vjerojatnost samoubojstva u seoskim područjima tri puta veća nego u gradskima
djelomice i zbog financijskih poteškoća u tom dijelu zemlje.

9
 3.6.Masmediji

Važnu ulogu u stopama samoubojstva igraju masmediji, uključujući internet. Način

prikazivanja samoubojstva može imati negativan učinak na rizične osobe, a najveći je utjecaj
velikoga broja i učestalosti prikaza u kojima se samoubojstvo veliča i romantizira.Kad se daje
detaljan opis načina počinjenja samoubojstva nekim određenim sredstvom, rizik počinjenja
samoubistva tom metodom u ukupnoj se populaciji može povećati.

Okidač za širenje "mode" samoubistva ili imitacijsko samoubistvo poznat je pod nazivom
Wertherov sindrom, po imenu glavnoga lika Goetheova romana "Patnje mladog Werthera" koji
je počinio samoubojstvo. Taj je rizik veći među adolescentima koji možda romantiziraju samu
smrt. Premda se čini da mediji koji prenose vijesti imaju značajan utjecaj, nejasan je utjecaj
zabavnih medija. Suprotan je Wertherovu sindromu takozvani Papagenov sindrom, u kojemu
prikazivanje djelotvornih imitacijskih mehanizama ima zaštitan učinak. Taj se izraz temelji na
liku iz opere „Čarobna frula“ Wolfganga Amadeusa Mozarta koji se u strahu od gubitka voljene
osobe namjeravao ubiti dok mu u pomoć nisu pritekli prijatelji. Kad mediji slijede odgovarajuće
smjernice izvještavanja, rizik samoubojstva može se smanjiti, no medijima se na to teško
obvezati, osobito dugoročno.

10
4.NAČINI POČINJENJA SAMOUBISTVA

Glavnina činpočinjenjasamoubojstvarazlikuje se od zemlje do zemlje. Najčešćinačini u

većinizemaljasuvješanje, trovanjepesticidimaiuporabavatrenogoružja. Razlogovihrazlika u
načinupočinjenjasamoubojstva je razlika u dostupnostisredstavaodzemlje do zemlje.
Studijaprovedena u 56 zemaljasvijetadokazala je da je vješanjenajčešćinačinsamoubojstva,
naštootpada 53% muškihsamoubojstva I 36% ženskih.
Oko 30% svihsamoubojstava u svijetu desi se namjernimtrovanjempesticidima, ali se
učestalostkorištenjaovemetodebitnorazlikuje, od samo 4% slučajeva u Europi do više od 50% u
pacifičkojregiji. Ovo je vrločestnačinpočinjenjai u
JužnojAmericizbogvelikedostupnostimeđuseoskimstanovništvom. U
mnogimzemljamapočinjenjesamoubojstvapredoziranjempsihoaktivnimdrogamaizabire 60%
ženskepopulacijei 30% muške. Mnogi od ovihslučajeva dese se neplanirano u
razdobljimapovremenogkorištenjadroga, pogotovopripokušajimaprestankakorištenja.
Stopasmrtnostirazlikuje se ovisno o metodi: 80-90% vatrenimoružjem, 65-80% utapanjem, 60-
85% vješanjem, 40-60% inhalacijomispušnihplinovaautomobila, 35-60% skokom s visine, 40-
50% trovanjemdimomuslijednamjernogpaljenjaugljena u zatvorenojprostoriji, 6-75%
trovanjempesticidima, 1.5-4% predoziranjemlijekovima. Učestalostmetoda je
različitakodslučajevapokušajasamoubojstvaodslučajevauspješnopočinjenihsamoubojstava s više
od 85% pokušaja u razvijenomsvijetuputempredoziranjadrogama.
U SAD-u se 57% samoubojstavapočiniuporabomvatrenogoružja, aovaj je
načinpunovišekorištenodstranemuškaracanego u žena. Sljedećametoda po učestalosti je
vješanjekodmuškaracaitrovanjekodžena. Ova dvanačinasamoubojstvazajednoobuhvaćaju 40%
svihslučajeva. U Švicarkoj, gdjegotovosvakaodraslaosobaposjedujevatrenooružje,
najučestalijametodasamoubojstva je ipakvješanjem. Skok s velikevisine je vrločestnačin u Hong
KonguiSingapuru, s učeštalošću od 50% i 80%. U Kini je
namjernotrovanjepesticidimanajčešćiuzroksamoubojstva. U Japanu je ritualno prerezanj
etrbuhapoznatokao seppuku ili hara-kiri
jošuvijekprisutnoiakovrlorijetko,najčešćinačinipakostajevješanje.

11
3.HISTORIJA SAMOUBISTVA

Postoje pouzdani dokazi da je samoubistvo prisutno u većini primitivnih plemena širom

svijeta, gotovo uvijek povezano sa zlim duhovi, osvetama, a najčešće zbog ljutnje. Ovi stavovi u
obliku praznovjerja i straha od magije i pokrenuli su se u kršćanstvo kao tabu koje dalje postoje
kao takve sve do danas. Stavovi prema samoubistvu međutim, pokazali su veliku varijabilnost,
ovisno o kulturi i dijelu svijeta. U primitivnim društvima samoubistvo se različito koristi kao
sredstvo za osvetu, kao i način postavljanja odgovornosti za smrt na osobu koja ju je navodno
izazvala, te kao način embarrassing protivnika.
U drugim kulturama samoubistvo ne samo da se tolerira, već se i potiče. Goti i Kelti su
vjerovali da umrijeti prirodno je sramotno. Viking nesretan dovoljno da umre u bitci pao bi na
vlastiti mač ili skočio sa stijene da bi mogao ući u Valhalla (veliku dvoranu Odina za ubijenog
junaka u nordijskoj mitologiji). A u neki Eskimskim plemenima, vjerovalo se da je bolje sam
sebe ubiti prije nego što čovjek postane slab, jer ljudi su ulazili u sljedeći život u istom stanju u
kojem su napustili ovaj. U velikom broju društava tradicija je zahtijevala da žene, retardirani,
sluge, te ministri su se ubijali kako bi mogli nastaviti upravljati na potrebe svojih gospodara
nakon što je umro.

12
ZAKLJUČAK

Samoubistvo je ozbiljan i potresan društveni fenomen. Čovjek je jedino živo biće kojem
je zbog razvijene svijesti poznata ograničenost vlastite egzistencije, a spoznaja o mogućnosti
oduzimanja vlastitog života prisutna je već od djetinjstva. Čovjeku se ostavlja izbor koliko dugo
će živjeti, odnosno da li će uopšte živjeti. Brojni su razlozi koje vode do ovog čina, ali postoji i
dovoljno veliki broj mogućnosti da se suicid zaustavi i spasi nečiji život.

Mnoge suicidalne osobe zapravo ne žele umrijeti, mnogi od tih života mogu biti spašeni.
Podizanje svijesti o značaju ovog socijalnog problema prvi je korak prevencije samoubistva koje
je jedan od vodećih uzroka smrti.

13
LITERATURA

1. D. Pilić, Samoubojstvo: Oproštajna pisma, Zagreb, 1998.

2. Stanić, Samoubojstvo mladih - velika zagonetka, Zagreb, 1999. Medicinska zaklada
3. J. Kregar, D. Sekulić, S. Ravlić, S. Zrinščak, K. Grubišić, Uvod u sociologiju,
Sveučilišna tiskara, Zagreb, 2013.

14