Otkrivanje kanala putem kojih se vrši pranje novca

5.5.2000

Otkrivanje kanala putem kojih se vrši pranje novca:

Spriječavanje pranja novca i provođenje mjera protiv pranja novca u

Bosni i Hercegovini

Zaključci i preporuke stručnjaka

Claire A. Daams
Stanley E. Morris

Izvještaj pripremljen za
Ured Visokog predstavnika
Sarajevo, 1.-5. maj 2000. godine

Sadržaj
Strana
Spisak materijala 3
Uvod 4
1. Organizaciona struktura Bosne i Hercegovine 7
2. Situacija u vezi sa pranjem novca u Bosni i Hercegovini 11
2.1. Problem kriminala 11
2.2. Krivične sankcije 12
2.3. Slabosti financijskog sistema u toku ekonomske tranzicije 13
2.4. Pristup organa vlasti 15
3. Preporuke
3.1. Pravna reforma 17
3.2. Poboljšanja u okviru sistema 21
3.3. Izgradnja kapaciteta 23
3.4. Sveopća nastojanja u borbi protiv pranja novca 24

Dodaci:
1. Kratke biografije stručnjaka 26
2. Analiza Zakona o spriječavanju pranja novca u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici
Srpskoj 27
3. Osnovne međunarodne konvencije, standardi i preporuke u vezi sa mjerama usmjerenim na
borbu protiv pranja novca 37
Spisak materijala

 Inicijativa za evropsku stabilnost, a posebno njeni dokumenti broj 3,4,7 i 8 koji sadrže
osnovne informacije, i dokumenti o preoblikovanju međunarodnih prioriteta u Bosni i
Hercegovini (prvi i drugi dio)
 Sveobuhvatna strategija o borbi protiv korupcije za Bosnu i Hercegovinu koju je
pripremila Jedinica za borbu protiv korupcije, Ekonomskih odjel, Ured Visokog
predstavnika, (februar 1999. godine)
 Činjenice o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine koje su objavljene na njihovoj web
stranici www.cbbh.gov.ba
 Izvještaj Vijeća Evrope o planiranju održavanja radnog seminara na temu korupcije,
organiziranog kriminala i pranja novca u Bosni i Hercegovini (Banja Luka, 16-17.
decembar 1999. godine)
 Anti-korupcijska strategija za Federaciju BiH Vlada Federacije BiH, februar 2000. godine
 Niz nacrta dokumenata koje je obezbijedio Projekat za makroekonomsku tehničku pomoć,
a koji se odnose na postojeće platne sisteme i objašnjavaju kako će predložene reforme
uticati na platne sisteme.
 Zakon o spriječavanju pranja novca u Federaciji Bosne i Hercegovine
 Radna verzija Zakona o spriječavanju pranja novca Republike Srpske (Banja Luka, januar
2000. godine).

UVOD

Pranje novca je proces prikrivanja ilegalnih izvora prihoda ostvarenih putem krivičnih radnji, u
cilju uključivanja tih prihoda u tokove legitimnog financijskog poslovanja.1 Pitanje pranja novca
je integralno povezano sa problemima korupcije, organiziranog kriminala, financijske prevare,
šverca i drugih krivičnih djela usmjerenih na ostvarivanje profita. Ovaj problem uzrokuje ozbiljne
posljedice ukoliko se ne rješava na adekvatan način. Sposobnost kriminalaca da prikupe i
legitimiziraju dobit može dovesti do podrivanja demokratskih institucija i zloupotrebe
ekonomskih sistema. Ilegalno stečeni prihodi omogućavaju kriminalcima da razviju svoju
političku i ekonomsku moć i to na račun poštenih građana i legitimnog poslovanja. Zemlje koje
na adekvatan način ne rješavaju pitanje pranja novca su ustanovile da su zvaničnici u tim
zemljama takođe podložni korupciji, te da radi toga dolazi do potpunog prekida legitimnih
međunarodnih investicija. Prema tome, programi za borbu protiv pranja novca predstavljaju i više
od jednostavnog sredstva za provođene zakona, koje se koristi u slučaju prihoda stečenih
krivičnim radnjama. Oni predstavljaju suštinske komponente u procesu zaštite demokratskih
institucija i ekonomskih sloboda svake zemlje.

Pranje novca takođe sve više postaje međunarodna aktivnost globalnih razmjera. Iz tog razloga su
mnoge međunarodne organizacije uspostavile standarde, procedure i preporuke kako bi rješavale
ovaj fenomen. Danas se pranje novca u većini zemalja smatra ozbiljnim zločinom, te je
općeprihvaćeno mišljenje da organi vlasti rizikuju da dođu u situaciju u kojoj će ih podrivati
organizirani kriminal i korupcija, ukoliko nemaju adekvatne zakone i procedure koje su
usmjerene na rješavanje pitanja koja se tiču spriječavanja, otkrivanja, istraživanja i poduzimanja
zakonskih mjera u slučajevima pranja novca. S obzirom da se takođe smatra da financijsko
trgovanje u velikoj mjeri ima međunarodni karakter, u primjeni ovih zakona treba postojati
dosljednost. Iz tog razloga su, između ostalih, Vijeće Evrope, Evropska unija i Radna grupa za
financijske mjere (FATF), koju su uspostavile zemlje-članice grupe G-7, i Ujedinjene nacije, za
svoje zemlje-članice2 definirale smjernice za ostvarivanje efikasnih programa za borbu protiv
pranja novca.

Bosna i Hercegovina (BiH)3 je u posljednje vrijeme počela poduzimati neke preliminarne mjere u
cilju rješavanja ovog problema. Zakon o spriječavanju pranja novca je u Federaciji Bosne i
Hercegovine (F BiH) usvojen u martu 2000. godine. U Republici Srpskoj (RS) postoji Nacrt
zakona o spriječavanju pranja novca, ali nije jasno da li će Skupština RS-a usvojiti ovaj zakon u
postojećem tekstu.

Nakon kombinirane inicijative koju su pokrenuli švicarski ambasador u Bosni i Hercegovini i

Jedinica za borbu protiv korupcije, koja uspostavljena pri Uredu Visokog predstavnika, Jedinica
za borbu protiv korupcije je zatražila od stručnjaka da izvrše procjenu ovih zakona i
odgovarajućih procedura. Uz podršku Švicarske agencije za razvoj i saradnju, eksperti su obavili
svoju misiju u Sarajevu i Neumu

(BiH) u periodu od 1. do 5. maja 2000. godine. Ovaj izvještaj, koji je prezentiran Uredu Viskog
predstavnika, je rezultat te misije. Izvještaj predstavlja stajališta gospođe Claire A. Daams, višeg
istraživača i predavača na Univerzitetu u Bazelu i gospodina Stanley E. Morrisa, međunarodnog
financijskog konsultanta i naučnog stručnjaka za pitanja pranja novca pri Vijeću Evrope. 4

Cilj ovog izvještaja je da izvrši procjenu aktivnosti koje se u Bosni i Hercegovini poduzimaju u
oblasti borbe protiv pranja novca. Međutim, važno je napomenuti da ovaj izvještaj ne daje
potpunu sliku situacije. U datom roku, stručnjaci nisu imali priliku da se sastanu sa
predstavnicima civilnog društva, Advokatske komore, financijskih revizora i ne-vladinih
organizacija. Takva diskusija bi bila korisna u cilju stvaranja potpune slike. Izvještaj se najvećim
dijelom fokusira na situaciju u Federaciji BiH. Izvještaj je organiziran u tri dijela. U prvom dijelu,
izvještaj daje kratki opis organizacione strukture orglana vlasti i navodi izvore informacija
korištene u izvještaju (uključujući razgovore i dokumente), na kojima se zasnivaju zapažanja i
preporuke koje su dali stručnjaci. Drugi dio daje procjenu situacije po pitanju pranja novca u
BiH. I zadnji, treći dio daje četiri grupe preporuka za razvoj osnova za efikasan program za borbu
protiv pranja novca. Ove preporuke obuhvataju četiri oblasti: (1) pravne reforme, (2) poboljšanja
u okviru sistema, (3) izgradnju kapaciteta i (4) sveopća nastojanja u procesu borbe protiv pranja
novca. Dodatak broj 2. sadrži analizu Zakona.

Po mišljenju stručnjaka, sveobuhvatni program koji se sastoji iz četiri dijela ima suštinski značaj
u borbi protiv problema pranja novca u BiH, te da bi jednostavno usvajanje niza zakona bilo
nedovoljno, čak i u slučaju da ti zakoni ispunjavaju međunarodne standarde. Pored stvaranja
adekvatnog regulativnog okvira, od vitalnog je interesa i razvijanje i održavanje financijskog
sistema koji ima kredibilitet i koji je u stanju da otkrije, spriječi i kontrolira pranje novca.

1. Organizaciona struktura Bosne i Hercegovine

S obzirom da je BiH država u tranziciji i da se nalazi u poslijeratnom periodu demokratske

institucije i tradicije su još uvijek slabe. Takođe važnu ulogu imaju i mnogi međuetnički
konflikti. Iz tog razloga zvanične institucije vlasti5 bi mogle postati predmetom kontrole od strane
struktura koje posjeduju moć, uključujući političke stranke, birokratiju i organizirani kriminal,
koje bi ih mogle izmanipulirati kako bi maksimizirale svoj vlastiti utjecaj ili pristup sredstvima.
Neophodno je poboljšati kvalitet upravljanja. To se ne odnosi samo na provođenje zakona i reda,
nego na cijeli niz administrativnih institucija, a posebno onih koje se bave reguliranjem
ekonomije i kontrolom finansijskih tokova i javne potrošnje. Da bi se postigao uspjeh potrebno je
donijeti zakonodavni okvir koji bi utvrdio temelje na osnovu kojih bi se ojačale relevantne
institucije.

Efektivna akcija i mjere protiv prijevare, korupcije, pranja novca i organiziranog kriminala su
važne za razvoj demokratije i zdrave tržišne privrede. Za to su potrebni znanje i informacije o
ovim krivičnim djelima. U cilju pružanja pomoći BiH u aprilu 1998. godine osnovana je Jedinica
za borbu protiv korupcije (AFU) kao dio Ekonomskog odjela Ureda Visokog predstavnika u
Sarajevu. Rad je započela sa tri profesionalna člana. Dio njenog zadatka je prikupljanje saznanja
o prijevari, korupciji i privredom kriminalu u BiH. AFU je ekspertima osigurala materijale, kao i
pristup ključnim institucijama i susrete sa predstavnicima Vlade FBiH. Oni su organizirali
program za ovu misiju, zakazali intervjue, osigurali usluge prijevoda i prijevoza. Bez njihove
pomoći ekspertna misija bi bila nemoguća.

Čak i u kratkom vremenskom periodu koji su imali na raspolaganju ekspetrima je postalo jasno
da će izrada programa protiv pranja novca biti neobično kompleksna. Daytonski mirovni
sporazum je na snazi četiri i po godine, ali složena struktura vlasti, dizajnirana kako bi se
uspostavio mirovni proces, i prijelazni karakter kako javnih tako i privatnih institucija navode na
zaključak da će prilagođavanje međunarodnih standarda biti jedinstven izazov. Činjenica da se
Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta (Federcija BiH i Republika Srpska) je samo jedan
izraz izazova koji stoji pred vladama, a da ne spominjemo teškoće u konceptualizaciji i
konsolidaciji struktura vlasti u BiH vezane za ekonomsku situaciju i međuetničke razlike. Pored
dva entiteta nadležna za "nacionalni" zakon i upravu, FBiH se sastoji od 10 kantona. Svaki
kanton ima svoju vlastitu strukturu vlasti, uključujući i premijera i resorne ministre koji vrše
poslove vlade, uključujući policijske poslove i tužilaštvo. Dok su neki zakoni u isključivoj
nadležnosti Federacije većina krivičnih zakona se donosi na kantonalnom nivou (RS nema sličnu
lokalnu strukturu).

Kao da ova struktura nije dovoljno komplicirana Federacija često svoje ovlasti provodi kroz
dualni sistem zbog nepostizanja zajedničke vlade koja bi služila i hrvatskim i bošnjačkim
zajednicama. Na primjer, u podijeljenom gradu kao što je Mostar, poreska i carinska uprava
FBiH su podjeljenje i u organizacijskom i administrativnom smislu. Komplicirana vladina
birokracija u zemlji sa manje od 4 miliona stanovnika otežava dosljedno i efektivno provođenje
relativno jednostavnih zakona. Na žalost, regulatorni i izvršni programi za rješavanje pitanja
pranja novca su složeni, zahtjevaju transparentnost i visok stepen stručnosti. Koordinacija i bliska
saradnja više agencija su od vitalnog interesa. Postojeći sistem u BiH je dodatno kompliciran
niskim nivoom koordinacije i integracije sudskog sistema. Odnos između policijskih istražitelja,
tužilaca i sudskih zvaničnika je predmet reforme koju trenutno razmatraju organi vlasti.

Iako su mnoga od ovih pitanja jedinstvena za BIH, ova nova država takođe ima probleme s
kojima se suočava većina demokratija i ekonomija u tranziciji. Korupcija je ozbiljan problem,
političke stranke starog stila utjecajno i netransparentno vrše pritisak na vladine dužnosnike,
zvanična plata je veoma mala, a postoji i u velikoj mjeri razvijena siva ekonomija, što za rezultat
ima neadekvatnu poresku bazu. Organizirani kriminal je takođe značajan problem. Ured Visokog
predstavnika i viši dužnosnici u različitim vladama od kojih se sastoji BiH upoznati su sa ovim
pitanjima. Na jednom broju polja se ulažu napori u cilju njihovog rješavanja. Eksperti nisu vidjeli
svrhu da se oni ponovno detaljno nabrajaju. Međutim, važno je napomenuti da se u preporukama
vezanim za reforme protiv pranja novca moraju uzeti u obzir teški uslovi koji trenutno postoje u
BiH.

Iako eksperti nisu posjetili Banja Luku, glavni grad Republike Srpske (RS), oni su se sastali sa
javnim tužiocem koji ih je obavijestio o situaciji u RS. U nalazima i preporukama eksperata se
sugeriraju reforme u oba entiteta.

U sedmici između 1. i 5. maja 2000. eksperti su bili u prilici da se sastanu i razmatraju situaciju
pranja novca u BiH sa brojnim dužnosnicima. Svi razgovori su bili iskreni, a dužnosnici su bili
dobro informirani i pripremljeni. Intervjui su vođeni sa:

 Jedinica za borbu protiv korupcije, Ekonomski odjel, Ured Visokog predstavnika (OHR):
gđa. Vanja Buljina, gđa. Kristina Hemon i gosp. Adrian Rausche su bili od velike pomoći
i pružili su odlične informacije o situaciji u zemlji, radu Jedinice za borbu protiv
korupcije, kao i važnom kontekstu za mnoga od pitanja koja su interesirala eksperte.
 gosp. Roger Robinson, Ekonomski odjel OHR-a je osigurao procjenu ekonomske i
finansijske situacije u BiH.
 Švicarski ambasador, Wilhelm Schmid i dr. Derek Mueller, zamjenik koordinatora,
švicarska Agencija za razvoj i saradnju i sekretar ambasade su bili od koristi u
postavljanju ekspertne misije u kontekst ostalih ključnih događaja u BiH.
 dr. David Whitehead, gosp. Peter Bosnić i gosp. Radomir Đurić iz Projekta za
makroekonomsku tehničku pomoć kojeg finansira US AID su uvjerljivo opisali promjene
koje su u toku u finansijskom sistemu BiH i pitanjima vezanim za zavode za platni
promet.
 gosp. Faik Lušija, šef krim-policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, FBiH, je iznio
pitanja vezana za provođenje zakona i ulogu policije u Federaciji.
 Zamjenik Federalnog ministra pravde, Šahbaz Džihanović je prezentirao pravni okvir u
FBiH, kao i status brojnih reformi koje su u toku
 sudija Amir Jaganjac, predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo je naglasio ulogu
pravosuđa i jedinstveni položaj istražnih sudija
 Direktor Zlatko Bars, FBiH Agencija za bankarstvo i njegov zamjenik gosp. Mustafa
Brkić su dali pregled finansijskog regulatornog sistema, uslova bankarskog sistema i
očekivanih promjena.
 Mirsad Bajraktarević, šef finansijske policije, Ministarstvo finansija je je naglasio
promjene koje su u toku u finansijskoj policiji, kao i pitanja vezana za nedavno donešeni
Zakon o spriječavanju pranja novca
 glavni tužilac u FBiH, gosp Suljo Babić i glavni tužilac u RS, gosp. Vojislav Dimitrijević,
kao i njihove kolege iz nekoliko kantona su prezentirali iskrene i veoma korisne poglede
na pitanja vezana za pranje novca i organizirani kriminal. (Sjednica je održana u Neumu,
u okviru konferencije o sudskoj edukaciji)
 gdin. Bahrija Dautović, ministar unutarnjih poslova u Kantonu Tuzla i bivši tužilac
tuzlanskog kantona je dao kantonalnu sliku vezanu za pitanja krivičnog pravosuđa, kao i
svoja očekivanja vezana za procesuiranje prvog velikog antikorupcijskog slučaja u FBiH
protiv bivšeg premijera u Tuzlanskom kantonu.

Ovi intervjui su ekspertima pružili veliki broj ideja i nadamo se da su poboljšali kvalitet nalaza i
preporuka. Međutim priznaje se da postoje važni akteri s kojima eksperti nisu mogli obaviti
intervjue zbog drugih obaveza ili nedostatka vremena6. U preporukama se poziva na uključiv i
sadržajan proces koji se treba voditi paralelno sa izradom programa protiv pranja novca u BiH, i
tokom tog procesa je potrebno uzeti u obzir sva relevantna mišljenja.

Takođe postoji nekoliko dokumenata koji su bili korisni i pomogli ekspertima da shvate okvir u
BiH unutar kojeg će se razmatrati njihove preporuke. Oni su navedeni u listi materijala.
2. Situacija u vezi sa pranjem novca u Bosni i Hercegovini

2.1. Problem kriminala

Kao što je već spomenuto, BiH je zemlja u tranziciji. U skladu s tim, mogu se očekivati suštinske
promjene što se tiče prirode krivičnih djela. Skoro svi dužnosnici sa kojima je vođen razgovor su
priznali da su korupcija i prevara na štetu prihoda vlade, a u nekim slučajevima i organizovani
kriminal, ozbiljni problemi kojima se stvaraju veliki nezakoniti prihodi. Takvi problemi stoje na
putu stranim ulaganjima i razvoju demokratije i tržišne ekonomije. Ne postoji jasno
razumijevanje da se pranje novca smatra zasebnim problemom, jer se često mješa sa korupcijom.
Pošto se poslovanje na b-h tržištu uglavnom obavlja gotovinom, većina nezakonitih radnji se vrši
izvan finansijskog sistema, tako da je organima vlasti otežan rad na istraživanju i krivičnom
gonjenju takvih radnji. Pri tome, program poslijeratne rekonstrukcije vrijedan pet milijardi dolara
je doveo do toga da korupcija i prevara postanu potencijalno unosne nezakonite radnje. Desili su
se slučajevi velikih prevara u bankama, a organi vlade su se doimali nespremnim za rješavanje
ovakve vrste krivičnih radnji i za ulaženje u trag uzetom novcu. Dosad najznačajniji slučaj u
kojem je došlo do krivičnog gonjenja je onaj iz tuzlanskog kantona, u kojem se bivši premijer
kantona teretio i za prevaru i za korupciju. Izloženo je kako su vladini fondovi korišteni za niz
isplata prijateljima i simpatizerima viših vladinih dužnosnika, kao i da su dodjeljivani brojni
nezakoniti poslovni ugovori. Činjenica da je premijer mogao opljačkati javna sredstva je nastala
kao neposredan rezultat nedostatka transparentnosti, odgovornosti i efikasne kontrole nad javnim
prihodima i rashodima. Trenutno se radi na uvođenju reformi kako bi se ovaj problem riješio. 7

Druga primarna oblast krivičnih djela je šverc. U izvještaju Vijeća Evrope sa konferencije iz
decembra 1999. godine je zaključeno da se "široko rasprostranjeni šverc cigaretama ili benzinom,
proizvodnja i prodaja piratskih audio kompakt diskova i softvera i trgovina ljudima i ukradenim
vozilama može povezati sa organizovanim kriminalom. Učesnici su konstatovali da se ti
fenomeni mogu dovesti u vezu sa ratnim profiterima i kontrolom ekonomije od strane političkih
stranaka."

U izvještaju se u daljem tekstu predlagalo detaljnije ispitivanja situacije. Jasno je, međutim, da
"mekana" granica sa preko 400 graničnih prelaza i nedostaci sistema carinske i granične kontrole
čine šverc u BiH ili preko BiH profitabilnom krivičnom radnjom. Dugačka kopnena granica,
planinski teren i istorijska veza sa "balkanskom rutom" čine BiH ekstremno ranjivom prema
kriminalnim grupacijama koje se bave svim oblicima krijumčarenja, koji uključuju drogu, oružje
i ljude, što su sve veoma profitabilne nezakonite radnje. Za očekivati je da se problemi sa ovim
krivičnim radnjama pogoršaju, pošto promjene u finansijskom sistemu stvaraju nove slabosti i
povećavaju mogućnost prikrivanja nezakonito stečenih sredstava.

2.2. Krivične sankcije

Realno je očekivati da kriminalne radnje postanu još unosnije i sofisticiranije mala je

vjerovatnoća, međutim, da će sistemi kaznenog sudstva, onako kako su trenutno organizovani,
biti u mogućnosti da drže korak sa tim pojavama. Napori Evropske komisije da se osnaži Ured za
carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO) i Međunarodna policija UN-a (IPTF) su usmjereni na
uklanjanje slabosti vezanih za nadležnosti BiH iz o blasti policije i carinske i granične kontrole.
FBiH takođe razmatra pravne reforme kojim bi se ojačali "državni" mehanizmi kontrole u borbi
sa prevarom, korupcijom, švercom i organizovanim kriminalom. Bez obzira na to, veliki broj
policijskih organa i organa gonjenja, kao i jedinstvena istražna funkcija sudstva stavljaju velike
prepreke na put efikasnih istražnih radnji i gonjenju kompleksnih krivičnih radnji.

Razmjena informacija između kantona je u najmanju ruku problematična, a komunikacija i

saradnja između policije, tužilaštva i istražnih sudija je često neadekvatna. Da bi se počelo sa
rješavanjem problema pranja novca, potrebna je uska saradnja i koordinacija, koja u ovom
trenutku jednostavno ne postoji u BiH. Krim-policija MUP-a FBiH pokušava da riješi ovo pitanje
putem formiranja obavještajnih jedinica u svakom od deset kantona i angažovanjem 43 radnika u
tim jedinicama. Ovaj projekat dobija pomoć od UN-a, i za početak će se usredsrediti na drogu.
Vremenom će se aktivnosti proširiti kako bi se počelo sa rješavanjem svih vidova ekonomskog
kriminala. Postoji jasna potreba koordiniranja ovih napora sa Finansijskom policijom. Međutim,
krim-policija je trenutno u fazi formiranja zasebne jedinice, te je zbog problema sa korupcijom i
kontrolom smjestila jedinicu koja broji 12 novih ljudi u svoje sjedište. Nejasno je kako će ove
jedinice koordinirati svoje aktivnosti sa kantonalnom policijom, pa čak i između sebe. Čini se da
postoje slični problemi sa komunikacijom i između tužilaštava.

2.3. Slabosti finansijskog sistema u toku ekonomske tranzicije

BiH se nalazi na pragu revolucije svojih ekonomskih struktura. Prelazak sa finansijskog sistema
kontrolisanog od strane države, čiji je cilj bio zadovoljavanje potreba organa vlasti u oblastima
ekonomskog planiranja i kontrole dodjeljivanja kredita, na slobodno tržište će sa sobom donijeti
velike rizike, ali i otvoriti prostor za pozitivne promjene. 1. januar 2001. godine je datum na koji
se trebaju ukinuti zavodi za platni promet sve tri nacionalne zajednice. Istovremeno se očekuje od
sektora bankarstva, koji je još uvijek u povoju, da preuzme aktivnosti dodjele kredita i bankarske
poslove koje su u prošlosti obavljali zavodi za platni promet.

Daytonski mirovni sporazum je postavio pravnu osnovu za monetarnu uniju BiH i stvaranje
zajedničke Centralne banke (CBBH). Ova institucija je jedini organ u zemlji zadužen za
valutarnu i monetarnu politiku.8 Valuta9 je striktno vezana za njemačku marku, a CBBH za svaku
izdatu konvertibilnu marku ima kao podlogu u svojim novčanim rezervama jednu likvidnu
njemačku marku, čime je odnos KM naprema DM uspostavljen u omjeru 1:1. CBBH ne daje
kredite, ne posuđuje kapital privatnim ili vladinim koncernima, niti daje zajmove sistemu
bankarstva. Centralna banka ne reguliše rad banaka, kamatne stope, sistem plaćanja, niti
finansijski sistem uopšte. Uloga Centralne banke je ograničena na funkciju klirinške banke,
umjesto sveobuhvatne kontrolne funkciju koju su u prošlosti imali zavodi za platni promet. Ovim
se uspostavlja pravičniji, efikasniji i transparentniji sistem kojim će se zadovoljiti potrebe
građana BiH.

Međutim, gubitak kontrole države nad informacijama koje su prikupljali i ažurirali zavodi za
platni promet, kao i smanjenje ovlasti finansijske policije u vezi sa uvidom u evidenciju će
predstavljati ozbiljan izazov za sistem prikupljanja poreskih prihoda i spriječavanja pranja novca.
Važno je naglasiti da će BiH napraviti presedan kada ukine zavode za platni promet. Ni Hrvatska
ni Slovenija se zasad nisu odlučile na takav korak10, tako da da njihovi zavodi za platni promet i
dalje funkcionišu. Važno je da se odmah poduzmu koraci kako bi se osiguralo da navedene
promjene ne idu na ruku organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca.

I Centralna banka i Agencija za bankarstvo FBiH su dobile pozitivne ocjene za profesionalno i

efikasno obavljanje svojih poslova. Opšta je ocjena, međutim, da BiH ima preveliki broj banaka,
uzimajući u obzir njen ekonomski prostor i veličinu11, a došlo je i do većeg broja slučajeva
bankarskih prevara i propadanja banaka. Ako će bankarski sistem preuzeti na sebe pružajnje
cjelokupnog niza bankarskih usluga iz ove oblasti, tada Agencija za bankarstvo mora odigrati
ključnu ulogu u tom procesu. Određeni napredak je već postignut. U posljednje tri godine broj
banaka se smanjio sa 55 na 39, a jedanaest dozvola za rad je povučeno samo tokom 1999.
godine.12

Pri tome, deset banaka od preostalog broja su još uvijek u vlasništvu države. Federacija BiH
namjerava privatizirati ove institucije do avgusta 2000. godine, ali se s tim aktivnostima kasni, te
postoji mala vjerovatnoća da će se ovaj rok ispoštovati. Ova pitanja se rješavaju u trenutku kada
se od bankarskog sistema očekuje da uvede nove, efikasne i proporcionalne mjere za borbu protiv
pranja novca. Kao i u drugim zemljama u tranziciji, moguće je da se banke upletu u korupciju,
pranje novca i drugi ekonomski kriminal (npr. otkrivanje poslovnih podataka koji služe samo za
internu upotrebu) zbog nedostatka efikasne regulative. U Rusiji i drugdje, nemarnost u procesu
izdavanja dozvola za rad je dovela do toga da pripadnici organizovanog kriminala posjeduju
svoje banke. Neophodno je Federalnoj agenciji za bankarstvo obezbjediti sredstva i podršku13,
kako bi se bankarski sistem zaštitio od takvih pojava. Agencija treba da učestvuje u svim
ključnim diskusijama u vezi sa razvijanjem strategije borbe protiv pranja novca i izradom
zakonskih odredbi i propisa.

Dodatni problem je postojanje velike "podzemne" ekonomije. Iako nisu sve ekonomske
aktivnosti ove vrste nezakonite, sasvim je jasno da se pružaju i nenadzirane finansijske usluge
kojima se omogućava pranje novca za korumpirane dužnosnike i/ili organizovane kriminalce.
Kao primjer se može dati razlika između onoga što vlada Hrvatske prikazuje kao pomoć
Hrvatima u BiH i onoga što ti korisnici prijavljuju da su primili u svrhu poboljšanja poreskih
prihoda. Može se takođe očekivati rast ne-bankarskog finansijskog sistema i "podzemne"
ekonomije ako banke razviju efikasne preventivne mehanizme protiv pranja novca. Mjenjačnice i
remitenti se često koriste za pranje novca, čak i u razvijenim ekonomijama kao što su SAD i
mnoge zemlje zapadne Evrope. Trenutno ne postoje nikakve regulatorne strukture za takve
pravne osobe. Regulatorni nadzor će biti neophodan kako bi se ispoštovali međunarodni
standardi, a mora se osigurati da se broj takvih firmi ne poveća i da one ne postanu kanali za
prikrivanje nezakonito stečenog novca.

Konačno, kako privatizacija bude napredovala i kako se budu prodavala državna preduzeća, tako
će se morati osigurati da se njihovom prodajom ne otvori put pranju novca. Npr. certifikati
kojima je isplaćena boračka populacija se u suštini mogu prodavati i preprodavati. Takvi papiri se
trebaju smatrati kao sredstvo plaćanja i u skladu s tim prijavljivati u informacioni sistem borbe
protiv pranja novca.

2.4. Pristup Vlade FBiH

Prvobitni cilj ove stručne analize situacije u vezi sa pranjem novca u BiH je bio pregled nacrta
zakona u parlamentarnoj proceduri pod naslovom: Nacrt zakona o spriječavanju pranja novca u
Federaciji Bosne i Hercegovine. Sličan ali ne i istovjetan nacrt zakona je izradilo Javno tužilaštvo
Republike Srpske pod jednostavnim naslovom: Zakon o pranju novca. Kratka pravnička analiza
ovih dokumenata se nalazi u Dodatku br. 2.

U vrijeme posjete eksperata Bosni i Hervegovini, Parlament FBiH je donio zakon, ali nisu
poduzeti nikakvi koraci da se on i provede. Nacrt zakona Republike Srpske je i dalje u proceduri i
ne može se sa sigurnošću reći kada će biti donesen u svom sadašnjem obliku. Najinteresantnija
činjenica u vezi sa novim zakonom FBiH je ta da se čini da nijedna osoba sa kojom smo
razgovarali nije učestvovala u izradi nacrta, kao i da su se svi složili da je zakon neadekvatan.
Neki dužnosnici su izrazili mišljenje da on ustvari predstavlja korak unazad u naporima FBiH da
riješi problem pranja novca. Zbog otkazivanja u posljednjem ternutku, eksperti nisu bili u
mogućnosti da se sastanu sa članovima parlamenta kako bi vidjeli koji su razlozi stajali iza
donošenja ovakvog teksta zakona. Međutim, uzimajući u obzir vladinu mlaku podršku zakonu,
čini se da će veoma teško doći do efikasne provedbe.

U osnovi, zakon predstavlja kombinaciju civilnog i administrativnog pristupa pranju novca.

Njime se utvrđuje paket obaveza prijavljivanja cijelog niza finansijskih institucija, npr. banaka,
kazina, pošta, zalagaonica itd. Određene kategorije finansijskih aktivnosti se moraju prijaviti
novo-osnovanoj jedinici Finansijske policije, a neprijavljivanje sa sobom povlači plaćanje kazne i
od strane pojedinca i od strane odgovorne institucije. Pošto je to zakon iz oblasti građanskog
prava, njime se djelo pranja novca ne utvrđuje kao krivično dijelo, niti se dozvoljava pljenidba i
konfiskacija sredstava stečenih putem krivičnih radnji. Takve dvije odredbe su, međutim, od
suštinske važnosti za minimalno ispunjavanje međunarodnih standarda za borbu protiv pranja
novca. Iako se u zakonu pokušalo definisati pranje novca, nije urađeno ništa kako bi se osnažili
potencijali vlade u borbi protiv krivičnih radnji, osim što se postavila obaveza prijavljivanja
aktivnosti za koje se vjeruje da su povezane sa pranjem novca. Zakon primarnu odgovornost za
provedbu daje Finansijskoj policiji u sklopu Ministarstva finansija. Međutim, da bi se došlo do
efikasne implementacije, biće potrebna saradnja i koordinacija sa mnogim drugim organima
Federacije, kao i sa organima kantona. Čini se da nisu poduzeti nikakvi koraci kako bi se
uskladili napori na implementaciji, kao i da ne postoji strategija borbe protiv pranja novca u koju
bi se ovaj zakon mogao uklopiti. Uprkos ovim ozbiljnim nedostacima, novi zakon bi mogao
poslužiti kao odskočna daska za razvoj strategije i osnov za poboljšanje komunikacije i
koordinacije između različitih organa zaduženih za rješavanje ovog pitanja. To predstavlja i
primarnu komponentu dole navedenih preporuka.

3. Preporuke

Unatoč ozbiljnim administrativnim i tranzicijskim problemima sa kojima se suočava BiH, na

eksperte je velik dojam ostavila predanost na strani predstavnika vlada sa kojima su se sastali u
cilju poduzimanja mjera. Jasno je potvrđen značaj rješavanja aspekata pranja novca u slučajevima
korupcije, prevare i organiziranog (ekonomskog) kriminala. Uz to, postoji želja da se izvrši
koordinacija napora koji ulažu vlade te također opće mišljenje da OHR treba da pomogne u izradi
efikasne serije programa.

Jasno je da stvaranje jedinstvene strategije mora da spoji sva relevantna ministarstva kako u
Federaciji BiH tako i u Republici Srpskoj kao i kantonalne organe vlasti, poslovne i profesionalne
grupe. Treba da se poduzmu napori jednaki izvanrednom radu uloženom u OHR-ovu
Sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv korupcije. Međutim, treba se konstatirati da se činilo da
veliki broj zvaničnika smatra da će postojanje strategije za borbu protiv korupcije biti dovoljno
također za rješavanje pitanja pranja novca. Međutim to nije tačno. Premda su korupcija i pranje
novca povezani u izvjesnom pogledu, ova pitanja predstavljaju dva različita pitanja. U donjem
tekstu je naveden niz preporuka organiziranih u četiri kategorije i namijenjenih da pomognu pri
usmjeravanju izrade strategije BiH za sprečavanje pranja novca. Ove sugestije obuhvataju kako
proces tako i suštinu i organizirane su u (1) pravne reforme, (2) unapređenja sistema, (3)
razvijanje mogućnosti i (4) doseg.

3.1 Pravna reforma

1. Donijeti zakon o sprečavanju pranja novca na nivou države BiH

 OHR bi trebao sarađivati sa entitetima FBiH i RS kako bi donio sveobuhvatan, krovni
krivični i građanski statut čiji će predmet biti problem pranja novca u Bosni i
Hercegovini. Ovaj okvirni zakon bi poslužio kao temelj na osnovu kojeg bi svaki od
entiteta mogao izgraditi svoj posebni statutorni režim. Ovakav je korak od suštinskog
značaja ukoliko BiH želi osigurati da njen program za sprečavanje pranja novca bude
dosljedan prihvatljivim međunarodnim standardima. Ovaj okvirni zakon bi trebao
uključiti kriminaliziranje čina pranja novca kao i obaveze za otkrivanje i sprečavanje ove
aktivnosti. (Vidi detaljnu diskusiju navedenu o donjem tekstu).

2. Donijeti krivični zakon o sprečavanju pranja novca

Zakon FBiH donesen u mjesecu martu 2000.god. se bavi zahtjevima za izvještavanjem i

koordinacijom kako bi se riješilo pitanje pranja novca te ustanovljava niz građanskih ili
administrativnih pravnih lijekova. Međutim, isti ne daje nikakve instrumente i ovlasti
vladinim komponentama za sprovođenje zakona da rade na pitanju pranja novca.
Počinilac krivičnog djela koji uspije u pranju svog nelegalnog profita stečenog
kriminalom se ne može krivično goniti za ovakvo ponašanje u skladu sa ovim zakonom.
Čak i izvještavanje koje se zahtijeva ne uključuje sumnjive izvještaje već umjesto toga
rutinsko izvještavanje o svim transakcijama koje zadovoljavaju određene kriterije. Tokom
četiri dana razgovora, niko nije da naznaku da smatra da je ovaj zakon adekvatan. U
razgovorima vezanim za Nacrt zakona RS koji je sličan donesenom zakonu FBiH, jasno je
stavljeno do znanja da Republika razmatra proširenje svog pristupa kako bi uključila
krivične i građanske elemente. Krovni zakon BiH kao što je preporučeno u gornjem
tekstu, bi trebao kriminalizirati djelo skrivanja nelegalne zarade a što se tiče krivičnih
zakona, FBiH i RS bi shodno tome trebale izmijeniti i dopuniti svoje krivične zakone i
zakone o krivičnom postupku. Ovo bi obezbijedilo da oba entiteta imaju istu seriju pravila
te da BiH ispoštuje minimum međunarodnih standarda. 14 Kantoni bi isto tako pranje
novca trebali odrediti kao krivično djelo. Ovo će dozvoliti policiji te tužiocima na svim
nivoima da izvrše istragu i krivično gone kako glavna krivična djela koja stvaraju
nezakonite zarade tako i radnje onih koji pokušaju da prikriju nezakonitu prirodu zarade.
Kada se pranje novca definira kao krivično djelo to će također značiti da će banke i druge
finansijske institucije imati obavezu da o sumnjivim aktivnostima izvijeste organe vlasti.
Usmjeravanje svih sredstava vladinih tijela na problem pranja novca predstavlja značajan
prvi korak svakog uspješnog programa za sprečavanje pranja novca.

3. Ispitati slučaj Slovenije i drugih država radi dobijanja smjernica

Slovenija je bila jedna od prvih država istočne Evrope koja je donijela zakonske odredbe
o pranju novca te je prošla kroz više promjena jer je pokušala da prilagodi svoj pravni
sistem rješavanju ovog problema. Budući BiH ima sličan pravni sistem i ostale (kulturne)
afinitete, bilo bi korisno ispitati uspjehe i propuste Slovenije. Slovenačka jedinica za
sprečavanje pranja novca pri Ministarstvu finansija je svjetski predvodnik u ovoj oblasti i
spremna je da otvoreno objasni ne samo ono što oni uspješno rade, već i ono gdje su
napravili propust. Također se mogu pogledati i druga iskustva budući je u nekim
slučajevima (na primjer, kontinuirana uloga Zavoda za platni promet) Slovenija imala
lakši put od BiH. Također i napori Švajcarske na distribuiranju informacija između njenih
26 kantona te pristup Švajcarske vezan za uspostavljanje njenog sistema izvještavanja o
sumnjivim radnjama bi mogli obezbijediti korisne lekcije.

4. Uključiti sva teška krivična djela kao djela koja uključuju sve elemente pranja
 novca

Krivično djelo pranja novca se često krivično goni zajedno sa prvobitnim krivičnim
djelom koje je proizvelo nezakonite zarade. Dok je početni zamah za donošenje zakona za
sprečavanje pranja novca imao veze sa trgovinom droge, ovi instrumenti su se pokazali
isto tako efikasnim za druga krivična djela uključujući krijumčarenje, prevaru, korupciju i
sve aktivnosti organiziranog kriminala. Zbog toga je od suštinskog značaja da se sva teška
krivična djela uključe kao djela koja uključuju sve elemente pranja novca.

5. Donijeti Zakon o zapljeni i konfiskaciji

Nije uvijek dovoljno uhapsiti i osuditi kriminalca za pranje novca, već je važno oduzeti
zaradu stečenu vršenjem krivičnog djela. Kako bi se stvorila mogućnost da se zaplijeni
i/ili konfiskuje zarada stečena nezakonitim putem, treba se donijeti zakon koji regulira
ove elemente. Još jednom treba ponoviti da je ovo ključni međunarodni standard te
značajan instrument. Međutim, eksperti imaju izvjesne rezerve vezane za prijedlog Vijeća
Evrope da ovakve zarade budu predate policiji. (Vidi Izvještaj sa konferencije u Banja
Luci održane u decembru 1999.god.) Jasno je da se zahtijeva određen oprez pri rukovanju
imovinom i gotovim novcem uzimajući u obzir administrativne probleme koji postoje
diljem BiH. Nadalje, postoje znatne potrebe za sredstvima u svim elementima krivičnog
pravosuđa BiH a davanje nezavisnog izvora prihoda policiji bi sada vjerovatno bilo
nepoželjno.

6. Ispitati aranžmane za distribuiranje informacija krivičnog pravosuđa

Pranje novca je po prirodi nepredvidiva kriminalna djelatnost koja iskorištava lakoću

kojom se novac može prenositi u jednoj državi ili u stvari, po svijetu. Ovo zahtijeva
sisteme koji su dovoljno fleksibilni i dozvoljavaju da se informacije dijele i sa drugim
vladinim tijelima. Komunikacija između kantona, FBiH i RS često predstavlja problem a
propusti u komunkaciji organa za sprovođenje zakona neminovno idu u korist
kriminalaca. Slični problemi postoje između naroda. BiH bi trebala ispitati koje su to
barijere za distribuiranje informacija kako na domaćem nivou tako i na međunarodnom
nivou i, ukoliko je potrebno, trebale bi se izvršiti promjene zakona i propisa kako bi se
iste eliminirale. Ovo je ključna komponenta u međunarodnim standardima a zakoni o
tajnosti operiranja banaka ili neodgovarajuće pravne zaštite vezane za razmjenu podataka
između organa za sprovođenje zakona se moraju ispitati. Treba istaknuti još jednom,
iskustva Švajcarske i Slovenije bi mogla biti od pomoći da se odredi kako izbalansirati
prava pojedinaca i privatnost sa domaćim i međunarodnim potrebama za sprovođenje
zakona.

7. Razmotriti odobrenje zahtjeva za izvještavanjem o novcu koji se prenosi preko

granice

Otvorena priroda granica BiH te podložnost krijumčarenju prezentirana poznatom

"Balkanskom rutom" stvaraju BiH organima za sprovođenje zakona mnoge probleme
vezane za potencijalni kriminal. Uz to, poslijeratne promjene u premještanju stanovništva
te ogromna "diaspora" BiH, otežavaju da se odredi da li zarade potiču iz legitimnih ili
nezakonitih izvora. Dragocjen instrument za organe za sprovođenje zakona bi bio zahtjev
da se velika kretanja novca i drugih vrijednosnih papira (putničkih čekova,
privatizacijskih vaučera, itd.) u ili iz BiH prijave Carini. Propust da se isto uradi bi se
 mogao odrediti kao krivični ili građanski prekršaj i rezulitrao bi zapljenom neprijavljenih
finansijskih sredstava. Mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države, imaju
takve zahtjeve i isti su se pokazali vrijednim instrumentom. Zakonita kretanja novca se
prijavljuju i ne bi trebala postojati ograničenja što se tiče iznosa novca koji se prenosi.
Međutim, kriminalci i oni koji žele izbjeći plaćanje poreza će pokušati da izbjegnu
prijavljivanje, ali neprijavljivanje će im još više otežati "legitimiziranje" njihovih zarada.
Banke će biti sumnjičave u vezi sa velikim depozitima novca ukoliko nikakvi izvještaji
nisu podneseni carinskim organima. Teže je smisliti objašnjenja, ukoliko kriminalac mora
opisati izvor novca koji se može objasniti aktivnostima sprovedenim samo unutar BiH.
Dok je ovakav vid instrumenta za izvještavanje koristan za neke zemlje, mogao bi se
testirati u periodu od tri do pet godina da bi se odredilo da li je isti koristan za organe
vlasti BiH. Ali možda to još neće biti tako potrebno sve dok se nerazvijeni bankarski
sistem razvija i dok se sređuju administrativni problemi. Međutim, preporuka eksperata je
da se takav program pripremi barem za prelazni period.

8. Koordinirati regulatorni proces za novi zakon

Dok je jasno da postoje nedostaci u nedavno donesenom Zakonu o sprečavanju pranja

novca FBiH, moraju se poduzeti koraci da se isti implementira. Ovo se ne bi trebalo
prepustiti samo Ministarstvu finansija ili finansijskoj policiji. Sam zakon uzima u obzir
koordinaciju sa Agencijom za bankarstvo te Carinskom i fiskalnom upravom, ali ovaj
proces mora biti još više sveobuhvatan. Federalni i kantonalni tužitelji i policija se trebaju
konsultirati kao i istražne sudije pravosuđa. Trebaju se obaviti razgovori sa elementima
privatnog sektora od kojih će se očekivati da započnu sa podnošenjem izvještaja. Ovaj
proces koji bi uskoro trebao započeti bi mogao predstavljati prvi korak u razvijanju
procesa za izradu strategije BiH za sprečavanje pranja novca. Gotovo svi od zvaničnika sa
kojima je vođen razgovor su bili zabrinuti zbog procesa implementacije i smatrali su da će
OHR morati da odigra ulogu predvodnika kako bi osigurao najšire učešće. Eksperti su
saglasni a što je prije moguće bi se trebao pripremiti sastanak u svrhu organiziranja tako
da se ne bi napravile greške na početku koje bi dovele do antagonizama i nepotrebne
uskogrudnosti među mnogim organizacijama koje se trebaju uključiti.

3.2 Unapređenje sistema

1. Razviti strategiju BiH za sprečavanje pranja novca

Kao što je slučaj sa programima za sprečavanje korupcije, efikasno sprečavanje pranja novca
zahtijeva davanje doprinosa te saradnju od strane više vladinih ministarstava te značajnu vezu sa
civilnim društvom. Zbog toga se mora izraditi strategija koja će definirati jasan program
aktivnosti. Koristan model jeste strategija za borbu protiv korupcije koju je napravio OHR i koja
je objavljena u februaru 1999.god. Treba primjetiti da proces za izradu ove strategije može biti
važan u istoj mjeri kao i sami konačni dokument. Postoje jasni nedostaci u komunikaciji pa čak i
povjerenju između pojedinih komponenti vlade. Iste će morati da zajednički rade ukoliko se želi
da BiH ima uspješan program za sprečavanje pranja novca. Radi toga proces razvoja strategije
koji bude viđen kao pravedan, cjelovit i sveoubuhvatan može biti od pomoći pri izgradnji
mostova ka efikasnijoj saradnji u budućoj implementaciji poduhvata za sprečavanje pranja novca.

2. Uspostaviti finansijsku jedinicu za obavještavanje

Nedavno doneseni Zakon o sprečavanju pranja novca FBiH, između ostalih odredbi, zahtijeva da
se "uspostavi jedan Ured kao osnovna organizaciona jedinica za izvršavanje administrativnih i
tehničkih zadataka čiji je cilj sprečavanje pranja novca."

Nova jedinica treba biti locirana unutar Federalne policije, komponente Ministarstva Finansija
Federacije BiH. Načelnik Finansijske policije je informisao stručnjake da se radi na formiranju
ove jedinice u čiji sastav je već imenovano 12 službenika.

S obzirom na nedostatke novog zakona, nova jedinica vjerovatno neće udovoljiti standardima
Finansijske obavještajne jedinice (FIU) koju je formirala Egmont grupa. Jedinica predstavlja
konzorcij 53 slične organizacije iz cijelog svijeta. Ipak, formiranje te jedinice predstavlja koristan
početak i nova FBiH organizacija bi mogla izrasti u potpuno funkcionirajuću Finansijsku
obavještajnu jedinicu. Međutim, potrebno je ipak obratiti pažnju na jednu stvar. Efikasne
finansijske obavještajne jedinice u svom radu gotovo uvijek uspostavljaju blisku saradnju sa
ostalim ključnim komponentama vlade, kao i sa privatnim finansijskim sektorom. U mnogim
jedinicama djeluje osoblje koje je imenovano iz drugih ministarstava koja sa njima ostvaruju
saradnju. Mora zaživjeti praksa međusobne razmjene informacija i pružanja pomoći stranim
partnerima. Stoga je bitno da se ova nova jedinica formira u kontekstu sveobuhvatne i uključive
bosansko-hercegovačke strategije borbe protiv pranja novca. Ona signurno neće imati uspjeha
ukoliko bude namjeravala da postane jedini izvor vladinih programa za sprečavanje pranja novca.
Stoga, njeno formiranje mora podržati ne samo Ministarstvo finansija, nego i Ured za carinske i
fiskalne poslove, Agencija za bankarstvo, Ministarstvo unutarnjih poslova, entitetski tužitelji, kao
i kantonalni organi koji rade na sprovođenju zakona i sudstvo. Ovo je teško u svakom sistemu, a
u BiH će to biti čak i veći izazov zbog postojećih kompleksnih struktura uprave.

3. Formiranje stalnog foruma za borbu protiv pranja novca

Čak i da je strategija definirana, a FIU formiran, potrebno je definirati način na koji će se

procedure prilagoditi varirajućoj prirodi problema, na koji će se rješavati konflikti, te izvući
pouka iz postognutog uspjeha, ali i iz neuspjeha. Stručnjaci preporučuju da se barem u početku
sastanci održavaju svaka dva mjeseca, na kojim će prisustvovati sve relevantne vladine agencije.
Preporučljivo je da razna ministarstva i agencije budu domaćini tim sastancima da bi se stvorila
"odgovornost" u pogledu strategije borbe protiv pranja novca i njene implementacije. Preostali
birokratski problemi mogu prerasti u vrlo ozbiljne probleme. Redoviti sastanci pružaju
mogućnost za raspravu i razrješenje sukoba. OHR bi trebao povesti aktivnost, ali tokom rada
postepeno smanjivati svoju ulogu paralelno sa razvojem bh. iskustva. Osim toga, OHR bi mogao
pozvati iskusne dužnosnike drugih vlada i finansijskih obavještajnih jedinica da povremeno
prisustvuju sastancima, te izvještavaju o poduzetim nastojanjima u drugim zemljama koje su u
sličnoj situaciji.

4. Uspostava programa za poštivanje standarda

Banke i ostale finansijske institucije bi trebale izraditi interne standarde i programe za poštivanje
standarda u cilju sprečavanja i otkrivanja pranja novca. Bitno je da se definiraju uvjeti da bi se
osiguralo da su finansijskim institucijama njihovi klijenti poznati, te da su izrađeni standardi za
identifikaciju stvarnih korisnika računa. Potrebno je imenovati osobe koje će raditi na
programima za poštivanje standarda u svakoj instituciji i potrebno je da prođu obuku skupa sa
vladinim dužnosnicima kad je god to moguće. Ovi službenici će, između ostalog, raditi na
otkrivanju sumnjivih aktivnosti i nadležnim organima podnositi izvještaj o takvim aktivnostima,
ukoliko za takvu aktivnost nije moguće pronaći prihvatljivo objašnjenje. Nadzorni organi za
bankarstvo bi takođe u svom sastavu trebali imati osobe koje su obučene za ovu oblast i koje će
pomoći bankama i ostalim regulisanim institucijama da ispune te standarde.

3.3. Izgradnja kapaciteta

Postoje barem tri oblasti u kojima je neophodna obuka kako bi se pomogla izgradnja stručnosti u
BiH. Ona bi se trebala provesti čim se izradi strategija i trebala bi zaista predstavljati jedan od
prvih "rezultata" te strategije. Bez obzira koliko su zakoni i strateške namjere dobre, ljudi ih
moraju provoditi. Stoga, potrebna su nastojanja koja će osigurati da ljudi shvataju karakteristike,
a i kompleksnost pitanja pranja novca, značaj novih zakona i način na koji se trebaju
implementirati.

1. Obuka u oblasti provođenja zakona

Policija, carine, tužitelji i istražne sudije bi trebali biti zajednički uključeni u program
obuke. Jednosedmični program koji obuhvata predavanja i seminare sa svim učesnicima,
kao i stručno orijentisane grupe bi, uz obuku imale dvojaku funkciju. Prvo, stavilo bi se
jasno na znanje da je neophodan sistemski pristup i da pojedinačna nastojanja u oblasti
pranja novca najvjerovatnije neće imati uspjeha. Drugo, potvrda izdata na kraju obuke bi
se mogla iskoristiti u pravcu jačanja percepcije značaja novih zakona i bh. strategije borbe
protiv pranja novca.

2. Obuka agencija za sprečavanje pranja novca

Sličan program bi se trebao provesti za regulatorne agencije (uključujući i novu jedinicu

finansijske policije za sprečavanje pranja novca i carine) koje će biti nadležne za
implementaciju novog zakona. Trebali bi biti uključeni Agencija za bankarstvo, pošte i
sudski organi koji su nadležni za izdavanje poslovnih licenci, kao i drugi.

3. Konferencija bankara

Iako se za sada, izgleda, ne planira održavanje konferencije bankara u cilju ukidanja

zavoda za platni promet i privatizacije preostalih državnih banaka, bilo bi iznenađujuće da
se konferencija ipak ne održi u narednih šest mjeseci. Takva konferencija bi bila odlična
prilika da se obuče bankari kako bi se mogli suočiti sa rizicima pranja novca nakon
ukidanja zavoda za platni promet., kao i obavezama predviđenim novim zakonom o
sprečavanju pranja novca.

4. Sveopća nastojanja u borbi protiv pranja novca

Osim angažiranja privatnih i javnih organizacija koje su direktno uključene u borbu protiv
pranja novca, ostali članovi BiH vlade i civilnog društva takođe trebaju shvatiti ovo
pitanje. Važno je da šira javnost shvati zašto skrivanje prihoda stečenih krivičnim putem
predstavlja problem za jedno demokratsko društvo i zašto je to suprotno efektima
slobodne privrede. Rizik po društvo koji prouzrokuju korumpirani dužnosnici, prevaranti
u biznisu i kriminalci-akteri organiziranog kriminala, stvaranjem bogatstva putem uvida u
legitimni finansijski sistem daje im mogućnost da rade na podrivanju tog društva. Postoje
barem tri važna sektora kojima treba biti poznat značaj strategije borbe protiv pranja
novca.
 5. Parlamentarne komisije i osoblje

Zakonodavna tijela Federacije BiH i Republike Srpske i Kantona bi trebala raspolagati

informacijama, što će predstavljati dio razvoja bh. strategije borbe protiv pranja novca,
nakon njenog usvajanja. Možda bi bilo preporučljivo da se Visoki predstavnik lično
sastane sa ključnim političarima i da im objasni način na koji se ova nastojanja uklapaju u
proces demokratizacije i stvaranja slobodne privrede. Od Vijeća Evrope, Evropske
komisije, Ujedinjenih naroda i FATF-e se može zatražiti da obezbijede materijale koji bi
se koristili u cilju pružanja informacija.

6. Civilno društvo

Trebala bi se razmotriti organizacija foruma koji bi okupio akademske građane, poslovna

i profesionalna udruženja, nevladine organizacije i ostale. Izdavanje strategije u pisanoj
formi bi mogao pružiti osnov za takav forum. Stručnjaci iz drugih dijelova Evrope bi bili
pozvani na forum na kojem bi izložili svoje prezentacije. Akademski građani, bankari itd.
bi takođe mogli biti sudionici i od njih bi se očekivalo da objasne način na koji je civilno
društvo u drugim državam uključeno.

7. Mediji

Pitanja koja se tiču pranja novca su često kompleksna, zbog čega najčešće i nisu shvaćena
od strane novinara koji moraju pisati o rokovima i koji preferiraju da pišu o
jednostavnijim pitanjima iz domena provedbe zakona. Potrebno je osigurati da novinari
prisustvuju ključnim događanjima, te da se obezbijede informacije kada su stručnjaci na
rasolaganju ili kada se radi na nekim glavnim slučajevima. Važnost pitanja se često vezuje
za prisustvo novinara. Tako bi se časopisi i dnevne novine trebale stimulisati na
fokusiranje na finansijsku stranu kriminalnih radnji. Većina slučajeva pranja novca u
drugim zemljama bi bila predstavljena reporterima da bi se pokazalo koliko su bitni. Ovo
je stalni program, ali vrlo bitan.

Dodatak 1

Biografija

Gospođa Claire A. Daams, magistar nauka, advokat, viši je istražitelj i predavač na pravnom
fakultetu Univerziteta u Baselu, Švicarska. Središte njenog rada predstavlja međunarodna
ekonomska kriza. Njena glavna oblast istraživanja je transnacionalni organizirani kriminal s
akcentom na pranje novca i korupciju. Bila je naučni stručnjak pri Vijeću Evrope za oblast
transnacionalnog organizirang kriminala, a trenutno je konsultant pri Vijeću Evrope po istom
pitanju. Takođe je pomoćnik predsjednika OECD radne grupe za mito. Što se tiče mjera borbe
protiv pranja novca, članica je istraživačke grupe koju je formirao Max-Planck Institut za
međunarodni i komparativni krivični zakon u Freiburgu, Njemačka. Ova istraživačka grupa se
fokusira na pitanja pranja novca i konfiskaciju sredstava.

Gospodin Stanley E. Morris je međunarodni ekspert za pitanja pranja novca i korupcije. Trenutno
je međunarodni konsultant za finansije i u tom svojsvu pruža savjete vladama, finansijskim
institucijama, međunarodnim i nevladinim organizacijama. Naučni je stručnjak za program
Vijeća Evrope za borbu protiv pranja novca (PC-R-EV). Sudjelovao je u brojnim procjenama
stepena u kojem istočnoevropske zemlje poštivaju konvenciju Vijeća Evrope. Bivši je dužnosnik
Ministarstva za financije SAD-a i direktor Mreže za sprovođenje mjera protiv finansijskih
prekršaja, koja predstavlja primarnu američku regulatornu jedinicu za sprovođenje mjera u borbi
protiv pranja novca. Bio je na čelu SDA delegacije u Grupi za finansijske mjere u Parizu i
suosnivač je Egmont grupe koja predstavlja međunarodnu organizaciju koja okuplja 53 državne
finansijske obavještajne jedinice.

Dodatak 2

Analiza Zakona o sprečavanju pranja novca u Federaciji BiH i Nacrta

zakona o pranju novca Republike Srpske

Kriminalci se koriste raznim tehnikama pranja novca kako bi prikazali naizgled legitimno
porijeklo prihoda od svojih aktivnosti. Ovakve aktivnosti su sve šire i sve više se javljaju u
međunarodnim okvirima. Smatra se da su privrede u procesu transformacije, kao što je privreda
Bosne i Hercegovine, posebno podložne kriminalnim aktivnostima, te prema tome i pranju novca.
Osnovni razlog leži u tome što je njihov finansijski regulatorni okvir, i u bankovnom i
nebankovnom sektoru, još u fazi razvoja i stoga manje otporan nego u drugim zemljama. Osim
toga, postoje i drugi razni razlozi specifični za pojedine zemlje zbog kojih postoje dodatne
mogućnosti za pranje novca.

Da bi se izgradila zemlja, potrebno je izgraditi zdravu ekonomsku klimu koja će voditi uspostavi
tržišne ekonomije u Bosni i Hercegovini. Da bi do ovoga došlo, od suštinskog je značaja stvoriti i
održavati vjerodostojan finansijski sistem koji će omogućavati otkrivanje, srečavanje i
kontroliranje pranje novca. Takav finansijski sistem se ne može samo usredsrediti na domaću
situaciju, nego također mora biti u skladu sa postojećim međunarodnim standardima, kao npr. 40
preporuka FATF, Konvencija UN-a o nezakonitom prometu narkotika i psihotropskih tvari iz
1988. godine, Direktiva EC-a o sprečavanju upotrebe finansijskog sistema15 iz 1991 i Konvencija
Vijeća Evrope o pranju novca, pretresu, pljenidbi i oduzimanju prihoda od kriminalnih aktivnosti
iz 1990 godine. Trenutno zakoni FBiH i Nacrt zakona o pranju novca u Republici Srpskoj ne
ispunjavaju ove standarde. Osim toga, jedan broj elemenata i u zakonu FBiH i nacrtu zakona RS
je nejasan, kako je obrazloženo niže. Prema tome, bit će veoma teško izraditi pravila za
implementaciju i također će biti potrebno izraditi i dodatne zakone. Konačno, izgleda da postoje
izvjesne razlike u sadržaju zakona FBiH i nacrta zakona RS. U izvjesnoj mjeri ove razlike se
odnose na razlike u prevodu sa originalnog jezika, ali također ima i suštinskih razlika. Eksperti bi
željeli da naglase da je od velike važnosti konsistentnost u jeziku, broju i pozivanju na stavove i
članove, kao i konsistentnost u samoj suštini oba zakona.

Zakon o sprečavanju pranja novca u FBiH

Čl. 1 Kakva je bila namjera da bude priroda ovoga zakona? Zakon izgleda ne kriminalizira pranje
novca nego je administrativni akt.

Nisu obuhvaćene nebankovne finansijske institucije i druge finansijske institucije. Zakon se

izgleda usredsređuje na otkrivanje i prevenciju pranja novca. Nema referenci na kontroliranje
pranja novca.

Čl. 2 Definicija pranja novca

stav 1 Na koje kriminalne radnje se misli u ovom stavu? Treba obuhvatiti sve ozbiljne kriminalne
radnje, a sitne kriminalne radnje se ne moraju konkretno navoditi. Nejasno je da li je namjera da
se ozbiljne kriminalne radnje smatraju takvima da obuhvataju i djelo pranja novca. I ako jeste,
koji bi se ozbiljni krivični prekršaji smatrali takvima? Kakva je priroda pomenutih zakonskih
konsekvenci?

stav 2 Postoji referenca na situaciju kada kada se ima spoznaja da imovina potiče od kriminalnih
radnji. Postoji li razlog što se ne navodi koje su to situacije na koje se ova spoznaja odnosi?

stav 3 Izgleda da je prema opisu datom ovdje način djelovanja protiv pranja novca isti kao u
slučaju ukradene robe. Da li je ovo ispravno razumijevanje namjere? Ako jeste, zašto nema
reference na odgovarajući član u krivičnom zakonu? Ako je ovakav slučaj onda ovo može biti
nedovoljno za djelovanje po pitanju pranja novca. Ne postoji u svim slučajevima kada se radi o
ukradenoj robi i situacija gdje je došlo do pranja novca. Međutim iskustvo drugih zemalja, koje
su počele sa ovakvom odredbom, pokazalo je da u mnogim slučajevima nije moguće kvalificirati
pranje novca u okviru jedne ovakve odredbe, iz kojeg razloga i ne dolazi do osude počinilaca.

stav 5 Namjera, saznanje ili cilj su se mogli navesti kao elementi djela pranja novca. Ovo samo
po sebi ne sadrži namjeru, spoznaju ili cilj pranja novca, pogotovo u slučajevima gdje su različite
osobe uključene u krvično djelo sa elementima drugog krivičnog djela koje nije pranje novca.
Nije jasno šta će se desiti u ovakvim slučajevima.

stav 6 Ovaj stav treba staviti iza stava 4. Da li je ovo već kriminalizirano?

Čl. 3 Definicija imovine

Nejasno je da li npr. vaučeri koji su izdavani borcima i koji glase na nosioca spadaju u prava ili
vrijednosne papire i druga platna sredstva.

Čl. 4 Radnje

Član ne navodi koje će radnje biti poduzete. Ne uključuje kontrolu pranja novca. Dalje, njime se
sugerira da se radnje moraju poduzeti u svim slučajevima kao dio standardne procedure. To može
uzrokovti veći opseg posla od onoga koji se može uspješno obaviti. Prema tome, trebalo bi uvesti
izvjestan prag, u kombinaciji sa specifikacijom okolnosti pod kojima radnje treba poduzeti. Ovaj
član je malo nejasan i pitanje je da li je ovakva odredba u skladu sa principom zakonitosti.

Čl. 5 Obveznici

Terminologija koja se odnosi na pravna lica, stranke i fizička lica u ovom članu varira kroz
zakon. Bilo bi jasnije kada bi se se ujednačila terminologija i odabrali termini pravna lica i fizička
lica. (napom. prevod. moguće je da je terminologija u prevodu na engleski bila različita!) Nejasno
je također koji nivo odgovornosti ima odgovorno lice u pravnom licu. Nisu obrađene ni osjetljive
profesije16 I konačno nema reference na debitnu karticu.

Čl. 6 Identifikacija stranke

U stavu 1 postoji referenca na uspostavljanje partnerstva sa strankom. Nisu svi poslovni odnosi
na bazi partnerstva niti ga uključuju. Bilo bi jasnije kada bi se u ovom članu pozivalo na
uspostavljanje poslovnog odnosa. (primj. prevod. i ovdje je moglo doći do nesporazuma ako je
poslovna saradnja prevedena kao "partnerstvo"!)
U stavu 2 se nabrajaju neke tranzakcije. Nejasno je zašto nema reference na ostale robe visoke
vrijednosti.

Čl. 7 Izuzeci od identifikacije

Izgleda da od identifikacije ima previše izuzetaka.

Kako je sada formulirano, postoji dobar broj mogućnosti da (organizirani) kriminalci zloupotrebe
finansijski sistem.

Čl. 8 Način identifikacije

Što se tiče dokumenata za identifikaciju, ostali javni dokumenti bi trebali biti odgovarajući i/ili
službeno priznati kao identifikacioni dokumenti.

Moguće je da je stav 5 ovoga člana preširok. Trebalo bi biti dovoljno kada je opunomoćenik na
valjan način ovlašćen od strane lica za koje djeluje.

U članovima 6-8 nije jasno da li treba identifikovati i stvarne korisnike računa, niti je jasno kako
će obveznici to uraditi. Period na koji se čuvaju takve informacije u slučajevima pomenutim u čl.
21, posljednji stav, čini se jako kratak, ako ne i previše kratak.

Čl. 9 Da li se pod uredom pomenutim ovdje misli na Finansijsku obavještajnu jedinicu? Ako
misli, onda nije jasno koje su nadležnosti i ovlaštenja toga ureda i kako će sarađivati sa
izvjestiocem i javnim tužiocem u obradi informacija. Ta saradnja i koordinacija će bit potrebne.
Prilokom posjete eksperata, činilo se da je ova jedinica još bila u fazi uspostavljanja. U kakvoj je
ovo vezi sa zakonima koji su već stupili na snagu.

Čl. 11 Može se tražiti pismena izjava. Prema kojim kriterijima?

Čl. 12 stav 1. U primjerku zakona koji su eksperti primili ne postoji stav 5 člana 6. (primj.
prevod. moguće je da je greškom u prevodu pomenut stav 6!)

Čl. 15 Nejasno je kako će se stav 1 ponašati u praksi u slučajevima kada su obveznici dostavili
informacije koje se traže članovima 12, 6, 8, 10 i 11. Koje su ostale opravdane okolnosti
pomenute u stavu 3 i ko je nadležan da odlučuje?

Čl. 16 U stavu 1 se ne navodi vremenski period u kojem će se pomenute informacije dostaviti

obveznicima.

Čl. 17 Nije u potpunosti jasno zašto u stavu 1 nema reference na pranje novca.

Čl. 18 Izgleda da se ovaj član samo usredsređuje na prikrivanje nezakonito stečenog novca a ne i
na drugi nezakonit profit. Iz kojeg razloga?

Čl. 22 U stavu 1 se navodi referenca na punomoć u skladu sa članom 9. Da li treba ispravno

razumijeti da se u ovom slučaju misli na član 8 stav 5? Također nije jasno na što se misli pod
podacima iz člana 17.

Kako se može utvrditi vrijednost neizvršene obaveze iz stava 3? Da li se ovo odnosi na vrijednost
tranzakcije? Šta se podrazumijeva pod druge stvari"?

Čini se da se sankcije koje se pominju u ovom zakonu odnose samo na osobe under obligations
and responsible persons. Čini se da nema odredaba koje se odnose na kriminalce koji peru prihod
dobijen na nepošten način. To nije dovoljno.

Nacrt Zakona o pranju novca Republike Srpske

Član 1. Kakva bi trebala biti priroda ovog nacrta zakona? On ne kriminalizira pranje novca te
izgleda kao upravni statuu.

Nebankovne financijske institucije i druge financijske institucije nisu uključene. Čini se da je

naglasak stavljen na otkrivanje i sprečavanje pranja novca. Međutim, ne pominje se kontrola
pranja novca.

Član 2. Definicija pranja novca

Stav 1. Na koje se krivične radnje misli u ovom stavu? Treba uključiti sav ozbiljni kriminal, dok
manja krivična djela ne moraju biti uključena. Trenutno je nejasno da li je namjera da se sva
ozbiljna krivična djela posmatraju kao djela koja uključuju i pranje novca (predicate offence). I
ukoliko je tako, za koja ozbiljna krivična djela bi to vrijedilo. Kakav je karakter pravnih sankcija
koje se pominju? Riječ utaja ima generalnije konotacije nego npr. riječ prikrivanje. Postoji li neki
razlog zbog kojeg se ne uključi i učestvovanje u krivičnim radnjama?

Stav 2. Pominje se situacija kada postoji saznanje da imovina potiče iz krivičnih radnji. Postoji li
neki razlog što se ne pominje situacija kada treba da postoji saznanje o ovome?

Stav 3. Čini se da je namjera situacije koja se ovdje pominje taj da odnos prema pranju novca
bude isti kao i u slučajevima sa ukradenom robom. Da li smo ispravno razumjeli namjeru?
Ukoliko je tako, zašto nema se ne navodi odgovarajući član Krivičnog zakona. Ukoliko je to
slučaj, onda ovo nije dovoljno za borbu protiv pranja novca. Ne podrazumijevaju svi slučajevi u
kojima postoji ukradena roba istovremeno i pranje novca. No, što je još važnije, iskustvo iz
drugih zemalja u kojima je postojala takva odredba pokazalo je da u mnogim slučajevima nije
moguće podvesti pranje novca pod takvu odredbu, te iz tog razloga nije bilo moguće donijeti
presudu.

Umjesto riječi sticanje, mogla bi se koristiti riječ akumulacija, koja nešto bolje dočarava
postepenost tog procesa.

Stav 4. Mogla bi se razmotriti mogućnost da se ovdje umjesto participation koristi riječ

involvement /prim. prev.: oba termina, i onaj koji je korišten, kao i onaj koji se sugerira, prevode
se jednako - sudjelovanje, učestvovanje/. Da li "making it easier" znači "facilitation"? /prim.
prev.: oboje znači "olakšavanje"/.

Stav 5. Razumijevanje ovog stava je otežano. Saznanje, namjera ili cilj mogli su se fokusirati na
djela koja između ostalog uključuju i pranje novca (predicate offence).

To se ne mora odnositi na saznanje, namjeru ili cilj, osobito u slučajevima kada postoji veći broj
lica koja su uključena u to sveobuhvatnije krivično djelo nego što je broj lica koja su uključena
konkretno u pranje novca dobijenog tim putem. Nije jasno šta će se desiti u takvim slučajevima.
Da li se činjenice i oklonosti koje upućuju na njih odnose na krivična djela iz stava 1.?

Stav 6. Ovaj stav treba umetnuti nakon stava 4. Da li će doći do kriminalizacije?

Član 3. Definicija imovine

Umjesto riječi nepokretne stvari mogao bi se koristiti širi pojam roba. Nejasno je da li su npr.
certifikati koji se daju borcima, koji glase na donosioca, te ostalo, uključeni u prava i hartije od
vrijednosti i druga sredstva plaćanja.

Član 4. Radnje

Ovaj član ne kaže konkretno koje će se mjere poduzeti. Nije uključena kontrola pranja novca.
Dalje, u njemu se sugeriše da se u svim slučajevima moraju poduzimati radnje kao neka vrsta
standardne procedure. Ovo može uroditi većim obimom rada no što je moguće uspješno završiti.
Stoga bi trebalo uvesti određeni limit, te navesti konkretne okolnosti pod kojima je potrebno
poduzimanje radnji. Ovaj član je pomalo nejasan i pitanje je da li je takva odredba u skladu sa
principom legalnosti.

Nije jasno na koji se stav i član odnosi zadnja rečenica. Da li je to član 1 nacrta zakona, ili stav 1
člana 4?

Član 5. Obveznici

Termini pravna lica, stranke i fizička lica koji se pominju u ovom članu mijenjaju se kroz zakon.
Bilo bi jasnije ako bi se pravna lica (legal persons) odnosno stranke (parties) zvale "legal
entities" a fizička lica (natural persons) "natural entities" /prim. prev.: ovo se ponovo tiče
prijevoda nacrta zakona. U njemu su očigledno korišteni termini "legal and natural persons",
dok se ovdje sugerira "legal and natural entities"; no, kod nas se oboje prevodi kao fizička i
pravna lica - dakle ovaj komentar prestaje biti relevantan kada se prevede. Eventualno bi se, u
cilju distinkcije, moglo reći fizički i pravni subjekti.) Nejasno je na koji se nivo misli kada se
govori o odgovornim licima u okviru pravnog lica. Izgleda da se ova odredba odnosi na veliki dio
financijskog odjela. Pitanje osjetiljivih profesija nije regulisano17. Šta se misli pod specialist
workers /prim. prev.: očigledno je riječ o lošem prijevodu, jer on bi značio specijalizirani
radnici, dok se uvidom u nacrt zakona vidi da je originalni termin zanatlije; otud i nejasnoće/ ?
Da li otkup dugova i potraživanja uključuje i kredite /prim. prev.: moguće da je nejasnoća
ponovo rezultat lošeg prijevoda, jer nije korišten uobičajeni termin za potraživanja/? Izgleda da
nema nikakvog pomena o izdavanju kreditnih kartica. Da li promet tržištima nekretnina (transfer
of estate markets) znači promet nekretnina (transfer of real estate) /prim. prev.: još jednom je
nejasnoća rezultat lošeg prijevoda; u originalu nacrta zakona jasno se govori o prometu
nekretninama/?

Član 6. Identifikacija stranke

Stav 2 navodi neke transakcije. Nejasno je zašto se ne pominje "druga roba visoke vrijednosti".

Da li se pod zajedničkim transakcijama (joint transactions) u stavu 3 podrazumijevaju povezane

transakcije (related transactions)? /prim. prev.: termin u originalu i jeste povezane transakcije, ali
je prijevod nacrta zakona loš./
Stav 4 govori o doubt. Možda bi bilo jasnije ako bi se umjesto toga koristila riječ suspicion.
/prim. prev.: ovaj komentar ponovo se tiče prijevoda. Obje riječi, i doubt i suspicion, prevode se
kao sumnja./

Član 7. Izuzeće od identifikacije

Čini se da su izuzeća od identifikacije preširoka.

Ukoliko se prihvati ova formulacija, postoji čitav niz mogućnosti za (organizovane) kriminalce
da zloupotrebljavaju financijski sistem.

Član 8. Sredstva identifikacije

Što se tiče ličnih dokumenata, drugi javni dokumenti trebaju biti odgovarajući i/ili zvanično
priznati kao lični dookumenti.

U stavu 2 bilo bi jasnije da se koristi terminologija obavljati transakciju u ime pravnog lica
(conducting a transaction on behalf of a legal entity). /prim. prev.: komentar se odnosi na
prijevod./

Nije jasno zašto se u stavu 4 pominje samo punomoćnik (power of attorney). Čini se da to ne
uključuje predstavnike drugih osjetljivih profesija, koji obavljaju transakciju u ime drugog
pravnog ili fizičkog lica?

U članovima 6.-8. nije jasno rečeno da lične korisnike računa treba identifikovati, niti je jasno na
koji način obveznici to treba da učine. Period za čuvanje takvih informacija koji se pominje u
članu 21., posljednji stav, izgleda vrlo kratak, možda čak i prekratak.

Član 9. Da li je svrha odjeljenja koje se ovdje pominje to da bude finansijska obavještajna

jedinica? Ukoliko je tako, nije jasno koje su njene nadležnosti i obaveze i na koji način će u
korištenju informacija sarađivati sa izvještačima i sa javnim tužilaštvom. Međutim, ta vrsta
koordinacije i suradnje je neophodna.

Član 10. U posljednjem stavu ovog člana vrši se identifikacija. /prim. prev.: nije jasno na šta se
odnosi ovaj komentar, jer upravo to piše i u originalu. Možda je došlo do propusta u prijevodu./

Član 11. Može se tražiti pisana izjava. Prema kojim kriterijima? Drugi stav je teško razumljiv u
postojećem prijevodu. Da li je ispravno razumijevanje to da se drugom rečenicom namjerava reći
da (&) ukoliko podaci koji se pominju u članovima 8 i 10 nisu utvrđeni, obveznik će odbiti
transakciju?

Čini se da bi gornji stav trebao imati broj 3, a ne 1.

Član 12 stav 1. U primjerku zakona koji su eksperti dobili ne postoji stav 5 člana 6.

stav 3. Da li je pravilno shvaćeno značenje da riječ "raditi" podrazumijeva "obavijestiti

odjeljenje?"

Član 14. Riječ sumnja u drugom stavu bi mogla biti zamijenjena riječima "opravdana sumnja o."
Ovo se tiče svih slučajeva gdje se sumnja koristi u nacrtu zakona.

Član 15. Nije jasno kako će stav 1 djelovati u praksi u slučajevima gdje nadležne osobe prijave
informaciju traženu prema članu 12, 6, 8. 10 i 11.

U članu 16. stav 1 nije indiciran vremenski period u kojem spomenuta informacija treba biti
dostavljena obvezniku.

Brojevi članova od 17. do 19., a takođe i od 27. do 29. se mijenjaju.

Član 18. Čini se da se ovaj član fokusira samo na prikrivanje protivzakonito stečenog novca, a ne
i na druge vrste protivzakonito stečenog profita. Koji je razlog za to?

Član 21. Neophodno je upotrebiti jače izraze u prvom stavu. "Odjeljenje i obveznik neće
informirati " itd.

Član 22. Koji je smisao novčane kazne? Da li je to prvredni prekršaj? Da li je namjera da se

uvrsti neka vrsta krivične odgovornosti za pravne subjekte?

Veza je data u ovlaštenjima prema stavu 1. člana 9. Da li je pravilno shvaćeno da se u ovom

slučaju mislilo na član 8. stav 4.? Takođe nije potpuno jasno šta se mislilo pod informacijom iz
člana 1. Da li se pod odgovornim licem mislilo na obveznika?

Šta se mislilo pod "vrijednosti robe ili druge stvari"?

Čini se da se sankcije koje su spomenute u ovom zakonu primjenjuje samo na obveznike i

odgovorne osobe. Čini se da nema odredbi koje se odnose na kriminalca koji pere prihode stečene
na nepošten način. Ovo nije dovoljno.

Dodatak 3

Odabrani međunarodni sporazumi, konvencije i preporuke u vezi sa pranjem novca

1. Desetočlana komisija za bankarske regulative i praksu nadzora (uobičajeni naziv je

Bazelska komisija) je u decembru 1988.godine usvojila Izjavu o principima kojom se
između ostalog traži od finansijskih institucija da identificiraju tačan identitet klijenata i
sarađuju sa organima za sprovođenje zakona u svrhu eliminisanja mogućnosti za krivična
djela uključujući i pranje novca. Dalje informacije se mogu dobiti na web stranici:
www.bis.org.
2. Program Ujedinjenih nacija za kontrolu narkotika rezultirao je usvajanjem Konvencije
Ujedinjenih nacija protiv nezakonitog prometa narkotičkih droga i psihotropnih substanci
1988. godine. Konvencijom je traženo kriminaliziranje pranja prihoda stečenih prometom
droga, usvajanje zakona o ekstradiciji koji bi omogućili međunarodnu saradnju i
konfiskacija profita i sredstava stečenih prometom droge. Model zakona je pripremljen u
novembru 1993. godine kako bi se državama pomoglo da pripreme promjene u krivičnim
i građanskim zakonima vezane za borbu protiv pranja novca. Dalje informacije se mogu
dobiti na web stranici: www.undcp.org.
3. Grupa G-7 je 1989. godine oformirala Radnu grupu za finansijske aktivnosti protiv pranja
novca (FATF) kako bi se dale detaljne preporuke koje države trebaju slijediti u svojim
naporima u borbi protiv pranja novca povezanog sa prometom droga. 40 preporuka je
 revidirano i prošireno 1996. godine kako bi obuhvatile sva teška krivična djela koja
generiraju prihode. U dokumentu su izložene preporuke koje trebaju usvojiti finansijske
institucije i organi za sprovođenje zakona, kao i promjene u državnim zakonima i
procedurama za međunarodnu saradnju. FATF sada uključuje 29 zemalja i nastavlja rad
na formiranju regionalnih udruženja koja će se takođe obavezati na usvajanje ovih
preporuka. Dvije osnovne organizacije formirane do sada su Odbor za pranje novca
Vijeća Evrope ( PCREV) koji obuhvata evropske nacije koje nisu članice FATF-a i
Karipska radna grupa za finansijske aktivnosti koja je oformljena u novembru 1992.
godine. Dalje informacije se mogu dobiti na web stranici:
www.oecd.org//fatf/recommendations.
4. Vijeće Evrope je 1990. godine usvojilo Konvenciju o pranju novca, traženju, pljenidbi i
konfiskaciji prihoda od zločina. Ovaj instrument čiji je uobičajeni naziv "Strazburška
konvencija" je definirao zahtjeve za kriminaliziranje pranja novca, da bi se definirale
procedure za konfiskaciju prihoda od prometa droge i poboljšanje međunarodne saradnje.
Dalje informacije se mogu dobiti na web stranici: http://conventions.coe.int/.
5. Evropsko vijeće (sada Evropska unija) je usvojilo 10.juna 1991. godine Direktive za
spriječavanje korištenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca. Ova Direktiva
zahtijeva od članica Evropske unije da traže od svojih finansijskih institucija da
identificiraju svoje klijente, povećaju saradnju sa i među zemljama članicama, ratificiraju
Bečku konvenciju usvojenu 1988. godine. Dalje informacije se mogu dobiti na web
stranici: http://europa.eu.int/.
6. Interpol je, na svojoj generalnoj skupštini u Pekingu, Kina u oktobru 1995. godine,
usvojio rezoluciju o pranju novca u kojoj se između ostalog preporučuje državama da
usvoje zakonske propise za kriminaliziranje pranja novca i daju ovlaštenja organima za
sprovođenje zakona da zaplijene i konfiskuju prihode stečene krivičnim djelima, kao i
ohrabruju finansijske institucije da prijave sumnjive aktivnosti odgovarajućim vladinim
organima. Dalje informacije se mogu dobiti na web stranici:
http://www.kenpubs.co.uk/interpol-pr/Index.html.

Siže- Gore navedene međunarodne konvencije, sporazumi, rezolucije i preporuke predstavljaju

osnovni izvor međunarodnog konzensusa o pranju novca. Ova lista nije iscrpljena i nekoliko
tijela radi na amandmanima i revizijama. I Ujedinjene nacije i Evropska unija čine značajne
napore u revidiranju svojih trenutnih standarda. Više detalja o ovim međunarodnim dokumentima
je dostupno na web stranicama određenih organizacija. Pregled ovih materijala je takođe
dostupan na web stranici Mreže SAD-a za sprovođenja mjera protiv finansijskih prekršaja,
Ministarstva finansija SAD-a.