Dijademe je dio nošnje plemenitih žena. Imaju dugu tradiciju.

U bogatim skitskim kurganima južne Rusije rijetko nedostaju

dijademe. I u sarmatskim krugovima pronalazimo dijademe. U
bosporskim radionicama u Kerču prave se vrpce od zlatnog
lima tj. dijademe grčke tradicije u 3. i 4.st., a korištene su kao
grobni prilozi tzv. mrtvačke krune. Dijadema iz Kerča
povezana je statistički s dijademom iz Hoeckrichta (Šlezija) iz
5.st. Takve dijademe iz Hoeckrichta nisu bile samo grobni
prilozi nego su ih nosili i živi ljudi. ↑
Dijademe su vrpce od brončanog i zlatnog lima podijeljene u nekoliko vodoravnih i okomitih polja s
ćelijama u obliku trokuta, rombova, krugova i kapljica ispunjenih poludragim kamenjem.
Kao dio ženske nošnje nisu bile samostalne već su se nosile kao čeoni obruč za kape od tkanine ili za
veo i zato se povezuju sa zlatnim sljepoočničarkama. Ovakve dijademe su pronađene od Kazahstana do
Mađarske u nalazištima: Hoeckricht (ukrašena trokutastim, romboidnim i pravokutnim almandinima),
Beryozovka kod Pokrovska (Volga), Šipovo, Vreche-Jabločno (Don), Kara-Agač (dijadema s ukrasom
u obliku zvončića), Csorne (zapadna Mađarska), Kerč (čeonu ploču nadvisuje slika dvije ptice
grabljivice s očima od romboidnih almandina), Kagalik kod Alma-Ate (istočnoazijski utjecaj, ukras od
niza figura: ljudi-ptice jašu na feniksima, kozorozima, ovnovima, te guske u letu, medvjed, jelen, krilati
konj,zmajevi-lavovi…). Možemo ih označiti sve kao ženske grobove bez ostataka oružja. U ovim
ženskim grobovima nisu pronađene fibule, dok su u istovrernenim i po društvenoj ljestvici
istovjetnim germanskim grobovima pronađene fibule, ali ne i dijademe pa se može zapaziti osnovna
razlika u nošnji. Kod vodećih obitelji stepskih naroda od skitskog do hunskog razdoblja, takve su čeone
vrpce odnosno kape bile važan dio ženske svečane nošnje.

Šurjan- slučajan, vjerojatno grobni nalaz, lučna fibula s polukružnom glavom i romboidnom→
nogom, između luka i noge prsten od žice kružnog presjeka. Fibula je srebrna, izrađena tehnikom
lijevanja. Datira se u vrijeme oko 400. i pripisuje se Istočnim Gotima.