484

LJUDSKA I UMJETNA .. Kognitivna psihologija

INTELIGENCIJA 1. Koja zu kljudna pitanja u mjerenjtr

mjerenju inteligencije? Kako razliditi istalivadi
i teoretiEari pristupaju tim pitanjima?
2. Koji su neki od pristupa inteligenciji koji se temelje na obradi informacija?
3. Koja su neka od altemativnih gledilta o inteligenciji?
4. Kako zu istraiivadi pokuiali simulirati inteligenciju uporabom strojeva poput
radunala?
5. MoIe li se poboljSati inteligencija, i ako da, kako?
PROUCAVANJE KOGNITIVNE PSI- UMJETNA INTELIGENCIJA: RAEUNAL-
HOLOGIJE NE SIMUTACIJE
MJERE I STRUKTUBA INTELIGENCIJE . MoZe li radunalni program biti "in-
. Povijest testiranja i mjerenja in- teligentan"?
teligencije . Pitanja o inteligencUi inteligentnih
. Skale inteligencije programa Prijenego sto prcditate kako kognitiuii psiholozi !hva- 3 Pwe tri Eesticc worc jedm iriz, Douiite ualogni
.
r Faktorska analiza inteligenc'rje POBOLJSAVANJE INTELIGENCIJE: daju inteligaciju, pokuiajte rijeliti nekoliko.zadata- drugi niz koji podinjc dehtrtom eestiaom.
ka koji od vas traZe.da upotrijebito vlistitu inteliga- 4. Nazabavi steudru5truislrenihilaZljivaci Iskeni
UEINKoVITE, NEUEINKOVITE I UPIT.
OBRADA INFORMACIJA I INTELIGENCI. ciju: uiijek govorc istinu, a latljivci uvijek lalu Upe
NE STRATEGIJE l.
JA Svijedaje prema loju kao automobilska guma pre- nali ste nekog novog. On vm kaZe kakoje upra-
. Teorije baine obrade SAZETAK m (a) automobilu, ft) okuglom, (c) kauduku, (d) vo duo wgrivor u kojem je djevojka rckla da je
informac'rja Supljem. laZljivica. Je li osoba koju ste upomali iskrena ili
. Radno pamienje
RAZMISUANJE O MBLJENJU: EINJE- 2. Dopunite niz: lO0%, 0.7 5, l/2; (a) cljelo, (b) jed- laZliivac?
NIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I na osmina, (c) jedna Cetvrtina.
o Komponentna teorija i rjesavanje PRAKTIENA PITANJA
sloZenih problema
KLJUENIPOJMOVI
. Bioloske osnove inteligencije
ALTERNATIVNI PRISTUPI INTELIGEN.
ctJl
r Kulturalni kontekst i inteligencija
.
DODATNA LITEMTUBA

or'Eo'gn"An
o n I n l.r--r o.---___l
Gardner: Vi5estruke inteligencije
. Sternberg: Trijarhijska teorija
31\ E/\:L__l At___l
(a) (d)

Vjerqie se daje za svaki od prethodnih zadatka (to vjeruju barem neki kognitivni
psiholozi) potreban odredeni stupanj inteligencije. (Odgovori se nalaze na kaju
ovog ulomka.) Inteligenciju moZemo smahati pojmom koji povezuje ditavu kog-
nitivnu psihologiju. No Stoje zapravo inteligencija? Kad su 1921. urednici daso-
pisa Journal of Educational Psychologt Eetrnaestorici poznatih psihologa posta-
vili to pitanje, odgovori su se razlikovali, no op6enito su sadrZavali dva aspekta:
inteligencija ukljuduje (1) sposobnost udenja na osnovi. iskusfva i (2) sposobnost
prilagodbe okolini. Sezdeset i pet godina kasnije R. J. Sternberg i Detterman (l 986.)
postavili su to isto pitanje dvadeseideworici kognitivnih psihologa, strudnjaka za
istraZivanje inteligencije. I oni su naglasili vaZnost udenja iz iskustva i prilagodbu
okolini. Takotler su pro5irili defrniciju inteligencije da bi naglasili vaZnost meta-
 14 . Ljudska i umjetra inteligenclia 485
kopicije *
fiudskog razumijevanja i konfrole vlastitih misaonih procesa. Suwe-
meni strudnjaci takoder viSe naglaSavaju ulogu kulture, istidudi da se ono 5to se u
jednoj kulturi smatra inteligentirim, u drugoj kulturi moZe smatrati glupim (Ser-
pell, 2000.). Da salmemo: inteligencija je sposobnost udenja iz iskustva, upora'
bom metakognitivnih procesa da bi se poboljialo udenje, te sposobnost prilagodbe
okolini, Sto moZezahtijevatirazlidite prilagodbe unutarradiditih druSwenih i kul-
turalnih konteksta.
Prema Oxford English Dictionary, rijed inteligencija u5la je u engleski jezik
otprilike u 12. stolje6u. Danas moZemo potraZiti rijed inteligencija u brojnim
rjednicim4 no veCina nas i dalje ima svoje implicitne ideje o tome 5to znadi biti
pametan, tj. irnamo viastite implicitne teorije inteligencije. Svoje implicitne teori-
je rabimo u brojnim druStvenim situacijama, kao npr. kad upoznajemo ljude ili
opisujemo ljude koje poznajemo kao vrlo pamefite ili ne ba5 pametne.
Unutar svojih implicitnih teorija inteligencije takotler prepoznajemo da in-
teligencija ima razlidito znadenje u razliditim kontekstima. Pametan trgovac moZe
pokazivati drugadiju vrstu inteligencije od pametnog neurokirurga ili parnetnog
radunovode, a.svi oni pak mogu pokazivati drugadiju wstu inteligencije nego pa-
metni koreograf, kompozitor, sportaS ili kipar. eesto rabino svoje implicitne i o
kontekstu ovisne definicije inteligencije da bismo procjenjivali inteligenciju. Je li
vai mehanidar dovoljno pametan da ustanovi gdjeje kvar na vaiem automobilu i
popravi ga? Je li vai lijednik dovoljno pametan da dijagnosticira i lijedi va5
zdravstveni problem? Je li ova privladna osoba dovoljno pametna da zadrZi va5
interes u razgovoru?
Implicitne teorije inteligencije mogu se razlikovati od kulture do kulture. Na
primjer, postoje podaci koji pokazuju da Kinezi u Tajvanu u svoju zamisap in-
teligencije uk[juiuju interpersonalne (metluljudske) i intrapersonalne (razumije-
vanje samog sebe) vje5tine (Yang i Sternberg, 1999.). Pojam inteligenciie u seoskim
podrudjima Kenije ukljuduje i moral i kognitil'ne vje$tine (Grigorenko i siu.' 2001 ).
Stoga bi se ono Sto smahamo obuhvatnom procjenom inteligencije moglo razli-
kovati od kulture do kulture (Sternberg i Kaufinan, 1998.).
dak su i u Sjedinjenim DrZavama mnogi ljudi u novije wijeme podeli sinatrati
vaZlima ne samo kogqitivne aspekte inteligencile ved i njezine emocionalne as-
pelte. Mayer, Salovey i Caruso (2000.) definirali su emocionalnu inteligenciju
kao "sposobnost percepcije i izraLavanja emocija, asimilacije emocda u mist1-e-
qie, razumijevaqia irezoniranja s emocijamai regulacije emocijakod sebe i drugih"
(str. 396). Postoje dokali u prilog postojanju neke wste emocionalne inteligencije
(Ciarrochi, Forgas i Mayer, 2001.; Mayer i Sirlovey, 1992; Salovey i Sluyter'
1997.),iako podaci nisujednoznadni (Davies, Stankov i Roberts, 1998.). Pojam
emocionalne inteligencije takotlerje zadnjih godina bio vrlo populariziran (Gole-
man, 1995., 1998.). S njim je povezan pojam socijalne inteligencije, koja pred-
stavljd sposobnost razumijevanja i interakcije s drugim ljudima (Kihlstrom i Can-
tor, 2000.). Istraiivanja takotler pokazuju da su varijable lidnosti povezatre s in-
teligencijom (Ackerman, 1996.). . /
Eksplicitre definicije inteligencije takoder su de\to usmjereie na procjenu.
Zapravo, neki supsiholozi, poput EdwinaBoringa (1921.),bltzadovoljni definira-
njem inteligencije kao onoga Sto mjere testovi inteligencije. No taje definicija, na
nesre6u, cirkulama jer je prema njoj priroda inteligencije ono Sto se testira, ali
486 Kognitivna psihologija
ono Sto se testira mora nuzno biti odredeno prirodom inteligencije. stovile, ono
5to razliditi testovi inteligencije ispituju nije uvijek isto. Razliditi testovi mjere
donekle razlilite konstrukte (Daniel, 1991.,2000.; Kauftnan,2000.; Kauftnan i
Lichtenberger, 1998.), tako da nije mogu6e definirati inteligenciju kao ono 5to
testovi mjere, kao da svi oni mjere istu stvar. Iako veiina kognitivnih psihologa ne
' ide u takve ekstreme, tradicija pokuiaja razumijevanja inteligencije mjerenjem
njezinih razliditih aspekata ima dugu povijest.
. Usput redeno, odgovori na pitanja s podetka poglavlja su sljede6i:
1. Svije6e se desto rade od loja, kao 5to se automobilske gume Eesto rade od
(c) kauduka.
2. l00o/o,.75 i " su kolidine koje se uzastopno smanjuju za IJ, tako da je todan
odgovor koji dopunjava niz (c) jedna detvrtina, koja predstavlja daljnje
smirnjenje za f,.
3. Prvi nizje sadrZavao krug i kvadrat, zatim dva kvadrata i lcug, zatim tri
kruga i kvadrat. Sljede6i niz podinje s tri trokuta i kvadratom,,nakon kojih
slijede (b) detiri kvadrata i trokut.
4. Osoba koju ste upoznali je lailjivac. Kad bi djevojka o kojoj ta osoba go-
vori bila islaena, rekla bi daje iskrena. Kad bi bila lailjivica, lagala bi, i
rekla da je.iskena. Dakle, bez obztra na to je li djevojka islaena ili laZe,
rekla bi daje iskrena. Buduii daje dovjek kojeg ste upoznali rekao kakoje
djevojka rekla da je laZljivica, on sigurno ne govori istinu te je, dakle,
laZljivac.
MJERE I STRUKTURA INTELIGENCIJE
Povijest testiranja i mjerenja inteligencije
ZaEetke suvremenih mjera inteligencije obidno moZemo nadi u jednoj od dvije
vrlo razlidite povijesne hadicije. Jednaje tradicija bila usmjerena na sposobnosti
nil.e razine, psihofizidke sposobnosti (poput osjetre oltrine, tjelesne snage i mo-
toridke koordinacije), dok je druga bila usmjerena na sposobnosti viie razine,
sposobnosti prosudivanja (koji tradicionalno opizujemo kao one koje su pove-
zane s miSljenjem). Zastanite na trenutak da biste razmislili o sebi i nekim bliskim
osobama. Kako biste procijenili svoju inteligenciju i inteligenciju tih osoba? Cini
li vam se da su u tom procjenjivanju vaZnije psihofizidke sposobnosti ili sposob-
nosti prosu<livanja?
Francis Galton (1822-lgll)je vjerovao da je inteligencija funkcija psihofi-
zidkih sposobnosti, i nekoliko je godina odrZavao dobro opremljeni laboratorij u
kojem su posjetitelji mogli biti izmjereni na ditavom nizu psihofizidkih testova.
Ti su testovi mjerili Siroki raspon psihofizidkih vjeitina i osjetljivosti, poput raz-
likovanja teZine (sposobnosti da se uode male razlike u teZini predmeta), osjetlji-
vosti na visinu tona (sposobnosti da se duju male razlike izmeilu tonova) i tjelesne
snage (Galton, 1883.). Jedan od brojnih odulevljenih Galtonovih sljedbenika, Clark
Wissler (1901.), pokuSao je ustanoviti veze medu razliditim testovima, koje bi
 14 . Ljudska i umjenra inteligencija 487

ujedinile razlidite dimenzije inteligencije s psihofizidkom osnovom. No na Wissle-
rovu veliku Zalost, nije bilo mogude otlciti nikakve ujedinjavajuce veze. StoyiSe,
na osnovi psihofizidkih testova nije bilo mogu6e predvidjeti uspjeh u studijd. gto-
gaje psihofiziiki pristup procjeni intetgencije ubrzo gotovo fotpuno pao u zabo-
.rav, iako 6e se ponovojaviti mnogo godina kasnije.
Altematiw psihofizidkom pristupu razvio je Alfred Binet (1857-1911). On je
sa svojim suradnikom, Theodoreom Simonom, takotler pokulao procijeniti in-
teligenciju, no njihovje cilj bio aratno vi5e praktidan negoli posve znansweni. Od
Bineta su zattaLili da osmisli postupak za razlikov-anie norrnalnih od mentalno
relardiranih udenika @inet i Simon, 1916). Stoga su Binet i Simon zapodeli mjeri-
'ti inleligenciju kao funkciju sposobnosti udenja u akademskom okruienju. Prema
Biiretovir shvaCanju, za inteligenciju,je klju6no prosudivanje, a ne psihofizidka
oStrina, slaga ilivje$tina. , ,i-1 ,
' Prema Binetu (Binet i Simon, t916), inteligenbra misao (mentalna prosudba)
ukljudujetri razlidita elementa: usmjerenost, prilagodbu i kritidnost. Rairnislite o
tome kako vi sami ovog trenutka inteligentno koristile te elemente: usmjerenost
ukljuduje znanje o tome lto treba udiniti i kako to udiniti, prilagodba se odnosi na
prilagotlavanje strategte za izrnBavanje zadatka i zatim pra6enje te strategije
tijekom njezine pri4iene, a kritidnostje va5a sposobnost kritidkog vrednovanja
vlastitih misli i altivnosti. VaZnost usmrjerenosti i prilagodbe zasigumo se uklapa
u suwemen4 glediSta inteligencije, a Binetova ideja o lritiEnosti zapavo izgleda
vidovitom, ako uzmemo u obzir suwemeno uvaZavanje metakopitivnih procesa
kao kljudnih aspekata inteligencije.
U podetku, dok su Biaet i Simon tek razvijali qvoje testove inteligencije, za-
nimalo ihje da prona(fu neki nadin za usporedbu inteligencije odredenog djeteta s
inteligencijom druge djece iste konolo5ke dobi. U tu svihu odludili su odrediti
mentalnu dob svakog djeteta- prosjelnu razinu inteligencije za bsribu odredene
dobi. Dekle, mentahra dob od 7 godina odnosi se na razinu mi5ljenja kojuje dose-
gao prosjedni sedmogodi5njak. Mentalna dobje bila dobarpokazate{i za uSpored-
bu bdredenog sedmogodi5njaka s drugim sedmogodiSnjacima, no uporaba men-
t'lne 6o6i oteZala je'usporedbu relativne inteligencije djece razlidite konoloSke
dobi.
William Stem (1912)je predloZio da umjesto toga pSocjenjujemo inteligenci-
ju ljudi uporabom kvocijenta inteligencije (IQ): omjera mentalne dobi (MD) i
lcronolo3ke dobi (KD)pomnoZenim sa 100 (slika 14.1). Ovaj omjer se moZe mate-
matidki izraziti na sljededi nadin IQ = GrV{DIKD) 100. Stoga, ako Joanina mental-
na dob od 5 go{ina odgovara njezinoj laonoloikoj dobi od 5 godin4 njezin 6e
kvocijent inteligencije biti prosjelan i iznosit 6e 100, buduci daje (5/5) I00 =
100. Kad je mentalna dob vii.a od konololke dobi, omjer 6e dovesti do IQ-a
ve6eg od 100, a kadje laonoloika dob vi3a od mentalne, omjer 6e dovesti do IQ-
a manjeg od 100. Kvocijenti inteligencije koji su izraZeni kao omjer mentalne i
kronolo$ke dobi nazivaju se klasidni kvocijenti inteligencije.
Klasidni kvocijenti inteligenci*je takoder su se, iz razliditih razloga, pokazali
nepriHadnima. Na primje4 povecanje mentalne dobi usporava se otprilike u dobi
od 16 godina. OsmogodiFnjak s mentalnom dobi od 12 godina vrlo je bistar, me-
tlutin" jeste li sigurni da je 40-godi5njak s mentalnom dobi od 60 podjednako
inteligentan, iakoje IQ omjerjednak ked obojice? Sto znaii mentalna dob od 60?
488 Kognitiwa psihologija
Normalna distribucija devijacijskih lwocijenata inteligencije
Ova sllka prlkazuJe normalnu dlstrfbuciju primljanjenu na lQ, ukuucujudl ld6ntlflcir4u66 oznake kole
se ponekad rabe za opis razlldltlh razlna lQ-a. Vaznoje da to oznake n6 shvatita pruozbiljnojsr su ons
samo pribliZni, a ne znanstvonl oplsi uratka.
PrblBnlpctotak
poJ€dlm6 u pol€dlnh
dlelovlma nmdm
krlw[e
Siandsdno
dovl.ladlo
lO @uhd
PiFtotak
25e10 25 17fi 63 75 84 et960A
Danas psiholozi rijetko rabe kvociiente inteligencije koji se zasni-r,aju na mental-
noj dobi. Umjesto toga, istraZivadi su se usmjerili.na usporedbe n{era koje se
osnivaju na pretpostavljenim normalnim distribucijama testovnih rezultata u ve-
likim populaciiama. Rezultati koji se zasnivaju na odstupanjima (devijacijama)
od prosjednog rezultalia u normalnoj distribuciji testovnih rezrrltata na testu in-
teligencije nazivaju se devijacijski kvocijenti inteligencije. IVkrogi kognitivni teo-
retidari vjeruju da kvociienti inteligencije pruZaju samo nepotpuou mjeru inteligen-
cije, kao 5to demo raspraviti kasnije.
Skale inteligencije
Lewis Terman sa SveudiliSta Stanford oslonio se na rad Bineta i Simona u Europi,
te konstruirao najraniju verziju onoga 5to 6e postati poznato kao Stanford-Bine-
tove skale iuteligencije (Temran i Merrill, 1937., 1973.; R. L. Thomdike, Hagen i
Sattler, 1986.; tablica 14.l). Godinamaje Stanford-Binet test predstavljao stan-
dard za testove inteligencije i jo! uvijek se Siroko primjenjuje. No vjerojatno se
joS vile primjenjuju konkurentske Wechslerove skale, nazvane po svom autoru
Davidu Wechsleru.
Postoje tri razine Wechslerovih skala inteligencije, ukljudujuCi tre6e izdanje
Wechslerove skale inteligencije za odrasle (WAIS-ru , Wechsler Adult Intelli-
gence Scale), trede izdanje Wechslerove skale inteligencije za djecri (WISC-U,
Wechsler Intelligence Scale for Children) i Wechslerove skale inteligencije za
djecu pred$kolske i rane Skolske dobi (WPPSI, WechSler Preschool and Primary
Scale oflntclligenoe). Wechslerovc skale daju tri rentlttta: verbalni rezultat, ne-
 14.Ljudskaiumjcbainteligencija 489

490 Kogttitivna psihologija

p[![[$[ Stanford-Binetovaskalainteligencije
Primjeri pitanja koj€.rabimo kroz dltavo ovo poglavlje nisu stvama pltania iz bilo koi€ od skala, ved je
njihova svfia samo da ilustrir4u vrste pitanja kola bi se mogla javiti u svakom od glavnih sadrZainlh sfisff,fl Wechslerova skala inteligencije za odrasle (WAIS)
podru|ia testa. Kako blste vl odgovoriti na ta pitanja?,Sto vaSi odgovori govore o vasoj Intellgenciji. Po 6emu sa, na osnovi ovdj€ prikazanih podrudjasadrzaja i vrsta pitanja, Wechslarova skala razlikuje
od Stantord-Binetove?

PODRUE'E OBJASNJENJE PRIMJER MOGUcEG PODRUEJE OBJASNJENJE PRIMJER MOGUCEG

SADFZAJA ZADATAKA/PITANJA ZADATKA/PITANJA SADRZAJA ZADATAKA/PITANJA ZADATKA/PITANJA
Verbalm slala
VetbalNvoninnie
Rjecnik Dotlnlratl zna6eni6.ij66i. Sto znaol rijs6 marliiv?
Shva6anjs Odgovodtl na pitania iz podru6ja Sto haei l€d ljudi kazu: "Bolj6 sprijeiiti nego tiie
Shvadsnlo Pokazatl razumlovanie aSto se n€6to
ZaSto {udi ponekad posuduiu novac? zdravorzumskog i pEktidnog re- 6iti"? ZaSto osudenl ziodinci idu u avol?
zoniranja.
doga(h tako kako 3o dogada.
Apsurdl Pronadl apsurdno ili n@bieno obiljszJo (Uooiti da hokoiagi ne klEu naiezaru u
Rj€dflik DetiniEti maeenjo riiadi. Sto aadi rij€6'upomn"? Sto znadi rijse "arhs-
ologl.ia"?
slika. kolo lstow€milo skadu pllvaGl u kuPs-
Obavijestenost PruZiti opd€po:nate informacijo. Kako ss zove supruga pr€dsjednlka dr:avs? Koja
dlm kostknkna)
predmeta su tri najveda gEda u Hrvatskoj?
Vortahi odnosi Rsdl po 6emu su dva ili td (tJoClti da et,abuka, banana i naranca 0nformacije)
Sli6nosti Oblasniti po domu su dva prcdmet Po 6€mu su slieni noj i pingvin? Po 6€mu su slidni
m€dusobno sll6na, a razllcita od lsstlvE, sli Salica nij6.)
lll poima sli6ni. svjetiljka i grijali€?
Csh/dog ptsdmota.
Ra&maniB Rijegiti j€dnostavne v€rbalno iza- Ako P€ul ima 14.40 kuna i lspi dva sgndvlda, od
Ktnntl&,tlwto rwtitull iang radunske prcbleme. koiih svaki kogta 5.25 kuna, koliko ds mu novaca
ostati? Ako putujste brzinom od 60 kr/h, ra
Nizovl brolova Dopunltl nlz brojava. Ako s€ niz sastoil od brcleva 1, 3, 5, 7, I,
koliko C6te sati prije6i 1200 km?
koJi d€ Uol biu sli€d661 u nlzu?
Rspon pm6enja Slulatl nlz aamenki (brojeva), a Ponovit6 ove brcjilo unatEg: "9, 1, 8, 3, 6."
Ra&fianJo RiJe6itl ,€dnoEtavno v€rbalno izralona Ako Madla lma 6 labuka, a leli ih pravt
aammK atim ih ponovitl lli unapriled ili
problem€. Ponovite ove broieve.istim redom koiim du ih ja
ralunske dno pod[elltl lzm€du sebo I dvliu svollh
unatag ili ijedno i drugo- redi: "6,9,3. 2.8".
prliat€Ulaa, kollko C€ iabuka datl Evakol
.pr|lalsljlcl? Neverbalna sle,la

Sllrpvnolapsaakfr7p @nlE,nle Sa6tavlianie Sastaviti dij6lov6 slagalica tako da Sastavite ove dielovs olagalics tako da nelto.

't'l.dlaot[.zs ktol pot€bno pr€dmEta prilczuj€ odrcdeni uobi6aj6ni prikauje.

Rljsgitl olagalicu u lo Sestavito ove dilslov€ tako da oblikuiu
kombinlratl diloloro goome,triisklh llkova (g@mat|lsld lll0.
pr€dmet,
X X
I stavttl lh igko da oblikuiu odl€donl
Slagania kocki Upotruebiti dvobojns k@ke a Slolite kocke s lljeva strfls tako da odgovaEju
slagaje Eorka koji j€ id6nti6an prodlosku s dsne siEn€.
goorn&ijsld lik
predlosku,
aztzvt
f\//.8fl{or.od7p

Pamdenle
pananle
.e6€nlca Saslugdl rscanicu I ponovitl le tocno Ponovlt€ 3U€dECu rsCanicu: 'Harlsn Jo
IITI
Dopunjav;inje sllka Redi gto nedostaie na svakoi slici. Sto nsdostaje na ovoi slici?
onako kEkolu le lopitlvac prodl{ao,
M
kasno otisao spavati, asfi€dgd8g se iutra
larc probudio."
Parnd€nie aamonki Saeh6ad nlz amenki (bro,iova), a zatlm Pmovhe w6 brcjsvs unahag: '9, 1, 3, \t/
lh pono/hilllnavedenlm redosliiedom lll 6.' Slagaje slika (strip) Poredaii sliko nallk stripu krcnole Poredaito ove sliks tako da prikaju pri6u, a
unatrag lll i unaprijsd i unatrag. Skim redom, tako da prikaju kG zatim rmit€ sto s€ dogada u toj priel.

PamCenle predmeta Glsdatl lGko lspttivaE pol@uJe nlz
prcdmota na slici, a zqtim pol@zatl to
prsdmst€ btlm rodoclii€dom lco 6to jg
to isPiti\raC u6lnlo.
(Pol(alite mrftvu, zatlm motlku, zatlm
herentnu pri6u.
cvil€t, zatim stasilo, zatim loptu.)
Sifrimle iliamlmli- Na osnovi kljuCa po koj6m sakom
vanja znakova simbolu odgovara odredsni broj,
otisnutim simbolima pridodati
bpjeve.
?
-'F .6
Pa.:ljivo pogledaita kljue a Sifdranjs, koil
pokazuje kojm simbolu odgova€ koji brci. U
prona polja ispod svakog simbola upi$ite
odgova€iu6i broj-

verbebi. rezultat i ukupni rezultat. Verbalni rezultat zasniva se na subtestovima

po'put rjednika i sliEnosti, u kojima ispitanik teba redi po demu su dvije stvari
sliEne. Nevertalni rezultat se zasniva tra testovima poput dopuf,javatja slika, koji
zahtijevaja identifikaciju dijela koji nedostaje m slici nekog predmeta, te slaga'
nja slika (snip), u koj€m se od ispitanika traZi da poreda izmije ane crteZe nalik
 14 . Ljudska i umjetra inteligencija 491

492 Kognitivna psiholo gij a

onima iz stripa tako da daju koherentnu pridu. Ukupni rezultat je kombinacija
verbalnih i neverbahih rezultata. Tablica 14.2 prikazuje vrste destica,i? svakog od
Wechslerovih subtbstova za odrasle, koje iete moZda ieljeti usporediti s onima u
Stanford-Binetovim skalama.
Wechslerova koncepcija inteligencije je, poput Binetove, nadilazila ono Sto
mjere njegovi testovi. Iakoje Wdchsler odito vjerovao u wijednost pokuSaja mjers-
nja inteligencije, svoju koncepciju inteligencije nije ogranidavao na testovne te-
zultate. Wechslerje vjerovao daje inteligencija srediSnja u na5em svakodnevnom
Zivotu: Inteligenciju ne predstavljaju ni samo testovni rezultati niti dak nai uspjeh
u skoli. svoju inteligenciju ne rabimo sarno za rjesavanje testova i pisanje doma6ih
Usporedbe medu nekima od strukturalnih pristupa inteligen-
cul
lako su Spearman, Thurstone, Guilford i Vemon svi koristili faktorsku analizu da bi odredili faktore koji
su u osnovi inteligencije, svaki od njih dosao le do drugacijih zaktiucaka o struKuri inteligencije. Koji
model naijednostavnije, a ipak najobuhvatnijs opisuie strukturu inteligencije onako kako je vi shva-
6at€? Kako pojedini modeli oblikuiu nage shvadanie inteligencije?
Sp*ifidne
"oo3$io",,
sposobnosti

zadada, vei takoderu svojim odnosima s drugim ljudima, udinkovitom obavljanju

svojeg,posla i opdenito u upravljanju svojim Zivotom.
ffi
Usmjerenost na mierenje inteligencijeje samo jedanod nekoliko pristupa teoriji
i istraZivanju inteligencije. U ranijim poglavljima ove ftrrjige, vezano uz druge
teme kognitivne psihologije, pojavila su se barem dva od kljudni! pitanja pristupa
ffiwm
K
w
E
"@@
istraZivanju inteligencije. Kognitivni psiholozi narodito desto pitaju (l) hebamo
li se usmjeriti na mjerenje inteligencije ili na intelektualne proceso? (2) 3to je u
, osnovi inteligencije: genetsko naslijede pojedinca, njegova stedena obiljeZja ili
neka wsta-interakcije ovih dinitelja? I
- I I I I I
Verbalm Verbalna Broievi PGtor Pam6€nie Induldivno PBrceptima
@umij6vanie fluentnost rsonlranle DUtna
(b)
Faktorska analiza inteligenciie OpoEcljo
Kogniclja
Psiholozi koje zanima struktura inteligencije oslanjali su sp na faktorsku analizu Pan#enle
Dlvqgsh produkclja
kao neophodno sredswo za svoja istraZivanja. Falrtorska analiza je statis{dka Konvdgblna prcdukcla
Ewluaclja
metoda za podjelu konstrukta - u ovom sludaju inteligencije - na viXe hipotetskih Grupnl faktod
faktora ili sposobnosti za koje ishaZivadi vjeruju da trine osnovu individualnih P,oduko
visag r6da

razlika u uratku na testu, Dobiveni spe-olfidni faktori, naravno, i dalje ovise o Jedlnl@ Grupni

specifidnim postavljenim pitanjima i zadacima: 1- r- Kage

Odnosi
fakiorl nEeg
bd6
Sustavl Sp*ili6nl
Faktorska analiza zasniva se na proudavanju korelacija. Osnovnaje.ideja da Tnns{@lj6 laktorl
il ilil il 1il tl ilil ililil il il ililil ilil t
lmplikaciio
Sto su dva testa u viBoj korelaciji, to je vjerojahrije da mjere istu stvar: U (o
istraiivanjima inteligencije faktorska analiza moie,sadrZavati sljede6e korake:
Sad'Irll
(1) na velikom broju sudionika primijeni se nekoliko testova sposobnosti, (2) Simboll6kl

izradunaju se korelacije meclu tim testovima, i (3) te se korelacije statistidki 56mntlaki

analiziraju da bi se svele na relativno mali broj faktora koji sum.iraju uradak
sudionika na testovima. IstraZivadi u ovom podrudju uglavnom se slaZu oko
ovog postupka i primjenjuju ga, no dobivene faktorske strukture inteligencije
ipak su razlidite kod raznih teoretidara. Medu mnogim konkurentskim faktor-
skim teorijama vjerojatno su najvaZnije Spearmanova, Thurstoneova, Guilfor-
dova, Cattellova, Vemonova i Carrollova. Slika 14.2 suprotstavua detiri od
navedenih teorija.
Spearman: og" faktor
Charlesu. Spearmanu (1863-1945) obidno se pripisuju zasiuge za izum faktorske
analize (Spearmano 1927.). Koriste6i faktorsko-analitidka istraZivanja Spearman
je zakljubio da kod inteligencije moZeno radikovati jedan generalni (op6i) fak-
PoGga.lr{
Slusnl
Mdni -
tor, koji sudjeluje u uratku na svim testovima mentalnih sposobnosti, te niz speci-
fidnih faktora, od kojih svaki sudjeluje u uratku na samojednoj vrsti testova men-
talnih sposobnosti (npr. aritrnetidkim zadacima). Prema Spearmanovu gledi5tu,
specifidni su faktori manje zanimljivi zbog svoje uske primjenjivosti. Za Spear-
manaje generatd faktor, kojije nazvao "g", onaj kojije kljutan za razumijevanje
inteligencije. Spearman je smafiao da "g" odraZava "mentalnu energiju". Mnogi
psiholozi i danas vjeruju daje Speannanova teorija u osnovi todna (npr. Jensen,
1998.; vidi eseje u Stemberg i Grigorenko,2002.).
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija 493

rstone: Primarne mentalne sposobtosti

494 Kognitivna psihologija
Th u
Nasuprot Spearmanu, Louis Thurstone (1887-1955)je zakljudio da srZ inteligen- Vemon (1971.), kojije nadinio opdu podjelu na praktidno-mehanidke i verbalno-
cije ne dini samo jedan, ve6 sedam faktora, koje je nazvao primarnim mentalnim obrazovne sposobnosti.
sposobnostima (Thurstone, 1938.). Prema Thurstoneu, primarne mentalne sposob- U novije je vrijeme John B. Canoll (1993.) predloZio hijerarhijski model in-
nosti su sljede6e: teligencije koji se temelji na njegovoj analizi viBe od 460 nizova poclataka priku-
1. Verbalno razumijevanje: mjeri se testovirna rjednika pljenih izmeclu 1927 . i 1987 . godine. Njegova analiza obuhvada vi5e od 130.000
2- Verbalna fluentnost: rnjeri se vremenski ogranidenim testovima u kojima ljudi iz razliditih slojeva te dak i razliditih zemalja (iako su zemlje izvan engleskog
govomog podrudja slabo zastupljene). Model kojije Carroll predloZio na osnoyi
se od sudionika fraZi da smisli ito je moguCe vi5e rijedi koje podinju odre-
denim slovom ovog monumentalnog pothvata je hijerarhija koja sadrZi ai sloja: I.sloj, koji u-
k$uduje brojne uske, specifidne sposobnosti (npr. sposobnost sricanja, brzinu re-
3. Induktivno rezoniranje: mjeri se testovima kao Sto su analogije i dopunja- zonira4ia); II. sloj, koji ukljuduje razliEite Siroke sposobnosti (npr. fluidnu in-
vanje nizova brojeva teligenciju, kristdliziranu inteligenciju) i ltr. sloj, koji predstavlja opdu inteligen-
4. Prostoma vizualizacija: mjeri se testovima koji zahtijevaju mentalnu ro- ciju, slidnu Spearmanort g. Najzanimljiviji od ti_h slojeva je srednji sloj, koji nije
taciju slika predmeta ni preuzak ni pretjerano obuhvatan.
5. Numeridka sposobnost: mjeri se testovima radunanja i rjelavanja jed- Osim fluidne i kristalizirane inteligencije, Canol u srednji sloj ukljuduje ude-
nostalrrih matematidkih problema nje i procese pam6enja, vidnu percepciju, sluSnu percepciju, lakodu produkcije
6. Pam6enje: mjeri se testovima dosjeianja rijedi i slika ideja (slidnu verbalnoj fluentnosti) i brzinu (koja ukljuduje i op6u bzinu odgo-
varanja i brzinu davanja todnih odgovora). Iako Carroll ne donosi nilta bitro novo,
7. Perceptivna brzina: mjeri se testovima koji od sudionika zahtijevaju da pre-
buduii da su mnoge sposobnosti iz njegova modela ve6 spomenute u drugim teo-
pozna male razlike u slikama ili da prekriZi slova as u nizovima razliditih
rijama, on majstorski integrira Siroku i raznoliku faktorsko-analitiiku literaturu,
slova
dajuii time svojem modelu veliku teZinu. Dok je faktorsko-analitidki pristup na-
gla5avao strukturu inteligencije, informacijski pristup nagladava procese.
G u i lfo rd : Stru ktu ra i ntel ekta
Ekstremna suprotnost Spearmanow modelu g-faktoraje J. P. Guilfordov (1967.,
1982., 1988.) model struldure intelekta (SOI model, od engl. structure-of-inte-
Ilect), koji, u jednoj verziji teorije, sadrli i do 150 faktora. Prema Guilfordu" in-
PROCESI OBRADE INFORMACIJA I
teligenciju moZemo shvatiti kao kocku koja predstavlja presjeke triju dimenzija
(slika 14.2): razliEitih, operacija, sadrZaja i produkata. Guilford operacije smatra
INTELIGENCIJA
jednostavnim mentalnim procesima, poput pamdeqia i evaluacije (procjenjivanja
i prosudivaqja, poput odredivanjaje li odredenatwdnja dinjenica ili stav). SadrZaji Kao 5to smo vidjeli u pretlodnim poglavljima, teoretidare obrade informacija
su vrste termina koji se javljaju u probleriru, poput semantidkih (rijedi) i vidnih
zanima kako ljudi mentalno manipuliraju onim Sto ude i znaju o svijetu. Nadini na
(slike) sadrZaja. Produtti su wste traZenih reakciia, poputjedinica (pojedinih rijedi, koje razliditi istraZivafi procesa obrade informaciia proudavaju inteligenciju prven-
stveno se razlikuju s o$zirom na sloZenost procesa koji se proudavaju. Ovaj pri-
brojeva ili slika), Hasa (hijerarhija) i implikacija (slika 14.2).
stup zastupaju, izmeClu ostalih, Ted Nettelbeck, Arthur Jensen, Earl Hunt, Herbert
Ako smatrate da je viSe od 100 faktora previ5e, niste jedini. S vama se slaZe Simon ija. Svi navedeni istraZivadi smatraju da su brzina i todnost obrade infor-
povelik broj psihologa (npr. H. J. Eysenc! 1967.; Hom i lfuapp, 1973.). MoZda macija vaZni d.initelji inteligencije. Uz brzinu i todnost obrade, Hunt je r"matrao
najwedniji Guilfordov doprinos jest sugestija da u svojem shva6anju i procjeni i verbalnu nasuprot prostomoj sposobnosti, kao i sposobnost palnje.l Simon ija
inteligencije moramo uzeti.u obiv razlidite wste msatulnih operacija, sadrZaja i razmatrali smo inteligentnu obrddu relativno sloienih kognitivnih zadatka, poput
produkata. onih povezanih s rjeSavanjem problema. No razmotrimo najprije brzinu.

Cattell, Vernon i Canoll: Hijerarhijski modeli

Stedljiviji nadin baratanja nizom faktoraje hijerarhijski model inteligencije. Pre-
Teorije brzine obrade informacija
ma jednom od takvih modela, koji je razvio Raymond Cattell (1971.), op6a in-
teligencija sadrZi dva glavna subfaktora, koji su opisani u 13. poglavlju: fluidnu Vrijeme inspekcije
inteligenciy-u (brzinu i toEnost apstraktnog rezoniranja, narodito kod novih proble- Ted Nettelbeck i suradnici (npr. 1987.; Nenelbeck iLally,1976.; Neuelbeck i
ma) i kristaliziranu inteligenciju (akumulirauo znanje i rjednik). Ti glavni subfak- Rabbitt, 1992.; vidi takoder Deary, 2000.; Deary i Stough, 1996.) predloiili su
tori obuhvadaju druge, specifiEnlje faltore. Slidno gledi5te predloZioje i Philip E. pokazatelj inteligencije povezan s brzihom, koji ukljdduje kodiranje vidnih infor-
maclja za laatku pobranu u radnom pamienju. Kad bists primjenjivali Nenel-

Zalto su neki ljudi bistri-
ji od drugih? To pitanje
mudi mislioce joS od an-
tidkil wem€na, a odgo-
vor je u velikoj mjeri i
daljc nepoznat. Poku5a-
vajuii odgovoriti na ovo
pitanje, oni medu nma
koji se bave podrudjem
individualnih rulika za-
pravo postavljaju aqtno specifiinije pitanje: kojeje
porijeklo vmijance psihometrijskih testova inteli-
gcncije. IstraZivalki nalazi su ramoliki (vidi Deary,
2O00.a za kritiSki pregled). ldeja koja potiEe istra-
Zivmjajest da bi mogao postojati odretleni skup ele-
menJamtih psiholoSlcih ili bioloSkih procesa u koji-
ma postoje individualne rolike, kojc su onda u ko-
relaciji 5 realtatima na testovima kognitiwih sposob-
nosti. Te elemmtame procese traZimo u kognitiwoj
arhitektud, u psihofiziEkim adacims te u nia mih
fizioloikih i anatomskih mjera. Ovdje 6emo romo-
triti samojedan od tih procesa: wijeme inspekcije.
Da bisterffijeli Sto je uijeme inspekcije i kako se
procjenjujc, pogledajte sliku. Ona prikmje tipidan
signal,.podraZaj i mku, kakvi se nbe u postupku
odredivanja vremena impekcije. Signal upozonva
sudionika da de ulijediti podraZaj. Podraiaj (edna
pd prikuaih opcija) prikazuje se u tr4anju koje
moZe va'rirati od nekoliko milisekundi do nekoliko
stotinir niiliselandi. Muka amjcnjuje podrhZaj ne-
posredno.nakon njegova zauBetka. Sudionik odgo-
vam koji je od draju podrqiaja bio prikuan tako da
kaie na kojoj je strani bila dulja linija. Buina odgo-
vora nije vaina - ne mjeri rc wijeme reakcijp i sudi-
onici.odgovmju bzinom koja ini odgovara. Jedino
5to se biljelijest todnost njihovih odgovom za svaki
podnZaj: Tijgkom zdatka sudioniku se prikaZe na
stotine podmlaja s roliiitim trajmjiaa, od laganih
do te5kih- Ukupm realtat sudionika na uemenu
inspekcije je mjua koja pokaje koliko dobro on
moZe ixrliti vidnu diskririinaoiju pod uvjetima o-
grmidenog trajmja podmZaja. Ponekad sc kaZe da
su pojedinci s dobrim realtatima na wemenu im-
pekcije '"bolji u rmoj vidnoj obmdi", a ponekad se
Aate tek da imaju'leliku bzinu obrade infomaci
la
-U
usporedbi s kognitiwom obradom kocl odgolm-
nja na pitalja u testovima inteligcncije, wijeme ins-
pekcije jc wlo jednostawo; to jesg 6ini se da ono
mjeri anaho j€dnostavniju sposobnost koja ukljuddje
udinkovitost prijenosa infomacija od receptom do
prcesa odluke. Stogaje iznenatlujudi nalaz da po-
14 . Ljudska i umjetna inteligencija
n[_l
Vdjemo inspskcije
tt-tt
tr
tltt
il
Signal
Podftlaj
Vil6re
stoji tendencija da ljudi koji su bolji u zdatku ue-
mena inspekcije postiZu vile realtate na psihomel-
rijskim testovima inte'ligencije. To su pri ustanovili
Ted N€ttelbeck i Martin Lally 1976. godine, a otada
je repticirmo imogo puta (vidi pregled u Deary i
Stough, 1996.). Korelacija imedu uemena inspek-
cUe i rezultata na testovima kbgnitivnih sposobnosti
je oko 0.4- ne visoka, ali dovoljna dabije bilo roi-
mljivo i wijedno istaZiti.
U istraZivrojima su se pokuiali naii mci korcla-
ciie imedu uemena inspekcije i psihometrijske in-
teligetrcije. Jedm pravac istraiivanja umjerenje na
olhivanje.moZdanih procesa koji su prisutni i kod
izvottda adatka wemena inspekcije i kod rje5a-
vanja zdataka u kognitimim testovima- Na primjcr,
aamo da 6b, ako mozak deprivimo glukoze, do6i
do 6padojamnogih kognitiwih fimkoija vi5eg reda,
a takoiler i do pogorimja uem€na inspekcije (Stra-
chm i sur.,,2001.)' A-sa{a imamo podatke da s neka
od mot@nih podrutja koja su altivna tijekon za-
datka uemma iaspekcije ujcdno ona koja su ahiv-
na prilikom rjelavmja znthbka koji su pokaatelji
opie'inteligencije @eary i su., u tisku).
Opi$ju6i realtate istrativanja wemem impekcije
inteligf,cije provodenih- tijekom nekoliko godim,
nastojao sam istaknuti sljededih nekoliko todaks. (l)
dinjenica da postoji korelacija imetlu wemena ins-
pekcije i psihometrijske inteligencije je izn€nadujuea
i animljiva. (2) Kotelacija sama po sebi ne otlniva
ni5ta o mehanizrnima rzlika u ljudskoj inteligenciji,
ved prije pruia mjera daljnja istaZivmja. (3)Novi-
ja istraZivanja u podrudju genetike, psihofama-
kologije i slikowih prikm mozga ispituju osnove
a povczanost imetlu wemena inspekcije i inteligen-
cije i komk po korakunapreduje nale nmijwanje
wloga zbog kojih su neki ljudi bishiji od drugih
u posljedica povedane brzine sredi$njeg neuralnog prijenosa, no to obja5nje4ie za_
495
496 K ognitiv na p s iho lo gij a
beckow tehniku za mjerenje wemena inspekcije, udinili biste sljedeie: za svaki u
nizu podraiaja na radunalnom zaslonu prvo se prikaze fiksacijska todka (todka na
mjestu na kojem 6e sejaviti ciljni podraiaj) u frajanju od 500 milisekundi, nakon
toga slijedi pauza od 360 milisehrndi, zatim prezentacija ciljnog podra iaja o&e_
tlenog hajanja, te naposljetku vidna maska (podraZaj koji brile nag u ikonidkom
pamdenju).
Ciljni podraiaj sadrZi dvije okomite linije nejednake duljine (npr. 25 mn i 35
mm), koje su na vrhu poravnate vodoravnom poprednom linijom. Kra6a liniia
moZe biti smje3tena na lijevoj ili na desnoj strani podraZaja. Vidna se maska sa_
stoji od para linija koje zu deblje i dulje od Iinija ciljnog podrifiaja. Zadatak je
sudionika dapregleda ciljni podrazaj i odgovori na kojoj je strani bila ka6a linija,
tako da pritisne lijevu ili desnu tipku prekidada povezanog s radunalom koje biljezi
odgovore.
Kljudna varijablaje trajanje prikazivanja ciljnog podtaiaja., a ne bniria odgo-
vorapritiskom na tipku- Nettelbeck je operacionalno definirao wijeme insp€kciie
kao duljinuwemenaprikazivanja ciljnogpodrazaja nakon koje sudionikjoiuvijik
pokazuje stranu na kojoj je bila lsa6a linija s todnoidu od najmanje 90%. Netiel-
beck (1987.) je ustanovio da Su kra6a vremena inspekcije u korelaciji s vi5im
rezultarima na testovima inteligencije (tj. razliditim subtestovima wAis-a) u ra-
zliditim populacijama sudionika. Drugi istraZivadi potwdili su ovaj nalaz (npr.
Deary i Stough, 1996.).
Vrijeme izbome reakciie
Aithur Jensen (1979., 1998.) naglasava drugi aspekt brzine obrade informacija.
odreilenije, on je sugerirao da se inteligencija moze tumaditi u smislu brzine neu-
ralmg prijenosa. Drugim rijedima, pametna osoba je ona Ciji neuralni krugovi
brzo preaose informacije. Kadje Jensen izlozio ovu idej., nije bilo moguce izavno
mjeriti brzinu neuralnog prijenosa, tako da je on prvenstveno izudavao najblizu
lamjgnu za mjerenje brzine neuraftre obrade: vrijeme izbome reakcije (wijeme
'
koje je potrebno da od nekoliko mogu6nosti i2abiremo jedan odgovor). '
Na pri4ier, pretposravite da ste jedan od sudionika u Jensenovu pokusu. Sjedite
ispredplode nakojojje niz svjetala (slika 14.3). Kad sejedno od njih upali, od vas
i se odekuje da ga ugasite Stoje brZe mogude pritiskom na odgovarajuiu tipku koja
se nalazi ispod njega. Eksperimentator 6e tada i-zmjeriti vasu brzinu u izvotlenju
ovog zadatka.
Jensen (1982.) je ustanovio da su sudionici s vi5im kvocijentom inteligencije
(a vi biste, naravno, bili jedan od njih) inali laa6e wijeme reakcije (VR) od zudi-
onika s niZim kvocijentom inteligencije, pri Cemu je VR wijeme od trenutka kad
se upali svjetlo do trenutka kad se prst pomakne sa sredilnje tipke. U nekim
istrazivanjima su sudionici s vi5im kvocijentom inteligencije takoiler imali krade
vrijeme pokreta (d. wijeme izmedu trenutka kad se prst makne sa sredilnje tipke
i pritisne tipku ispod wjetla). Na osnovi takvih zadataka su T. E. Reed iJensen
(1991., 1993.) predloZili objainjenje prema kojern bi njihovi nalazi mogli biti
sadoskje spekulativno.
U novije wijeme istraZivadi su predloZili da bi na razhtite nalaze u vezi s
wemenom izbome reakcije mogao utjecati broj opcija za odgovaranje i zahtjevi
 14 r Ljudska i umjetna inteligencija
Jensenova aparatura
Za mjerenje'vremena izborne reakcije Jensen je koristio aparaturu poput ove prikazane na slici.
l.zboma tipka
za vidno pretraZivanje koje postavlja Jensenova aparatura, a ne sama brzina reakcije
(Bors, Macleod i Forrin, 1993.). Bors i suradnici su ustanovili da promjene broja
svjetala i velidine vidnog kuta na aparatu mogu smanjiti korelaciju izmetlu kvo-
cijenta inteligencije i vremena.reakcije. Stoga veza izmedu vremena reakcije i
inteligencije ostaje nejasna.
Brzina leksiikog pristupa i brzina slmultane ohrade
Poput Jensena, Earl Hunt (1978.) je predloZio mjerenje in-
teligencije s obzirom na brzinu. Medutim, Hunta je poseb-
no zanimala verbalna inteligencija, tako da se usmjerio na
bninu lel<siikog pristupa -brzinu kojom moZemo prona6i
informacije o rijedima (npr. imena slova) pohraqjene una$em
dugorodnom pam6enju. Za.mjerenie te brzine Hunt je
predloZio uporabu mjerenja wemena reakcije u zadatku us-
poredivanja slova (Posner i Mitchell, 1967.).
Zamislite, na primjer, da sud;ielujete u Huntovu
istraZivanju. Pokazali bi vam parove slova poput'A A", 'A
a" ili 'A b". Za svaki par morali biste odrediti jesu li slova
koja ga dine istog imena (npr. "A a" su slova abecede koja
imaju isto ime, dok 'A b" nisu). Takoiler biste {eSavali r
jednostavniji zadatak u kojem biste morali odrediti jesu li
slova fizidki identidna (npr. 'A A" su fizidki identidna slo-
va, dok "A a" nisu). Hunta bi narodito zafiifiala razlika u
brzini iznedu prvog niza zadataka, koji sadrZi usporedbu
po imenu, i dr',tgognza zadataka, koji sadrZi usporedbu po
fizidkim obiljeZjima. Huntbi razmotrio razliku u valim we-
menima reakcije za svaki od zadataka da bi dobio qieru
va5e brzine leksidkog pristupa. Dakle, on bi iz svoje
497
498
Earl Hunt je profesor
psihologile i pridruZeni
profesor radunalstva
na Sveudili5tu Wash-
ingrton. Proveo ie ma-
dajna istraZvanja mo-
dela radunalne simu-
Radno pamcenje
lacije induktivnog re.
zonirania, prirode in-
teligencije te promiena
pamdenja i rezonira-
nja izaaranih li*otina-
Kognitivnapsihologija
jednadibe oduzeo wijeme za usporedbu po fizidkim svojswima. Za Hunta je wi-
jeme reakcije kod odludivanja da su "A A'fizidki identidni nevaZno. Ono Sto ga
zanima js sloZenije vrijeme reakcije - ono za prepoanavanje imena slova. Hunt i
suradnici ustanovili su daje studentima s niZim verbalnim sposobn6stina potreb-
no dulje wijene za postizanje pristupa lelsidkim infomracijams nsgo studentima
s vi5im verbalnim sposobnostima.
Earl Hunt i Marcy Lansman (1 982,) su takoder proudavali sposobnost ljudi da
podijele svoju paZnju kao firnkciju inteligegcije. Na primjer. zamislite da od vas
traze da g'e5avate matematidke probleme i istovremeno pdtisnete tipku svaki put
kad dujete odretleni ton. MoZerno odekivati,da biste udfukovito riieSili matema-
tidke probleme i ujedno brzo odgovarali svaki put kad dujete ton. Frema Huntu i
Lansmanu, hteligentniji ljudi mogu bolje dijeliti wijeme izmedu dvaju zadataka
i udinkovito obavljati oba.
ZakljuEno, teorije brzine obrade infor-macija poku5avaju razlike u iateligenciji
objasniti razlikama u brzini razliditih oblika obrade informacija - vremenu ins-
pekcije, izbomom wemenu reakcije i vremenu leksidkog pristupa, za koje je sve
ustanovljeno da su u korelaciji s mjerama inteligencije. ovi nalazi sugeriraju da
bi viia inteligencija moglabiti povezana s brzinom razliditih sposobqosti obrade
informacija, ukljudujudi: (1) brZe kodiranje informacije u radno pamCenje,.(2)
brZe pronalaienje informacija u radnom pamdenju i (3) brZe odgovaranje. Zaito
bi brze kodiranje, pronalaienje i odgovaranje bili povezani s vidim rez,pltatima na
testovima inteligencije - da Ii oni koji brZe obraduju informacije ude vi5e?
Novija istraZivanja udenja kod starijih ljudi proudavala su postoji li veza iznedu
s dobi povezanim usporavanjem obrade informacija i (1) podetnin kodiranjem i
pronalaZenjem informacija i (2) dugorodnim zadrZavanjem (Nettelbeck, Rabbin,
Wilson i Batt, 1995.; vidi takotler Bors i Forrin, 1995.). Nalazi zugeriraju da veza
izrredu wemena inspekcije i inteligencije.mozda nije povezana s udenjem. Narodito
suNettelbecki suradnici ustanovili dapostoji razlika ianetlupodetnogpronalaZenja
i stvamog dugorodnog uCenja - dokje uradak u poeetnom pronalaZenju posredo-
van brzinom obrade (stariji, sporiji sudionici pokazali su deficite), dugorodno
zadrtavanje novih informacija (saduvano kod starijih sudionika) nije posredo-
vano brzinom obrade, vei drugim kognitivnim procesima, ukljuduju'6i strategije
ponavljanja. Stoga brzina obrade inforrnacija moie utjecati na podetni uradak u
zadacima dosjedanja i wemena inspekcije, no brzina nije povezana s dugorodnim
uienjem. MoidabrLa obrada informacija pomaZe sudionicima u onim aspektima
zadatzka u testovima inteligencije koji su vezani uz samo rjeiavaqie, a ne pri-
donosi stvamom udenju i inteligenciji. Jasno je da je u ovom podrudju potrebno
joS istrazivanja da bi se odredilo u kakvoj je vezi brzina obrade s inteligencijom.
Novija ishaZivanja sugeriraju da bi kritidka komponenta inteligencije moglo biti
radno pamienje. StoviSe, Kyllonen i Christal (1990.) su fwdili da bi inteligencija
mogla biti tek ne5to vi5e od radnog parnienja. Daneman i Carpenrer (1933.) su
traZili od sudionika da proditaju nizove ulomaka teksta, ta da se, nakon Sto su
qroditali ulomke, nastoje sjetiti posljednje rijedi svakog ulomka. Tumer i Engle
(1989.) su od sudionika traZili daizvrlenizzadataka radnog pamdenja. Ujednom
 14 . Ljudska i umjetnainteligenciia 499

zadatku, na primjer, sudionicimaje pokazan nizjednostavnih aritmetidkih proble-
ma, a nakon svakog od njih slijedilaje rijed ili broj. Primjertakvog zada&a bio bi
"Je li (3 x 5) - 6:7? STOL". Sudionici bi dobili nizove od dva do Sest takvih
problema i sve ih rije5ili. Nakon rjeiavanja problema u nizd pokuiavali su se
sjetiti rijedi koje su pratile problem. Broj rijeii kojih su se dosjetili bio je u vi-
sokoj korelaciji s iznjerenom inteligencljom. Stoga se dini da bi sposobnostpo-
hrane i baratanja informacijama u radnom pamdeoju mogla biti vaian aspekt in-
teligencije, iako vjerojatro nije sve ito Eini inteligenciju.
Ko gni tiv na p s iho lo gij a
Komponentna analiza programa za problem analogfie
Prilikom rieiavanja problama anatogiie, rlesavad prvo mora kodlrati problem A je prama B kao C
prema D- Zatim mora zakljuditi u kakvom su odnosu A i B. s[€deci korak
Jo mapiranjo tog odnosa
izmedu A i B na odnos izmedu c i svakog.od mogu6ih riesehja analog{e. Naposljetku rpsavad mora
primijeniti odnos da bl lzabrao koje od mogudih deBonia piedstavlja to6no rJesenje problema.

Komponentna teorija i rje5avanie sloZenih problema

U svojim ranim istraZivanjima inteligencije zapodeo sam rabiti kognitivne pri-
stupe za proudavanje obrade informacija u sloienijim zadacima, poput analogija,
problema nizova (npr. dopunjavanja brojianih ili slikovnil nizova) i silogizama
(R J. Stemberg,1977.,1983.,1984.a; virli 12. poglavlje). Moj je cilj bio ustano-
viti 5to je to 5to neke ljudi dini inteligentnijim procesorima informacija od drugih.
Idejaje bila da uzmemo vrste zadataka koji se rabe u konvencionalnim testovina
inteligencije te da izdvojimo lomponente inteligencije - mentalne procese koji
se koriste u obavljanju tih zadatka, poput prevodenja osjeurog ulaza u mentalnu
reprezentaciju, pretvaranjajeclne pojmovne reprezentacije u drugu i prevodenja
pojmovne reprezentacije u motoridki izlaz (R. J. Stemberg, 1982.b). Otada su
mnogi autori razradili i pro3irili ovaj osnovni pristup (Lohman, 2000.).
nijim sudionicima trebalo je vitrc vremena za globalno planlranje - kodiranje
Komponentna anallza razbija wijeme reakcije i postotak pogre5aka u za- problema i formulaciju opde strategije za pristup tom problemu (ili nizu proble-
dacima s obzirom na procbse koji dine zadatak. Ova vrsta analize otkrila je da bi ma) - no manje wemena za lokalno planlianJe - oblikovanje i primjenu sffategi-
ljudi analogije i slidne zadatke uporabom nekoliko komponentnih ja za detzlje z,ada&a (R. J. Stemberg, 1981.).
'nogli {e5avati
procesa, medu kojima su (1) kodiranje pojmova u problemu, (2) zakljudivanje o Prednost ved€g utolka wemena na globalno planiranje jest povedana vjero-
odnosima iznedu barem nekih od pojmova, (3) mapiranje tih odnosa na druge jatnost da de op'6a strategija biti todna. Stogq kad trosenje wemena donosi pred-
pojmove za koje se pretpostavlja dapokazuju slidneodnose, i (4) primjena odnosa nost, pametnijim ljudima de trebati dulje wljeme da nelto u6ine nego onima koji
o kojimaje ranije donesen zakljudak na nove situacije. su manje pametni. Na prinjer, pametnija osoba Ce utro5iti vi3e wemcna na
Razmotrite analogiju oDVJETNIK: KLIJENT :: LIJECNIK: (a. PACIJENT istralivanje i,planiranje potrebno zapisanje seminarskog rada, ali manje wemena
b. MEDICINA). Da biste rije5ili ovu analogiju, trebate kodirati svaki pojam u na samo pisanje. Ista takva razlika u raspodjeli vremena pokazanaje i u drugim
problemu, Sto ukljuduje percipiranje pojma te priziv informacija o tom pojmu iz zadacima (npr. kod rje5avanja fizikatnih problem4 Larkin, McDermott, Simon i
pamtenja.Zatimzakljutujeteo odnosupojmova odvjetnik i klijent-daprvipruZa Simon, 1980.; vidi R J. Stemberg, 1979., 1985.a). Drugim rijeEima, Cini se da
strudne usluge dru gom. Zalin mapirate odnos izpwe polovice analogije na drugu
pamehiji ljudi utro5e viie vremena na planiranje i kodiranje problema s kojima
su suodeni, ali manje wemena na bavljenje drugim komponentama inodenjaza-
polovicu analogije, pazeti da ukljuduje isti odnos. Naposljetkuprrzriienite tzi
datka. To bi moglo biti u vezi s ranije spomenutim mctakog4itivnim obiljeZjima
odnos da biste dobili zavrini pojam u analogiji, Sto dovodi do todnog odgovora
koja mnogi autori ukljuduju u svoje shvadanje inteligercije.
PACIJENT. (Slika 14.4. prikazuje kako bismo primijenili komponenbru analizu
na problem analogije A je prema B kao C prema D, pri 6emu je D rje5enje.) U slidnom kognitivnom pristupu Herbert Simon je prouEavao hteligentnu
Proudavanje ovih komponenata procesa obrade informacija otkiva vi5e od sa- obradu informacija kod ljudi u situacijama rjesavanja sloZenih problema, poput
mog mjerenja mentalne brzine.
igranja laha i izrade logidkih izvocla (Newell i Simon, 1972.; Simon, 1976.). Na
primjer,jedrrostavan, kratki zadatak mogao bi od sudionika zahtijevati da pogledaju
Mjereii samo brzinq dobio sem znaEajne korelacije imredu brzine izrrriava-
brojdani ili geometijski niz, zakljuie kojeje pravilo u njegovoj osnovi, te pogode
nja tih procesa i uratka u drugim, tradicionalnijin testovima inteligencije. Me- koji bi broj ili geomerijska figura m6gli biti sljedeii u uzu. SloLeniji zanaci
tlutim, znatno zaaimljivije je bilo otlcide cla sudlonici koji na fadicionalnim te- mogli bi ukljulivati neke od onih spomenutih u I l. poglavlju (npr. probleme w6e-
stovima inteligencije postiZu vi$e rezultatc trebaju dulje wijeme za kodiranje poj- va za vodu; vidi Estes, 1982.).
mova u problemu nego manje inteligentni sudioniol no to nadoknaduju to5enjem
U Simonovim istraiivanjima s Allenom Newellom i suradnicima izradene su
manje wemena na izvodenje preostalih kompone'nti zaclatka- Opienito, inteligent-
radunalne simulacije koji bi rjelavale ovakve sloZeneprobleme. Njihovaje zamisao
bila da se inteligencija shvati kroz rjelavanje vrlo sloZenih problema u kojima se
 14 e Ljudska i umjetra inteligencija 501
502
wijeme rjelavanja mjeri minutama, a ne sekundama, Simona su natolito zanima-
la ogranidenja koja postavlja radno pamdenje i nadini na koje inteligentnlii ljudi
organiziraju i rasporeduju procese kojima rjelavaju probleme' Upravo kao 3to
umjetno inteligentr[ii radunalni programi mogu biti izvedeni tako da udinkovitije
obavljaju razlidite postupke, inteligentniji bi ljudi trebali modi uEinkovitije koor-
dinirati baratanjementalnim postupcima. Jedan od nadina 2a prou6avanje mental-
ne udinkovitosti jest pomoCu bioloike analize;
Bioloike osnove inteligenciie
Iakojejasno daje ljudski mozak organ kojije odgovoran za ljudsku inteligenclju'
rana istraZivanja (npr. ona Karla Lashleya) koja su nastojala nadi biolo5ke poka'
zatelje inteligencije i drugih aspekata mentalnih procesa bila su potpuni proma5a'
ji, usprkos velikim naporima. No s razvojem sofisticiramjih mctoda prouEavanja
mozga podinjemo uvidati mogudnosti nalaZenja fiziololkih indikatora inteligen-
cijo. Neki istraZivaEi (npr. Matarazzo, 1992.) vjeruju da 6emo vrlo rano u ovom
tisudljedu imati klinidki korisne psihofizioloSke pokazatelje inteligencije, iako d.e
ztrantoj Siroko primjenjivih pokazatelja trebati jo5 dosta wemena U mirduwe-
menu, biolo5ka istraZivanja kojima danas raspolalemo uglavnom su korelacijska,
pokazujudi statistiEku povezanost izmetlu biololkih i psihometrijskih ili drugih
mjera inteligencije. IstraZivanja ne utvrduju uzrodno'posljedilne odnose.
Jedan pravac ishativanja ispituje odnos veliEine mozga i inteligencije (vidi
Jerison,2000.; Vernon, Wickett, Bazana i Stelmack, 2000.). Nalazi sugeriraju da
kod ljudi postoji skomna, ali znalajna statistidka povezanost izmetlu velidine
mozga i inteligencije. Medutim, te$ko je znati Ito ta veza n:,adi bududi da vedi
mozak moZe uzrokovati vi3u inteligenciju, vila inteligencija moZe uzrokovati ve6i
mozak, ili ijedno i drugo moZe ovisiti o nekom treCem dinite$u. Stovi5e, vjerojat-
no je valnije koliko se udinkovito mozak upotrebljava nego kolika je njegova
velidina. Na primjer, mu5karci u prosjeku imaju veCe mozgove od Zena, no kod
Zena su dvije mo2dane hemisfere bolje medusobno povezane vlaknima corpus
callosuma. Stoga nijejasno koji bi spol, u prosjelu, bio u prednosti - a vjerojatno
ne bi bio nijedan. VaIno je uofiti da odnos ianedu velitrine mozga i inteligencije
ne vrijedi za sve vrste (Jerison, 2000.), ved se Cini da vile vrijedi odnos izmedu
inteligencije i velidine mozga, relativno u odnosu na opdu velilinu organizma.
Zasad neka suwemena ishaZivanja nude privlaEle moguCnosti. Na primjer,
dini se da sloleni obrasci elektridne moZdane 4f,tivnosti, kojaje izazvana speci-
fi0nim podraZajima, koreliraju s rezultatima na IQ testovima (Barrett i Eysenck,
1992.). Nekoliko jc istraZivanja (npr. McGarry-Roberts, Stelmack i Campbell'
1992.;P. A. Vernon i Moi,1992.) u poEetku sugeriralo da bi brzina provotlenja
ZivCanog uzbutlenja mogla biti u korelaciji s intoligencijom qierenom IQ testovi-
ma- No u nastavku isnaZivanja Mckett i Vemon, 1994.) nije pronadena snaha
veza izrrtedt brzine neuralnog prijenosa (kbja je operacionalizirana kao brzina
neuralnog prijenosa u glavnom Zivcu ruke) i inrcligencije (4ierene Multidimen-
zionalnom bateriiom sposobnosti) .Iznerrafttiftn jeda je brzina neuralnog prije'nosa
izgteda bolji prediktor IQ rc itat^ zs mnbkarce nego za Zene, tako da bi se neke
od razlika u podacima mogle objasniti spolnim razlikama Mckett i Vemon' I 994-).
Potrebna su dodatnaishaZivanja i na mu$karcima i na lnnama
Ko gnitivna ps iho Io gij a
.
Altemativni pristup izudavanju mozga sugerira da bi neuralna udinkovitost
mogla biti povezana s inteligencijom. Takav se pristup temelji na ishaZivanjima
nadina na koji mozak metabolizira glukozu (iednostavni Seier neophodan za
moZdanu aktivnost) tijekom mentalnih aktiwosti (vidi2.poglavljezaopis pozitron-
ske emisijske tomografije i drugih tehnika slikovnih prikaza mozga). Richard Haier
i suradnici (Haier, Siegel, Tang, Abel i Buchsbaum, 1992.) citiraju nekoliko drugih
istraZivada koji podrZavaju njihove nalaze daje vi3a inteligencija u korelaciji sa
sniZenom razinom metaboliTma glukoze tijekom zadataka rje5avanja problema-
tj. pametniji mozgovi tro5e manje Sedera (i stoga ulaZu manji napor) nego manje
pametni mozgovi prilikom t'e3avanja istog zadatka. Nadalje, Haier i suradnici su
ustanovili da se moidana ud.inkovitost pove6ava kao rezultat udenja na relativno
sloZeuom zadatku koji ukljuduje vidnoprostome manipulacije (npr. raduaalna igra
Tetris). Kao rezultat vjeZbe, inteligentniji sudionici pokazuju ne samo niZi ukupni
moZdani metabolizam glukoze, ved takoiler specifidnu lokalizaciju metabolizma
glukoze. U vedini podrudja mozga je metabolizam glukoze kod pametrijih sudi-
onika bio niii, no u odredenim podrudjima (za koje se vjeruje da sl vaha za
rjelavanje tog zadatka) oni su imali viSe razine metabolima glukoze. Stoga se
dini da su inteligennriji sudionici mogli nauditi kako da udinkovitije koriste svoje
mozgove da bi usmjerili misaone procese na zadatak koji moraju rijeSiti.
Metlutim, novija istraZivanja Haiera i suradnika sugeriraju da bi odnos izmedu
metabolima glukoze i inteligencije mogao biti sloZeniji (Haier i sur., 1995.; Lar-
son, Haier, LaCasse i Hazen, 1995.). Dok Haier, Chuehi suradnici (1995.)potwtluju
rante nalaze pove6anog metabolizma glukoze kod manje pametnih sudionika (u
ovom sludaju blago retardiranih), u istraZivanjima Larsona i suradnika (1995.),
suprotno ranijim nalazima, ustanovljeno je da pametniji sudionici imaju povedani
metabolizam glukoze u usporedbi s prosjednom komparabilnom skupinom.
Jedan od problema s ranijim istraZivanjima jest da kori5teni zadaci nisu bili
prilagotteni po teZini grupama p'metdh i prosjednih pojedinaca. Larson i surad-
nici su koristili zadatke koji su bili prilagocteni razini sposobnosti pametnijih i
prosjednih sudionika i ustanovili zu da pametriji tro5e vi$e glukoze. StoviSe, me-
tabolizam glukoze bioje najviSi u desnoj hemisferi inteligentnijih sudionika koji
su rje5avali te5ki zadatak - Sto ponovo upuduje na selektivnost moidanih podru-
dja. Sto bi moglo biti uzrokom povedanja metabolizma glukoze? Trenutro se dini
da bi kljuEni dinitelj mogla bifi subjbltivna tebrnazadatka., sto bi zmadilo da su
pametnijim sudionicima iz ranijih istra,iivanja zadaci jednostavno bili prelagani.
Cini se da prilagodavanje teiine zadatka sposobnos''ma sudionika pokazuje da
pa4etniji sudionici pove6avaju metabolizam glukoze onda kad zadatakto taii.
Preliminarne nalaze u ovom podrudju treba dodatno istraZiti prije nego Sto
doneseno bilo kakve konadne zakljudke.
Neka neuropsiholoSka isnaZivanja (npr. Dempster, 1991.) zugeriraju da uradak
na testovima inteligencije moZda ne upuduje na kljuEni aspekt inteligencije: sposob-
nost postavljanja ciljeva, planiranja kako da se postignu i izrniavanja tih plaoova.
Odreclenije, ljudi s ozljedama deonih reZnjeva desto sasvim dobro {e5avaju stan-
darizirane IQ testove, koji zahtijevaju odgovore u visokostrukturiranoj situaciji,
ali ne zahtijevaju narodito postavljanje ciljeva ili planiranje. Ako inteligencija
ukljuduje sposobnost ulenja iz iskustva i prilagodbe okolini, ne smijemo zane-
mariti sposobnost postavljanja ciljeva i provodenja planova, Osnorrri aspell po-
 14 r Ljudska i umjetna inteligencija 503
stavuanja cilja i planiranja jest sposobnost prikladnog usmjeravanja na relevant-
ne podraZaje i zanemarivanja ili odbacivanja irelevanfirih-
Sto neke reakcije dini prikladnima ili neprikladnima i neke podraZaje relevant-
nima ili irelevantnima? Kljudan je kontekst u kojem se javljaju. Odre<lenije, ne
moZemo realistidno proudavati mozak ili njegove sadrZaje i procese ako ih prouda-
vamo izolirano, a da pritom ne uzmemo u obzir ditavo ljudsko bi6e, ukljuduju6i
interakcije tog ljudskog bi6a s ditavim okolinskim kontekstom unutar kojeg osoba
inteligentno djeluje. Stoga nas mnogi istraZivadi i teoretidari potidu da zauzmemo
viSe konteksnralno gledi5te o inteligenciji. Nadalje, neka altemativna shvaianja
inteligencije pokuiavaju pro5iriti definiciju inteligencije tako da u nju budu viie
ukljudene razlidite liudske sposobnosti.
, Pripadnici plemena Kpelle vjerojafrro nisu jedini koji bi mogli dovesti u pita-
ALTERNATIVNI PRISTUPI INTELIGENCIJI
Prema kontekstualistima, inteligenciju ne moZemo razumjeti izvan qiezina kon-
teksta stvamog svijeta. Kontekst inteligencije moZemo promatrati na svakoj razi-
ni analize, u.Zoj, kao u sludaju obiteljskog okru;enja, ili Siroj, kao u sludaju ditave
kulture. Na primjer, dak su i razlike ianedu zajednica korelirane s razlikama u
uratku na testovima inteligencije. Takve razlike koje su vezane uz kontekst u-
kljuduju one izmedu gradskih i seoskih zajednica, niske nasuprot visokoj propor-
. clji adolescenatau odnosuna odrasle unutar zajednice, te niski nasuprotvisokom
, socioekonorrskom statusu zajednice (vidi Coon, Carey i Fulker, 1992.). Kontek-
stualiste su narodito zainteresirali utjecaji kulturalnog konteksta na inteligenciju.
Zapravo, kontekstualisti inteligenciju smatraju tako nerazdvojivo povezanom
s kulturom da je promahaju kao neito Sto kultura stvara da bi definirala prirodu
prilagodbe u toj kulturi i objasnila zalto su neki ljudi uspje5niji od drugih u za-
dacima koje kultura cijeni (R. J. Stemberg, 1985.a). Teoretidari koji podrZavaju
ovaj model prou6avaju u kakvom je inteligencija odnosu s vanjskim svijetom u
kojem se model primjenjuje i evaluira. Op6enito, defrnicije i teorije inteligencije
udinkovitije 6e obuhvatiti kulturalnu razliditost ako pro5ire svoj vidokrug. Prije
nego 5to istraZimo neke od kontekstualnih teorija inteligencije, pogledat iemo Sto
je navelo psihologe na pomisao da bi kultura mogla imati ulogu u nadinu na koji
definiramo i procjenjujemo inteligenciju.
Kulturalni kontekst i inteligenciia
Ljudi iz razliditih kulnxa mogu imati sasvim razlidite ideje o tome Sto znadi biti
pametan. Na primjer, Michael Cole i suradnici (Cole, Gay, Glick i Sharp, 1971')
proveli su jedno od zanimljivijih medukulturalnih istraZivanja inteligencije. Ovi
istraZivadi su od odraslih pripadnika aftidkog plemena Kpelle zat;aLili da nz-
wskiju nazive koji predstavljaju pojmove. Kad u zapadnoj Inrlturi odrasli ljudi u
testu inteligencije dobiju zadatak raanstavanja, inteligentniji ljudi 6e tipidno raz-
vrstavati hijerarhijski. Na primjer, zajedno 6e svrstati imena :mzlTtitih vrsta riba i
staviti iznad njih rijed "ribe", rijed "Zivotinje" stavit 6e iznad "ribe" i "ptice", i
tako redom. Za manje inteligenthe ljude je tipidno da razvrstavaju funkcionalno'
504 Ko gni tivna ps iho lo gij a
Na primjer, "riba" bi mogli svrstati s'Jesti", zato 5to ribe jedemo, ili "odjeia" s
"obudi", zato 5to odjedu obladimo. Pripadnici plemena Kpelle su rijedi razvrstavali
funkcionalno, Eak i nakon 5to su ih isuaZivaEi bezuspje5no poku5avali navesti na
to da spontano razvrstavaju hijerarhijski.
Konadno je, na rubu odaja, jedan od ishaZivada (Glick) zatraiio od jednog
Kpellea da razrnsta rijedi onako kako bi to udinio glupan. Na to je Kpelle brzo i s
. lako6oin rijedi razvrstao hijerarhijski. Kpelle su Citavo vrijeme anali razrrrstavati
rijedi na taj nadin, ali to nisu dinilijer su to smafiali glupim- i r{erojatro su isfiaZivade
smatrali prilidno neinteligentima zbog postavljanja tako glupih pitaqia.
nje zapadnjadko shvaianje inteligencije. Na primjer, u kulturi Puluwat na Tihom
oceanu pomorci plovedi prelaze nevjerojatno velike udaljenosti, ne koristedi pri-
tom nijedno od navigaciiskih pomagala koja bi momarima iz tehnololki napred-
nijih zemalja bila neophodna za plovidbu odjednog mjesta do drugog (Gladwin,
1970.). Kad bi Puluwat pomorci smislili testove inteligencije za nas, vjorojaho se
ne bismo pokazali narodito inteligenhima. Slidno tome, wlo vje5ti Puluwat po-
morci vjerojatro ne bi bili uspje6ni na zapadnjadkim testovima inteligencije. Ova
i druga opaZanja potaknula su veCi broj teoretidara na prepoznavanje vainosti
razmatranja kulturalnog konteksta kod procjene inteligencije.
Isfraiivanje Seymoura Sarasona i Johna Dorisa (1979.) pruZaneito bliZi primjer
utjecaja kulnralnih razlika na testove inteligencije. Ovi su ishaZivadi ispitali kvo-
cijente inteligencije jedne populacije useljenika: Amerikanaca taldanskog pori-
jekla. Prije manje odjednog stolje6a, kod djece prve generacije ltaloamerikanaca
medirjan kvocijenata inteligencije iznosioje 87 (niZi prosjek; raspon 76-100), dak
i kad su kori5tene neverbalne mjere i kad zu uzeti u obzh stavovi tzy. mainst .eam
(engl. srediinje, vetinske,nap. prev) ameridke struje. Neki tada5nji druStveni ko-
mentatori i istraiivadi inteligencije isticali su naslijede i druge neokotinske dinitelje
kao osnow za niske kvocijente inteligencije - slidno kad Sto i danas dine za druge
manjinske skupine.
Na primjer, tada vodeii istraZivad, Henry Goddard, proglasio je 79Yo tahjan-
skih useljenika "slaboumnima" (a takotler je uswrdio da je oko 80% useljenika
Zidova, Matlara, i Rusa slilno nenadareno; H. J. Eysenck i Kamin, 1981.). Go-
ddard (1917.)je takoder twdio daje s tim deficitom inteligencije povezana i mo-
ralna dekadencija i predloZio je da se testovi inteligencije koje op rabi primiiene
na sve useljenike, te da se onima za koje on ustanovi da ne zadovoljavaju stan-
darde ne dopusti ulazu SjedinjeneDfiave. Stephen Ceci (1991.) uodava da novije
generacije ameridkih studenata talijanskog porijeka danas postiZu ne5to iznad-
prosjedne kvocijente inteligencije, a i druge skupine uieljenika kojeje Goddard
ocmio takotler pokazuju takav "zadivljujudi" porast. dak i najgorljiviji zagovor-
nici uloge naslijeda vjerpjatno nc bi takav izvanredni porast u samo nekoliko gene-
racija pripisali naslijedu. Kultuma asimilacija, ukljuduju6i integriralo obrazo-
vanje, predstavlja matno plauzibilnije obj a5njenje.
Prethodni argumenti mogliti razjasniti zaltoje tako te3ko osmisliti test koji bi
svi smatrali kulturalno nepristranirn -jetlnako prikladnim i pravednim za pri-
padnike svih kultura. Ako pripadnici radiditih kuttura imaju razlidite ideje o tome
Ito znadi biti inteligentan, to znadi da se pona5anja koja se u jednoj kultud mogu
smatrati inteligentrima.u drugoj kulturi mogu smatrati neinteligentnima. Uzmi
mo, na prinjer, pojam mentalne brzine. U ameridkoi mainstreamktlturi brzina se
obidno povezuje s inteligencijom. Redi da je netko "brz" znadi da je ta osoba

ffiil
14
' Ljudska i umjetna inteligenciia
ffi@
Marckanski ttgovci sagovima znatno su lalde pamtili slotene worke na lim ssgovima od zapadniaka. Supmtno
tome, npadnjaci su lakie pantili infornacije koje su mamkarckim trgovcima bile nE oznate..
inteligentna i, zaistz, vedina grupnih testova inteligenc[ie primjenjuje se s we-
menskim ogranidenjem, a Iak i kod individualnih testova inteligencije ispitivad
mjeri wijeme za neke odgovore ispitanika Mnogi teoretidari obrade informacija
te dak psihofizioloSki teoretidari usmjereni su na proudavanje inteligencije kao
fi rnkcij e mentalne brzine.
Medutim, u mnogim zemljama svijeta brzina se ne smatra predno56u. U tim bi
kulturama ljudi mogli smatrati da inteligentdji pojedinci ne Zure. Cak vas i u
naSoj kulturi nitko nece smatrati brilj antnim ako donesete odluku o bradnom part-
neru, poslu ili mjestu u kojem cete Zivjeti u 20 do 30 sekundi koje zu vam obiEno
potrebne za rjelavanje jednog problerna u testu hteligencije. Dakle, budu6j !a'
barem zasad, ne postoji sawSeni kulturalno nepristrani test inteligencije, kako
bismo pri procjeni i razumijevanju inteligencije trebali uzimati u obzir kontekst?
Nekoliko iqtraZivada predlaZe mogudnost konstrukcije kulturalno relevant-
nih testova (npr. Baltes, Ditrnann-Kohli i Dixon, 1984.; Jenkins, 1979-; Keating'
1984.), tj. testovakoji ukljudujuvjeStine izranjapovezana skulhralnimiskuswom
u odredenoj sredini. Baltes i suradnici su, na primjer, konstruirali test koji mjeri
vjeStinu svladavanja praktidnih aspekata svakodnevnog Zivota' Osmi5ljavanje
kulnralno relevantnih testova zahtijeva kreativnost i trud, no vjerojatno nije ne-
moguee. Na primjer, u israZivanju Daniela Wagnera (1978.) ispitane su sposob-
trosti pam6snja -jedaa od aspekata inteligencije kako je definira naia kultura - u
naSoj nasuprot marokanskoj kulturi Waperje ustanovio rlaje stupanj dosjedanja
ovisio o sadrZaju kojije trebalo pamtiti, pri Cemu se kulturalno relevantan sadrZaj
pamtio uEinkovitijc od sa<lrZaja koji nlje bio relevantan (npr. marokanski trgovci
sagovima bolje su se od zapatlnjaka dosjedali sloZenih uzoraka na cmo-bijelim
-l
505
506 Kognitivna psihologija
fotografijama orijentalnih sagova). Wagnerje, nadalje, predloZio da bi, kod testo-
va koji nisu konstruirani tako da smanje ulinke kulturalnih razlika, kljud kulnual-
no specifidnih razlika u pamdeqiu moglo biti aanje i uporaba metamemorijskih
strategija, priie nego stvame stmkturalne razlike u pamdenju (npr. raspon pam-
t en1a i bnna zaboravlj anj a).
IstraZivanje u Keniji je pokazalo da kenijski udenici iz seoskih sredina znaju
mnogo o prirodnim biljnim lijekovima za koje vjeruju da spredavaju infekcije,
dok zapadnjadka djeca, naravno, ne bi mogla prepoznati nijedan od tih lijekova
(Stemeberg i sur., 2001.; Stembergi Grigorenko, 1997.). Ukratko, izgleda da udiniti
test kulturalno relevantnim ukljuduje mnogo vi5e od pukog uklanjanja specifidnih
jezidnih barijera koje prijede razumijevanjE.
Stephen Ceci (Ceci i Roazzi, 1 994.) je na5ao slidan utjecaj konteksta kod urat-
ka djece i odraslihnarazliditim zadacima, Ceci smatrb da na uradak utjede i druStve-
ni kontekst (npr. smatra li se zadatak muikim ili Zenskim), mentalni kontekst (npr.
ukljuduje Ii vidnoprostomi zadatak kupovinu kude ili provaljivanje u ku6u) i fi-
zi6ki kontekst (npr. je li zadatak zadan na plaZi ili u Iaboratoriju). Npr. 14-godiSnji
djedaci su lo5e {elavali zadatak kadje bio prikazan kao zadatak pedenja koladiia,
ali su ga uspje5no {elavali kadje bib prikazan kao zadatak punjenja baterija (Ceci
i Bronfenbienner, 1985.). Brazilske slu5kinje nisu imale telko6a s rezoniraqiem u
postocima kad su hipotetski kupovale hranu, no imale su velikih teiko6a s istim
zadatkom kad su hipotetski kupovale ljekovito bilje (Schliemann i Magalh{ies,
i990.). Brazilska djeca koju je siroma5tvo prisililo da postanu uliEni prodavadi
nisu imala te5koCa u izvoclenju sloZenih arihnetidkih operacija prilikom prodaje,
no imala su velikih te5ko6a sa slidnim aritmetidkim zadacimaatazredu (Canaher,
Carraher i Scbliemann, 1985.). Dakle, na uradak u testu moie utjecati kontekst u
kojem su zadaci prikazani. U ovom su istrafivanju autori ispitali interakciju kog-
nicije i konteksta. Nekoliko istraZivada je predloZilo teorije koje eksplicitno
zahtljevaju ispitivanje ove interakcije urutar integriranog modela mnogih aspc-
kata inteligencije. Takve teorije inteligenciju vide kao sloieni sustav, a razmotrit
iemo ih u sljede6a dva ulomka.
Gardner: Vi5estruke inteli gencije
Howard Gardner (1983., 1993. b) je predloZio teoriju vi5estrukih inteligencija,
prema kojoj inteligencija nije samo jedan, jedinsweni konstrukt. Medutim, umjesto
o vi3estrukim sposobnostima koje zajedno dine inteligenciju (npr. Thurstone,
1938.), Gardner (199.) govori o osam razliEitih inteligencija koje su relativno
nezavisnejedna od druge (tablica 14.3). Svaka od njihje odvojeni sustav funk-
cioniranja, iako ti sustavi mogu stupiti u interakciju da bi proizveli ono Sto opaZamo
kao inteligentno djelovanje. ditaiuei Gardnerov popis inreligencija mogli biste
poZeljeti procijeniti vlastitu inteligenciju, moZda rangiraju6i svoje jake strane.
U nekim svojim aspektima Gardnerova teorija izgleda kao faktorska teorijajer
navodi postojanje nekoliko sposobnosti za koje se pretpostavlja da odraZavaju
inteligenciju odredene wste. Medutim, Gardner svaku sposobnost smatra poseb-
nom inteligencijom, a ne samo dijelom jedne cjeline. StoviSe, kljudna razlika
izmedu Gardnerove teorije i faktorskih teorijaje u izvorimapodatakakojeje Gard-
ner koristio za utvrdivarfe osam inteligencija. Gardnerje koristio konvergentno
 14 . Ljudska i umjetoa inteligencija

508 Kognitivnapsihologija
Gardnerovih osam inteligencija
U kojoj su od osam inteligencija Howarda Gardnera va5e sposobnosti najvede? U kojim kontekstima
5. SpecifiEna evolucijska povijest, u kojoj se pove6anja inteligencije mogu
molete naju6inkovitije koristiti svoje inteligencije? (Prema Gardner, 1999.) plauzibilno dovesti u vezu s poboljSanom prilagodbom okolini
6. PodrSka nalaza iz kognitivno-eksperimentalnih istraZivanja, poput razlika
u uratku u razliditim vrstama inteligencije koje zu specifidne za zadatak
(npr. vidnoprostomi zadaci nasuprot verbalnim zadacima), pra6enih slidno-
Lingvisti6ka intel igencija Korlsti ss kod ditanja knjige; pisanja 6lanka, romana ili pjesme; raumijevanja
izgovorenih rije6i s'ima u utatku u zadacima unutar pojedinih wsta inteligencij e (npr. mental-
Logicko-matemati6ka Koristi se kod riegavilja matemailekjh problBma, vodonia tekudeg Eduna,
na rotacija vidnoprostornih predodZbi i dosje6anje vidnoprostornih
inteligencija iaodenja matematidkih dokaza, u logidkom reoniEniu predodZbi).
Spaciialna (prostoma) Koristi se kod dolaienia s jednog mjesta na drugo, snalatenja na karti, te u 7. Sukladni podaci iz psihometrijskih testova koji upuduju na razlidite inteligen-
inteligencija slaganju kovdeqa u prtlja.:nik automobila tako da svi stanu u ogEnideni cije (npr. razlike u uratku na testovima vidnoprostornih sposobnosti i testo-
proslor vima jezidnih sposobnosti).
Glubena inteligencija Koristi se kod pj€vania, skladmja, sviraja nekog instrumanta ili 6ak procje 8. Mogudnost kodiranja u sustaw simbola (npr. jezi( matematika, note) ili u
njivanja strukture glabenog dj6la
kulturaho smiSljenoj areni (npr. ples, atletika, kazali5te, inZenjersWo ili kinu-
'Ielesno-kinsteii6ka Koristi se kod plsa, igranja ko!trke, trdanja ili bacaja koplja gija, kao kulturalno osmi5ljeni izrazi tjelesno-kinestetiike inteligencije).
intelig€nciia
Dakle, iako Gardner ne odbacuje u potpunosti uporabu psihomctrijskih testo-
Interpereonalna inteligencija Koristi se u odnosima s drugim ljudima, poput situacija u kojima nastojimo
Eumjeti pmaganje, motive lll emocijo drugo osobe va, osnovni podaci koje on rabi ne oslanjaju se samo na faltorsku analizu ra-
zliditih psihometrijskih testova. Kad razrniSljate o vlastitim inteligenciiama, koli-
IntrapeFonalna inteligencija Koristi se pri razumiievilju ffiih
s€bo - to ie osnova za raumijevanio tko
sho, sto ns pok€cs, te l€ko so moz€mo prmijenitl s obzlrom na posto- ko smafiate da su one integrirane? Koliko svaku wstu inteligencije percipirate
j66a ograni66nja u na.Slm sposobnclima i nas6 intarso kao ovisnu o bilo kojoj drugoj wsti?
Prirodosloma inteligencija Koristl se kod razumiievania obraam u prirodi Gardnerovo shvadanje psihidkog je modulamo. Teoretidari modulamosti vjeruju
daje razlidite sposobnosti - poput GardneroVih inteligencija - mogude izolirati s
otzirom na njihov nastanak u razliditim dijelovima ili modulima u mozgu. Stoga
bi glavni zadatak sada5njih i buduiih istraiivanja inteligencije bio utwtlivanje
dijblova mozgl lsji su odgovomi za.svaku od inteligencija. Gardner je spekulirao
djelovanje, prikupljajuii podatke iz viSestrukih izvora i vrsta
o.barem nekima od tih podrudja, no dw-ste dokaze o postojanju tih odvojenih
podataka.
inteligenciia tek beba pronadi. Nadalje, Nettelbeck i Young (1996.) dovode u pi-
Gardner (1983., str. 63-67) posetno upuduje na osam tanje strogu modulamost Gardnerove teorije. Odredenije, fenbmen saduvanog
"znakova" kojeje koristio kao kriterije za otkrivanjeposebne specifidnog kogrritivnog firnkcioniranja kod autistidnih sovant-^ (ljudi s telkim
vrste inteligencije:
sociialnim i kognitivnim deficitima, no s odgovarajude visokom sposobnosdu u
1. Mogude izdvajanje odredene inteligenci,ie kod oz- nekom uskom podruEju) kao dokaz modularne ihtcligencije moZda n{ie opravdan.
. ljede mozga, u smislu da olte6enje ili oduvanost odre-
Prema Nettelbecku i Yourigu, usko dugorodno pamdenje i specifidne sposobnosti
c[enog moZdanog podrudja (npr. podrudja povezanih sdvattt-a nisu zaista inteligenbi. Dakle, ima nzlogr za dovodenje u pitanje in-
s afazijom) moZe uniStiti ili po5tedjeti odredenu vrstu teligencije nefl eksibilnih modula.
inteligentrog pona5anj a. Howard Gardnor je
2. Postojanje izuzetnih pojedinaca (npr. glazbeno ili profesor obrazovnih
znanosti i pridruZeni
matematidki nadarenih) koji pokazuju izvanrednu
profdsor pSihologile Sternberg: Trijarhijska teorija
sposobnost (ili deficit) u odredenoj wsti intbligent- na Sveudili5tu Har-
nog ponaianja vard. Naipoznatti je po Dok Gardner naglalava odvojenostrazliditih aspekata inteligencije,ja sam, u svojoj
3. Jedna ili nekoliko srZnih operacija koje je mogu6e svoiot teoriji viSe- trijarhijskoj teoriji ljudskeinteligencije ( R. J. Stemberg, 1985.a, 1988.c, 1996.,
identificirati (npr. ustanovljavanje vezamedu glazbe- strukih inteligencija i 1999.), sklon nagla5avati p'mjcr u kojem one djeluju zajednidki. Prema trijar-
primieni teorije u hijskoj teoriji, inteligencija sadrZi tri aspekta, koji se bave odnosom inteligencije
nim tonovina), a koje su Hjudne z,a izvodenje odre-
obrazovnom okruze- (l) s unutamjim svijetonr pojedinc4 (2) s iskustvom i (3) s vanjskin svijetom.
dene vrste inteligentnog pona5anja. niu. Vazan je i njegov
4. Specifidna razvojna povijest koja vodi od podetnika rad u podru6ju neu- Slika 14.5 ilustrira dijelove teorije i njihove medusobne odnose.
do strudnjaka, zajedno s nejednakim razinama ropsihologije kao i psi-
strudnog izvotlenja (npr. razliditim stupnj evima hologije kreativnosti.
Kakav je odnos inteligencije i unutarnjeg svijeta
inaiav anja ov e wste inteligencij e).
Ovaj dio teorije nagla$ava procese obrade informacija, koji se nogu promatrati u
smislu triju razliditih vrsta komponenata. To su (1) metakomponente: izvrSni pro-
 14 . Ljudska i umjetra inteligencija 509
510
Stembergova trijarhijska teor'tja inteligencije
Prema Robertu Sternbergu, inteligencija sadrzi analitidke, pralddne i kreativne sposobnosti' Kod
analitidkog mi5ljenja poku6avamo riie5iti poznate probleme uporabom strategiia kojo barataiu ele-
mentima problema ili odnosima izmedlu elemenata (npr. usporedivanie, analiza). Kod kreativnog razmi-
SljanJa nastojimo riie5iti nove wste problema koji od nas zahtiievaiu da na novi na6in razmi5ljamo o
problemu injegovim elementima (npr. izumi, dizajn). Kod praKi6nog miSljenja nastojimo rijesiti pro-
bleme u kojima ono Sto znamo primjenjuiemo na svakodnevni kontekst (npr. primjena, uporaba).
cesi (npr. metakogrricija) koji se rabe za planiranje, pradeqie i evaluaciju rjela-
vauja problema; (2) komponente izvodenja: procesi niZeg reda koji se rabe za
izrnlavanje naredbi metakomponenata; i (3) kompcinente stjecanja aanja: proce-
si koji se rabe za udenje nadina rje5avanja problema. Komponente su wlo meiluza-
visne.
Pretpostavimo da morate napisati seminarski rad. Upotrijebit 6ete metakompo-
nente da biste izabrali temu, isplanirali rad, pratili pisanje i procijenili koliko je
va5 zavr5ni proizvod uspio dostiCi ciljeve koje ste postavili. Komponente s$eca-
fia znanja upotrijebili bilte za prikupljanje podataka i udenje o temi. Kompo-
nente izvodenja upotijebili biste za samo pisanje. Te hi wste komponenata u
praksi ne djeluju izolirano. Prije nego Sto napiSete rad prvo morate odluditi o
kojoj 6ete temi pisati, a zatim prikupiti podatke. Slidno tome, vaii se planovi za
pisanje rada mogu promijgniti kad prikupite nove infomracije. Moglo bi se poka-
zati da nema dovo[ino podataka o odredenim aspektima odabrane teme, 5to bi vas
natjeralo da naglasak stavite na ne$to drugo. Vaii bi se planovi takotler mogli
promijeniti ako se neki aspekti pisanja pokaZu lak5ima od drugih.
Kakav je odnos inteligeneije i iskustva
Teorija takoder razmatra kako ranije iskustvo moZe stupiti u interakciju sa sve tri
vrste komponenata obrirde informacija. Svi se mi suodavamo sa zadacima i situ-
acijam4 s kojima imamo razlidite razine iskustva, u rasponu od potpuno novih
zadataka, s kbjima nemamo ranijeg iskustva, pa sve do potpuno poznatih zadata-
ka, s kojima imamo veliko, obuhvatino iskuswo. Kad zadatak postaje sve poznatiji,
mnogi njegovi aspekti mogu postati dil toinatski, zabtijevajudi malo wjesnog napora
Kognitivna ps iho logij a
dabismo odredili koji je sljede6i trorak i kako gaprimijeniti. Novi zadatakpostav-
lja pred inteligenciju razlidite zahtjeve od onih koje postavlja zadatak za koji su
razvijeni automatski postupci.
Prema trijarhrjskoj teoriji, relativno novi zadaci - poput posjeta stranoj zemlji,
svladavanja novog predmeta ili udenja stranogjezika - zahtijevaju vi5e inteligen-
cije pojedinca. Potpuno nepoanati zadatakmohe od pojedinca zahtijevati toliko
mnogo da ga shrva. Naprimjer, kad biste otputovali u shanu zemlju, vjerojatno ne
biste imali nikakve koristi od tedaja o nepoznatoj apstraktnoj temi najeziku koji
ne razumijete. Intelektualno najpoticajniji zadaci su oni koji su izazovni i zahtjev-
ni, ali ne pretjerano.
Kakav je odnos inteligenciie i vanjskog svijeta
Trijarhijska teorija takoder smatra da se razlidite komponente inteligencije primje-
njuju na iskustvo da bi posluZile trima funkcdama u kontekstu stvamog Zivota:
(l) prilagodbi pojedinca na svojupoqtojedu okolinu; (2) oblikovanje vlastite po-
stojede okoline sa swhom stvaranja nove okoline, i (3) izbor novih okolina. prila-
godbu rabite kad se upoznajete s novom okcilinom i nastojite smisliti kako da u
njoj uspijete. Na primjer, kad se tek upi5ete na fakultet, vjerojamo nastojite shva-
titi eksplicitna i implicitna pravila studentskog Zivota i nadin na koji moZete upo-
trijebiti ta pravila da biste uspjeli u novoj okolini. Vi takorler oblikujete svoju
okolinu., kao npr. kad odabirete koje 6ete predmete upisati i kojim se aktivnostima
baviti. Cak moZete pokuiati oblikovati ponalanje ljudi koji vas okruZuju. Konadno,
ako ne moZete ni prilagoditi sebe niti oblikovati okolinu tako da vam odgovara,
moZete razrrisliti o odabiru druge okoline - npr. o prijelazu na drugi fakultet.
Prema trijarhijskoj teoriji, ljudi mogu primjenjivati svoju inteligenciju na mnoge
razlidite wste problema. Na primjer, neki ljudi mogu biti inteligentniji kad su
suodeni s apstraktrin, akademskim problenima, dok drugi mogu biti inteligent-
niji u t'elavanju konkretnih, praktidnih problema. Teorija ne definira inteligentnu
osobu kao nekoga tkoje nulno ianrstan u svim aspektima inteligencije. Inteligent-
ni ljudi araju svojejake i slabe strane i nalaze nadina da iskoriste ono u demu su
dobri te da ili kompenziraju ili ispravc ono u Eemrr su lo5i. Na primjer, osoba koja
je uspje5na u psihologiji, ali neuspjesna u fizici mogla bi za praktidni rad iz fizike
izabrati konshikciju skale stavova prema fizici (Sto sam ja udinio kad san slu5ao
fiziku). Swhaje da maksimalno iskoristite svojejake strane i da pronadete nadine
dapopravite svoje slabe strane, ili da barem iiaudite rnirno Zivjeti s njima.
U sveobuhvatnom istraZivanju kojimje provjeravana valjanost trijarhijske teori-
je i njezina korisnost u poboljSanju uspjbha, predvidjeli smo da 6e prilagodavanje
poudavanja i procjenjivanja studenata njihovim Sposobirostima dovesti do po-
bolj5anja uratka (R.J. Stemberg, Ferrari, Clinkenbeard i Grigorenko, 1996.; Stern-
berg, Grigorenko, Fenari i Clinkenbeard,,l999:). Studenti su izabrani premajed-
, .noq od,pet obnzaca sposobnosti: visoki sapo u analitidkoj sposobnosti, visoki
samo u kreativnoj sposobnosti, visoki samo u.praktidnpj sposobnosti, visoki u sve
tri sposobnosti, ili nisu visoki ni najednoj od tri sposobnosti. Zatim su shrdenti po
sludaju rasporetlgni ujednl od detiri skupine, u kojima. se u nastavj nagla3avalo
udenje kojeje bilo ili zasnovano na plqdelju" ili analitidko, ili kreativno, ili prak-
tidno. NhFon togaje procije4jeno postignu6e sri'ih udenika, i to ono koje se temelji
na pam6enju, arialitidko, kreatiimo i pniltidrio. Ustin-ovili smo da su studenti koji
zu bili smjelteni u skupinu u kojoj je nastava bila prilagodena njihovim jakim
 14 r Ljudska i unjetna inteligencija 5lt
Koji je va3 dominmtan,kognitimi stil? Dcfiniroje I vam najvile pomogla? Analitiika pitanja taZila su
valcgprefuimognaEinaintenkcijesokolinommoZe lodvasdausporedite,analizimteiliprmijmiteideje,
vmpommidapostaneteuspjesnijiuskoliilinaposlu. llceatiwapitanjaodvassutraliladaneitoosmislite
Ulmak "misljanje o mi5ljenju' na kaju svakog I ili sworite, a pnktidna pitmja da primijenite infor-
poglavljauovomudZbenikuosmiSljmjetakodabude lmacijenadrugesihucije.Poku5ajtesvojenujepri-
privladan razliditim kognitiwim stilovima kako bi se I mijeniti na sva tri nadina da biste ga upohijebili na
infomacije izpojedinog poglavlja smisleuije integri- | najudinkovitiji i najfleksibilnlii nadin.
nle u cjelinu. Koja su vam se pitanja viie svitlala ili
snagama u smislu obrasca sposobnosti (npr. visokoanalitidan student kojije bio u
skupini u kojoj se u nastavi naglalavalo analitidko mi$ljenje) postigli bolji uspjeh
od studenata koji su bili "pogre5no" smjefteni (npr. visokoanalitidan snrdent u
skupini u kojoj se u nastavi nagla5avalo praktidno mi5ljeqie). Dakle, pretpostavke
od kojih se krenulo u eksperiment su potwdene.
Podudavanje svih studenata da u potpunosti koriste sve svoje analitidke,
kreativne i praktidne sposobnosti dovelo je do poboljSanog akademskog uspjeha
svih studenata, bez obzia na njihov obrazac sposobnosti (Grigorenko, Jarvin i
Stemberg, u tisku; R. J. Stemberg, Torffi Grigorenko, 1998.). Ono 5to svakako
treba uzeti u obzir u svjetlu ovakvih nalazaj€st potr"eba za promjenama u procjeni
inteligencije (R J. Stemberg i Kaufinan, 1996.). Postojeie mjere inteligencije su
donekle jednostrane jer mjere prvenstveno analitidke sposobnosti, a tek malo ili
nilta keativne i praktidne aspekte inteligencije (Stemberg i sur., 2000.; Wagner,
2000.). Ztoknlenija procjena i sustav podudavanja mogli bi dovesti do vedih
obrazovnih koristi za raznolikije studente - Sto i jest nominalni cilj obrazovanja.
Dosad smo opisali razlidite modele ljudske inteligencije, spominjuii samo
nakratko da su ljudi nastojali programirati radunala tako da simuliraju razlidite
aspekte inteligencije. Prije nego Sto zakljudimo ovu raspravu o inteligenciji, raz-
motrit 6emo umjetnu inteligenciju. Kao 5to ste vidjeli iz ovog poglavlja, kognitiv-
ni su psiholozi mnogo naueili o ljudskoj inteligenciji poku5avajudi shvatiti te dak
stvoriti umjetnu inteligenciju.
UMJETNA INTELIGENGIJA: RACUNALNE
SIMULACIJE
Ve6ina ranih istra,Zivanja procesa obrade informacija bila je usmjerena na radu-
nalne simulacije ljudske inteligenclje kao i radunalne sustave koji rabe optimalne
metode dabi rije$ilizadatke. Prognmi obiju vrsta mogu se klasificirati kao primjeri
umjetne inteligencije (AI - od erlg. artificial intelligence), ili inteligenciie u su-
stavima procesa obrade simbola, poput ra6unala (vidi Schank i Towle, 2000.).
Radunala ne mogu uistinu misliti - morajt so progamirati da bi se pona3ala kao
da misle, tj . moraju se programirati cla simuliraju kop.itivne procese. Na taj nadin
ona nam pruZaju uvid u detalje nadina na koji ljudi kopitivno obraduju iafor-
macije. U osnovi radunala su samo dlielovi hardwarea -
fizidkih komponenti
512 Kognitivnapsihologija
opreme - koji reagiraju na upute. Na primjer, ako znate kako dati upute, video-
rekorder 6e re:igirati na vale upute i udiniti ono Sto ste mu reHi da udini.
Ono 5to radunala dini toliko zanimljivima istraZivadima jest da se njima mogu
dati vrlo sloZene upute, poznate kao radunatni programi ili, uobidajenije, kao soft-
ware, koji kaZu radunalu kako da reagira na nove informacije. Nove informacije
mogu doCi iz r azliEitih iz:v on:-
l. Iz okoline (npr. ako dobije uputu: "Kad temperatura naraste imad 24 "C,
ukljudi sustav za hladenje", program 6e izwsiti naredbu kad dobije infor-
maciju iz okoline da je tenperatura pre3la 24 oC.
2. Od nekoga tko je u interakciji s radunalom (npr. ako dobije naredbu da
pnqljeni niz uputa, "ukljudi program za provjeru pravopisa", program 6e
to udiniri).
3. Iz vlastitih procesa (npr. kod izrnsavanja upute u programu popul ,.pona-
vljaj ovaj korak sve dok ne postigne5 10 iteracija, a zatim proslijedi na
sljededi korak'),
. Prije nego Ito razmotrimo inteligentne programe, moramo ozbiljno razmotriti
pianje Sto 6e nas, ako i5ta, navesti da radunalni program opiSemo kao ..inteligen-
tan".
MoZe li radunalni program biti "inteligentan"?
Turtngovtest
Vjerojatro prvi ozbiljan poku5aj {e5avanja pitanja moZe li radunalni program biti
inteligentan bio je onaj Alana Turinga (1963.), koji se temeljio na idejama koje je
Tiring prvi put iznio 1950. Turingje osmislio test kojim dovjek moie procijoniti
inteligenciju onoga koji odgovara (vidi 1. pogt.). Glavna ideja u osnovi Turingova
testajest moZe li opaZad razlikovati uradak radunala od uratka dovjeka za kojeg bi
se svi sloZili daje inteligentan, barem u odredlenom stupnju. U specifidnom ob-
liku koji je Turing predloZio, test se provodi s radunalom, jednim sudionikom i
ispitivadem. Ispitival vodi dva razlidita,"mzgovora'' s interaktivnim radunalnim
progmmom. IspitivaEev cilj je otkriti koji je od dva sugovomika osoba koja ko-
municta putem radunala, a koji je s6mo radunalo. Ispitiva6 moZe zugovornicima
postavljati bilo kakva pi'anja. No ra6unalo 6e poku5ati prevariti ispitivada tako da
ga uvjeri daje iovjek, dok 6e dovjek nastojati pokazati istraZivadu daje on/ona
uistinu dovjek. Radunalo zadovoljava Turingov test ako ispitivad ne moZe razli-
kovati radunalo od dovjeka.
Test mogudnosti razlikovanja radunala od dovjbka desto se rabi u procjeni in-
teligencije radunalnog programa. Test se obidno ne provodiri potpunosti na nadin
koji je predloZio Turing. Na primjer, rjeienja odredene wste koje je radunalo
proizvelo mogu se pregledavati i procjetrjivati s obzirom na njihovu usporedivost
s ljudskim uratkom. U nekim se slu6ajevima podaci dobiveni naljudimatzadaci-
ma rje5avanja problema usporetluju s radunalno generiranim podacima, i procje-
njuje se stupanj njihove povezanosti. Na primjer, ako radunalo rijeii problem niza
brojeva poput 1, 4, 9, 16,.., (u kojem se radi o uzlaznom nizu kvadriranih brojeva),
wemen& reakcije i obrasci pogrelaka radunala mogu se usporediti s onima Uud-
skih sudionika koji su rije5ili iste probleme (npr. Kotovsky i Sinon, 1973.; Simon
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija
Dijagram toka
u razvoju GPS-a, AIen Newell, clifford shaw i Herbert simon predlo2ili su diiagram toka za primjenu
analize sredsvo-cilj za postizanie cil|a.
Cili: prutvod objekt A u objekt B
ffi*W:.,l"awrrn\,.,"p1"6
fruemanzrrre |r,rr:ousoero f",r*dao
i Kotovslcy, 1963.). Naravno, wemena reakcije radunala tipilno su znatno laada
nego vremena reakcije ljudi, no ishaZivade ne zanimaju toliko ukupna vremena
reakcije, koliko obrasci vremena reakciie. Drugim rijedima, nije vaino treba li
ratrunalima vi$e ili manje wemena za rje5avanje pojedinog problema nego ljudi-
m4 vedjesu li problemi za koje radunalu heba vi5e vremena za rje5avanje isti oni
za koje i ljudima treba vi5e vremena za rje5avanje.
Ponekad cilj radunalnog modela nije postizanje uratka koji je identiEan ljud-
skom, nego boljeg. U ovom sludaju cilj programa je najve6a moguda umjetra
inteligencija, a ne simulacija ljudske inteligencije. Kriterij jednakosti uratkaradu-
nalnog programa i dovjeka vi5e nije relevaltatl. Umjesto toga, kriterij koji nas
zanima je koliko dobro radunalo moZe izvoditi zadatak koji smo mu zadali. Npr'
radunalni programi koji igraju 5ah tipidno igraju na nadin koji naglalava "golu
silu", pri demu programi procjenjuju ekstremno velik broj mogudih poteza, za
mnoge od kojih ljudima nikad ne bi palo na pamet da ih procje4iuju (npr. Berliner
1969.; Bemstein, 1958.). Uporabom gole sile i IBM programa "Duboko plavetni-
lo" (Deep Blue)t, rahnalo je 1997. pobijedilo svjetskog prvaka u Sahu Garyja
Kasparova. Ista metoda gole sile rabi se u programima koji igraju damu (npr. A.
L. Samuel, 1963.). Takve se programe opdenito procjenjuje.s obzirom na to koli-
ko uspjesno mogu pobijeditijedan drugog ill jo5 vaZnije, pobijediti ljude koji su
im protivnici u igri.
Nakon 5to smo razmotrili neka pitanja vezaora\E problem 5to raCunalni pro-
gram Cini inteligentnim, usmjerit iemo se na neke od stvamih prograrna. Raspra-
va o tim programima dat de vam ideju o tome kako su se razvijala istraZivanja
umjetne inteligencije, kao i o naiinu na koji su modeli umjetne inteligenciie u{iecali
na rad kopitivnih psihologa. Kao Sto ste vidjeli iz ranijih primjera, mnogi rani
programi umjetne inteligencije bili su usmjereni na rje5avanje problema.
Rani prcgrami
Jedan od prvi inteligentnih programa formulirali su Allen Newell, Clifford Shaw
i Herbert Simon (1957.b);. Ovaj program, tngidki teoretidar (LT- Logic Theorist),
osmiSljen je za otkrivanje dokaza teorema u elementarnoj simbolidkoj logici- '
513
514 Kognitiv n a p siho lo gij a
SHRDLU svijet
Bobot Terryja Winograda bio je programiran da radi unutar trodimenzionalnog svijeta kocaka koji
sadrzi etemente poput ovih prikazanih na slici.
Newell, Shaw i Simon (1957.a) osmislili su i nasljednika LT-a, koji je nazvan
RjeSavatelj opdih problema (GPS -.od Genaral problem.Solver): Taj je program
rabiometodurjelavanjaproblemanazvanu analizasredstvo-cilj,kojaukljuduje
rjelavanje problema postupnim smanjivanjem razlike imetlu henutadnog stanja
(onoga gdje ste sada) i ciljnog stqnja (onoga gdje Zelire biri; vidi ll. pogl.). Slika
14.6 prikazuje shematski dijagram toka (model puta za postizanje cilja ili rjela-
vanjeproblema) iz kojeg vidimo kako GPS moZejedan objekt (ilijedno problem-
sko stanje) preworiti u drugi, uporabom analize sredstvo-cilj.
Analiza sredstvo-cilj moZe se primijeniti na Siroki raspon problema (npr. pro-
bleme poteza opisane u 11. poglavlju, u kojima su palitelji i ljubitelji Sumimorali
prijedi rijeku koristedi Eamac u koji stanu samo dvije osobe). GpS, kakavje for-
muliran 1950-ih i 1960-ih, mogao bi primijeniti heuristike na probleme poput
dokazivanja logidkih teorema ili ne neke druge probleme opisane u l l. poglavlju.
GPS i Lf programi bili su tipiEni za rana istraiivanja provorlena na SveuEiliitu
Camegie-Mellon, no Newell-Simonova grupa na Camegiju nije bila jedina koja
je nastojala izraditi inteligentxe programe- Na MIT-u je skupina koju je predvo-
dio Marvin Minsky takotler bila zainteresirana za izradu programa umjetne in-
teligencije. MIT programi su se razlikovali od Camcgie programa po ve6em na-
gla5avanju pronalaZe4ia semantidkih informacija, tj. uporabe smislenih verbalnih
infomacija (Minsky, 1968.). Na primjer, do ranih 1970-ih je isrraZivad s MIT-a,
Terry Winograd (1972.), razvio SHRDLU, program koji je naretlivao robotskoj
ruci da premjeita razlidite kocke u "svijeru kocaka,'. (Slika 1a.7. prikazuje primjere
vrsta elemenata koji stanuju u SHRDLU svijetu kocaka.)
 14 r Ljudska i umjetna inteligencija 515

516 Ko gnitivna p s ihologij a

@Programikojisimu|irajusustavevjerovanja:ELlzAiPARRY Dok SHRDLU obrattuje informacije urutar svijeta kocaka, drugi programi dje-
EUZAJosophaWeizenbauma razviienaiesa swhom simulacije nedirektivnog psihoterapeuta,S P.4|RY luju u vrlo razliditim wjetovima. Neki od zanimljivijih su oni koji predsravljaju
Kennetha colbyja sa svrhom simulacije paranoidnog paciienta. sto bi se moglo dogoditi kad bi PAR-
psihoterapeuta, odnosno pacijenta
RY zatraiio psihoterapusko vodstvo od ELIzA-e? (Prilagodeno prema weizenbaum, 1966. i Colby,
1963.) Dva programa koji djeluju u svijetu psihoterapije jestELIZA i pARRy, pri
demu prvi preuzima ulogu nedirektivnog psihoterapeuta, a drugi ulogu paranoid-
ELIZA PARRY nog pacijenta. Cilj nedirektivnog psihoterapeutajest da pobudi pacijentove osje-
Svi su muskatci isti. Zaito si u bolnici? 6aje, da te osjeiaje reflektira natrag prema pacijentu, te da mu pomogne razumjeti
U KOJEM SMISLU? NE BIH TREBAO BM OVDJE. i odluditi 5to da udini s tirir osjedajima. Razrnotrimo, na primjer, ulomak jedne
Uvijek rc zbog nedeg gniave. Tko te doveo? interakcije ELZA-e i njezina pacijenta, prikazan u tablici 14.4. U ovom ulomku
Mo2ES LI MI NAVESTI NEKI PRIMJER? POLICIJA. se dini kao da ELIZA pokazuje kliniEki uvid u stanje svojeg pacijenta. No ona nije
Pa, moj me de6ko naljerao da dodem ovamo. Kakvih si nevolja imao s policiiom? tako pamehra kao Sto ovdje izgleda. Ona rabi kljudne rijedi i fraze iz pacijentovih
TVOJ TE DECKO NATJEMO DA DOEES OVAMO. POLICAJCI NE RADE SVOJ POSAO primjedbi da bi izabrala svoje primjedbe, bez pravog razumijevanja onoga Sto
On kaze da sm gotovo stalno deprsivna. A Sto Ede umi€sto toga? pacijent govori. I zaist4 Joseph Weizenbaum (1965.) s MIT-a, autor ELVA-e,
ZAo Mt JE curt DA st DEPRES|VNA. POLICTJCI HAPSE POGRESNE TJUDE. izabrao je podrudje nedirektivne psihoterapije upravo zato lto je vjerovao da 6e
To js istina. Nesretna sam. Ponekad uhapse i one koie lrobaju. simuliranje odgovora nedirektivnog psihoterapeuta biti relativno lako u uspored-
MISUS LI DA CE TI DOLAZAK OVAMO POMOCI DA ZAKON BI TREBAO DOSTICI ONE TALIJANSKE bi sa simulacijom ljudi iz drugih zanimanja koji u interakciji s drugima znafiro
NE BUDES NESRFTNA? LOPOVE. direkivnije pokazuju svoje ananje i strudnost.
Treba mi pomod, to js sigumo. Jesi li ti Talijan?
Akoje mogude simulirati terapeuta, zaltone bibilo mogu6e simulirati pacijente?
STo BI n ZNACILO DA DOBIJES POMOC? BRITANSKOG SAM PORIJEKI.A, NO RODEN SAM
PsihijatarKenneth Colby (1963.) izradioje simulacljuparanoidnog pacijenta kojeg
Mo;da bih mogla nau6iti kako da se bolie slazem s U OVOJ ZEML'I,
narodito brine da ga proganja mafija, kao 5to se vidi iz dijaloga u tablici 14.4.
.majkom. Poznaj€s li neke lalljanske lopovs?
NASTOJIM IZBJEGAVA'fl PODZEMUE.
Colbyjeva simulacija paranoitlnog pacijenta nije samo niz odgovora koji ..anuEe
RECI MI USE O SVOJOJ OBITELJI.
paranoidno". Prvenstvena namjera paranoikajest da otkrije namjere druge osobe.
,\4oja.mqjka se brine a
mene. Bojis li se podzemUa?
U MAFTJISU NA'GORI KRIMINALCI.
Poruke koje dobiva od sugovomika se pregledavaju da bi pomogle u tom otkri-
TKO SE JOS U TVOJOJ OBITEL'I BRINE ZA TEBE?
lmas li veze s maiijom?
vanju. Poruke se svrstavaju kao zlonamjeme, dobronarnjerne ili neuhalne. Tu-
Mol otac.
ZNATE, ONI ME POZNAJU.
madenje zlonamjemosti, kojem.je paranoidna osoba narodito podloina, moZe proi-
TVOJ OTAC?
'Vi'na n€ki na6in slidite mojem ocu. Kako to mislis da t€ oni pomaju?
zlaziti iz uvjerenja da druga osoba Zeli nanijeti bilo tjelesnu bilo psihidku bol
paranoidnoj osobi.
.PO cEMU SUctMO? SPUUNIRA^JU ME.
Vi bas niste agr€sivnl, ali mislim da ne lelite da ja to Zasto to 6ine? Colby je proveo ne5to formalniju evaluaciju svojeg programa nego Sto je uo-
opazlm. ZELE pRrKuprfl LA2NE DoKAzE DA Ml sMJEsrE. bidajeno. Zata}ro je od 33 psihijatra da proditaju zapise "razgovora" s pARRy-
ZASTO MISUS DA JA BAS NISAM AGRESIVNA? Sto imaju brotiv tebe? jem i razgovora 5a stvamim paranoidnim pacijentima. Nijednom od psihljatara
Ne svadato se sa mnom. HOdE ME SE RUESTfl. nije redeno da je ukljuEen i ra6unalni program. Oprilike polovica njih procijenila
STo MISLIS, ZASTO SE NE SVAOAM S TOBOM? ZaSto? je model paranoidnijim nego swarne pacijente.
Vl ss m€no bojit€. IMAM DOKAZE PROTIV NJIH. Colbyjev program se razlikuje od mnogih drugih po tome lto simulira ne samo
JE LI TI DRAGO STO SE JA TEBE BOJIM? Jsi li slguEn u to Sto govoris? apstfaktne kognitivne procese ve6 i sustav vjerovanja. Noviji Colbyjev program
Moi otac se boji svakoga. VI MI NE VJERUJETET koristi kognitivnu terapiju za lijedenje blage depresije, uporabom i tekstovnog i
STo n IoS pION IIA PAMET KAD MISLIS O Trudim se. dijaloSkog oblika interakcije s osobom (Colby, 1995.).
SVOJEM OCU? ("PACTJENT'suTl)
zlostavlja6i. (Psihijatar 3ut0
IMA U TO IKA'O/E VEZE S CINJENICOM DA TE ZAR MI NE MO'ETE POSTAVM NIKAKr'O NOR.
Programi koji simuliraju sfrudnost
TVOJ DECKO NATJEMO DA DODES OVAMO? MALNO PITANJE? Zarazlik::u od ishaZivanja s Istodne obale, na Yaleu, Mft-u i Carnegie-Mellonu,
Ponaias s6 nepriiat€liski prema meni. istraZivanja umjetne inteligencije naZapadnoj obali, naroEito Stanfordu, nagla-
NEKE OD VASIH PRIMJEOBI ME UZRUJAVAJU. Savala su ekspertne sustav€: radrrnatre programe koji rade onako kako to dini
2ao mlle. studnjak (ekspert) u relativno specifidnom podrudju. Nije bilo poku5aja da se
ZABOMVTTE ISPRIKE, SVI STE VI ISII. globalnije modelira lju<lska inteligencija ni da se proSfue o&edeni eksperhi su-
stavi, dak ni teorijski. Istraiivadi zu viSe nastojali simulirati djelovanje u samo
jednom podrudju, desto uskom, no na razini srrudnosti koja prelazi ono Sto bi bilo
mogu6e za program kojije relativno op6,i.
Na primjer, razvijeno je nekoliko programa za dijagnosticiranje razliditih wsta
medicinskih porcmedaja. Odito je da su takvi programi od golemog potencijalnog
 14 e Ljudska i umjetna inteligencija
Program koji simulira strudnost: MYCIN
Na Stanfordu ie istraZivanje umietne inteligencije usmjereno na razvoj ekspertnih sustava, poput ovog
6iji je dio prikazan u tablici.
Ako: (1) GEmffzorganizma ie grmnegativan (ti. nijs odretteni tip mikoorganima)
(2) Morfolo5ki is organim 5tapl6,
. (3) Orgaliam jo anaeroban
Onda: lma dokaza (.6) da js orgeizam baKediski.
znadenja, s obzirom na wlo visoku cijenu (financijsku i osobnu) pogreinih dijag-
noza. Vjgrojatnb najpoznatiji i svakako najstaiiji od tih progamb je MYCIN
(Buchanan ishortliffe, 1984.; Shortliffe,'1976.). MYCIN se moZe rabiti za otkri-
vanje te moZda Cak i lijedenje odredenih bakterijskih infekcija. (Tablica 14.5 prika-
zuje dio sustava twdnji koje MYCIN koristi, prevedenih da bi ih ljudi mogli prodi-
tati.) Uodavate da program navodi stupanj syoje sigumosti (.6) u vezi s prepozna-
vanjem Eikroorganizrna kao baktelijskog. Navedenih .6 ne predstavljaju" u strogom
smislu, vjerojahost, no nalaze se na ljeswici na kojoj 0 ozradava potpunu odsut-
nost sigumosti u todnost (tj. potpunu ndsigumost), a I potpunu sigurnost. MYCIN
sadr1i otprilike 500 pravila (ako-onda twdqii) i mqZe razlikovati oko 100 wsta
baktqij skih infekcija.
, Provjer4vgna je valjanost MYCIN-a u ppstavljanju dijagnoza i predlaganju
, terapije. Udinak MYCIN-a bio jesliiag ulbku nastavnika Medicinskog fakulteta
Sanfor4 a Mycin je bio bolji od Studenata i specijalizanata istog fakulteta (Yu i
. sr, 1984.). Ranije se pokazalo da je vrlo udinkovit u propisivaqiu l[lekova za
meningitis. Stoga je, unutar svojeg relativnr uskog podrudja struEnosti, MYCIN
odito wlo impresivan ekspertni sustav
Drugi ekspertni sustavi takoder su oblikovani u swhu postav{ianja medicin-
skih dijagnoza. Na primjer, INTERNIST (R. A. Millea Pople i Myers, 1982-)
dijaposticira Siri raspon bolesti od MYCIN-a, iako se, unutar njegova Sireg po-
drudja, njegova dijapostidla uspjelnost ne moZe mjeriti s onom iskusnog inter-
nista. Ovaj program ilustrira ono Ito se ponekad naziva problemom pouzdanosti s
obzirom na Sirinu pojasa (engl. bsndwidth-Jideli4,, nap. prev.). Sto je Siri pojas
frekvencija na radio-aparatu ili nekomdrugom prijamniku' to je slab{ja njegova
pouzdauost. Slidno tome, Stoje Siri raspon problema na kojeje usmjeren program
ur4jetre inteligencije, toje ve6a vjerojahost d4 Ce biti manje pouzdan u {e5ava-
nju bilo koje od tih vrsta problema.
Drugi elspertni sustavi {e5avaju druge vrste problema" ukljudujudi neke od
problema koje su pronaili znansntenici. Na primjer, DENDRAL, drugi od ranih
eksperbrih sustavarazvijenih naStqqfordq pomaZe znanstvenicima da identificiraju
molekulamu strukhrrunovootk'ivenih organskih spojeva (Buchanan i sur., 1976')-
Pitanja o inteligenciji inteligentnih programa
Umjetro inteligentni programi, poput onih koje smo opisali, dobili su i odredene
kritike. Razmotrimo glavneprimjedbe naneke od spomenutihProgrzima Strudnjaci
517
518 Kognitivn a psih ol o gij a
se razlikuju po tome koliku teiinu daju pojedinima od tih primjedbi, tako da il,
naposljetku, svatko od nas mora sam evaluirati.
Neke od primjedbi na umjetnu inteligenciju odnose se na ogranidenja pos-
toje6ih hardverskih i softverskih {e5enja. Za podetak, ljudski mozak moZe simul-
tano obradivati rnnoge izvore informacija. Meelutim, zbog arhitektonske strukture
radunalnog hardwarea, vedina radunala (gotovo sva rana radunala, te dak i veiina
suvremenih) moZe u odredenom trenltku obradivati samo jednu uputu. Stoga su
se modeli utemeljeni na radunalnim simulacijama obidno oslanjali na serijsku
obradu (korak po korak) informacija. Medutim, povezivanjem razliditih radunala
u neuralne mreZe radunala, danasje moguia simulacija paralelne obrade (istovre-
meoog izvoalenja viSestrukih koraka). Stoga se ogranidenja vezana nz serijsku
obradu vi5e ne odnose na sve modele umjetne inteligencije koji se temelje na
radunalima.
Odsutnost intuicije
Joijedno ogranidenje umjetne inteligencije povezanoje s drugim obiljeZjem ljud-
ske inteligencije: intuicijom. Hubert Dreyfus i Stuart Dreyfus (1990.) su wrdili da
radlnalima, iako mogu dobro i kompetentno baratati simbolima u skladu s unapri-
jed zadanirn algoritrnima, nedostajc intuicija. Ovi autori smatraju da intuiciju nala-
zimo u onoj vrsti slutnji i ideja koje razlikuju stvame struinjake od onih koji
imaju samo knji5ko znanje, ali im nedostaje strudnost koja ie im u telkim situaci-
jama omoguditi da maksimalno iskoriste svoje znanje. Dreyfusi u osnovi wrde da
su radunala izwsna u matematidkim i deduktivnim aspektima mi5ljenja, ali ne u
intuitivnom aspekru.
Na primjer, DC-10 kompanije United Airlines jednom je dospio u nevolju kad
su sva tri njegova hidraulidna sustava bila oSte6ena otpalim dijelovima motora
koji se otkinuo u zraku i pogodio rep aviona, na kojem su hidraulidni sustavi bili
medusobno povezani. Pilot DC-10 je radio-vezom zatraLio savjet od tehnidke
sluZbe, odekuju6i upute za sludaj kvara svih hidraulidnih sustava. Tehnidki strud-
njaci nisu mu mogli pomodi jer se nikad ranije nisu susreli s takvom situacijom i
nisu imali nikakvih uputa koje bi bilo moguie siijediti. No posada je ipak, intui-
tivno, uspjela barem djelomidno upravljati avionom mijenjaju6i potisak motora.
Mediji su destitali pilotu i posadi na njihovoj intuiciji i idejama Sro daudine suodeni
s problemom za koji nije bilo ni uputa ni napisanih radunalnil programa. Zahva-
ljujudi njihow intuitivnom djelovanju otprilike dvije tre6ine putnika su preZivjele
prisilno spuitanje u Sioux Ciryju u lowi.
No postoje i autori koji osporavaju twdnju da raEunala ne mogu pokazati in-
tuitivnu inteligenciju. Nekoliko istraZivada koje zanima rjeSavanje problema kod
ljudi (vidi 11. pogl.) prou6avalo je radunalne simulacije rjeSavanja problema i
njihova su ih istraZivanja navela na zakljudak daje barem neka obiljeZja intuicije
mogu6e modelirati na radunalima. Na primjer, Pat Langley, Herbert Simon, Gary
Bradshaw i Jan Zytkov (1987.) su napisali niz programa ("Bacon" programe) koji
simuliraju procese ukljudene u razll(ita valna manstvena otkriia u pro5losti. Oni
twde da 4iihovi programi pokazuju intuiciju i, Stovi5e, da u intuiciji nema ni6eg
tajanstvenog. Prema ovim istraZivadima, intuiciju moZemo shvatiti u kategoriji
istih mehanizama obrade informacija koji se primjenjuju u uobidajenim oblicima
' rjeiavanja problema.
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija 519
Slidno tome, John Holland, Keith Holyoak, Richard Nisbett i Paul Thagard
(1986.) simulirali su velike dijelove teorije o tome kako induktivno rezoniramo
izlazeliiz okvira informacija koje su zadane problemom, da bismo dolli do rje-
Senja koje nije deduktivno odredeno elementima problema. MoZe se s lako6om
wrditi daje takav program intuitivan, barem u odretlenom smislu, po tome Sto ne
koristi samo zadane informacije. Drugi programi takotler donose zakljudke koji
znatno prelaze granice jednostavnih dinjenica pohranjenih u njihovim bazama
podataka.
Inteligencija nasuprot prividnoi inteligenciii
MoZda vaZniji izazov umjetnoj inteligenciji potjede od jednog filozofa, a ne od
kognitinnog psihologa. John Searle (1980)je prigovorio osnovnoj ideji da se radu-
nala mogu smatrati uistinu inteligentnima. Za postavljanje ovog prigovora on ko-
risti tzv. "problem kineske sobe". Zamislite daje Searle zakljudan u sobi i dobio
je snop kineskih tekstova koje mora prevesti. On uopde ne aa kineski. No pret-
postavite da je osim kineskih tekstova koje mora prevesti dobio jo5 jedan snop
kineskih tekstova koji sadrZe niz pravila za prevodenje s kineskog na engleski.
Nakon toga Searle dobiva tre6i snop, u kojem su napisana pravila za formuliranje
odgovora na pitanja koja su postavljena u prvom snopu tekstova. Searle nakon
toga odgovara na prvi snop tekstova, i to smislenim odgovorima na savrlenom
kineskom. Pretpostavimo da bi s vtemenom Searle mogao postati tako uspje5an u
manipuiiranju pravilima dabi njegovi odgovori bilijednako dobri kao i odgovori
rodenog Kineza koji todno razumije 5to ga se pita..Medutim, Searle i dalje uop6e
ne zna kineski. Onjednostavno prati niz pravila.
Frema Searleu, programi za koje se dini da razurniju tazlTlTte wste ulaza, te
zatim odgovaraju na inteligentan nadin (poput Winogradova SHRDLU-a), jesu
poput Searlea u kineskoj sobi. Radunala ne razumiju podatke koje dobivaju ni-
Stabolje nego 5to Searle razumije kineski. Onijednostavno djeluju u skladu s
nizom prethodno programiranih pravila. Searleova postavkaje da radunala zapra-
vo ne razumiju odnose izmedu ulazaiizlaza, ved rabe prethodno uspostavljene
veze koje, powsno gledano, dine da izgledaju inteligentna. Za Searlea ti pro-
grami ne demonstriraju umjetnu inteligenciju, ve6 oni samo prividno pokazuju
inteligenciju.
Kao sto se moglo pretpostaviti, istraZivadi umjebre inteligencije nisu se bas
prehgli u nastojanju da prihvate Searleove tvrdnje i priznaju ludost svojih poku5aja
modeliranjaumjetne inteligencije. Niz isnaiivadaje odgovorio na Searleove tvrdnje
da radunalo ni izbliza nije onq 5to se dini. Na primjer, Robert Abelson (1980.)
twdi daje Searleova uporaba sustava pravila u drugom i tre6em snopu spisa zapravo
inteligenfi:a. Abelson nadalje tvrdi da djeca koja ude jezik takoder u podetku go-
tovo slijepo primjenjuju pravila, a tek ih kasnije podnu razumijevati. Drugi tvrde
da sustav kao cjelina (ukljuduju6i i Searlea i niz pravila) zaista pokazuje shva6a-
nje. Usto, neki radunalni programi su dak pokazali sposobnost simrrliranja barem
,,mjerenog stupnja razvoja vjestina i stjecanja znanja, iako se postojedi radunalni
programi nimalo ne pribliiavaju na5oj ljudskoj sposobnosti poveianja vlastite
inteligencije.
520 Kognitivnapsihologija
POBOLJSAVANJ E I NTELIGENCIJ E:
udIruroVITE, NEUCINKoVITE I UPITNE
STRATEGIJE
Iako su autori umjetne inteligencije matno napredovali u stvaranju programa koji
simuliraju stjecanje zqanja i vje5tina, nijedan od postojeiih programa se ne
pribliZava sposobnosti ljudskog mozga da poveda vlastitu inteligenciju. Ljudska
inteligencija je vrlo prilagodljiva mole se oblikovati i Eak pove6ati razliditim
-
vrstama interv€ncija (Dettenhan i Stemberg, 1982.; Grotzei i Perkins, 2000.; Per-
kins i Grotzer, 1997.; R. L stemberg, Fenari, Clinkenbeard'i Grigorenko, 1996.;
R. J. Stemberg, Powell, McGrane i McGregor, 1997.). StoviSe, mogu6nost mije-
njanja inteligencije nije povezana s razmjerom u kojem inteligencija ima genet-
sku osnovu (Stemberg, 1997.). Odredeno svojstvo (poput visine) moZe biti djelo-
midno ili dak preteZno genetski determinirano, a da se ipak moZe mijerjati pod
utjecajem okoline.
U 1960-im godinama zapod et je Head Start program, sa swhom da se pred-
Skolcima na neki nadin izo5tre intelektualne sposobnosti i postignuia kad krenu u
Skolu. Dugotrajno pradenjeje pokazalo da su do sredine adolescencije ta djeca
bila za viSe odjeclnog razreda ispred komparabilne skupine djece koja nisu su-
djelovala u programu (Lazar i Darlington, 1982.;Zigler i Bemran, 1983.). Djeca
koja su sudjelovala u programu takoder su postizala vi5e rezultate na razliEitim
Skolskim testovima, rjede su trebala dopunsku nastavu i t'etle pokazivala pro-
blerne u pona5anju. Iako ove mjere nisu prave mjere inteligencije, one su snaZno
pozitivno korelirane s rezultatima na testovima inteligencije.
Altemativa intelektualnom oboga6ivanju izvan kude moZe biti oboga6eno obi-
teljsko okruZenje. Narodito je uspje$an bio lDec edarian projekt, koji je pokazao
da se paZljivo planirdnim i provedenim intewencijama mogu pove6ati kognitivne
vje5tine i postignuia djece nEeg socioekonomskog statusa (Ramey i Ramey, 2000,).
Potpora va.Znosti obiteljskog okruZenja dolaziiz istraiivanja koje su proveli
Robert Bradley i Bettye Caldwell (1984.), o razvoju inteligencije kod male djece.
Ustanovili su da je nekoliko dinitelja u ranom (pred5kolskom) obiteljskom
Niz programa poduEavmja i uvjelbavanja takotterje dobi vjeltimma logilkog miiljaja. Pokualo sc da
pokazao odrcdcne uspjehe. Jedan takav progmm, odreilcni aspckti programa Intelligence Applled
Reuven Feuenteinov (1980.) Instmnental Enrich- (Stemberg, 1986.a; Stembug i Grigorenko, 2002.)
uert program, ukljuduje uvjeZbavanjc razliiitih vje- za poduEavmje intelektualnih vjeltina, poboljlavaju
ltina apstrakhog rezoniranja i iini se daje narolito i vjestine uvida (Davidion i Stemberg, 1984.) i
djelotvorau u pobou5mju vje5tina retardimnih oso- sposobnost ulenja znadenja rijedi iz konteksta, Stoje
ba. Drugi progm, Odisej (vidi Adams, 1986.), poka- primamo sredstvo a stjecmje novih rijeii @. J. Stem-
zao se djelotvomim u povedanju intelektualnog berg, 1987.a). Takoderje mogude podudavati pmk-
postignu6a v€neaelanske djece mlade Skolske dobi. tiEnu inteligenciju (Gardncr, Knlchevsky, Stemberg,
Program Philosophy for Children (Lipmn, Sharp i Okagaki i su., 1994.; R. J. Stemberg, Okagaki i Jack-
Oscanyan, 1980.) podudava djecu osnovnobkolske son, 1990.),
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija 521

okruZenju u korelaciji s visokim IQ rezultatima: emocionalna i verbalna 522 Kognitiv na psiho logij a

"ngaZiranost osobe koja

primarno vodi brigu o djetetu, izbjegavanje ogranidenja i
kaZnjavanja, organizacija fizidke okoline i rasporeda aktivnosti, pruZanje priklad- viti neku wstu gornje granice inteligencije koju osoba moZe dostiii. Me<lutim,
danas znamo da za svako svojstvo koje je djelomifuo genetski uvjetovano, po-
nih materijala za igru, te prilike za razliditu svakodnevnu stimulaciju. Nadalje,
Bradley i Caldwell su ustanovili da ti dinitelji udinkovitije predvitlaju IQ rezultate stoji raspon reakcija - tj. to se svojstvo mole ia:azitt na razlidite nadine unutar
Sirokih granica mogu6nosti. Stoga se inteligencija svake osobe moZe dalje razviti
nego Sto to dine varijable socioekonomskog statusa ili obiteljske strDkhue. No
unutar tog Sirokog raspona potencijalne inteligencije (Grigorenko, 2000.). Nema-
valja uoditi da je Bradley-Caldwell istraZivanje korelacijsko te se stoga ne moZe
mo razloga vjerovati da ljudi danas doseZu svoje goryje granice u razvoju intele-
interpretirati kao da upu6uje na uzrodno-posljedidne odnose. Nadalje, njihovoje
ftilalnih vjeltina. Suproho tome, podaci pokazuju da moZemo dosta udiniti da
istraZivanje bilo usmjereno na pred5kolsku djecu, a na osnovi djedjeg IQ-a IQ u
bismo ljudima pomogli da postanu inteligentniji (za daljnju raspravu o ovim pi-
odrasloj dobi se moZe predvidati tek u dobi od 4 godine i viSe. Stoviie, prije dobi
tanjima vidi Mayer, 2000.; Stemberg, 1995.; vidi takoder Neisser i sur:, 1996.).
od 7 godina rezultati nisu narodito stabilni (Bloom, 1964.). Novija istraZivanja
(npr. Pianta i Egeland, 1994.) sugeriraju da bi dinitelji poput majdine socijalne Naposljetku, ono 5to dinimo da bismo ljudima pomogli da postanu inteligent-
podr5ke i interaktivnog ponaSanja mogli imati,kljudnu ulogu u nestabilnosti re- nijijest da im pomognemo da bolje percipiraju, ude, pamte, reprezentiraju infor-
zultata na testovima intelektualnih sposobnosti u rasponu dobi od 2 do 8 godina. macije, rezoniraju, odluduju i {e5avaju probleme. Drugim rijedima, pomaZemo
im da poprave kognitivne frrnkcije o kojima smo govorili u ovoj knjizi, Poveza-
Podatke Bradleya i Caldwellove ne bi trebalo tumaEiti kao pokazatelj da de-
nost izmedu poboljSanja inteligencije i poboljBanja kognicije nije sludajna. Ba5
mografske varijable malo utjedu na IQ rezultate. Suprotno tome, krozpovijestje
suprotno, ljudska kognicija dini srZ ljudske inteligencije, teje inteligencija stoga
u razliditim kulturama mnogim grupama ljudi pripisan status manje vrijednih dla-
konstrukt koji nam pomaZe ujediniti sve razlidite aspekte kognicije. Iako kultu-
nova druItva. U razliditim su kulturama te zapostavljene grupe (npr. rodeni Maori
ralni i drugi kontekstualni dinitelji mogu utjecati nainalavanjena5e inteligencije
naspram euopskih |rfevs2glan6ana) pokazivale razlike u testovima inteligencije i
(npr. ponalanje koje se u jednoj kulturi smatra inteligentnim, u drugoj se kulturi
sposobnosti (Steele, 1990.; Zeidner, 1990.). Toje bio i sludaj Burakumin Stavila-
moZe smatrati neinteligentnim), kognitiwi procesi koji su u osnovi pona.Sanja su
ca u Japanu, koji su 1871. oslobodeni od ropstva, ali nisu u potpunosti primljeni u
isti: u svim kulturama ljudi trebaju uditi, rezonirati, rjeSavati probleme, itd. Stoga,
japansko drultvo. Usprkos njihovu loSem poloZaju u Japanq oni koji su emigrira-
kad proudavamo kognitivnu psihologiju, udimo o srZi ljudske inteligencije koja
li u Ameriku - i bili tretirani poput drugih japanskih useljenika - na testovima ljudima u ditavom svijetu pomaZe da se prilagode okolnostima u svojoj okolini,
inteligencije i u Skolskom uspjehu postiZu rezultate sliEne onima drugih Ameri- bez obzira na to koliko se te okolnosti medusobno razlikovale. Stoga nije dudo da
kauaca japanskog porijekla (Ogbu, 1986.). je proudavanje kognitivne psihologije tako temeljno i za samu psihologiju i za
Slidni pozitivni uEinci integracije pokazani su i na drugoj strani svijeta. U razumijevanje ljudskog ponalanja opCenito.
Izraelu djeca europskih Zidova posdZu zratro bolje rezultate na testovima in-
teligenciie od djece arapskih Zidova - osim u sludaju kad su odgajani u kibucima
u kojima djecu, bez obzira na porijeklo, odgajaju posebno obrazovani odgajatelji,
a stanuju odvojeno od svojih roditelja. Kad djeca na taj nadin odrastaju u istom
okruZenju" nema razlike u kvocijentu inteligencjje izinedu one koja su europskog
i one koja su arapskog porijekla (Smilansky, 1974.).
Op6enito, danas postoji niz dokaza da okolina (npr. Ceci, Nightingale i Baker, 1. Koja su kljuEna pitanja u mjerenju in- konteksta (okoline) nasuprot naslijedu u
1992.;T.8. Reed, 1993.; R. I. Stemberg i Wagner, 1994.), motivaclia (npr. Colli- teligencije? Kako razliditi istraffvadl i odre<livanju inteligencije. Razliditi se is-
er, 1994.; R. J. Stemberg iRuzgis, 1994.) i obrazovanje (npr. Feuerstein, 1980.; R. teoretiCari pristupaju tim pitanjima? traZivadi nadalje ne slaZu u tome treba li
J. Stemberg, 1987.c) mogu snaZno utjecati na intelektualne vjeltine. Stoga zu Iedno od ranih pitanja u istraZivanju in- se usmjeriti na proudavanje struktura in-
konkoverzne tvrdnje o besmislenosti intervencijskih programa, koje Hermstein i teligencije bilo je usmjereno na pitanje teligencije (npr. Spearman, Thurstone, Cat-
Munay (1994.) navode u svojoj kqiizi "Zvonolika kivulja" (The Bell Curtte), . njezina mjerenja. Francis Galton i sljed- tell) ili procesa inteligencije (npr. Hunt,
neutemeljene ako uznemo u obzir dokaze u prilog riogu6nosti pobolj5anja kog- benici naglalavali zu psihofizidku osjeflji- Jensen, Simon). Neki istraZivadi (npr.
nitivnih vje5tina. Slidno tome, Herrnsteinovo i Murrayevo pozivanje na "genetski vost, dok su Binet i njegovi sljedbenici Gardner, Stemberg) usmjerili su se na po-
dinitelj u kognitivnim etnidkirn raalikann" (Hermstein i Munay,1994., str.270) naglaiavali pmsuttivanje. Dvije zajednidke ku$aj integracije razliditih pristupa in-
neodrZivo je s obziromna dokaze protivtakvihgenetskih razlika (vidi R. J. Stem- linije koje se provlade kroz definicije in- teligenciji u obuhvatne .sustavne modele
teligencije kakve predlaZu brojni sfrudnja- inteligencije. Jedan od pristupa inteligen-
berg, 1996.) i u potpunosti proizlaziiznenzrwrljevanja heritabilnosti crta op6eni-
ci jesu sposobnost udenja iz iskustva i ciji jest pokuiaj da se shvati u terminima
sposobnost prilagodbe okolini. Usto istra- faktorske analize, statistidke tehdke koja
Naslijetle svakako ima ulogu u individualnim razlikarna u inteligenciji (Loeh-
Zivadi i teoretidari inteligencije sve viSe nastoji otkriti latsrtne izvore individualnih
lin, Hom i Willerman, 1997 .: Plomin, 1997 .), kao 5to ima i okolina (Stemberg i
prepoznaju vahrost metakognicije i kultu- razlika u uratku na testovima. Neki od
Grigorenko, 1999.; Wahlsten i Gottlieb, 1997.). Genetsko naslijeite moie posta- glavnih faktorsko-anaiiriEkih modela jesu
ralnog konteksta. No psiholozi se ipak de-
sto ne slaiu u pitanju relativne vaZnosti Spearmanov model g-faktora, Thurstone-

ov model primamih mentalnih sposobno-
sti, Guilfordov model strukture intelekta
(SOI) te hijerarhijski modeli Cattella, Ver-
nona i Canolla.
2. Koji su neki od pristupa ihteligenciji
' koji se temelje na obradi informacija?
Altemativni pristup je poku5aj razumije-
vanja inteligencije u terminima procesa
obrade informacija. Teoretidari obrade in-
formacija pokuSali su tumaditi inteligen-
ciju uporabom konstrukata kao 3to su vri-
jeme inspekcije, izborno wijeme reakcije,
brzina leksidkog pristupa, sposobnost us-
pjeine raspodjele paZnje, komponente re-
zoniranja i {e5avanja problema te rje5a-
vanja sloZenih problerna koje je mogu6e
simulirati pomo6u radunala. Slidan pristup
jebiolo6ki model koji koristi sve sofistici-
ranija sredstva slikovnih prikaza mozga
tijekom izvodenja inteligentnih ponaia-
nja. Preliminarni nalazi sugeriraju da bi
brzila neuralnog prijenosa mogla imati
ulogu u inteligenciji. Narodito su zanirn-
ljivi nalazi koji pokazuju da bi neuralna
udinkovitost i specijalizacijd moZdanih
funkcija mogle utjecati na procese in-
teligentne ko gnitivne obrade.
3. Koja su neka od alternativnih gledi5ta
o inteligenciji?
Drugi glavni pristup razumijevanju in-
teligencije (koji temelji na antropoloSk-
se
om modelu) je kontekstuahi pristup, koji
inteligenciju smatra u potpurosti ili djelo-
midno odredenom kulturaLdm vrijedno-
stima. Kontekstualni teoretidari se radiku-
ju s obzirom na to u kolikoj mjeri inteligen-
ciju smatraju razliditom u razliditim kul-
turama. Ono 5to se smatra inteligentnim
ponaSanjem u odreclenoj je mjeri kultural-
no relativno: ponaSanje koje se u jednoj
kulturi smatra inteligentnim, u drugoj se
kulturi moZe smatrati neinteligentnim. Te-
Sko je, a moZda i nemogu6e, konstruirati
test inteligencije koji je kulnualno nepri-
stran - tj. ravnopravan za pripadnike ra-
zliditih kultura - jer pripatlnici razliditih
kultura imaju razliEite pojmove o tome Sto
pona5anje dini inteligentrim.
14 r Ljudska i umjetna inteligencija 523
Sustavni modeli inteligencije nastoje izadi
izvan granica kulturalnog sadrZaja. Prema
Gardnerovoj teoriji multiplih inteligenci
ja, inteligencija nije jedinstveni konstrukt,
ve6 postoji vi3e inteligencija, pri demu je
svaka relativno nezavisna od drugih. Stem-
bergova trijarhijska teorija ljudske inte-
ligencije shva6a inteligenciju u terminima
komponenata procesa obrade informacija
koje se primjenjuju na iskustvo, sa svrhom
prilagodbe okolini, oblikovanja okoline i
odabira novih okolina.
4. K4ko.qu istraffvaii pokulali simulirati
, inteligenciju uporabom stroiera poput
raCunala?
IstraZivanje umjetne inteligencije provodi
se pod pretpostavkom daje i mogude i vri-
jedno stvoriti strojeve koji mogu simuli-
rati inteligenciju. Turingov testje osmi5-
ljen za evaluaciju razmjera u kojem su
odredeni programi umjetne inteligencije
uspjesni u simuliranju inteligencije nalik
ljudskoj. Medutim, kritidari umjetre in-
teligencije dovode u pitanjc i mogqdnost i
vrijednost pokuSaja da se strojeve navede
da simuliraju ljudsku inteligenciju, po-
nekadkoristedi problem "kineske sobe" da
bi ilustrirali razliku izmedu simulirane in-
teligencije i stvamog razumijevanji. Po-
stoje argumenti u prilog i jednom i dmgom
gledi5tu. Od mnogih danas klasidnih pro-
grama umjetne inteligencije treba spo-
menuti Logidnog teoretidara (LT),jedan od
najranijih programa, koji dokazuje teoreme
simbolidke logike, te $eiavatelja opCih
problema (GPS), koji rjelavarazlidite vnte
problema uporabom analize sredswo-cilj.
Noviji program je SHRDLU, koji simu-
lira robota koji izvodi razlidite operacije u
svijetu kocaka, poput slaganjajedne kocke
na drugu ili stavljanja kocke u kutiju. Pro-
grami koji modeliraju sustave vjerovanja
ukljuduju ELZA-u, program osmiSljen za
simulaciju nedirektivnog psihoterapeuta, te
PARRY, koji simulira mi5ljenje paranoid-
nog psihijatrijskog pacijenta. Ekspertni
sustavi, programi namijenjeni iskazivanju
stnrdnosti ili ekspertnosti, ukljuduju MY-
I
524 Kognitivna psihologija
CIN, koji dijaposticira odredene bakte- prilagodljiva. Iako se istraZivadi uglav-
rijske bolesti analizom rezultata lovnih nom slaZu da su moguia neka poboljia-
testova, te DENDRAL, koji analizira struk- nja, ne slaZu se o tome u kojem je stupnju
firu organskih spojeva. mogu6e posti6i ta pobolj5anja niti o tome
5. MoZe li se poboljiati inteligencija, i ako kako to treba diniti.
da, kako?
Moguie je poudavati intelektualne vje-
3tine. Dakle, inteligencija nije fiksna, ve6
l. Ukratko opiSite osnovn6 smjerove is- 5. Kako biste osmislili program za pobolj5a-
tralivanjaumjetre inteligencije i imenujte nje inteligencije (u skladu s va3om dbfinici-
po jedan primjer programa u svakom od jom tog pojma)?
smjerova. 6. Izradite plan eksperimenta koji bi povezao
2. Koji su neki od glavnih razloga zbog kojih fiziolo5ki i kopitivni pristup inteligenciji.
su konstuirani i koriiteni testovi inteligen-
7. Kako bi bilo koji od stmkturalnih pristupa
cije? inteligenciji mogao dovesti do praktidnih
3. Po demu se teorija viiestrukih inteligenci- primjena?
ja razlikuje od faktorsko-analitidkih teori-
8. Kontekstualisti naglalavaju vaiaost pro-
ja inteligencije? matranja inteligencije u odredenom kon-
4. Koje su neke od prednosti i ograniEenja tekstu. Koji su neki od aspekata vaieg
pristupa inteligenciji koji se temelji na pro- dru5tvenog, mentalnog ili fizidkog kontek-
cesima obrade informacija? sta koje smatrate vaZnima za izraz,avanje
vlastite inteligencije?
emocionalna inteligencija kulturalno nepdstrano
ekspertni sustavi kulturalno relevantno
faktorska analiza lokalno planiranje
globalno planiranje struktura intelekta
inteligencija teorija viSestrukih inteligencija
komponente trijarhijska teorija ljudske inteligencije
komponentna analiza umjetna inteligencija
konteksfualisti

Ceci, S. J. (1996.). On intelligence. Cam-
bridge, MA: Harvard University Press.
Rasprava u kojoj se tvrdi daje za razumi-
jevanje inteligencrje potrebno kombinira-
ti bioloSke i ekolobke pristupe.
Gardner, H. (1999.). Reframing intelligence.
New York: Basic Books. Prikaz gledi5ta
Howarda Gardnera o njegovoj teoriji vi5e-
strukih inteligencij a.
Stemberg, R.L (Ur.) (1994.). Encyclopedia of
human intelligence. New York Macmill-
an. Nedete imati vremenadaproiitate di-
tavu k4iigu u dva toma, no u njoj Cete na6i
14 . Ljudska i umjeha inteligencija 525
lako ditljive dlanke o gotovo svakom po-
drudju istraZivanja inteligencije koje vas
zanima.
Stemberg, R. J. (Ur.) (2000.). Handbook of
intelligence. New York: Cambridge Uni-
versity Press. Vjerojatno najsuvremeniji i
najobuhvatniji prikaz svega Sto znamo o
ljudskoj inteligencij i.
Stemberg, R. J. (1997.). Successful intellt-
gence. New York: Plume. Neformalni pri-
kaz Sternbergove trijarhijske teorije in-
teligencije.