SKRIPTA

UVOD U ANTIČKU ARHEOLOGIJU

Prema predavanjima prof. I. Jadrić- Kučan

1
Sadržaj:
1. ŠTO JE ANTIKA U TERMINOLOŠKOM, PROSTORNOM I VREMENSKOM SMISLU ? .................................... 5
1.1. PRINCIPI, ODREĐENJE VREMENA I DATUMA – KRONOLOGIJA:........................................................ 6
1.2. NAČIN NA KOJI SE DOŠLO DO SAZNANJA O ANTIČKIM CIVILIZACIJAMA: .......................................... 9
2. FENIČANI ............................................................................................................................................. 11
2.1. Uvod: ........................................................................................................................................... 11
2.2. Povijest ........................................................................................................................................ 11
2.3. Pomorstvo ................................................................................................................................... 12
2.4. Kolonijalna aktivnost .................................................................................................................... 13
2.5. Daljnja povijest............................................................................................................................. 14
3. ETRUŠČANI .......................................................................................................................................... 16
3.1. Željezno doba na italskom prostoru: ............................................................................................. 16
3.2. Jezična struktura predrimske Italije: .................................................................................................. 17
12 glavnih gradova – dodekapolija ....................................................................................................... 17
3.3. Problem podrijetla ....................................................................................................................... 18
3.4. Jezik i pismo Etruščana ................................................................................................................. 18
3.5. Povijest ........................................................................................................................................ 19
Religija: ................................................................................................................................................ 21
Urbanizam: .......................................................................................................................................... 22
3.6. Hramska arhitektura: ................................................................................................................... 23
Etrurske grobnice:................................................................................................................................ 25
Umjetnost:........................................................................................................................................... 26
4. GRCI .................................................................................................................................................... 30
4.1. Tko su antički Grci? ........................................................................................................................... 30
4.2. Prostor i vrijeme: .............................................................................................................................. 31
4.3. Razvoj antičke Grčke: ................................................................................................................... 32
4.4. Kolonizacija (kolonija = grč. Apoikiai) ............................................................................................ 32
4.5. Društveno-političke promjene: ..................................................................................................... 34
4.6. Reformatori atenskog društva: ..................................................................................................... 35

2
 4.7. Upravljačka piramida:................................................................................................................... 36
4.8. Urbanizam i graditeljstvo - osnovni pojmovi ................................................................................ 37
4.9. Javna arhitektura: ........................................................................................................................ 40
4.10. Najpoznatije igre: ......................................................................................................................... 44
4.11. Hramska arhitektura .................................................................................................................... 45
Dorski red ............................................................................................................................................ 45
Jonski red............................................................................................................................................. 47
Korintski red ........................................................................................................................................ 48
Tipologija grčkih hramova: ................................................................................................................... 49
4.12. Kiparstvo ...................................................................................................................................... 56
4.13. Slikarstvo ..................................................................................................................................... 60
5. RIM...................................................................................................................................................... 62
5.1. Urbanizam: .................................................................................................................................. 62
Forum: ................................................................................................................................................. 65
Rimske bazilike: ................................................................................................................................... 68
Hramska arhitektura: ........................................................................................................................... 69
Rimske terme....................................................................................................................................... 71
Rimsko kazalište:.................................................................................................................................. 73
Amfiteatri: ........................................................................................................................................... 75
Circuses ............................................................................................................................................... 77
Stambena arhitektura: ......................................................................................................................... 78
Slavoluci u rimskoj arhitekturi: ............................................................................................................. 79
Memorijalni stupovi u rimskoj arhitekturi ............................................................................................ 81
Ruralni pejzaži:..................................................................................................................................... 82
Rimske nekropole: ............................................................................................................................... 84
Tehnike gradnje: .................................................................................................................................. 88
5.2. Vojna oprema .............................................................................................................................. 89
Ofenzivno oružje: ................................................................................................................................. 89
Defenzivno oružje: ............................................................................................................................... 89
Vojna oprema: ..................................................................................................................................... 90
3
6. OSTALO ............................................................................................................................................... 90
6.1. EPIGRAFIKA .................................................................................................................................. 90
Vrste natpisa:....................................................................................................................................... 90
6.2. Sitni arheološki nalazi: .................................................................................................................. 91
Keramika: ............................................................................................................................................ 91
Osnovna podjela rimske keramike prema namjeni: .............................................................................. 92
Staklo: ................................................................................................................................................. 94
6.3. Numizmatika – nauka o novcu; ..................................................................................................... 96
7. VAŽNO: ................................................................................................................................................ 98
8. Literatura: .......................................................................................................................................... 101

4
 1. ŠTO JE ANTIKA U TERMINOLOŠKOM, PROSTORNOM I VREMENSKOM
SMISLU ?
 lat. Antiquus – star, starinski = klasična starina.
 Pojam u uporabi od srednjeg vijeka, tj. renesanse (14.-16. St.) kada je ograničen samo na
označavanje vremena razvoja grčke I rimske civilizacije, no vremenom se pojam širi.

KRONOLOŠKO ODREĐENJE ANTIKE:

 Nastavlja se na prapovijesna razdoblja od kojih je razlikuje pismenost;
 Antika je dio povijesti Starog vijeka;
 Kretsko-mikenske civilizacije moguće je promatrati kroz antiku, ali u novije vrijeme se
ipak proučavaju zasebno kroz brončanog doba, dok se proučavanje antike pomiče od tzv.
Grčkog srednjeg vijeka (tzv. Mračnog doba), razdoblja nakon velikih seoba koje su
prouzrokovale propast mikenske civilizacije krajem 12. St. pr. Kr.

POČETAK ANTIKE:
 ponovni početak razvoja društva u postmikensko vrijeme (12. st. pr. Kr.) i kasniji početak
stvaranja polisa (8. st. pr. Kr.).
 na Istoku popraćeno ponovnim uzdizanjem gradova nastradalih u prodoru Naroda s mora
(Fenikija).
 na Zapadu rastom etrurske civilizacije (9. St. pr. Kr.).

KRAJ ANTIKE:
uzima se u obzir više datuma.
1. pad Zapadnog Rimskog Carstva (476. g.) – pad cara Romula Augusta / Augustula koji se u
Raveni predaje istočnogotskom vladaru Odoakru.
2. smrt bizantskog cara Justinijana I (565. g.) – posljednji pokušaj obnove snage Rimskog
Carstva.

Teško precizno i generalno odreĎenje početka i kraja antike.

ANTIKA U HRVATSKOJ:

Početak: ulazak u interesnu sferu grčkih gradova (poč. 4. st. pr. Kr.) – lokalno odreĎenje.
Kraj: sve do prodora slavensko/hrvatskih plemena i pada glavnih obalnih središta (614. g.).

5
1.1.PRINCIPI, ODREĐENJE VREMENA I DATUMA – KRONOLOGIJA:

Olimpijska era – Timej Sicilijski, poč. 3. st. pr. Kr.,

1. Olimpijada, 1. srpnja 776.g. pr. Kr. (ciklus 4 godine);
Ab urbe condita (od utemeljenje grada):
 prema M. Terenciju Varonu (116. – 27. g. pr. Kr.) od 21. travnja 753. g. pr. Kr.
 prema Katonu od 21. svibnja 752. g. pr. Kr.
OdreĎivanje godina prema sluţbenicima:
 u Rimu prema konzularnim godinama (annus consularis) – od 2. st. pr. Kr. na
jednogodišnju sluţbu stupaju 1. siječnja.
 u Grčkoj prema svećenicima (hijeromnamoni).

Kršćanska era – 525. g. rimski opat Dionizije MlaĎi na papin nalog izračunava koje se godine od
osnutka Rima rodio Isus i ona se koristi kao 0 godina. Princip korišten već u 6. st., a od srednjeg
vijeka ima potpunu primjenu.

PROSTORNO ODREĐENJE ANTIKE:

Prostor djelovanja svih najvaţnijih antičkih civilizacija: Feničani, Etruščani, Grci i Rimljani.
MEDITERAN – različite definicije Mediterana ovisno o poloţaju i klimatsko-vegetacijskim
odrednicama.

DEFINICIJA ANTIČKE ARHEOLOGIJE

 disciplina koja se bavi materijalnom kulturom naroda i civilizacija u navedenom vremenu i
navedenom prostoru.

KLASIČNA ARHEOLOGIJA
 disciplina koja u razmatranje uzima prvenstveno grčku i rimsku civilizaciju. Različiti
pogledi na klasičnu arheologiju:
 Punopravna “članica” arheologije, dio Klasičnih studija (Classical Studies) zajedno s
filozofijom, umjetnosti, jezicima, pravom i drugim aspektima tadašnjeg ţivota
 Dio povijesti umjetnosti (teret ranijeg pogleda na proučavanje klasičnih starina, prvenstveno
s umjetničke, a ne kontekstualne strane).
POVIJEST KLASIČNE ARHEOLOGIJE
Negativna konotacija rane klasične arheologije – lov na blago temeljeno na
informacijama iz antičkih pisaca, npr. 1506. G. I pronalazak Laokontove grupe.
18. St. Society of diletants - londonska udruga koja obilazi italiju i biljeţi
čitav niz arhitektonskih i skulpturalnih djela antičke starosti. Omogućen posjet
grčkoj, reevaluacija keramike kao umjetničkih djela, nastanak mnogih muzeja.

6
J. J. WINCKELMANN (1717. – 1768. g.), otac arheologije
 Glavno djelo: Geschichte der Kunst der Altertums (1764.)
 Razvoj grčke umjetnosti temeljen na materijalu iz Italije zbog čega nedostaje čitav niz
najreprezentativnijih eksponata.
4 faze razvoja grčke umjetnosti dovedene u vezu s duhovnim, kulturnim i političkim razvojem
Grčke:
1. arhajska (ravne i teške skulpture);
2. Rana klasična (Fidija – velike i kvadratične skulpture);
3. Kasna klasična (Praksitel i Lizip – lijepe i lepršajuće skulpture);
4. Faza imitacije i dekadencije.

Nedostatci: utemeljenje na malom broju materijalnih podataka, npr. Prva faza je izdvojena
isključivo na temelju prikaza na numizmatici.

Nekoliko izdanja Hamiltonove kolekcije slikanih keramičkih posuda s područja Italije:

Baron d” Hanecervile - Collection Of Etruscan, Greek And Roman Antiquities From The Cabinet Of
The Honble. Wm. Hamilton (1767.-1776.).
VAŢNO: dokazano grčko, a ne etrursko podrijetlo većine slikanih posuda pronaĎenih na
italskom tlu.
James Stuart i Nicholas Revett – u brojnim knjigama predstavili crteţe brojnih atenskih graĎevina:
Antiquities of Athens,1762.-1816.
Lord Elgin (18./19. st.) – “incijator” odnošenja velikog broja spomenika s nalazišta u velike
europske muzeje, posebno British Museum I Louvre.

Osnutak brojnih znanstvenih institucija u Grčkoj i Rimu, npr.

RIM:
Francuska akademija još od 17. st.
German Archaeological Institut (1871. g.).
British School in Rome (1900.).
American Academy in Rome (1905.).
GRČKA:
Američka škola (1884.), Britanska škola (1886.), njemačka škola, francuska i
dr.
ProvoĎenje velikih arheoloških istraţivanja širom klasičnog svijeta:
npr. Ernst Curtius / A. Furtwangler / W. Dorpfeld – istraţivanje u Olimpiji (1875-1881.) vaţnost je
dana i tzv. “sitnim arheološkim nalazima” (bronca i terakota), no slabo obraćanje paţnje na
stratigrafiju lokaliteta.

7
 Istraţivanja: Delfi, atenska akropola, Heraion na Samosu i dr.
 U Rimu Napoleon financira istraţivanje graĎevina, otkrivenje velikog broja etrurskih grobnica.
 Slobodna Italija istraţuje u svrhu veličanja svoje povijesti.
 Politička svrha klasične arheologije – dokazivanje dične prošlosti, npr. Hitler obnavlja
istraţivanja Olimpije, Musolini financira istraţivanje Are Pacis i rimskog foruma i dr.
 Corpus Inscriptionum Latinarum – katalog svih latinskih natpisa pronaĎenih na prostoru
Rimskog Imperija. Theodor Mommsen započinje 1853., a rad traje sve do danas – 17 volumena
podijeljenih u 70 dijelova.
 Corpus Inscriptionum Graecarum - katalog svih grčkih, August Bockh započinje 1860., a rad
traje sve do danas – 49 Volumena.
 J. D. BEAZLEY (1885.–1970.) izniman napredak u proučavanju grčkog vazoslikarstva –
izdvajanje individualnih osobina slikanja pojedinog majstora
 Sred. 19. st. / poč. 20. st.
Istraţivanja velikog broja rimskih lokaliteta van matične italske zemlje, posebice na sjevernim
krajevima nekadašnjeg Rimskog Carstva, Britanija, Njemačka, Austrija i dr. – poseban interes za
fenomen rimske vojske.
 Provincijalna arheologija ili arheologija rimskih provincija baza na proučavanju utjecaja
rimske civilizacija na osvojene zemlje i narode organizirane u provincije.

MODERNA ANTIČKA ARHEOLOGIJA:

Odmak od čistog proučavanja umjetničkih ostvarenja antičkog svijeta. Topografija naseljenosti

promatranog područja. Krajnji zadatak – informacije o naseljenosti, ekonomskim potencijalima i
vremenskoj krivulji zaposjedanja. Implementiranje velikog broja znanosti – petrologije, kemije,
geomorfologije, pedologije, klimatologije, geologije, paleobotanike, zooarheologije i dr. radi
dobivanja što realnije slike prostora i vremena.

8
1.2.NAČIN NA KOJI SE DOŠLO DO SAZNANJA O ANTIČKIM CIVILIZACIJAMA:

Filološka arheologija – razvija se tijekom 19. st., a za cilj ima meĎu sačuvanom antičkom baštinom
pronaći ona djela koja spominju antički izvori.

1. INFORMACIJE IZ PISANIH I KARTOGRAFSKIH IZVORA:

zemljopisno-kartografska djela: Povijesna djela:

 Hekatej iz Mileta (Periodos Ges), 6./5. st. pr.
Kr.
 Skilaks (Periplus),
 Pseudo Skilak (Peripl), 4. st. pr. Kr.
 Pseudo Skimno (Periegesis),st. pr. Kr.
 Strabon (Geografija), 1. st. pr. Kr. / 1. st.
 Klaudije Ptolemej (Geografija),2. st.; Tabula
Peutingeriana i dr.
 Herodot (Historija), 5. st. pr. Kr.
 Tukidid (Peloponeški ratovi), 5./4. st. pr. Kr.
 Polibije, 2. st. pr. Kr.
 Diodor Sicilski (Bibliotheca Historica), 1. st.
pr. Kr.
 Cezar
 Tit Livije (Ab Urbe Condita)
 Apijan (Rimska povijest)
 Svetonije (12 rimskih careva)
 Plutarh (Usporedni ţivotopisi)
 Kasije Dion (Rimska povijest) i dr.

Znanstvena djela: Literarna djela

 Cato (De Agricultura)  Heziod (8. st. Pr. Kr.),
 Varon (De Re Rustica)  Apolonije RoĎanin (Ep o Argonautima), 3.
 Columella (De re Rustica)  st..,
 Apicius  Vergilije (Eneida),
 Vitruvije (De Architectura), 1. st.  Ovidije,
 Plinije Stariji (Naturalils Historia),1. St  Apulej,
 Frontinus (De Aquis i Strategemata),2. st.  Plinije MlaĎi i dr.
 Pauzanija (Vodič po Heladi), 2. st. i dr.

2. EPIGRAFIKA – disciplina koja se bavi proučavanjem pisma na tvrdim podlogama

(kamen, keramika, metal, drvo, kost i dr.)
3. NUMIZMATIKA – disciplina koja se bavi proučavanjem kovanog novca.
4. POVIJEST UMJETNOSTI – disciplina koja se bavi razvojem umjetnosti
5. ARHITEKTONIKA – disciplina koja se bavi pravilima gradnje.
6. TEHNIČKE ZNANOSTI – omogućuje lakše shvaćanje nastanka dijela materijalne
9
kulture
ZNAČENJE DOBIVENIH INFORMACIJA (na lokalnom i globalnom planu):
 Uvid u povijesna zbivanja
 Uvid u društveno i političko ureĎenje promatranih subjekata
 Uvid u religiju društva
 Uvid u gospodarsku strukturu
 Organizacija prostora
 Arhitektura, urbanizam
 Umjetnički dosezi
 …

10
 2. FENIČANI

2.1.Uvod:
Biblijski Kananiti, grč. Phoinikes –
Crveni ljudi nazvani prema boji
njihove robe koju su dobivali od
obrade morskog puţa volka. Imali
su veliki utjecaj na mediteranske
antičke civilizacije, posebno Grke i
Etruščane.

Fenikija – zemlja trgovaca:

Prostor Levanta, posebno uski obalni pojas današnjeg Libanona.
Povijesni razvoj prilagoĎen geografskim predispozicijama prostora (uska
obalna zona, planinsko zaleĎe, male, ali značajne luke).
Glavni adut razvoja: odličan geostrateški poloţaj na kontaktu kopnenih i
morskih trgovačkih putova.

2.2.Povijest
 Relativno blago proţivljavanje prodora “Naroda s mora”; brončanodobna naselja prekinuta
uništavanjem dokazanim slojevima paljevine.
 Brza revitalizacija stradalih gradova: Akko, Akzib, Tir, Sarepta, Sidon, Bejrut, Biblio,
Simira, Arvad, Šukšu ) i skora kolonizacija Mediterana.
 Neslaganje tradicionalne kronologije nastanka nekih od feničkih matičnih i kolonijalnih
gradova s datumima dobivenih arheološkim iskopavanjima (primjer Tira, Cadiza, Utice i
Lixusa). Vaţnost u razvoju feničkih gradova bila je njihova dugotrajna politička
samostalnost naspram jačih drţava.
 9. st. pr. Kr. Asirija na obalama Mediterana – samostalnost feničkih gradova Arvada,
 Biblosa, Tira i Sidona uz obvezu plaćanja tributa.
 Vrata hrama boga Mama u Balawatu
 ratne i svećane scene iz doba asirskog kralja Shalmanasara III (859.-824.), na kojima je
prikazan i tirski kralj Ithobaal kako
donosi darove.
 Zapis asirskog kralja Assurnasirpal II,
koji 859. potvrĎuje da je iz Fenikije
primio različite darove.
 Kolonijalna aktivnost feničana
započinje već u 10./9. st. pr. Kr.
11
 CIPAR
 atraktivan zbog rudnog bogatstva.
 9. st. osnovan grad Qart Hadasht (Novi grad), grč.
Kition.
 Jake veze s matičnim gradom Tirom – boţanstvo
Baal Libnan Sargon stela
 707. g. pr. Kr. dokaz asirske dominacije nad
Ciprom
 od 9. st. pr. Kr. postupno se kolonizira zapadni
Mediteran, gdje Feničani dolaze u kontakt s
grčkim I etrurskim kolonijalnim interesima.

2.3. Pomorstvo
Preduvjet kolonijalne i trgovačke aktivnosti
Značajan napredak brodogradnje
 Kvalitetno drvo
 Poboljšanje izvedbe kobilice što je dovelo do veće stabilnosti brodova na otvorenom moru
 Brtvljenje spojeva bitumenom dovelo do veće otpornosti na vlagu i omogućilo duţi ostanak
na moru.
Napredak u navigaciji – korištenje Malog Medvjeda (Ursus Minor) za plovidbu noću.
Plovidbene rute = struje i vjetar = Cipar, Rodos, Kreta, Jonsko more, juţna Sicilija, juţna Sardinija,
Baleari i juţna Hispanija, sjever Afrike.

12
 2.4.Kolonijalna aktivnost

Za mjesta osnutka kolonija birana strateška mjesta, često sa sličnim mikrotopografskim

karakteristikama kakve su imali gradovi matice, posebno Tir - mali otočić nadomak obale, lako
branjen s pogodnim lukama.
Najznačajnije kolonije: Motya na Siciliji, Nora na Sardiniji, Cadiz, Utica na ušću Bagradasa, Lixus,
Mogador u Maroku, Kartaga i dr.

Kolonizacija Sardinije:
Razlog – bogatstvo rudama (Fe i Ag). Od 9. do sred. 8. st. čitava juţna Sardinija je kolonizirana, a
dijelom se naseljava i unutrašnjost.
Najznačajnije središte: NORA – mjesto nalaza najstarijeg feničkog pisanog spomenika na
zapadu (9. st. pr. Kr.)

Kolonizacija Sicilije:
Uglavnom bazirana na zapadnoj strani otoka; istok pod grčkim interesom.
Najranija kolonija: MOTYA (MOZIA), osim strateške vaţnosti replicirala i industriju proizvodnje
purpurne boje iz morskih puţeva, te produkciju garuma.
Prijateljskli odnosi s domorodačkim stanovništvom, Elimancima – ekonomski interes.
Ostale kolonije: Palermo, Solunt i dr.

Kolonizacija Hispanije:
Ograničena na juţne obale zbog poljoprivrednog I rudnog potencijala (Montilla, Malaga,
Almunecar, Toscanos i dr).
Najvaţnija kolonija na mjestu dan. Cadiza (Gadir - Gades). Prema tradiciji (Herodot) nastaje 1104.
g. pr. Kr., no arheologija ovaj datum pomiče za 300 godina.
Najvaţnija graĎevina hram boga Melkarta kojeg Ciceron spominje kao mjesto prinošenja ljudskih
ţrtvi.
Hispanski primjer odnosa Feničana s domorodcima: prijenos znanja o vaĎenju I obradi rude, a
svoj interes vide u pravu trgovine njome.

Mogador – Maroko:
5. st. pr. Kr. kartaški pomorac Hanno osniva trgovačku postaju.

13
Kolonizacija sjeverne
Afrike:
Izvori spominju jako
rano koloniziranje, a
kao glavna središta
spominju se: Utica,
Lixus i Kartaga;

KARTAGA:
 Osnivaju je kolonisti iz grada Tir.
 Mitsko utemeljenje grada povezano s kraljicom Elisom (Didona) – Vergilije Eneida;
 Josip Flavije – 30. godina prije 1. Olimpijade = 814. g. pr. Kr.
 Arheologija: najraniji nalazi iz sredine 8. st. pr. Kr. = eubejska slikana keramika pronaĎena
kao zavjetni prilog na mjestu tophet – mjesto ţrtvovanja.
 Pitanje osnutka grada: Feničani ili Grci ili zajedno = problem dvaju grobalja s
različitim ritusima pokapanja.
 Razlozi snaţnog razvoja Kartage: dobar strateški poloţaj (iznimno dobra luka), izuzetost od
ratnih zbivanja, poljoprivredno atraktivno zaleĎe i dr.
 Punska Kartaga: arhajska, klasična i helenistička
arhajska: dvije nekropole iz 8. I 7. st. pr. Kr. (Byrsa I Junona), naselje izmeĎu nekropola i obale,
tophet;
klasična: nekropole, metalurške radionice izvan grada, kvadratna trgovačka luka te kruţna vojna s
otočićem u sredini (opis donosi Apijan);
helenistička: značajan rast grada, obnova brojnih graĎevina. kraj punske Kartage: 146. g. pr. Kr.

2.5.Daljnja povijest
 st. pr. Kr. na zapadu Mediterana počinje konačna podjela interesa izmeĎu Feničana,
Etruščana i Grka.
 Osnutak fokejskih kolonija Masalia, Ampurias i Mainake (Malaga) izaziva Kartaţane
 565. g. osnutak fokejske kolonije Alalia na Korzici;
 535. g. etrursko/fenička koalicija gasi fokejsku koloniju i preuzima primat u tirenskom moru.
 480. g. Feničani dio perzijske flote u porazu kod Salamine
 474. poraz etrursko/kartaške flote kod Cume
 dolazak aristokracije na vlast u Kartagi donosi novine u razvoju koji se i dalje temelji na
trgovini i poljoprivredi

14
PUNSKI RATOVI (264. – 146. g.)
1. 264.-241. g.
2. 218. – 202. g.
3. 149.-146. g.

Ceterum censeo Carthaginem delendam esse (M. Portius Cato)

Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti.- 146. g. pr. Kr. Kartagu do temelja uništava
rimski vojskovoĎa M. Publius Scipion Aemilianus.

Društveno-politička struktura:
 Izvorno gradovi-drţave pod vlašću kralja
 Mogućnost postojanja kratkotrajnih federacija
 Nakon monarhije slijedi doba vlasti oligarhijske aristokracije

Religija
 Fenički pantheon sadrţavao tri glavne figure:
 bog kralj (Baal, El, Melkart)
 majka – boţica / boţica plodnosti (Astarta, Tanit)
 mlado boţanstvo (Adonis, Melkart, Eshmun)
 ostala boţanstva: Baal Hamon, Baal Lebanon, Baal Shamin, Reshef i dr.
 sveta mjesta: oltari na otvorenom, hramovi s velikim ograĎenim prostorom I središnjom
graĎevinom

Pismo:
 22 slova, izostanak samoglasnika
 najstariji primjeri pisma - sarkofag kralja Ahirama iz Biblosa (10. st.) upozorenje onome tko
oskrvne sarkofag
 Nora (Sardinija) – 9. st.: natpiskoji komemorira vojne aktivnosti Milkitona u Hispaniji ili
spomen gradnje hrama Pumatyona na Sardiniji
 Fenička epigrafska graĎa: zavjetni natpisi i natpisi nadgrobnog karaktera

Gospodarstvo:
 Na matičnom području usmjereno nedostatkom obradive zemlje.
 Vaţna izvozna stavka – libanonski cedar i ekstrakt morskog puţa murex trunculus
 Obrada luksuznog materijala: bjelokost, metal (srebro, zlato i dr.)
 Staklarstvo – proizvodnja u tzv. Tehnici pješčane jezgre - mit o otkriću stakla (plinije)
 Keramička produkcija - amfore za transport poljoprivrednih proizvoda
 Import i veliki utjecaj na grčku i etruščansku umjetnost (Orijentalizirajući period) – 7. st. pr.
Kr.

15
 3. ETRUŠČANI

3.1.Ţeljezno doba na italskom prostoru:

 Golasecca k.: 9.- 4. st.pr. Kr., kneţevski grobovi, incineracija.
 Este (Atestine) k.: 9.-3. st. pr. Kr., brončana produkcija, situle, incineracija.
 Villanova k.: 9.-6. st. Temelj na kojem nastaje etrurska civilizacija, gradinska naselja,
incineracija, bikonične urne s poklopcima,
 Fossa k.: inhumacija, polaganje pokojnika u grobne jame.
 Picenska k.: inhumacija, jak utjecaj Ilira s druge strane Jadrana, ratničko društvo,
geometrijska keramika.
 Apulska k.: inhumacija, jak utjecaj Ilira s druge strane Jadrana, ratničko društvo,
geometrijska keramika.

16
3.2. Jezična struktura predrimske Italije:
Na temelju epigrafskih nalaza i toponimije poznato 40 jezika i dijalekata. Prema podrijetlu i
karakteristikama dijele se na indoeuropske i neindoeuropske

1. Indoeuropski: italska skupina jezika podijeljena na:

1.1.Juţnoitalska skupina:
 umbrijski: poznat na temelju nekoliko natpisa, npr. brončane ploče iz Iguvija;
 oskanski: na prostoru juţnih Apenina i Kampanije

1.2.Zapadnoitalsku:
 latinski: na prostoru Lacija
 venetski: na prostoru Veneta I okolice
 sikulski: na prostoru istočne Sicilije.

1.3.Ostali:
 grčki: na prostoru juţne Italije i Sicilije;
 mesapski: na peti Italije;
 keltski: na sjeveru Italije

2. Neindoeuropski: dio prapovijesnog mediteranskog supstrata:

 etrurski: na prostoru dan. Toskane;
 recijski: na prostoru podnoAlpa;
 ligurski: na prostoru Ligurskog zaljeva

12 glavnih gradova – dodekapolija

 juţna (Veii, Caere, Tarquinia, Vulci)
 sjevernu (Volaterra, Populonia, Vetulonia, Ruselle)
 kontinentalnu (Cortona, Perusia, Clusium i Volsinii).
Ime:
 Rasenna – lokalno ime (prema D. Halikarnaškom);
 Tyrrhenians/Tyrsenians – grčko ime (Homer, Herodot i dr.);
 Etrusci ili Tusci – rimsko ime
Teritorij:
 Izvorno izmeĎu rijeka Arno i Tiber
 kolonijalna aktivnost na prostor sjeverne Italije i Kampanije

17
 3.3.Problem podrijetla
Tijekom 8. st. dogaĎaju se velike novosti na prostoru “Etrurije” – razvoj vilanovskih naselja, pojava
komornih grobnica s bogatim prilozima, prelazak s ritusa incineracije u inhumaciju.

Dvije glavne teorije o podrijetlu potaknute još antičkim piscima: Egzekija, 530. g., Vulci
Istočnjačka
Herodot: jako davni doseljenici iz maloazijske Lidije pod vodstvom Tirsena
= Tirseni (Tyrsenoi). Ideju prihvaćaju već rimski pisci: Vergilije, Horacije,
Ovidije, Seneka, Ciceron, Tacit, Katul i dr., ali i sami Etruščani i LiĎani.
Dugo se ova teorija smatrala ispravnom jer je objašnjavala nagli razvoj i
istočnjačke elemente u etrurskoj kulturi. DNA analize ljudi i stoke pokazale
su jake genetske veze s istočnom populacijom (??)
Homer: Dioniz pretvara gusare u delfine, a naziva ih Tirsenima.
Herodot i Tukidid: Tirseni imaju naselja na sj. obalama Egeje i da su od tamo protjerani 511. g.
nakon atenske invazije.
Kaminii na Lemnosu: nadgrobni spomenici s ratnikom s kopljem i štitom, te natpis na grčkom
alfabetu, ali ne na grčkom jeziku, već onom koji je sličan, ali ne jednak onom s etrurskih natpisa iz
središnje Italije

Autohtona teorija
Dionizije Halikarnaški navodi da nema nikakve veze izmeĎu etrurskog I lidskog jezika ni ičega
drugog što bi ukazalo na povezanost Etruščana s istokom. Danas uglavnom prihvaćena teorija s tim
da se ne zanemaruje jak utjecaj drugih civilizacija na oblikovanje one etrurske koja je po strukturi
kompozitna (M. Pallotino). Etrurija je povijesno zasvjedočeno regija imigracije ljudi s Istoka;
Demaratos iz Korinta (otac rimskog kralja Tarkvinija Prisca), keramičar Aristonothos koji radi u
gradu Caere i dr. Etruščani primaju dosta društvenih običaja od Feničana i Grka., npr. bankete,
zagrobne gozbe i sl.

3.4.Jezik i pismo Etruščana

 Oko 700. g. pr. Kr. prihvaćen grčki alfabet
posredstvom Grka koji su kolonizirali Napuljski
zaljev.
 Do sred. 6. St. Pisan naizmjenično (bustrafedon)
 Od sredina 6. St. S desna na lijevo
 Poznato oko 7500 natpisa različitih karaktera (religijski, funerarni,
 Vlasnički i dr.), uglavnom epigrafski, osim jednog (liber linteus).
 Pismo je pročitano, ali jezik nije u potpunosti razumljiv. Poznato oko 200 riječi. Posebna
vaţnost bilingualnih tekstova.
18
3.5.Povijest

 9. I 8. St. Pr. Kr. – vrijeme

izdizanja obalnih naselja kao
produkt otvaranja Etrurije prema
vanjskim utjecajima, posebice
Grcima koji koloniziraju juţnu
Italiju (Pithecussae i Cuma =
eubejske kol.).
 Glavno središte: grad Caere;
imigracija ljudi izvana, posebno
Grka (Demaratos iz Korinta).
 St. Pr. Kr. – otvorenost je
dosegla vrhunac što se vidi po
nalazima u obalnim gradovima u
kojima se nalaze enklave
trgovaca Grka (Gravisca – grčko
svetište) ili Feničana (Pyrgi –
Astarta).
 7./6. St. Pr. Kr. – širenje etrurske
trgovine širom tirenskog bazena.
 Sukob interesa Etruščana i
Fokejaca koji 565. G. Osnivaju
Alaliae na Korzici.
 535. Kartaško-etrurska koalicija pobjeĎuje Fokejce i na mjestu Alaliae nastaje etrurska
kolonija Nikaia, a grad Caere osniva riznicu u Delfima.
 Dr. Pol. 6. St. Pr. Kr. Vrijeme ekspanzije Etruščana na prostor Kampanije
 (Capua, Suesulla, Nola, Pompei, Stabia i dr.) i sjeverne Italije (Marzabotto, Adrija, Spina i
dr.)
 5. St. Pr. Kr. - nastup krize.
 480. G. Sirakuški tiranin Gelon pobjeĎuje kartaško-etrursku koaliciju kod Himere.
 474. G. Poraz Etruščana od sirakuškog tiranina Ierona kod Cume. (posveta šljemova u
Zeusovom svetištu u Olimpiji) silazna putanja u razvoju etrurskih gradova u Kampaniji
 Prodori sirakuške mornarice prema Etruriji radi pljačke i rudnog bogatstva.
 396. G. Rim osvaja Veii i počinje proces rimskog osvajanja Etrurije;
 390. (ili 386. G.) Preko Etrurije Gali (pleme Brenna) prodiru do Rima, a rimska vlast se
sklanja u Veii, a Vestalke i sveta vatra u Caere.

19
  Dionizije I. Sirakuški pljačka po obali Etrurije.
 Zbog latentne opasnosti od Gala sukoba izmeĎu Rima i Etrurije nije bilo sve do 311. G.
 302. – 280. G. Posljednja faza rimskog osvajanja Etrurije;
 299. G. Etruščani sklapaju savez s Galima, ali 295. G. Gube u bitci kod Sentina u Umbriji.
 280. G. Svi etrurski gradovi dolaze pod rimsku vlast, a Caere kao saveznički grad i formalno
274.g. Pr. Kr.

Gospodarstvo:
uvjetovano prirodnom sredinom i poloţajem,
poljoprivreda (ţitnice i vinova loza), rudarstvo i
metalurgija (Populonia), obrtništvo, lončarstvo,
brončana produkcija. Trgovina:
20
Religija:

 Politeistička, religija otkrivenja.

 Svaki dogaĎaj odreĎen je boţjom voljom koju na temelju različitih stvari tumače svećenici,
o Auguri (tumač leta ptica)
o Haruspici (tumači ţivotinjskih jetara);
 Tages, sin Genija, unuk Tinia – donositelj doktrine etrurskom narodu (disciplina etrusca)
 3 knjige:
o libri haruspicini (o čitanju boţjih znamenja)
o libri fulgurates (interpretacija grmljavine i sijevanja)
o libri rituales (o propisima koji prate odreĎene radnje, npr. osnutak grada, hrama,
bedema, konstitucija vojske, društva i dr.).

 Projekcija nebeskog svoda na zemlju putem podjele na 4 glavne sekcije linijama I-Z, S-J.
o SI – označava sreću
o Istok – dobra strana, najviše bogova,
o Jug – vladaju bogovi zemlje i prirode,
o Zapad – bogovi podzemlja i sudbine.

 Etrurska trijada:
o Tinia/Tins (Jupiter) – vrhovni bog, nosi svjetleću munju, koplje i skeptar,
o Uni (Junona) – boţica Kozmosa,
o Menrva (Minerva) boţica mudrosti i umjetnosti. RoĎena iz glave Tinia.

 Ostala boţanstva:
o Aplu (Apolon) – bog vremena;
o Fufluns/Pacha(Bacchus) bog ponovnog roĎenja,
prirode;
o Horta – boţica poljoprivrede;
o Maris (Mars) – bog ratarstva, plodnosti;
o Tages – boţanski glasnik;
o Thalna – krilata djevojska, ljubavnica Tinia;
o Turan (Venera) – boţica ljubavi, zdravlja i dr.

21
 Urbanizam:

Dvije vrste naselja: ona s kontinuitetom iz vilanovskog razdoblja, te novonastala.

Kontinuirana:
 1. gradinski karakter (nativa presidia):
 Proces sinoikizma (okupljanja) više zaseoka u urbano naselja.
 Veii, Tarquinia, Caere, Vulci i dr.
 Bedemi od poligonalnih blokova, opeka te od blokova tufa.
 Vremenom izraţena izodoma (tendencija horizontalnog uslojavanja blokova).
 Gradska vrata nadsvoĎena lukovima, preteča rimskih trijumfalnih lukova.

Novonastala naselja:
 Luke-trgovišta (Pyrgi, Gravisca i dr.), kolonije (Marzabotto, Spina i dr.).
 Pravilna organizacija prostora (od 6. st. pr. Kr.) koja na italskom prostoru ima preteču u
grčkom urbanizmu koji sigurno ima utjecaja na onaj etrurski.
 groma: instrument za premjeravanje i podjelu zemljišta (iz grčkog u etrurski i latinski jezik).
 Grčka podjela terena: više paralelnih traka koje tvore izduţene pravokutne čestice (strigae).

Etrursko-italski sistem planimetrije:

 limitatio - proces premjeravanja zemlje po točno utvrĎenim pravilima iz libri rituales.
 Dvije glavne linije:
o I-Z (decumanus),
o S-J (kardo) postavljene prema glavnim smjerovima nebeskog svoda, a daljnje
povlačenje linija tvori kvadratne čestice.
 pomerium - sveta granica grada označena terminima (graničnicima), izvedena točno
odreĎenim pravilom: bik-krava, toga gabiniana, plug prolazi linijom bedema.
Rim preuzeo sistem
organizacije prostora.

22
 3.6.Hramska arhitektura:
Gradnja hramova započinje tijekom 6. st. pr. Kr.,
Hramovi s trgovima i ţrtvenicima
središta etrurskih gradova.

Osnovne karaktersitike:
(dispositiones tuscanicae)
 Aksijalna usmjerenost,
 Pristup samo s prednje strane,
 Visoki podij (podium),
 Pristupne stepenice,
 Duboko predvorje (pronaos) s
kolonadom širokih interkolumnija
(razmak izmeĎu stupova),
 Drveni stupovi obloţeni štukom,
 Drvena entablatura (frontalna
strana nadgraĎa),
 Cela koja se pojavljuje u više varijanti:
jednostruka, trostruka, s otvorenim bočnim krilima (alae),
 Široka krila krovova od šindre (od st. Pr. Kr. Od tegula),
 Začelni zid,
 Bogata terakotna koloristička dekoracija,
 Od 3. st. pr. Kr. početak korištenja kamena za gradnju stupova i nadgradnje po uzoru na Grke
(consuetudo Italica).

Kapitolijski hram u Rimu

23
 Hram u Vejima
Hramska dekoracija:
zabatna skulptura: - grčki utjecaj od 6. st.,
sve do 3. st. prevladava ona terakotna.

Krovna skulptura (majstor Vulca) – primjer

hrama iz Veja

Antefiksi i akroteriji: - teraktoni ukrasi na

kraju i sljemenu krovnog pokrova

Terakotne ploče (metope) i profilacije postavljene uzduţ

zidnih ploha

24
Etrurske grobnice:

 Villanova faza poznaje pokapanje u urne u jednostavno pripremljenim rakama

 8.st. biljeţi pojavu novog tipa grobnica povezano uz
utjecaj s Istoka I primjenu ritusa inhumacije:
o dvije vrste grobnica: tomba a camera i tomba a
tumulo (komora I tumul)
 Bogata unutrašnja dekoracija, posebno oslikavanje
zidova koje prati razvoj umjetnosti
 motivi preuzeti iz svakodnevnog ţivota Etruščana
(banketi, zagrobne igre, ples, lov, ribolov, imitacija
stambenih prostorija i dr.) i veliki su izvor informacija o
tome.

25
 Umjetnost:
Podijeljena na nekoliko faza prema karakteristikama umjetničkog izričaja na čitavom nizu
obrtničko-artističkih proizvoda (lončarstvo, kiparstvo, slikarstvo, metalna produkcija i dr.).
U velikoj mjeri prati razvoj grčke umjetnosti čiji je utjecaj bio najizraţeniji.

1. Villanova faza (9./8. st.):

Dosta je geometrizirana što
se posebno vidi u brončanoj
skulpturi koju krasi plošnost
prikaza.

2. Orijentalizirajući period (kraj 8. do kraja 7. st. pr. Kr.)

 Utjecaj istočnjačke umjetnosti kao rezultat otvaranja etrurskog društva vanjskim
manifestacijama.
 Proizvodi od bjelokosti, zlata i drugim
materijala.
 Pojava monumentalne skulpture (pietrera
grupa) i postupno zaobljenje statua
(grupa castelani).
 Oko 600. Jača utjecaj grčke umjetnosti, a
glavni proizvodni centar je chiusi
(poluprikazi ţena biste)
 Sfinge kao prvi primjer infiltracije grčkih
formi u etrursku umjetnost.
 Pojava portretistike (bista ţene iz
grada vulci) i razvoj kanopskih urni
(chiusi);
 U keramičkoj produkciji poznata
produkcija tzv. Bucchero keramike.

26
3. Arhajsko doba (600. – 470. g.)
 Rano (600.-550. g.)
 Srednje (550.-520. g.)
 Kasno (520.-470. g.)
 Vrhunac etrurskog obrtništva i umjetnosti.
 U skulpturi pojava terakotne skulpture te napredak ka što
realnijem prikazu.
 Caere kao središte terakotne proizvodnje – sarkofazi i zabat sa
hrama u Pirgiju.
 Vulca – majstor iz Veja izradio kip za hram Jupitera u Rimu te
tzv. Portonaccio grupu
 Zidno slikarstvo u grobnicama – svakodnevni prikazi tipičnih
arhajskih izraza.
 Nestanak kanopskih urna, a pojava antropomorfnih urna pojava
tipičnih proizvoda etrurske brončane produkcije (štitovi,
brončani tripodi, kadionice) te velike bronce (Kapitolijska
vučica)

Kola iz Monteleonea

27
4. Klasično doba (480. – 380. g. pr. Kr.)
 Tranzicijski period (480-450.)
 Odgovor na grčku klasiku (450-400.)
 Specifičnosti 4. St.
 Nastavak razvoja umjetnosti na tradiciji grčke klasike.
 Realnost skulpture doţivljava vrhunac – poseban razvoj
brončane sculpture.
 Terakotna skulptura i hramska dekoracija doţivljavaju daljnji
iskorak zidno i vazoslikarstvo prate razvoj skulpture.

28
5. Helenizam (3. – 1. st. pr. Kr.)
 Nastavak razvoja brončane skulpture prema helenističkim manirima - idealizacija portreta.
 Nastavak korištenja terakotne dekoracije hramskih kompleksa.
 Kamene urne s prikazima pokojnika s tendencijom realnog prikaza.
 Zidno slikarstvo preferira boje koje naglašavaju kontraste.
 Poseban razvoj zlatarstva.

Etrurska civilizacija je tijekom čitavog vog trajanja od 9./8. st. pr. Kr. do 3. st. pr. Kr.
kompozitna, odnosno u njezinom su razvoju prisutni elementi domorodačkog i vanjskog (feničkog i
grčkog posebno) – pismo, religija, umjetnost, društvo i dr.

Mnoge stvari poznate iz rimske civilizacije svoje temelje pronalaze još u etrurskoj prema čemu se
vidi njezina civilizacijska snaga (arhitektura, religijski običaji i dr.).

U Hrvatskoj je jako mali broj stvari koje se mogu povezati s Etruščanima i osim svega nekoliko
keramičkih posuda tipa bucchero i nekoliko manjih kipića etrurskog postanka nema dokaza jačih
kontakata.

29
 4. GRCI

4.1. Tko su antički Grci?

Dvije seobe vezane uz razvoj grčkog naroda:

1. Vezana uz nastanak mikenske civilizacije
početkom II. tisućljeća pr. Kr.,
2. Koja je dovela do propasti mikenskog svijeta
krajem 12. st. pr. Kr. (dorska seoba), a koja
dovodi do pomicanja grčkih plemena (Ahejci,
Dorani i Jonjani).

 DORANI: I. iz sz Grčke na II. Peloponez (osim

Arkadije i juţne Elide), te juţni dio zapadne Male
Azije.
 AHEJCI / EOLJANI: I. prostor SI Grčke i Peloponeza; II. Tesalija i sjever Male Azije te
sjeverne egejske otoke.
 JONJANI: I. Atika i Eubeja; II. Kikladi i središnji dio zapadne Male Azije.
30
 Ελλήνες – Heleni
 Pokrajina i pleme u juţnoj Tesalij
 Pojava pojma od 7. St. Pr. Kr.
 Označava narod naseljen na području grčke i egejsko-jonskih otoka.

Γραίχόί - (Grai, Graici, Graeci)

 Ime koje im daju Rimljani i to prema plemenu koje je nastavalo prostor oko Dodone u Epiru
(prema imenu Pandorinog sina), a navodno je preselilo u Italiju u 8. st.pr. Kr.

 Unatoč nikada postignutom političkom jedinstvu Heleni /Grci su imali osjećaj

pripadnosti istom narodu zbog istog jezika (različitih dijalekata), običaja, religije i dr.

4.2. Prostor i vrijeme:

 Na razvoj antičke Grčke dosta su utjecale geografske karakteristike, tj. prirodna osnova I
geografski poloţaj.

Geografski poloţaj Grčke:

 Od svakog mjesta u Grčkoj more
je udaljeno najviše 90 km, zbog
čega se ona, bez obzira na svoju
planinsku osnovu, moţe smatrati
otvorenom zemljom podobnom za
kontakte.
 Most s Istoka na Zapad.

Glavne geografske cjeline:

 Kopneni dio:
Makedonija, Trakija, Epir,
Tesalija, Etolija, Beotija i Atika.
 Peloponez s kopnom spojen
putem prevlake (Isthmus):
Ahaja, Arcadia i Lakedemon;
 Otočni dio (2 skupine)
jonska (uk. 7 otoka, npr. Krf i dr.)
egejska: 7 skupina: sjeveroistočno otočje, Sporadi, Eubeja, Argo-saronski, Kikladi, Dodekanezi
(juţni Sporadi) i Kreta.

31
Prirodne kaarkteristike:
 20-30 % obradive površine.
 Preteţito planinska zemlja (pindus, rodopi, mt. Olimp).
 Relativno bogata rudna bogatstva, ali neravnomjerno rasporeĎena (atika – srebro, mramor).
 Klimatološki tipična mediteranska zemlja.
 Aristotel: “grci okupiraju najbolju poziciju između vruće i hladne.” Nadalje, on kaţe da su
“zbog klime grci sačuvali svoju slobodu” i da imaju “najbolje političke institucije”, te da
“uspiju uspostaviti političku zajednicu mogli bi kontrolirati i čitav svijet“.
 Siromašna riječna mreţa (aliakmonas u zap. Makednoniji, achelous koja teče u jonsko more,
evros, nestos i dr.)

4.3.Razvoj antičke Grčke:

 Od pada mikenske civilizacije krajem 12. st. do pada Grčke pod rimsku vlast (146. g. pr. Kr.)
 Mračno doba Grčke (12. st. pr. Kr. – 8. st. pr. Kr.) - razdoblje prilagodbe na novonastalo
vrijeme i okolnosti
 Ttradicija mikenske civilizacije i dalje traje.

Arhajsko doba (800. – 480. g. pr. Kr.)

 Ponovni nagli razvoj grčkog društva, što je popraćeno I ponovnim razvojem pisma,
arhitekture, umjetnosti i dr.
 Nekoliko posebnih stavki se ističe:
 Razvoj polisa (gradova-drţava) organizirani na principu graĎanstva. Polisi su se sastojali od
graĎana, stranaca i robova, odnosno ljudi različitog zakonskog i socijalnog statusa.
 Polis obuhvaća grad zatvoren unutar bedema, ali i njegov teritorij van bedema.
 Svaki polis ima boţanstvo – zaštitnika.
 Podrijetlo: pod utjecajem Istoka i nepostojanja jačeg političkog elementa izrasle su manje
samostalne zajednice.
 Velik utjecaj i geografije na razvoj polisa: razlomljenost teritorija omogućila je samostalno
razvijanje pojedinih zajednica koje nisu imale potrebu meĎusobne političke suradnje u smislu
jedinstva, osim onog jezičnog i kulturnog.

4.4.Kolonizacija (kolonija = grč. Apoikiai)

 Ideja grčke kolonizacije 8.-6. St. Pr. Kr. Nije imperijalistička, već s mišlju trajnog
naseljavanja na nekom području, potaknuto različitim razlozima (nedostatak obradivih
površina, te politički razlozi (ostrakizam).
 5.-4. St. Pr. Kr. Atenske klerukije – udruge atičkih stanovnika poslane u kolonije strateško-
vojnog značaja.

32
  Kolonija je potpuno neovisna od matičnog grada.
 Preduvjet kolonizaciji bila je jaka trgovačka aktivnost Grka koji su upoznali ostatak
Mediterana.

Najranije kolonije:
 Kraj 9. st. Eubejci osnivaju trgovačku ispostavu na ušću rijeke Orontes u dan. Siriji (Al
Mina).
 Sred. 8. st. (775.) Eubejci osnivaju trgovačku ispostavu Pithekusai na Ischiji u Italiji, interes
je u rudnom bogatstvu Etrurije.
 Dr. pol. 8. st.: Eritreja i Halkida (Eubeja) osnivaju kolonije na sjevernom egejskom području,
juţnoj Italiji (Cuma) i Siciliji (Zankle, Reggio, Naks, Katanija i Leontini).
 Korint: Korkira i Sirakuza;
 Ahejci: juţna Italija: Sibara, Kroton.
 Megara: Megara Hiblejska itd.
 st. Milet je predvodnik kolonizacije: Propontida (Kizik, Abid i Prokones), Pont (Istrija, Tiras,
Olbija).
 Jadran: 6. st. knidska kolonija na Korčuli; poč. 4. st. Issa (Sirakuza) i Pharos (Paros)
 Ciceron: "grčke naseobine činile su bogat porub na velikoj tkanini barbarskog svijeta”

33
 4.5. Društveno-političke promjene:

Odlike svih grčkih polisa:

 klasni graĎanski sustav,
 robovlasništvo,
 zakonska nejednakost,
 politička isključenost ţena,
 dominacija bogate elite.

Nekoliko osnovnih sustava vladavine:

 Monarhija – preţitci iz ranijih razdoblja uglavnom ukinutih tijekom arhajskog doba svugdje
(osim u Sparti gdje nominalno vladaju dva kralja).
 Oligarhija – vladavina manjine.
 Tiranija (7.-6. St.) – opozicija oligarhijskoj vladavini nastupa u nepovoljnim vojno –
političkim trenutcima sa ţeljom svrgavanja aristokratske linije vladanja. Tiranin u grčkom
smislu nije morao biti vladar - uzurpator s negativnim predznakom jer je bilo i dosta onih
koji su zaduţili narod svojim djelima (npr. U Korintu Cypselus, u Ateni Pizistrat i dr.).
 Demokracija – vladavina naroda. Svim slobodnim muškarcima dano pravo da odlučuju o
drţavničkim poslovima. Prvi pisani zakoni koji kodificiraju običajno pravo.

Sparta (oligarski sistem vladavine):

Mitski osnivač i zakonodavac bio je Likurg.
Društvo je podijeljeno u tri klase:
 Heloti - robovi drţave, najniţi sloj);
 Perijeci - stanovnici gradova bez političkih prava);
 Spartanci - potomci dorskih osvajača kojima je dodijeljena zemlj jedini koji imaju politička
prava.
Podjela u tri dorska plemena: Hilejci, Dimani i Panfili podijeljena u 27 bratstava – Fratrije.

Upravljačka piramida:
 Dva kralja iz dvije loze Heraklida: Agijada i Europontida (svećenici koji zastupaju
Drţavu pred bogom, vojskovoĎe, bez sudbenih ovlasti).
 5 efora (predsjedaju skupštinom, provode Likurgov zakon, Kontroliraju blagajnu, pravo
kazne i dr.).
 Gerusija – vijeće staraca: kraljevi, efori i 8 Spartanaca iznad 60 g, Sudačku vlast, ali i moć
odluke u svim drţavnim poslovima.
 Narodna skupština.

34
Atena (demokratski sistem vladavine)
 Mitski osnivač Tezej koji ujedinjuje atička naselja (sinoikizam),a Atena je boţica zaštitnica.
 Vrlo dinamičan razvoj društva i vladavine.
 Društvo podijeljeno u 4 plemena (file) po 3 bratstva po 30 rodova ;
 Nasljedni kraljevi, polemarh (zapovjednik u ratu), arhont (vladar) – eponim, te kralj (bazilej).
+ 6 zakonoša = zbor arhonata sa sudačkim ovlastima.
 Nakon isteka mandata (1 godina) oni prelaze u vijeće Aeropag koji ima najvišu upravnu
vlast.

Plemstvo po imetku:
 pentakosiomedimnoi (500 medimna)
 hippies (konjanik)
 zeugitai (jarmaš)
 thetes (nadničar).

4.6. Reformatori atenskog društva:

Drakon, oko 621. g.

 Uvodi novi ustav - promjene:
 Politička prava onima koji mogu nabaviti oruţje (prva tri razreda).
 Pravo obnašanja najviših sluţbi (blagajnik, strateg, iparh) samo najimućnijima.
 UvoĎenje vijeća od 401 člana (bule) izabrano meĎu svim graĎanima s političkim pravima
iznad 30 g.
 uvoĎenje krvnog sudstva.

Solon, 594. g.:

 Ukida dugove i robovanje zbog dugova.
 PreureĎuje mjere i valutu: uvodi eubejsku vrijednost radi otvaranja trţišta.
 PreureĎen ustav: zadrţava podjelu graĎana na 4 razreda, ali sada u obzir uzima i tekuće
prinose, a ne samo one krute.
 OdreĎuje točan prihod 2. I 3. Razredu (300 / 200).
 Točno se zna što svaki razred moţe obnašati, s tim da i 4. Razred dobiva prava.
 Vijeće ima 400 članova iz svake file po 100.

Klisten 508. g.:

 GraĎansko pravo svim slobodnim ljudima, dakle i strancima i osloboĎenim robovima.
 Demokracija doţivljava vrhunac, a aristokracija gubi konačnu bitku.
35
  Dijeli atiku na 10 teritorijalnih fila, a svaku filu na trećine koje nisu bile na okupu:
o Gradska, mediteranska i primorska u kojima je bilo po više općina (dema).
 File su se sastajale u skupštine i birale svoje predstavnike u vijeće koje je sada brojilo 500
članova (50 po fili).
 Uveden ostrakizam (protjerivanje u slučaju nepogodnosti).
 Od 413 – 404. g u Ateni opet uveden oligarhijski način vladanja.

Atensko stanovništvo prema pravima i obvezama:

 Robovi - relativno dobrog poloţaja, mogli su steći slobodu odlukom skupštine ili voljom
gospodara, ali uvijek su imali osjećaj duţnosti prema bivšim vlasnicima.
 Meteci - naseljeni stranci uglavnom zbog trgovine i obrta. Bez graĎanskog prava, ali su imali
obveze iste kao i graĎani – vojna sluţba, vršenje liturgije, plaćanje ratnog poreza, ali i
dodatne npr. Plaćanje zaštite.
 GraĎani - bilo roĎenjem ili primanjem. Imaju graĎanska prava, ali i obveze.
Atimija - oduzimanje graĎanskih prava).

4.7.Upravljačka piramida:

Vijeće (bule): 401, 400, 500.

 Godišnji mandate.
 Ţdrijebom se izabiru graĎani 3, odnosno 4 razreda.
 Pritani – 50 vijećnika na čelu svaku 1/10 g.
 Sjednice u buleteroinu na agori.
 Ingerencije: odreĎivanje dnevnog reda narodnih skupština, financije, konjaništvo i mornarica.

Narodna skupština (ekklesia): 4 puta u svakoj pritaniji

 Prisutnost svih graĎana s pravom glasa.
 Ingerencije: pitanja unutarnje i vanjske politike, nekada je i sudila (u slučaju teških prekršaja
koji se tiču sigurnosti drţave, prituţba na obmanjivanje), donosila je i odluke o potrebi
mijenjanja zakona, a donosi odluku i o ostrakizmu.

Činovnici: sve sluţbe, osim vijećnika smjele su biti obavljane samo jednom. Oni viši sluţbenici
(financijski, vojni) su birani, a ostali ţdrjebani . Ţdrijeb vrše tesmoteti.

36
Sudstvo:
 Arhonti: arhont (zaduţen za porodično i nasljedno prao),
 Basilej (sakralno pravo),
 Polemarh (jedna stranka metek ili stranac),
 6 tesmoteta (parnice u kojima se raspravlja o sigurnosti drţave i sl). – stalni sud u Ateni

Financije – bile su u rukama vijeća.

 Glavni prihodi Atene bili su prinosi saveznika, a ostatak od carine, drţavnih zemljišta,
zapljene imetka.
 Porez graĎani nisu plaćali, osim u izvanrednim slučajevima.
 Postojale su novčani tereti koje su snosili bogati graĎani:
o Liturgije (opremanje ratnog broda, opremanje i vjeţbanje kora, i sl.).
o Trijerahije (drţava daje brod, a trijearh oprema veslima i plaća popravke i sl).

4.8.Urbanizam i graditeljstvo - osnovni pojmovi

Sinoikizam
Proces spajanja nekoliko naselja u jednu cjelinu, zajednicu (ţivjeti pravno, fizički i duhovno u
zajednici). Proces nastanka mnogih grčkih polisa tijekom arhajskog doba. Rezultati tog procesa:
nastanak zajedničkih javnih prostora (agora), zajedničkih svetih mjesta (temenos) i religijskih
središta (obična na starim akropolama – akro polis = gornji grad).

Dvije vrste gradova prema organizaciji prostora : nepravilni I pravilni.

Nepravilni gradovi
 Imaju puno dublju povijest i vuku tradiciju od mikenske civilizacije, obično gradinskog
karaktera (pyrgoi) prilagoĎeni konfiguraciji terena.
 Obično starijeg datuma nastali sinoikizmom.
 Prostorne karakteristike: nepravilan i gusto izgraĎen, zamršenog tlocrta s uskim i
krivudavim uličicama. Izgradnja je obično prizemna, stambeni blokovi su mali i nepravilni.
 Grad je opasan bedemima koji prate konfiguraciju terena.
 Zakonici (Drakon, Solon i dr.) postupno donose pravila o ţivotnom prostoru unutar gradova.
 Primjer: Atena

Atena, 5. st. pr. Kr.

37
Pravilni gradovi:
 Novonastali, vezani uz proces kolonizacije (proces koji
podrazumijeva brzo djelovanje na zaposjednutom
prostoru, ali i socijalnu, ekonomsku i političku jednakost
kolonista).
 Ortogonalna raspodjela prostora – mreţa pravokutnih
čestica (striga) dobivena povlačenjem jedne okomite i
nekoliko vodoravnih glavnih osi (na sjecištu agora), te
niza onih sekundarnih.
 Čestice različitih dimenzija: širine oko 30-45 m i duţine
90-300 m. Podjela svake od njih u dubinu na dva dijela i
u širinu na nekoliko njih, tako da posjed koji pripada
jednom domaćinstvu varira 15 m u širinu.
 Posebna se paţnja vodila oko usmjerenja na
konfiguraciju terena.
Selinut, Sicijlija – 628.pr Kr,
razrušen pa obnovljen 409. Pr.Kr

38
.
Urbanizam u klasično doba
 Brojne obnove i planiranje novih gradova kao rezultat grčko- perzijskog rata.
 Urbanizam ulazi u filozofske rasprave (Anaksagora, Aristotel, Ksenofont, Hipokrat,
Hipodam i dr.). Velika briga o organizaciji prostora i teţnja ka pravilnosti izgradnje – ovoj
brizi na matičnom grčkom prostoru uglavnom podlijeţe samo prostor Agore (Atena), a od
svih ostalih gradova samo Pirej (Hipodam) i Olbija dobivaju vizure pravilno organiziranih
gradova.
 Mala Azija – prostor koji u ovo vrijeme doţivljava najveći razvoj gradogradnje (neutheros
tropos) – Milet, Knid, Olint, Priena, Herakleja i dr.

Urbanizam u helenističko doba

 Nestanak polisa kao drţavne jedinice (338. bitka kod Heroneje – Filip II Makedonski
poraţava panhelensku koaliciju).
 Pod vodstvom Aleksandra Makedonskog osnovano preko 70 novih gradova.
 Karakteristika helenističkog urbanizma: razvoj prethodnih i nastanak novih
kozmopolitskih gradova iznimno velikih dimenzija i značenja – Aleksandrija, Antiohija,
Damask, Pergam, Efez, Seleukija, Solun i dr.
 Prodor tercijarnih djelatnosti u gradove, te posebno obraćanje paţnje na javne sadrţaje
(teatri, gimnaziji, palestre, odeoni, biblioteke i dr.).

39
Privatna arhitektura:
 Uglavnom joj se nije davalo puno vaţnosti zbog stila ţivota;
 Arhajska i klasična epoha biljeţe skromna zdanja, a helenizam donosi novine u vidu
raskošnosti.
 Stambene četvrti – oblikovane ovisno o tipu grada
(nepravilne i pravilne)
Vrste kuća:
 kuće s trijemom (Halkidika)

 kuće s peristilom (Atika, Peloponez)

 kuća s dvorištem i megaronom (Jonija)

4.9.Javna arhitektura:
AGORA - glavni gradski trg namijenjen ne samo trgovačko-obrtničkim poslovima već i društvenim
i političkim aktivnostima. U početku neoblikovan slobodni prostor na kojem vremenom nastaju
zgrade različitog karaktera.

Priena, 4. st. pr. Kr.

40
BULEUTERIJ - bouleuterion – vijećnica – sjedište gradskog vijeća.
U arhajsko doba za to su sluţila uzduţne prostorije tipa megaron s nizom potpornja po sredini.
Kasnije ih zamjenjuju pravokutno izduţene ili kvadratne dvorane sa stupovima te stepenasto
poloţenim sjedalima na stranama. Krajem 5. st. formira se ujednačen tip sastavljen od velike
kvadratične dvorane s polukruţno ili trostrano postavljenim stepenastim sjedalima kao u kazalištu.

Priena (4. st. pr. Kr.)

PRITANEJ - kuća u kojoj stoluju pritani, različita oblika, npr. u Ateni u obliku tolosa.
STRATEGIJ - kuća za vojskovoĎu – nema uobičajenu tipologiju.
STOA - otvoreni trijem s funkcijom javnog sastajališta, prodavaonicama, izloţbenim prostorima,
sjedišta ustanova i dr.
Moţe biti različitih veličina i etaţa, obično u klasično doba postavljene duţ trgova kao samostalne
graĎevine srednjih veličina, a u helenizmu postaju višebrodne i dvoetaţne npr. u Ateni se na Agori
nalazi čitav niz stoa: Stoa Poikile i stoa Hermesa na sjevernoj strani agore, na zapadnoj Stoa Zeusa
Eleutheriosa i Basileusa, na juţnoj Juţna stoa, u 2. st. se gradi velika Atalova stoa, Juţna stoa 2 i
Srednja stoa) i dr.
Pergam
3. st. pr. Kr.

41
TEATRI - dramska prikazivanja razvijena iz bogosluţja, odnosno svečanosti kojima se slavio
Dioniz. Kor tragikoi (12-15) ili komikoi (24).
 Tespis 534. g. uvodi glumca kao opoziciju koru.
 Eshil uvodi u priču i drugog glumca, a Sofoklo trećeg, te tako uloga kora sve više opada, sve
do trenutka kada kor uopće u komedijama prestaje postojati.
 U Ateni su se igre odvijale dva puta godišnje (V. Dionizije i Leneje).
Sastavnice grčkog teatra:
 Okrugla orkestra s pomičnim ţrtvenikom – mjesto
odigravanja.
 Polukruţno gledalište (theatron) koje koristi nagib brda.
Podijeljeno na klinaste odjeljke (parpides).
 Parodoi – prolazi izmeĎu orkestre I kazališne zgrade.
 Kazališna zgrada (scena): pročelje raščlanjeno
stupovima( deus apo mechanes, deus ex machina)

Epidaurum

Delfi

42
GIMNAZIJI - sklop zgrada, javna
ustanova namijenjena odgoju muške
mladeţi – efeba, ali i za opću kulturu
tijela. Arhitektonski je riječ o objektima
obično kvadratnog tlocrta sa središnjim
otvorenim dvorištem (palestra), te
trijemovima i prostorijama s okolnih
strana.
Najpoznatiji primjeri su: onaj iz
Olimpije, Epidaura, Delosa, Pergama i
dr.

STADIONI: sluţili za odrţavanje sportskih natjecanja.

HIPODROMI: sluţili za odrţavanje natjecanja u kolima. Oba terena su nastajala na pogodnim
udolinskim prostorima.

Stadion u Delfima
(Pitijske igre)

43
 4.10. Najpoznatije igre:

olimpijske, pitijske, istmijske i nemejske;

Olimpijske igre:
 776. g. pr. Kr.
 Svake 4 godine
 Elida kod Zeusovog svetišta
 Trajale 5 dana:
1) zakletva
2) trčanje, hrvanje i šakanje dječaka
3) trčanje, hrvanje i šakanje odraslih –
dugo trčanje (24 x stadij – 192 m),
jednostruko (stadij tamo i natrag)
dvostruko (2 x stadij tamo i natrag)
4) u hipodromu utrka četveroprega,
pentatlon: trčanje, bacanje diska, skakanje, bacanje koplja i hrvanje, te na kraju dana posebna
disciplina trčanje u oruţju
5) dijeljenje nagrada - maslinovi vijenci.

Pitijske igre:
 Svake 4. godine u ravnini kod Krise u podnoţju Parnasa u slavu Apolona.
 U početku su bile samo muzičke, a vremenom se raširila i na sportska natjecanja.
 Nagrada je prvo bila u novcima, a kasnije palmina i lovorov vijenac.

Istmijske igre
 Svake 3. godine kod Korinta u slavu Posejdona.
 Sportske naravi, nagrada vijenac od bora ili celera.

Nemejske igre
 Svake 3. godine u dolini nemejskog Zeusa.

44
 4.11. Hramska arhitektura
Osnovni oblik čini hram sa svih strana okruţen nizom stupova (peripter), dakle s ophodnim
trijemom (peristaza).

ARHITEKTONSKI REDOVI:

Dorski red
na kopnu i zapadnom dijelu Velike Grčke
Podjela u vertikalnom smislu:
1. Podgradnja (stereobat).
6. Stupovlje
7. Trabeacija (epistil).
8. Krov

45
 1. Podgradnja ili stereobat
Eutinterija - gornji sloj klesanaca temelja.
Krepidoma - tri stepenice koje izdiţu
peristazu iznad tla
Stilobat - gornja ravna ploča.
2. Stupovlje:
Bez baze - stoje direktno na stilobatu.
Trup - sastavljen od nekoliko blokova.
 Raščlanjen s 16-20 plitkih konkavnih
kanelura oštrih bridova.
 prema vrhu se suţava s laganim
uzduţnim zadebljanjem – tzv. Enthazis.
 Na vrhu se nalaze kruţni urezi
(hipotrahelij).
Kapitel - sluţi odvoĎenju horizontalnog
opterećenja arhitrava na stup.
Sastavljen od:
 Abaka - kvadratične pokrovne ploče
koja sluţi za nasjedanje arhitrava
 Ehin - jastuk, konstrukcijski i optički
prijelaz u stup
 Anule- oštrobridni prstenovi na spoju sa
stupom.
3. Trabeacija ili epistil:
 Sluţi za nošenje i raspodjelu krovnog tereta.
 Arhitrav (glavna nosiva greda).
 Friz metopa i triglifa (triglife se postavljene u
središtu interkolumnija i u osi stupa, a izmeĎu
toga metope, s tim da je širina u odnosu 2:1).
 Letvice (tenije), trake (regule), okapnice
(mutule) i viseće pločice (gute) - preţitci
drvene gradnje).
4. Krov:
Geizon - završni vijenac iznad friza;
Sima (oluk).
Krov na dvije vode: Timpan (trokutni prostor kojeg na zabatu tvore horizontalni vijenac i kosi
geizon.

46
Jonski red
maloazijsko-jonski krug i Atika

1. Podgradnja ili stereobat:

Eutinterija - gornji sloj klesanaca
temelja.
Krepidoma – 2 do 4 stepenice koje
izdiţu peristazu iznad tla.
Stilobat - gornja ravna ploča.

2. Stup: sastavljen od tri dijela:

Baza: povezuje stup sa stilobatom.
Elementi: plinta (glatki kameni
valjak), spira (lagano konkavan
kameni valjak s brojnim kanelirama),
tor (kanelirano zadebljanje) i trohil
(konkavni pojas pod torom).
Ovisno o kombinacijama ovih
elemenata postoje maloazijski i atičko-
jonski tip baze.
Trup: visok i vitak s laganim suţenjem
i entazisom. Raščlanjen s 48 kanelura
oštrih bridova ili kasnije 24 kanelure
povezanu uskim cjevčicama.
Kapitel: ehin (valoviti lisnati ukras –
kima), plošni jastuk koji se na obje
strane svija u volute. Abak ukrašen
jonskom ili lezboskom kimom.
(volute svoju preteču imaju u eolskim
kapitelima te utjecajima s Istoka)

47
 3. Trabeacija ili epistil:
Arhitrav - horizontalno raščlanjen na tri trake (fascije);
Jonska kima;
 Maloazijska inačica -
Dentikuli - gusti niz grednih
glava, zupčasti ukras.
 Otočko-atička inačica –
kontinuirani reljefni friz.

4. Krov:
Geizon; sima ukrašena viticima i
lavljim glavama ili pak
kombinacijom antefiksa i palmete.
Često nedostaje trokutni zabat te graĎevina tada sa
svih strana završava istaknutim završnim vijencem.

Bogata dekoracija svih elemenata jonskog reda

(različitih kima (jonska i lezboska), astragala,
spirale, meandri, palemte, vitice i dr.)

Korintski red
 Nastaje u 5. st. I odreĎuju ga
motivi akantova lišća.
 Prva pojava u kombinaciji s
drugim redovima (dorski
hram u Basama i Tegeji) -
redom akantovih listova,
zatim jonske volute i dorski
abak.

48
 Tipologija grčkih hramova:

 Najraniji hramovi imaju oblike klasičnih kuća, a tek se

vremenom izdvaja poseban hramski oblik graĎevine.
 Apolonov hram u Dreru na Kreti, 7. st. pr. Kr.
(megaronski tip graĎevine), slični primerci u Perahori,
Argu, Neandriji i dr.
 Megaron B u Termu – trodjelna podjela prostora
(pronaos, cela, aditon) teophodni trijem – peristaza, 8. st.
pr. Kr.

Hram u antama:
 Izduţena cela (naos), predvorje (pronaos),
produţeni zidovi cele s dva stupa
izmeĎu.
 Ako je ista situacija i sa straţnje strane
(dvostruke ante);
 Primjeri: brojne riznice u Delfima i
Olimpiji

Prostilni hram:
 Izduţena cela (naos), predvorje (pronaos) na kraju
ograničeno nizom stupova (tetrastil, heksastil, oktastil i dr.)
 Ako je ista situacija sa straţnje strane – amphiprostyle
 Primjeri:
Prostilni hram: hram Apolona Patroos na atenskoj Agori;
Demetrin hram u Miletu i dr.;
Amfiprostilni hram: Hram u Ilissosu u Ateni, hram Atene-
Nike na atenskoj Akropoli, Apolonov hram III na Delosu i
dr.

Hram Apolona Patroos na atenskoj agori Hram Atene Nike na atenskoj Akropoli
49
Peripterni hramovi:
 Osnovna karakteristika: ophodni trijem uokolo čitavog
hrama (peristaza);
 trodjelna podjela:
o predvorje (pronaos),
o cela (naos),
o začelna prostorija (opistodomos ili aditon).

 Apolonov hram u Thermu

(oko 625.)
 Herin hram u Olimpiji
(oko 600.)
 Apolonov hram u Korintu
(sred. 6. st.)
 Hefestov hram u Ateni
(oko 440.) - Kalikrat
 Apolonov hram u Basama
(oko 420.) – Iktin
 Hram Atene Aleje u Tegeji
(oko 350.) – Skopa
 Herin hram u Pestumu, Hram C
u Selinuntu, Hram G u Selinuntu

50
Zeusov hram u Olimpiji:

 Arhitekt Libon iz Elide

 470 – 456. G.
 3 m visok stereobat.
 6 x 13 stupova
(heksastilni peripter).
 Dvokatni stupovi u
unutrašnjosti cele.
 Kip sjedećeg Zeusa Olimpijskog
(rad Fidije od 433.-425.)
Hrizolefantijska tehnika, vis. 13 m.

51
Hram Atene Parthenos na atenskoj
akropoli

 Arhitekti Kalikrat i Iktin.

 Skulpturalna dekoracija Fidija.
 Gradnja 447. – 432.
 Oktastilni amfiprostilni peripter
(8 x 17).
 Dvokatni stupovi u
unutrašnjosti.
 Fidijin kip Atene Parthenos u
hrizolefantijskoj tehnici.
 Dekoracija: 92 metope
o Gigantomahija,
o Amazonomahija,
o Kentauromahija,
o Trojanski rat,
 friz (panatenejske procesija),
 istočni zabat (roĎenje Atene),
 zapadni zabat (borba Atene i
Posejdona za prevlast nad Atenom).

52
Jonska hramska arhitektura:

Ističe se monumentalnošću (hekatomped – duljina hrama 100 stopa=32,86 m

Dipteri:
 Hramovi s dva reda stupova u
Peristazi
 Duboki pročelni trijemovi.
 Poklapanje svih konstrukcijskih
osi i dr.

Primjeri:
 Herini hramovi na Samosu
(8. st. ; 7. st., 6. st. Haraion III – arh. Rek
i Teodor grade prvi veliki dipter);
 Artemizion u Efezu - kao dipter
sadrţi i mali hram (naiskos) u sniţenoj
celi/dvorištu (sekos).
 Apolonov hram u Didimi (5. st.)
– hipetralni hram - cela/sekos je pod
otvorenim nebom i u njoj se nalazi
naiskos.

53
Tholos:
Izvorište su prapovijesne grobnice.
Nekoliko inačica:
 Zatvoreni zidni cilindri sa stupovima u unutrašnjosti ili bez njih (u Ateni)
 S ophodnim trijemom bez cele (monopter) Samotraka
 Kruţna cela sa stupovima u unutrašnjosti i peristazom izvana (Delfi, Olimpija, Epidaur)

54
OBAVEZNO NAUČITI

55
 4.12. Kiparstvo
ima javnu i religioznu funkciju, samostalna je ili vezana uz arhitekturu, u početku je pod utjecajem
egipatske skulpture , do VIII. st. rade se od drveta , zatim glavni materijal postaje kamen ,dok je
glavni motiv je ljudska figura .

1. Kip. Arhajskog Razdoblja - figure su ukočene, zatvorene, statične,

cilindričnog oblika , ekstremiteta priljubljenih uz tijelo, stilizirane odječe , s
minimalnim naznakama anatomije te karakterističnim osmjehom na licu
tzv. « arhajski osmjeh» .Ove skulpture su bile obojane. Proporcionalna
mjera ( kanon) je 1 : 5 . Razlikuju se dva tipa figura :

Kuros – figura nagog mladića, prikazuju vjerojatno bogove ili polubogove ,

lijeva i desna strana su simetrične, ruke su ukočene uz tijelo sa stisnutim
šakama, noge ukočene, ali u blagom iskoraku , na licu se pojavljuje tzv.
«arhajski osmjeh» i krupne bademaste oči, a kosa pravilno i simetrično
uokviruje lice.

Kora – figura odjevene djevojke, takoĎer je zatvorenog volumena ,

dinamičnost stvaraju nabori haljine ( peplosa ) npr. HERA sa SAMOSA , crte
lica pokazuju umjerenu dinamičnost.

Moshoforos – ( moskofor) iz VI . st. pr.

Kr. ,nepoznatog autora , prikazuje mladića
koji na ramenima nosi tele ( ţrtvena
ţivotinja), ova vrsta skulptura predstavlja
pomak u odnosu na kurose, prelazak na
novi stil ,dinamičnija je , zadrţava
«arhajski osmjeh», inspiracija je za motiv
«dobrog pastira» u kršćanstvu.

56
2. Kip. Predklasičnoog Razdoblja : tzv. «strogi stil» prelazno je razdoblje ka klasičnoj skulpturi,
gubi se «arhajski osmjeh» sa lica, tijela se oblikuju anatomski vjernije, noge su u raskoraku zbog
statičnosti, kosa je stilizirana poput kape, nabori haljina su bolje obraĎeni Auriga , brončani kip
vozača kočije, 470. g.pr.Kr .

3. Kip. Klasičnog Razdoblja : motiv je naga ljudska figura , umjetnici teţe realizmu , ravnoteţi i
idealnoj proporciji .
Omjer se mijenja u 1 : 6.
Predstavnici su :

3.1.MIRON - izraĎuje kipove olimpijskih pobjednika i atleta u pokretu, posvećuje veliku paţnju
anatomiji.
 Diskobolos ( bacač diska)- najpoznatije njegovo djelo , prikazao je bacača u trenutku
izbačaja diska , usprkos dinamičnosti djeluje uravnoteţeno.

3.2.POLIKLET – izračunao je idealne apstraktne proporcije ljudskog tijela tzv. «kanon»

( 1 : 7 glave prema čitavoj visini , 1 : 10 šake prema visini tijela) ,radi motive sportaša.
 Doriforos ( kopljonoša) – idealne proporcije mogu se vidjeti na ovoj skulpturi ,
u stavu je tzv. «kontraposta» (u raskoraku ,talij. contraposto) koji u sebi ujedinjuje mirovanje
i pokret ,odnosno teţina tijela je sva na desnoj nozi dok je lijeva djelomično naslonjena na
podlogu i opuštena ( time je postignuta ravnoteţa) .

Auriga - vozača kočije Diskobolos Doriforos

57
FIDIJA - najveći je kipar svih vremena (uz Michelangala) , malo je njegovih djela sačuvano , ona su
ţivotnija ( jonski utjecaj) od Mironovih i Polikletovih djela (dorski utjecaj).
 Kip Atene Promahos ( braniteljice) od bronce na Akropoli (Atena), danas nesačuvan
(postoji rimska kopija) velikih dimenzija (vrh njenog koplja i kacige bio je vidljiv sa mora).
 Kip Atene Parthenos u Partenonu od zlata i slonovače ( u hriselevantijskoj tehnici ) visok
12 m ( na njemu je bilo 150 kg zlata, pa je bio drţavna riznica), do danas nesačuvan.
 Figure na zabatima Partenona i reljefi na unutrašnjem frizu ( uski pojas izmeĎu arhitrava i
završnog vijenca ) koji prikazuju povorku Panatejskih svečanosti (počevši od jugozapadnog
dijela i odvija se u dva smjera ,vidljiv sa udaljenosti od 12 m pod kutom od 43-45°),danas je
djelomično u British Museumu u Londonu, Louvru u Parizu i atenskom muzeju Akropole.
 Kip Zeusa Olimpijskog u Olimpiji , od zlata i slonovače, velikih dimenzija, smatrao se
jednim od 7 čuda starog vijeka , u IV. st. srušili su ga kršćani.

Kip Atene Parthenos Kip Zeusa

OlimpijskogU IV. st. pr. Kr. je razdoblje lijepog stila ili druge klasike kada kipari teţe prikazivanju
figura bogova tako da one djeluju vedrije i osjećajnije , bliţe ljudima .

3.3.PRAKSITEL – za razliku od prethodnih kipara koji naglašavaju

svaku mišićnu skupinu na tijelu Praksitel naglašava oblu liniju
pojedinih skupina mišića, on oblikuje u mramoru tako da se
dobiva osjećaj prave koţe, skulpture se odlikuju mirnoćom ,
skladom i ljupkošću, oblikuje i ţenska tijela-boginja( Afrodita-
Venere).
 Hermes Sa Malim Dionizom – Hermes je prokazan u stavu
kontraposta,
330. -320. g. pr. Kr., Muzej antičke umjetnosti, Olimpija
 Afrodita Knidska – je rimska kopija Praksitelovog djela , Vatikanski muzej, Rim
58
 3.4.SKOPAS – je prvi koji je licu dao izraz patosa ( zanosa), strasti i bola ,otvorenim usnama,
skupljenim obrvama i udubljenim zjenicama .
 Pripisuje mu se kip Demetre Knidske , a njegovoj školi Niobe I Njene Djece .

3.5.LIZIP – radi u bronci u drugoj polovini IV. st. pr. Kr. , odstupa od
Polikletevog kanona i uvodi nove omjere (1 : 8), pa figure djeluju
prirodnije , elegantnije , Plinije mu pripisuje 1500 kipova.
 Apoksimen ( atleta koji struţe pjesak znoj) uravnoteţena je sa svih
strana (za razliku od Polikletovog Doriforosa kojeg gledamo frontalno)
 Hermes Na Odmoru – rimska kopija
 Portret Aleksandra Velikog u bronci

4. Kip. Helenističkog Razdoblja

Ovo razdoblje počinje širenjem grčke kulture na Mediteran i Aziju kao posljedica osvajanja
Aleksandra Velikog. Helenizam je spoj grčke i istočnjačke kulture( Egipat, Perzija, Sirija …).
U helenističkom razdoblju umjetnost veliča vladara , postaje dvorska umjetnost koja teţi raskoši,
monumentalnosti (veličanstvenosti) i reprezentativnosti , zbog čega pojedinci bijeţe u intimu
(nutarnji ţivot) svakodnevnog ţivota malog čovjeka.
U kiparstvu se oblikuju skulpture u kojima je izraţen nemir , patos
(zanos) , dramatičnost i pokret ( dinamičnost),cjelinom prevladava
kontrast svjetla i sjene. Imena autora su nam nepoznata, a malo je djela
sačuvano u originalu, uglavnom su to rimske kopije.

 Nika Sa Samotrake ( 200. – 190. g.pr.Kr.) – prikazuje krilatu

boţicu pobjede kako silazi na kljun laĎe objaviti pobjedu, jedan
je od najljepših primjera prikaza pokreta u antici postignut
draperijama ( naborima ) odjeće uzkovitlane vjetrom, danas je u
muzeju LOUVRE u Pariz.
 Zeusov Ţrtvenik - izgraĎen oko 180.-170. g.pr.Kr. u Pergamu ,
pronaĎen u dijelovima 1878.g. , rekonstruiran u Drţavnom muzeju
u Berlinu , veliki friz ukrašen je vrlo visokim reljefom (djeluje
plastično), prikazan je povijesni dogaĎaj kroz mitološku temu.
 Laokoont I Sinovi – kraj II. st.pr.Kr., dramatičan prizor borbe za
ţivot , prikazani su Laokoont , trojanski svećenik i njegovi sinovi u
zagrljaju zmija (bogovi šalju zmije u trenutku kad Laokoont
predloţe da se uništi konj kojeg su ostavili Grci pred Trojom) koji

59
 je opisan u Vergilijevoj «Eneidi», skulptura je
iskopana 1516.g u Rimu ( ostavila je veliki utisak
na samog Michelangela) .
 Apolon Belvederski – rimska kopija djela s
kraja IV. st. pr. Kr. , Vatikanski muzej , Rim
 Gal Na Umoru – rimska kopija prema originalu
u bronci, iz Pergama, oko 230. – 220. g.pr.Kr. ,
Museo delle Terme, Rim

NADGROBNO KIPARSTVO : bogatiji graĎani podiţu nadgrobne spomenike – stele kamene

ploče ,raĎene u obliku pročelja hrama, ukrašene reljefima ( motivi iz mitologije ili portreti umrlih).

4.13. Slikarstvo
Oslikavaju se zidne površine( freske, nisu sačuvane do danas ) i predmeti primijenjene umjetnosti –
keramika.
 Keramika se oblikovala na lončarskom kolu, u velikim radionicama na način na koji se to
radi još i danas, zemljane posude pekle su se na visokoj temperaturi u pećima .
 Umjetnici su se popisivali na svojim djelima.
 Vaze su oslikavane su u cijelosti ili na horizontalnom, širokom pojasu ( trbuhu ).

1. Protogeometrijski stil : javlja se na samom početku grčke kulture ( iza Mikene) , ovaj stil
karakterizira ukras koji se pojavljuje na površini cijele vaze (podijeljena na vodoravne
pojaseve ) u obliku geometrijskog ornamenta : koncentrični krugovi ,rombovi, meandar,
svastika i sl.

2. Geometrijski stil : nastavlja se upotreba velikog broja geometrijskih ukrasa

(pojavljuje se ukras orijentalnog podrijetla ,lotos, papirus ,palma), ali se u zrelijoj fazi
pojavljuju ljudske figure sa temama iz
svakodnevnog ţivota i pogreba na manjim
površinama. Te figure su potpuno
stilizirane ( poput sjena) i plošno
oblikovane. U kasnoj fazi javljaju se teme
iz mitologije , vezane uz Homerove epove ,
a figure se slikaju sa više detalja,
pojavljuju se i ţivotinjski likovi (utjecaj
istoka).
 Pogrebna Vaza Iz Dipylona ( tzv.
dipilonska vaza), VIII. st. pr. Kr.,Arheološki muzej, Atena, prikaz oplakivanja pokojnika.
60
 3. STIL CRNIH FIGURA : glavni motiv je ljudski lik, teme su iz mitologije, figure su još
uvijek u obliku silueta koja se gravira na površini vaze, teţi se ka detaljima (struktura
odjeće, detalji na licu/ bademaste oči/, kose i sl.), figure u profilu, bojane su crnom bojom , a
pozadina je crvena boja pečene gline).
 Ahilej i Ajant kockaju , oko 530. g.pr.Kr. , Vatikanski muzej , Rim

4. STIL CRVENIH FIGURA : upotrebljava se obrnuti postupak , figure su crvene boje, a

pozadina crna , oslikava se kistom , motivi su mitološki , povijesni i iz svakodnevnog ţivota ,
kompozicije su dinamičnije , likovi prikazani realnije, otkrivaju skraćenja u perspektivi.
 Slikar Pana , Vaza s pričama o Heraklu u Egiptu, oko 470. g.pr.Kr., Vatikanski muzej ,
Rim

61
 5. RIM
URBANI I RURALNI PEJZAŢ

5.1.Urbanizam:

7 breţuljaka

1. Palatin (lat. Palatium)

2. Aventin (lat.Aventinum)
3. Kapitolij (lat.Capitolium)
4. Celij (lat.Caelius)
5. Viminal (lat.Viminalis)
6. Kvirinal (lat.Quirinalis)
7. Eskvilin (lat.Esquilinum)

 Proces okupljanja manjih seoskih naselja.

 Rim: rano 8. St. Pr. Kr. – bez većih znakova planiranja.
 Oko 600.g. Pr. Kr. – prva organizacija forumskog sklopa (popločanje, gradnja regije, kurije i
dr.) Te početak brige o izgledu ţivotnog prostora.
 Pomerium – sveta granica grada – religijska granica povućena od osnivača grada - Servije
tulije: 578. – 534. G.;
 4 regije – suburbana, esquilina, collina i palatina)
 Nakon galske katastrofe 386. G. Rim obnovljen u starijoj tradiciji.

Rekonstrukcija
naselja na Palatinu
(9. st. pr. KR.)

62
  Rimski kolonijalni gradovi – pravilni gradovi – cardo – decumanus - umbilicus
 Norba – dogradnja starijeg grada (sred. 4. St.),
 Cosa – prvi potpuno pravilno sagraĎen grad (273. G.) – izduţeni blokovi utjecaj grčkih
Gradova.
 Utjecaj vojne arhitekture na urbanistiku
 Kasna republika: - dva tipa gradova:
o Oni iznikli iz logora , npr. Ostia – nekontrolirano širenje van zidina;
o Pravilno urbanizirani, npr. Alba Fucens, Turin (Torino), Aosta

primjeri: Ostia, Aosta, Augusta Taurinorum, Timgad, Trier i dr.

(Polibijev opis castra)

Emona
Ostia
Aosta

63
Urbanizam na tlu Hrvatske u rimsko vrijeme

Salona, Iader, Narona, Epidaurum, Aequum, Siscia, Mursa, Pola, Parentium

64
 Forum:
 uzor: grčka agora;
 središte društvenih, političkih i ekonomskih dogaĎanja.
Forum Romanum – u Republikansko vrijeme multifunkcionalan, kasnije dolazi do razvoja
specijaliziranih foruma npr. F. Civila (FR i carski forumi) i F. Venalia (F. Boarium, Holitorium,
Vinarium, Pistorium i dr.).
Vitruvije:
 grčki gradovi: kvadratni trgovi s dvostrukim
portikatima.
 italski gradovi: pravokutni trgovi 3:2 s dvokatnih
trijemovima – praksa: pravokutni, poligoni, kruţni,
eliptični i dr.;
 razlika agore i foruma: pojava sakralne graĎevine;
 smještaj na sjecištu dviju glavnih grdskih komunikacija;
 sadrţaj: hramovi, bazilike, taberne, zgrade municipalne
namjene;
 najraniji primjeri: Cosa, Pompeii

FORUM ROMANUM:
 Izvorno nekropola – 9. st. pr. Kr. – kraj 7. st. pr. Kr.;
 oko 600. g. prvo popločanje;
 T. Prisco – javni radovi oko isušivanja močvare;
 podjela F. na dvije zone: Comitio za političku aktivnost i trgovački dio;
 graĎevine javne i kultne namjene: Regia, Curia, Comitia, Vestin hram i dr.;
 Republikansko vrijeme: gradnja brojnih hramova i ostalih javnih graĎevina: Saturnov
hram (5. st.), hram Kastora i Poluksa (5. st.), Konkordijin hram (367.), 4 bazilike – Portia,
Aemilia, Sempronia, Opimia (nakon Punskih ratova);
 tijekom Carstva brojne pregradnje i obnove postojećih zgrada – prostor konstantnog
dokazivanja moći i bogatstva;
 Comitia – mjesto okupljanja i zakonodavstva, kruţnog oblika s rostrom – govornicom
 Curia – sjedište Senata: C. Hostilia – C. Cornelia – C. Iulia

65
CARSKI FORUMI:

Cezarov forum: Augustov forum:

 54-46. G. Pr. Kr.  40. – 2. G. Pr. Kr.;
 Zavjet za pobjedu protiv Pompeja  Zavjet za borbu protiv Kasija i Bruta
(Farsala 48. G.). (Filipi 42. G.);
 Pravokutni trg.  Pravokutni trg s eksedrama
 Portikati  Portikati s karijatidama
 Konjanička statua diktatora  Bogata skulpturalna dekoracija trijema s
 Taberne statuama povijesnih ličnosti
 Bazilika Argentaria  Statua Augusta u trijumfalnim kolima
 Hram Venere Genetrix – jedan od prvih  Hram Marsa Ultora (statue Marsa,
primjera s apsidom (statua Eneje- kipar Venere i boţanskog Julija) – mjesto
Arcesilao). odrţavanja sjednice Senata

Hram mira (f. Mira): Trajanov forum:

 71.-75. G.
 Komemorativno djelo u čast mira nakon
graĎanskog rata 69. G., pobjede u
ţidovskom ratu i osvajanju jeruzalema
71. G.
 Nastaje na prostoru stare trţnice
 Pravuktan oblik, s četiri strane portikati,
hram u obliku apsidalne aule
 Sjedište praefecture urbis i mjesto
pohrane značajnih umjetničkih djela
 Mironova krava, fidijina djela i dr.
 107-113. G. Pobjeda nad dačanima,
arhitekt apolodor iz damaska;
 Trg s carskom konjaničkom skulpturom
 Polukruţne eksedreb
 Asilica ulpia
 Grčka i latinska knjiţnica
 Trajanov stup
 Hram boţanskog trajana

Nervin forum (F. Transitorium):

 završen 97.
 Uski trg
 hram Minerve.

66
Rimski forumi na tlu Hrvatske:

67
 Rimske bazilike:

 Javna višenamjenska graĎevina reprezentativnog karaktera

(trţnica, burza, sudnica - tribunal, sastajalište I dr.).
 Obično poloţena uz jednu od strana foruma.
 iznikla iz grčkih stoa na koje se dodaje pravokutni ili apsidalni
završetak.
 poseban razvoj od 2. st. pr. Kr. (FR - b. Porcia, Aemilia,
Sampronia i dr.; b. u Pompejima).
 sastavnice:
o povišeni srednji proctor
o ophod s kolonadama
o galerija
o na krajnjim stranama izolirani tribunal.
 b. Iulia – zamjena helenističkih kolonada rimskim arkadama.
 b. Ulpia – najveća rimska bazilika –
karakteristično postojanje 5 brodova te pojava
apsidalnih krajeva.
 Maksencijeva (Konstantinova) bazilika
(306. – 312.):
 dvoranski tip
 ukidanje nepreglednog niza stupova te
njihova zamjena s velikim stupovima b. Iulia, kraj 1./poč. 1. st.
tj. pilastrima koji nose široke kriţne svodove

Rimska bazilika u Hrvatskoj

Iader

68
Hramska arhitektura:

 Oponašanje etrurske hramske arhitekture, ali s

postojećim grčkih utjecajima.
 Karakteristike:
o visoko postolje (podium),
o frontalni pristup sa stepeništem,
o predvorje (pronaos),
o cela različite podjele (1-3);
 Vitruvije: dimenzije 6:5, cela i predvorje podjednako
zastupljene.
 Hram jupitera kapitolijskog:
o posvećen 509. G. Pr. Kr
o 6 stupova na pročelju
o trodjelna cela
o bočne ale
 Od 2. St. Pr. Kr. Jača grčki/helenistički utjecaj na
gradnju: izduţenost, češća jednodjelna cela, pročelje s 6
stupova, pseudoperipterni hramovi i dr.
 Carsko doba: kombiniranje više tipova: oponašanje grčkog periptera na visokom postolju
(jupiterov hram u baalbeku), umetanje apside u straţnji zid cele, bačvasti svod u celi, slijepe
arhitekture na bočnim zidovima, poprečno poloţene cele (stari panteon, konkordijin hram u
rimu i dr.);
 Kruţni hramovi s celom kruţnog oblika i ophodnim tijemom: vestin hram na forumu,
herkulov hram i dr.
 Pantheon – 118. G. – kruţna kupola naslonjena na valjak, pronaos s dvostrukim trokutastim
zabatom, unutrašnja raščlanjenost

69
Rimski hramovi na tlu Hrvatske

Salona Pola Pola

Iader Dioklecijanova palača Aenona

70
 Rimske terme

 javnog i privatnog karaktera;

 Središta rekreacije stanovnika
(povezana s palestrama i
gimnazijima).
 organizacijski poznate terme u
nizu (osna simetrija),
 tip dvostrukog niza,
 prstenasti niz (dvosmjerno),
 velike i male carske terme
(kombinacije tipova prilagoĎene
prostoru)

Sastavnice:
 palestra s prostorima za
presvlačenje
 otvoreni bazen (natatio)
 svlačionice (apodytherium)
 topla kupelj (caldarium)
 hladna kupelj (frigidarium)
 parna kupelj (sudatorium)

Najpoznatije terme: Pompeji, Agripine terme u Rimu, Neronove, Trajanove, Karakaline,

Dioklecijanove

71
Rimske terme u Hrvatskoj

Nesactium Iader

Salona

72
 Rimsko kazalište:

 prve igre odrţane 240. g. pr. Kr. (Livije Andronik), a kasnije sastavnice brojnih dogaĎanja:
Ludi Romani, Plebeii, Apolilinares, Megalenses, Florales,. Ceriales i dr.
 Nema poveznice s religijom.
 Najranije kazališne graĎevine: provizorna drvena postolja s pozornicom, tek kasnija stalna
kamena kazališta

Sastavnice:
 cavea, auditorium – gledalište
 polukruţna orkestra – gledališni
dio
 cunei - sektori gledališta
 praecinctiones – prolazi kroz čitavo
gledalište
 proscenium - pozornica
 pulpitum, logeion – podium
pozornice
 scanae frons – pročelni raščlanjeni
zid scene s 3 ili 5 vrata
 parascenia – bočna krila pozornice
 kulise, jedra i dr.

Najpoznatija kazališta:
 Scaurovo kazalište (58 BC)
 Teatar u Pompejima
 Pompejevo kazalište u Rimu (55-52.)
 Marcelovo kazalište (13-11. G.)
Balbovo kazalište i dr.

Pompejevo kazalište, Rim, sred. 1. st. pr. Kr.

73
Rimska kazališta u Hrvatskoj: Salona, Vis, Iader (?), Pula (2) i dr.

Pola

Salona

74
 Amfiteatri:

 Ludi gladiatorii – podrijetlo u etrurskih pogrebnim igrama. 264. g. pr. Kr. ulaze u
rimsko društvo kao spomen- igre.
 Od 186. G. Odigravaju se i
o venationes (hajke na ţivotinje)
o naumachiae (pomorske bitke).
 U početke graĎevine nestalnog karaktera podizana na forumu (npr. Rim, 53. G. Curius
iunior)

Sastavnice:
 Substructure
 Arena
 gledalište(cavea) raščlanjeno prolazima (praecinctio)
 2 ili 4 prolaza:
o 2 glavna: Porta libitinensis i Porta triumphalis;
 Prvi stalni amfiteatar. – Pompeji oko 80 g. Pr. Kr. (kombinacija zemljanog nasipa i kamenog
nadgraĎa)
 Rim: 29. g. pr. KR. amfiteatar na Marsovu polju – Statilio Tauro
 Koloseum: izgradnja u vrijeme Flavijevaca (A. Flavium – Magnum, od 7. st. Colosseo)
 nastaje na mjestu Neronove palace
 završen za Domicijana

Pompeii, 1. st. pr. Kr.

75
Amfiteatri u Hrvatskoj: Salona, Tilurij, Burnum, Iader (?), Pola.

Pola

Salona

Burnum

76
 Circuses

Pandan grčkim stadionima

Sastavnice:
 trkalište
 gledalište;
 polukruţno okretište (sphendon)
 trijumfalni ulaz (fornix)
 startna vrata (carceres)
 Niski zidić po sredini trkališta (spina)
 konični stupovi (metae)

Najvaţniji stadioni:
 Circus Maximus (od Kraljevstva nadalje)
 cirkus u mjestu Boville na Via Apii,
 Domicijanov stadion
 Maksencijev stadion

77
 Stambena arhitektura:

DOMUS:
 Kuća s atrijem (središnje otvoreno
dvorište)
 compluvium, displuvium, impluvium
 Kuća s peristilom (helenistički uzori)

INSULA:
 Gradske zgrade nastale pregradnjom I dizanjem u vis kuća s atrijem
 etaţno zoniranje – dole trgovine i radionice, gore spavaonice (cenacula)
 Novonastale gradske zgrade koje okupiraju čitave četvrti

78
 Slavoluci u rimskoj arhitekturi:

 Fornix (svod, luk, arkada)

 Arcus (jednostruki nadsvoĎeni
prolazi)
 Poznato ukupno 364 trijumfalna
(posvetna) luka
Sastavnice:
Titov slavoluk, Rim
 Piloni, atika
 nadsvoĎen jedan ili tri prolaza
 skulpturalna dekoracija i dr.
Najstariji poznati u Rimu:
 196. g. pr. Kr. podignut od L. Stertinija od plijena iz Hispanije
 190. g. pr. Kr. P.Scipion Africano podiţe na ulazu u KApitoli Fornix Fabianus
 121. g. Fornix Fabianus na Forumu;

Najpoznatiji slavoluci:

Titov slavoluk Trajanovi slavoluci:

 na početku Via Sacra
 nastaje nakon 81. g. u vrijeme
Domicijana
 posvećen pobjedi nad Ţidovima 71. g.
 prikazana apoteoza cara Tita
 Ancona, 115. g. u čast otvaranja luke
 Benevento, 114. g. u cast otvaranja Via
Traiana
 Rim, ulaz u Forum Traiani
 Timgad, Leptis Magna i dr.

dva Augustova na FR : Konstantinov slavoluku Rimu 312-316. u čast

 29. g. pr. Kr. posvećen pobjedi kod pobjede nad Maksencijem
Akcija  djelomično izraĎen od drugih spomenika
 19. g. pr. Kr. pobjeda nad Partima
Slavoluk Septimija Severa i sinova na FR, 203. g. u čast pobjede nad Partima

Trajanov slavoluk u Anconi i Beneventu

Slavoluk Septimija Severa Konstantinov slavoluk

79
Rimski slavoluci na tlu Hrvatske:

Slavoluk Melije Anijane – Zadar Slavoluk Sergijevaca, Pola

Trajanov slavoluk - Asseria

80
 Memorijalni stupovi u rimskoj arhitekturi

ostvarenja koja komemoriraju odreĎeni dogaĎaj vezan uz

odreĎenu osobu
Sastavnice: baza, trup stupa i kapitel sa skulpturom

Najpoznatija ostvarenja:
Trajanov stup:
 podignut 112-113. g. na F.Traiani izmeĎu dvije
biblioteke
 komemorira dva Dačka rata (101-103. / 105-106.)
 visok 100 stopa
 reljef dug 200 m
 scene iz Dačkih ratova na temelju carevih izvještaja
 moguć prikaz prolaza kroz Dalmaciju
 arhitekt Apolodor iz Damaska
 na vrhu stajala statua cara
 baza sluţila i kao grobnica cara;
Stup Antonina Pia (135-161.)
 sačuvana samo baza s prikazom apoteoze cara i carice
Faustine i scene decusio
Stup Marka Aurelija (161-180.)
 na Campus Martius
 podignuta izmeĎu 180. i 196.
 vis. Oko 100 stopa
 na reljefu prikaz rata protiv Germana (172.-173.) i
Sarmata (174.-175.)

81
 Ruralni pejzaţi:
princip organizacije prostora rimske kolonije – centurijacija / limitacija

Ager centuriates rimskih kolonija Parentium i Pola

Modul: 1 centurija = 710 x710 m

Colonia Iulia Iader - ager

Modul:1 centurija = 710 x 710 m
Colonia Iulia Martia Salona - ager
Modul: 1 centurija = 710 x 710 m

82
Ville rustice:
Seoska imanja sa
stambenim
(pars urbana) i
gospodarskim
(pars rustica)
dijelom
Tipologija zdanja ovisna o namjeni i ambijentu;

Villa maritima:
Imanje proţeto uz
morsku obalu –
gospodarski i
rezidencijalni dio-
Brijuni

Carske vile

83
Rimske nekropole:

 Obično smještene uzduţ cestovnih pravaca (via) i raskriţja (diverticulum).

 Organizirane na grobne parcele (cela).
 Prakticiran ritus incineracije i inhumacije.
 Ustrinum – mjesto za spaljivanje pokojnika.
 Olla cineraria / urna cineraria – ţare za pokojnike.
 Sarcophagus – sanduk za pokojnika
 Različiti tipovi nadgrobnih spomenika: stele, are, cipusi i dr.
 Različite vrste priloga

84
85
Mauzolej u Puli

Ara PomponijVere, Salona

86
Rimske ceste:

87
 Tehnike gradnje:

9. Opus mvsium:
Opus tesselatum – kockice koje tvore dekorativne motive
Opus vermiculatum – sitne kockice jedva zamjetnih rubova izraĎene
od stakla, dragog kamenja i sličnih stvari. Gotovi motivi se umetaju u
podove.

10. Opus signinum: - vapno pomiješano s razmrvljenom keramikom.

Korišteno za oblaganje zidova i podova u bazenima, cisternama i
prostorima izloţenim vodi .
11. Opus sectile – mramorne obloge zidova i podova

88
 5.2.Vojna oprema

Ofenzivno oruţje:
PILUM: standardno naoruţanje rimske vojske, bacačko oruţje. Kratko koplje nataknuto na drveni
dio i zakovicama pričvršćen piramidalni vrh. Kasni
su imali okrugli dio za nataknut na drvo-tuljac, a
rani su imali jezičak. Vjerojatno naoruţanje u
uporabi 6. -9. God.
PLUMBATE: bacačko oruţje, imali su na kraju
olovni završetak
SULICE: naoruţanje konjanika (kratka koplja)
STRELICE (trobridne)
ARTILJERIJA: katapult, projektili
MAČEVI: (Gladio/Gladius)
 mačevi za pješake (s šiljastim dijelom)
 mačevi za konjanike (s duţim i zaobljenim
završetkom) - SPATA
 mačevi na remenju preko ramena (koristili
ih konjanici)
VAGINA ili korica mača (često s dekorativnim
prikazom)
BODEŢI (Pugio): karakteristični za razdoblje
principata (rano vrijeme Rima), više su za prikaz
statusa osobe, nego za ubijanje

Defenzivno oruţje:
OKLOPI:
 Lorika Segmentata (obručasti oklop/ţeljezni obruči povezani koţom) – legionary. Ovaj
oklop se sastoji od više čeličnih segmenata koji su meĎusobno s unutrašnje strane povezani
komadima koţe. Iako lakša nego lorica hamata, bila je nešto manje udobna a pruţala je
prilično dobru zaštitu.
 Lorika Hamata (karičasti oklop, od sitnih ţeljeznih i brončanih prstenova) - omiljeni u
rimskoj vojsci u 4. st. Ima izgled majice ili košulje izraĎene od metalnih prstenova promjera
oko 5-7 mm koji su bili povezani u gustu mreţu. Ovakav oklop je mogao sadrţavati i do
trideset tisuća prstenova i biti teţak oko desetak kilograma.
 Lorika Skvamata (ljuskasti oklop) - naĎeno ih dosta na području Podunavlja. Sastojao se od
metalnih (ţeljezo ili bronza) pločica koje su izgledom podsjećale na ljuske

89
ŠTITOVI:
Nosio se na ruci, u središtu imao umbo, ispod obloţen slojevima od tankih drvenih ploča

Vojna oprema:
OSTRUGE: nosili ih konjanici (jedan iz Salone) a MAMUZE su izmislili Kelti
 dijelovi ORME (za pričvršćivanje dijelova konja - 1.st.)
 PALERE-štitnici za oči konja?
 kopita za konja (nisu zabijani u konja, bile su navučene kao čizme)
POJASEVI (pojasni jezičci u obliku amfore - kasna antika 4.st.)
VOJNA PREGAČA
CINGULUM - štitnik za muške genitalije
KALIGA - sandala/obuća od koţe u donjem dijelu okovana s čavlima
 najviše nalaza u Engleskoj i u Kupi (nedaleko od Siska)

6. OSTALO
6.1.EPIGRAFIKA
Pomoćna povijesna znanost koja izučava natpise urezane na tvrdim materijalima (kamen, drvo,
metal, keramika i dr.).

Vrste natpisa:
 Javni natpisi (Tituli publici)
 Privatni natpisi (tituli privati)
 Pravni natpisi (acta)
 Natpisi na uporabnim predmetima (instrumentum)

Tituli – natpisi svečanog javnog ili privatnog karaktera

podignuti u nekoj prigodi:
 Nadgrobni natpisi;
 Posvetni natpisi (u čast boţanstva);
 Natpisi na graĎevinama;
 Počasni natpisi;
 Carski počasni natpisi;
 Miljokazi

Pravni natpisi (acta) su javne isprave sluţbenog karaktera: zakoni, odluke, kalendari, popisi
konzula, trijumfa (fasti), vojne diplome i dr.

90
Instrumentum: natpisi na uporabnim
predmetima,tvornički ţigovi na proizvodima
tituli picti – slikani natpisi različitog karaktera
grafiti – urezani natpisi različitog karaktera

6.2.Sitni arheološki nalazi:

Keramika:
 grč. Keramos – glina
 grč. Keramikos – keramički, pečeni predmet
 lat. Argilla – glina
 lat. Terrenis vasis – zemljana posuda
 fictile – glinena posuda
Oblikovanje predmeta: na lončarskom kolu i uz pomoć kalupa, pečenje u zatvorenim pećima

91
 Osnovna podjela rimske keramike prema namjeni:

1. Stolna keramika (ponuda i konzumacija jela i pića)

– terra sigillata, keramika tankih stijenki, glazirana
keramika, ostalo stolno posuĎe.
2. Kuhinjska keramika (priprema jela);
3. Skladišno – transportna keramika – amfore i
dolije/pitosi
4. GraĎevinska keramika – opeke, imbreksi, latercule,
tegule, cijevi, dekoracijska terakota i sl.
5. Kultno posuĎe
6. Keramičke svjetiljke i ostalo

Helenistička Gnathia keramika (j. Italija 4. – 2. st. pr. Kr.)

 Dosta prisutna u Dalmaciji;
 lok. produkcija u Isi

Helenistička reljefna keramika ili

megarske čaše (Atika, 3. st. pr. Kr.)
 Dosta prisutna u Dalmaciji;
 lok. produkcija u Isi, Resniku, Zadru

92
TERRA SIGILLATA:

Pojam - rimsko fino glatko i reljefno stolno posuĎe koje se odlikuje vrlo
kvalitetnom glinom, specifičnim načinom izrade I različitim nijansama sjajnog
crvenog premaza na vanjskim i unutrašnjim stijenkama.
Vrijeme: 2. St. Pr. Kr. – 7. St.
Glavna središta: Arezzo, sj. Italija, j. Galija, sj. Afrika, istok Mediterana i dr.

AMFORE I DOLIJE: za skladištenje ili transport uglavnom prehrambenih tekućih (vino, ulje,
različiti riblji umaci i sl.) ili krutih proizvoda (ţito, suho voće i sl.).

SVJETILJKE:
 Princip djelovanja: gorenje ţiţka od
ţivotinjskih ili biljnih vlakana umočenog u
gorivo (maslinovo ulje i druge uljne
supstance)
 Razvoj oblika svjetiljki :
 prapovijest: kamena podloga s gorivom;
 antika: keramičke svjetiljke (grč. lychnos; lat.
lucerna); luč – taedae i baklje –
faces

93
Opekarski proizvodi:
 Cigle: raĎene po modularnom sistemu s osnovom od:
o 1 stope (0,297 m)
o bessales (2/3 stope),
o sesquipedales (1,5 stopa)
o bipedales (2 stope)
 a od njih su se mogli izraĎivati manji i za odreĎene
potrebe prikladniji oblici.
 Krovni elementi – krovni crijep (tegula) i kupa
kanalica (imbrices)
 Zrakovodne i vodovodne cijevi (tubulus, fistulae) i dr.
 Antefices – krovna dekoracija, dekorativni i
funkcionalni aspekt (zaštita drvene graĎe krova)
 Acroteria – krovna dekoracija;
 Metope, sime, gute i dr. - oblaganje zidova i trabeacije graĎevina

Staklo:
 Izum na Istoku (Egipat, Sirija, Mezopotamija) u 3. tisućljeću pr. Kr.
 “Priča se, kad je pristao brod trgovaca sode, budući da su raštrkani pripremali obalu za
gozbu i ne bijaše kamenja koja trebaju podići kotao, podložene su grude sode s broda iz
kojih su zapaljenih i pomiješanih pijeskom s obale potekli potočići nove prozirne tekućine i
takvo bijaše porijeklo stakla” – PLINIJE STARIJI, NH 36, 191.
 STAKLO je spoj
o silikata (kvarcni pijesak ili kremen),
o alkalne supstance (soda ili potaša – sniţavanje temp. tališta)

94
 o kalcij- karbonata (vapno - vodootpornost)
o te eventualno dodanih metalnih oksida zbog boje (bakar, ţeljezo, bronca, kobalt,
mangan i dr.);
 Najpoznatija ant.proizvodna središta: Aleksandrija, Sidon, Pompeii, Rim, Aquileia,
Galija,
 U Hrv. Salona, Siscia, Cibalae;
 Peći za izradu staklenih predmeta – manjih dimenzija, dvodijelne (ognjište i komora za
zagrijavanje staklene sirovine).

Tehnike izrade antičkih staklenih predmeta:

 Tehnika pješčane jezgre: najstarija tehnika korištena sve do 2. st., a posebno od 5. do 3. st.
pr. Kr. Umakanje modela u razmrvljeno ili rastaljeno staklo ili njegovo omatanje staklenim
nitima. Najčešći oblici su alabasteri, amforisci, balzamariji i dr.

 Tehnika lijevanja i prešanja: jedna od najstarijih, u Rimu preuzeta u 3. st. pr. Kr.
Rastaljena masa se lijeva u jednodijelne (geme, privjesci i sl.) ili višedijelne kalupe (posude).

 Tehnika izrade mozaičnog (višebojnog) stakla – izum helenističkih radionica od 2. st. pr.
Kr., vrlo popularno u rimsko doba. Korištenje različitih staklenih štapića (jednobojnih,
prepletenih, reticelli i dr.). Najpoznatija vrsta mozaičnog stakla – mille fiori staklo izvedeno
od malih pločica dobivenih rezanjem štapića.

 Tehnika puhanja: Slobodno puhanje – izum lule sred. 1. st. pr. Kr. na Istoku.
Dovelo do brţe proizvodnje i popularizacije stakla kao materije. Stupnjevi
rada: apliciranje staklene sirovine na lulu – puhanje – hlaĎenje i doraĎivanje
oboda, ručki, dekoracije i dr. Najčešće korišteno za izradu boca, vrčića, zdjela,
pehara i sl. Puhanje u kalup – nastanak poč./sred. 1. st. na Istoku ili sj. Italiji.
Korišteno za boce, vrčeve, reljefne proizvode. Kalupi drveni, metalni i sl.

 Dekorativne tehnike na antičkim staklenim predmetima:

apliciranje, utiskivanje, crtanje, rezanje i brušenje i dr.

95
 6.3.Numizmatika – nauka o novcu;
 Izum novca: Lidija, 7. St. Pr. Kr. – Herodot: “ LiĎani su prvi kovali zlatan i srebrni novac.”
 Metalni predmet s otisnutim ţigom (oznaka osobe ili zajednice koja izdaje novac i koja ga
pod svojom kontrolom i garancijom pušta u optjecaj) – tehnika lijevanja i kovanja.
 Elektrum: prirodna legura zlata i srebra; bronca, bakar i dr.
 Ubrzo ga počinju koristiti i raditi ostali maloazijski centri: Milet, Efez, Fokida i dr.
 Dva glavna teţinska sustava po kojima su kovani grčki novci: eginski i eubejsko-atički;
 talent (vaga) = 60 mina = 6000 drahmi – novci koji se ne kuju nego samo sluţe za obračun.
 Drahma (šaka) = srebrni novac kovan kao tetradrahma, didrahma, drahma (= 6 obola =
4,37g).
 Obol (šipka) = srebrni novac kovan kao 1 obol i ¼ obola (tetartemorion) (= 0,78 g).
 Halkus= bakreni novac kovan kao 1/8 obola
 Lepta = bakreni novac kovan kao 1/16 obola
 Stater = zlatan novac u vrijednosti 20 drahmi;
Rimski novac: Rimski srebrni novac:
Pecunia – termin koji je označavao stoku uveden 269. g. pr. Kr. nakon osnutka kovnice u
(ovce) hramu Junone Monete na Forumu.
Aes rude – brončane šipke korištene kao novac denarius = 10 asa (oznaka X).
Aes signatum – pravokutne izlivene ploče s quinarius = 5 asa (oznaka V).
prikazima sestertius (semis tertius) = 2 ½ asa (oznaka HS); -
Aes grave – brončani novac sa sistemom od carskog vremena bakreni novac
utemeljenim na teţini (libra) – uveden Antoninianus – uveden od strane cara Karakale
1 as = 1 funta = 327 g (oznaka I) 215. g. = 2 denara
dupondium = 2 funte = 2 asa
semis = ½ as (oznaka S)
triens = 1/3 as (oznaka 4 točke)
quadrans = ¼ as (oznaka 3 točke
sextans = 1/6 as (oznaka 2 točke)
uncia (oznaka 1 točka)

Rimski zlatni novac (Aureus):  Rimski Senat kontrolira izdavanje novca

prva pojava tijekom rata protiv Hanibala 217-
212. g. s oznakom vrijednosti LX, XXXX, XX
(60,40,20 sestrcija)
Aureus iz doba Cezara = 25 denara = 1/40
funte;
Solidus – uvodi ga car Konstantin = 1/72 funte
sve do početka Carstva – SC ili Ex SC –
Senatus Consulto)
 od Carstva kovanje zlatnog i srebrnog
novca u rukama Cara, a bakrenog u
rukama Senata.

96
Različiti oblici metalnih predmeta:

97
 7. VAŢNO:

Za pravilno odreĎenje namjene arheoloških

predmeta voditi računa o kontekstu u kojem ih
nalazimo, iako se uvijek moţe prvo voditi računa o
njihovoj primarnoj namjeni.

VAŢNOST ARHEOLOŠKOG MATERIJALA:

Kronologija lokaliteta;
Ekonomske mogućnosti izvorišnog i receptivnog mjesta;
Lokalna, regionalna, globalna trgovačka slika;
Tehnološki dosezi proizvoĎača;
Sociološka slika proizvoĎača, posrednika i konzumenta;
Kada, gdje i u kojim količinama se pojavljuje potreba za točno odreĎenom vrstom proizvoda i
zašto.

ANTIČKA ARHEOLOGIJA U HRVATSKOJ

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za arheologiju

 Osnovan: 1893. G. Istaknuti djelatnici: J. Brunšmid, V. Hoffiler, D. Rendić-Miočević, M.
Zaninović, Marina Milićević-Bradač, M. Sanader i dr.
 Izdavačka djelatnost: Opvscula archaeologica (od 1956.)
 Istraţivačka djelatnost: Bribir, Tilurium i dr.

Sveučilište u Zadru, Odsjek/Odjel za arheologiju

 Osnovan 1962. / 2002. G.
 Istaknuti djelatnici: Mate Suić, Julijan Medini, Branimir Gabričević, Nenad Cambi, Zdenko
Brusić I dr.
 Izdavačka djelatnost: Radovi Filozofskog Fakulteta U Zadru, Odio Povijesnih
 Znanosti; archaeologia adriatica
 Istraţivačka djelatnost: Aenona (Nin), Asseria (PdgraĎe), Nedinum (Nadin), Burnum
(Ivoševci Kod Kistanja), Podvršje, Bošana, Pakoštane, Pag-Caska I Dr.

98
Institut za arheologiju u Zagrebu
 Osnovan: 1961. G.
 Izdavačka djelatnost: Prilozi Instituta Za Arheologiju U Zagrebu / Annales; Monografije:
Remza Koščević
 ANTIČKA BRONCA IZ SISKA i ANTIČKE FIBULE S PODRUČJA SISKA;
MATERIJALI, TEHNIKE I STRUKTURE PREDANTIČKOG
 I ANTIČKOG GRADITELJSTVA NA ISTOČNOM JADRANSKOM PROSTORU
 Istraţivačka djelatnost: Ad turres - Crikvenica (keramičarska radionica),
kasnoantičke/ranobizantske utvrde
 na Jadranu i dr., Pakleni otoci - Soline;
 projekti: Antička arheološka topografija Hrvatske, Sjeverno Hrvatsko primorje u kontekstu
antičkog obrambenog sustava

Arheološki muzej u Splitu:

 Osnovan 1820. G.
 Istaknuti Djelatnici: F. Carrarra, Don F. Bulić, M. Abramić, Duje Rendić-Miočević, B.
Gabričević, Cambi, E. Marin, B. Kirigin, I Dr.;
 Izdavač Časopisa Bulletino Di Archeologia E Storia Dalmata (Od 1878.), Tj. Vjesnik Za
Arheologiju I Historiju Dalmatinsku (Od 1920.), Tj. Vjesnik Za Arheologiju I Povijest
Dalmatinsku (Od 2005.);
 Istraţivačka Djelatnost: Širi Salonitanski Prostor, Širi Naronitanski Prostor, Issa (Priručna
Zbirka Issa), Pharos, Palagruţa i dr.
Arheološki muzej Narona
 osnovan 2005.;
 Istraţivačka djelatnost: Narona (istraţivači: N. Cambi, E. Marin, Z. Buljević i dr.)

Arheološki muzej u Zadru

 Osnovan 1832.
 Istaknuti Djelatnici: M. Suić, B. Ilakovac, Z. Brusić I Dr.
 Izdavač Časopisa Diadora (Od 1959.)
 Istraţivačka Djelatnost: Širi Zadarski Prostor (Grad I Nekropola), Ugljan-Muline, Rimska
Luka Zaton, Nin (Područna Arheološka Zbirka Nin), Asseria, Nadin I Dr.

Muzej antičkog stakla u Zadru

 Osnovan 2006;
 Izdavač Časopisa Asseria
 Istraţivačka Djelatnost: Asseria
99
Arheološki muzej u Puli
 Osnovan 1902.
 Izdavač Časopisa Histria Archaeologica (Od 1970.);
 Istaknuti Djelatnici: A. Gnirs, V. Girardi-Jurkić, R. Matijašić, K. Dţin, Alka Starac I Dr.
 Istraţivačka Djelatnost: Teritorij Pole, Brijuni, Faţana – Keramičarska Radionica, Nezakcij,

Arheološki muzej u Zagrebu

 Osnovan 1836. Narodni Muzej / 1939. Kao Samostalni Arheološki Muzej;
 Istaknuti Djelatnici: Šime Ljubić, Josip Brunšmid, Viktor Hoffiler, Ante Rendić-Miočević I
Dr.
 Izdavač Časopisa: Vjesnik Arheološkog Muzeja U Zagrebu (Od 1870.)
 Istraţivačka Djelatnost: Siscia, Andautonia

Muzej Slavonije
 Osnovan 1877.; 1941. G. Osnovan Arheološki Odjel
 Izdavač Časopisa: Osječki Zbornik
 Istraţivačka Djelatnost: Mursa, Zmajevac – Kasnoantička Nekropola

Gradski muzeji s arheološkim odjelima i zbirkama, npr.:

Dubrovački muzeji, Muzej grada Korčule, Muzej grada Hvara, Muzej Cetinske krajine, Muzej grada
Šibenika, Muzej grada Senja, Muzej grada Crikvenice, Muzej Poreštine, Muzej grada Siska, Muzej
grada Vinkovca, Muzej grada Vukovara itd. Popis vidjeti na www. mdc.hr

Časopisi s arheološkim tematikama: www. http://hrcak.srce.hr

Ministarstvo kulture, Odjel za arheološku kulturnu baštinu, MeĎunarodni centar za podvodnu

--
arheologiju u Zadru, Hrvatska akademija za znanost i umjetnost – Odjel za arheologiju

100
 8. Literatura:

1. J. Boardman, J. Griffin & O. Murray, The Oxford History of the Classical World, Oxford,
1986.
2. N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.
3. G. Hafner, Kreta i Helada, Rijeka,1970.
4. G. Hafner, Atena i Rim, Rijeka, 1970.
5. B. Kuntić-Makvić, Pisani izvori u sluţbi arheološkog istraţivanja Scripta et effoffiones:
nastava, Opuscula Archaeologica, 30, Zagreb, 2008., 225-269.
6. P. Lisičar, Grci i Rimljani, Zagreb, 1971.
A. Musić, Nacrt grčkih i rimskih starina, Zagreb, 1936.
7. M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003.
8. R. Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb, 2009.
9. Zaninović, Antička arheologija u Hrvatskoj, Opuscula Archaeologica, 11-12, Zagreb, 1987,
1-71

101