Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ Copyright © 2017, University of Tuzla

Defektologija 2017; 23(2): 49-92

SPORT KAO MODEL SOCIJALNE INKLUZIJE

SPORT AS A SOCIAL INCLUSION MODEL

Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli

Univerzitetska 1, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina

Stručni rad Rad primljen / Received: 06.09.2017.

Professional articles Rad prihvaćen / Accepted: 22.11.2017.

APSTRAKT
Kroz ovaj rad je pokazana važnost i mogućnosti upotrebe sporta u svrhu osnaživanja osobnih kapaciteta i
sposobnosti za neovisan život osoba s onesposobljenjem te u svrhu socijalizacije i prilike da budu dio šire socijalne
zajednice. No, sport ne djeluje samo na osobe s onesposobljenjem već i na šire društvo mijenjajući stavove, poglede i
predrasude prema osobama s onesposobljenjem fokusirajući pažnju na sve one vrijednosti koje svi držimo važnima
kao što je uspjeh, ostvarenje ciljeva i snova, dostizanje rezultata i pomicanje granica mogućeg što nas sve razvija kao
bolja ljudska bića.

Ključne riječi: sport, osobe sa invaliditetom, socijalna inkluzija

ABSTRACT
Through this work, the importance and possibilities of using sports for the purpose of strengthening personal
capacities and the ability for an independent life of persons with disabilities, for the purpose of socialization and the
opportunity to be a part of the wider social community, have been shown. But sports not only affects people with
disabilities, but also broader society by changing attitudes, views and prejudices against disabled people, focusing on
all those values that we all hold important such as success, achieving goals and dreams, reaching outcomes and
moving borders of the potential that develops us all as better human beings.

Key words: sport, persons with disabilities, social inclusion

UVOD svijeta je izravno pogođeno onespsobljenjem3.

Onesposobljenje je i uzrok i posljedica siromaštva.
Onesposobljenje je bilo koje fizičko ili mentalno Ovaj odnos je posebno akutan u zemljama koje su
stanje koje ograničava kretanje neke osobe, osjetila u razvoju. Istraživanja pokazuju da 98% djece s
ili aktivnosti. Pojam onesposobljenja se obično onesposobljenjem koji žive u zemljama u razvoju
koristi za označavanje atributa koji su dovoljno ne primaju obrazovanje4. Ovaj broj je još veći za
teški da ometaju ili sprječavaju svakodnevne djevojke s onesposobljenjem4. Kao rezultat toga
aktivnosti. Prema UN-ovoj Konvenciji o pravima nerazmjerno velik broj osoba s onesposobljenjem u
osoba s onesposobljenjem, osobe s zemljama u razvoju žive u ekstremnom
onesposobljenjem su one „koji imaju dugotrajna siromaštvu5. U isto vrijeme ljudi koji žive u
tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna siromaštvu imaju veću vjerojatnost da će doživjeti
oštećenja koja u međudjelovanju s različitim onesposobljenje kao posljedicu neadekvatne
preprekama mogu sprečavati njihovo puno i prehrane i zdravstvene zaštite te nesigurnog
učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj življenja i uvjeta rada6. Korelacija između
osnovi s drugima“1. Onesposobljenja mogu biti siromaštva i onesposobljenja ima izravne
stalna, privremena ili epizodna. Ona mogu utjecati implikacije na sposobnosti zemalja u razvoju kako
na ljude od rođenja ili se razviti kasnije u životu bi se postigli Milenijski razvojni ciljevi (MRC).
kroz ozljede ili bolesti. Svjetska banka procjenjuje Samo siromaštvo se ne može riješiti bez
da oko 600 milijuna ljudi ili 10% svjetske suočavanja s oba uzroka onesposobljenja odnosno
populacije imaju onesposobljenje2 i da 80% tih socijalnim i ekonomskim isključivanjem osoba s
ljudi živi u zemljama koje su u razvoju2. Ako onesposobljenjem. Dok je 10% stanovništva bilo
uključimo i obitelji osoba s invaliditetom, bar 25% koje zemlje neobrazovano i nezaposleno zemlja će

Autor za korespondenciju / Corresponding author: Vesna Bratovčić, Univerzitetska 1, 75000, Tuzla, Bosna i Hercegovina, e-mail: vesna.bratovcic@untz.ba, Tel: +387 61 293 542

73
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
imati problema u ispunjavanju MRC ciljeva. S
druge strane, zemlje koje se svrhovito
suprotstavljaju međuodnosu invalidnosti i
siromaštva učinit će napredak prema cilju7. Veza
između invalidnosti i siromaštva nije ograničena na
zemlje u razvoju. Unatoč velikim varijacijama u
bogatstvu i kvaliteti života u zemljama osobe s
invaliditetom doživljavaju veću društvenu,
političku i ekonomsku isključenost nego osobe bez
invaliditeta širom svijeta7. U mnogim zemljama
uvjerenja i stavovi su se razvili da prepoznaju
važnost potpunog uključivanja osoba s mijenjajući ono što zajednica misli i osjeća o
onesposobljenjem. Ove promjene stavova su u
velikoj mjeri rezultat vodstva osoba s
onesposobljenjem i njihovih obitelji. Kao rezultat
toga, zakon je donesen kako bi se osigurala
jednaka prava, a u tijeku su napori kako bi se
poboljšala dostupnost i uključenost na radnom
mjestu i zajednici7. Konvencija Ujedinjenih naroda
o pravima osoba s invaliditetom je 30. ožujka
2007. godine otvorena za potpisivanje zemalja
članica. Konvencija je prvi pravno obvezujući
međunarodni instrument usmjeren na
prepoznavanje i provođenje prava osoba s
invaliditetom. Države koje ratificiraju Konvenciju
moraju donositi zakone i druge mjere za
poboljšanje prava osoba s invaliditetom i ukinuti
zakone, običaje i prakse koje diskriminiraju osobe
s invaliditetom8. Rekordnih osamdeset zemalja
pristupilo je Konvenciji na prvi dan otvorenja za
potpisivanje.9 3. travnja 2008. godine, Konvencija
je dobila dvadesetu ratifikaciju, što je izazvalo
njeno stupanje na snagu 30 dana kasnije, 3. svibnja
2008. godine9. Unatoč ovoj važnoj prekretnici
osobe s onesposobljenjem još uvijek se suočavaju s
društvenim barijerama te onesposobljenje i dalje
izaziva negativne stavove i diskriminaciju u
mnogim društvima. Pojedinci u pitanju te njihove
obitelji i dalje doživljavaju stigmu, osobno
slabljenje te socijalnu i ekonomsku
marginalizaciju7.
Sport kao alat inkluzije osoba s
onesposobljenjem
Sport osoba s onesposobljenjem nije nov koncept,
ali njegov puni potencijal dobrobiti za osobe s
onesposobljenjem tek počinje da se realizira. Sport,
posebno gimnastika, je prvi put korištena u
Švedskoj u kasnim 1800-im kao sredstvo terapije
za osobe s onesposobljenjem10. Od tada, sport za
osobe s onesposobljenjem uključuje više od 17
međunarodnih igara uključujući tri olimpijska
natjecateljska događaja ciljana na sportaše s
onesposobljenjem; olimpijske igre gluhih (za osobe
sa slušnim oštećenjima), paraolimpijada (za osobe
74
Copyright © 2017, University of Tuzla
sa svim drugim oblicima fizičkog invaliditeta, kao
što su gubitak ekstremiteta i sljepoća) i specijalna
olimpijada (za osobe s intelektualnim
teškoćama)11. Popularizacija sporta za osobe s
onesposobljenjem reflektira se u 47 akademskih
časopisa i časopisa koji se fokusiraju na adaptivni
tjelesni odgoj i rekreaciju kao i mnogih biltena
objavljenih od strane sportskih organizacija za
osobe s onesposobljenjem širom svijeta11. Sport
djeluje na poboljšanje uključenosti i dobrobiti
osoba s onesposobljenjem na dva načina,
osobama s onesposobljenjem i mijenjanjem što
osobe s onesposobljenjem osjećaju i misle o sebi.
Potrebno je smanjiti stigmu i diskriminaciju
povezanu s onesposobljenjem. Nadalje,
omogućava osobama s onesposobljenjem da
prepoznaju vlastite potencijale i zastupaju se za
promjene u društvu koje im omogućavaju da ih se
u potpunosti shvati. Sport mijenja društvenu
percepciju osoba s onesposobljenjem, fokusirajući
pažnju na njihove sposobnosti, a onesposobljenje
stavlja u drugi plan12. Kroz sport, osobe bez
onesposobljenja susreću osobe s onesposobljenjem
u pozitivnom kontekstu (ponekad i po prvi put),
promatrajući kako obavljaju stvari koje su se činile
nemogućim za njih13. Njihove pretpostavke o tome
što osobe s onesposobljenjem mogu i ne mogu
učiniti duboko su izazvani i preoblikovani ovim
iskustvom. Sport mijenja osobu s
onesposobljenjem na jednako značajan način. Za
neke, to označava njihovo prvo iskustvo ljudskog
djelovanja - to jest to im omogućava da odaberu i
preuzmu rizik na vlastitu odgovornost. Za druge,
postepeno stjecanje vještina i postignuća gradi
samopouzdanje koje je potrebno za druge životne
izazove, kao što su obrazovanje ili zaposlenje.
Sport također pruža mogućnosti za osobe s
onesposobljenjem da razviju socijalne vještine,
stvaranje prijateljstava izvan obitelji, vježbe
odgovornosti i preuzimanja liderskih uloga. Kroz
sport osobe s onesposobljenjem spoznaju važne
socijalne interakcijske sposobnosti, razvijanje
samostalnosti te postaju ojačani predvoditi i
ostvariti promjene14.
Prema riječima jednog sportaša:
„Bilo je nevjerojatno kad sam doznao uzbudljive
strane slijepog nogometa jer nisam mogao zamisliti
da bih mogao igrati nogomet na isti način kao i
moji prijatelji koji nisu slijepi...Igrajući slijepi
nogomet, doživio sam niz izazova, rekreacije za
moj svakodnevni život te divne prijatelje. U
savladavanju novih tehnika i izazova svake igre
kroz timski rad imam osjećaj uspjeha što me čini
sigurnim i ponosnim. Vjerujem da je sportski duh
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
izazova i samodostatnosti od bitne važnosti za naš
život"14. Kada se ne ostvare napori kako bi se
osigurala inkluzivna participacija u sportu, sport
postaje samo još jedno područje gdje se
preslikavaju diskriminirajući stavovi i prakse
prema osobama s onesposobljenjem. Čak i kada je
donesena odluka da će sport biti više pristupačan i
uključiv bez osnovnih koraka za poticanje
razumijevanja, znanja i komunikacije o tome kako
da se prilagodi sport na odgovarajući način,
netolerancija se može pogoršati13 te se može
dogoditi podijeljenost. Uz odgovarajuću
komunikaciju, znanja i vještine sport može biti
moćan alat za transformaciju stavova zajednice i
Tabela 1. Doprinos sporta MRC-ima
Table 1. Contribution of sport to MDG
MILENIJSKI RAZVOJNI CILJEVI
Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad
Postići osnovno obrazovanje
Promoviranje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena
Smanjiti smrtnost djece
Poboljšanje zdravlja majki
Borba protiv HIV-a, AIDS-a, malarije i drugih bolesti
Zaštita okoliša
Razviti globalno partnerstvo za globalni razvoj
Međunarodni okvir za onesposobljenje i sport
Snaga sporta kao sredstva za poboljšanje života
osoba s onesposobljenjem se očituje u nizu
međunarodnih sporazuma, strategija i dokumenata.
Već 1978. godine, UNESCO prepoznaje vrijednost
sporta za osobe s onesposobljenjem u svojoj
Međunarodnoj povelji za fizičku kulturu i sport16.
Povelja je pozvala zemlje da učine dostupnim
specijalne mogućnosti „za razvoj potpune
Copyright © 2017, University of Tuzla
osnaživanje pojedinaca kroz stjecanje novih
fizičkih i socijalnih vještina, samopouzdanja i
izgradnje pozitivnih odnosa.
Sport, osobe s onesposobljenjem i Milenijski
razvojni ciljevi
Sport može igrati važnu ulogu u poboljšanju
inkluzije i dobrobiti osoba s onesposobljenjem te
na taj način pomoći da se unaprijede Milenijski
razvojni ciljevi. Tabela 1 pokazuje načine na koje
sport za osobe s onesposobljenjem može pomoći u
postizanju specifičnih Milenijskih razvojnih ciljeva
(MRC)15.
DOPRINOS SPORTA
Smanjena stigma i povećano samopoštovanje,
samopouzdanje i socijalne vještine, što dovodi do
povećanja zaposlenosti te nižih razina siromaštva i gladi.
Smanjena stigma prevenira izostanak djece sa
onesposobljenjem iz škole.
Povećana svijest o važnosti tjelesnog odgoja za svu djecu
i sposobnosti da prilagodi aktivnosti za djecu s
teškoćama u razvoju.
Osnaživanje žena i djevojaka sa onesposobljenjem –
temelji se kroz sport– za stjecanje zdravstvenih
informacija, vještina, društvenih mreža, iskustva vođenja
Poboljšano zdravlje djece sa teškoćama u razvoju kao
posljedica povećanje tjelesne aktivnosti.
Smanjena vjerojatnost čedomorstva smanjenjem stigme i
promicanje većeg prihvaćanja zajednice djece sa
teškoćama u razvoju.
Poboljšan pristup žena s onesposobljenjem na
zdravstvene informacije i obrazovanje, koriste sport kao
komunikacijsku platformu.
Poboljšano zdravlje za osobe koje žive s HIV-om i AIDS-
om zbog sudjelovanja u sportskim aktivnostima.
Povećanje znanja i djelovanja u prilog održivosti okoliša
među osobama s onesposobljenjem, koristeći sport kao
obrazovanje i platforme društvene mobilizacije.
Stvaranje globalnih sportskih i mreža osoba s
onesposobljenjem za prikupljanje podataka, podizanje
svijesti i razmjena znanja.
osobnosti (osoba s onesposobljenjem) kroz
programe tjelesnog odgoja i sporta koji odgovaraju
njihovim potrebama“16. Godine 1982. Ujedinjeni
narodi su razvili Svjetski program djelovanja,
globalne strategije za poboljšanje prevencije
invalidnosti, rehabilitacije i izjednačavanje
mogućnosti. Ovo potvrđuje da članice trebaju
„poticati sve oblike sportskih aktivnosti osoba s
invaliditetom, (između ostalog), kroz pružanje
75
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
odgovarajućih sredstava i organizacijom tih
aktivnosti“17. Program je postavio temelje za UN-
ovo Međunarodno desetljeće osoba s invaliditetom
(1983-1992), tijekom kojeg vlade su poticale
provođenje odredbi Povelje. Godine 1993.
Ujedinjeni narodi su prihvatili Standardna pravila
za izjednačavanje mogućnosti osoba s nogometu s vršnjacima koji nemaju oštećenje
onesposobljenjem koji se osvrnuo i na pravo osoba
s onesposobljenjem na sport18. Nakon desetljeća
UN-a uslijedila je azijsko i pacifičko Desetljeće
osoba s invaliditetom (1993-2002 – kasnije
proširen na 2012), afričko Desetljeća osoba s
invaliditetom (2000-2009) i Američko desetljeće
za prava i dostojanstvo osoba s invaliditetom
(2006-2016). Akcijski plan koji je formalno
usvojila Organizacija afričkog jedinstva (sada
Afričke unije) u 2002. godini, posebno upućuje na
potrebu za „promicanjem većih napora koji potiču
pozitivne stavove prema djeci, mladeži, ženama i
odraslim osobama s invaliditetom, te provođenje
mjera za osiguravanje njihovog pristupa
rehabilitaciji, obrazovanju, osposobljavanju i
zapošljavanju, kao i kulturnim te sportskim
aktivnostima i pristupa fizičkom okruženju"19.
Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom
je prvi pravno obvezujući međunarodni dokument
za rješavanje prava osoba s invaliditetom u odnosu
na sport. Članak 30.5 Konvencije navodi:20
„U cilju omogućavanja osobama s invaliditetom da
sudjeluju na ravnopravnoj osnovi s drugima u
rekreativnim, slobodnim i sportskim aktivnostima,
države stranke će poduzeti odgovarajuće mjere
radi:
(A) poticanja i promicanja sudjelovanja, u
najvećoj mogućoj mjeri, osoba s invaliditetom u
redovnim sportskim aktivnostima na svim
razinama;
(B) osiguranja da osobe s invaliditetom imaju
mogućnost organiziranja, razvijanja i sudjelovanja
u specifičnim sportskim i rekreativnim
aktivnostima, te u tu svrhu, poticati ostvarenje, na
ravnopravnoj osnovi s drugima, odgovarajućih
instrukcija, obuka i sredstava;
(C) osiguranja da osobe s invaliditetom imaju
pristup sportskim, rekreacijskim i turističkim
mjestima;
(D) kako bi se osiguralo da djeca s teškoćama u
razvoju imaju jednak pristup s drugom djecom na
sudjelovanju u igri, rekreaciji, slobodnim i
sportskim aktivnostima, uključujući i one
aktivnosti koje su dio obrazovnog sustava;
(E) osigurati da osobe s invaliditetom imaju
pristup uslugama od onih koji su uključeni u
organizaciju rekreacijskih, turističkih, slobodnih i
sportskih aktivnosti“20. Članak 30.5 se odnosi na
76
Copyright © 2017, University of Tuzla
popularni sport i sport specifičan za osobe s
onesposobljenjem. Sudjelovanje u popularnom
sportu znači da osobe s invaliditetom sudjeluju
zajedno sa sportašem koji ne mora nužno imati
onesposobljenje - na primjer, kad sportaš s
oštećenjem sluha sudjeluje u univerzitetskom
sluha. Nema adaptacije u pravilima i u takvim
slučajevima je važno da osobe s onesposobljenjem
imaju pristup sudjelovanja i nisu isključeni na
temelju diskriminacijskih uvjerenja o njihovim
mogućnostima i dobronamjernih ali nepotrebnih
briga za njihovu sigurnost21. Kako bi se zajamčilo
da se prava sadržana u Konvenciji provode širom
svijeta, Međunarodna radna grupa osoba s
invaliditetom u sportu osnovana je u siječnju 2006.
Njeni članovi su tijela UN-a, međunarodnih udruga
i drugih organizacija. Grupa prati i promiče sport
za osobe s onesposobljenjem na globalnoj razini21.
Univerzalna popularnost sporta i njegovim
fizičkim, socijalnim i ekonomskim razvojnim
prednostima te njegov dokazani uspjeh kao
obrazovanje i socijalna mobilizacija platformi, čine
ga idealnim alatom za smanjenje stigme povezane
s onesposobljenjem. Ove karakteristike čine sport
idealnim alatom za poticanje socijalizacije,
neovisnosti, osnaživanja i potpunu uključenost
osoba s invaliditetom. U tom smislu sport nije
luksuz. Tu je potreban i komplementarni pristup
koji može proširiti utjecaj tradicionalnih metoda
stimulacije pojedinca te zajednice razvoja i
osnaživanja.
Upotreba sporta za smanjenje stigme
U nekim mjestima osobe sa onesposobljenjem su
bile primijećene po njihovim sposobnostima, a ne
po njihovom onesposobljenju. Drugdje, ljudi pate
od društvene stigme povezane s njihovim
onesposobljenjem. Stigma se sastoji od
neutemeljenih stereotipa, netočnih pretpostavki,
negativnih percepcija i predrasuda22. U mnogim
zajednicama sramota je duboko ukorijenjena23.
Mnoge od diskriminatornih praksi i politika koje
su prepreke za osobe s onesposobljenjem proizlaze
iz stigmi24. Stigma je ono što uzrokuje kod neke
djece da odbiju da se igraju sa djecom s
onesposobljenjem, nastavnika koji izbjegavaju
pitanje što student s onesposobljenjem može
raditi25 i poslodavaca koji odbijaju zaposliti osobu
s onesposobljenjem jer oni vjeruju da su inferiorni
u odnosu na osobe bez invaliditeta. Posljedice
stigme mogu biti ozbiljne, pa čak i smrtonosne. U
nekim kulturama imati člana obitelji s
onesposobljenjem otežava ženi bez
25
onesposobljenja u istoj obitelji da se uda . Majke
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
mogu biti okrivljene kada rode dijete s
onesposobljenjem, a potom su napuštene od svojih
muževa25. Često ne mogu raditi puno radno
vrijeme i brinuti se za svoje dijete, a njihova obitelj
im može odbiti pomoći zbog djeteta s
onesposobljenjem25. Roditelji potaknuti sramom ili
strahom za sigurnost svog djeteta mogu ograničiti
dijete sa onesposobljenjem tako što će ga zatvoriti
u kuću25. U nekim kulturama stigma povezana s
onesposobljenjem je toliko žestoka da to rezultira
čedomorstvom25. Budući da su osobe sa
onesposobljenjem manje vrijednosti od osoba bez
onesposobljenja oni također mogu biti isključeni iz
osnovne zdravstvene njege23. Ova situacija je
posebno prisutna u zajednicama bez usluga za
osobe sa onesposobljenjem i njihove obitelji kao
što su neformalna naselja i siromašne četvrti. Što
su više problemi osoba s onesposobljenjem prisutni
u društvu više će osoba s onesposobljenjem biti
prihvaćena. Sport može pomoći u borbi protiv
stigme jer stavlja osobe s onesposobljenjem u
poziciju u kojoj mogu istaknuti svoje vještine.
Fokus nije na njihovom onesposobljenju već na
njihovoj mogućnosti da zabiju pogodak ili da
asistiraju u odlučujem pogotku. Ovu točku je
naglasio Ured visokog povjerenika za ljudska
prava:
"Za zajednicu sudjelovanje osoba
onesposobljenjem u sportu osigurava sredstva za
dekonstrukciju onesposobljavajućih slika koje
prikazuju osobe s onesposobljenjem kao pasivne,
neaktivne i kojima nedostaje kapaciteta za
sudjelovanje u širem životu zajednice. U razbijanju
stereotipa o invalidnosti, sudjelovanje u sportu
pomaže razviti veću uključenost zajednice i stoga
veću socijalnu suradnju i koheziju"26. Stigma nije
samo vanjska barijera, sprečavanje osobe s
onesposobljenjem u pristupu socijalnih,
ekonomskih i političkih prava nego je često
unutarnja barijera zbog čega osobe s
onesposobljenjem dovode u pitanje svoju
vrijednost u društvu. Pružajući ženama s
onesposobljenjem priliku da se natječu i prikazuju
njihove fizičke sposobnosti sport pomaže u
smanjenju rodnih stereotipa i negativne predodžbe
povezane sa ženama s onesposobljenjem. Sport
stvara pravednije okruženje tim ženama dajući im
povjerenje da ostvare ciljeve u drugim područjima
svog života s istim povjerenjem i vjerom u sebe.
Sport kao posrednik socijalizacije
Osobe s onesposobljenjem uglavnom su isključene
iz obrazovanja, zapošljavanja i života u zajednici
od mlade dobi. Isključenje ih lišava mogućnosti da
se uključe u razvoj odnosa s drugima - mogućnosti
Copyright © 2017, University of Tuzla
koje su bitne za njihov društveni razvoj i važne
odrednice zdravlja i dobrobiti. Kao rezultat toga,
osobe s onesposobljenjem su možda imali vrlo
malo iskustva u interakciji s drugima. Sport je
dobro prilagođen za pomoć osobama s
onesposobljenjem. Stjecanje socijalnih vještina
kod osoba s onesposobljenjem može nedostajati13.
Sport uči pojedince kako efektivno komunicirati27
kao i značaj timskog rada i suradnje, postavljanja
ciljeva, samodiscipline, poštovanja prema
drugima28 i važnosti pravila29. Sport također
omogućuje osobama s onesposobljenjem na rizik i
uči ih kako upravljati neuspjehom i uspjehom u
sigurnoj i podržavajućoj okolini29. Treneri i
suigrači mogu predstavljati uzore30 i mogu pomoći
osobama s onesposobljenjem da razviju vještine
koje mogu primijeniti u drugim aspektima
njihovog života kao što je zapošljavanje31. Sport
također okuplja roditelje i obitelji osoba s
onesposobljenjem. Često se roditelji osoba s
onesposobljenjem nađu socijalno izolirani.
Socijalna interakcija s drugima koji imaju slična
iskustva omogućuje obiteljima da pruže podršku
jedni drugima i da se zalažu za pozitivne promjene
kako bi se osigurala veća uključenost i jednakost
za osobe s onesposobljenjem32.
s Neovisnost i participacija u sportu
Definicija što znači biti neovisan i vrijednost koju
pojedinac stavlja na neovisnost varira od kulture
do kulture i od osobe do osobe. Mnogi definiraju
neovisnost kao "brigu o sebi". Međutim, u
kontekstu onesposobljenja, neovisnost se definira
kao "sposobnost da se kontroliraju i donose odluke
o nečijem životu"33. U jednoj studiji, mlade osobe s
onesposobljenjem tumače neovisnost u kontekstu
"biti omogućeni da ostvare svoje pune potencijale i
dopuštenje da sudjeluju", koristeći odgovarajuću
potporu kada je potrebno da postignu svoje
ciljeve34. Ovi mladi nisu vidjeli potporu kao
negativnu ali jesu kao sredstvo za lakše stjecanje
novih iskustava34. Ova definicija neovisnosti
uključuje pojam međuovisnosti što je bitno za sve
pojedince da uspješno žive, rade i komuniciraju34.
Osobe s onesposobljenjem u nekim društvima
smatraju se kao ovisni i gledani su kao krhki,
nesposobni i nekvalificirani18. Zanimljivo je da
ovisnost proizlazi iz onesposobljenja i često je
nesvjesno preuveličana od strane nastavnika i
članova obitelji - u nekim slučajevima ovisnost
osoba s onesposobljenjem je gotovo u potpunosti
tvorevina onih oko njih. Ti pojedinci ne potiču
osobe s onesposobljenjem da razviju svoje vlastite
ideje, izraze svoje želje i donose vlastite odluke23.
Zajednice i škole često nisu usmjerene na važnost
77
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
neovisnosti osoba s onesposobljenjem25. Jedno
istraživanje pokazalo je da su mladi s
onesposobljenjem bili isključeni iz sudjelovanja u
sportu jer su nastavnici tjelesnog odgoja bili
pretjerano zaštitnički nastrojeni i nepotrebno
naglašavali njihovu sigurnost25. Nedostatak
podrške zajednice da omogući osobama s
onesposobljenjem da žive samostalno često njih i
njihove obitelji ostavlja s malim brojem opcija.
Rezultat je stvaranje beskrajnog i skupog kruga
ovisnosti koji će nepotrebno otežati obitelji i
zajednici koji se brinu za osobe s
onesposobljenjem, a zapravo ovi pojedinci su
sposobni živjeti daleko više samostalan život.
Ovisnost često dovodi do prenategnutog
obiteljskog odnosa i ogorčenih članove obitelji.
Obitelji koje imaju člana s onesposobljenjem često
imaju primanja ispod nacionalnog prosjeka, jer
roditelji moraju odustati od plaćenog posla, raditi
manje sati ili odustati od napredovanja u poslu
kako bi se brinuli za svoje dijete23. Ta odgovornost
pada uglavnom na majke koje služe kao primarni
skrbnici23. U nekim slučajevima emocionalni i
fizički napori mogu dovesti do zloupotrebe člana
obitelji s onesposobljenjem23. Neke obitelji
pribjegavaju slati svoju djecu u ustanove, unatoč
lošijim uvjetima, jer osjećaju da nemaju drugog
izbora23. Sport ima moć da se smanji ovisnost i
razvije veću samostalnost pomažući pojedincima
da postanu fizički i psihički jači. Istraživanje je
dokumentiralo mnoge fizičke koristi od sporta i
tjelesne aktivnosti. Za grupu mladih ljudi s
Downovim sindromom jahanje povećava
koordinaciju, držanje tijela, tonus mišića,
ravnotežu, snagu i ritmičko kretanje gornjeg dijela
tijela35. Slično tome, djeca s cerebralnom
paralizom koja su sudjelovala u programu treninga
snage uživala su značajna poboljšanja u snazi i
sposobnosti da hodaju, trče, skaču i penju se po
stubama35. Sport također promiče društveno-
emocionalni razvoj i olakšava samopomoć13. Ista
studija prednosti jahanja za osobe s Downovim
sindromom pronašla je i poboljšanja emocionalne
kontrole sudionika, društvena svijest,
samopouzdanje, samopoštovanje i pojam o sebi
kao i povećanje motivacije i neovisnosti35. Te
vještine mogu se prenijeti na zapošljavanje te
dodatno pomažu u izgradnji samodostatnost.
Pregled sportskih programa i programa za osobe s
onesposobljenjem u zemljama u razvoju je
pokazalo da mnogi programi uspješno povećavaju
razinu zaposlenosti za sudionike zbog povećanog
samopouzdanja i stjecanja važnih društvenih
vještina potrebnih za zapošljavanje. U slučaju
Kambodžanske nacionalne odbojkaške lige (osoba
78
Copyright © 2017, University of Tuzla
sa onesposobljenjem) 60% ispitanika s
onesposobljenjem u mogućnosti je naći zaposlenje
nakon sudjelovanja u programu28. Sport za razvoj
često uključuje proizvodne mogućnosti. U
Kambodži, primjerice, lokalna proizvodnja
invalidskih kolica odgovorila je na nedostatak
lokalnih prilika za zapošljavanje i potrebu da se
poveća dostupnost niskobudžetne i
niskotehnološke opreme28.
Upotreba sporta za osnaživanje osoba s
onesposobljenjem
Osnaživanje može značiti davanje moći i vlasti
nekome ili pružanje samopouzdanja i snage36. U
kontekstu ovog poglavlja izjava "pruža
samopouzdanje i snagu" najbolje opisuje ulogu
koju sport može igrati u pomaganju osobama s
onesposobljenjem kako bi stekli znanje, vještine i
samopouzdanje da postanu učinkoviti zagovornici
za sebe i druge. Mnoge osobe s onesposobljenjem
prihvaćaju isključenost i diskriminaciju s kojom se
susreću jer se osjećaju nemoćni promijeniti svoje
stanje. Osim toga, mnoge osobe s
onesposobljenjem nikada nisu naučili da oni
zaslužuju više ravnopravan tretman i da imaju
prava koja se treba poštivati. Bez uzora i
informacije o životu sa svojim onesposobljenjem,
osobama s onesposobljenjem nedostaju znanja i
alati kako bi se poboljšali u svojim životima i u
svojoj zajednici. Ako oni nisu vidjeli primjere
boljih uvjeta oni mogu imati poteškoća
zamišljajući drugačiju situaciju. Oni pojedinci koji
su možda zainteresirani za rad na promjeni možda
nikada neće imati priliku da se nauče vještinama
vodstva i zagovaranja koje su potrebne za stvaranje
promjena. Oni pojedinci bez onesposobljenja
nemaju pristup informacijama o pitanjima
onesposobljenja i pozitivnim uzorima osoba s
onesposobljenjem. Istraživanjem koje je provedeno
u Velikoj Britaniji otkrili su da su anketirane škole
imale osoblje s onesposobljenjem, a samo 16% ih
je moglo imenovati udžbenik koji je uključivao
pozitivnu referencu na onesposobljenje ili
postignuća osoba s onesposobljenjem25. Često čak i
najbolji dobronamjerni ljudi isključuju osobe s
onesposobljenjem jer im nedostaju informacije i
vještine potrebne da bi ih zaista uključili. Sport je
učinkovito sredstvo za stvaranje znanja i svijesti
među osobama s onesposobljenjem, jer omogućuje
da se velike grupe upoznaju na ugodan način25. To
posebno vrijedi u područjima gdje je sport jedan od
rijetkih načina zabave. U Iranu 3.000 osobe s
onesposobljenjem, od kojih su polovicu činile
žene, bili su uvedeni u sport kroz planiranje i
provedbu nacionalnog paraolimpijskog dana. Ovaj
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
festival je doveo potencijalne sportaše iz cijele
zemlje u Teheran gdje su upoznali nekoliko
paraolimpijskim sportova i učili o fizičkoj
aktivnosti, prehrani i preventivnoj zdravstvenoj
praksi13. Sport također pruža forum za
omogućavanje osobama s onesposobljenjem da
izgrade vještine koje su im potrebne kako bi mogli
zagovarati i utjecati na promjene37.
Inkluzija osoba s onesposobljenjem
Nedostatak znanja o stvarnim učincima
onesposobljenja često dovode do društvene,
ekonomske i političke isključenosti osoba s
invaliditetom. Ovo isključenje može biti namjerno
ili nenamjerno. Djeca s teškoćama u razvoju u
mnogim zemljama često su odsutna iz obrazovnog
sustava. Školske naknade i troškovi prijevoza često
prisiljavaju roditelje s niskim primanjima odabrati
koje od njihove djece će sudjelovati u školi23. U
takvoj situaciji, većina roditelja će izabrati dijete
bez onesposobljenja23. Neki školski sustavi
odbijaju dopustiti djeci s teškoćama u razvoju
prisustvovanje nastavi10. To ostavlja privatno
obrazovanje kao jedinu moguću alternativu,
mogućnost koju malo obitelji može priuštiti10.
Djeca s teškoćama u razvoju koja ne idu u školu,
često kasne zbog nepristupačnog javnog prijevoza.
Ova djeca se mogu suočiti sa raznim izazovima
zbog nepristupačnosti mnogim školskim
ustanova . Čak i ako su te prepreke savladane,
10
mnogi roditelji uklanjaju svoju djecu iz škole zbog
negativnog tretmana koji dobivaju od učitelja i
vršnjaka23. Slični izazovi nastaju i pri
zapošljavanju. Stigma, nedostatak obrazovanja,
nedostupan prijevoz i zgrade znači da 80% osoba s
onesposobljenjem u svijetu su nezaposleni38. Čak i
u razvijenim zemljama, osobe s onesposobljenjem
suočavaju se sa izazovima na radnom mjestu zbog
problema nepristupačnosti. Kao što je već
spomenuto, osobe s onesposobljenjem često
nemaju jednak pristup zdravstvenim
rehabilitacijskim uslugama. Samo 2% onih s
onesposobljenjem mogu imati pristup vitalnim
rehabilitacijskim uslugama.39 Uznemirujuće, osobe
s onesposobljenjem mogu biti isključene iz
primanja spasonosne zdravstvene zaštite39. Čak i
kada je stigma odsutna, osobe s onesposobljenjem
se i dalje mogu suočiti sa isključenjem, jer ljudi
bez onesposobljenja ne znaju kako se prilagoditi i
uključiti osobe s onesposobljenjem u svoje
aktivnosti. Raznolikost i fleksibilnost sporta čini
odličan izlog za strategije uključivanja i
prilagodbe. Sport predstavlja jedinstvenu priliku
kada je u pitanju inkluzija13. Kada se pojedinac s
oštećenjem sluha nalazi na nogometnom terenu, on
Copyright © 2017, University of Tuzla
vidi da u komunikaciji sa svojim vršnjacima ne
mora čuti njihove riječi. On razumije da
pokazujući rukom njegov suigrač želi da primi
loptu niz polje. Kako je jedan od sudionika s
oštećenjem sluha objasnio:
"Kada sam bio na atletskom polju, osjećao sam se
normalno po prvi put u životu. Mogao sam učiniti
ono što su svi drugi mogli učiniti. Nisam se morao
brinuti za komunikaciju. Samo sam igrao. Moji
suigrači su poštovali moje vještine u igranju i
ulagali napore kako bi i mene samog uključili"13.
Zbog svoje popularnosti, sport može biti vrlo
učinkovit način kako bi glavne institucije više
uključile osobe s onesposobljenjem. Poseban
Olimpijada pilot projekt u Bugarskoj mijenja
stavove i škole, koriste sport za poticanje u
redovnim školama, stvaraju ugodnu okolinu i
uključuju djecu s intelektualnim teškoćama13.
ZAKLJUČAK
Za osobe s onesposobljenjem sport predstavlja
jedan od mogućih alata kako njegovati inkluziju,
posebno u području poticanja inkluzivne kulture i
razvoja inkluzivne prakse. Sport je oduvijek bio
mjesto natjecanja i dokazivanja vlastitih i
zajedničkih vrijednosti, uspjeha i rezultata ali i
mjesto promjena i napretka. Kroz ovaj rad je
pokazana važnost i mogućnosti upotrebe sporta u
svrhu osnaživanja osobnih kapaciteta i sposobnosti
za neovisan život osoba s onesposobljenjem te u
svrhu socijalizacije i prilike da budu dio šire
socijalne zajednice. No, sport ne djeluje samo na
osobe s onesposobljenjem već i na šire društvo
mijenjajući stavove, poglede i predrasude prema
osobama s onesposobljenjem fokusirajući pažnju
na sve one vrijednosti koje svi držimo važnima kao
što je uspjeh, ostvarenje ciljeva i snova, dostizanje
rezultata i pomicanje granica mogućeg što nas sve
razvija kao bolja ljudska bića. Sport osoba s
onesposobljenjem nudi protunarativ ustaljenoj priči
i osobe koja nešto ne može i transformira ju u priču
gdje netko nešto može. Sport može ponuditi
odgovor na pitanje definiranja sebe i svoga mjesta
u svijetu, kako osobama s onesposobljenjem tako i
osobama bez onesposobljenja; i pružiti priliku da
se upoznaju različiti ljudi i učvršćuju mnoge ideje i
"norme" koje će ih voditi kroz život. Kako bi ovaj
proces i izazov uspio, mora postojati volja
političkih struktura i pravno uporište u legislativi
naše države, ali i poticaj za kreiranje ovakvih
programa kroz projekte i aktivnosti na lokalnoj
zajednici. Potrebno je promijeniti pogled na sport
kao „luksuznu“ aktivnost u pogled na sport kao
sastavni i esencijalni dio života svake osobe, pa
tako i osobe s onesposobljenjem.
79
Danijel VASILJ, Vesna BRATOVČIĆ Copyright © 2017, University of Tuzla

Defektologija 2017; 23(2): 49-92

Research Agenda (međunarodna konferencija)

LITERATURA http://www.stigmaconference.nih.gov/LinkPaper.htm
23. Hear Our Voices: People with an Intellectual Disability and their Families
1. Convention on the Rights of Persons with Disabilities, 2010, A/Res/62/170, Speak Out on Poverty and Exclusion. Toronto: Inclusion International,
online: UN http://www.un.org/depts/dhl/resguide/r58.htm 2006. online: Inclusion International
2. World Bank, Disability & HIV/AIDS, World Bank: 2004, online: World http://www.ii.tomekklas.com/site_uploads/File/Hear%20Our%20Voices%2
Bank/Home/Topics/Health/PublicHealth/HIV/AIDS/Disability 0w%20Covers.pdf
www.worldbank.orgl 24. Sachs R. Integrating Disability Studies into Existing Curriculum.
3. Peters S. Education for All: Including Children with Disabilities. World Montgomery College, online: Montgomery College
Bank, 2003, online: World Bank http://www.montgomerycollege.edu/departments/dispsvc/diversity.htm
http://siteresources.worldbank.org/EDUCATION/Resources/Education- 25. Burgess E. Participation in Sport, Sport for Persons with a Disability,
Notes/EdNotesDisability.pdf Perspectives (Volume 7), C. Higgs & Y. Vanlandewijck, Eds. Berlin:
4. Lewis C., Sygall S. Loud, Proud and Passionate: Including Women with ICSSPE, Inter-American Convention on the Elimination of All Forms of
Disabilities in International Development Programmes. Oregon: MIUSA, Discrimination against Persons with Disabilitie, 2007: 35 -39.
1997. 26. Walker S. The Convention on the Rights of Persons with Disabilities: The
5. Shukshin A. Disabled Often Among the ‘Poorest of the Poor’ 83:4 Bulletin Participation in Sport and the Right to Take Part in Cultural Life in Sport in
of the World Health Organization, 2005. online: WHO the United Nations Convention on the Rights of Persons with Disabilities.
http://www.who.int/bulletin/volumes/83/4/news0405/en/print.html International Disability in Sport Working Group, Center for the Study of
6. Elwan A. Poverty and Disability: A Survey of the Literature. Washington: Sport in Society, Northeastern University, 2007. online:
World Bank, 1999. http://www.sportanddev.org/ data/document/document/336.pdf
7. McCarthy R. Sport and Children with Disabilities, u Sport in the United 27. Roy E. Aiming for Inclusive Sport: the Legal and Practical Implications of
Nations Convention on the Rights of Persons with Disabilities. the United Nation’s Disability Convention for Sport, Recreation and
International Disability in Sport Working Group, Centre for Study of Sport Leisure for People with Disabilities. 5 Entertainment and Sports Law
in Society. Northeastern University, 2007, online: International Platform on Journal 1, 2007.
Sport and Development 28. Cambodian National Volleyball League (Disabled) u From the Field: Sport
http://www.sportanddev.org/data/document/document/336.pdf . for Development and Peace in Action. Toronto: SDP IWG Secretariat,
8. United Nations, News Release, UN Convention on Disability Rights 2007.
Reaches Milestone in Signatories. 11.07.2007., online: UN News Centre 29. Ikelberg J. et al., Fun Inclusive! Sport as a Means of Rehabilitation,
http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=23208&Cr=disable&Cr1 Interaction, and Inclusion of Children and Young People with Disabilities.
=# Munich, Germany: Handicap International, 1998., online: Handicap
9. United Nations, News Release, Record Number of Countries Sign UN International http://www.handicap-
Treaty on Disabilities on Opening Day. 30.03.2007, online: UN News international.org.uk/pdfs/Fun_Inclusive_Sport_and_Disability.pdf
Centre 30. UN Inter-Agency Task Force on Sport for Development and Peace,
http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=22085&Cr=disab&Cr1 Towards Achieving the Millennium Development Goals Task Force
10. Sherrill C. Young People with Disability in Physical Education/ Physical Report. United Nations, 2003, online: UN
Activity/Sport In and Out of Schools Technical Report for the World http://www.un.org/themes/sport/reportE.pdf
Health Organization. World Health Organization, 2004, online: ICSSPE 31. Blauwet C. Promoting the Health and Human Rights of Individuals with a
http://www.icsspe.org/portal/download/YOUNGPEOPLE.pdf Disability Through the Paralympic Movement. ICSSPE, 2007.
11. DePauw K., Gavron S. Disability and Sport, 2d Ed. Illinois: Human 32. Gustavsson A. et al., Successful Projects — What Makes Them Work: A
Kinetics, 2005. Cross National Analysis of the Studies of Projects that Have Improved the
12. DePauw K., Gavron S. Disability and Sport. Illinois: Human Kinetics, Quality of Life of People with Intellectual Disabilities in India, Romania,
1995. Kenya and South Africa. London: Inclusion International, 2007. online:
13. Parnes P., Hashemi G. Sport as a Means to Foster Inclusion, Health and Inclusion International
Well-Being of People with Disabilities. Literature Reviews on Sport for http://www.inclusioninternational.org/en/ii_initiatives/27.html
Development and Peace, 2007, online: SDP IWG 33. Hawker A. Culture and Rehabilitation at 5, online: Canadian Research
http://iwg.sportanddev.org/data/htmleditor/file/Lit.%20Reviews/literature% Network for Care in the Community (CRNCC)
20review%20SDP.pdf http://www.crncc.ca/download/CultureandRehabiitation.pdf
14. Fukuchi K. My Hope for an Inclusive Society u Sport in the United Nations 34. Promoting the Participation of People with Disabilities in Physical Activity
Convention on the Rights of Persons with Disabilities, 2007. and Sport in Ireland, Appendix 3. Dublin: National Disability Authority,
15. Milenijski razvojni ciljevi, UN http://www.un.org/millenniumgoals/ 2005, online: National Disability Authority
16. UNESCO, International Charter of Physical Education and Sport, http://www.nda.ie/cntmgmtnew.nsf/0/7020D28F7F65773A802570F30057
21.11.1978. online: UNESCO F05E/$File/activity_sport_11.htm
http://www.unesco.org/education/nfsunesco/pdf/SPORT_E.PDF 35. DePauw K. Horseback Riding for Individuals with Disabilities: Programs,
17. United Nations, World Programme of Action Concerning Disabled Philosophy, and Research. 3 Adapted Physical Activity Quarterly, 1986.
Persons, 03.12.1982. A/Res/37/52, online: UN Enable 36. Definicija osnaživanja je izvučena s Hrvatskog jezičnog portala, online:
http://www.un.org/esa/socdev/enable/diswpa00.html http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search
18. United Nations, The Standard Rules on the Equalization of Opportunities 37. Mastandrea L. The Importance of Sport to the Convention on the Rights of
for Persons with Disabilities, 20.12.1993. A/Res/48/96 online: UN Enable Persons with Disabilities in Sport u United Nations Convention on the
http://www.un.org/esa/socdev/enable/dissre00.htm Rights of Persons with Disabilities. IDSWG, Centre for the Study of Sport
19. The Secretariat of the African Decade of Persons with Disabilities, in Society, Northeastern University, 2007. online: International Platform on
Continental Plan of Action for the African Decade of Persons with Sport and Development
Disabilities. CM/DEC.676 (LXXVI), online: The Secretariat of the African http://www.sportanddev.org/data/document/document/336.pdf
Decade of Persons with Disabilities 38. Time for Equality in Work. Geneva: International Labor Organization,
http://www.secretariat.disabilityafrica.org/documents.php?action=get_file 2003., online: ILO
&attach_id=267 http://www.ilo.org/dyn/declaris/DECLARATIONWEB.DOWNLOAD_BL
20. Convention on the Rights of Persons with Disabilities OB?Var_DocumentID=1558
21. Roy E. Policy Analysis of Draft Sport and Recreation Article in the 39. Degener T., Quinn G. Human Rights are for All: An Evaluation of the
Convention on the Rights and Dignity of People with Disabilities. Boston: Current Use and Future Potential of the UN Human Rights Instruments in
Northeastern Center for the Study in Society, 2004. the Context of Disability, 2002., online: National Human Rights
22. Link B., Phelan J. On Stigma and its Public Health Implications, National Institutions Forum http://www.nhri.net/pdf/NoteCSDCHR.pdf
Institute for Health, online: Stigma and Global Health: Developing a

80