U D Ţ B EN I C I S V EU Č I L I Š TA U ZA G R E BU M A NU A LI A U N I V E R S I TA T I S

S T U DI O RU M ZA G R E BI EN S I S

V E TE RI N A R SK I F A K U LT E T

ZA GRE B, 2007
 NAKLADNIK:
Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljaĉi Sveuĉilište u Zagrebu Veterinarski fakultet

RECENZENTI:
Prof. dr. sc. Mladen Zobundţija Prof. dr. sc. Antun Alegro Prof. dr. sc. Đuro Huber

TEHNIĈKO UREĐENJE I PRIPREMA Krešimir Severin, dr. vet. med.

TISAK:

Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina

Naklada 500 kom.

Naslovnica: "Mladi zec" (1502. vodena boja i gvaš na papiru)

Albrecht Durer (1471-1528)

Objavljivanje ovog udţbenika odobrilo je Povjerenstvo za znanstveno - nastavnu

literaturu Sveuĉilišta u Zagrebu odlukom 02-1422/6-2005, dana
11. listopada 2005.
CIP zapis dostupan u raĉunalnom katalogu Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice u
Zagrebu pod brojem 652821.

ISBN 978-953-6062-52-2
Zdravko Janicki, Alen Slavica, Dean Konjević, Krešimir Severin

ZOOLOGIJA
DIVLJAĈI
 PREDGOVOR
Biologija kao osnovna grana znanosti koja
prouĉava ţivi svijet podijeljena je u više
tematskih podruĉja, od kojih se kao najvaţnija
izdvajaju podruĉja istraţivanja flore i faune.
Zoologija, znanstvena disciplina koja prouĉava
osobitosti svih ţivotinjskih vrsta koje nastanjuju
naš planet, je vrlo dinamiĉna grana biologije iz
razloga što se neprestano otkrivaju nove, a
istovremeno s lica zemlje svakodnevno nestaju
poznate vrste ţivotinja.
Nasuprot takvom okruţenju, na podruĉju
Hrvatske faunistiĉka slika popriliĉno je
konstantna (uz stalnu tendenciju povećanja broja
ugroţenih vrsta) te stoga pogodna za izuĉavanje i
opisivanje. Ovakvo stanje rezultiralo je zavidnim
brojem knjiga i udţbenika iz podruĉja zoologije
koji su dosad objavljeni u nas. S obzirom na
spomenute ĉinjenice zainteresirani pohaĊatelji
studija veterinarske medicine imali su mogućnost
korištenja publikacija sa drugih fakulteta,
prvenstveno s Prirodoslovno - matematiĉkog i
Agronom- skog fakulteta, a koristili su i interne
skripte iz Biologije i Zoologije s matiĉnog
fakulteta. No, bez obzira na postojeću literaturu
do sada u zoološkom opusu nije postojao
sveuĉilišni udţbenik koji na suvremen naĉin
obraĊuje prirodoslovlje lovnogospodarski
zanimljivih vrsta divljih ţivotinja. Stoga smo za
potrebe studenata Veterinarskog fakulteta, kao i
ostalih srodnih visokoškolskih ustanova, odluĉili
u ovom udţbeniku prikazati sve vaţnije spoznaje
o ţivotinjskim vrstama koje obitavaju na
prostorima naše zemlje, a sukladno Zakonu o
lovstvu (NN 140/05) pripadaju u divljaĉ.
Svako poglavlje ovog zapisa obraĊuje
pojedinu skupinu ţivotinja, a osim što su opisane
prirodoslovne osobitosti, za sve vaţnije vrste
divljaĉi pridodan je i prikaz tragova koje ţivotinje
ostavljaju u svom staništu. Na ovaj naĉin ţeljeli
smo sve korisnike ovog udţbenika pobliţe
upoznati s osnovnim naĉinima prepoznavanja
ţivotnih navika onih vrsta divljaĉi koje ţive na
teritoriju Republike Hrvatske.
Zainteresiranim pojedincima koji imaju ţelju
za dodatnim proširivanjem svojih saznanja o
divljaĉi preporuĉamo paralelno korištenje ostale
literature, koja je navedena u popisu bibliografije
na kraju ove knjige. Onima koji u prirodi nastoje
biti više od pukih promatraĉa, posebice
spominjemo knjiţicu "Ĉije je ovo djelo" koju su
napisali P. Kaczensky i T. Huber, te knjigu
"Tragovi divljaĉi" koju je objavio doajen pisane
rijeĉi o divljaĉi naših prostora, pokojni inţenjer
šumarstva Ivo Ĉeović.
Poštujući osnovna naĉela timskog rada,
odredili smo naslove pojedinih poglavlja, izabrali
grafiĉke priloge i fotografije, zajedniĉki osmislili
izgled i format ovog udţbenika, te proveli
korekturu teksta. Stoga opravdano smatramo da je
ovaj udţbenik rezultat umnih i radnih sposobnosti
te nastavnog, didaktiĉkog i znanstvenog iskustva
njegovih autora. Shodno tomu ne istiĉemo nikoga
zasebno, nego pisano djelo koje je pred Vama
smatramo zajedniĉkim uratkom svih djelatnika
Zavoda za biologiju, patologiju i uzgoj divljaĉi
Veterinarskog fakulteta Sveuĉilišta Zagrebu.
Autori
SADRŢAJ:

L UVOD ........................................................................................................................................................ 1
IL RAZVRSTAVANJE DIVLJAĈI .............................................................................................................. 7
III. ...................................SISAVCI... ... .... ................... .......................... ............................................. 13
JELENI - CERVIDAE ................................................................................................................. .....15
Jelen - Cervus elaphus........................................................................................................................ 17
Jelen lopatar - Dama dama L ............................................................................................................. 23
Jelen axis - Russa axis L.; Axis axis H.Smith ............................................................................ * ..... 30
Srna - Capreolus capreolus L ......................................................................................................... 33
ŠUPLJOROŠCI - BOVIDAE........................................................................................ ............................. 43
Divokoza - Rupicapra rupicapra L• ................................................................................................... 42
Muflon - Ovis musimon Pallas ........................................................................................................... 49
Alpski kozorog - Capra ibex L .......................................................................................................... 52
SVINJE - SUIDAE ................................. | ................................................................................ ............... 55
Divlja svinja - Sus scrofa L ........................................................................................................... 56
ZEĈEVI - LEPORIDAE ...................................................................................................... . .............. 63
Zec - Lepus europaeus Pallas ..................................................................... .... .... .............................64
Kunić divlji - Oryctolagus cuniculus .................................................................................................. 70
GLODAVCI - RODENTIA ..................................................................................................................... 72
Sivi puh - Glis glis L.................. ............. ........................ ................. .. ...........................................73
Dabar - Castor fiber L.................................................................................................................... ,...77
ZVIJERI - CARNIVORA ............................................................................................................................. 80
PSI - CANIDAE .............................. ......................... ...................................... ..........................................80
Lisica - Vulpes vulpes L.... ............................... ......................................................................... 82
Ĉagalj - Canis aureus L ........................................................................................................... 91
Sivi vuk - Canis lupus L .................................................................................................................... 94
RAZLIKE VUK-PAS (U TIPU NJEMAĈKOG OVĈARA) ................................................. 98
SmeĊi medvjed - Ursus arctos L ............................................................................................... 99
MAĈKE | FELIDAE ................................................... «... ......... .................... .................................... ¡¡g101
Divlja maĉka - Felis silvestris Schr .................................................................................................. 104
RAZLIKE DIVLJE-DOMAĆE MAĈKE ........................................................................... 107
Euroazijski ris - Lynx lynx L ......................................................................................................... . 108
KUNE - MUSTELIDAE .............................................................................................................................. 111
Kuna zlatica - Martes martes L ........................................................................................................ 112
Kuna bjelica - Martes foina ERX ....................................................................................................115
RAZLIKE IZMEĐU KUNE BJELICE I KUNE ZLATICE ............................................ 125
Mala lasica - Mustela nivalis L............................................. .............. .......................................... 120
Velika lasica -hermelin - Mustela erminea L .................................................................................... 125
RAZLIKE IZMEĐU VELIKE I MALE LASICE.............................................................. 125
Europski obiĉni tvor | Mustela putorius L......................................................................................... 126
Jazavac - Meles meles L ................................................................................................................ 129
Vidra - Lutra lutra L ........................................ ............................................................................... 134
CIBETKE - VIVERRIDAE .......................................................................................................................... 138
Mungos - Herpestes ichneumon L ..................................................................................................... 138
iv. PTICE ............................. | .......... I ......... ... ; ..................................................................................... 140
KOKOŠI - GALIIFORMES ................................ ........ 144
POLJSKE KOKE - PHASIANINAE ................................................................................................... 145
Fazan, gnijetao - Phaisanus colchicus L ........................................................................................... 146
Trĉka, poljska jarebica, krţa skvrţulja - Perdix perdix L............................................................. 151
Jarebica kamenjarka, grivna, kotorna - Alectoris graeca M ........................................................... 155

VI
 Kamenjarka ĉukara - Alectoris chucar L ..................................................................................... 159
Prepelica pućpura - Coturnix coturnix L ............................................................................................. * 160
Virdţinijska prepelica, kolinka - Colinus virginianus ..........................................................................162
ŠUMSKE KOKE - TETRAONINAE ............................................. .. .................. , ........... ... .................. 164
Veliki tetrijeb, gluhan - Tetrao urogallus L ............................................................................... 165
Mali tetrijeb, ruševac, škaljak, ruţevac - Lyrurus tetrix L ................................................................. 169
Lještarka (gluha), šumska jarebica - Tetrastes bonasia L................................................................... 171
Snjeţnica alpska, planinska jarebica - Lagopus mutus. 173
ŠLJUKE - SCOLOPACINAE .............................. . ................................................................................. 174
Šljuka bena, šumska šljuka, kulik - Scolopax rusticola...................................................................... 175
Šljuka kokošica, barska šljuka - Gallinago gallinago ...................................................................... 177
MOĈVARICE - ANSERIFORMES ........................................................................................................ 179
DIVLJE PATKE - ANATIDAE .............................. ........................................................................... 179
PATKE PLIVAĈICE....................................................................................................................... 182
Patka gluhara, divlja patka - Anas platyrhynchos.............................................................................. 182
Patka kreketaljka, ĉegrtuša, popovka, ćukavica - Anas strepera ........................................................ 186
Patka krţulja, skrţa, škrgaljca, zimĉić, škerlica - Anas crecca .......................................................... 187
Patka pupĉanica, krţa, kaćun, proljetna škrga - Anas querquedula .................................................... 188
Patka lastarka, repaš, vrbar, vrb, patka, dugorepa - Anas acuta ......................................................... 189
Patka ţliĉarka, kašikara, šupljaĉa - Anas clypeata ............................................................................. 190
PATKE RONILICE .............................................................................................. . ....................... 182
Patka glavata, turkinja, golubak, slezenjak, riĊak - Aythya ferina...................................................... 192
Patka krunata, ĉapljarka, krunata norva, kikašica - Anas fuligula ...................................................... 193
GUSKE - ANSERIDAE ........................... ... ....................................................................................... 194
Guska lisasta, guska bjeloĉela - Anser albifrons ................................................................................ 195
Guska glogovnjaĉa - Anser fabalis .«4« ............................................................................................ 196
VODENE KOKOŠI ....................................................................................................................... 197
Cma liska - Fulica atra .............................................................................................................. 197
GOLUBOVI ...................................................................................................................................... 198
Golub divlji, pećinar, sivi golub, modrulj, morski golub - Columba livia.......................................... 199
Golub grivnjaš, glušac, rinkaĉ, granaš - Columba palumbus ............................................................. 200
NEZAŠTIĆENA PERNATA DIVLJAĈ ............................................................................................... .201
Ĉavka zlogodnjaĉa - Corvus monedula ............................................................................................ 202
Vrana siva - Corvus corone....................................................................................................... 203
Vrana gaĉac - Corvus frugilegus ..................................................................................................... 204
Svraka - Pica pica ........................................................................................................................ 205
Šojka kreštalica - Garrulus glandarius .......................................................................................... 206
UVOD
Ţivi svijet našeg planeta fascinira svojim
bogatstvom oblika i boja te raznolikošću vrsta
koje ga nastanjuju. Ĉovjekova potreba da prouĉi i
imenuje sve ono što ga okruţuje potaknula je i
naše pretke na promatranje i razumijevanje
ţivotinjskog svijeta. Predpovijesni crteţi u
špiljama Francuske i Španjolske pokazuju da je
ţivot prvih hominida u potpunosti ovisio o
poznavanju ţivotinjskih navika, a uspješan lov
divljaĉi omogućio je preţivljavanje homo sapiensa
te postupno proširivanje znanja o brojnosti,
raznolikosti i rasprostranjenosti razliĉitih
ţivotinjskih vrsta. U poĉetku se znanje unutar
ljudske zajednice prenosilo usmenom predajom na
nove generacije, a razvitkom prvih kultura
zapoĉinje i sustavno prouĉavanje ţivotinjskih
populacija. Jedan od prvih arheoloških nalaza
zoološkog podrijetla datira iz 7. st. pr.n.e., gdje su
u ta davna vremena na podruĉju Babilona
postojale glinene ploĉice s crteţima ţivotinja,
pomoću kojih su djeca uĉila o osnovnim
osobitostima pojedinih ţivotinjskih vrsta.
Poĉeci znanstvenog istraţivanja ţivotinjskih
vrsta vezuju se uz razvitak antiĉkih kultura, pa
tako i samo ime znanstvene discipline koja
prouĉava ţivotinje nastaje kao sloţenica od dviju
rijeĉi - grĉke zoon, što znaĉi ţivotinja te latinske
logos, što znaĉi znanost. Zoologija kao znanost o
ţivotinjama dobiva na znaĉaju u starom svijetu,
negdje pet stoljeća prije Krista, a svoj prvi veliki
uzlet doţivljava pojavom Aristotela. Najveći
mislilac, istraţivaĉ i znanstvenik starog doba,
grĉki filozof Aristotel ţivio je i djelovao u 4. st.
pr.n.e. na prostorima današnje Grĉke. IzmeĊu
ostalog napisao je desetak knjiga sa zoološkom
tematikom, te je bio prvi istraţivaĉ koji je
napravio kategorizaciju tada poznatih ţivih
organizama, podijelivši ih u dvije velike skupine -
(buduća carstva) biljaka i ţivotinja. Ovaj
veliĉanstveni grk unaprijedio je sistematiku
ţivotinjskog svijeta, dalje razraĊujući podjelu na
krvne i beskrvne ţivotinje, koju je izradio njegov
prethodnik Demokrit. S obzirom na stanište i
naĉin ţivota Aristotel je klasificirao ţivotinje kao
kopnene, vodene i zraĉne vrste, a ova jednostavna
podjela tijekom vremena proširena je i
unaprijeĊena od strane Grka i Rimljana. Posebice
su Rimljani preferirali grupiranje ţivotinja u
osnovne skupine koje su nazivali genera (jednina
- genus), što je latinska rijeĉ za "grupu". Tako su
razlikovali pojedine skupine ţivotinja kao npr.
maĉke, konje, goveda i pse. U narednim
stoljećima upotreba nazivlja ţivotinjskih skupina
postala je uobiĉajena, a pošto je u to vrijeme
latinski bio jezik istraţivaĉa i znanstvenika, u
zoološkoj tematici uvrijeţila se sistematika po
kojoj su maĉke pripadale grupi odnosno rodu
Felis, konji rodu Equus, goveda Bovis, a psi rodu
Canis.
Ovakva podjela se postupno proširivala kako
su otkrivane nove vrste, a s vremenom je
postajala sve neprikladnija jer su razliĉiti
istraţivaĉi koristili razliĉite opisne termine kada
su ţeljeli pobliţe opisati odreĊenu vrstu za koju je
korišten uobiĉajen naziv species. Opisni naĉin
sistematiziranja pojedinih ţivotinjskih vrsta
poznat pod nazivom polinomni sistem (lat. poli-
više, nomen-ime) sadrţavao je i do dvanaest rijeĉi
za jednu ţivotinjsku vrstu te je bio vrlo
nepraktiĉan. Uz to bio je i neprecizan jer su
razliĉiti autori koristili razliĉite opise za istu
ţivotinju, što je dovodilo do "poput kobasice
dugaĉkih opisa" koji su varirali u zavisnosti od
svakog pojedinog istraţivaĉa. Ovu nepraktiĉnu
podjelu u 18. stoljeću promijenio je švedski
znanstvenik Carl Linne (Carolus Linneaus, 1707.
- 1778.). On
je u svom djelu Systema naturae publiciranom
godine 1758. po prvi puta
predloţio binomnu nomenklaturu, odnosno
klasifikaciju svih ţivotinjskih vrsta na osnovu
dvodijelnog nazivlja. Prednost dvostrukog
imenovanja svake pojedine vrste omogućila je
vrlo jednostavno i brzo razlikovanje pojedinih
ţivotinja unutar veće grupe srodnih ţivotinjskih
vrsta. Tako je Linne sistematizirao ţivotinjski
svijet krenuvši od najšire kategorije - carstva
(Regnum), prema niţim individualnim
nivoima, razlikujući osim carstva još i
koljena, razrede, redove, porodice, rodove i
vrste. Osnovna kategorija u binomnoj
nomenklaturi je vrsta koja, sliĉno kao i mi ljudi
posjeduje "ime i prezime". Tako ime, odnosno
prva rijeĉ u nazivu vrste
predstavlja imenicu koja oznaĉava osnovnu
grupu (rod) kojoj ţivotinja pripada i uvijek se
piše velikim slovom, dok je druga rijeĉ pridjev
koji opisno oznaĉava samu vrstu i uvijek se piše
malim slovom. Kao primjer dvostrukog nazivlja
od divljaĉi koja obitava u našim staništima moţe
nam posluţiti lasica mala koja se naziva Mustela
nivalis, dok se tvor koji spada u isti rod naziva
Mustelaputorius (putorius - smrdljiv).
Razvitak lovne zoologije u Hrvatskoj
Sagledavajući biološka istraţivanja s
globalnog aspekta moţemo reći da su sustavna
istraţivanja flore i faune na podruĉju Hrvatske
zapoĉela relativno kasno. Prvi pisani tragovi s
opisom ţivotinjskih vrsta naših krajeva datiraju
s prijelaza 17. u 18. stoljeće, kada je Aloysio
Fernando Marseli opisao ţivotinjske vrste koje
obitavaju na dunavsko-panonskom prostoru, a
Nutrizio Grisogono ţivotinje koje su u to doba
nastanjivale Dalmaciju. Tijekom 18. i posebice
u 19. stoljeću broj istraţivaĉa hrvatske faune se
konstantno povećava, pa tako godine 1857. biva
tiskana i prva knjiga iz zoologije na hrvatskom
jeziku "Sriemsko- slavonsko-hrvatske divlje
ţivotinje, zvieri i
ptice" ĉiji je autor poznati prirodoslovac
Josip Ettinger. Radeći kao kraljevski katastralni
šumski nadzornik Ettinger je vrlo dobro
upoznao većinu hrvatskih staništa, a pošto je bio
i veliki zaljubljenik lova po odlasku u mirovinu
napisao je lovaĉki priruĉnik pod naslovom
"Hrvatski lovdţija".
Prvi profesor zoologije koji je na Sveuĉilištu
u Zagrebu predavao od 1876. godine bio je
Spiridion (Spiro) Brusina. Nakon što je
diplomirao biologiju na beĉkom Sveuĉilištu
Brusina se u Zadru uz predavanje na tamošnjoj
gimnaziji, posvetio istraţivanju biologije mora.
Napustivši Zadar preselio je u glavni grad te je
nakon višegodišnjih napora uspješno ostvario
svoju nakanu utemeljenja Hrvatskog
prirodoslovnog društva, koje je osnovano u
Zagrebu 1885. godine. Godinu dana kasnije
društvo zapoĉinje tiskati znanstveni ĉasopis
"Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva" koji
1962. godine mijenja ime, te sve do danas biva
publiciran pod nazivom "Periodicum
biologorum".
Brusinu je naslijedio profesor August
Langhoffer, znanstvenik koji se prvi na našim
prostorima sustavno bavio istraţivanjem
insekata, posvetivši se grani zoologije koju
nazivamo entomologija. Nakon Langhoffera
predavanje zoologije na Sveuĉilištu preuzima
Lazar Car, ĉije je glavno podruĉje interesa bila
poredbena (komparativna) anatomija ţivotinja.
Ĉitav niz eminentnih znanstvenika ostavio je
traga u hrvatskoj zoologiji tijekom dvadesetog
stoljeća, a mi ćemo ovdje spomenuti samo
nekoliko po našem mišljenju najznaĉajnijih
imena. Miroslav Hirtz poznat je po sakupljanju i
biljeţenju narodnih imena ţivotinja koje su
obitavale u našim staništima. Nikola Fink je
godine 1962. prvi napisao i objavio originalni
srednjoškolski udţbenik iz zoologije u
Hrvatskoj, a Ivo Matoniĉkin profesor je koji je
obiljeţio posljednjih dvadeset godina zooloških
istraţivanja, objavivši u dvije
knjige svu zoologiju beskralješnjaka. Profesor
Matoniĉkin pojavljuje se i kao struĉni urednik
velike ilustrirane V
enciklopedije "Ţivotinje" koja je poĉetkom 2004.
godine izašla iz tiska.
Poĉeci lovne zoologije na našim prostorima
vezani su uz osnivanje "Hrvatskog društva za
gajenje lova i ribarstva". Društvo je osnovano
krajem
1881. godine, te su od strane tadašnje Kraljevske
zemaljske vlade u Zagrebu 22. prosinca 1881.
godine odobrena pravila "Druţtva za obranu lova u
Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji". Evo što o tome
piše eminentni ĉlan Društva F. Ţ. Kesterĉanek:
"Tako se je druţtvo to moglo već 28. sieĉnja
1882. konstituirati, izabrav si predsjednikom grofa
Gjuru Jellaĉića ml., a tajnikom dr. Josipa Fona, u
odbor pako medju inim gg. veleposjednika Julija
pl. Jellachicha, Kolomana pl. Mikšića i Ljudevit
vitez Mašeka." Deset godina kasnije Društvo
mijenja ime u "Prvo obće hrvatsko druţtvo za
gojenje lova i ribarstva" te 1892. izdaje prvi broj
svojeg glasila "Viestnik prvog obćeg hrvatskog
druţtva za gojenje lova i ribarstva". Urednik
"Viestnika", ujedno i prvi tajnik Društva bio je
'kraljevski ţupanijski nadšumar i zemaljski kulturni
V navodi i slijedeće rijeĉi: "Doĉim je lov u drugim
viećmk' Fran Zaver Kesterĉanek. Društvo je
okupljalo sve viĊenije ljude tog doba, pa su na
obnovljenoj osnivaĉkoj sjednici Društva meĊu
ostalima bili prisutni i Josip grof Drašković,
Ladislav grof Pejaĉević, Miroslav grof Kulmer,
Marko grof Bombelles ml., Dionis barun
Hellenbach, Janko grof Vojkfy, Josip Torbar, Spiro
Brusina, Nikola pl. Mikšić, Vladimir barun
Vranyczany, Gejza pl. Josipović, Stjepan pl.
Daubachy, Josip Cucczi, dr. Tošo Wickerhauser,
Edelsheim barun Gjulay, dr. Josip Antolković i
mnogi drugi uglednici.
Svesrdno se zalaţući za unapreĊenje lovstva i
lovne znanosti Društvo je iniciralo donošenje
Zakona o lovu 1893. godine te izdavanje struĉne
lovaĉke literature. Tako je
već spomenuti F.Ţ. Kesterĉanek kao "Profesor
kraljevskog gospodarskog i šumarskog uĉilišta u
Kriţevcih" godine 1896. sastavio i objavio
"Lovstvo" - priruĉnik za lovce i pouĉnik za
nadziraĉe lova u Hrvatskoj i Slavoniji. U ovoj
zaista zanimljivoj knjizi autor daje 'Naravopis
divljaĉi i zvieradi' klasificirajući ondašnje
lovnogospodarski interesantne vrste kao
'Plemenite dlakare, Plemenitu pernatu divljaĉ,
Zvierad i Ptice grabilice'. Sam autor u predgovoru
navodi slijedeće rijeĉi:"Svim onim, koji će ovaj
moj doista tegotni, ter u premnogom pogledu upravo
nepredvidjenim, pak baš zato i tim većimi
poteţkoćami skopĉani rad prosudjivati, neka
bude prije svega na umu, da je ovo u o b ć e
prvo djelo te vrsti u
h r v a t s k o j k n j i ţ e v n o s t i , kao što je
i samo racionalno lovstvo u nas, za sada jošte, tek
ĉedo budućnosti!". Godinu dana nakon toga Josip
Ettinger priprema priruĉnik za lovce, šumare i
sve prijatelje lova, nazvan "Hrvatski lovdţija".
Knjiga je izdana 1897. godine, ravno ĉetrdeset
godina nakon objavljivanja prve Ettingerove
knjige (1857.), a u predgovoru pisac spominjući
lovni zakon iz 1893. kao prvi temelj 'racionalnog
lovogojstva za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju'
zemljama tako razvijen, da igra ne malu ulogu u
narodno-gospodarstvenom obziru, to je kod nas -
kraj svih povoljnih okolnosti klime i teraina - još
na tako nizkom stupnju, da se o njemu pravo
rekuć ni govoriti nemoţe. Iznimku ĉine neke
riedke gospoštije, kojima budi ĉast. Nu kao što
smo pod zadnje vrieme i u drugim granama
gospodarstva poĉeli napredovati, tako ćemo,
nadam se i u kulturi lova." Tako je J. Ettinger
prije više od sto godina ukazao na osnovne
probleme lovnog gospodarenja koji su i danas još
uvijek itekako aktuelni. Nedugo zatim, 1898.
godine, iz štampe izlazi još jedno
V
Ettingerovo djelo "Šumarsko lovaĉki
leksikon" koji obuhvaća 440 stranica teksta
velikog formata. Tako je velikim zalaganjem i
marljivošću lovaĉkih struĉnjaka hrvatska
zoološka literatura devetnaestog stoljeća
obogaćena s ĉetiri izuzetne bibliografske
jedinice, knjigama koje su prve na hrvatskom
jeziku dale prikaz prirodoslovlja naše divljaĉi.
Poĉetkom dvadesetog stoljeća knjiţna
aktivnost u okvirima lovne zoologije biva sve
slabija, a lovaĉki struĉnjaci uglavnom objavljuju
svoje pisane radove u "Lovaĉko- ribarskom
vjesniku" kojeg prvi urednik F.Ţ. Kesterĉanek
ureĊuje punih osamnaest godina (1892.-1910.).
Nakon odstupanja s duţnosti zbog bolesti, prvog
urednika nasljeĊuje Ervin Rosler (1876.-1933.)
koji lovaĉki mjeseĉnik ureĊuje narednih
devetnaest godina. Rosler koji je bio doktor
bioloških znanosti i sveuĉilišni profesor svoj
pogled na prirodu temeljio je na jedinstvu
naturalnih zakona unutar kojih su sve vrste ţivih
organizama povezane, a upravo je ĉovjek taj koji
sve više narušava to i takvo jedinstvo. Rosler je
najviše pisao "o selitbi ptica - koje treba da
prsten nose" pa su mnogi lovci tog doba
dobrovoljno sudjelovali u akciji prstenovanja
ptica selica koju je pokrenula Hrvatska
ornitološka centrala. Pošto je bio i priznati
ihtiolog Rosler je objavio i mnogobrojne ĉlanke
vezane za biologiju riba i problematiku ribarstva.
Treći urednik vjesnika bio je dr. Alfons Šemper,
po zanimanju lijeĉnik, no po vokaciji biolog,
ĉovjek koji je u dvanaest godina uredniĉkog
staţa pronašao izuzetne suradnike - dr. Milovana
Zoriĉića, Isu Cepelića, Danka AnĊelinovića te
Ivu
V
Ceovića. Upravo su ovi autori svojim radom u
lovnoj zoologiji obiljeţili period izmeĊu dva
svjetska rata, a pošto je Šemper nenadano
preminuo 1940. u svojoj 48. godini ţivota
uredništvo "Lovaĉko- ribarskog vjesnika" pred
sam Drugi svjetski rat preuzima Ivo Ĉeović.
Kao već dokazani lovni struĉnjak Ĉeović je
vodio vjesnik tijekom svih pet godina rata, u vrlo
teškim prilikama, a neposredno prije preuzimanja
uredniĉke funkcije iz tiska mu je 1940. godine
izašla knjiga "Lovstvo", ĉije je prvo izdanje zbog
velikog interesa vrlo brzo rasprodano, a istovjetnu
sudbinu doţivjelo je i drugo izdanje, štampano
1953. godine. Nakon rata, pedesetih godina
prošlog stoljeća lovno gospodarenje se polako
oporavlja, pa shodno tomu i izdavaĉka aktivnost
ponovo jaĉa. Godine 1947. kao pravni sljednik
"Lovaĉko- ribarskog vjesnika", izlazi prvi broj
"Lovaĉkog vjesnika" koji postaje sluţbeno glasilo
Lovaĉkog saveza Hrvatske. Uredništvo vjesnika
nakon dvogodišnjeg obnašanja duţnosti glavnog
urednika od strane knjiţevnika Danka
AnĊelinovića, preuzima urednik sa najduţim
staţem Bogdan Stopar (od 1947. do 1955. te od
1959. do 1979.).
Nedugo nakon završetka II. svjetskog rata u
okviru Lovaĉkog saveza Hrvatske osniva se
posebno povjerenstvo za nakladnu djelatnost koje
pokreće izdavaĉku tvrtku pod nazivom "Lovaĉka
knjiga". U izdanjima "Male lovaĉke biblioteke" iz
tiska je izašao veći broj knjiga, od kojih
izdvajamo: "Lisica" - A. Šooš; "Trĉke" - Z.
Borovĉak; "O zecu" - N. Markove; "Divlje svinje"
- dr. I. Cepelić; "Srne" - dr. A. Gostiša; "Šumske
koke" - ing. Z. Turkalj; "Ĉagalj" - I. Jeriĉević;
"Medvjed" - ing. Z. Car. U okviru biblioteke
monografije iz tiska izlaze slijedeća djela: "Fazan"
— ing. I. Ĉeović, "Lovaĉki priruĉnik", 1.(1953.) i
II. (1967.) izdanje, u ĉijem pisanju sudjeluje
desetak autora, uglavnom poznatih lovnih
struĉnjaka tog doba (dr. V. Abramović, Z.
Chavrak, A. Gostiša, L. Raić, dr. O. Rohr, dr. B.
Sabljica, ing. D. Srdić i mr. A. Soos), uredništvo
ĉine ing. Drago Andrašić, dr. Zvonko Car te
Bogdan Stopar, a glavni urednik je ing. Petar
Dragišić. Pored spomenutih izdane su još i knjige:
"Divljaĉ
visokog lova na Krasu" autora ing. Z. Turkalja,
monografija "Jelen" ing. P. Dragišića te "Poljske
jarebice" ing. D. Srdića. Redovni profesor
Šumarskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu
Drago Andrašić koji je predavao na Katedri za
lovnu privredu objavio je 1979. godine knjigu
pod nazivom "Zoologija divljaĉi i lovna
tehnologija" u kojoj opisuje anatomiju dlakave i
pernate divljaĉi te osnove genetike, lovne
taksonomije i ekologije.
Nakon što je knjiţevnik i publicist Bogdan
Stopar po prvi puta napustio uredniĉku duţnost,
1955. godine za glavnog urednika "Lovaĉkog
vjesnika" izabran je Lazar Raić. Ovaj vrsni
kinolog i svjetski priznati ekspert za lovnu trofej
isti ku ureĊivao je "Lovaĉki vjesnik" narednih
pet godina, a osim za podizanje kvalitete
ĉasopisa te uvoĊenja novih rubrika i
pronalaţenja novih kvalitetnih suradnika, Raić je
zasluţan i za uspostavu Lovaĉkog muzeja LSH-
a u Zagrebu. Kao ĉlan meĊunarodnoga savjeta
za lovstvo (CIC - Conseil International de la
Chasse) Lazar Raić organizirao je prvu izloţbu
lovaĉkih trofeja u našoj zemlji (Zagreb, 1953.), a
nedugo nakon toga uspijeva oformiti stalni
postav lovaĉkih trofeja te postaje prvi kustos
muzeja lovstva. Nakon više od pola stoljeća
postojanja danas je Lovaĉki muzej smješten u
novim prostorijama u Nazorovoj ulici, a
prikupljeni eksponati predstavljaju ne samo
vaţnu nacionalnu baštinu, već imaju i znaĉajnu
meĊunarodnu vrijednost.
Godine 1959. Raić napušta duţnost glavnog
urednika "Lovaĉkog vjesnika", a na njegovo
mjesto po drugi puta u svojoj karijeri dolazi
Bogdan Stopar, knjiţevnik koji ureĊuje vjesnik
narednih dvadeset godina, sve do 1979. Urednik
s rekordno dugaĉkim staţem unosi i znatna
grafiĉka poboljšanja lovaĉkog mjeseĉnika,
angaţirajući tadašnje najpoznatije ilustratore iz
podruĉja animalistike - Vladimira Filakovića i
Aleksandra Forenbachera, koji
neumorno na naslovnici vjesnika portretiraju
razliĉite vrste divljaĉi koje obitavaju na
prostorima naše zemlje. Pored ureĊivanja vjesnika
Stopar je deset godina vodio i izdavaĉku
djelatnost "Lovaĉke knjige", u okviru koje kao
urednik "Male lovaĉke biblioteke" sudjeluje u
objavljivanju više od trideset knjiga i brošura.
Velika ljubav B. Stopara bila je i kinologija, pa je
shodno velikom zanimanju za sve vrste pasa
zajedno s nekoliko istomišljenika pokrenuo
ĉasopis "Moj pas", koji je poĉeo izlaziti 1953.
godine.
Kada nakon više od 28 godina urednikovanja
Bogdan Stopar odlazi u zasluţenu mirovinu,
uredništvo 1979. godine preuzima prva ţena
urednik Mirjana Silobod-Saletto. Po zvanju
inţenjer biologije, a po zanimanju novinarka koja
je prije imenovanja suraĊivala s uredništvom
V
"Lovaĉkog vjesnika", Mirjana Suobod vrlo brzo
se snašla u novoj ulozi glavne
urednice. Stalno se zalaţući za podizanje
kvalitete lovaĉkog mjeseĉnika, glavna
urednica uvodi i neke nove rubrike — Najljepšestranice animalistike autora
Tomislava Hruškovca, Bolesti divljaĉi o kojima
piše dr.sc. Maks Karlović te Krenimo u lov
fotoaparatom autora Josipa Gelenĉira. Naţalost,
nenadana i prerana
V
smrt M. Silobod u njenoj tek 34. godini ţivota i
trećoj godini urednikovanja prekida njene brojne
planove o daljnjem unapreĊenju vjesnika.
Privremeni urednik postaje Tihomir
Kovaĉević, diplomirani inţenjer šumarstva i
pasionirani kinolog. Krajem 1982. godine
Kovaĉević biva postavljen za stalnog glavnog i
odgovornog urednika te na toj duţnosti ostaje do
1991. Tijekom ratnog vihora ureĊivaĉku politiku
"Lovaĉkog vjesnika" vodi Edi Marinović,
profesor engleskog jezika i knjiţevnosti. Upravo
tijekom domovinskog rata 1992. godine vjesnik
slavi svoju stogodišnjicu, a tijekom stotinu
godina izlaţenja E. Marinović je tek
deseti - jubilarni glavni urednik, koji postaje i
prvim urednikom "Lovaĉkog vjesnika" u
neovisnoj Hrvatskoj.
Već spominjani autori - Lazar Raić, Otto Rohr
(prvi profesor lovstva na Veterinarskom fakultetu
u Zagrebu), Bogdan Stopar, Mirjana Šilobod i
Tihomir Kovaĉević, uz pomoć prof. dr. Albert
Starzyka (predsjednika Društva za gajenje lova i
ribarstva) te ing. Stjepana Darabuša 1975. godine
izdaju priruĉnik pod nazivom "Uvod u lovstvo".
Ovaj priruĉnik doţivio je pet izdanja (posljednje
1990. godine), a nakon toga 1996. ing. Stjepan
Darabuš i prof. Ivica Z. Jakelić izdaju "Osnove
lovstva", priruĉnik kojim se još uvijek sluţi
najveći broj zainteresiranih za lovnu zoologiju.
Knjiga "Lovstvo" u kojoj se kao suradnici
pojavljuju mnogobrojni autori (34 struĉnjaka iz
razliĉitih podruĉja), a ĉiji glavni urednik je prof.
Zvonko Mustapić, predstavljena je javnosti u ljeto
2004. godine. Vrlo obimna graĊa obuhvaća 597
stranica teksta, a poglavlje "Razvrstavanje i
prirodoslovlje divljaĉi" zauzima 221 stranicu.
Bogato ilustrirani priruĉnik koji na jednom mjestu
objedinjuje sve relevantne teme i struĉnjake,
svakako će tijekom godina zauzeti znaĉajno mjesto
u struĉnoj literaturi.
 istemska podjela svih vrsta divljaĉi
S moţe se izvesti po nekoliko osnova,
odnosno na osnovu struĉnog, zakonskog i
znanstvenog pristupa.
Struĉna - lovnogospodarska podjela temelji
se na lovnoj tradiciji, koja divljaĉ jednostavno
razvrstava prema tjelesnom pokrovu u dvije
velike grupacije, razlikujući pri tome dlakavu i
pernatu divljaĉ. Ovakva podjela uvrijeţena je u
predstavljanju lovne zoologije, gdje se brojne
porodice divljaĉi grupiraju prema spomenutom
modelu.
Zakonska podjela, kao što joj samo ime kaţe,
razvrstava divljaĉ sukladno aktualnom lovnom
zakonodavstvu Republike Hrvatske. Ona se
takoĊer temelji na povijesnom nasljeĊu, no bitno
se razlikuje od struĉne lovaĉke podjele. Zakon o
lovstvu (ZOL-NN 140/05) dijeli divljaĉ prema
veliĉini tijela u dvije osnovne skupine - krupnu i
sitnu, u koje mogu pripadati i predstavnici
dlakave i pernate divljaĉi. Tako primjerice u
sitnu divljaĉ pripadaju sve poljske koke, ali i
porodica kuna. S druge strane pak u skupinu
krupne divljaĉi, sve do izmjena Pravilnika o
zaštiti pojedinih vrsta ptica (NN 43/95), ubrajao
se i tetrijeb gluhan kao najveća šumska koka.
Stoga pri ovoj podjeli valja voditi raĉuna o
ĉinjenici da je divljaĉ zapravo izrazito zakonska
kategorija, jer ZOL definira divljaĉ kao
“zakonom odreĊene ţivotinjske vrste koje
slobodno ţive u prirodi, na površinama
namijenjenim za intenzivni uzgoj divljaĉi ili za
njezin uzgoj i razmnoţavanje”. Dakle, sve
ţivotinje koje slobodno ţive u prirodi, odnosno u
našim lovištima ne ubrajaju se u divljaĉ, već
divljaĉi smatramo samo one ţivotinjske vrste
koje su izriĉito navedene u Zakonu o lovstvu kao
takve. Dakako da zakonodavstvo podlijeţe
odreĊenoj dinamici promjena putem Dopuna i
Izmjena Zakona te verifikacije pojedinih
Pravilnika (npr. Pravilnik o lovostaji).
Zakonodavac se pri tome ravna prema lovnoj
tradiciji (te stoga pojedine vrste nikada neće biti
divljaĉ), posebnim interesima u zaštiti pojedinih
(ugroţenih) vrsta (koje postaju zaštićene vrste),
potrebama unosa novih (komercijalnih) vrsta u
lovišta (introdukcija ili reintrodukcija) itd. Kako
se i lovno zakonodavstvo temelji na tradiciji i
povijesti tako se ona ogleda i u zakonskoj podjeli
na krupnu i sitnu divljaĉ. Naime, povijesna je
podjela danas bez praktiĉnog znaĉaja, a za nju se
još moţe samo ponekad ĉuti kada se govori o
divljaĉi visokog i niskog lova. Ovakva podjela
datira iz feudalnog i apsolutistiĉkog razdoblja
kada je samo plemstvo i svećenstvo moglo loviti
krupnu i samim time plemenitu divljaĉ, dok je
seljacima, ako su uopće imali mogućnosti za lov,
pripadalo pravo lova na sitnu divljaĉ. Otuda i još
uvijek prisutni pridjev plemenita koji se koristi u
opisivanju krupne divljaĉi.
Znanstvena podjela razvrstava divljaĉ prema
prirodoslovlju i zoološkoj klasifikaciji. Zoologija
kao grana znanosti koja se bavi prouĉavanjem
ţivotinjskih vrsta, podrţava podjelu ţivotinjskog
carstva (Regnum Animalium) na koljena {Phylum),
razrede (Classis), redove {Ordo), porodice
{Familia), rodove {Genus) i vrste {Species). Kao
što je već u uvodu spomenuto Carl Linne je
godine 1758. prvi puta predloţio klasifikaciju
svih ţivotinjskih vrsta na osnovu dvodijelnog
nazivlja. Zahvaljujući Linneu i njegovom djelu
Systema naturae dvodijelni, odnosno binomni
sistem razvrstavanja ţivih organizama u
mnogome je olakšao klasifikaciju ţivotinjskih
vrsta. Kako se grupa srodnih organizama na
odreĊenoj razini sistema klasifikacije u
latinskom jeziku naziva taxon (grĉki taxis), tako
je i grana biologije koja se bavi klasifikacijom
ţivih organizama dobila ime Taksonomija.
Znanstvenici koji se bave taksonomskim
istraţivanjima posjeduju i odreĊenu "detektivsku
crtu", jer u svom radu moraju na osnovu tragova
koje pojedina ţivotinja ostavlja u svom staništu,
kao i na osnovu njena ponašanja te ţivotnih

navika odabrati prikladno znanstveno ime
identificirane vrste. To ponekada nije niti malo
jednostavan zadatak, no da bi izbjegli nesporazume,
taksonomisti cijelog svijeta su se dogovorili da isto
znanstveno ime za dvije razliĉite ţivotinjske vrste ne
moţe postojati. Kod ovog pravila nema izuzetaka, a
pošto se u znanstvenom svijetu koristi latinski kao
sluţbeni jezik, tako je i jeziĉna barijera izbjegnuta.
Istovremeno je korište-
njem latinskog nazivlja sprijeĉeno favoriziranje bilo
kojeg svjetskog jezika, a pošto su znanstvena imena
za sve ţivuće organizme ista kako u Australiji, tako
i u Americi, Europi ili Aziji, primjena binomnog
modela ţivotinjske sistematike omogućila je
preciznu klasifikaciju ţivotinjskih vrsta te uspješnu
komunikaciju znanstvenika sa svih kontinenata.
 Za dio zoologije koji izuĉava sistematiku i
prirodoslovlje naše divljaĉi najvaţniji su
razredi Sisavaca (Mammalia) i Ptica (Aves), jer
se sva divljaĉ koja obitava na prostorima naše
zemlje ubraja u ta dva razreda. Sabor je
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o
lovu (NN, 26/99) donio novi (korigirani) popis
divljaĉi na osnovu kojeg se provodilo lovno
gospodarenje. Prema spomenutom Zakonu kao
i prema posljednjem usvojenom tj. aktuelnom
Zakonu o lovstvu (NN 140/05.) na teritoriju
Republike Hrvatske se u krupnu divljaĉ ubraja
osam vrsta divljih ţivotinja, dok je u sitnu
divljaĉ ubrojeno 36 vrsta. Zakonska podjela
odstupa od struĉne i znanstvene, no kako po
novoj klasifikaciji u krupnu divljaĉ spadaju
samo ĉetveronošci prekriveni dlakom, moţemo
reći da skupinu krupne divljaĉi predstavljaju
iskljuĉivo vrste iz razreda Sisavaca. Sva
pernata divljaĉ spada u skupinu sitne divljaĉi,
iz ĉega proizlazi da sve vrste iz razreda Ptica
(Aves) spadaju u sitnu divljaĉ. Izraţeno u
brojkama to znaĉi da na teritoriju Republike
Hrvatske prema trenutno vaţećim zakonima
skupinu
sitne divljaĉi ĉini 13 vrsta dlakave divljaĉi
(sisavci) i 23 vrste pernate divljaĉi (ptice).
Primjeri sistemske podjele ţivotinja na
osnovu znanstvenog razvrstavanja dati su u
tablicama. Kako se u ovom sluĉaju radi o
zoološkom praćenju pojedinih vrsta divljih
ţivotinja, tako granu znanosti koja se bavi
istraţivanjem taksonomije i prirodoslovlja
divljaĉi nazivamo lovnom zoologijom. Znaĉi,
lovna zoologija je znanost o divljim ţivotinjama,
koje su po Zakonu o lovstvu (ZOL) imenovane
kao divljaĉ.
U tekstu koji slijedi nalaze se pobrojene i
opisane sve vrste koje spadaju u divljaĉ, pa Ĉak
i neke vrste koje nisu divljaĉ. Naime te
ţivotinjske vrste ili su tek nedugo proglašene
zakonom zaštićenim vrstama ili su na našim
prostorima tradicijski predstavljale vrijednu
lovinu, a danas su predmet zaštite i/ili
reintrodukcije. Bez obzira na zakonsku
pripadnost, poznavanje ovih ţivotinjskih vrsta
vrijedan je ĉimbenik u planskoj zaštiti prirodnih
staništa, pa ga stoga smatramo znaĉajnim kako
za zaštitare tako i za lovne struĉnjake.
JELENI - CERVIDAE
Za porodicu jelena (Cervidae) postoje
zajedniĉke karakteristike koje je potrebno
napomenuti. Osnovna karakteristika po kojoj ih
razlikujemo od sliĉne im porodice goveda nalazi
se u graĊi i rastu rogova. Pripadnici porodice
jelena (uglavnom muţjaci) na glavi nose
rogovlje koje je po svom sastavu i graĊi koštano
tkivo a izrasta i odbacuje se u godišnjem
pravilnom ciklusu koji se naziva ciklus rasta
roga. Obzirom na takvu graĊu rogovlja, a za
razliku od šupljoroţaca sve pripadnike porodice
jelena nazivamo punorošcima. Rogovi jelena su
u stvari produţenja ĉeone kosti pa time i
sastavni dio kostura tijela. Ova osobitost
porodice jelena istiĉe se kao njena najznaĉajnija
karakteristika.
Prema specifiĉnoj graĊi kostiju prednjih
nogu ţivotinjske vrste iz porodice jelena
moţemo podijeliti u dvije velike skupine.
Ovakvu podjelu osmislio je engleski zoolog
Broocke, koji je temeljem osteoloških
razliĉitosti u graĊi metakarpalnih kostiju,
podijelio porodicu jelena na dvije podporodice:
1. prave jelene (Plesiometacarpalia)
2. neprave jelene (Telemetacarpalia)
Potporodica pravih jelena odnosno
Plesiometacarpalia dobila je ovaj naziv zbog
zadrţanih gornjih i donjih dijelova druge i pete
metakarpalne kosti. Tijekom
Druga i peta mekarpalna kost kod: a) pravih i b) nepravih jelena.
filogenetskog razvoja parnoprstaša (papkara)
reducirao se broj prstiju sa istovremenim
produţivanjem treće i ĉetvrte metakarpalne kosti,
doĉim su od druge i pete ostali samo rudimentarni
ostaci u epifiznim dijelovima (i proksimalna i
distalna epifiza).
Kod Telemetacarpalia, odnosno nepravih
jelena, uz središnje dijafize druge i pete kosti
nedostaju i proksimalne epifize, odnosno prisutne
su samo di stalne epifize tih kostiju.
U prave jelene pripadaju: europski obiĉni
jelen (Cervus elaphus L.), jelen lopatar (Dama
dama L.), aksis (Axis axis L.), wapiti
jelen (Cervus canadensis), kineski vodeni jelen malih prasisavaca iz podruĉja eocena (55 miliona
(Hydropotes inermis), los (Alces alces godina p.K.) došlo je do formiranja vrsta koje
L). poznajemo danas.
U neprave jelene spadaju: srna
(Capreolus capreolus L.) i ameriĉke porodice
jelena i sobova: irvas (Rangifer tarandus),
bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus), masama
jelen (Mazama americana Erxleben 1777), pudu
(Pudu pudu Molina 1782), andski (Hippocamelus
Leuckart 1816) i moĉvarni jelen (Cervus duvauceli
Cuvier 1823).
Treba napomenuti da su kineski vodeni jelen i
los dva izuzetka, jer iako su po graĊi nogu
telemetacarpalia, Meunijer je dokazao da su po
graĊi lubanje puno sliĉniji pravim jelenima.

Evolucijski razvoj jelena

U povoljnim klimatskim uvjetima tercijara
(prije 50 do 60 milijuna godina) biljni svijet se
brzo razvijao, ostvarujući ujedno pretpostavku
brzog razvoja sisavaca. Stoga je kod dvopapkara
došlo do ubrzanja evolucijskog razgranavanja i
nastanka novih vrsta i podvrsta.
U oligocenu (prije 35 mil. godina) klima je
bila izrazito hladna, dok je u pliocenu (pred 10
mil. godina) srednja temperatura bila oko 15°C.
Tjelesna masa sisavaca se povećavala, odnosno
prilagoĊavala hladnijem podneblju te
nastupajućem ledenom dobu. Prvi prapapkari
pojavili su se u kredi (pred 100 mil. godina), po
jednom evolucijskom slijedu teţili su ka
paraksoniji (dvopapkari), dok su po drugoj teţili
ka meskasoniji (kopitari). Već u paleocenu i
eocenu pojavljuju se prvi papkari, koji su bili,
svejedi i od kojih je vjerojatno potekla podjela na Rogo vije: 1. Megaloceros gigant eus, 2. Eucladoceros senesenzis, 3.
jelene (cervide) i šupljorošce (bovide). Eucladocero sedgwickif 4. Cervalces scotti, 5. Megaceros solilhacus.

Pod utjecajem raznih ĉimbenika, prvenstveno

klimatskih i reljefnih promjena, mutacijama i
Preteĉe današnjih jelena datiramo u oligocenu
stalnim prilagodbama po principu preţivljavanja
u obliku malih vodenih mošusnih jelena. To su bile
najboljih i najsposobnijih, kroz milione godina od
male sitne, okretne ţivotinje koje su se provlaĉile
kroz nadasve guste i neprohodne guštare. Nisu
imali rogove, ali su imali lubanju tipiĉne graĊe za
cervide s zubalom u kojem su bili izrazito dugi
oĉnjaci tzv. oĉnjaci-deraĉi. Imali su ţuĉni mjehur,
a prebivali su u šumskim
moĉvarama središnje Europe i Azije. Patuljasti
mošusi vode podrijetlo od pleocenskih i eocenskih
ţivotinja, prasisavaca s zubalom za ţderanje
insekata i predpapkara s pet šiljastih prstiju. Kod
njih je vjerojatno nastupila promjena u prehrani
koja je uvjetovala kasniju podjelu ţivotinja na
ţivotinje s punim, masivnim rogovima - punorošce
i na šupljorošce.
U miocenu (prije 20 - 25 mil. godina) javljaju
se jeleni s prvim rogovima, po izgledu šiljkani i
vilaši. To su bile ţivotinje u tipu današnjeg jelena
muntjaka s dugaĉkim ĉeonim roţištima i
razvijenim velikim zubima-deraĉima kao
stanovnici rubova gustog grmlja.
U pliocenu, tzv. "dobu sisavaca" (5 miliona
godina) kao završnom razdoblju tercijara, zubi
oĉnjaci-deraĉi polako nazaduju, tada se javljaju
jeleni sa vilaškim rogovima u tipu crvenog jelena
Cervus variabilis, te jeleni sa tri paroška u tipu
kineskog jelena za kojeg se smatra daje bio
poĉetak grane unutar koje se razvio i jelen lopatar.
Te sumnje potvrĊuju i fosilni ostaci jelena Dama
sericus iz kasnog pliocena, naĊeni na podruĉju
današnje Kine, dakle izvan granica koje su
prirodno boravište jelena lopatara danas.
U pleistocenu (2 miliona godina p.K.) koje su
obiljeţile velike klimatske promjene u obliku
ĉetiri ledena doba s interglacijalnim razdobljima,
pojavljuju se vrste koji su uvelike sliĉne
današnjem jelenu lopataru. Po fosilnim ostacima iz
toga doba iz mjesta Clacton-on-sea u Engleskoj
(Dama clactoniana), te spilje Somme kraj mjesta
Abbeville u Francuskoj (Dama somoniensis) ali i
po drugim podruĉjima Europe vidi se daje razlika
s današnjim jelenom lopatarom izraţena samo u
proporcijama. Po fosilima se vidi da su ondašnji
primjerci bili veći od današnjih. Sliĉno je i sa
obiĉnim jelenom gdje primjerice vrste koje
prethode današnjem obiĉnom jelenu, poput Cervus
megacerus i Cervus secdwicki, iz doba
pleistocena karakterizira orijaški skelet i rogovi
(raspona i do 3 metra, teški i do 40
kg).
Podrijetlo smeće divljaĉi takoĊer je
datirano u oligocen. U to doba su velike
predjele Europe i Azije prekrivale tropske i
moĉvarne šume. Kako se u miocenu
temperature sniţavaju, mijenjaju se i biljne
zajednice. Ţivotni prostor proširuje se s
travnjacima te se razvijaju vrste koje obitavaju u
takvom podruĉju. Njihova karakteristika bile su
snaţne zadnje noge, koje su im omogućavale da
dugim skokovima brzo naĊu zaštitu u grmlju. Na
kratkim razdaljinama bile su izuzetno brze. Glava
je naspram tijela bila relativno nisko smještena Što
je predstavljalo prilagodbu ţivotu u grmlju i travi.
Današnji izgled smeće divljaĉi najvećim dijelom je
definiran u miocenu (prije 24 mil. godina). Na
poĉetku ledenog doba u Europi je ţivjela i velika
srna (Capreolus priscus), ĉiji ostaci su pronaĊeni u
slojevima tla tog doba. U sjevernim podruĉjima
Europe i danas obitava tzv. sjeverna ili sibirska
srna (Capreolus pygargus) koja ima izrazite tjelesne
odlike i masu do 40 kg. Prema Schäfern (1973.) je
manja, sada potpuno ista europska srna izmeĊu oba
ledena doba (prije 550.000 godina) ţivjela na
Britanskom
otoĉju. U Španjolskoj, Portugalu i juţnoj
Francuskoj pojavila se tek prije 200.000 godina. Sa
promjenom podneblja u pleistocenu,
srednjeeuropska srna potpuno nestaje iz brojnih
podruĉja i prema nekim izvorima preţivljava samo
na Kavkazu i juţnom Uralu. Ponovnim porastom
temperatura i širenjem šuma, širi se i smeća
divljaĉ. Datiranje iskopina srnećih ostataka u
Austrijskoj Štajerskoj seţe 150.000 godina unazad.
Iskopine smeće divljaĉi 50.000 godina unatrag
(zadnje meĊuledeno doba) pokazuju tjelesnu graĊu
kao sadašnja smeća divljaĉ.
JELEN OBIĈNI

Rasprostranjenost jelena u Hrvatskoj.

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji, utemeljenoj na
povijesnom nasljeĊu jelen obiĉni spada u divljaĉ
visokog lova. Po tjelesnom pokrovu ubrajamo ih
u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu (2005.) u
krupnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. Pripadnik
Rasprostranjenost
Po zemljopisnoj rasprostranjenosti ovu
divljaĉ u Europi najĉešće nalazimo u šumskim
kompleksima većih vodotoka - Dunav, Sava,
Drava te brdskim i planinskim V

je naše autohtone divljaĉi. Prema zoološkoj šumama MaĊarske, Rumunjske, Ĉeške,

taksonomiji jelen obiĉni (Cervus elaphus L.) Slovaĉke, Hrvatske, Slovenije, Njemaĉke,
spada u koljeno svitkovci (Chordata) potkoljeno Austrije, a u manjem broju i u Poljskoj,
kralješnjaci (Vertebrata), razred sisavci Europskom dijelu Rusije, Norveškoj,
(Mammalia), podrazred plodvaši (Placentalia),
red parnoprstaši (Artiodactyla), podred
preţivaĉi (Ruminantia), porodica jeleni
(Cervidae), potporodica pravi jeleni (Cervinae),
rod jelen (Cervus) i vrstu jelen obiĉni (Cervus
elaphus L.).

Nazivlje
Muţjaka nazivamo jelen, ţenku košuta, a
mlado oba spola od teljenja do konca oţujka
druge kalendarske godine (završetak lovno
gospodarske godine u kojoj su se ţenke telile)
tele ili jelenĉe. Nakon tog perioda mlade ţenke
do prvog teljenja nazivamo košutice, a muţjake
do ĉišćenja prvih rogova (druga godina ţivota)
jelenĉić.
Koštani sustav i raspored unutarnjih organa jelena.
Švedskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Danskoj. Vrlo
su brojni u Hrvatskoj na podruĉju Baranje i
Slavonije te Gorskog Kotara. Brojniju populaciju
nalazimo u Vojvodini i u Sloveniji. Dakle od
poplavnih nizina velikih rijeka do granice šuma u
Alpama.

Izgled i graĊa tijela

Prilikom opisa ove divljaĉi uoĉavamo skladan,
plemenit i snaţan oblik tijela. Jeleni su viši u
grebenu nego u kriţima, što u kombinaciji sa
visokim i snaţnim nogama predstavlja graĊu
primjerenu dugom i ustrajnom trĉanju. Oblik
rogovlja i njihova veliĉina ukazuju na prilagodbu Košuta u ljetnoj dlaci.

za kretanje na otvorenim prostorima pa time i

neprilagoĊenost za kretanje po terenima sa gustom
vegetacijom.
Duljina tijela iznosi 225-275 cm, visina u
grebenu 120-150 cm. Rep je dug 20-25 cm.
Tjelesna masa odraslih muţjaka kreće se od
Specifiĉnost anatomske graĊe je da ova vrsta
nema ţuĉni mjehur. Boja dlake od proljeća do
jeseni je rĊasto crvena, a po trbuhu bjelkasta.
Zimska dlaka je dulja, gušća, tamno smeĊe do
smeĊe-sive boje. Zadnjica je bjelkasta do ţuto
crvena i obrubljena tamno smeĊom, duljom
dlakom. Muţjak je po vratu obrastao duljom
dlakom koju nazivamo griva, a koju ţenke
nemaju.

Jelen u ljetnoj dlaci. Jelen i košute u zimskoj dlaci.

125 do 300 kg, a košuta od 70 do 130 kg. Snaţna Jelen nosi rogove, a košuta samo iznimno.
graĊa mišića i tetiva omogućava im brzi bijeg te Oba spola ispod oka imaju duboku udubinu-
skok i do 12 m (nije pravilo) u duljinu i 3,5 m u suzište.
visinu. Kreće se korakom, kasom ili trkom.
 forma rogovlja tj. bogatija parošcima. Ciklus rasta
rogovlja odvija se u 4 faze: rast, okoštavnje,
skidanje ĉupe (specifiĉna koţa koja pokriva rog
tijekom njegova rasta) te odbacivanje roga. Ovo je
pravilan ciklus i odvija se svake godine tijekom
ţivota jelena. Jelenski rog sastoji se od grane koja
na svojoj bazi ima vijenac, zatim od paroţaka koje
razlikujemo po poloţaju obliku i nazivu te od
krune (ne svaki) koja predstavlja skup (tri ili više)
paroţaka na vrhu roga. Obzirom je to rogovlje
graĊeno od koštanog tkiva i nema šupljinu (kao u
porodice goveda) to jelenske vrste nazivamo
«punorošci».

Jelensko rogovlje.

Jelenski rog kao oznaka vrste i spola u

odraslih zrelih jelena predstavlja razgranatu
koštanu formu koja je specifiĉna za svaku vrstu i
podvrstu jelena. U svom razvoju i rastu slijedi
odreĊenu dinamiku i zakonitosti koji su (manje ili
više) u usklaĊeni s dobi ţivotinje. To znaĉi da će
Raspored pojedinih vrsta zuba u jednoj polovici mandibule (I
sa svakim novim ciklusom rasta roga nastajati incisivi, C canini, P premolari, M molari).
razgranatija
Zubna formula glasi I O/4, C 1/O, P 3/3, M
3/3 dakle ukupno 34 zuba. U razvoju zubala
sudjeluju 22 mlijeĉna zuba. Pri tome valja znati
da kutnjaci nemaju mlijeĉne prethodnike. Izmjena
mlijeĉnih zubi završava izmeĊu 30 i 34 mjeseca
starosti.

U mliječnom zubalu (A) treći predkutnjak je trodjelan, a u

Skidanje čupe u jelena. stalnom (B) ie dvodielan.

Jedna od karakteristika jelena običnog je potreba za
kaljuţanjem.
Mirisne ţlijezde
Muţjaci imaju mirisne ţlijezde na korijenu
repa, ţenke na ĉelu, a oba spola imaju mirisno
mjesto na vanjskoj strani skoĉnog zgloba.
Osjetila
Sva osjetila jelena su odliĉno razvijena.
Unatoĉ ĉinjenici da je graĊa oka astigmatiĉna,
ova divljaĉ razlikuje predmete u okolini puno
bolje nego srne.
Prema ponašanju su to ţivotinja sumraka, ali
znaju biti aktivne i u vrijeme sunĉane svjetlosti
ukoliko nema uznemiravanja u staništu. Duljina
trajanja osvjetljenja i intenzitet sunĉeve
svjetlosti djeluju na aktivnost jelena. Ako je
svijetlost slabija i trajanje kraće, jeleni su
dnevno aktivniji, dok su suprotnim uvjetima
aktivniji u noćne sate.
U ponašanju je primjetan jaki socijalni
nagon, tako da košute gotovo cijele godine ţive
u krdima, dok muţjaci ipak oĉituju distancijalni
tip ponašanja. To znaĉi da unutar krda paţljivo
odrţavaju meĊusobni razmak i u pravilu se
nikada ne dodiruju. Zapravo stariji muţjaci
izbjegavaju ţivot u
većim krdima te su osim socijalnom razdaljinom
odijeljeni još i tzv. grupnom razdaljinom. Kod
jelena obiĉnih razlikujemo dva tipa krda, jedno
je ĉvrsto krdo košuta sa teladi i 1-2 godišnjim
jelenima, a drugi tip su slabije povezana krda u
kojima su zastupljeni jeleni raznih starosti. Posve
stari muţjaci ţive osamljeno.
Jeleni su prilagodljivi uvjetima staništa, tako
da nastavaju i razmjerno malene prostore,
premda im je migracija jedna od osnovnih
karakteristika.
Naime, ovoj divljaĉi je duboko usaĊen nagon
sezonskog seljenja, pri ĉemu se ljeti upućuju u
više predjele, a zimi u niţe. Danas je ova
migratoma komponenta znatno slabije izraţena
za razliku od nekad kada su to ĉinili duţ tokova
velikih rijeka (glavni putovi selidbe).
Smanjivanje migracija je razumljivo s obzirom
na širenje ljudskih naselja i intenzifikaciju
prometa i poljoprivrede. Osim zbog zadovoljenja
potreba za hranom, jeleni se sele i iz potrebe za
parenjem. Tako primjerice maĊarski jeleni ulaze
u Baranju tijekom rike i suprotno.
Jeleni se glasaju rikom - riĉu, a u opasnosti i
dubokim baukanjem. Ţenke se za parenja javljaju
sa "ah" i "ang", dok ranjena košuta ispušta kratki
glas sliĉan rikanju.
Krdo košuta.
 Borba jelena na rikališu.
Obzirom da ţive u mnogoţenstvu, parenje
predstavlja napor koji uz već spomenute
borbe i ne uzimanje hrane moţe dovesti do
takve iscrpljenosti muţjaka da tijekom zime
U vrijeme parenja bojovnik mora stalno braniti
svoj harem od nasrtaja drugih jelena. i ugibaju. Posebice ukoliko je rijeĉ o jakoj
zimi i minimalnoj intervenciji lovaca.
Hranu traţe u 5-7 navrata tijekom 24 sata i za Spolni omjer u prirodi je 1:1. Košuta nosi
to u prosjeku potroše 7-10 sati. U ishrani 33-34 tjedna te se pred porod izdvoji od
jelenske divljaĉi razlikujemo slijedeće kategorije krda u potrazi za mirnim i sigurnim
hrane: mekanu, ţilavu, tvrdu i balastne tvari. mjestom. U svibnju ili lipnju na svijet dolazi
Osim vode za piće trebaju vodu i za kaljuţanje jedno ili rjeĊe dvoje mladih. Porod košute
te sol. nazivamo teljenjem. Ponekad jedno tele
U uzgoju, broj jakih jelena ne smije prelaziti
3% ukupnog fonda. Radi odrţavanja prikladne
starosne strukture mora se godišnje odstrijeliti
65% muških grla u starosti od 1 do 3 god. U
Njemaĉkoj je primjerice odstrjel starosne
kategorije od 1 do 2 god. 32%, a kategorije od
3do 10 god. 66%. Udio starijih grla u dobi od 11
i više godina je 2%.

Razmnoţavanje
Parenje jelena u nizinskim staništima
odigrava se u 8. i 9. mjesecu, a u planinama u 9.
i 10. mjesecu. Tek u sezoni parenja jeleni se
pribliţavaju košutama. Tada muţjaci dolaze na
"rikališta", tradicionalna mjesta na kojima se
vode meĊusobne borbe za pravo parenja.
Rikališta su u pravilu ĉistine unutar šume ili
neke livade na kojima jeleni već kroz ĉitav niz
generacija riĉu. Tijekom sezone parenja muţjaci
posvećuju malu pozornost prehrani, tako da
mogu izgubiti i do 30 kg na tjelesnoj masi.
Košuta s teletom.
ugine još kao zametak ili nešto kasnije tijekom
gravidnosti. Masa novoroĊenog teleta je od 7 do
12 kg. Košuta ima 4 sise. Po porodu tele ostaje
skriveno u travi, a krdu se pridruţuje tek kad
dostatno ojaĉa da moţe slijediti majku. Telad
naime nema razvijene mirisne ţlijezde i
prikrivena u travi je najbolje zaštićena od
prirodnih neprijatelja. Tele se osamostali sa 9-11
mjeseci. Spolna zrelost nastupa najranije sa 16
mjeseci.
Bolesti i neprijatelji Oboljevaju preteţito
od parazitamih bolesti, a u našem podneblju to su
koţni štrk, metiljavost te helmintoze. Zarazne
bolesti većinom prolaze neopaţeno tako da za
neke zoonoze mogu biti vektori (borelioza).
Od neprijatelja valja prvenstveno navesti vuka
i risa posebice za zima bogatih snijegom koji
oteţava kretanje jelena, iznimno medvjeda. Nejaka
telad podloţna je i drugim predatorima.

Ţivotni vijek
V

Ţivotni vijek jelena je 15-20 godina iznimno

25. Rast jelena završava sa 8-9 godina, a košute
sa 3-4 godine.

I. Tragovi: a) jelena u hodu, b) košute u hodu. 2. Otisak papaka: a) prednje i b) straţnje noge. 3. Izgled izmeta.
 JELEN LOPATAR
Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji, utemeljenoj na
povijesnom nasljeĊu lopatari spadaju u divljaĉ
visokog lova. Po tjelesnom pokrovu ubrajamo ih
u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu (2005.) u
krupnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. Nije
autohtona divljaĉ. Prema zoološkoj taksonomiji
jelen lopatar (Dama dama L.) spada u koljeno
svitkovci (Chordata), potkoljeno kralješnjaci
(Vertebrata), razred sisavci (Mammalia),
podrazred plodvaši (Placentalia), red
parnoprstaši (Artiodactyla), podred
preţivaĉi (Ruminantia), porodica jeleni
(Cervidae), potporodica pravi jeleni {Cervinae),
rod lopatari (Dama) i vrstu jelen lopatar (Dama
dama L.).
Jelen lopatar dolazi u dvije podvrste. Na
našem podruĉju i u ostataku Europe prisutan je
tzv. europski jelen lopatar (Dama dama dama), a
na podruĉju Male Azije obitava perzijski jelen
lopatar (Dama dama mesopotamica). Razlike
izmeĊu ove dvije podvrste su malene, odnosno
perzijski je lopatar nešto veći te mu plosnatost
rogovlja poĉinje bliţe bazi roga. Pripadnost istoj
vrsti pokazuje i ĉinjenica da meĊusobnim
parenjem daju plodne potomke.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo lopatar, lanjac ili
šarenjak, a ţenku košuta. Mlado oba spola do
konca oţujka druge kalendarske godine
(završetak lovno gospodarske godine u kojoj su
se ţenke telile) tele ili jelenĉe. Nakon tog perioda
mlade ţenke do prvog teljenja nazivamo
košutice, a muţjake do ĉišćenja prvih rogova
jelenĉić (druga godina ţivota).
Po jakosti rogova muţjake nazivamo slabim,
srednjim, dobrim ili jakim lopatarom. Mlado je
jelenĉe ili tele.
Rasprostranjenost
Domovina jelena lopatara je Mala Azija,
odnosno Istoĉno Sredozemlje, gdje je i nastanjen
kao autohtona vrsta. Prije više stoljeća
dopremljen je iz krajeva Sredozemnog mora u
zemlje Srednje i Sjeverne Europe. Budući da
treba mali ţivotni prostor, po dolasku u Europu
se prvenstveno uzgajao u ograĊenim lovištima
veleposjednika. Danas ga u slobodnim lovištima
kao i u ograĊenim prostorima ima po cijeloj
Europi, a ponajviše u Njemaĉkoj, Ĉeškoj,
Slovaĉkoj, Velikoj Britaniji,
Danskoj i MaĊarskoj. Smatra se da su
najkvalitetniji lopatari upravo u MaĊarskoj.
Lopatare nalazimo i u pojedinim dijelovima
Sjeverne i Juţne Amerike, te u Juţnoj Africi. U
Hrvatskoj ga ima u Kunjevcima kraj Vinkovaca
(jedna od prvih slobodnih populacija u našoj
domovini). Za razliku od takvog tipa uzgoja, u
Hrvatskoj Dubici, Iloku i Kutjevu postoje uzgoji
u ograĊenim prostorima. Konaĉno, na Brijunima,
Malom Lošinju, Istri i nekoliko drugih otoka u
Dalmaciji i Hrvatskom primorju postoje manje
populacije jelena lopatara koje se ne uzgajaju u
gospodarske svrhe. Danas se lopatari nalaze u
većini gaterskih uzgoja diljem Republike
Hrvatske te u većini objekata takozvanog
seoskog turizma. Iako je ekonomska perspektiva
uzgoja obzirom na iskoristivost mesa, koţe i
rogova te zbog drugih komparativnih prednosti Košuta s teletom u ljetnoj dlaci.
velika, u Hrvatskoj još nije zaţivio farmski uzgoj
lopatara. jelena prije i poslije rike moţe varirati i
nekoliko desetaka kg.). Ţenka je znatno lakša i
Izgled i graĊa tijela mase je od 30 do 60 kg. Sinonimi lanjac i
Jelen lopatar je po svojim dimenzijama šarenjak potjeĉu od pojave da uz osnovnu boju
znatno manji od obiĉnog jelena. Visina u grebenu dlake koja je ljeti crvenkasto smeĊa s tamnom
iznosi mu do 110 cm, duţina tijela prugom po leĊima, po tijelu ima i jasno vidljive
bijele toĉke poredane duţ hrpta i po rebrima,
dok su trbuh, unutarnja i donja strana nogu, rep
odozdo i zadnjica bjelkasti. Takve bijele pjege
ne pokazuju pravilnost u rasporedu. U krdu
lopatara nisu rijetke varijante sasvim bijele ili
pak sasvim crne boje (melanizirani

Košuta i lopatar u vrijeme izmjene zimske u ljetnu dlaku.

do 140 cm, a rep je dugaĉak 15-20 cm. Masa

muţjaka varira od 50 do 100 kg (masa pojedine
jedinke moţe jako varirati ovisno o dobu godine i
stanju ţivotinje npr. masa Lopatar u zimskoj dlaci.
tip). Zimi je dlaka jednoliĉno sivo smeĊa, po hrptu
tamnija, prema trbuhu svjetlija, a unutrašnja strana
nogu, rep odozdo i zadnjica su bijeli. Jedinke
kojima je ljetna dlaka tamno obojena, imaju
zimski pokrov još tamniji. Trbuh i unutarnji
dijelovi nogu su gotovo bijele boje. Duţ repa
nalazi se crna pruga, okruţena svjetlijom dlakom.
Zbog specifiĉnosti izgleda i boje dlaĉnog
pokrivaĉa nepomiĉnog jelena lopatara je iznimno
teško primjetiti u šumi. Muţjak nosi rogovlje koje
u svom donjem dijelu sliĉi rogu obiĉnog jelena,
dok se u gornjem dijelu, toĉnije od srednjeg
paroška, rog splosni i proširi u obliku lopate. Zbog
takvog oblika roga i dolazi naziv lopatar. Što se
rogovlja tiĉe vrijede svi navodi izneseni općenito o
rogovima kod obiĉnog jelena. Iznimka je jedino u
tome što rogovi imaju lopatasti oblik. Najdonji i
najdulji
Lopatar s razvijenim rogovljem na kojem je dobro izraţena
ostruga (strelica).
straţnji paroţak nazivamo "ostrugom".
Po obliku su rogovi prve godine šiljci, bez
paroţaka i sa vijencem. Drugi su nešto dulji, a
tek treći poprimaju oblik lopate. Teţina roga
moţe biti do 4 kg. Što je muţjak zreliji i jaĉi,
rogovi mu otpadaju ranije. Otpadanje i poĉetak
rasta mogu biti već u mjesecu travnju, da bi
skidali ĉupu u kolovozu, odnosno u rujnu imali
zrele i
oĉišćene rogove. Ţenke nemaju rogove. Muţjake
karakterizira i izraţeno grlište te veliki prepucij
koji zbog obraslosti velikim i dugim dlakama
nazivamo i ĉetka. Prepucij se u vrijeme tjeranja
izvrće i postaje tamnije pigmentiran. Zubna
formula I 0\4; P 3\3; M 3\3, što ukupno ĉini 32
zuba. Lanjac nema oĉnjaka na gornjoj ĉeljusti
(biseraka) kao obiĉni jelen.
Mirisne ţlijezde
Jelen lopatar ima nekoliko mirisnih ţlijezda,
odnosno specijaliziranih podruĉja koţe bogatih
raznim sekretomim ţlijezdanim stanicama.
Nalaze se u interdigitalnom podruĉju,
metatarzalnoj ţlijezdi i suborbitalnoj ţlijezdi,
koje dolaze kao parne ţlijezde u oba spola. Uz to
muţjaci imaju i mirisne ţlijezde u podruĉju
prepucija.
Postojanje ţlijezdane aktivnosti
meĊupapĉane regije (interdigitalne) već je dugo
poznato u jelena lopatara, tako da su u prošlosti
lopatare znali opisivati kao "divljaĉ sa znojnim
papkom". Ove solitarne ţlijezdice se nalaze u
koţi meĊupapĉanog prostora straţnjih nogu u
obliku fisure ili uskog dţepića. Sekret i intenzitet
mirisa ĉini se ostaju nepromijenjeni tijekom
cijele godine u oba spola. U novoroĊene teladi
ţlijezdice nisu aktivne, već njihovo luĉenje
poĉinje tek kada je tele staro dva do tri tjedna.
Na taj naĉin pomaţe da tele ostane bez mirisa na
poĉetku svoga ţivota. Na prednjim nogama na
sliĉnom mjestu postoji dţepić u koţi, ali nije
primjećeno luĉenje sekreta prepoznatljivog
mirisa.
 Poloţaj metatarzalne ţlijezde
makroskopski se lako primjeti izvana po
ĉetkastoj nakupini ĉvrstih dlaka, površine
40x40 mm, odmah ispod pete. Dlake su
dijelom prekrivene kremastim voštanim
sekretom koji u kombinaciji s urinom te pod
utjecajem mikrorganizama daje specifiĉni
miris. Sve skupa ĉini metatarzalni organ koji
ima veliku ulogu u mirisnoj komunikaciji
jelena lopatara. Histološki preparati ţlijezde
pokazuju veliku koliĉinu lojnih ţlijezda u
podruĉju kutisa koţe, ispod kojih se nalazi sloj
jako zavijenih znojnih ţlijezda (klupĉaste
ţlijezde). Tarzalna ĉetka dobro je uoĉljiva i u
tek roĊene teladi, ali ponovno, sekrecija
izostaje do 3. tjedna ţivota.
Ispod kuteva oba oka nalazi se dţepić u
koţi koji oznaĉava mjesto suborbitalne
mirisne ţlijezde. Ona se sastoji od lojnih i
znojnih ţlijezda koje u kombinaciji luĉe smeĊi
Sekret sliĉan vosku.
Za vrijeme rike jeleni imaju priliĉno
prodoran i poseban miris. Sliĉan miris moţe se
osjetiti i u udubinama što ih naprave straţnjim
nogama u zemlji i u koje potom uriniraju. Taj
miris ne postoji u mokraći jelena izvan sezone
parenja. Udio u tom specifiĉnom mirisu ima i
prepucijalna mirisna ţlijezda. Zadnjih 15 do
20 mm prepucija s unutrašnje strane je mjesto
gdje se nalaze brojne kratke papile na koţi.
Neko vrijeme prije rike dolazi do eventracije
prepucija. Papile koje se tada izvrnu prema
van povećavaju se, a i cijela sluznica tog dijela
prepucija postaje tamno pigmentirana. Ubrzo
poslije rike prepucij se vraća u prvobitno
stanje. U sluznici koja se ovako mijenja
tijekom sezone parenja postoje velike
tubularne ţlijezde znojnice i velike ţlijezde
lojnice sliĉne ţlijezdama u drugim dijelovima
tijela specijaliziranim za stvaranje mirisa.
Pretpostavlja se da zbog povišene razine
muških spolnih hormona, testosterona i
androgena dolazi do hipertrofije ovih ţlijezda i
da one imaju
veliku ulogu u stvaranju prepoznatljivog
mirisa kojim jelen lopatar tijekom rike
oznaĉava svoju dominantnost nad drugim
muţjacima.
Osjetila
Njuh je u lopatara kao i kod druge jelenske
divljaĉi iznimno dobro razvijen pa je tako uz
prikupljanje mirisnih informacija iz okoliša i
meĊusobna komunikacija mirisom takoĊer na
vrlo visokoj razini. Vid nije tako dobro
razvijen. Oĉi su smještene postrano na lubanji,
što uz horizontalne zjenice osigurava jelenima
priliĉno široko vidno polje. Usprkos tome, oĉi
su astigmatiĉne pa lopatari dobro vide samo
objekte u pokretu. Uši su visoko postavljene
na glavi u više manje vertikalnom poloţaju,
dvostruko su duţe nego šire. Uške se mogu
pomicati skupa ili neovisno, ĉak za 180
stupnjeva naprijed ili natrag, dok ostatak glave
miruje. To im omogućuje da ĉuju zvuk iz svih
smjerova, a da pri tome ne privuku paţnju na
sebe okrećući glavu.
Izgled vegetacije na Brijunima gdje se na površini od 3165 ha
nalazi populacija od oko 800 jedinki.
Ishrana
U ishrani je sliĉan obiĉnom jelenu, ali je
ipak donekle skromnijih zahtjeva. Hrani se
raznovrsnim biljkama i usjevima te moţe
nanijeti dosta štete na šumskim nasadima.
Potrebu za pitkom vodom moţe namiriti iz
manjih vodotoka (potoci, rukavci, jezera), iako
većinu potreba za tekućinom podmiruje
kroz hranu. Jeleni lopatari se hrane uglavnom
ispašom na pašnjacima na kojima borave u krdima.
Cesto znaju brstiti izbojke i pupoljke na drveću,
šikari i grmlju, brstiti mladice iznikle iz zemlje ili
panjeva odrezanih drveća. Zbog toga mogu poĉiniti
popriliĉnu štetu na biljnim zajednicama ukoliko im
broj nije usklaĊen s veliĉinom i uvjetima u staništu.
Primjer za takvo stanje je otok Badija kraj Korĉule
gdje je nekontroliran broj lopatara u kombinaciji s
nekontroliranom ilegalnom sjeĉom ugrozio
vegetaciju cmogoriĉne šume. Sastavni dio prehrane,
osobito na jesen, su i razni šumski
Jeleni lopatari često znaju brstiti izbojke i pupoljke na drveću, šikari i
grmlju.
plodovi poput ţira, bukvice, kestena, raznih bobica,
šumskog voća, gljiva i sl.
Jeleni lopatari obiĉno na pašu izlaze u zoru i u
sumrak, dok se preko dana povuku u šumu na
odmor i preţivanje. U staništima gdje ih nitko ne
uznemirava ili su naviknuti na ljudsku prisutnost
lopatari se hrane tijekom cijelog dana. U
suprotnom, na ispašu izlaze tek kad se uvjere da
nema nikakve opasnosti. Na primjećeni znak
opasnosti krdo se povlaĉi u šumu i to ne kasom već
ĉesto, što je karakteristiĉno za lopatara, u
skokovima pri ĉemu se sve ĉetiri noge nalaze
istodobno u zraku. Kada procjene da je opasnost
minula, lopatari se redovito brzo vraćaju na hranu.
Stanište
Već nam ĉinjenica da je jelen lopatar
mediteranskog porijekla govori da je i skromnijih
zahtjeva pri izboru hrane. Njemu odgovaraju
šumski predjeli s više šikara i pašnih površina.
Budući da je dosta nemiran, u predjelima gdje ţivi
više lopatara ne vole boraviti ostale krupne vrste
divljaĉi (srna i jeleni obiĉni). Ne kaljuţa se pa mu
nisu potrebni vodni tereni. Kompleksi šuma moraju
biti primjerene veliĉine, ali ne tako veliki kao za
obiĉnog jelena.
Naĉin ţivota
Jeleni lopatari drţe se u krdima koje ĉine
košute sa teladi te jednogodišnji jeleni, dok se
stariji muţjaci obiĉno drţe van krda. Oni se
pridruţuju krdu tek tijekom parenja. Jedino tada
jeleni lopatari pokazuju i znakove teritorijalnog
ponašanja. Krda su obiĉno manje veliĉine, ali u
raznim parkovima, ograĊenim lovištima ili
staništima manje površine (otoci) krda mogu
dosegnuti i broj od 70 jedinki. Migracije su
primijećene samo u sezoni parenja kada jaki
muţjaci protjeruju slabije koji tada u potrazi za
ţenkama odlaze na druge lokacije. Tijekom cijele
godine lopatari ţive u krdima malog radijusa

Krdo lopatara i karakterističan izgled potkresane vegetacije.
kretanja pa su prilično vjerni staništu. Za
uzgoj su dovoljne površine od 1000 do 2000
ha, ali bez uznemiravanja. Kreće se hodom,
kasom i skokom, pri čemu se istodobno
odrazi sa sve četiri noge te skače u vis i
naprijed. Jelen lanjac se nikada ne kaljuţa.
Po načinu ţivota, ponašanju, prehrani i
socijalnoj formaciji sličan je jelenu običnom.
U teritorijalnim zahtjevima je skromniji od
jelena običnog što ga čini prikladnijim i za
lošija staništa.
Razmnoţavanje
Sezona parenja za lopatare počinje u
rujnu, a vrhunac dostiţe sredinom listopada.
U našim staništima rika lopatara često
završava u studenom. Jeleni tijekom sezone
parenja mijenjaju svoje ponašanje, odeblja
im vrat, miješaju se sa košutama i zauzimaju
rikališta, odnosno mjesta gdje se okupljaju
Borba lopatara u vrijeme parenja.
košute s kojima će se pariti. Muţjaci
trljanjem glave (suborbitalna ţlijezda) i
rogovlja o granje te struganjem straţnjim
nogama po zemlji i uriniranjem na ta mjesta
označavaju svoju dominaciju nad drugim
jelenima kao i svoj socijalni i fiziološki
status. Pretpostavlja se da struganjem
straţnjih nogu jelen ispušta mirisnu oznaku
pritiskom na međupapčanu ţlijezdu. Taj
miris dodatno pojačavaju urinirajući na to
mjesto, pri čemu udio u mirisu potječe i od
prepucijalne ţlijezde. Na taj način ţenke u
estrusu mogu pronaći reproduktivno
najboljeg partnera.
Struganje tla nogama u jelena predstavlja
dakle način komunikacije među muţjacima,
ali i između spolova. Ovakvo ponašanje u
krdu prvenstveno je uvjetovano
hijerarhijskim poloţajem, utjecajem
testosterona i dobi ţivotinje. Stoga stariji i
dominantni muţjaci na taj način objavljuju
svoju dominaciju i agresivne namjere
drugim jelenima. Urin u strugotinama, bi
Lopatar za vrijeme rikanja.
mogao obzirom na sadrţaj metaboličkih košuta ostavlja mlade prikrivene u logi. Mlado
produkata imati ulogu oglašavanja moţe biti mase oko 15 ili nešto više kg.
psihološkog stanja ostalim rivalima. Dok za Slučajno pronađena telad u takvim
trljanje grana glavom, znanstvenici smatraju situacijama ne bi smijela biti dirana niti
da predstavlja ostavljanje informacija o premještana, u tome slučaju na njima zaostaje
postojanju i identitetu. ljudski miris. Lopatari spolno
U vrijeme parenja lopatari se ponašaju
slično kao i obični jeleni, ričući predvečer,
ujutro i noću (ponekad i danju). No, rika u
lopatara nije toliko snaţna i glasna, a samim
time niti atraktivna kao kod običnog jelena.
Privučene olfaktornim podraţajima i rikom
oko rikališta se skupljaju košute, ali i drugi
jeleni. U slučaju kada se sretnu jeleni
sličnog statusa moţe doći do borbe. Te
borbe obično ne rezultiraju teţim ozljedama,
ali je moguće da se dva jelena toliko
zapetljaju rogovima da se ne mogu
razdvojiti. Bez intervencije, oba grla ugibaju
od iscrpljenosti. U vrijeme rike jeleni ne
uzimaju dostatne količine hrane što u
kombinaciji s velikim naporima dovodi do Tele.
znatnijeg gubitka na tjelesnoj masi. To je
ujedno i glavni razlog za neprikladnost dozrijevaju sa dvije godine starosti.
lopatara za ţivot u planinskim lovištima.
Drugim riječima, kasni završetak sezone Ţivotni vijek
parenja ne ostavlja dovoljno vremena Kao i većina vrsta jelenske divljači i lopatar
iscrpljenim muţjacima da se pripreme za moţe u povoljnim okolnostima doţivjeti 17 pa
ulazak u tešku zimu, uslijed čega često i više godina, no to su ipak rijetke iznimke.
ugibaju.
Košute su gravidne 33 tjedna, odnosno Bolesti i neprijatelji
oko 7 i pol mjeseci, tako da teljenje pada Neprijatelji su mu isti kao i za jelena
običnog. Isto vrijedi i za bolesti, ali uz
krajem svibnja ili početkom lipnja. Košute u
napomenu daje ponešto otporniji na bolesti, u
pravilu tele jedno tele, svega 11% njih oteli
prvom redu parazitame.
blizance. Prva dva tjedna telad je preslaba
da prati majku pa kao i kod smeće divljači

1. Otisak papaka. 2. Izgled izmeta.

JELEN AKSIS
Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji jelen aksis pripada u
divljaĉ visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
krupnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. Nije naša
autohtona divljaĉ. Prema zoološkoj taksonomiji
jelen aksis (Russa axis L.; Axis axis H. Smith)
spada u koljeno svitkovaca (Chordata),
potkoljeno kralješnjaka (Vertebrata), razred
sisavaca (Mammalia), podrazred plodvaša
(Placentalia), red parnoprstaša
(Artiodactyla), podred preţivaĉa
(Ruminantia), porodicu jelena (Cervidae),
potporodicu pravi jeleni (Cervinae), i rod aksis.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo jelen, ţenku košuta, a
mlado oba spola do konca oţujka druge
kalendarske godine (završetak lovno gospodarske
godine u kojoj su se ţenke telile) tele ili jelenĉe.
Nakon tog perioda mlade ţenke do prvog teljenja
nazivamo košutice, a muţjaka do ĉišćenja prvih
rogova jelenĉić.
Rasprostranjenost
Domovina aksisa je Azija. Kao autohtonu
divljaĉ nalazimo ga u Pakistanu, Burmi,
Kambodţi, Laosu, Vijetnamu i Tajlandu. U
Indiji ţivi nekoliko vrsta aksisa. Iako su
stanovnicima europskih prostora ovi jeleni
poznati od davnina, relativno "noviji" pokušaji
introdukcije datiraju od prije 150- 200 godina.
Naime, na našem kontinentu odgovaraju im
blaga klimatska podneblja bez izraţenih zima i
snijeţnog pokrivaĉa. Na podruĉju Hrvatske
udomljen je najprije na Brijunima, odakle je
naknadno proširen na otoĉka (Cres, Plavnik,
Lokrum, Jakljan, Mljet) i kontinentalna staništa
poput Macelja, Zelendvora, Lukova ili
Boţjakovine. Od tih pokušaja raseljavanja po
hrvatskom tlu preostale su osim na Brijunima
samo izolirane populacije na otocima Cresu
(Punta Kriţa ) i Rabu (Kalifront), dok
naseljavanje aksisa u kontinentalna podruĉja nije
uspjelo. S brijunskog arhipelaga aksis ĉesto
prepliva i na istarsko podruĉje, gdje ga pak zbog
šteta
redovito progone i odstrjeljuju, tako da se
tamo ne uspijeva odrţati. Uspješno je naseljen
i u neka druga područja diljem svijeta
(Australija, Novi Zeland, Argentina i Brazil).
nastankom nepravilnih paroţaka između
nadočnjaka i srednjaka. Obzirom na
specifičnu građu rogovlja njegova se trofeja
ocijenjuje po posebnoj, sjevernoameričkoj
formuli (Boone and Crocket Club).

Izgled i građa tijela Način ţivota

U tjelesnom opisu ističe se crvenkasto smeđa Kako potječe iz tropskih krajeva aksis se
dlaka koja je po hrptu tamnije nije uspješno aklimatizirao u našim
staništima tako da mu razvoj rogova, parenje
i teljenje nisu vezani za godišnju dob. Naime,
obzirom na tropske uvjete izvornog staništa
ovi fiziološki ciklusi nisu uvjetovani
godišnjom sezonom. Drugim riječima, u
istom krdu se istodobno nalaze košute u
različitoj fazi rasplodnog ciklusa, odnosno
jeleni u različitim fazama ciklusa rasta
rogovlja. Iz tih razloga njegovo udomljavanje
i širenje na nova staništa nije uspjelo.
Socijalna struktura i hijerarhija unutar krda
kao i među jedinkama podjednaka je onoj
opisanoj u drugih vrsta jelenske divljači.
Aksis je vrlo plaha ţivotinja i ne rijetko (po
instinktu, a napose u izvornom azijskom
staništu) u bijegu pred progoniteljem ulazi u
Košuta. vodu, stoga mu odgovaraju vodotocima
bogata područja.
obojena. Podvratak, trbuh i unutarnje strane
nogu su ţućkasto bijele boje. Sa obje strane
tijela, preko butova i zadnjice nalazi se
karakterističnih sedam redova bijelih pjega,
gušće poredanih u donjim redovima.
Karakteristična obojenost dlačnog pokrova ne
mijenja se s linjanjem.
Visina mu iznosi 85-95 cm, duljina 135- 150
cm, a mase do 100 kg za muţjaka odnosno 50-
60 kg za ţenku. Rep mu je dulji od repa
običnog jelena i mjeri do 25 cm. Prema tim
proporcijama moţemo reći da
pripada u srednje velike jelene. Šesterac je
uobičajeni stupanj razvoja roga, a nose ga
samo muţjaci. Na svakoj grani se razlikuju
maksimalno tri paroška (nadočnjak, srednjak i
vršni) tako da se na vrhu grane ne formira niti
Krdo jelena aksisa.
rašlja niti kruna. Odstupanja od ovog razvoja
su rijetka, a očituju se
Progonjen, moţe preskakivati prepreke do 2 m
visine.
Razmnoţavanje
Kao što je prethodno izneseno, razmnoţavanje
ove vrste u našem podneblju nije vezano uz
odreĊenu sezonu. U svojoj postojbini košute imaju
dvije sezone teljenja, odnosno prvu od studenog
do prosinca, a drugu nakon monsunskih kiša, od
svibnja do lipnja. Kada bi se u oštrijim uvjetima
kontinentalne klime košute telile tijekom zime, za
niskih temperatura i snijeţnog pokrivaĉa ugibali bi
oboje, i košuta i tele. Unatoĉ tome ova vrsta ima
visoki reprodukcijski potencijal pri ĉemu košuta
najĉešće nosi dvojke, a nerijetko i tri ploda. Kako
graviditet traje svega 7-7,5 mjeseci, a košuta
nakon teljenja ubrzo biva ponovno oploĊena, to
znaĉi da se u samo 15 mjeseci moţe dva puta
oteliti.
Ishrana
U ishrani je aksis skroman, odnosno odgovara
mu i hrana manje nutritivne vrijednosti, bogatija
celulozom i pektinima.
Osim paše rado i brsti, kroz obroke rasporeĊene
tijekom 24 sata, kao i kod većina preţivaĉa. Rado
uzima šumske plodove, ţir, gljive, voće, kao i
drugu dostupnu hranu bogatu ugljikohidratima.
MeĊu njima su ĉesto i povrtne kulture. Zbog tih
sklonosti ĉini znatne štete na vinogradima,
voćnjacima i okućnicama.
Ţivotni vijek
Jelen aksis u povoljnim okolnostima moţe
doţivjeti do 20 godina starosti.
Bolesti i neprijatelji
Aksis oboljeva od istih parazitamih i zaraznih
bolesti kao i ostali pripadnici porodice Cervidae u
našem podneblju. Relativno slab pobol ove vrste
rezultat je skromnog brojnog stanja i izoliranog
staništa. Stoga je prijemĉljiviji za oboljenja u
kohabitaciji s drugim vrstama s kojima dijeli
stanište. Iz istog razloga i broj drugih predatorskih
vrsta koje bi mu predstavljale prirodnog
neprijatelja je iznimno ograniĉen. Sasvim je
razumljivo da je predaciji najizloţeniji
podmladak.
 SRNA
Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji smeća divljaĉ pripada
u divljaĉ visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu
u krupnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. To je
naša autohtona divljaĉ. Prema zoološkoj
taksonomiji, srna (Capreolus capreolus L.)
pripada u red parnoprstaša (Artiodactyla),
podred
preţivaĉa (Ruminantia), nadporodicu pravih
preţivaĉa i porodicu jelena (Cervidae), odnosno
punoroţaca. Srna kao vrsta je temeljem
prethodno spomenute podiobe Jelena na prave i
neprave, svrstana u grupaciju nepravih jelena.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo srnjak ili srndać, ţenku
srna, a mlado od lanjenja do konca prve lovno
gospodarske godine lane. Nakon toga ţenku do
prvog lanjenja nazivamo dvizica ili srnica, a
muţjaka do ĉišćenja prvih rogova (druga godina
ţivota) srnjaĉić.
Rasprostranjenost
Prije pribliţno 20.000 godina kada je završilo
zadnje ledeno doba, zapoĉeo je, topljenjem
ledenjaka (prije 15.000) godina,
prodor srna prema sjeveru u predjele gdje je
preţivjela ledeno doba. U isto je vrijeme
migracija krenula i prema Sredozemlju i
Balkanu, u tri glavna smjera: u juţnu Europu,
ukljuĉivo Malu Aziju, u Armeniju i Iran te na
Bliski Istok (podruĉja Anura).
Nakon 1925. godine smeća divljaĉ se u
nekim predjelima, prije svega poradi zaštite i
lovostaja, širi prema istoku i jugoistoku.
Sadašnja prostorna raširenost je dostignuta u
razdoblju izmeĊu 1930. i 1950. godine. Time je
podruĉje prvobitne raširenosti bilo ponovno
ispunjeno. Još uvijek nije istraţeno koliko su to
uvjetovali populacijsko- biološki, a koliko
ekološki ĉimbenici.
Dakle, ovaj je rod rasprostranjen gotovo
ĉitavom Europom izuzev sjevera Skandinavije i
nekih otoka (Island, Irska, otoci Sredozemlja).
U Španjolskoj ţivi podvrsta (Capreolus
capreolus gargantei) prije svega u sjevernim,
srednjim i juţnim vlaţnim gorskim podruĉjima.
Prema jugu proteţe se crta raširenosti uz
Sredozemno more. U prvobitan areal smeće
divljaĉi ubraja se Sicilija, gdje po nekim
podacima ţivi od 60 do 70 grla apeninske
autohtone srne, na površini od pribliţno 15.000
ha. Na Korzici, Sardiniji i drugim otocima srne
su
istrijebljene, dok su se u nekim drugim Kratko rogovlje ne smeta ţivotinji pri
juţnoeuropskim zemljama očuvale u teško prolazu kroz gustiš.
dostupnim visokogorskim područjima. Na Poradi skladne građe, tijelo je vitko i
sjeverozapadu Europe među najbitnija lagano pri kretanju. Obzirom da su joj kriţa
staništa srna ulaze Engleska i Škotska, dok je viša od grebena, duge i vitke noge
u Irskoj smeća divljač bila ponovno naseljena
i ponovno istrijebljena još u prošlom stoljeću.
U Skandinaviji sjevernu granicu
rasprostranjenosti čini
Skandinavsko gorje i širi se prema sjeveru.
Područje raširenosti europske srne obuhvaća
cjelokupnu Malu Aziju, sjeverne predjele
Sirije i sjevera Iraka kao i Izraela sve do jezera
Genzareth, Haife i Irana.
Uz europsku srnu (C. capreolus), na
sjevera Europe nastanjena je i velika sibirska
srna (C. capreolus pygargus) koja je nešto veća
od europske srne. U Republici Hrvatskoj je
srna uz divlju svinju najrasprostranjenija Ustroj i građa tijela omogućavaju skok preko grmlja, šikare i visoke trave.

krupna divljač. Nalazimo je u gotovo svim

lovištima te zauzima najveći udio u brojnom omogućavaju joj dugačak i visok skok te
stanju krupne divljači u kontinentalnim bijeg uzbrdo, ali samo na kraće udaljenosti.
dijelovima Hrvatske (Slavonija, Baranja, Tako srne lako preskaču grmlje, šikara,
Gorski Kotar). Slabije je zastupljena u visoku travu i slično, ali ne mogu dugo trčati.
lovištima Dalmacije i Primorja. Duţina tijela od vrha njuške do korijena
repa iznosi 130 — 140 cm, visina u
Izgled i građa tijela
Muţjaci u pravilu jedini nose rogove,
izuzetak čine stare, jalove ili na neki dragi
način predodređene srne (bolesti jajnika),
kod kojih se mogu pojaviti roščići. Smeću
divljač odlikuje izgled tipičnog stanovnika
gustiša i livada. Karakteristiku građe čini
srazmjerno čvrsto tijelo postavljeno na
vitkim nogama, podignuto u straţnjem
dijelu i nešto niţe u grebenu. Prema takvom
tjelesnom ustroju, gdje leđna linija pada
prema naprijed kaţemo da ţivotinja ima
"pregrađeni" stav. Straţnje noge su snaţnije i
razvijenije od prednjih, prikladnije za lakše
probijanje kroz gustiš i savladavanje
uzbrdice. Ĉeona kost se strmo spušta prema
nosnicama, tako da glava gledajući sa strane
izgleda trokutasto, naročito u srnjaka.

Koštani sustav i raspored unutrašnjih organa srne.

grebenu dosiţe oko 75 cm, dok je rep dugačak
do 5 cm. Ţenke su neznatno manje i lakše od
muţjaka ( 5 - 1 0 %). Masa zrelih muţjaka
kreće se od 20 do 30 kg, a ţenki od 17 do 25 kg.
Tjelesna masa ovisi o području na kojem ţivi,
obilju i kvaliteti hrane, godišnjem dobu,
spolu i dobnom razredu, genetskim
svojstvima te načinu i ciljevima prirodnog
uzgoja. Poznata je i pozitivna korelacija
između tjelesne mase smeće divljači i veće
nadmorske visine. Prosječna masa naših
odraslih srnjaka sa utrobom iznosi: u
lovištima od 0 - 200 m nadmorske visine oko
28 kg; u lovištima između 200 i 500 m
nadmorske visine isto oko 28 kg, dok
Srna u ljetnoj dlaci.
je u lovištima iznad 500 m nadmorske visine
oko 29 kg. U lovno gospodarskoj praksi ne
treba griješiti i proglasiti lakše srne iz
nizinskih predjela nekvalitetnim, imajući pri
tome na umu biološko pravilo o s razmjernom
povećanju tjelesne mase sa porastom
nadmorske visine. To je pokusom i dokazano,
preseljenjem srna iz visinskih predjela u
nizinske i obrnuto. Već u slijedećoj generaciji
primijećene su promjene kod mladunčadi
gdje je tjelesna masa istih narasla kad su
roditelji iz nizina prevezeni u stanište veće
nadmorske visine.
Jedna od značajki građe srna je mali
kapacitet pluća i razmjerno skroman
kapacitet srca. Zato se smeća divljač pred
predatorima ne spašava dugotrajnim
trčanjem, već pokušava u velikim
skokovima zamaći uzaklon gdje se primiri
kako bi sljeditelju spretno izmakla. Također
je i način prehrane i probave prilagođen
ţivotu u niskom raslinju. Upravo radi toga
srne se hrane na rubnim dijelovima šuma i
pašnjaka sa mladicama i izbojcima grmlja,
trave i si.
Odrasla smeća divljač, pravilno
razvijenog zubala, ima 32 stalna zuba. Zubna
formula za odraslu jedinku glasi:
Srnjak u ljetnoj dlaci.
I 0/4, C 0/0, P 3 /3 , M 3 / 3 . Lane ima 20
mliječnih zuba.
Tijelo srne prekriva duţa pokrovna
dlaka, među kojom je skrivena kraća
kovrčava poddlaka. Poddlaka je vrlo tanka
te učinkovito štiti tijelo od hladnoće.
Naddlaka je rahlo valovita, gusta i lako se
polijeţe prema tijelu te ga štiti od hladnoće i
vlage. Ljetna dlaka smeće divljači je
crvenkastosmeđe boje, kratka, čvrsta i
priljubljena uz koţu. Ljetna je naddlaka oko
0,1 mm debela valovita, u donjem dijelu
crno siva, u širem dijelu crveno ţuta, dok je
 "zrcalo" ili "ogledalo" od bijelih dlaka
srcolikog oblika. Ovo podruĉje bijelih dlaka u
srnjaka je ovalnog oblika. Sukladno tome,
ogledala mogu donekle posluţiti za
razlikovanje muških od ţenskih jedinki tijekom
zimskog perioda. Oznake, tj. ogledala, su zimi
istog oblika kao i ljeti, samo većih dimenzija.
Srne se linjaju u proljeće i jesen i to tako da se
prva linjaju najbolja mlada grla. Starija grla,
bolesne jedinke, kao i gravidne ţenke linjaju se
nešto kasnije. Vremenski termin linjanja

Srne u zimskoj dlaci.

na kraju crna. Zimska dlaka je duţa i deblja od

ljetne, kestenjastosive ili sivosmeĊe boje. Duţa
i deblja, oko 0,3 mm debela, zimska naddlaka
je izrazito valovita i krhka. Na njoj prevladava
srebrnastosiva boja sa crnim vrhom. Na
straţnjici srne imaju oznaku, tzv.

Lane u livreji.

ovisi izmeĊu ostaloga i o vremenu i nadmorskoj

visini staništa. Tako u ranijem, toplom proljeću
smeća divljaĉ promijeni dlaku prije i brţe nego
kada se oštre zime polako pretvore u proljeće.
Zato promjena dlake ranije poĉinje u nizinskim
negoli u višim predjelima. Promjena dlake je
posebno uoĉljiva na proljeće kada zimska dlaka
otpada u velikim nakupinama, tako da se na
smećem tijelu naziru crvenkasti otoci proljetne
dlake. Najprije se dlaka promijeni u prednjem
dijelu tijela (vrat, prsa, hrbat). Jesenska
promjena dlake je brţa i manje primjetna.

Srnjak u zimskoj dlaci.

 U lanadi nalazimo takozvanu livreju, odstijelu. Posebnost koţe je u tome što na
kestenjastosmeĊu boju krzna s bijelim pjegama pojedinim mjestima sadrţi lojne i mirisne ţlijezde.
koje lane zadrţi sve do jesenskog linjanja. Lojne ţljezde su vezane uz korijen dlake odakle
Pjegavost lanadi podloţna je izrazitim varijacijama svojim proizvodom maste koţu i dlaku.
tako da ĉak niti obje strane tijela jednog laneta Produkt mirisnih ţlijezda su specifiĉne
nemaju jednak raspored pjega. Boju dlake diktiraju mirisne izluĉevine. Sve mirisne ţlijezde imaju
pigmenti koji se nalaze u njenom korijenu. Tako da posebnu ulogu pri meĊusobnom prepoznavanju,
sa većom starošću srne, uslijed slabije otkrivanju kretanja divljaĉi, obiljeţavanja teritorija
pigmentiranosti i dlaka postaje sve svjetlija. Na i parenja. Interdigitalna mirisna ţlijezda nalazi se
boju dlake kod smeće divljaĉi utjeĉe i okolina. meĊu papcima zadnjih nogu. Kod hoda,
Tako je primijećeno da srne koje ţive u okolini u
kojoj prevladavaju ţućkasti tonovi su ĉesto svjetlije
nego što je uobiĉajeno. Dakako, kao i kod jelena
lopatara i kod srne postoje razliĉite koloristiĉke
varijante. Crna (melanistiĉna) smeća divljaĉ se
povremeno uoĉava bez obzira na karakteristike
staništa. Ta je divljaĉ potpuno crna, nema ĉak niti
bijelog "zrcala" na zatku. Kod melanistiĉkih
mladunaca svijetle dlake su jedva vidljive. Poput
melanistiĉne (tamno-cme) smeće divljaĉi,
posljedica mutacije je i svijetlo obojena ili potpuno
bijela, albino srna. Kod te mutacije znaĉajan je
potpun ili djelomiĉan nedostatak pigmenta. Kod
pravih, ali i poloviĉnih albina sva je dlaka snijeţno
bijela. U sluĉaju potpunog albinizma šarenica oka
je bezbojna tako da se nazire crveni dio
unutrašnjosti oka. Neobojenost šarenice ima
negativan odraz na osjetilo vida. Potpuni albino
zato po danu slabo vidi.

Koţne ţlijezde
U srednjem dijelu koţe nalazi se splet ţila,
vezivnog tkiva i mišića, kao i masnih stanica koje
osiguravaju gibljivost koţe i prehranjivanje dlaka.
Debljina koţe je razliĉita na pojedinim dijelovima Mirisne ţljezde srnjaka: 1. međupapčana, 2. petna, 3. prepucijska, 4.
čeona.
tijela, najdeblja je na hrptu, glavi i nogama, a

nešto tanja na trbuhu i pazuhu. Ĉim je gušća dlaka,
koţa je tanja. Ljetna koţa srne je gotovo dvostruko
deblja od zimske pa samim time i prikladnija za
obradu po
bijega ili skoka pritiskom papaka o tlo ţlijezda
izluĉuje tekućinu koja sluţi kao vaţno
upozorenje za druge srne. U socijalnoj
komunikaciji uvelike im pomaţu izluĉevine
mirisnih ţlijezda (interdigitalne, tarzalne i ĉeona
u muţjaka; ţlijezda na zadnjici u ţenke) kojima
muţjaci oznaĉavaju teritorij, a ţenke poĉetak
parenja. Predmnijeva se da je miris ranjene srne
drukĉiji u odnosu na zdravu. Na
vanjskoj strani zadnjih nogu, malo ispod skoĉnog
zgloba, nalazi se slijedeća, za oznaĉavanje tragova
znaĉajna mirisna ţlijezda. Obzirom na svoj
anatomski smještaj ova ţlijezda je nazvana
metatarzalnom. Mjesto na kojem se nalazi je
obraslo duţom i tamnijom dlakom. U sredini tog
posruĉja nalazi se bradaviĉasti dio s ţlijezdama.
Tekući Sekret ovih ţlijezda prenosi se tijekom
hoda na okolno raslinje i tako oznaĉava mjesto
prolaza.
Osjetila
štetne ili otrovne. TakoĊer hranu pronalazi i u
polju, gdje prednost daje mlaĊim i soĉnijim
biljkama.
Ţivotni prostor
Od psihiĉkih odlika za smeću divljaĉ znaĉajna
je tijesna povezanost na razmjerno malen ţivotni
okoliš — osobno podruĉje koje ţivotinja sama
nerado napušta. Stoga je nazivamo "teritorijalnom
vrstom", što znaĉi da gotovo cijeli ţivotni vijek
(ukoliko nije prisiljena drugim razlozima)
provede na V

Osjetila su nešto slabije razvijena nego u teritoriju promjera 10 km. Štoviše srna s lanetom
jelena obiĉnog. Smeća divljaĉ ima, osim osjetila kreće se na podruĉju od svega 1 km. Dakle smeća
vida, dobro razvijena osjetila sluha, njuha i okusa. divljaĉ veći dio godine boravi na svojem
Ovakav razvoj osjetila logiĉan je slijed prilagodbe podruĉju, u kojem nerado podnosi prisutnost iste
ţivotu u gustišu branjevina. Velike tamne oĉi, vrste, iako na granici osobnog podruĉja odrţava
usaĊene s obje strane glave, ne mogu prepoznati odreĊene kontakte s drugim srnama. Srna ne
svjetlosna isijavanja u jednoj toĉci, već u pozna ţivot u velikim, organiziranim krdima, kao
raširenom vidnom polju ili u vidnoj crti. U ni sezonsku seobu po odreĊenom podruĉju kakav
takvom "astigmatiĉnom" oku nastaju samo je sluĉaj kod jelenske divljaĉi. Vrlo zanimljivo je
neoštre, razvuĉene slike promatranog objekta.
da se smeća divljaĉ uz tjelesnu graĊu koja je
Takvo oko nije najprikladnije za razluĉivanje
primjerena za ţivot u niskom raslinju, vrlo lako
predmeta u mirovanju (drva), koliko premeta koji
prilagodi ţivotu u okolišu
bi se kretao (vozilo, ĉovjek, ...). Ukoliko srna
zamijeti bilo kakvo ne oĉekivano kretanje u svojoj
okolini, uslijediti će reakcija bjega (od predatora)
ukoliko je potvrde i osjetila sluha i njuha. Prema
tome ukoliko izuzmemo slabo razvijeni
astigmatiĉni vid, osjetila njuha i sluha su dobro
razvijena.

Ishrana
Selektivnost u izboru hrane je karakteristiĉna
za ishranu smeće divljaĉi. Dakle, za razliku od
ostalih pripadnika porodice jelena ona paţljivo
izabire hranu. Pri tome srne daju prednost mekom
lišću, mladim izbojcima i pupovima šumskog
podrasta, odnosno brstu. Pored brsta, smeća
divljaĉ voli i šumsko voće, divlje jabuke,
borovice, jagode i razne bobice. Ĉesto uzima i
gljive pa i one koje su za ĉovjeka

Brst je osnovni način ishrane kod srneće divljači.

koji se znatno razlikuje od onog koji je za nju
primjeren. Ne samo da je osim grmovitog
podruĉja naselila i šumski dio odreĊenih podruĉja
bez podrasta, već je poĉela obitavati kako u
monokulturama tako i na neeobraštenom
podruĉju, tj golim poljima. Sve to nam govori o
velikoj prilagodbi gdje se izmeĊu ostaloga
mijenjaju i njene psihiĉke znaĉajke. Tako
primjerice razlikujemo tzv. ekotip "poljske" srne,
koja poĉinje ţivjeti u većim skupinama. Osnovno
stanište i ţivotni prostor u kojem srna obitava su
stare šume sa gustim podrastom, mlade šume,
odnosno rubovi šuma, livade i polja sa grmljem.
Sume joj osiguravaju zaklon, a livade i polja
kvalitetnu pašu. Stanište je bolje ako u šumi ima
dosta zeljastog bilja, divljih voćaka, bukvica, ţira,
kestena, gljiva i dr. Gustoća naseljenosti smeće
divljaĉi razlikuje se ovisno o godišnjem dobu,
koliĉini hrane, stupnju iskorištavanja (lova) i
prisutnosti predatora. Smeća divljaĉ naseljava i
šume prošarane ĉistinama i livadama, gdje nalazi
potrebnu hranu i prikladan zaklon. Stanište
napušta samo za najţešćih zima. Kada je rijeĉ o
visinskoj rašĉlanjenosti staništa, smeća divljaĉ
ţivi u sva tri visinska vegetacijska pojasa: u
nizinskom, gorskom i visoko gorskom. U najviši
gorski pojas, iznad granice vegetacije, smeća
divljaĉ odlazi samo ljeti, nalazeći tamo odliĉnu
pašu tijekom vegetacijskog razdoblja. Nakon
većih snjeţnih oborina, smeća se divljaĉ spušta,
traţeći hranu na niţim nadmorskim visinama.
Naĉelno se moţe reći da joj najviše
odgovaraju pojasi do 600 ili 700 m nadmorske
visine. Zbog kratko trajnosti i manje dubine
snjeţnog pokrivaĉa, napuĉenost smeće divljaĉi u
ovom je pojasu najveća. Nasuprot tome, smeća
divljaĉ nerado obitava u prostranim šumskim
kompleksima, izbjegavajući prije svega
cmogoriĉne šume. Najviše je, pak, ima u
staništima s duţom granicom izmeĊu polja i
šume. Stoga se u šumskim staništima najviše
nalazi upravo u graniĉnom pojasu polja i šume, u
blizini travnjaka i šumskih ĉistina, te prosjeka
unutar šume. U dolinama rado boravi u blizini
potoka, pored mladih šuma i općenito u šumama
s bogatim podrastom. Dakle, najviše joj
odgovaraju vegetacijski uvjeti u kojima su
raznovrsne biljne zajednice mozaiĉki
rasporeĊene. Tijekom cijele godine u njima
nalaze odgovarajuću pašu te dobre zaklone.
Posebice valja istaknuti stare bjelogoriĉne šume
(100-200 god.), u kojima smeća divljaĉ takoĊer
nalazi pogodna staništa. Veoma je dobro
napuĉena i u enklaviranim šumarcima
poljoprivrednih rajona. U takvim uvjetima
šumice srnećoj divljaĉi pruţaju dobre zaklone
poslije skidanja poljoprivrednih kultura u polju.
Zahvaljujući sve ĉešćoj pojavi smeće divljaĉi i
njihovoj dobroj prilagodbi ţivotnim uvjetima u
polju, i u struĉnu literaturu je uveden naziv
"poljske srne". Na taj naĉin ţele se istaknuti
razlike u ponašanju izmeĊu takozvanih poljskih i
takozvanih šumskih srna. Saţimajući osobitosti
staništa smeće divljaĉi, moţe se zakljuĉiti da je
ona tipiĉni stanovnik branjevina.
Aktivnost
Najveća aktivnost srna zabiljeţena je tijekom
dana, uz maksimum kretanja u popodnevne i
veĉernje sate (16-20 sati, ujutro 4-5 i 7-9 sati).
Ta se aktivnost moţe podjeliti prema godišnjem
dobu u ĉetiri odsjeka sa po tri mjeseca. Tijekom
24 sata srna uzima hranu u 8 do 11 intervala.
Naĉin ţivota
Ponašanje smeće divljaĉi ubrajamo u tzv.
distancijalni tip, što drugim rijeĉima kazuje da
izbjegavaju ţivot u većim socijalnim
formacijama. Srne se okupljaju u nešto veća
krda u razdoblju od kasne jeseni do ranog
proljeća ĉime stjeĉu toliko nuţan osjećaj
sigurnosti tijekom zime. To udruţivanje je rogovima, razgrtanjem lišća i zemlje nogama
nagonski izazvano i opravdano utjecajem i baukanjem. Granice zauzetog teritorija
negativnih vanjskih čimbenika. Svako krdo redovito obilazi i brani od drugih srnjaka.
ima svoju unutrašnju organizaciju i vođu. Po No, pri susretu starijeg i mladog srnjaka,
broju članova i porodičnoj strukturi mlađi bjeţi pred starijim neovisno o veličini
razlikujemo: porodično krdo, prošireno rogovlja. Najmanja veličina teritorija za
porodično krdo i takozvano nagomilano krdo srnjaka iznosi 10 hektara, a moţe biti i
Najtrajnije je porodično krdo koje ima i površina od 70-100 ha, ovisno o bonitetu
najbolje razvijene odnose među jedinkama, lovišta tj. o miru, zaklonu i kvaliteti hrane
jer je u stvari riječ o članovima jedne koju stanište pruţa srnjaku. Srne u pravilu
porodice (srna-lanad). Ovisno o bonitetu izbjegavaju zajednički ţivot u većim krdima.
lovišta radij us kretanja krda je razmjerno Nagon za udruţivanja u krda postoji samo
malen i u prosjeku moţe iznositi od 1 (srna sa od kasne jeseni do ranog proljeća, poglavito
lanadi do 14 dana) do 10 km. radi veće sigurnosti. Vođa krda je u pravilu
srna majka, koja uz ovogodišnju lanad
okupi svoju lanad iz prethodne godine, a
kasnije im se pridruţe i srnjaci. U proljeće se
krdo raspada, pri čemu ga najprije napuštaju
srnjaci. U proljeće srnjaci omeđuju svoje
teritorije ili, kako ih još nazivamo, stanišne
prostore, a srne to čine kasnije - pred
razdoblje parenja. Smeća divljač nastoji
ostati na teritoriju gdje se olanila. Nagon
seljenja je u srna izraţen, ali je različitog
intenziteta kod pojedinih podvrsta.
Najizraţeniji je kod sibirske srne i vezan je
sa godišnim dobima te iznosi i po više
Krdo srna na paši. stotina km. U europske srne taj je nagon
znatno slabiji, a izraţeniji je kod planinskih
Vođa krda je u pravilu srna-majka koja srna upravo zbog nepovoljnijih uvjeta
uz ovogodišnju lanad okupi i lanad iz okoliša i prisutnih predatora.
prethodne godine, a tek kasnije im se
pridruţe i srnjaci koji u proljeće prvi Glasanje
napuštaju krdo. Kako se u proljeće raspada Kada se govori o načinu glasanja smeće
krdo, tako i majke napuštaju divljači tada razlikujemo nekoliko tipova tj.
prošlogodišnju lanad, što je ujedno i načina na koje se ova divljač glasa. Treba
nagovještaj novog ciklusa parenja. Ljeti su reći da je tip glasanja uvjetovan spolom,
zajedno samo majke s ovogodišnjom lanadi dobi, fiziološkim stanjem jedinke te
što se naziva porodičnim načinomporodično
krdom. Prošireno i stupnjem njenog uznemiravanja.
krdo čine majke, Glasanje poput piskanja tipično je za lanad
ovogodišnja lanad i koja doziva majku te piskanje predstavlja
prošlogodišnjaci i nešto stariji potomci. komunikaciju između srne i lanadi.
Nagomilano krdo predstavlja nekoliko Piskanjem se glasa i uspaljena srna (u
porodičnih ili proširenih porodičnih krda. U estrusu). Jauk, plač i deranje su zvukovi koje
proljeće srnjak nastoji osigurati svoj proizvode preteţno odrasle jedinke ovisno o
teritorij, uslijed čega ga obiljeţava mirisom situaciji u kojoj se nalaze.
čeone ţlijezde, guljenjem mladih stabalaca
Baukanje je naĉin glasanja muţjaka koji oglašava
opasnost, ali isto tako i u vrijeme parenja, kada
srnjak baukanjem oznaĉava zaposjedanje
odreĊenog teritorija.
Razmnoţavanje
U našem podneblju srne se pare od
sredine srpnja do sredine kolovoza, za lijepa
i vruća vremena. Karakteristika
razmnoţavanja srna je da u spolno zrelih
srnjaka nema rike i borbe za harem, što je
Srnjak prati srnu koja se tjera.
uobičajeno za jelensku divljač. Srnjaci
tijekom mjeseca svibnja obiljeţavaju svoj
teritorij, u koji su sve ţenke u vrijeme
parenja dobrodošle. Prvo se pare dvizice
(prošlogodišnja lanad), a potom starije srne.
Mirisom ţlijezda na zadnjici i piskutanjem
srna privlači srnjaka na parenje. Srnjak prati
srnu koja se tjera, tijekom 4-5 dana. Prvih
nekoliko dana tjeranja (estrusa) srna ne
dozvoljava srnjaku parenje već naoko bjeţi
od njega u velikim lukovima ili krugovima.
Tada je moguće vidjeti kako srnjak prati
srnu u korak, pri čemu na tlu ostaju tragovi,
poznati u narodu kao "vještičji krugovi".
Tek kada jajna stanica postane spremna za
oplodnju, srna usporava trčanje u manjim
krugovima i naposlijetku dopušta parenje.
Nakon parenja srnjak napušta ţenku i traţi
drugu unutar svog teritorija. Ako oplodi sve
ţenke na svom teritoriju, odlazi na tuđe i
tamo sukobom dobiva ili gubi pravo
parenja. Srnjak oplodi najviše 4-5 ţenki. U
parenju sudjeluju samo najsnaţniji
muţjaci, rijetko jednogodišnjaci. Ĉitav tijek
parenja traje 3-4 tjedna. Srne su dakle
monoestrične ţivotinje, no međutim
ukoliko nisu sparene tijekom sezone, ţenke
će se redovito pregoniti u kasnu jesen.
Druga značajna osobitost u
razmnoţavanju smeće divljači je tzv.
Srna s lanetom.
embriotenija ili, jednostavnije, usporen
razvitak zametka. Nakon oplodnje jajna
stanica se ne učvrsti (nidira) u sluznici
maternice, već slobodno pliva u njezinom
lumenu i iznimno se sporo, gotovo
neprimjetno, razvija. Tek se krajem godine
(prosinac) nastavlja neprekidni, intenzivni
razvoj oplođene jajne stanice i ploda pa se
srne olane u mjesecu svibnju ili lipnju.
Graviditet u srna prema tome traje 150
dana, odnosno sa embriotenijom 285-290
dana. Srne koje nisu ostale bređe nakon
ljetnog parenja ponovno se tjeraju i pare u
studenom ili prosincu, ali se u tom slučaju
kod njih ne javlja fenomen embriotenije.
Svrha je embriotenije, dakle, da omogući
dolazak lanadi na svijet u najboljim
vremenskim i prehrambenim uvjetima za
ţivot, a srnama koje nisu gravidne da se
ponovno pare i zabređaju. Parenje u nizini
i planinama počinje istovremeno i traje
jednako dugo, dok lanjenje u planinama
dolazi nešto kasnije, jer je i embriotenija dulja zbog
duljeg trajanja nepovoljnih vremenskih prilika.
Srna u pravilu olani dvoje (bliţnjenje), ponekad
jedno, a znatno rjeĊe troje ili ĉetvoro lanadi.
Prvorotke na svijet donose preteţno jedno, kasnije
po dva laneta. Kod blizanaca (bliţnjenje) lanad
moţe biti raznog ili istog spola. Lane siše sve do
poĉetka zime i privikava se postupno
Lane na logi, skrivenoj u ţbunju.
na biljnu hranu. Za vrijeme prehrane, srna lanad
ostavlja paţljivo skrivenu u travi, te ukoliko
naiĊemo na takvu lanad ne treba misliti da je
napuštena i ni u kom sluĉaju ju ne treba dirati.
Lane je mase 1,2-1,7 kg te siše sve do studenog.
Spolnu zrelost postiţe sa 14 mjeseci te prati majku
sve do dolaska nove mladunĉadi. Tek pred sam
porod srna- majka prekida vezu sa
prošlogodišnjom lanadi.
V
Ţivotni vijek
Prosjeĉna starost ove divljaĉi iznosi 13- 15
godina, iznimno 17-18 godina. Ovako
1. Tragovi: a) srnjaka u hodu, b) srne u trku. 2. Otisak papaka: a) prednje i b) straţnje noge.
"duboku" starost doţivi rijetko koja jedinka, jer
gospodarska starost iznosi 7-8 godina.
Bolesti i neprijatelji
Od vanjskih nametnika znaĉajniji su krpelji i
jelenska uš (Lipoptena cervi). Unutarnji
nametnici su razni crijevni nametnici, plućni
vlasci te metilji. Veoma ĉesto se javljaju nosni i
koţni štrkovi. Od zaraznih bolesti, moguća je
pojava bedrenice u bedreniĉnim distriktima. Srne
su papkari te kao takve primljive i na slinavku i
šap u sluĉaju eventualne epizootije. U
svakodnevnim uvjetima od zaraznih bolesti
mogu se primjetiti papilomatoza i fibromatoza te
proljevi uzrokovani bakterijom E. coli. Rijetko se
dogodi da srne obole i od bjesnoće. U novije
vrijeme uĉestali su sluĉajevi trovanja kemijskim
sredstvima koja se rabe u poljoprivredi i
šumarstvu kao što su pesticidi (insekticidi,
rodenticidi, limocidi, herbicidi i dr). Rijeĉ je u
pravilu o kroniĉnim otrovanjima s reperkusijama
na pripadajućim organskim sustavima.
Vuk, ris, psi skitnice, lisica i kuna zlatica su
neprijatelji srna, a lanadi još i sova ušara, divlja
maĉka i velika lasica. Za srne je vrlo opasan
visoki snijeg, a još je gore ako se na snijegu
napravi ledena pokorica pa srne zbog oštrih
papaka propadaju i ozljeĊuju noge. U tim
prilikama ih grabeţljivci lakše ulove jer im šape
omogućavaju lakše trĉanje po zaleĊenom snijegu
(vuk, ris, pas). Osim snijega štetu srnama nanose
poplave i poţari, te promet i mehanizacija u
poljoprivredi.
ŠUPLJOROŠCI - BOVIDAE

ţivota. Netom po dolasku na svijet zaĉeci

roţišta u mladunĉeta nalaze se u koţi iznad
ĉeone kosti. Te koštane tvorbe naknadno
srastaju sa ĉeonom kosti i izrastu u ĉunj.
Roţište raste onoliko dugo koliko raste i cijeli
kostur, odnosno u divokoze je to primjerice do
pete godine ţivota. Elastiĉnost roţišta
osigurana je prisutnošću sinusne šupljine u
njegovom većem dijelu. Takvo elastiĉno roţište
divokozi pomaţe i pri eventualnom padu,
ublaţavajući udarce o tvrdu podlogu.
Istovremeno smanjenjem koštane mase roţišta
smanjuje se i teţina
Šupljorošci su preţivači, papkari iz
porodice goveda (Bovidae). Na teritoriju
Republike Hrvatske ovu porodicu
predstavljaju divokoza (Rupicapra
rupicapra) i muflon (Ovis musimon).
Kozorog (Capra ibex) je prema izmjenama i
dopunama Zakona o lovu (NN 29/99, 76/99,
14/01, 4/02) skinut s popisa naše divljači,
V

jer ne obitava na teritoriju RH. Šupljorošci

se, između ostaloga, razlikuju od
punoroţaca i drukčijom građom roga. Tako
je rog šupljoroţaca prekriven roţinom
(produktom koţe), a sastoji od 3 dijela i to:
a) roţišta - porozna kost eliptičnog
presjeka, u mladosti mekše, a kasnije sve
tvrđe konzistencije, ispunjava cijelu
šupljinu roţnatog tuljca,
b) ţivca - ţelatinozna tvar (kolagen)
ţućkaste boje, a povezuje roţište i roţinu,
c) roţine - čvrsta, sjajna i crne boje,
taloţi se na rog neprekidno tijekom ţivota.
Rogovi šupljoroţaca ne pokazuju
godišnje cikluse u rastu, već neprekidno
rastu tijekom cijelog ţivota. U ţivotnom
vijeku šupljoroţaca ovisno o određenim
čimbenicima poput starosti ţivotinje, lubanje te ona prilikom doskoka ne remeti
godišnjeg doba, bolesti ili hranidbenih ravnoteţu divokoza. Tijekom rasta roga na
prilika mijenja se i intenzitet rasta roga. roţištu se napinje koţa koja poĉinje sa
Tako se primjerice rast roga u divokoze izluĉivanjem roţine i vrlo brzo stvara roţnati
osporava sa navršenom trećom godinom ĉunjić. To je vrh roga, iz ĉega proizlazi da je
vrh roga ujedno i najstariji
dio roga šupljoroţaca. Slijedećih godina rast
roţišta se nastavlja, a taj rast prati i koţa koja ga
obavija, izluĉujući svake godine novu koliĉinu
roţine. Tako stari, prošlogodišnji sloj roţine sjedi
poput tuljca na novo-stvorenom sloju roţine, a
sama roţina je odvojena od roţišta pri njegovoj
bazi, pa kaţemo da je rog "otvoren". Tek u petoj
godini ţivota kada završi rast kostura prestaje
rasti i roţište. Tada se roţina na bazi roga
"priljubi" uz roţište, pri ĉemu uski procijep
nestane i govorimo da je rogovlje "zatvoreno".
Ova pojava koristi se pri procjeni starosti
divokoza. Sam rog raste razliĉitim intenzitetom,
tako je u divokoze najbrţi rast zabiljeţen u prve
tri godine ţivota, a kasnije postupno stagnira.
Osim toga intenzitet rasta se mijenja svake
godine ovisno o godišnjem dobu. Tako je uoĉeno
da je rast rogova u divokoze znaĉajno smanjen od
prosinca do oţujka. Posljedice takvih promjena u
rastu oĉituju se kroz formiranje godišnjih
prstenova-godova na rogu. Temeljem tih
prstenova-godova moguće je uz dodatak prve
dvije ili tri godine pribliţno odrediti dob
predmetne ţivotinje. Naime prva tri prstena, a
poglavito prvi se teško uoĉavaju u starijih grla. U
mladih su grla navedene brazdice jasno uoĉljive.
Osim toga, poteškoću u odreĊivanju starosti
divljaĉi prema
godovima na rogu mogu predstavljati | ukrasni
prstenovi koji se pojavljuju i razvijaju
neredovito.
Nepravilnosti u rastu rogova šupljoroţaca
susrećemo znatno rjeĊe u odnosu na punorošce.
Ukoliko doĊe do ozljeda spolnih organa u ranoj
mladosti ţivotinje, najĉešće se kao posljedica
javi zaostajanje rogova u rastu i taj se zaostatak
više ne moţe nadoknaditi. Od nepravilnih
oblika rogova valja napomenuti preusko
postavljene rogove, neprirodno velik raspon te
u divokoza preslabo ili prejako zavinute kuke.
U muflona ponekad nailazimo na zakrivljenost
pri kojoj rogovi urastaju u lubanju pored oĉiju i
sl. Ponekad moţe doći u divokoza i do
izrastanja rogu sliĉne mase na za to
neprimjerenom mjestu poput obraza, zatiljka i
sl. U tom sluĉaju treba dodatno napomenuti da
to nije pravi rog, već samo rogu sliĉna masa
obzirom da ne sadrţi sve dijelove roga
(nedostaje roţište).
Znatno ĉešće su ozljede i prijelomi rogova.
Takav, odlomljeni rog moţe potpuno otpasti ili
srasti u razliĉitim, nepravilnim poloţajima.
Ukoliko se divokozi odlomi dio roţišta sa
roţinom, izluĉivanje roţine moţe se i nastaviti,
samo što ona tada uglavnom nije crne boje, već
bijelo-ţute do prozirne.
 DIVOKOZA

Velebit divokoze reintroducirane 1964. odnosno

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji divokoza pripada u
divljaĉ visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
krupnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. To je naša
autohtona divljaĉ. Prema zoološkoj taksonomiji
divokoza je divljaĉ iz reda parnoprstaša
(Artiodactyla), podreda preţivaĉa (Ruminantia),
porodice goveda (Bovidae), potporodice koza
(Caprinae) i roda divokoza (Rupicapra).
1974. godine. Danas se izmeĊu ostaloga divokoze
mogu naći na poluotoku Pelješcu te na Risnjaku,
Snjeţniku, Bukovoj gori, izvoru Kupe,
MeĊuvrhu, Kobiljoj glavi i dr.
Izgled i graĊa tijela
Divokozin tjelesni ustroj odaje maksimalnu
prilagoĊenost ţivotu na izrazito teškim terenima.
Ĉvrsta i snaţna graĊa daje joj veliku okretnost,
gipkost, elastiĉnost i gracioznost pokreta. Ljetna
dlaka je svijetlo smeĊa, pri ĉemu se od zatiljka
duţ leĊa

Nazivlje
Muţjaka nazivamo divojarac, ţenku divokoza
ili divlja koza, a mladunĉe jare ili divojarĉić.

Rasprostranjenost
Postojbina divokoze su planine Europe i Male
Azije, drugim rijeĉima njen je areal prirodnim
granicama podijeljen na više odvojenih prostora.
Iz toga razloga neki autori govore i o više sojeva
divokoza, poput alpske, pirenejske, balkanske,
kavkaske, maloazijske, slovaĉke, karpatske i
francuske. U Republici Hrvatskoj divokoze
nalazimo u dijelovima Gorskog kotara i
Hrvatskog primorja. Tako su na Biokovo i

Divokoza u ljetnoj dlaci.

 podlogu i samim time lakše i sigurnije
kretanje po planinskom staništu. Roţina
papaka se vrlo brzo obnavlja. Divokoze imaju
po 32 stalna zuba. Zubna formula je 1 0 / 3 , C
0 / 1 , P 3 / 3 i M 3 / 3 . Stalni zubi izrastu i u
potpunosti zamijene mliječne prethodnike
tek sa 4 i pol godine.
Rogovlje nose oba spola. Zbog svog
karakterističnog izgleda rogove divokoza
često nazivamo i kukama. Kuke rastu cijeli

Karakterisična obojenost glave divokoza.

pruţa po prst široka pruga mrko kestenjaste

boje. Zimi boja dlake varira od tamno
kestenjaste do gotovo crne. Obrazi, čelo i grlo
su prljavo bijele boje. Sa svake strane obraza
pruţa se po jedna tamna pruga od njuške,
preko očiju pa sve do uški. Hrbat je, od
grebena do sapi obrastao duţom dlakom.
Ovu dlaku, nešto duţu u muţjaka nazivamo
brada ili peraja. Vrh peraje je često bijel pa
izgleda kao da je posuta mrazom. Divokoze
dosegnu visinu u grebenu do 80 cm, duţinu
do 110 cm, a muţjaci mogu dostići masu do 40
kg. Ţenke su lakše i u pravilu mase do 35 kg.
Rep je dug do 8 cm. Papci su crne boje sa
ispupčenim tabanom. Ovakav ustroj papaka
omogućava bolje priljubljivanje uz

Zavinutost kuka kod: a) muţjaka i b) ţenke.

ţivot okomito na površinu čeone kosti.

Početkom drugog proljeća ţivota rogovi
narastu do 5 cm u visinu. U drugoj godini
rogovi narastu do 10 cm i počnu se savijati u
kuke. Nakon treće godine rast roga se
usporava, a nakon 5 godine roţina se zatvori i
priraste uz roţište. Rogove muţjaka i ţenke
moguće je razlikovati prema debljini. Tako su
rogovi muţjaka redovito deblji pri bazi pa
samim time i manje odmaknuti jedan od
Divojarac s izraţenom bradom (perajom) na hrptu.
drugoga. Dakako, na taj način je
lakše procijeniti spol ukoliko pred sobom imamo
rogovlje muţjaka i ţenke podjednake starosti.
Osim prema debljini rogovi muţjaka se razlikuju
i prema jaĉoj zavinutosti kuka, tako da bi linija
povuĉena smjerom vrha kuke dosegnula vrat ili
okcipitalnu regiju lubanje, a u ţenke greben ili
leĊnu liniju. Rogovi jarca mogu izrasti do 32 cm
u duljinu i do 27 cm u visinu. No, u našim se
uvjetima visina rogova od 16 cm smatra dobrom.
Nepravilnosti u rastu rogova su rijetke, obiĉno je
rijeĉ o premalom razmaku roţišta, preusko
postavljenim rogovima, neprirodno razmaknutim
rogovima, a ponekad i o izrastanju rogu sliĉne
tvorbe na krivom mjestu. Tada se ne radi o
pravom rogu jer nema sve sastavne dijelove kao
pravi rog.
V
Cesto doĊe do prijeloma roga ili pak do zastoja u
rastu u prvim godinama, što se pak kasnijim
rastom više ne da nadoknaditi.
Mirisne ţlijezde
Iza uški muţjaka i ţenki nalaze se mirisne
ţlijezde zvane zaušnjaci. U sezoni parenja ove
ţlijezde nabreknu i izluĉuju tvar neugodna mirisa.
To je posebno izraţeno u jaraca.
Osjetila
Sva osjetila divokoza su dobro razvijena.
Nešto slabije je razvijen vid. No i kao takav, vid
je bolje razvijen negoli u jelenske divljaĉi.
Ishrana
Divokoze su biljojedi i glavninu ishrane im
predstavljaju paša i brst. Tijekom hranjenja
redovito brste borovnice, brusnice, vrbe, johe,
jele, klekovinu i tisu. Od trava koje uzimaju,
većina su aromatiĉne planinske trave, a neke ĉak i
ljekovite. Pored navedenog divokoze uzimaju
mahovinu, lišajeve i gljive te razne šumske
plodove. Divokoze kao pravi biljojedi oĉituju
potrebe za unosom soli pa u
lovištima koja gospodare sa divokozama treba
planirati izgradnju solišta. Dnevne potrebe za
vodom divokoze namiruju uglavnom iz hrane i
rose, ali u ljetnim mjesecima rado uzimaju
ponuĊenu vodu. Zimi liţu snijeg.
Ţivotni prostor
Staništa divokoza su visoke planine oko
granice šuma i uz zonu klekovine. To su
uglavnom podruĉja na granici vegetacije i goleti,
oko 1 000 metara nad morem. U
Krdo divokoza u ljetnoj dlaci.
kasnu jesen pred zimu divokoze se povlaĉe u
niţe dijelove planina gdje nalaze povoljnije
klimatske i prehrambene uvjete. Divokoze iz
šumskih predjela su jaĉe i teţe od svojih
srodnika koji stalno borave na goleti.
Aktivnost
Divokoze su izrazito dnevno aktivna divljaĉ,
ĉija aktivnost zapoĉinje još daleko prije svitanja,
a završava zalaskom sunca. Hrane se rano ujutro
i kasno poslijepodne, pri ĉemu središnji dio dana
provode u odmoru i preţivanju. U jesen i zimi
kad je dan kratak i kada su koliĉine dostupne
hrane male, divokoze produţuju svoju aktivnost
na cijeli dan. Noć uvijek provode na sigurnu i
skrovitu mjestu. Sa izabrane noćne loge
divokoza se ne miĉe cijelu noć, osim ukoliko ju
u poĉivanju omete nekakva opasnost.
 Naĉin ţivota
Ţenke, jarad i mladi jarci ţive u krdima.
Odrasli jarci redovito ţive odvojeno. Tijekom
ljeta se stari jarci spuštaju u niţe predjele gdje
ţive vrlo skrovitim naĉinom ţivota.
Razmnoţavanje
Sezona parenja divokoza ili prsk zapoĉinje u
mjesecu studenom i traje do polovine prosinca. U
vrijeme parenja stari muţjaci prilaze krdima i
ţestoko se bore za ţenke. Muţjaci pobjednici
okupljaju krda ţenki s kojima se pare i brane ih od
drugih muţjaka. Graviditet u divokoza traje oko
22 tjedna, tako da u mjesecu svibnju ţenka
Divokoza s jarićima u igri.
ojari jedno ili dva jareta. Jare siše sve do
kraja zime, dakle za i nakon sezone parenja.
Spolna zrelost nastupa sa navršene tri
godine ţivota.
2.
1. Tragovi: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak papaka.
Ţivotni vijek
U pravilu divokoze doţive do 20 godina, no
zabiljeţeni su sluĉajevi odstrjela i starijih grla.
Bolesti i neprijatelji
Najvaţnije bolesti divokoza su zarazna
sljepoća, papilomatoza i šuga. TakoĊer kao i za
sve prisutna je opasnost od larvalnih stadija
trakavica ili metacestodoza.
Prirodni neprijatelji divokoza su ris, vuk, suri
orao, lisica i kune. Pri tome je ris najopasniji
prirodni neprijatelj divokoza. Razlozi za to leţe u
njegovoj velikoj sposobnosti savladavanja teško
prohodnih terena i naĉinu lova, zasjedama.
Naime, divokoze su vrsni i ustrajni trkaĉi pa ih je
lakše uloviti iz zasjede negoli dugotrajnim
gonjenjem. Posebnu opasnost ris je predstavljao
nakon ponovnog naseljavanja na naše prostore,
kada divokoze još nisu bile naviknute na njegovu
prisutnost. Za razliku od njega vuk je opasan
samo pri visokom snijegu kada se divokoze
oteţano kreću. Suri orao predstavlja prijetnju za
jarad koju moţe odnijeti, ali ponekad i za
godišnjake koje naletima na glavu nastoji oboriti
u ponor. Ostali predstavljaju opasnost iskljuĉivo
za jarad.
Gubici
OdreĊeni gubici divokoza mogu nastati
uslijed snjeţnih lavina, dubokih nanosa snijega i
sliĉnih nepogoda.
 MUFLON

Izgled i graĊa tijela

Klasifikacija
Muflon spada u red parnoprstaša (Artiodactyla),
podred preţivaĉa (Ruminantia) porodicu goveda
(Bovidae), rod ovaca (Ovis) i vrsta divlja ovca (Ovis
musimon). Prema zakonskoj podjeli svrstavamo ga u
lovostajom zaštićenu krupnu divljaĉ, a prema
lovaĉkoj podjeli u dlakavu divljaĉ. Nije naša
autohtona divljaĉ.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo muflon ili divlji ovan, ţenku
muflonka ili divlja ovca, a mlado janje.
Svojim izgledom muflon sliĉi domaćoj ovci.
Najupeĉatljiviju razliku predstavlja kruta dlaka koja
pokriva tijelo muflona za razliku od ovaca u kojih
nalazimo vunu. Dlaka je duţa na donjem dijelu
muţjakova vrata i formira grivu. Osnovna boja
dlake je tamnokestenjasta zimi, doĉim su glava,
Podvratak, prsa i donji dijelovi nogu crvenkaste
boje. S obje strane slabina mogu se naći podruĉja
drukĉije obojenosti, odnosno zimi bijele, a ljeti sive
boje.

Rasprostranjenost
Postojbina muflona su Korzika i Sardinija. Iz tih
krajeva naseljen je u veći dio europskih zemalja.
Prema tome, muflon je naša alohtona divljaĉ. U
Republiku Hrvatsku su mufloni prvi put uneseni na
Brijune, odakle su se ljudskim radom proširili na
Biokovo, Pelješac, Senj, Hvar, Dugi otok, Psunj,
Cres, Petrovu goru, Papuk i brojne druge lokacije
gdje ih prvenstveno nalazimo u ograĊenim lovištima.

Muflon i muflonka.
Ovakva šarena obojenost je tipična za
muflone. Muţjaci dosegnu visinu u grebenu
do 75 cm i duţinu do 125 cm, a masu oko 50
kg. Iste mjere u ţenke kreću se do 69 cm u
visinu, 100 cm u duţinu, a masa do 38 kg.
Rogove nose samo muţjaci. Rogovlje muflona
raste slično kao i u domaćeg ovna, u obliku
zavojnice. U duţinu ovi rogovi mogu narasti i
do 90 cm. Sami su rogovi trokutasta presjeka,
a opseg roga pri bazi (uz lubanju) moţe
iznositi i do 25 cm. Rogovlje
Osjetila
Vid muflona je slabije razvijeno osjetilo.
Dobro su razvijeni njuh i sluh.
Ishrana
Mufloni su biljojedi skromnih zahtjeva
u ishrani. Vole i pašnjačke predjele i brst.
Ukoliko je lovište prenapučeno
muflonskom divljači mogu uzrokovati štete
na šumskim sastojinama, prvenstveno
guljenjem kore. Pored svega, brojni autori
navode kako muflon često uzima hranu
kakvu druga divljač izbjegava, poput lišća
gloga, klena, jasena, lijeske, veprine,
grančica i iglica jele. Prehranu rado
upotpunjuju ţirem, bukvicom, kestenom,
kukuruzom i zobi. Mufloni rado liţu sol.
V

Ţivotni prostor

Ţivotni prostor muflona su visoka brda i

planine. Najidealnije stanište je
mediteransko sredogoije s djelomice
kamenitim terenom. No, obzirom na
njegovu veliku prilagodljivost danas ga
nalazimo i u nizinskim lovištima. U takvim,
novim ţivotnim uvjetima probleme mu
predstavlja nedovoljna tvrdoća tla uslijed
Rogovlje muflona raste u obliku zavojnice.
čega dolazi do prerastanja papaka i
posljedičnih problema u kretanju.
moţe teţiti do 6 kg. Riječ je o klasičnim
rogovima šupljoroţaca na kojima se također
Aktivnost
mogu uočiti prstenovi ili godovi. Samo
Mufloni su dnevno aktivna divljač. Na
ponekad moţe doći do razvoja rogovlja u pašu izlaze rano ujutro, nakon čega slijedi
ţenki, koji tada obično dosegnu duţinu do 12
cm, znatno su tanji i manje zavinuti od onih u
muţjaka. Takav rog ţenke je plosnat pri bazi.
Muflon ima 32 stalna zuba, uz zubnu formulu
I 0/4, C 0/0, P 3/3 i M 3 / 3 , odnosno ukoliko
tehnički inciziformne očnjake u donjoj
čeljusti izdvojimo u kategoriju očnjaka zubna
formula glasi I 0 / 3 , C 0 / 1 , P 3 / 3 i M 3 / 3 .
Glasanje muflona je meketanje slično
glasanju domaćih ovaca. Muflon se
uobičajeno kreće korakom ili kasom, a u
slučaju opasnosti galopom i skokovima. Krdo muflona.
odmor uz preţivanje, a poslije podne novi period
paše.
Naĉin ţivota
Muflonke, janjad i mladi muţjaci formiraju
krda. Veliĉina krda varira ovisno o brojnosti
populacije i godišnjem dobu. Krdom upravlja u
pravilu najstarija ţenka. Mufloni su plahe
ţivotinje i cijelo vrijeme na oprezu. U jakim
zimama se i stari muţjaci, koji inaĉe ţive
odvojeno znaju prikljuĉiti krdu. Hijerarhija u
krdu ovisi o spolu, dobi, snazi i temperamentu
jedinke. Nakon treće godine ţivota muţjaci se
udruţuju u zasebne skupine od 3-6 ĉlanova.
Ĉuvan krda u sluĉaju opasnosti upozoravaju krdo
prigušenim zviţdukom.
Razmnoţavanje
Razdoblje parenja muflona su mjesec listopad
i studeni. U vrijeme parenja muţjaci se
prikljuĉuju krdima. U pravilu nema borbi izmeĊu
muţjaka osim ukoliko jedna ţenka dolazi na dva
ili više muţjaka. U sezoni parenja jedan muţjak
obiĉno opari do deset ţenki. Ovca je breĊa 22
tjedna, pa u oţujku ili travnju ojanji 1-2 janjeta.
Neposredno pred janjenje ovce napuštaju krdo,
kako bi u samoći probranog i sigurnog mjesta
donijele podmladak na svijet. Nakon
1. Tragovi: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak papaka: a) prednje i b) straţnje noge. 3. Izgled izmeta.
odreĊenog vremena ţenka dovodi mlade u krdo.
Ovce imaju po dvije sise, a mlado siše oko 6
mjeseci. Spolna zrelost nastupa sa 18 mjeseci.
Ukoliko mlado nastrada ţenka se vrlo ĉesto
ponovno pari. Tada na svijet donosi mlado koje
u preostalom kratkom vremenu ne uspijeva
dostići ţeljen razvoj do kraja godine. Takva grla
kasnije zaostaju u trofejnom razvoju.
V
Ţivotni vijek
Mufloni mogu doţivjeti 15-25 godina.
Bolesti i neprijatelji
U kontinentalnim lovištima problem mogu
predstavljati oštre zime s dubokim snjeţnim
pokrivaĉem i ledenom pokoricom. Jaka
hladnoća moţe uzrokovati smrznuće skrotuma.
Muflon je otporniji na bolesti od divokoze, a
moţe oboljeti od slinavke i šapa, papilomatoze,
pastereloze, plućnih vlasaca, metacestodoza i dr.
Tijekom manipulativnih zahvata na muflonima
valja imati na umu veliku podloţnost muflona
stresu.
Prirodni neprijatelji muflona su vukovi, psi
skitnice, ris, a za mladunĉad i slabija grla i
orlovi, divlje maĉke, lisice, ĉagljevi, divlje
svinje te kune.
ALPSKI KOZOROG

Klasifikacija
Kozorog je divljač koja spada u red
parnoprstaša (Artiodactyla), podred preţivača
(Ruminantia), porodicu goveda (Bovidae),
potporodicu (Caprinae) i rod koza (Capra). tome doista tako nije sasvim sigurno
Prema aktualnoj zakonskoj regulativi poznato. Naime, 18. lipnja 1996. godine
kozorog se ne ubraja u divljač na području R naseljeno je 5 kozoroga u lovište “Snjeţnik”.
Hrvatske iz razloga što ne obitava na našim Ali, i tamo u manje-više kontrolirane uvjete
staništima. gatera.

Nazivlje Izgled i graĊa tijela Svojim izgledom

Muţjaka nazivamo kozorog ili jarac, ţenku kozorog, je sličan domaćoj kozi, samo je od
divlja koza ili koza, a mlado jare. nje znatno krupniji i čvršće građe. Ljetna je
dlaka
Rasprostranjenost
Domovina alpskog kozoroga su prvenstveno, kao
što mu i ime kaţe, Alpe. Tijekom 17. stoljeća ţivio
je po svim velikim europskim planinama, da bi se
V

danas oĉuvao u Italiji, Austriji, Švicarskoj,

Francuskoj, Njemaĉkoj i Sloveniji. U Hrvatskoj je
kozorog dugo svrstavan u divljaĉ, tako da je i prema
ZOL-u iz 1994. godine bio naveden kao krupna
vrsta dlakave divljaĉi te kao lovostajom zaštićena
vrsta. MeĊutim, u nas ga nema niti u
zakonodavstvu, niti u staništima. Da li je
Kozorozi u ljetnoj dlaci.
sivocrvenkaste, a duţa zimska dlaka sivoţute
boje. Osim ove osnovne boje, dlaka kozoroga
pokazuje i odreĊena odstupanja, pa je tako na
leĊima tamnija, a na straţnjici ţućkaste do
bjeliĉaste boje. Na donjoj vilici i zatiljku dlaka je
nešto duţa. Muţjak dosegne u visinu do 100 cm,
u duţinu do 150 cm, a rep je dugaĉak do 15 cm.
Odrasli muţjak moţe teţiti i do 120 kg. Ţenke su
upola lakše i teţe do 55 kg. Karakteristika
kozoroga su veliki, sabljasti rogovi. Rog raste na
glavi pod kutem od 30° i u muţjaka moţe
dosegnuti duţinu od 1 m i teţinu oko
Područja sa strmim liticama i kamenjem predstavljaju prirodni ţivotni
prostor kozoroga
15 kg. U mladih muţjaka je presjek roga pri bazi
ĉetverokutast, a prema vrhu trokutast, doĉim je u
odraslih gotovo cijelom duţinom ĉetverokutast.
Rogovi su blago povinuti unatrag, a na prednjoj
strani nose podjednako razmaknuta kvrgasta
zadebljanja. Rogovlje nose oba spola, ali ono u
ţenke naraste do maksimalno 30 cm. Rogovlje
muţjaka poĉinje rasti vrlo rano,
tako dvomjeseĉno jare već ima rošĉiće duge do
7 cm. U drugoj godini ţivota rogovi su dugi do
26 cm.
Osjetila
Od osjetila kozorozi imaju izvrsno razvijen
sluh, njuh i oštar vid.
Ishrana
Na jelovniku im se nalazi raznovrsno
planinsko bilje, poput lišća, mahovine, izbojaka
grmlja ili trava.
Ţivotni prostor
Alpski kozorog je tipiĉni predstavnik visoko-
planinske divljaĉi. Kao takav, cijeli svoj ţivotni
vijek provede iznad gornje granice šuma (1200
m/Nv). Obitava na podruĉjima sa strmim
liticama i kamenjem. Takvi predjeli i zimi ostaju
u većem dijelu slobodni od snijega. Stoga se
kozorog niti zimi ne spušta u niţe predjele. Sva
snaga i prilagodba kozoroga planinskom staništu
vidljiva je iz podatka da kozorog moţe skoĉiti
na stijenu visoku 2 m bez zaleta, odnosno sa
zaletom i do 4 m visine. U dubljem snijegu
kozorog se teško kreće.
Aktivnost
Kozorog je izrazito dnevna ţivotinja. Jutro i
veĉer provodi hraneći se, doĉim se u podnevnim
satima odmara na nepristupaĉnim liticama.
Naĉin ţivota
Kozorog je društvena ţivotinja koja, s
izuzetkom starih muţjaka, ţivi u krdima. Ţenke
i mladunĉad oba spola formiraju zasebna krda.
Ulogu predvodnika u krdu preuzima starija
koza. Srednjedobni muţjaci formiraju vlastita
krda od jedinki u starosti izmeĊu 6 i 12 godina.
 Razmnoţavanje
Prosinac i sijeĉanj su razdoblje parenja
kozoroga. U to se vrijeme stari muţjaci
prikljuĉuju krdima i vode ţestoke borbe za pravo
parenja. U borbama sudjeluju Srednjedobni i stari
muţjaci. Borbe su toliko ţestoke da stari muţjaci
imaju gotovo istrošene kvrge na prednjoj strani
rogova.
Borba kozoroga za pravo parenja.
Ţenke su gravidne oko 22 tjedna tako da se
najveći broj ţenki ojari u svibnju i lipnju. Ţenka
tada izabire neku nepristupaĉnu liticu
Tragovi kozoroga u hodu.
na kojoj ojari jedno ili dva jareta. Mladi su pri
porodu mase oko 2 kg. Jare siše 6 mjeseci.
Spolna zrelost nastupa sa 18 mjeseci. Prirast
kozoroga je mali jer se ţenke jare obiĉno svake
druge godine. No, reprodukcijska moć se
zadrţava razmjerno dugo, tako da se ţenke mogu
jariti i nakon 18 godina starosti.
Ţivotni vijek
Kozorog doţivi oko 20 godina.
Bolesti i neprijatelji
Kozorog u naĉelu moţe oboljeti od istih
bolesti kao i divokoza, odnosno zarazne
sljepoće, papilomatoze i šuge.
Na staništima kozoroga uglavnom nema
predatora pa samim time niti opasnosti od njih.
Mladunĉad moţe ugroziti suri orao.
Stradavanja
MeĊu gubitke bismo ubrojili i parenje
kozoroga sa domaćim kozama, ĉime se gubi
ĉistoća nasljednih svojstava populacije
kozoroga. Stradavanja takoĊer nastaju na
padinama pokrivenim "sipinama" tj. sitnim
kamenjem nastalim erozijom i taloţenjem.
Naime, kao teška ţivotinja s malom površinom
papka kozorog propada u sipinu, tj. ne moţe se
odrţati na njenoj površini. Usljed toga dolazi do
klizanja i kotrljanja nakon ĉega kozorog nema
mogućnosti za zaustavljanje, pa tako u
svojevrsnoj lavini moţe nastradati.
SVINJE - SUIDAE

Podred nepreţivaĉa pripada redu dvopapkara

(Artiodactyla), a pripadnici su mu rasprostranjeni
diljem svijeta. Kao klasifikacijska jedinica
nastali su dodatnom podjelom reda dvopapkara s
obzirom na graĊu ţeluca i naĉin probavljanja
hrane. U podred nepreţivaĉa ulaze vrste iz
porodica svinje (Suidae), vodenkonji (Hypo-
potamidae) i pekariji (Tayassuidae). Svi oni imaju
jednostavan ţeludac i nakon uzimanja hrane istu
ne vraćaju u usnu šupljinu na ponovno ţvakanje.
Od tridesetak vrsta dvopapkara nepreţivaĉa na
svijetu u nas se pojavljuje samo divlja svinja (Sus
scrofa).
 DIVLJA SVINJA
Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji divlja svinja pripada u
divljaĉ visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
krupnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. To je naša
autohtona divljaĉ. Divlje svinje ubrajaju se u red
parnoprstaša (Artiodactyla), podred nepreţivaĉa
(Nonruminantia) i porodicu svinje (Suidae). U
Europi ţivi 7 podvrsta i to:
a) srednjo-europska divlja svinja - Sus
scrofa L.
b) iberijska divlja svinja - Sus scrofa
castilianus (Thomas, 1912)
c) sardinijska divlja svinja - Sus scrofa
meridionalis (Forsyth, Major, 1882)
d) talijanska divlja svinja - Sus scrofa
majori (Fešta, 1927)
e) poljska divlja svinja - Sus scrofa
falzfeini (Matschie, 1918)
f) jugoistoĉna europska divlja svinja - Sus
scrofa attila (Thomas, 1912)
g) jugoslovenska divlja svinja i Sus
scrofa reiseri (Bolkay, 1925)
Nazivlje
Muţjaka divlje svinje nazivamo vepar, ţenku
divlja krmaĉa ili krmaĉa, a mlado do godine dana
prase. Mlade od kraja prve do kraja druge godine
ţivota zovemo nazimad.
Rasprostranjenost
Divlje svinje nastanjuju gotovo sve kontinente
svijeta. Rezultat tako širokog areala
rasprostranjenosti leţi u velikoj prilagodljivosti
vrste i njenim malim ţivotnim zahtjevima.
Srednjo-europska divlja svinja rasprostranjena je
diljem Europe, sjeverno od Pirineja i Alpa do
zapadne Bjelorusije (izuzev Irske, Velike
Britanije i dijela skandinavskih zemalja). U
Republici Hrvatskoj areal rasprostiranja divljih
svinja je sve veći pa danas gotovo da
Koštani sustav i raspored unutrašnjih organa divlje svinje.
i nema lovišta bez divljih svinja, a nalazimo ih i na
nekim jadranskim otocima. Razlozi za takvu
rasprostranjenost leţe prvenstveno u suzbijanju
klasiĉne svinjske kuge i ograniĉavanju kontakta
domaćih i divljih svinja. Ovo posljednje postignuto
je sve rijeĊim izvoĊenjem domaćih svinja na livade
i u šume na pašarenje i ţirenje. Kao pomoćni
momenti u eksploziji populacije divljih svinja mogu
se navesti smanjenje broja i rasprostranjenosti
prirodnih neprijatelja, uvoĊenje uzgojnih mjera u
lovišta i promjene klime. Naime, kao prirodni
ograniĉavajući ĉimbenik za širenje divljih svinja
navodi se upravo klima, odnosno niske zimske
temperature i debeli snjeţni pokrivaĉ. Posljednjih
godina svjedoci smo postupnog zatopljavanja sa sve Prasad u livreji.

blaţim zimama.
i zbijeno tijelo prekriveno je gustim ĉekinjama
tamnosmeĊe do crne boje. Jedna od karakteristika
ĉekinja je da nemaju jedinstven vrh, odnosno
svaka se raĉva u nekoliko dijelova. Tek oprasena
prasad je smeĊe boje sa po dvije tamne pruge sa
svake strane tijela. Takva obojenost praseta naziva
se livreja, a gubi se ujesen prvim linjanjem. Osim
ĉekinja dlaĉni pokrivaĉ

Vepa
r.

Izgled i graĊa tijela

U odnosu na domaće svinje divlje se odlikuju
snaţno razvijenim prednjim dijelom tijela pa bi
postotno izraţen omjer prednjeg i straţnjeg dijela
tijela iznosio 70:30. Svinje mjere u visinu do
grebena i do 110 cm, a u duţinu do 155 cm. Rep
moţe biti dugaĉak 15-20 cm. Masa krmaĉa kreće Kod zrelih veprova rilo je dobro izraţeno s visoko podignutim
se do 150 kg, a veprova i do 300 kg. Snaţno usnicama i dobro vidljivim kljovama.
divljih svinja ĉini i kraća i mekša poddlaka te
osjetilne dlake na dijelovima glave. Posebnu
karakteristiku muţjaka, ujedno i sekundarnu spolnu
oznaku ĉini slin, vezivnotkivno zadebljanje potkoţja
plećke s
Očnjaci divlje svinje: a) sjekač, b) brusač, c) klica.
elementima hrskavice. Na glavi se nalazi dugo,
jako i mišićavo rilo koje završava nosnicama.
Zubalo divlje svinje broji 44 zuba i prema tome se
naziva kompletnim zubalom. Zubna formula je I
3/3, C 1/1, P 4/4 i M 3/3. Prva tri pretkutnjaka
graĊena su sliĉno onima u mesojeda ili
sekodontnog tipa, a posljednji pretkutnjak i svi
kutnjaci odgovaraju zubima biljojeda. Naroĉita
karakteristika zubala divlje svinje su trajno rastući
zubi oĉnjaci. Oĉnjaci u gornjoj ĉeljusti vepra
nazivaju se brusaĉi, a u donjoj sjekaĉi. Brusaĉe i
sjekaĉe vepra zajedno nazivamo kljove, a oĉnjake
krmaĉe klicama. Klice ne pokazuju takvu
tendenciju rasta i ne ubrajamo ih u trofeje. Kljove
vepra su trajno rastući zubi široko otvorenog
korijena. Rast im se ograniĉava meĊusobnim
trljanjem sjekaĉa o brusaĉe pri ĉemu se formira
brusna ploha. Veći dio kljova smješten je unutar
ĉeljusti (gotovo 2/3 njihove ukupne duţine).
Temeljem odreĊenih karakteristika sjekaĉa moguće
je odrediti starost vepra. Jedna od
najjednostavnijih, ali ujedno i
najnepouzdanijih metoda je metoda po duţini
brusne plohe. Prema njoj je starost vepra jednaka
duţini brusne plohe u cm kojoj pribrojimo još
jedan cm (npr. 2 cm + 1 = starost). Ukupan iznos u
crnje tada jednak broju godina dotiĉnog vepra.
Druge, rijeĊe korištene metode na terenu su metoda
po Brandt-u i metoda po Biegler-u. Obje metode
uzimaju u obzir odreĊene karakteristike sjekaĉa i
pouzdanije su od metode bazirane na duţini brusne
plohe. Prema obliku i zatvorenosti korijena klica
moguće je pribliţno odrediti starost krmaĉe.
Osnovna namjena kljova je samoobrana i borba sa
drugim svinjama te pomoć pri rovanju.
Osjetila
Najrazvijenije osjetilo u divljih svinja je njuh.
Osobe koje ih dugo vremena prouĉavaju tvrde da
divlje svinje prema mirisu mogu razlikovati strane
od poznatih osoba (lovoĉuvara, raznosaĉa hrane,
itd.). Slijedeće osjetilo po razvijenosti je sluh.
Najslabije razvijeno osjetilo je vid pa se stoga uz
povoljan vjetar i tiho prikradanje, svinjama moţe
prići na veliku blizinu.
Ishrana
Divlje svinje su svejedi u punom smislu rijeĉi.
Prvenstveno se hrane razliĉitom biljnom hranom,
ţitaricama, travom, šumskim plodovima i voćem.
Udio biljne
hrane u prehrani divljih svinja kreće se od 80-90
%. Istraţivanja u Poljskoj pokazala su da
podzemni dijelovi biljaka imaju udio u prehrani
svinja oko 56 %, zelena biljna hrana oko 24 %,
šumsko voće i plodovi oko 7 %, a hrana
ţivotinjskog podrijetla oko 13 %. Od ţitarica,
divlje svinje ne preferiraju jeĉam. Njega obiĉno
samo proţvaĉu i ispljunu, pri ĉemu iskoriste
osloboĊeni sok. Najomiljenija prirodna biljna
hrana za divlje svinje su kesten i ţir. Od hrane
ţivotinjskog podrijetla glavninu pak ĉine
gusjenice, razliĉite liĉinke i strvine, ali i sve
ţivotinje koje mogu uhvatiti i savladati,
prvenstveno sitni glodavci, mladunĉad i ranjena
ili bolesna divljaĉ. U svemu tome valja naglasiti
da divlje svinje u svoju ishranu ukljuĉuju velik
broj razliĉitih za poljoprivredu štetnih kukaca i
glodavaca. Štete koje divlje svinje nanose
poljoprivrednim kulturama proizlaze poglavito iz
rovanja, valjanja i gaţenja, a manje od stvarnog
hranjenja. Ĉinjenica da divlje svinje rado pojedu
mladunĉad ostale divljaĉi osnovni je razlog iz
kojeg se divlje svinje ne drţe zajedno sa ostalim
vrstama u gaterskom uzgoju. Osim naravno ako
je rijeĉ o velikim gaterima.
Ţivotni prostor
Divlje svinje pokazuju veliku prilagodljivost
staništu. Tako ih moţemo naći u šumama,
otvorenim površinama ispresijecanim šumarcima
ili pak otoĉnim staništima. Ne treba zaboraviti da
stupanj aktivnosti i vjernosti odreĊenom staništu
ovisi o uznemiravanju u tom staništu. Za svoja
poĉivališta divlje svinje izabiru uglavnom gustiše
u blizini šuma. Aktivnost uglavnom ispoljavaju
na livadama, oranicama, šumarcima i šumama.
Obzirom je za rovanje neophodno meko i vlaţno
tlo, divlje svinje se najradije zadrţavaju u
vlaţnim podruĉjima. Osim toga takva podruĉja
bogata su sitnim ţivotinjicama, koje svinje rado
uzimaju za hranu.
Aktivnost
Noć je razdoblje u kojem su divlje svinje
najaktivnije. Još jednom valja naglasiti kako je
njihova aktivnost uvelike ovisna o stupnju
uznemiravanja. Tako se u mirnijim lovištima
mogu pronaći aktivne divlje svinje i tijekom dana.
U većini lovišta su divlje svinje preko dana obiĉno
skrivene u udubinama na zemlji, zbijene jedna do
druge, u nekom gustišu ili trstici.
Naĉin ţivota
Divlje svinje su društvene ţivotinje, a od
navedenog pravila odstupaju samo stari veprovi
koji ţive samotnjaĉki. Zreli veprovi prikljuĉuju se
krdu tek u jesen kada se bore za pravo parenja.
Osnovu zajednice ĉini krdo predvoĊeno starom i
iskusnom
Krmače s nazimadi.
krmaĉom. Zajedno sa starijim krmaĉama i
prasadi u krdu se zadrţava i odreĊeni broj
nazimadi i mladih krmaĉa. Takvo krdo broji
obiĉno do 30 jedinki. Veliĉina krda ovisi
naravno o brojnosti divljih svinja, ali uvelike i o
stupnju uznemiravanja u lovištu. Što je
uznemiravanje manje to su krda veća. Mladi
muţjaci u dobi od 2 godine napuštaju krdo i
eventualno formiraju male skupine od
V
3-6 ĉlanova. Ţenke takoĊer ponekad napuštaju
krdo, ali samo u potrazi za novim. Iznimno se
mogu naći i skupine od 2-3 krmaĉe. Krdo je
ureĊeno po strogim hijerarhijskim pravilima. U
sluĉaju veprova,
rang pojedinog vepra odreĊuje njegova.
 mm
Kaljuţanje divlje svinje.
snaga. Unutar krda na vlast se dolazi starošću i
iskustvom, dakle odreĊeni "psihiĉki" momenti
imaju prednost nad golom snagom. To vrijedi
sve dok je ţivotinja zdrava, ako oboli njen
status se znamo promijeni. Uzajamno
timarenje i ĉešanje pospješuje veze unutar
svakog krda. Odnos divljih svinja prema
drugim vrstama je uglavnom miran. Naime,
rijeĉ je o tome da se u pravilu druge vrste
prilagoĊavaju divljim svinjama i miĉu im se s
puta. Posebnu plašljivost pred svinjama
pokazuju srne koje pred njima uvijek bjeţe. U
svakom lovištu koje gospodari sa divljim
svinjama mora postojati kaljuţište. Kaljuţanje
predstavlja ugodu, ali sluţi i za hlaĊenje tijela i
prekrivanje koţe slojem blata. U taj sloj blata
uklope se ektoparaziti koje svinja uklanja
ĉešanjem. Ĉešališta su mjesta u šumi na
kojima se divlje svinje ĉešu o drveće i time
skidaju sloj nagomilanog blata.
Razmnoţavanje
Parenje divljih svinja nazivamo bucanjem.
Poĉetak parenja divljih svinja ovisi
prvenstveno o prehrambenim prilikama.
Parenje traje od sredine jeseni do prosinca, a
stare krmaĉe se pare prve. Najveći postotak
krmaĉa biva oploĊen u studenom i prosincu.
U vrijeme parenja muţjaci prilaze krdu i
meĊusobno se bore za pravo parenja. U to
vrijeme su svi veprovi iznimno razdraţljivi i
agresivni.
Predmnijeva se da slina vepra sadrţi za njega
karakteristiĉan miris koji se dodatno pojaĉava
pjenušanjem. Upravo u vrijeme parenja vepar
izluĉuje veće koliĉine sline i njome obiljeţava
stabla, ali i bokove i leĊa krmaĉa. Pored toga
vepar uĉestalo mokri, posebice na mjestu na
kojem je mokrila krmaĉa. Borbe veprova su
ţestoke i mogu se ĉuti na većoj udaljenosti, no
ipak vrlo rijetko imaju ozbiljnije posljedice.
Tome je razlog dobra zaštićenost vepra
debelom koţom i "slinom", ali i zbog toga što
većina naguravanja prolazi bez uporabe kljova.
U pravilu, odluĉujući ĉimbenici za pobjedu u
borbi su tjelesna masa i veliĉina, kao i veliĉina
kljova. Ponekad se ipak zna dogoditi da mlaĊi,
ali borbeniji vepar pobijedi većeg i starijeg.
Vepar pobjednik ostaje sa krmaĉama do
završetka parenja, ukoliko taj poloţaj ne izgubi
od drugog vepra. Ĉinu parenja prethodi
predigra u
Prasad siše majku.
kojoj vepar oslanja glavu na krmaĉu, podiţe
joj trbuh, a više puta joj i gricka uske. Sam ĉin
parenja traje obiĉno oko 5 minuta. One
krmaĉe koje se u odreĊeno vrijeme ne tjeraju
preuzimaju voĊenje prasadi i na taj naĉin ih
sklanjaju od agresivnih veprova. Graviditet
krmaĉa traje oko 117 dana. Većina krmaĉa
oprasi se od oţujka do travnja. Neposredno
pred prasenje, krmaĉe

Krmača s prasadi (bitan ritual kod sisanja predstavlja kontakt praseta
s njuškom krmače).
napuštaju krdo i slaţu gnijezdo od nakupine
granja, suhe trave, lišća i vlastite dlake, u
kojem se i prase. Brlozi su različitih izvedbi,
neki su čak i nadsvođeni. Divlja krmača se
obično prasi stojeći, a nakon izlaska ploda,
plodove ovojnice pojede. Boravak u brlogu
traje različito dugo, ovisno o vremenskim
prilikama i produţava se uslijed kiše i
hladnog vremena. Nekada je broj prasadi po
krmači bio malen i iznosio od 4-6, danas je taj
broj veći i moţe iznositi i do 12 prasadi po
krmači. Prasad siše oko 3 mjeseca, a
osamostaljuje se sa 6 mjeseci. Svi pripadnici
krda brinu se o praščićima. Spolnu zrelost
divlje svinje danas postiţu već sa 9 mjeseci
starosti.
Ţivotni vijek
Divlje svinje mogu doţivjeti do 25 godina.
Veliki problem za populaciju divljih svinja
predstavlja nepravilni odstrjel. Pravilni
odstrjel trebao bi obuhvatiti čak do 70 %
prasad i nazimad. Za odrţavanje pravilne
strukture populacije, ali i pravilne funkcije
krda treba maksimalno štedjeti odrasla grla.
Procjena starosti i spola divljih svinja u
prirodi je teška. Spol moţemo procijeniti
prvenstveno prema čuperku dlaka na
prepuciju. Osim toga osamljeno ţive
uglavnom veprovi, ali treba biti oprezan jer
moţe biti riječ i o visoko gravidnoj krmači
koja se odvojila od krda radi prasenja. Kod
procjene starosti valja uzeti u obzir sve
moguće parametre, od oblika tijela, veličine,
razvijenosti čekinja na grebenu do vidljivosti
kljova. Posebno valja napomenuti da zimska
dlaka daje privid znatno veće divljači.
Bolesti i neprijatelji
Divlje svinje su poprilično otporne na
bolesti. Uglavnom mogu oboljeti od istih
bolesti kao i domaće svinje. Najveće neprilike
čini im bruceloza i klasična svinjska kuga
koja u svojim epizootijama zna uzeti i do 80 %
populacije prije nego iščezne. Od ostalih
oboljenja valja istaknuti trihinelozu, plućne
vlasce i razvojne stadije trakavica.
Prirodni neprijatelji divljih svinja su
vukovi, dočim su ris, medvjed i lisica
uglavnom opasni za slabo čuvanu prasad.
Ipak, utjecaj predatora na divlje svinje ne
treba precjenjivati, obzirom su divlje svinje
vrlo nezgodan plijen logično je da se
grabeţljivci češće odlučuju za plijen koji je
lakše savladati.
Stradavanja
Između ostaloga ugibanja se mogu javiti
kod mlade prasadi uslijed loših klimatskih
prilika. U pravilu su stradavanja na svinjama
mala što pokazuje i njihova velika
populacijska eksplozija.
Posebne napomene
Danas kad je broj medvjeda i vukova
smanjen, u Hrvatskoj jedinu realnu opasnost
po čovjeka i psa mogu predstavljati divlje
svinje. Divlje svinje su u pravilu plahe
ţivotinje koje se miču pred ljudima i prije
nego ih vidimo. Ipak i najmanje prase kad je
stjerano u kut postaje borbeno i napada.
Upravo stoga u susretu sa divljim svinjama, a
posebice u sezoni parenja treba ostati miran i
ukloniti im se da imaju mjesta za prolaz.
Ponašanjem valja naglasiti mirne
namjere. Još bolje je biti dovoljno glasan kako bi nas
svinje mogle na vrijeme ĉuti i ukloniti se. Posebnu
pozornost treba posvetiti krmaĉama sa mladima i
ranjenim ţivotinjama. Krmaĉa u pravilu grize i
nastoji svog protivnika oboriti pri Ĉemu
nanosi teške ozljede, nagnjeĉenja i prijelome. Vepar
napada najĉešće jednom, u prolazu, pri ĉemu udara
kljovama sa strane. Takvi udari mogu nanijeti teške i
duboke razderotine.

1. Tragovi divlje svinje: a) u hodu, b) u tricu. 2. Otisak papaka. 3. Izgled izmeta.

ZEĈEVI - LEPORIDAE

Zeĉeve ubrajamo u red Lagomorpha (zeĉeva)

tj. oni su "dvojezupci" jer u gornjoj ĉeljusti
imaju dva glodnjaka, a iza njih u jednom redu
dva sjekutića. Glodnjaci su bez korjena i rastu
stalno cijelog ţivota. Samo to im je zajedniĉko s
pravim glodavcima, zbog ĉega su ponekad
pogrešno ubrajani u taj red.
ZEC
Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji zec pripada u divljaĉ
niskog lova. Po tjelesnom ih pokrovu ubrajamo u
dlakavu, a prema Zakonu o lovu u sitnu divljaĉ
zaštićenu lovostajom. Zec je naša autohtona
divljaĉ. Prema zoološkoj taksonomiji zec se
ubraja u red dvojezubaca (Lagomorpha), porodica
zeĉeva (Leporidae), rod zec (Lepus) i vrstu zec
obiĉni (Lepus europaeus Pallas).
Nazivlje
Muţjaka nazivamo zec, ţenku zeĉica a mlade
zeĉići. Porod nazivamo okotom.
Rasprostranjenost
Rasprostranjen je u više podvrsta po svim
zemljama Starog svijeta od nizine do najviših
planina. Zec obitava po cijeloj Europi, a njegovo
stanište raspostire se od Atlantika na zapadu do
Urala na istoku. Ima ga i na najjuţnijim
dijelovima grĉkih otoka,
V
ali i u nekim dijelovima Švedske. Zatim u
sjevernoj Africi, Maloj Aziji, Kavkazu, Krimu i
Iranu. Zapravo naseljava svih pet kontinenata,
uglavnom kao autohtona, ali i kao alohtona vrsta.
U našoj zemlji zastupljen je posvuda, te
naseljava i sve naše veće otoke. Nalazimo ga i
na planinama kao što su Velika i Mala Kapela,
Velebit, Svilaja, Mosor, Biokovo i dr.
Nastanjuje spomenute planinske dijelove
Hrvatske sve do najvećih nadmorskih visina.
Takva rasprostranjenost svjedoĉi o njegovoj
izvanrednoj prilagodljivosti obzirom na klimu,
razliĉitost geološke podloge kao i vegetacijske
prilike.
Izgled i graĊa tijela
Zeĉje tijelo je ĉvrsto, zbijeno, zadnje noge su
veoma duge i omogućuju mu nagle skokove i
brz bijeg. Duţina tijela normalno razvijenog
zeca je 65 cm, visina oko 15 cm, a rep je dug
oko 10 cm. Tjelesna masa zeca ovisi o biotopu i
kreće se od 3-6 kg. Tako su u našem priobalju
zeĉevi mase oko 3 kg dok se u planinskim
staništima mogu naći zeĉevi mase i do 6 kg.
Zapravo poznato je da “šumski zec” nešto veći i
masivniji od “poljskog zeca” i to kao rezultat
specifiĉnosti biotopa i ţivotnih uvjeta. Razlika u
veliĉini i masi planinskog i nizinskog zeca
takoĊer se pripisuje teţim

Zečevi u trku.
ţivotnim uvjetima planinskog staništa. Tijelo
zeca prekriveno je gustom, vunastom dlakom,
koja je po leđima siva do sivosmeđa, a po
trbuhu bijele boje. Mladi zečevi često imaju
bijelu lisu na čelu. Rep je sa gornje strane cm,
a s donje bijel.
Uši su najizraţeniji dio tijela, i dulje su od
glave, za razliku od kunića i sluţe osim kao
slušni organ i kao organ vaţan za
rashlađivanje odavanjem topline. Vrhovi
ušiju su crne boje, a ostali dio sive boje.
Za razliku od kunića uši su dulje od glave i na vrhu uške se nalazi
crna pjega. Glava je više ovalna.
Prednje noge su znatno kraće i slabije od
straţnjih, pa za nagli skok iz loge i za bijeg
prvenstveno sluţe straţnje noge. Prilikom
skakutanja i u trku straţnje noge baca ispred
prednjih i to uvijek u jednoj ravnini
okomitoj na pravac bijega. Oči su mu izrazito
velike i smeđe boje. Na gornjoj usni nalaze
se i taktilne dlake tzv. ’’brkovi” kojima se
noću sluţi prilikom kretanja i traţenja hrane.
Kako morfološki spolni dimorfizam nije
očit to razlike među spolovima zeca nisu
izraţene. Stoga se spol moţe odrediti samo
pregledom spolovila. Pritiskom prstima na
okolicu spolnog organa, pojavi se organ
sličan u oba spola koji se naziva 'sikilj'. U
muţjaka taj organ je okrugao, duguljast sa
slabo izraţenom brazdom u njegovom
donjem dijelu. Kod ţenke brazda je jače
izraţena po cijeloj duţini i taj organ se
naziva sikilj, a iznad njega je otvor stidnice.
Ţeludac zeca je vrećast, na jednoj strani je
slijepa vreća, dok na drugoj ţeludac prelazi u
tanko crijevo. Zapremine je oko 350 cm.
Duljina crijeva odgovara 11 duljina tijela
zeca, od toga jedna trećina otpada na slijepo
crijevo dok su tanko i debelo crijevo
podjednake duljine. Ima dobro razvijen
ţučni mjehur. Pluća i srce su u usporedbi s
tijelom snaţno razvijeni te takav srčano-
plućni kapacitet omogućuje dugotrajno
bjeţanje pred neprijateljima. Desno plućno
krilo ima 4 reţnja, a lijevo 2. Zubna formula
zeca je I 2/1 P 3/2 M 3 / 3 , odnosno zec ima
ukupno 28 zuba. U gornjoj vilici iza dva
glodnjaka nalaze se dva sjekutića, a glodnjaci
su bez korijena i stalno rastu.
Mirisne ţlijezde
Zec ima tri mirisne ţlijezde: na vrhu nosa
poput crne točke, potom na usnim kutovima
čiji miris zec šapama kod «umivanja» prenosi
na druge dijelove tijela te mirisne ţlijezde
oko anusa kojima prilikom sjedenja ostavlja
njihov miris na tlu te tako označava svoje
prisustvo.

Osjetila
Vid mu je vrlo slabo razvijen, dok su njuh i
sluh razvijeni vrlo dobro. Od osjetila prednjaĉi
sluh, zatim njuh, okus i opip. Vid je dakle slabije
razvijen, zbog astigmatske graĊe oka, pa bolje
uoĉava predmete u pokretu.
Ishrana
Ljeti jede razne trave, djetelinu, kupus, kelj,
repu, mlado ţito, stabljike graha i graška. Vodu
pije samo za velikih vrućina, a u proljetnom i
jesenskom periodu s zeljastim biljkama dobiva
dovoljno vode.
Zeljaste biljke predstavljaju glavni izvor hrane zečevima.
Hrani se samoniklim plemenitim travama,
naroĉito djetelinom te kultiviranim biljem kao
što su lucerna, repa, kupus, mrkva, grah, grašak i
sva mlada ţita. Osobito voli voće (jabuka,
kruška), te druge plodove koje nalazi u prirodi
poput, sjemenki drveća, grmlja i gljiva. Voli i
mirisne biljke kao što su peršin i celer.
Ne traţi vodu u većim koliĉinama, ako hranom
zadovolji svoje potrebe. MeĊutim,
zimi moţe poĉiniti štete na voćnjacima kada u
potrazi za vodom guli i jede koru s mladih
stabala raznog drveća i grmlja, u ĉijem sastavu
se nalazi dosta vode. Kao izvor vode u to doba
godine sluţi mu repa, krumpir, te razni plodovi
voća koje moţe pronaći u prirodi. Izvrsnu hranu
za zeca predstavlja biljka zeĉjak (Spartium
scoparium), koja je i zimi zelena, te mu i u to
doba godine pruţa zaklon i hranu (raste u
grmovima).
Za zeca je specifiĉna pojava cekotrofije,
odnosno uzimanje vlastitog izmeta. Naime, iz
slijepog crijeva izbacuje izmet u obliku
brabonjaka, koji je mekan i nije formiran u
obliku finalnog izmeta te ga odmah nakon
izluĉivanja guta bez ţvakanja. Taj dio
poluprobavljenog sadrţaja slijepog crijeva
bogat je vitaminima (naroĉito B- kompleksa) i
mineralima. Obzirom da zec u hrani ne dobiva
dostatne koliĉine spomenutih sastojaka, to on
ponovljenim uzimanjem formiranog brabonjka
kompenzira kratkoću probavnog trakta za biljnu
hranu. Raĉuna se da zec dnevno potroši oko 1
kg svjeţe zelene hrane. U svoj toj hrani zec
prima znatne koliĉine kalija, a nedostatak
natrija upućuje ga na uzimanje soli, zbog ĉega
rado posjećuje solišta.
V
Ţivotni prostor
Zec je izrazito poljska tj. stepska ţivotinja i
premda mu odgovara suho ocjedito i toplo tlo,
nalazimo ga u manjoj brojnosti i u šumama.
Odgovara mu umjerena kontinentalna klima s
malom koliĉinom oborina kojih prosjek
godišnje ne prelazi 600 mm. Kao optimalan
prosjek godišnje temperature za zeca se smatra
9 °C. Zeca ipak nalazimo i u uvjetima koji
znatno variraju od optimalnih. PrilagoĊen je
ţivotu na sasvim otvorenim prostorima, gdje
mu zaklon ĉini kakav meĊaš, brazda ili snop
nepokošene trave (boja prilagoĊena okolišu).
Zec je jedina vrsta divljaĉi koja se zadrţava i
mnoţi na otvorenim predjelima, a zimi mu
jedini zaklon predstavljaju brazde.
 Najbrojnija legla su u svibnju i lipnju. U sezoni
parenja ţenke se većinom kote 3-5 puta. Graviditet
zeĉice traje 42-44 dana, nakon ĉega okoti 1-5
mladih. Pri tome je u proljetnim leglima osjetno
manji broj okoćenih zeĉića.
Zeĉevi se okote sa potpuno razvijenim dlaĉnim
pokrovom, te odmah vide jer nemaju mladenaĉko
sljepilo. Zeĉice ne prave nikakve loge tj. gnijezda
za koĉenje, već mlade donose u prikladnom
zaklonu. Nakon toga ih rasporede na nekoliko
odvojenih mjesta, kako bi povećale vjerojatnost
njihova opstanaka.
Zec ponekad iskopa plitko udubljenje koje sluţi kao zalon.
Nakon zeĉenja mladi se nasišu kolostruma,
koji osim 24% masti sadrţi i druge visokovrijedne
Ponegdje se zimi povlaĉi s oranica u obrasla polja
sastojke. Zahvaljujući hranjivosti kolostruma
i u šume. Zapravo je najbrojniji u nizinama,
zeĉica mlade ne obilazi slijedeća 3-5 dana. Nakon
posebno u dolinama velikih rijeka. Optimalna
toga poĉinje ih dojiti 2-3 puta dnevno. Zeĉica ima
nadmorska visina za njega iznosi od 50-250 m,
6 sisa, a mladi sišu 2-3 tjedna.
dok se na većim visinama gustoća populacije
zeĉeva osjetno smanjuje.

Naĉin ţivota
Nije društvena ţivotinja i ţivi za sebe, a
jedino u vrijeme parenja zbliţava se s ţenkom.

Aktivnost
To je divljaĉ kojoj aktivnost poĉinje u
veĉernjim satima i traje tijekom noći, te osvitom
dana prestaje. Rijeĉ je o ţivotinji sumraka,
aktivnoj uglavnom noću, no u mirnijim
predjelima izlazi na pašu i u kasnijim
poslijepodnevnim satima. Osim tada hranu traţi i
ujutro kad je sunce već osvanulo na horizontu.

Razmnoţavanje
Zeĉevi se pare gotovo tijekom cijele godine s
izuzetkom 10-12 mjeseca. Za blage zime parenje
poĉinje već u 1-2 mjesecu, a prestanak parenja
ovisi od temperature zraka što je uvjetovano
klimom podruĉja koje naseljuju. Prvo parenje
najĉešće poĉinje u sijeĉnju i veljaĉi, dok u
Zečić.
planinskim podruĉjima to bude nešto kasnije
odnosno u veljaĉi i oţujku te traje sve do
kolovoza. Nakon 3 tjedna starosti postaju samostalni, a
s 6 mjeseci već spolno zreli, što znaĉi da zeĉica
iz prvog legla ujesen iste godine moţe dati 1-2
zeĉića. Kod zeĉeva je poznata pojava
superfetacije, odnosno
mogućnosti da se zeĉica pred kraj graviditeta tj.
3-4 dana prije okotnje moţe ponovno pariti i
ostati skotna. To je moguće jer ima dvoroţnu
maternicu pa se gravidnost odvija naizmjeniĉno
u oba roga bez 'praznog hoda'. Osim takove
graĊe maternice to joj omogućuje i specifiĉno
funkcioniranje reproduktivnog hormonalnog
sustava. Pojava superfetacije nije redovita za
svaki graviditet u slobodnoţivuće populacije ali
je opaţeno da je znatno uĉestalija u uvjetima
farmskog uzgoja, vjerojatno zbog stalne blizine
muţjaka. Tu pojavu kod zeĉeva primijetili su
već stari grci, a povjesniĉari Herodot i Aristotel
opisali.
Ljubavna igra koja predhodi samom činu
parenja.
Samom ĉinu parenja prethodi svojevrsna
ljubavna igra. Ona zapoĉinje susretom dviju
jedinki razliĉitog spola, pri ĉemu zec moţe
prijeći i veće udaljenosti u potrazi za ţenkom
ako je napuĉenost lovišta slaba. Ako ţenka još
nije potpuno spremna, odbija muţjaka nizom
ţivih i brzih pokreta, katkad i vrlo grubih, koji
mogu ići od skokova s naglim promjenama
smjera, sve do udaraca straţnjim nogama u
njegovu njušku.
U odreĊenom trenutku zec se nastoji brzo
popeti na nju obuhvaćajući ju prednjim nogama
u nastojanju da ju primora da ostane mirna,
ponekad ju uhvati glodnjacima za koţu potiljka,
vukući je
prema natrag, kako bi savila kraljeţnicu. Ako
ţenka nije spremna nastoji se osloboditi muţjaka te
nakon oslobaĊanja uspravlja se na straţnje noge te
ga poĉinje silovito brzo tući prednjim šapama.
Obzirom da muţjak uzvraća udarce, posljediĉno
pramenovi dlake lete na sve strane. Ta faza traje
obiĉno oko pola minute, nakon ĉega zamoreni
naglo prekinu borbu. Nakon toga slijedi
natjeravanje te se ţenka nakon odreĊenog vremena
smiri, upre na sve ĉetiri noge, uspravljajući zadnji
kraj i savijajući leĊa, dopusti skok. Time
pramenovi dlake u polju zapravo otkrivaju parenje
zeĉeva. Sama faza parenja traje najduţe 20-30
sekundi, pri ĉemu su zeĉji pokreti vrlo brzi i slijede
jedan za drugim. Obiĉno u roku 6-7 minuta dogodi
se još jedan ĉin parenja, nakon ĉega se vidljivo
izmoreni raziĊu.
Samo relativno visoka plodnost zeca
omogućuje odrţavanje vrste jer postotak
preţivjelih prosjeĉno iznosi svega 10-15 %.
Stvarni prirast po zeĉici iznosi svega oko 1.8
mladih, što naravno ovisi o bonitetu lovišta te
drugim negativnim ĉimbenicima koji prate zeĉju
godinu.
Ţivotni vijek
Zec moţe doţivjeti starost 10-12 godina, ali u
prirodi tu starost ne doţivi ni jedan od tisuću
zeĉeva. Znanstveno je dokazano da oko 3% zeĉeva
ipak doţivi starost preko 4 godina, a da mladi
zeĉevi starosti do 6 mjeseci, u jesenskoj populaciji
ĉine oko 50% ukupnog jesenskog fonda.
Bolesti i neprijatelji
Zeĉevi ponajviše Oboljevaju od sljedećih
bakterijskih bolesti: tularemija, bruceloza,
pseudotuberkuloza, pastereloza, Q-groznica,
listerioza, klamidioza, spirohetoza i stafilokokoza.
Od virusnih to su: EBHS (sindrom europskog
smeĊeg zeca - akutna nekrotiĉna upala jetre
zeĉeva), miksomatoza, bjesnoća te infekcije rota i
korona virusima. Od parazitoza su najuĉestalije OdreĊivanje starosti
kokcidioza, toksoplazmoza, protostrongiloza, Starost zeca se moţe u grubo procijeniti na
trihostrongiloza, uhvaćenom ţivom ili mrtvom zecu jednom od
trihocefaloza, metiljavost, trakaviĉavost, šuga i empirijskih metoda.
krpeljivost. Pomoću Strohovog znaka, odnosno na zapešću
Toliko prirodnih neprijatelja vjerojatno nema ni prednje noge s vanjske strane, u mladog zeca,
jedna druga divljaĉ poput zeca. Stradava od lisice, opipavanjem moţemo osjetiti malu izboĉinu
vuka, risa, divlje maĉke, kune, lasica, jazavca, jeţa, (epifiznu kost), koja u dobi od oko 10 mjeseci
orla, jastreba, sove, vrane, svrake, škanjca, pasa i nestaje okoštavanjem.
maĉaka lutalica. Primjerice poznato je da u lisiĉjem U polovici crne pjege na uhu mladog zeca
jelovniku zec sudjeluje sa 15% za trajanja moţe se uška prstima lako zaderati.
vegetacije, a ĉak 37% ishrane zimi. Mladi zec ima na ĉelu lisu bijelih dlaka koja se
u stara zeca izgubi.
Gubici Suzna kost u unutarnjem kutu oĉne šupljine u
Nijedna vrsta osim jarebice nije tako bogata mladog se zeca pritiskom nokta povija, dok je u
neprijateljima kao zec. Unatoĉ velike plodnosti (12 starog okoštala pa je ne moţemo povinuti.
i više mladih tokom godine) na ţivotu ostaje tek OdreĊivanjem teţine oĉne leće. Naime nakon
15% potomstva. Stvarni prirast po jednom spolno laboratorijske obrade oĉiju te sušenja leća, one se
zrelom zecu je o,9 kom., a što je vrlo malo. vaţu te na osnovu teţine leće odreĊuje starost
TakoĊer je malo divljaĉi koju u staništu prati zeĉeva.
toliko negativnih ĉimbenika. MeĊu najvaţnijim
negativnim abiotskim faktorima treba istaknuti
oborine od kiše i tuĉe do kasnih proljetnih snjegova
koji mogu desetkovati prva proljetna legla. Naime,
mladi zeĉevi su jako osjetljivi na kišu i vlagu,
pogotovo u prvim danima svojeg ţivota. STAROST MASA LEĆE
Daljnji negativni abiotski ĉimbenici su
poljoprivredna mehanizacija, promet, upotreba do 3 mjeseca do 100 mg
raznih pesticida i herbicida odnosno intetnzivna
kemizacija staništa, zatim proljetna i jesenska 3-6 mjeseca 100-200 mg
paljenja korova koja su se naţalost nametnula kao
6 mjeseci-1 godine 200-280 mg
sve ĉešća agrotehniĉka mjera tijekom koje osim
mladih zeĉeva stradava i stanište. 1 -2 godine 280-310 mg

3-4 godine 310-370 mg

| više od 4 godine
više od 370 mg

1. Tragovi zeca: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak Šape.

 KUNIĆ DIVLJI

vrsta. U novije vrijeme puštanjem domaćih kunića

došlo je do kriţanja s divljima te se ne zna kakvog je
obima pretapanje divljih i domaćih kunića.
Klasifikacija
Izgled i građa tijela
Po lovnoj klasifikaciji divlji kunić pripada u
Po obliku i boji veoma je sliĉan zecu, ali je od
divljaĉ niskog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
njega znatno manji obzirom u duljinu naraste do 45
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
cm i mase do 2 kg. Glava mu je više okrugla i uši su
sitnu divljaĉ zaštićenu lovostajom. Nije naša
mu kraće od glave. Na gornjem rubu ušiju nalazimo
autohtona vrsta. Prema zoološkoj taksonomiji ubraja
uski crni rub, straţnje su mu noge duge, a prednje su
se u red dvozubaca (Lagomorpha), porodica zeĉeva
kraće ali mnogo snaţnije. Spolni dimorfizam nije
(Leporidae), rod kunića (Oryctolagus) i vrstu kunić
izraţen kao ni kod zeca.
divlji (Oryctolagus cuniculus).

Nazivlje
Muţjaka nazivamo divlji kunić ili kunić, a ţenku
kunićka.

Rasprostranjenost
Domovina mu je Sredozemlje, a preseljen je u
zemlje Srednje i Sjeverne Europe. Na našem tlu prva
kolonija je osnovana u Zelendvora kod Opeke
(Varaţdin). Ta kolonija premda nije mnogobrojna
odrţala se sve do danas. Neobiĉno je da se tijekom
vremena njen teritorijalni i populacijski obim nije
povećao. Divljeg kunića nalazimo i po otocima
Jadrana, premda nije poznato da li su oni tu
autohtona ili naknadno naseljena

Kunić na ulazu u podzemni rov.

 Razmnoţavanje
Parenje od 2 -1 0 mjeseca, ţenka nosi 28- 31
dan, okoti 5 -1 0 (izuzetno 12) mladunaca, koji
dolaze na svijet golišavi i slijepi, a progledaju
tek za 10 dana. Moţe imati 4-6 legla godišnje.
Okot ostavlja na jednome mjestu u posebnom
podzemnom gnijezdu Mladi sišu 3 tjedna i
osamostale se za 4-5 tjedana dok spolnu zrelost
postiţu sa 8 -1 0 mjeseci. Neprijatelji su mu kao
i zecu ali su kunići mnogo bolje zaštićeni u
sigurnom rovu.

Mladi kunići. Ţivotni vijek

Procijenjena fiziološka dob za divljeg
Ţivi u kolonijama tj. u skupini koja kopa i kunića iznosi u povoljnim prilikama do 8
nastanjuje podzemne rovove. Odgovaraju mu godina.
suha i propusna tla, stabilizirani pijesci i slično
Bolesti i neprijatelji
tlo koje mu omogućava lagano kopanje rovova
Od bolesti od kojih povremeno stradava
koji se ne smiju zarušavati.
treba istaknuti miksomatozu, kokcidiozu te
Ne trči brzo, krivuda, svaki čas mjenja smjer
invazije različitim trakavicama. Osim toga vrlo
i čini zaskoke. Hrani se kao i zec ali kako ţivi u
su prijemčivi za infekciju calici virusom koji
kolonijama tj. zbog brojnosti moţe činiti znatne
uzrokuje hemoragičnu bolest kunića. Prirodni
štete na usjevima. I kod kunića je pojava
neprijatelji su mu kao i zecu različiti dlakavi i
cekotrofije specifičnost fiziologije probave, kao i
pernati predatori, od kojih su moţda
u zeca.
najopasniji oni iz porodice kuna jer se zavlače u
njihove nastambe. Dakako da su kolonije na
Osjetila
otocima u tom pogledu znatno sigurnije.
Ima dobro razvijen sluh i njuh, a vid mu je
najslabije razvijen.
GLODAVCI - RODENTIA
Red glodavaca (Rodentia) je jedan od najvećih
unutar razreda sisavaca (Mammalia). Rijeĉ rodent
je izvedena od lat. rijeĉi rodere što znaĉi glodati.
Red glodavaca broji oko 1 700 vrsta. Većina
glodavaca je malih dimenzija, uglavnom su manji
od 30 cm u duţinu i teţe manje od 0,5 kg. Neki od
njih spadaju ĉak meĊu najmanje ţivuće sisavce.
Na suprotnoj strani se nalazi najveći danas ţivući
glodavac kapibara koji moţe postići masu do 50
kg. Karakteristiku glodavaca ĉine ţućkasto do
naranĉasto obojeni stalno rastući zubi sjekutići.
Rast sjekutića ograniĉava se stalnim glodanjem.
Upravo iz tog razloga glodavci moraju imati na
raspolaganju tvrdu hranu (orasi, lješnjaci, bademi i
si.) ili pak neke predmete za glodanje (npr. drvo).
U suprotnom dolazi do prekomjernog rasta
sjekutića i posljediĉne nemogućnosti uzimanja
hrane i smrti.
Sjekutići su prekriveni caklinom samo sa vanjske
strane, odnosno one okrenute prema usnama.
Strana okrenuta prema usnoj šupljini ima samo
dentin. Slijedeća karakteristika glodavaca su
nepostojanje drugih sjekutića, oĉnjaka i prednjih
pretkutnjaka. Ukupan broj zuba ne prelazi 22. Kod
nas su zastupljene slijedeće
porodice glodavaca: Muridae (miševi,
voluharice, štakori), Muscardinidae (puhovi),
Sciuridae (vjeverica obiĉna - Sciurus vulgaris),
Castoridae (dabrovi), Cricetidae (hrĉak obiĉni -
Cricetus
cricetus), Microtinae (ondatra - Ondatra zibethica,
vodeni voluhar — Arvicola
terrestris). Od svih glodavaca koji dolaze na
teritoriju Republike Hrvatske u divljaĉ spadaju sivi
puh (Glis glis) i dabar (Castor fiber).
SIVI PUH

znatno poveća tjelesnu masu, pa od uobiĉajenih

Klasifikacija
Sivi puh je naša autohtona divljaĉ koja
spada u Red Glodavaca (Rodentia), Porodicu
Puhova (Muscardinidae) i Rod Puh (Glis). Prema
lovaĉkoj podjeli svrstan je u dlakavu divljaĉ, a
prema zakonskoj u lovostajom zaštićenu sitnu
divljaĉ. Prema zakonu ima specifiĉan status -
divljaĉ je samo juţno od rijeke Save dok je
sjeverno od nje trajno zaštićena ţivotinjska vrsta.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo puh, ţenku puhica a mladi
su puhići. Nastamba se naziva pušina.
100-tinjak grama dosegne i do 400 g. Fino krzno
je odozgo pepeljastosivo, a odozdo bijelo. Donja
usna, grlo, obrazi i šapice su bijeli. Posebno
izraţajne su velike, tamne oĉi obrubljene tamnim
pojasom uslijed ĉega se doimaju još većima.
Osjetila
Od osjetila su dobro razvijeni njuh i sluh, dok
je vid prilagoĊen noćno-aktivnoj ţivotinji.
Ishrana
U pogledu ishrane, sivog puha moţemo
svrstati meĊu svejede. Kao hrana mu

Rasprostranjenost
Sivi puh je prvenstveno rasprostranjen na
podruĉju Gorskog Kotara, Like i Hrvatskog
primorja, ali ga moţemo naći i u drugim
podruĉjima. Lovostajom je zaštićen od 01.
studenog do 15. rujna.

Izgled i građa tijela

Sivi puh u duljinu mjeri oko 30 cm, pri ĉemu
na kitnjasti rep otpada do 15 cm. Obzirom je sivi
puh pravi prezimar u jesen
Duţina repa sivoga puha iznosi polovinu duţine tijela.
prvenstveno sluţe raznovrsni šumski plodovi
poput bukvice, ţira, oraha, lješnjaka, badema i sl.
Pored njih voli voće i to naroĉito jabuke i kruške,
zatim razliĉito šumsko voće i bobice. Uoĉeno je
da jede mladice drveća i to cvjetne pupoljke
bukve i hrasta. Istraţivaĉi koji su se dugo bavili
puhovima zakljuĉili su kako ovi pupoljci sadrţe
prijeko potrebne sastojke za pokretanje spolnog
ciklusa u puhova, ali isto tako i da puhovi
odreĊuju svoje daljnje ponašanje u godini upravo
prema
Od voća sivi puh naročito voli kruške, a rado jede i jabuke.
dostupnosti tih pupova. Nadalje, velik problem
stvaraju na nasadima smreke gdje na toĉno
odreĊenoj visini guli koru sa drveća uslijed ĉega
se ono suši i propada. Pored pobrojane
raznovrsne biljne hrane, puh ne preza niti od
kukaca, puţeva, jaja,
mladih ptica i malih sisavaca. Velika proţdrljivost
omogućava mu da u kratkom razdoblju izmeĊu
dva zimska sna poveća vlastitu teţinu za ĉak 90
%. Nakon postizanja zadovoljavajuće teţine slijedi
ĉišćenje i priprema probavnog sustava za zimu. U
tom periodu puh se hrani iskljuĉivo odreĊenim
travama i iglicama zimzelenog drveća. Ipak,
ovakva prehrana nije sasvim neophodna za zimski
san, na što upućuju primjeri puhova u zatoĉeništvu
koji su odlazili na zimski san i bez nje.
Ţivotni prostor
Ţivotni prostor puhova su miješane šume
starijih sastojina. Većinu vremena provede na
drveću, uz samo povremene silaske na zemlju jer
se na njoj ipak ne osjećaju sigurno. Puhovi vrlo
rado naseljavaju ljudske nastambe poput lovaĉkih
kuća i domova te vikendica. Oni koji su imali
priliku doţivjeti takvo nešto opisuju puhove kao
ţivotinje izrazite energije i pokretljivosti, a uz to i
vrlo buĉne. Na ljudsku blizinu se vrlo brzo
naviknu.
Aktivnost
Sivi puh je uglavnom noćno aktivan. Iz
dnevnog poĉivališta izlazi za ranog sumraka i
ostaje vani do zore. Iznimno ga se moţe naći van
poĉivališta i danju.
Naĉin ţivota
Puhovi u većini sluĉajeva ţive pojedinaĉno, no
na visokim stablima i pri velikoj napuĉenosti
mogu se naći i u malim skupinama. Dan provode u
skrovištu koje moţe biti duplja starog stabla, jama
pod zemljom, pukotine u stijeni ili pak potkrovlje i
podrumi kuća. Valja znati da u nizinskim
podruĉjima rijetko naseljavaju podzemne jame,
vjerojatni razlog tome je vlaga i moguće poplave
tijekom jaĉih kiša. Noću su iznimno aktivni i pri
tome buĉni. Tako je njihovu nazoĉnost
prvenstveno moguće otkriti po šuškanju, skakanju,
prevrtanju, puhanju, frktanju i cviljenju. Pred zimu
se puhovi spremaju na spavanje. Odlazak na zimski
poĉinak nije fiksno odreĊen datum, već ovisi o
brojnim, a prvenstveno klimatskim i hranidbenim
prilikama. Uglavnom do 01. prosinca svi puhovi bi
trebali biti u zimskom poĉivalištu, i to na naĉin da
posljednji ulaze mladi puhovi. Tada se puhovi
skupljaju u veće skupine, pri ĉemu ih se moţe naći i
100 u jednoj nastambi. Puhovi preteţito spavaju u
pušinama, podzemnim nastambama koje mogu biti
dugaĉke i 1 metar. No, osim toga mogu se naći i u
dupljama starih stabala i ljudskim nastambama.
Tako je poznato da
Sivi puh je pravi prezimar.
se u lovaĉkim kućama uredno zavlaĉe u krevete i
ormare. Svaki puh je sklupĉan u kuglicu i prekriven
repom. Na taj naĉin izlaţe najmanju površinu
vanjskim utjecajima. Sivi puh je pravi prezimar pa
mu se tijekom sna tjelesna temperatura spušta na ĉak
3 °C (za razliku od fizioloških 35 °C), odnosno broj
otkucaja srca svede na svega 35 u minuti doĉim ista
osobina u stanju van zimskog sna iznosi oko 450 u
minuti. Ponekad zna proći i po nekoliko minuta
izmeĊu dva udisaja. Obzirom su sve tjelesne
funkcije svedene na minimum puh znatno uštedi na
hranjivim tvarima. Tako u proljeće (svibanj) izlaze
iz nastambi još uvijek debeli. To upućuje da puhova
mast ima prvenstveno izolatorsku ulogu tijekom
sna. Izlaskom iz nastambe aktivnost puha je u
strelovitom porastu, a obzirom je dostupna koliĉina
hrane mala, mast se sada ubrzano troši. Poznate su
varijacije u brojnosti sivog puha na odreĊenom
prostoru. Te varijacije povezane su sa urodom
bukve i ţira. Tako u
Duplja u stablu je idealno skrovište.
godinama kad ovih plodova nema, nema niti puhova.
Do danas nije poznato da li ti puhovi migriraju pa se
vrate ili provode pauzu do nove godine dobrog uroda
u tzv. stanju ĉekanja. Tako naime starija lovaĉka
literatura objašnjava varijacije u brojnosti puhova od
godine do godine. Prema njima puh moţe prespavati
ove nepovoljne godine pa se njemaĉki naziv za puha
"Siebenschläfer" prevodi i kao onaj koji spava
sedam godina, iako mu je doduše puno bliţe
spavanje od sedam mjeseci.
Razmnoţavanje
Puhovi se pare u srpnju. Graviditet traje 30-32
dana, tako da od kolovoza do rujna okoti u pravilu 3-
4 mlada. Mladi su slijepi 21 dan i sišu 28 dana.
Samostalni postaju sa 2 mjeseca starosti, a spolno
zreli sa 12 mjeseci. Smatra se da u godinama kad
cvjetanje bukve i hrasta zakaţe, ne dolazi do
razmnoţavanja puhova.
 Ţivotni vijek
Sivi puh moţe doţivjeti oko 9 godina u
prirodi.
Bolesti i neprijatelji
O bolestima puhova danas je malo toga
poznato. Glavni neprijatelji puha su kune i sove.
Puh se tradicionalno lovi na podruĉju Gorskog
Kotara. Jedino dozvoljeno sredstvo za lov su
posebne klopke, a nipošto vatreno oruţje ili ĉak
eksplozivna sredstva. Meso puha cijenjeno je kao
vrhunska poslastica.
Pored toga, puhova mast jednom otopljena
ostaje u tekućem stanju i kao takva sluţi za
tretiranje rana i opekotina.
Ostali pripadnici porodice puhova:
Na našim prostorima pored sivog puha
obitavaju još šumski puh (Dryomys nitedula),
gorski puh kao podvrsta vrtnog puha (Elyomys
quercinus dalmaticus) i puh lješnikar
(Muscardinus avellanarius). Svi su manji od
sivog puha i trajno zaštićeni te ne spadaju u
divljaĉ.
DABAR

Rasprostranjenost
U prošlosti je dabar naseljavao prostore
gotovo cijele sjeverne polutke. Nakon što je
doveden na rub izumiranja, provedene su
određene zaštitne mjere i danas je prisutan u
Klasifikacija V

Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Francuskoj,

Dabar je glodavac (Rodentia) iz podreda V

Sciuromorpha i porodice Castoridae. Prema Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i nekim

zakonskoj podjeli dabar spada u sitnu divljač, drugim zemljama. Sve do kraja 19. stoljeća
a prema lovačkoj u dlakavu. Danas je dabar dabar je ţivio u Hrvatskoj. Godine 1996.
pokrenut je projekt povratka dabra i prvi
prema Zakonu o lovstvu i Pravilniku o V

lovostaji trajno zaštićena divljač. primjerci su naseljeni u šumu Ţutica pored

Ivanić Grada. Nakon toga naseljeni su i na
Nazivlje stare rukavce Drave pored Legrada.
Muţjak je dabar, ţenka dabrica, a mladi
dabrići. Izgled i graĊa tijela
Dabar je naš najveći glodavac. U duljinu
moţe mjeriti do 90 cm plus rep od 30 cm.
Visina dabra kreće se oko 30 cm. Dabrovi
mogu postići masu do 30 kg. Odozgo je
smeđe-kestenjaste boje, a odozdo je svjetliji.
Samo krzno sačinjavaju čvrste, oštre
pokrovne dlake i fina vrlo gusta poddlaka.
Krzno europskog dabra je kvalitetno, ali nije
tako cijenjeno kao u njegovog američkog
srodnika. Dabar je zbijene i snaţne građe, s
jače razvijenim straţnjim krajem. Glava se
širi od njuške prema natrag, njuška je tupa, a
uši skrivene ispod dlake. Savijanjem uški
moţe u potpunosti zatvoriti ušni kanal, što
mu koristi pri ronjenju. Na kraćim prednjim
nogama nalaze se oštre i velike pandţe
Lubanja dabra.
kojima se koristi za kopanje rovova. Na
straţnjim nogama ima plivaće koţice. Rep je plosnat Za zimu slaţu granje potapajući ga u mulj. Jakim
i bez dlaka. Zubna formula dabra je I 1/1, C 0/0, M glodnjacima obara tanja stabla listaĉa (vrba, topola,
4/4, što ukupno ĉini 20 zuba. breza) te ih dijelom koriste kao graĊevni materijal,
a dio granja za ishranu.
Osjetila
Posebno dobro razvijeni su sluh i njuh, a potom i Ţivotni prostor
osjet opipa. Vid je slabije razvijen od ostalih osjetila. Moĉvarne i svijetle šume stanište su dabra.
Njegov ţivotni prostor mora imati dosta vode i
Mirisne ţlijezde bjelogoriĉnog drveća za hranu i graĊevni materijal.
U blizini anusa nalaze se dvije ţlijezde kojih je
sekret tamnocrveno-smeĊe boje te izrazito snaţna
mirisa. Predmnijeva se da im je uloga obiljeţavanje
teritorija, a zasigurno imaju stanovitu ulogu u
razdoblju parenja obzirom da je izluĉivanje ţlijezda
tada pojaĉano. Nekada se ta tvar rabila za
ublaţavanje bolova i smirivanje.

Ishrana
Dabrovi su biljojedi. Hrane se lišćem, travom,
mladim izbojima i korom drveća.

Prilikom plivanja iz vode mu vire njuška, oči, leđa i rep.

Aktivnost
Dabrovi su aktivni tijekom cijelog dana
ukoliko je uznemiravanja u lovištu malo. U
protivnom većina aktivnost im se odvija noću.

Način ţivota
Dabrovi ţive u parovima. Ţivot dabra vezan je
uz vodu. Pregradnjom vodotoka gradi
akumulacijska jezerca ĉiji nivo odrţava
konstantnim. Kao graĊevni materijal koristi
oborena stabla, pri ĉemu tanja odvlaĉi izravno do
vode, a deblja ili okreše od granja ili pregriza na
kraće dijelove. Deblji komadi sluţe kao potpornji
izmeĊu kojih dabrovi isprepliću granje. Brane
mogu biti duge do 200 m, u temelju široke do 6 m,
a pri vrhu 1-2 m. Nagon za gradnjom mijenja se
tijekom godine, a najjaĉe je izraţen ujesen.
Izgradnjom jezera dabar miienia ekosustav i kroz
odreĊeni

Jakim glodnjacim dabar vrlo lako obara stabla listača.

vremenski period (sukcesija jezera) doprinosi
nastajanju plodnih livada i šuma. Na tlu je
dabar nespretan, ali u vodi je vrlo okretan. Pod
vodom moţe ostati i do 2 minute, a prilikom
plivanja iz vode mu vire samo njuška, oči i čelo.

Razmnoţavanje
Rano proljeće je razdoblje u kojem se
dabrovi pare. Graviditet traje 56 dana, pa ţenka
u travnju ili svibnju okoti do 5 mladih. Mladi
ostaju uz majku 2-2.5 godine
Nastamba dabra.

travom, a nalazi se iznad nivoa vode.

Nastamba je oblijepljena blatom i osim
glavnih hodnika ima i otvore za zrak. Glavni
graditelj nastambe je ţenka, dok je uloga
muţjaka dovlačenje materijala za gradnju.

Ţivotni vijek
Dabrovi mogu doţivjeti do 20 godina.

Bolesti i neprijatelji
Leptospiroza se u prirodnim uvjetima ne
pojavljuje kao klinički vidljivo oboljenje.
Mladunĉad dabra. Osim nje moguće su jersinioza i bjesnoća, a od
parazitamih bolesti metiljavost i
starosti kada ujedno i postiţu spolnu zrelost. metacestodoze.
Prirodni neprijatelji dabra su vuk i ris.
Nastambe Danas je izravni negativni utjecaj čovjeka
smanjen zaštitom dabra. Upravo stoga danas
Nastamba dabra nalazi se u neposrednoj
znatno veću opasnost predstavlja neizravan
blizini vode i u određenoj mjeri sliči vidrinoj.
utjecaj čovjeka kroz introdukciju američkog
Iz vode u nastambu dabar ulazi kroz jedan ili
dabra, koji se odlikuje većom
dva hodnika. Najveća komora za stanovanje
konkurentnošću.
prekrivena je iverjem i suhom

1. Trag dabra u hodu. 2. Otisak šape: a) prednje i b) straţnje noge.

ZVIJERI - CARNIVORA
Odlika ovog reda je velika raznolikost vrsta.
Karakteristike su im: zubalo
specijalizirano za kidanje i usitnjavanje mesa,
dobro razvijena i usavršena osjetila, skladni
udovi, 4 ili 5 prstiju koji završavaju pandţama,
jednostavan ţeludac i kratka do srednje duga
crijeva te kratko slijepo crijevo. Glavninu ishrane
mesoţdera ĉini hrana animalnog podrijetla, a
samo iznimno, uglavnom kao nadopuna i biljna
hrana.
PSI - CANIDAE
Porodica pasa je vrlo brojna i diljem svijeta
je predstavljena velikim brojem vrsta i podvrsta.
U našim staništima je ova porodica
tradicionalno zastupljena s tri vrste divljaĉi. To
su lisica, ĉagalj i vuk. MeĊu njima samo je vuk
izraziti mesojed. Preostali, lisica i ĉagalj, se
mogu više okarakterizirati kao oportunisti koji
uzimaju i biljnu hranu, poput razliĉitih plodova.
Sva su im osjetila dobro razvijena. Pripadnici
porodice pasa imaju skladno graĊena tijela,
oštro sekodontno zubalo te na nogama 4-5
prstiju s pandţama koje ne mogu uvući u šapu.
Imaju jednostavan ţljezdani ţeludac te relativno
kratka crijeva. Stoga im u ishrani
Mesoţderi mogu biti dnevno ili noćno aktivni,
mogu ţivjeti samotnjaĉki, ali i u ĉoporima.
Tehnike lova su im razliĉite, tako da neki love
skupno, u Ĉoporu, a drugi pojedinaĉno, u tom
sluĉaju uglavnom iz zasjeda. Muţjaci većine
vrsta uglavnom nemaju udjela u odgoju mladih.
odgovaraju strvine i ostala već dijelom
fermentirana hrana. Premda pripadaju istoj
porodici i stoga imaju brojne anatomske
sliĉnosti, meĊu njima postoje i znatne razlike ne
samo u izgledu i graĊi, već i u ponašanju,
odnosno karakternim osobinama. Primjerice,
paţljivim je promatranjem moguće razlikovati
tragove spomenutih vrsta. Tako je trag vuka
ponešto izduţeniji tj. ovalniji za razliku od traga
psa. Vrlo sliĉan trag ĉaglja je moguće
razlikovati od psećeg i vuĉjeg prema sraštenosti
prsnih jastuĉića drugog i trećeg prsta. Kada je o
izgledu rijeĉ, ĉaglja od lisice razlikujemo po
duljim nogama i kraćem repu, a od vuka po
znatno manjim tjelesnim proporcijama i
karakteristiĉnom obliku liĉnog i obraznog dijela
glave. Ĉaglja je najlakše opisati kao vrstu koja
je “negdje izmeĊu” vuka, odnosno psa i lisice.
MeĊutim kako se radi o istoj porodici tako u
prirodi ne samo da su moguća nego se
predpostavlja i uĉestala kriţanja izmeĊu vuka i
psa ili psa i ĉaglja. Kao posljedica toga ĉesto
nastaju poteškoće u determinaciji odreĊene
vrste divljaĉi. Tako primjerice kriţanci izmeĊu
vuka i psa u graĊi i izgledu imaju osobine i
jedne i druge vrste. Isto tako kriţanjem ĉaglja i
psa nastaju psoliki potomci koji u daljnjem
parenju daju potomstvo koje nije moguće pravilno
razvrstati. Naţalost u našim staništima
(uslijed velike brojnosti
podivljalih pasa) takvi sluĉajevi su
razmjerno ĉesti. Premda pripadaju istom redu, ovi
mesojedi pokazuju izrazitu
kompeticiju za hranom, što ih odrţava u
stalnom sukobu. Dakle, jaĉi predator će iskoristiti
svaku priliku da ubije pa ĉak i pojede pripadnika
slabije vrste. U tome naravno prednjaĉi vuk, koji
je i naš najizrazitiji predator. To znaĉi da će vuk
bez razmišljanja pojesti bilo podivljala psa, bilo
psa na lancu, lisicu ili ĉaglja. Sto više i kada moţe
birati izmeĊu razliĉite ponuĊene mu
hrane, vuk vrlo rado uzima psa. U prilog tome
govore i brojni opisani sluĉajevi nestanka pasa
tijekom lova, poput primjerice posavskih goniĉa
nestalih u lovištima Gorskog kotara 2003. godine.
Dijelom i zbog takvog priroĊenog ponašanja
mesojeda, psi imaju uroĊeni strah od vuka koji
ispoljavaju ĉim osjete njegov miris. Podjednaku
brutalnost pokazuju i psi prema lisici ili ĉaglju pa
tako za njih susret s lovaĉkim ili podivljalim
psom završava tragiĉno.
 LISICA
Klasifikacija
Lisice bez obzira što su svejedi pripadaju u red
zvijeri (Carnivora), porodicu pasa (Canidae), rod
pasa (Canis), a vrsta je crvena lisica (Vulpes vulpes
L.). Sa 40 podvrsta najbrojniji je predstavnik
porodice pasa. Dijele se na prave i neprave lisice,
odnosno lisicama sliĉne ţivotinje (eng. foxlike
animals). U prave lisice ubrajaju se crvena lisica,
arktiĉka ili polama lisica te siva lisica. U neprave
lisice ubraja se primjerice kunopas, juţno-ameriĉka
lisica itd. Lisica je naša autohtona divljaĉ, te je od
davnina predmetom narodne predaje, priĉa,
anegdota i poslovica. Prema Zakonu o lovstvu
lisica spada u sitnu, a prema lovaĉkoj podjeli u
krupnu divljaĉ. Izuzev moralne obveze lovca da
poštedi visokogravidnu ţenku ili one koje
othranjuju mladunĉad, lisice nisu posebno zaštićene
lovostajom.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo lisac ili lisjak, ţenku lisica,
a mlade lisiĉići ili štenci.
Rasprostranjenost
Lisice su rasprostranjene diljem svijeta, s
izuzetkom Antartika, jugoistoka Azije te
nekih otoka. Crvena lisica, kao najbrojnija
podvrsta, nastanjuje sjevernu hemisferu tj. cijelu
Europu, sjeverni dio Afrike, sjeverne dijelove Azije
i Sjevernu Ameriku. U Australiju je naseljena iz
Engleske sredinom 19 stoljeća. U Republici
Hrvatskoj lisica je rasprostranjena po cijeloj
unutrašnjosti, kao i na nekim otocima (Krk, Rab).
RjeĊa je na nadmorskim visinama preko 700 m
zbog relativno oskudnih populacija voluharica kao
osnovnog izvora hrane te posljediĉno, teţeg odgoja
mladih.
Izgled i građa tijela
Lisica je veliĉine osrednjeg psa, visine 45-50
cm i duljine oko 120 cm. Od ukupne duljine tijela,
oko 40 cm otpada na kitnjasti rep. Tjelesna masa
joj je 6 do 8 kg premda moţe biti i 10-ak
kilograma. Tijekom zime su, iako lakše, lisice
naizgled vrlo krupne. Razlog tome je bujno zimsko
krzno. Tjelesne proporcije i boja dlaĉnog pokrivaĉa
ovise o geografskoj širini i nadmorskoj visini. Tako
su lisice koje nastanjuju
sjevernija područja, kao i područja na većoj
nadmorskoj visini nešto krupnije.
europske lisice razlikujemo dvije osnovne
obojenosti tjelesnog pokrova s nekoliko nijansi.
To je crvena boja dlake, koja se nalazi po cijelojgornjoj straniod istih
svojevrsnim prijelazima u ţuto crvene ili
Lisica u zimskoj dlaci.
ţutorđaste nijanse. Dlaka u području čela,
ramena i straţnjeg dijela leđa u odrasle lisice
ima bijele vrhove pa stoga ta područja
izgledaju srebrna. Donji dio obraza i vrata
(grlište), kao i prsa su bijele boje. Uši i šape su
crni. Kako u osnovnoj boji krzna mogu
postojati različite varijante, tako i mi
razlikujemo srebrnu lisicu, crnu lisicu i tzv.
lisicu s kriţem (na hrptu između plećki
nakupina tamnih dlaka u obliku kriţa).
Lubanja lisice.
Zapravo temeljna boja dlake je u svih ista,
U dočim navedeni koloristički varijeteti ovise
samo o boji dlačnih završetaka. Štoviše, svi ti
oblici mogu biti podrijetlom iz istog legla,
odnosno sa roditelja u isto vrijeme.
Građom tijela lisica je prilagođena svome
načinu ţivota. Zahvaljujući tome lisica se jako
dobro prikrada plijenu, stalno se priljubljujući
uz tlo.
Ima nepotpuno zubalo sa 42 zuba, pri čemu
zubna formula glasi I 3 /3 ; C 1 /1 ; P 4 /4 ; M
2 / 3 . Lisica hoda na način da straţnjim nogama
staje u trag prednjih nogu, uslijed čega se trag
niţe u pravilan i neprekinut n i z , bilo da se
kreće hodom ili kasom. Na nogama ima po 4
prsta s pandţama koje ne mogu uvući pa su
uvijek prisutne u tragu.
Osjetila
Od osjetila ima vrlo dobro razvijen njuh i
sluh, dok joj je vid slabije razvijen. Sluh joj je
tako dobro razvijen da čuje miša na udaljenost
od 30 m. Vidom slabije uočava nepokretne
predmete, ali zato odmah uočava kretnje ili
pokret te na njih hitro reagira. Ovakva
kombinacija osjetila i nepogrešiv sluh
omogućuju i slijepoj lisici da uspješno preţivi, a
ujedno su i razlog zašto se u lovu pri gonom
lisica među prvom divljači pojavljuje pred
lovcima, kad se nastoji spasiti bijegom.
Mirisne ţlijezde
Lisice imaju mirisne ţlijezde na šapama
odnosno mekušima (tabani), koje ostavljaju
miris u tragu kojim je lisica prošla. Zahvaljujući
tome ona se i u mraku moţe vratiti istim putem.
Također ima analne ţlijezde koje su zajednička
osobina pripadnika porodice pasa. Njima se
sluţi u obiljeţavanju teritorija. Naime, prilikom
defeciranja, pritiskom izmeta na ţlijezde dolazi
do nihova praţnjenja, čime se izmet dodatno
mirisno obiljeţava. Tim mirisom lisica
obiljeţava granice teritorija,
defecirajući na istaknuta mjesta poput humka Osobito voli miševe, voluharice i druge sitne
zemlje, većeg kamena ili stijene. U preriji ili glodavce koje nalazi u polju, a koji joj ujedno i
tundri, kao staništima bez takvih detalja lisice predstavljaju glavnu hranu. U nedostatku boljega,
opisano obiljeţavanje ĉine primjerice na hrani se i ţabama, gušterima, skakavcima i drugim
odbaĉenim jelenskim rogovima. U formiranju insektima. Povremeno u prehrani ima ptice tj.
mirisnih mjesta sluţi se i mokrenjem. Tako vodi mlade šumske i poljske koke te domaću perad. U
svojevrsno “knjigovodstvo”, obzirom da mjesto na zimskom periodu lakše ulovi zeca, kunića ili
kojem zakopa hranu, obiljeţi mokraćom. Svaki iznemoglu srnu pa joj tada i oni sudjeluju u
slijedeći puta kada dolazi po tu hranu, nakon
zakapanja onoga što joj preostane, dodaje još
mokraće. To znaĉi da na mjestima koja jako odišu
njenom mokraćom hrane zapravo više i nema pa
ih stoga više i ne posjećuje. Pomalo je sliĉno i
ponašanje muţjaka u vrijeme parenja. Tada
muţjak obilazi jame u potrazi za ţenkom
spremnom za parenje, te uz jame urinira. Svojom
mokraćom istovremeno objavljuje ţenkama svoju
nazoĉnost i spremnost, a ujedno i "biljeţi" jame
koje je posjetio. S gornje strane repa uz sam
korijen, oba spola posjeduju ţlijezdu zvanu
"viola" (viola odorata), koja je izrazito aktivna u
vrijeme parenja. Ta ţlijezda proizvodi supstancu
ĉiji miris podsjeća na ljubiĉice, zbog ĉega je i
dobila takav naziv. Miris joj je toliko intenzivan
da ga i ĉovjek moţe osjetiti.

Ishrana
Lisica se hrani biljnom i ţivotinjskom hranom
pa je moţemo smatrati oportunistom. Hrani se
raznim vrstama ţivotinja, od kukaca i gujavica do
laneta. Miševi, voluharice, drugi sitni glodavci i ptice predstavljaju glavnu
hranu lisice.

prehrani više nego inaĉe. Promatrajući njenu

prehranu tijekom cijele godine, osnovni joj plijen
ĉine miševi, voluharice i strvine. MeĊutim, u
naseljenom podruĉju lisica za ishranu koristi i
razne otpatke koje ĉovjek odbacuje. Te otpatke
lisica rado koristi, poglavito zato jer ih redovito
nalazi na istom mjestu (smetlištu), a nerijetko
predstavljaju i koncentriran, tj. bogat hranidbeni
izvor. Kao i svi ostali kanidi, lisica voli strvine,
odnosno prethodno fermentirano meso. Stoga
plijen zakapa kako bi ga kasnije jela ili ga, naroĉito
u vrijeme othrane legla, odvlaĉi u svoju jamu. U
ishrani lisice izraţena je sezonost pa je
tako meso divljaĉi zapravo rijetko zastupljeno.
To je ĉešće u proljeće za vrijeme othrane mlade
sitne divljaĉi. U zimsko vrijeme na “jelovniku”
joj se takoĊer nalazi sitna (mahom zec) ili krupna
dlakava divljaĉ (srne), bilo da se radi o strvinama
uginule ili u lovu ranjene divljaĉi ili pak o
njenom vlastitom plijenu. Od biljne hrane lisica
voli voće, poput groţĊa i šljiva, šumskih plodova,
malina, jagoda i
V
borovnica. Štoviše, u kasno ljeto groţĊe joj moţe
biti i glavna hrana. Dakako da će sastav hrane
ovisiti o podruĉju na kojem boravi. Odrasla lisica
dnevno treba od 330 do 550 grama hrane, što je
otprilike oko 15 do 20 miševa. Na našem
podruĉju od svibnja do kolovoza najĉešće se
hrani, miševima, gujavicama i voćem, a od
studenog do travnja mesom sisavaca i otpacima.
Tijekom jeseni kada stvara masne zalihe za zimu
lisica ima i najveće potrebe za hranom.
Ţivotni prostor
Ţivotni prostor lisice moţe površinski jako
varirati i iznositi od 10 do 5 000 ha. U Engleskoj,
gdje je vrlo velika gustoća lisica (1,7 lisica na
jedan kvadratni kilometar), stanište je od 10 do
250 ha, dok u Kanadskim prostranstvima moţe
biti i do 5000 ha. U stvaranju svojeg staništa
lisica nastoji ukljuĉiti što raznovrsnija podruĉja s
razliĉitim izvorima hrane. To ĉini kako bi tijekom
godine bez obzira na sezonost prehrambenih
izvora ipak imala osiguranu kontinuiranu ishranu.
U tzv. suburbanih lisica koje ţive uz gradska
predgraĊa, unatoĉ velikim razlikama u staništu
sve lisice nastoje u svoj areal "ukljuĉiti"
podjednak broj kuća i vrtova. Ljudska naselja i
inaĉe predstavljaju rubna podruĉja lisiĉjeg
staništa. Obzirom da lisice vole groţĊe ĉesto se u
središtu staništa nalaze vinogradi. U odabiru
staništa lisica posebnu paţnju poklanja tzv.
dnevnim odmorištima, gdje provodi dobar dio
dana. U našem
podneblju dnevna odmorišta se nalaze na
povišenim mjestima i preteţno su zaklonjena
gustom vegetacijom. Po smrti lisice, njeno stanište
zauzima druga, susjedna lisica.
Aktivnost
Lisica je preteţito noćna ţivotinja. Pa premda
joj se glavna aktivnost odvija noću, prema potrebi
moţe biti aktivna i danju. Naime, za lijepa
vremena dan provodi izvan jame, na dnevnim
odmorištima, promatrajući okolinu. U vrijeme dok
ima leglo, mladunĉe izvodi u igru pred jamu i
paţljivo ih nadgleda. U lov kreće u sumrak, a
završava ga kad se razdani. U vrijeme prije
parenja, odnosno pred povlaĉenje lisica u jame,
ona je uglavnom noćno aktivna. MeĊutim kad ima
mlade najveći dio njene aktivnosti odvija se
tijekom dana. U to vrijeme tijekom noći prelazi
tek 40 posto svojih uobiĉajenih noćnih ruta.
Naime, kada podiţe mlade noćni joj je lov
prekratak za osiguravanje potrebne koliĉine hrane
te ju je stoga u proljeće moguće vidjeti i u
jutarnjim satima. Tijekom noći lisica prelazi od
4,4 do 12,7 km i u pravilu svaku noć prolazi
drugom rutom. U ruralnim podruĉjima (s
izraţenom poljoprivrednom aktivnošću, sjeĉom
stabala itd), odnosno gdje postoji stalno
uznemiravanje u lisiĉjem staništu, ona provodi 85
posto svoje aktivnosti noću. Za razliku od toga, u
podruĉju gustih šuma u kojima nema
uznemiravanja lisica svega polovicu svoje
aktivnosti obavlja tijekom noći. To znaĉi da se
preteţno noću kreće samo kada je na to iz opreza
prisiljena. Dnevnu aktivnost lisici omogućava
gusti šumski podrast te obilna livadna vegetacija.
Slabo zaklonjena podruĉja siromašna biljnim
pokrovom lisica obilazi iskljuĉivo noću. U
dnevnoj aktivnosti veliku vaţnost imaju
odmorišta, koja će u sluĉaju uznemiravanja u
staništu biti smještena uz njegove rubove. Takva
odmorišta, lisica bira na povišenim mjestima radi
bolje
preglednosti. Upravo iz tog razloga lisice
tijekom dana veću paţnju poklanjaju izboru
odmorišta negoli izboru podruĉja za lov. U tom
je smislu u našim uvjetima vaţna prisutnost
velikih predatora, vuka i risa. U takvim
podruĉjima lisice nastoje svojim ţivotnim
prostorom "popuniti" preostale meĊuprostore
koje nisu zaposjeli njeni neprijatelji. Stoga u
neprikladnim uvjetima staništa do izraţaja dolazi
sva prilagodljivost lisice. Naime, tada ona
zatomljuje kruta socijalna i prostorna pravila,
prema kojima odreĊuje stanište i njegove
granice. Lisice su sposobne pomicati svoj ţivotni
prostor, odnosno znaju ga premještati, širiti i
preklapati s drugim lisicama. Tu su osobinu
razvile tijekom vremena, upravo kao svojevrsnu
prilagodbu na nestalnost staništa uzrokovanu
nepredvidivim prostornim kretanjima i ugrizi su usmjereni prema obrazima, donjoj vilici,
ponašanjem vuka i risa. Zato navedeni predatori,
kao njeni prirodni neprijatelji, predstavljaju
koĉnicu za razvijanje pune, normalne
teritorijalnosti lisica. Zbog toga zaštita velikih
predatora u našim staništima ima duboki utjecaj
ne samo na ponašanje u prostoru, teritorijalnost,
gustoću populacije i migracije, već i na ukupnu
socijalnu organiziranost pa ĉak i na model
parenja lisica. U tom je smislu poput
obrambenog mehanizma lisica razvila odreĊenu
socijalnu fleksibilnost. Navedeno se kreće do te
mjere da pokazuju trpeljivost, odnosno podnose
druge lisice na vlastitom teritoriju. U podruĉjima
slobodnim od velikih predatora naĉin formiranja
staništa i opseg njegova korištenja odreĊuje
iskljuĉivo raspored hrane na njemu.
Naĉin ţivota, socijalna struktura i
raseljavanje
Za vrijeme parenja i podizanja mladih, lisice
ţive u obiteljskoj zajednici premda to nije strogo
pravilo. Izvan perioda parenja lisice ţive
samostalno ili tek ponekad u paru, drugim
rijeĉima ne formiraju ĉopore
poput vukova. Socijalni sistem lisica je već
djelomiĉno opisan kao "sistem široke meĊusobne
tolerancije". Vaţnu ulogu u povezivanju obiteljske
skupine ima meĊusobno timarenje unutar legla,
koje prvenstveno iskazuje sklonost drugoj jedinki i
meĊusobnu povezanost. U dobi od 3 do 9 tjedana,
kao i svi pripadnici porodice pasa, lisice
uspostavljaju meĊusobne odnose. Mlade lisice već
u dobi od 25 dana zapoĉinju meĊusobne borbe,
kako bi u idućih 10 dana uspostavile toĉnu
hijerarhijsku strukturu. Jednom kada se ta
struktura uspostavi njihova se meĊusobna
agresivnost gubi te postaju društveniji i skloniji
igri. U meĊusobnom timarenju, pri iskazivanju
sklonosti, posebnu paţnju pokazuju za podruĉja
glave, ušiju, vrata i leĊa druge lisice. Nasuprot
tome pri iskazivnju netrpeljivosti i agresivnosti
ramenima ili prednjim nogama.
Lisice iz svih dobnih kategorija, u oba spola, s
izuzetkom dominantnih ţenki, krajem ljeta i
poĉetkom jeseni kreću u svojevrsnu "seobu".
Mladi muţjaci koji kreću u potragu za teritorijem i
ţenkom, u kasnu jesen, a pred sezonu parenja,
prevaljuju posebno velike udaljenosti. Kao
posljedica takve seobe, starijim se muţjacima koji
ostaju na svom podruĉju povećava stanište. Nakon
te sveopće migracije i potrage za novim ţivotnim
prostorom, lisice koje u tome nisu uspjele vraćaju
se u svoja stara staništa. One koje se nisu vratile u
poĉetno stanište smatraju se raseljenima.
Općenito u krznaša raseljavanje se odvija na
naĉin da povećanim ispoljavanjem agresivnosti
dominantna jedinka rastjeruje potĉinjene joj
ĉlanove. MeĊutim, u doba raseljavanja mladi
muţjaci prvi napuštaju leglo iako prema njima nije
bilo nikakvog ispoljavanja agresivnost. To nije ni
potrebno iz razloga što mladi muţjaci u leglu
stvaraju slabije meĊusobne veze, kroz manju
sklonost ka igranju ili odreĊivanju hijerarhijskog Razmnoţavanje
poloţaja. Štoviše znano je da tjelesno slabiji Ţenka crvene lisice je monoestriĉna, što znaĉi
muţjaci, koji potjeĉu iz brojnijih okota u kojima su da se pari samo sezonski, odnosno jednom
ujedno i bili na najpodreĊenijem mjestu te prema godišnje. Trajanje spolnog ţara u ţenke je
kojima je shodno tome ispoljeno najmanje relativno kratko i iznosi 2 do 3 dana. Stoga su
obiteljskog timarenje prvi poĉinju raseljavanje. lisice samo naĉelno monogamne ţivotinje, jer
Tako će u vrijeme raseljavanja oni prvi napustiti kratkoća spolnog ţara jedne, potiĉe muţjake na
leglo. Slijedeći ĉimbenik koji mlade lisice potiĉe na traţenje druge ţenke. Tako se poligamnost
raseljavanje je prestanak roditeljskog ponašanja muţjaka ogleda u traţenju više ţenki spremnih na
prema njima, ĉime se one takoĊer potiĉu na parenje. U toj potrazi muţjaci obilaze i
samostalnost. obiljeţavaju jame, te laveţom pozivaju ţenke u
Kod ţenki je meĊutim manje jasna razlika izmeĊu estrusu na parenje. Najĉešće se muţjak pari s
onih koje se raseljuju i onih koje ostaju na dvije ţenke nakon ĉega prisvaja njihov teritorij.
prvotnom staništu kao “rezidentne” ţenke. Naime Naĉin parenja, odnosno broj partnera prema tome
kod ţenki, za razliku od muţjaka, opisano ovisit će o socijalnim ĉimbenicima kao
obiteljsko ponašanje i pruţena paţnja dok su bile u
leglu ni po kvaliteti ni po obujmu nisu kriterij ni
razlog za raseljavanje. Stoga se njihovi kriteriji
raseljavanja uspostavljaju kasnije negoli u muţjaka
pa ĉak i kada samo raseljavanje već zapoĉne. Za
raseljavanje ţenki vaţniju ulogu ima bonitet
staništa negoli socijalne veze obiteljske skupine.
Naime ukoliko stanište obiluje prostornim i
prehrambenim potencijalima, oni će uz
hijerarhijsku potĉinjenost, uvjetovati ostanak
dodatnog broja mladih ţenki na njemu. Takvo
zadrţavanje u poĉetnoj socijalnoj skupini ĉesto
rezultira u pomaganju podizanja novog legla
njihovih majki, a tek potom i u podizanju vlastita
potomstva. Kasna jesen je stoga kritiĉno doba u
ţivotu mladih lisica, posebice muţjaka. Naime, u to
vrijeme kada dosegnu spolnu zrelost te zapoĉnu
raseljavanje i potragu za ţivotnim prostorom velik
broj lisica nastrada. U pravilu više muţjaka nego
ţenki. Biološki znaĉaj razlaza obitelji je Lisičić ispred nastambe.
sprjeĉavanje parenja u srodstvu i prostorno sirenje
vrste. To znaĉi da se na podruĉjima veće što su gustoća naseljenosti i dinamika populacije.
naseljenosti lisica, osim ugibanjem od bjesnoće ili Lisice se u našem podruĉju u pravilu pare tijekom
odstrjelom brojnost populacije smanjuje i na druge sijeĉnja i veljaĉe, premda za toplijih zima parenje
naĉine, odnosno da se broj uravnoteţava i putem poĉinje već u prosincu (pa ĉak i ranije).
raseljavanja. Uglavnom se lisice pare u jami, a ponekad,
poglavito ukoliko nema uznemiravanja u staništu,
i izvan jame. Za parenja glasaju se razliĉito
glasno, sliĉno laveţu manjeg psa. Muţjaci se u
vrijeme borbi za ţenku glasaju kreštavo. Ukoliko
su zbog velike brojnosti
 postoji pomaganje u othrani mladih. Primjerice
potomstvo dominantne ţenke dojit će i druge
ţenke u laktaciji, dok će ţenke koje nemaju
podmladak prihvaćati lisiĉiće kojima je majka
uginula (opaţeno i u prirodi i u zatoĉeništvu). U
najvećem broju sluĉajeva za leglo se brine samo
majka. MeĊutim redovita je pojava kako u prirodi
tako i u zatoĉeništvu da ţenke ponekad pobiju
mladunĉad. Ova pojava je izmeĊu ostaloga usko
vezana uz socijalnom strukturu. Ukoliko
istovremeno na malom prostoru leglo imaju i
dominantna i njoj podreĊena ţenka, podreĊena će
pomoriti svoju mladunĉad i staviti se “na
raspolaganje” za pripomoć u othrani mladunĉadi
koju je okotila dominantna lisica. Uobiĉajeno je
da se ovakav odnos razvija izmeĊu majke i kćeri
iz prošlogodišnjeg legla. Zanimljivo da što je viši
rang ţenke u odnosu na njoj susjednu ţenku ona u
leglu koti više mladih. Ukoliko su obje susjedne
Lisica je vrlo briţna majka. lisice hijerarhijski podjednako rangirane tada će
imati i podjednak broj mladih.
na nekom podruĉju ţenke grupirane u obiteljske Mladi se osamostaljuju sa 4 mjeseca, a s 40
zajednice pari se samo dominantna ţenka, dok se tjedana muţjaci postiţu spolnu zrelost. U vrijeme
druge njoj socijalno podreĊene ţenke uopće ne parenja i othrane mladih ţenka reducira svoj
pare. Graviditet traje 52 ± 3 dana nakon ĉega teritorij i njegovo obilaţenje.
okoti od 4 do 7 mladih, od kojih je svaki
prosjeku teţak oko 110 grama. Za razliku od
polarne lisice koja moţe okotiti i do 25 mladih,
ţenka crvene lisice koti maksimalno desetak
mladih (i to iznimno). Sposobnost da na svijet
donese veći broj mladih izravna je posljedica, ali
i pokazatelj hijerarhijskog statusa ţenke.
Veliĉina legla takoĊer će utjecati na kasnije
raseljavanje mladih lisica. Ţenka ima 6 sisa, s
kojih radi lakšeg sisanja, skida dlaku pred okot i
pravi od nje i lišća prostirku za mladunĉad.
Mladi su po porodu slijepi te progledaju tek u
dobi od 12 do 14 dana. Premda laktacija traje 8
tjedana, mladi sišu tek nešto više od mjesec
dana, nakon ĉega im izbijaju zubi te postupno
prelaze na krutu hranu. Štoviše majka im donosi
ţive miševe na kojima ih vjeţba kako uloviti i
usmrtiti plijen. U zajedniĉkim lisiĉjim jamama,
gdje borave dvije ili više obitelji,

Lisičići u igri.
Takvim smanjenjem teritorija gravidna ţenka
ostvaruje veliku energetsku uštedu. Time se
energija potrebna za kretanje preusmjerava na
razvoj plodova i kasnije othranu mladunaca.
Premda nije pravilo, muţjak potpomaţe
othranu mladih loveći i donoseći hranu koju
ostavlja pred jamom. Zanimljivo je da takvu
ispomoć moţe pruţati i podređena neplodna
ţenka, odnosno kćeri koje se nisu parile.
Naime, na područjima guste naseljenosti
formiraju se obiteljske skupine u kojima se tjera
i pari samo dominantna ţenka. Istovremeno
se u području oko jame povećava njena
netrpeljivost i agresivnost prema drugim
lisicama, tako da i muţjak i ţenka taj prostor
brane učestalim nasrtanjem na uljeze. Time se
dodatno zaštićuju mladunci i smanjuje se
njihovo uznemiravanje.
Nastambe
Lisice biraju suha ocjedita, laporasta ili
šljunkovita tla s prošloj cima pješčenjaka za
kopanje jame u kojoj će podizati mlade.
Ispred otvora jame koju nastanjuje lisica
nerijetko se nalaze otpaci perja, kostiju, koţe
Lisiĉje jazbine.
i dlaka. U pravilu lisice više obilaze jame
nego li ih nastanjuju pa su tako u ljetnom
periodu jame napuštene, dok su nastanjene
zimi za podizanja mladih. Lisice vrlo rijetko
potpunosti kopaju jazbine. Većinom
uređuju postojeće, prvenstveno tako da ih malo
proširuju. Glavni kopači jama su jazavci. Lisice
to uvelike koriste te nerijetko nastanjuju
jazavčeve jazbine i svojim neurednim ţivotom
tj. mnoštvom otpadaka koji trunu i
posljedičnim smradom prisile jazavca da
napusti jazbinu. Prema tome, lisičja jama
svojim oblikom uvelike podsjeća na jazavčevu.
Također je čest slučaj u starih jama koje imaju
više grotla da u njima istovremeno obitavaju i
jazavci i lisice sa svojim leglom dulje vremena.
Takve jame u kojima se podiţu mladi nazivaju
se matičnim jamama, često su stare preko
stotinu godina, a u njima mogu biti dva ili više
lisičjih legala, jer lisice mogu biti dobri
sustanari. Osim matičnih, postoje i pričuvne
jame (koje su u blizini matičnih), a sluţe kao
sklonište u slučaju opasnosti. U nekim
područjima postoji pravilna rasprostranjenost
matičnih jama, dok drugdje u područjima s
malo pogodnih lokaliteta za osnivanje
matičnih jama, one bivaju nasumično
raspoređene. U područjima nepogodnim za
kopanje (kraški teren, tanki sloj zemlje) lisice
se koriste prirodno nastalim jamama i otvorima
u tlu. Otvori jama nalaze se u oko 60 %
slučajeva na padinama čiji nagib iznosi od 40
do 65 %. Takvim poloţajem otvora jame
spriječen je ulaz oborinskih voda u nastambu.
Ţivotni vijek
Ţivotni vijek lisice moţe biti do 12 godina,
međutim u srednjoj Europi 61 % lisica je u
dobi do godinu dana, 28 % u dobi do 2
godine, a tek ih je 14 % starije od 2 godine.
Bolesti i neprijatelji
Osim vuka i risa manja lisica moţe
nastradati i od orla ili sove ušare. Međutim,
najvaţniji neprijatelj lisice svakako je čovjek.
Najčešće i najvaţnije parazitame bolesti su
šugavost, te premda neutvrđena u našem
području, potencijalno vrlo opasna,
lisiĉja trakavica (Echinococus Danas je ovaj utjecaj uvelike smanjen, odreĊenim
multilocularis). Ĉinjenica da je ova etiĉkim i lovnim odredbama, a prvenstveno
trakavica razmjerno rijetka u nas je najvjerojatnije zabranom trovanja. Tome treba dodati da
posljedica nedovoljnog bjesnoća takoĊer moţe smanjiti populaciju lisica
istraţivanja. Od zaraznih bolesti najznaĉajniji je ĉak za 60 %. Sve to zapravo ukazuje na veliku
silvatiĉni oblik bjesnoće. otpornost i snalaţljivost lisice u preţivljavanju.
Zahvaljujući tome, kao i svojstvenoj “lukavosti”,
Stradavanja lisici se nije smanjila niti brojnost niti podruĉje
Podaci iz 60-tih godina govore da se godišnje rasprostiranja.
uništavalo (odstijel, trovanje) oko 60 % populacije
lisica u našem podruĉju.

1. Tragovi lisice: a) u hodu, b) u kasu, c) u trku. 2. Otisak šape. 3. Izgled izmeta.

ĈAGALJ
Klasifikacija
Ĉagalj se ubraja u mesojede, red zvijeri
(Carnivora), porodicu pasa (Canidae), rod pasa
(Canis), a vrsta je ĉagalj obiĉni (Canis aureus L.
1758).
V
Ĉagalj je naša autohtona sitna dlakava divljaĉ.
Lovidba ĉaglja traje tijekom cijele godine izuzev
u vrijeme dok ţenka nosi i vodi mlade. Smatra se
da na našem podruĉju obitavaju dvije od poznate
ĉetiri podvrste ĉaglja. U podruĉju Dalmacije to je
Canis aureus dalmatinus te u primorju i
kontinentalnim staništima Canis aureus aureus.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo ĉagalj, ţenku ĉagljica ili
kuja, a mladi štenci.
Rasprostranjenost
Ĉagalj obitava na jugu Azije te krajnjem jugu
Europe i Balkanskom poluotoku. Izvorno stanište
u Hrvatskoj mu je podruĉje Dalmacije i većini
otoka juţnog Jadrana. Tijekom vremena se
njegova rasprostranjenost mijenjala pa ga danas
osim na Hvaru, Mljetu, Pelješcu, Korĉuli,
V
Sipanu i drugim juţnim otocima Jadrana nalazimo
i u kontinentalnom staništu. U priobalju je ĉagalj
migracijom proširio svoje stanište tijekom
osamdesetih godina te je nastanio Hrvatsko
primorje, Gorski kotar i Istru. Premda je
svojevremeno nestao iz istoĉne Slavonije
posljednjih godina ponovno je napuĉio staništa
gotovo cjelokupne kontinentalne Hrvatske.
Izgled i graĊa tijela
U opisu izgleda i vanjštine ĉaglja prevladavaju
tjelesne karakteristike svojstvene lisici i vuku.
Upravo se iz tog razloga ĉesto govori kako je
ĉagalj oblikom i veliĉinom izmeĊu lisice i vuka,
odnosno psa. Duljina trupa iznosi mu od 90 do
100 centimetara. Rep je dug oko 25 cm. Visina u
grebenu mu je od 45 do 50 cm. Tjelesna masa mu
većinom varira od 10 do 15 kilograma mada
najveći primjerci muţjaka mogu znatno premašiti
tu kilaţu. Glava je sliĉna lisiĉjoj te ima uspravne i
nešto veće uši zaobljena vrha, krupne okrugle oĉi
i dugu zašiljenu njušku, što zajedno daje lisiĉji
profil glave. Oblikom tijela ĉagalj takoĊer
podsjeća na lisicu, ali visinom nogu, duljinom i
oblikom repa te bojom dlaĉnog pokrova više sliĉi
vuku, odnosno psu. Za razlikovanje lubanje ĉaglja
od lubanje vuka potrebno je paţljivo promotriti
nosnu kost te zubalo. Obje nosne kosti u vuka
tvore svojim prednjim rubom konkavnu liniju,
dakle uleknuće u prostoru njuške, što je
svojstveno i psu i lisici. MeĊutim kod ĉaglja je
obratno, odnosno prednji rub nosnih kostiju tvori
konveksnu liniju tako da luk nosnih kostiju ulazi u
prostor njuške. TakoĊer je u ĉaglja vanjski rub
krune prvog kutnjaka izrazito naglašen.
Noge su mu duge i graĊom prilagoĊene za
trĉanje. Trag mu je vrlo sliĉan lisiĉjem premda je
veći. U tragu osim otiska šape ostaju i tragovi
noktiju ĉetiri prsta. U odnosu na psa njegov je trag
moguće razluĉiti prema otiscima jastuĉića,
naravno
ako se vide u tragu. Naime, u ĉaglja su jastuĉići
središnjih prstiju (drugi i treći prst) u svom
straţnjem dijelu ĉesto srašteni tako da formiraju
jedinstven jastuĉić koji ima oblik slova U. Tijelo
mu je relativno zbijeno, podjednako razvijeno u
plećima i u slabinama te nije odveć snaţno
graĊeno. Rep mu je kitnjast i doseţe do skoĉnog
zgloba. Boja dlake na leĊima mu je svijetla tj.
zlatnoţuta do hrĊasta te je po hrptu, gornjoj strani
vrata, vanjskoj strani nogu i repu protkana crnim
dlakama. Dlaĉni pokrov prema trbuhu postaje
svjetliji te je na samom trbuhu, donjoj strani vrata
i unutarnjoj strani nogu gotovo bijel.
Karakteristiĉan oblik glavi ĉaglja daju duge dlake
na obrazima. Na kitnjastom repu dlaka nije tako
duga kao u lisice pa je u usporedbi s lisiĉjim,
ĉagljev rep znatno skromniji. Odrasli ĉagalj ima
42 zuba rasporeĊena po formuli: I 3/3; C 1/1; P
4/4; M 2/3. Glasaju se zavijanjem poput psa koje
je posebice za nenaviklo uho neugodno, jer
podsjeća na ljudski jauk.
Osjetila
Sva osjetila ĉaglja su vrlo dobro razvijena.
Osobito se istiĉu njuh i sluh. Upravo ga je zbog
tako dobrih osjetila teško uloviti jer već izdaleka
ĉuje i osjeti lovca.
Naĉin ţivota
Ĉagalj je noćno aktivan. To znaĉi da u sumrak
izlazi u lov, a zorom ga završava. MeĊutim, postoje
i odstupanja od ovog pravila pa ga je moguće
vidjeti pred sumrak kao i tijekom jutra. Tada je to
najĉešće ţenka koja je primorana prikupiti
dovoljno lovine za podmladak i sebe. Tijekom lova
do izraţaja dolaze ĉagljeva izvrsna osjetila.
Ishrana
Ĉagalj je zapravo proţdrljivi svejed, te se na
njegovu jelovniku nalaze i biljna i ţivotinjska
hrana. Pri tom dolazi do izraţaja njegova
prilagodljivost, tako da najprije jede
ono što mu je i najdostupnije. Od divljaĉi, ĉagalj
jede svu dlakavu i pernatu divljaĉ koju moţe
savladati. Lov se najĉešće, ako je lovina krupna
divljaĉ ili domaća stoka, vrši u ĉoporu koji ima
predvodnika. Takav naĉin lova popraćen je
zavijanjem, kojim se Ĉagljevi meĊusobno
dozivaju. Plijen jedu naizmjence, odnosno dok
jedni jedu drugi straţare. Uz plijen zavijaju, a u
opasnosti se razbjeţe tako da svaki ponese komad
plijena. Po prestanku opasnosti ponovo se
okupljaju dozivanjem. Ukoliko je plijen sitniji
ĉagalj ga lovi individualno. Ţrtvi najprije ispija
krv, a potom jede iznutricu. Ostatak plijena
zakapa. Osim divljaĉi napada i stoku, posebno
janjce, kozliće i ovce. Stoga nije neobiĉno da u
potrazi za hranom dolazi u blizinu ljudskih
naselja. Tome nije razlog samo stoka, već i
potraga za otpacima i strvinama po smetlištima.
Stoga je, što zbog šteta koje ĉini, a što zbog
neugodna zavijanja o njemu stvoreno loše
mišljenje, uslijed ĉega je ĉesto proganjan. Lovi i
sitne glodavce, a u nuţdi jede puţeve, guštere,
vodozemce, zmije pa i kukce. Kao i svi pripadnici
porodice pasa ĉagalj se hrani i strvinom, bilo da
iskapa strvinu koju je ostavila druga divljaĉ
(zahvaljujući razvijenom njuhu) ili da sakuplja
ribu koju je more izbacilo na obalu.
Od biljne hrane rado uzima groţĊe, smokve i
mladi kukuruz ĉineći pritom razmjerno velike
štete. Pored nabrojanog, poseţe i za ostalim
dostupnim voćem, uzgojenim ili divljim odnosno
raznim bobicama, borovicama i ostalim
plodovima koje nalazi u makiji.
Razmnoţavanje
Parenje ĉagljeva protjeĉe koncem zime i
poĉetkom ranog proljeća, odnosno tijekom
veljaĉe i oţujka. Samom parenju prethodi
karakteristiĉno dozivanje zavijanjem. Kao i u
ostalih kanida graviditet traje oko dva mjeseca,
preciznije 60 do 63 dana, tako da tijekom travnja
odnosno svibnja ţenka okoti
 V
5 do 8 mladih. Ţenka se koti uglavnom u jami,
jazbini ili nekom drugom skrovitom mjestu.
Leglo zna biti i puno brojnije, ali u tom sluĉaju
pojedini štenci zaostaju u razvoju ili ugibaju.
Prvih 12 do 14 dana po koćenju štenci su slijepi,
a sisanje traje do dva mjeseca starosti. Već
tijekom tog perioda majka poĉinje mladima
donositi lovinu i privikavati ih na krutu hranu. U
poĉetku je to lovina koju nalazi u blizini jazbine,
a kasnije kako potrebe postaju veće u lov ide sve
dalje. Osim što hrani i ĉuva štence majka ih
izvodi u šetnju i poduĉava lovu. Za to vrijeme
muţjak je na straţi, u blizini loge. U sluĉaju
opasnosti muţjak bjeţi nastojeći progonitelja
povesti na svoj
trag. Ţenka istovremeno tjera mlade u brlog i
ostaje braniti njegov ulaz. U jesen mladi su
dovoljno stasali da se mogu osamostaliti pa se
obitelj razilazi. Spolnu zrelost dosiţu poĉetkom
slijedeće godine pa već u prvoj sezoni parenja
mogu imati i podmladak.
Ţivotni vijek
Ţivotni vijek ĉagljeva je oko 12 do 15
godina.
Neprijatelji i bolesti
Najopasniji prirodni neprijatelji ĉaglja su pas,
vuk i ris. Zanimljivo je da su pritom pripadnici
iste porodice (vuk i pas) zapravo
najnemilosrdniji progonitelji ĉaglja. Podivljali
pas, kao i lovaĉki rado će progoniti i dokrajĉiti
ĉaglja, poput bilo koje druge divljaĉi. Danas vuk
i ris uglavnom ne dijele stanište s ĉagljem pa su i
njihovi sukobi minimalizirani. U suprotnom
sluĉaju, širenja vuĉje populacije, vuk ubrzo
istrijebi ĉaglja.
Bolesti od kojih ĉagalj obolijeva su
karakteristiĉne za porodicu pasa. U prvom redu,
od zaraznih bolesti zajedniĉkih s ĉovjekom to je
bjesnoća, a od invazijskih razni crijevni
nametnici te buhe, krpelji i šugarci.
 SIVI VUK

Klasifikacija
Sivi vuk (u daljnjem tekstu vuk) je mesojed
pripadnik reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa
(Canidae) i roda pas (Canis) te vrsta (Canis lupus
L.). Prema Zakonu o lovu iz 1994. godine vuk se
više ne navodikao divljaĉ, pa je prema tome
zaštićen tijekom cijele godine. Tradicionalnom
lovaĉkom podjelom vuk je ubrajan u krupnu,
lovostajom ne zaštićenu dlakavu divljaĉ. Od 2005.
godine prema zakonu, a u skladu s Planom susjednim istoĉnim drţavama, a ponovnim
upravljanja vukom i risom u Hrvatskoj predviĊena naseljavanjem i prirodnim širenjem opet ga ima i
je mogućnost odreĊivanja i realiziranja godišnje u Francuskoj, Njemaĉkoj, Švedskoj i Norveškoj.
odstrelne kvote za pojedina podruĉja. Najveći problem današnje rasprostranjenosti je
prvenstveno u rascjepkanosti populacija. Tako,
Nazivlje iako je prosjeĉan broj vukova u Europi
Muţjaka nazivamo vuk, ţenku vuĉica a mlade srazmjemo velik, ipak svega nekoliko drţava ima
vuĉići. populaciju ĉija veliĉina premašuje 1000 jedinki.
Većina drţava raspolaţe sa populacijom vukova
Rasprostranjenost
manjom od 50 jedinki. Na teritoriju Republike
Današnji areal rasprostranjenosti vuka u Europi
Hrvatske vuka moţemo naći u Hrvatskom
iznosi manje od jedne trećine nekadašnjeg. Danas
primorju, Gorskom kotaru, Lici i Dalmatinskoj
se tako u Europi vuk moţe naći u većem broju u
zagori. Ponekad se vuk moţe naći pojedinaĉno i
Rumunjskoj,
u drugim dijelovima Hrvatske poput Slavonije ili
Španjolskoj i na podruĉju Balkana. U manjoj primjerice u okolici Zagreba. Posljednji takav
brojnosti u Poljskoj i njenim primjer zbio se 2002. godine kada je odstrijeljen
vuk u lovištu LD "Lane" u
predjelu Velike Rosulje (Obreški Lug). Predmetni
vuk odstrijeljen je zabunom, jer je lovac
pretpostavio da se radi o psu lutalici.

Izgled i građa tijela

Mogućnost pogrešne identifikacije
razumljiva je ako se uzme u obzir velika
sličnost između vuka i psa tj. da vuk jako sliči
psu pasmine njemački ovčar. U Europi je vuk
drugi predator po veličini, odmah iza
medvjeda. Odrasli vuk naraste u visinu do 85
cm, mjereno do grebena, a u duţinu do 150 cm, Lubanja sivog vuka.
pri čemu na rep otpada do 45 cm. Masa
odraslog muţjaka uobičajeno iznosi 25-50 kg,
je naročito duga na vratu gdje oblikuje tzv.
dok su ţenke lakše. U Hrvatskoj je prosječna
grivu. Boja krzna je uglavnom ţuto-siva do
masa muţjaka oko 30 kg, a ţenke 24 kg. Glava
svijetlo smeđa, pri čemu su prsa, trbuh i noge
mu je duguljasta, nešto šira nego u psa, sa
donekle svjetliji. U kutovima usana nalazi se
stršećim ušima i koso poloţenim očima. Snaţan dlaka bijele boje, zbog koje je nastao dojam da
vrat i široka prsa vuk naizgled ima osmijeh. Stalno zubalo vuka
broji 42 zuba, uz formulu I 3 / 3 , C 1 / 1 , P 4 / 4
i M 2 / 3 . Veličinom se posebno ističu očnjaci i
četvrti pretkutnjak u gornjoj čeljusti. Zadnji
kutnjak u donjoj čeljusti je zakrţljao.
Navedeno je ujedno i karakteristika pravog
mesojednog zubala.

Osjetila
Sva osjetila su mu odlično razvijena. Vid
mu je primjerice bolje razvijen od lisičjeg pa
raspoznaje i nepokretne predmete.

Sivi
vuk.
pojačavaju dojam o visini prednjeg kraja tijela.
Noge su duge i čvrste te omogućavaju vuku
brzi, ali i dug i ustrajan trk ili kas. Dlačni
pokrov vuka čine duge pokrovne dlake i vrlo
gusta poddlaka ili malje. Dlaka
Ishrana
Vuk je tipični mesojed. Hrani se različitim
plijenom, od glodavaca pa do krupnih
biljojeda, kao i strvinama. Vrlo lako se
odlučuju na lov na stoku, koja im predstavlja
lakši plijen od divljači. Prema većini izvještaja
sa terena, pas predstavlja posebnu poslasticu za
vukove. Vukovi uglavnom love u čoporu. Tada
love takozvanim prigonom kada jedan vuk
tjera divljač prema ostalima koji ju čekaju u
zasjedi, ili tako da izmore plijen na način da ga
jedna skupina progoni izravno, dočim druga
ide prečacem, znatno sporijim trkom.
Tada se nakon odreĊenog vremena ove dvije grupe
zamjene. U svojim lovovima vuk nije kako se
ĉesto smatra izraziti selektor odnosno neće
iskljuĉivo progoniti slabije ili bolesne jedinke. U
posljednje vrijeme sve ĉešće se sreću vukovi na
hranilištima za medvjede (meĉilištima). Ponekad
vuk uzima i slatko šumsko voće, ali i travu koja
mu pomaţe u probavi.
Ţivotni prostor
Staništa vukova su veliki šumski
V
kompleksi. Ţivotni prostor jednog ĉopora u
optimalnim uvjetima staništa iznosi oko 150 km2.
Aktivnost
Noć je glavno razdoblje u kojem su vukovi
aktivni. Od toga pravila djelomice odstupaju za
jake zime, kada i danju nastoje uhvatiti plijen i
zadovoljiti potrebe za hranom. U samo jednoj noći
vuk moţe prevaliti i nekoliko desetaka kilometara.
Naĉin ţivota
Vuk je tipiĉan predstavnik društvenih ţivotinja
i ţivi u ĉoporu koji broji oko 10- tak vukova
(moţe i manje ili više ovisno o brojnosti
populacije, teritoriju i dostupnom plijenu). Ĉopor
je izvorno nastavak obiteljskog para, muţjaka i
ţenke. Obiĉno je voĊa takvog ĉopora stari muţjak,
ali
Čopor vukova.
ponekad to moţe biti i starija ţenka. U ĉoporu
se vukovi kreću jedan za drugim, po istom tragu.
Mlade ţivotinje ostaju u ĉoporu do 2 godine
starosti, kada obiĉno odlaze u potragu za novim
teritorijem i novim ĉoporom. Vuk je oprezna
ţivotinja koja sve dok je zdrava uzmiĉe pred
ĉovjekom. Strah, doduše izgubi ukoliko je
ogladnio.
Razmnoţavanje
Sezona parenja za vukove je sijeĉanj i
veljaĉa. Estrus se javlja jednom godišnje i traje 5-
7 dana. Graviditet traje 63 dana, a vuĉica okoti 4-
8, iznimno i više štenaca. U
Vučić.
leglu prevladavaju mladi muţjaci. Mladi su
slijepi 10-12 dana po porodu. Ţenke se kote u
brlogu, koji pripremaju u šupljoj stijeni, u jami
ispod korijenja stabla, u jazavĉevoj jami ili
šupljom drvetu. Ukoliko je leglo iz bilo kojeg
razloga ugroţeno majka će ga premjestiti na
sigurnije mjesto. Mladi sišu 2 mjeseca, a
samostalni su sa pola godine.
Ţenka je spolno zrela sa 2 godine ţivota.
V
Ţivotni vijek
Vuk moţe doţivjeti do 16 godina no u
prirodnom staništu većinom doţivi do 8 godina.
 Bolesti i neprijatelji
U Europi vukovi nemaju prirodnog neprijatelja.
Moguće je da pokoji strada u lovu na druge
ţivotinje, posebice u napadu na medvjeda, divlje
svinje ili krupne domaće biljojede. Od bolesti za
vukove je znaĉajna bjesnoća, iako se javlja znatno
rjeĊe negoli u lisica. Od invazijskih bolesti javljaju
se iste kao i u pasa.
Stradavanja
Danas je vuk zakonom zaštićen te se za jednog
odstrijeljenog vuka plaća kazna do 40,000 kuna.
Probleme predstavljaju napadi vukova na stoku i
slaba reakcija drţave koja je duţna nadoknaĊivati
nastale štete. Takav odnos dovodi do porasta
otpora javnog mnijenja prema vuku i posljediĉnih,
1. Tragovi vuka: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak šape. 3. Izgled izmeta.
neodgovornih i protuzakonitih trovanja vukova,
postavljanja zamki pa i odstrjela. Stoga su
predloţena rješenja u smislu uvoĊenja odreĊenih
odstrjelnih kvota za pojedinu godinu, ovisno o
brojnosti vukova. Na temelju toga kao i rezultata
prouĉavanja kretanja brojnosti vuĉje populacije
donesen je plan gospodarenja vukom koji na
ograniĉenom podruĉju podrazumijeva odstrijel
odreĊenog broja jedinki. Prema dostupnim
spoznajama, u razdoblju od 1996. do 2001. u RH
je zabiljeţena smrt ukupno 92 vuka. Pri tome je
ĉak 60 odstrijeljeno, 18 je nastradalo u prometu, 5
je imalo bjesnoću, a ostatak je ubijen sjekirom,
vilama (pretpostavljamo u obrani stoke) ili od
drugih vukova. Za 6 vukova je uzrok smrti ostao
nepoznat.
97
RAZLIKE VUK - PAS (U TIPU NJEMAĈKOG OVĈARA)
U prošlom stoljeću kada su naknade za
svakog odstrijeljenog vuka bile znatne, vrlo ĉesto
se pokušavalo podvaliti lešinu ili krzno vuku
sliĉnog psa pod vuka. Tada je bilo nuţno dobro
razlikovati vuka od psa. Danas je pak vuk
zaštićena vrsta i treba ga razlikovati od psa
lutalice, ali i znati da li je odstrijeljena ţivotinja
pas ili vuk. Vuka je vanjskim pregledom moguće
razlikovati od psa temeljem slijedećih osobina:
1. Oĉi vuka su koso poloţene.
2. Nos je uvijek crne boje.
3. Vuk nikada nema bijelih pjega na
krznu, samo nakupinu bijelih dlaka oko usana.
4. Uši su trokutaste, stršeće, poloţene
više postrano i uvijek stoje uspravno.
5. Dlaka na vratu je duţa, stršeća i
oblikuje grivu.
6. Malje (poddlaka) su toliko guste da
ih niti puhanjem niti razmicanjem prstima ne
moţemo toliko razmaknuti da vidimo koţu.
7. Rep je dug do 45 cm.
8. S prednje strane, nešto postrano od
sredine podlaktice prednjih nogu nalazi se crna
linija (razliĉito razvijena).
9. Sape vukova su duguljastog oblika
pa ostavljaju na tlu ovalni trag (poput ţlice), u
njemaĉkog ovĉara je trag više okrugao.
10. Nokti postranih prstiju nikada ne
doseţu do korijena noktiju srednjih prstiju, a
obiĉno doseţu samo do poĉetka jagodica
srednjih prstiju, kod psa su pak uvijek preko
poĉetka navedenih jagodica.
11. Na straţnjim nogama vuk nikada
nema ĉaporak ili rudimentirani peti prst, koji
pak ima oko 50 % pasa.
12. Koţa vuka ima karakteristiĉan miris
na koji nepriviknuti psi reagiraju sa strahom. Ta
se ĉinjenica koristi za biološki pokus.
13. Anatomski utemeljena razlika u
graĊi lubanje ogleda se u orbitalnom kutu koji
je u vuka izmeĊu 40° i 45° dok je u psa od 53°
do 60°. To je kut koji zatvaraju popreĉna linija
koja ide preko vrha lubanje te linija koja ide
preko gornjeg i donjeg ruba orbite.
14. Bubnjićni mjehur (bulla timpanica)
je u vuka dobro izraţena okruglasta tvorba, dok
je u psa znatno manji te izgleda nepravilno tj.
"zguţvano".
Sve navedene osobine su varijabilne i
poneke mogu nedostajati ili biti razliĉito
naglašene. Primjerice razdaljina izmeĊu
oĉnjaka u gornjoj vilici vuka nije pouzdan
parametar jer je ovisan o starosti ţivotinje.
Uzrok nepouzdanosti odreĊenih izmjera
(kraniometrije) dijelom leţi i u ĉinjenici da
dolazi do meĊusobnog sparivanja vukova i pasa
njemaĉkog ovĉara. Premda su o uĉestalosti te
pojave mišljenja opreĉna (tj. da se radi samo o
izuzecima) u determinaciji treba iskoristiti što
je više moguće poznatih razlika i na temelju
rezultata donjeti konaĉan sud. Dakako jedina
pouzdana i konaĉna pretraga je DNA analiza. U
tradicionalnalnom postupku utvrĊivanja radi li
se o odstrijeljenom vuku ili psu pasmine
njemaĉki ovĉar lovci su ĉesto pribjegavali i
"biološkom pokusu". Naime pred lovaĉkog psa
bi poloţili predmetnu lešinu i promatrali
reakciju. Ukoliko bi pas pokazao reakciju
straha tj. uznemirenost, poĉeo cviliti, uzmicati i
sl., bez dvojbe bi to znaĉilo da je osjetio miris
vuka koji bi provocirao iskonski strah koji psi
imaju pred vukovima. U pogledu biološkog
pokusa napominjemo da se pas s vremenom
nauĉi na ĉinjenicu da mu lešina vuka ne
predstavlja opasnost te da takvi psi nisu
poţeljni za biološki pokus jer daju krivi
rezultat.
SMEĐI MEDVJED
Klasifikacija
Medvjedi se prema znanstvenoj klasifikaciji
svrstavaju u red zvijeri (Carnivora), porodicu
medvjeda (Ursidae), i rod medvjed (Ursus). Porodica
medvjeda dijeli se na dvije potporodice,
Tremarctinae i Ursinae te na sedam rodova. Neki
pripadnici ove porodice, poput medvjeda kodijaka
(Ursus arctos middendorfi) i sjevernog medvjeda
(Ursus maritimus), predstavljaju najkrupnije kopnene
zvijeri današnjice. Prema Zakonu o lovstvu
medvjeda ubrajamo u lovostajem zaštićenu krupnu
divljaĉ. Od 2005. godine prema zakonu, a u skladu s
Planom gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj
predviĊena je obveza utvrĊivanja godišnje odstrelne
kvote za cijelu Hrvatsku.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo medvjed, ţenku medvjedica,
a mlade medvjedići.
Rasprostranjenost
SmeĊi medvjed je nekada naseljavao gotovo
cijelu Europu i veći dio Azije i Sjeverne Amerike.
Danas ga se moţe naći u
znatno manjem broju uglavnom u drţavama koje
mu mogu osigurati razmjerno velike i
neuznemiravane šumske komplekse. Tako
V
se u većem broju odrţao u Švedskoj, Finskoj,
Poljskoj, Rusiji i Rumunjskoj te u manjem broju
u Slovaĉkoj, Ĉeškoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Bosni
i Hercegovini, Sloveniji i dr. Brojnost medvjeda
za Alpsko-Dinarsko podruĉje (koje obuhvaća
Italiju, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Cmu
Goru, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju,
Albaniju i Grĉku) procijenjena je 2000. godine na
2.800 jedinki. U Republici Hrvatskoj medvjeda
nalazimo u solidnom broju na podruĉju Gorskog
kotara, Like i Hrvatskog primorja. Prema
trenutnim pokazateljima kretanja brojnosti
populacije medvjeda, moţe se zakljuĉiti kako je
medvjeĊa populacija u Hrvatskoj stabilna.
Izgled i graĊa tijela
SmeĊi medvjed je naš najveći predstavnik
zvijeri. Odrasli medvjedi mogu narasti do visine
od 130 cm, mjereno do grebena, odnosno u
duţinu od 220 cm do kraja repa. Pri tome je rep
dugaĉak svega 10-tak cm. Prije nego što se uputi
na zimski poĉinak, dobro uhranjeni muţjak moţe
dosegnuti masu i do 350 kg. Ţenke su lakše i
najveće mase se kreću do 200 kg. Iako se
medvjedi preteţito nalaze u ĉetveronoţnom
poloţaju, graĊa tijela i zavidna snaga
omogućavaju im uspravljanje na straţnje
noge i kretanje u tom poloţaju. Tijelo mu je
krupno i zbijeno, glava krupna sa širokim ĉelom i
malim zaobljenim ušima. U odnosu prema glavi
oĉi izgledaju male. Straţnje noge su nešto duţe
od prednjih. Medvjedi
hodaju na kompletnom stopalu pa se nazivaju
i stopalohodnim ţivotinjama.
Prilikom kretanja podiţe istodobno obje lijeve ili
obje desne noge. Poradi spomenute graĊe i
naĉina hoda medvjed djeluje
nezgrapno, no to je samo površan dojam. Naime,
medvjed je vrlo dobro prilagoĊen terenu na kojem
obitava te sa lakoćom savladava sve njegove
oblike. Osim toga, medvjed se moţe pohvaliti
brzim i
razmjerno izdrţljivim trkom. I konaĉno, medvjed
je dobar plivaĉ, a vješt je i u penjanju na stabla.
MedvjeĊe krzno ĉine duge dlake ili osi i kraće
dlake ili malje, koje su posebno guste zimi.
Pokrovna dlaka je najduţa na hrptu, a najkraća na
glavi. Obojenost krzna varira od smeĊe pa do
gotovo crne. Broj zuba u medvjeda moţe varirati
od jedinke do jedinke, s tim da u najvećem broju
iznosi 42. Tada je zubna formula I 3/3, C 1/1, P
4/4 i M 3/3. Izgled zuba, a posebice kutnjaka
upućuje na medvjeda kao svejeda.
Osjetila
Najrazvijenija medvjedova osjetila su sluh i
njuh. Vid je slabije razvijen i pokazuje
karakteristike astigmatiĉnog vida, odnosno
medvjed slabije vidi nepomiĉne i udaljene
predmete.
Ishrana
Medvjedi su svejedi. U pogledu ishrane su
izrazito prilagodljivi te uspijevaju podmiriti
vlastite potrebe iz najraznovrsnijih izvora hrane.
Hranu mu tako predstavlja razliĉito šumsko voće
poput jagoda, malina, kupina, borovnica, brusnica,
krušaka, jabuka, trešanja, zatim ţir, bukvica,
ţitarice, korijenje, trave, med, liĉinke razliĉitih
kukaca, lešine, ali i sve ţivotinje koje moţe
uhvatiti. Pri tome mu od krupnijih ţivotinja hranu
uglavnom predstavljaju lanad, telad, bolesne
jedinke ili stoka. Medvjedi redovito posjećuju
mrciništa.
Ţivotni prostor
Stanište medvjeda su veliki šumski kompleksi
sa niskim stupnjem uznemiravanja. Da bi stanište
bilo prikladno za medvjeda, ono mu mora
osigurati dostatne koliĉine hrane. Obzirom da je
rijeĉ o krupnoj ţivotinji te koliĉine su znatne.
Aktivnost
U pravilu je medvjed podjednako aktivan
tijekom dana i noći. Sama aktivnost ovisi o
stupnju uznemiravanja u staništu te o godišnjem
dobu. Mrciništa u pravilu posjećuje noću.
 Naĉin ţivota
Medvjedi ţive samotnjaĉkim naĉinom ţivota.
Od ovog pravila odstupaju majke s mladima, koji
uz njih ostaju 2-3 godine, ponekad, kad je hrane
u izobilju moguće je vidjeti nekoliko medvjeda
kako se hrane na istom mjestu. Inaĉe slabiji
medvjedi uzmiĉu pred jaĉima. Tijekom godine
medvjed se intenzivno hrani kako bi jesen i
ulazak u brlog doĉekao u što je moguće boljem
gojnom stanju. Tek nekoliko dana pred san
medvjed se ne hrani, kako bi u san ušao praznih
crijeva. Naime, medvjedi spavaju nepravim
zimskim snom. U takvom stanju dakle, medvjed
primjećuje dogaĊaje (glasnije kretanje ili
glasanje) u okolici brloga. Tijekom zime, u
brlogu, medvjedica omeĉi mlade. Iz brloga
medvjedi uglavnom izlaze do oţujka.
Uspravljanje medvjeda na straţnje noge ne znaĉi
istodobno i pripremu za napad, već u većini
sluĉajeva medvjed na taj naĉin pokušava bolje
osmotriti situaciju u kojoj se nalazi.
Razmnoţavanje
Parenje medvjeda odigrava se u svibnju i
lipnju. U tom razdoblju muţjaci prilaze
ţenkama. Ţenke se pare svake druge godine.
Graviditet traje 7-8 mjeseci te ukljuĉuje
razdoblje embriotenije. Od prosinca do sijeĉnja
medvjedica omeĉi jednog do tri medvjedića,
prekrivena kratkom, polegnutom dlakom. Mladi
su slijepi, a progledaju tek sa nekih 5 tjedana.
Medvjedići iskljuĉivo sišu u prva 4 mjeseca, a
spolno sazriju do 4-te godine starosti. Mladunci
ostaju sa majkom 2-3 godine i od nje uĉe sve
tajne preţivljavanja. Sto su mladunci stariji
majka ih ţešće brani.
Nastambe
Tijekom zime medvjedi se povlaĉe u brloge
na zimski poĉinak. Brlog se moţe nalaziti u
jami, šupljoj stijeni, šupljem drvetu, srušenom
stablu, a ponekad ĉak i pod većom nakupinom
granja. Medvjedi
nastiru brlog suhim i svjeţim granĉicama
crnogorice, travom i mahovinom pa se ponekad
u okolici brloga mogu naći i tragovi njegova
pripremanja. Ulaz u brlog ne mora biti izrazito
velik pa prema tome mali ulaz nije pouzdan
znak da se u brlogu ne nalazi medvjed.
Ţivotni vijek
Medvjed u zatoĉeništvu moţe doţivjeti do
35 godina.
Bolesti i neprijatelji
Jedini prirodni neprijatelj medvjeda je vuk,
ali samo u ĉoporu i ako je u pitanju slab,
bolestan ili stari medvjed. Od napada, medvjed
se brani bacanjem raznih predmeta (kamenje,
drveće, i sl.). Takve predmete baca prednjim
nogama i to ĉesto na naĉin da se okrene leĊima
i kroz straţnje noge baca kamenje ili drva. Od
bolesti posebnu pozornost valja obratiti na
trihinelozu, s obzirom da se meso medvjeda
koristi i u prehrani ljudi.
Posebne napomene
Naroĉit problem moţe predstavljati
nauĉenost pojedinih medvjeda na prehranu
stokom. U tom sluĉaju medvjedi mogu priĉiniti
velike štete i to ne samo na pašnjacima, već i u
nastambama koje otvara vlastitom snagom
kako bi došao do stoke. Osim za stoku,
medvjedi mogu predstavljati problem i za
poljoprivredne usjeve. Pored navedenog,
posebnu pozornost valja posvetiti eventualnom
susretu sa medvjedom u prirodi. Reĉeno je da
je vid medvjedu slabije osjetilo. Stoga ukoliko
smo mirni, a vjetar povoljan moguće je da nam
se medvjed pribliţi na veliku blizinu, a da nas
nije primijetio. Pri tome treba imati na umu da
je medvjed ipak zvijer i to iznimne snage te da
nam njegova reakcija nije poznata. Posebice
ako je iznenaĊen ili uplašen. Upravo iz
navedenih razloga pri kretanju šumom treba
biti dovoljno glasan.
Ukoliko i poplašimo medvjeda te on pobjegne,
preporuĉljivo je se udaljiti sa tog mjesta jer se
medvjed obiĉava vratiti kako bi bolje promotrio
ono što ga je nagnalo na bijeg. U svakom
sluĉaju prilikom bliskog susreta sa medvjedom
treba zadrţati prisebnost, ne bjeţati, već se
lagano ukloniti i omogućiti medvjedu prostor
za uzmak. Pri tome je poţeljno umirujućim
tonom priĉatiV
medvjedu. Ĉak i ako krene prema nama bijeg
nije izlaz iz nezgodne situacije jer je
medvjed puno brţi od nas, a u tom sluĉaju
dodatno dobiva na sigurnosti. U takvom sluĉaju
pomaţe lagani uzmak i kratko povišenje tona,
primjerice lagano podviknuti STANI!. Dodatna
napomena na koju treba paziti pri kretanju
medvjeĊim staništem su brlozi. Zimi nije uputno
navirivati se u otvore mogućih brloga, jer u
njima moţe biti medvjed, a rekli smo da
medvjedi ne spavaju pravim zimskim snom.
 MAĈKE -FELIDAE
Od cjelokupne porodice maĉaka u našim
staništima obitavaju dva divlja predstavnika. To
su divlja maĉka i ris. Divlja maĉka je naša
autohtona divljaĉ, dok je status današnjeg risa još
uvijek upitan. Naime, nakon naseljavanja
karpatskog risa u slovenska staništa, on je
prirodnom migracijom doselio u podruĉje
Republike Hrvatske. Autohtoni ris naših staništa,
koji je poĉetkom 20 stoljeća istrijebljen, po
izgledu, graĊi i naĉinu ţivota bio je sliĉniji kako
neki smatraju manjem iberijskom risu. Do danas
još uvijek nije sa sigurnošću zakljuĉeno da li je
rijeĉ o razliĉitoj ili istoj podvrsti risa. Prema
tradicijskoj podjeli oba pripadnika porodice
maĉaka su svrstana u sitnu dlakavu divljaĉ, i
unatoĉ zakonskom pomodarstvu, od davnina su
tradicionalna lovina naših staništa. Prema
znanstvenoj klasifikaciji spadaju u red zvijeri
(Carnivora), porodicu maĉaka (Felidae),
rod maĉke (Felis) te vrstu divlja maĉka (Felis
silvestris) odnosno vrstu ris (Lynx lynx L.). Svi
pripadnici ove porodice su skladno i snaţno
graĊeni, a osim po tjelesnom ustroju sliĉni su i po
karakternim osobinama. Većina tih osobnih
karakteristika istovjetna je i u domaćih maĉaka.
Tijelo im je dugo, a glava zaokruţena. Imaju
kratko snaţno zubalo s 30 oštrih zuba. Vješti su
lovci, na šapama imaju vrlo oštre nokte pa se
brzo penju na stabla, brzo trĉe, a raspon skoka im
je desetak puta veći od tjelesne duţine. Imaju
odliĉne reflekse i izrazit osjećaj za ravnoteţu te
mogu dugo hodati po vrlo uskoj podlozi ili grani.
Samo najkrupniji pripadnici ove porodice, koji ne
obitavaju u našim staništima, nisu uspješni
penjaĉi. U kretanju su vrlo graciozne. Hodaju
paţljivo, "mekano", pa su stoga neĉujne.
Cjelokupnoj porodici maĉaka je zajedniĉko da
nokte mogu uvlaĉiti u šapu. Protivno
uobiĉajenom mišljenju, maĉke su dobri plivaĉi,
samo nerado ulaze u vodu.
Sva osjetila su im izvrsno razvijena, ali se
posebno istiĉe vid. Maĉke vrlo dobro vide i u
gotovo potpunom mraku. Njuh i okus su im
najslabije razvijeni. Kote više mladunaca, leglo
moţe biti brojno, a o njemu brinu samo ţenke.
Muţjaci se ponekad prema podmlatku ponašaju
neprijateljski. Kao izraziti predatori, takvo
agresivno ponašanje pokazuju i prema ostalim
pripadnicima ţivotinjskog svijeta.
DIVLJA MAĈKA
Klasifikacija Divlju maĉku ubrajamo u red
zvijeri (Carnivora), porodicu maĉaka (Felidae),
rod maĉke (Felis), vrsta divlja maĉka (Felis
silvestris).
Divlja maĉka je autohtona, sitna dlakava
divljaĉ svih naših staništa. Na odreĊenim
podruĉjima (Lika i Gorski kotar) divlja maĉka se
prema lovnom zakonodavstvu ne smatra divljaĉi te
u tom sluĉaju uţiva zaštitu posebnih zakona i
propisa. Na ostalim prostorima je lovostajom
zaštićena divljaĉ. Nije zgorega napomenuti da su u
većini naših staništa prisutni kriţanci izmeĊu
domaće i divlje maĉke, što ne samo da je narušilo
genetsku ĉistoću ove vrste već i iznimno oteţava
njihovu determinaciju. Danas se smatra da je ova
vrsta svoj izvorni genom, bez pretapanja s
domaćom maĉkom zadrţala jedino u staništima
Like i Gorskog kotara.
Nazivlje
Muţjaka nazivamo maĉak, ţenku maĉka, a
mlade maĉići.
Rasprostranjenost
Divlja maĉka je rasprostranjena, premda u
razliĉitom intenzitetu na gotovo cijelom
europskom prostoru. Brojnija je u središnjem i
juţnom dijelu europskog kontinenta, dok je na
sjeveru rjeĊa, a u skandinavskim zemljama i Rusiji
je nema. Drugim rijeĉima u brojnim europskim
staništima uslijed intenzivne ljudske aktivnosti ona
je jako prorijeĊena ili gotovo istrijebljena.
Na teritoriju Republike Hrvatske nalazimo je u
gotovo u svim staništima, bez obzira na
nadmorsku visinu. Izuzetak su jadranski otoci gdje
ih nema.
Stanište
Starije visoke šume su iznimno pogodno
stanište za divlju maĉku. MeĊutim bez obzira na
njenu prisutnost u našim staništima kao i
potencijalno raznolikoj prehrani, uslijed
predatorske naravi, njena brojnost je u opadanju.
Vjerojatan razlog tome je plaha i samosvojna
narav koja
odreĊuje malu sposobnost prilagodbe na uvjete bliţi vrhu repa, a on sam je cm. Muţjak je veći od
biotopa koje je danas velikim dijelom definirala ţenke.
ljudska aktivnost. Zubalo divlje maĉke ima graĊu karakteristiĉnu
za predatora tj. mesojeda s 30 zubi, rasporeĊenih
Izgled i graĊa tijela po formuli I 3/3; C 1/1; P 3/2; M 1 / 1 .
Divlja maĉka je naizgled vrlo sliĉna obiĉnoj
domaćoj maĉki i po graĊi tijela i po obojenosti
dlaĉnog pokrivaĉa. Za razliku od domaće, divlja
maĉka je krupnija ţivotinja snaţnije graĊe.
Krzno joj je neujednaĉene, tamno sive boje
prošarano s tamnom linijom duţ hrpta te
popreĉnim prugama po leĊima i trbuhu. Na
podbratku pa i vratu dlaka je

Lubanja divlje
maĉke.

Divlja maĉka s uhvaćenim plijenom.
svjetlija tj. ţućkasto bijela, dok je sam trbuh
zagasito sivoţut. Mladi primjerci imaju na Ĉelu
bijelu mrlju koja se kasnijim linjanjem izgubi.
Tijelo joj je zbijenije i dugo 80 - 90 cm te visoko 35
- 45 cm. Tjelesne mase je do 10 kilograma, a
iznimno i više. Ima veću i zaobljeniju glavu sa
snaţnim vratom te jake noge. Straţnje noge su
dulje i jaĉe od prednjih pa omogućuju dugi skok.
Na šapama ima pet prstiju s oštrim pandţama,
koje pri hodu uvlaĉi meĊu jastuĉiće na prstima.
Rep je kitnjast, duljine 40, pa i nešto više cm.
Jednakomjerno je obrastao dlakom cijelom
svojom duljinom, a na kraju završava tupo. Uzduţ
repa nalazi se 6 do 8 tamnih kolutova, koji su to
tamniji što su
Osjetila
Sva osjetila su joj vrlo dobro razvijena, a
posebice vid. Zahvaljujući tome dobro se snalazi i
u gotovo potpunom mraku. U pozadini oka ima
površinu, tapetum lucidum, koja reflektira svjetlost
koja ulazi u oko. Stoga u tami, kada je obasjana
izvorom svjetla, maĉkine oĉi zasvijetle. Sluh joj je
takoĊer dobro razvijen tako da na većoj udaljenosti
ĉuje kretanje miša. Zahvaljujući dugim taktilnim
dlakama u gornjoj usni ima izvrsno razvijeno
osjetilo opipa. Od svih osjetila moţda je najslabije
razvijen osjet njuha.
Naĉin ţivota
Divlja maĉka je noćno aktivna. U lov kreće u
sumrak, a okonĉava ga pred zoru. Premda lovi sve
ţivotinje koje moţe savladati, odnosno od divljaĉi
zeca, poljske i šumske koke te poneko lane, njena
su osnovna hrana sitni glodavci tj. miševi i
voluharice. TakoĊer lovi predstavnike
porodice kuna, tj. obje kune, lasicu malu i
veliku kao i tvora. Osim miševa rado lovi i
poljskog štakora. Zbog plahe naravi ne dolazi u
blizinu ljudskih naselja pa stoga i ne ĉini štete
na domaćoj peradi. Lovi prikradanjem i
zaskokom ili doĉekom i zaskokom plijena na
njegovim premetima, stazama ili uz nastambe.
Oskudna hranom ili izlovljena staništa maĉka
napušta, a pri izboru novoga nastoji da to budu
podruĉja bez ljudske prisutnosti. Za dana se
povlaĉi u sklonište koje nalazi u napuštenim
jazbinama, a u šumskom staništu u šupljim
deblima, raspuklinama u stijeni ili se odmara u
krošnji stabla. Ţivi asocijalno, samotnjaĉki sve
do vremena parenja.
Razmnoţavanje
Premda se divlje maĉke pare jednom
godišnje, u vremenu od veljaĉe do oţujka,
postoje i odstupanja od tog razdoblja pa parenje
moţe biti i kasnije. Spolni dimorfizam nije
izraţen, osim kako je prije
Mačka s mačićem.
spomenuto u krupnoći tijela, ali to nije dovoljno
da bismo naizgled razlikovali muţjaka od
ţenke. U doba parenja oba se spola javljaju
odnosno dozivaju prodornim mijaukanjem.
Takvim glasanjem ţenke spremne za parenje
dozivaju muţjake, a oni pak suparnicima
najavljuju svoju prisutnost.
Iznimno, u to je vrijeme moguće u blizini sela ili
grada primijetiti divljeg maĉka, koji tu zaluta
privuĉen zovom domaće maĉke, jer se ljubavni
zov domaće i divlje maĉke ne razlikuju. Stoga nije
neobiĉno da dolazi do kriţanja. Kao i kod
domaćih, sam ĉin parenja divljih maĉaka se odvija
noću. Nakon njega maĉak i maĉka ostaju kraće
vrijeme vezani. Ţenka nosi 63 dana te u vremenu
od travnja do svibnja omaci 4-5 maĉića. Za
macenje traţi sigurno sklonište pod ili nad
zemljom (jazbine, špilje, duplje itd.). Maĉići su
slijepi prvih 12 dana, a
majku sišu oko 6 tjedana. Ţenka ima 8 sisa.
Nakon perioda sisanja, majka mladima poĉinje
donositi ţivi plijen na kojem uĉe vještinu lova. U
sluĉaju uznemiravanja ili opasnosti majka maĉiće
prenosi u drugo sklonište. Brigu o leglu vodi
iskljuĉivo ţenka, jer ju muţjak po parenju
napušta. Pred zimu se leglo razilazi. Mladi postiţu
spolnu zrelost s 9 mjeseci starosti, što znaĉi da će
tijekom slijedećeg proljeća imati vlastiti
podmladak.
V
Ţivotni vijek
Ţivotni vijek divlje maĉke iznosi od 12 do 15
godina.
Neprijatelji i bolesti
Najopasniji prirodni neprijatelj divlje maĉke je
ris i on je kao znatno snaţniji lako savlada.
Ukoliko ne moţe pobjeći psu i lisici, divlja maĉka
im se suprotstavlja, te predstavlja dostojnog
protivnika. Ako je ranjenu ugroţava ĉovjek, da bi
se obranila, napada i njega. Kako je i uvodno već
reĉeno u smanjenju areala i brojnosti ove vrste
ĉovjek je odigrao znaĉajnu ulogu.
Obzirom da ulazi u lisiĉje jame, oboljeva od
šuge i bjesnoće, ali u širenju bjesnoće uslijed male
brojnosti, nema niti pribliţan znaĉaj kao lisica.
Osim toga redovito ima parazite u krznu i koţi
poput buha i krpelja, a od endoparazita brojne
crijevne nametnike.
RAZLIKOVANJE DIVLJE I DOMAĆE MAĈKE
Zbog velike sliĉnosti razlikovanje ove dvije
maĉke nije nimalo jednostavno. Stoga se razlike
mogu utvrditi tek na odstreljenoj ili uginuloj
ţivotinji. Za razlikovanje u prirodi potrebnan je
dobar vid i veliko iskustvo, jer u prirodi postoje
brojni kriţanci nastali miješanjem domaćih i
divljih maĉaka. Stoga ni anatomski detalji u
graĊi, kao i karakteristike krzna nisu jasno
izdiferencirani, što dodatno oteţava razlikovanje
samo letimiĉnim pregledom. Razlike je
najuputnije utvrditi prema:
1. Izgled i veličina
Divlja maĉka je puno krupnija od domaće, te
joj je i graĊa tijela robusnija. Pri tom se posebno
istiĉe krupnoća glave.
2. Glava
Na glavi divlje maĉke treba obratiti
pozornost na boju usana. Zapravo u nje su usne
(kao i stopala) tamno pigmentirane te se ĉine
crnima, za razliku od domaće maĉke gdje su
svjetlije.
Nadalje unutarnja strana ušne školjke je u
divlje maĉke jako obrasla dlakom, dok je u
domaće, gornji unutarnji rub uške gol.
3. Lubanja
Na kostima lubanje divlje maĉke spoj nosne i
ĉeone kosti je zaobljen dok se u domaće maĉke
nosne kosti klinasto
meĊusobno spajaju te ulaze u spoj s ĉeonom
kosti tvoreći oštri kut.
4. Zubi
U zubalu divlje maĉke u gornjoj vilici prvi
stalni pretkutnjak je manji nego u domaće
maĉke. Ukoliko se radi o starijem primjerku
divlje maĉke tada ĉesto taj zub nedostaje, jer
uslijed starosti ispadne.
5. Rep
Rep je vjerojatno najzahvalniji dio tijela za
procjenu o kojoj se maĉki radi, jer je lako
uoĉljiv i karakteristiĉan za divlju maĉku.
Zapravo, u nje je on kitnjast, cijelom duljinom
cirkulamo obrastao dlakom, što ga ĉini krupnim,
jednako debelim i punim, a završava tupo.
Nasuprot tome u domaće maĉke rep prema kraju
postaje sve tanji, tako da šiljasto završava. U
divlje maĉke na repu se nalazi 6 do 8
meĊusobno odijeljenih kolutova, koji su prema
kraju rapa gledano sve tamniji, a sam kraj je
uvijek pokriven dlakom crne boje.
6. Duljina probavnog trakta
Divlja maĉka ima crijeva kraća od domaće
maĉke. U divlje maĉke duljina crijeva odgovara
za tri duljine tijela dok u domaće maĉke ona
iznosi oko pet duljina tijela.
EUROAZIJSKI RIS

Klasifikacija
Ris je naša najveća zvijer iz porodice maĉaka
(Felidae), potporodice pravih maĉaka (Felinae),
roda maĉke (Felis) te podreda ris (Lynx). I danas
je broj podvrsta risova u svijetu nerješiv
problem. Upravo iz tih nedoumica i proizlaze
rasprave o tome koja je podvrsta risa danas
naseljena na teritoriju Republike Hrvatske. Tako
se tvrdi da je naša podruĉja nekada naseljavala
manja, takozvana balkanska ili dinarska podvrsta
(Lynx lynx martinoi), koja je ĉinila i manje štete
na divljaĉi. Danas je pak prema istim izvorima
naseljena nešto krupnija karpatska podvrsta risa
(Lynx lynx carpathia). U aktualnom Zakonu o
lovstvu ris nije naveden kao divljaĉ, te se i dalje,
Rasprostranjenost
Euroazijski ris je jedan od pripadnika porodice
maĉaka sa najširim arealom rasprostiranja.
Uglavnom je brojan na podruĉju Rusije i centralne
Azije, dok mu je danas broj u Europi znatno
smanjen. Izvorni ris nastanjivao je veće dijelove
Hrvatske, a prema Alojziju Frkoviću je 1901.
godine u Hrvatskoj i potpuno istrijebljen. Naime,
V

Josip Ĉop, ĉabarski lovac, je podno Snjeţnika

od 1982. godine tretira kao zaštićena vrsta. Od
1901. godine posljednji put slušao risa i ujedno je
2005. godine prema zakonu, a u skladu s Planom
to i posljednji podatak o risu u Hrvatskoj. Doduše
upravljanja risom u Hrvatskoj predviĊena je
postoje i neki podaci d a j e 1903. godine uhvaćen
mogućnost odreĊivanja i realiziranja godišnje
posljednji ris u tzv. gvoţĊe. U svakom sluĉaju od
odstrelne kvote za pojedina podruĉja.
tada je izvorni ris naših podruĉja i sluţbeno nestao
iz popisa faune naše drţave. Do obrata je došlo 70-
Nazivlje
tih godina prošlog stoljeća kada je poĉelo
Muţjaka nazivamo ris, ţenku risovica, a
mlade risići ili maĉići. naseljavanje risova u odreĊenim podruĉjima
središnje Europe (Njemaĉka, Švicarska, Slovenija,
Austrija, Italija,
Francuska). Upravo je naseljavanje risova u
Kočevlju (Slovenija) 1973. godine dovelo do
nenamjernog širenja risa i na teritorij
Republike Hrvatske. U lipnju 1974. pristigli
su prvi podaci o prisutnosti risa u Gorskom
kotaru. Nakon toga ris se proširio na veći dio
Gorskog kotara, Hrvatskog primorja te na
sjeverni Velebit. Danas se brojnost risa u
Hrvatskoj procjenjuje na 60 - 80 jedinki.
Izgled i građa tijela
Ris je naša najveća mačka. U duţinu
dosiţe do 155 cm, a rep mu je dugačak do 20
cm. Odrasli primjerci narastu do 75 cm u
visinu mjereno u kriţima i tjelesne mase do
25 kg. Svojim izgledom ris odaje dojam
snaţne i lijepe ţivotinje, nešto više u
Risovica i ris.
straţnjem kraju. Tako su mu straţnje noge
duţe od prednjih za oko 20%, što mu
omogućava brz i snaţan odraz. Odrasli ris
moţe skočiti u duţinu i do 8 metara. Zbog
specifične građe tijela (duge noge) ris se
nerado penje na više dijelove stabala pa
uglavnom na stablu hoda po niţim granama.
Dlačni pokrivač risa je crvenkasto kestenaste
boje, posut brojnim tamnim pjegama. Grlište,
prsa i trbuh su bijeli. Pokrovna dlaka je duţa
na trbuhu negoli na leđima. Uši su kratke,
uspravne i nose na
vrhu čuperak crnih dlaka dug do 5 cm. Osim
njih duţu dlaku nalazimo i na postranim
dijelovima glave, što nazivamo zalisci ili
brada. Kao i sve prave mačke ris moţe uvući
pandţe u šapu, tako da se iste ne vide u
otiscima nogu. Pandţe ris koristi u hvatanju i
deranju plijena, obiljeţavanju stabala i
penjanju. Ris ima 28 zuba uz zubnu formulu
I 3 / 3 , C 1 / 1 , P 2 / 2 , M 1 / 1 . Ponekad ris
moţe imati još dva zuba, lijevi i/ili desni
pretkutnjak, ali oni obično u starijih jedinki
ispadnu. Zubalo je građom karakteristično za
mesojede.
Osjetila
Ris ima dobro razvijena osjetila vida,
sluha i opipa (duge osjetne dlake). Pored
njih primjereno je razvijeno i osjetilo njuha.
Ishrana
Ris je tipični predstavnik zvijeri. Hrani
se isključivo drugim ţivotinjama koje moţe
savladati. Ris nije lovac dugog i izdrţljivog
trka. Stoga plijen ne progoni, već postavlja
zasjede te lovi prikradanjem i šuljanjem.
Nakon skoka na ţrtvina leđa, istu nastoji
oboriti i ubiti ugrizom u području grkljana.
Na većem plijenu pored ugriznih rana uvijek
je moguće uočiti i ozljede nastale pandţama.
Osnovni plijen čine mu smeća i jelenska
divljač, uz naglasak na srne, zatim mufloni,
ptice i mali glodavci (puh). Pored njih ris ne
propušta ubiti i lisice, manje pse, domaće i
divlje mačke. Upravo zbog karakterističnog
načina lova ris nema toliku pozitivnu ulogu
u selekciji divljači. Naime, činjenica da ris
lovi iz zasjede ukazuje i na to da mu je
odabir slabije i bolesne jedinke teţi tako da
rjeđe lovi manji, dostupniji i lakši plijen. U
tome pokazuje veliku prilagodljivost pa je
tako zimi, po većem snijegu u stanju ubiti i
krupnije primjerke jelenske divljači. Ris
treba dnevno do 1 kg mesa, tako da se na
plijen vraća i nekoliko puta. Omiljeni dio
mesa su mu butovi koje jede prve.
 Ţivotni prostor
U Europi se ris ne moţe smatrati
specijalistom glede odabira staništa. Glavne
kriterije u izboru staništa predstavljaju
dostupnost hrane, mir i postojanje zakloništa. U
Republici Hrvatskoj staništem risa smatraju se
šumovita, brdsko-gorska podruĉja Dinarida. Ris
je teritorijalna ţivotinja.
Aktivnost
Ris je preteţito aktivan u sumrak i noću. U
lov kreće obiĉno rano ujutro i kasno uveĉer.
Teritorij obilazi na naĉin da dnevno prijeĊe do
20 km te se kroz odreĊeno vrijeme vraća na
polazište.
Naĉin ţivota
Karakteristika risa je samotarski i
teritorijalni naĉin ţivota. Osim u vrijeme
parenja, na svom teritoriju ne podnosi druge
pripadnike svoje vrste, ali umjesto da se
meĊusobno bore, uglavnom jednostavno
izbjegavaju jedni druge. Veliĉina teritorija, kao
i mjesto zadrţavanja na njemu ovisi o miru i
dostupnosti plijena. Uglavnom ne lijeţe na isti
leţaj dva dana uzastopce. Svoje podruĉje risovi
obiljeţavaju prvenstveno mokraćom i izmetom.
Razmnoţavanje
Tijekom sezone parenja (sredina veljaĉe do
kraja oţujka) muţjaci prilaze ţenkama i tada se
glasno javljaju i ponekad bore za ţenke. Pare se
samo jednom godišnje, graviditet traje oko 73
dana, tako da ţenka u svibnju ili lipnju okoti
ponajĉešće 2-3 mlada. Za koĉenje ţenka bira
skrovita mjesta poput šupljina u stijenama,
jama u zemlji i sl. Mladi se raĊaju slijepi, a
progledaju nakon 2 tjedna. Risići sišu oko 6
mjeseci, a uz majku ostaju do njezina slijedećeg
koĉenja (oĉnjaci im izrastu do
kraja prve godine, pa u prehrani ovise o majci).
Ukoliko majka osjeti da joj je leglo ugroţeno
redovito ih prenosi na drugo mjesto. Primami
spolni omjer je 1:1. Mladi su spolno zreli sa 1
godinom ţivota.
Ţivotni vijek
Ris moţe doţivjeti oko 14 godina.
Bolesti i neprijatelji
U prirodi ris nema puno neprijatelja. Veliki
predatori (medvjed i vuk) mogli bi usmrtiti risa,
ali on pred njima lagano uzmiĉe na stabla. Osim
toga vuk ga moţe savladati jedino u ĉoporu.
Znatno jaĉi utjecaj vuk pokazuje putem
konkurencije u ishrani, tako da je porastom broja
vukova danas primjetan i pad brojnosti risova na
istim podruĉjima. Bolesti (zarazne i invazijske)
rijetko su dokazivane u risova. Uglavnom
predstavljaju pojedinaĉan nalaz. Tako je
primjerice bjesnoća dokazana u samo dva risa na
našem podruĉju (Veterinarski zavod u Rijeci),
leptospire u razdoblju od 1985-1988. samo u
jednom od 46 pretraţenih uzoraka, i sl. Rijedak
nalaz bjesnoće je razumljiv ukoliko znamo da se
na jelovniku risa samo iznimno nalaze i lisice i
manji psi.
Posebne napomene
Ris kao samotnjak i ţivotinja vjerna teritoriju
ne uzrokuje velike štete na stoci. Na plemenitoj
divljaĉi moţe uzrokovati znatne štete obzirom se
prehrana odraslih gotovo u 100% iznosu bazira na
jelenskoj i srnećoj divljaĉi. Uglavnom je ris bolje
prihvaćen meĊu našim lovcima od vuka. Danas
kada je ris zaštićen opasnost po njegov opstanak
predstavljaju krivolov i prenamnoţenost vukova,
obzirom na raspoloţivu populaciju prirodnog
plijena.
KUNE - MUSTELIDAE
Prema znanstvenoj klasifikaciji cjelokupna
porodica kuna (Mustelidae) proizlazi iz reda
zvijeri (Carnivora), te tvori podporodicu kuna
(Mustelinae) s rodom kuna (Martes), rodom lasica
(Mustela), jazavaca (Meles) i vidri (Lutra), u koje
ulaze brojne vrste. Rod kuna evolucijski se poĉeo
formirati prije više od 30 milijuna godina. Taj
proces završen je u mlaĊem pliocenu tj. današnje
kune završile su svoj razvoj prije gotovo 7
milijuna godina. Od cjelokupne porodice kuna, u
tradicionalnu divljaĉ naših staništa ubrajaju se
kuna zlatica, kuna bjelica, lasica mala, lasica
velika, vidra, tvor i jazavac. Od pobrojenih vrsta
prema aktualnom lovnom zakonodavstvu u
divljaĉ više ne ubrajamo veliku lasicu ili
hermelina te vidru. Danas su to trajno zaštićene
vrste. Za razliku od njih, kuna zlatica i mala lasica
su trajno zaštićena divljaĉ, dok za tvora i kunu
bjelicu nema lovostaje. To znaĉi da su od ove
porodice samo jazavac i kuna zlatica lovostajom
zaštićena divljaĉ. Sve
spomenute vrste ubrajamo u sitnu dlakavu
divljaĉ. Premda imaju zajedniĉkih karakteristika
pripadnici ove porodice imaju razvijene razlike u
graĊi i veliĉini tijela te naĉinu ţivota i ishrani.
Zajedniĉke karakteristike ove porodice su
duguljasto vitko tijelo, koje nose kratke noge. Na
nogama imaju 4-5 prstiju s jakim pandţama koje
ne mogu uvući izmeĊu jastuĉića prstiju, te se oni
uvijek ocrtavaju u tragu. Pojedini pripadnici ove
porodice su krvoţedni mesojedi dok drugi
(jazavac) koriste i biljnu hranu. Imaju jako zubalo
s izraţenim oĉnjacima, uz ukupan broj od 38
zuba. U blizini anusa imaju razvijene perianalne
ţlijezde kojima obiljeţavaju teritorij (jazavac) ili
im izbacivanjem sadrţaja sluţe za samoobranu
(tvor). Po dolasku na svijet mladi su slijepi oko
dva tjedna.
Svi pripadnici ove porodice osim jazavca
imaju finu dlaku pa su stoga vrijedni krznaši. Za
ovu je porodicu karakteristiĉna i pojava
embriotenije. Embriotenija nije, kako se ĉesto
misli, prekid u razvoju zametka već njegov
izrazito usporen razvoj do trenutka nidacije.
Nastupom odreĊenog godišnjeg doba ili povoljnih
vremenskih uvjeta razvoj zametka se nidacijom
ubrzava, odnosno odvija normalnom dinamikom.
Ovisno o vrsti divljaĉi, ali i nekim još
nerazjašnjenim ĉimbenicima, embriotenija traje
razliĉito dugo, tako da svaka vrsta divljaĉi u
najpovoljnije vrijeme donosi mlade na svijet. U
ovoj porodici ne postoje uvrijeţeni hrvatski
termini kojima bi se specifiĉno nazivao muţjak,
ţenka ili mlado. Dakle i kod kuna i kod lasica i
kod jazavaca donošenje mladih na svijet
nazivamo okotom, a odrasle prema spolu
jednostavno nazivamo muţjakom ili ţenkom.
 KUNA ZLATICA
Klasifikacija
Kuna zlatica se ubraja u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae),
potporodicu kune (Mustelinae), rod kuna
(Martes), a vrsta je kuna zlatica (Martes martes
L.).
Kuna zlatica je naša autohtona divljaĉ i
premda nije brojna, nalazimo je u većini staništa
Republike Hrvatske. Ubraja se u sitnu dlakavu
divljaĉ zaštićenu lovostajom.
Rasprostranjenost
Kuna zlatica nastanjuje gotovo cijelu Europu
ukljuĉujući Englesku, Irsku i
V
Škotsku, a nalazimo ju i na sjeveru, odnosno u
Skandinaviji.
Stanište
Na podruĉju Republike Hrvatske kuna zlatica
obitava preteţno u brdskim i brdsko planinskim
staništima kao i u većim šumskim kompleksima
na niţoj nadmorskoj visini. Veliĉina staništa
kune zlatice podosta varira te za parenja moţe
iznositi i do 1000 hektara. Preferira šume starijih
sastojina, ali bez gustog podrasta. U remizama,
poljskim terenima, parkovima i u blizini ljudskih
naselja se rijetko nalazi. Ipak ponekad ju je
moguće vidjeti u blizini urbanih cjelina primjerice
u Maksimirskom parku u Zagrebu.
Izgled i graĊa tijela
Kuna zlatica je duga 70 - 80 centimetara, a od
te duljine na rep otpada 20 - 25 centimetara.
Visine je oko 25 centimetara, a mase 1,5 do 2
kilograma. Tijelo joj je izduţeno i gipko. Lubanja
joj je graĊena tako da glavu moţe provući kroz
male otvore, pretraţujući rupe u tlu i otvore na
deblima. Gdje uspije uvući glavu uspijeva provući
i cijelo tijelo. Na glavi su uoĉljive kratke, više
trokutaste uši (u usporedbi s bjelicom), krupne oĉi
i crna njuška. Na glavi ima rasporeĊene taktilne
dlake, najviše na gornjoj usni, ali i iznad oĉiju te
nešto ispod brade i po grlu. Donja strana vrata i
djelomice prsiju je zlatnoţute boje pa je po toj
svjetlijoj malji kuna i dobila ime na našim
prostorima. Ova malja svjetlije dlake uglavnom je
zaokruţena oblika i rijetko kada zahvaća prednje
noge. Kuna zlatica ima snaţne i relativno kratke
noge te se zahvaljujući tome vrlo spretno penje i
kreće po drveću. MeĊutim zbog takve graĊe je
manje prikladna za kretanje po tlu pa se sluţi
skokovima pri ĉemu uvija tijelo i zabacuje straţnje
noge ispred prednjih.

Kuna zlatica osmatra svoju okolinu.
Osnovna boja dlačnog pokrivača kune zlatice je
kestenjasto do tamnosmeđa, a poddlaka je
gusta sa ţućkastim vrhovima. Dlaka na trbuhu
je nešto svjetlije nijanse negoli na leđima, dok
je na nogama tamnosmeđa do skoro crna. Rep
joj je kitnjast, a dlaka na njemu je tamnija od
one na tijelu. Osijasta dlaka je mekana i
svilenkasta, što njeno krzno čini atraktivnim za
preradu. Na nogama ima duge i oštre nokte koji
joj pomaţu u penjanju i hvatanju plijena.
Nokte, kao i ostali pripadnici porodice kuna, ne
moţe uvlačenjem sakriti u šape. Na šapama ima
pet prstiju, a prostor između njih kao i sami
jastučići su obrasli dlakom. Ta je obraslost u
tolikoj mjeri izrazita da trag kune nije detaljan,
odnosno u njemu se ne očitavaju otisci jastučića
prstiju.
Način ţivota
Kuna zlatica je noćno aktivna ţivotinja koja
u lov polazi u sumrak. Površina područja na
kojem lovi kreće se od pet do dvadeset
četvornih kilometara. Tijekom lova kuna se
koristi poznatim stazama koje iznova
obiljeţava mirisom analnih ţlijezda,
izmetom pa i mokraćom. Zahvaljujući
mokrenju, po snijegu je moguće razlikovati da
li trag pripada muţjaku ili ţenki. U ţenke će
mrlja mokraće biti u samom tragu između
otisaka straţnjih nogu a u muţjaka će se mrlja
nalaziti postrance od traga šapa, tj. mokraćom
će biti uprskano šiblje, stablo ili kakav
predmet. Dan provodi u skrovištu, koje ne
gradi i ne uređuje već preuzima od svog
plijena. Vrlo je spretan penjač pa ju je moguće
naći u ptičjem ili vjeveričjem gnjezdu te u
dupljama stabala. Najbolja skloništa nalazi
upravo u brojnim dupljama stabala
bjelogoričnih i mješovitih šuma. Iznimno od
toga u jelovim šumama, koje oskudjevaju
dupljama boravi u gnjezdima. Niti u duplji
niti u gnijezdu kuna zlatica ne boravi cijele
godine. Tijekom zime s puno snijega i mraza
dan provodi u nadzemnim skloništima koja
pronalazi u dnu debla, ispod sloja granja, u
šupljinama oborenih debala te šupljinama u
snijegu. Takve snjeţne rupe često posjećuje pa
je u njima, i metar pod snijegom, uz kakav
panj moguće naći ostatke kunina plijena u
vidu letnih i krilnih pera, kostiju s tetivama
itd. Takve rupe s ostacima prijašnjih obroka
kuna posjećuje radi odmora. Zahvaljujući
svojoj građi i spretnosti kuna zlatica se kroz
šumu, u traţenju plijena i u bijegu, kreće s
krošnje na krošnju. Teritorijalna je ţivotinja i
svoj areal čuva od ostalih kuna nedajući im da
love na njemu. Stoga se u njenom staništu
pronalazi ostavljeni izmet na markantnim
mjestima poput panja, mravinjaka, oborene
klade ili u tragu koji je ostavila, a sa svrhom
obiljeţavanja granica teritorija. Granice
teritorija obiljeţava i sekretom perianalnih
ţlijezda koji polaţe zajedno s izmetom. Taj
sekret ima jak i postojan miris koji se dugo
zadrţava.
Ishrana
Kuna zlatica je predator i hrani se ţivim
plijenom. Osnovna lovina su joj sitni
glodavci, miševi i voluharice, jaja ili ptići u
 gnijezdu, poneka (šumska) koka, vjeverica, a
napada i krupniju dlakavu divljaĉ poput zeca,
laneta i sl. Pored toga povremeno se hrani i
šumskim voćem poput jagoda, malina ili kupina.
Pri lovu, plijen hvataju zubima za vrat lomeći ga ili
ako je plijen manji (primjerice voluharica) za
glavu, drobeći lubanju. Ne pojedene ostatke plijena
skrivaju u duplje stabala ili u napuštena gnijezda.
Dok lovi i prikrada se plijenu kuna zlatica se kreće
sitnim koracima, dok u trku za zecom ili u bijegu
od neprijatelja bjeţi skokovima. U pravilu se hrani
samo na zemlji, a na drvo se penje zbog odmora ili
u potjeri za vjevericom. Osnovna hrana su joj
voluharice pa u godinama kada ih ima u izobilju
Kuna zlatica se vrlo spretno penje i kreće po drveću.
kuna zlatica se hrani gotovo iskljuĉivo samo njima.
U tom smislu je kuna korisna divljaĉ u lovištu jer
smanjuje brojnu populaciju glodavaca, što ima i tri godine starosti. Roditelje poĉinju napuštati već
sa 45 dana starosti da bi im već sa 60 dana starosti
preventivni znaĉaj u sprjeĉavanju širenja brojnih
mirisne ţlijezde poĉele izluĉivati sekret potreban
bolesti kojima su glodavci rezervoar.
za obiljeţavanje teritorija. Razlaz obitelji dogaĊa
se krajem ljeta odnosno poĉetkom jeseni.
Parenje
Parenje se odvija za najtoplijeg dijela godine,
Neprijatelji i bolesti
već od lipnja pa do kolovoza, po monogamnom
Prirodni neprijatelji kune zlatice su lisica,
naĉelu. Muţjak sa mora sa suparnicima izboriti za
divlja maĉka i ris od dlakavih predatora te orao,
ţenku i pravo parenja. Kod kuna je prisutna
sova ušara i jastreb od pernatih predatora. Unatoĉ
embriotenija pa zametak miruje sve do veljaĉe tome zahvaljujući svojoj spretnosti i srĉanosti kuna
kada njegov razvoj zapoĉinje normalnom brzinom. zlatica im nije ĉest plijen. Od invazijskih bolesti
Tako od ukupnog graviditeta koji u kune zlatice najĉešće su šugavost, krpeljivost i one uzrokovane
iznosi 270 - 300 dana na razvoj ploda otpada svega crijevnim nametnicima. Od zaraznih bolesti,
oko 45 dana.
V obzirom na uĉestali kontakt sa voluharicama i
Ţenke koje su parene tijekom ljeta, ponovo se miševima u prvi plan iskaĉe silvatiĉna bjesnoća.
pare u veljaĉi tako da mlade donose na svijet MeĊutim ona uslijed teritorijalnog i asocijalnog
kada i ostale ţenke. U oţujku ili travnju ţenka, u ponašanja te male gustoće populacije i nije tako
meko nastrtim skloništima, okoti tri do pet ĉesta te kuna zlatica i nema veći epizotiološki
mladih. Oni su slijepi, pokriveni njeţnom znaĉaj u širenju bjesnoće.
dlakom, slabo razvijeni i teţe svaki oko 30 V

grama. Sve dok im se ne uspostavi Ţivotni vijek

termoregulacija osjetljivi su na hladnoću i ovisni Ţivotni vijek kune zlatice u prirodnim
o tjelesnoj toplini majke. uvjetima iznosi 10 do 12 godina.

ţenka ima 4 sise na kojima mladi sišu 7-8

tjedana. Mladi progledaju tek nakon 5 tjedana, a
spolno dozrijevaju izmeĊu dvije i
 KUNA BJELICA
Klasifikacija
Kunu bjelicu ubrajamo u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae),
potporodicu kune (Mustelinae), rod kuna
(Martes) i vrstu kuna bjelica (Martes foina
Erx.).
Kuna bjelica je naša autohtona divljaĉ i nešto
je brojnija od kune zlatice. Nalazimo je u brojnim
staništima Republike Hrvatske. Ubraja se u sitnu
dlakavu divljaĉ zaštićenu lovostajom.
Rasprostranjenost
Premda se šire gledano areal kune bjelice i
kune zlatice u velikoj mjeri preklapa, stanovite
razlike u rasprostranjenosti ipak postoje. Naime,
kuna bjelica ne nastanjuje sam sjever Europe već
više gravitira prema njenom jugu. Tako je
nalazimo na jugu Španjolske i u Grĉkoj s
izuzetkom Sredozemlja (Sicilija, Korzika,
Sardinija i Cipar). U našoj zemlji, osim što
naseljava kontinentalni i središnji dio Hrvatske
izraziti je stanovnik i njenog juga te je nalazimo
u priobalju i na otocima. Štoviše, u kraškim
staništima je brojnija. U brdskim i brdsko
planinskim podruĉjima nalazi se tijekom ljeta, a
poĉetkom zime migrira u niţe
predjele. To znaĉi da je i na našim prostorima
areal kune bjelice u velikoj mjeri zajedniĉki s
kunom zlaticom.
Stanište
Vrlo ĉesto se nastanjuje u blizini ljudskih
naselja, ponajviše uz gospodarske zgrade,
okućnice, ispod hrpa kamenja i granja itd. Kuna
bjelica je tipiĉan stanovnik otvorenih podruĉja,
a voli rubove šuma, kamenite terene te
napuštene kamenolome.
Izgled i graĊa tijela
Kuna bjelica je tjelesno nešto manja od
srodne joj zlatice, ali je zato robusnije graĊena.
Sukladno tome ima i kraće noge. Na grlištu,
vratu i prsima ima malju bijele dlake po kojoj je
i dobila naziv i po ĉemu ju prvenstveno
razlikujemo od zlatice. Ta malja je uzduţno
podijeljena na dva kraka ĉiji se vršci proteţu do
prednjih nogu pa i prelaze na njih. Zbog bijele
poddlake krzno kune bjelice izgleda
sivkastosmeĊe jer takva poddlaka odaje dojam
svijetlije boje dlaĉnog pokrivaĉa. Dlaka je nešto
grublja i rjeĊa negoli u zlatice te se ĉini kao da
ne
 parkovima, predgrađu pa i ponekoj
gradskoj četvrti. Za penjanje po glatkim
kamenini površinama ili zidovima sluţe joj
oštri nokti kojima se upire u vrlo male
pukotine. Obrnuto od zlatice, kuna bjelica
povećava svoj teritorij u zimsko doba, jer u to
vrijeme u svome staništu pronalazi manje
hrane što nastoji kompenzirati povećanjem
površine. Drugi razlog je završeno
osamostaljivanje podmlatka i prestanak
obiteljskog ţivota pa prestanak roditeljskih
obveza omogućava povećanje radijusa
kretanja. Gustoća populacije u staništu kune
bjelice bitno je veća nego u zlatice. I premda su
obje kune asocijalnog ponašanja, čini se da
bjelica lakše podnosi pripadnike iste vrste na
svom staništu. Svoj teritorij također obiljeţava
izmetom i sekretom analnih ţlijezda, ali je on
prodorniji nego u kune zlatice. Njen izmet je
crne boje i nalazi se oko gospodarskih ili
napuštenih zgrada, staja, uz ograde itd.

Ishrana
Lovina su joj sitni glodavci, ptice i njihova
Kuna bjelica s lijepo i karakteristiĉno izraţenom lisom. jaja, puhovi, vjeverice, mladi zečevi te insekti i
njihove ličinke. Od biljne hrane uzima šumsko
pokriva kunino tijelo u potpunosti. Obraslost voće. Ĉesto se, u nedostatku lovine uvlači u
šapa dlakom nije toliko izrazita te se u tragu peradnjake i kokošinjce gdje napravi veliku
uočavaju jastučići prstiju. Njuška u bjelice nije štetu koljući perad. Kuna lovi tijekom noći, na
pigmentirana pa ima ruţičastu boju mesa. Ima većoj udaljenosti od
38 zubi raspoređenih po formuli I 3/3 C 1/1 M
4/4 i P 1 / 1 . Ostali detalji vanjštine podjednaki
su onima opisanim kod kune zlatice.
Anatomski detalji na temelju kojih
razlikujemo ove dvije kune bit će navedeni u
zasebnom dijelu.

Način ţivota
Iako je kuna bjelica spretna i okretna
divljač, ipak nije tako dobar penjač kao zlatica.
Stoga su njena skrovišta preteţito na tlu u
različitim pukotinama, oborenim stablima,
rupama, stijenama i napuštenim zdanjima. Zato
Jaja predstavljaju osobitu poslasticu kunama pa ih ĉesto
je češće viđamo u naseljima, kradu iz gnijezda..
 pukotine. Zbog blizine naselja posjećuje
voćnjake i vrtove praveći štetu na plodovima.
Parenje
Razmnoţavanje je podjednako kao u zlatice
te ima jedno leglo godišnje. Sezona parenja
počinje u srpnju i traje do konca rujna.
Graviditet s embriotenijom je nešto kraći no u
zlatice i traje od 250 do 280 dana. Mladi dolaze
na svijet u travnju i svibnju, a rijetko ih je više
od pet. Majka ih nakon dojenja od 7 do 8 tjedana
navikava na hranu animalnog podrijetla. Nakon
tri mjeseca mladi se osamostaljuju i porodica se
razilazi. Ostale karakteristike
razmnoţavanja jednake su onima u kune zlatice.

Ţivotni vijek
Ţivotni vijek kune zlatice u prirodnim
uvjetima iznosi 10 do 12 godina.

Neprijatelji i bolesti
Neprijatelji su joj kao i zlatici, orlovi, sove
ušare, lisice i divlje mačke. Bolesti su također
Ukoliko joj se pruţi prilika uvlaĉi se u peradnjake i zajedničke ali je razlika u tome što bjelica puno
kokošinjce gdje napravi veliku Štetu koljući perad.
češće završi pod kotačima automobila, jer joj je i
nastambe, kako bi u proganjanju smanjila stanište bliţe ljudskim naseljima.
rizik od pronalaţenja legla i nastambe. Način
lova podjednak je kao u zlatice. Po načinu
ţivota i ponašanju vrlo je slična kuni zlatici,
podjednako je okretna i agresivna. Vješto
skače, pliva i provlači se kroz uske
RAZLIKE IZMEĐU KUNE BJELICE I KUNE ZLATICE
Obzirom na velike sliĉnosti u izgledu i graĊi
ove dvije kune, potrebno je navesti i odreĊene
anatomske i druge detalje na osnovu kojih ih je
moguće pouzdanije razlikovati.
1. Oblik i boja malje na vratu
Premda je lakše uoĉiti razliku u boji lise,
bijelu u bjelice i zlatnoţutu u zlatice, ona ipak
lako moţe zavarati i paţljivijeg promatraĉa te
ukoliko je dlaka neuredna njena prava nijansa
moţe biti prikrivena. Stoga je pouzdanije
procijeniti oblik te malje. U zlatice je malja
zaokruţena oblika i cjelovita te u pravilu ne
dopire do prednjih nogu. Za razliku od toga u
bjelice je ona podijeljena na dva kraka izmeĊu
kojih je uzduţ prsiju i dijela vrata tamnosmeĊa
dlaka. Vrhovi oba kraka dopiru do prednjih
nogu te s prednje strane prelaze na njih. Ovakav
oblik malje nije genetski ustaljen te moţe imati
razliĉite varijacije, ali osnovne karakteristike
ostaju i ogledaju se barem u trakama bijele
dlake na prednjim nogama.
2. Boja njuške
Boja njuške u kune zlatice je izrazito tamna
gotovo crna, dok je u bjelice usljed nedostatka
pigmenta svjetla, ruţiĉaste boje poput boje
mesa.
3. Oblik nosnih otvora
Oblik otvora nosne šupljine na ogoljenoj
lubanji zlatice je ovalan dok je u bjelice
okrugao.
4. Oblik glave
U kune zlatice je izrazit liĉni dio glave, pri
ĉemu je lice izduljeno pa glava izgleda
zašiljena, duţa i uţa. Nasuprot tome glava kune
bjelice je kraća te izgleda šira i zdepastija.
5. Oblik i razmak ušiju
Premda obje kune imaju trokutaste uši njihov
se oblik ipak ponešto razlikuje. U bjelice su uši
kraće i šire te zaobljenijih vrhova, a meĊusobni
razmak na bazi uške iznosi preko 5 centimetara. U
kune zlatice uške su dulje i šiljatije uz meĊusobni
razmak do 5 centimetara.
6. Razlike u obliku zuba
U pedantnijoj determinaciji kuna sluţi i
usporedba oblika trećeg pretkutnjaka i prvog
kutnjaka gornje vilice. Naime u bjelice je
pretkutnjak s vidljive, vanjske strane zaobljen, dok
je kutnjak udubljen. U kune zlatice je suprotno
tome treći pretkutnjak je udubljen dok je kutnjak
malo zaobljen ili ravan.
7. Duljina os penis
Os penis ili tzv. spolna kost, je košĉica koju
muţjaci odreĊenih vrsta pa tako i kuna imaju u
spolovilu. U muţjaka kune bjelice ta je kost dulja i
iznosi 5,5 do 6 centimetara. Obrnuto, u muţjaka
kune zlatice spolna kost je kraća i mjeri 3,5 do 4,5
centimetara.
8. Obraslost stopala dlakom
U kune zlatice stopala, prsti, prostor izmeĊu
njih i jastuĉići prstiju izrazito su obrasli dlakom. U
kune bjelice je to ponešto drukĉije. Naime, ne
moţe se reći da u nje nema obraslosti dlakom jer je
i u nje prostor izmeĊu prstiju dlakav, ali u cjelini
uzevši njena su stopala izloţenija i ogoljenija od
stopala kune zlatice. Ta razlika se moţe oĉitati i u
njihovom tragu.
9. Boja krzna i kvaliteta dlake
Kuna zlatica ima tamnije krzno, odnosno
tamnosmeĊe sa svjetlijom dlakom na trbuhu. Njeno
krzno je gušće i bogatije
dlakom koja je svilenkasta i meka, što ga čini
vrlo cijenjenim. U kune bjelice nijansa dlake je
drukčija, odnosno sivosmeđa pa njeno krzno
općenito izgleda svjetlije. To krzno je slabije
kvalitete jer je dlaka tvrđa i grublja te znatno
rjeđa u odnosu na
zlatičinu.
Pored navedenih detalja postoji još
pokazatelja koji mogu biti od značaja za točnu
determinaciju kuna. Ti pokazatelji sami za sebe
nisu dovoljni niti pouzdani, jer nisu
neposredni, a to su mjesto ulova i nalaza izmeta.
Prema mjestu ulova ili nalaza kune
ukoliko je ono u blizini ljudskog naselja, u
priobalju ili na otoku moţe se pretpostaviti da
se radi o kuni bjelici.
Po izgledu i boji izmeta ne moţe se
odrediti kojoj kuni pripada, ali je već rečeno
da izmet kune bjelice ima znatno prodorniji
vonj. To moţe usporediti tek iskusniji lovac.
Nalaz pak jednog izmeta dublje u šumi na
istaknutom mjestu poput panja ili mravinjaka
upućuje na kunu zlaticu. Obratno nalaz hrpice
izmeta uz naselje, zgrade ili ograde upućuje na
kunu bjelicu.
 MALA LASICA
Klasifikacija
Mala lasica je svrstana u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae), rod
lasica (Mustela). Mala lasica je autohtona vrsta,
a veličinom naša najmanja zvijer. Mala je lasica
divljač zaštićena lovostajom tijekom cijele
godine.
Rasprostranjenost
U Europi i Aziji mala lasica je učestala
divljač. Manje je brojna u Sjevernoj Americi,a
ima je ponešto i na sjeveru Afrike. Autohtona je
divljač naših staništa i rasprostranjena je po
cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Vrlo je
prilagodljiva raznovrsnom staništu te ju
nalazimo u šumarcima, uz hrpe kamenja,
sakupljeno sijeno, ţivice i ograde, uz okućnice i
gospodarske zgrade, odnosno svugdje gdje se
zadrţavaju voluharice i miševi.
Izgled i građa tijela
Lasica je vrlo okretna i spretna ţivotinja.
Ima usko vretenasto tijelo duljine oko 20 do 25
cm. Od ukupne duljine tijela na sam rep otpada
posljednjih 3-5 cm. Tjelesna masa joj je oko
desetak dekagrama. Spolni dimorfizam je
naglašen u veličini pa je
Mala lasica — Mustela nivalis L.
ţenka vidno manja od muţjaka. Krzno je u
većini slučajeva zagasito crvene do tamno
smeđe boje, ali se mogu naći i primjerci sa
ponešto sivkaste dlake. Po trbuhu, donjoj
strani vrata i šapama ima dlaku bijele boje.
Boja krzna se ne mijenja, tako da je i u zimsko i
ljetno doba jednaka. Ima dva para jakih
očnjaka. Donji očnjaci usmjereni su nešto
ukoso prema naprijed, tako da u zagrizu s
gornjima reţu koţu plijena poput škara. Na
svim šapama ima po pet prstiju s oštrim
pandţama, koji se ocrtavaju i u tragu.
Kreće se u skokovima, odrazujući se
straţnjim nogama, koje u doskoku, zabacujući
se, dotiču tlo ispred prednjih šapa. Kao i svi
pripadnici porodice kuna ima razvijene
mirisne analne ţlijezde. Uloga ovih ţlijezda je
dvojaka, jer sluţe za obiljeţavanje i obranu
teritorija, odlaganjem manje količine
ţljezdanog sekreta intenzivnog mirisa po
granicama teritorija Istovremeno ima
mogućnost poput tvora, da u svrhu obrane
naglo izbaci njihov smrdljivi sadrţaj,
usmjerujući ga na napadača.
Osjetila
Lasica ima izvrsno razvijena sva osjetila, od
kojih je moţda ponajbolje razvijen sluh. Osim
odlično razvijenih osjetila, mala lasica ima
izuzetnu brzinu te tjelesnu izdrţljivost i snagu.
Stoga moţe uporno i daleko nositi
plijen koji je veći od nje. Pored toga krasi je
znatiţelja i neustrašivost.
Naĉin ţivota i aktivnost
Najveći dio aktivnosti odvija se tijekom
noći, ali često puta lovi i tijekom dana,
posebno ako se osjeća sigurnom za tmurna i
maglovita vremena. Kroz noć prelazi 2-3
kilometra, rijetko kada više. Njeno stanište u
pravilu nije veliko te iznosi svega par
hektara. Na veličinu staništa najviše utječe
hranidbeni potencijal, ali i brojnost
populacije, veličina legla itd. U odabiru
staništa izabire suha, ocjedita tla raznovrsne
konfiguracije. Stanište joj se često preklapa
sa staništem velike lasice.
Mala lasica ispred ulaza u brlog.
Ĉesto lasice love u grupama kad
organiziraju hajke. Manji plijen poput
miševa ubija ugrizom za vrat u području
zatiljka te ga proţdire u cijelosti izuzev
trbušnih organa i repa. Veći plijen, poput
peradi usmrćuje pregrizanjem vratne vene, te
potom samo liţe krv. Od ulovljenih sitnih
glodavaca stvara zimske zalihe tako da ih
pojedinačno zakapa u pijesak i na taj ih način
sačuva od kvarenja. Ponekad te zalihe potraju
sve do proljeća. Stoga je tijekom zime mala
lasica neaktivna. Dane provodi u spavanju, a
brlog napušta samo u potrazi za vodom.
Kao podzemnu nastambu koristi
nastambu svoje ţrtve, bilo da je to kunić,
hrčak ili drugi podzemni glodavac. Pored
toga nalazimo ju u dupljama drveća, ispod
hrpe kamenja ili naslaganih drva.
Glasanje
Glasa se frktanjem, čime izraţava
zadovoljstvo napose u igri s drugim
lasicama. Ljutnju i prijetnju izraţava
puhanjem, a početak napada najavljuje
cikom.
Ishrana
Lasica je mesojed, koji se kao izvorni
predator najradije hrani samo svjeţe
ulovljenim pljenom. Vrlo rado lovi, čak i
kada nije gladna, jer lov joj je i razonoda.
Obzirom na svoju okretnost, brzinu, dobro
zapaţanje, veliki skok i vješto penjanje,
uspješno lovi ptice zaskokom na zemlji, u
gnjezdu ili u krošnji. Pod zemljom,
zahvaljujući građi tijela (gdje prođe glava
prolazi i ostatak tijela) i ustrajnosti, lovi i
ubija miševe, voluharice, štakore i ponekad
divljeg kunića. Obzirom je dobar plivač
dobro se snalazi i pod vodom. Hrani se
ribom i ponekim rakom. Ne preţe ni od
napada na zmije, otrovne i neotrovne, a u
nuţdi se hrani ţabama, gušterima i
puţevima. Obzirom da joj više od 80 posto
ukupne lovine čine miševi, voluharice i
štakori, lasica je prirodni regulator njihove
populacije, jer jedna lasica moţe poloviti do
3000 glodavaca godišnje te je s gledišta
poljoprivrednika ona korisna divljač.
Naprotiv, zbog krvoločne naravi ulazi u
peradnjake te zna napraviti velike štete
tamaneći piliće i kokoši.
Parenje
Parenje se moţe događati u različito doba
godine, odnosno nije sezonski određeno. U
lasica je izraţena embriotenija. Najčešće u
lipnju ţenka okoti 4-7 mladih, a iznimno i
do 10. Mladi su prva tri tjedna slijepi i hrane
se sisanjem, a nakon toga kada progledaju
majka im oko 25-tog dana
poĉinje donositi ţivi plijen, na kojem ih
poduĉava lovu i usmrĊivanju. Spolno
sazrijevaju s 10 - 12 mjeseci starosti. Svoje
leglo hrabro brani od svake opasnosti
zeljetanjem na uljeza, pa makar to bio i ĉovjek.
Ţivotni vijek
V
Ţivotni vijek male lasice iznosi do 8 godina.
Neprijatelji
Mala lasica, zbog svoje brzine, okretnosti i
oštrih zuba gotovo da i nema neprijatelja. Najveća
prijetnja joj je ĉovjek. Osim toga ĉesto biva
ţrtvom vlastite znatiţelje pa lako završi i u
primitivnijim klopkama
VELIKA LASICA - Hermelin

mijenja boju uvijek te da stoga, iako vrlo

Klasifikacija
Velika lasica je svrstana u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae) i rod
lasica (Mustela). Velika lasica po aktualnom
lovnom zakonodavstvu nije divljaĉ te je
zaštićena propisima Zakona o zaštiti prirode. To
je naša autohtona vrsta.
Rasprostranjenost i stanište
Velika lasica priliĉno je prorijeĊen stanovnik
naših staništa te je stoga zaštićena i ne ubraja se
u divljaĉ. Voli vlaţna podruĉja gustih šuma.
ViĊamo je i u planinama gdje se penje do 3000
metara nadmorske visine. Ona je rijedak
predstavnik naše faune, a na mnogim
podruĉjima nije potvrĊena njena prisutnost.
rijetko, moţemo naići na smeĊe pripadnike i
zimi. I tada je vrh repa uvijek crne boje. Kod
velike lasice izraţen je spolni dimorfizam u
veliĉini, tako da je muţjak veći od ţenke.
Duţina hermelinke je do 25 cm, a repa oko 10
cm. Muţjak je dug do 30 cm i ima rep duljine
do 13 cm. Masa muţjaka iznosi do 350 grama,
a ţenke do 200 grama. Navedene mjere
pokazuju da duţina hermelinova repa odgovara
pribliţno polovici duţine njegova tijela.
Jesensko linjanje moţe zapoĉeti već u rujnu i
završava krajem listopada ili u studenom.
Promjene poĉinju sa repom koji prvi pobijeli, a
zatim se bjelina širi od trbuha preko bokova
prema leĊima. Temperatura okoline, duţina
perioda dnevne svjetlosti i

Izgled i graĊa tijela

Veliku lasicu još zovemo hermelin ili obiĉni
zerdav. Dlaka na leĊima je smeĊe boje, a po
trbuhu i ispod vrata bijele boje s graniĉnim
ţućkastim linijama. Oko uški ima bijeli obrub.
Zadnja trećina repa je kod hermelina uvijek
crna, u svim godišnjim dobima, dok zimi smeĊa
dlaka djelomiĉno ili potpuno prelazi u bijelu
boju. Unatoĉ tome postoje i navodi da velika
lasica ne
Zimska boja dlake.
hormonsko djelovanje odluĉuju o poĉetku
jesenske promjene dlake. Proljetno linjanje
odvija se u drugoj polovici travnja i traje do
konca svibnja. Mijenjanje dlake u proljeće ide u
obrnutom smijeru tako da prvo glava postaje
crvenkasto-smeĊa, a zatim ramena, leĊa i bokovi
te naposlijetku potamni i rep. Crna trećina repa
linja se mjesec dana prije poĉetka i jesenskog i
proljetnog linjanja. Od ovog uobiĉajenog ciklusa
postoje i odreĊena odstupanja. U promjenjenim
okolnostima, kao što je zatoĉeništvo, linjanje
moţe izostati ili biti nepotpuno. Ponekad
hermelini iz istog legla normalno mijenjaju
dlaku, dok neki primjerci ostaju smeĊi. Ima 34
oštra zuba rasporeĊena po formuli I 3/3; C 1/1; P
2/3; M 1/2.
Način ţivota
Velika lasica je izrazito okretna i brza
ţivotinja. Iako je preteţno noćno aktivna, ĉesto
ju se i danju moţe zapaziti u lovu. Vješto se
penje po drveću, a dobar je i plivaĉ. Kao i za
malu, i za veliku lasicu je karakteristiĉna velika
znatiţelja. Time si ĉesto znade ugroziti ţivot.
Opasne situacije kao i susrete sa svojim
neprijateljima nadilazi hrabrošću. Zahvaljujući
tome zna se oteti i jaĉem protivniku te tako od
plijena postati predator.
Za visokog snjeţnog pokrivaĉa lovi ispod
njega provlaĉeći se tunelima koje su u snijegu
napravili glodavci. Tada samo
Velika lasica ispred ulaza u brlog.
povremeno izlazi na površinu. Obzirom na
bjelinu svog krzna u zimsko vrijeme, vrlo dobro
se stapa s okolinom, a u sluĉaju opasnosti brzo se
uvlaĉi pod snjeţni pokrov.
Ishrana
Premda je velika lasica tipiĉan mesojed, u
odreĊenim prilikama poseţe i za biljnom hranom.
Samo iznimno ukoliko nije ulovila dovoljno
plijena glad će utaţiti razliĉitim plodovima tj.
šumskim bobicama i voćem. Jelovnik joj je
raznovrstan, ali uglavnom ga ĉine mišoliki
glodavci koje lovi po njihovim podzemnim
nastambama. To znaĉi da će glavninu hrane, i do
90%, velikoj lasici ĉiniti miševi, štakori,
voluharice, krtice, vodene voluharice i sl.
Nerijetko posegne za pokojom pticom ili iz
gnijezda odnese jaja. U nuţdi se hrani gušterima,
ţabama i drugim vodozemcima. Zahvaljujući
svojoj spretnosti i vještom plivanju ulovi i
poneku ribu. Zbog grabeţljive naravi napada i
znatno krupniji plijen pa nije rijetkost da u
podzemnim hodnicima savlada kunića. Napada i
zeca, uporno se drţeći zubima za njegov vrat, sve
dok ga iscrpljenost ne obori. Zeca lovi rijetko i u
pravilu samo u zimskim mjesecima. Dnevna
potreba za hranom iznosi i do 60 posto njene
tjelesne teţine. To jasno govori koliko je u
staništu korisna jer regulira populaciju malih
glodavaca. Brojnost populacije velike lasice
uvelike ovisi o brojnosti plijena tj. miševa i
voluharica pa stoga u “mišjim godinama” znatno
poraste i brojnost lasica. Grabeţljivost velike
lasice velikim dijelom je utvrĊena i njenim
metabolizmom, tako da brzi prijetvor hranjivih
materija nalaţe potrebu za hranjenjem svakih 12
sati tijekom zime. U suprotnom je ugroţen sam
ţivot ove zvjerke.
Razmnoţavanje
Parenje lasica nastupa tijekom proljetnog
(veljaĉa i oţujak) i ljetnog razdoblja (lipanj i
srpanj).
 Kao i kod ostalih pripadnika porodice
kuna, graviditet je karakteriziran
embriotenijom, koja prema nekima moţe
trajati i do 10 mjeseci. Štoviše smatra se da je ovaj
period mirovanja duţi u uvjetima oskudnih izvora
hrane, odnosno kraći u “mišjim godinama”. U
povoljnim uvjetima ţenke mogu imati dva legla
godišnje. Mladi dolaze na svijet već u svibnju.
Ţenka u pripremljenom gnijezdu okoti do 10
mladih koji su teški svega par grama i slijepi
gotovo mjesec dana. Ţenka ima 10 sisa kojima
doji mlade prvih mjesec i pol dana ţivota. Prije
negoli mladi progledaju majka im već poĉinje
donositi mesnu hranu.
RAZLIKE IZMEĐU VELIKE I MALE LASICE
Razlikovanje ove dvije lasice problematiĉno je
tijekom ljeta te dijelom proljeća i jeseni. Tijekom
zime krzno velike lasice je u najvećem broju
sluĉaja snjeţno bijelo s redovnim izuzetkom
posljednje trećine repa koja je crna.
Ljetna je boja dlake i male i velike lasice ista,
ponovno uz izuzetak repa. Na gornjem dijelu
tijela, oko glave, vrata, leĊa i bokova dlaka je
smeĊe do crvenkasto-riĊe boje. Donji dio vrata,
prsa i trbuha su bijeli. Rep je kod hermelina
uvijek cm. Tako je teţe razlikovanje ljeti jer
kontrast u odnosu prema boji tijela nije tako
izraţen kao zimi. To je ujedno i glavni orijentir
kod razlikovanja ove dvije vrste, što nije uvijek
Ţivotni vijek
Velika lasica moţe u prirodi moţe doţivjeti i
10 godina.
Neprijatelji
Prirodni neprijatelji velike lasice su lisica,
divlja maĉka, ris, kuna zlatica i kuna bjelica, a od
pernatih predatora sova i jastreb. U staništu veliku
prijetnju hermelinu predstavljaju podivljali psi i
maĉke. TakoĊer treba istaći opasnost koja velikoj
lasici prijeti nastalim promjenama u biotopu
uzrokovanim ljudskom djelatnošću. Posredno,
primjena pesticida i smanjivanje populacije
miševa i voluharica uvjetovalo je smanjenje
brojnosti hermelina.
lako uoĉiti u prirodi jer se obje ţivotinje kreću
iznimno brzo.
Veliĉina je takoĊer kriterij razlikovanja. No,
iako su male lasice manje i lakše, treba biti
oprezan jer postoji oko 7 podvrsta u Europi koje
bitno variraju u dimenzijama te moţe doći do
zamjene manje podvrste hermelina većim
podvrstama male lasice. Kao posljedica spolnog
dimorfizma postoji vjerojatnost da se zamijeni
ţenka zerdava s muţjakom male lasice. Razlike
su zato uoĉljivije u duţini repa, što pokazuju
neka mjerenja, odnosno duţina hermelinova repa
odgovara pribliţno polovici duţine njegova
tijela. Kod male lasice, koja ima kraći rep,
njegova duljina doseţe trećinu ili ĉetvrtinu
duljine tijela.
 EUROPSKI OBIĈNI TVOR

selima pa i gradovima jer na njihovom podruĉju

lakše pronalazi hranu.

Izgled i graĊa tijela

Klasifikacija
Tvor je svrstan u red zvijeri (Carnivora),
porodicu kuna (Mustelidae), rod lasica (Mustela) i
podrod tvorova (Putorius).
Tvor je naša autohtona, nezaštićena sitna,
dlakava divljaĉ.
Rasprostranjenost
Tvor je šire gledano rasprostranjen na gotovo
cjelokupnom Euroazijskom, klimatski umjerenom
prostoru. Nastanjen je i sjevernije osim na rubnim
sjevernim podruĉjima. Tako ga nalazimo u Rusiji,
dijelu Skandinavije i ostatku Europe. U našoj zemlji
tvor obitava na na većem dijelu njena
kontinentalnog teritorija.
Odrasli tvor mjeri u duljinu oko 40 cm s repom
dugim oko 15 cm. Tjelesna masa mu varira od pola
do jednog kilograma, premda nerijetko u bogatom
staništu iznosi i više. Tijelo mu je pokriveno tamno
kestenjastom do gotovo crnom dlakom. Na leĊima i
bokovima dlaka mu je kestenjasta pa ta podruĉja
izgledaju svjetlija. Ispod osjaste dlake vidi se finija
ţuta vunasta poddlaka. Iza oĉiju i preko ĉela ima
traku ţuto bijele dlake koja se pruţa obostrano malo
ispod i iza ušiju, a podsjeća na masku. Jednako
svijetla dlaka u vidu malje nalazi se oko njuške.
Krzno mu je gusto i kvalitetno, ali i

Stanište
Pogoduju mu staništa koja obiluju hranom, bez
obzira da li je to ravnica, planina, šuma ili polje. U
pravilu ĉešće nastanjuje podruĉja uz ljudska naselja
posebno sela i seoska gospodarstva. Zapravo
tijekom ljetnog perioda obitava u poljima
šumarcima i šumama, da bi se dolaskom zime
preselio bliţe naseljima,

Tvor u skoku.

Lubanja europskog običnog tvora.
poslije stavljena moţe zadrţati neugodni
prirodni miris. Preparatori, prema kvaliteti,
svrstavaju krzno tvora znatno ispod krzna
ostalih kuna te jedino iznad krzna jazavca. Ima
kratke noge, a uz anus parne analne ţlijezde
koje izlučuju sekret izrazito neugodna i
prodorna vonja. Stiskanjem analnih ţlijezda
ima sposobnost špricanja njihova sadrţaja,
čime se sluţi u obrambene svrhe.
Način ţivota
Noćno je aktivna ţivotinja pa u sumrak
kreće u pohode. Dan provodi preteţno u
skrovištu, koje mu nije trajno te ga posebno ne
uređuje. U otvorenom staništu zaklon
pronalazi u hrpi kamenja, jazbinama i rupama
drugih ţivotinja na koje naiđe te
Specifiĉna obojenost dlake u obliku maske je jedna od Lovina tvorova su sitni glodavci, miševi, voluharice i štakori, karakteristika
tvorova.
dupljama stabala. U polju se skriva u visokoj
vegetaciji, monokulturama, ţitaricama, gustim
ţivicama itd. U blizini naselja nalazimo ga u
posloţenim drvima, ispod mostova, u
ruševinama i raspucanim zidovima. Ukoliko
ne pronađe niti jedno pogodno sklonište
iskopat će sam dovoljno prikladnu jamu.
Tijekom noći pohodi kokošinjce, golubarnike i
kunićnjake gdje, ukoliko uspije ući, ubija sve
ţivo te na taj način pričinja velike štete.
Izrazito je izdrţljiv i otporan, pa redovito
preţivljava i teţe ozljede. Od napada i
proganjanja brani se izbacivanjem smrdljivog
sadrţaja svojih ţlijezda.
Ishrana
Osnovna lovina tvorova su sitni glodavci,
miševi, voluharice i štakori. Pored njih lovi i
brojne druge ţivotinje poput hrčka, krtica,
jeţeva, zmija, vodozemaca, a posebno ţaba
koje odvlači u sklonište. Zahvaljujući činjenici
da dobro pliva i roni ulovi i poneku ribu.
Posebno voli loviti ptice, koke, golubove te
poneku patku, kao i sakupljati njihova jaja.
Kako je rečeno, rado se zalijeće po domaću
perad, jer su peradnjaci siguran izvor hrane pa
ih tijekom noći obilazi u nekoliko navrata, a
lovinu svaki puta odvlači u skrovište. Moţe
savladati i krupniji plijen poput zeca, a
zabiljeţeni su i slučajevi kanibalizma među
tvorovima. Sklon je sakupljanju lovine pa u Neprijatelji i bolesti
njegovim rupama zna biti naslaganih miševa, ţaba, Isti kao i za druge kune. U pojedinim se
jaja, ptica itd. Pri tome ţabe ne usmrti već ih podruĉjima javlja i parazitoza metiljem
ugrizom za kralješnicu i pregrizanjem ţivaca Troglotrema acutum i nematodom Slojabingulus
imobilizira. U nedostatku bolje hrane jede insekte, nasicola, koji parazitiraju u sinusima glave.
skakavce i puţeve, a zimi nerijetko i strvine. Osim
svoje lovine rado jede raznoliko voće, a voli Posebne napomene
posegnuti i u pĉelinjak za medom.
Ĉinjenica da tvor ĉesto obitava uz ljudske
nastambe dovodi ga i u posljediĉan sukob sa
Razmnoţavanje
uzgajivaĉima peradi i kunića, ali ga i izlaţe
Pari se jedan do dva puta godišnje, a sezona je
razliĉitim, neprimjerenim naĉinima izlaganja
od oţujka do srpnja. BreĊost traje oko 40 dana,
otrova za glodavce. Uslijed toga tvor je danas na
ţenka okoti 4-8 mladunaca.
nekim podruĉjima Republike Hrvatske rijedak te
Ţenka ima 8 sisa. Mladi dolaze na svijet od travnja treba porazmisliti o naĉinima oporavka njegove
do kolovoza i slijepi su prvih 4 do 5 tjedana. U isto populacije.
vrijeme kada progledaju ţenka ih prestaje dojiti i
donosi im lovinu. Spolnu zrelost postiţu s 9
mjeseci starosti, nakon ĉega se obitelj raseljava.
V

Ţivotni vijek
Tvor u uvjetima prirodnog staništa
moţe doţivjeti 8 do 10 godina.

1. Tragovi tvora u trku. 2. Otisak šape: a) prednje i b) straţnje noge.

JAZAVAC
Klasifikacija
Jazavac je svrstan u red zvijeri (Carnivora),
porodicu kuna (Mustelidae), potporodicu kune
(Mustelinae), rod jazavac (Meles) i vrstu jazavac
obiĉni (Meles meles L.). Razliĉite vrste jazavaca
dijele se na prave i neprave, a rasprostranjeni su
diljem svijeta. To je naša autohtona vrsta koja
obitava u našim staništima, a pripada s još osam
drugih vrsta u tzv. prave jazavce.
Rasprostranjenost
Osim u našim i većini europskih staništa, s
izuzetkom zapadnog i sjevernog dijela
Skandinavije, nalazimo ga i u sjevernim
podruĉjima Azije. Naša je autohtona divljaĉ,
prisutna u svim staništima, kako u nizinama i
rijeĉnim dolinama, tako i u brdsko planinskim
podruĉjima. Izuzetak su samo jadranski otoci.
Prema aktualnom lovnom zakonodavstvu
ubrajamo ga u sitnu dlakavu divljaĉ zaštićenu
lovostajom.
Stanište
Iako je ova divljaĉ prisutna u velikoj većini
naših staništa, jazavac ipak nije neprobirljiv
glede podruĉja za nastambe.
Naime, u ravniĉarskim podruĉjima pri odabiru
mikrolokacije za gradnju nastambe bira suho i
ocjedito tlo, koje nije izloţeno poplavama. U
brdskom podruĉju nastoji odabrati osojne
padine hrastove, grabove, bukove ili mješane
šume i to ne daleko od obradivih površina.
Izgled i graĊa tijela
Dugaĉak je 60 do 70 cm, a visok 30 cm.
Rep mu duljinom doseţe 20 cm. Masa mu u
prosjeku iznosi oko desetak, dok izrazito krupni
primjerci mogu biti i preko 15 kilograma. Dlaka
po leĊima je sivocma, a glava je bijela s dvije
crne pruge što se pruţaju od usta preko oĉiju i
ĉela pa sve do iza tjemena. Prsa noge i trbuh su
crni. Prednji udovi su mu bolje razvijeni i
snaţniji od straţnjih s jakim i dugim pandţama.
Raspored i graĊa mišića prednjih nogu
prilagoĊeni su kopanju. Tijelo mu je zbijeno i
snaţno, prilagoĊeno ţivotu pod zemljom. Kao
daljnju prilagodbu ima malene uši i oĉi, dok su
mu noge kratke i snaţne. Dugim i povijenim
pandţama ostavlja otisak u tragu. Pod repom
ima

Jazavac.
veliku mirisnu perianalnu ţlijezdu, koja obilno
luĉi sekret tipiĉnog i prodornog vonja.
Ima 34-38 zubi, a zubna formula mu glasi I
3/3; C 1/1; P 4/4; M 1/2. Zubnu formulu jazavca
potrebno je malo pojasniti jer je prebrojavanjem
moguće ustanoviti samo 34 zuba rasporeĊenih u
formuli: I 3/3; C 1 / 1 ; P 3/3; M 1/2. Razlika
nastaje u tome što su ĉetvrti pretkutnjak i prvi
kutnjak u donjoj vilici srašteni u svojoj kruni u
jedan zub. Istovjetna je situacija i u gornjoj vilici.
Tu je ĉetvrti pretkutnjak srašten sa jedinim
kutnjakom u vrlo masivan zub. Zbog toga
brojanjem nedostaju 4 zuba.
Lubanja jazavca.
Ishrana
Jazavac je sveţder i hranu traţi uglavnom
njuhom u sumrak i noću. Hrani se šumskim
plodovima, gomoljima, kukuruzom, voćem, jajima,
kukcima, puţevima te sitnom divljaĉi koju moţe
V
savladati. Ĉini štete na poljoprivredi i u lovnom
gospodarenju (na divljaĉi). Obzirom da sprema
potkoţne masne zalihe tijekom jeseni, kako bi lakše
prezimio, jazavac ne dovlaĉi i ne sprema u svoju
jamu hranu za zimu. Dobro se prolagoĊava ljudskoj
djelatnosti.
Naĉin ţivota
Jazavac je izrazito teritorijalna ţivotinja, što
znaĉi da redovito obilazi i brani svoje stanište. S
njega se seli samo u sluĉaju nuţde tj. nedostatka
hrane, uznemiravanja ili prevelike brojnosti.
Hoda cijelim stopalom poput medvjeda i
ĉovjeka te se ubraja u stopalohodne ţivotinje.
Uzevši u obzir njegovu veliĉinu moţe se reći da su
izvrsni i vrlo brzi kopaĉi. Osim u svrhu izrade
jazbine, kopaju i pri gradnji tunela i u potrazi za
hranom kao i u sluĉaju opasnosti ukoliko ne mogu
pobjeći pred progoniteljem. Ako niti na taj naĉin ne
uspiju umaknuti, brane se vrlo ţestoko i teško ih je
savladati. Za takav boj vrlo su dobro opremljeni
dugim i oštrim oĉnjacima i pandţama, kao oruţjem
te istovremeno zaštićeni dugom i grubom
ĉekinjastom dlakom i ĉvrstom koţom. Parenje, okot
i odgoj mladih odvijaju se u jazbini.
Jazavac je ţivotinja sumraka i mraka. To znaĉi
da dan provodi u jazbini te da izlazi iz nje tek u
sumrak. Vrhunac aktivnosti odvija se u ranim
veĉernjim kao i ranim jutarnjim satima. Najhladniji
zimski period provodi u snu u sigurnosti jazbine.
MeĊutim jazavac nije pravi prezimar, jer mu se
tijekom sna tjelesna temperatura, uĉestalost disanja
i rada srca ne spuštaju na razinu istih funkcija u
“pravih spavaĉa”. Dakle, zimski san ne provodi u
hibernaciji poput primjerice sivog
puha. Upravo zato što u nepravom zimskom snu
samo drijema, lako ga je probuditi te ponekad kada
su sunĉani i relativno topli zimski dani izlazi iz
jazbine, u potrazi za
V
Obiĉno se nalaze na rubovima šume, a u
brdovitim predjelima na toplijim juţnim
ekspozicijama. Za lociranje jame jazavac bira i
padine grebena, rijeĉne terase, umjetne breţuljke,

vodom. Ĉini se da se pored jame nalazi i jazavĉev
“grob”. Premda nije potpuno jasno gdje jazavac
ugiba, ĉini se da se to najĉešće dogaĊa u jami, nakon
ĉega drugi jazavci obave “pokop”. Zato se dogaĊa da
se prilikom naknadnih aktivnosti na ureĊenju i
produbljenju rovova i “kotlova” s izbaĉenom
svjeţom zemljom, naĊe iskopanog izmeta te dijelova
lubanje i drugih kostiju jazavaca.
Ţivotni prostor
V
nasipe napuštenih cesta i tome sliĉno. Izbjegava
moĉvarna tla i mjesta s visokom razinom
podzemnih voda, kao i vododerine. Za jazbinu su
dobra duboka zemljišta premda mogu posluţiti i
plitka. Na stjenovitim predjelima jazavac koristi
prirodne šupljine i pukotine. Takva jama, premda
nije jako razgranata i duboka ipak je vrlo
sigurna. Jazbine su ĉešće na juţnim stranama
gdje u proljeće prije kopni snijeg. Mjesto na kom
se nalazi jazbina moţe se

Ţivotni prostor jazavca varira veliĉinom, ali

preteţito doseţe do 5 kilometara promjera. Jazbina
se najĉešće nalazi u središtu njegove prehrambene i
ţivotne površine. Svoj teritorij jazavac obiljeţava na
naĉin da uz granice podruĉja kopa plitke jamice i u
njih odlaţe izmet. U takve “nuţnike” on odlaţe
preko 90 posto svoga izmeta, a s njim i sekret
analnih (podrepnih) ţlijezda, kako bi eventualni
“uljezi” ĉim prije osjetili da se nalaze na tuĊem
teritoriju. Takve “nuţnike” najĉešće posjećuje
tijekom kasne jeseni, te krajem zime i poĉetkom
proljeća. Ovakav redosljed i intenzitet posjećivanja
obiljeţenih mjesta predstavlja “mirisnu” obnovu
granica prije povlaĉenja na zimski san te isto tako
nakon njega. Proljetno “utvrĊivanje” granica, osim
što treba obraniti izvore hrane koji se nalaze na
njemu, isto tako treba obraniti ţenku odabranu za
proljetno parenje od drugih muţjaka. U tu svrhu
jazavac svoju ţenku “natrlja” sekretom podrepne
ţlijezde, kako bi svaki “uljez” usporeĊujući miris
granice i miris ţenke, odmah znao da se radi o Jazavac na izlazu iz jazbine.
“tuĊem vlasništvu”.
otkriti po vegetaciji uz koju, tj. iza koje jazavac
Nastambe skriva otvor jame. To je u prvom redu bazga,
Jazbine se nalaze u tlima koja su pjeskovita,
kopriva te ostale biljke koje vole dušik, a kojim
ocjedita i dobro drenirana.
je bogat izmet jazavca koji podrţava njihov rast.
Na drveću tj. kori u blizini jazbine mogu se
primjetiti ogrebotine jazavĉevih panĊi.
Jazavac je izvrstan kopaĉ i moţe se ukopati u
zemlju za svega nekoliko minuta.
Prednje noge s jakim pandţama sluţe za kopanje, sliĉnog materijala kojeg jazavac uspije naći u
a straţnje kao oslonac i za izbacivanje iskopane blizini jazbine. Stelju jazavac neprestano obnavlja,
zemlje i kamenja. Jazavac moţe izbaciti kamen a povremeno i mijenja. Smatra se da zahvaljujući
teţi od 4 kg. Kada kopajući uĊe dublje pod redovnom ĉišćenju jame, odrţavanju krzna, i
zemlju, iskopani materijal jazavac izbacuje općenito potrebi za ĉišćenjem, jazavac u usporedbi
gurajući ga tijelom na površinu, krećući se s lisicom rijeĊe oboljeva od nekih bolesti poput
pritom unatraške. Iskopanu zemlju izbacuje pred primjerice šuge. Pored jame koju nastanjuje
ulaz, a tek nešto zemlje ostavlja u ulaznom jazavac nema ostataka hrane niti izmeta. Uz
hodniku odrţavajući tako stalno podjednaku utabane staze koje vode ka jami jazavac pravi već
V
spomenute “nuţnike”, odnosno jame u koje odlaţe
širinu tog hodnika. Širina i visina hodnika varira
izmet. Zimi izmet zakopava u hodnike, a ukoliko
od 25 - 30 cm. Sam ulaz u jazbinu ima oblik
nastanjuje staru i razgranatu jazbinu to ĉini i u
ljevka te što se jazbinom više koristi to je ulazni
drugo doba godine. U većoj jazbini jazavac moţe
lijevak širi. Pred ulazom se nalazi humka od
imati sustanara. Kao sustanar najĉešće mu se
izbaĉene i nabijene zemlje, neobrasla travom, jer
nameće lisica koja je slabiji kopaĉ. Pri tom se ona
jazavac najmanje dva puta godišnje ĉisti jazbinu i
koristi gornjim, a on donjim dijelovima jame te
izbacuje svjeţu zemlju, stelju od suhe trave, lišća
svatko od njih ima svoje ulaze. Osim lisice
mahovine i sliĉnog. Ukoliko se osjeća potpuno
jazavĉev sustanar mogu biti ĉagalj, divlja maĉka ili
sigurno jazavac ne maskira jazbinu. Od ulaza u
neka sitnija ţivotinja koja ţivi pod zemljom.
raznim pravcima idu primjetno utabane staze
Zabiljeţeno je da se u njegovoj jazbini ponekad
kojima se stalno koristi. Krajem zime uz ulaz u
ošteni i vuĉica.
jazbinu primjećuje se ugaţeni snijeg pomiješan s
Razmnoţavanje
zemljom gdje jazavac ĉisti uleţanu dlaku
Pari se jednom godišnje i to od travnja do
prevrtanjem na bok.
kolovoza. Ukoliko nakon toga preostane
Veliĉina jazbine ne ovisi samo o mogućnosti
nesparenih ili neoploĊenih ţenki one se ponovo
kopanja već i o njenoj starosti. Zapravo stare
pare tijekom jeseni. U ţenki je redovna pojava
razgranate jame postoje desetljećima i mnogi ih
embriotenije te ona nosi 7-8 mjeseci breĊosti.
jazavĉevi naraštaji obnavljaju, ĉiste i proširuju.
Mladi dolaze na svijet od
Takve jazbine imaju mnogo ulaza i izlaza,
ventilaciskih otvora, hodnika, katova i kotlova za
podizanje i boravak mladunaca. U njima ĉesto
bude 5 - 1 2 jazavaca, odnosno u proljeće se
naĊu i tri generacije zajedno. Za ulaz i izlaz
redovito je u upotrebi nekoliko hodnika, dok su
ostali preteţno za prozraĉivanje i izlaz u sluĉaju
opasnosti. Glavni dio jazbine je centralno
smješteni prostrani i udobni “kotao”. On se
obiĉno nalazi 1,5 - 2 m ispod površine zemlje, a
ukoliko je jazbina na padini moţe biti i znatno
dublje. Kotao je nastrt mekom prostirkom,
saĉinjenom preteţno od suhog lišća, mahovine,
granĉica, suhog bilja i

Obitelj jazavaca.
siječnja do travnja. Okoti 3-5 mladih, koji su Neprijatelji i bolesti Jazavac razmjerno
prvih 28-35 dana slijepi. Ţenka ima 6 sisa i rijetko oboljeva, no moguća je prvenstveno
mladi je sišu 8 tjedana. Spolno dozriju
V pojava bjesnoće, šuge i trihineloze. Pri tome
s 20 do 24 mjeseca. Ţive kao samotnjaci do je trihineloza od iznimna značaja obzirom da
vremena parenja kada pronalaze ţenke i s se jazavci u pojedinim područjima Hrvatske
njima se zavlače u jazbine. koriste i u prehrani ljudi, te je u takvim
slučajevima nuţna pretraga na prisutnost
Ţivotni vijek ovog parazita
Jazavac moţe u prirodnim uvijetima
doţivjeti maksimalno do 15 godina starosti.

1. Tragovi jazavca: a) u trku i b) u hodu. 2. Otisak šape: a) prednje i b) straţnje noge.

VIDRA

podruĉju Krke, Neretve i Krbave. Zbog sve manjeg

brojnog stanja, ova ţivotinja je trajno zaštićena.

Klasifikacija
Vidra je svrstana u red zvijeri (Carnivora), Izgled i graĊa
porodicu kuna (Mustelidae), podporodicu vidri Prepoznatljiva je i karakteristiĉna oblika tj. duga i
(Lutrinae) i rod vidra (Lutra). Ne pripada u divljaĉ, plosnata tijela (do 120 cm) na kratkim nogama s
već je ona naša trajno zaštićena autohtona vrsta. oštrim pandţama te izrazito dugom, na kraju suţenom
repu (na rep otpada do 43 cm ukupne duţine). Glava
Rasprostranjenost je spljoštena oblika, s tupom crnom njuškom
Rasprostranjena je po svim kontinentima, osim ukrašenom s gornje strane dugim brkovima. Oĉi su
sjevernih polarnih podruĉja, na velikom dijelu isturene i male, a uške kratke. Tijelo je pokriveno
sjeverne i srednje Azije te u Africi. U Europi gustom i kratkom smeĊom dlakom, prilegnutom uz
obitava obiĉna vidra (Lutra lutra L.). U našim tijelo, koja je pri korjenu svjetlija i mekša. Kod nekih
krajevima vidra je danas rijetka ţivotinja koja je primjeraka boja dlake na leĊima
gotovo u potpunosti nestala, poglavito zbog
promjenjenih ekoloških uvjeta, ali i poradi
osvetoljubive prirode ĉovjeka potaknute štetama
koje je nanosila ribnjaĉarstvima. Pored navedenoga,
uzrok prorijeĊenju bilo je i kvalitetno i vrlo
cijenjeno krzno. Vidra je vaţan dio ekosustava, ona
je prirodni pokazatelj oneĉišćenja voda obzirom da
je njihova ĉistoća uvjet za njen opstanak. Zato je
danas više nema u blizini urbanih naselja. U
Hrvatskoj još obitava u gornjem toku rijeke Kupe,
Lonjskom polju, potocima Gorskog kotara, kraj
ponornica Gacke i Like, u

Vidra.
se mijenja, i od tamno smeĊe postupno prelazi u
bjelo-sivu na trbuhu. Ona je polustopalohodna
ţivotinja, odnosno pri kretanju ne staje na petu.
Na prednjim i straţnjim nogama ima po pet
prstiju, spojenih ĉvrstom i golom plivajućom
opnom. Na prednjim šapama s donje strane ima
široke nepravilne jastuĉiće. Tjelesna masa vidre
kreće se od 6 do 10 kg, a izmjereni su i veći
primjerci mase do 14 kg. Premda su muţjaci
krupniji od ţenki, veliĉina tijela je ipak
nepouzdana za razlikovanje spola. Poput ostalih
kuna i vidre imaju dvije podrepne mirisne
ţlijezde s otvorima uz anus, koje koriste za
oznaĉavanje svog teritorija. Vidrina osjetila su
dobro razvijena, tako da podjednako dobro vidi,
ĉuje i osjeti razne mirise. U nosu i ušima
posjeduje nabore kojima spreĉava ulazak vode
prilikom ronjenja. Ima jako
Lubanja vidre.
zubalo s 36 zubi. Dok se kreće po kopnu više
gmiţe nego li hoda, povijajući tijelo prilikom
svakog skoka. Lako se uspravlja na zadnje noge i
stoji mimo poput kipa osmatrajući teritorij.
Pritom joj rep sluţi kao ĉvrst oslonac.
Naĉin ţivota
Ţivotni prostor bira pored strmih obala potoka
i šumskih rijeka, uz naplavine grmlja i drveća.
Sama gradi podzemne, kose
hodnike koji vode u njenu nastambu (jamu-
kotao). Ulaz u jazbinu je uvijek oko pola metra
ispod površine vode. Od ulaza hodnik se
uspinje strmo prema gore do prostranog brloga
obloţenog travom. Ovaj je pak iznad razine
vode te je potpuno suh i siguran od ulaska
vode. Osim glavnog, vidra gradi i uţi hodnik sa
skrivenim vanjskim otvorom. Ovaj hodnik je
zapravo ventilacijski kanal te sluţi za dovod
svjeţeg zraka. Osim što je sposobna sama
iskopati jamu, vidra
će
iskoristiti i razne prirodne šupljine ili pećine uz
korijenje na obali, kao i napuštene lisiĉje ili
dabrove brloge koje će preurediti po vlastitoj
mjeri. Nerijetko ima nekoliko
nastambi, pogotovo u lošim prehrambenim
uvjetima, kada se privremeno preseli u tada
povoljnije podruĉje. Priĉuvne nastambe koristi i
u sluĉaju veće opasnosti, primjerice poplava.
Stalno mjesto boravka ima za
vrijeme podizanja mladunĉadi. Zimi koristi
boravišta koja nastaju smanjenjem vodostaja po
zaleĊivanju, i tada rijetko izlazi i ostavlja malo
tragova. Iako je vidra kopneni stanovnik, njen
pravi element je voda, u kojoj pokazuje svo
majstorstvo plivanja i pregršt naĉina hvatanja
plijena. Sve te
karakteristike spojene s njenom zaigranošću
dovode do toga da vidru prepoznajemo kao
privlaĉnu i neobiĉnu ţivotinju. Površnim
promatanjem stiĉe se dojam kako je vidra u
neprekidnoj igri, izvodeći akrobacije. Zapravo
je vidra po naravi prava kuna te je stalno na
oprezu, vrebajući plijen tj. ribe. Moţe plivati u
svim smjerovima, boĉno i na leĊima, drţeći
glavu iznad vode koristeći rep i prednje šape
kao kormilo. Upravo ta njena osobita graĊa
tijela prilagoĊena kretanju u vodi ĉini je
izvrsnim roniocem. Vidra moţe plivati brzinom
od 10 do 12 km na sat. Pod vodom moţe
izdrţati šest do sedam minuta i pri tome prijeći
oko 400 metara. Ronjenje prekida radi udisanja
zraka, što je jedina prigoda njenom plijenu da
izmakne. Kad jednom uhvati plijen, drţi ga
ĉvrsto oštrim i snaţnim zubima, ĉak i kad
je plijen vrlo sklizak. Kad lovi u mutnim
vodama sluţi se dugim ĉekinjastim brkovima na
njušci i vratu, primajući preko njih mehaniĉke
podraţaje. Zimi lovi ispod leda, nepogrešivo
pronalazeći otvor na površini prilikom
izranjanja. Glatko i sklisko krzno proţeto je
mjehurićima zraka tako da ostaje suho nakon
ronjenja ne gubeći izolacijsku ulogu. Zbog vrlo
razvijenih osjetila vidra na vrijeme i brzo
uoĉava svaku opasnost. Već na velikoj
udaljenosti osjetit će ĉovjeka ili psa i odmah
kliznuti u vodu traţeći zaklon. Oprezna i
bojaţljiva, nadmudrit će i najvještijeg lovca
poput lisice, a u krajnjoj nuţdi penje se i na drvo
uz pomoć snaţnih pandţi. Obiljeţavanje
teritorija ĉini mokraćom i izmetom koji imaju
jaki mošusni miris. Sam izmet ostavlja dalje od
nastambe, uz korijenje drveća te uz kamenje i
panjeve. Posebno je oprezna za podizanja
mladih te ne ostavlja ostatke hrane i izmeta u
blizini nastambe, kako bi okot bio što sigurniji.
Ishrana
Ako je dobra godina, s puno riblje mlaĊi,
vidra ostaje na odabranom staništu, rijetko ga
napuštajući da bi upotpunila svoju prehranu.
Ponekad joj je lovni teritorij i do tridesetak
kilometara vodenog toka. Osim najmilije ribe,
pastrve te drugih riba, na jelovniku joj se naĊu i
ţabe, rakovi, vodeni štakori, a posebna
poslastica joj je vodena voluharica. U vodi lovi
sve što se miĉe, a na kopnu će ponekad pojesti
manjeg miša, krticu ili neku pticu ukoliko ju
nuţda natjera na lutanje i skitanje. Kako je noćni
lovac, vidra kreće u lov u suton te lovi do
svitanja, a najradije po mjeseĉini. Tiha je i
oprezna, ne podiţe valove dok pliva, a ţrtvi
prilazi odozdo i hvata ju u hipu. Manje ţrtve
jede odmah, a najĉešće na nekakvom većem
kamenu koji viri iz vode, ili drveću palom u
plićak, a rjeĊe na obali gdje se ne osjeća
sigurno. Mlade vidre i muţjaci love sami, u
dubljim vodama, gdje ima manje raslinja i
mogućnosti da se plijen sakrije. Ţenke se pak
ponekad udruţuju u lovu, lupajući repom po
površini vode i tjerajući ribu u plićak i rupe uz
obalu. Tamo im riba postaje lak plijen. U vrijeme
parenja ovim zajedniĉkim akcijama pridruţuju se
i muţjaci.
Razmnoţavanj e
U vrijeme parenja ĉiji datum nije toĉno
definiran, udruţuju se ţenke i muţjaci te veći dio
vremena provode u igri i lovu. Dozivaju se
neobiĉnim zvukovima sliĉnim zviţdanju. Kad se
naĊu, muţjak lovi ţenku koja vješto uzmiĉe, da bi
ga u igri zavoĊenja ponovo mamila. Pri tom znaju
preplivavati i velike udaljenosti, a parenje se
odvija noću. Nakon devet tjedana ţenka okoti 2-3
mladunca, koji su prvih deset dana slijepi. Mladi
sišu od sedam do osam tjedana, a
Mladunci vidre.
zatim dolazi vrijeme kad ih majka prvi put vodi u
lov. Prvi je lov obvezno u blizini jazbine.
Mladunci se osamostaljuju tek sa šest mjeseci.
Tada napuštaju roditeljsko gnijezdo i kreću u
potragu za vlastitim teritorijem. Mlade vidre tada
znaju prijeći ĉak i brda, dok ne pronaĊu pogodno
mjesto s dostatnom hranom. Spolno su zrele u
trećoj godini ţivota.
Ţivotni vijek
Ţivotni vijek vidre traje 15 do 18 godina.
 Neprijatelji pas ukoliko se previše pribliţi naselju.
Ova najveća ĉlanica porodice kuna u nas, Najveći i najgori neprijatelj, protiv kojeg se
svoj opstanak zahvaljuje prvenstveno sama ne moţe boriti, je oneĉišćenje njenih
velikoj otpornosti na bolesti i zimu. Od prirodnih staništa, rijeka i potoka. Stoga je
prirodnih neprijatelja znaĉajni su ris i vuk te vidra u Europi najviše ugroţena.

1. Tragovi vidre: a) u hodu i b)u trku. 2. Otisak šape: a) prednje i b) straţnje noge.
 MUNGOS

mungos se ne samo odrţao nego i vrlo brzo

namnoţio. Nakon Mljeta prenesen je na Korĉulu i
potom na Hvar, a danas obitavaju i na Pelješcu.
Klasifikacija
Stanište
Svrstan je u red zvijeri (Carnivora), porodicu
Stanište mu u pradomovini predstavljaju
cibetki (Viverridae), rod mungos (Mungos) i vrstu
razliĉiti gustiši uz rijeĉne obale kao i nizine gusto
egipatski mungos (.Herpestes ichneumon L.).
obrasle trskom i šašem. Iz toga slijedi da su mu
MeĊutim postoje indicije da naša populacija
šikare i makija na našim otocima idealno stanište.
zapravo pripada vrsti mali azijski mungos
(Herpestes auropunctatus L.). Prema zakonu
Izgled i građa
svrstan je u sitnu divljaĉ, a prema tradicionalnoj
Mungos ima izduljeno, vretenasto tijelo duljine
lovaĉkoj podjeli u sitnu dlakavu divljaĉ. Mungos
40-50 cm, s repom duljine oko 15 cm. Mungos je
nije naša autohtona vrsta.
visok oko 20 cm. U usporedbi s tijelom noge su
Rasprostranjenost mu relativno
Mungos izvorno obitava na prostorima
središnje Azije, ponešto u Africi, a posebno je
raširen i brojan u Indiji gdje se nalazi više vrsta.
Kako nije naša autohtona divljaĉ mungos u
Republici Hrvatskoj obitava samo na prostorima u
koje je unesen poĉevši od 1910. godine, a to su
juţno-dalmatinski otoci Mljet, Korĉula i Hvar.
Naţalost nije poznato odakle je toĉno donesen pa
otuda potjeĉu i dvojbe vezane uz toĉan naziv vrste
kojoj pripada. Pomorci su ga prvotno donijeli na
otok Mljet s namjerom da mungos na otoku
iskorijeni brojne zmije. MeĊutim kako su
donesena oba spola,

Mungos.
kratke. Na nogama ima pet prstiju obraslih dugim
i jakim pandţama. Tabani su goli, a meĊu prstima
se nazire koţica koja spaja prste. Cijelo tijelo i rep
dobro su obrasli dlakom, jedino su prsti na šapama
te njuška i podruĉje oko oĉiju slabije dlakavi. Na
glavi ima kratke ovalne uške. Rep mu završava
ĉuperkom dlaka poput kista. Boja je dlake po
cijelom tijelu ujednaĉena. Osnovna boja dlake je
siva sa srebrnim preljevom, dok su glava i noge
bez odsjaja pa izgledaju tamnije. Ima osjastu
dlaku do 7 cm duljine Na obrazima i podbratku
nalazi se crvenkasta dlaka pa to mungosu daje
prepoznatljiv izgled. U mungosa su uobiĉajeni
razni koloristiĉki varijeteti tako da je teško naći
potpuno iste primjerke. Stoga se dani opis moţe
smatrati naĉelnim.
Lubanja mungosa.
Način ţivota
Najtopliji dio dana provodi u skloništu, a
ostatak je vremena u lovu. Ţenka tijekom
proljetnih mjeseci donosi okot na svijet. Obiĉno
izleţe dva do ĉetiri mlada koje dugo doji. Oba
roditelja vode brigu o mladima.
Ishrana
Zahvaljujući izuzetnoj okretnosti, izvanrednim
refleksima te općoj spretnosti i
gipkosti, mungos je vješt lovac. U lovu na zmije
uspješno izbjegava njen napad te ju nastoji primiti
za vrat i usmrtiti. O spomenutoj spretnosti i
refleksima u lovu na zmije ovisi mu ţivot jer nije
otporan na zmijski otrov. Dakle osnovna hrana
mungosa su zmije. MeĊutim ukoliko njih nema,
kao što je sluĉaj na spomenutim jadranskim
otocima na kojima su otrovnice istrijebili, prešli su
na drugu hranu. Tamo se hrane domaćom peradi i
pernatom divljaĉi, njihovim jajima, a napadaju ĉak
i janjad. Osim mesne hrane uzima i voće, posebice
groţĊe. Općenito reĉeno mungosa smatramo
proţdrljivom ţivotinjom koja jede sve ĉega se
domogne, od sisavaca poput zeĉeva, janjadi,
miševa i štakora preko gmazova (zmije i gušteri),
pa sve do peradi (kokoši, patke, guske i razliĉita
pernata divljaĉ). TakoĊer jede većinu kukaca,
crve, pa i puţeve. Zbog svoje velike proţdrljivosti
i spretnosti u savladavanju plijena, jasno je da
svojim naĉinom prehrane ĉini velike štete i
probleme otoĉnom stanovništvu.
Ţivotni vijek
Ţivotni vijek mungosa u našim staništimaje do
10 godina.
Neprijatelji i bolesti
Niti u svojoj domovini, a niti na našim
otocima nema prirodnih neprijatelja, što je
potpomoglo njegovo brzo razmnaţanje. Nisu
poznate bolesti od kojih mungos oboljeva ili
ugiba u našim podruĉjima. Unos mungosa u
Republiku Hrvatsku popraćen je brojnim
pogreškama. Prva je svakako ĉinjenica da je
nedopustivo potpuno iskorijenjenje neke
ţivotinjske vrste. U svrhu zbog koje je unesen
uputnije bi bilo daje donesen samo jedan spol.
 tice (Aves) predstavljaju jedini razred
P kraljeţnjaka kod kojih je većina vrsta
(ukupno je poznato oko 8.600 ptica)
prilagoĊena ţivotu u zraku, odnosno ima
sposobnost letenja. Razred ptica razliĉiti
autori taksonomski dijele na razliĉite naĉine.
Mi smo se u ovom udţbeniku odluĉili za
podjelu koja sve ptice razvrstava u dva
velika podrazreda. Spomenuta podjela
izvedena je s obzirom na graĊu i izgled
prsne kosti (sternuma) pojedinih vrsta ptica,
pa tako razlikujemo podrazred bezgrebenki
(Paleognathae) - koje nemaju izboĉenje
(greben) na prsnoj kosti i podrazred
grebenki (Neognathae) - koje imaju
izboĉenje na prsnoj kosti.
prsne kosti (stemuma).
U podrazred bezgrebenki ubrajamo sve one vrste
ptica koje na prsnoj kosti nemaju izraţen greben, pa
shodno tomu nemaju niti hvatišta za koje bi se
prihvaćali mišići koji omogućavaju polijetanje i
zadrţavanje u zraku. Upravo iz spomenutog razloga
niti jedna vrsta ptica iz podrazreda bezgrebenki ne
moţe letjeti. Ove ptice odliĉno trĉe (nojevi postiţu
brzinu i do 80 km/h), no zbog svoje veliĉine i teţine
te nerazvijene letne muskulature nemaju izraţenu
sposobnost letenja. Sve ptice koje ubrajamo u
bezgrebenke ţive u krajevima sa suptropskom
klimom, tako da niti jedna vrsta iz ovog podrazreda
ne obitava na
submediteranskim prostorima, što znaĉi da
ih nema niti na teritoriju naše drţave.
Za razliku od bezgrebenki, ptice koje
posjeduju izraslinu (greben) na prsnoj kosti
spadaju u podrazred grebenki (Neognathae).
Vrste iz ove skupine na sternumu imaju izraţeno
grebenasto izboĉenje koje sluţi za prihvaćanje
snaţne letne muskulature, pa shodno tome
većina ovih ptica moţe letjeti (iznimka su
pingvini koji ne lete, no zato izvrsno plivaju i
rone). Sve ptice koje obitavaju u našim
krajevima pripadaju podrazredu grebenki, no
samo manji broj ptiĉjih vrsta na teritoriju RH-a
spada u lovno gospodarski znaĉajne vrste. Prema
Zakonu o lovu (NN 29/99, 140/05) u pernatu
divljaĉ uvršteno je ukupno dvadeset i sedam
vrsta ptica.
MeĊu spomenutih dvadeset i sedam vrsta
postoje znaĉajne razlike kako u brojnosti,
rasprostranjenosti i gospodarskom tretmanu
pojedinih ptica, tako i u zakonskoj regulativi.
Kao primjer moţemo spomenuti ĉavku, sivu
vranu, vranu gaĉac, šojku i svraku koje spadaju
u lovostajem nezaštićenu pernatu divljaĉ te se
mogu loviti ĉitave godine ili pak malog tetrijeba
(ruţevca) kojeg zakon navodi u popisu divljaĉi,
iako ove vrste u Hrvatskoj trenutaĉno nema. One
vrste ptica kojima se gospodari i koje su tijekom
godine zaštićene lovostajem (u našim krajevima
sezona parenja i gnijeţĊenja za većinu vrsta je
tijekom proljeća i ljeta, pa upravo tada traje i
lovostaj) struka je podijelila u ĉetiri osnovne
skupine. To su: koke, šljuke, moĉvarice i
golubovi.
Prije nego što opišemo vaţnije predstavnike
ovih redova, spomenuti ćemo osnovne osobitosti
ptica po kojima se one razlikuju od većine
ostalih ţivotinjskih vrsta. Pošto ptice
predstavljaju jedinu skupinu ţivotinja s
razvijenom sposobnošću letenja, njihov tjelesni
ustroj prilagoĊen je upravo takvom specifiĉnom
naĉinu kretanja. Tako ptice imaju šuplje, zrakom
ispunjene

Koštani sustav ptica.
("pneumatizirane") kosti, koje im smanjuju
specifiĉnu teţinu, posjeduju dobro razvijenu
letnu muskulaturu te dugaĉka letna pera na
krilima. Od ostalih anatomskih osobitosti
probavni sustav ptica zapoĉinje kljunom u kojem
nema zubi, tako da ptice ne usitnjavaju hranu u
ustima već je odmah gutaju. Na usnu šupljinu
nastavlja se ţdrijelo, koje prelazi u jednjak ĉija
stjenka formira vrećasto proširenje koje
nazivamo volj(k)a. U voljci se hrana vlaţi
(macerira), a zatim prelazi u ţeludac. U ptica
morfološki razlikujemo dva ţeluca - mišićni i
ţljezdani. U mišićnom ţelucu se hrana (uz
pomoć sitnih kamenĉića ili pijeska kojeg ptice
gutaju) usitnjava i melje pa se stoga ĉesto za ovaj
dio probavnog trakta koristi naziv "mlin".
Neprobavljivi dijelovi hrane ne prelaze iz ţeluca
u crijevo, već te dijelove ptice vraćaju kroz
jednjak i ţdrijelo u usnu šupljinu te ih izbacuju
van (tzv. "gvale", naroĉito Ĉesto se javljaju kod
ptica grabljivica koje ovim putem izbacuju
neprobavljene dijelove svojih ţrtava - dlake,
perje, kosti, zube). Probavljivi dio hrane iz
ţljezdanog ţeluca prelazi u tanko crijevo koje je
relativno kratko, a na prijelazu izmeĊu tankog i
debelog crijeva
postoji još jedna anatomska osobitost svojstvena
pernatim ţivotinjama. Naime, ptice za razliku od
ostalih kraljeţnjaka imaju dva slijepa crijeva, a samo
jedan zajedniĉki izlazni otvor - tzv. neĉisnicu ili
kloaku u koju se otvaraju završni dijelovi probavnog,
mokraćnog i spolnog trakta. Isto tako ptice nemaju
mokraćni mjehur, kao ni ošit, a ne posjeduju niti
ţlijezde znojnice. Iz spomenutih razloga ptice se ne
znoje, a tjelesnu temperaturu reguliraju pomoću
zraĉnih vrećica, koje im još sluţe i pri letenju te pri
disanju. Ptice najĉešće jednom godišnje mijenjaju
svoj pernati pokrov i taj proces nazivamo
mitarenjem. Samo mitarenje moţe biti potpuno - s
promjenom svog perja ili djelomiĉno - kada se letno
i repno peije ne zamjenjuje. Vrste koje se mitare dva
puta godišnje potpuno mitarenje obavljaju samo
jednom, a ĉitav proces reguliran je tiroksinskim
hormonima štitne ţlijezde.
Sve ptice imaju jedan par nogu, no dok nojevi
imaju samo dva, a nandui tri prsta, većina ptica na
svakoj nozi ima ĉetiri prsta. Najĉešće su tri prsta
okrenuta prema naprijed, dok je jedan usmjeren
prema natrag, pa ga stoga nazivamo straţnjim
prstom. U nekih vrsta ptica neposredno iznad
straţnjeg prsta vidljiv je zakrţljali (rudimentirani)
peti prst koji se u lovnoj praksi naziva ostruga. Ovaj
prst najĉešće je bolje razvijen kod muţjaka pa se
stoga ĉesto spominje kao sekundama spolna oznaka,
a iskusni terenski struĉnjaci (najĉešće kod fazana)
priliĉno precizno odreĊuju starost jedinke na osnovu
izgleda (duţine i godova) ostruge.
S obzirom na izraţenu osobinu seljenja (seobe)
ptice dijelimo u dvije velike skupine. Postoji veliki
broj ptiĉjih vrsta koje tijekom cijele godine
obitavaju na istom prostoru, a sele se jedino u
potrazi za hranom i uglavnom prelaze manje
relacije, zadrţavajući se praktiĉno ĉitav svoj ţivot
na istom staništu. Takve vrste nazivamo
pticama stanaricama, dok vrste koje iskazuju
migratorne osobine nazivamo pticama selicama.
MeĊu selicama razlikujemo:
1. gnjezdarice - ptice koje u naše krajeve
dolaze u proljeće, kod nas se gnijezde i
othranjuju potomstvo, a zatim na jesen ponovo
odlaze u juţnije krajeve gdje prezime (npr.
prepelica pućpura).
2. zimovke - ptice koje u našim krajevima
borave samo tijekom zimskih mjeseci te nakon
što kod nas prezime na proljeće odlijeću u
sjevernije krajeve (npr. divlje guske).
3. prolaznice — ptice koje na svom
migratornom putu samo prolaze preko naših
krajeva, zadrţavajući se kod nas tek kratko radi
odmora i prikupljanja hrane (npr. šljuke).
Kao što je već ranije spomenuto, većina
ptiĉjih vrsta koje obitavaju u našim krajevima ne
spada u kategoriju divljaĉi, već se Zakonom o
lovu (NN 10/94) te njegovim nadopunama i
izmjenama (NN 5/95, 25/96, 33/97, 44/98 i
29/99) toĉno odreĊuju one vrste ptica koje
spadaju u pernatu divljaĉ. Zakonskim propisima
(NN 140/05) odreĊene su dvije kategorije
pernate divljaĉi, pa tako razlikujemo
lovostajem zaštićene i nezaštićene vrste
ptica.
Prema Pravilniku o lovostaji (NN 123/99) sve
lovno gospodarski znaĉajne vrste ptica koje se
odreĊeni period u godini ne smiju loviti spadaju
u lovostajem zaštićenu pernatu divljaĉ. Osnovna
svrha
zabrane lova oĉituje se u praksi na naĉin da se
divljaĉi omogući nesmetano razmnoţavanje i
podizanje potomstva. Pošto je većina ptiĉjih vrsta
na teritoriju Hrvatske reproduktivno aktivna u
sezoni proljeće/ljeto, tako je i lovostaj za veliku
većinu pernate divljaĉi postavljen upravo u tom
dijelu godine. Toĉan datum zabrane lova za
svaku pojedinu vrstu propisuje zakonodavac, a
trenutno vaţeći pravni akt je Pravilnik o lovostaji
(NN 123/99) te Pravilnik o izmjeni pravilnika o
lovostaji (NN 65/01) po ĉijim se odredbama na
terenu provodi lov pernate divljaĉi.
U lovostajem nezaštićenu pernatu divljaĉ
prema sadašnjem zakonu (NN 140/05) spadaju
samo vrste iz porodice vrana i to: vrana siva,
vrana gaĉac, ĉavka zlogodnjaĉa, svraka i šojka
kreštalica. Spomenute vrste dopušteno je loviti
tijekom cijele godine, osim kada sjede na jajima i
dok hrane mladunĉad. Zakonodavac nije odredio
lovostaj za ovih pet vrsta pernate divljaĉi iz
razloga što su navedene vrste brojĉano dobro
zastupljene u našim staništima, a istovremeno
vrlo ĉesto ĉine štete na poljoprivrednim
kulturama, uništavaju jaja drugih ptica i sklone
su tzv. parazitizmu gnijeţĊenja, jer polaţu svoja
jaja u gnijezda ostalih pernatih vrsta.
Struĉna podjela lovostajem zaštićene pernate
divljaĉi prikazana je u donjoj tablici, a one vrste
kojima se kod nas gospodari rasporeĊene su u
ĉetiri osnovne skupine, kako slijedi:
1. KOKOŠI - GALIIFORMES
U red kokoši ubrajamo vrste koje imaju
nešto masivnije i teţe kosti nego većina drugih
ptica. Stoga većina pripadnika ove skupine
općenito iskazuje nešto lošije letaĉke
sposobnosti, a gotovo niti jedna ptiĉja vrsta iz
skupine kokoši nije sposobna za dugotrajan let
(iznimka su prepelice). Zbog spomenutog
razloga sve ptice iz ovog reda na osnovu
migratornih svojstava ubrajamo u stanarice,
jedino prepelica spada u selice, naše
gnjezdarice.
Sistematika dijeli red kokoši na porodicu
koka (Phasianidae) koja se dalje razvrstava na
dvije potporodice. S obzirom na stanište i naĉin
ţivota sve pripadnike ove familije moţemo
svrstati u dvije velike podskupine, a to su
poljske koke (Phasianinae) i šumske koke
(Tetraoninae). Zajedniĉke osobine ptiĉjih vrsta
koje ubrajamo u koke su:
prehrana biljnom i ţivotinjskom hranom
(svejedi), dnevna aktivnost povezana sa
sunĉevom svjetlošću (sve koke su aktivne danju,
a noću spavaju na tlu ili na granama drveća),
sezona parenja tijekom proljetnih i ljetnih
mjeseci, nakon oplodnje ţenke svih koka gnijezde
se na zemlji, a pilići su im odmah nakon valjenja
iz jaja prekriveni perjem, vide i sposobni su za
samostalno kretanje, pa ih stoga nazivamo
potrkušcima.
Na osnovu izgleda i graĊe tijela razlikovanje
pojedinih pripadnika razliĉitih dobnih skupina
poljskih i šumskih koka popriliĉno je nezahvalan
posao, no postoji jedna razlika pomoću koje sa
sigurnošću moţemo ustvrditi o kojoj je
podskupini rijeĉ. Dok predstavnici poljskih koka
na donjem dijelu nogu nemaju perja, dotle sve
šumske koke imaju donji (distalni) dio nogu
obrastao perjem. Ovakav izgled nogu, odnosno
pojavu perja na distalnim dijelovima nogu
šumskih koka pojedini autori nazivaju pisak ili
pisk, dok se u "Lovaĉkom priruĉniku" (skupina
autora, 1967) pod pojmom pisak podrazumijeva
donji dio nogu koka, koji je kod šumskih koka
obrastao perjem, a kod poljskih koka je bez perja,
odnosno gol. Osim po pisku koke moţemo
razlikovati i po veliĉini (šumske koke su
krupnije) te po pojavi crvene roţnate tvorbe iznad
oka, koja je naroĉito izraţena u muţjaka šumskih
koka tijekom sezone parenja, dok poljske koke
(osim fazana) takovih tvorbi nemaju. Tijekom
zimskih mjeseci šumskim kokama izmeĊu tri
prednja prsta izrastu roţnate rese, koje im
olakšavaju kretanje kroz snijeg, jer sprjeĉavaju
dublje propadanje nogu kroz snjeţnu pokoricu.
Rese se u šumskih koka pojavljuju tijekom
jesenskog mitarenja, a otpadnu u vrijeme
proljetnog mitarenja, dok poljske koke uopće
nemaju roţnatih resa na nogama.
 1.1.1. POLJSKE KOKE (PHASIANINAE)
\
U poljske koke naših krajeva prema
ZOL-u (NN 140/05) spadaju slijedeće vrste:
fazan, trĉka, jarebica kamenjarka, jarebica
ĉukar, prepelica pućpura i virĊinijska
prepelica. Kao što im i sam naziv
podskupine ili subfamilije govori, svi
pripadnici poljskih koka većinom obitavaju
u predjelima na kojima je razvijena
poljoprivredna proizvodnja. Najvećim
dijelom ţivota vezane su njive, oranice i
obliţnje šumarke iz jednostavnog razloga
što su im sve ţivotne navike vezane upravo
uz poljsko stanište. Sve vrste iz ove skupine
iskazuju dnevnu aktivnost, jer se pri
traţenju hrane koriste prvenstveno ĉulom
vida, koje je u svih poljskih koka dobro
razvijeno. Većinu vremena poljske koke
provode na zemlji, trĉkarajući u potrazi za
hranom. Polijeću samo u sluĉaju nuţde ili
neposredne opasnosti, pa ĉak i u takvim
sluĉajevima let im ne traje dugo, tek koliko
je potrebno da dostignu sigurnu razdaljinu
od mjesta opasnosti. Po migratornim
osobinama gotovo sve poljske koke spadaju u
naše stanarice. Vrsta koja ĉini iznimku je
već ranije spomenuta prepelica pućpura,
jedina selica meĊu kokama, ptica koja u
jednom danu moţe preletjeti velike
udaljenosti. Sve poljske koke noće na
zemlji, jedino odrasli fazani spavaju na
granama drveća. Spolnu zrelost muţjaci i
ţenke poljskih koka dostiţu u drugoj godini
ţivota, kada su oba spola sposobna za
oplodnju, no uobiĉajeno je da prva legla
imaju manji broj jaja, a izlegli pilići
iskazuju nešto slabiji postotak
preţivljavanja. Najbolja nesivost i
preţivljavanje podmlatka zabiljeţena je u
srednjedobnih koka. Sezona parenja u
većine poljskih koka poklapa se sa
završetkom hladnog vremenskog razdoblja
te pada u rano proljeće. Nakon parenja
tijekom travnja i svibnja gnijezde se gotovo
sve poljske koke (iznimka je prepelica
pućpura koja se gnijezdi tijekom lipnja i
srpnja).
 FAZAN, GNIJETAO
Rasprostranjenost
Fazan, svakako najpoznatiji i daleko
najzastupljeniji predstavnik poljskih koka naših
krajeva, u stvari nije hrvatska autohtona vrsta.
Iako je već dugi niz godina rasprostranjen po
gotovo ĉitavom europskom kontinentu, a u
nekim zemljama (Grĉka, Italija) poznat već
dvadesetak stoljeća, fazan korijene svog
porijekla vuĉe iz Azije. Prapostojbina fazana je
podruĉje izmeĊu Kavkaza, Crnog mora i
Kaspijskog jezera, oko rijeke Fazis (Phasis) po
kojoj je i izvedeno latinsko ime ove ptice
(Phasianus). Iz prvobitnog staništa fazan je
najprije svoj areal proširio na istok - preko
kaspijske nizine, Afganistana, Mongolije, Kine i
Koreje, sve do japanskog otoĉja. Na zapad se
poĉeo širiti negdje tijekom 5. stoljeća prije naše
ere.
Prema povijesnoj predaji fazan je u Grĉku
stigao brodom ’’Argo”, istim onim kojim su
mitološki moreplovci Argonauti krenuli u
potragu za zlatnim runom. U svakom sluĉaju ova
politipska ptica - vrsta s velikim brojem
morfološki razliĉitih podvrsta (do sada je opisano
preko 30 podvrsta fazana) obitava u Europi već
vrlo
dugo vremena. U Hrvatsku je fazan po prvi puta
stigao poĉetkom 19. stoljeća kao uzgojna i ukrasna
ptica, a prvi pisani trag o danas našoj
najrasprostranjenijoj poljskoj koki datira iz 1870.
godine, kada je grof Marko Bombelles udomio
fazana u lovištu Opeka pokraj Varaţdina.
Kao klasiĉan predstavnik poljskih koka fazan
preferira nizinska staništa pa se najĉešće zadrţava
na predjelima do 500 metara nadmorske visine, u
podruĉjima s izraţenim osobitostima kontinentalne
klime. U Hrvatskoj trenutaĉno najviše fazana ima
uz velike vodene tokove Podravine, MeĊimurja i
Slavonije, a najveće fazansko lovište nalazi se u
Zelendvoru pokraj Varaţdina. Zbog svoje izuzetne
prilagodljivosti i stalnog unošenja novih
genotipskih oblika, u našim krajevima danas
obitava ĉitav niz fazanskih podvrsta. Spomenuti
ćemo samo tri najvaţnije, koje razlikujemo po
bijeloj boji perja na jednom dijelu vrata - tzv.
ogrlici te pernatim ukrasima na glavi, tzv. pernatim
uškama. To su: obiĉni fazan - koji ima pernate
uške, no nema bijele ogrlice na vratu; kineski fazan
- ima pernate uške i bijelu ogrlicu na vratu;
mongolski fazan - nema pernate uške, a oko vrata
ima bijelu ogrlicu. U otvorenim lovištima najĉešće
se pojavljuju spomenute
 Muţjak fazana.

spolova po boji i veličini tijela, muţjaka

razlikujemo od ţenke i po izgledu donjeg
dijela nogu, odnosno po tzv. petom prstu
Kineski fazan ima pernate uške i bijelu ogrlicu na vratu.
(ostruzi) koji izrasta na straţnjoj strani donje
polovine nogu u muţjaka. Po obliku i izgledu
ostruge moguće je procijeniti starost
tri podvrste, no u terenskim uvjetima često je
fazanskih muţjaka (dulje i šiljatije ostruge
vrlo teško točno utvrditi kojoj podvrsti
nalazimo u starijih muţjaka), a dob ţenki
promatrana jedinka pripada. Po ljepoti svog
određujemo ispitivanjem mekoće i
perja poznati su još kraljevski, dijamantni i
savitljivosti donjeg kljuna, od sredine prema
zlatni fazan, a kao tamna, zeleno-crna
korijenu (u mlađih jedinki kljun je
varijanta pojavljuje se takozvani 'kovni fazan'
savitljiviji).
(P. colchicus var. tenebrosus).

Izgled i graĊa tijela

Kod svih fazanskih podvrsta postoji jasna
razlika između spolova (spolni dimorfizam)
tako da je muţjak krupniji, prekriven perjem
prekrasnih boja, dok se ţenka odlikuje manje
lijepim perjem uglavnom smeđe-sivih nijansi,
pogodnih za uspješno prikrivanje u prirodi
(slika ). Muţjak (pijevac) je dugačak do 60 cm,
a rep mu moţe narasti još toliko, raspon krila
odrasle muške jedinke je oko 75 cm, a masa
Fazanka.
mu se kreće između 1,2 i 1,6 kg. Ţenka je
manja od muţjaka, naraste u duţinu do 50-
tak centimetara, rep joj je dugačak oko 30 cm,
Naĉin ţivota
a prosječna masa odraslih koka iznosi oko 900
Fazani se većinu svog ţivota zadrţavaju u
grama. Uz jasno razlikovanje
poljskim staništima koja se izmjenjuju s
šumarcima, šikarama i branjevinama. Pošto imaju
znaĉajne potrebe za vodom, ĉesto se drţe uz
rijeke, rjeĉice i potoke. Zbog vrlo dobro
razvijenih osjetila vida i sluha fazan je ptica ĉija
je aktivnost usko povezana s dnevnom svjetlošću,
iz razloga što se u potrazi za hranom koristi
prvenstveno ĉulom vida. S obzirom na spomenutu
ĉinjenicu fazani su izrazito dnevno aktivne
ţivotinje, ĉija je najveća aktivnost zabiljeţena u
ranim prijepodnevnim te kasnim
poslijepodnevnim satima. Kad je
Svadbeni ples fazana.
sunce oko podneva u zenitu fazani obiĉno
odmaraju u kakvom šumarku, ponekad se
prpošeći u pijesku ili drijemajući. Noćni odmor
odrasli fazani provode spavajući na granama
drveća, dok mladi fazani spavaju na zemlji.
Fazani nisu u potpunosti vjerni svom ţivotnom
podruĉju, već ĉesto lutaju na širem prostoru
traţeći što bolje stanišne
uvjete. Cesto se na manjem podruĉju zadrţava
više fazana zajedno, poĉetkom jeseni skupljaju se
muţjaci (3-4) i ţenke (10-30) u jata koja nisu
strogo ograniĉena, a u rano proljeće pred sezonu
parenja jata se rasformiraju te zapoĉinju pripreme
za parenje i borbe muţjaka za teritorij.
Ishrana
U prehrambenim navikama fazan iskazuje
sezonske osobitosti prehrane, no u principu
moţemo reći da konzumira hranu biljnog i
ţivotinjskog podrijetla te da
koliĉinski odnos spomenutih komponenti tijekom
godine u odraslih jedinki varira u zavisnosti od
godišnjeg doba (u toplijem periodu godine
zastupljenija je hrana ţivotinjskog podrijetla, dok
u zimskim mjesecima prevladava biljna hrana).
Dnevne potrebe za hranom odraslih fazana iznose
70 do 90 grama, a u spomenutoj koliĉini hrana
ţivotinjskog podrijetla teţinski ĉini 25 %, hrana
biljnog podrijetla 64 %, a ostatak od 11 % otpada
na kamenĉiće i pijesak. Iskazujući godišnju
potrošnju hrane po jedinki moţemo reći da jedan
fazan u prosjeku godišnje pojede od 7,1 do 9,1 kg
hrane ţivotinjskog podrijetla; 3,3 do 4,2 kg
sjemenki šumskog drveća; 3,5 do 4,6 kg sjemenki
i gomolja razliĉitih poljoprivrednih kultura; 2,6 do
3,4 kg sjemenja korova i šumskog ţbunja te 9,0 do
11,5 kg vegetativnih dijelova raznih biljaka.
Svojim naĉinom ishrane fazan priĉinjava odreĊene
štete na poljoprivrednim kulturama, prvenstveno
na kukuruzu i pšenici poslije sjetve, te eventualno
na povrću i vinogradima prilikom dugotrajne suše,
no isto tako ostvaruje i odreĊene koristi. Korisnost
fazana potvrĊuje ĉinjenica da odrasli fazan
godišnje uništi 4,6 kg štetoĉina (sitni insekti,
gusjenice, jajašca i larve razliĉitih nametnika) i
oko 3,5 kg sjemena korovskog bilja. Posebno su
korisni mladi fazani jer u prva ĉetiri tjedna ţivota
u njihovoj ishrani prevladava hrana ţivotinjskog
porijekla ( 60 - 80%), s tim što 50 do 60% ukupne
prehrane fazanĉića ĉine ţivotinjske i biljne vrste
koje su ekonomski štetne, 35 do 45% je
indiferentne hrane, a samo 5% prehrane otpada na
ekonomski korisne vrste. U starijih dobnih
kategorija fazana udio ţivotinjske hrane se
smanjuje, tako da u odraslih ptica unos hrane
biljnog i ţivotinjskog porijekla varira tijekom
godine, no uglavnom se kreće u omjeru 60 % : 40
% u korist biljne hrane. Sve navedene ĉinjenice o
ţivotnim navikama, ponašanju i prehrambenim
osobitostima fazana moramo
imati na umu kako bi u kontroliranim uvjetima
drţanja uzgajanim pticama pruţili što bolju njegu,
opskrbili ih s dostatnim koliĉinama kvalitetne
hrane te stvorili najoptimalnije zoohigijenske
prilike na prostoru uzgajališta.

Razmnoţavanje
U prirodi odnos spolova varira i općenito se
smatra da je fazan višeţenac (poligamna vrsta)
tako da jedan muţjak oplodi više ţenki (najĉešće
ĉetiri). Detaljnijim istraţivanjima utvrĊeno je da se
omjer spolno zrelih jedinki u prirodnim uvjetima
kada populacija nije uznemiravana s vremenom
ujednaĉava, pribliţavajući se omjeru dvije spolno
zrele koke : jedan spolno zreli pijevac. Ovaj omjer
moţe se odrţavati izvan sezone parenja, no tijekom Koke tijekom mjeseca travnja snesu u prosjeku od 10 do 18 jaja
reproduktivnog perioda preporuĉa se odnos na kojima sjede 23 do 24 dana.

jedan muţjak na 3 do 4 ţenke. Dakako, u

sluĉajevima kontroliranog uzgoja fazana omjer
spolova se mijenja, pa tada jedan muţjak
najĉešće oploĊuje do šest ţenki, a rezultati
provedenih uzgojnih pokusa ruskih znanstvenika
pokazuju da spolni omjer moţe biti i veći u
korist ţenki, a da oploĊenost jaja i dalje ostane
zadovoljavajuća (1 M : 15 Ţ - oploĊenost 71%; 1
M : 20 Ţ i oploĊenost 60%). U lovištima
optimalni odnos spolova je jedan muţjak
naprema ĉetiri ţenke, jer u tom sluĉaju muţjaci
ne ometaju ţenke pri nesenju jaja (u muţjaka
spolni nagon traje znatno duţe nego kod ţenki).
Spolnu zrelost i pijevci i kokice dostiţu krajem
prve godine ţivota, a sezona parenja zapoĉinje u
rano proljeće, sredinom mjeseca oţujka te traje
nekoliko tjedana. U prirodnim uvjetima u
spomenuto vrijeme fazan se specifiĉno glasa i
izvodi svadbeni ples, tijekom kojeg poskakuje i
lamaće krilima pokušavajući na taj naĉin privući
ţenke i otjerati ostale konkurente. Nisu rijetke ni
borbe muţjaka za ţenku, a poznato je da su
fazanski muţjaci loši roditelji, koji ne sudjeluju u
gradnji gnijezda, ne pomaţu pilićima pri
valjenju, niti se brinu o potomstvu nakon što

Borba pijevaca u vrijeme parenja.

podmladak prokljuca ljusku jaja i zapoĉne
samostalni ţivot.
OploĊene ţenke tijekom mjeseca travnja snesu
u prosjeku od 10 do 18 jaja na kojima sjede 23 do
24 dana. Koke prave gnijezdo na zemlji, s tim da
stare i mlade ţenke nesu manji broj jaja, dok
najbolju nesivost iskazuju srednje dobne ţenke.
Ako prvo leglo propadne ili bude uništeno od
predatora fazanske koke naprave novo gnijezdo,
no u njemu je uvijek znaĉajno manji broj jaja,
maksimalno do osam komada. Prvi pilići
pojavljuju se u prirodi obiĉno krajem svibnja i
poĉetkom lipnja. Fazanski pilići su potrkušci -
opemaćeni su i vide, tako da se vrlo brzo nakon
valjenja poĉinju sami kretati. Prvi pokušaji
polijetanja zabiljeţeni su krajem prvog tjedna
ţivota, a mladi fazani normalno lete sa sedam
tjedana starosti. O majĉinskoj brizi ovise do
desetog tjedna ţivota, a nakon toga se postupno
osamostaljuju, tako da mladi fazani koji se izlegu
u lipnju postaju samostalni tijekom mjeseca rujna
iste godine.
Neprijatelji i bolesti
Od ĉimbenika koji ne spadaju u biotske
faktore fazani najviše stradaju od nepovoljnih
vremenskih uvjeta, naroĉito u prvim tjednima
ţivota. Niske temperature i jake kiše, u uvjetima
visoke vlaţnosti zraka mogu desetkovati broj
mladih fazana u prvim tjednima njihova ţivota.
Na svu sreću ovakvi vremenski uvjeti popriliĉno
se rijetko javljaju u doba godine kada mladi fazani
dolaze na svijet (svibanj i lipanj).
Od prirodnih neprijatelja fazani su najviše
izloţeni stradavanju od razliĉitih dlakavih i
pernatih predatora. Od dlakavih grabeţljivaca
spomenuti ćemo lisicu, kunu
zlaticu i bjelicu te tvora. Od pernatih predatora
fazane najĉešće napadaju jastrebovi, škanjci, kobci
te nešto rjeĊe sivi sokol. Fazanska jaja uništavaju
ptice iz porodice vrana, kao i tvor, jazavac,
tekunica, štakor, jeţ te zmije.
Bolesti fazanske divljaĉi moţemo razvrstati u
dvije velike skupine, odnosno u zarazna i
parazitarna oboljenja. Od zaraznih bolesti fazani u
prirodi rijetko ugibaju, no u uvjetima intenzivne
proizvodnje najĉešće se od bakterijskih oboljenja
javljaju klostridioza, streptokokoza, kolibaciloza i
salmoneloza, a od virusnih oboljenja bolest
mramoraste slezene. Od parazitamih oboljenja u
fazana se najĉešće javlja singamoza, a znatno rjeĊe
toksoplazmoza. U uvjetima intenzivnog uzgoja još
se javljaju kroniĉna respiratorna bolest, kokcidioza
i klamidioza.
Da bi štete od ove divljaĉi bile što manje
moţemo si pomoći tako da fazane zadrţimo u
ţivicama i branjevinama. To postiţemo na naĉin da
sve slobodne prostore u lovištu zasijemo
ţitaricama, suncokretom, heljdom i drugim
poljoprivrednim kulturama. Te površine ne kosimo,
niti ţanjemo i na taj naĉin formiramo jednogodišnje
remize.
Rijetko će zdravi i dobro uhranjeni fazani u
našim prilikama tijekom zime stradati. Ipak je
potrebno za oštrijih zima provoditi prihranu na
zimskim hranilištima, da fazani lakše prezime i da
ostanu u lovištu kojim gospodarimo. Fazani koji
dobro prezime poĉeti će s parenjem na vrijeme,
legla će im biti veća, a pilići otporniji. Sa
prihranom treba zapoĉeti ujesen, ali nije uputno
hranu izloţiti odjednom u velikim koliĉinama, nego
se fazani prihranjuju s manjim koliĉinama zrnate
hrane, koje prema potrebi treba obnavljati.
 TRĈKA, POLJSKA JAREBICA, KRŢA,
SKVRŢULJA

dugaĉak od 7 do 10 cm. Jedinke oba spola vagnu

od 300 do 400 grama, pa tako izmeĊu muţjaka i
ţenki nema većih razlika. Spolni dimorfizam nije
tako dobro izraţen kao kod fazana, no ipak je kod
ulovljenih primjeraka moguće razlikovanje
Rasprostranjenost spolova. Muţjaka moţemo raspoznati na osnovu
Postojbina trĉke je prostrana stepa Euro- Azije,
specifiĉne obojenosti krilnog perja, jer na svakom
s umjerenim klimatskim obiljeţjima te s
peru duţ centralne osi postoji uzduţna svijetla
propusnim, krupno zrnatim pješĉanim tlom, na pruga, dok se kod ţenki pored uzduţne pojavljuju i
kojem uglavnom raste grmolika vegetacija. popreĉne okomite pruge bijele boje. Temeljna je
Optimalne uvjete s obzirom na stanište danas joj boja perja zagasito smeĊa, mjestimiĉno sivkasta s
pruţaju nizinska podruĉja Srednje Evrope. U bjelkastim uzduţnim
Hrvatskoj su trĉke najbrojnije zastupljene u
nizinskim kontinentalnim predjelima, u
podruĉjima intenzivne agrarne proizvodnje, s
većim brojem poljoprivrednih kultura na manjem
prostoru (npr. polikulture kukuruza, jeĉma,
pšenice, heljde, djeteline ili repe). Kao što nam i
sam drugi naziv - 'poljska jarebica', koji je u
nekim našim krajevima uobiĉajen za trĉku kazuje,
ova naša autohtona koka najradije prebiva na
polju. Najĉešće se jata trĉaka zadrţavaju na
suhom, dobro propusnom pjeskovito-ilovastim tlu
na kojem ima i razliĉitih poljskih usjeva i gustiša
u kojima se trĉke tijekom dana mogu skloniti.

Izgled i graĊa tijela

Odrasle trĉke u duţinu narastu do 30 cm, a
raskriljene mjere oko 50 cm. Rep im je

Pijevac.

Koka.
i popreĉnim šarama. Kljun mladih jedinki je sivo
modar, u starijih siv, a u posve starih trĉki sivo
bijel. Oko oĉiju nalazi se uska, jarko crveno
obojena, pruga gole koţe. U ţenki je pruga
slabije izraţena, manje jarkih boja, a u muţjaka
je pruga izrazitije obojena te iza oka oblikuje
trokut. Glava i vrat sa prednje strane i boĉno
obojeni su smeĊe hrĊasto crvenkasto, a tjeme je
smeĊe sa sitnim bijelim prugama i toĉkicama,
LeĊa su sivkasto-smeĊe boje s bjelkastim šarama
po perima, koje mogu biti uzduţne i popreĉne.
Prsa su pepeljasto modra, a trbuh i gnjatovi
svjetlo sivo-bijeli. Na prsima je smeĊe peije
poredano u obliku potkove. Ova tamno smeĊa
potkova uvijek se pojavljuje u muţjaka, no mogu
je imati i starije ţenke, pa stoga smatramo da
ovaj znak raspoznavanja spolova nije pouzdan te
ga je uputno upotpuniti s pregledom krilnog
perja, oblika i boje kljuna, boje tjemena te
izgleda i obojenosti koţe oko oĉiju.
Krilno peije s gornje strane je u nijansama
hrĊasto-smeĊe s uzduţnim do popreĉnim
prugama. Velika letna pera su hrĊasto-smeĊe
boje s zemljastom nijansom i karakteristiĉnim
popreĉnim bjelkastim prugama. Na osnovu
zaobljenosti vrhova prvih dvaju letnih pera
moguće je odrediti starost trĉki, jer su kod
mladih jedinki
vrhovi šiljati, a kod starijih primjeraka letna
pera završavaju tupo i stoga su oblija. Repno
perje je uvijek parnog broja (najĉešće 18 pera)
sivkaste boje s hrĊasto-crvenkasti preljevom. Dva
srednja repna pera su izrazito hrĊasto-crvenkasta,
a ostala su sivkasto hrĊasto-crvenkasta. Vaţno je
napomenuti da su u muţjaka repna pera
tamnija nego u ţenki. Sto se tiĉe obojenosti nogu,
u mladih trĉki su noge ţute, u starijih su svjetlije,
a u starih jedinki prevladava sivo-plava nijansa.
Način ţivota i ishrana
Trĉke najradije ţive i prebivaju u poljima te
sliĉnim nizinskim predjelima. Osobito vole mjestagdje se poljski usjevi
izmjenjuju, jer tu lagano dolaze do zaklona. Isto
tako trĉke preferiraju i ţivice te manje gustiše kojise izmjenjuju s većim
neobraĊenim površinama, kao is
poljoprivrednim zemljištem na kojem su zasijane
polikulture. Velike površine šuma trĉke
izbjegavaju. Za vrijeme jeseni i zime kada nestaje
skloništa u polju, jata trĉki povlaĉe se u mlade
branjevine, voćnjake i vinograde. Trĉke rijetko
noće u gustišu i branjevinama, već najradije traţe
prenoćište u polju, poljskim usjevima ili
livadama. Kada se poĉne mraĉiti dozivaju se
poznatim 'ĉiri - ĉiri' i formiraju grupu. Sve trĉke iz
jednog jata okupljaju se te zajedno prelijeću dio
polja i tamo gdje slete obiĉno i noćivaju. Javljaju
se rano ujutro, a potom prelijeću poznati teren
jedan do dva puta, nakon ĉega zašute i poĊu u
potragu za hranom.
Po prehrambenim navikama trĉka kao i ostale
poljske koke spada u svejede, što znaĉi da uzima i
biljnu i ţivotinjsku hranu. Dnevne potrebe
odraslih trĉki iznose oko 30 do 40 grama hrane, a
odnos biljne i ţivotinjske hrane varira u zavisnosti
od starosti trĉke, kao i od godišnjeg doba. U tek
izleglih pilića udio hrane ţivotinjskog podrijetla je
vrlo visok (do 7 dana starosti 95% hrane je
animalnog podrijetla), a
kasnije se taj postotak postupno smanjuje u korist
hrane biljnog podrijetla, tako da udio biljne hrane
u prehrani odraslih trĉki iznosi u prosjeku 65%, sa
znaĉajnim sezonskim varijacijama.
Do sada je mnogim istraţivanjima dokazano da
trĉke ne prave na poljskim usjevima štete. One su
naprotiv za poljske usjeve od velike koristi. Hrane
se kukcima, crvima, liĉinkama, paucima,
leptirima, muhama, skakavcima, a istraţivanja su
pokazala da trĉke prvenstveno tamane štetne
insekte, a najkorisnije su se pokazale u
smanjivanju broja krumpirovih zlatica. Kada
ţivotinjske hrane prirodno ponestane, tijekom
jeseni i zime trĉke traţe razno sjemenje i to
ponajviše ono od raznih trava i korova. Gdje toga
nema u izobilju traţe i zrnje raznih ţitarica i to
proso, ţito, jeĉam te zob. Poznato je da trĉka
uzima samo ono zrnje koje leţi na tlu, nikada ga
ne skida s klasa, no znade ĉeprkati po zimskim
usjevima cupkajući zelene vrhove. Kraj toplih
izvora i potoka hrani se takoĊer travom. Zimi po
snijegu, ukoliko nema zaleĊene kore rado se
ukopava u rupe, a pravi i hodnike pod snijegom da
doĊe do zemlje u potrazi za hranom. Tako se i na
velikim snjeţnim površinama sakriva od
neprijatelja. Ukoliko se stvori smrznuta pokorica
koja onemogućava trĉkama ukopavanje javljaju se
gubici koji mogu biti vrlo veliki.
Za zime trĉke sliĉno kao i fazani ne stradavaju
od studeni, nego od gladi. Da se to ne dogodi
treba ih za vrijeme nepovoljnih atmosferskih
prilika izdašno hraniti, u posebno izgraĊenim
hranilištima. Praćenjem jata i njihova obitavanja
tokom zime utvrĊeno je da se trĉke rado
zadrţavaju pokraj putova, uz ţivice i grmove, kao
i na kukuruzištima u potrazi za hranom. Na
takvim mjestima treba posipati hranu uz koju je
dobro nasuti i pijeska, trinja i otpadaka od vršidbe.
Kukuruz ne zadovoljava sve energetske potrebe
trĉki,
stoga je uputno provoditi zimsku prihranu s
prosom i ţitom. Ne treba davati istovrsnu hranu,
već je bolje kombinirati više vrsta ţitarica.
Razmnoţavanje
Trĉka je monogamna vrsta u koje se muţjak
pari s jednom ţenkom - kokom, kojoj ostaje
vjeran do kraja ţivota. Isto tako i cijelo leglo
jednog para ţivi zajedno, sve do iduće sezone
parenja. Tako se koncem sijeĉnja ili u veljaĉi
trĉke razdjele u parove, a za dugih zima ostaju
duţe u jatu. Nastupi li ponovno zima parovi se
zdruţuju u kite i ĉekaju bolje vrijeme. U vrijeme
parenja muţjaci se natjeĉu za naklonost ţenki, a
uvijek biraju druţice iz susjednog jata i na taj
naĉin izbjegavaju parenje u srodstvu. Odmah
nakon sparivanja muţjak i ţenka napuštaju jato i
odlaze u potragu za povoljnim terenom za
gnijeţĊenje. Obiĉno
Koka s pilićima.
za gnijezdo odabiru mimo i skrovito mjesto na
ocjeditom tlu, u ĉijoj blizini ima dovoljno izvora
hrane. Gnijezdo trĉke radi na zemlji, to je
najĉešće udubina u tlu promjera 12 do 15 cm,
koju ţenka oblaţe suhom travom i perjem. Nakon
parenja u travnju i svibnju snese starija trĉka od 7
do 10 jaja, a srednje dobna od 15 do 22 jaja
(najĉešći prosjek je 18 jaja). Svaki dan ţenka nese
po jedno jaje. Jaja su jednobojna, svijetlosmeĊa
sa blagom maslinastom nijansom, dugaĉka oko
35 mm, široka 25 mm i teška oko 15 g. U
normalnim prilikama ţenka snese sva jaja tijekom
21 dana. Jaja nese najradije na djetelištima,
livadama i ţitnim poljima gdje nalazi dosta
zaklona. Raţ izbjegava. Najradije se gnijezdi u
pšenici, jer se ona kasnije i ţanje. Nakon što
snese sva jaja ţenka zapoĉinje sjediti na jajima, a
muţjak u blizini budno pazi na sve vrste
opasnosti. Koka će u prvih 10-15 dana sjedenja
lako pobjeći s gnijezda ukoliko je zastrašena, ali
pri koncu sjedenja ne bjeţi i tada moţe lagano
stradati. Preporuĉa se prije kosidbe pretraţiti
teren, pa ukoliko se pronaĊe trĉkino gnijezdo
valja pokupiti jaja te ih nasaditi pod domaće
kokoši. Nije korisno za vrijeme košnje ostavljati
oaze s gnijezdima jer to brzo otkrivaju
grabeţljivci i uništavaju ih.
Koke snesu u travnju i svibnju od 7 do 22 jaja na kojima sjede 21 dan.
Pilići se izlegnu za 23 dana. Na jajima kao i u
fazana sjedi samo koka, ali se za piliće brinu oba
roditelja. Strada li koka, pijevac preuzima brigu o
potomstvu. Ukoliko pronaĊemo napušteno
gnijezdo s netom izvaljenim pilićima dobro je
znati da malene potrkušce ne smijemo hraniti u
prvih 12 sati, a kasnije im se ukoliko postoje
mogućnosti preporuĉa prehrana s mravljim
jajima, zdrobljenom riţom ili pšenicom, prije
nakvašenom i pomiješanom s mladim lišćem
koprive i kuhanim bjelanjkom. Izgubi li prvo
leglo koka pravi drugo gnijezdo, no ono je uvijek
slabije i sa manjim brojem jaja (10 do 12 jaja).
Kod osvjeţavanja krvi treba unositi u lovište
samo zdrave ptice, bilo samo koke ili parove. Prije
ispuštanja, novonabavljene ţenke drţimo u
volijerama sve do parenja, a predveĉer ih
donosimo u lovište te kada se muţjaci jave
specifiĉnim zovom, postupno ih puštamo. Tako
ćemo spariti i one pijevce koji nisu našli svoj par u
prirodi. Parove puštamo pomoću duge špage
kojom otvaramo kavez-košaru. Ispuštanje
obavljamo na mjestima koja pticama pruţaju
dovoljno zaklona. Ispuštanje trĉki obiĉno se radi u
proljetnim mjesecima, no i jesensko obnavljanje
populacije moţe biti uspješno ako ispuštamo po
nekoliko parova zajedno, jer će oni tijekom zime
ostati u jatu.
Neprijatelji i bolesti
Prirodni gubitci koji nastaju za vrijeme zime
najveći su ukoliko je zima duga, sa mnogo duboka
snijega. U takvim sluĉajevima dolazi tijekom
noćenja do hvatanja mokrog snijega, koji se poput
gruda hvata za rep trĉki. Za trĉke je štetna i visoka
vlaţnost, naroĉito kada je povezana s hladnoćom.
U proljeće hladno i vlaţno vrijeme ometa i
prekida parenje, a kasnije oteţava gnijeţĊenje
(potapanje gnijezda i propadanje jaja). U prvim
danima ţivota pilića, najĉešće u lipnju hladno i
vlaţno vrijeme moţe uzrokovati slabije
preţivljavanje pilića i shodno tomu slabiji prirast.
Veliki gubici takoĊer nastaju uslijed većeg grada
ili tuĉe, kao i od grabeţljivaca. Predatori koji
najĉešće napadaju trĉke su kobci, jastrebovi,
škanjci, vrane, svrake, lisice, divlje maĉke, obje
lasice, jazavci, kune bjelice i zlatice, tvorovi, a jaja
trĉki uništavaju jeţevi, štakori i zmije.
Trĉke stradavaju od unutarnjih (crijevni i
plućni paraziti) te vanjskih nametnika (grinje,
krpelji), a od bolesti najĉešće se pojavljuju
boginje, kolera i kuga peradi te tifus.
JAREBICA KAMENJARKA, GRIVNA,
KOTORNA

Rasprostranjenost
Jarebica kamenjarka, ptica prekrasnih boja i
skladnog tijela od davnina nastanjuje široka
prostranstva dalmatinske zagore. Sve do sredine
Tjeme, gornji dio tijela i prsa jarebice su
šezdesetih godina dvadesetog stoljeća ova naša
pepeljasto-sive boje. Grlište i prednji dio vrata su
stanarica i gnjezdarica bila je uz zeca najbrojnija
bijeli, obrubljeni crnom prugom, koja prelazi
vrsta sitne divljaĉi u našem priobalju i njegovom
preko oĉiju i korijena kljuna te tako formira
zaleĊu. Glavni ţivotni prostori grivne su kraški
ogrlicu ili grivnju (od tuda potjeĉe naziv grivna).
kameniti predjeli obrasli niskom travom i
Peije na trbuhu je ţućkasto-rĊaste boje, a krilna
grmljem, s nadmorskim visinama od 300 do 1000
pera su sivkasto smeĊa. Na boĉnim stranama
metara. Najbolje joj odgovaraju podruĉja sa
tijela peije je plavkasto sivo s popreĉnim tamnim i
strmim obroncima i liticama te preteţno
svijetlim prugama. Kljun, prsten oko oĉiju i noge
skromnom vegetacijom, u ĉijoj blizini ipak mora
kod odraslih primjeraka su jarke koraljno-crvene
biti tragova ĉovjekove nazoĉnosti. Naime, ţivotne
boje, dok kod mladih jedinki prevladava siva
navike kamenjarke usko su povezane sa ljudskim
nijansa.
djelovanjem, odnosno sa gajenjem stoke,
Muţjak naraste do 36 cm u duţinu i
uzdrţavanjem pašnjaka i obraĊivanjem zemlje. U V

Hrvatskoj obitava po ĉitavom priobalju, masa mu je od 550 do 700 g. Ţenke su nešto

ukljuĉujući i otoke, od Istre do Cavtata, a
najbrojnija je u Dalmatinskoj zagori.
Izgled i graĊa tijela
Poznata po svojoj ljepoti i ĉarobnim bojama
perja grivna svojim vanjskim izgledom plijeni
paţnju svakog promatraĉa.
manje, dugaĉke su do 34 cm, a tjelesne mase od
530 do 550 g. IzmeĊu pijevaca (muţjaci) i koka
(ţenke) nema većih razlika u vanjskom izgledu.
Pijevci imaju nešto veću glavu i tijelo, nešto širu
crnu ogrlicu i snaţnije istaknutu ostrugu (ĉetvrti
prst) na nogama. TakoĊer se kod muţjaka na
straţnjoj strani nogu, nešto iznad ostruge, mogu
uoĉiti sitne kvrţice kojih kod ţenki
 ne traje dugo, pa grivne brzo slete i posjedaju na
zemlju, najĉešće na neko zaklonjeno mjesto, izvan
domašaja pogleda onoga tko ih prati. Grivne se
hrane ţivotinjskom i biljnom hranom, stoga većinu
svog ţivotnog vijeka provode uz obradive površine
na škrtim kraškim poljima, vrtaĉama i brdskim
visoravnima. Ţivotinjska hrana sastoji se od raznih
sitnih kukaca, crva, liĉinki i gusjenica, a biljna od
mlade trave, pupova, sjemenki raznih trava i korova,
maginja, jagoda i ostalog sitnog voća, bobica te
ţirova ĉesvine i hrasta.
Pijevac. Razmnoţavanje
Ĉim se zima primakne kraju u kamenjarki se
nema. Raspon krila odraslih jedinki kreće se od 50 budi spolni nagon tako da se jata razbijaju u parove i
do 56 cm. Rep je dugaĉak od 7 do 9 cm i sastoji se spolno zreli muţjaci i ţenke iz susjednih jata
od šesnaest pera - 4 zapoĉinju svoju ljubavnu igru. Muţjak zavodi ţenku
središnja pepeljastosiva pera i 12 postranih pera svadbenim zraĉnim plesom izvodeći lupinge i ostale
koja su tamnocrvene boje. zraĉne bravure. Grivne su monogamne ptice
(jednoţenci), što znaĉi da muţjak jarebice nakon što
Naĉin ţivota i ishrana odabere druţicu, ne mari više za ostale ţenke. Za
Jarebica kamenjarka ţivi u obiteljskim jatima i razliku od fazana koji je višeţenac i koji ne pokazuje
vjerna je svom staništu, no u potrazi za hranom brigu za potomstvo, muţjak grivne je vrlo vjeran
moţe se seliti na susjedna podruĉja. U proljeće partner, a isto tako i poţrtvovani roditelj.
odlazi u više predjele, gdje se gnijezdi i podiţe
mlade, a na jesen se ponovo vraća u niţe predjele
na zimovanje. Grivne koje ţive u primorju zimi
ĉesto prelete na obliţnje otoke i tu ostaju do
proljeća. Kamenjarke imaju vrlo dobro razvijena
osjetila, pomoću kojih na vrijeme otkrivaju sve
opasnosti koje im u divljini prijete. Najrazvijenija
su im osjetila vida i sluha, dok su okus i njuh nešto
slabije razvijeni. Glasaju se karakteristiĉnim
metalnim glasom, bitno razliĉitim od ostalih
srodnih vrsta. Premda je jarebiĉino glasanje teško
rijeĉima opisati njena jednostavna pijevna melodija
zvuĉi nešto kao "ĉa-ri-ći, ĉa-ri-ći". Na zemlji su
jarebice izvanredno spretne i brze, a na let se
odluĉuju uglavnom kad su izloţene nekoj
opasnosti. Polijeću uz jak i karakteristiĉan štropot
krila, leteći najĉešće nizbrdo i to vrlo brzo i vrlo
nisko iznad zemlje. U svom vrtoglavom poniranju,
kada se obruše s neke litice postiţu brzinu i preko
Dio jata.
100 km/h. Let obiĉno

Parenje kod jarebica kamenjarki traje tijekom

travnja, a poĉetkom svibnja ţenke zapoĉinju s
nesenjem jaja. Gnijezdo ja
najĉešće smješteno na zemlji, okruglastog je
oblika i jednostavne graĊe, izraĊeno od suhe trave
i granĉica te obloţeno mahovinom i perjem.
Gnijezdo najĉešće pravi ţenka sama, na suhom i
sigurnom mjestu, u udubini na zemlji koja je u
većini sluĉajeva zaklonjena grmom (glog, draĉ ili
divlja kruška) ili kamenim zidom. Obiĉno grivna
snese 10 do 18 jaja kruškolikog oblika, boje
bjelokosti, prosjeĉne teţine oko 22 grama. U
poĉetku sezone koka nese jedno jaje dnevno,
kasnije nese svaki drugi dan da bi pri kraju
ciklusa snijela jedno jaje svaki treći dan. Ţenka
jaja nese najĉešće u jutarnjim satima, pri ĉemu u
gnijezdu ostaje od pola do sat vremena. Tek kad
je nesenje u potpunosti završeno ţenka zapoĉinje
sjediti na jajima i to traje od 23 do 25 dana.
Tijekom sjedenja na jajima grivne su vrlo mirne i
napuštaju gnijezdo samo jednom dnevno kad
odlaze u potragu za hranom. Za vrijeme sjedenja
na jajima ţenka je vrlo plašljiva i u sluĉaju
uznemiravanja moţe napustiti gnijezdo, što za
posljedicu ima propadanje jaja. Stoga je vrlo
bitno osigurati posvemašnji mir u podruĉjima
gnijeţĊenja tijekom mjeseca svibnja. Stradaju li
jaja u gnijezdu od nekog grabeţljivca, ţenka
pravi novo gnijezdo na nekom drugom,
sigurnijem mjestu i ponovo nese jaja. No u tom
sluĉaju ţenka snese znatno manje jaja (5-8).
Roditeljski nagon dobro je izraţen kod oba
spola i roditelji se zajedniĉki brinu o potomstvu.
Dok ţenka sjedi na jajima muţjak je neprestano u
blizini gnijezda te oprezno motri okolinu ĉuvajući
ţenku i jaja od brojnih opasnosti kojem im
prijete. Pribliţi li se gnijezdu neki dlakavi
grabeţljivac muţjak se posluţi varkom, nastojeći
uljeza odvući što dalje. Tako muţjak izaĊe pred
nezvanog gosta praveći se da je ranjen i da ne
moţe poletjeti. Neprijatelj najĉešće nasjedne na
prijevaru i potrĉi za njim nastojeći ga uhvatiti.
Kad odmami grabeţljivca dovoljno daleko,
pijevac uzleti i tek se nakon prestanka opasnosti
vraća gnijezdu. Na isti naĉin muţjak ĉuva i ţenku s
pilićima. Pilići grivne koji dolaze na svijet tijekom
lipnja su potrkušci (vide i mogu se sami kretati).
Nakon valjenja pilići su teški od 12 do 16 grama,
prekriveni su mekim perjem, sivkasto-smeĊe boje,
veoma dobro prilagoĊeni okolini i teško primjetni
na tlu. Odmah nakon valjenja i sušenja pilići
poĉinju uzimati hranu. U gnijezdu ostaju samo
jedan dan, a već drugi dan brzo trĉe i u stopu prate
majku, ĉeprkajući po zemlji i traţeći hranu. Prva tri
tjedna hrane se iskljuĉivo ţivotinjskom hranom, a
kasnije poĉinju uzimati i sve više biljne hrane. U
trećem tjednu već su sposobni za polijetanje, a s
mjesec dana već su potpuno prekriveni tvrdim
perjem. Premda su ĉim polete sposobni za
samostalni ţivot mladi ostaju s roditeljima u
zajedniĉkom obiteljskom jatu sve do idućeg
proljeća. U obiteljskim jatima vlada strogi
patrijarhat, tako da svi ĉlanovi jata slušaju
najstarijeg muţjaka. On je taj koji predvodi jato i
donosi sve vaţnije odluke. Dok se jato odmara ili
hrani, dominantni muţjak motri okolinu s neke
povišene stijene ili kamena te upozorava jato na
moţebitnu opasnost. Ako se pojavi pogibelj
muţjak predvodnik prvi polijeće sa zemlje, a
potom ga slijedi ĉitavo jato. U sluĉaju da muţjak
strada, ulogu predvodnika preuzima najsnaţniji
mladi pijevac koji onda vodi jato do idućeg
proljeća.
Neprijatelji i bolesti
Najveći neprijatelji kamenjarki svakako su
lisice, a u posljednje vrijeme i mungosi. Tu su još
i kune, lasica, ĉagalj, jazavac, divlja maĉka, tvor i
ostali dlakavi i pernati predatori. Na udaru
grabeţljivaca najĉešće su koke koje sjede na
jajima i mladi pilići potrkušci, a zanimljivo je da
se ĉak i jeţevi vole poĉastiti grivninim jajima.
Veliki gubici takoĊer nastaju zbog vremenskih
nepogoda, uslijed većeg grada ili tuĉe, kao i od
parazitamih oboljenja (unutarnji i vanjski
nametnici) te zaraznih bolesti (boginje, kolera,
kuga, tifus itd.) Osim prirodnih neprijatelja jarebice
su ugroţene i prevelikom upotrebom herbicida,
fungicida, pesticida te ostalih kemijskih sredstava.
Šumski poţari koji su opustošili veća prostranstva
zagore doveli su do nicanja nove guste vegetacije,
neprohodne i
beskorisne za jarebicu kamenjarku. Nekadašnji
maslinici, vinogradi i oranice više se ne obraĊuju,
a migracijom seoskog stanovništva u velike
gradove smanjio se broj stoke, pa su shodno tome
zapušteni i pašnjaci.
Svi spomenuti ĉimbenici utjecali su na
znaĉajno smanjenje grivnine populacije i drastiĉan
pad brojnosti jarebica kamenjarki na teritoriju
Hrvatske.
 KAMENJARKA ĈUKAR

Ova vrsta kamenjarki obitava na podruĉju Male

Azije, od kuda je unesena u naše krajeve. Na
Balkanu je ima u Istoĉnoj Bugarskoj i Trakiji. Kod
nas se umjetno uzgaja, a u svrhu komercijalnog lova
je naseljena na otoke sjevernog Jadrana. Moţemo
reći da je kamenjarka ĉukar naša alohtona vrsta koja
Po veliĉini i vanjskom obiljeţju veoma naliĉi
naseljava Brijune, Cres, Lošinj i još nekoliko
grivni, ali se paţljivim promatranjem moţe uoĉiti
sjevernijih otoka. Manji broj ĉukara obitava na
razlika.
Istarskom poluotoku.
Naime grivna ima bijelo grlište i okomite boĉne
pruge ispod krila su joj nešto uţe, dok kamenjarka
ĉukar ima ţućkasto grlište, a okomite boĉne pruge
pod krilima su joj šire.
Po naĉinu ţivota, staništu i ishrani vrlo je sliĉna
grivni, no velika oĉekivanja po kojima je
kamenjarka ĉukar morala zamijeniti grivnu u praksi
nisu ostvarena.
Kamenjarka ĉukar ne pari se s grivnom.
PREPELICA PUĆPURA

smeĊe siva. Odozgo je ţućkasto bijelo i crno

Rasprostranjenost prugasta. Po vanjskom izgledu vrlo je sliĉna mladoj
Prepelica je najmanji ĉlan poljskih koka i trĉki, no pomnijim promatranjem moţemo uoĉiti
ujedno jedina selica meĊu njima. K nama dolazi sa odreĊene razlike. Pućpura je s trbušne strane
juga u mjesecu travnju ili poĉetkom svibnja, a svjetlija, takoĊer sa svjetlijim i tamnijim boĉnim
odlazi koncem kolovoza i poĉetkom rujna. prugama. Tjeme je tamno smeĊe, a po sredini prolazi
Prezimiti moţe u Primorju ili dalje u Italiji, Grĉkoj, ţućkasto bijela pruga, kao i iznad oĉiju. Muţjak ima
Africi i Maloj Aziji. Putuje noću u jatima. Preletom na podbratku crnu prugu.
preko mora mnoge mogu od umora nastradati,
Ţenke nemaju te pruge kao niti pruge iznad oĉiju.
naroĉito za nevremena. Pućpura je rasprostranjena
Prepelica se glasa sa specifiĉnim
po gotovo ĉitavoj Europi te nastanjuje većinu
europskih zemalja, a iznimke su Island, pjevom PUĆ-PU-RUĆ te je onomatopejom njena
Skandinavija i sjever Rusije, koje prepelice glasanja i nastalo njeno narodno ime.
izbjegavaju zbog nepovoljnih vremenskih prilika.
U Aziji su prepelice proširene sve do sjevera Kine,
a na afriĉkom kontinentu seţu do ekvatorijalnog
pojasa. U našim krajevima moţe se prepelice
pronaći gotovo posvuda, osim na višim brdovitim i
planinskim staništima, koja pućpure izbjegavaju
zbog hladnoće i manjka hrane.

Izgled i graĊa tijela

Odrasla prepelica dugaĉka je oko 17 cm, a
prosjeĉna duţina repa je oko 3 cm. Krila u rasponu
mjere 35 cm. Teţi od 12 do 15 dekagrama. Glavna
je boja perja svjetlo

Koke.
 Naĉin ţivota i ishrana
Prebivalište su joj livade i polja. Prepelice
preferiraju suha i propusna tla, sastavljena od
šljunka i pijeska, sa dosta korovaste vegetacije.
Cesto se zadrţavaju i na djetelištima, krumpirištima
ili strništima. Uglavnom izbjegavaju zapuštena,
neprohodna polja na kojima ne mogu pronaći
dovoljno hrane. Pućpure se hrane sjemenjem trava,
korova i ţitarica, a kao i ostale poljske koke jedu i
razne kukce, liĉinke, mravlja jaja te ostalu hranu
Koke snesu od 8 do 16 jaja na kojima sjede 17 do 18 dana.
ţivotinjskog podrijetla. Mladi pilići se uglavnom
hrane ţivotinjskom hranom, a kako bivaju stariji
djetelini. Gnijezdo je manja udubina na tlu, koju
tako udio hrane ţivotinjskog podrijetla opada, pa
ţenka obloţi perjem i suhom travom. Prepelica
postupno u prehrani poĉinje prevladavati hrana
snese 8 do 16 jaja, na kojima sjedi 17 do 18 dana.
biljnog podrijetla.
Nakon tog perioda izlegu se pilići koji su kao i kod
Prepelice su najaktivnije u zoru, neposredno
ostalih poljskih koka potrkušci. Pilići odmah po
prije izlaska sunca kada kreću u potragu za hranom,
izvaljivanju vide i prekriveni su perjem, što znaĉi
te predveĉer u vrijeme zalaska sunca. Tijekom
da su sposobni za samostalan ţivot, no bez obzira
najintenzivnijeg perioda sunĉeve svjetlosti
na to oni ostaju u jatu zajedno s roditeljima sve do
prepelice se odmaraju, grijući se na suncu ili
trenutka jesenske seobe u juţne krajeve.
prpošeći se u pijesku. Hranu traţe trĉkarajući, a u
sluĉaju opasnosti skrivaju se u zaklon ili ubrzavaju Neprijatelji i bolesti
trk. Polijeću samo u iznimnim sluĉajevima Pored predatora prepelice najviše stradavaju
neposredne opasnosti, a let im je kratak i tijekom seobe. Za vrijeme seljenja mnogo ih strada
pravocrtan, pa se već nakon pedesetak metara u susjednoj Italiji gdje ih love mreţama i drugim
spuštaju i pronalaze sigurno sklonište. Tragovi nedozvoljenim sredstvima. Brojnost prepelica se
prepelica su po obliku vrlo sliĉni tragovima trĉki, smanjuje i zbog intenziviranja poljoprivrede,
jedino što su nešto manji i kraći (duţine oko 3,5 upotrebe velikih koliĉina herbicida, poljoprivredne
cm). mehanizacije i zasijavanja velikih površina mono-
kulturama.
Razmnoţavanje Od nametniĉkih bolesti u prepelica se najĉešće
Prepelice ţive u jednoţenstvu, a pare se u
pojavljuju grinje, a od zaraznih bolesti kuga i ptiĉje
tijekom lipnja mjeseca ili kasnije, što ovisi o
boginje.
temperaturi i klimi. Gnijezdi se na zemlji, najĉešće
u ţitnim poljima, gustoj travi ili
 VIRDŢINIJSKA PREPELICA,
KOLINKA
Ime ove prepelice dolazi od španjolske rijeĉi
colin, koja je izvedenica od srednjeameriĉkog
izraza zolin što znaĉi jarebica. Pridjev
virginianus u latinskom se prevodi kao 'iz
Virdţinije'. Domovina joj je dakle Sjeverna
Amerika, a kod nas je naseljena u Istri i
priobalju, prvenstveno zbog lovnog turizma
(alohtona vrsta).
Veća je od prepelice pućpure. U duţinu
odrasle jedinke narastu do 25 cm, rep im je
Pijevac.
dugaĉak oko 7 cm, a raskriljene mjere do 40 cm.
Odraslima je tjelesna masa oko 250 g. Osnovna boja
perja je smeĊa, a pojavljuje se u više nijansi i
kombinacija. Po leĊima je crveno smeĊa s crnim
pjegama, a na trbušnoj strani je ţućkasto bijela,
takoĊer s crnim pjegama. Na glavi ima uzduţnu bijelu
prugu koja se proteţe od baze kljuna, iznad oĉiju do
straţnje strane vrata. U muţjaka je podbradak bijel, a
u ţenki je ţućkast. Općenito moţemo reći da je u
ţenki perje na glavi više ţućkasto, dok je u muţjaka
svijetlo perje potpuno bijelo. Na glavi u podruĉju
tjemena istiĉe se pernata kukmica, koja je bolje
uoĉljiva u muţjaka. Prema repu prevladavaju sivkaste
nijanse, a samo repno perje je sivkasto-smeĊe.
Voli toplu klimu i obitava na terenima sliĉnima
kao i trĉka, uglavnom u podruĉju sa mediteranskom
klimom. Gnijezdi se u šikarama a ponekad polijeće i
na drveće, no gnijezdo je uvijek na zemlji.
Monogamna je vrsta te ĉitav ţivot ţivi u
jednoţenstvu. Sve do proljeća kolinka ţivi u jatima, a
na poĉetku sezone parenja jata se razbijaju u parove.
Parenje poĉinje u travnju, a gnijeţĊenje je najĉešće u
lipnju. Ovakva sezona razmnoţavanja uobiĉajena je
za kolinkina prirodna staništa, a u našim krajevima
poĉetak sezone parenja varira i u mnogome ovisi o
klimatskim prilikama.
Nakon oplodnje ţenka snese od 6 do 28 jaja,
prosjeĉno oko 18 jaja, na kojima sjedi 23 do 24
dana. Muţjak pomaţe ţenki pri inkubiranju jaja, a
u sluĉajevima kada ţenka nastrada uspješno je
zamjenjuje i pri valjenju te uzgoju pilića. Pilići su
potrkušci, koji već nakon dva tjedna pokazuju
sposobnosti letenja na kraće udaljenosti. Kao i sve
ostale poljske koke kolinka se hrani ţivotinjskom
i biljnom hranom. Ţivotinjska hrana prevladava u
prvim tjednima ţivota, a ĉine je mravlja jaja,
razliĉiti kukci, liĉinke i crvići. Od hrane biljnog
podrijetla preferiraju sjemenje razliĉitog bilja, Razlike u boji perja glave između a) muţjaka i b) ţenke.
sitnozrne ţitarice, lišće i biljne izbojke korova i
ozimih ţitarica. trĉkarajući, brţe potrĉe u sluĉaju opasnosti, a
Kolinke su dnevno aktivne ptice, koje se pri polijeću samo kad moraju, odnosno kad ih
traţenju hrane koriste prvenstveno ĉulom vida. neposredna opasnost natjera na polijetanje. Lete
Dan provode u potrazi za hranom tijekom brzo i nisko iznad zemlje, a let ne traje dugo.
jutarnjih i kasnopopodnevnih sati, a tijekom Tragovi kolinki sliĉni su tragu trĉke i pućpure te
podneva se odmaraju, prpoše se u pijesku ili su po veliĉini negdje izmeĊu ove dvije vrste,
skrivaju u gustišu. Kao i prepelice pućpure veliĉine oko 4 do 4,5 cm.
kolinke nerado lete, uglavnom pretraţuju teren Bolesti i neprijatelji isti su kao i kod
prepelice pućpure.
1.2. ŠUMSKE KOKE ( TETRAONINAE)
Šumske koke naših krajeva trenutaĉno imaju
pomalo jedinstven status u lovnom gospodarenju.
Naime, u ranije vaţećim propisima zakonodavac
je u šumske koke uvrstio malog tetrijeba
(Lyrurus tetrix) kojeg u Hrvatskoj nema već duţi
niz godina te snjeţnicu alpsku (Lagopus mutus)
koja na tlu RH-a nije nikada ni obitavala. Veliki
tetrijeb brisan je s popisa divljaĉi prije desetak
godina (NN 43/95), a istovremeno je i lještarka
prestala biti divljaĉ (Pravilnik o zaštiti pojedinih
vrsta ptica). Pošto novi Zakon o lovustvu (NN
140/05) u popisu sitne divljaĉi ne spominje niti
malog tetrijeba niti snjeţnicu alpsku, to znaĉi da
su trenutaĉno u Hrvatskoj sve šumske koke
kojima se nekad lovno gospodarilo promijenile
svoj zakonski status i na taj naĉin se pridruţile
velikoj skupini zaštićenih ptiĉjih vrsta, kojih u
Hrvatskoj trenutaĉno ima preko 280.
Sliĉno kao što su poljske koke dobile ime po
svom staništu, tako i sve vrste iz ove skupine
preteţno obitavaju u šumskom staništu po kojem
su i dobile ime (iznimka je snjeţnica alpska koja
ţivi u visokim
Veliki tetrijeb u uobičajenom staništu.
planinama, iznad 1000 metara nadmorske
visine, u podruĉju klekovine i planinskih
V
rudina). Šumske koke su ptice dana, Ĉija je
aktivnost povezana sa sunĉevom svjetlosti. Noću
spavaju na granama drveća (snjeţnica noći na
zemlji), a danju se spuštaju na tlo u potrazi za
hranom. Vrste iz ove skupine nisu dugotrajni
letaĉi, a zbog snaţnog i zbijenog tijela te
nesrazmjerne veliĉine krila, let im je uobiĉajeno
kratak i buĉan. Donji dijelovi nogu obrasli su im
perjem, a u zimskom periodu izmeĊu prstiju
izrastu im roţnate rese. Spolni dimorfizam dobro
je izraţen kod velikog i malog tetrijeba, a nešto
slabije kod lještarke i snjeţnice. Sezona parenja u
šumskih koka zapoĉinje nešto kasnije nego kod
poljskih, što znaĉi da se pijevci i koke sparuju u
travnju, a gnijeţĊenje je obiĉno u svibnju. Dok su
tetrijebovi poput fazana višeţenci, lještarka i
snjeţnica su
V
monogamne vrste (jednoţenci). Šumske koke se
gnijezde u kasno proljeće, gnijezdo prave na
zemlji, pilići su im potrkušci, a u prirodi se
pojavljuju uglavnom poĉetkom ljeta.
Mali terijeb u letu.
 VELIKI TETRIJEB, GLUHAN
Rasprostranjenost
Ova vrlo plaha i oprezna ptica nastanjuje
planinske predjele iznad 1000 metara nadmorske
visine, zadrţavajući se na prostorima gdje nema
nikakve ljudske aktivnosti, obitava u miješanim
šumama smreke, jele i bukve u kojima vlada
apsolutni mir. Tetrijeb gluhan rasprostranjen je na
sjeveru Europe i Azije, dok se juţnije pojavljuje
na izoliranim planinskim podruĉjima kao što su
Pirineji, Alpe, Dinarske planine i Karpati.
Nalazimo ga u Sloveniji, planinskom dijelu
Hrvatske, po BiH i dijelu Makedonije. Na tlu
naše zemlje veliki tetrijeb obitava u planinskim
šumama, redovito iznad 1000 metara nadmorske
visine. Šumski kompleksi smreke, jele, smreke-j
ele-bukve, smreke-ariša i jele- bukve
predstavljaju njegovo uobiĉajeno stanište. Ljeti
odlazi u više predjele, iznad granice šuma,
pogotovo u doba kada dozrijevaju jagode te tada
zalazi u podruĉje klekovine i planinskih rudina. U
zimskim mjesecima ga duboki snijeg moţe
potisnuti u znatno niţe predjele.
Izgled i graĊa tijela
Veliki tetrijeb ili kako se još naziva tetrijeb
gluhan najveća je naša šumska koka koja moţe
narasti u duţinu od 65 do 75 cm, dok mu duţina
repa iznosi 25 do 35 cm, tako da se ukupna
duţina tijela kreće od 90 do 110 cm. Dugaĉka
repna pera su crne boje s bijelim toĉkama na
gornjoj trećini, a broj pera u repu tetrijeba je
uvijek paran (16, 18, katkada i 20). Prosjeĉna
masa tijela odraslih ptica je 3,5 do 5,0 kg a
osnovna boja perja je crna s više škriljevasto-
sivih nijansi, dok su krilna pera tamnosmeĊe
boje.
Raskriljen mjeri od 100 do 130 cm. Naši su
tetrijebi nešto laganiji i muţjaci su u prosjeku
teški od 3,5 do 4 kg. Prema podacima iz
literature drugdje u svijetu tetrijebi mogu teţiti i
više od 7 kg. Tjelesne mase su im uglavnom
mjerene u doba parenja, a ne u jesen kada se
vjeruje da mogu biti i teţi. Masa tijela ovisi o
staništu, hrani i starosti. Glava pijevca je crne
boje, a iznad oka je podruĉje bez perja, s golom
jasno crvenom koţom u obliku polumjeseca koje
nazivamo 'ruţom'. Na podbratku nalazimo
podugaĉko crno peije koje oblikuje 'bradu', koja
se u vrijeme parenja pri pjevanju nakostriješi.
Boja perja prema
 Osnovna boja perja im je smeĊe-ţućkasta s crnim
popreĉnim prugama. Rep im je cm i hrĊasto ţuto
išaran. Noge su sve do prstiju obrasle tvrdim perjem,
a sa strane svakog od tri naprijed okrenuta prsta
tetrijebima se u zimskom periodu pojave resaste
roţnate izrasline, koje se nakon proljetnog mitarenja
osuše i otpadnu. Starost muţjaka se moţe procijeniti
po boji kljuna i uzduţnim brazdama na njemu, pa je
tako mladim pijevcima kljun taman, maslinasto
zelene boje, a brazda od oka prema vrhu kljuna je
plitka. Kod starijih je pak kljun svijetao i koštano ţut,
a brazda je duboka. Ova brazda nastaje kod mitarenja
kad se s nje ljušte sitne ploĉice.

Način ţivota
Ugroţenost tetrijeba uoĉena je još krajem 19 st., a
najstariji hrvatski zoolog Josip Ettinger 1857. godine
pisao je da "je tetrieb rijetka ptica, rietko vidjena u nas". U
Gorskom Kotaru tetrijeb je preko 30 godina trajno
zaštićena vrsta, a od 1994. godine prema ZOL-u i
Pijevac.
Pravilniku o lovostaji zaštićen je i na ĉitavom
podruĉju RH-a. No, bez obzira na trajnu zabranu lova
vratu prelazi u sivu, a s donje strane vrata, prema
brojnost tetrijeba iz godine u godinu opada. Ova po
prsima je širok zeleni ovratnik. LeĊa su tamno
mnogo ĉemu neobiĉna i jedna od najvećih
smeĊa s svjetlijim toĉkicama. Peije u repu je crno s
suhozemnih ptica krupna tijela i ĉvrste graĊe, ali po
bijelim toĉkicama. Prsa i trbuh su sivi s
prirodi plahe naravi, u svom staništu prvenstveno
pojedinaĉnim bijelim pjegama, naroĉito po trbuhu.
treba potpuni mir. Naţalost ljudsko djelovanje kreće
Na ramenima je bijela pjega. Kljun je sivo
se u upravo obrnutom smjeru - intenzivno
plavkast, a prsti su sivo smeĊi. Noge su gaćaste tj.
gospodarenje u šumarstvu, gradnja prometnica,
obrasle
V
miniranje, primjena snaţne mehanizacije te upotreba
perjem. Ţenke su manje od pijevca i za trećinu
motornih pila ugroţavaju opstanak ove vrste (1961.
laganije. Peije im je jednostavnije boje,
godine na podruĉju Šumarije 'Gerovo izbrojeno je
prilagoĊeno okolišu, tako da ih grabeţljivci teţe
155 tetrijeba, a ĉitava šumarija imala je 68 motornih
uoĉe dok sjede na jajima.
pila, u idućem razdoblju broj pila popeo se na 494, a
broj tetrijeba se smanjio za 3,8 puta - 1970. godine
izbrojeno je samo 40 tetrijeba). Unatoĉ svemu
tetrijebi i dalje traţe nenarušeni šumski sklad te se
vrlo teško ili
gotovo nikako ne mogu priviknuti na promjene u
svom prirodnom staništu. To ’’tvrdoglavo”
neprihvaćanje buĉnih tekovina civilizacije otjeralo
je gluhana visoko u brda, tamo gdje ljudska noga
još uvijek ne kroĉi ĉesto i gdje se rijetko ili nikako
ne ĉuje reski zvuk motornih pila. Vaţna ĉinjenica
za sve ljubitelje prirode pa tako i lovce je da se
svako ljudsko djelovanje moţe uz malo truda i
pozitivno usmjeriti, pa je tako već petu godinu u
tijeku akcija prebrojavanja aktivnih pjevališta
tetrijeba. Akciju je potaknula Sluţba za ekologiju i
lovstvo JP ’’Hrvatske šume” te uprave nacionalnih
parkova - NP Risnjak, NP Plitviĉka Jezera i NP
Paklenica, tako da su prebrojavanjem obuhvaćena
sva podruĉja na kojima se tetrijeb gluhan vodi kao
stalna ptica gnjezdarica. Svako aktivno pjevalište
ima svoj poseban list (s podacima o brojnosti,
vremenskim prilikama, zateĉenom stanju
pjevališta, npr. baĉeni otpad, nazoĉnost predatora,
šumski radovi, itd.) na temelju kojeg se nakon
okonĉanja akcije prebrojavanja sastavlja zbirni
prikaz ukupnog broja pjevališta i broja tetrijeba
(posebno muţjaci, posebno ţenke) za svako
zaštićeno podruĉje zasebno. U prebrojavanje
tetrijeba poţeljno je da se ukljuĉi što veći broj
ljubitelja prirode kako bi se stvorio što precizniji
fond podataka i omogućilo oĉuvanje posljednjih
prirodnih staništa ove prekrasne ptice.
Ishrana
Hrani se pupovima, iglicama i sjemenjem
crnogorice, te pupovima, lišćem, sjemenjem i
plodovima bjelogoriĉnog drveća i raznog grmlja i
korova. Tetrijebi biraju staništa sa dosta grmolikog
bilja te rado jedu plodove bazge, maline, brusnice,
ogrozda, a vole i jagode, borovnice, kupine te
ostale šumske plodove. Osim biljne u povoljno
doba godine tetrijeb pronalazi i ţivotinjsku hranu.
U zemlji i kori drveća traţi i jede razne kukce,
liĉinke, gusjenice,
pauke, puţiće, crve te ostalu hranu ţivotinjskog
podrijetla. Podmladak se hrani preteţno
ţivotinjskom hranom, dok u odraslih jedinki
prevladava hrana biljnog podrijetla.
Razmnoţavanje
Birajući najskrovitija mjesta tetrijebi samo
jednom godišnje gube svoju priroĊenu plahost i
opreznost, kada u sezoni parenja potaknuti
nagonom za produţenjem vrste pjevaju svoj
poznati ljubavni pjev. Svadbeni pjev kojim snube
svoje druţice muţjaci tetrijeba izvode od kraja
oţujka pa do svibnja i to je jedina prilika za rijetke
Pijevac izvodi svadbeni pjev.
sretnike da ĉuju i vide tu inaĉe gotovo nevidljivu
pticu. U doba parenja tetrijebi ne pjevaju bilo gdje
u planini, nego na toĉno odreĊenim mjestima koja
se nazivaju pjevalištima. Svako pjevalište aktivno
je već desetljećima i obiĉno je smješteno na
planinskim kosama, vršnim kotama ili grebenima,
uvijek je okrenuto istoku ili sjeveroistoku i
obraslo je starijom miješanom šumskom
vegetacijom. Tetrijebi se bore za što bolji poloţaj
i obiĉno najsnaţniji pijevac pokušava zauzeti
Ĉitavo pjevalište. Ponekad, kada je veći broj
muţjaka prisutan na istom pjevalištu više njih
pjeva istovremeno, svaki na svom stablu -
najĉešće staroj bukvi ili jeli.

Koka snese od 8 do 16 jaja na kojima sjedi 26 do 28 dana.
Tako često spominjan tetrijebov pjev
zapravo i nije pjesma. To je niz sasvim
jednostavnih tonova koji se ciklički
ponavljaju, no svakom uhu ljubitelja prirode ti
tonovi zvuče poput najljepšeg napjeva. Prva
faza tipičnog pjeva jest rijetko ’’škljocanje” koje
zvuči kao dvoglas, postupno se ubrzava da bi
nakon 10 do 15 sekundi preraslo u jači tupi
zvuk, nešto kao ’’plonk”. Ovaj glas podsjeća na
zvuk vađenja plutenog čepa iz boce i smatra se
dugom fazom pjeva. Odmah nakon ’’plonka”
bez stanke slijedi treća faza pjesme, za koju je
uvrijeţen naziv ’’brušenje” jer podsjeća na zvuk
koji se čuje kad se brusom oštri kosa. Za vrijeme
brušenja koje traje u prosjeku od tri do pet
sekundi kaţe se da tetrijeb ne vidi i ne čuje
(otud i naziv ’’gluhan”), pa upravo tu
njegovu osobinu koristelovci da mu se
prikradu na puškomet. Jasno je da tetrijeb ne
izgubi u potpunosti čulo sluha i vida, već pijevcizaneseni
prirođenu opreznost. Zbog specifičnog poloţaja
glave (kljun podignut, vrat
ispruţen) tetrijebi slabije uočavaju kretanje u
svojoj okolini, naročito ispod i ispred sebe, a
slabije i čuju zbog zaglušne pjesme i slabijeg
prodiranja zvuka kroz slušni kanal. Parenje
počinje u mjesecu travnju i traje oko četiri
tjedna. Početak parenja zavisi od vremenskih
prilika kao i starosti pijevaca. Mladi muţjaci se
pare od 8 do 14 dana kasnije. U to vrijeme se
pijevci ţestoko bore. Na jednoga dolazi 4 do 8
koka, ali je u novije vrijeme primijećena i
manja brojnost koka. Nakon parenja koka u
udubinu na zemlji snese od 8 do 16 jaja, na
kojima sjedi 26 do 28 dana. Mladi su potrkušci,
prvi pokušaji polijetanja zabiljeţeni su nakon
dva tjedna, a za dva mjeseca pilići su poletarci
koji mogu samostalno letjeti.
Pilić tetrijeba.
Najveći dio godine koke ţive odvojeno od
pijevaca, a odrasli muţjaci ţive sasvim
pojedinačno ili u raštrkanim grupama.
Neprijatelji i bolesti Neprijatelji su mu
kune, divlje mačke, lisice, sova, orao, a mladima i
druge grabljivice. Jaja tetrijeba gluhana
uništavaju ptice iz porodice vrana, zatim tvor,
pjevomjeţ te
kuna zlatica, zaboravljaju
zmije. na
Tetrijebi rijetko obolijevaju od zaraznih
bolesti, od parazitamih oboljenja mogu se javiti
grinje, a od unutarnjih nametnika zabiljeţen je
Syngamus trachea.
 MALI TETRIJEB, RUŠEVAC,
ŠKALJAK, RUŢEVAC

Rasprostranjenost
Mali tetrijeb ţivi u višim planinskim predjelima,
a u današnje doba najbrojniji je na sjeveru Europe,
u Skandinaviji i Rusiji. U Hrvatskoj ga trenutaĉno
nema, a u najbliţem susjedstvu nalazimo ga u
dijelu slovenskih Alpa, te na nekoliko staništa u
Bosni i Hercegovini. Ruševac je nekada obitavao
na našim podruĉjima, no izumro je još potkraj 19.
stoljeća. Pojedinaĉni pokušaji reintrodukcije za
sada nisu dali rezultata, a planira se ponovno
unošenje malog tetrijeba u Gorski Kotar, na
podruĉje Snjeţnika.

Izgled i graĊa tijela Od vrha kljuna do

kraja repa dugaĉak je od 45 do 55 cm, a raskriljen
mjeri manje od 100 cm (najĉešće 70 do 80 cm).
Masa tijela mu je od 1 do 2 kg (prosjek 1,5 kg).
Pijevac ima glavu, vrat i prsa crne boje s plavkasto
crnim, kovnim preljevom. Rep mu je takoĊer cm,
a krajnja repna pera srpoliko su zavinuta prema
van. Podrepno perje mu je sjajno bijele boje. Krila
su tamnosmeĊa s dvije popreĉne bijele pruge.
Iznad oĉiju nalazi se mesnata crvena 'ruţa'.
 Koke su manje od pijevaca. Peije im je
zemljano-ţućkaste boje, s mnogim smeđim
prugama i pjegama. Rep je također
'kamuflaţne' boje, a krajnja repna pera su tek
neznatno zavinuta prema van.

Način ţivota i ishrana

Mali tetrijeb je stanovnik viših planina, no
zime provodi i u niţim predjelima, naročito u
periodima s dugotrajnim niskim
Borba pijevaca za pravo parenja.
temperaturama te obilatim i dubokim
snijegom. Zadrţava se na granici šuma i
za tihog i hladnog vremena. Ukoliko je
planinskih rudina, kao i u području klekovine.
vjetrovito, maglovito ili sumorno vrijeme,
Voli skitati, a pošto je vrlo plaha ptica nadasve
pijevci ne pjevaju ili tek tu i tamo pokoji. Na
mu je u staništu potreban mir. Od osjetila u
jednom poprištu (bojini) pjeva ih po nekoliko i
ruševca su najbolje razvijeni sluh i vid, a
za to vrijeme sva osjetila su mu aktivna (za
najslabije okus i opip.
razliku od velikog tetrijeba). Jedan muţjak pari
Mali tetrijeb se kao i većina koka hrani
od 4 do 6 ţenki, a nakon oplodnje koka u
biljnom i ţivotinjskom hranom. Od biljne
gnijezdo na zemlji snese od 6 do 12 jaja i na
hrane najdraţi su mu pupovi crnogorice i
njima sjedi 26 dana. Nakon tog vremena izlegu
bjelogorice te rese breze, a od ţivotinjske hrane
se pilići koji su potrkušci.
voli različite crve, gusjenice, kukce i njihove
ličinke te pauke i puţiće. Pošto u svom staništu
gotovo pola godine zbog nepovoljnih
klimatskih prilika ne moţe pronaći hranu
animalnog podrijetla, prisiljen je veći dio
godine jesti hranu biljnog podrijetla, koja
uglavnom potječe od zimzelenog drveća.

Razmnoţavanje
Ruševac ţivi u mnogoţenstvu. Priprema za
parenje počinju koncem mjeseca oţujka, a
parenje se odigrava u travnju i svibnju.
Svadbenu igru muţjaci uvijek izvode na
zemlji, a njihovo međusobno odmjeravanje
snaga događa se svake godine na točno
određenim mjestima, koja nazivamo bojine
Koka snese od 6 do 12 jaja i na njima sjedi 26 dana.
(izvedenica od boja, borbe). Pijevac poskakuje,
nadima se, naklanja, opušta krila i kostriješi
peije, a tijekom plesa se specifično glasa,
Neprijatelji i bolesti Neprijatelji i bolesti
ispuštajući reske zvuke 'čuš - čuš'. Svadbeni
isti su kao i kod velikog tetrijeba.
pjev najčešće je u zoru,
 LJEŠTARKA (GLUHA), ŠUMSKA
JAREBICA
Rasprostranjenost
Nastanjuje veći dio kontinentalnog podruĉja
Europe, a pojavljuje se i u juţnijim gorskim
predjelima kao što su Alpe i Dinaridi. Na našim
prostorima uglavnom je rasprostranjena u centralnom
podruĉju Hrvatske, gdje obitava na prijelazu nizinskih
u prigorske šume, a još ĉešće se moţe naći u brdsko-
planinskim šumama, na sliĉnim staništima kao i veliki
tetrijeb. Izmijenjene ţivotne prilike u staništima
potiskuju je sve dalje od ĉovjekova djelokruga, no
pošto je
Koka.
Hrvatska teritorijalno malena zemlja, više joj ne
preostaje puno . Zbog gubitka staništa lještarka je
uvrštena u naše ugroţene gnjezdarice te je prije
desetak godina skinuta s popisa divljaĉi i proglašena
je zaštićenom vrstom.
Izgled i graĊa tijela
Lještarka izraste do 40 cm duţine, a raskriljena
mjeri oko 50 cm. Rep je dugaĉak od 12 do 15 cm.
Masa odrasle jedinke je oko 450 grama i moţemo
reći da je lještarka koju još nazivamo i šumska
jarebica tjelesno tek nešto veća od poljske jarebice,
odnosno trĉke.
U pijevaca je peije sivo smeĊe s hrĊasta crnim
bijelim popreĉnim prugama na pojedinim perima.
Vrat je svijetlosmeĊi sa sivkasto bijelim preljevima i
tamnosmeĊim do crnim pjegama. Prsa su bjelkasto
hrĊasta s izraţenim crno smeĊim popreĉnim
pjegama. Trbuh je sivkasto smeĊ, a repna pera su drugo šumsko voće. Jako voli jesti pupove i
crnkasto siva, sa crnim popreĉnim prugama i plodove lijeske po ĉemu je i dobila ime.
bijelim obrubom. Na grlištu muţjaci imaju Razmnoţavanj e
poveliku crnu pjegu bijelo obrubljenu. Iznad oba Šumske jarebice ţive u parovima, muţjak je u
oka im je gola crvena koţa koju nazivamo 'ruţa', principu monogaman, no dok koka sjedi na jajima
a na vrh glave je mala 'kukmica', koju znade je ponekad i iznevjeriti. Vrijeme parenja
nakostriješe u uzbuĊenju. U ţenke su 'kukmica' i zavisi od vremenskih prilika kao i o nadmorskoj
'ruţa' znatno slabije izraţene nego u muţjaka, a
na grlištu nema tamno pigmentiranog perja. Koke
su i manje od pijevaca, a peije im je
jednostavnijih boja. Noge su lještarkama skoro
do prstiju obrasle perjem, a na prstima tijekom
zime nalazimo resaste roţnate izrasline.
Mitarenje poĉinje koncem svibnja.

Naĉin ţivota i ishrana

Lještarka je vrlo oprezna i izrazito plaha
šumska koka koja preferira šume sa mnogo
gustog podrasta - niskog drveća i grmlja. Voli se
zadrţavati u ljeskovim šumama po breţuljcima,
naroĉito gdje ima ĉistina obraslih travom i
grmljem. Noći na drveću, vrlo rijetko na zemlji.
Ne napušta svoje prebivalište osim u nuţdi ili Koke snese od 8 do 15 jaja na kojima sjedi 22 dana.
radi uĉestalog uznemiravanja. Rado se prpoši. Za
velikih zima lještarke se skupljaju u veća jata. visini na kojoj lještarke ţive. Parenje poĉinje
Korisna je ptica i ne pravi štete. Uzima obiĉno koncem travnja i poĉetkom svibnja. Nakon
ţivotinjsku hranu kukce, crve, liĉinke, puţiće i oplodnje ţenka se gnijezdi na zemlji, najĉešće
gusjenice ĉeprkajući po zemlji. Osim toga traţi snese od 8 do 15 jaja, dok koke u najboljoj
sjemenje raznog drveća (gloga, jarebika) i grmlja kondiciji mogu snijeti
te plodove kao što su borovice, brusnice, jagode, V

do 20 jaja. Ţenka sjedi na jajima 22 dana, nakon

maline i
ĉega se izvale pilići koji su potrkušci. Sporno je
da li pijevac ţivi s kokom i pilićima.
SNJEŢNICA ALPSKA,
PLANINSKA JAREBICA

Velika je kao lještarka. Proljetno odnosno

Snjeţnica ili alpska koka ţivi samo u visokim
gorama na granici snijega i leda. Nalazimo je u
najvišim dijelovima Slovenskih Alpa, na granici
vegetacije.
ljetno ruho pijevca je po glavi, vratu, prsima,
potkrilju i sa strane crnkasto. Podbradak mu je
bijel, a rep odozdo cm sa smeĊim valovitim
prugama. Prsa, trbuh i podrepna pera su bijela.
Koke su više hrĊasto ţute, manje su i
jednostavnije obojene. Zimi dakle u zimskom
ruhu, posve su bijeli osim gornjih glavnih pera
koja su crna. U pijevca nalazimo crnu prugu koja
ide od korijena kljuna preko oĉiju i okruţuje
crvenu koţu (ruţu). Duga je od 30-36 cm a raspon
krila iznosi 60-65 cm. Tjelesna masa je oko 450
grama. Na glavi nalazimo kukmicu, koja se kod
uzbuĊenosti
V

nakostriješi. Ţivi u jatima i to više jata zajedno.

Hrani se pupovima, sjemenjem, jagodama,
crvima, liĉinkama, kukcima i sliĉnim.
Monogamna je vrsta kod koje parenje poĉinje
koncem travnja i traje otprilike mjesec dana, do
kraja svibnja. Gnijezdo ţenke naprave na zemlji,
meĊu kamenjem i u njega snesu u prosjeku 6 do
14 jaja, na kojima sjede 24 dana. Pilići su
potrkušci, a i je ţuto s smeĊim pjegama po
leĊima.
Neprijatelji su joj lisice, kune, lasice, vrane,
svrake, kopci, jastrebovi itd.

Pijevac.
2. ŠLJUKE - SCOLOPACINAE

Ptice iz ovog reda preteţno borave uz obale voda

i po moĉvarnim terenima, a samo manji broj vrsta
boravi u suhim šumskim predjelima. Tijelo im je
vretenasto, noge su im dosta dugaĉke i nisu
prekrivene perjem, a snaţna krila su
zavinutog oblika i šiljato završavaju. Kljun je
vitak, ravan ili blago zavinut, no uvijek dobro
izraţen te razliĉite duljine. Razlikovanje muţjaka i
ţenki na osnovu vanjskog izgleda nije moguće. Izvan
sezone parenja i nesenja jaja ove ptice u pravilu ţive
u jatima. Uglavnom su selice, od kojih se neke u
manjem broju gnijezde u našim krajevima, dok se
velika većina gnijezdi znatno sjevernije, uobiĉajeno
iznad 45.-og stupnja sjeverne zemljopisne širine.
Prema vaţećem zakonu samo šljuka bena (Scolopax
rusticola) i šljuka kokošica (Gallinago gallinago)
Porodica šljukarica se zajedno s familijama
spadaju u pernatu divljaĉ, dok su sve ostale vrste iz
njorki i galebova ubraja u red Vivĉarica
potporodice Scolopacinae zaštićene zakonom.
(Charadriiformes), kojeg ĉini 18 porodica sa 343
vrste ptica. Porodica šljukarica dijeli se u ĉetiri
potporodice, od kojih je jedna i subfamilija šljuka
(Scolopacinae). Potporodica šljuka ima devet rodova
od kojih su vaţniji ţalari, prutke, muljaĉe,
pozviţdaĉi i šljuke.

Šljuka bena. Šljuka kokošica.

 ŠLJUKA BENA,
ŠUMSKA ŠLJUKA, KULIK
Rasprostranjenost
V
Šljuka bena, zvana još i šumska šljuka ili
kulik je najveća od svih šljuka koje se kod nas
pojavljuju. Bena je klasična selica koja se u
našim krajevima u pravilu ne zadrţava, nego je
zamjećujemo u vrijeme proljetne i jesenske
seobe kada prolazi preko teritorija RH-a. Stoga
moţemo reći da po migratomim svojstvima
šljuke ubrajamo u
V
skupinu selica, naših prolaznica. Šljuke dva
puta godišnje prelijeću našu zemlju - u proljeće
(tzv. proljetni prelet) kada odlaze na sjever gdje
se gnijezde. Tijekom proljetnog preleta šljuke
se sparuju i često
Šljuke bene.
izvode svoj poznati svadbeni ples. Područje
gnijeţđenja šljuka je vrlo široko, od Velike
Britanije na zapadu pa sve do japanskih otoka
na istoku. Ponekad se znade dogoditi da
pokoja šljuka napravi gnijezdo i na našem tlu,
a ako se šljuke i odluče na takvu iznimku
uvijek za gnijeţđenje biraju gorske predjele.
Kada najtopliji dio godine završi šljuke kreću
u svoj jesenski prelet, kada se sa sjevera
vraćaju u juţne krajeve gdje prezime. Najčešće
za prezimljavanje biraju područja uz
Sredozemno i Crno more, a tijekom zime
mnoge ostaju u našim juţnim primorskim
krajevima. Seoba šljuka prvenstveno ovisi o
klimatskim prilikama te
o oštrini i duţini zime.
Izgled i građa tijela
Odrasle jedinke šljuke bene narastu u
duţinu u prosjeku 26 do 28 cm, a kapitalni
primjerci mogu biti dugački i preko 30 cm. Od
ukupne duţine tijela na rep otpada oko 8 cm, a
otprilike jednake duţine je i kljun, koji je
ravan, tanak te pri vrhu blago zašiljen
i nešto tamnije pigmentiran. Raskriljena
šljuka mjeri u prosjeku 6o cm, a raspon moţe
biti i veći (maksimalno 70 cm). Dok su joj krila
priljubljena uz tijelo ne odaju svoju pravu
veličinu i snagu, no tek kada se rašire postaje
jasno zašto je šljuka tako vješt i ustrajan letač,
koji moţe u tijeku jednog
 dugačkog kljuna na glavi se dobro
uočavaju dva krupna i crna oka, čiji bočni
poloţaj omogućava šljukama vrlo dobar
pregled okoline.
Naĉin ţivota i ishrana Seli se u pravcu
sjever-jug. Velika su kolebanja u brojnosti po
pojedinim godinama. Dolazi u oţujku i
travnju a, vraća se u studenom, zavisno o
vremenu nastupa zime.
Hrani se isključivo ţivotinjskom hranom:
gliste, crvi, ličinke, kukci a iznimno bobice i
jagode raznog bilja. Zbog hrane koju traţi
Svojim perjem nalikuje šumskoj zemjji i suhom lišću. duboko u zemlji najradije se zdraţava na
vlaţnim terenima.
dana prevaliti vrlo velike razdaljine. Bena u
prosjeku teţi 300 do 350 grama, a teţina odrasli Razmnoţavanje
jedinki varira od 220 do 450 grama. Upravo zbog Pari se prvi put u oţujku i travnju a drugi
znaĉajnih razlika u teţini i veliĉini postojale su puta u lipnju. U proljeće ih razvijena jaja
teorije o razliĉitim podvrstama, no spomenute prisile na leţenje u nas. U vrijeme parenja
varijacije pojavljuju se prvenstveno zbog razliĉitih
uvjeta staništa, klimatskih prilika, duţine seobe,
nemogućnosti kvalitetne prehrane, a svakako ne
zbog genetskih razlika.
Šljuka je po leĊima hrĊasto-kestenaste, a po
trbuhu pepeljasto-hrĊave boje, s tamnijim
nepravilno rasporeĊenim pjegama i prugama.
Svojim perjem nalikuje šumskoj zemlji i suhom
lišću i zbog te 'prirodne kamuflaţe' na tlu ju je
vrlo teško opaziti. Perje glave s prednje strane je
nešto svjetlije, dok je tjemenski dio tamniji sa
izraţenim popreĉnim tamnosmeĊim prugama koje
se proteţu do zatiljka. Pored

Koka snese 4-5 jaja na kojima sjedi 18 dana.

izvode svadbeni let, a pri tome se glasaju

glasnim kvorkanjem i piskanjem. Taj let vrše
pred sumrak i zovemo ga večernjim
preletom. Gnijezdi se na zemlji i snese 4-5
jaja na kojima sjedi 18 dana (17-21). Ţive u
sezonskom jednoţenstvu. Za opasnosti
ţenke prenose nejake mlade na sigurnije
mjesto.

Neprijatelji i bolesti
Neprijatelji su joj lasica, tvor, lisica, jastreb
Pilić potrkušac Šumske šljuke.
kokošar, kobac, sove i drugo.
 ŠLJUKA KOKOŠICA,
BARSKA ŠLJUKA
Rasprostranjenost
V
Šljuka kokošica (Gallinago gallinago) bliski je
srodnik šljuke bene (Scolopax rusticola) i spada u
porodicu šljuka (Scolopacidae).
Izgled i građa tijela
U duţinu naraste do 27 cm, a odrasli primjerci
vagnu tek nešto više od 100 grama (muţjaci su nešto
teţi od ţenki). Spolni dimorfizam kod ove vrste nije
izraţen tako da na osnovu vanjskih osobitosti ne
Šljuka kokošica.
moţemo razlikovati muţjaka od ţenke. Kokošicu
nazivaju još i barska ili ritska šljuka, to je ptica
šarenog perja, po leĊima crno-smeĊe boje sa
širokim ţutim prugama. Vanjski rub srednje
dugaĉkog repa obrubljen je uskom bijelom prugom,
dok su po glavi pravilno rasporeĊene uţe svijetle
uzduţne pruge. Kljun koji se istiĉe kod svih
pripadnika ove porodice, kod kokošice je izrazito
dug i vitak te ona pomoću njega pretraţuje
moĉvarna i vodena staništa u potrazi za hranom.
Način ţivota i ishrana
Barska šljuka je selica, koja k nama dolazi
preko zime (naša zimovka) i u rano proljeće
napušta naše krajeve i odlazi na sjever gdje se
gnijezdi. Najĉešće se pojavljuje u dolini rijeke
Neretve, ĉije joj stanište u potpunosti odgovara. U
kontinentalnom dijelu Hrvatske dopušteno ju je
loviti od 16. listopada do 30. studenog, a na
jadranskom podruĉju od 01. studenog do 31.
prosinca. U proljetnom preletu šljuke je dopušteno
loviti od 01. do 31. oţujka, no
 da bi se zaštitile od prelova predlaţe se zabrana
lova šljuka sa psom (tzv. buširanje) u proljetnom
preletu.
Razmnožavanje
Pari se u oţujku i travnju. U vrijeme parenja
izvode svadbeni let, a pri tome se glasaju zvukom
koji sliĉi na kozje meketanje. Svadbeni ples
izvode pred sumrak, sliĉno kao i bene, koje se u
veĉernjem proljetnom preletu sparuju.
Koka snese 4-5 jaja.
Pilić.
Nakon oplodnje ţenke prave gnijezdo na zemlji i u
njega tijekom travnja i svibnja polaţu 4 do 5
ovalnih, smeĊkasto- maslinasto zelenih jaja, koja
su nepravilno tamnije toĉkasto pigmentirana. Na
jajima ţenka sjedi dvadesetak dana i nakon toga
vremena izlegu se pilići koji su potrkušci. Već
nakon tri tjedna sposobni su za let, pomladak ostaje
u porodiĉnom jatu sve do jesenje seobe, a za
potomstvo se brinu oba roditelja.
3. MOĈVARICE - ANSERIFORMES
Red ptica moĉvarica (.Anseriformes) ĉine dvije
porodice sa 149 vrsta. Svi predstavnici moĉvarica
naših krajeva
spadaju u veliku zajedniĉku porodicu pataka,
labudova i gusaka (Anatidae), od koji ćemo
opširnije opisati samo najvaţnije vrste kojima se u
nas gospodari (osam vrsta divljih pataka i dvije
vrste gusaka).
Zajedniĉka osobitost svih ptica iz ove porodice je
obitavanje u moĉvarnom
Specifičan izgled perja močvarica.
staništu. Pošto je ţivotni ciklus moĉvarica usko
povezan sa vodenim površinama, u njihovoj
tjelesnoj graĊi uoĉavamo posebne prilagodbe
okolini. Spomenuti ćemo samo najvaţnije, a to su
plivaće opne izmeĊu noţnih prstiju, te
specijalizirane trtiĉne ţlijezde koje izluĉuju masni
vodonepropusni sadrţaj (ekskret) za premazivanje
i impregnaciju perja. Sve moĉvarice su
monogamne vrste koje ţive u jednoţenstvu, pare
se jednom godišnje tijekom proljeća, a mladi su im
potrkušci. Na tlu Hrvatske obitava još jedna vrsta
pernate divljaĉi kojoj je moĉvarno stanište
primaran biotop, no ona se taksonomski razvrstava
u red ţdralovki (Gruiformes). To je crna liska
(Fulicaatra) koja spada u porodicu vodenih kokoši
(Rallidae) te će biti zasebno opisana pri kraju ovog
poglavlja.
179
3.1. DIVLJE PATKE - ANATIDAE
Razliĉiti autori izvode sistematiku porodice
pataka na razliĉite naĉine. Pošto se familija
Anatidae najĉešće prikazuje kao zajedniĉka
porodica pataka, gusaka i labudova(pojedini
autori u prikazivanju sistematike moĉvarica
rabe termin gušĉarice - Anseriformes), paĉje
vrste razliĉito se grupiraju i prikazuju kao
potporodice ili rodovi. Dva najvaţnija roda
divljih pataka koje obitavaju na našim
prostorima su Anas i Aythya (neki autori
prikazuju ove rodove kao potporodice Anatinae
i Aythynae).
Divlja patke su najbrojnije moĉvarica na
teritoriju Hrvatske, te uz poljske koke
predstavljaju najvaţniju skupinu pernate
divljaĉi. Većina pataka trajno je zaštićena
zakonom, a one vrste kojima se gospodari
zaštićene su lovostajem (uglavnom tijekom
sezone parenja i gnijeţĊenja). Patke su selice,
kod kojih su migratome osobine razliĉito
izraţene tako da su neke vrste naše gnjezdarice,
neke samo zimuju u našim krajevima, a poneke
samo preleću naš teritorij pa ih smatramo
prolaznicama. Postoje patke koje kod nas stalno
obitavaju, pa moţemo uvjetno reći da su naše
stanarice.
Po prehrambenim navikama patke spadaju u
svejede. Hrane se biljnom i ţivotinjskom
hranom, a omjer biljnih i animalnih komponenti
varira u zavisnosti od godišnjeg doba. Zimi je
udio ţivotinjske hrane malen, dok se s porastom
temperature povećava i udio ţivotinjske hrane u
prehrani. Tako se ĉesto zna dogoditi da tijekom
najpovoljnijeg doba godine udio hrane
animalnog podrijetla ĉini 60 do 90 % ukupnog
dnevnog obroka. Krajem ljeta postupno se
smanjuje udio ţivotinjske hrane (kukci, mušice,
mekušci, razliĉite liĉinke, punoglavci, ţabe) te
se ponovno u prehrani poĉinje povećavati udio
biljne hrane (sjemenke i dijelovi raznog bilja,
heljda, grašak, soja, ţitarice).
Tijekom embrionalnog razvitka zametak se u
jajetu patke prehranjuje iz ţumanjĉane vrećice,
a nakon valjenja ţumanjĉane rezerve
osiguravaju malim paĉićima dovoljno hrane za
prva tri dana ţivota. Prvih nekoliko tjedana
ţivota mladi paĉići uglavnom konzumiraju
hranu ţivotinjskog podrijetla, a kasnije poĉinju
uzimati i biljnu hranu, prvenstveno zeljaste
biljke i razno sjemenje.
Osjetila su u pataka odliĉno razvijena,
posebice vid, sluh i opip. Najveći dio hrane
nalaze opipom (osjetilna tjelešca smještena u
završnom dijelu kljuna). Za boravak na
odreĊenom prostoru traţe obilje hrane i mir, a
preferiraju uglavnom moĉvarna staništa s
dovoljno vodenih površina. Dobro razlikuju
uznemiravanje od ugroţavanja i mogu se u
relativno kratkom vremenu (mjesec do dva
dana) priviknuti na blizinu ĉovjeka.
Na osnovu morfoloških osobina,
specifiĉnosti u naĉina ţivota i odabiru ţivotne
sredine djelimo ih na plivaĉice i ronilice.
PATKE PLIVAĈICE
Sve patke iz ove skupine spadaju u roda Anas
(neki autori prikazuju ovaj rod kao potporodicu
Anatinae). Pivaĉice su patke ĉiji je kostur graĊen
od laganih kostiju ispunjenih zrakom, tako da sve
vrste iz ove skupine imaju malenu teţinu (0,8 -
1,4 kg) koja im omogućuje nesmetano dugotrajno
odrţavanje na vodi. Zbog spomenute male
Polijetanje patke plivačice.
specifiĉne teţine ĉak niti uginule ne tonu, no iz
istog razloga niti ne zaranjaju, pa hranu traţe na
površini i neposredno ispod površine, na dubini
do koje mogu dosegnuti zagnjurivanjem glave,
vrata i prednjeg dijela trapa (slika). Pošto teško
zaranjaju, u sluĉaju opasnosti odmah polijeću s
vode, a kod polijetanja odmah se strmo uzdiţu u
vis (slika), bez prethodnog 'zaleta' koji je
karakteristiĉan za patke ronilice. Plivaĉice nisu
vezane samo za vodeno stanište, nego hranu traţe
i na kopnu, gdje se najĉešće i gnijezde. Mitare se
dva puta godišnje a, velika letna pera izmjenjuju
samo jednom. Izmjena letnih pera dogaĊa se
tijekom ljetnog razdoblja, kada patke naglo gube
peije u kratkom periodu i stoga ne mogu letjeti
neko vrijeme, dok im ne naraste novo letno peije.
Smatra se da period
Zaranjanje pataka plivačica.
nemogućnosti letenja u pataka plivaĉica traje oko
mjesec dana. Spolni dimorfizam je relativno
dobro izraţen, pa su muţjaci većine vrsta iz ove
skupine intenzivnijih boja perja, dok su ţenke
kolorirane tako da se što bolje uklapaju u okolinu
(tzv. kamuflaţne boje). U muţjaka je i bolje
izraţeno 'zrcalo' - podruĉje na straţnjem dijelu
krila izrazito jarkih boja, koje je specifiĉno za
svaku pojedinu vrstu. Od vrsta s kojima se
gospodari u divljaĉ iz skupine plivaĉica spadaju
patka gluhara, kreketaljka, krţulja, pupĉanica,
lastarka i patka ţliĉarka. Brojnost svih
nabrojenih vrsta osim gluhare je u stalnom
smanjenju, te stoga valja voditi raĉuna o
provoĊenju mjera zaštite za većinu paĉjih
populacija koje obitavaju na našim prostorima
 PATKA GLUHARA, patka divlja,
sivka, plovka markuša

Rasprostranjenost
Nazivaju je još i divlja patka, jer od nje
potiče većina domaćih vrsta pataka, a upravo
zbog njene rasprostranjenosti i brojnosti
neupućeni pogrešno smatraju da je gluhara
jedini predstavnik divljih pataka u nas.
Procjenjuje se da populacija pataka gluhara
koja se gnijezdi na našim prostorima varira u poneke ostaju sve dok ih ledom pokrivene
brojnosti, zavisno od godine do godine, tako vode ne prisile na odlazak. Teritorij zimovanja
da se u prosjeku u nas gnijezdi od 30 do 50 divlje patke određuju u zavisnosti od
tisuća parova. Gluhara je svakako naša vremenskih prilika, pa ako je blaga zima dosta
najpoznatija divlja patka, rasprostranjena gluhara moţe ostati u našim juţnim
gotovo po čitavom našem teritoriju, koja predjelima. U proljeće se patke vraćaju prema
svojom brojnošću višestruko premašuje ostale staništima na kojima su se izlegle.
vrste divljih pataka. Najveći dio pataka
gluhara se zadrţava u nizinskim staništima Izgled i graĊa tijela
bogatim vodom, pa ih u Hrvatskoj nalazimo u Divlja patka (gluhara) je najkrupnija od
velikom broju na prirodnim jezerima svih plivarica koje obitavaju u našim
(Vransko jezero), umjetnim akumulacijama i krajevima. Tijelo joj je dugačko oko 60 cm, a
ribnjacima (Velika Mlaka), močvarnim raskriljena mjeri oko 95 cm. Odrasli patak teţi
područjima (Kopački rit), kao i u mirnijim od 0,9 do 1,4 kg u prosjeku oko jednog
vodotocima - riječnim rukavcima, potocima i kilograma, a odrasle patke su nešto lakše.
odteretnim kanalima, a znaju se zadrţavati i u Spolni dimorfizam je dobro izraţen, tako da
deltama rijeka (dolina Neretve) te po većim ili već na prvi pogled moţemo na osnovu
manjim barama. Premda gluhare po vanjskog izgleda razlikovati patka od patke. U
migratomim osobinama ubrajamo u selice, muţjaka su glava i vrat sjajno zelene
one su kod nas zastupljene u sve tri kategorije
ptica selica, pa tako u Hrvatskoj imamo
gluhare zimovke koje u našim krajevima
prezimljavaju, gluhare prolaznice koje preko
naših krajeva prolaze na putu prema jugu i
gluhare gnijezdarice koje se kod nas gnijezde.
Određeni broj pataka gluhara stalno u nas
obitava pa se taj dio divljih pataka ubraja u
naše stanarice. Najveća brojnost gluhara
zabiljeţena je u jesenskom periodu, kada
velika jata pataka (ponekad i više od tisuću
jedinki u grupi) prelijeću naš teritorij na putu
prema toplijim krajevima. Većina pataka
produţi put, no
Patak u letu.
boje, a na prijelazu vrata i tijela nalazi se tanka
bijela ogrlica. Prsa su kestenasto tamnosmeĊa, a
donja strana im je svjetlo siva. LeĊa su tamno siva s
hrĊavo zagasitom nijansom te sa uoĉljivim crnim i
bijelim prugama, a prema repu boja perja prelazi u
Muţjak.
tamnu. Repna pera su crna s bijelim vrhovima te
imaju i ĉetiri crne kovrĉice. Na krilima ima perje
ljubiĉasto-plave boje tzv. 'ogledalo' ili 'zrcalo' koje
je obrubljeno sa dvije bijele pruge. Kljun je zeleno
ţut sa crnom kukicom na vrhu, a noge su naranĉasto
crvene. Patka je svijetlo smeĊe osnovne boje s
kestenjavo smeĊim prugama i pjegama. Kljun je
sivo zelen sa crnom kukicom na vrhu a, noge su
ţućkasto crvene. Ogledalo je ljubiĉasto-plavo kao i
u patka, no znatno manje površine. U ţenke tamnija
pruga prelazi preko oka, a svjetlija
Ţenka.
pruga se moţe uoĉiti iznad oka. Zjenica je u
pataka smeĊa. Za vrijeme mirovanja boja patke
sliĉna je njenoj okolini, a dobra 'kamuflaţa' sluţi
patkama u doba gnijeţĊenja kada moraju dugo
leţati na jajima i pri tom ostati neprimjećene od
svih vrsta grabeţljivaca. Patak se glasa sa paak i
fthhb, a patka pakanjem. Mlade patke razlikuju se
od odraslih po nešto svijetlijoj boji perja ta
ţuĉkasto-rĊastim obrubom na krilnim i pokrovnim
perima, a nakon navršene prve godine ţivota
gotovo su istovjetne odraslim jedinkama, tako da
je nakon ljetnog mitarenja nemoguće daljnje
razlikovanje starijih i mlaĊih pataka. Patke u
prirodi mogu poţivjeti i do dvadeset godina, no
obiĉno im je ţivotni vijek kraći jer najĉešće
stradaju od mnogobrojnih opasnosti, grabeţljivaca
ili ĉovjeka.
Naĉin ţivota i ishrana
Patke tijekom većeg dijela godine ţive u
jatima, a samo se tijekom sezone parenja izdvajaju
u parove. Nakon što završi sezona gnijeţĊenja u
gluhara se ponovo javlja socijalni nagon
grupiranja te se one okupljaju u jata i tako u
zajednici provode većinu vremena. Jata divljih
pataka tijekom dana obiĉno miruju na većim ili
manjim vodenim površinama, a gluhare se
uglavnom bave ureĊenjem perja, traţenjem hrane
i poduĉavanjem podmlatka. Najveću aktivnost
pokazuju patke prije izlaska i zalaska sunca, pa se
upravo u to vrijeme razbijaju u manja jata i
prelijeću okolinu u potrazi za hranom (obiĉno se
zadrţavaju na manjim rukavcima rijeka,
potocima, barama i lokvama, razliĉitim kanalima,
a slijeću i na poplavljena polja, moĉvare, kao i na
sve vrste vodenih akumulacija). Na poĉinak
(obiĉno noće na vodi) se vraćaju sa zalaskom
sunca. Veoma su proţdrljive i ţivotni prostor koji
im ne moţe osigurati dovoljno hrane vrlo ĉesto
napuštaju, u potrazi za kvalitetnijim staništem
koje im pruţa bolje uvjete opstanka. Patke gluhare
su svejedi koji svoje prehrambene navike
prilagoĊavaju godišnjim dobima i klimatskim
prilikama koje prevladavaju u staništu. Tijekom
toplijih mjeseci kada u izobilju ima hrane
ţivotinjskog podrijetla hrane se uglavnom
puţevima, glistama, vodenim mušicama i ostalim
kukcima, a ponekad znaju pojesti i pokoju manju
ribu ili vodozemca. U hladnijim mjesecima kada
nedostaje ţivotinjske hrane, uglavnom biraju
biljnu hranu (konzumiraju razliĉite vrste vodenog
bilja te slatkovodne alge, no znaju se hraniti i
razliĉitim vrstama kopnenih trava, zeljastim
biljkama, ţitaricama pa ĉak i gomoljima). Paĉići
se u prvim tjednima ţivota hrane uglavnom
hranom animalnog podrijetla, a u kasnijim
fazama razvitka poĉinju konzumirati i biljnu
hranu, tako da je konaĉni odnos biljne i
ţivotinjske hrane u odraslih jedinki 60:40 % u
korist biljne hrane.
Razmnoţavanje
Sparivanje divljih pataka zapoĉinje krajem
zime i najintenzivnije je tijekom oţujka, a
gnijeţĊenje zapoĉinje u oţujku (poneko gnijezdo
moţe se u zavisnosti od vremenskih prilika
pronaći već u veljaĉi) i traje tijekom travnja i
svibnja mjeseca. Većina paĉića dolazi na svijet
tijekom svibnja i lipnja, no paĉji podmladak
moţe se
Patka snese 8 do 12 jaja na kojima sjedi oko 26 dana.
u prirodi zamjetiti i u srpnju, a ponekad ĉak i u
kolovozu. Gluhare spadaju u neagresivne vrste
pataka, no pošto muţjaci mogu spariti veći broj
ţenki ĉesto se u sezoni razmnoţavanja znaju
voditi borbe više muţjaka za jednu ţenku.
Agresivnost muţjaka jaĉe je izraţena prema
kraju sezone parenja, kada su gotovo sve ţenke
sparene i pripremaju se za gnijeţĊenje, pa
muţjaci koji nisu pronašli ţenku postaju
ratoborni,
Patka s pačićima.
što moţe dovesti i do toga da napadaju oploĊene
ţenke te na taj naĉin ometaju normalan tijek
gnijeţĊenja. Stoga je uvijek bolje ako na
odreĊenom podruĉju obitava nešto veći broj ţenki
nego muţjaka. Nakon oplodnje odrasla patka
snese u prosjeku osam do dvanaest
sivkastozelenih jaja (minimalno 4, maksimalno
19) i na njima sjedi oko 26 do 28 dana (najmanji
zabiljeţeni period inkubacije je 23, a najveći 32
dana). Patka gluhara pravi gnijezdo na zemlji u
blizini vode - u šašu, travi, trsci, grmlju ili u
šupljim deblima i na panjevima, no ponekad se
dogodi da je gnijezdo daleko od vode, pa ĉak
moţe biti smješteno i u krošnjama drveća. Patke
bez problema prihvaćaju i gotova gnijezda (npr.
pletene košare ili umjetna gnijezda od pruća) tako
da jaja polaţu postepeno (dnevno po jedno) u
unutrašnjost gnijezda koju oblaţu s vlatima trave i
paperjem koje ĉupkaju s

Pačići
.
trbuha i prsiju. Dok su patke briţne majke koje
uvelike skrbe o svojim paĉićima, muţjaci
napuštaju ţenke još u doba gnijeţĊenja ne
pokazujući preveliku brigu za potomstvo, što
znaĉi da uopće ne pomaţu patkama u
prehranjivanju i ĉuvanju podmlatka. Paĉići na
svijet dolaze opemaćeni tako da vrlo rano poĉinju
slijediti majku i uglavnom se samostalno hrane, a
osamostaljuju se vrlo brzo - sa nepuna dva
mjeseca starosti (50 do 60 dana nakon valjenja).
Spolno zreli postaju nakon jedanaest mjeseci
ţivota, s tim da mlade patke uvijek imaju gnijezda
s manjim
brojem jaja, a mladi muţjaci ĉesto ne pare tijekom
prve sezone razmnoţavanja jer im stariji i snaţniji
muţjaci preotmu ţenke.
Neprijatelji i bolesti
Razliĉiti grabeţljivci napadaju gluhare, no
najveće štete prvenstveno na paĉićima mogu
prouzroĉiti lisice i vidre, dok kune, tvor i velika
lasica uništavaju paĉja jaja. Od pernatih predatora
gluhare prvenstveno stradaju od krupnijih
grabljivica kao što su štekavac, sokol i jastreb, dok
manje grabljivice napadaju paĉiće i uništavaju jaja.
Od bakterijskih bolesti patke rijetko Oboljevaju, no
moţe se sporadiĉno pojaviti salmoneloza te neke
druge uvjetno patogene bakterijske bolesti, a od
virusnih oboljenja u posljednje vrijeme se pojavila
ptiĉja gripa koja dosta ĉesto napada moĉvarice, no
za razliku od labudova nalaz ptiĉje gripe u pataka
gluhara je dosta rijedak.
 PATKA KREKETALJKA čegrtuša,
popovka, ćukavica

Kreketaljka je patka koja u našim

krajevima ponekad zimuje, no uglavnom samo
prelijeće naše krajeve u potrazi za povoljnijim
zimovalištima na jugu (jesenski prelet),
odnosno povoljnim gnijezdištima na sjeveru
(proljetni prelet). Manji broj pataka kreketaljki
se gnijezdi u nas, no brojnost gnijezdeće
populacije je vrlo mala i procjenjuje se na
svega sedamdesetak parova. Kreketaljke se
zadrţavaju uglavnom na vodama stajaćicama,
odnosno na sporotekućim vodotocima, čije
obično nisu velika i broje najčešće oko
vode obično obiluju organskim tvarima, a
dvadesetak jedinki. Ove patke se uglavnom
uzobalno područje je prekriveno gustom
hrane biljnom hranom (vodeno bilje, sjemenke,
vegetacijom (najčešće su to različite vrste trske
zeljaste biljke) dok je hrana ţivotinjskog
ili šaša). Patka kreketaljka je manja i vitkija od
podrijetla slabije zastupljena u svakodnevnom
gluhare, tako da odrasle jedinke teţe oko
obroku kreketaljki. Reproduktivna sezona u
jednog kilograma, narastu do 50 cm u duljinu,
kreketaljki započinje nešto kasnije, tako da
a raskriljene mjere oko 85 cm. Muţjaci su nešto
sparivanje počinje u rano prolijeće, a prva
krupniji od ţenki, a spolni dimorfizam je
gnijezda se mogu pronaći u travnju. Sezona
izraţen, iako je za razlikovanje spolova
gnijeţđenja proteţe se na svibanj i lipanj, a
potrebno nešto veće iskustvo nego što je to
ţenke snesu do 14 jaja i na njima sjede u
slučaj u gluhara, kod kojih je već na prvi prosjeku 24 dana. U prirodi najčešće poţive
pogled jasno radi li se o muţjaku ili ţenki. U desetak godina, ako prije ne stradaju od
patka je glava siva s crvenkastim preljevom, a dlakavih ili pernatih predatora.
vrat je prošaran svijetlo smeđim prugama. Prsa
su omamentalnog izgleda, a trbuh je potpuno
svijetao. Rep je odozgo cm a, krilna pera su
kestenasto-smeđe boje. Ogledalo oba spola je
bjelkasto. Kljun i plivaće opne su tamni, a noge
su narančasto ţute. Boja perja ţenki je
prilagođena okolini, tako da su patke slabije
kolorirane od pataka i po svojoj 'kamuflaţnoj'
boji perja najviše nalikuju gluharama.
Socijalni nagon je kod kreketaljki izraţen
veći dio ţivota, tako da se ove patke skupljaju
u jata tijekom čitave godine, s iznimkom
tijekom sezone parenja kada se jata razbijaju u
parove. Jata kreketaljki

Patka snese 14 jaja na kojima sjedi oko 24 dana.

 PATKA KRŢULJA, skrţa,
škrgaljca, zimĉić, škerlica

Patka krţulja je jedna od najmanjih europskih

patka, svakako najmanja paĉja vrsta koja obitava
na našim prostorima. U Hrvatskoj se ne gnijezdi,
no dosta je ĉesta prolaznica, a ponekad i zimuje u
našima krajevima. Uglavnom obitava na većim
vodenim površinama, a pogoduje joj moĉvarno
stanište, kao i jezera, veće bare, široki rukavci
rijeka, lagune te rijeĉne delte bogate muljem.
Odrasle patke narastu u duţinu do 36 cm, a Kljun je tamniji, moţe se reći sivo-crnkast, što je
raskriljene mjere do 60 cm. Teţe u prosjeku izraţenije u muţjaka nego u ţenke.
izmeĊu 250 do 450 grama, s tim da su muţjaci Krţulje ţive u jatima, no dok kod gluhara
nešto krupniji od ţenki. Lako se uoĉavaju zbog takva jata brojimo i u tisućama, kod krţulja se
specifiĉne obojenosti perja, a spolni dimorfizam jato sastoji maksimalno od par stotina jedinki.
dobro je izraţen, pa već na prvi pogled moţemo Jata se pri letu teţe uoĉavaju, a karakteristiĉno je
razlikovati muţjaka od ţenke. U patka je glava za krţulje da lete kratkim i brzim zamasima krila,
tamno kestenjasta s zavrnutom zelenom prugom, ţustro i gusto zbijene jedna do druge. Krţulje ne
koja se proteţe od korijena kljuna preko oĉiju ka vole uznemiravanje i izbjegavaju ljudsku blizinu,
vratu. Ova široka pruga zelenog peija omeĊena je tako da su preko dana gotovo neprimjetne,
tankom ţućkastoblijedom prugom koja ĉini oštru najĉešće skrivene u vodenoj vegetaciji - šašu,
granicu prema smeĊem perju ostatka glave. Prsa trsci, ili sliĉnom priobalnom raslinju. Aktivnost
su svjetlo smeĊe-sivkasta s tamnim pjegama, im raste s zalaskom sunca, tako da se hrane
trbuh je potpuno svijetao (bijel), a leĊa su nešto uglavnom u veĉernjim satima i noću. Po
tamnije isprugana prehrambenim navikama spadaju u svejede, kao i
V
sve ostale patke, a zastupljenost biljne i
smeĊe-sivim nijansama. Ţenke su znatno
ţivotinjske hrane tijekom ţivota je uglavnom
neuglednijih boja, uglavnom su smeĊe sa
podjednaka. Parenje zapoĉinje krajem zime, a
tamnoţućkastim pjegama, gotovo maskirnih boja
ţenke se gnijezde u oţujku i travnju te snesu 8 do
koje ih dobro prikrivaju u prirodnom ambijentu
12 jaja, na kojima sjede u prosjeku 26 dana.
(sliĉne su ţenkama gluhare, ali su znatno manje i
Mogu poţivjeti oko 15 godina, no uobiĉajeno je
lakše). Donja strana tijela im je svjetlija. Oba
da im je ţivotni vijek kraći, u prosjeku doţive 10
spola imaju sjajno zeleno- crno zrcalo na krilima,
do 12 godina.
a noge su im sive.
 PATKA PUPĈANICA krţa, kaćun,
proljetna škrga, grotovac
Pupĉanice su tek nešto veće od krţulja, a po
migratomim osobitostima ubrajamo ih u selice,
naše prolaznice i gnjezdarice. U Hrvatskoj se po
trenutaĉnim procjenama gnijezdi oko 650 do 700
parova pupĉanica, a sliĉno kao i krţulje te
kreketaljke ove patke vrlo rijetko zimuju kod nas,
no relativno su ĉeste prolaznice koje preko naših
krajeva prelijeću u proljeće i jesen. Tijekom
proljetne seobe pupĉanice se miješaju s ostalim
patkama, a naroĉito ih je teško razlikovati od
krţulja. Tijekom preleta zadrţavaju se uglavnom
uz vodene tokove, moĉvarna staništa te ušća
rijeka. Odrasle jedinke narastu do veliĉine od 38
cm (mjereno u duţinu) dok im je raspon krila
nešto veći nego u krţulja i iznosi oko 65 cm.
Teţina im se u prosjeku kreće od 250 do 550
grama, a kao i u ostalih pataka plivaĉica muţjaci
su nešto krupniji od ţenki. U patka je tjeme
tamnije smeĊe, a od oĉiju do na vrat proteţe se
jasno izraţena bijela pruga. Podruĉje oko kljuna i
poĉetni dio vrata su smeĊi (ornamentalnog
izgleda), dok su donji dio vrata i prsa tamnije
smeĊe boje s izraţenim popreĉnim prugama.
Trbuh je bjelkast, a u podruĉju ramena nalazimo
dugaĉko crno-bijelo perje. Zrcalo je kovno-
zelene boje s bijelim obrubom. Determinaciju
vrste i razlikovanje od krţulja provodimo po
izgledu krila i zrcala - u krţulja je gornji bijeli
obrub zrcala znatno deblji i bolje izraţen, dok je
donji rub vrlo tanak i obiĉno se pri kretanju patke
niti ne moţe uoĉiti. U krţulja je prednji dio krilnih
pera izraţenije smeĊe boje kao i tijelo patke,
dok je kod pupĉanica peije prednjeg dijela krila
uglavnom plavo-sive boje.
Socijalni nagon je kod pupĉanica izraţen, no
jata pataka su obiĉno mala, s maksimalnim brojem
od stotinjak jedinki u jatu. Hrane se kako biljnom
tako i ţivotinjskom hranom, a zastupljenost
pojedinih prehrambenih komponenti ovisi o dobu
godine i klimatskim prilikama. U principu mlaĊe
dobne kategorije preferiraju hranu animalnog
porijekla, dok odrasle patke više koriste razliĉitu
hranu biljnog porijekla. Sezona parenja podudara
se s ostalim plivaĉicama, tako da sparivanje
poĉinje u rano proljeće, a sezona gnijeţĊenja
obuhvaća drugu polovinuV
travanja te svibanj. Ţenka snese do 10 jaja na
kojima sjedi u prosjeku 21 do 22 dana, nakon ĉega
se izlegu paĉići koji su
V
potrkušci. Ţenka se brine o podmlatku koji se
osamostaljuje vrlo brzo, već nakon 40 dana od
valjenja paĉići su sposobni brinuti se o sebi i
samostalno pronalaziti hranu. Prosjeĉan ţivotni
vijek pupĉanica iznosi oko desetak godina, dok se
maksimalna starost kreće oko 16 godina, no samo
rijetki primjerci doţive tako duboku starost.
PATKA LASTARKA repaš, vrbar,
vrb, patka, dugorepa, striţorep

Patka lastarka je prvenstveno naša prolaznica i

zimovka. Nekada se kod nas i gnijezdila, no već
duţe vrijeme nije naša gnjezdarica (u Kopaĉkom
ritu, poĉetkom 20. stoljeća zabiljeţena je
posljednji put na gnijeţĊenju). Na našim
prostorima je malobrojna, tako da se razmišlja o
zaštićivanju ove vrste (sliĉno kao što su zaštićene
u manja jata, najĉešće od dvadesetak do trideset
njorka, batoglavica i zviţdara). Po veliĉini
pataka. U letu se lako prepoznaju zahvaljujući
lastarke su tek nešto sitnije od gluhara, odrasle
vitkoj silueti i dobro uoĉljivom šiljatom repu.
jedinke u duţinu narastu do 60 cm, a raskriljene
Zadrţavaju se na razliĉitim vodenim staništima, a
mjere 90 cm. Muţjaci su nešto teţi od ţenki i u
ponekad se mogu vidjeti i u priobalju u blizini
prosjeku teţe oko jednog kilograma, dok su ţenke
ušća gdje prevladava boĉata voda. Aktivne su
obiĉno nešto lakše i najĉešće vagnu do 900
tijekom dana, više u ranim jutarnjim te kasnijim
grama. Lastarke su patke vrlo lijepe vanjštine, što
popodnevnim satima. Prehrana im se sastoji od
se posebice odnosi na muţjake. U patka su glava i
biljne i ţivotinjske hrane, a pošto imaju nešto duţi
vrat zagasito smeĊe boje, a dobro je uoĉljiva
i vitkiji vrat sposobne su pronalaziti hranu na
bijela pruga što se pruţa od bijelih prsiju sa svake
većim dubinama od ostalih pataka plivaĉica.
strane vrata. LeĊa i bokovi su sivi. Repna pera su
Sezona reprodukcije sliĉna je kao i u ostalih
dugaĉka a sam rep je zašiljen (podsjeća na lastin plivaĉica, sparivanje zapoĉinje tijekom oţujka, a
rep po ĉemu je ova patka i dobila ime). Tijelo ţenke se najĉešće gnijezde tijekom travnja i
ţenki je mozaiĉno obojeno - prevladavaju tamne i svibnja. Patka snese od 8 do 12 jaja na kojima u
svjetlije nijanse smeĊe boje, dok je glava prosjeku sjedi 26 dana. Paĉići su opemaćeni i vide
jednobojna crvenkasto-smeĊa. Oba spola imaju te su sposobni za samostalno kretanje. Lastarke
specifiĉno obojeno zrcalo, koje je tamno bronĉane spadaju u patke s nešto duţim ţivotnim vijekom
boje. tako da mogu poţivjeti i dvadesetak godina
Lastarke su poput većine pataka plivaĉica (maksimalni ţivotni vijek je 25 godina).
druţevne ptice koje se organiziraju
 PATKA ŢLIĈARKA, kašikara,
šupljaĉa

Sliĉno kao i patke lastarke ţliĉarke su se

nekada gnijezdile u nas, no danas su samo naše
prolaznice i zimovke. Posljednji put su kao
gnjezdarice na teritoriju RH-a zabiljeţene
poĉetkom 20. stoljeća na prostoru Kopaĉkog
rita. Njihova brojnost varira u ovisnosti o
klimatskim prilikama i dobu godine, no svakako formiraju manja jata (20 do 30 jedinki u
se moţe reći da je ova patka kod nas
V

jednom jatu). Ţliĉarke se uglavnom zadrţavaju uz

malobrojna, što se najviše odnosi na dio
stajaćice, pa ih tako najĉešće nalazimo uz mrtve
populacije koji u našim krajevima zimuje.
kanale Drave, uz veća jezera i općenito uz vodene
Razmišlja se i o zaštiti ove vrste, odnosno
površine kod kojih je organska produkcija jaĉe
produţenju lovostaja na gotovo ĉitavu godinu.
izraţena. Ţliĉarke su svejedi, no pošto im je kljun
Po tjelesnim proporcijama ţliĉarke su tek nešto
prilagoĊen za filtriranje vode uglavnom se hrane
manje od lastarki, tako da odrasle jedinke
planktonom biljnog i ţivotinjskog podrijetla, kao i
narastu u duţinu oko 50 cm, a raskriljene mjere
liĉinkama insekta, sitnim mekušcima te svim
oko 80 cm. Obiljeţje ovih pataka je specifiĉno
ostalim sastojcima koje pronalaze
spljošten kljun, na vrhu proširen poput ţlice. U
'procjeĊivanjem' rijeĉne ili jezerske vode. U
patka je glava kovno-zelena sa sjajnim
ţliĉarki sparivanje zapoĉinje tijekom oţujka, a
preljevom, leĊa su gotovo crna prošarana
ţenka u svibnju mjesecu snese 7 do 14 (u prosjeku
rijetkim bijelim prugama, prsa su snjeţno bijela,
12) jaja, na kojima sjedi 26 dana. Paĉići su
dok su trbuh i bokovi smeĊkasto obojeni. Na
potrkušci, dakle opemaćeni su i vide. Ţivotni
prednjem dijelu krila ima svjetlo plavu mrlju.
Osnovna boja perja pataka je smeĊa sa tamnim vijek ţliĉarki kreće se od deset do maksimalno
pjegama (sliĉno kao u gluhare). petnaest godina starosti, a primjerci pronaĊeni u
Socijalni nagon je kod ţliĉarki izraţen prirodi rijetko poţive više od dvanaest godina.
gotovo tijekom cijelog ţivota (izuzev sezone
parenja kad se patke uparuju) tako da

190
PATKE RONILICE

Sve ronilice spadaju u rod Aythya (neki autori
prikazuju ovaj rod kao potporodicu Aythynae).
Ronilice su za razliku od plivaĉica robusnije graĊe,
teţih kostiju i snaţnije konstitucije. Njihovo tijelo
je zbijeno, a noge su im postavljene više prema
straţnjem dijelu trupa tako da ove patke bez
problema zaranjaju, no kod polijetanja s površine
vode moraju uzeti
vrstama ronilica. Ovakvo ponašanje pataka
ronilica ima za posljedicu povećanje broja
kriţanaca, kod kojih je vrlo teško toĉno odrediti
od kojih roditelja potjeĉu. Prema najnovijem
Zakonu o lovstvu (NN 140/05) u divljaĉ se iz ove
skupine ubrajaju samo dvije vrste - patka glavata i
patka krunata, dok su ostale predstavnice ronilica
zaštićene iz razloga smanjene brojnosti na tlu
Hrvatske.

Izgled pataka ronilica na površini vode.

zalet. Hranu traţe na vodi i ispod površine

te na samom dnu, a smatra se da mogu
zaroniti i do 4 metra duboko. Za razliku od
plivaĉica patke ronilice nemaju izraţeno
krilno 'zrcalo', već im se na krilima umjesto
zrcala moţe uoĉiti takozvana 'krilna pruga'
bijele ili sive boje. Većina ronilica iskazuje
sklonost ka polaganju jaja u gnijezda drugih
vrsta pataka (tzv. 'parazitizam gnijeţĊenja'),
a ĉesta je i pojava parenja meĊu razliĉitim
Zaranjanje patake ronilice..

Polijetanje patke ronilice.

PATKA GLAVATA turkinja, golubak,
slezenjak, riđak

Vrsta koja je zbog nešto izraţenije glave dobila

ime patka glavata, je najbrojnija i
najrasprostranjenija ronilica naših krajeva.
U Hrvatskoj obitava ĉitave godine, no
najzastupljenija je tijekom proljetne te naroĉito
jesenje selidbe, kada u nas pristiţe i veći broj pataka sa sjevera europskog
kontinenta. OdreĊeni broj ovih pataka se na
teritoriju RH-a i gnijezdi, pa se tako procjenjuje da gnijezdeća populacija
glavatih pataka broji oko ĉetiri tisuće jedinki. Kao i
ostale ronilice glavate patke odlikuje zbijena i ĉvrsta
graĊa tijela. Odrasle jedinke dostignu duţinu od oko
45 cm, a raskriljene mjere oko 75 cm. Zbog
po kojoj ove patke moţemo prepoznati tijekom
robusnije graĊe i teţih kostiju bez obzira što su niskog preleta.
znatno manje od gluhara, gotovo su Kod patke glavate izraţen je socijalni nagon, pa
jednake teţine, tako da odrasli primjerci vagnu od se ove patke uglavnom udruţuju u manja jata koja
0,8 do 1,3 kg. U muţjaka glava i vrat su sjajno broje do dvadesetak jedinki, a tijekom zime se
kestenasto-crvenkaste boje, prsa su tamna, dok je obiĉno znatno povećaju te broje i do nekoliko
ostatak tijela svjetlo sive boje. Kljun je tamno stotina pataka. Glavate patke se obiĉno zadrţavaju
sive boje s uz veće stajaćice i jezera, a preferiraju dublje vode
širokom plavkastom popreĉnom prugom po sredini, (preko 1,5 m dubine) jer hranu preteţno traţe
a spomenuta pruga dobro se uoĉava ronjenjem. Kao i većina ostalih vrsta pataka i
V

kod odraslih muţjaka. Ţenke su jednostavnijih boja,
uglavnom smeĊe sivih nijansi, sprijeda prevladava
smeĊa boja peija, a straţnji dio tijela je sivosmeĊ.
Oba spola nemaju krilno zrcalo, već im se na krilima
pojavljuje svijetlo siva krilna pruga,
glavate patke se razmnoţavaju tijekom proljetnih
mjeseci, s tim da ţenke zapoĉinju s gnijeţĊenjem
nešto kasnije - u svibnju mjesecu, tako da se paĉići
pojavljuju tijekom lipnja i srpnja. Ţivotni vijek ovih
pataka je do deset godina.
PATKA KRUNATA, čapljarka, krunata
norva, kikašica

Krunata patka je jedna od rijetkih pataka u

Hrvatskoj ĉiji se broj ne smanjuje, ĉak što više
njena brojnost se postupno povećava, a posljednjih
dvadesetak godina uoĉena je i tendencija
gnijeţĊenja. Prve ţenke krunastih pataka
primijećene su kod nas na gnijeţĊenju tijekom
osamdesetih godina prošlog stoljeća, a danas se
već gnijezde u većini nizinskih staništa RH-a i
njihov brojnost iskazuje blagu tendenciju rasta,
Brojnost jata se rijetko mijenja i nikada ne
tako da se raĉuna da trenutaĉna populacija
dostiţe veću brojnost kao što je to sluĉaj s
krunastih pataka na gnijeţĊenju kod nas broji oko
glavatim patkama. Sliĉno kao i glavate patke
300 parova. Zbijene graĊe tijela ova patka naraste
krunašice se zadrţavaju uz veće vodene
u duţinu do 43 cm, a raskriljena mjeri oko 70 cm.
površine, s tim što se krunaste patke nalaze i na
Odrasli primjerci teţe oko 1 kg, s tim da su
znatno dubljim vodama (10 do 15 m dubine).
muţjaci nešto teţi od ţenki. Znaĉajna oznaka
Hranu pronalaze uglavnom ronjenjem i po
krunastih pataka je perjanica od uskih do 6 cm
prehrambenim navikama spadaju u svejede,
dugaĉkih pera na glavi. Ova vitica duţeg perja
osnovna hrana su im razne sjemenke, vodeni
(nazivaju je i kukma ili kruna) bolje je izraţena u
raĉići, sitni kukci, njihove larve i drugi razvojni
muţjaka, koji su uglavnom crne boje peija s
oblici te plankton ţivotinjskog i biljnog
bijelim bokovima i trbuhom. Dok su u muţjaka
podrijetla. Sezona parenja poklapa se sa
glava, vrat i prsa crni s ljubiĉastim preljevom, u
razmnoţavanjem glavate patke, a osobitost kod
ţenke je osnovna boja peija smeĊa sa tamnijim
krunastih pataka je pojava skupnog gnijeţĊenja,
nijansama i zagasitom, gotovo crnom glavom. Kao
kada se na odreĊenom prostom gnijezdi veći broj
i kod ostalih ronilica na krilima je izraţena pruga
ţenki, što nazivamo kolonijalnim gnijeţĊenjem.
koja je bijele boje.
Krunašice mogu poţivjeti nešto duţe nego
Krunaste se patke udruţuju u manja jata,
glavate patke, najduţi u prirodi zabiljeţen
veliĉine od desetak do petnaest pataka.
ţivotni vijek iznosio je oko 15 godina.
3.2. GUSKE - ANSERIDAE

Guske predstavljaju skupinu krupnih ptica

moĉvarica. Sve europske vrste gusaka spadaju u
red ptica moĉvarica (Anseriformes) te u veliku
porodicu pataka, labudova i gusaka (Anatidae).
Djelimo ih u dva osnovna roda s obzirom na boju
peija, a to su sive guske (rod Anser) i crne guske
(rod Branata). One su prave selice, pa zimi odlaze
prema jugu toliko daleko koliko to traţe klimatske
prilike za pojedinih zima. Gotovo uvijek u većem
ili manjem broju ostaju u našim krajevima tijekom
zime, a ljeti odlaze na sjever, pa ih stoga nazivamo
Guska s podmlatkom.
našim zimovkama (redovitim ili neredovitim).
Hranu traţe uglavnom na kopnu. Vrat im je dulji
razmjerno deblji. Korijen kljuna je debeo, a rubovi
nego u pataka te je
kljuna su sitno nazubljeni poput turpije. Guske su
prekrivene gustim perjem, a izmeĊu prstiju razapeta
im je plivaća koţica. Pojedine vrste za vrijeme
ljetnog mitarenja izgube toliko peija da ne mogu
neko vrijeme letjeti. Za razliku od pataka u gusaka
spolni dimorfizam nije izraţen, tako da po vanjskom
izgledu ne moţemo razlikovati spolove. Guske nisu
poligamne ptice, ţive u jednoţenstvu i muţjak je
vjeran partner ţenki. U divljaĉ prema vaţećem ZOL-
u ubrajamo samo dvije vrste - gusku glogovnjaĉu i
gusku lisastu, dok su sve ostale guske (poput sive,
kratkokljune, crvenovrate, bjeloglave i grivaste
guske) zaštićene zakonom i nije ih dozvoljeno loviti.

Polijetanje guske s vode.

 GUSKA LISASTA
guska bjeloĉela
Ţivi na dalekom sjeveru, obitava na Grenlandu,
Islandu, Finskoj, Rusiji i u sjevernoj Aziji, a gnijezdi
se uglavnom unutar arktiĉkog kruga. Po migratomim
osobitostima spada u ptice selice i naš je redoviti
zimski gost. Uglavnom zimuje u nizinskim predjelima
naše zemlje, te se prvenstveno zadrţava na moĉvarnim
staništima, no moţe ju se pronaći i na vlaţnim
livadama, nizinskim naplavnim pašnjacima pa
ponekad ĉak i na poljoprivrednim površinama. Lisaste
guske su krupne, u duţinu narastu preko jednog metra,
a raskriljene mogu mjeriti i preko metar i pol. Odrasle
jedinke u prosjeku teţe oko dva do dva i pol kilograma
(teţinski raspon kreće se od 1,5 do 3,3 kg). Ove guske
spadaju u rod Anser tako da im je osnovna boja peija
siva, no prepoznatljive
Gnijezdo.
su po tome što na ĉelu te oko korijena kljuna ima
bijelu lisu, tamnijim rubom odvojenu od ostalog
uglavnom sivo-smeĊeg perja. Donji dio trupa
prekriven je bijelim perjem, nepravilno posutim
velikim tamnim pjegama. Kljun ovih gusaka je
naranĉasto- crvenkast, a noge su ţarko naranĉaste
boje.
Lisaste guske iskazuju socijalni nagon od ranog
djetinjstva, te tijekom ţivota formiraju razliĉito
velike skupine ili jata. Osnovnu skupinu u ovih
gusaka ĉini porodiĉno jato, a kada se više ovakvih
jata ujedinjuje u veće grupe uglavnom tijekom seobe,
toĉno se utvrĊuje hijerarhija unutar formirane grupe.
Obiĉno skupinu predvode najveća i najjaĉa
porodiĉna jata, koja dominiraju nad manjim jatima,
parovima i usamljenim jedinkama. Tijekom dalekih
putovanja na jug i natrag, ĉesto se zna dogoditi da
lisaste guske formiraju zajedniĉka jata s
glogovnjaĉama. Sezona parenja kod gusaka
zapoĉinje nešto kasnije nego u pataka, tako da
sezona gnijeţĊenja zapoĉinje krajem svibnja i
proteţe se na
V
lipanj. Ţivotni vijek ovih gusaka iznosi petnaestak
godina (najduţi zabiljeţeni u prirodi je 17 godina).
GUSKA GLOGOVNJAĈA
Glogovnjaĉe sliĉno kao i lisaste guske
obitavaju na krajnjem sjeveru, te se uglavnom
gnijezde u Skandinaviji i sjeveroistoĉnoj Europi.
Kao i ostale guske spadaju u selice, a kod nas
redovito zimuju, s tim što im brojnost varira u
zavisnosti od klimatskih prilika i duţine trajanja
perioda lošeg vremena (za jakih zima brojnost
glogovnjaĉa se povećava). U Hrvatskoj se
glogovnjaĉe zadrţavaju u nizinskim predjelima te
najĉešće dijele stanište s lisastim guskama, tako da
ih uglavnom nalazimo uz veće vodene površine,
vlaţne livade i pašnjake. Po tjelesnoj graĊi ova
vrsta spada u krupne guske, tako da odrasli
primjerci mogu teţinski premašiti lisaste guske i u
prosjeku dostiţu teţinu od 2 do 4 kg. Osnovna
boja peija im je siva, Odozgor su zagasito sive, a
odozdo sivkasto bijele. Glava, vrat, prsa, trbuh i
leĊa su podjednakih nijansi sive boje, dok su
podrepak i trtica bijele boje. Kljun im je pri
korijenu taman, a od sredine prema vrhu je
naranĉasto-crvenkast. Noge su blago ruţiĉaste,
bez naranĉaste nijanse, a vrat im je u gornjoj
trećini tanak, pa odaje dojam elegancije koji je u
glogovnjaĉa izraţeniji nego u većine ostalih vrsta
gusaka.
Glogovnjaĉe se udruţuju u veća jata, koja
mogu brojiti i po nekoliko tisuća gusaka. Tijekom
seobe obiĉno u letu stvaraju lako prepoznatljivu
"klinastu formaciju" oblikovanu kao poloţeno
slovo
V. Na mjestima na kojim zimuju stvore toĉno
odreĊenu hijerarhiju jata te se sliĉno kao i domaće
guske od neprijatelja brane zajedniĉkim snagama,
uz glasno gakanje i lepetanje krilima. Glogovnjaĉe
se prehranjuju uglavnom biljnom hranom - pasu
travu, otkidaju zeljaste biljke, grickaju ţitarice te
pronalaze razliĉite sjemenke. Kljun im je
prilagoĊen za takav naĉin hranidbe, tako da je
znatno uţi nego u pataka, nije toliko spljošten i
ima veću snagu zagriza. Tijekom hranjenja (ispaše)
glogovnjaĉe se razbijaju u manja dnevna jata, da bi
se predveĉer ponovno okupile u velika veĉernja
jata koja obiĉno prenoće na većim vodenim
površinama. Sliĉno kao i lisaste guske i
glogovnjaĉe znaju oformiti zajedniĉka jata s
drugim vrstama gusaka i to najĉešće sa sivom i
malom guskom (u HR zaštićenim vrstama). Sezona
parenja ista je kao i u lisaste guske, a ţivotni vijek
je nešto duţi - najduţi zabiljeţen u prirodi iznosi
22 godine.
3.3. VODENE KOKOŠI
CRNA LISKA
Crna liska spada u skupinu vodenih
kokoški, ptica koje su skroviti stanovnici
močvarnih predjela tako da ih češće čujemo
nego vidimo. Naraste do 38 cm u duţinu, a
raskriljena mjeri do 75 cm, odrasli primjerci
dostignu masu od 700 do 1000 g, a na osnovu
vanjskog izgleda vrlo je teško razlikovati
muţjaka od ţenke. Osnovna boja peija je
škriljasto crna s vrlo uočljivim bijelim čeonim
štitom koji podsjeća na lisu, po čemu je ova
ptica i dobila ime. Tijelo joj je plosnato, više
nego šire, a krila su kraća i zaobljena, dok je
rep kratak sa manjim brojem pera. Noge su
dugačke, sa širokim plivaćim obrubom na
prstima, zelenkaste boje, a kada liske lete ne
uvlače noge pod tijelo, nego ih drţe ovješene
tako da se vrlo dobro uočavaju, jer strše iza
repa. Ova močvarica boravi po jezerima,
kanalima rijeka, močvarama i deltama, a u
Hrvatskoj je najzastupljenija u donjem dijelu
sliva
Karakteristiĉan ĉeoni štit.
Neretve. Zimi ţive u većim jatima, a u proljeće se
razbijaju u parove i tako doĉekuju ljeto. Po
migratomim svojstvima spada u selice, naše
gnjezdarice, što znaĉi da kod nas dolazi u proljeće,
na našim prostorima se pari i gnijezdi, a zatim na
jesen odlazi u toplije krajeve. Ako je zima blaga
pojedina jata prezime kod nas, naroĉito je to ĉesta
pojava u Dalmaciji. Gnijezdi se u šašu i ostaloj
vodenoj vegetaciji, a u mjesecu svibnju ţenka snese
od 7 do 12 priliĉno krupnih jaja, na kojima sjedi 21
dan. Nakon tog perioda iz jaja se izlegu mladi koji
su odmah sposobni za samostalan ţivot (vide i
opemaćeni su). Osnovna hrana crne liske su sitne
ribice, riblja ikra, crvi, gliste, neke vrste vodenog
bilja, a poznato je da liske ispijaju i jaja drugih
vodenih ptica. Vrlo su ratoborne, pa sa svog
podruĉja protjeraju najveći dio ostalih moĉvarica,
prvenstveno divlje patke, ronce i vivke. Meso liske
ima specifiĉan okus i u delti Neretve cijenjeno je kao
veliki specijalitet. Crna liska zaštićen je lovostajom
veći dio lovne sezone, naroĉito ju je zabranjeno
loviti tijekom sezone parenja i gnjeţĊenja, a lovidba
je dopuštena od 16. kolovoza tekuće godine do 31.
sijeĉnja iduće godine.
4. GOLUBOVI

monogami koji ţive u jednoţenstvu, ţenka dva

Sve vrste iz ove skupine spadaju u red
puta godišnje snese svega dva jaja na kojima u
golubovki (Columbiformes) i
prosjeku sjedi 17 dana. Mladi su tzv. ĉuĉavci,
porodicu golubova (Columbidae). Golubovi su
izlegu se bez perja i slijepi, pa u potpunosti ovise o
ptice zbijenog oblog tijela, malene glave i sitnog
roditeljskoj brizi i paţnji. U divljaĉ prema
kljuna te kratkog vrata, a po vanjskim obiljeţjima
najnovijim odredbama ZOL-a spadaju samo golub
ne moţemo razlikovati muţjake od ţenki.
pećinar i golub grivnjaš, dok su ostale vrste iz ove
Golubovi su vješti u zraku, brzi su i po potrebi
porodice zaštićene i njima se ne gospodari.
ustrajni letaĉi, dobro vide i imaju zvonak pjev, a
glasaju se karakteristiĉnim gukanjem. Hrane se
preteţno hranom biljnog podrijetla, tek ponekad
pojedu sitnije kukce ili beskraljeţnjake tako da ih
ubrajamo u biljojede i uvjetne svejede. Golubovi
su

Gnijezdo. Mladi golubovi ovise o roditeljskoj brizi.

 GOLUB DIVLJI pećinar, sivi golub,
modrulj, morski golub

Pećinar ili kako ga još nazivaju divlji golub

najpoznatija je vrsta goluba u
Hrvatskoj. Smatra se da je ova vrsta
svojevrsni praroditelj svih podvrsta
domaćeg goluba, od kojeg je nastao i tzv. gradski
golub, kojeg svakodnevno viĊamo po gradskim
ulicama i trgovima. Po
migratomim osobinama ubrajamo ga u naše
stanarice, što znaĉi da nema izraţenu seobu u
smjeru sjever-jug, već ĉitav svoj ţivotni vijek
provodi na jednom te istom staništu, gdje se i
gnijezdi. Pogoduje mu toplija klima, pa se
uglavnom zadrţava u priobalnom pojasu s
obiljeţjima mediteranske klime, a kod nas ga
najviše ima duţ obale mora te na podruĉju po tome što u šume uglavnom ne zalazi i gotovo
kopnenog dijela jadranskog krša. U divljeg goluba nikad se ne zadrţava na granama drveća. Danju
u potrazi za hranom prevali veće udaljenosti. Po
spolni dimorfizam nije izraţen, pa po vanjskim
obiljeţjima ne moţemo razlikovati goluba od prehrambenim navikama ubrajamo ga u
golubice. Peije pećinara je modro-sive boje. biljojede, jer mu osnovnu hranu predstavljaju
dijelovi zeljastih biljaka, mahunarki te korova.
Glava je zagasito siva sa svjetlijim kljunom, koji
Jede i razne sjemenke, pupove te mlade listove i
je na korijenu odvojen od ostatka glave tankom
vlati trave, a tek u rjeĊim sluĉajevima poseţe za
bijelom linijom (debljina varira u ovisnosti od
spola, dobi i nasljeĊa). Vrat je temeljno sive boje, sitnim kukcima te beskraljeţnjacima. Pećinari
no vrhovi pera prelijevaju se kovno-zelenkastim su jednoţenci, ţive zajedno tijekom ĉitave
godine, a ţenka se gnijezdi dva puta u godini i
ili ljubiĉasto-purpumim sjajem. Na donjem dijelu
to u travnju i lipnju. Golubica snese dva jaja, na
hrpta peije je svjetlije boje, a na krilima su dvije
kojima u prosjeku sjedi 17 dana. Golubići su
dobro uoĉljive horizontalne tamne pruge. Po
prva dva tjedna nakon valjenja nesposobni za
tjelesnim proporcijama pećinar je neznatno manji
samostalan ţivot, jer na svijet dolaze goli i
od goluba dupljaša koji je u nas trajno zaštićen.
slijepi. Roditelji se brinu o podmlatku dok ptiĉi
Odrasli primjerci teţe izmeĊu 220 i 350 g, u
ne opernate i progledaju, a mladi golubovi
duţinu narastu do tridesetak centimetara, a
raskriljeni mjere oko 40 cm. ostaju s roditeljima i obiĉno formiraju tzv.
prošireno roditeljsko jato.
Golub pećinar gnijezdi se u rupama klisura,
dubokim špiljama (tzv. golubnjaĉe), starim Ţivotni vijek divljeg goluba je relativno kratak,
tomjevima i razvalinama. Osobit je najduţi zabiljeţen u prirodi iznosi sedam
godina.
 GOLUB GRIVNJAŠ, glušac, rinkaĉ,
granaš

Golub grivnjaš je za razliku od pećinara

ptica selica, naša prolaznica i gnjezdarica.
Zadrţava se preteţno u kontinentalnim
dijelovima naše zemlje, a ponekad u manjem
broju zna prezimiti u priobalju. Za gnijeţĊenje
bira nizinske i gorske predjele, obiĉno
prekrivene šumskim sastojinama, no zna se
ugnijezditi i u blizini naselja, voćnjaka,
ureĊenih zelenih površina ta podruĉja na
kojima se poljoprivredno zemljište izmjenjuje s
šumarcima i manjim šumama. Trenutaĉno se u
Hrvatskoj gnijezdeća populacija grivnjaša oko pedesetak jedinki. Kada to vremenske prilike
procjenjuje na 30 do 50 tisuća parova. Grivnjaš zahtijevaju ovi golubovi mogu formirati i veća
je jedan od najvećih divljih golubova, svakako jata od po nekoliko stotina primjeraka. Tijekom
najkrupniji od svih vrsta golubova koje kod nas sezone parenja jata se razbijaju u parove. Golubi
obitavaju. Odrasli primjerci narastu do duţine grivnjaši su godišnji jednoţenci, muţjak snubi
od 40 cm, a na rep im otpada 15 cm. U ţenku specifiĉnim svadbenim plesom, a golubica
prosjeku su teški oko 400 do 450 g (teţinski nakon parenja zapoĉinje s gnijeţĊenjem u
raspon kreće se od 300 do 700 g). Spolovi se travnju mjesecu. Ţenke goluba grivnjaša prave
teško mogu razluĉiti po vanjskim obiljeţjima, gnijezdo u šumi, najĉešće na visokim stablima te
no od drugih vrsta golubova lako ga snesu dva jaja na kojima u prosjeku sjede 17
razlikujemo po tome što s obje strane vrata ima dana. Mladi su ĉuĉavci, koji u potpunosti ovise o
bijelu pjegu, koja izgleda poput ogrlice roditeljskoj skrbi (o potomstvu brinu oba
(grivne). Glava je sivo-plava sa zelenkastim roditelja), prvi tjedan ne izlaze iz gnijezda, a
preljevom na straţnjem (dorzalnom) dijelu
osamostaljuju se nakon 35 do 40 dana od
vrata, prsa su grimizno- ljubiĉasta, a krila su
valjenja. Golub grivnjaš se hrani uglavnom
uglavnom siva. Na krilima se dobro uoĉava
biljnom hranom - dijelovima zeljastih biljki,
svjetlija linija (krilna pruga) koje se naroĉito
sjemenkama, pupovima, listovima i plodovima, a
istiĉe tijekom leta. MlaĊe jedinke razlikujemo
ponekad i cvjetovima. Rijetko uzima manje
od starijih po tome što još nemaju svijetlih
koliĉine hrane ţivotinjskog podrijetla, pa ga po
podruĉja na vratu, te im vrhovi pera na
prehrambenim navikama svrstavamo u biljojede,
prijelazu vrata u leĊa još uvijek nisu dobili
uvjetne svejede. Prosjeĉni ţivotni vijek grivnjaša
zeleno-kovni sjaj.
je oko 12 godina, a najduţi zabiljeţen u prirodi
Grivnjaši su druţevne ptice koje se
iznosi 16 godina.
ujedinjuju u manja jata, koja obiĉno broje
NEZAŠTIĆENA PERNATA DIVLJAĈ

U nezaštićenu pernatu divljaĉ spadaju ptice Sve nabrojene vrste vrana smiju se loviti
iz porodice vrana (Corvidae) i to su prema ZOL- tijekom ĉitave godine, a nepostojanje lovostaja
u: ĉavka zlogodnjaĉa, siva vrana, vrana gaĉac, opravdava se ĉinjenicom što ove ptice ĉine štetu
svraka maruša i šojka kreštalica. Sve nabrojene na sitnoj divljaĉi, uništavaju jaja drugih ptica,
vrste ubrajamo u najbrojniji red ptica pjevica ili oštećuju poljoprivredne kulture, te ponekad
vrapĉarki (Passeriformes), a meĊu mnoštvom znaju biti i agresivne prema domaćoj peradi. Za
pjevica vrane se istiĉu svojom veliĉinom i sada je njihova brojnost zadovoljavajuća, no
snagom. Karakterizira ih krupno tijelo, snaţna i prilikom odstijela treba voditi raĉuna da
široka krila te masivan i jak kljun. Dobro vide i ostavimo podnošljiv broj svake vrste, jer u
još bolje lete, pa hranu uglavnom pronalaze takvom broju mogu biti i korisne pri odrţavanju
izviĊanjem iz zraka. Posjeduju uroĊenu prirodne ravnoteţe. U većoj ili manjoj mjeri sve
inteligenciju, tako da vrlo brzo uĉe i vrlo su vrane vole društveni ţivot te ih u prirodi
snalaţljive, što posebice dolazi do izraţaja u nalazimo u razliĉito velikim jatima ili pak
situacijama kada trebaju pronaći novi izvor manjim grupama.
hrane ili se doĉepati nekog
slasnog zalogaja. Po prehrambenim navikama
izraziti su svejedi, koji se
prehranjuju svim dostupnim hranjivim
sastojcima, biljnom i ţivotinjskom hranom te
organskim otpadom. U vrana spolni dimorfizam
nije izraţen te na osnovu vanjskih obiljeţja ne
moţemo razlikovati muţjake od ţenki. Ove
ptice ţive u jednoţenstvu, a nakon parenja
gnijezda grade uglavnom na nepristupaĉnim
mjestima - visokim stablima, telefonskim i
elektriĉnim stupovima, pa ĉak i na
dalekovodima. Ţenke nesu manji broj jaja (do
osam), ĉija inkubacija u prosjeku traje oko 20
dana. Podmladak ovisi o brizi roditelja i
osamostaljuje se nakon 30 do 40 dana nakon
valjenja.
Krađa jaja drugih vrsta ptica.
 ĈAVKA ZLOGODNJAĈA
Ĉavka je naša stanarica koja obitava po
ĉitavom Hrvatskom teritoriju, a najbrojnija je u
nizinskim predjelima. Zadrţava se na
poljoprivrednom zemljištu, u rjeĊim visokim
šumama, naseljima i parkovima. Gnijezdeća
populacija procjenjuje se na 45 tisuća parova. Po
tjelesnim proporcijama spada u manje
predstavnike porodice vrana, moţe se reći da po
veliĉini odgovara omanjem golubu. Odrasli
primjerci vagnu izmeĊu 180 i 280 grama, a u
duţinu narastu do tridesetak centimetara. Peije je
specifiĉno obojeno, osnovna je tamnosiva boja
trupa, dok je podruĉje oko kljuna i oka gotovo
crno, a zatiljak je znatno svjetliji.
Krila su prema vrhu sve tamnija, tako d a je peije
posljednje trećina krila i repa gotovo crno. Oĉi su joj
izrazito svijetle, a kljun je smeĊ i kratak. Tijekom
ĉitavog ţivota socijalni nagon je izraţen, pa ĉavke
formiraju srednje velika jata (obiĉno do stotinjak
jedinki) koja se znaju udruţiti s ostalim vranama, a
najĉešće se ĉavke u nizinama udruţuju u zajedniĉka
jata s gaĉcima. Gnijezdi se u dupljama drveća,
kamenim pukotinama, mostovima i razliĉitim
visokim graĊevinama. Svejed je i hrani se svime što
pronaĊe, no valja naglasiti da je kod ove vrste nagon
za spremanjem hrane za zimu slabije izraţen.
Neprijatelji su joj jastreb, kobac, sokol, sova lunja i
kuna bjelica. Ţivotni vijek ĉavke iznosi od 10 do 12
godina, a najduţi zabiljeţeni u prirodi je 14 godina.
 VRANA SIVA

Siva vrana najbrojniji je predstavnik porodice

vrana u nas i rasprostranjena je po ĉitavom
teritoriju RH-a. S obzirom na stanište razlikujemo
dvije podvrste: kontinentalnu (Corvus corone
comix) koja nastanjuje nizinski i gorsku Hrvatsku,
te mediteransku sivu vranu (Corvus corone
sardonius) koja obitava u priobalju. Naša je
stanarica i gnjezdarica, a zadrţava se na svim
vrstama terena - poljima, livadama, šumarcima, na dalekovodima, tomjevima i ostalim
rijetkim šumama, zapuštenom zemljištu, V

visokim objektima. Ţenka poloţi 3 do 6 jaja na

prigradskim i gradskim prostorima te parkovima.
kojima sjedi oko 18 dana. Nakon tog perioda iz
Izbjegava jedino planinske prostore i veće
jaja se izlegu pilići koji ovise o skrbi roditelja,
komplekse gustih šuma. Tjelesno je znatno veća i
obiĉno se osamostaljuju nakon 30 do 40 dana. Po
snaţnija od ĉavke, odrasli primjerci teţe oko pola
prehrambenim navikama sive vrane su izraziti
kilograma (teţinski raspon varira od 0,4 do 0,7
svejedi kod kojih je nagon za spremanjem hrane u
kg). LeĊa i donji dio tijela su sivi, a glava, vrat,
"priruĉna skladišta" dobro izraţen, pa u
krila i rep su crne boje (Corvus corone corone).
sluĉajevima suviška hrane sive vrane istu skrivaju
Kljun je snaţan, ravan i tamno pigmentiran, kao i
u rupe na tlu, šupljine u stablima, nepristupaĉni
oĉi koje su gotovo crne. Pored sive u Hrvatskoj se
dobro zaštićeni dijelovi mostova i dalekovoda). U
pojavljuje i crna vrana koja je zaštićena zakonom,
potrazi za hranom izviĊanjem iz zraka pretraţuju
razlikujemo ih bez problema, jer kao što joj i samo
veće površine, a prehranjuju se raznolikom
ime kaţe crna vrana se odlikuje potpuno crnom
hranom — dijelovima biljaka, ţitom,
bojom perja. Socijalni nagon u sive vrane nije
sjemenkama, pupovima i plodovima, jajima i
znatnije izraţen tako da se ove ptice pojavljuju
pilićima drugih ptica, gusjenicama, kukcima i
pojedinaĉno, u parovima ili manjim grupama.
ostalim beskraljeţnjacima, sitnim kraljeţnjacima
Jedino u sluĉajevima kada sive vrane pronaĊu
te strvinama. Agresivna su vrsta tako da ĉesto
bogate izvore hrane npr. polja nakon ţetve ili
napadaju druge ptice, pa ĉak i grabljivice, otimaju
odlagališta otpada, udruţuju se u velika jata koja
im hranu, uznemiravaju ih te ih pokušavaju
mogu brojiti i nekoliko stotina jedinki. Gnijezde
protjerati sa svog teritorija. Neprijatelji su im
se uglavnom u izdvojenim parovima, a gnijezdeća
jastrebovi, sokolovi, orlovi, sova ušara, obje kune
populacija procjenjuje se na stotinjak tisuća
te divlja maĉka. Sive vrane mogu poţivjeti i do
parova. Gnijezdo grade visoko u krošnjama
19 godina, a prosjeĉan ţivotni vijek je petnaestak
drveća,
godina.
VRANA GAĈAC
Ova vrana nastanjuje prvenstveno nizinske
predjele naše zemlje, dok gorska i priobalna
staništa izbjegava. Smatramo je našom
stanaricom i gnjezdaricom, a matiĉna
populacija gaĉaca koja obitava i gnijezdi se u
Hrvatskoj procjenjuje se na desetak tisuća
parova. Pored gaĉaca koji su naše stanarice,
zimi u naše krajeve pristiţu i gaĉci selice sa
sjevera Europe, tako da se brojnost ovih ptica
povećava i ĉesto se po poljima ili livadama
mogu uoĉiti velika, nepregledna jata gaĉaca
koja mogu brojiti i po nekoliko tisuća jedinki.
Odrasli gaĉci narastu u duţinu do 45 cm, a u
zavisnosti od spola i dobi teţe od 350 do 600 g.
Odlikuju se crnom bojom peija, a spolno zreli
primjerci
istiĉu se po golom bjelkastom podruĉju oko
kljuna (izgledaju kao da imaju bradu i brkove),
po ĉemu ih razlikujemo od podmlatka. Od
drugih vrana lako ih razlikujemo jer na nogama
imaju znatno više peija koje oblikuje tzv. gaće,
po kojima je ova vrsta i dobila ime. Gaĉci
borave na otvorenom ĉitavu godinu, druţevne su
ptice koje ĉitav ţivot provode u većim ili
manjim jatima. Gnijezde se u kolonijama
uglavnom u poljskim šumarcima, drvoredima i
parkovima, a gnijezda grade u krošnjama drveća.
Ţenke u travnju snesu od 4 do 5 jaja, na kojima
sjede 20 dana. Gaĉci su svejedi koji se hrane
glistama, kukcima, strvinom, biljnom hranom,
sjemenkama ţitarica i kukuruza te mogu priĉiniti
znatne štete u poljoprivredi, jer ţive u velikim
jatima koja mogu s lakoćom opustošiti veća
poljoprivredna zemljišta. U prirodi mogu
poţivjeti i do dvadeset godina, no obiĉno im
ţivotni vijek iznosi petnaestak godina.
 SVRAKA
Svraka ili kako je još nazivaju i maruša je naša
stanarica i gnjezdarica široko rasprostranjena po
ĉitavoj Hrvatskoj. Slabije je zastupljena u
priobalju, no moţe se pronaći u dolinama i deltama
većih rijeka poput Neretve, Cetine i Zrmanje.
Gnijezdeća populacija procjenjuje se na
sedamdesetak tisuća parova. Svraka se istiĉe vrlo
atraktivnom bojom perja, a posebice ju je lijepo
vidjeti u letu. Ramena, bokovi i trbuh su bijeli, dok
su glava, vrat, prsa, leĊa, krila i rep crni s kovno-
modrim i zelenkastim odsjajem. Vršna krilna pera
su bijela s crnim obrubom i zbog posebnog
poloţaja vidljiva su tek prilikom leta, a rep
je dugaĉak i stepeniĉasto oblikovan. Odrasli
primjerci vagnu od 150 do 300 g, u zavisnosti od
spola i dobi. Nisu posebno druţeljubive i
uglavnom ţive samotnjaĉki, u izdvojenim
parovima ili manjim grupama, Svrake se gnijezde
na drveću, a gnijezdo je V
natkrito s posebnim ulazom sa strane. Ţenke snesu
5 do 7 jaja na kojima sjede dvadesetak dana.
Nakon tog perioda iz jaja se izlegu pilići koji se
osamostaljuju nakon mjesec dana. Kao i ostale
vrane svrake su svejedi koji se hrane svim vrstama
hrane, no za razliku od drugih ptica iz ove skupine
svrake spremaju hranu na kraći rok, obiĉno tjedan
ili dva. Kratkoroĉno spremanje hrane u svraka je
izraţeno tijekom ĉitave godine, dok ostale vrane
intenzivno skladište hranu u jesen, pripremajući se
za prezimljavanje. Ţivotni vijek svraka je 10 do 12
godina, a najduţi zabiljeţen u prirodi iznosi 15
godina.
ŠOJKA KREŠTALICA

Ova ptica kreštava glasa po kojem je i dobila

opisno ime obitava na većini naših staništa, a
brojnija je u kontinentalnom nego u priobalnom
dijelu zemlje. Naša je stanarica i gnjezdarica, a
brojnost gnijezdeće populacije procjenjuje se na
oko 100 tisuća parova. Po veliĉini tijela tek je nešto
sitnija od ĉavki, odrasli primjerci narastu u duţinu
šeširu. Poput svraka i šojke ne iskazuju jaĉi socijalni
oko 25 do 30 cm, a teţe izmeĊu 150 i 200 g. Šojke
nagon, tako da uglavnom ţive samotnjaĉki, samo
su jedini predstavnici porodice vrana u nas kod
povremeno se okupljajući u manja jata. Po
kojih osnovna boja tijela nije siva ili crna. Njihova
prehrambenim navikama šojke su svejedi, a poznate
temeljna boja peija je smeĊe- crvenkasta, sa
su po odliĉnom voĊenju "skladišne evidencije".
svjetlijim podruĉjima oko kljuna, na prsima i
Naime, ove ptice kao i ostale vrane prave zalihe
podrepku, dok je sam vrh repa cm. Na krilima
hrane za zimu te uglavnom skrivaju ţireve i
postoje bijele pjege, a boĉno na glavi s obje strane
lješnjake, a mjesto skladištenja oznaĉavaju
kljuna uoĉava se linija crnog perja. Osobitost šojki
granĉicom ili kamenĉićem. Posjeduju odliĉnu
je specifiĉno cmo-plavo-bijelo krilno perje, koje su
vizualnu memoriju, tako da oznaĉeno mjesto
nekada lovci koristili za ukras na
pronalaze bez problema i nekoliko tjedana pa i
mjeseci nakon što su uskladištili hranu. Gnijezde u
izdvojenim parovima, ţenka snese 5 do 7 jaja na
kojima sjedi u prosjeku 17 dana. Mladi se
osamostaljuju već nakon dvadesetak dana od
valjenja. U prirodi poţivi prosjeĉno petnaestak
godina.
IZVORI ILUSTRACIJA:

1. Bauer, E. A. (1995): Antlers The Antlered Animals of Europe and North America, Swan Hill
Press, Shrewsbury, U K.
2. Blüchel, K. G. (1997): Game and Hunting - volume 1. Könemann Verlagsgesellschaft mbH,
Köln, Deutschland.
3. Blüchel, K. G. (1997): Game and Hunting - volume 2. Könemann Verlagsgesellschaft mbH,
Köln, Germany.
4. Georgia Wildlife Web Site http://naturalhistorv.uga.edu/gawildlife
5. http://www.bibermanagement.de (Foto: Gerhard Schwab)
6. http://www.hlasek.com (Foto: Josef Hlasek)
7. http://personal.inet.fi (Foto: Pertti Turunen)
8. http://www.naturfoto-schiersmann.com (Foto: Jürgen Schiersmann)
9. Mihal, I., M. Michelcik (1999): Kamziky v Taträch. Knizne Centrum, Zilina.
10. Niedersächsischer Jäger. Deutscher Landwirtschaftsverlag GmbH, Hannover, Deutschland.
11. Sterry, P. (1998): Deer, Elk & Mountain Goats, Todtri, New York, USA.
12. Wagenknecht, E. (1984): Antiers - bestimmung des erlegten Wildes, Neumann, Berlin,
Deutschland.