Obnova Ferhad-pašine džamije u Banja Luci

Amir Čaušević, Mirsad Hadžirović

Arhitektonski Fakultet Sarajevo
Patriotske Lige 30, 71000 Sarajevo, april 2004. godine

REZIME- summary
Rad je rezultat sveobuhvatnog uključivanja autora u aktivnosti na izradi projektne
dokumentacije za Ferhad-pašinu džamiju u Banjoj Luci. Cilj projekta je izgraditi objekat
autentične forme od autentičnih materijala, poštujući estetske principe starih graditelja. Objekat
će se ponovno izgraditi isti kao što je i bio, prema temeljnom načelu metode potpune
rekompozicije. Ovo je uslov koji će biti jako teško ispuniti, obzirom na značajne promjene u
graditeljstvu u proteklom periodu. U objekat će se ugraditi fragmenti izvađeni sa gradske
deponije, kao i svi drugi sačuvani fragmenti.

Ključne riječi –
Zidane konstrukcije, kulturna baština, konstrukcija, seizmičko opterećenje, materijali
Key words
Masonry structure, Cultural heritage, construction, seismic action, properties of material

slika 1.
Uvod

Ferhad-pašina džamija bila je podignuta na prostoru izmedju potoka Crkvine (Crkvene) i

rijeke Vrbas, u nekadasnjem Donjem Šeheru.
Kao jednu od svojih mnogobrojnih zadužbina Ferhadiju je podigao Ferhad-paša
Sokolović. Način na koji je izgrađena ukazuje na Sinanova učenika koji je htio provjeriti
nova konstruktivna rješenja i načiniti prototip za izgradnju zadužbine sultana Murata III u
Manisi - džamiju Muradiju. Džamija Ferhadija djelo je mimara (graditelja) i muhendisa
(inženjera) vrhunskog obrazovanja stečenog u Sinanovoj školi.
Kompleks Ferhad pašine džamije čine i objekti : Turbe Ferhad - paše, Turbe njegovih
bajraktara, te Safi-Kadunino Turbe (prema kazivanjima, radi se o unuci Ferhad-paše).
Izvan zidova i harema džamije, koji je bio ograđen kameno-željeznom orijentalnom
ogradom sa kapijom prema glavnoj banjalučkoj ulici (zapadna strana) bila je banjalučka
sahat-kula, takodje, zadužbina Ferhad-paše i najvjerovatnije prvi javni sahat u Bosni i
Hercegovini.

Karakteristike koje Ferhadiju čine jednom od najznačajnih spomenika arhitektonskog

osmanskog naslijeđe su :

1. Tetime sa svojim specifičnim načinom nadsvođenja.

2. Kombinacija polukupole nad mihrabskim prostorom, glavne kupole i bočnih
polusvodova, je jedinstveno konstruktivno rjesenje nosivog sistema.
3. Dva stepeništa za izlaz na mahvil - primjenjeno prije Ferhadije samo kod Jahja-
pašine džamije u Skoplju, 1503-04.)
Džamija je sravnjena sa lica zemlje, miniranjem do temelja 7. maja 1993. godine u 03.
05 sati, a materijal je odvežen na gradsku deponiju u Ramiće, slika 2. i slika 3.

slika 2. Neposredno nakon rušenja slika 3. «Očišćena» lokacija

Cilj projekta je izgraditi objekat autentične forme od autentičnih materijala,

poštujući estetske principe starih graditelja. Objekat će se ponovno izgraditi isti kao što je i
bio, prema temeljnom načelu metode potpune rekompozicije. Ovaj uslov biti će jako teško
ispuniti, obzirom na značajne promjene u graditeljstvu u proteklom periodu. U objekat će
se ugraditi fragmenti izvađeni sa gradske deponije, kao i svi drugi sačuvani fragmenti.

1. Konstrukcija džamije

Džamija je uglavnom zidana klesanim kamenom i to kristalnom sedrom sa dodacima

«sitnih, kompaktnih, prostornih struktura» zidanih tuglom na osjetljivim i baznim
djelovima konstrukcije kao što su kupole i pandantifi. Ove strukture doprinose krutosti
konstrukcije kao cjeline .
Zidanje će se izvesti poštujući ustanovljeni Aršin - osnovni modul objekta. Skoro
nepremostiva prepreka je problem istovremenog zadovoljavanja zahtjeva savremenih
propisa mehaničke otpornosti i stabilnosti sa konzervatorskim uvjetima za očuvanje
izvornih arhitektonskih oblika. Dakako, ovakvu situaciju usložnjavaju dodatni strogi
zahtjevi po pitanju fizike zgrade (zaštite od buke, problemi grijanja prostora koji se nikada
nisu grijali i sl.), zaštite okoliša, zaštite od požara i korištenja objekta. Princip je, da se
insistira na očuvanju graditeljske autentičnosti, a dopušta upotreba civilizacijskih
dostignuća.
Ovo je građevina koja je stvorena da traje, što zahtijeva veći nivo sigurnosti. U dužem
vijeku trajanja postoji veća vjerovatnost nastanka nepovoljnih dejstava, odnosno veća
vjerojatnost da će otpornost konstrukcije vremenom postati manja.
Za ovakve objekte moraju se od organa vlasti donijeti odluke koje će respektovati oba
uvjeta, odnosno pomiriti ova dva aspekta istog problema i tim odlukama bi se reducirali
neki od zahtjeva iz tehničkih konstrukterskih propisa koji su orijentirani na suvremene
načine građenja, odnosno materijale. Slična odluka donesena je u susjednoj Hrvatskoj u
vrijeme započinjanja obnove historijskog jezgra Dubrovnika.1
Pri provođenju analiza statičkog proračuna Ferhad pašine džamije korištena su sva
dostupna iskustva prethodnih proračuna kod sanacije i rekonstrukcije objekta džamije.
Za razliku od arhitektonske dokumentacije, postojeći konstruktivni dijelovi dokumentacija
(različite sanacije i intervencije u prošlosti) nisu kontradiktorni. Dokumentacija je
inženjerski urađena sa kvalitetnim detaljima i nacrtima .Za kvalitetno unaprijeđenje
konstrukcije nije dovoljno poboljšati duktilnost i čvrstoću pojedinih elemenata konstrukcije,
već je nephodno ostvariti takva unaprijeđenja za konstrukciju kao cjelinu . Džamija
pripada tipu takozvanih višeprostornih kupolnih džamija sa razudjenom osnovom.
Prostrani bočni dijelovi predstavljaju homogenu cijelinu sa potkupolnim prostorima i
nemaju posebne funkcije niti posebne bočne portale, slika 4.

1 3 LEGENDA:

1. centralna kupola
2. tambur ispod
2 centralne kupole
3. polukupola iznad
mihraba
4 4. polukupole nad
tetimama
5 5. pandantifi
6. glavni lukovi
7 6 6 7. kupolice sofe
8. lukovi ispod
8 kupolica sofe
9. stubovi ulaznog
4 trijema
7
9

1
Ovu problematiku komentarisao je prof. Miha Tomaževič u časopisu Građevinar 52 br. 11,2000.g, str. 683-693 i
to:«Da bi se kod takvih zgrada umanjio rizik od oštećenja zbog potresa, posljednjih su se desetljeća provodila opsežna
ispitivanja, što uključuje i analizu uočenih seizmičkih oštećenja te eksperimentalna istraživanja. Kao rezultat tih nastojanja
razvijene su eksperimentalno provjerene metode za aseizmičko pojačanje ziđa i čitavih zgrada. Izrađene su odgovarajuće
preporuke i propisi za pojačanje i popravljanje, pa u tom smislu vrijedi istaknuti novi Eurokod 8, Dio 1-4 "Pojačavanje i
popravak zgrada" (EC 8-1-4).
 slika 4.

Centralni prostor u sredistu džamije, veličine 6,58 x 7,07 metara, je presvođen kružnom
kupolom poluprečnika 3,305 m koja leži na tamburu. Kupola je proporcionalno malog
raspona prema opštoj prostranosti gradjevine. Zidana je opekom tzv. tuglom dimenzija
d=33,5 cm, š=15,0 cm debljine 3,0 cm. Debljina kupole iznosi 33,5 cm, vanjska visina
kupole je 17,35 m. Kupola u svom podnožju lagano prelazi u tambur, sa 12 prozora,
debljine jednake debljini kupole, a naglašeni kontrafori doprinose stabilnosti. Tambur se
dalje oslanja na dvanaestostrani podtambur visine 1,12 m i ukupne debljine zida 90,50
cm. Zidan je klesanim kamenom u širini 54,80 cm sa vanjske strane džamije i tuglom
punom dužinom 33,50 cm sa unutrašnje, u krečnom malteru po posebnoj recepturi.
Podtambur je spolja malterisan, a u njegovom gornjem dijelu smještene su hatule od
hrastove građe.
Proračun kupole je takav da su vertikalna opterećenja, od vlastite težine i snijega po
cijeloj površini, centrično simetrična i izazivaju meridijalne i ekvatorijalne sile.
Horizontalno opterećenje od vjetra i zemljotresa u kupoli uzrokuje sile smicanja, a
ekvatorijalne i meridijalne sile mogu imati alternativni predznak u zavisnosti od pravca i
smjera djelovanja ovih opterećenja. Zatežuće meridijalne sile koje potiču od djelovanja
zemljotresa po svojoj apsolutnoj vrijednosti za praktično prihvatljivi intenzitet zemljotresa
nikada ne dostižu vrijednost sila pritiska u pravcu meridijana koje potiču od vlastite težine .
U ekvatorijalnom pravcu u gornjem dijelu kupole do centralnog ugla prema središtu kupole
(oko 50°) su sile u materijalu uglavnom pritiskujuće te i tu materijal-tugla zadovoljava
uslove stabilnosti konstrukcije.
Na preostalom donjem dijelu kupole do oslonca javljaju se prstenaste sile zatezanja
ograničene veličine, te se iste tehnički riješavaju postavljanjem obruča od tankog okruglog
željeza na razmacima, odnosno postaviće se zatege po periferiji donjeg oslonačkog
prstena. Prijedlog autora ovog teksta je da se za preuzimanje zatežućih napona kod
kupole upotrijebe karbonska vlakna kao što je urađeno ranije kod rekonstrukcije džamije u
Počitelju ili sanacije Čekrekčijine džamije u Sarajevu.
U vrh kupole postavlja se tjemeni monolitni kamen, oblika zadatog arhitektonskim
nacrtima, koji se postavlja nakon što je izvedeno zidanje tuglom, i koji kao » čep« zatvori
nosivu strukturu.
U tamburu uz kupolu vladaju značajne sile zatezanja, pa bi ih u ovom dijelu tambura bilo
moguće konstruktivno zadovoljiti umetanjem tankih profila armature. Armatura će se
postaviti i iznad otvora gdje se veoma često javljaju pukotine, usljed nagle promjene
krutosti .

1.1. Podtambur i lukovi

Podtambur poduhvataju visoki i siroki noseći lukovi i to : tri slobodna i jedan koji je
prislonjen na sjeverozapadni zid džamije. Debljina dvaju bočnih lukova iznosi 60,0 cm,
rasponi su im 7,75 m, a širina 70,0 cm dok se vrh nalazi na visini 11,97 m . Prednji luk,
koji odvaja mihrab, na koti je 11,62 m i raspona 7,20 m debljine je 60,0 cm, širine 68,00
cm i dvostrukih radijusa dužine 4,00 m. Neposredno iza ulaza nalazi se četvrti od lukova
koji, za razliku od ostala tri, ima zategu od kovanog željeza. Prednji luk je na koti 11,62 m,
širina ovog luka je 105 cm, raspon 7,14 m,debljina kao i kod ostalih lukova 60,0 cm i
radijusi zakrivljenosti su 4,00 m. Bočno od ovog luka nalaze se dva manja luka sa
zategom koji su ukomponovani kao kontrafori ovom velikom i koji dalje prenose sile na
nosive zidove. Debljina im je 40,0 cm radijusi su 149,1 cm, a raspon 2,69 m, širina je
jednaka širini glavnih lukova.

Lukovi su opterećeni dijelom težine tambura, a i težine kupole koja se naslanja na

tambur, kao i težinom zida iznad luka, pa oslobađaju horizontalne koncentrične sile, koje
je potrebno preuzeti. Opterećenje kupole djeluje u obliku trougla, a opterećenje zida iznad
lukova u obliku trapeza pa za lukove možemo uzeti da su opterećeni ravnomjerno
podijeljenim opterećenjem. Dva luka (označena u projektu sa LOL i LOD) na osloncima uz
ulaz u džamiju predstavljaju osjetljivo mjesto konstrukcije i neophodno je ili promijeniti im
geometriju i prilagoditi je potpornoj liniji ili im promijeniti dimenzije. Svi lukovi imaju tjemeni
kamen slično kao kod kupola.

1.2. Pandantifi

Kontinuirano oslanjanje tambura bilo je omogućeno preko četiri pandantifa. Pandantifi

koji se nalaze u uglovima su zapravo neka vrsta sfernih trouglova. Ovi trodimenzionalni
elementi zidani su sa dva reda tugle konzolnim prepuštenjem, a potom je preostali prostor
do nivoa donje ivice tambura zapunjen sa balastom, te je na taj način ostvaren kontinuitet
potporne linije tambura. Sila niz ove sferne trouglove «klizi kao po bačvi» i slijeva se u
nosive zidove koji je umiruju.
Dio zida, za oko 25 cm, konzolno je ispušten iznad tjemenih dijelova prelomljenih lukova i
to onog kod mihraba, kao i luka nasuprot njemu koji je prislonjen na unutrašnji portalni zid.
Na ovaj potkupolni prostor na jugoistocnoj strani nadovezuje se veliki mihrabski prostor
dimenzija 6,58 x 3,89 m. koga pokriva polukupola, a na bocnim stranama pripojeni su
uzduzni pravougaoni prostori dimenzija 2,29 x 7,07m - tetime nadsvođene sa po jednim
koritastim polusvodom. Polukupola nad mihrabskim prostorom sa vrhom na visini 12,34
cm je zidana opekom tuglom i debljina joj je ista kao i kod glavne kupole 33,50 cm. Oblik
joj je polusferni, a poluprečnik 3,305 m. Visina koritastih polusvodova nad tetimama je
12,41 m. Na donjem dijelu koritastog svoda i polokupole do oslonaca javljaju se
prstenaste sile zatezanja ograničene veličine, te će se iste kao i kod kupole tehnički
riješiti uz povremene obruče od tankog okruglog željeza, odnosno postaviće se zatege po
periferiji donjeg oslonačkog prstena ili sa karbonskim trakama .
Dodavanjem bočnih, kao i velikog mihrabskog prostora, ostvaren je veliki i pregledan
unutrašnji volumen, čija širina na taj nacin dostize 12,50 m, a duzina od portala do
mihraba 12,21 metara.

1.3.Trijem

slika 5. Ulaz Ferhad pasine dzamije

Trijem je veoma visok i proteže se cijelom širinom čeonog zida džamije na zapadnoj
strani. Oslonjen je na četiri monolitna stuba kružnog presjeka, iznad čijih arkada su tri
kupolice.
Kupole na trijemu su relativno malog promjera od 3,96 m, a visine su 10,05 m. Debljina
ovih kupolica iznosi kao i kod glavne kupole 33,5 cm i zidana je, takođe, od tugle. U vrhu
kupolica, slično kao i kod centralne kupole, postavljen je tjemeni monolitni kamen koji se
postavlja nakon što je tugla u potpunosti ozidana. Lukovi frontalni i bočni, debljine 30,0
cm, poluprečnika približno 2,45 m oslonjeni su na vitke monolitne stubove dimenzija i
oblika da mogu preuzimati samo vertikalno opterećenje. Naime, prečnik stupova je 46,0
cm, a visina 4,335 m i zbog toga su i u originalnoj konstrukciji postojale željezne zatege
(kovano željezo) dimenzija 7,5/4 cm. Monolitni stub od krečnjaka, preko trnova u olovu, je
povezan sa kapitelom i bazom, koji su takođe od krečnjaka. Ova mjesta spojeva su
spolja obujmljena bronzanim prstenom. Prostor između kupolica je zidan kamenom i u
njemu se nalaze slivnici .

1.4. Zidovi džamije

Zidovi džamije, čija debljina je 1,05 m, opterećeni su pretežno vertikalnim opterećenjem i

horizontalnim opterećenjem od seizmičkih sila, odnosno vjetra. Ovi zidovi su od
kvalitetnog klesanog i priklesanog kamena postavljeni na način preklapanja sa fugama, u
krečnom malteru. Vezivno sredstvo krečni malter i željezne klamfe zalivene u olovu na
ugaonim, završnim i rasteretnim dijelovima, vežu zidove. Susjedni kameni blokovi moraju
imati poravnate vanjske ivice u širini od 2,0 cm. Unutrašnje dodirne površine dvaju
blokova pikuju se oštrom čeličnom špicom sa ciljem boljeg nalijeganja krečnog maltera.
Na gornjoj i donjoj površini blokova uklešu se trapezasta udubljenja(donji pravougaonik
prizmatičnog ošupljenja širi je za oko 2,0 cm u odnosu na gornji) u koja će se postaviti
trnovi i zaliti olovom. Gornji blok koji se postavlja na blok u zidu, sa pripremljenim
prizmatičnim udubljenjem, ima od ranije ugrađen trn koji viri iz njega za dužinu za koju
treba da se utisne u donji blok, a potom preko prethodno pripremljenog kanala zalije
olovom. Klamfe se postavljaju u trećinama širine blokova i formiraju vezu sa susjednim
blokovima. Između blokova se nanosi sloj krečnog maltera. (slike6 a, 6b , 6c)

slika 6 a, 6b , 6c

Kao horizontalni serklaži zidova raspoređene su po dvije hatule-horizontalne hrastove

gredice dimenzija 10 x 10 cm na krajevima zidova i međusobno spojene prečkama,
rasporedjenim na razmaku 1,50 m. Hatule su po visini zida rasporedjene na svaka 2-3 m,
zavisno od mogućnosti postavljanja.

1.5. Minaret

Uz desni prednji ugao molitvenog dijela prislanja se šesnaestostrani(16) minaret visok

42,7 metara bez alema, koji se jednim dijelom oslanja na bočni zid džamije. Zapravo, na
visini do 10.50 m minaret je konstruktivno spojen sa zidom džamije, a iznad gornje kote
zida džamije minaret je samostalna vitka konstrukcija sa kružnim, prstenastim
horizontalnim presjecima. Promjer minareta do visine 5,80 m je oko 350 cm , zatim se
linearno smanjuje do visine 9,30 m na 256 cm, te je konstantan do šerefeta . Iznad
šerefeta se promjer smanjuje na 212 cm i toliki je sve do visine od 35,20 m.

Debljina zidova je ispod šerfeta 50,0 cm, a iznad njega 31,0 cm. Minaret je izradjen od
klesanih kamenih blokova od kristalne sedre. Postolje minareta je petostrano, a u njega
se ulazi izvana, pored trijema. Minaret dijelimo na temelj i cjevasti dio. Cjevasti dio čine:
baza, ćup, sam minaret, šerefe, kaca i krov. Svi ovi elementi minareta, sem šerefeta,
zidani su od kamena sedre na preklop sa fugama u krečnom malteru sa horizontalnim
željeznim klamfama uronjenim u olovu i sa vertikalnim ankerima za šerefe. Baza, ćup i
minaret čine, dakle zatvorenu šuplju «cijev». Unutar minareta nalazi se kameno
stepenište oslonjeno po obodu na zidove minareta. Otvor unutar minareta je konstantan i
iznosi 1,5 m. Minaret se završava kacom konusnog oblika visine 7,50 m, a krovna
konstrukcija kace je drvena, a pokrov je olovni lim kao i kod kupola i podkupola.
Konstrukcija šerefeta, galerije predviđene za mujezina, je izgrađena od krečnjaka i spolja
ima izgled stalaktita. Ovakav oblik šerefeta je ostvaren na taj način da se horizontalni
redovi kamena ispuštaju u odnosu na niži sloj konzolno te se na njih oslanja galerija i
ograda galerije. Pod šerefeta je na koti 27,95 m.

Područje Banja Luke je IX zona seizmičnosti, pa su dominatni seizmički uticaji na

konstrukciju minareta. Ovdje je neophodno uvesti vertikalne elemente pogodne za
preuzimanje zatežućih naprezanja(armatura ili prednapregnute sajle). Konačna odluka o
ovim ojačanjima biti će donosena naknadno, a ovakvi elementi za preuzimanje sila
zatezanja bili su ugrađeni u minaret prilikom zadnje sanacije džamije 1986.god. Proračun
je pokazao da bi postavljanje armaturni šipki zahtijevalo veliku potrebnu površinu istih.
Zbog toga je naš prijedlog da se konstrukcija minareta ojača štapovima od karbonskih
vlakana koji će se postaviti u pripremljena udubljena sa unutrašnje strane tijela minareta.
Prednost ovakvih ojačanja u odnosu na tradicionalnu upotrebu čelika je višestruka i to:
veća čvrstoća, manja cijena rada na postavljanju ojačanja, povećana otpornost na
koroziju, velika fleksibilnost kod upotrebe na gradilištu, reverzibilnost, sa ciljem da dozvoli
eventualne zamjene u budućnosti i sl . Ova vlakna se i ranije korištena u našoj zemlji za
ojačanje konstrukcije minareta, primjerice kod džamije Magribija u Sarajevu.

1.6. Mahfil

Mahfil na koti 3,675 m je drveni, od četinara I klase, oslonjen na monolitne kamene

stupove visine 3,17 m i prečnika 35,00 cm, sa bazama i dekoriranim kapitelima,
rasporostranjen na lijevu bočnu i stražnju stranu objekta. Ukupna površina mahfila je
44,28 m2. Drvena ograda je visine 100,00 cm na stražnjoj strani i 65,00 cm na lijevoj
bočnoj. Visinu ograde neophodno je povećati, iz sigurnosnih razloga, jer to propisi nalažu.
Pod je od jelovih dužica, a na mahfil vode dva uzidana spiralna stepenista izvedena od
kamena, koja se pružaju do gornjeg nivoa podnice mahfila.

1.7. Otvori

Ferhadija ima zaista velik broj prozorskih otvora, što ju je činilo blještavo svjetlom. Pored
portala i dvije uzane i vitke niše pomoćnih mihraba, na čeonom zidu ima sa svake strane
dva pendžera, postavljena jedan više drugog. Za razliku od ogromne većine drugih
džamija, ove vrste, ovakav sistem prozorskih otvora se ponavlja i na bočnim zidovima i na
zidu prema Kibli, a izuzetak čine samo bočni zidovi mihrabskog prostora, gdje se prozori
javljaju samo u gornjoj, a ne i u donjoj zoni. Na kupoli ima čak dvanaest (12) otvora, pet
(5) na polukupoli i tri(3) grupisana otvora koja je neimar kao jednu cjelinu otvorio na
čeonom zidu centralnog dijela, iznad trijema, a iza njegove središnje kupole. Svi otvori se
završavaju lučnim kamenim nadprozornicima.

2. Temelji

Pod džamije izrađen je od kamenih ploča u sloju pijeska, ispod koga su predviđeni slojevi
hidroizolacije i termike.

Potrebno je uraditi kvalitetno nabijanje pijeska prije polaganja kamenih ploča.

Temeljenje će biti ostvareno na temeljnim trakama od kamena širine 1,45m, a na osnovu
preporuke iz geoloških ispitivanja na dubini od 3,0 m sa kaskadnim proširenjem. Minaret
je temeljen na temelju samcu na dubini od 5,00 m, kaskadno proširen. Podaci, sa kojima
se raspolaže o izvornoj ili naknadno rađenoj temeljnoj konstrukciji nisu pouzdani .
Obzirom na činjenicu da su temelji jedino što je na lokaciji preostalo od objekta potrebno
je, kada se steknu uslovi za to, otkopati ih i donijeti konačnu odluku o načinu temeljenja i
mogućnosti korištenja postojećih temelja uz eventualna ojačanja, odnosno proširenja.
Preporuka odgovornog projektanta je da sa ne unose novi materijali .

2.1. Podaci o tlu

Institut za geotehniku Građevinskog Fakulteta u Sarajevu uradio je "Elaborat o

inženjersko geološkim i geotehničkim karakteristikama terena na lokaciji džamije
Ferhadije u Banja Luci" broj D-2215 od marta 2002.

Na osnovu sprovedenih ispitivanja teren se može podijeliti u tri kategorije:

1. Kategorija I, nasipi i glinovito muljeviti horizonti koji se javljaju na dubini od 0.0 do

3.5 m ispod površine terena,
2. Kategorija II, zaglinjen šljunak promjenljive granulacije na dubini 3.50 do 4.20 m,
3. Kategorija III šljunkovito-pjeskoviti materijali na dubini većoj od 4.20 m.

Mjerodavne osobine terena su:

KN KN KN KN
Kategorija I,  = 20 m ,  = 10 m (potopljen materijal),  = 20°, c = 10 m , Ms = 7,0 m
3 3 2 2

KN
- Kategorija II,  = 10 m3 (potopljen materijal),  = 30°, c = 0,
KN
- Kategorija III,  = 10 (potopljen materijal),  = 36°, c = 0, gdje je:
m3
 = zapreminska težina  = ugao unutrašnjeg trenja
c = kohezija Ms = modul stišljivosti

Ukoliko bude potrebno da se izvodi nova temeljna konstrukcija, temeljenje će se raditi:

- Minaret u tlu kategorije III, na prosječnoj dubini od 4.20 m,

- Zgrada džamije u tlu kategorije II - zaglinjeni šljunkovi promjenljive granulacije,
- Ostali manji objekti oko džamije (turbeta i šadrvan) u tlu kategorije I, na minimalnoj
dubini od 1.50 m ispod površine terena.

Dozvoljena nosivost tla za temeljne trake širine 1.0 m iznosi:

- sloj Kategorije I, 130 - 210 KN za dubine ukopavanja 0. 75 - 1. 75 m

m2
- sloj Kategorije II, 110 - 210 KN za dubine ukopavanja 1.00 - 2.00 m
m2
- sloj Kategorije III, 200 - 500 KN za dubine ukopavanja 1.00 - 3.00 m
m2

Prof. Dr. Zlatko Langof šef projekta ispred Instituta za geotehniku dao je dodatne podatke
vezane za svojstva tla i preporuke za temeljenje:

- Modul stišljivosti u šljunkovitom tlu se za proračun može usvojiti da je 20 MN/m2,

- Nosivost donjih slojeva tla uzima se pod pretpostavkom da je teren iskopan do gornje
površine promatranog sloja. Računske vrijednosti nosivosti tla na većim dubinama od onih
predočenih u Elaboratu mogu se dobiti ekstrapolacijom, tako da nosivost za slojeve
kategorije II na dubini od 3.0 m iznosi oko 300 - 350 KN/m2.

- Ukoliko se minaret i zgrada džamije temelje na jedinstvenoj temeljnoj konstrukciji, može

se i minaret temeljiti u slojevima kategorije II.

2.2.Materijali

Zidovi džamije i minareta izvodit će se od kristalne sedre (bigar, travertin) bijelo-krem

boje. Sedra je porozna kalcijum karbonatna stijena nastala sedimentacijom u hladnoj vodi,
sa veoma važnom osobinom da je otporna na dejstvo mraza.
Budući da će se kamen za izgradnju džamije tek vaditi, sa lokacije sa koje je izvorno
vađen u Divčanima kod Jajca, nisu nam dostupni podaci o mehaničkim karakteristikama
materijala, pa su se kao referentne vrijednosti prilikom proračuna koristile one, dobivene
prilikom zadnje sanacije Ferhad Pašine džamije 1986.god.

Tom prilikom utvrđene su slijedeće mehaničke osobine materijala zida i to na tri ugleda
valjkastog oblika :
KN
Zapreminska težina kamena približno 20,0 m 3

KN
Čvrstoća na pritisak prosječno 1,28 cm 2
N
Dinamički modul elastičnosti materijala Ed= 184000 cm2

Nakon vađenja kamena za izgradnju i njegovog «zrenja»vršiće se ispitivanja njegovih

mehaničkih i drugih osobina, a prema programu ispitivanja.

Pretpostavljene su vrijednosti :

Kameni zid:
MN
Dopušteno naprezanje na pritisak c=1,2 m 2

MN
Dopušteno naprezanje na zatezanje t=0,05 m 2

MN
Dopušteno naprezanje na smicanje =0,10 m2
MN
Modul elatičnosti E= 5000 m2

Tugla :
KN
Zapreminska težina kamena približno 16,0 m 3

MN
Dop. naprezanje na pritisak c=1,0 m2
MN
Dop. naprezanje na zatezanje t=0,05 m2
MN
Dop. naprezanje na smicanje =0,10 m2

Kovano željezo:
MN
Dop. naprezanje na zatezanje t=11,00 m2
MN
Modul elatičnosti E= 200000 m 2

Prilikom podizanja džamije upotrijebljavat će se spojna sredstva identična izvornim kao

što su : čivije i klanfe za drvo, odnosno olovo i klanfe za kamen. Kod drveta će se izvoditi
spojevi klasičnim tesarskim vezama.
Između zida i temelja treba postaviti olovne ploče koje, bi dodatno ujednačile pritisak koji
se sa zida prenosi na temelje.
Prstenovi koji obuhvataju spojeve stubova i kapitela i kamene baze su od bronze.
Demiri na otvorima džamije su od željeza. Svi opšavi su rađeni u olovu.
Stalna i pokretna opterećenja su uzeta prema preuzetom standardu BAS U.C7.121.,
U.C7.122 i U.C7.123) iz 1988 god.
Opterećenje snijegom usvojeno je 1.25 KN/m2
Opterećenje vjetrom : I zona, izložen objekat
Potres : IX zona seizmičnosti

2.3. Skela i oplate

Konstrukcija skela i oplata je privremena konstrukcija. Za podizanje iste koristila bi se

konstrukcija objekta. Trajna zidana kamena konstrukcija bi trebala biti korištena kao
oslonac dijela privremene skele čime bi se skoro na trećinu reducirala količina oplate.
Dijelove oplate koji ostanu u zidu nakon demontaže(rezanja) trebalo bi nadomjestiti sa
odgovarajućim kamenom .

Potrebno je istražiti i analizirati mogućnost djelomičnog oslanjanja radne platforme sa

oplatom na podnožje gornjeg tambura sa korištenjem prozorskih otvora . Neophodno je
uraditi preliminarne proračune skele. /problem ugiba i deformacija koje će ugroziti
ostvarivanje odgovarajuće krivine , odnosno sfere prilikom zidanja /.

Privremena konstrukcija neophodna za rekonstrukciju objekta može biti ugrožena na tri

kritična mjesta i to su:

Skela – koja se sastoji od privremeno podignute platforme, oslonjena na sam

objekat, sa ciljem da omogući radnicima da imaju kvalitetnu radnu platformu i oslonac za
sekundarno podupiranje remenata kupole.

Podupirači koji mogu biti teški nagnuti štapovi (podupirala) ili drveni roštilj koji
održava nadgradnju u vertikalnom položaju.

Treba postići da veze drvenih elemenata (veznjaci) i skelet konstrukcije skele postanu
operativni prije potpunog podizanja skele.

Pri izboru elemenata treba nastojati da isti ispune više različitih zahtjeva , predvidjeti
zahtjeve oprativne procedure i ne dozvoliti da se uduplavaju pojedine faze podizanja
skele.
Najteži i najkomplikovaniji dio posla je izrada skele kupole. Ovaj proces je puno složeniji
u odnosu na već dovoljno težak i komplikovan postupak izrade skele kod lukova i
svodova.
Posebnu odluku treba donijeti o načinu vertikalnog transporta materijala i ljudi . Obzirom
na količinu i težinu osnovnog građevinskog materijala, klesanog ili priklesanog kamena te
veliki broj opeka (tugli) ne bi trebalo bez pravih i valjanih razloga isključiti mehanički
transport, te insistirati na isključivo tradicionalnoj manuelnoj tehnici pomoću kotvi i kolotura
te velikih količina užadi .
Dijelovi oplate kupola su puno kraći nego je to raspon same kupole što omogućava
mnoga pojednostavljenja, posebno ako bi mogli biti postavljeni i promjenjeni na nekom
drugom mjestu .
Manevrisanje sa pojedinim dijelovima skele i platforme biti će ostvareno pomoću dizalica i
čekrka. Što se tiče samog ziđa najteži i najkomplikovaniji dio je polaganje zidanih
elemenata i oblikovanje linija samih lukova i kupola .

Puno je bolje ne uspostaviti puni oblik luka i kupole sa odgovarajućom skelom već ga
formirati nanošenjem pritisnutih elemenata (ovakvo stanje je vrlo blisko stvarnom
statičkom sistemu ovih konstruktivnih elemenata, a takođe ostavlja puno više prostora
radnicima za nesmetan rad). Kod ovakvog načina zidanja kupole neophodno je omogućiti
ankerovanje sistema užadi sa velikim kamenom preko kojih će biti ostvareno unošenje
sile pritiska .

2.4. Dodatne tehničke napomene i upute

Neke upute kojih se treba pridržavati u slučaju rekonstrukcije historijskih objekata

kao što su :

- Rekonstrukcija se koristiti u slučajevima kada treba dati sliku ili bolje rečeno »opisati«
iščezle dijelove konstrukcije, odnosno dijelove koji nisu preživjeli, ali su dostupni
dokumentarni ili fizički dokazi koji će omogućiti odgovarajuću rekonstrukciju sa
minimalnim stepenom nagađanja
- Rekonstrukcija mora da uključuje mjere očuvanja postojećih dijelova, osobina i relacija
u prostoru. Neophodno je da se rekonstrukcija temelji na kopiji historijskih osobina ili
elemenata koji su potvrđeni dokumentima ili fizičkim dokazima
- Rekonstrukcija mora u potpunosti odražavati izgled dijelova konstrukcije koji nisu
preživjeli po pitanju: materijala, dizajna, boje i teksture
- Neophodno je da po pitanju primjene važećih propisa konstrukcija bude tretirana kao
sasvim nova.
- Da bi se izbjeglo uništavanje mogućih arheoloških nalazišta treba minimizirati remećenje
postojećeg terena, bez uvođenja teških mašina ili opreme.
- Ne smije se dozvoliti da rekonstrukcija bude utemeljena po principu nagađanja dizajna
prema karakteristikama neke druge historijske konstrukcije
- Ne smije se raditi promjena dokumentovanih izgleda konstrukcije i konstruktivnog
sistema, već raditi ponovnu izgradnju istih sistema stupova, greda, rešetki i sl.
Filozofija restoracije nastoji da privileguje reverzibilne( sa dva lica- reversible) intervencije
u cilju da dozvoli eventualne zamjene u budućnosti.
U principu ova filozofija je korektna, uzimajući u obzir da procjene nisu uvijek pouzdane;
iz tog razloga čini se korisno dopustiti mogućnost da se ispravi ili da se primijene bolje
tehnike i materijali ukoliko budu razvijene.
Projekat obnove Ferhad-pašine džamije u Banjoj Luci zahtjeva rekonstrukciju, odnosno
ponovnu izgradnju džamije i pratećih objekata u cjelosti u njihovom izvornom obliku i
dimenzijama uz primjenu isključivo originalnih (prvobitnih) materijala. Cilj je ponovno
izgraditi objekat kakav je i bio prema temeljnom načelu metode potpune rekompozicije.
Ovaj uslov će biti jako teško ispuniti, obzirom na značajne promjene u graditeljstvu u
proteklom periodu. U objekat će se ugraditi fragmenti bačeni na gradsku deponiju, kao i
svi drugi sačuvani fragmenti. Dileme su osobito naglašene kod osiguranja građevine na
djelovanje potresa i općenito zadovoljavanja uvjeta trajnosti konstruktivnih elemenata.
Statički proračun je urađen u nastojanju da se što je moguće više približimo zadatim
ciljevima. Statičko-konstruktivne analize treba da udovolje zahtjevima za očuvanje
graditeljskog nasljeđa, pri tome repektujući savremena tehnička saznanja, pa će se u
produžetku naglasiti mogući problemi.
Horizontalno opterećenje od vjetra i zemljotresa u kupoli uzrokuje smicanje, a
ekvatorijalne i meridijalne sile mogu imati alternativni predznak u zavisnosti od pravca i
smjera djelovanja ovih opterećenja. Zatežuće i meridijalne sile, koje potiču od djelovanja
zemljotresa, po svojoj apsolutnoj vrijednosti za praktično prihvatljivi intenzitet zemljotresa
nikada ne dostižu vrijednost sila pritisaka u pravcu meridijana koje potiču od vlastite
težine. Tambur ispod kupole ima prstenasto djelovanje, a napregnut je i na zatezanje.
Obzirom na prozorske otvore u njemu, već i kod malih poremećaja, iz iskustva, mogu se
očekivati u njemu radijalne pukotine koje se pružaju od vrha prozora ka tjemenu kupole.
Neophodna je ugradnja horizontalne armature, iznad i ispod prozorskih otvora, a ova
uputstva vrijede i za polukupole.Dijelovi ulaznog zida, na koji se razupiru lukovi koji se
nalaze između proširenja za tetime i glavne kupole (pravac jugoistok sjeverozapad),
nemaju masivnost i otpornost, kao dijelovi zidova koji podupiru ostale glavne lukova,
odnosno preuzimaju horizontalni potisak. Preporuka je da se u ove lukove ugrade čelične
zatege, kao što je to izvorno i bilo urađeno kod luka koji se nalazi odmah kod ulaza.
Relativno kruti i debeli zidovi džamije su pored vertikalnog opterećenja izloženi i
značajnim naprezanjima na smicanje, ako dođe do potresa. Kontinualne horizontalne
spojnice su mjesta u zidanim konstrukcijama gdje najlakše može doći do prekoračenja
čvrstoće na smicanje. Da bi se u donjim dijelovima zidova izbjegle duge horizontalne
spojnice, potrebno je blokove kamena za zidanje smaknuti u vertikalnom smislu.
Mjerodavno djelovanje, za stanje naprezanja konstrukcije minareta, je uticaj zemljotresa
(IX seizmička zona). Projektom je predviđena ugradnja vertikalnih armaturnih šipki, da bi
se mogli preuzeti naponi zatezanja, koji se javljaju usljed potresa . Vertikalne šipke se
ugrađuju sa unutrašnje strane minareta, ovo je neophodno na većem dijelu visine
minareta, iznad postamenta. Za poboljšanje veze u području postament - zid džamije
preporučuje se ugradnja horizontalnih čeličnih traka, po mogućnosti od nehrđajućeg
čelika.
Namjera je zadržati postojeće temelje i u skladu sa njom je i urađena analiza temeljnih
konstrukcija. Prema dostupnim podacima sa terena širina postojećih temeljnih traka ispod
zidova džamije je oko 1.45 m, na nivou terena. Rekonstrukcija džamije podrazumjeva
zadržavanje autentične geometrije i materijala, tako da se ne uvode dodatna opterećenja
u odnosu na nekadašnja. Stanje postojeće temeljne konstrukcije će biti detaljno ispitano
nakon početka građenja, odnosno iskopa. Ukoliko se ukaže potreba, pristupiće se
poboljšanju ili ojačavanju postojeće temeljne konstrukcije.

2.4.1. Upotreba modernih materijala

U upotrebi su Carbon FRP (CFRP) pravougle trake i NSM CFRP cilindrični

štapovi.Karbonska vlakna u štapovima su namijenjena ojačavanju konstrukcije protiv
savijanja i smicanja, i to vidljivo i nevidljivo ojačanje, i za prevenciju od mogućih
povreda.Vlakna se postavljaju u već pripremljene kanale, ugrađuju sa ljepilima na bazi
smola i ankeruju u susjedne nosive elemente, bez potrebe za posebnom zaštitom od
mehaničkih povreda i povreda nastalih od negativnih uticaja okoliša. Kanal je djelomice
ispunjen sa ljepilom na bazi epoksida ili cementa (koristi se epoksi pištolj, odnosno pištolj
za malter za proces nanošenja) i u njega se lagano silom utisne štap da bi smo postigli
da ljepilo u potpunosti obavije štap. Nakon toga se kanal zapuni ostatkom ljepila i površina
poravna. Ova metoda ne zahtijeva prethodno pjeskarenje i nanošenje osnovnog premaza.
Potrebno je napomenuti da ukoliko se radi sa ošupljenim opečnim elementima dubina
kanala ne smije biti veća od debljine stjenke elementa da bi se izbjegao neželjeni lokalni
lom . Pravougle karbonske lamele koriste za ojačavanje nearmiranog ziđa, posebice
protiv savijanja od dejstava koja djeluju van ravni zida i na smicanje. Na ovaj način
uvećava se nosivost ziđa na smicanje i do 80%. Prije nanošenja vlakana podloga se
pripremi procesima pjeskarenja, nanošenja osnovnog premaza i kitovanja ovisno o stanju
samog elementa. Nakon toga nanosi se prvi sloj smola, a potom i prvi sloj vlakana
impregniran sa drugim slojem smola. Nakon očvršćavanja ovako naneseni sloj vlakana
postaje sastavni dio ojačanog elementa. Moguće je i direktno na površinu ziđa nanijeti
prethodno impregnirana vlakna . Nanose se dva sloja smola, s tim da se drugi sloj obradi
četkom nakon što su vlakna prionula na tretirani element. Kod proračuna je potrebno
proračunati potrebnu površinu lamele od FRP te provjeriti lokalne najveće smičuće i
normalne napone na krajevima lamele, da bi se spriječilo moguće odvajanje krajeva
lamela. FRP se pakuju u 50,0 metarskim rolama i svežnjevima.