Dnevnik Ane Frank

Dnevnik Anne Frank je knjiga napisana po istinitim događajima o životu

djevojčice Anne za vrijeme Drugog svjetskog rata. Izašla je 1947. godine u
Nizozemskoj. Podnaslov romana je “Stražnja vrata” ili u originalu “Het
Achterhuis”, a govori o dijelu kuće gdje se nalazilo skrovište dviju obitelji za
vrijeme rata. Spomenuto skrovište nalazilo se na Prinsengrachtu, u gradskom
kanalu. Radnja romana se odvija od 1942. do 1944. godine.

Za izdavanje knjige koja je autobiografsko djelo djevojčice Anne, zaslužan je

njezin otac Otto Frank koji je preživio rat. Kada se vratio u Amsterdam u
prostorijama je pronašao zapise svoje kćeri koje je objavio u originalu, ali ipak
u nešto skraćenoj verziji jer su neki dijelovi zapisa izostavljeni. Prvo izdanje knjige objavljeno je na
nizozemskom jeziku.

Autorica romana, djevojčica Anna Frank, imala je njemačko državljanstvo koje joj je početkom Drugog
svjetskog rata oduzeto te je ona sada bila jedna od žrtva tadašnje njemačke agresije.

Iako se Anna rodila u Frankfurtu, u Njemačkoj, veći dio svog života provela je u Nizozemskoj, u
Amsterdamu. 1940. godine započelo je Njemačko okupiranje Nizozemske koje je bilo najizraženije od
1942. godine. Tada je cijela Annina obitelj odlučila napustiti svoju kuću i preseliti se u tajni prostor
zgrade koji je inače bio dio poslovnog prostora Otta Franka, Anninog oca. Obitelj se uspješno skrivala
dvije godine, no tada ih je netko odao te su svi bili deportirani u koncentracioni logor “Bergen – Belsen”.
Tamo je preminula Annina sestra Margot, a malo nakon nje i Anna.

U autobiografskom romanu djevojčica Anna opisala je progon Židova u Drugom svjetskom ratu, onako
kako ga ona vidi, svojim očima. Tada 13-godišnja djevojčica, u svom dnevniku je pronašla utjehu od
straha kojim je svakoga dana tijekom dvije godine bila izložena. No, bez obzira na sve loše što se obitelji
događalo, oni su i u tim teškim trenucima pronašli načine i razloga kako da žive što normalnijim životom.
U tim teškim trenucima ponekad nije nedostajalo smijeha i igre. Anna je bila pametna i načitana
djevojčica. Iako je živjela teško, Anna se na neki način smatrala sretnicom jer je bila u skrovištu i na neki
način sigurna. Razmišljala je o ljudima koji prolaze gore stvari te o tome kako jedva čeka da završi rat da
može ići u školu. Nažalost, Anna to nije dočekala. Preminula je dva mjeseca prije oslobođenja u
koncentracionom logoru.

Vrsta djela - roman (autobiografija)

Vrijeme radnje - 12. 06. 1942. – 01. 08. 1944. godine
Mjesto radnje - Amsterdam, Nizozemska
Tema - Život djevojčice Anne Frank za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ideja - Svakom djetetu trebalo bi biti omogućeno sretno djetinjstvo. Kroz dio života djevojčice Anne
svatko bi trebao osvijestiti koliko je uistinu bogat te bi trebali biti zahvalni na svom životu.

Kratak sadržaj

Anna Frank bila je jedna vesela i brbljava djevojčica koja je 12. lipnja 1942. proslavila 13. rođendan. Kao
poklon je dobila dnevnik koji je tek trebalo ispuniti i ovdje započinje priča koja je potresla svijet. Odlučila
je da će zapisati svoje misli i osjećaje u ovaj dnevnik jer nije imala iskrenog prijatelja s kojima bi ih mogla
podijeliti.
Iako ima i tri godine stariju sestru i roditelje i rođake ipak se ponekad osjeća usamljeno i kao crna ovca
jer ju nitko ne razumije i majka se prema njoj i sestri Margot ponaša poput prijateljice. Iako okružena
ljudima nikako nije s nekim uspijevala ostvariti dublji kontakt. 1933. iz Frankfurta su se preselili u
Nizozemsku gdje je otac dobio posao.

Svi rođaci koje su iza sebe ostavili u Njemačkoj osjetili su bijes antisemitizma. Nakon 1940. rat dolazi do
obitelji Frank i svih ostalih židova koji su se našli na Hitlerovu putu. Doneseno je mnoštvo zakona i
proglasa kojima se ograničavalo njihovo kretanje i postali su građani drugog reda. Smjeli su kupovati
namirnice samo u određenim trgovinama u određeno vrijeme, morali su biti kod kuće u 8, nisu smjeli
posjećivati javna mjesta poput kina ili kazališta i morali su na odjeću našiti izdajničku žutu zvijezdu.

9. srpnja 1942. bio je dan kada se Annina obitelj morala sakriti kako ih ne bi odveli u logore u koje su
židovi bacani tijekom Drugog svjetskog rata. Ljudi koji su radili s njenim ocem pomogli su im pronaći
skrovište u zgradi u kojoj su radili i toga dana Anna je u dnevniku imenovala to mjesto koje će joj biti novi
dom naziva Tajno skrovište.

Ove iste godine 13. kolovoza donio je iznenađenje. Pridružila im se obitelj van Daan, koja baš kao i
obitelj Frank nije imala kuda i bilo joj je potrebno skrovište na neko vrijeme. S njima se doselio i njihov
jedini sin Peter. Anna u početku nije imala baš pretjerano visoko mišljenje o njemu.

Dolazak nove obitelji na tren je izgledao kao dobra ideja. Svi su se dobro slagali, provodili vrijeme
zajedno, jeli kao jedna velika sretna obitelj. No život mnogo ljudi u skučenom prostoru neminovno je
vodio do stvaranja sukoba i napetosti. Tenzije su rasle sve više i više i uzrokovale razdražljivost kod ovih
ljudi koji si nisu mogli priuštiti luksuz da se maknu na tren jedni od drugih. Napetost je sve veća između
Anne i gospodina van Daana, Anne i mame, i gospođe Van Daan i mame.

Vremena je bilo mnogo a prostora malo. Ana i Peter nastavili su se dalje obrazovati i provodili svoje
vrijeme u učenju engleskog i francuskog jezika. Gospodin Koophius koji je bio tatin suradnik poskrivećki
im je donosio knjige iz knjižnice. Nije se ograničavao samo na one za djecu pa se tako i Peter s ocem
posvađao oko jedne neprimjerene knjige. Ana je voljela povijest i mitologiju i tata je s njom počeo
izrađivati obiteljsko stablo što joj se jako svidjelo.

Dok su obitelj Frank i van Daan skrivene izvan ovog “tajnog skrovišta” na ulici se događaju strahote.
Kamioni dolaze i masovno odvode, muškarce žene i djecu u logore. Ceste su opasne za židove a logori
strašna mjesta iz kojih se mnogi nikada neće vratiti.

17. studeni donosi osmog stanara. To je gospodin Albert Dussel i on je zubar. Djelovao je kao drag
postariji gospodin i odlučeno je da će on spavati u Anninoj sobi. Nakon nekog vremena Anna je počela
primjećivati da on baš nije tako drag kako se čini, a njega je iritirala ova djevojčica koje govori što misli.
Svađa je buknula oko stola u sobi, koji je Anna htjela koristiti samo dva puta tjedno na nekoliko sati.
Naposljetku je morala tražiti pomoć od tate koji je stao na njenu stranu.

Kako je prostor bio vrlo ograničen i ljudi mnogo morali su postaviti pravila, jer bi stvari inače brzo
izmakle kontroli. Dakle vrijeme za spavanje je u 10, a ustajanje svakoga jutra u 7:30 osim blagdanom i
nedjeljom kada se spava do 10: 30. Iznimno je bitna tišina jer bi svaka glasna buka mogla rezultirati
otkrivanjem obitelji stoga se mora govoriti tiho i po redu.
Radio se mogao slušati tek nakon 6 uvečer i slušalo se sve osim njemačkih stanica. Za večeru nije
postojalo određeno vrijeme, već je sve ovisilo o vijestima. Kupanje je također bilo ograničeno i kupali su
se samo nedjeljom ujutro. Život je bio težak i strogo određen pravilima.

Situacija se sve više zaoštrava, ljudi su nemirni i počinju neredi. Pljačke i provale postale su uobičajene i
čak je bilo i nekoliko pokušaja provale u zgradu u kojoj se nalazilo skrovište. Svi su bili prestravljeni. Dođe
li policija u zgradu velike su šanse da bi mogli otkriti skrovište i sve ih poslati u logor.

Anna je s vremenom prestala toliko pričati za stolom jer je to bilo mnogo bolje za nju, ali svejedno je
osjećala potrebu za pravim prijateljem i nekim tko će je poslušati. Tu osobu je neočekivano pronašla u
Peteru. Kako su zajedno provodili sve više vremena ona je o njemu imala sve više mišljenje. U dnevnik je
zapisala kakao se pobojala da mu ne dosađuje, ali dogodilo se suprotno. I Peter je nju zavolio i buknula
je mladenačka ljubav. Ni jedan od njih nije bio u potpunosti siguran što osjeća, ali to više nije bilo samo
prijateljstvo.

Annin dnevnik završava unosom od 1. kolovoza 1944. u kojem Šalje pismo Kitty. Govori o svojoj
proturječnoj prirodi i o jednoj veseloj, brbljavoj, nestašnoj i vedroj djevojčici. Napominje kako postoji i
ona dublja i bolja Anna koju rijetko tko poznaje i zato je svi smatraju u potpunosti nesnošljivom, mnogo
više no što ona to zaista jest.

4. kolovoz bio je koban dan na koji je policija uhapsila sve stanovnike Tajnog skloništa, uključujući i neke
od tatinih kolega koji su im pomagali i odvode ih u koncentracione logore. U jednome od njih
naposljetku Anna i umire od tifusa 1945.

Likovi - Anna, Peter, Annini otac i majka, gospodin i gospođa van Daane, Albert Dussel

Anna Frank - djevojčica koja voli knjige i sve povezano s njima, voli pisati i čitati. Uz to ona uživa u
povijesti te u povijesti umjetnosti i u grčkoj i rimskoj mitologiji. Strast su joj obiteljska stabla i obiteljske
fotografije te fotografije zvijezda filma. Zna mnogo o pjesnicima i slikarima. Isto kako uživa u svemu
navedenom, tako s jednakom strašću i ne voli brojeve, geometriju i algebru. Njezin odnos s majkom nije
idealan, osjeća se kao da je nitko u obitelji ne shvaća i kao da je crna ovca. Jedan dan su svi oduševljeni
njezinom dobrotom i razumnošću, dok je već sljedeći dan za njih mala koza koja ništa ne razumije. No,
ona voli izreći svoje planove, ideje i mišljenja. Majka je stalno grdi i osjeća da je nepravedna prema njoj.
Čezne za nečijom utjehom, nije zadovoljna sama sobom te se osjeća slabo i povrijeđenih osjećaja. Od
mame je očekivala da joj više bude mama, a ne prijateljica. Smatrala je da mama mora biti djeci primjer i
ne može je nadomjestiti prijateljica ili takav odnos. Nije voljela kada se majka smijala kada je dijete
plakalo… Vjerovala je da je malo ljudi upozna i shvati onakvom kakva ona uistinu u jest.

Gospođa Van Daan - sebična je i proračunata, nikada ničim nije zadovoljna, a uz to je vrlo nametljiva i
tašta. Anna je smatrala da je loš primjer osobe i da je izrazito neugodna. Gnjavila je na bilo koji način i
grdila Annu, a uz to sve bila je jako koketna.

Peter - sin Van Daanovih. Bio je šutljiv, pomalo nespretan i sramežljiv mladić. Anna je zaključila da joj se
nimalo ne sviđa jer je dosadan. Samo ponekad čini joj se zabavan i tada sve zabavlja. Zajedničko im je,
kaže Anna, to što se vole preodijevati.

Anin otac (Pim) - jako strpljiv i skroman. Svi su to primijetili pa i Anna koja je to zapisala u dnevnik.
Margot - Anina sestra. Svi su njome očarani. Mamina je ljubimica, zgodna, dražesna i najljepša. Mirna i
staložena, no za Annu je ona previše mirna i pasivna te popustljiva. Da se nagovoriti lako na bilo što. No,
s vremenom Anna je u njoj imala pravog prijatelja.

Albert Dussel - zubar, čini se kao mirna osoba ako ga poznajete površno. Kada ga se detaljnije upozna
vidi se da je staromodan i voli držati prodike o ponašanju.
___________________________________________

Anna Frank punog imena Annelies Marie Frank poznata je autorica Dnevnika koji je pisala za vrijeme
Drugog svjetskog rata i u kojem je iznijela svu dramu kojoj je bila izložena. Anna Frank rođena je kao
Annelies Marie Frank 12. lipnja 1929. godine u gradu Frankfurtu na Majni u Njemačkoj. Anne je živjela s
majkom, ocem i sestrom. Otac Otto bio je iz bogate obitelji kao i majka Edith.

Iako je imala oca i majku, Anna je uvijek bila više povezana s ocem kojeg je poštivala dok u majci nikada
nije imala podršku na kakvu je računala. Za razliku od sestre Margot kojoj je uvijek više išla artimetika,
Anna je bila maštovitija i radost je pronalazila u čitanju i pisanju.

Židovska obitelj Frank bila je cijenjena od strane mnogih, a kada su nacisti preuzeli vlast, poput ostalih
Židova postali su nepoželjan dio društva. Uskoro su počeli progoni i Anna je bila primorana sa cijelom
obitelji izbjeći u Nizozemsku.

Nastavili su život u Amsterdamu gdje su neko vrijeme imali normalan život, a Anne su upisali i u vrtić.
Nakon okupacije Nizozemske, Anna se s obitelji morala preseliti u tajno sklonište kako bi izbjegli odlazak
u logor.

Od 1942. godine su živjeli u skloništu sve dok ih 1944. godine nije otkrila tajna služba Gestapo
zahvaljujući tome što ih je netko odao, a nikada se nije saznalo tko je to bio. Policajac koji je došao uhititi
obitelj Frank zvao se Karl Silberbauer, a jednom je priznao kako je ocu Ottu rekao da ima lijepu kćer.

Nažalost uskoro nakon što su ih pronašli poslani su koncentracijske logore gdje su svi izgubili živote osim
oca Otta. Anna i sestra su umrle od tifusa, a majka Edith od gladi. Anne je završila u koncentracijskom
logoru Bergen-Belsen.

Kada je rat završio Ottu je vraćen dnevnik koji je Anne pisala i ne želeći da se zaboravi što se dogodilo
cijeloj njegovoj obitelji odlučio je objaviti dnevnik koji je tada imao naslov Tajno skrovište. Otto je
dnevnik dobio od Miepe Giese u čijem su se skloništu skrivali.

Čuvala je dnevnik u želji da ga vrati djevojčici koja ga je napisala, ali to se nikada nije dogodilo. Priznala je
da je znala što piše u dnevniku kako bi ga odmah uništila, budući da su se u njemu nalazila imena onih
koji su im pomogli da se sakriju.

Dnevnik je prvi put objavljen 1947. godine, a nakon pet godina preveden je prvo na engleski jezik te
uskoro na sve svjetske jezike. Bio je to način da se svijeta upozna s užasima rata kroz oči djeteta, koje je
unatoč svojim godinama u puno toga bilo zrelo.

Dnevnik se neko vrijeme smatrao kontroverznom knjigom budući da je Anne u njemu više puta pokazala
znatiželju za svoje tijelo. Osamdesetih godina jedna je škola u američkoj saveznoj državi Alabama htjela
zabraniti knjigu smatrajući je neprimjerenom i depresivnom.