UVOD U PSIHOLOGIJU DJETINJSTVA I ADOLESCENCIJE

1. RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

= grana psihologije koja se bavi proučavanjem stalnih fizičkih, emotivnih, kognitivnih

promjena i promjena ponašanja koje se događaju u čovjeku tijekom cijelog životnog vijeka;
psihologija kao znanost nastoji odgovoriti na pitanja „kako” i „zašto” se događaju te
promjene koje opisuju čovjeka u razvoju.
Proučava promjene u ponašanju od rođenja pa se, barem povijesno, najviše bavila djecom,
ali budući da razvoj traje cijeloga života, bavi se i adolescentima i odraslima i starijim
osobama (teorija cjeloživotnog razvoja).

2. RAZVOJ ČOVJEKA

RAZVOJ = stvarnost koja je preko niza stalnih promjena, usmjerena prema sve većoj
ravnoteži i zrelosti.
LJUDSKI RAZVOJ = proces stalne promjene koja prati osobu tijekom cijelog njezina života na
razini osobnosti i/ili na razini manifestacija u ponašanju. Taj proces se može vidjeti ne samo s
obzirom na velika razvojna razdoblja, nego i uspoređujući različite manifestacije (ponašanja)
kod pojedinca u kratkom vremenskom razdoblju.

Glavna razdoblja čovjekova razvoja:

1. PRENATALNO – od začeća do rođenja

2. DOJENAČKA DOB I NAJRANIJE DJETINJSTVO – od rođenja do 2. God.: velike tjelesne
promjene i promjene mozgapojava velikog broja motoričkih, perceptivnih, intelektualnih
sposobnosti i intimne veze s drugima
3. RANO DJETINJSTVO 2-6 god. : godine igre, finije motorike, razvoja mišljenja, govora,
pitanja morala, uspostave odnosa s vršnjacima
4. SREDNJE DJETINJSTVO 6-11 god., školska dob: razvoj atletskih sposobnosti, logičkog
mišljenja, pismenosti, razumijevanje samog sebe, moralnosti, prijateljstva, pripadnost
vršnjačkoj skupini
5. ADOLESCENCIJA 11-20 god., pubertet: odrasla veličina tijela i spolna zrelost, apstraktno i
idealističko mišljenje, ozbiljnija školska postignuća, definiranje osobnih vrijednosti i ciljeva te
težnja za postizanjem neovisnosti od obitelji
6. RANA ODRASLA DOB 20-40 god. : završetak školovanja, puno radno vrijeme, napuštanje
roditeljskog doma, razvoj karijere, bračna zajednica i odgoj djece ili uspostavljanje drugačijeg
životnog stila
7. SREDNJA ODRASLA DOB 40-60 god. : vrhunac karijere, pomoć djeci u osamostaljenju i
roditeljima u prilagodbi starenju, svijest o vlastitoj smrti
8. KASNA ODRASLA DOB 60 god. do smrti: prilagodba mirovini, smanjenoj tjel. snazi, zdravlju,
smrti životnog partnera, razmišljanje o smislu vl. života.

Prepared by Zdenka Idžotić 1

FAKTORI RAZVOJA = endogeni (biološki procesi) i egzogeni (okolinski) – oni su podjednako
važni

OPĆA NAČELA RAZVOJA:

1. Ljudi se razvijaju različitom brzinom, takve su razlike normalne
2. Razvojne promjene odvijaju se prema relativno pravilnom redoslijedu: ljudi razvijaju
sposobnosti prema logičkom redoslijedu (sjediti – hodati; tepati – govoriti)ali ipak redoslijed
ne znači da je on linearan ili predvidljiv (osobe mogu napredovati, stagnirati ili se vratiti na
raniju razinu)
3. Razvoj se odvija postupno.

3. GLAVNA PODRUČJA RAZVOJA

A) tjelesni razvoj
= promjene u veličini tijela, izgledu, perceptivnim i motoričkim sposobnostima kao i
tjelesnom zdravlju
B) kognitivni razvoj
= promjene u intelektualnim sposobnostima, uključujući pažnju, pamćenje, akademsko i
svakodnevno znanje, rješavanje problema, maštu, kreativnost i jezik
C) emocionalni i socijalni razvoj
= promjene u emocionalnoj komunikaciji, samorazumijevanju, znanju i vještini ophođenja s
drugima, prijateljstvima, moralnom rasuđivanju i ponašanju.

4. TEORIJE RAZVOJA
- jedan način da razumijemo osobu sastoji u tome da upoznamo i interpretiramo njezino:
a) ponašanje - ono što se javlja u njezinim odnosima s drugima
b) kognitivnu sferu - intelektualne sposobnosti percipiranja i predočavanja svijeta
c) područje impulsa – osobne snage.

S obzirom na spomenute sfere ili područja, možemo posebno istaknuti 3 pristupa:

biheviorizam i teorija socijalnog učenja, kognitivna teorija i dubinska psihologija.

1. BIHEVIORIZAM I SOCIJALNA TEPRIJA UČENJA

(Watson, Skinner, Bandura, Sears, Gagne’)
= usmjerava se na ono što se može opažati – ponašanje, pomaže objasniti uzroke ponašanja i
značenja ponašanja;
Biheviorizam - posljedice ponašanja povećavaju ili smanjuju vjerojatnost pojavljivanja
ponašanja (ključni pojmovi: uvjetovanje, nagrađivanje, kazna)
Socijalno-kognitivistička teorija - kombinacija biheviorističke usmjerenosti na posljedice
ponašanja i kognitivističkog zanimanja za razmišljanje; ističe važnost uvjerenja i socijalnih
utjecaja (ključni pojmovi: interakcija okolina - osobne karakteristike, samoregulacija,
uvjerenje o osobnim sposobnostima, učenje putem modela i opažanja)

2. KOGNITIVNA TEORIJA
(Piaget, Kohlberg, Rest, Ausubel)
= primarno proučava kognitivnu sferu osobe; pokušava razumjeti kognitivnu strukturu
ličnosti, a posebno njezinu sposobnost posredovanja između podražaja i odgovora

Prepared by Zdenka Idžotić 2

= teorija obrade informacija (slika računala): kako ljudi obrađuju i pamte informacije;
usmjerava se na pažnju, vrste pamćenja, načine reprezentacije i pohrane znanja,
zaboravljanje te kognitivne sustave koji sve to omogućuju (važni pojmovi: pažnja, percepcija,
radno pamćenje, dugoročno pamćenje i vrste znanja) ;
Piaget: postoje 4 faze razmišljanja; mišljenje djeteta od jedne do druge faze se mijenja na
načine koji uključuju više od jednostavnog dodavanja novog znanja i vještina; dijete koje
funkcionira na razini jedne faze da razumije načine razmišljanja na višoj fazi.

3. DUBINSKA PSIHOLOGIJA
(Freud, Erikson, Blos, Bowlby i Mahler)
= pokušava razumjeti područje motivacije, impulsa (nagona) i unutarnji (duboki) svijet;
teorije iz ovog pristupa pomažu da razumijemo ponašanje i djelovanje čovjeka na način da
rekonstruiramo prošlost osobe i istražimo moguće načine na koje ona utječe na sadašnjost;
Freud: 5 faza psihoseksualnog razvoja – pet faza koje se istim redoslijedom pojavljuju kod
svih ljudi; ako se ne riješe konflikti jedne od faza, pojedinac ostaje fiksiran u toj fazi
Erikson: psihosocijalna teorija: 8 faza sa razvojnim krizama čije konflikte treba razriješiti;
postignuća, slika o sebi i društvu u kasnijim fazama ovise o načinu na koji su razriješeni
konflikti ranije faze.

5. KOGNITIVNI RAZVOJ
početkom 20. st. dvije struje:

1. predstavnik J. Piaget (konstruktivizam)- rani kognitivni razvoj je posljedica

međudjelovanja biološkog sazrijevanja živčanih struktura i spontanog djetetovog istraživanja
pojava u svijetu oko njega; učenje je uvjetovano razinom biološkog sazrijevanja;
Piaget smatra da ljudi imaju urođenu sklonost za uspostavu skladnih odnosa s okolinom;
stoga nastoje smanjiti neravnotežu mijenjajući stare ili stvarajući nove sheme sve dok se
narušena ravnoteža ponovo ne uspostavi
(shema = organizirani sustavi radnji ili misli koje nam omogućuju „mislimo” o predmetima i
radnjama u našem svijetu);
Ekvilibracija = proces uspostave ravnoteže kako bi se osigurala uravnoteženost misaonih
struktura

Piagetove faze razvoja

- faze su odvojene i kvalitativno različite, svako dijete prolazi kroz njih točno tim
redoslijedom bez preskakanja i u svakoj fazi mora svladati jedinstveni set shema kako
bi prešlo u sljedeću fazu

1. SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE (0-2 god.) - dijete istražuje svijet svojim osjetilima i

motoričkom aktivnošću;
stalnost predmeta - razumijevanje da predmeti imaju odvojeno, trajno postojanje
na cilj usmjereno ponašanje - namjerno djelovanje prema nekom cilju za razliku od
refleksa

2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (2-6,7 god.)

- započinje simboličko mišljenje i izvodi logičke operacije u jednom smjeru (teško
razmišlja unatrag ili kako preokrenuti korake u zadatku)

Prepared by Zdenka Idžotić 3

 - egocentrizam: pretpostavka da drugi doživljavaju svijet jednako kao i sam pojedinac;
teško razumije tuđe stajalište

3. RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA (6,7-11,12 god)

- dijete može riješiti konkretne probleme na logičan način
- razumije zakon konzervacije (karakteristike objekta ostaju iste unatoč promjenama
u izgledu)
- zna klasificirati (grupirati u kategorije)
- zna stvarati nizove (prema nekom obilježju – veličina, težina, volumen…)
- razumije reverzibilnost
implikacije za učitelje: djeca u ovoj fazi mogu složiti objekte po nekom redu, znaju
redoslijed brojeva, klasificirati objekte po boji, veličini, obliku, razumjeti pravila
(matematička i razredna), mogu razmišljati o prošlosti i budućnosti; međutim njihovo
logičko razmišljanje se ne može provesti s onim što ne vide ili ne dodiruju; drugim
riječima njihova logika funkcionira samo u konkretnim situacijama; još nisu spremni
na apstraktne ideje

4. RAZDOBLJE FORMALNIH OPERACIJA (11,12 - ?)

- može logički riješiti apstraktne probleme - postaje znanstveniji u mišljenju
- razvija brigu o društvenim pitanjima, identitetu
- adolescentni egocentrizam: pretpostavka da drugi ljudi dijele pojedinčeva
razmišljanja, osjećaje i brige
implikacije za poučavanje: sposobnost kompleksnog načina razmišljanja
omogućavaju da učitelj koristi tehnike poput role – playinga, debata,
eksperimentalnih nacrta i logičke analize

Ograničenja Piagetove teorije

- djeca i odrasli često razmišljaju na načine koji ne odgovaraju pojedinim fazama
- podcjenjivanje kognitivnih sposobnosti djece; inzistiranje na ideji da djecu nije
moguće poučiti operacijama vezanim uz iduću fazu razvoja nego ona sama moraju
razviti te sposobnosti
- previdio kulturalne čimbenike u razvoju djeteta

2. predstavnik: L. Vigotski (socijalni konstruktivizam) - u misaonom razvoju ključnu ulogu

imaju odnosi djeteta i odraslih osoba iz okoline koje mu pomažu u spoznavanju i tumačenju
zbivanja; za razliku od Piageta drži da učenje prethodi razvoju
- ljudske aktivnosti se trebaju razumjeti u kontekstu kulture u kojoj se događaju
- specifične mentalne strukture ljudi su povezane s interakcijama s drugim ljudima
- kultura, a posebno jezik predstavljaju ključne činitelje razvoja
- dječje znanje, ideje, stajališta i vrijednosti razvijaju se putem usvajanja ili „preuzimanja”
načina djelovanja i mišljenja koje im pružaju njihova kultura i sposobniji članovi njihove
skupine
Zona proksimalnog razvoja = prostor između onoga što učenik može samostalno i onoga što
još ne može samostalno, ali može uz nečiju pomoć i tu je važna aktivna uloga učitelja;
ishodišta novog učenja su već stečena znanja, i treba respektirati činjenicu da se djeca
razlikuju u poučljivosti.
Poučavanje mora biti u zoni približnog (proksimalnog) razvoja, tj. potrebno je:
- individualni rad s djetetom

Prepared by Zdenka Idžotić 4

 - zadaci različitih razina složenosti
- pripremiti pitanja ili upute koje će se upotrijebiti kad dijete zapne
- upute se pripremaju na temelju poznavanja djetetovih trenutnih mogućnosti
- bilježiti kada i u kojoj mjeri te upute pomažu pri rješavanju zadataka.

6. SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ – ERIKSONOVA TEORIJA U VEZI EGA

- paralelno s razvojem kognitivnih vještina, djeca i mladi razvijaju i odnose s drugima, sliku o
sebi i stavove o svijetu oko sebe
Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja
- razvoj kao stvaranje ego-identiteta kreće se od odsustva identiteta prema ego-
identitetu kroz niz unutarnjih i vanjskih konflikata ili kriza
- način nošenja pojedinca sa socijalnim iskustvima utječe na razvoj njegove ličnosti
- kriza: osjetljiv period razvoja u kojem smo na prekretnici - povoljna prilika za razvoj
- razrješenje krize:
o zadovoljavajuće – razvoj ego-snage (vrline)
o nezadovoljavajuće – usporen razvoj ega

7. ERIKSON - 5 FAZA RAZVOJA

1. FAZA: novorođenče (0-1 god.)

- najvažnije osobe: majka
- opis krize: uči se osjećati ugodno i vjeruje brizi roditelja ili razvija nepovjerenje prema
svijetu
- snaga Ega: nada
2. FAZA: dojenče (1-3 god.)
- najvažnije osobe: roditelj
- opis krize: stječe osjećaj sposobnosti učenjem hranjenja...ili se osjeća posramljeno i sumnja
u svoje sposobnosti
- snage Ega: volja, samokontrola, hrabrost
3. FAZA: rano djetinjstvo (3-6 god.)
- najvažnije osobe: uža obitelj
- opis krize: uči koristiti vlastitu inicijativu u planiranju ponašanja ili razvija osjećaj krivnje
zbog lošeg ponašanja
- snaga Ega: svrha (umjesto povučenosti, antisocijalnosti ili narcisoidnosti)
- razvojni zadatak: razrešenje Edipovog kompleksa; rani razvoj moralnosti; razvoj
samopoštovanja
4. FAZA: srednje djetinjstvo (6-12 god.)
- najvažnije osobe: obitelj, susjedi, učitelji
- opis krize: uči izvršavati školske i kućne obveze ili vjeruje da je podređen drugim ljudima
- snaga Ega: sposobnost
- razvojni zadatak: prijateljstvo; učenje vještina; timska suradnja; samoprocjenjivanje
5. FAZA: adolescencija (12-18 god.)
- najvažnije osobe: vršnjaci, grupe
- opis krize: osoba stječe osjećaj identiteta u terminima uvjerenja, stavova, struke i sl. ili ne
uspijeva steći identitet
- snaga Ega: vjernost
- razvojni zadatak:

Prepared by Zdenka Idžotić 5

 o Prilagođavanje tjelesnim promjenama i novim emocijama
o Ostvarivanje postupne neovisnosti od odraslih
o Preispitivanje starih vrijednosti, njihovo potvrđivanje ili pronalaženje novih
o Izbor partnera, zanimanja i životne filozofije

8. SAMOPOIMANJE I SAMOPOŠTOVANJE
Samopoimanje = razvoj pojma o sebi
- način na koji dijete vidi samo sebe, značajno utječe na njegove osjećaje, njegov rad i
konačno na njegovo postignuće
- tijekom razvoja, postaje sve složenije, diferenciranije i apstraktnije što postajemo zreliji
- ima tri dimenzije:
- znanje o sebi: tko sam ja? Opisujemo se u terminima dobi, roda, visine, težine, boje
očiju, kose, nacionalnosti, zanimanja, osobina ličnosti i….
- očekivanja od sebe: slika o onome što bismo mogli biti; stvarno ja – osobine za koje
vjerujemo da ih posjedujemo; idealni ja – osobine koje bismo htjeli posjedovati
- vrednovanje sebe: u pozitivnim i negativnim terminima; uspoređujemo ono što
jesmo s onim što bismo željeli ili trebali biti; rezultat ovih procjena je samopoštovanje
Samopoštovanje
= rezultat samoprocjene, subjektivna kategorija (ono što mi mislimo, bez obzira na
objektivnu situaciju)
- može biti opće, ali i vezano uz svaki pojedini aspekt samopoimanja (npr. visoko u
socijalnom smislu, a nisko uz školsko samopoimanje)
- suvremeni školski sustav je u mnogome usmjeren na kognitivni aspekt obrazovanja, a
afektivna i socijalna dimenzija su prilično zanemarene; problem može tada postati da se loš
uspjeh izjednači s lošom općom vrijednošću učenika
- brojne su negativne posljedice niskog samopoštovanja (ne prihvaćanje odgovornosti,
popuštanje pritiscima, lako odustajanje kod prepreka, delinkvencija, motivacijske teškoće…)

9. STATUS IDENTITETA
- na temelju empirijskih istraživanja, Eriksonov teorijski model dopunjen je konceptom
četiriju statusa identiteta
- četiri statusa identiteta su:
a) postignuti identitet – nalaze se osobe koje su razvile identitet nakon što su ispitale
različite opcije; imaju osjećaj psihičke dobrobiti, kontinuiteta vlastitoga ja tijekom vremena i
znaju kamo idu
b) moratorij – osobe se nisu još konačno nečemu obvezale; one su u procesu istraživanja
c) preuzeti identitet – osobe su se obvezale nekim vrijednostima i ciljevima, a da prije nisu
istražile opcije; one prihvaćaju već gotov identitet koji su za njih izabrali drugi (obično
roditelji, no katkad nastavnici, vjerske vođe ili romantični partneri)
d) difuzija identiteta – osobe nemaju jasan smjer; nisu se obvezale vrijednostima i ciljevima,
niti ih aktivno pokušavaju postići

Prepared by Zdenka Idžotić 6

- moratorij i postignuti identitet su poželjne pozicije na putu formiranja identiteta, dok
difuzija i preuzeti identitet to nisu jer se u njima pojedinac ne suočava osobno s izborima
koje će imati značajne posljedice za njegov cijeli život

Kako učitelji mogu pomoći u formiranju identiteta?

- naglašavati kako je izbor i donošenje odluka normalni dio odrastanja, da se svatko
mora s tim suočiti i da je normalno da se pritom osjećamo nesigurno (to može
smanjiti zabrinutost kod učenika)
- razgovarati o ovim temama kada su one povezane sa sadržajem nastavnog gradiva
koje poučavaju (pr. govoriti o svojem zanimanju i profesionalnoj ulozi).

10. EMOCIJA
= vrsta mentalne aktivnosti koja nam pomaže da se prilagodimo prilikama i izazovima s
kojima se suočavamo tijekom važnih životnih događaja
- izražava reakciju na važan događaj iz okoline
- obično se doživljava kao poseban tip duševnog stanja koje katkad prate ili za njima slijede
tjelesne promjene

4 komponente emocija
1. osjećajna komponenta: jačina i kvaliteta emocije doživljavaju se na subjektivnoj razini
2. komponenta tjelesne pobuđenosti: naše tijelo se priprema na djelovanje, u fiziološkim
terminima
3. komponenta svrhe: koju korist imamo od emocija; poduzimanje aktivnosti nužnih za
suočavanje s okolnostima koje su izazvale emociju
4. socijalno-ekspresivna komponenta: komunikacijski aspekt emocija; naši privatni doživljaji
javno se izražavaju

Proces emocija
- emocije se obično ne javljaju iznenada; obično su nečim izazvane, zatim prolaze kroz
određeni proces, a zatim imaju posljedice

11. KARAKTERISTIKE EMOCIJA

Imaju vanjske manifestacije, potiču ili koče ponašanje, izazivaju fiziološke promjene, na
svjesnoj su razini, utječu na kognitivne procese, ovise o specifičnim strukturama.

12. FAZE EMOCIONALNOG RAZVITKA

1. USVAJANJE EMOCIJA
-obuhvaća 3 aspekta emocionalnog procesa: refleksni aspekt, temperament i usvajanje
oznaka emocionalnih kategorija
Refleksni aspekt: osnovne reakcije koje su dio ljudskog repertoara - plač kod boli, ljutnja,
osmijeh, gađenje…
Temperament: ljudi ne samo što usvajaju razne emocije i služe se njima, nego i pokazuju
temperament za njih, npr. stupanj strašljivosti ili stidljivosti može biti pitanje temperamenta
ili genetske predispozicije
Usvajanje oznaka emocionalnih kategorija: ne samo što svi imaju neku sposobnost
emocionalnog reagiranja, nego svi uče i prepoznavati emocije.

Prepared by Zdenka Idžotić 7

2. DIFERENCIJACIJA EMOCIJA
-uključuje strategije obuzdavanja i poticanja koje usklađuju emocije s društvenim
očekivanjima
- novorođenčad i mala djeca sazrijevanjem počinju pokazivati sve zanimljiviju diferencijaciju;
primjena emocija u određenim situacijama počinje se priklanjati kulturnim i obiteljskim
očekivanjima i zahtjevima; u osnovnoj školi znaju prikriti svoje osjećaje (pr. smješkati se kada
su razočarana)

3. PREOBRAZBA EMOCIJA
-dok se usvajanje odnosi na izraz i percepciju emocija, a diferenciranje na strategije
upravljanja emocijama da one budu u skladu s društvenim očekivanjima, preobrazba se
odnosi na promjene u cijelim sustavima
-prvi proces preobrazbe podrazumijeva načine na koje određeno emocionalno stanje
preobražava procese razmišljanja, učenja ili pripreme za reakciju u tom stanju; različita
emocionalna stanja potiču različite načine obrade podataka
-druga preobrazba odnosi se na to kako se sam emocionalni proces mijenja iskustvom i
znanjem tako da se kontekst i značenje emocija javljaju kao osobna konstrukcija; emocija
može ostati jednostavna ili se može preobraziti u sustav mišljenja, ponašanja i procesa (npr.
strah može postati podsvjesna fobija)
-djetinjstvo: premda najveći broj preobrazbi čeka intelektualna i socijalna umijeća
adolescencije, postoje naznake da manja djeca anticipiraju složene funkcije emocija; npr.
uspostavljena veza između jezika i emocija može se smatrati „preobrazbom” emocionalnog
iskustva
-adolescencija: emocije postaju temelj identiteta i ideala (ono do čega im je stalo, izaziva
snažne osjećaje); postaju svjesni da sve osjećaju i to preobražava njihove vrijednosti i njihovo
razumijevanje.

13. EMOCIONALNA REGULACIJA

-emocionalna regulacija se odnosi procese kojima pojedinac utječe na to koje emocije
osjeća, kada ih osjeća te kako ih proživljava i izražava
-može biti intrinzična i ekstrinzična, bilo da se odnosi na osobu koja želi upravljati vlastitim
emocijama ili na to kada osoba želi utjecati na tuđe emocije
-kada nastojimo regulirati emocionalni proces, možemo utjecati na 5 ključnih aspekata:
odabir situacije, modifikacija situacije, preusmjeravanje pažnje, kognitivna promjena (utjecaj
na procjenu) i prilagodba reakcije (odgovora)

Primjeri emocionalne regulacije u školskim situacijama

-odabir situacije: intrinzično: učenik izbjegava dio dvorišta gdje se nalaze nasilni učenici;
ekstrinzično: učitelj izolira učenika koji ometa nastavu
-modifikacija situacije: ekstrinzično: učitelj stavlja uznemirujuće učenike u zadnje redove;
intrinzično: učenik koji moli da se stišaju glasni razgovori u razredu kako bi mogao raditi
-preusmjeravanje pažnje: intrinzično: učenik ili nastavnik koji ignorira ometajućeg učenika do
sebe (ali također i unutarnje preusmjeravanje misli na nešto pr. ugodno); ekstrinzično: učitelj
koji usmjerava pažnju učenicima na zanimljivi dio gradiva ili kada tješi učenika zbog loše
ocjene ističući neke pozitivne aspekte
-kognitivna promjena: intrinzično: učenik kojem je ispit stresan, ali si pokušava predočiti tu
situaciju kao izazov tj. priliku da si pokaže koliko je naučio; ekstrinzično: učitelj koji govori

Prepared by Zdenka Idžotić 8

djeci da je današnji test samo prilika njemu da dobije povratnu informaciju o njegovom
poučavanju, a ne testiranje učenika
-prilagodba reakcije: npr. duboko disanje u tjeskobnoj situaciji ili npr. ozbiljno lice učenika
koji želi prikriti pred kolegama radost zbog odlične ocjene; to je ekspresivna supresija i
najviše je proučavana u regulacijskim procesima; povezano je s emocionalnim radom i
emocionalnom disonancom.

14. ZNAČENJE POJMA MORALNOST I DIMENZIJE MORALNOSTI

= otpor iskušenju: otpor iskušenju ili zabrana ponašanja koje je viđeno kao pogrešno iako
može biti ugodno; nemoralan: onaj koji želi zadovoljiti svoje potrebe i ne zna kontrolirati
instinkte (impulse)
= kontrola ponašanja: kontrola ponašanja s obzirom na usvojene modele više nego s obzirom
na posljedice koje mogu proizaći iz tog ponašanja; moralnost uključuje vanjski autoritet (ali
bez shvaćanja razloga, nego su jednostavno prihvaćeni kao takvi)
= ponašanje sukladno principima: ponašanje u svjetlu principa koji su racionalno prihvaćeni
jer su prethodno razmotreni i shvaćeni; osoba vodi u potpunosti računa o pravima drugih i
na sebe primjenjuje ono što i kod drugih sudi kao dobro ili loše.

3 dimenzije pojma „moralnosti”

1. kognitivna komponenta: odnosi se na spoznaju prirode i značenja moralnih pravila
2. afektivna komponenta: odnosi se na to kakve osjećaje imamo u odnosu na djelovanje koje
smatramo dobrim ili lošim
3. komponenta ponašanja: odnosi se na samo ponašanje (djelovanje); pozitivno – ne samo
izbjegavati pogrešno, nego i izvršavati ono ispravno; negativno – otpor iskušenju, popravljati
ono što smo loše napravili, priznati pogrešku.

15. MORALNOST PO PIAGETU I KOHLBERGU

Moralni razvoj po Piagetu – faze:
1. heteronomna moralnost:
moralnost je vanjskog i prisilnog karaktera; pravila su sveta i neuništiva; bilo koji pomak
treba biti kažnjen bez da uzima u obzir individualne okolnosti
2. autonomna moralnost:
pravila su utvrđena, ali se mijenjaju u skladu s dogovorom o potrebi drugih; prosuđuje se
uzimajući u obzir namjere više nego posljedice; obaveza ovisi o prilagođenosti socijalnim
očekivanjima, a ne neposluhu autoritetu
Moralni razvoj po Kohlbergu – faze:
1. predmoralna: dijete ne razumije pravila, niti može prosuditi loše/dobro u terminima
pravila; dobro – ono što mu nosi ugodu; loše – ono što boli
2. predkonvencionalna (4-10.god.): 2 stadija :
- u prvom stadiju – dijete je orijentirano na kaznu i poslušnost: fizičke posljedice
djelovanja određuju što je dobro, a što loše bez da se uzima u obzir ljudski smisao ili
vrijednost posljedica
- u drugom stadiju ove faze – dobro djelovanje je ono koje, strukturalno, zadovoljava
vlastite želje i koje ponekad može zadovoljiti i potrebe drugih
3. konvencionalna (10-13.god.):
vrijednost se podudara s vrijednošću očekivanja vlastite obitelji, nacije i sl. bez da su prisutne
neposredne ili očite posljedice; stav se ne definira samo radi usklađenosti s osobnim i

Prepared by Zdenka Idžotić 9

socijalnim očekivanjima, nego i zbog odanosti osobama, održavanja reda, identifikacije s
osobama ili grupama
- prvi stadij ove faze: dijete traži odobrenje jer je „dobro”
- drugi stadij: dobro ponašanje je činiti ono što „moram”, održavanje društveno
utvrđenog reda i pokazati respekt prema autoritetu
4. postkonvencionalna (od 13. god.):
nastoji se definirati moralne vrijednosti i principe nezavisno od autoriteta grupe ili osoba
koje imaju te principe, nego od vlastite interakcije s tom grupom
1. stadij: zakon se mijenja ako su razumni razlozi ili je od soc. važnosti; element koji
upravlja je slobodan dogovor ili sporazum
2. stadij: časnost je definirana samostalnim izborom etičkih principa u skladu s općom
logikom
5. moralna zrelost:
kada se osoba orijentira prema principu pravde; otvorena mogućnost za 7. stadij kad se
čovjek počne pitati o smislu svog moralnog života.

16. ODGOJNI CILJEVI KOD ADOLESCENATA

Prijedlog mogućih odgojnih ciljeva (Arto, 2002)
 prihvaćanje mišljenja zbog njihove vrijednosti: do sada se trudio da bude prihvaćen
od važnih osoba pa je djelovao na ispravan način više zbog odanosti osobama, nego
vrijednostima; sada se počinje razvijati na način da cijeni stvari i osobe zbog njihove
vrijednosti
 sposobnost odgađanja zadovoljavanja potreba: kultura u kojoj rastu, uspijeva ih
uvjeriti da je moguće zadovoljiti čak i najmanje potrebe osobe momentalno; odgoj
ipak predstavlja izazov i poticaj za ljudski rast u kojem se zahtjeva rad i sve veća
odgovornost;
 ravnoteža između ovisnosti i neovisnosti: adolescent bi trebao biti nezavisan u volji
onoliko koliko je nezavisan u izvršnim funkcijama
 zahtjevi utemeljeni na potrebama, a ne na pojavama: tražiti ono što jest, i ono što
može postati, a ne samo ono što može dati
 poštovanje prema potrebama adolescenata: njegova zrelost je postignuta kada se
može ponašati kao adolescent; razvijati harmonično sve polaritete, a ne samo jedan
ili par
 važnost odgajatelja: on treba uvidjeti pravo – obavezu da bude pripremljen na taj
posao, treba razumjeti i prihvatiti sve odgovore koje mu učenici daju neovisno o
tome na koji način; istovremeno treba jasno znati dati razlog svojih ponuda i izbora
kako bi učenici mogli prihvatiti iste zbog njihove vrijednosti, uvažavajući istovremeno
vrijednost osobe nastavnika.

17. RAZVOJNI ZADACI PREDADOLESCENCIJE

- Zadatak koji treba ispuniti: razvojni zadatak je vrsta zadatka koji osoba treba ispuniti
u određenom trenutku života (svaka faza razvoja ima svoje zadatke): dobro
rješavanje vodi k zadovoljstvu i uspjehu u suočavanju sa narednim zadacima;
neuspjeh vodi nezadovoljstvu i neodobravanju od strane društva i teškoćama u
suočavanju s zadacima koji će uslijediti
ZADACI:
 Prilagoditi se procesu vlastitog spolnog sazrijevanja

Prepared by Zdenka Idžotić 10

 Prihvatiti svoje tijelo sa zadovoljstvom i poštovanjem
 Shvatiti smisao privučenosti suprotnim spolom
 Uzeti u obzir grupu kao povlašteno područje socijalizacije
 Potvrditi osjećaj rođenja prijateljstva
 Maksimalno iskoristiti slobodno vrijeme
 Čekati postupno otkrivanje sebe
 Postići emocionalnu nezavisnost od roditelja
 Sudjelovati, uključiti se u školske aktivnosti kako bi se životno usmjerili
 Razumjeti strukturu i funkcioniranje civilnog društva
 Naznačiti aksiološki (smislenu, značajnu) informiranu koncepciju života
 Ponovno obraditi naučene religijske sadržaje
 Unaprijediti nove odnose s odraslima

Prepared by Zdenka Idžotić 11