Europa u doba imperijalizma

Razdoblje prelaska iz 19. u 20. stoljeće nazivamo doba imperijalizma. Velesile su htijele osvojiti
što je moguće više tržišta i ostvariti prevlast u svjetskim razmjerima.

Demokratizacija političkog života

Tijekom druge polovice 19. stoljeća u mnogim su se zemljama razvijale osnove demokratskih
sustava.
To je bilo posljedica različitih zbivanja - npr. u Francuskoj je 1848. bilo uvedeno opće pravo
glasa za muškarce, u V. Britaniji pravo glasa je bilo najprije ograničeno cenzusom1 no s
vremenom se krug onih koji imaju pravo glasa sve više širio...
Zahvaljujući širenju izbornog prava i građanskih političkih sloboda dolazi do pojave modernih
političkih stranaka.
Stranke su skupine ljudi koji zajedno nastupaju u političkom životu u cilju ostvarenja nekih
zajedničkih interesa ili ideja (npr. liberalizam, konzervativizam...). Kako se u politički život
uključuju široke mase, javljaju se seljačke i radničke stranke koje pokazuju brigu za siromašnije
slojeve.
Za demokratizaciju političkog života važna je sloboda tiska (porast pismenosti), sloboda
govora, političkog organiziranja i djelovanja.
Žene nisu imale pravo glasa. Zajedno sa svojom imovinom i djecom bile su podređene mužu
i bez ikakvih prava. Pravo glasa dobile su najranije na Novom Zelandu 1893, u V.Britaniji 1918.
Na promjene je utjecao razvoj industrije, urbanizacija. Kako su se žene počele zapošljavati,
tako se i mijenjao njihov položaj u društvu.

Početci humanitarne djelatnosti

Švicarac Henry Dunant je osnovao Crveni križ 1863. godine. Bio je bio duboko potresen
stradanjima vojnika koje je vidio u bitci kod Solferina u talijansko-austrijskom ratu2. Zbog toga
je dao poticaj za stvaranje organizacije za pomoć ranjenima i unesrećenima. Godinu dana
nakon osnivanja organizacije, u Ženevi su se sastali predstavnici 12 država i potpisali dokument
o zaštiti ranjenika. Dogovoreno je da sve vezano uz pružanje medicinske pomoći u ratu mora
zadržati neutralnost.
Za svoju djelatnost primio je prvu Nobelovu nagradu3 za mir 1901. godine.
Crveni križ je u Hrvatskoj osnovan 1878. godine.

Haške mirovne konferencije

Europske velesile su se potkraj 19. st. ubrzano naoružavale te je prijetila opasnost izbijanja
rata. Zbog toga je u nizozemskom gradu Den Haagu održana konferencija 1899. i 1907. Tražilo
se da se ograniči proizvodnja oružja, donesen je pravilnik o ponašanju u ratovima na kopnu,
prihvaćena je konvencija o mirnom rješavanju sporova. Većina haških sporazuma je i danas na
snazi no nažalost, mnoge ih se države ne pridržavaju.

1 cenzus - ograničenje izbornih prava na temelju osobne imovine pojedinca.

2 napisao knjigu "Uspomene iz Solferina" kako bi potakao osnivanje organizacija za pomoć
ranjenima u svakoj državi.
3 to je najcjenjenija nagrada koju pojedinac može primiti za svoj znanstveni ili umjetnički rad,

za doprinos miru. Alferd Nobel je 1867. proizveo dinamit. Veći dio svoje zarade dao je u
zakladu koja svake godine dodjeluje Nobelovu nagradu.

1
 Europljani dijele i istražuju svijet

Kolonijalna podjela svijeta4

U 19. st. obavljena je konačna podjela kolonija - prekomorskih posjeda europskih zemalja.
Kolonije su bile značajan izvor prihoda za njihove vlasnike. Iz njih su crpili sirovine i u njih
istodobno izvozili viškove industrijskih proizvoda iz Europe.5
Najveće kolonijalne sile bile su:
1. Velika Britanija - Britanci su posjedovali oko 60% svih kolonija. Njihova najveća i
najbogatija kolonija bila je Indija.
U drugoj polovini 19. i na početku 20. st. neke su britanske kolonije dobile autonomiju =
dominioni (Kanada, Australija, Novi Zeland, Južnoafrički savez).
2. Francuska - druga kolonijalna sila svijeta. Nad zemljama je proglasila svoj
protektorat. Tim su zemljama formalno ostali njihovi vladari ali su bile pod francuskim
vrhovništvom (Tunis, Maroko, Laos, Vijetnam).

Pojedine kolonije počele su se boriti za svoju samostalnost. Amerikanci su se oslobodili

britanske vlasti tijekom rata za nezavisnost u sedamdesetim godinama 18. stoljeća.
Početkom 19. stoljeća započeli su oslobodilački pokreti među stanovništvom španjolskih i
portugalskih kolonija u Južnoj Americi. (1822. proglašeno je Brazilsko Carstvo.)
Simon Bolivar, zvani osloboditelj, bio je najznačajniji vođa ustanaka u španjolskim kolonijama
Južne Amerike. Bio je izabran za prvog predsjednika Gornjeg Perua, po njemu nazvanom
Bolivija.
U Indiji se prvi značajniji otpor javio polovicom 19. st. kad su se pobunili indijski vojnici
(sepoji). Ustanak je okrutno ugušen, a Indija je stavljena izravno pod vlast britanske krune.
(Kraljica Viktorija proglasila se caricom Indije 1877).
Osnovan je Indijski nacionalni kongres s ciljem oslobođenja od Britanske vlasti.
Stanje u Africi je bilo drugačije. Domorodačko stanovništvo nije bilo dovoljno dobro
organizirano. Bilo je pobuna ali bez većeg uspijeha. Dekolonizacija je zahvatila Afriku tek u
drugoj polovici 20. st.

Istraživači (predvodnici kolonizatora)

Mnogi su istraživači bili prethodnici kolonizatora a neki su na opasna putovanja kretali iz
znanstvene znatiželje kako bi otkrili nove rijeke, jezera, biljke, životinje..
U istraživanjima nepoznatih prostranstava Afrike i Južne Amerike sudjelovali su braća Mirko i
Stevo Seljan, rodom iz Karlovca.
Požežanin Dragutin Lerman sudjelovao je u istraživanjima afričke unutrašnjosti. Bio je
zaprepašten nasiljem koje su bijelci u to doba vodili nad afričkim crncima.

4 Njemačka i Italija su se prekasno uključile u podjelu kolonija te su zahtijevale novu

preraspodjelu.
5 Kolonijalna politika imala je pozitivne i negativne posljedice:

- negativne - podčinjavanje država i naroda stranim interesima, plačkaški pristup

kolonijama dovodio je do gospodarskog zaostajanja, iskorištavanje jeftine radne snage,
koristili se politikom "podijeli pa vladaj"...
- pozitivne - izgradnja željeznica i cesta, razvoj rudarstva, razvoj prosvjete, jačanjet
nacionalne svijesti kod porobljenih naroda...

2
 Sjedinjene Američke Države

Građanski rad u SAD-u

U sjevernim državama SAD-s nije bilo robovskog rada za razliku od juga gdje se koristio
robovski rad na plantažama.
U sjevernim državama se javlja pokret za ukidanje ropstva i zabranu robovskog rada -
abolicionizam.
Nakon što je 1861. za predsjednika SAD-a izabran Abraham Lincoln poznati pristaša ukinuća
ropstva, jedanasest južnih država istupilo je iz američkog Saveza na čelu s Južnom Karolinom.
Te su države proglasile konfederaciju. Izbio je građanski rat, koji je potrajao pune četiri godine.
Nakon što su 1865. godine sjeverne države odnjele pobjedu, ropstvo je ukinuto. Crnci su
postali slobodni stanovnici SAD-a no njihova politička prava su bila ograničena.

Nakon rata najveći je broj bivših crnih robova ostao raditi kod bivših robovlasnika kao najamni
radnici. S druge strane, velik broj bijelaca na jugu nije se mogao pomiriti s ukidanjem ropstva
pa osnivaju tajne organizacije protiv građanskih prava crnaca (Ku Klux Klan).
Nakon građanskog rata pojačava se naseljavanje središnjeg i zapadnog dijela SAD-a tzv. Divljeg
zapada. U tom su procesu gotovo u potpunosti istrebljeni američki domorodci - Indijanci
(mnogi su smješteni u rezervate). Građanska su prava Indijanci dobili tek nakon Prvog
svjetskog rata.

Europski doseljenici
Otprilike pola stoljeća nakon rata u SAD se uselilo više od 25 milijuna ljudi, najvećim dijelom
iz Europskih zemalja.
Iselio se i velik broj Hrvata (najviše iz Dalmacije).
Vrlo su brzo osnovali svoje organizacije. Najpoznatija i najveća je Hrvatska bratska zajednica
- osnovana 1894. u Pittsburghu.
Doseljenici su putovali brodovi. Putovanje je bilo naporno, često i opasno.
Doseljenike je privlačio demokratski politički sustav i mogućnost napredovanja za svakoga.