http://www.znanost.

com/clanak/vecina-morskih-riba-evoluirala-je-na-kopnu/
http://www.znanost.com/clanak/ispupcena-struktura-mozga-nas-razlikuje-od-neandertalaca/
http://www.znanost.com/clanak/zasto-su-ljudi-jedini-primati-bez-krzna/

Zašto su ljudi jedini primati bez krzna?

Neuobičajeno za sisavce, ljude ne prekriva vanjski zaštitni sloj krzna iako su nam preci bili, a
najbliži srodnici još uvijek jesu, prekriveni dlakavim pokrovom. Iako je broj dlačnih folikula
kod ljudi jednak onome kod naših predaka, ipak možemo reći da imamo golu kožu. Neki od
razloga ljudskoj golotinji su kožni paraziti, spolna selekcija, život u stalnim zatvorenim
nastambama, ali i mogućnost prilagodbe vanjskim temperaturama.

Prvi hominidi razvili su se u istočnom dijelu Afrike i fosilni ostaci upućuju da su preci prvih
ljudi imali krzno. Prva teorija o gubitku krzna govori o kožnim parazitima. Iskustva i danas
pokazuju kako je mnogo lakše skinuti parazite s gole kože nego s kože obrasle gustim
dlakama, a poznato je i da neke vrste parazita žive isključivo uz dlačne izrasline. Kožni
paraziti velik su problem za sve životinje, a ukoliko su ti paraziti prenosioci bolesti, potrebno
je na vrijeme reagirati. Kod kožnih parazita općenito vrijedi pravilo – što se prije skinu,
manja je šansa od potencijalne zaraze. Zaraženi krpelji kod ljudi mogu uzrokovati Lymeovu
bolest i razne virusne infekcije, buhe su poznate kao prenosioci bakterije uzročnika kuge, dok
uši mogu uzrokovati tuleremiju, encefalitise i druge smrtonosne bolesti.

No prema toj teoriji, zašto majmuni imaju krzno? Poznato je da majmuni žive u skupinama i
velik dio vremena potroše na međusobno čišćenje krzna od kožnih parazita. Ovakav oblik
interakcije opstao je kod ovih primata zbog socijalnog povezivanja tijekom čišćenja krzna. S
druge strane, ljudi su evolucijskim napretkom počeli živjeti u nastambama te su muškarci
odlazili u lov dok bi žene ostajale i brinule o potomstvu. Socijalno povezivanje čišćenjem
krzna nije više potrebno zbog naprednijeg socijalnog ustroja, a krzno bi bilo dom opasnim
parazitima kojih bi sada bilo više zbog života ljudi u stalnim nastambama. Ljudi su jedini
pripadnici primata koji su postali žrtve buha, upravo zbog života u stalnim nastambama.
Dlakavost više nije imala smisla ni zbog mogućnosti prilagođavanja vanjskim temperaturama
životom u zatvorenim nastambama, korištenjem vatre te mogućnošću zaštite tijela odjećom.
Odjeća je omogućila da nedostatak krzna više ne bude ni ograničavajući faktor pri
naseljevanju hladnijih područja.

Iako su teorije o parazitima, životu u stalnim nastambama i prilagodba na temperature ipak

samo teorije, primjer čovjeka kao golog sisavca nije jedini u životinjskom svijetu. Slična
teorija o gubitku krzna zbog prilagodbe na stalnu temperaturu okoliša pokazuju i životinje iz
reda glodavaca. Slijepo kuče (Heterocephalus glaber) nalikuje na krticu i u potpunosti je bez
dlake, iako su preci ove vrste bili prekriveni krznom prije nego što su počeli živjeti pod
zemljom. Život ove vrste sisavca pod zemljom, u okolišu gdje je mogućnost dobivanja
kožnog parazita velika, ali gdje su temperature regulirane i stalne, može se usporediti s
gubitkom krzna kod čovjeka.

Dlake na glavi čovjeka ostale su jedine koje su štitile tijelo od visokih i niskih temperatura.
Kovrčava kosa stanovnika Afrike služila je kao zona koja bi štitila glavu od pregrijavanja,
dok je duga kosa stanovnika Azije štitila područje glave i ramena od hladnih vjetrova.
Ostatak gustih dlaka u području glave može se objasniti evolucijskim nasljeđem. Dok
trepavice služe u obrani očiju od prašine ili pijeska koji mogu iritirati ili oštetiti oko, obrve su
nam ostale kao sredstvo za gestikularnu ekspresiju, a učinkovite su i u zaštiti očiju od kapljica
znoja koje se cijede sa čela. Dlake u području genitalija i ispod pazuha služe u sakupljanju
feromona bitnih za seksualnu interakciju.
http://www.znanost.com/clanak/vecina-morskih-riba-evoluirala-je-na-kopnu/
http://www.znanost.com/clanak/ispupcena-struktura-mozga-nas-razlikuje-od-neandertalaca/
http://www.znanost.com/clanak/zasto-su-ljudi-jedini-primati-bez-krzna/

Muškarci su evolucijski stekli sklonost odabira partnerice na temelju dlakavosti tijela.

Privlačnije su bile one žene koje su imale manju dlakavost tijela. To je upućivalo na veću
šansu da potomci budu bez dlaka kako ne bi bili žrtve parazita te bili sposobni kao lovci.
Hendikep-efekt pak uzrokuje da žene odabiru muškarce sa što više dlaka po tijelu. Naime,
kako bi tijelo bilo prekriveno odjećom, vidljiv dio tijela bila bi glava te se kao evolucijsko
nasljeđe na licima muškaraca održala brada koja bi lice činila masivnijim, što ima utjecaja u
odabiru spolnih partnera. Ovakve tipove spolnih karakteristika i ponašanja možemo zamijetiti
i danas, kao i činjenicu da velik dio vremena posvećujemo upravo brizi oko svih svojih dlaka.

Ispupčena struktura mozga nas razlikuje od

neandertalaca
Moderni čovjek posjeduje strukturu mozga koja je veća nego što je to slučaj s njegovim
kolegama neandertalcima. To ukazuje da se, prema znanstvenicima, od njih razlikujemo po
različitim mentalnim kapacitetima.

Moderan prikaz Neandertalca, zasnovan na forezničkim 3D modelima.

Mi smo trenutno jedina bića koja potječu iz ljudske loze, ali neandertalci, naši najbliži
evolucijski rođaci, su još do prije 24 000 godina hodali zemljom. Neandertalci su najbliži
modernoj ljudskoj lozi s kojom bi se mogli razmnažati što povlači pitanje koliko su oni doista
bili različiti od nas i da li oni čine drugačiju vrstu.

Znanstvenici su, da bi saznali više, koristili CT skenere kako bi izradili unutrašnjost lubanje
neandertalaca zajedno s četiri fosila i 75 lubanja suvremenog čovjeka kako bi odredili oblik
njihovog mozga u 3D prikazu. Neandertalci su, poput modernih ljudi, imali veće mozgove od
naših živućih rođaka majmuna i ostalih izumrlih iz ljudske loze.

Istraživači su otkrili da moderni ljudi posjeduju veće mirisne loptice na bazi njihovog mozga.
Ovo je područje primarno povezano s mirisom, ali također i s ostalim uključnim mentalnim
funkcijama kao što su memorija i učenje – centralni mirisni sklop mozga je fizički vrlo blizak
strukturama koje se povezuju s memorijom.

Neandertalac rođak, predak ili odvojena vrsta?

Svatko od nas iz osobnog iskustva poznaje intenzivne veze između mirisa i memorije – na
primjer, kada nakon mnogo godina uđemo u svoju staru školu kao već odrasli ljudi i disanjem
se i mirisanjem zraka na stepeništu naše stare učionice odjednom vrlo živo i neodlučno
transportiramo natrag u svojem sjećanju na školske dane i vezana iskustva koja smo davno
naučili,” rekao je istraživač Markus Bastir, paleoantropolog u španjolskom Nacionalnom
Muzeju Prirodnih Znanosti iz Madrida.

Zanimljivo je da miris može igrati i društvenu ulogu, poput prepoznavanja obitelji i prijatelja
i u jačanju zajedničke kohezije.
http://www.znanost.com/clanak/vecina-morskih-riba-evoluirala-je-na-kopnu/
http://www.znanost.com/clanak/ispupcena-struktura-mozga-nas-razlikuje-od-neandertalaca/
http://www.znanost.com/clanak/zasto-su-ljudi-jedini-primati-bez-krzna/

U njemačkom jeziku- ja sam porijeklom iz Austrije – postoji izreka ‘Ich kann dich gut
riechen’, što u prijevodu glasi ‘Mogu te dobro namirisati’, ali znači ‘Sviđaš mi se’, rekao je
Bastir za LiveScience. “Ovo bi se pokazalo kao lingvistički primjer mirisa koji se odnosi na
društveno ponašanje.”

Moderni čovjek u odnosu na neandertalce posjeduje veće temporalne režnjeve, dugoročnu

memoriju, teoriju uma (sposobnost razmatranja tuđih gledišta) i emocija,” rekao je Bastir.

Mi također posjedujemo relativno veći orbitofrontalni korteks od neandertalaca. To je dio

mozga odmah iznad očiju. “Učinke većeg orbitofrontalnog korteksa je teško procijeniti,”
rekao je Bastir. Područje je povezano s donošenjem odluka. (Inside the Brain: A Journey
Through Time)

Sve u svemu, ostaje nepoznanica o tome kako su nas točno te razlike u mozgovima mogle
razdvojiti od neandertalaca,” Bastir je napomenuo. “Mi znamo samo kako su se te lubanje
oblikovale oko tih mozgova, ali ne i preciznu strukturu mozgova o kojima je riječ.

Bastir i njegovi kolege bi u budućnosti voljeli skenirati unutrašnjost dodatnih fosilnih lubanja
kako bi poboljšali svoja shvaćanja istih. “Implicitni problem projekta je krhkost struktura
koje bi oni voljeli istražiti,” rekao je.

Većina morskih riba evoluirala je na kopnu

Istraživanje provedeno na njujorškom sveučilištu Stony Brook pokazuje kako su rijeke i
jezera važni kao izvori novih vrsta, ali i upućuje kakva bi prijetnja moglo biti to što i oni gube
sve više svojih stanovnika. Za više od tri četvrtine stanovnika slanih voda pretke je moguće
pronaći u vrstama koje su živjele u slatkim vodama, rijekama i jezerima.

Greta Vega i John Wiens proučavali su evoluciju zrakoperki (wiki), velike grupe koja sadrži
96% svih slatkovodnih i morskih ribljih vrsta na planetu i otkrili su da svi fosili grupe iz koje
su nastali aktinoperigi dolaze iz slatkih voda. Zapravo obiteljsko stablo koje su izradili
pokazuje da su zrakoperke, iako nastale prije 300 milijuna godina, tek prije 170 milijuna
uopće došle do mora, piše National Geographic.

- Ne mislim da naši rezultati utvrđuju da su mora negostoljubiva, ali mogu takvima postati u
određenom trenutku, rekao je Wiens. Snažna acidifikacija oceana koja se predviđa za skoru
budućnost mogla bi nažalost dovesti do takvog trenutka, dodaje.

A rijeke i jezera danas možda i nisu dovoljno zdrava da bi mogla opskrbljivati slane vode
novim vrtsama. Peterr Bosshard, direktor instituta International Rivers, rekao je kako
slatkovodni ekosustav trpe višu razinu gubitka vrsta nego bilo koji drugi ekosustav.

- Ova studija pokazuje da bi time što na rijeke i jezera stavljamo brane, mijenjamo im tijek i
bezobzirno ih zagađujemo mogli isprazniti banku sjemena za buduće generacije.
http://www.znanost.com/clanak/vecina-morskih-riba-evoluirala-je-na-kopnu/
http://www.znanost.com/clanak/ispupcena-struktura-mozga-nas-razlikuje-od-neandertalaca/
http://www.znanost.com/clanak/zasto-su-ljudi-jedini-primati-bez-krzna/