Professional Documents
Culture Documents
Zbornik Izvršenje 2010 PDF
Zbornik Izvršenje 2010 PDF
ZBORNIK RADOVA
3
4
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
5
Pripremili članovi radne grupe:
6
SADRŽAJ
Stranica
PREDGOVOR 9
I. UVOD 9
7
VI. USPOSTAVLJANJE PROBACIJSKE SLUŽBE U BIH 34
6.1. Uvod 34
6.2. Vizija 34
6.3. Ciljevi i vrijednosti 35
6.4. Hitni prioriteti 35
6.5. Prioriteti u dvogodošnjem periodu 35
6.6. Rad osoblja Službe 36
6.7. Ljudski resursi 37
6.8. Partnerski aranžmani 38
6.9. Komunikacije 39
6.10. Resursi i poslovna opravdanost 39
6.11. Očekivani rezultati i učinci 39
6.12.Naredni koraci 39
7.1. Smjernice 40
7.2. Pilot projekat 42
7.3. Uspostavljanje probacijske službe 42
VIII. REZIME 45
IX. PRILOZI
Prilog 1 Neki elementi koji mogu poslužiti kod pripreme
nacrta ugovora 47
Prilog 2 Primjer nacrta matične knjige i ličnih listova 55
8
PREDGOVOR
Takođe bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi materijal
koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i postignutom napretku na području
sankcija i mjera u zajednici.
I. UVOD
Zajednički program Evropske unije (u daljnjem tekstu EU) i Vijeća Evrope (u daljnjem
tekstu VE) treba da prikaže mogućnosti uvođenja sankcija i mjera u zajednici u
praksu kao jedan od načina borbe protiv pretrpanosti zatvora, te da izradi okvirne
smjernice za uspostavljanje probacijskih službi. Ta aktivnost je povezana i sa
Strategijom za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008 - 20121.
1
Strategiju su krajem juna 2008 usvojili Vijeće ministara BiH, entitetske vlade, te vlada Brčko distrikta
BiH.
9
izricanja kazne, a sve u cilju izbjegavanja negativnih efekata zatvorske kazne.
Zatvorsku kaznu treba izricati samo za teška krivična djela, u suprotnom težnja je da
pojedinac ostane u zajednici. Sa druge strane, te vrste mjera doprinose i boljoj
reintegraciji prestupnika time što stimuliraju i poboljšavaju prestupnikov osjećaj
odgovornosti i njegove socijalne vještine kroz konfrontaciju sa posljedicama njegovog
prestupničkog ponašanja, te zahtijevajući da izvršava aktivnosti koje doprinose
njegovoj resocijalizaciji. Pri tome je sudjelovanje zajednice neprocjenjivo. Sankcije i
mjere u zajednici mogu se izvršavati jedino unutar infrastrukture orjentirane ka
zajednici i mogu se izvršavati ako postoji odgovarajuća organizacija za njenu
implementaciju, a to je obično probacijska služba.
10
c) Faza sudskog postupka na nivou izricanja kazne:
suspendiranje kazne sa uslovom ili bez uslova, sankcija služenja u zajednici, mjera
obaveznog liječenja ovisnika od droge, alkohola i osoba sa mentalnim poremećajima,
nadzor nad određenim počiniocima, rad za opće dobro, izricanje novčanih kazni,
reparacija/kompenzacija/naredba za restituciju, naredba za policijski sat / kućni
pritvor (sa ili bez elektronskog odašiljača).
- Izvještaji
Priroda pisanih (rijetko usmenih) izvještaja organima krivičnog pravosuđa značajno
se razlikuje u zavisnosti od svrhe, strane kojoj se upućuje i faze krivičnog postupka u
kojoj se izvještaj podnosi. Mogu biti u obliku izvještaja o socijalnom stanju, izvještaja
u fazi prije izricanja kazne, stručnih mišljenja o ličnosti i psihosocijalnom stanju
prestupnika, savjetodavnog izvještaja, izvještaja o napredovanju u pogledu nadzora
po osnovu licence, itd.
- Izvršenje kazni i mjera (provođenje rješenja koje donose sudski organi) Probacijske
službe uključene su u izvršenje gotovo svih sankcija, sa izuzetkom novčane kazne,
uslovne kazne bez nadzora, pomilovanja i amnestije; sve više su uključene u mjere
liječenja tokom boravka u zatvoru i nakon njega, mjere liječenja zavisnosti od droga
ili alkohola, zaštitne bezbjednosne mjere, izvršavanje zaštitnog nadzora kada se radi
o psihijatrijskim bolesnicima, nalozima za starateljstvo, itd.
11
- Rad u zatvoru
U nekim zemljama specijalne socijalne službe u zatvorima sarađuju sa probacijskom
službom, dok u drugima obaveze službe uključuju i procjenu rizika i stepen opasnosti
za zatvorenike, pripremu za otpust, nadzor u zajednici nakon otpusta i rad u porodici
kako bi se olakšao proces reintegracije, pomoć štićenicima u vezi sa pogodnostima
koje se koriste van ustanove.
- Medijacija
Medijacija se koristi ne samo u predkrivičnoj ili krivičnoj fazi postupka kao
alternativna mjera, već i u fazi nakon izricanja presude da bi se iznašlo rješenje za
konfliktnu situaciju ili, kao što je to slučaj u Engleskoj i Velsu, kod svake prijave za
pomilovanje, da bi se obavijestila žrtva, te da bi se razmotrile moguće posljedice.
Pravni okvir. Pozicija probacijske službe unutar sistema krivičnog pravosuđa i njena
konkretna uloga utvrđeni su u krivičnom zakonodavstvu. Organizacioni i funkcionalni
vidovi probacijskog sistema utvrđeni su različitim pravnim aktima kao što su zakon o
izvršenju krivičnih sankcija i posebni zakon o probaciji ili odredbe, odnosno pravilnici.
Konkretne probacijske aktivnosti i svakodnevni rad u većini zemalja uređuju cirkulari
vlade ili ministarstva, standardi, instrukcije ili upute ministarstva, te pravilnici.
Što se tiče kadrova, probacijskih službenika, oni moraju imati odgovarajuću stručnu
spremu, tako da su probacijski službenici obično socijalni radnici, pravnici, psiholozi
ili nastavnici i sl. Novi radnici prvo se ponekad zapošljavaju na određeni probni
period prije nego se redovno zaposle. U nekim sistemima postoji i formalna obuka
12
koju organizira univerzitet. Centar za obuku zatvorskih službenika i službenika
probacije organizuje uvodne kurseve, obuku o zakonu i propisima, kao i kurseve za
obnavljanje znanja i vještina. Takođe se organizuje obuka koja je namijenjena
razvoju vještina upravljanja i vođenju konferencije (sastanaka timova) za glavne
službenike.
13
Preporuka o pretrpanosti zatvora navodi
- ''napori se trebaju usmjeriti ka što rjeđem pribjegavanju kazni dugotrajnog
zatvora što nameće težak teret zatvorskom sistemu, te ka zamjeni
kratkotrajnih zatvorskih kazni radom za opće dobro na slobodi,
- imajući u vidu izricanje sankcija i mjera čije se izvršavanje provodi u zajednici,
a koje bi mogle biti korištene umjesto lišavanja slobode, trebalo bi razmotriti
mogućnosti:
o obustave izvršenja kazne zatvora s izrečenim posebnim obvezama,
o kušnju (probacija), kao neovisnu sankciju određenu bez izricanja kazne
zatvora,
o intenzivni nadzor,
o rad za opće dobro na slobodi,
o posebne programe postupanja za pojedine kategorije počinitelja,
o mirenje žrtve i počinitelja / obeštećenje,
o ograničavanje slobode kretanja (primjerice ograničenja vremena
kretanja ili elektronskog praćenja).''
DEFINICIJA
14
IV. OKOLNOSTI KOJE TRENUTNO UTIČU NA MOGUĆNOST
REALIZACIJE I PRUŽANJE PODRŠKE UVOĐENJU SANKCIJA I
MJERA U ZAJEDNICI U BiH
U daljoj razradi mogućnosti izvršenja rada za opće dobro, uslovne osude sa zaštitnim
nadzorom i uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom, polazilo se od mogućnosti koje
postoje za uvođenje već postojećih zakonskih rješenja u praksu kako bi ona konačno
profunkcionirala, te kakva je infrastruktura potrebna za njihovu implementaciju.
Shodno predloženim promjenama KZa, potrebno će biti adekvatno tome promjeniti i
ZKPe, mada u ovom dokumentu ne navodimo posebice njihove promjene.
2
Alternativne sankcije za maloljetnike koji dolaze u sukob sa zakonom u BiH – pilot projekat u
Kantonu Sarajevo, Stefania Kegel, Vijeće Evrope, 2004
Istraživanje o preduslovima i zahtjevima za upotrebu alternativne sankcije rad za opće dobro u
Federaciji BiH, Vildana Vranj, DFID, Sarajevo, februar 2005
15
1. Zakonski osnov
Krivični zakon
Krivični zakoni (u daljem tekstu KZ) BiH3 (čl. 43), RS4 (čl. 34) i FBIH5 (čl. 44)
propisuju mogućnost izricanja i izvršenja sankcije rada za opće dobro. Ova sankcija
se može izreći ako sud izrekne kaznu zatvora do 6 mjeseci, odnosno do jedne
godine u KZ BiH i ona se može zamijeniti radom za opće dobro uz pristanak
optuženog. To se može desiti i u slučaju kada se novčana kazna zamijenjuje kaznom
zatvora.
Rad za opće dobro se određuje u trajanju koje je srazmjerno izrečenoj kazni zatvora
od najmanje 10 do najviše 60 radnih dana, a KZ BiH do 90 radnih dana. KZ RS se
razlikuje od federalnog i državnog zakona po tome što kaže da rad za opće dobro ne
može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od izrečene kazne zatvora, što je
neuobičajeno rješenje. Stoga se preporučuje da se KZ RS uskladi sa drugim KZ po
ovom pitanju koje stavlja i osuđena lica u neravnopravan položaj, a sa druge strane
ne daje jasne smjernice sudovima.
Preporučuje se da se usaglase sva tri KZ, kako po pitanju dužine kazne zatvora
koja se može zamjeniti radom za opće dobro, tako po pitanju radnih dana. Predlaže
se da se umjesto radnih dana koriste radni sati, što je praksa u većini evropskih
zemalja. Prosječno se radni sati kreću od 60 do 300 sati, a najviše do 500 sati, što je
vrlo rijetko.
Nadalje, zakon BiH i FBiH navodi rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može
biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. Međutim, KZ RS ne utvrđuje
rok za izvršenje rada za opće dobro, pa se preporučuje da ga utvrdi.
U slučaju kada osuđeni po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično
izvršio obavezu, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju
srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro.
3
Službeni glasnik BiH broj 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10
4
Službeni glasnik RS broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06
5
Službene novine FBiH broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05
16
Zakon o izvršenju krivičnih sankcija
Isto tako, oba zakona predviđaju da se rad izvršava u mjestu boravišta, sem što ZIKS
BiH kaže ''u pravilu'', što ostavlja mogućnost da može biti i iznimki, t.j. da radi i izvan
mjesta boravišta. To opredjeljenje je značajno jer rješava i mogućnost izvršavanja
rada za opće dobro i u drugom mjestu ako nema mogućnosti rada u mjestu boravka,
pa se preporučuje takvo opredjeljenje i u entitetskim ZIKS-ovima.
ZIKS BiH eksplicitno navodi da se upotrebljavaju opšti propisi kod rješavanja radno-
pravnih pitanja. ZIKS RS to ne navodi izričito, ali je to moguće razumjeti iz odredbi.
Isto tako, ZIKS BiH navodi da je rad besplatan i da osuđeno lice ne snosi troškove
izvršenja, dok se ZIKS RS tih pitanja ne dotiče. Stoga se preporučuje da ZIKS RS
propiše i ovo pitanje.
Oba zakona predviđaju izradu Pravilnika o vrsti poslova i uslovima rada za opće
dobro.
Na ovom mjestu samo ćemo ukratko opisati kako se predviđa izvršenje u praksi.
Ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu MP) mora u roku od 15 dana donijeti rješenje
6
Službeni glasnik BiH broj 12/10
7
Službeni glasnik RS broj 12/10
8
Službeni glasnik BiH broj 18/06
17
o raspoređivanju na rad, u kojem se i određuje početak, raspored i završetak
izvršavanja rada i rješenje o imenovanju povjerenika. Pravilnik predviđa mogućnost
odlaganja i prekida izvršavanja rada za opće dobro.
Državni službenik je dužan najmanje jednom u deset dana izvršiti lični uvid u
izvršenje i o tome unijeti zabilješku u lični list osuđenog lica. Lični list i matična knjiga
se vode u MP, a povjerenik vodi lični list za svako lice nad kojim vrši nadzor.
O radu i ponašanju osuđenog lica povjerenik podnosi izvještaj MP nakon svake
trećine izvršenog rada, a po potrebi i češće. Na kraju piše završni izvještaj i šalje ga
MP. Na osnovu završnog izvještaja povjerenika MP sačinjava zaključni izvještaj o
završenom radu i šalje ga sudu. Ako dođe do zanemarivanja obaveza, povjerenik
odmah obavještava MP, a može doći i do raskida ugovora, o čemu MP obavještava
sud.
Ovaj pravilnik predviđa i donošenje ostalih relevantnih pravilnika koji su već izrađeni i
na snazi su:
18
- zaključiti ugovore s poslodavcima u obavljanju rada za opće dobro,
- imenovati povjerenika, i
- organizovati obuku povjerenika.
Ova posljednja obaveza još nije izvršena jer nije bilo primjera izrečene sankcije.
Preporuka br. 1
Kako proističe iz namjene rada za opće dobro, potrebno bi bilo u pravilniku jasnije
utvrditi da se rad za opće dobro izvršava u organizacijama od javnog interesa.
Shodno tome i preporukama VE predlaže se da se uradi novi pravilnik koji bi više
istakao koncept rada za opće dobro koji se primjenjuje u evropskim zemljama ili pak
da se razmisli o uvođenju posebnog zakona o radu za opće dobro i izvršavanju
zaštitnog nadzora.
2. Situacija u praksi
Podzakonski akti na državnom nivou nisu vodili dalje ka uspostavljanju sistema, dok
entiteti nemaju izrađenih podzakonskih akata.Treba konstatirati da se u okviru
važećih zakona i podzakonskih akata na području implementacije rada za opće
dobro u vrijeme trajanja projekta događaju neki pomaci jer su u Federaciji BiH počeli
sa pripremama pravilnika koji reguliše rad za opće dobro na nivou kantona. Prema
važećim propisima kantoni su odgovorni za izvršavanje rada za opće dobro. U RS
nisu vođene aktivnosti na području rada za opće dobro.
Preporuka br. 2
19
Preporuka br. 3
Predlaže se da se u ZIKS-ovima:
- jasno definira rad za opće dobro i javni interes, ako to već nije definirano u KZ
u skladu sa preporukama VE,
- predvidi i mogućnost odgode i prekida rada za opće dobro, a smisleno se
mogu upotrebljavati razlozi koji su navedeni za odgodu i prekid zatvorske
kazne,
- reguliše da se rad za opće dobro izvršava prema individualnom programu
izvršavanja koji se izradi zajedno sa osuđenim licem koje ga i potpiše, a ostale
detalje reguliše pravilnik.
Preporuka br. 4
Preporuka br. 5
Preporuka br. 6
Na nivou entiteta izraditi Pravilnik o izvršenju rada za opće dobro, te ostale potrebne
akte.
Preporuka br. 7
Izraditi listu vrsta pravnih lica koja se bave poslovima od javnog interesa i kod kojih
se izvršava rad za opće dobro i uključiti, npr.: komunalna preduzeća, šumarska
preduzeća, domove za starije i nemoćne, domove za psihički bolesne odrasle osobe,
nevladine organizacije, pučke kuhinje, Caritas/Preporod/La benevolenciju/Merhamet,
Crveni krst/križ, organizacije osoba sa posebnim potrebama, bolnice i slične
ustanove.
12
1. Preporuka br (92)16 o Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u zajednici
2. Preporuka br. (2000)22 o poboljšanju implementacije Evropskih pravila o sankcijama i mjerama u
zajednici
3. Preporuka br. (2010)1 o Probacijskim pravilima Vijeća Evrope
20
3.2. Prijedlog implementacije
1. korak
8. Izraditi, odnosno uspostaviti matične knjige i lični list kako za državnog službenika,
tako i za povjerenika, te način čuvanja i posredovanja podataka i dokumentacije
(prilog 2).
21
2. Korak
3. Korak
4. Korak
5. Korak
Dalji razvoj koji će dovesti do uvođenja rada za opće dobro na svim lokacijama u
entitetima, što podrazumijeva i zapošljavanje dodatnog osoblja i osiguravanje
dodatnih financijskih sredstava, što će voditi i formiranju probacijske službe.
1. Zakonski osnov
Krivični zakon
22
Uslovna osuda sa zaštitinim nadzorom je jedan vid uslovne osude i namijenjena
je onim licima čije porodične i socijalne prilike u kojima žive mogu poticajno djelovati
na ponovno učinjenje krivičnog djela, te zbog čega se ne može očekivati da će samo
upozorenje uz prijetnju kaznom biti dovoljno da spriječi povrat i osigura njihovu
društvenu reintegraciju. Ovakvim licima je radi ostvarivanja toga cilja potrebno pružiti
posebnu pomoć i zaštitu.
ZIKS BiH u čl. 199, kada govori o cilju mjera zaštitnog nadzora iz čl. 66. KZ kaže
da je to pružanje pomoći, staranje, nadzor i zaštita za vrijeme uslovne osude. ZIKS
BiH dalje utvrđuje da organ socijalne zaštite vrši poslove izvršenja mjere zaštitnog
nadzora po mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog lica, a da troškove
snosi opština i da će njoj biti osigurana adekvatna financijska i druga sredstva, ali ne
navodi ko će joj to osigurati.
Sud šalje presudu organu socijalne zaštite koji u roku 15 dana upoznaje i počinioca
sa njegovim obavezama, te s obzirom na vrstu mjere poduzima potrebne radnje.
Opštinski organ socijalne zaštite sarađuje i sa porodicom počinioca. Organ socijalne
zaštite najmanje jednom u 6 mjeseci, odnosno kad sud to zatraži, šalje informaciju.
Ako počinilac ne prihvata ili ne izvršava obaveze, organ socijalne zaštite dužan je
obavijestiti sud. Organ socijalne zaštite je takođe dužan obavijestiti sud i kada ocijeni
da je cilj ispunjen.
23
2. Situacija u praksi
Kako smo već spomenuli, sud vrlo rijetko izriče uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom
jer organi socijalne zaštite ne izvršavaju poslove vezane za mjere zaštitnog nadzora.
Takođe ne postoje ni podzakonski akti koji bi uređivali izvršavanje uslovne osude sa
zaštitnim nadzorom.
Preporuka br. 8
Preporuka br. 9
Preporuka br. 10
24
1. Obaveze koje se nameću svim uslovno osuđenim:
Elektronski nadzor može se upotrebljavati kao podrška provođenju bilo koje od gore
navedenih mjera.
Preporuka br. 11
25
4.3. USLOVNI OTPUST SA ZAŠTITNIM NADZOROM
1. Zakonski osnov
Krivični zakon
Sva tri KZ: BiH čl. 44-45, FBiH čl. 45-46, i RS čl. 108–109, propisuju odobrenje
uslovnog otpusta uz ispunjavanje jednog uslova - da osuđeno lice ne izvrši ponovo
krivično djelo. Isto tako, propisuju opoziv uslovnog otpusta u slučaju činjenja novog
krivičnog djela. KZ-ima nije propisan uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom.
ZIKS RS13 u čl. 159 definiše da se uslovno otpušteni mora svakih 15 dana javljati
policijskoj stanici i organu socijalnog staranja koji su nadležni po mjestu prebivališta,
odnosno boravišta. Ti organi su dužni obavijestiti nadležni zatvor u slučaju
nejavljanja u određeno vrijeme, a zatvorska ustanova u saradnji sa navedenim
organima prati realizaciju i ostvarenje svrhe uslovnog otpusta.
Kako poizlazi iz gore navedenog, Ministar je organ koji donosi rješenje o opozivu, a
istovremeno odlučuje i o pritužbi na to rješenje, što nije u skladu sa evropskim
standardima. Stoga se preporučuje izmjena ove odredbe.
13
Službeni glasnik RS broj 12/2010
26
ZIKS BiH i ZIKS FBiH ne poznaju rješenja koja je donio ZIKS RS.
2. Situacija u praksi
Kako je već spomenuto, u dosadašnjoj praksi se zaštitni nadzor uz uslovni otpust nije
izricao jer ne postoji zakonska mogućnost. Novi ZIKS RS je usvojio rješenje po
kojem se osuđeno lice na uslovnom otpustu javlja policijskoj stanici i organu
starateljstva, kao jedan od mogućih vidova nadzora. Planira se organizacija
sastanaka sa nadležnim ministarstvima i izrada memoranduma o saradnji, kao i
akata o vršenju nadzora.
Preporuka br. 12
Preporuka br. 13
27
2. Obaveze koje se nameću individualno, s obzirom na potrebe osuđenog lica
(ovo su diskrecione obaveze, organ može naložiti jednu ili više obaveza, zavisno
od pojedinačnog slučaja):
- nastavak provođenja mjera propisanih programom izvršenja kazne
zatvora,
- osposobljavanje za određeno zanimanje ili nastavak započetog
osposobljavanja,
- obaveza da radi ili traži zaposlenje (bilo bi potrebno navesti kako
postupiti u slučaju onih koji su u mirovini i kako postupiti u slučaju žena
sa malom djecom o kojoj moraju brinuti),
- nastavak liječenja u zdravstvenoj ustanovi,
- posjećivanje psihološkog ili drugog savjetovališta,
- uključivanje u program liječenja ovisnosti od droga i alkohola,
- zabrana posjećivanja određenih mjesta,
- zabrana druženja sa određenim osobama,
- zabrana približavanja žrtvi ili nekoj drugoj osobi,
- da živi na odobrenom mjestu prebivališta, odnosno boravišta i da tu
adresu može promijeniti samo uz suglasnost službenika koji je zadužen
za nadzor (to obično važi u iznimnim i posebnim slučajevima),
- plaćanje kompenzacije ili davanje obeštećenja žrtvama, i
- redovito javljanje službi za zaštitni nadzor u skladu sa individualnim
programom rada.
Preporuka br. 14
Preporuka br. 15
Preporuka br. 16
28
opoziva, kao i uslove kada je proceduru opoziva uvjetnog odpusta sa zaštitnim
nadzorom potrebno pokrenuti u slučaju kad osuđeno lice ne ispunjava obaveze. Pri
tome se treba oslanjati na Preporuku o uslovnom otpustu VE.
Preporuka br. 17
Preporuka br. 18
1. Korak
2. Korak
Definisanje dalje strukture u okviru koje će biti moguće izvršavati i druge obaveze.
Ovdje navodimo nekoliko mogućnosti do kojih može doći tokom uspostave i razvoja
probacijske službe:
29
3. Korak
Na osnovu odluka donesenih u fazi implemetacije koraka br. 2, slijedi uvođenje pilot
projekta: odabrati lokalne zajednice u kojima će se pilot projekat izvoditi.
4. Korak
5. Korak
6. Korak
Dalji razvoj koji će dovesti do uvođenja pilot projekta na svim lokacijama u entitetima,
a što podrazumijeva i zapošljavanje dodatnog osoblja i osiguravanje dodatnih
financijskih sredstva. Sve to pak vodi ka uspostavljanju probacijske službe.
Socijalna zaštita kao integralni dio socijalne politike zasnovana je na Ustavu BiH,
(Aneks IV, Opći okvirni Sporazum za mir u BiH) Ustavima entiteta, Statutu Brčko Distrikta
i zakonima:
FBiH:
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite
porodice sa djecom14
- kantonalni zakoni o socijalnoj zaštiti (10)
RS:
- Zakon o socijalnoj zaštiti15
Brčko Distrikt BiH
- Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta16
14
Službene novine FBiH broj:36/99,54/04 i 39/06
15
Službeni glasnik RS, broj: 5/93, 15/96, 11/03 i 33/08
16
Službeni glasnik BD BiH broj:1/03,4/04, 19/07 i 2/08
30
Prema Ustavu BiH, oblast socijalne zaštite je u isključivoj nadležnosti entiteta dok je
koordinirajuća uloga Ministarstva civilnih poslova BiH, Sektora za rad,
zapošljavanje, socijalnu zaštitu i penzije utvrđena Zakonom o ministarstvima i
drugim organima uprave BiH.17
ZIKS BiH propisuje da poslove izvršenja mjere zaštitnog nadzora vrši organ socijalne
zaštite prema prebivalištu, odnosno boravištu počinioca krivičnog djela, a troškove
snosi opština kojoj će biti osigurana finansijska sredstva.
Pored toga, propisane su i radnje koje preduzimaju CSR čiji karakter zavisi od vrste
mjere, a odnose se na upoznavanje počinioca sa njegovim obavezama u toku
trajanja mjere, saradnju sa porodicom počinioca u cilju sređivanja porodičnih prilika i
izvještavanje o rezultatima izvršenja mjere, te poduzimanje aktivnosti ukoliko nije
ispunjen cilj.
17
Službeni glasnik BiH broj: 5/03, 30/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06 i 88/07
31
- Osobe sa društveno negativnim ponašanjem koje se odaju besposličarenju,
skitnji, prosjačenju, prostituciji, alkoholizmu, uživanju opojnih droga i drugim
oblicima društveno negativnog ponašanja, i
- Osobe izložene zlostavljanju i nasilju u porodici.
Većina CSR ima teškoće kod ostvarivanja svojih ciljeva i zadataka, a koje se odnose
na nedostatne kadrovske materijalne i finansijske resurse. Finansiranje rada CSR
vrši se iz budžeta općina u RS, a u FBiH iz budžeta općina i Kantona. Uglavnom ta
sredstva nisu dovoljna za pokriće svih potreba evidentiranih korisnika.
Kako proizlazi iz dosadašnjih zapažanja, ovaj proces može započeti nekim malim
koracima i pilot projektima, ali za stvarno uvođenje sankcija i mjera u zajednici u
praksu potrebna je uspostava odgovarajuće probacijske službe. Dosadašnja iskustva
u uvođenju sankcija i mjera u zajednici i formiranja probacijskih službi, pogotovo u
istočno-evropskim zemljama koje su ove službe uvodile nedavno, pokazuju da bez
čvrste političke odluke, odgovarajućih zakonskih rješenja, te alokacije kadrovskih,
32
materijalnih i financijskih resursa nije moguće uspostavljanje probacijskog sistema i
probacijske službe. Taj put će morati proći i nadležne vlasti u BiH.
Zakonska rješenja
Ako spomenemo rad za opće dobro, uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom i uslovni
otpust sa zaštitnim nadzorom, možemo reći da se rad za opće dobro smatra glavnom
kaznom i on je tako postavljen i u Krivičnom zakonu. Uslovna osuda i uslovna osuda
sa zaštitnim nadzorom definirane su kao mjere upozorenja, čija je svrha počiniocu
krivičnog djela uputiti upozorenje uz prijetnju kaznom (uslovna osuda). Ako
razmotrimo razliku između sankcija i mjera kakva je prihvaćena u odgovarajućoj
preporuci VE, onda bi trebalo razmotriti gdje je mjesto uslovne osude sa nadzorom.
Ova je sankcija vezana za javni interes i po svom karakteru nije toliko mjera
upozorenja.
Preporuka br. 19
33
obezbijediti i odgovarajuće kadrovske resurse, te alocirati finansijska sredstva
potrebna za efikasnu implementaciju.
Preporuka br. 20
6.1. Uvod
6. 2. Vizija
18
Korištenje jednine za pojam probacijska služba je upotrijebljeno samo u svrhu predstavljanja
modela koji se može uvesti na različitim nivoima i čisto je generičke prirode.
34
6. 3. Ciljevi i vrijednosti
Vrijednosti
6. 4. Hitni prioriteti
19
Ovo podliježe uspostavi neophodne infrastrukture za šemu medijacije/reparacije koja zahtijeva
dodatne resurse.
35
• Razvoj detaljne strategije koja uključuje strategiju Rada zaposlenog osoblja,
uključujući standarde i procedure, strategiju na području Ljudskih resursa,
uključujući zapošljavanje i odabir, te učenje i profesionalno usavršavanje,
strategiju Partnerstva, uključujući protokole između organa krivičnog
pravosuđa i drugih državnih, nevladinih i organizacija iz privatnog sektora, i
strategiju Komunikacije sa svim akterima, uključujući i javnost.20
Probacijska služba treba uvesti metode rada sa počiniteljima koje za cilj imaju
upravljanje rizikom od nanošenja štete i smanjenje mogućnosti povratničkog
kriminala. One bi se trebale primjenjivati na kompletan probacijski rad, uključujući i tri
elementa koja se u ovom dokumentu razrađuju u više detalja.
20
Detalji ovoga razvoja će takođe ovisiti od odluke o mjestu ove organizacije u državnoj strukturi, npr.
kao posebna služba u sklopu Ministarstva pravde ili kao dio zatvorskog sistema.
36
Planiranje i provjeravanje: Na osnovu procjene, plan izvršavanja sankcije ili mjere
treba tačno navesti intervencije koje će se provesti u okviru naložene sankcije ili
mjere, kojim redoslijedom i koliko često se mora održavati kontakt (učestalost
kontakata). Proces provjeravanja je neophodan jer je rizik dinamična kategorija i
može se mijenjati tokom vremena.
Suštinski element efikasnog rada probacijske službe jest uska saradnja sa širokim
spektrom agencija i aktera. Općenito se o ovome govori u poglavlju o partnerstvu u
daljem tekstu, ali postoji poseban zahtjev da bi se osiguralo da probacijska služba,
policija, zatvori i drugi vrše razmjenu informacija i koordiniraju svoj rad sa
počiniteljima koji predstavljaju rizik, bilo kod identificirane žrtve ili za javnost u cjelini.
6. 7. Ljudski resursi
37
Probacijski službenik će trebati ispunjavati sljedeće zadatke:
• Pružati pravosudnim organima potvrđene informacije o ličnoj i društvenoj
situaciji počinitelja i na taj način im pomoći kod utvrđivanja odgovarajuće
sankcije i pratećih obaveza,
• Vršiti nadzor počinitelja koji su osuđeni na sankciju ili mjeru u zajednici,
• Promovirati u saradnji sa svim drugim zainteresiranim stranama društvenu
reintegraciju počinitelja kroz služenje kazne u zajednici, odnosno korištenje
uvjetnog otpusta, i
• Vršiti i druge zadatke u skladu sa važećim zakonima i propisima.
Uloga i funkcija kao i uslovi zapošljavanja osoba koje će vršiti nadzor rada za opće
dobro će se morati razraditi ukoliko se smatra da te osobe trebaju biti uposlenici, a
ne treće strane ili druge agencije. U ovom posljednjem slučaju, dužnosti probacijskog
službenika mogu uključivati i održavanje veze sa onima koji pružaju rad za opće
dobro, odnosno vrše nadzor.
6. 8. Partnerski aranžmani
Probacijska služba ne može biti efikasna bez uspostavljanja veza uskog partnerstva
sa širokom lepezom drugih agencija i aktera. Probacijska služba ima ključne partnere
u sistemu krivičnog pravosuđa, drugim vladinim organima i nevladinim
organizacijama, kako na nacionalnom tako i na regionalnom nivou. Pored toga, u
nekim oblastima rada (npr., elektronski nadzor) privatni sektor ima ključni potencijal.
Strategija partnerstva se treba izraditi u konsultacijama sa ovim drugim tijelima.
Primjeri oblasti u kojima se mogu razvijati šira partnerstva uključuju rad na ključnim
intervencijama kao što su droga, zapošljavanje, pismenost i osnovne matematičke
vještine, obrazovanje i slično.
38
6. 9. Komunikacije
Očekivani rezultati trebaju biti utvrđeni za sve aspekte rada probacijske službe. U
prvoj godini, oni se mogu utvrditi samo za određeni procijenjeni nivo učinka, no na taj
način se ustanovljava polazišna linija. Očekivani rezultati će biti mješavina ulaznih
elemenata, izlaznih i ishoda. Na primjer, ulazni cilj bi mogao biti da se određeni
procenat počinitelja sastane sa probacijskim službenikom unutar x dana od sudskog
naloga. Izlazni cilj bi mogao biti procenat počinitelja koji uspješno okončaju planiranu
intervenciju, kao što je tretman odvikavanja od droge, a ishod bi mogao biti broj
zatvorenika koji su prijevremeno pušteni uz nadzor, a period probacijskog nadzora
okončaju bez počinjavanja novog krivičnog djela.
Očekivani rezultati se mogu postaviti samo tamo gdje se tačno mogu prikupiti podaci
za mjerenje rezultata, no oni su neophodni za vjerodostojnost probacijske službe.
39
7. Uspostavljanje ličnih dosjea i obuka u tom smislu,
8. Razvoj standarda rada službe,
9. Razvoj okvira izvođenja u praksi,
10. Konsultacije o partnerskom okviru
11. Početni rad na izboru intervencija koje stoje na raspolaganju, i
12. Razmatranje sadržaja i rokova za formalne probacijske izvještaje o nadzoru
za sudove, odnosno za organe koji odlučuju o uvjetnom otpustu.
7.1. Smjernice
1. Potencijalni uspeh sankcija i mera u zajednici zavisi od toga koliko dobro se one
primenjuju od samog početka. To znači da ciljevi uvođenja moraju da budu jasno
artikulisani i da njihova primjena mora da bude strogo nadzirana, razmatrana,
procjenjivana i revidirana u zavisnosti od toga koliko se uspješno ispunjavaju ključni
ciljevi. Pri tome je potrebno ostvariti saradnju sa ostalim agencijama kod pripreme
plana za uvođenje sankcija i mjera u zajednici i razvijanje službe koja bi bila
zadužena za njihovu primjenu i sprovođenje.
21
Izvještaj Vijeća Evrope o sistemu alternativnih sankcija i probacije u Srbiji, Strasbourg, novembar
2006
40
4. Ko će ih sprovoditi - u većini pravosudnih sistema primjena i sprovođenje sankcija i
mjere u zajednici je u nadležnosti odvojene službe zadužene za probaciju. Zato treba
postaviti dugoročnu viziju, što se i u ovom dokumentu predlaže.
- Uključivanje sudstva
Prvo, sudstvo treba da bude aktivno uključeno u izradu i sprovođenje sankcija i mjera
u zajednici. To preporučuje Preporuka R(2000)22, stav 7, koji kaže: „Sudske vlasti
treba da budu uključene u proces izrade i revizije politike primene sankcija i mera
vezanih za javni interes i treba da budu informisane o njihovim rezultatima, u cilju
obezbeđivanja opšteg razumevanja njihove prirode među predstavnicima sudstva.“
Osim toga, međunarodno iskustvo pokazuje da postoji potreba u smislu spremnosti
sudstva prije implementacije a i kasnije, što podrazumijeva inicijalnu i kontinuiranu
obuku sudstva.
Međutim, nije apsolutno neophodan velik broj različitih tipova kazni. Sa jakom
„službom“ koja je zadužena za primjenu i sprovođenje sankcija i mjera u zajednici
moguće je imati efikasan sistem samo primjenom nekih sankcija kao npr. novčane
kazne, uslovne osude (sa nadzorom ili bez njega), rada za opće dobro i primjenom
41
posredovanja, pomirenja i/ili poravnanja oštećenog i učinioca, te uslovnog otpusta sa
nadzorom.
7.2. PILOT-PROJEKAT
Preporuka br. 1
Ciljne grupe - Treba odrediti način na koji će počinioci krivičnih djela biti identifikovani
kao podobni za različite tipove sankcija i mjera u zajednici. Ovdje treba obratiti
pažnju na to ko će biti zadužen da vrši procjene, kako će se te procjene vršiti i kako
će rezultati procjena biti prenošeni sudstvu.
Preporuka br. 2
Na osnovu iskustva iz pilot projekta treba razraditi plan daljeg proširenja i na druga
područja u zemlji, te izraditi i vremenski plan uvođenja.
42
finansijskih resursa neće moći postići dalja implementacija sankcija i mjera u
zajednici, a sredstva će se morati obezbijediti u državnom budžetu.
Kod uspostavljanja probacijske službe važno je sljedeće:
Misija treba biti formulisana bilo direktno podzakonskim propisima, bilo nekim
dokumentom strateške politike na kom se zasnivaju podzakonski propisi. Opšte
prihvaćeni važni elementi misije organizacije drugih evropskih službi za probaciju
jesu: zaštita javnosti, smanjenje učestalosti ponovnog izvršenja krivičnog djela,
procjena rizika, efikasno izvršenje kazni i alternativnih sankcija (vezanih za javni
interes), pomaganje učiniocima da se reintegrišu i rehabilituju.
- Organizacija službe
Jedan drugi aspekt koji treba uzeti u obzir kada se razmišlja o organizacionom
ustrojstvu jeste ugradnja u lokalne strukture. Lokalne jedinice Službe koje djeluju u
regionima imaće važan zadatak da uspostave radne odnose sa različitim interesnim
grupama. Važni partneri u primjeni sankcija i mjera u zajednici jesu: opštine, lokalna
policija, lokalni ogranak tužiteljstva, organizacije za brigu o mladima i socijalnu
zaštitu, dobrotvorne organizacije, bolnice i domovi za stare osobe, itd. Svaki tip
organizacionog ustrojstva treba da uzme u obzir određeni stepen fleksibilnosti prema
lokalnim jedinicama Službe, čime će se omogućiti lokalnim jedinicama Službe da
usaglase svoje konkretne svakodnevne aktivnosti sa lokalnim partnerima.
Što se tiče fizičkog smejštaja lokalnih jedinica Službe, postoji nekoliko mogućnosti:
možda bi mogle da budu smještene u sudovima, zatvorima ili centrima socijalne
zaštite ili prostorijama lokalne zajednice. Iz finansijskih razloga nije realno očekivati
izgradnju novih prostorija. Što god da bude odlučeno, od suštinske važnosti za dobro
funkcionisanje Službe jeste zadovoljavajući, funkcionalan i bezbijedan radni prostor.
43
Zadaci i odgovornost
Neizvršenje sankcija ili mjera u zajednici može imati posljedice za klijenta. Osim
toga, pristanak klijenata ne znači i da će klijenti uijek biti kooperativni. Stoga
najmanje jedan dio posla probacijskog osoblja neće biti socijalni rad sa dobrovoljnim
klijentima koji su kooperativni. To zahtijeva specijalna znanja i vještine, zato
je.potrebno blagovremeno posvetiti vrijeme i energiju izradi odgovarajuće
metodologije rada koja je usmjerena na specifičnosti rada sa klijentima kojima je
određena probacija (t.j. za potrebe ovog dokumenta: klijentima kojima je izrečena
sankcija rada opće dobro ili uslovna osuda uz zaštitni nadzor ili uslovni otpust sa
zaštitnim nadzorom.) Ova posebna metodologija rada može onda da se integriše u
program početne i permanentne obuke probacijskih službenika.
44
Zaključak i preporuke
VIII. REZIME
45
46
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 1
47
Ugovor između ............... Probacijske službe i .................................................
preduzeća od javnog interesa o pružanju usluga rada za opće dobro i nadzora
u/kod .................................
1. OPĆE ODREDBE
a) Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. aprila 2009 i završava 30. septembra 2010.
f) Pružalac usluga osigurava prekršiocima tri pauze tokom svakog radnog dana;
od po 10 minuta svako jutro i poslijepodne i trideset minuta pauze za ručak o trošku
Pružaoca usluga. Tokom svake pauze osigurati će se topli napitak; također će se
osigurati odgovarajuća prostorija i toalet. Pružalac usluga će nastaviti vršiti nadzor
nad prekršiocima i tokom navedenih pauza.
48
g) Pružalac usluga će osigurati (i snositi troškove) za bilo koju vrstu zaštitne
odjeće za prekršioce.
3. MONITORING I EVALUACIJA
4. PLAĆANJE
49
6. POVJERLJIVOST
7. RAVNOPRAVAN TRETMAN
8. PRITUŽBE
9. OSOBLJE I ZAPOSLENI
50
osposobljeni da pružaju usluge u skladu sa radnim standardima Probacijske službe.
Probacijska služba snosi troškove takve obuke za zaposlenike Pružaoca usluga.
a) Pružalac usluga ili Probacijska služba mogu raskinuti ovaj Ugovor, sa ili bez
razloga, u bilo kojem trenutku, tako što će najmanje tri mjeseca unaprijed pismeno
obavijestiti drugu stranu o tome.
b) Probacijska služba može raskinuti ovaj Ugovor bez najave ukoliko Pružalac
usluga:
Pružalac usluga ne nudi niti pristaje da daje nijednom članu, zaposleniku ili
predstavniku Probacijske službe bilo kakav poklon ili nagradu, ili bilo kakvu vrstu
poticaja ili nagrade za činjenje ili nečinjenje ili za nešto što je učinjeno ili nije
učinjeno, bilo kakav čin u vezi sa dobijanjem ili izvršenjem ovog ili bilo kog drugog
ugovora sa Probacijskom službom ili u vezi sa pokazivanjem ili nepokazivanjem
naklonosti ili nenaklonosti prema bilo kojoj osobi koja ima veze sa ovim Ugovorom.
14. OBAVJEŠTENJA
51
Raspored 1
RADNI DANI
Praznici
Praznik je svaki državni praznik, svaka subota i nedjelja koja pada između praznika ili
bilo koji drugih dana o kojima se Službenik za provođenje iz Probacijske službe
pismeno obavijesti barem sedam dana unaprijed tokom trajanja ovog Ugovora.
52
IZJAVA O POVJERLJIVOSTI
Ugovor će pročitati i potpisati svo osoblje, studenti, volonteri i svi drugi pojedinci koji
rade za ili u ime .................................., na pružanju usluga opisanih u ovom Ugovoru,
u partnerstvu sa Probacijskom službom.
Potpis: .....................................................
Datum: .....................................................
53
54
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 2
55
56
Obrazac broj
57
Sadržaj osnovnih podataka o osuđenom licu na radu za opće dobro na slobodi
58
Popis uložene dokumentacije
red.
broj Naziv akta i organa koji je donio akt Datum donošenja akta
1. __________________________
(pravosnažna presuda,broj, sud)
2. ______________________________
(Rješenje o raspoređivanju na rad za opće
dobro,broj -član ....Pravilnika)
3. ___________________________
(rješenje o odgodi izvršenja,broj -član
......Pravilnika)
4. _________________________
(rješenje o prekidu izvršenja, broj -član
.....Pravilnika )
5. _________________
(sudska odluka o izmjeni načina
izvršenja,broj- član .st.(...) i (...) i član
....stav (....)Pravilnika
6. _____________________
(obavještenje sudu o početku rada osuđene
osobe-član ....stav (...)Pravilnika)
7.
__________________________
(program rada – čl. ....i ....stav (...)
Pravilnika)
8. ___________________
(pismeno obavještenje povjerenika-član
....stav (....)Pravilnika)
9.
________________________
(prigovor lica na radu za opće dobro -član
....stav(...) Pravilnika)
10.
_________________________
(odluka o prigovoru - član ... stav
(...)Pravilnika)
11.
_______________________
(izvještaj povjerenika-član ...stav ....
Pravilnika)
12.
_______________________
(izvještaj povjerenika o završenom radu-
član .....stav (...)Pravilnika)
13. ___________________
(zaključni izvještaj o obavljenom radu –
član ....stav (...)Pravilnika)
59
60
Obrazac br
61
Sadržaj osnovnih podataka o licu na radu za opće dobro na slobodi
62
Popis
uložene dokumentacije
red.
broj Naziv akta i organa koji je donio akt Datum donošenja akta
2.
________________________
(Rješenje Ministarstva pravde o upućivanju
na rad za opće dobro,broj)
3.
________________________
(rješenje ministra pravde o odgodi
izvršenja- član ...stav (...) Pravilnika)
________________________
(rješenje ministra pravde o prekidu
izvršenja- član ....stav (...) Pravilnika)
_____________________________
(pismeno uputstvo ministra pravde za
otklanjanje razloga iz prigovora osuđenika-
član ....stav (...) Pravilnika)
_______________________
(program rada – čl. ....i ....stav (...)
Pravilnika)
_____________________________-
_______________________
(izvještaj povjerenika-član ....stav ....
Pravilnika)
________________________
(pismeno obavještenje povjerenika-član
....stav (..)Pravilnika)
________________________
(izvještaj povjerenika o završenom radu-
član ....stav (...)Pravilnika)
63
64
Obrazac br.
REGISTAR
OSUĐENIH LICA NA RADU ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI
65
Red. Prezime, ime oca i ime Godina Napomena
broj osuđenog lica na radu za Matične Povjerenik (period rada,
opće dobro knjige,strana i odgoda,prekid,
matični broj završetak rada)
66
Zajednički projekat
Europske unije i Vijeća Europe
PRIRUČNIK
ZA OBUKU PREDAVAČA O LJUDSKIM PRAVIMA U
ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI
67
Pripremili povremeni konsultanti Vijeća Evrope:
“Trebali bismo se ponašati prema ljudima onako kako bismo željeli da se oni ponašaju prema
nama ”
Aristotel
______________________________________________________________
68
SADRŽAJ
STRANICA
PREDGOVOR 71
69
Sastavni dijelovi ovog priručnika su sljedeći dokumenti koji su namijenjeni voditeljima
obuke
70
PREDGOVOR
Priručnik je rezultat rada radne grupe br. 2 „Izgradnja kapaciteta osoblja“ u okviru
Zajedničkog projekta između Evropske unije i Vijeća Evrope „Efikasno upravljanje
zatvorima u Bosni i Hercegovini“ koji se implementira od 01.02.2009 do 31.07.2010.
Željeli bismo vam predstaviti ovaj Priručnik, koji je zamišljen tako da čini sastavni dio
programa obuke zatvorskog osoblja, te da ponudi dobru i standardizovanu obuku
svom osoblju u području ljudskih prava.
Takođe bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi materijal
koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i napretku zatvorskog sistema.
71
Zašto se štite ljudska prava lica lišenih slobode
Zato što lica lišena slobode pripadaju grupi najranjivijih lica, jer sam položaj takvih
lica ima uticaj na njihov fizički, pravni, socijalni, psihološki i svaki drugi aspekt
njihovog života. Takva lica su potpuno ovisna od čitavog lanca državnih službenih
lica, počevši od policijskih službenika, uprave ili zatvora gdje su zatvoreni, do
državnih vlasti. Svi ovi posebni elementi stvaraju potrebu za dodatnim mjerama
zaštite lica lišenih slobode.
Ujedinjene nacije:
Vijeće Evrope:
Ujedinjene nacije:
Vijeće Evrope:
72
2.3. Opšti standardi za postupanje prema osobama lišenih slobode
Ujedinjene nacije:
Vijeće Evrope:
Vijeće Evrope
73
• Prvi je ikada obavezujući međunarodni dokument u oblasti ljudskih prava.
• Stvaranje i prve djelatnosti Vijeća Evrope (sa sjedištem u Strazburu) bili su jednim
dijelom odgovor na ozbiljna kršenja ljudskih prava u toku Drugog svjetskog rata.
• Prvobitno je bilo deset država članica Vijeća Evrope, a sada ih ima 47.
• Glavni organi Vijeća Evrope koji donose odluke su Komitet ministara (izvršni
organ) i Parlamentarna skupština.
Bosna i Hercegovina ( u daljnjem tekstu BiH) je 12. jula 2002. godine ratifikovala
Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ali je i jedinstven primjer primjene Evropske
konvencije i prije ratifikacije i to u skladu sa Dejtonskim sporazumom iz 1995.
godine.
Ovo bi značilo da bi domaći zakoni (i pravilnici) trebali biti u skladu sa zaštitom koju
pruža Evropska konvencija, a ukoliko domaći zakoni nisu usklađeni sa Evropskom
konvencijom, onda bi se ona trebala direktno primijeniti, kako bi se izbjeglo kršenje
ljudskih prava pojedinaca i to kako državljana BiH, tako i stranaca koji se nalaze na
teritoriji BiH.
Zašto državljani i stranci uživaju istu zaštitu ljudskih prava na teritoriji BiH?
Visoke strane ugovornice jamče svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i
slobode utvrđene u Dijelu I ove konvencije.
Ovo znači da BiH na svojoj teritoriji, kao “visoka strana ugovornica” mora garantirati
“svim licima” bez izuzetka sva prava i slobode iz Evropske konvencije, bez obzira na
starosnu dob neke osobe, njenu nacionalnu, rasnu pripadnost, prebivalište ili
sposobnost. Teritorijalna nadležnost BiH, ili “njena jurisdikcija” ne podrazumjeva
samo situaciju kada se osoba nađe pod kontrolom države, nego se smatra i
odgovornom za situaciju izručenja osobe u zemlju u kojoj joj prijeti mučenje ili
nehumano i ponižavajuće postupanje, ili kažnjavanje, pa čak i smrtna kazna ili
čekanje na smrtnu kaznu. Dodatno, svi zakonski propisi, čak i ustavni, potpadaju pod
«jurisdikciju» države članice.
74
Evropska konvencija u prvom dijelu (Dio I) utvrđuje brojna osnovna prava i slobode
koje štiti, a u drugom dijelu se bavi mehanizmom zaštite zagarantovanih prava –
uspostavlja Evropski sud za ljudska prava i propisuje pravila njegovog
funkcionisanja.
Sud nije samo tijelo koje se bavi posebnim slučajevima i kršenjima prava izlistanih u
Konvenciji, već on aktivno tumači Evropsku konvenciju, temeljito obrađuje svako
posebno pitanje kršenja garantovanih prava i proširuje njihov djelokrug u skladu sa
razvojem demokratskog društva. Pored toga, Sud primjenjuje običajno pravo u svom
radu (poznato i kao sudska praksa, tj. zauzeti stav suda se koristi kao vodeći i navodi
se u kasnijim presudama i odlukama). Zato nije dovoljno poznavati samo tekst
Evropske konvencije, nego treba upoznati i praksu Suda, zbog čega se njegove odluke
i presude često pominju kada govorimo o pravu iz Konvencije. Konvencija se stalno
razvija, jer Sud proširuje djelokrug zaštite određenog prava u skladu sa razvojem
demokratskog društva.
75
Šta znači proširivanje djelokruga zaštite određenog prava u skladu sa razvojem
demokratskog društva?
Zato što presude Suda protiv drugih država mogu utvrditi određeni standard koji treba
primjeniti i u drugim državama. One biti i primjer kako se treba ponašati ili kako se ne
treba ponašati, a koji svaka država ugovornica treba da slijedi u svojoj zemlji. U vezi s
tim bi država trebala mijenjati određeni zakon i/ili praktično postupanje u skladu sa
zakonom.
Lica lišena slobode imaju pravo na većinu, ako ne na sva prava i osnovne slobode
navedene u Konvenciji.
Golder protiv UK je bio prvi slučaj u kojem je Sud utvrdio da su prekršena prava
zatvorenika prema Konvenciji, a odnosio se na nepoštivanja prava pristupa sudu koje
bi svako trebao uživati čak i (a možda posebno) kada je u zatvoru ili lišen slobode na
neki drugi način.
Sud je u slučaju Hirst protiv VB naglasilo da ‘zatvorenici ... nastavljaju da uživaju sva
temeljna prava i slobode koje su garantirane Konvencijom, osim prava na slobodu.
76
• pravo na život (Edwards protiv UK – kršenje je utvrđeno zbog propusta
pozivanja zatvorskih službenika, koji su bili na dužnosti te noći, kada je
zatvorenika ubio drugi zatvorenik iz iste ćelije)
• poštivanja porodičnog života (Ploski protiv Poljske; X. protiv UK),
• slobode izražavanja (Yankov protiv Bugarske, T. protiv UK),
• da obavljaju svoje vjerske obaveze (Poltoratskiy protiv Ukrajine),
• pravo djelotvornog pristupa advokatu ili sudu (član 6. - Campbell i Fell protiv
UK; Golder protiv UK),
• da se poštuje korespondencija (Silver i ostali protiv UK)
• stupanje u brak (Hamer protiv UK, Draper protiv UK)
Pojednostavljeno rečeno, zato što organi vlasti (sudska, upravna, izvršna, policija,
zatvorska uprava, nastavnici javnih škola i ustanova, itd.) koji rade kao službenici u
instituciji ili organu koji je državni ili bilo kojem drugom organu kojeg finansira država
ili njena organizacionih jedinica) svake države prekršili ili krše Evropsku konvenciju
svojim postupcima ili su imali propuste koji osobu lično pogađaju.
One nalažu državnim organima i službenicima obavezu poštivanja ljudskih prava, što
znači da se od njih zahtijeva da oni sami ne krše prava.
One nalažu državnim organima i službenicima obavezu zaštite, što znači da oni
trebaju štititi uživaoce prava od miješanja trećih lica i da kažnjavaju njihove
počinioce.
One nalažu obavezu primjene, što znači poduzimanje mjera (zakonskih i praktičnih)
kako bi se potpuno ostvarila prava.
Ovaj izraz se vrlo često koristi u literaturi koja se odnosi na primjenu Konvencije i
praksu Suda u Strazburu. To znači da pojmovi i termini nemaju isto značenje i
razumijevanje kako je to definisano ili je u primjeni u našoj državi.
77
IV. PRAVO NA ŽIVOT (ČLAN 2. Evropske konvencije, ECHR)
1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Niko ne može biti namjerno lišen života,
osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji
je ova kazna predviđena zakonom.
2. Nije u suprotnosti s odredbama ovoga člana lišenje života proizašlo iz upotrebe sile koja je
bila nužno potrebna:
a) u obrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja;
b) prilikom zakonitog lišenja slobode ili spriječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena
slobode;
c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.
Tekst člana 2 se može podijeliti u dva glavna bloka, kako je to gore i prikazano.
Prva rečenica obavezuje (pozitivna obaveza) državu da zakonom zaštiti život svake
osobe. Zabrana ubistva se odnosi i na zaštitu od fizičkih osoba i na zaštitu od organa
države:
‘Pravo na život svakog čovjeka zaštićeno je zakonom.’
Ovo znači da treba postojati jasan i svima shvatljiv tekst domaćeg zakona koji
zabranjuje namjerno ubistvo i bezobzirno ugrožavanje života, kao i obavezu
preduzmanje svih mjera zaštite kako bi se očuvao život. U slučaju zatvora ovo znači
da zatvorske vlasti trebaju poduzeti sve mjere zaštite i da moraju odgovarajuće
reagovati kada zatvorenik (ili bilo koja druga osoba) nezakonito ubije drugog
zatvorenika (ili bilo koju drugu osobu) u zatvoru. „Odgovarajuće reagovati“ u ovom
slučaju znači da postoji obaveza vlasti da efikasno provedu zvaničnu istragu radi
pronalaženja i krivičnog gonjenja počinitelja.
Npr. u predmetu Edwards protiv UK kršenje člana 2. Konvencije je utvrđeno zato što
nisu pozvani zatvorski službenici, koji su bili na dužnosti tokom noći, kada je
zatvorenika ubio drugi zatvorenik iz iste ćelije. Ovo znači da u tom zatvoru nisu
postojale zaštitne organizacione mjere.
„Bezobzirno ugrožavanje života“ mogu biti životne prijetnje drugih osoba, opasnost
po okoliš ili zaštita osoba od njih samih (da ne počine samoubistvo) npr. poduzeti sve
mjere kako ne bi došlo do samoubistva ili ubistva zatvorenika – posebno strogi
nadzor i redovne kontrole zatvorenika i ćelija).
Sprečavanje samoubistva – ako vlasti znaju da postoji rizik da osoba ugrozi svoj
život, trebaju poduzeti sve razumne mjere da samoubistvo spriječe. Tada vlasti
odnosno čuvari trebaju poduzimati mjere strogog nadzora. Potrebno je da postoji npr.
78
rutinski pretres zatvorenika, oduzimanje oštrih predmeta ili pribora koji bi mogao
poslužiti kao uže.
Oneryildiz protiv Turske je predmet u kojem je utvrđeno kršenje člana 2. jer vlasti
nisu preduzimale preventivne mjere u vezi sa odlaganjem otpada i nisu ljudima koji
žive na smetljištu dale dovoljno informacija o opasnostima, kako bi ih zaštitili. Došlo
je do eksplozije metana i dio planine otpada je pao na nekoliko sirotinjskih četvrti, što
je dovelo do smrti 39 osoba. Ovaj slučaj nije direktno povezan sa zatvorskim
pitanjima ali se treba jednako primijeniti i na zatvorsko okruženje. U slučaju zatvora
bi ova obaveza zatvorske uprave bila i strožija zbog toga što zatvorenici pripadaju
„ranjivoj grupi“ osoba (kako je u dijelu Evropska konvencija objašnjeno) i može se
odnositi na pitanja kao što su požar, izgradnja zgrade, zdravo okruženje itd.
Pojam „životnih prijetnji drugih osoba“ se može pojaviti u vezi sa policijskom zaštitom
ili drugom zaštitom u zatvorima, ako uprava nije poduzela mjere da izbjegne rizik po
život osobe, a bili su svjesni ili trebali biti svjesni da takav rizik postoji. Primjer za ovo
je predmet Osman protiv UK koji se odnosio na ubistvo oca, a započelo je kada je
nastavnik, koji je imao psihijatrijske probleme, proganjao učenika i njegovu porodicu.
Tada je postojala obaveza primjerenog reagovanja policije. U zatvorskom okruženju
to bi se primijenilo na prijetnje o nasilju među zatvorenicima, na primjer.
79
Ostatak člana ustvari pruža izuzetke od ove obaveze, tj. daje slučajeve kada je
lišenje života opravdano, odnosno kada je ono dozvoljeno.
Prvi slučaj opravdanog lišenja života je naveden u stavu 1:
„Niko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi
suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom.“
Svi izuzeci (opravdanje) kada ljudsko biće može biti ‘zakonito’ lišeno života su
navedeni u drugom dijelu člana 2:
b. prilikom zakonitog lišenja slobode ili spriječavanja bjekstva osobe koja je zakonito
lišena slobode;
Drugim riječima, smrt koju prouzrokuje zastupnik države korištenjem sile iz razloga
navedenih pod a, b. i c., mogu biti opravdani, ali uvijek treba voditi računa da li je sila
koja je upotrijebljena bila neophodna i primjerena u datoj situaciji.
Drugi scenario se tiče zakonitog hapšenja ili bijega zakonito zatočenih osoba. U
predmetu Nachova protiv Bugarske je Sud utvrdio da nije bilo apsolutno neophodno
80
koristiti vatreno oružje za hapšenje prekršilaca koji nisu predstavljali prijetnju bilo
kome. Sud je smatrao da je, pod ovim okolnostima, upotreba vatrenog oružja bila
nezakonita i zatvorska uprava (kao i drugi organi vlasti) mora imati u vidu kad god se
radi o pitanju upotrebe smrtonosne sile:
‘. . .da li je operacija planirana i pod kontrolom vlasti kako bi se minimiziralo, u
najvećoj mogućoj mjeri, korištenje smrtonosne sile. Vlasti moraju posvetiti
odgovarajuću pažnju da bi osigurali da je bilo kakav rizik po život minimalan.’
Pristup koji je zauzeo sud može se ilustrirati pozivanjem na slučaj Makaratzis protiv
Grčke (2004). Policija je pokušala zaustaviti podnosioca zahtjeva, nenaoružanog
civila, nakon što je prošao kroz crveno svjetlo u centru Atine. Makaratzis nije stao,
već povećao brzinu kretanja. U potjeru je krenulo nekoliko policijskih službenika u
vozilima i na motorima i njegovo vozilo se sudarilo sa nekoliko drugih vozila. Dva
vozača su ozlijeđena. Nakon što je Makaratzis probio pet cestovnih blokada policije
policijski službenici su počeli da pucaju na njegovo vozilo. Na kraju je zaustavio
vozilo na benzinskoj stanici, ali je zaključao vrata i odbio da izađe. Međutim, policijski
službenici su nastavili da pucaju. Na kraju je policajac, koji je uspio da provali u kola,
uhapsio Makaratzisa. Makaratzis je preživio zahvaljujući trenutnoj medicinskoj
pomoći pruženoj u bolnici.
Uzevši u obzir ponašanje Makaratzis pri činjenju krivičnog djela, te klimu u to vrijeme,
koja je bila obilježena terorističkim akcijama protiv stranih interesa, Sud je prihvatio
da je upotreba sile protiv njega bila zasnovana na iskrenom vjerovanju u opasnost.
Međutim, Sud je bio zapanjen reakcijom policije i njenim haotičnim načinom
korištenja vatrenog oružja i pojavila su se ozbiljna pitanja oko vršenja dužnosti i
organizacije operacije. Sud je smatrao da je pogoršanje situacije uveliko bilo
izazvano činjenicom da u to vrijeme ni sami policijski službenici niti potjera, kao
kolektivna policijska operacija, nisu imali prikladnu strukturu, koja je trebala biti
propisana zakonom i imati prikladnu praksu postupanja.
U predmetu Nachova i ostali protiv Bugarske, Sud čak obavezuje države da pruže
policijskim snagama i sigurnosnim službama obuku u tom smislu: ”treba da su i
81
obučeni da budu u stanju procijeniti da li je ili nije apsolutno potrebno koristiti vatreno
oružje, ne samo primjenjujući zakon i pravila nego i vodeći strogo računa o prvenstvu
poštivanja ljudskog života kao osnovne vrijednosti”.
Nered ili pobuna nisu definisani, ali ako stotine ili hiljade osoba bacaju projektile na
snage sigurnosti smatra se da se primjenjuje član 2. (stav 2c. u akciji preduzetoj, u
skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.’). Sud insistira na upotrebi
odgovarajućih sredstava za kontrolu nereda i slično. (Gulec protiv Turske). Međutim,
nije dovoljno označiti nemir kao nered. Prijetnje trebaju biti ozbiljne i ugrožavati
živote, možda ne trenutno, ali u skoro vrijeme. Operacije trebaju biti adekvatno
planirane, osoblje koje je uključeno treba biti obučeno za to, i slično.
Tri poznata terorista, žena i dva muškarca, su pod nadzorom već neko vrijeme u
susjednoj zemlji. Postoji sumnja da će postaviti autobombu na posebnoj lokaciji koju
koriste oružane snage države. Dvoje od terorista su već služili zatvorske kazne zbog
rukovanja eksplozivom. Jedan je bio na dugoj zatvorskoj kazni zbog uzrokovanja
eksplozije. Zna se mogući datum napada (8. mart). Tri različite državne službe su u
stanju uzbune: policija, vojska i snage sigurnosti.
Fotografije sve tri osumnjičene osobe su dostupne graničnoj policiji ali iz sigurnosnih
razloga granična policija nije uključena u plan za privođenje terorista; oni uglavnom
skeniraju pasoše ‘sumnjivih’ automobila jednom od timova za nadzor koji se nalaze
na maloj udaljenosti od granice. Plan je da se hapšenje izvede u trenutku kada svi
članovi terorističkog tima budu prisutni i identificirani i kada parkiraju vozilo koje
namjeravaju ostaviti. Svaka ranija aktivnost se smatra preuranjenom pošto bi
vjerovatno povećala sumnjičavost nekog neuhapšenog teroriste, što bi kao posljedicu
imalo rizik po život i ne bi bilo dokaza koje bi policija koristila na sudu.
82
teroristi vjerovatno naoružani, da koriste oružje u slučaju suprostavljanja, da
detoniraju bombu ako bude suprostavljanja. Specijalna jedinica je imala slijedeće
upute o korištenju sile:
4. Vi i vaši ljudi nećete koristiti silu osim ako to od vas zahtijevaju imenovani više
rangirani oficir(i); ili osim ako je to neophodno da bi se zaštitio život. U tom slučaju vi i
vaši ljudi nećete koristiti silu veću od one koja je neophodna da bi se zaštitio život ...
5. Vi i vaši ljudi možete otvoriti vatru protiv neke osobe ako vi ili oni opravdano
vjerujete da ta osoba u tom trenutku čini ili se sprema da provede akciju koja će
vjerovatno ugroziti vaše ili njihove živote ili živote bilo koje druge osobe i ako nema
drugog načina da se to spriječi.
6. Vi ili vaši ljudi možete pucati bez upozorenja ukoliko davanje upozorenja ili bilo
kakvo odlaganje pucnjave može dovesti do smrti ili povrede na vama, njima ili nekoj
drugoj osobi ili je davanje upozorenja nepraktično.
7. Ako se ne primjenjuju okolnosti iz stava 6. upozorenje je neohodno prije pucanja.
Upozorenje mora biti izrečeno što je moguće jasnije i mora uključiti uputu osobi koja
se predaje te jasno upozorenje da će se otvoriti vatra ukoliko ne postupi prema
tome."
Nakon pucnjave tijela tri osumnjičene osobe su pretražena. Nije nađeno bilo oružje ili
sprava za detoniranje. Osumnjičeno vozilo je pretraženo. Nije nađena bomba.
83
pomoć u utvrđivanju ulaznih i izlaznih rana, nije bilo uređaja za rentgensko snimanje i
nije im dostavljen kompletan paket fotografija kao reference ili forenzički i balistički
izvještaji.
Istraga je trajala devedeset dana, saslušani su dokazi, sedamdeset i devet svjedoka,
uključujući vojnike, policijske službenike i timove za nadzor i praćenje koje je bilo
uključeno u operaciju, patologe, forenzičare i stručnjake za detonaciju minsko-
eksplozivnih sredstava.
Utvrđeno je da je jedna teroristkinja pogođena tri puta u leđa, sa udaljenosti od
otprilike jednog metra. Ona je imala pet rana u glavi i vratu. Ozljede na licu ukazuju
da je ili cijelo tijelo ili gornji dio tijela bio okrenut prema osobi koja je pucala.
Opravdani scenario u skladu sa ranama je bio da je hice u lice dobila dok je bila
okrenuta ka osobi koja je pucala, potom je pala i dobila hice u leđa. Ukazano je da je
bila u fazi pada prema dole ili bila na zemlji kada je pogođena u leđa. Ukupno je
pogođena osam puta.
Što se tiče druge osobe on je pogođen u leđa dva puta i imao je tri rane na glavi.
Rana na vrhu glave je ukazivala da su rane u prsa nastale prije rane u glavi i da je
bio na zemlji ili u padu ka zemlji kada su nanesene. Pogoci u tijelo su nastali pod
uglom od 45 stepeni. Pogođen je sa pet metaka.
Što se tiče treće osobe on je pogođen sa šesnaest metaka. Imao je sedam rana na
glavi i vratu, pet na prednjem dijelu prsa, pet na zadnjem dijelu prsa, po jednu na
vrhu svakog ramena, tri u stomak, dvije u lijevu nogu, dvije u desnu nogu i dvije na
lijevoj ruci. Pozicija ulaznih rana sugeriše da su neke od rana zadobijene kad je bio
okrenut ka osobi koja je pucala. Ali rane u prsni dio su ušle u zadnji dio prsa. Patolog
se složio da je on "bio izrešetan mecima " i da je to "izgledalo kao napad pomahnitale
osobe". Složio se da je opravdano pretpostaviti, na osnovu ogrebotina na trotoaru, da
su meci u glavu ispaljeni dok je ležao na zemlji. Patolog se složio da dokazi od
ogrebotina i ugao kao i status rana ukazuju da je pogođen mecima dok je ležao na
leđima na zemlji od strane osobe koja je stajala kod njegovih stopa. Insistirao je, dok
ga je ispitivao advokat vojnika, da tri ogrebotine na zemlji unutar obrisa načinjenog
kredom odgovaraju ranama na glavi. Po njegovom mišljenju "te rane su morale biti
nanesene kad je glava bila na zemlji ili blizu same zemlje " i kad je bio pritisnut "na
nekoliko centimetara od zemlje ".
84
Ostatak teritorije baze je korišten za odlaganje otpada obližnjeg metalurškog
postrojenja. Iako su vlasti izgradile 3 m visok zid, koji odvaja teritoriju privremene
ustanove, izvještaj koji su 7. maja 2003. godine napravili za to pozvani profesionalci
u toj oblasti naveo je da susjedno odlagalište ne odgovara tehničkim zahtijevima koji
su utvrđeni u propisima i shodno tome predstavlja veći broj opasnosti koje mogu biti
odgovorne za povećanje velikog zdravstvenog rizika za zatvorenike. Vlasti su
povećale visinu zida na 4 metra, ali te mjere nisu ispoštovale bojazni oko mogućeg
klizanja odlagališta koje prijeti najbližoj baraci N1.
Iako baraka u kojoj su bili zatvorenici na odsluženju kazne nije bila direktno
pogođena klizište je oštetilo dio zatvora, sigurnosni i sistem napajanja električnom
energijom (uključujući hitno napajanje). Ustanovu je okružila policijska jedinica za
posebne namjene. Njenim pripadnicima je rečeno da trebaju nositi ručno oružje i
automatske puške, obući zaštitne prsluke koji su otporni na metke i kratko im je
naređeno da spriječe bijeg. Nisu date bilo kakve detaljnije upute o korištenju
vatrenog oružja u toj zemlji. U navedenom pravilniku se pominje da se vatreno oružje
može koristititi kada god prestupnici u bijegu ne stanu uprkos naredbama i ‘pucnjima
upozorenja’. Pripadnicima jedinice nisu date nikakve dalje upute.
Oko 18.00 sati, nakon što su primijetili dva zatvorenika u bijegu kroz prozor i kako
trče prema ulici, jedan od oficira narednik N., je povikao: Stani, policija! Izvukao je
oružje ali nije ispalio nijedan hitac. Dva čovjeka su nastavila trčati. Narednik N. je
istrčao na ulicu kako bi ih presreo zaobilazeći ostatke zida. Dok je trčao povikao je
još jednom: Stani na licu mjesta [ili] ću pucati! Tada je otpočela pucnjava. Narednik
N. je našao dva tijela na ulici kako leže ispred ostataka zida a noge su bile okrenute
u pravcu barake. Na njima nije nađeno oružje ili drugi predmeti. To su bili zatvorenici
gospodin Apple i gospodin Pear koji su bili osuđeni na kaznu zatvora od 6 i 7 mjeseci
zbog ponovljenog prijestupa voženja u pijanom stanju. Medicinska sestra, koja je
odmah pozvana iz zatvora, je utvrdila njihovu smrt.
Glavni inspektor gradske policije je narednog dana između 21 i 21.30 sati istražio
mjesto, koje nije bilo ničim zaštićeno. Predato mu je 9 potrošenih čahura iz
automatske puške koje je prikupilo zatvorsko osoblje. Kasnije se ispostavilo da zbog
hitnosti situacije broj pušaka koje su uzeli i vratili pripadnici specijalne jedinice nije
bio registrovan.
Sve ih je ispitivao isti istražitelj, ali nijedan od njih nije prijavio upotrebu pušaka.
Prema izvještaju obdukcije uzrok smrti gospodina Applea je bila rana u prsnom dijelu
a smjer pucnja je išao od prednjeg dijela ka leđima. Što se tiče gospodina Pear,
izvještaj je utvrdio da je uzrok smrti bila rana od metka koja je oštetila glavni krvni
sud i putanja je išla od leđa ka prednjem dijelu tijela.
85
Na osnovu ovih materijala tužilaštvo Brona je odbilo da pokrene krivični postupak
zbog odsustva dokaza, jer je utvrđeno da je vatreno oružje korišteno ‘prilikom
spriječavanja bijega osoba osuđenih na zatvorsku kaznu’.
***
Prisutne osobe treba podijeliti u tri grupe: podnosioci zahtjeva, predstavnici tužene
države, sud. Svaka grupa treba da se pripremi da igra svoju ulogu u sudskoj debati
za vježbu koristeći ECHR/sudsku praksu, EPR i CPT standarde.
86
-…nadležni propisi i praksa otkrivaju nedostatke u tom smislu da standard apsolutne
neophodnosti prema članu 2. Konvencije nije primijenjen. SLUČAJ NACHOVA protiv
BUGARSKE, 2004.
Značaj zabrane lošeg postupanja i pažnja koja se pridaje ovom pravu je dovela do
izrade posebnog instrumenta, i to Evropske konvencije o sprečavanju torture i
nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kojom je i utvrđen poseban
organ, tj. Evropski komitet za sprečavanje torture (CPT) koji vrši međunarodnu
inspekciju i nadzire njenu primjenu.
87
Šta je pozitivna obaveza države prema članu 3?
Provođenje istrage povodom prijave o kršenju ovog prava, zakonska zaštita prava
osoba od zabranjenog postupanja i osiguravanje prihvatljivih uslova pritvaranja i
adekvatnog medicinskog liječenja.
• mučenje
• nehumanost
• ponižavanje
• postupanje
• kažnjavanje
To je unaprijed smišljeno:
- okrutno nanošenje jake mentalne ili fizičke boli ili patnje
- namjerno ili svjesno nanošenje boli
- u svrhu posebnog cilja kao dobijanje informacije, kažnjavanje ili
zastrašivanje.
Prva procjena u kojoj je loše postupanje bilo opisano kao mučenje je donesena
prilično nedavno 18. decembra 1996. godine u slučaju Aksoy protiv Turske. To je
učinjeno u slučaju ‘palestinskog vješanja’ kada je žrtva svučena do gola, ruke su mu
bile vezane na leđima i bio je obješen o ruke. Ovo je dovelo do paralize obje ruke,
koja je trajala izvjesno vrijeme. Navedeno je da je jasno da je ovo postupanje bilo
smišljenog karaktera i čini se da je to učinjeno da bi se dobilo priznanje ili informacije
od Aksoya.
Nakon toga, u slučaju, Aydin protiv Turske Sud, je naveo kriterij smišljenog
nanošenja bola zbog prirode radnji koje su počinili državni zvaničnici protiv gđice
Aydin. Ona je silovana, podvrgnuta seriji posebno zastrašujućih i ponižavajućih
iskustava: prebijanje, stavljanje poveza, hodanje gola, prskanje vodom pod visokim
pritiskom. Njena dob (17) i mentalna patnja su takođe uzeti u obzir.
Druge vrste postupanja koje Evropski sud smatra da predstavljaju mučenje uključuju:
- ozbiljne oblike batinjanja (Selmouni protiv Francuske),
- falanga (sprava za mučenje koja se stavlja na stopala): batinjanje po tabanima
(Salman protiv Turske, slučaj Grka br. 49),
- ozbiljno batinjanje, u kombinaciji sa odbijanjem medicinskog tretmana (Ilhan
protiv Turske),
- elektro šokove, tretman vrućom i hladnom vodom naizmjenice, udarce u glavu
i prijetnje u vezi sa lošim postupanjem prema djeci zatvorenika (Akkoç protiv
Turske),
88
- stajanje uz zid, navlačenje kukuljice na glavu, uskraćivanje sna, izlaganje
piskutavoj buci, uskraćivanje hrane i tekućine (Irska protiv UK),
- potpuna izolacija uz svezane oči i udarci tokom dugog ispitivanja (Dikme protiv
Turske).
Veličina ili jačina patnje koja se nanosi može se mjeriti koliko je bol ili patnja trajala,
fizičke i psihičke posljedice, polna pripadnost, starosna dob, zdravstveno stanje žrtve
i način i metod izvršenja.
U presudi Ilascu i ostali protiv Rusije i Moldavije (2004) koji se ticao veoma grubog
ponašanja prema zatvorenicima u Transnistriji, mučenje je bilo direktno povezano sa
teškim medicinskim uslovima, strogim režimom lišavanja slobode i neadekvatnim
medicinskim liječenjem za koje je utvrđeno da su bili namjerno učinjeni.
To je postupanje koje kod žrtve stvara osjećaj straha, snažnog nemira i inferiornosti i
žrtva se osjeća poniženo ili degradirano. Ono je također opisano i kao postupanje
koje uključuje slamanje fizičkog ili moralnog otpora žrtve, 25 ili koje tjera žrtvu da
postupa protiv vlastite volje ili savjesti.
25
Irska protiv UK, str. 66, § 167
89
ili ga nije mogla dohvatiti i nije bila u mogućnosti da ide u toalet ili održava čistoću
bez najvećih poteškoća, predstavlja ponižavajuće postupanje.
Sud je u svojoj praksi utvrdio da jedna vrsta ponašanja može obuhvatiti istovremeno i
nehumano i ponižavajuće postupanja. Na primjer, to je utvrđeno u Tomasi protiv
Francuske (1993). Fizički napad u ovom slučaju se sastojao od šamara, udaranja,
šutanja nogom, udaraca po nadlaktici, dugog stajanja bez naslanjanja sa rukama
zavezanim lisicama iza leđa ili je Tomasi go stajao ispred otvorenog prozora, bio
lišen hrane i pod prijetnjom vatrenim oružjem. Loše postupanje je trajalo dva dana
tokom kojih je bio u policijskom pritvoru.
Ovaj predmet je još jedan primjer da nehumano ili ponižavajuće postupanje može
nastati usljed radnji ili okolnosti koje ne moraju imati cilj da neko bude ponižen ili
nehumano tretiran.
U slučaju Ilhan protiv Turske brat podnosioca zahtjeva, koji je pretrpio ozbiljne
povrede tokom antiterorističkih operacija, nije dovezen u bolnicu na liječenje trideset i
šest sati nakon hapšenja. Postojali su i neki drugi faktori koji su doveli do toga da se
utvrdi da se radi o mučenju, ali je smatrano i da neosiguravanje hitne medicinske
njege predstavlja suštinski element kršenja. Loše medicinsko liječenja zatvorenika,
loš nivo njihove kvalitete sada predstavljaju značajan elemenat kršenja koje je utvrdio
ECtHR (Ostrovar protiv Moldavije).
Spisak kršenja koja su utvrđena je veoma dug. Treba naglasiti da Sud u Strazburu
pridaje veliku pažnju navedenim pravima i spreman je mnoge situacije razmotriti sa
tog ugla.
90
Pored toga postoji šema koja prikazuje međusobne odnose zabranjenih postupanja,
koju primjenjuje Sud. Kada to imate na umu lakše je uočiti moguća kršenja.
Mučenje
-----------------------------------------------
”prag”
Nehumano Ponižavajuće
--------------------------------------------
Minimalni stepen sigurnosti
Nisu sve patnje i poniženja zabranjena. Postoje određene situacije koje nisu dovoljno
teške da predstavljaju nehumano ili ponižavajuće postupanje. Svaki način zakonskog
postupanja ili kažnjavanja u sebi uključuje neizbježne elemente patnje ili poniženja.
Na primjer, mjere lišavanja osobe slobode mogu često uključivati patnju ili poniženje.
Tako da pritvaranje samo po sebi ne predstavlja kršenje člana 3. ECHR. Ali patnja i
poniženje ne smiju preći prihvaćenu granicu.
Slučaj Ocalan protiv Turske može služiti kao primjer u tom smislu. On se nalazio u
posebnom zatvoru na ostrvu Imrali. Bio je jedini zatvorenik. Imao je problema da ga
rodbina posjećuje i sl. Uslovi su bili skoro kao da je zatvoren u samici. ECtHR je
utvrdio i druga kršenja, uključujući i kršenje člana 3, 6 itd. Ali u vezi sa njegovim
odsluženjem kazne Sud je izjavio da ovakvi posebni aranžmani nisu uključivali
tretman koji je neprihvatljiv ni prema članu 3.
91
obaveze vezane za pravo na život) i osiguravanje prihvatljivih uslova pritvaranja i
adekvatnog medicinskog liječenja (u skladu sa nalazima CPT-a).
Apsolutna priroda zabrane mučenja, što isto tako uključuje nehumano ili
ponižavajuće ponašanje, je naglašena u presudi u slučaju Chahal protiv UK.
Ujedinjeno kraljevstvo je željelo da Chahala, Sika separatističkih težnji, deportira u
Indiju sa argumentima da je bio uključen u terorističke aktivnosti, te da predstavlja
rizik državnoj sigurnosti. Ta presuda je donesena 1996. godine. Njen značaj je
postao još veći i zbog trenutnog ‘rata protiv terorizma’. Suština pristupa Suda je
iskazana u slijedećoj tvrdnji:
Drugim riječima, ne postoje argumenti ili razlozi koji mogu opravdati mučenje i druge
oblike zabranjenog postupanja.
Gosp. XY rođen je 1974.g. i radio je kao pomoćnik gradonačelnika grada Bron. Dana
12. augusta 2002. godine ga je uhapsila policija pod optužbom da uzima mito. 15.
augusta 2002.g. Regionalni sud Brona naredio je pritvor gospodina XY na period od
60 dana. Istoga dana bio je smješten u Pritvorski centar broj 3 Ministarstva pravde.
Po prijemu u pritvorski centar bio je obavezan da se skine do gola u prisustvu ženske
zatvorske službenice. Zatim mu je naređeno da čučne i čuvari, koji nisu nosili
rukavice, su ispitali njegov seksualni organ i hranu koju je donio iz policije. Sljedećeg
jutra g. XY je uputio službenu žalbu direktoru Pritvorskog centra da su pomenuti
elementi postupka prihvata bili primijenjeni sa namjerom da bude ponižen. U pogledu
na ovu žalbu g. XY nije nikada primio odgovor.
Odlukama istog Suda pritvor je bio produžen 10. oktobra 2002. godine i 11.
decembra 2002. godine. g. XY je bio smješten i proveo je period pritvora u ćeliji od
25 m2 skupa sa povremeno više od 20 ljudi, ali ne manje od 16 osoba. Bilo je 6
metalnih kreveta na sprat sa tankim madracima i jastucima. Krevetnina je odgovarala
samo broju kreveta. Pušenje unutar ćelija nije bilo zabranjeno po unutrašnjim
pravilima zatvora i zbog nedostatka alternativnih objekata za pušenje pritvorenici su
morali pušiti unutar ćelija. G. XY je patio od astme i zatvorska uprava je bila svjesna
ovoga zbog toga što je bio uhapšen i doveden u zatvor odmah nakon što je prošao
liječenje od astme u bolnici gdje je bio uhapšen. Zbog izloženosti dimu od cigareta
podnosilac žalbe je pretrpio mnoge napade astme, koji su se obično dešavali dva do
tri puta dnevno. Njegova situacija je bila pogoršana činjenicom da je zatvorski prozor
bio zatvoren rešetkama i da nije bilo svježeg vazduha. Štaviše, ćelija nije imala
sistem ventilacije i zbog toga je bila vrlo vlažna. Zbog nedostatka neophodnog
prostora (ustanova je bila situirana usred grada) nije bilo mogućnosti da se
obezbijedi dvorište za šetnju pritvorenicima u ovom centru. Oni su mogli provoditi do
45 minuta u velikoj prostoriji sa koje su bili uklonjeni prozori i rešetke na trećem
spratu zgrade.
92
Voda je bila obezbijeđena u ćeliji samo 10 sati na dan, ponekada i manje. Pristup
toploj vodi bio je ograničen na jedanput u 15 dana. Nije bilo prostorija za pranje i
sušenje odjeće. Pritvorenici su morali sušiti svoju odjeću u ćelijama. Toalet je bio
smješten na dva metra od stola za ručavanje i bio je neprekidno otvoren. Bilo je
nemoguće spriječiti smrad zbog izostanka adekvatnog vodosnabdijevanja i
nedostatka proizvoda za čišćenje.
Dana 15. februara 2003.g. Regionalni sud Bron ga je osudio zbog mita na šest
godina zatvora. Apelacioni sud je potvrdio njegovu presudu 30. maja 2003. g. Mada
nije bilo krivičnog dosijea ili drugih dokaza koji bi ozbiljno utemeljili strah da bi on
mogao pribjeći nasilju tokom saslušanja u sudu, tokom suđenja g. XY je bio doveden
u lisicama na sud i držan u kavezu tokom saslušanja iako je bio pod stražom. Zbog
loših zdravstvenih uslova ljekar je morao prisustvovati svim zasjedanjima, te je
morao mjeriti krvni pritisak i pružati drugu vrstu pomoći kroz rešetke kaveza ispred
javnosti. Ovaj slučaj je bio visoko profiliran i dešavao se pred punim pogledom
medija. Odgovarajući zahtjevi koje je advokat g. XY uputio sudijama bili su odbačeni
sa pominjanjem regulative na snazi.
Gosp. XY je bio shodno tome premješten iz Pritvorskog centra br. 3 u Zatvor br. 2.
dana 20. juna 2003.g.
***
93
Učesnici se moraju podijeliti na tri grupe: podnosioce žalbe, odgovarajući državni
službenici, sud. Svaka grupa se morala pripremiti da igra svoju ulogu tokom vježbe
simulacije suda koristeći običajno pravo Vijeća Evrope, EPR i standarde CPT-a.
- Iako pretrage do gola mogu biti nužne u slučajevima kada treba osigurati zatvorsku
sigurnost ili spriječiti nerede ili kriminal, one se moraju provoditi na odgovarajući
način. Obavezivanje podnosioca molbe da se skine do gola u prisustvu žene, te
diranje njegovog seksualnog organa i hrane golim rukama pokazalo je očigledno
nedostatak poštovanja za podnosioca molbe i stvarno je smanjilo nivo ljudskog
dostojanstva. To mora da je kod njega izazvalo osjećanja tjeskobe i inferiornosti koja
su ga mogla poniziti i posramiti. (VALAINAS protiv Litvanije, presuda Evropskog suda
za ljudska prava iz 2001, stav 117)
94
da su ove vlasti djelovale u najboljem interesu XY kada su ga podvrgle hranjenju na
silu.
Što se tiče načina na koji je XY bio hranjen, sud pretpostavlja, imajući u vidu
podneske strana, da su vlasti radile u skladu sa načinom hranjenja na silu koji je bio
propisan dekretom (vidjeti stav 62. u gornjem tekstu). Međutim, sredstva ograničenja
koja su bila primijenjena – lisice, sprava za širenje usta, posebna gumena cjevčica
umetnuta u prehrambeni kanal – u slučaju otpora uz korištenje sile, mogla se dovesti
do mučenja u okviru značenja člana 3. Konvencije, ukoliko nije bilo medicinske
potrebe (vidjeti stav 63– obuzdavanje u skladu sa Evropskim zatvorskim pravilima).
U ovom slučaju, sud nalazi da je hranjenje XY na silu bez bilo kakvog medicinskog
opravdanja koje bi pokazala Vlada, koristeći opremu predviđenu dekretom ali kojem
se XY opirao, konstituiralo tretman tako teške prirode koji garantuje da bude
karakteriziran mučenjem.’ (NEVMERZHITKY protiv UKRAJINE, presuda Evropskog
suda za ljudska prava iz 2005, stavovi 96-98)
- Sud bilježi nekoliko dodatnih faktora. On je bio priveden u sud u lisicama i držan u
kavezu tokom saslušanja, iako je bio pod stražom i nosio je hirurški okovratnik oko
vrata. Njegov doktor morao mu je javno mjeriti krvni pritisak kroz rešetke kaveza
(vidjeti stavove 36, 37 i 45 u gornjem tekstu).
Nadalje, bilježi odsustvo bilo kakvog krivičnog djela ili drugih dokaza koji daju ozbiljan
temelj strahu da bi mogao pribjeći nasilju tokom sudskih saslušanja (vidjeti stav 9 u
gornjem tekstu). Sudu bi izgledalo da gornje sigurnosne mjere nisu bile opravdane
okolnostima slučaja i da su doprinijele poniženju aplikanta. Odgovarajuća pažnja se
takođe pridaje činjenici (vidjeti paragraf 71. u gornjem tekstu) da je ovaj slučaj bio
pod visokom pažnjom javnosti i da su gorepomenute činjenice bile (predvidivo)
potpuno vidljive javnosti i medijima. (Mouisel protiv Francuske, br. 67263/01, § 47,
95
ECHR 2002-IX). (SARBAN protiv MOLDAVIJE, presuda Evropskog suda za ljudska
prava iz 2005, stavovi 88, 89)
- Uslovi pritvaranja u policijskim ćelijama koje je delegacija po prvi puta vidjela tokom
posjete 1999. g. ostavili su mnogo toga što bi trebalo učiniti. Sve policijske stanice u
Burgasu, Nesseburu, Plevenu i Plovdivu posjedovale su ćelije za držanje pritvorenih
osoba. Locirane blizu ulaza u policijske stanice, ove ćelije namijenjene za više osoba
bile su male (4 do 6,5 m2) i loše osvijetljene. Ćelije u Burgasu, Nesseburu i Plevenu
bile su poput kaveza i bile locirane ispod centralnog stepeništa ili nasuprot ulazu
zgrade, kao rezultat čega su pritvorene osobe bile izložene pogledu posjetilaca
policijskim stanicama.
Mada se ovaj dio bavi policijskim objektima, on ukazuje na isti element koji treba
uzeti u obzir u analognim situacijama kada su osobe pod odgovornošću zatvorske
administracije.
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode,
izuzev u niže navednim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim
postupkom:
a. zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda;
b. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog nepovinovanja zakonitom
nalogu suda ili u cilju osiguranja izvršenja bilo kakve obaveze
propisane zakonom;
c. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj
vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično
djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši
krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;
d. lišenja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi odgajanja
pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja radi privođenja nadležnoj vlasti;
e. zakonitog lišenja slobode osoba da bi se spriječilo širenje neke
zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholičara ili
narkomana ili skitnica;
f. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u cilju sprječavanja
ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak
deportacije ili ekstradicije.
96
2. Svako ko je uhapšen bit će odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o
razlozima hapšenja i o svim optužbama protiv njega.
3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1. ovog člana mora
odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašten oda vrši
sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na
slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o
pojavljivanju na suđenju.
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo
uložiti žalbu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i,
ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.
5. Svako ko je bio žrtva hapšenja ili lišavanja slobode protivno odredbama ovog
člana, ima pravo na obeštećenje.
Osnovni pojmovi “slobode” i “sigurnosti osobe” koji su uključeni u naslov ovog člana
nisu odvojeni elementi. Iako naziv govori o sigurnosti, ovo pravo se ne odnosi na
zaštitu od napada drugih (što je zaštićeno članovima 2. i 3. Evropske konvencije).
Sloboda i sigurnost su dva elementa jednog prava koje podrazumjeva fizičku slobodu
i odnose se na lišavanje te fizičke slobode.
Pravo osobe na slobodu i sigurnost može biti uskraćeno samo u skladu sa razlozima
navedenih u tekstu člana 5. i ključne riječi ovog člana su «izuzev u .... slučajevima».
Državni službenici obično su ti koji hapse ili na drugi način pritvaraju osobe, međutim
i dešava se i da fizička lica mogu osobu lišiti slobode, a da državni organi potiču, daju
saglasnost ili dozvole takvo lišavanje slobode. Ovaj princip može se ilustrirati
predmetom Riera Blume i ostali protiv Španije (1999.). Pritvorenike, koji su bili
članovi vjerske sekte, je držala njihova rodbina u jednom hotelu kako bi se osiguralo
njihovo psihijatrijsko i psihološko liječenje u skladu sa procedurom u državi.
97
Kada započinje lišavanje slobode?
Ono počinje od onog momenta kada se osobi daje do znanja fizičkim obuzdavanjem,
riječima ili ponašanjem da on ili ona nema slobodu da napusti mjesto. Ovaj momenat
ne zavisi od toga kako zakoni u državama regulišu trenutak lišavanja slobode, jer se
u mnogim zemljama trenutak lišavanja slobode računa od momenta sastavljanja
protokola/zapisnika o lišavanju slobode. Međutim, Sud smatra da taj trenutak počinje
kada osobi «nije dozvoljeno» da napusti mjesto. Predmet K-F. protiv Njemačke
(1997.) je uzor u ovom pogledu. Osoba je bila prebačena iz stana u policijsku
stanicu, gdje je zapisnik o lišavanju slobode bio sastavljen 1 sat i 45 minuta nakon
hapšenja u stanu. Sud je i taj period od 1 sata i 45 minuta uzet u obzir kada je
razmatrao predmet.
Svako lišavanje slobode trebalo bi imati jedan od osnova navedenih u stavu 1 “a, b,
f”
a. zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda;
b. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu
suda ili u cilju osiguranja izvršenja bilo kakve obaveze propisane zakonom;
f. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u cilju sprječavanja ilegalnog
ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili
ekstradicije.
Primjer za to pruža slučaj Jecius protiv Litvanije (2000.g.) podnosilac žalbe je bio
lišen slobode prema odredbama posebnog člana zakona o krivičnom postupku koji je
bio uveden u to vrijeme u svrhu borbe protiv organiziranog kriminala. Omogućavao je
lišavanje slobode osobe na period do 60 dana, kada se vjeruje da bi on ili ona mogli
počiniti težak zločin odgovarajuće kategorije. Sud je podvukao da ovakvi aranžmani
nisu bili primijenjeni u kontekstu krivičnog postupka i dovođenja osobe pred nadležne
pravne vlasti. Prema tome, to nije potpadalo ni pod tačku c), niti u druge osnove date
u ovom članu. Za ovakav aranžman nađeno je da je, iako u skladu sa domaćim
zakonom, nezakonit prema Konvenciji.
98
Iako se ove ilustracije člana 5. ne odnose direktno na zatvorske uprave u pogledu
lišavanja slobode, njihovi elementi spadaju u odgovornost službenika zavoda. Pravilo
14. EZP kaže:
‘Nijedna osoba neće biti prihvaćena ili držana u zatvoru kao zatvorenik bez valjanog
naloga o zatvaranju u skladu sa državnim zakonom.’
U predmetu Labita protiv Italije (2000.g.) g. Labita je bio zadržan u zatvoru deset sati
duže nakon sudske odluke o njegovom puštanju. Vlasti su pokušale da to opravdaju
da se desilo zbog odsustva službenika za registraciju koji bi evidentirao njegov
otpust. Ali sud to nije prihvatio, budući da nema takvih osnova u članu 5. Isti princip
se primjenjuje na početno ili bilo koje druge periode lišavanja slobode. Tako je u
slučaju Menesheva protiv Rusije (2006.g.) Evropski sud za ljudska prava našao
kršenje u pogledu 20 sati početnog lišavanja slobode Menesheva bez ikakvog
dokumenta ili naloga. Osim toga, lišavanje slobode u ovom slučaju nije spadalo u bilo
koje osnove nabrojane u stavu 1. člana 5.
Sljedeći skup pitanja koja direktno potpadaju pod odgovornost zavodskih organa
odnosi se na evidenciju o lišavanju slobode. Suština se može prikazati sljedećim
izvodom iz presude ECtHR u istom slučaju:
Postoji jedna važna karakteristika Konvencije koju mogu koristiti zatvorske vlasti kao
argument protiv pretrpavanja zatvora. Odnosi se prije svega na osobe u pritvoru.
Cijeli član, uključujući i formulaciju člana 3. koja govori o otpuštanju tokom suđenja
bio je shvaćen kao da pretpostavlja «pretpostavku slobode». Zbog toga se traži da
svi elementi koji opravdavaju lišavanje slobode moraju biti stalno prisutni tokom
cijelog perioda lišavanja slobode. Kada god “opasnosti” od bijega ili nezakonitog
uplitanja u proces ili «potrebe» osiguravanja javnog reda ili spriječavanja novih
zločina nestanu, pritvorenici trebaju biti otpušteni. U Nevmerzhitsky protiv Ukrajine
(2005. g.) podnosilac žalbe koji je bio direktor banke bio je optužen za prevaru i
pronevjeru. Bio je zadržan u istražnom zatvoru 2 godine i 10 mjeseci. Sud je naveo
da su argumenti za njegovo lišavanje slobode zbog umiješanosti u proces izgubili na
važnosti, zbog toga što su nakon tog perioda i izvršenih istražnih aktivnosti na
minimum svedene takve opasnosti. Svi svjedoci su bili ispitani itd. Nije bilo potrebe
da bude i dalje zadržan u pritvoru.
Dužina trajanja pritvora generalno nema formalne granice. Kada procjenjuje dužinu
trajanja pritvora, Sud razmatra prirodu slučaja, krivična djela s tim u vezi,
kompleksnost i količinu potrebnih proceduralnih aktivnosti. Mora biti ubjedljivih
razloga da se nađe opravdanje za produženje perioda pritvora tokom nekoliko
mjeseci. Sud uzima u obzir periode neaktivnosti nadležnih vlasti u okviru procedure
prilikom određuvanja produženja pritvora. Nedostatak osoblja i sredstava se ne
smatraju prihvatljivim razlozima. Drugim riječima, argumenti koji se tiču opterećenja
istraživača sudija, tužilaca, u vezi sa drugim slučajevima se ne vide kao opravdanje
za bilo kakvo odgađanje.
99
6.2. Član 8. glasi:
Odmah je jasno da je tekst člana 8. podijeljen u dva dijela. Prvi dio, odnosno prvi
stav, precizno određuje prava koja pojedincu garantira država – pravo na poštivanje
privatnog života, porodičnog života, doma i prepiske. Dakle, prva rečenica traži
poštivanje prava. Drugi dio člana 8. jasno kaže da ta prava u određenim okolnostima
miješanje javnih organa u uživanje prava iz člana 8. može biti prihvatljivo. Država
može opravdano ograničiti pojedinca u uživanju ovih prava samo ako je miješanje u
skladu sa zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu, u interesu
nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja
nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda
drugih.
Lista opravdanih osnova (zakonitih ili legitimnih ciljeva) za uplitanje uključuje interese
državne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomskog blagostanja zemlje, sprećavanje
nereda ili zločina, zaštitu zdravlja ili morala, zaštitu prava i sloboda drugih. Mada je
ova lista prilično široka, sudska praksa daje iscrpno i striktno tumačenje ovih prava.
U kontekstu zatvora nije teško pozvati se na glavninu ovih osnova. Najalarmantnije
su sprećavanje nereda ili zločina i zaštita prava drugih. Tako bi trebao da bude
prisutan jedan ili više od ovih legitimnih ciljeva, ali njihovo postojanje ne razrješava
stvar.
100
- da je nalaganje protjerivanja ili deportacije u interesu "ekonomske dobrobiti
zemlje".
Osim pomenutih posebnih zakonitih ciljeva (legitimnih ciljeva) postoje druga dva
uslova koja se moraju poštovati. Prvi je koncept zakonitosti koji je dređen frazom
“predviđeno zakonom”. Druga obaveza je uvedena formulacijom “nužno u
demokratskom društvu”.
Pored toga što domaći zakoni trebaju biti pristupačni, jasni i predvidivi (slično kao u
članu 5.), postoji još jedna obaveza i to da takvi zakoni trebaju štititi pojedince od
svojevoljnosti vlasti. Dodatni zahtjev je da se takav zakon ispravno primjenjuje i
tumači.26 Tako je u presudi Malone protiv UK 1984.g. Sud utvrdio da samo postojanje
zakona i prakse koji omogućavaju sistem tajnog praćenja komunikacija predstavlja
miješanje u ovo pravo pojedinca. Ovdje se radilo o postojanju zakona koji daje
slobodu prisluškivanja pojedinaca bez postojanja jasnog zakonskog ovlaštenja za
prisluškivanje. Dodatno, detalji o prisluškivanju nisu bili dostupni, tako da nije
postojala nikakva kontrola nad organima koji su obavljali ove poslove.
U kontekstu lišavanja slobode isti pristup je bio primijenjen u slučaju Wood protiv UK
(2004. g.) koji se ticao korištenja tajne audio opreme instalirane u ćelijama.
Zaključeno je da nije bilo pravilne zakonske osnove za to, niti je bilo djelotvornih
pravnih lijekova za njihovo osporavanje u domaćem zakonu.
Reakcija države može kršiti pravo pojedinca ako je to njen odgovor na ”hitnu
socijalnu potrebu” u državi, kao što je npr. oduzimanje zemlje pojedincu radi
izgradnje 100 socijalnih stanova za ugrožene građane. Ovdje jeste reakcija države
bila nužna u demokratskom društvu, jer je reagovala na hitnu društvenu potrebu.
Pošto države često pređu granicu date im slobode da reaguju na hitnu društvenu
pojavu, kršeći pravo pojedinca, zbog toga Sud u takvim situacijama uvijek preispituje
da li postoji ravnoteža između prava pojedinca (oduzimanje zemljišta pojedincu) i sa
druge strane javnog interesa (da 100 ugroženih porodica dobije krov nad glavom).
26
Pla i Puncernau protiv Andore (2004)
101
Uspostavljanje ravnoteže između prava pojedinca i interesa države se naziva test
proporcionalnosti.
U Ploski protiv Poljske (2002.g.) aplikant koji je bio u pritvoru nakon prethodnog
postupka bilo je odbijeno da prisustvuje sahranama oba roditelja koji su umrli u
okviru mjesec dana. Argumenti za odbijanje bili su da je Ploski «bio počinitelj iz
navike čiji se povratak u zatvor ne može garantirati» i da su optužbe za krađu
uključivale «značajnu opasnost za društvo». Navodeći da Konvencija ne garantuje
pritvoreniku bezuslovno pravo na dopust da bi prisustvovao sahrani srodnika, ECtHR
se pitao o proporcionalnosti miješanja dajući mogućnost rješenja opasnosti da je
Ploski dobio dopust uz pratnju. Osim toga, Sud je uzeo u obzir da se optužbe protiv
aplikanta nisu odnosile na nasilan zločin i da se on nije mogao smatrati zatvorenikom
bez izgleda da napusti zatvor. U vezi ovoga, Sud je našao da nije bilo urgentne
društvene potrebe za takvo uplitanje. Opšti zaključak bio je taj da to nije bilo nužno u
demokratskom društvu i da je bio prekršen član 8.
Što se tiče obima ovog prava, član navodi četiri razdvojena sastavna dijela ovog
prava: privatni i porodični život, dom i prepiska. Međutim, oni se preklapaju kao i u
slučaju člana 5.
Privatni život tiče se takvih stvari kao što su privatnost, odnosi stvoreni sa drugima,
seksualna pitanja, tjelesni i moralni integritet, povjerljivi spisi.
Pojam “familije” ima autonomno značenje i važne su stvarne «veze» i formalnost kao
što su brak, porodične biološke veze, itd. nisu presudne u postojanju ”familije”.
Porodica su parovi koji zajedno žive i/ili razvijaju odgovarajuće veze između članova
porodice. Ova druga komponenta je važna u kontekstu zatvora, budući da se
primjenjuje na one koji odvojeno žive, ali imaju porodične veze.
Dom je «mjesto stalnog boravka» i uključuje kuću, drugi prostor ili prostorije gdje
osoba živi i radi tj. primjenjuje se na ured naprimjer. Obično su ta mjesta iznajmljena,
u vlasništvu, ili postoji neki drugi zakoniti razlog.
Osim “doma” i sve druge komponente ovog prava su u različitom stepenu relevantne
u zatvorima. Zbog prirode zatvaranja, najčešće se uplitanje dešava u vezi
korespondencije i održavanja porodičnih veza.
Čak i privatni život u zatvorima ima svoje značenje. Tako je ECtHR našao kršenje
prava na privatni život u vezi sa audio snimanjem razgovora suzatvorenika iz ćelije
(Wood protiv UK). I Evropska zatvorska pravila su uključila privatnost na listu uslova
smještaja zatvorenika, kao i zadovoljavajuće sanitarne objekte (Pravila 18.1, 19.3).
102
Osim rješavanja ovih aspekata u izvještajima o posjetama pojedim zemljama,
nedostatak privatnosti bila je jedna od briga kojom se pozabavio CPT u vezi
prenatrpanosti zatvora i spavaonica velikog kapaciteta, u svojim godišnjim
izvještajima (stavovi 13. i 29. 7-og i 11. Opšteg izvještaja CPT-a).
Još jedna opasnost koja prijeti ugrožavanju privatnog života (čl. 8 ECHR), a može se
iskoristiti u uslovim zatvora je i pravo na zdrav okoliš. To mogu biti razne opasne
aktivnosti države koje mogu uticati na zdravlje zatvorenika: nuklearne probe,
aktivnosti privatnih lica ili organizacija uz odobrenje države, a koje zagađuju okolinu i
šteti zdravlju, itd.
Međutim, postoji mnogo presuda gdje ECtHR nije našao nikakvih kršenja u tom
pogledu. Tako u Messina protiv Italije (br.2) (2000.g.) Sud nije našao kršenje u vezi
sa ograničenjem posjeta porodice i nametnutih mjera za nadzor, odvajanje od
posjetilaca staklenim odjeljkom koji se primjenjivao na zatvorenike udružene sa
mafijom. Prihvatio je argument da postoji opasnosti, uzeo u obzir smjernice koje je
dao parlament države i mogućnost ublažavanja ograničenja. Na taj način, čak i takva
jaka ograničenja u izvjesnim okolnostima mogu biti i zakonita i nužna u
demokratskom društvu.
CPT je sa svoje strane naveo da ne može naći bilo kakvo opravdanja za primjenu
ograničenja na sve zatvorenike kažnjene određenom vrstom presude, bez obraćanja
pažnje na rizik koji oni pojedinačno mogu (ili ne mogu) predstavljati.
103
Iz razloga navedenih u drugom dijelu člana 8. kada su istinski prisutni, pisma poslata
i primljena od zatvorenika ili telefonski razgovori mogu biti ograničena po broju,
zaustavljeni, presretani, kontrolirani, cenzurirani, prisluškivani na odgovarajući način.
Sudeći iz činjeničnih okolnosti slučajeva koje je razmatrao ECtHR glavni problem se
javlja u pogledu nepostojanje urgentne socijalne potrebe i proporcionalnosti, ali se
često zadovoljava nalazeći kršenje u vezi sa kriterijem zakonitosti.
Što se tiče advokata, njihova uloga u garanciji drugih prava, i prava na pravično
suđenje prije svega, je naročito privilegovana. Ovo pitanje bilo je jedna od glavnih
tačaka u slučaju Golder. Predmet se odnosio na odbijanje dostavljanja
korespondencije advokatu u vezi sa pokretanjem parničnog postupka protiv
zatvorskih vlasti. ECtHR je smatrao da je čak i sprećavanje zatvorenika da pokrene
takvu korespondenciju značilo značajno ometanje ovog prava. Drugu vrstu barijere
(odbijanje da se snabdiju sa papirom za pisanje, markama i kovertama) ispitivao je
Sud u slučaju Cotlet protiv Rumunije (2003. g.). Zatvorenik se suočio sa ovim
poteškoćama kada je održavao komunikaciju sa ECtHR u vezi svoje tužbe.
Obično nema temelja na osnovu kojih se može pozvati za kontrolu (provjeru priloga,
cenzorstvo) i obustavljanje korespondencije sa sudskim ili drugim organima vlasti,
kao i sa međunarodnim tijelima. Ova tvrdnja je odražena u Evropskim zatvorskim
pravilima. Pravilo 24.3 predviđa da zakon u državi mora navesti državna i
međunarodna tijela i službenike sa kojima komunikacija sa zatvorenicima neće biti
ograničena.
ECHR je podvukao nekoliko aspekata koje zatvorske vlasti moraju uzeti u obzir u
vezi sa korespondencijom zatvorenika uopšte. U predmetu Lavents protiv Latvije
(2002. g.). nađeno je da je postojalo miješanje u pravo na poštivanje prepiske, jer
važeći zakon u Latviji ostavlja državi preširoku definiciju, kao što je optužba za teška
krivična djela, ne određujući dužinu trajanja naložene mjere, niti razloge koji bi mogli
opravdati mjeru pljendibe i pregledanja pošte, istovremeno ostavljajući preširoka
ovlaštenja državnim organima. Ista vrsta širokog ovlaštenja u kontroli opšte
korespondencije uz nepostojanje nezavisnog postupka preispitivanja nametnute
odluke (nije postojala žalba na odluku o kontrolisanju prepiske zatvorenika) činila je
kršenje u slučaju Petra protiv Rumunije (1998. g.).
Treba napomenuti da se većina takvih nijansi nije mogla naći ni u praksi Evropskih
zatvorskih pravila niti u praksi CPT-a. To povećava važnost primjene Konvencije na
zatvorske vlasti država članica. Međutim, sljedeća standardna preporuka iz Izvještaja
CPT-a pomaže razumijevanju suštine evropskog pristupa ovim pitanjima i može
poslužiti kao završnica:
‘Po gledištu CPT-a odobravanje posjeta i korespondencije treba biti pravilo, a njihovo
odbijanje izuzetak.’
104
6.3 Član 5. ECHR-a
Slučajevi – Koji sadrže kršenja Evropske konvencije prema gornjim članovima? Koji
su elementi kršenja? Na koje se tekstove to odnosi? (ECHR, EZP, CPT standardi)?
Koje bi mjere vi sugerirali da ih popravite?
105
molilac ostaje u zatvorskom psihijatrijskom krilu. Izjave pod zakletvom medicinskog
osoblja iz krila pokazuju da režim nije terapeutski, pri čemu i previše zatvorenika pati
od ogromnog stepena mentalnih problema, uključujući obične zatvorenike koji trpe od
uzdržavanja od droga, premalo osoblja, vrlo strogog režima.
Slučajevi – Koji sadrže kršenja Evropske konvencije prema gornjim članovima? Koji
su elementi kršenja? Na koje se tekstove to odnosi? (ECHR, EZP, CPT standardi)?
Koje bi mjere vi sugerirali da ih popravite?
Grupa osuđenih zatvorenika vrši prepisku među sobom kao i sa jednom drugom
osobom, izvana. Oni shvataju da sva njihova pisma ne dopiru do primatelja. Niko im
nije rekao da su izvjesna pisma bila konfiscirana. Zakon dozvoljava da
korespondencija zatvorenika bude ispitana „da se provjeri materijal koji bi mogao biti
štetan po sigurnost zatvora ili sigurnost ljudi ili je na neki drugi način krivične prirode“.
106
Jedan broj ljudi je uhapšen pod sumnjom da su počinili niz krivičnih djela. Oni su
lišeni slobode u policijskoj ćeliji posebno opremljenoj tajnom audio opremom u nadi
da će oni diskutirati o razlozima za njihovo hapšenje i da će konverzacija koja iz toga
proizađe pomoći da se osigura njihovo osuđivanje u krivičnom slučaju. Njihovi
razgovori dok su zadržani u policiji su snimljeni i ove trake formiraju osnovu za tužbu.
Nema zakonskog dokumenta koji regulira snimanje razgovora u policijskim ćelijama.
Zbog ozbiljnih zakonskih osnova u vezi javnog reda i sigurnosti nakon eskalacije
agresivne i bezobzirne kampanje od strane nasilnih studenata, vlada je izdala tajni
dekret kojim se uvode sljedeće restrikcije protiv ove kategorije zatvorenika: zabrana
korištenja telefona; cenzura sve ulazne i izlazne pošte; restrikcija posjeta članova
familije (bilo im je dozvoljeno da obavljaju posjete samo na osnovu pismenog
ovlaštenja datog od strane osobe ili vlasti nadležnih za njegov ili njen slučaj).
Zatvorske vlasti nisu informirale ni gosp. M. niti njegovu rodbinu o restrikcijama i
potrebi da se uputi zahtjev za dobivanje ovlaštenja za posjetu. Kao rezultat toga,
gosp. M. i njegovim rođacima bilo je dozvoljeno da komuniciraju samo putem
pismene korespondencije.
Stariji član mafije služi dugu zatvorsku kaznu. Zbog njegove opasnosti i njegovih
mafijaških veza on je podvrgnut posebnom zatvorskom režimu. Imajući na umu
važnu ulogu koju porodica igra u mafiji, njemu je samo rijetko dozvoljeno da viđa
svoju familiju. Posjete se odvijaju iza staklene pregrade.
Dok je u zatvoru gospodin H uzima test krvi od strane zatvorskog ljekara koji otkriva
da on ima HIV/AIDS. Ova informacija se odmah daje zatvorskom osoblju tako da
može osigurati da on ne inficira njih ili druge zatvorenike.
Gospodin X je u pritvoru zbog krađe. On ima dugi krivični dosije i pati od poremećaja
ličnosti. Želi da se oženi, ali mu je dozvola odbijena na osnovu toga što će on
vjerovatno, ukoliko bude osuđen primiti kaznu dugog zatvora, možda čak
neodređenog trajanja; zbog poremećaja ličnosti njegova želja da se oženi ne mora
biti trajna; i vjenčanje osobe u zatvorskoj ustanovi ometa održavanje reda.
107
6.5. Hipotetički slučaj u vezi sa članovima 5. i 8. ECHR-A
Zbog procjena ozbiljnih uslova javnog reda i sigurnosti koje su uslijedile nakon
eskalacije agresivne i bezobzirne kampanje nasilnih studenata, vlada je izdala tajni
dekret uvodeći sljedeće restrikcije protiv ove kategorije zatvorenika: zabrana
korištenja telefona; cenzura sve ulazne i izlazne pošte; restrikcije na posjete članova
familije (one su bile dozvoljene samo na osnovu pismenog ovlaštenja datog od
osobe ili vlasti nadležne za njegov ili njen slučaj). Vlasti nisu informirale ni gospodina
Mladića ni njegove srodnike o restrikcijama. Nekoliko zahtjeva u vezi sa ovlaštenjem
za posjetu koje su upućene različitim tijelima (policiji, sudijama i zatvorskoj
108
administraciji) bili su odbijeni bez objašnjenja. Kao rezultat toga, gospodinu M. i
njegovim rođacima bilo je dozvoljeno da komuniciraju samo putem pisane prepiske.
***
Učesnike treba razdvojiti na tri grupe: aplikanti, odgovarajući državni službenici, sud.
Svaka grupa treba se pripremiti za izvođenje svoje uloge nakon vježbe simuliranog
suda, koristeći Evropsku konvenciju o ljudskim pravima/sudsku praksu, Evropska
zatvorska pravila i standarde CPT-a.
- Sud smatra da osoba može biti lišena slobode samo u svrhe navedene u članu 5. §
1. Osoba može biti lišena slobode u okviru značenja člana 5. § 1. (c.) samo u
kontekstu krivičnog postupka s ciljem da se privede pred nadležne zakonske vlasti
pod sumnjom da je počinila krivično djelo (vidjeti, uz nužne promjene, presuda
LAWLESS protiv Irske, Serija A br. 3, str. 51-52, § 14, i presuda CIULLA protiv Italije
od 22. februara 1989, Serija A br. 148, str. 16-18, §§ 38-41).
Sud prema tome smatra da preventivno lišavanje slobode ove vrste kakva je nađena
u ovom slučaju nije dozvoljeno članom 5. § 1. (c.), Član 50.-1 Zakona o krivičnom
postupku koji se ne odražava ni u jednoj odredbi člana 5. § 1. (JECIUS protiv
Litvanije, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2000.g. paragrafi 50.,51.)
109
žalbenika u pritvoru i da se srede druge administrativne formalnosti koje su
neophodne za otpuštanje (LABITA protiv Italije, presuda Evropskog suda za ljudska
prava iz 2000, paragrafi 170.,172.)
Iz istih razloga kao i u slučaju Člana 18. … Sud nije zadovoljan što je ova odredba
bila u skladu sa zahtjevom predvidivosti. Shodno tome, on smatra da član 19.
Zakona o pritvoru ne ukazuje sa odgovarajućom jasnoćom obim i mjeru diskrecije
koja je data javnim vlastima u vezi ograničenja kontakata zatvorenika sa porodicom i
drugim osobama i da prema tome ometanje protiv kojeg je upućena žalba nije bilo “u
skladu sa zakonom”. (OSTROVAR protiv Moldavije, presuda Evropskog suda za
ljudska prava iz 2005, paragrafi 106.107.)
110
VII. EVROPSKA KONVENCIJA ZA SPREĆAVANJE MUČENJA KAO
DIO EVROPSKOG SISTEMA ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA LICA
LIŠENIH SLOBODE
Osnovni cilj cjelokupnog postupka nije toliko da osudi države, nego da uoči
problematične oblasti i da dostavi preporuke za poboljšanje zaštite osoba lišenih
slobode od mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
111
Uslovi posjeta CTP-a:
Tokom posjete, delegacija može odlučiti da obavi nenajavljene posjete mjestima koja
nije prethodno naznačila. Praksa najave ne odnosi se na ad hoc posjete, koje se
mogu sprovesti u veoma kratkom roku.
Nakon svake posjete Komitet treba da sastavi izvještaj o činjenicama nađenim tokom
posjete koji se prenosi državi članici sa svim preporukama koje smatra nužnim.
112
Tajnost izvještaja i podataka
CPT nije vezan sudskom praksom ECtHR, ali je koristi kao polaznu tačku u svom
radu. Pristupi i opšti standardi sudske prakse su zajednički i sudu i CPT-u, ali ovaj
drugi ide dalje u njihovom detaljiziranju sa pogledom na praktičnu implementaciju i
promjenu koju traži preventivni karakter njegovog rada. CPT dodiruje ne samo
zabranu mučenja ili nehumanog i ponižavajućeg ponašanja ili kažnjavanja nego i
neka druga pitanja, uključujući elemente pravičnog suđenja, kao i slobode i sigurnosti
osobe. Okolnosti i pravni okvir lišavanja slobode vide kao ključna pitanja uspješnog
sprečavanja ovih povreda.
Posljednjih godina se sve češće uvode tekstovi CPT-a u postupke ECtHR. Izvještaji i
standardi CPT-a su u skoro svakoj novijoj presuda ECtHR navedeni, i to u vezi sa
pitanjem lišavanja slobode.
Izvještaji CPT-a su dobili skoro istu važnost kao i sudska praksa ECtHR, obzirom da
se po preporukama i zakoni u zemljama mijenjaju i usklađuju sa standardijma CPT-a.
Zbog toga je od velike važnosti pratiti CPT-ove standarde izdate i drugim zemljama.
113
Zatvorsko osoblje radi u okviru ovog konteksta. Od njih se ne zahtijeva da se sjećaju
svih evropskih zatvorskih pravila ili da ih slobodno citiraju dok rade svoj kompleksan
posao unutar zatvorskog okruženja. Od njih se međutim zahtijeva da imaju radno
znanje o oblastima pokrivenim EZP i da na odgovarajući način razmatraju na koji
način EZP utječu na njihove uloge i odgovornosti. Ova pitanja i odgovori daju neke
kratke informacije koje mogu pomoći zadovoljenju ove potrebe. Kopije EZP u cijelosti
su dostupne preko web sajta Vijeća Evrope.
8.1.
P. Odakle su došla EZP?
8.2.
P. Kakav je njihov pravni status?
O. Evropski sud i CPT sada se redovno pozivaju na EZP. Najnovije ažuriranje pruža
veliku pomoć ovim tijelima kao i nacionalnim sudovima kao i tijelima za inspekciju.
Naravno, nisu sve države članice na istom nivou u smislu provedbe ovih pravila – za
neke zemlje ona ostaju kao nešto čemu treba težiti, dok su druge zemlje razvijenije.
Ova pravila zaista pružaju putokaz svim državama u moderniziranju njihovih zakona
o zatvorima i zatvorskoj administraciji.
8.3
P. Koliko ih ima i da li ih moram sva poznavati?
O. Evropska zatvorska pravila su podijeljena na devet dijelova –
Dio 1 (Pravila 1-13) postavljaju osnovne principe koji bi trebali poduprijeti pravičnu i
zakonitu zatvorsku administraciju.
Dio 2 (Pravila 14–38) pokriva zatvorske uslove, dodirujući se predmeta tako različitih
kao što su standardi smještaja, oblačenje i posteljina, hrana, rad i kontakt sa
vanjskim svijetom.
114
Dio 3 (Pravila 39–48) bavi se obezbjenenjem zdravlja u zatvorima i nužnom
usklađenošću sa nacionalnom zdravstvenom politikom, uključujući i razrješavanje
pitanja mentalnog zdravlja.
Dio 4 (Pravila 49–70) razmatra pitanja reda ističući kao bitan momenat potrebu da se
izbalansira bezbjednost, sigurnost, disciplina i potreba da se sa zatvorenicima
postupa humano i s poštovanjem. Ovaj odjeljak se takone bavi vrlo važnim pitanjem
korištenja sile u zatvorima shvatajući potencijal za ekscesivnu upotrebu i
neodgovarajući tretman zatvorenika kao ranjive grupe na koju pazi država.
Dio 5 (Pravila 71–91) naslovljen je “Uprava i osoblje” i daje preporuke u vezi odabira
obuke i sigurnosti, zapošljavanja zatvorskih radnika. Ovaj odjeljak takođe ističe da su
i privatni ugovarači koji vode zatvore takođe upravljani EZP.
Dio 8 (Pravila 102-107) detaljno razrađuje cilj bilo kojeg režima za osuđene
zatvorenike: razvoj individualne odgovornosti i sprečavanje ponovnog kršenja
zakona. Organiziranje presude na takav način koji se bavi potrebama zatvorenika
kao i smanjenjem rizika koji oni predstavljaju za zajednicu su ovdje podvučeni. Rad,
obrazovanje, programi i planovi otpusta su identificirani kao ključne komponente
pozitivnog zatvorskog režima.
Dio 9 (Pravilo 108) podvlači da treba uvesti mehanizme koji će osigurati da se EZP
redovno ažuriraju.
Svaka država članica biće u različitoj fazi u vezi sa implementacijom pravila, ali ona
obezbjeđuju kalup za vonenje budućeg razvoja i dizajniranja politike.
8.4.
P. Da li ima nešto što se odnosi na odredbe za osoblje?
O. Kao što je već naglašeno, Dio 5. EZP se bavi osobljem i upravom. Posvećeni
odjeljak ove uredbe ističe ključnu ulogu osoblja na prvoj liniji u radu sa zatvorenicima
u pozitivnom okruženju. Osoblje koje su uposlile civilne vlasti a ne vojne vlasti je
115
dužno da zatvorenike tretira pristojno i humano, pri tom održavajući sigurnost, red i
obezbjeđujući mogućnosti zatvorenicima da se pozabave svojim potrebama da bi
pomogli kod uspješne reintegracije. Ovo je kompleksan skup zahtjeva i samo treba
izabrati one sa velikom vještinom i ličnim integritetom da bi obavljali ovu ulogu u ime
države.
Jednom kada se odabere, osoblje treba da ima sigurnost posla, pristojne plate i
radne uslove i odgovarajuću i tekuću obuku koja uključuje EZP i njima srodna pravila.
8.5.
P. Ko nadzire usklađenost?
8.6.
P. Gdje mogu naći još informacija?
116
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
117
Pripremili članovi radne grupe:
KASPAR
118
SADRŽAJ
Stranica
PREDGOVOR 121
I. UVOD 121
119
120
PREDGOVOR
Takođe bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi materijal
koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i napretku zatvorskog sistema.
I. UVOD
Ranjive kategorije osuđenih lica predstavljaju posebne grupe osuđenih lica sa
posebnim potrebama na koje zatvorski sistem treba odgovoriti adekvatnim
tretmanom koji zadovoljava te potrebe. Ovaj dokument se bavi samo nekim ranjivim
kategorijama, i to: ženama u zatvoru, seksualnim prestupnicima, osuđenim licima
ovisnim o drogama, te visokorizičnim osuđenim licima i procesom prijema na
izdržavanje kazne.
121
Dokument je koncipiran tako da se mogu samostalno upotrebljavati svi njegovi
sastavni dijelovi - o pojedinačnim ranjivim kategorijama osuđenih lica i o procesu
prijema.
- opći programi,
- programi za počinioce nasilnih krivičnih djela,
- programi za ovisnike,
- programi za seksualne prestupnike, i
- motivacijski programi.
DEFINICIJA
Ranjive kategorije osuđenih lica su kategorije27 koje se zbog starosti, pola, etničke
pripadnosti, zdravstvenih razloga, pravnog ili političnog statusa suočavaju sa
povećanim rizikom od ugrožavanja njihove lične i opšte sigurnosti ili dobrobiti, što je
rezultat služenja kazne zatvora. Ta grupa može uključivati maloljetnike, žene, majke i
bebe u zatvoru, mentalno bolesne ili lica zaostala u razvoju, lica sa invaliditetom,
strance, manjine ili urođenike u zatvoru, osuđene na smrtnu kaznu, starija osuđena
lica, pritvorenike, ovisnike o supstancama, lezbijske, homoseksualce, biseksualce i
transrodne zatvorenike, zatvorenike sa terminalnim bolestima, seksualne prestupnike
i visokorizične.
27
Ljudska prava i ranjive kategorije, Priručnik za obuku br.1, Penal Reform International
122
Upravljanje ranjivim kategorijama
Imajući ovo u vidu, jedan od najvećih izazova dobrih zatvorskih praksi je kako će se
upravljati i raditi sa određenim kategorijama ranjivih osuđenih lica. Dobrim praksama
u radu sa ovim kategorijama zatvorski sistem može zaista dokazati svoj
profesionalizam.
Evropska zatvorska pravila29 (u daljem tekstu EZP) i CPT standardi se pominju kod
pojedinih kategorija.
Zakonske promjene
28
Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili
ponižavajučeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (20101-Rev 2006
29
Preporuka R (2006)2
123
Strukturne promjene
Uloga osoblja
Supervizija
124
profesionalne odluke i sumnja u vlastitu profesionalnu kompetentnost svakog
zaposlenika može utjecati na lošu procjenu određenih situacija, odluka i shodno tome
njihovih ponašanja, odnosno djelovanja prema osuđenim licima. Neminovno se
javljaju etičke dileme i pitanja: Da li sam donio ispravnu odluku? Radim li svoj posao
dobro ili ne?
Savremena penološka praksa pred zatvorsko osoblje svakim danom postavlja i veće
zahtjeve u pogledu profesionalnosti pri obavljanju njihovih složenih i zahtjevnih
poslova jer na izdržavanje kazne dolaze ranjive i rizične kategorije osuđenih lica za
šta je neophodno poznavanje i postupanje u skladu sa domaćim i međunarodnim
zakonskim propisima, posjedovanje znanja, sposobnosti i vještina. Uz postojanje
senzibiliteta za rad sa ovom populacijom, pitanje tolerancije osoblja na drugo i
drugačije, nadasve je potrebno humano, pravično i čovječno postupanje, što je
imperativ savremenog sistema izvršenja kazne.
125
Preporuka br. 1
Evaluacija programa
Velika pažnja i napori se posvećuju odnosu počinioca krivičnih djela prema žrtvi, što
je posebno značajno prilikom otpusta iz zatvora.
126
Preporuka br. 2
VII. REZIME
Proces prijema ranjivih kategorija na izdržavanje kazne mora biti dobro osmišljen,
uključujući i procjenu rizika i potreba. Taj proces je dinamičan.
Žene osuđena lica obično su mala kategorija u okviru zatvorske populacije i često
režimi u takvim ustanovama nisu osmišljeni s obzirom na specifična pitanja
zatvaranja žena, pa se je potrebno okrenuti pristupu koji je usmjeren na specifične
potrebe žena.
127
VIII. PREDLOŽENI DOKUMENTI
128
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
129
130
SADRŽAJ
Stranica
I. UVOD 133
131
132
I. UVOD
Osuđena lica su posebno ranjiva kada dolaze u zatvor, što se u znatnoj mjeri
odražava na psihičko stanje osuđenog bez obzira na njegov mentalni sklop i
sposobnosti prilagođavanja u takvim i sličnim okolnostima. Prijem u zatvor je prvo
iskustvo osuđenog lica sa tom novom sredinom, a prvi kontakt sa zatvorom je jako
značajan i u cilju smanjena psiholoških tenzija, kao i upoznavanja osuđenog lica sa
različitim prijemnim procedurama propisanih zakonom. U isto vrijeme, osoblje ove
svoje zadatke mora obavljati brinući za dobrobit i osnovno dostojanstvo osuđenog
lica.
133
ustanove koje će na najbolji mogući način zadovoljiti njihove potrebe. U nekim
drugim državama unutar zatvora ove zadatke obavljaju prijemna odjeljenja.
30
Preporuka REC (2006)2
134
IV. POSTOJEĆA PRAKSA U PROCESU PRIJEMA OSUĐENIH LICA U
ZATVORE U BOSNI I HERCEGOVINI
4. 1. Zakonske osnove
Nakon provjere valjanosti sudske dokumentacije i pretresa, vrši se popis stvari koje
je osuđeno lice sa sobom donijelo, služba obezbjeđenja daje uputstva i objašnjenja,
te se vrši obavezni ljekarski pregled. Novopridošlo lice se smiješta u posebno
odvojen prostor u odnosu na druga osuđena lica kojima je određen i definisan
31
Službeni glasnik BIH broj 12/10
32
Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09
33
Službeni glasnik RS broj 12/10
135
tretman. Prema zakonskim odredbama u oba entiteta, taj odvojeni prostor za prijem
novih osuđenih lica zove se prijemno odjeljenje.
Osuđeno lice taj dan takođe dobija i kratka uputstva i pojašnjenja kućnog reda od
službe bezbjednosti, a omogućeno mu je telefonski kontakt sa porodicom.
Osuđeno lice piše svoju biografiju koja je sastavni dio pisane dokumentacije i na
osnovu koje se sačinjava prijedlog tretmana.
136
ograničenja, kakve su karakterne osobine, nivo opšteg obrazovanja, navike i
sklonosti, motive i duševno stanje u momentu izvršenja krivičnog djela, stav prema
izrečenoj kazni, kao i druge podatke koji sa ovog aspekta mogu pomoći u daljem
radu sa osuđenim licem. Na osnovu ovih podataka psiholog u pisanoj formi sačinjava
detaljan izvještaj za svaku osobu pojedinačno u formi psihološkog izvještaja,
odnosno anamneze.
U FBiH završnom kolegijimu ne prisustvuje kompletan stručni tim već samo vođa
Prijemnog odjeljenja, direktor ili osobe koje on ovlasti (u praksi je to obično pomoćnik
direktora za tretman). Također je bitno da stručni tim u pripremi tretmana vodi
računa i o mišljenjima, sugestijama i željama osuđenog lica i nastoji to ugraditi u
prijedlog tretmana u cijelini, ako je to moguće. I u RS i FBiH, završnom dijelu
kolegijuma prisustvuje i osuđeno lice.
137
4. 3. Plan tretmana
Pri određivanju tretmana za osuđena lica koja izdržavaju kaznu zatvora u trajanju
dužem od jedne godine postupak je složeniji, duži i sadrži sljedeće elemente:
138
pogodnosti koje može koristiti grupa „C“, nijedan dokument ne predviđa vanjske
pogodnosti, ali se razlikuju kod pogodnosti unutar ustanove: u FBiH grupa „C'' ima
neke unutarnje pogodnosti, dok ih u RS nema.
Isto tako se određuje vaspitač koji je zadužen za kontinuirano praćenje lica, redovno
popunjavanje ličnog dosijea sa promjenama u ponašanju, odnosu prema krivičnom
djelu, zatvorskoj kazni, radnim aktivnostima, kulturno-prosvjetnim i sportskim
aktivnostima, stručnoj osposobljenosti, ukratko svim promjenama na osnovu kojih se
kasnije mogu pisati izvještaji za raspoređivanje u odjeljenje sa blažim režimom
osiguranja i primjenu instituta uslovnog otpusta i pomilovanja.
139
Osuđenim licima za koje se procijeni da tokom izdržavanja kazne zatvora imaju
dovoljno vremena treba omogućiti završavanje nekog stepena općeg ili stručnog
obrazovanja ili usavršavanja, što će im omogućiti lakšu integraciju u socijalnu sredinu
iz koje su došli. Po završenom školovanju, osuđenom licu se daje certifikat iz kojeg
se ne vidi da je razred, odnosno školu završilo u KPZ-u.
Kolektivni rad
Kolektivni oblici rada sa osuđenim licima odvijaju se u obliku sastanaka sa
kolektivom po pitanju organiziranja života i rada u kolektivu, kolektivni oblici rada s
osuđenim licima na zadanu temu, stručna predavanja medicinskog osoblja i
nevladinih organizacija i udruženja van ustanove (kao npr. predavanja o načinu
zaštite i prenošenja zaraznih bolesti hepatitisa C i HiV-a). Ovaj oblik rada uključuje i
sastanke sa sobnim savjetom.
Grupni rad
Ovu vrstu rada obavlja stručni tim (pedagog, psiholog, neuropshijatar i socijalni
radnik) i provodi se dva do tri puta mjesečno, po potrebi i više. Grupe su: povratnici,
osuđena lica u starosnoj grupi 19-23 godine, grupa ovisnika o opojnim sredstvima.
Oblici ovog rada odvijaju se u vidu predavanja, diskusija i dijaloga u grupi, mini
konferencije u proizvodnim odjeljenjima, kao i u okviru sekcija kulturno-prosvjetnih i
sportskih aktivnosti. To su više sastanci edukativnog karaktera, a rijetko su to grupni
rad sa terapijskim obilježjima i grupno savjetovanje.
Individualni rad
Sadržaje i metode rada određuje odgajatelj u svom operativnom planu rada.
Umjereni rad se predlaže ako osuđeno lice nema izraženih negativnih osobina, više
dominiraju pozitivne osobine, inkriminisanost osuđenog lica nije ukorijenjena.
140
Intenzivan rad planira se za lica kod kojih su negativne osobine veoma naglašene,
kao i upornost u vršenju krivičnih djela, sklonost konzumiranju alkohola, narkotika i
drugo.
141
- sa osuđenim licima, npr. ratnim vojnim invalidima radi revizija njihove
invalidnosti ili ostvarivanja određenih prava, uspostavlja se saradnja i
sa udruženjima ratnih vojnih invalida u općinama,
- često se kontaktira i ostvaruje saradnja sa centrima ili određenim
službama zbog pružanja materijalne pomoći članovima porodice,
- saradnja sa članovima porodice u dostavi dokumentacije potrebne za
uključenje osuđenika u sistem obrazovanja u ustanovi,
- pismeno ili telefonskim putem, saradnja sa matičnim uredima u
općinama radi dostave rodnih listova, uvjerenja o državljanstvu,
- u pojedinim slučajevima i sa bolnicom.
Pred istek kazne po pitanju prihvata osuđenog lica u vlastitu porodicu koja ga „ne
prihvaća“ ili smještaja za prvo vrijeme kod drugih članova porodice, sa njima se
uspostavlja saradnja, kao i sa centrima za socijalni rad. Nažalost, pomoć centara se
najčešće ogleda kroz davanje jednokratne materijalne pomoći.
Realizacija tretmana
Promjena tretmana
142
Odgajatelj sa osuđenim licem razgovara o promjeni tretmana i detalje razgovora
evidentira u lični list osuđenika, gdje se i inače evidentiraju svi obavljeni planirani i
neplanirani razgovori sa osuđenikom, te zapažanja o njegovom ponašanju i vladanju.
Ove preporuke služe poboljšanju načina rada, kao i usklađivanju pristupa radu u
prijemnim odjeljenjima. Procedura prijema je jednaka za sva osuđena lica i ovim
dokumentom je i standardizirana. Trajanje procedure prijema se razlikuje s obzirom
na dužinu kazne.
• Preporuka br. 1
Priručnik
Sektor za izvršenje krivičnih sankcija treba razmotriti izradu priručnika za provođenje
prijemne procedure, odnosno boravka osuđenih lica u prijemnom odjeljenju, u cilju
standardizacije i objektivizacije postupaka sa vremenskim okvirom koji obuhvata:
ciljeve procesa prijema i prijemnog odjeljenja, proces procjene koju obavljaju pojedini
stručnjaci i instrumente koji se upotrebljavaju, procjenu zdravstvenog stanja
uključujući mentalno zdravlje, te instrumente za tu procjenu, procjenu ovisnosti,
procjenu rizika.
Preporuka br. 2
Promjena imena
Imajući u vidu da sadašnji sistem izvršenja kazne zatvora zahtijeva drugačiji pristup
prilagođen značajnim društvenim promjenama, to zahtijeva i uvođenje novih
standarda u oblast penološke prakse u BiH. Zato se predlaže da se Prijemno
odjeljenje zove „Odjeljenje za prijem i klasifikaciju osuđenih lica“.
143
Preporuka br. 3
Izmjene zakona
Predlaže se da se izmijene postojeći ZIKSi tako da se u poglavlju ''Prijem osuđenog
lica'' doda sljedeći tekst:
Preporuka br. 4
Preporuka br. 5
Preporuka br. 6
Psiholog
Psiholozi bi se trebali opredijeliti za neku bateriju testova koje bi koristili u procesu
opservacije, a u zavisnosti od potrebe i druge vrste testova. Tokom opservacije bi
koristili i unaprijed sačinjenu listu pitanja na osnovu koje bi se radio završni
psihološki izvještaj.
Socijalni radnik
Socijalni radnik u procesu opservacije ličnosti osuđenog lica sa socijalnog aspekta
dolazi do podataka koji mogu pomoći u određivanju etioloških faktora prestupništva
vezanih za njegovu primarnu i širu socijalnu sredinu.
144
U okviru socijalne anamneze prikupljaju se:
- opšti podaci o osuđenom licu,
- porodična anamneza (struktura porodice, zanimanje, obrazovanost,
zaposlenost članova porodice, porodični odnosi - atmosfera, interpersonalni
odnosi (odnos između roditelja, roditelja i djece- osuđenog), stambene i
materijalne prilike, inkriminisanost i socijalno patološke pojave u porodici,
- lična anamneza osuđenog lica (odrastanje: porodična klima, uslovi u kojima je
odrastao), školovanje, zaposlenje, provođenje slobodnog vremena - aktivnosti
i interesi, zasnivanje porodice, poroci, konzumiranje alkohola, narkotika,
liječenje,
- društvena prilagođenost osuđenog lica, manifestacije njegovog ponašanja,
odnosno kriminalni razvoj.
Preporuka br. 7
Preporuka br. 8
Preporuka br. 9
Druga faza
U drugoj fazi trebalo bi prisustvovati i osuđeno lice, izložili bi mu se elementi
tretmana, oni bi se i produskutirali sa njim i konačno bi se unijele i eventualne
dopune i promjene.
145
Preporuka br. 10
Preporuka br. 11
Preporuka br. 12
Promjena režima
Realizacija individualnog plana tretmana trebala bi poslužiti kao osnova za
premještaj ili preraspoređivanje kako u strožiji režim, tako i u otvoreniji režim
izdržavanja kazne zatvora (reklasifikacija).
Preporuka br. 13
U slučaju da se osuđeno lice ne slaže sa planom ili nekim njegovim elementima ili ga
odbije potpisati, treba nastaviti sa radom na sljedećem relevantnom zadatku iz plana.
Preporuka br. 14
146
Preporuka br. 15
Preporuka br. 16
Preporuka br. 17
Preporuka br. 18
Preporuka br. 19
Preporuka br. 20
Obuka osoblja
Osoblje bi trebalo biti obučeno za obavljanje aktivnosti u prijemnom procesu, što bi
trebalo osigurati kroz redovnu edukaciju osoblja. Pored toga, trebalo bi pratiti i novine
na tom području te se povezivati sa relevantnim institucijama u zajednici.
147
VI. REZIME
Većina osuđenih lica vraća se u društvenu zajednicu poslije izdržane kazne. Zbog
toga je jako značajno da se unutar zatvorskog sistema obezbijede aktivnosti i
programi putem kojih će osuđena lica naučiti da savladavaju svakodnevne
poteškoće.
148
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 1
149
150
Obrazac za procjenu rizika i potreba
Procjenu izvršio:
Prvi dio: Rizik koji predstavlja kriminalna historija (odgovoriti na sva pitanja)
Da Ne Nepoznato
Činio krivična djela kao maloljetnik? ○ ○ ○
Ranije presude (u punoljetnom dobu)? Koliko _ ○ ○ ○
Krivična djela sa obilježjima nasilja? Koliko _ ○ ○ ○
Ranije izdržane kazne zatvora? Koliko _ ○ ○ ○
Manje od godina dana prošla od prošlog
puštanja na slobodu? ○ ○ ○
Bjekstvo/nezakonit boravak na slobodi? Koliko _ ○ ○ ○
Samica zbog disciplinskih prekršaja? Koliko _ ○ ○ ○
Povezanost sa kriminalnom grupom? ○ ○ ○
Ukupno
Nivo rizika (općenito)
Kategorija Nizak Srednji Visok
○ ○ ○
Zapažanja/komentari:
151
Drugi dio : Kriminogene potrebe (odgovoriti na sva pitanja)
Da Ne Nepoznato Potencijal/prednosti?
Obrazovanje:
Bez završene osnovne škole? ○ ○ ○
Bez završene srednje škole? ○ ○ ○
Zaposlenje:
Nezaposlen u trenutku izvršenja ○ ○ ○
krivičnog djela?
Nedostaju mu radne sposobnosti ○ ○ ○
i vještine?
Porodični historijat:
Slaba privrženost porodici? ○ ○ ○
Članovi porodice kriminalno ○ ○ ○
aktivni?
Kontakti sa društvom:
Povezan sa kriminalnim ○ ○ ○
grupama?
Ima prijatelje kriminalce? ○ ○ ○
Zloupotreba supstanci:
Zloupotrebljava alkohol? ○ ○ ○
Koristi droge? ○ ○ ○
Život u zajednici:
Nema stalni stambeni smještaj ili ○ ○ ○
često mijenja mjesto boravka?
Neredovan izvor prihoda? ○ ○ ○
Kognitivno ponašanje:
Niske sposobnosti za ○ ○ ○
rješavanje problema?
Ima probleme sa ○ ○ ○
samokontrolom?
Kriminalni stav:
Negativan stav prema zakonskim ○ ○ ○
normama?
Poriče krivično djelo ili mu daje ○ ○ ○
manji značaj?
Vrijednosna orijentacija:
Ne poštuje ličnost ili tuđu
imovinu? ○ ○ ○
Podržava nasilje? ○ ○ ○
Ukupno
Nivo potreba (općenito)
Kategorija Nizak Srednji Visok
○ ○ ○
152
Treći dio: Posebne potrebe i rezime
Posebne
potrebe:
Fizičko zdravlje: Mentalno Sigurnost: Suicidalnost: Sklonost ka Ostalo:
zdravlje: samopovređivanju:
○ ○ ○ ○ ○ ○
Prioritetne
potrebe:
1.
2.
3.
Nizak ○ ○ ○
Srednji ○ ○ ○
Visok ○ ○ ○
153
154
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
155
156
SADRŽAJ
Stranica
I. UVOD 159
157
158
I. UVOD
Žene predstavljaju posebno ranjivu kategoriju i teži se pristupu koji uzima u obzir
komponente ravnopravnosti polova kod upravljanja zatvorima, uzimajući u obzir
njihove specijalne potrebe kao žena u zatvoru.
Razlozi koji žene čine ranjivom kategorijom su brojni, što određuje i njihove
specifične potrebe. Žene su često:
- žrtve nasilja u porodici, te seksualnog zlostavljanja i silovanja i zbog toga
imaju posebne mentalne poteškoće,
- uključene u prostituciju,
- ovisnice od droga i alkohola, i
- nosioci brige i odgovornosti za porodicu i odgajanje djece.
Poznato je da posljednjih godina raste broj žena u zatvorima u Evropi i svijetu, ali
uprkos tome, one su još uvijek manjinska grupacija među zatvorskom populacijom.
Istraživanja pokazuju da se broj žena kreće od 3 do 10 % među zatvorskom
populacijom. Zbog njihovog manjeg broja, postoji i manje institucija za žene i kao
posljedica toga, žene mogu biti smještene u zatvore koji su daleko od njihovih
domova. To može imati ozbiljan uticaj na mogućnosti posjeta kroz koje se održavaju
porodične veze, a pogotovo kod onih žena koje su prije izdržavanja kazne bile
stubovi porodice. Isto tako, mali broj žena u zatvorima je uzrok zašto dolazi do
nenamjerne diskriminacije u pogledu mogućnosti rada i zapošljavanja, stručnog
obrazovanja i školovanja.
Zna se da su zatvori bili dizajnirani imajući u vidu muškarce kao zatvorsku populaciju,
te zato zatvorski režimi i zatvorski programi tretmana i obrazovanja ne odgovaraju
posebnim potrebama žena.
Uloga osoblja u radu sa ženskim osuđenim licima je jako važna, zato treba biti
dovoljno zaposlenog ženskog osoblja, a osoblje mora dobiti i odgovarajuću obuku
koja uključuje i pitanja polne pripadnosti.
Sve to zahtijeva integrisan pristup koji se više fokusira na žene, a što također
podrazumijeva različite službe i politike rada za muškarce i žene. Mnoge zemlje su
159
već promijenile svoje strategije za upravljanje ženama u zatvoru i sačinjavaju
posebne programe za žene.
Evropska zatvorska pravila34 imaju posebno poglavlje o ženama (pravilo br. 34), kao i
o dojenčadi (pravilo br. 36).
Isto tako, CPT35 u svojim izvještajima polaže posebnu pažnju ženama u zatvorima i
njegove preporuke možemo sažeti u sljedećem:
1. Mješovito osoblje treba poticati jer to može biti korisno i u pogledu zatvorskog
etosa, i u izgradnji osjećaja normalnosti u zatvoru.To pomaže i u sprečavanju
zlostavljanja i omogućava odgovarajući rasprored osoblja kad se rade polno
osjetljivi zadaci kao što su fizički pretresi.
2. Dužnost države da osuđena lica zaštiti od zlostavljanja lakše će se ostvarivati
ako se ženska osuđena lica drže u smještaju koji je fizički odvojen od
muškaraca osuđenih lica u istoj ustanovi (mada CPT pozdravlja i aranžmane
u kojima parovi lišeni slobode mogu biti smješteni zajedno ili se omogućava
određeni stepen mješovitog druženja u zatvorima, pod uslovom da se
osuđena lica pažljivo odabiru, adekvatno nadziru i da su saglasni da
učestvuju).
3. Ženska osuđena lica bi trebala imati pristup smislenim aktivnostima jednako
kao i muškarci. Umjesto da im se nude aktivnosti koje se smatraju
«prikladnim», kao što su šivenje i ručni rad, treba im ponuditi aktivnosti koje
su zaista stručne prirode.
4. Mora se adekvatno odgovoriti na specifične zdravstvene i higijenske potrebe
žena. Mora postojati jednostavan pristup sanitarnim čvorovima i moraju se
osigurati neophodni higijenski artikli (i njihovo sigurno odlaganje).
Ekvivalentnost zdravstvene zaštite podrazumijeva pristup zdravstvenom
osoblju sa posebnom obukom iz zdravlja žena. Ovaj princip traži i dostupnost
preventivne zdravstvene njege posebno bitne za žene (kontrolni pregledi za
rak dojke i rak grlića materice) i pristup lijekovima (kao što su kontraceptivne
pilule, koje se često propisuju iz razloga ublažavanja bolnih menstruacija) koji
bi se inače propisivali u zajednici.
5. Poštivanje prava žena na fizički integritet.
Specifična pitanja koja se tiču ženskih osuđenih lica koje su trudne ili majke s malom
djecom „generalno je prihvaćen ( i poštovan) princip da se djeca ne bi trebala rađati
u zatvoru“. Po mišljenju CPT-a, osnovni princip u svim slučajevima mora biti dobrobit
djeteta. To posebno implicira da sva njega prije i poslije poroda u zatvoru mora biti
ista kao i u zajednici.
34
Preporuka REC (2006)2
35
Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili
ponižavajučeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006
160
IV. TRENUTNE OKOLNOSTI POD KOJIMA ŽENE IZDRŽAVAJU
KAZNU ZATVORA U BOSNI I HERCEGOVINI
Preporuka br. 1
U BiH ne postoje specijalizovani zatvori za žene, tako da one bez obzira na krivično
djelo, dužinu kazne, starosnu dob, i sl., zatvorske kazne izdržavaju u posebnim
odjeljenjima KPZ.
Odjeljenja za žene su fizički odvojena od prostora gdje borave muška osuđena lica.
Nadzor nad ovim odjeljenjima vrše isključivo žene stražari, a u okviru prevaspitnog
rada sa njima radi vaspitna služba. Danas u BiH egzistiraju dva zatvora u kojima se
izvršavaju kazne za osobe ženskog pola. U RS KPZ Istočno Sarajevo, a u FBiH
takav zatvor se nalazi u KPZ Tuzla.
36
Službeni glasnik BIH broj 12/10
37
Službene novine F BiH 44/98, 42/99 i 12/09
38
Službeni glasnik RS broj 12/10
161
Većina žena u KPZ Istočno Sarajevo i Tuzla ima dosta veliki stepen slobode u
smislu njihovog rada i kretanja, s obzirom da uglavnom rade u kapacitetima, odnosno
radnim jedinicama kao što su restorani, kuhinje, vešeraji, magacini i sl, a nalaze se
sa instruktorima bez nadzora straže. Povremene obilaske za vrijeme njihovog rada
vrše vaspitači. U KPZ Istočno Sarajevo dosta radnih kapaciteta se nalazi van
zatvorskog kruga (restoran Kula, magacinski prostori) i u njima rade žene bez
nadzora straže. Međutim po povratku sa rada žene dolaze u prostorije za boravak
koje su pod nadzorom žena stražara.
Moglo bi se zaključiti da žene koje rade u radnim jedinicama bez nadzora straže,
naročito one koje rade van zatvorskog kruga, imaju režim koji asocira na otvorena
odjeljenja sve dok se ne završi njihovo radno vrijeme. Po završetku radnog vremena
one dolaze u prostorije za boravak pod nadzor straže, što asocira na poluotvorena
odjeljenja jer se i druge aktivnosti kao što su sportske, dnevni obroci i sl. sprovode
pod nadzorom straže.
One žene koje prema procjenama predstavljaju problem ili opasnost, raspoređuju se
na poslove u krugu ustanove i nalaze se pod nadzorom žena stražara. Njihove
aktivnosti (sportske, vjerske, radne, šetnje na svježem vazduhu i sl.) se također
sprovode pod nadzorom stražara. Prema ovoj kategoriji se sprovodi intenzivniji
vaspitni rad.
Broj žena koje izdržavaju kaznu je značajno manji u odnosu na broj muškaraca.
Žene vrše manje krivičnih djela nego muškarci, izvjestan broj žena u zatvoru su
ovisne o psihoaktivnim supstancama, žene su najčešće udaljene od kuće i svojih
porodica zbog malog broja zatvora za žene u BiH, ženska osuđenička populacija je
sklonija mentalnim i fiziološkim poremećajima u zatvoru (astma, epilepsija, visok
krvni pritisak, anksioznost, depresija) jer je izuzetan nivo patnje, žene su pretežno po
prvi put u zatvoru i rjeđe su povratnici, ženska populacija ima posebne potrebe iz
polja zdravstvene zaštite.
162
promjene vlastite slike o sebi. Ovo je dodatno zakomplikovano i specifičnim
emocionalnim statusom (npr. zbog majčinstva, izražene stigmatizacije), te socijalnim
i zdravstvenim faktorima. Velika vjerovatnoća da će imati problema u pružanju brige
svojoj djeci, porodicama i ostalim. Stigmatizacija nakon otpusta iz zatvora
(postupanje sa nekim tako da se ta osoba osjeća jako lošom ili nevažnom),
viktimizacija, ili napuštanje od strane njihovih porodica.
4.4.1. Prijem
4.4.2. Smještaj
Kako žene čine mali broj osuđeničke populacije, njihovom smještaju se ne posvećuje
dovoljna pažnja. Naime, za smještaj se koriste prostorije koje su arhitektonski
projektovane na isti način kao i prostorije za muške osobe, što nije u skladu sa
potrebama i specifičnostima pomenute populacije. Također, činjenica da mali broj
lokaliteta na kojima se u BiH nalaze zatvori za žene, uslovljava fizičku udaljenost od
članova porodice i šireg socijalnog okruženja kome pripadaju.
Zakonski i podzakonski propisi obrađuju temu smještaja osuđenih osoba. ZIKS BiH u
čl. 19/2 koji se odnosi na zdravstvenu službu određuje da „U odjeljenju za lica
ženskog pola postoji i porodiljski odjel i prikladne prostorije za djecu...“, dok ZIKS RS
u čl. 63/1 određuje da „porodilje i majke koje njeguju djecu, u toku izdržavanja kazne
smještaju se odvojeno od ostalih osuđenica“. Pored opšte norme da se žene
smiještaju odvojeno od muških osuđenih osoba i maloljetne osobe od punoljetnih
osuđenih osoba, ne postoje druga normativna određenja u zakonima.
Zakoni ostavljaju dosta mogućnosti da žene mogu da odgode izdržavanje kazni dok
dijete navrši jednu, odnosno tri godine života i na ovaj način se smanjuje mogućnost
da majke i djeca borave u zatvorima. Također postoje i drugi instituti kao što je prekid
kazne, pomilovanje i uslovni otpust koji idu u ovom pravcu. ZIKS BiH (čl. 144 u vezi
sa čl. 118) i FBiH (čl. 57 u vezi sa čl. 27) prekid kazne određuju pod istim uslovima
kao i odlaganje kazne koje se odnosi na žene, gdje se prekid dozvoljava „ako je
osuđeno lice žena koja doji dijete mlađe od godinu dana ili koja je trudna“. Prekid
kazne koji se odnosi na žene u Zakonu RS je regulisan čl. 110/1, tačka d, koji kaže
da se prekid može odobriti „ako ustanova ne raspolaže odgovarajućim prostorijama
za boravak osuđenica za vrijeme trudnoće, porođaja i materinstva – najviše do
navršene jedne godine života djeteta“. U sva tri predmetna zakona, prekid može da
traje najviše do navršene jedne godine života djeteta.
163
4.4.3. Zdravstvena zaštita
Za sva osuđena lica propisana su pravila o zdravstvenoj zaštiti koja važe i za osobe
ženskog pola. Specifičnost je u tome što žene imaju dodatne potrebe za određenim
ljekarskim pregledima (ginekolog), ali i zdravstvenom zaštitom njihove djece koja se
mogu naći sa majkama za vrijeme izdržavanja kazne (pedijatar).
ZIKS RS, (u čl.87) i FBiH ( čl. 48) u kontekstu zdravstvene zaštite dodatno regulišu
pojedina pitanja o zadržavanju djeteta od strane majke koja izdržava kaznu zatvora.
Mogućnost majki po ovom pitanju nije ista.
4.4.4. Ishrana
Osuđena lica moraju imati dnevno tri obroka hrane prema propisanoj tablici o ishrani
osuđenih lica. Prilikom utvrđivanja jelovnika, potrebno je voditi računa o vjerskim,
dijetalnim i kulturnim zahtjevima osuđenih lica. ZIKS RS u članu 67/3 predviđa da
trudnice i porodilje dobijaju hranu po vrsti i količini koju određuje ljekar ili drugo
stručno lice. Zakon FBiH pak ne definiše to pitanje.
Međutim, činjenica je da trenutno veoma mali broj žena u BiH pohađa školu nekog
obrazovnog nivoa. U KPZ Tuzla trenutno ima takvih primjera, dok u KPZ Istočno
Sarajevo trenutno ni jedna žena ne pohađa neki školski niti obrazovni program.
4.4.6. Tretman
U zavisnosti od ličnosti osuđenog lica, vrste krivičnog djela, dužine kazne i sl.,
određuju se tretmanski postupci, a oni uključuju:
164
4.4.6.1. Rad osuđenih lica
Cjelokupan život i rad žena u ustanovama organizovan je tako da sve službe direktno
ili indirektno ostvaruju osnovne ciljeve i zadatke koji se odnose na njihovo
prevaspitanje, resocijalizaciju i osposobljavanje. Glavni nosilac ovih aktivnosti je
prevaspitna služba.
Vaspitni rad odvija se kroz tri osnovna oblika rada i to individualni, grupni i
kolektivni. U praksi ne postoje posebni programi za žene.
165
nadležnosti i po potrebi obezbijede osnovne uslove za prihvat u mjestu boravka lica
koje se otpušta. Posebni programi pripreme na otpust ne postoje.
Žene kao i muška osuđenička populacija imaju iste zakonske mogućnosti kontakta
sa vanjskim svijetom. U smislu posjeta žene mogu posjećivati članovi njihovih
porodica, kao i druga lica u skladu sa zakonima i pravilnicima o kućnom redu.
Diplomatski i konzularni predstavnici u skladu sa međunarodnim pravom i ugovorima
mogu posjećivati strane državljanke. ZIKS BiH predviđa mogućnost posjeta i licima
bez državljanstva i izbjeglicama od strane međunarodnih organizacija koje štite
interese lica bez državljanstva.
Važeći propisi uređuju slobodne posjete na koje imaju pravo žene sa svojim
muževima. Prostorije za slobodne posjete postoje u KPZ Istočno Sarajevo i Tuzla. U
praksi je primijetno da žene manje koriste ovu mogućnost u odnosu na mušku
osuđeničku populaciju.
Posjete djece se odvijaju u prostorijama koje nisu namjenske za takvu vrstu posjeta,
pa se eventualno koriste neke improvizovane prostorije. Poteškoće su uglavnom
prisutne zbog pomanjkanja slobodnog prostora u kome bi se mogli organizovati ovi
sadržaji.
166
djeci, što je važno pri planiranju kontakata između majke i djece, kao i planiranju
poboljšanja roditeljske uloge žene, ali uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.
Žene koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora moraju imati pristup uslugama
zdravstvene zaštite, kako onima koje pružaju ljekari opšte prakse, tako i specijalisti
sa posebnim naglaskom na pristup ginekologu, što znači redovne ginekološke
preglede.
Kada je u pitanju virus HIV, vrlo je važno edukovati žene o tome. Edukacija treba da
obuhvata načine prenošenja (najčešće seksualnim odnosom, putem krvi i
vertikalnom transmisijom sa majke na dijete) i prevenciju te bolesti.
167
Preporuka br. 2
Utvrđivanje rizičnih grupa je također bitno, kao što su tek pristigle žene koje
izdržavaju duge kazne i koje gube veze sa vanjskim svijetom, zatim srednjovječne ili
starije neudate žene koje se suočavaju sa smanjivanjem broja socijalnih veza,
smanjenom podrškom svoje okoline, neispunjenim očekivanjima kombinovano sa
fiziološkim i hormonskim promjenama tog životnog doba.
Sva ova zapažanja u okviru reakcije je neophodno prenijeti stručnim osobama koje bi
trebale stručno procijeniti i predložiti nadgledanje i praćenje zatvorenice ili da predloži
drugu vrstu intervencije. Praćenje i nadgledanje je neophodno procijeniti i planirati od
strane službe obezbjeđenja.
Preporuka br. 3
168
„Strategije prevencije samoubistava u zatvorima “ koja sadrži:
O higijeni je potrebno govoriti kao o bitnoj stavci koja se odnosi na prevenciju mnogih
bolesti. Žene je potrebno uputiti na pravilnu ličnu higijenu i čistoću prostorija.
Žene češće imaju dodatne i posebne potrebe ne samo u pogledu materinske njege i
ginekološkog zdravlja, već i mentalnog zdravlja posebno, jer je veliki procenat žena u
prošlosti bio žrtva različitih vidova zlostavljanja. Žene se često žale na razne oblike
neuroza. Bilo bi poželjno da neuropsihijatar pored redovnih pregleda i propisivanja
terapija uz pomoć drugih stručnih radnika organizuje grupnu psiho-terapiju i formira
terapijske zajednice na osnovu ispoljenih smetnji, naročito radi alkoholičara i
narkomana, čiji su prijemi u zatvor sve češći.
Preporuka br. 4
169
Program za unapređenje mentalnog zdravlja žena osuđenih lica
Potrebe za zaštitom mentalnog zdravlja kod počinilaca krivičnih djela koje su vezane
za njihovu mentalnu hendikepiranost, kao što je slučaj kod žena koje su ubile svoju
novorođenu djecu zbog postnatalne depresije, trebalo bi uključiti u ponuđeni program
tretmana.
Izvođači programa bi bili radnici službe tretmana.
U medicinskoj praksi smatra se da zdrava žena treba jednom u šest mjeseci da bude
podvrgnuta ginekološkom pregledu, a žena sa ginekološkim problemima jednom
mjesečno, tako da se može predložiti da ova praksa bude prisutna i u kazneno -
popravnim ustanovama.
Anoreksija predstavlja težak gubitak apetita i borbu protiv gladi čiji su razlozi
emotivne prirode, a u čijem se središtu nalazi nerazuman strah od debljanja koji ne
popušta ni onda kada je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život
bolesnika/ce. Anoreksična osoba ima česte depresije, čak i želju za suicidom. Veliki
procenat smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je posljedica samoubistava.
Anoreksik se nerijetko povlači iz društva, udaljava se od prijatelja i roditelja, odbija
njihovu pomoć, kao i pomoć ljekara jer misli da je s njim sve u redu.
170
Preporuka br. 5
Bulimija je, kao i anoreksija, poremećaj vezan za hranjenje koji ima psihološko
porijeklo. Dok se anoreksičari izgladnjuju, bulimičari se prejedaju a zatim „prazne“
povraćanjem koje su sami izazvali. Znaci koji mogu ukazivati na bulimiju: - pojačan
strah od debljanja, - konzumiranje hrane u pretjeranim količinama, - preokupacija
mislima o hrani, konzumiranju i nekonzumiranju hrane, - nedostatak kontrole u blizini
hrane, - tajno konzumiranje hrane.
Preporuka br. 6
Žene se obezbjeđuju na isti način kako i muška osuđena lica, ali sa stražarima
ženskog pola. U skladu sa zakonom, pretrese mogu vršiti jedino žene stražari.
Preporuka br. 7
171
5.4. Smještaj
Preporuka br. 8
Iako su rijetki slučajevi u BiH da se na izdržavanju kazne nalaze trudne žene, kao i
žene sa djecom (zbog zakonskih mogućnosti za odlaganje i prekid kazne što je
objašnjeno u uvodnom dijelu teksta), ovom segmentu se mora posvetiti značajna
pažnja kako bi se stvorili svi preduslovi za adekvatan tretman ove populacije.
ZIKS FBiH u čl. 48 navodi da se osuđena žena za vrijeme trudnoće može zaposliti
samo na lakšim radovima, a za vrijeme od šest tjedana prije, a isto toliko i poslije
porođaja, samo na radovima koje dopusti liječnik. ZIKS RS u kontekstu zdravstvene
zaštite trudnica ne reguliše prava po osnovu rada. U uvodnom dijelu je također
rečeno da ovi zakoni u različitim varijetetima dopuštaju mogućnost da dijete može do
navršene tri godine života boraviti sa majkom koja izdržava kaznu zatvora.
Preporuka br. 9
Ljekarska kontrola
172
Program pripreme za porođaj
Nakon porodiljskog odsustva zatvorenica ima sva prava koja su inače predviđena za
sve porodilje u BiH, u skladu sa važećim propisima.
Nakon što žena koja izdržava kaznu počne da radi neophodno je da ustanova
organizuje određene modalitete čuvanja djeteta. S obzirom na već iznijeti podatak o
veoma malom broju ove kategorije zatvorenica sa djecom, bilo bi dosta teško
organizovati vrtić u okviru zatvora u odnosu na fizičke uslove brojnih ustanova u BiH,
ali i zbog socijalizacije djeteta kome je potrebno društvo njegovih vršnjaka.
Preporuka br. 10
173
Razvijanje roditeljskih vještina i uspostavljanje odnosa između majke i djeteta dotiče
se svih žena, uključujući i one koje su prekršile zakon i nalaze se u zatvoru.
Preporuka br. 11
Kriteriji koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja vrste posla za žene
Predlaže se vaspitnim službama da prilikom određivanja vrste posla za pojedinu
ženu pored sagledavanja njenog zdravstvenog stanja, radne sposobnosti,
dotadašnje stručne osposobljenosti i ispoljenih želja, analiziraju i potrebe tržišta rada
kod biroa i agencija za zapošljavanje. Na taj način bi se uzimala i komponenta
deficitarnih zanimanja na tržištu rada, gdje bi se u skladu sa mogućnostima ustanova
mogli planirati i određeni poslovi za žene koji bi i po izlasku iz zatvora mogli
doprinijeti bržem i lakšem zaposlenju.
Kako svi ZIKS-ovi u BiH predviđaju mogućnost zaposlenja izvan kruga zatvora pod
određenim uslovima, primijetno je da se ovaj institut dosta rijetko koristi.
Preporuka br. 12
Programi za zapošljavanje
174
zaposlenje, zadati sebi realne ciljeve i znati cijeniti zaposlenje kao sredstvo za
razvijanje vlastitih potencijala.
5.6.2. Obrazovanje
Programi opismenjavanja
Programi osnovnoškolskog obrazovanja
Programi stručnog obrazovanja i osposobljavanja
Programi srednjoškolskog obrazovanja
Programi pristupa visokoškolskom obrazovanju
U BiH veoma malo ženskih osuđenih lica pohađa osnovnu i srednju školu. Ne
ulazeći u razloge, predlaže se da službe prevaspitanja, odnosno tretmana
sagledavaju stvarne potrebe za obrazovanjem žena koje izdržavaju kaznu zatvora i
da se ova mogućnost koristi ako za to postoji realna vremenska distanca. Također se
predlaže da se omogućavaju i veći nivoi obrazovanja, ako to bezbjednosni razlozi
dopuštaju i ako je to u skladu sa programom postupanja, tako da ovaj segment ne
bude tretiran samo kao teorijska mogućnost koja se neće sprovoditi u praksi.
Preporuka br. 13
175
Edukativni programi
Psihoterapijske metode
- suportivne metode – sugestivna i suportivno – verbalna,
- reedukativne metode.
176
Nasilje prema ženama koje vrše njihovi partneri je prisutno i u njihovim porodicama i
to je jedan od najčešćih oblika nasilja. BiH je duboko tradicionalna i patrijarhalna
zemlja u kojoj se na nasilje u porodici najčešće gleda kao na bračnu nesuglasicu,
zbog dominantne uloge muškaraca, a ne društveni problem, što se u skorije vrijeme i
mijenja.
Ciljevi programa
Aktivnosti
- psihološko savjetovanje,
- individualne i grupne terapije,
- radioničarski rad,
- obrazovanje, školovanje i stručno usavršavanje,
- priprema na otpust.
177
poremećeni način razmišljanja i ponašanja, uspostaviti osjećaj sigurnosti i kontrole,
te unaprijediti pozitivan razvoj ličnosti.
Radioničarski rad
Veoma je bitno da se i žene koje su bile zlostavljane uključe u sve vidove stručnog
osposobljavanja, školovanja i obrazovanja, kako je to i predloženo u ovom
dokumentu.
Pored centara za socijalni rad koji imaju ingerencije za postupanje prema ovoj
kategoriji osoba u smislu pružanja raznih vidova pomoći, osuđenice koje su bile
zlostavljane bi se nakon izdržane kazne mogle obratiti sigurnim kućama. U onim
mjestima gdje postoje ovakve organizacije, ustanove bi mogle posredovati da žene
otpuštene sa izdržavanja kazne neko vrijeme provedu u sigurnoj kući, dok se ne
steknu uslovi za samostalan život.
178
5.6.3.3. Tretman ovisnica o opojnim drogama
Kod tretmana i izrade programa treba uzeti u obzir programe koji su predstavljeni u
dokumentu „Smjernice i programi tretmana za osuđena lica ovisnike o opojnim
drogama u zatvorima u Bosni i Hercegovini“
Bilo bi veoma poželjno za ovu vrstu aktivnosti da ustanove koje posjeduju muzičke
instrumente organizuju muzičku sekciju.
179
5.6.4.4. Sportske sekcije
U sportskim igrama podstiče se zajedništvo i pripadanje grupi, čime osoba uviđa da i
drugi mogu imati iste motive kao i ona, gdje se prilagođavaju sopstveni stavovi
stavovima drugih, mijenja se i prilagođava sopstveno ponašanje potrebama i
zahtjevima grupe. Ne treba zanemariti ni vaspitni značaj fizičke aktivnosti, a koji se
prvenstveno ogleda u razvijanju pozitivnih moralnih svojstava poput odlučnosti,
smjelosti, upornosti, inicijativnosti, samokontrole, samoinicijativnosti i sl.
180
5.6.4.10. Informatička sekcija
Savremeni vidovi komunikacije, ali i obrazovanja, svakako podrazumijevaju i
određena znanja iz informacionih tehnologija.
5.6.4.12. Drugo
Angažovanje drugih organizacija, eminentnih umjetnika, novinara, slikara i sl., samo
su neke od mogućnosti.
Ove aktivnosti bi mogli izvoditi zatvorski vaspitači, kao i vanjski dobrovoljni saradnici.
Poznat je značaj veza sa vanjskim svijetom tokom izdržavanja kazne. Stoga ih treba
ohrabrivati i omogućavati sve vidove komuniciranja osuđenih lica sa članovima
porodice (pisma, telefonski pozivi, redovne i vanredne posjete, te ostvarivanje
pogodnosti).
Kako u BiH postoje samo dva odjeljenja za žene, njihove porodice su često
prinuđene da dolaze iz udaljenih krajeva kako bi obavili posjetu. Takve posjete u
praksi bivaju rjeđe zbog nemogućnosti čestog dolaska.
Preporuka br. 14
181
Programi pripreme za otpust
- pomoć pri traženju zaposlenja (gdje se uputiti, kako se piše molba, kako se
ponaša na razgovoru i sl.),
- pomoć pri obezbjeđivanju smještaja (npr. sigurne kuće),
- pomoć pri upisu u škole ili tečajeve ili pak nastavak po izdržanoj kazni,
- pomoć u sređivanju porodičnih prilika,
- pomoć pri traženju liječničke pomoći ili pak nastavak liječenja poslije
izdržane kazne u saradnji sa zdravstvenom službom,
- animiranje vanjskih institucija da se aktivnije uključe u postpenalni rad.
5.8.1. Pritvorenice
182
Zatvorenici bi trebali biti smješteni na lokacijama koje odgovaraju stepenu i vrsti
njihove invalidnosti. Stav i način ophođenja je od krucijalne važnosti. Ove osobe
trebaju uživati jednaka prava kao druge osobe.
Konsultacije sa organizacijama koje rade sa osobama sa invaliditetom bi trebale biti
sastavni dio rada sa zatvorenicama iz ove grupe. Također je potrebno analizirati sve
probleme u vezi sa ovom populacijom kako bi se omogućilo bolje reagovanje na
neke nedostatke.
Ova zatvorska grupacija ima posebne potrebe na osnovu kulture, tradicije, religije,
jezika i etničke pripadnosti. Žene su u ovom slučaju u dvostrukoj nepogodnosti i to
zbog spola, ali i zbog kulturne pripadnosti. One se moraju odlučiti da li će koristiti
programe prilagođene za žene ili za nacionalne i rasne manjine koji se uglavnom
organizuju samo za muškarce. Zatvori stoga trebaju biti u kontaktu sa predstavnicima
tih grupa. Veze sa porodicama su također veoma značajne. Obuka osoblja treba
uključiti upoznavanje sa različitim kulturama i njihovom razumijevanju, bez bilo kakve
diskriminacije.
183
Osoblje koje radi sa ženama u zatvoru moralo bi biti dodatno educirano o posebnim
potrebama žena u zatvoru, sa naglaskom na potrebe koje uzimaju u obzir polnu
pripadnost i sa tim u vezi i upravljanje odjeljenjima ili zatvorima za žene. Isto tako je
važan dovoljan broj osoblja za rad sa zatvorenicama koji pretpostavlja jednaku
zastupljenost među polovima.
Program obuke osoblja uključio bi i teme koje pokriva i ovaj dokument i bio bi
obavezan za sve koji rade sa ženama u zatvoru.
Preporuka br. 15
184
Preporuka br. 16
Preporuka br. 17
5.11. STATISTIKA
Preporuka br. 18
VI. REZIME
185
186
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
187
188
SADRŽAJ
Stranica
I. UVOD 191
189
190
I. UVOD
U većini evropskih zemalja, zatvorske uprave imaju izrađene jasne strategije borbe
protiv droge u zatvorima, sačinjene na osnovu i u suglasnosti sa državnim
strategijama borbe protiv droge. Ove strategije obuhvataju identifikaciju ovisnika,
sigurnosnu komponentu, te paletu programa koji stoje na raspolaganju ovisnicima u
zatvorima.
Zatvorski sistemi su suzdržani kod uvođenja programa zamjene igala i šprica jer
misle da će to utiecati na porast konzumacije droge, slučajnih pojava uboda iglama i
konflikata među osuđenim licima, kao i među osuđenim licima i osobljem, budući da
bi osuđena lica to mogla to upotrijebiti kao moguće oružje protiv osoblja. Međutim,
praksa uvođenja zamjene igala je u nekim zemljama pokazala da se to nije dogodilo.
191
Često se javljaju problemi kod prijema ovisnika o opojnim drogama (u daljnjem tekstu
ovisnika) u zatvor jer dolazi do prekida uzimanja droga, što može uključivati
samopovređivanje i nasilje. Zato detoksifikacija sama po sebi nije dovoljna, nego
nakon nje mora uslijediti i odgovarajući program sa apstinencijom. Sa druge strane,
zna se da u zatvor dolaze i lica koja su inficirana. Njima je potrebna i zdravstvena
njega i psihološka pomoć.
Zatvorske uprave ulažu velike napore u suzbijanje „crnog tržišta droga“ unutar
zatvora, kao i u identifikaciju ovisnika, da bi im ponudili tretman i podršku kako bi
napustili uživanje droge. Samim tim se smanjuje i vjerovatnoća ponovnog izvršenja
krivičnih djela.
Preporuka br. 1
192
III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI39
IV. DEFINICIJA
39
Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili
ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006
40
Preporuka (2006)2
193
V. DRŽAVNA STRATEGIJA NADZORA NAD OPOJNIM DROGAMA,
SPREČAVANJA I SUZBIJANJA ZLOUPOTREBE OPOJNIH DROGA U
BOSNI I HERCEGOVINI za period 2009 – 2013 Sarajevo, mart 200941 i
DRŽAVNI AKCIONI PLAN ZA BORBU PROTIV ZLOUPOTREBE
OPOJNIH DROGA U BiH za period 2009-201342,
41
Parlament BiH je usvojio Strategiju 26.3.2009, a stupila je na snagu 3.4.2009
42
Vijeće ministara BiH usvojilo plan 24.9.2009, a stupio na snagu 2.2.2010
194
Liječenje u pritvorima i zatvorima
Uloga Zavoda/Centara
Kod osoba koje ubrizgavaju droge u principu se primjenjuju dva tipa djelovanja iz
široke lepeze mjera za smanjenje štete, a to su: supstitucija sa opijatskim
agonistima, te programi zamjene igala, šprica i opreme za ubrizgavanje.
195
Drugi program - promocija sigurnijeg seksualnog ponašanja i upotreba kondoma –
nije karakterističan samo za ovisnike.
Rad na terenu
Rad na terenu omogućava da se pomoć i usluge nude na mjestima gdje osobe koje
upotrebljavaju nedozvoljene droge borave ili na mjestima gdje ih ubrizgavaju.
Provode ih zdravstvene i socijalne ustanove, nevladine organizacije, vjerske
institucije i udruženja građana.
Civilno društvo
196
5.2. Državni akcioni plan
Prevencija u zatvorima
Edukacija
1. Razviti programe edukacije zatvorskog osoblja koji moraju biti kontinuirani
kako u oblasti prevencije i brige za osobe koje imaju problem ovisnosti, tako i
u oblasti smanjenja ponude psihoaktivnih supstanci u zatvorima (KPZ,
ministarstva zdravlja, centri za borbu protiv ovisnosti, zavodi za javno
zdravstvo, udruženje penologa, centri za policijsku obuku).
Statistika i istraživanja
2. Umrežiti zatvorski sistem sa institucijama koje vode registar ovisnika i utvrditi
protokol o razmjeni informacija, pri čemu KPZ učestvuju sa zavodima za javno
zdravstvo.
197
3. STRATEŠKA OBLAST: LIJEČENJE
198
5. STRATEŠKA OBLAST: RESOCIALIZACIJA
199
8. STRATEŠKA OBLAST: USPOSTAVA EFIKASNOG SISTEMA BORBE PROTIV
ZLOUPOTREBE I PROMETA PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI
5.3. Strategija i Akcioni plan daju široku lepezu mogućnosti uvođenja raznih
aktivnosti i rada sa ovisnicima o drogama u zatvorima
Preporuka br. 2
200
- Osuđenim licima je potrebno omogućiti povjerljivo testiranje na HIV i virus
hepatitisa zajedno sa savjetovanjem prije i poslije testiranja – ovo pitanje bi
trebalo regulisati članom zakona.
Preporuka br. 3
U okviru te strategije svaki zatvor izrađuje svoj plan borbe protiv droge koji uključuje:
201
Posljednjih godina se i zatvorski sistem u BiH susreće sa povećanim brojem
ovisnika. Uvođenje strategije postupanja sa ovisnicima u zatvorima je stoga jako
značajno. Namjera strategije, između ostalog, je:
Preporuka br. 4
Preporuka br. 5
Preporuka br. 6
202
VI. TRENUTNE OKOLNOSTI U KOJIMA OVISNICI IZDRŽAVAJU
ZATVORSKU KAZNU U BIH
6. 1. Zakonske osnove
U ZIKS-u RS44 čl. 194. – 195. je obavezno liječenje zavisnosti regulisano na sličan
način kao u ZIKS-u FBiH. Međutim, ZIKS RS u čl. 108 donosi zakonsku osnovu za
testiranje na zarazne bolesti, alkohol i opojna sredstva, mada taj osnov nije dovoljno
precizan.
Preporuka br. 7
6. 2. Izdržavanje kazne
Smještaj
Ovisnici se smiještaju u kolektive zajedno sa ostalim osuđenim licima.
Zdravstvena zaštita
Postupanje ljekara sa ovisnicima ne razlikuje se od postupanja sa ostalim osuđenim
licima. Vrši se pregled, odredi adekvatna terapija i po potrebi se ta terapija mijenja.
Ako ovisnici imaju apstinencialnu krizu, obično se pošalju u vanjske institucije.
Tretman
Ne postoje određeni programi tretmana ovisnika, nego se samo obavlja intenzivan
individualan rad koji se ogleda u češćim razgovorima sa ovisnicima nego sa ostalim
osuđenim licima.
Mjere bezbijednosti
Zatvori nemaju neku posebnu strategiju vezanu za mjere bezbijednosti prema
ovisnicima. Ponegdje postoji plan pretresanja u slučaju sumnje na krijumičaranje i
posjedovanje droge. Inače se vrše detaljni pretresi, kao i pregledi paketa koji se
43
Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09
44
Službeni glasnik RS broj 12/10
203
donose ili šalju. Veća pažnja se posvećuje i intenzivnije se posmatraju oni koji koriste
vanjske pogodnosti a sumnja da bi u zatvor mogli pokušati unijeti drogu. U ponekim
zatvorima se upotrebljavaju i psi obučeni za otkrivanje droge. U slučajevima kada se
otkrije droga, obavještava se ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i droga se
predaje policiji. Protiv osuđenog lica se podnose disciplinska i krivična prijava.
Otpust iz zatvora
Ne postoji sistematski rad na području otpusta ovisnika. Otpust ovisnika se vrši na
isti način kao i otpust svakog drugog osuđenog lica. Ponegdje na pomenutu temu
odgajatelj vodi razgovor. Po potrebi, odnosno po želji ovisnika, obavještava se centar
za socijalni rad da je takvo lice otpušteno iz zatvora i tu sve aktivnosti zavoda
prestaju.
Prilikom prijema lica koja imaju probleme sa drogom, posebno pažnju je potrebno
posvetiti prikupljanju podataka koji su povezani sa uživanjem droge, krijumčarenjem
droge i ovisnošću. Zdravstvena služba indentificira lica sa poteškoćama i lica kojima
su potrebne dalje intervencije. Zdravstvena služba igra važnu ulogu u izvođenju
strategije. U prijemnoj fazi je potrebno procijeniti potrebe osuđenog lica za
tretmanom i te podatke unijeti u plan tretmana.
7. 2. Sigurnosne mjere
Preporuka br. 8
204
Sastavni dio plana su sljedeće aktivnosti:
1. pretresi osuđenih lica,
2. pretresi posjetilaca i njihovih stvari,
3. pretresi honorarno zaposlenog osoblja (majstori, dostavljači, radnici pod
ugovorom),
4. pretresi paketa koji se upućuju osuđenim licima,
5. pretresi smještajnih kapaciteta,
6. pretresi zone van objekata za smještaj,
7. pretresi vozila koja ulaze i izlaze,
8. pretresi osoblja,
9. upotreba službenog psa, i
10. obavještajni podaci o drogama – njihovo prikupljanje, obrada, prosljeđivanje i
poduzimanje odgovarajućih aktivnosti.
Služba sigurnosti mora imati izrađenu i proceduru testiranja urina, kao i pružanja
pomoći i podrške licima u apstinencionalnoj krizi u onoj mjeri u kojoj je to primjenjivo,
obzirom na ulogu ovog profila osoblja.
Preporuka br. 9
Preporuka br. 10
Preporuka br. 11
45
Priručnik za obuku zatvorskog osoblja br. 1 – Procedure za obavljanje osnovnih dužnosti, 2005 i
Priručnik za obuku zatvorskog osoblja br. 4 , 2008
205
Preporuka br. 12
Programi edukacije
206
- sredstva za čišćenje i dezinfekciju, gumene latex rukavice, i
- zamjenu igala i špriceva (needle exchange)
Gore navedene mjere predstavljaju bolji i efikasniji tretman i brigu (njegu) za osuđeno
lice sa specijalnim potrebama. Takođe predstavljaju i važan element u njihovoj
zdravstvenoj njezi, a ujedno smanjuju rizike po zdravlje osoblja.
Programi motivacije
Taj program bi mogli izvoditi radnici službe tretmana, individualno ili grupno. Cilj je
motivirati ovisnika o drogama da prihvati pomoć koja mu se pruža u cilju promjene
životnog stila, a ujedno bi ih motivirala i za uključenje u terapijske zajednice.
207
Program tretmana ovisnika u posebnim odjeljenjima bez droge („drug
free units“) u zatvorima
Odjeljenje bez droga nudi zaštitni prostor za ovisnike, i to u smislu potpore njihovim
naporima za apstinencijom i promjenom životnog stila. Njihov lični udio je prije svega,
u prihvaćanju ponude praćenja i tretmana odvikavanja, dok se vanjska kontrola
ogleda prije svega u obaveznim testiranjima na prisustvo opojnih droga.
U načelu, prijem na odjeljenje bez droge (u daljem tekstu odjeljenje) osuđeno lice
traži samo, ali o prijemu odlučuje stručni tim odjeljenja. Na sastanku stručnog tima
određuju se oblasti na koje će se fokusirati proces praćenja lica i njegovog tretmana
tokom boravka, što podrazumijeva i njegovo učešće.
Prije prijema u odjeljenje, ovisnik potpisuje terapijski dogovor kojim prihvata program
odvikavanja i pravila boravka u odjeljenju i svoj program rada, budući da se za
svakog ovisnika izrađuje individualan plan rada.
Tokom boravka na odjeljenju bez droga osuđeni se obavezuje:
208
- da neće uzimati psihoaktivne lijekove, nedozvoljene droge i alkohol,
- da neće posjedovati, unositi, posredovati pri unosu ili nabavci, preprodavati ili
omogućavati uzimanje nedozvoljenih droga,
- da će uvijek biti spreman na testiranje urina, a svako odbijanje ili izbjegavanje
da se podvrgne testu smatraće se priznanjem da je uzimao droge,
- da će prihvatiti da će se uzorci urina za testiranje uvijek davati u prisustvu
medicinskog tehničara i zaposlenog u službi osiguranja,
- da će se upoznati sa teškoćama koje prate bolest ovisnosti i načinima na koje
se pomaže ovisnicima,
- da će uredno prisustvovati sastancima grupe i aktivno učestvovati u svim
aktivnostima predviđenim u individualnom planu tretmana,
- da će aktivno i korisno provoditi slobodno vrijeme,
- da neće biti nasilan prema sebi i drugima,
- da neće primati posjete osuđenika sa drugih odjeljenja, i
- da će savjesno ispunjavati radne i druge obaveze.
209
Za postizanje temeljite pripreme za tretman neophodno je poduzeti medicinske mjere
i mjere pripreme za terapiju. Naglasak bi bio na radu u terapijskoj zajednici i
terapijskim grupama čija je namjena razumijevanje ponašanja i uzroka uzimanja
droga, te uspostavljanju drugačijeg načina života. Kroz sve oblike rada na odjeljenju
ovisnici imaju mogućnost rješavanja svojih problema, sticanja i razvoja
samopoštovanja, učenja socijalnih vještina i preuzimanja odgovornosti.
Oblici rada:
Individualan rad
Sastanak služi članovima kao forum za izražavanje svojih ličnih potreba i pitanja koja
se tiču grupe. Na ovakvoj vrsti sastanaka treba naći adekvatna rješenja za probleme
koji se na ovakav način iskristališu.
Rad
Kako bi članovi grupe imali što ispunjeniji i organizovaniji dan teži se obezbjeđenju
radnog angažmana u punom radnom vremenu za lica na odjeljenju.
Ukoliko lice nije podobno za neko zanimanje, može se iskoristiti i mogućnost radne
terapije.
Slobodno vrijeme
210
manifestacijama i razgovorima sa službenim licem zaduženim za praćenje osuđenih
lica.
Drugi sastanci
Savjetovanje i edukacija
Potrebno je izraditi dnevni i sedmični raspored koji moraju biti vrlo strukturirani i jasni
svima koji borave i rade na odjeljenju, a takođe moraju biti i objavljeni na oglasnoj
tabli i drugim prostorijama u odjeljenju.
211
Recidiv međutim ne treba u svakom slučaju ostati bez posljedica u individualnom
planu izvršenja kazne. I ovdje se u okviru odluka o pojedinačnim slučajevima koje
donosi tim za tretman treba utvrditi obim posljedica koje će lice snositi. Prije toga u
razgovoru treba razjasniti u kojoj mjeri postoji njegova želja za apstinencijom i daljim
radom na njegovom ličnom oporavku.
Otpust iz odjeljenja
Boravak na odjeljenju prestaje u sljedećim slučajevima:
Mogućnost prelaska na liječenje izvan zatvora bila bi direktno ovisna o toku i efektu
tretmana i mogućnosti smještaja u neku stacionarnu ustanovu za provođenje terapije
(komune, nevladine organizacije, itd). U tom smislu je potrebno naglasiti važnost
veze sa programima liječenja od ovisnosti u zajednici.
7. 5. Kadrovski resursi
- Multidisciplinarni tim
212
Obzirom na predloženu veličinu odjeljenja, ovaj tim radi i druge uobičajne poslove u
zatvoru sa svog područja.
Služba tretmana
Pored rada u grupi koji obavlja službenik koji prati tretman, u cilju pružanja dodatne
podrške i poboljšanja društvenih vještina provode se sedmične grupne sesije – po
potrebi uz učestvovanje psihologa, te redovni individualni razgovori.
Individualni razgovori
U okviru individualnih razgovora sa licem dolazi se do individualnih rješenja u
psihosocijalnoj oblasti. Termini razgovora se određuju individualno.
Grupni rad
U okviru grupnih sesija treba pokušati motivirati ovisnike da prevaziđu svoje strahove
i da se suoče sa svojom životnom historijom, svojom ovisnošću od droge, trenutnom
situacijom i svojim životom u budućnosti. Treba im dati priliku da vježbaju pravila
ponašanja koja su osnova života u grupi i da u toj oblasti steknu sposobnosti (npr.
sposobnost ostvarenja kontakta, veze, prevladavanja konflikta i kritikovanja) koje su
neophodne za terapiju.
213
3. Kontakt sa aplikantima (ovisnicima koji žele smještaj u odjeljenje)
Zainteresirani ovisnici koji bi željeli smještaj u odjeljenju dobivaju informacije putem
promotivnih materijala i eventualno putem informativnog razgovora i intervjua o
načinima rada odjeljenja. Zahtjeve za prijem priprema služba tretmana, a
konferencija (timski sastanak) donosi odluke o prijemu.
Služba osiguranja
Pripadnici službe osiguranja koji rade na tom odjeljenju moraju biti educirani iz oblasti
rada sa ovisnicima.
Medicinska služba
Kako svi koji su uključeni u program moraju raditi bilo u punom radnom vremenu, bilo
u radnoj terapiji, radni instruktori koji rade sa njima, moraju biti educirani u oblasti
rada sa ovisnicima. Isto tako prisustvuju sastancima grupe u odjeljenju.
214
- Edukacija osoblja
Isto tako je značajno da svi radnici zatvora koji rade sa ovisnicima dobiju osnovne
informacije i spoznaje o štetnim utjecajima zloupotreba droga, kao i o osnovama
načina rada sa ovisnicima.
- Supervizija (nadzor)
Programi koji se budu izvodili moraju biti evaluirani u pogledu uspješnosti i u saradnji
sa istraživačkim ustanovama. Kod ovog pitanja, značajnu ulogu igra uvođenje
informacionih tehnologija u cilju prikupljanja, obrade podataka i pružanja informacija.
215
VIII. REZIME
Ovisnici moraju puno raditi na sebi, moraju promišljati o vlastitom biću, moraju štošta
saznati o sebi i svojim odnosima sa drugima. Ovo im se često neće svidjeti, taj put je
dug i često bolan, ali dobro motivirani, ovisnici mogu to uraditi i iskopati se iz pakla
droge.
216
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 1
ŠEMATSKI PRIKAZ
ZAVODSKOG PROGRAMA TRETMANA OVISNIKA - SUHO
ODJELJENJE
217
218
PRIJM PRIJEMNO ODJELJENJE
OVISNICI KOJI POTPIŠU „TERAPIJSKI UGOVOR“ OVISNICI KOJI SE IZJASNE DA NE ŽELE UĆI U PROGRAM
223
224
I. UVOD
225
II. TRETMAN POČINILACA KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE
PRIRODE U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA
Počinioci ovakvih krivičnih djela mogu biti razne kategorije ljudi, takvo
ponašanje nije tipično za neku socijalnu, ekonomsku ili rasnu kategoriju.
Gledano površinski, seksualni prestupnici se uglavnom ponašaju sasvim
obično, većina njih ima stabilno zaposlenje, uživa podršku prijatelja,
porodice, sredine u kojoj se kreće i živi i nema kazneni dosije. Neki od njih
su najugledniji članovi zajednice i aktivno učestvuju u svim segmentima
života u njoj. Međutim, ispod ove površine kriju se individue koje su počinioci
teških krivičnih djela sa obilježljima seksualnog i devijantnog karaktera. Stoga
ne postoji „tipičan“ profil seksualnog prestupnika, ali postoji čitav niz
karakteristika i modela ponašanja koji se vežu za mnoge seksualne
226
prestupnike i omogućavaju razumijevanje ovog fenomena, kao i izradu
programa njihovog tretmana.
227
Devijantne seksualne fantazije, kada prestupnici dodiruju dijelove svog tijela i
fantaziraju o tome šta će raditi žrtvama, igraju centralnu ulogu u seksualnom
prestupništvu. U nekim slučajevima seksualni prestupnici nisu čak ni svjesni
da su njihove fantazije devijantne; s obzirom da te fantazije traju duži period te
ih oni smatraju normalnim. Vrlo često, razotkrivanje fantazija tokom terapije je
i prvi put kada seksualni prestupnik počinje dovoditi u vezu svoje seksualne
fantazije i svoje devijantno ponašanje.
4. Ciljevi tretmana
228
5. Tehnike tretmana
6. Procjena rizika
8. Intenzitet programa
Visok intenzitet
229
Prestupnicima koji imaju visoke potrebe treba više vremena da dosegnu
prihvatljivi nivo funkcioniranja kod svakog od ciljeva programa i njima će
gotovo zasigurno trebati programirati dodatni specijalni program tretmana
seksualnih prestupnika (npr. kognitivne vještine, život bez nasilja, zloupotreba
supstanci)
Umjeren intenzitet
Mali intenzitet
Ostali programi
230
10. Istraživanja i evaluacija
12. Problemi
231
III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI46
Ista tako, CPT ističe značaj ukupnog kvaliteta života u nekoj ustanovi. Taj
kvalitet zavisi od aktivnosti koje se nude osuđenim licima i o općem stanju
odnosa između osuđenih lica i osoblja. Zadovoljavajući program aktivnosti je
od ključne važnosti za dobrobit osuđenih lica.
46
Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i
nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev.
2006
47
Preporuka REC (2006)2
232
Zakonski okviri i definicija
Mnoga od ovih krivičnih djela su jako teška i za njih može biti izrečena kazna
zatvora čak do 15 godina.
48
Službeni glasnik RS broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06
48
Službene novine FBiH broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05
233
Pitanja koja se odnose na krivično djelo seksualne prirode
1. Kako ste stekli prva saznanja o seksu? Šta su vam roditelji govorili o
seksu?
2. Kako često masturbirate? Koliko ste godina imali kada ste počeli
masturbirati? Šta su vam roditelji rekli o masturbaciji?
3. O čemu razmišljate kada masturbirate? Koje su vaše fantazije? Da li
su se one tokom vremena promijenile?
4. Kada ste počeli da se viđate s nekim? Opišite vaše prvo seksualno
iskustvo.
5. Opišite vaš odnos prema odraslim osobama.
6. Opišite vaš odnos sa supružnikom/ili nekom drugom vama bitnom
osobom?
7. Kako često imate seksualne odnose? Ko je inicijator seksualnog
odnosa u vašoj vezi?
8. Da li ste ikada bili žrtva seksualnog zlostavljanja? Koje je prvo
seksualno iskustvo iz vašeg djetinjstva kojeg se sjećate? Da li ste ikad
bili seksualno zastrašivani ili ponižavani?
9. Jeste li ikada virili kroz prozor? Jeste li se ikada namjerno izlagali
pogledima? Jeste li vodili opscene telefonske razgovore? Jeste li se
ikad radi seksualnog zadovoljstva trljali o drugu osobu u javnosti?
10. Koliko ste imali godina kada su počeli seksualni problemi? Kako je
vaša seksualna devijantnost uticala na vaš život (npr. na posao, školu,
obitelj, zdravlje)?
234
Procjena rizika
5.2. Osoblje
Programe bi mogli izvoditi radnici službe tretmana koji bi bili dodatno obučeni
sa područja seksualnih smetnji i prestupnika, a radili bi u paru. Preporučuje se
da jedan član osoblja u tom paru bude psiholog. Pored početne obuke, mora
se provoditi i kontinuirana obuka koja im omogućava da ostanu u toku sa
novim dešavanja na području tretmana.
235
5.3. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA ZA POČINIOCE
KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE KOJI BI SE
PRIMENJIVALI U ZATVORIMA U BiH
236
Onda bi se prešlo na rad na motivaciji, gdje če učesnici eksplorirati koje
promjene su potrebne u njihovim životima i kako da do njih dođu. Isto tako
grupa bi pomogla ka izgradnji i poboljšanju samopoštovanja i
samoefikasnosti kroz iskustva u grupi.
Izvođać
- Vaspitač ili psiholog ili socijalni radnik
Grupa
- zatvorenici počinioci krivičnih djela seksualne prirode, bez obzira
na stupanj rizika, psihopatologiju i činjenicu dali priznaje krivično
djelo ili ne
- Broj članova 10 do 12
- 1x sedmično 2 sata
- Trajanje najmanje tri mjeseca, trajanje zavisi i od mogućnosti
uključenja u sljedeću fazu tretmana.
Cilj
Priznaje djelo
Ima želju da bi napredovao
Motivacija za uključenje u grupu
- Individualan rad treba početi sto prije i on će isto pomoći osuđenom licu da
se što prije privikne na zatvor, jer obično imaju i duže kazne. Kroz individualan
rad treba ih podupirati u njihovoj namjeri da se promjene. Neki odbijaju
grupni rad, pa im treba pružiti mogučnost individualnog rada.
237
stvaranja pretpostavki da se osuđeni suoči sa sopstvenim problemom,
- stepen rizika i društvena opasnost tog problema za društvenu zajednicu.
Lokacija
Izvodi se u jednom zatvoru u FBiH i u jednom u RS. Za tu potrebu treba
formirati posebno odeljenje u tom zatvoru, sa odgovarajućim terapeutskim
okruženjem koji će izvoditi program a u kojem radi (mogu samo pola radnog
vremena, a drugu polovinu na drugim zadaci kao sto smo vidjeli u Njemačkoj)
stručni tim. Metoda rada je timski rad. Svaki predstavnik ovih različitih
disciplina unosi svoje specifične sposobnosti u tretman. U to odjeljenje dolaze
osuđena lica koja su završila prvu fazu u drugim zatvorima.
Ciljevi:
- redukcija opasnosti;
- psihička stabilizacija kao pomoć za prevladavanje zatvora;
- poboljšanje vještina samorefleksije
Članovi grupe:
odrasla muška lica na izdržavanju kazne zbog počinjenog krivičnog djela,
kojim predstoji još najmanje (bez gornje granice) jedna godina (npr. do
pretpostavljenog puštanja na slobodu ili do protjerivanja iz zemlje etc.)
- koja mogu u dovoljnoj mjeri komunicirati na
bosanskom/srpskom/hrvatskom jeziku
- kod kojih postoji potreba za tretmanom,
- kod kojih se može poći od pretpostavke da postoji spremnost i da su
sposobni za tretman (u intelektualnom smislu i u vezi sa
spremnosti/sposobnosti da barem u načelu dopuste uvid u "unutrašnji
svijet"),
- koja su sposobna za grupni rad,
- koja pristaju na oslobađanje liječnika od obaveze čuvanja podataka o
pacijentu,
- koja su spremna da apstiniraju od droga i kod kojih nema akutne
ovisnosti o opojnim sredstvima,
- koja su spremna da rade u radionici,
- koja nisu povezana sa subkulturnim strukturama,
- koja ne boluju od neke vrste psihoze.
238
Struktura i trajanje
Grupa bi se sastajala 2x tjedno po 1,5 sata
Voditelj grupe bi bio koterapeutski par (od kojih jedan obavezno psiholog), koji
mora biti educiran i sarađivati sa vanjskim izvođačem. Prednost imaju oni
radnici koji imaju iskustva sa terapeutskim radom u grupi. Isto tako je poželjna
dodatna edukacija iz kognitivne psihologije.
Trajanje 60 sati.
239
Modalitet tretmana
• Unutar grupe gdje je nivo rizika i potrebe isti, sastav grupe bi trebao
bioheterogen, što se tiče kaznenog dijela seksualne prirode.
• U postizanju što boljih rezultata povećanja nivoa svijesti kod
osuđenog lica poželjno je koristiti različite sadržaje uključujući audio i
video materijale.
• Članove porodice ili ostale bliske osobe osuđenog, ukoliko ih ima
potrebno je animirati i ohrabrivati da uzmu svoj dio učešća u postupku
primjene ove terapije.
• Organizuje se plenum jednom mjesečno kao centralni forum za opšte
potrebe grupa (sastanak svih osuđenih lica koja borave na tom
odjeljenju i svih zaposlenih na tom odjeljenju).
• po potrebi individualni razgovori sa stručnim osobama
• po mogućnosti individualni smještaj
• sportska grupa isključivo otvorena za korisnike odjelenja
• cjelokupna ponuda za provođenje slobodnog vremena
• ponuda za rad u zatvoru
• mogućnost profesionalnog obrazovanja
• mogućnost školovanja
• ukoliko je potrebno uobičajene pogodnosti
240
VI. REZIME
VII. PREPORUKE
Preporuka br. 1
Kako je ovo prvi pokušaj uvođenja rada sa tom kategorijom osuđenih lica,
predlažemo da se uvođenje izvršava po koracima i da se isto tako aktivnosti
vremenski utvrde, odnosno da se izradi terminski plan.
1. KORAK
2. KORAK
241
3. KORAK
4. KORAK
5. KORAK
6. KORAK
7. KORAK
8. KORAK
Preporuka br. 2
242
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
243
244
SADRŽAJ
Stranica
I. UVOD 247
VIII. Prilozi
245
246
I. UVOD
247
Postojanje zadovoljavajućeg programa aktivnosti je jednako važno – ako ne i
važnije – u jedinici visoke sigurnosti nego na uobičajenom mjestu. Tim se
može učiniti mnogo da bi se poništili štetni efekti koje život u atmosferi takve
jedinice koji je kao u staklenom zvonu ostavlja na ličnost osuđenog lica.
Aktivnosti koje se obezbjeđuju trebaju biti što je moguće raznovrsnije.
248
III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT49 STANDARDI
Što se tiče posebne kategorije lica osuđenih za ratne zločine koji proizlaze iz
oružanih sukoba u Jugoistočnoj Evropi, oni predstavljaju mali dio zatvorske
populacije, ali ipak vrlo značajan. U vezi sa njima je malo konkretnih smjernica
za postupanje u postojećim standardima. Ta vrsta krivičnih djela, što se tiče
prisustva takvih osuđenih lica, može stvoriti pitanje predrasuda i etničkih
tenzija, ne samo među osuđenim licama, već i osobljem.
EZP ne govore posebno o ovoj vrsti osuđenih lica, ali sadrže jasne smjernice
koje se odnose na sva osuđena lica. Izvještaji o posjetama CPT-a zemljama
jugoistočne Evrope ukazuju na probleme u primjeni generalnih evropskih
standarda, posebno u pogledu jedinica sa maksimalnim stepenom sigurnosti
u kojim se čuvaju lica osuđena za ratne zločine.
249
U Okvirnoj odluci Vijeća od 13 juna/lipnja 2002. o borbi protiv terorizma devet
različitih djela – od kojih su gotovo sva u većini nacionalnih krivičnih zakona
definirana kao krivična djela – su označena kao ‘krivična djela terorizma’ kada
su počinjena s ciljem ozbiljnog zastrašivanja ljudi, neopravdanog prisiljavanja
vlada ili međunarodnih organizacija da izvrše ili se uzdrže od činjenja
određene aktivnosti/djela ili ozbiljnog destabiliziranja ili uništenja osnovnih
političkih, ustavnih, ekonomskih ili socijalnih struktura zemlje ili međunarodne
organizacije. Ova definicija terorističke namjere predstavlja vodeću definiciju
za zemlje članice Evropske unije i sasvim sigurno da je trebaju uzeti u obzir i
nadležni organi zemalja članica VE koje nisu (još uvijek) članice EU.
51
Službeni glasnik BIH broj 12/10
Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09
Službeni glasnik RS broj 12/10
250
ZIKS RS: razbojništva, silovanja, obljuba nad nemoćnim licem, polnog nasilja
nad djetetom, trgovine ljudima radi vršenja prostitucije i organizovanog
kriminala.
ZIKS BiH član 153/2, ZIKS RS, član 115/1 i ZIKS FBiH član 90/1 svrstali su
počinioce prethodno navedenih krivičnih djela u kategoriju lica kojima se neće
odobriti pogodnosti prije isteka jedne polovine zatvorske kazne, a to se
primjenjuje i na osuđena lica koja su osuđena na kaznu zatvora dužu od
deset godina bez obzira na vrstu krivičnog djela, kao i alkoholičari, ovisnici o
drogama i višestruki povratnici. Ova zakonska regulativa može poslužiti kao
jedan od osnova za definiranje osuđenih lica koja zahtijevaju posebne
sigurnosne mjere.
Definicija
52
Službeni glasnik RS broj 30/10
251
V. TRENUTNE OKOLNOSTI POD KOJIMA VISOKORIZIČNA
OSUĐENA LICA IZDRŽAVAJU KAZNE
Trenutno u BiH postoje tri kazneno popravna zavoda zatvorenog tipa u koje
se na izdržavanje kazne upućuju visokorizični:
Pored ovih odjeljenja koja još uvijek nisu u funkciji, u KPZ zatvorenog tipa u
RS-u trenutno postoje još Odjeljenja sa maksimalnim obezbjeđenjem i
intezivnim programom postupanja. U ovim odjeljenjima se izvršava i mjera
usamljenja.
252
maksimalnim obezbjeđenjem, ali je cijela zatvorska struktura zamišljena kao
zatvor zatvorenog tipa sa visokim mjerama sigurnosti.
5. 2. Izdržavanje kazne
5.2.1 Prijem
5.2.2. Smještaj
253
U cilju održavanja reda i discipline i očuvanja opšte bezbijednosti ustanove,
prema osuđenim licima koja konstantno ugrožavaju red i bezbijednost mogu
se odrediti posebne mjere utvrđene ZIKS-om:
Prema važećem ZIKS-u FBiH, prema osuđenim licima koja zbog svojih
postupaka predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost lične i imovine
ustanove, može se odrediti mjera usamljenja u trajanju od jedne šestine
izrečene kazne, s tim da usamljenje ne može neprekidno trajati duže od tri
mjeseca.
5.2.4. Tretman
254
U KPZ Zenica pored službenika osiguranja za rad sa visokorizičnima koji su
smješteni u grupu sa pojačanim individualnim tretmanom i mjerom usamljenja
predviđen je intenzivniji rad vaspitača.
Prema Zakonu o posebnom režimu izvršenja kazne zatvora član 11, stav 9 .,
za vrijeme trajanja rasporeda u Odjeljenje, osuđenim licima se može
omogućiti radno angažovanje u prostorijama Odjeljenja pod strogo
kontrolisanim uslovima i posebno vodeći računa o bezbijednosti.
Ova oblast različito je regulisana u RS i FBiH. U KPZ Foča nisu nisu posebno
regulisana pitanja rekreativne aktivnosti za vrijeme boravka u Odjeljenju sa
maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim programom postupanja, odnosno
dozvoljene su za osuđeno lice sa mjerom pojačanog nadzora, ali u skladu sa
individualnim programom tretmana. U KPZ Zenica u Grupi sa pojačanim
individualnim tretmanom su dozvoljene, uz neprestani nadzor službenika
osiguranja.
4. Priprema na otpust
255
5. Kontakt sa vanjskim svijetom
Preporuka br. 1
256
- kapacitet odjeljenja,
- usluge koje pruža odjeljenje, programe koji su im na raspolaganju
(školovanje, posebni programi, slobodne aktivnosti),
- način na koji se očekuje da se visokorizični ponašaju,
- međusobni socijalni kontakti koji im stoje na raspolaganju,
- sigurnosne mjere i postupci,
- proces otpusta iz odjeljenja,
- osoblje koje radi sa njima, i
- upravljanje odjeljenjem.
Isto tako treba istaći šta su misija i ciljevi takvog odjeljenja, što uključuje:
- osigurati konstruktivnu, dinamičnu i brižnu okolinu koja je aktivno
angažirana u radu sa visokorizičnima i koja smanjuje bijes/ljutnju i
nasilje, te potpomaže povratku među opću zatvorsku populaciju,
- tretirati visokorizične na pristojan i dostojanstven način,
- raditi na prevenciji suicida,
- odgovoriti individualne potrebe svakog lica, uključujući brigu za
mentalno zdravlje i potrebe koje nastanu u procesu vođenja i
izvršavanja njihovih kazni,
- minimizirati vrijeme provedeno u odjeljenju,
- obezbijediti multidisciplinarni tim koji će raditi sa njima,
- obezbijediti učinkovitu vanjsku i unutarnju inspekciju, i
- odjeljenje mora imati izrađen plan razvoja.
Preporuka br. 2
257
- Da li u svojoj historiji ima napade, prijetnje, krijumčarenje i
rasparčavanje droge, zastrašivanje ili maltretiranja drugih osuđenih lica
tokom prijašnjeg ili sadašnjeg izdržavanja kazne,
- Da li njegovo eventualno bjekstvo predstavlja prijetnju javnom redu i
miru,
- Da li izražava agresiju i konfrontaciju prema/sa osobljem/osoblju, i
- Da li postoje podaci o sadašnjem ili dosadašnjem uticaju na druga
osuđena lica i da li je organizirao pobune i nepoštivanje discipline.
Preporuka br. 3
Klasifikacija i reklasifikacija
Kod klasifikacije i reklasifikacije je osobito značajna upotreba instrumenta za
procjenu rizika koji je sastavni dio prijemne procedure i predstavlja objektivni
instrument klasifikacije koji se široko upotrebljava u evropskim zemljama. Ovaj
instrument omogućava raspored lica prema riziku koji predstavlja i sukladno
tome, organizaciju bezbjednosnih mjera. Sa druge strane, pruža osuđenim
licima putokaz ka mogućnosti premještaja nazad (povratka) među opštu
zatvorsku populaciju.
Preporuka br. 4
Zdravstvena služba
Visokorizičnim u posebnim odjeljenjima je potrebno osigurati adekvatnu
zdravstvenu zaštitu. Načini na koje se adekvatna zdravstvena zaštita može
osigurati variraju od posjeta ljekara u individualnim ćelijama, posjeta
zatvorenika ljekarskoj ordinaciji u odjeljenju ili pak sprovođenja zatvorenika do
zatvorske ambulante. Takođe je potrebno razraditi procedure u hitnim
slučajevima. Što se tiče pružanja zdravstvene zaštite moraju postojati jasne
procedure po kojima se pruža zdravstvena zaštita, uz puno poštivanje
potrebnih sigurnosnih mjera.
258
zdravstvena služba bude aktivna u cilju prevencije negativnih posljedica po
mentalno i fizičko zdravlje tih lica, pogotovo zato što često većina njih već ima
mentalnih poremećaja i treba im osigurati specijalističku pomoć. Uslovi u
odjeljenju moraju biti takvi da prouzrokuju što manje štete po mentalno i
fizičko zdravlje osuđenih lica koja borave u njemu.
Preporuka br. 5
Preporuka br. 6
Preporuka br. 7
259
raspolaganju, to je manje ranljivo i veća je vjerovatnoća da visokorizični neće
reagirati na negativan način.
2. Obrazovanje
260
Obrazovanje visokorizičnih treba da počne od njihovih osnovnih potreba:
- tečajevi čitanja, pisanja, osnovne računske operacije,
- program osnovnog obrazovanja,
- program stručnog obrazovanja i osposobljavanja (industrijski rad,
zanati, vještine i slično - ovi programi bi morali pratiti trendove prisutne
na tržištu rada),
- program srednjoškolskog obrazovanja,
- stručni programi-kursevi (kursevi stranih jezika, licencirana obuka za
korištenje računara, npr. ECDL),
- edukativni i drugi programi (opšteg obrazovnog tipa, kulture življenja i
drugih oblasti, posebno onih za kojim sami osuđena lica iskažu
poseban interes).
3. Slobodne aktivnosti
Sportske aktivnosti
261
potrebno obezbijediti zajedničko druženje uz korištenje društveno-zabavnih
igara kojima se ne narušava kućni red KPZ-a (šah, monopol, karte, domino i
sl). Termini i vrijeme korištenja prostorija dnevnog boravka uređeni su kućnim
redom. U ovim prostorijama je poželjno instalirati zajednički TV-DVD uređaj u
cilju zajedničkog praćenja popularnih tv programa, važnih sportskih događaja,
DVD projekcija filmova ili edukativnih sadržaja. Korištenje prostorija dnevnog
boravka može biti oplemenjeno radom pojedinih sekcija, odnosno prostorije
dnevnog boravka se mogu koristiti za organizaciju rada sekcija ukoliko postoji
dovoljan broj zainteresovanih osuđenih lica.
Dostupnost dnevne štampe za osuđeno lice je takođe potrebno organizovati u
prostorijama dnevnog boravka.
Pisma, telefoni
262
6. Priprema za otpust i postpenalna pomoć
Visokorizični mogu biti otpušteni direktno iz odjeljenja ili pak iz blažeg režima.
Stručnjaci preporučuju da je potrebno izbjegavati direktan otpust iz posebnog
odjeljenja na slobodu, nego je potrebno imati mogućnost premještaja u
odjeljenja sa manjim stepenom bezbijednosti.
7. Posebni programi
263
Način rada sa visokorizičnima može biti grupni ili individualni. Često se
upotrebljava individualni rad u obliku savjetodavnog rada koji omogućava i
konfrontaciju visokorizičnih sa njihovim ponašanjem.
8. Obezbjeđenje
264
11. Dužina boravka u posebnom odjeljenju
VII. REZIME
VIII. PRILOZI
265
266
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 1
267
PREDLOG PROGRAMA INDIVIDUALNOG TRETMANA ZA OSUĐENA
LICA
7. Dužina trajanja:
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
268
Procjena rizika
a) visoko rizičan b) rizičan
Vrste rizika
a) sklon bjekstvu
b) sklon nasilnom ponašanju
c) prijetnje drugim osuđenim licima i službenom osoblju
d) destruktivan
e) pripada neformalnoj osuđeničkoj grupi
f) povezan sa kriminalnim grupama van ustanove
g) trenutni nepredviđeni slučajevi psihičke nestabilnosti sa izraženim stepenom
agresivnosti
Sigurnosne mjere
a) stalni nadzor Službe obezbjeđenja tokom 24 sata
b) nadzor za vrijeme svih aktivnosti izvan Odjeljenja
c) zabranjen kontakt sa drugim osuđenim licima
d) dozvoljen kontak sa drugim osuđenim licima uz nadzor,
precizirati____________________________________________________________
____________________________________________________________________
e) nije izražen rizik od kontakata sa drugim osuđenim licima
Vaspitni tretman
Individualni vaspitni tretman
a) intenzivan individualni vaspitni rad (vaspitač, po potrebi psiholog)
(rad se programira po vrstirizika zbog kojeg je zatvorenik smješten u odjeljenje)
Grupni oblici vaspitnog rada
a) rad u terapijskoj zajednici za zavisnike od narkotika (psioholog, socijalni radnik,
vaspitač, zavodski ljekar u koordinaciji sa specijalistom neuropsihijatrom)
b) timski stručni oblik rada s osuđenim koji imaju trenutno izražen ozbiljan problem
(vaspitač, psiholog, socijalni radnik)
c) timski stručni oblik rada sa osuđenim s posebnim potrebama
Zdravstveni tretman
a) češća posjeta zavodskog osoblja
b) redovna posjeta zavodskog ljekara
c) posjeta neuropsihijatra
269
Uređaji i predmeti koje osuđeno lice može koristiti u prostoriji Odjeljenju gdje
boravi:
270
21. Obroci 22. Pranje veša
a) Prostorije u Odj. a) U prostorijama Odj.
b) Trpezarije osuđeničke kuhinje b) U vešeraju
c) Nadzor bez prisustva drugih osiđenih c) Pretres veša datog na pranje:
lica DA/NE stalno/povremeno
23. Kupanje 24. Komuniciranje sa službenim licima
a) U prostorijama Odj. a) Prostorije Odj.
b) Nadzor DA/NE b) Obezbjeđenje DA/NE
25. Posjete 26. Paketi
a) U prostoriji za posjete a) prijem paketa jedan put mjesečno do 8 kg
b) Odvojeno od drugih osuđenih lica b) U prostorijama za prijem paketa i pošiljki
c) Nadzor: DA/NE c) Bez prisustva osuđenih
d) Posjeta jedan put mjesečno u trajanju d) Obavezan nadzor: DA/NE
od 60 minuta
d) Mogućnost vanrednih posjeta
DA/NE
271
PROMJENE U PROGRAMU TRETMANA
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Datum Vaspitač-Odgajatelj
_________________ ________________________
Saglasan Saglasan
_________________ ________________________
Rukovodilac Službe osiguranja Rukovodilac Službe tretmana
ODOBRIO
___________________________
Direktor KPZ-a
Osuđeno lice
___________________
Datum __________
DOSTAVLJENO:
-Služba tretmana-prevaspitanja
-Služba osiguranja
-Zdravstvena služba
-a/a
-Zatvoreniku
272
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 2
273
POJEDINAČNI FAKTORI RIZIKA
274
4. Shvatanje bolesti/poremećaja Povoljno Nejasno Nepovoljno
Osuđeno lice uviđa i prihvata ono što je Osuđeno lice negira da ima neki psihički
bolesno, poremećeno ili neodgovarajuće u poremećaj ili da je njegovo ponašanje
njegovom ponašanju neodgovarajuće
Otvoreno se pokazuje onakav kakav jeste Osuđeno lice pokušava da se odbrani od
navoda, da ih bagatelizira ili zavarava
5. Socijalna kompetencija Povoljno Nejasno Nepovoljno
Dobro socijaliziran u svim područjima, Primjetni poremećaji profesionalnih/socijalnih
stabilni radni odnosi učinaka, nestabilni radni odnosi
Zainteresiran i uključen u širok spektar Ometano shvatanje socijalne realnosti,
aktivnosti nerealna očekivanja
Općenito zadovoljan životom Nesposobnost da se prilagodi situacijama koje
se mijenjaju
Sposobnost saosjećanja i osjećaj tolerancije Poremećena sposobnost komunikacije
Intaktni porodični i partnerski odnosi i veze Socijalno dezintegrisan
Stabilna prijateljstva / veze Do sada bez stabilne partnerske veze
Životni stil kriminalca, kriminalni identitet
6. Specifično konfliktno ponašanje Povoljno Nejasno Nepovoljno
Djelo se razvilo iz jednokratne konfliktne Osuđeno lice uvijek iznova dospijeva u iste
situacije: osuđeno lice može i ponašao se konfliktne situacije, sam ih izaziva i
drugačije u sličnim situacijama stereotipno reaguje konfliktnim ponašanjem
Dobra opteretivnost u drugim konfliktnim Nizak prag tolerancije na frustraciju,
situacijama impulsivnost
7. Suočavanje sa djelom Povoljno Nejasno Nepovoljno
Spreman za suočavanje sa djelom (poseno Neprihvatanje pravosnažno utvrđenog
na analizu motiva, prekršene norme), počinjenog djela, bagateliziranje djela, nema
primjetno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kajanja
djela
Suočavanje sa situacijom žrtve, trudi se da Projicira svoje vlastito pogrešno ponašanje na
to izbalansira, pod pretpostavkom da to nije žrtvu ili treća lica, npr na društvo“, „okolnosti“
čisto taktički
8. Opće mogućnosti terapije Povoljno Nejasno Nepovoljno
Povoljno Nepovoljno
Za prisutni poremećaj postoji načelno vrlo Prisutni poremećaj se generalno može teško ili
djelotvorna metoda tretmana nikako podvrgnuti tretmanu
9. Konkretne mogućnosti terapije Povoljno Nejasno Nepovoljno
Ustanova koja može da ponudi Na raspolaganju ne stoji nikakva institucija
odgovarajući terapijski koncept i potrebnu koja bi mogla da ponudi odgovarajući tretman
sigurnost, spremna je da preuzme osuđenih
lica
10. spremnost na provođenje terapije Povoljno Nejasno Nepovoljno
Učestvuje i uspijeva da ostvari dobru vezu Nema spremnosti da se ozbiljno suoči sa
sa povjerenjem prema terapeutu i ostalim vlastitim poremećajem
licema za koje je vezan
Osuđeno lice se aktivno zalaže za terapiju Osuđeno lice odbija bilo kakav oblik terapije,
prihvatajući čak i neke njene mane njegovo ponašanje je odbojno, samo se
pretvara da će prihvatiti terapiju
11. Prostor koji će prihvatiti osuđenih Povoljno Nejasno Nepovoljno
lica za vrijeme dopusta iz zatvora i
smanjenja sigurnosnih zatvorskih mjera
Porodična povezanost, partnerska veza, Nedostaju socijalni kontakti i veze, nema
pouzdani kontakti sa licema koje mogu da partnerske veze
pruže pomoć
Osigurana lična primanja, stan, posao Nema stana, posla, niti finansijske sigurnosti
275
Dobre mogućnosti kontrole Nema mogućnosti kontrole
Otežan pristup žrtvama Lak pristup žrtvama
Prihvatanje mjere podrške Ne prihvata mjere podrške, nema spremnosti
za saradnju
Realno planiranje budućnosti, primjerena Nema konkretnih, realnih planova
očekivanja
Povratak u kriminalni milje, nestrukturirano
provođenje slobodnog vremena
12. Vrijeme nakon djela Povoljno Nejasno Nepovoljno
Nema daljih krivičnih djela I dalje slična ili još teža krivična djela
Poboljšanje simptomatike koja izaziva Nema promjene u kriminalnom poremećaju
delikte ponašanja i dalje primjetna ista osnovna
pozicija u ponašanju i ista struktura ličnosti
Sazrijevanje, jačanje ličnosti
Podignut prag tolerancije na frustraciju, Česti konflikti
bolja izdržljivost
Dobra sposobnost prilagođavanja, Suviše izražena prilagođenost instituciji
Dobri socijalni kontakti u instituciji
Usvajanje novih strategija rješavanja Nema napredovanja u terapiji, česti prekidi u
konflikata i problema terapije
Uspješno provedene mjere smanjenja Neodgovarajuće ponašanje, zloupotreba
strogosti, odgovarajuće ponašanje prilikom opojnih sredstava
dopusta
Vaspitač-Odgajatelj
________________________
276
Zajednički projekat
Evropske unije i Vijeća Evrope
277
Pripremili članovi radne grupe:
278
SADRŽAJ
STRANICA
PREDGOVOR 281
I. UVOD 281
279
280
PREDGOVOR
I. UVOD
Zajednički projekat Vijeća Evrope i Evropske unije „Efikasno upravljanje
zatvorima u Bosni i Hercegovini“ sadrži šest aktivnosti, od kojih pomoć u
sačinjavanju novog zakona o mentalnom zdravlju ili amandmana na postojeće
zakone o mentalnom zdravlju, predstavlja četvrtu projektnu aktivnost.
281
Isto tako, Grupa je uzela u obzir i sljedeće preporuke Vijeća Evrope:
- Preporuka Rec (99)4 Komiteta ministara državama članicama o
principima vezanima za pravnu zaštitu poslovno nesposobnih odraslih
lica
- Preporuka Rec (2004)10 Komiteta ministara državama članicama u
vezi sa zaštitom ljudskih prava i dostojanstva osoba sa mentalnim
poremećajima.
Obrazloženje:
Član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
zahtijeva istragu smrtnih slučajeva osoba koje su preminule u psihijatrijskim
ustanovama.
Trenutno se u BiH prilikom istrage smrtnih slučajeva nastalih u psihijatrijskim
ustanovama ne zadovoljavaju obaveze iz ovih odredbi. BiH zakonodavstvo ima
u svojim krivičnim zakonima odredbu koja obuhvata istragu i obdukciju u
slučajevima smrti nastalim pod sumnjivim okolnostima. Takve odredbe bi se
mogle uskladiti sa standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima.
54
Službene novine FBiH broj 37/01, 40/02
55
Službeni glasnik RS broj 46/04
282
Isto tako oba zakona o zdravstvenoj zaštiti uređuju pitanje utvrđivanja uzroka
smrti i obdukciju, ali se isto tako ima utisak da odredbe nisu u skladu sa
standardima, pa bi ih trebalo shodno tome promjeniti da bi bili konzistentni sa
standardima ljudskih prava, a posebno sa članom 2. Evropske konvencije o
ljudskim pravima (ECHR).
(Preporuka 3):56 Mora se uvesti efikasan i sveobuhvatan sistem istrage
smrtnih slučajeva u psihijatrijskim i srodnim institucijama, koji će biti
konzistentan sa standardima ljudskih prava i posebno članom 2 Evropske
konvencije o ljudskim pravima.
„Prava iz tačaka 11., 12. i 13. ovog člana, sud može na obrazložen prijedlog
zdravstvene ustanove ograničiti, kada postoji osnovana sumnja da osoba sa
duševnim smetnjama nastoji pribaviti oružje ili drogu, dogovara se o bijegu ili
počinjenju krivičnog djela ili kada to zahtijeva zdravstveno stanje osobe.“
Obrazloženje:
U drugim slučajevima, donošenje odluka na lokalnom nivou koje vrši
odgovarajuće kvalificirano osoblje može na prvi pogled izgledati adekvatno, ali
kad su u pitanju građanska prava - a to svakako uključuje pitanja koja su
utvrđena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima – član 6. ECHR-a
propisuje da odluka mora podlijegati nezavisnoj procjeni suda ili sličnog tijela,
ukoliko osoba sa duševnim smetnjama to želi. Zato je potrebno, kod
ograničenja prava, da to bude podvrgnuto sudskoj procjeni.
U prvom stavu člana 20. oba zakona, iza riječi „može“ dodaje se „predlagati
da se“, a iza riječi istražnim sucem u zakonu FBiH i istražnim sudijom u
zakonu RS, dodaje riječ „nadležnim zdravstvenim inspektorom “
56
U daljnjem tekstu preporuke su iz dokumenta „Analiza propisa o mentalnom zdravlju u BiH
sa preporukama“, Strasbourg, decembar 2008
283
Drugi stav člana 20. oba zakona se mijenja i glasi:
„Psihijatar može predlagati da se ne odobri razgovor sa ovlaštenim
osobama/licima iz stava 1. ovog člana sa osobom/licem koje nije sposobno
razumjeti stanje u kojem se nalazi, niti posljedice takvog razgovora, o čemu
odlučuje sud.“
Obrazloženje:
Intencija ovih prijedloga je (1) da se osigura pravo pristupa osobi sa duševnim
smetnjama od strane službenika koji rade istragu o navodima o lošem
postupanju u ustanovi ; i (2) da se osigura da one osobe koje inspektorima
daju inkriminirajuće izjave o sebi razumiju prirodu i posljedice ovih izjava.
Član 20. oba zakona dozvoljava (ali ne zahtijeva) da psihijatar može odobriti
razgovor osobi sa duševnim smetnjama sa ovlaštenim osobama ministarstava
unutrašnjih poslova, istražnim sudijom i stručnim osobljem centara za socijalni
rad. Implicitno, o posjetama drugih osoba također odlučuje psihijatar. Nije
jasno na koji način se provodi ova slobodna procjena. Ovi dijelovi zakona su
problematični. Prvi problem je što se u određenim situacijama pristup osobi sa
duševnim smetnjama ne bi trebao oslanjati na odluke osoblja ustanove. Jasan
primjer je situacija kada je posjeta službenog lica posljedica pritužbe osobe sa
duševnim smetnjama u vezi s njegom koja mu je pružena, a posebno u
slučaju navoda da osoblje institucije zlostavlja te osobe ili se nedolično
ponaša. Nije prihvatljivo da osoba koja je predmet pritužbe ili kolega te osobe
koja radi u istoj ustanovi, ima pravo uskraćivanja pristupa podnositelju
pritužbe. U drugom primjeru, može se desiti da je potrebno da se osoblje
centra za socijalni rad sretne sa osobama sa duševnim smetnjama koje imaju
pravo na starateljstvo da bi centar mogao osigurati donošenje odgovarajućih
odluka u vezi s njegom koja im se pruža.
Stoga:
• Ukoliko se navodne tvrdnje odnose na navodno protivpravno djelo
izvršeno u ustanovi, osobe nadležne za istragu pritužbe trebale bi imati
pristup osobi sa duševnim smetnjama jer je to pitanje prava. Svako
ograničenje takvog pristupa može narediti samo sud.
• Pravo pristupa trebao bi imati pravni savjetnik i profesionalno osoblje koje
razgovara sa osobom sa duševnim smetnjama koja želi pravno osporiti
neprekidni pritvor u kojem se nalazi ili kada se radi o pravnom osporavanju
neprekidne poslovne nesposobnosti pojedinca.
• Pravo pristupa trebala bi imati svaka osoba koja prema zakonu ima pravo
da daje savjete o zaštiti ili liječenju osobe sa duševnim smetnjama koje se
trenutno provodi. Potrebno je donijeti adekvatna pravila o povjerljivosti ovih
razmatranja.
284
• Pravo pristupa osobi sa duševnim smetnjama trebala bi imati sva službena
lica čija je dužnost da vrše nadzor uslova u ustanovi.
• Istražitelji krivičnih djela za koja je osoba sa duševnim smetnjama
osumnjičena ili će vjerovatno biti osumnjičena, mogu dobiti pravo pristupa
samo ukoliko je, po mišljenju psihijatra zaduženog za zaštitu osobe sa
duševnim smetnjama, ona sposobna razumjeti prirodu istrage, te značenje
svih izjava koje bi mogla dati tokom istrage.
• Izjave koje osobe sa duševnim smetnjama daju u psihijatrijskim
ustanovama smiju jedino biti prihvatljive u sudskim postupcima ukoliko je
sud uvjeren da je osoba shvatila značenje i posljedice izjava u vrijeme
kada su one date.
U prvom redu prvog stava člana 40. oba zakona briše se riječ „može“ i
umjesto nje unosi se riječ „će“.
U članu 40. zakona FBiH se iza riječi „njenog staratelja“ dodaje riječ
„zdravstvene ustanove“.
Obrazloženje:
Član 40. omogućava da niz imenovanih osoba podnese zahtjev sudu, ali u
zakonu FBiH nema odgovornog ljekara koji liječi pacijenta, pa se sada daje
mogućnost jer se to dopunilo riječima zdravstvena ustanova. S tom
promjenom uspostavlja se zakonska obaveza zdravstvene ustanove da od
suda traži prestanak zadržavanja ukoliko zdravstveno stanje osobe sa
duševnim smetnjama više ne zahtijeva zadržavanje.
Drugi stav zakona RS se briše jer samo sud može donijeti odluku. Odluku
suda isto tako može promijeniti samo sud, a ne kako stoji, da se sud
obavještava. Zato se smatra, da se drugi stav briše i nepotreban je.
(Preporuka 12) Psihijatar koji liječi bilo koju osobu zadržanu na liječenju treba
imati zakonsku obavezu da traži od suda prestanak zadržavanja ukoliko
zdravstveno stanje štićenika više ne zahtijeva zadržavanje. Zakon FBiH treba
dopuniti kako bi se predvidjela nadležnost za ovakve zahtjeve.
285
2.5. Pravo na glasanje
U zakonu FBiH, član 11., dodati tačku 13. , a u zakonu RS u članu 12. dodati
tačku 15. koja glasi:
„da glasa u skladu sa zakonom“
Obrazloženje:
Oduzimanje poslovne sposobnosti bi se trebalo koristiti samo kada korištenje
oduzetih prava ide na štetu osobe koja je poslovno nesposobna. Pravo na
glasanje, kako se čini, ne bi trebalo imati ovakav efekat.
2.6.1.
U zakonu FBiH član 33., prvi stav, riječ „jedne godine“ zamjenjuje se riječju
„šest mjeseci“.
Obrazloženje:
Zakon dozvoljava prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju do jedne
godine (FBiH), odnosno do 6 mjeseci (RS), ali se konstatuje da je ovo period
poslije kojeg slijedi obavezna revizija prisilnog smještaja; osoba sa duševnim
smetnjama ili druge osobe uključene u proces mogu tražiti od suda raniju
reviziju, međutim, konstatuje se da su oba perioda duža nego što je to
prihvatljivo. Ali, pored toga predlaže se i izmjena zakona FBiH tako da se
izjednači rok u oba zakona na 6 mjeseci.
2.6.2.
Član 34. oba zakona, u prvom redu se umjesto riječi „utvrdi“ unosi riječ
„procijeni“.
286
U zakonu FBiH u članu 34. se na kraju dodaje nova rečenica „Sud može
odrediti produženje u intervalima koji nisu duži od 6 mjeseci."
Obrazloženje:
Predlaže se, da se riječ ,,utvrdi'', zamjeni rječju ,,procijeni'' koja više odgovara,
jer zdravstvena ustanova procjenjuje da li prisilno smještena osoba treba
ostati i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja.
Isto tako se predlaže da, kada sud donosi odluku o produženju prisilnog
smještaja, to može biti u intervalima ali taj produžetak ne smije biti duži od 6
mjeseci. To rješenje obuhvata i mogućnost da sud ponovo produžava
smještaj, ako je takva procjena zdravstvene ustanove.
2.7. Drugo
2.7.1.
U zakonu FBiH član 15. i Zakonu RS član 16. se u posljednjem stavu iza
riječi „psihohirurgije“ dodaje zarez i riječ „sterilizacija“.
Obrazloženje:
Oba zakona predviđaju da kastracija nije dopuštena i nema razloga da se tu
ne uključi i sterilizacija. Vjerovatno bi imalo smisla da to bude i eksplicitno
rečeno.
2.7.2. Ispitivanja
287
Obrazloženje:
Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH vrši kontrolu provođenja
kliničkih ispitivanja, u skladu sa Zakonom o lijekovima i medicinskim
sredstvima, te podzakonskim aktima i smjernicama, pa bi trebalo oba zakona
koja se razmatraju uskladiti sa državnim zakonom, pogotovo u onom dijelu
gdje se govori o kliničkom ispitivanju i komisiji za klinička ispitivanja.
(Preporuka 19/3) Trebaju se razmotriti sljedeće izmjene Zakona o zaštiti
osoba sa duševnim smetnjama (FBiH) i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim
poremećajima (RS):
• Član 16 (FBiH) i 17 (RS): pojasniti ko je odgovoran za odobravanje
predloženog istraživanja i osigurati da ta osoba bude obučena na
odgovarajući način.
Obrazloženje:
Da se izbjegnu nedoumice, predlaže se preciznija definicija bliskog srodnika.
Obrazloženje:
Suština ljudskih prava nije samo u zakonskim formulacijama, već u stvarnim
učincima tih formulacija na živote pojedinaca i grupa. Međutim, da bi to dobro
funkcioniralo, moraju se uspostaviti mehanizmi pomoću kojih će se skrenuti
pažnja nadležnih organa i sudova, gdje je to potrebno, na primjere u kojima
standardi nisu zadovoljeni. U tom smislu, zapošljavanje osoba koje će
zagovarati interese osoba sa duševnim smetnajma, posebno u velikim
288
ustanovama, sve je više prihvaćeno kao dobra praksa i kao vid prikladne
primarne pomoći za osobe u tim ustanovama.
289
grešaka. Njima ne treba velika centralna administracija, ali je ipak
potreban određeni nivo centralne administracije.
2.9. Finansiranje
Obrazloženje:
Adekvatno finansiranje je od suštinskog značaja za postizanje odgovarajućih
standarda u poštivanju ljudskih prava i zadovoljavanje standarda CPT-a.
Poznato je da još uvijek postoje ustanove koje ne zadovoljavaju standarde
CPT-a. U vezi sa tim treba napomenuti:
(i) Finansiranje usluga mentalnog zdravlja mora biti dovoljno da bi se
osiguralo poštivanje međunarodnih standarda zaštite, poput onih koje
je ustanovio CPT. To nisu neobavezni standardi; to su standardi iz
međunarodnog prava, koji su sadržani u sporazumu kojem je BiH
pristupila, odnosno u Evropskoj konvenciji o sprečavanju mučenja i
nehumanog ili ponižavajućeg tretmana koju je BiH ratificirala.
290
(Preporuka 26) Ukoliko zdravstveno osiguranje ne bude jednako za sve
građane, moraju se uvesti odgovarajući mehanizmi za mentalne potrebe onih
koji nisu zdravstveno osigurani.
Član 53. Zakona FBiH i član 55. Zakona RS nalažu da inspekciju vrši
zdravstvena inspekcija, koja je definisana u Zakonu u zdravstvenoj zaštiti
FBiH, članovi 133 – 144 i istoimenom Zakonu RS u članovima 88 – 90.
Isto tako, nezavisna inspekcija i njen rad u oblasti mentalnog zdravlja trebao
bi biti definisan i posebnim pravilnikom u skladu sa preporukom Vijeća Evrope
u vezi sa zaštitom ljudskih prava i dostojanstva osoba sa mentalnim
poremećajima, član 36. i 37.
Obrazloženje:
Ovim Sporazumom će se riješiti pitanje adekvatne ustanove sa visokim
stepenom sigurnosti i u FBiH, ali i na nivou države i Brčko Distrikta koji će
291
koristiti usluge Specijalne bolnice za forenzičku psihijatriju Sokolac. Taj
Sporazum će omogućiti završetak rekonstrukcije postojećeg objekta u skladu
sa standardima CPT-a i osnivanje Specijalne bolnice za forenzičku psihijatriju
Sokolac, a istovremeno reguliše i uslove smještaja, liječenja, boravka i
čuvanja osoba kojima je izrečena mjera bezbijednosti obaveznog
psihijatrijskog liječenja, liječenja od ovisnosti ili druga mjera koja zahtijeva
smještaj u tu bolnicu. Jako je značajno da i za tu kategoriju osoba postoji
ustanova koja ispunjava CPT standarde, bez obzira iz kojeg dijela zemlje te
kategorije osoba dolazile. To isto tako nosi sa sobom promjene određene
legislative.
Obrazloženje:
Oba zakona su donijela promjene u ovom području koje se dotiču i osoba sa
mentalnim poremećajima, pa ih je kao posljedicu toga, potrebno ugraditi i u
izmjene oba zakona o osobama sa mentalnim poremećajima, kao i u oba
zakona o vanparničnom postupku.
Obrazloženje:
Brčko Distrikt nema set zakona paralelan onima u entitetima. Umjesto toga,
svi njihovi zakonski propisi koji se odnose na nekrivični pritvor u bolnicama,
poslovnu sposobnost i starateljstvo, sadržani su u Zakonu o vanparničnom
postupku Brčko Distrikta, koji je objavljen u Službenom listu u maju 2001.
godine. Ovaj zakon je dosta površan u odnosu na njegove pandane u
entitetima i nudi veoma malo mjera zaštite u vezi sa prihvatom osoba u
institucije.
292
2.14. Na državnom nivou propisi o izvršenju mjere sigurnosti obaveznog
psihijatrijskog liječenja i liječenja od ovisnosti u ustanovama za
provođenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BIH 57
293
(Preporuka 28) Oni koji učestvuju u određivanju poslovne sposobnosti mogu
jedino narediti oduzimanje poslovne sposobnosti u potpunosti onda kada se
to pokaže opravdanim. Češće pažnju treba posvetiti donošenju rješenja o
dodjeljivanju djelomičnog starateljstva.
294
razmotre te izvještaje [član 180. FBiH i 196. RS]. Mišljenja osobe sa duševnim
smetnjama uzimaju se u obzir prilikom izbora staratelja.
Kako stoji u prijedlogu, da se predlažu promjene u članu 11. FBiH i članu 12.
RS Zakona o mentalnom zdravlju, onda bi shodno tome trebalo promijeniti i
zadnji paragraf člana 46. oba zakona o vanparničnom postupku, jer samo je
sud taj koji može ograničiti građanska prava, a zdravstvena ustanova daje
samo prijedlog.
295
Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i ne smiju se temeljiti
samo na pukoj činjenici da se radi o osobi sa dusevnim smetnjama. Pri tome
treba uzeti u obzir i Preporuku Rec(2004)10 Komiteta ministara državama
članicama u vezi sa zaštitom ljudskih prava i dostojanstva osoba sa duševnim
smetnjama.
Isto tako bi u ovom zakonu moralo biti definirano pravo osobe sa duševnim
smetnjama na pravnog zastupnika.
296
U postupku donošenja odluke sud će postupiti sukladno stavku 2. pa će
obustaviti izvršenje izrečene mjere sigurnosti ako na temelju mišljenja
zdravstvene ustanove u kojoj se izvršava mjera sigurnosti i mišljenja vještaka
psihijatra koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava izrečena
mjera sigurnosti, utvrdi da je prestala potreba za daljnjim postojanjem mjere
sigurnosti. Ako sud odbije prijedlog za obustavom izvršenja mjere sigurnosti,
podnositelj prijedloga za obustavu izvršenja mjere sigurnosti može uložiti
žalbu višem sudu.
297
poremećajima u RS, odnosno Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
u FBiH.
Sud koji uz kaznu izriče i mjeru sigurnosti treba imati obavezu da periodično,
svakih 6 mjeseci, ponovno procijeni potrebu za takvom mjerom. Osoba kojoj
se izriče mjera sigurnosti ili članovi njene porodice ili pravni zastupnici,
trebaju, također, imati mogućnost da traže preispitivanje potrebe za
ostavljanjem takve mjere.
(Preporuka 18) Sud koji uz kaznu izriče i mjeru sigurnosti treba imati obavezu
da periodično, svakih 6 mjeseci, ponovno procijeni potrebu za takvom
mjerom. Osoba kojoj se izriče mjera sigurnosti ili članovi njene porodice ili
pravni zastupnici trebaju, također, imati mogućnost da traže preispitivanje
potrebe za nastavkom takve mjere.
298
Međutim, javlja se i praktično pitanje gdje će pojedinac nastaviti živjeti nakon
što napusti ustanovu. Čini se da siromašnije porodice nerado prihvataju nazad
svoje članove porodice ili rođake sa mentalnim smetnjama iz finansijskih
razloga: takva osoba predstavlja, bar u početku, veći finansijski izdatak
porodici jer nema zaposlenja, a samim tim nema ni prihoda kojima može
doprinijeti porodici. Smatramo da bi u ovakvim situacijama trebalo razmotriti
pružanje neke vrste socijalne pomoći porodici, u skladu sa troškovima zaštite.
Predlažemo izgradnju sistema sitnih plaćanja koji će odražavati troškove
zaštite i brige za osobe sa duševnim smetnjama u njihovim porodicama, što bi
omogućilo porodicama sa skromnim primanjima da pruže zaštitu svojim
mentalno oboljelim članovima.
III. ZAKLJUČAK
299
300
Zajednički projekat
Europske unije i Vijeća Europe
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
301
Ovaj dokument je izradio „Djikić Software Development“ za
potrebe ovog projekta, a predstavlja nastavak ranijih projekata u
ovoj oblasti koje je implementiralo Vijeće Evrope59.
SADRŽAJ
59
Projekat kanadske CIDE i Vijeća Evrope „Profesionalizacija i harmonizacija zatvorskog
sistema u Bosni i Hercegovini, dokument „Integralni informacijski sistem zatvorske službe u
BiH“, decembar 2008
302
Stranica
I. AKTIVNOSTI NA REALIZACIJI PROJEKTA USPOSTAVE IIS-A 305
ZS U BIH
Mjesto 307
Datum početka i period izvršenja 307
Osoblje 307
Ekspert 1: Vođa tima 307
Ekspert 2: Ekspert za razvoj informacijskih sistema i
aplikacija 307
Drugi eksperti 307
Osoblje za podršku 308
Uredski prostor 308
Sredstva koja treba osigurati Izvršilac usluge 308
Vanredni troškovi 308
Izvještaji 308
Zahtjevi izvještavanje 308
303
304
I. AKTIVNOSTI NA REALIZACIJI PROJEKTA USPOSTAVE
INTEGRALNOG INFORMACIJSKOG SISTEMA ZATVORSKE
SLUŽBE U BOSNI I HERCEGOVINI60
60
“Integralni informacioni sistem“ – sistem koji sadrži sve komponente neobhodne za
obavljanje određenog, složenog zadatka.
305
Aktivnost 3: Implementacija sistema po lokacijama i obuka korisnika za
korištenje sistema
306
III. LOKACIJE I ROKOVI
Mjesto
Projekt će se odvijati u gradovima Sarajevo, Banja Luka, Brčko, Mostar, te
ukoliko se ukaže potreba i na drugim lokacijama koje odredi naručilac.
IV. USLOVI
Osoblje
Ponuđač koji bude izabran je dužan osigurati tim eksperata koji će ispuniti
zahtjeve tražene ovim projektnim zadatkom, te koji će posjedovati minimum
sljedećih uslova:
Kvalifikacije i iskustvo:
• univerzitetska diploma iz oblasti elektrotehnike ili informatike
• najmanje pet godina iskustva kao konsultant ili član osoblja u
uspješnim nacionalnim, regionalnim ili međunarodnim projektima
vezanim za razvoj IT-a ) u oblasti upravljanja bazama podataka
• najmanje jedna godina iskustva na poziciji upravljanja projektima iz
oblasti IT-a.
Kvalifikacije i iskustvo:
• univerzitetska diploma iz oblasti tehničkih nauka, informatike ili
poslovne ekonomije
• najmanje pet godina profesionalnog iskustva u dizajnu, razvoju i
održavanju informacijskih sistema i aplikacijskog sofware-a
• najmanje tri godine iskustva u provođenju obuke korisnika.
Drugi eksperti
307
dodatnih konsultanata i obavezan je izvršiti isplatu njihovih honorara, čime
naručilac neće preuzeti dodatnu obavezu za njihovo plaćanje.
Osoblje za podršku
Uredski prostor
Vanredni troškovi
Izvještaji
Zahtjevi izvještavanje
308
Svi periodični izvještaji trebaju detaljno opisati:
• Planirane i razrađene aktivnosti prije implementacije
• Napredak projekta
• Poteškoće na koje se naišlo u toku implementacije i prijedloge rješenja
• Rezultate koji su postignuti tokom izvještajnog perioda, iskorištena
sredstva, kao i preporuke i zahtjeve, te planiranje projektnih aktivnosti
za naredni period.
Nacrt završnog izvještaja mora se podnijeti najmanje mjesec dana prije kraja
izvršenja ugovora.
Svaki izvještaj treba da sadrži narativni i finansijski dio.
V. PRAVO VLASNIŠTVA
309
VII. BUDŽET
Vremenski okvir
310
311
312
Zajednički projekat
Europske unije i Vijeća Europe
313
Pripremili članovi radne grupe:
______________________________________________________________
314
SADRŽAJ
STRANICA
PREDGOVOR 316
I. UVOD 316
324
4.1. Vladina inspekcija
329
4.2. Nezavisno praćenje
329
Nezavisna komisija
Komisija za monitoring kazneno popravnih institucija 330
330
Nacionalni preventivni mehanizam
330
Ombudsmen za ljudska prava BiH
330
Nevladine organizacije
4.3. Karakteristike sadašnjeg stanja vladine inspekcije 331
VII. PRILOZI
Prilog 1
Osnove i smjernice za izradu prirućnika za izvođenje inspekcije
zatvora u BiH 334
Prilog 2
Očekivani rezultati, standardi i indikatori za neka područja inspekcije
zatvora u BiH
Prilog 3 352
Prijedlog promjena zakona koje su potrebne za uspostavljanje prvog
koraka 386
315
316
PREDGOVOR
Isto tako bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi
dokument koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i napretku nezavisne
inspekcije u zatvorima.
I. UVOD
61
Strategija je bila usvojena krajem juna 2008, od strane Vijeća ministara, entitetskih vlada i
Brčko distrikta
317
„U BiH se moraju uspostaviti sistemi nezavisnog praćenja i nadzora nad
zatvorima, da bi zakonodavna tijela i šira javnost bili mirni, da se sa
zatvorenicima postupa u skladu sa međunarodnim konvencijama i uz puno
poštovanje njihovih ljudskih prava. Trenutno jedino CPT62 i Ured
ombudsmena BiH rade povremene vanjske procjene zatvorskog sistema, dok
međunarodni standardi zahtijevaju od vlada da uspostave mehanizam
redovnog nadzora zatvora kako bi se pružila garancija spriječavanja pojave
torture, okrutnog, nehumanog ili degradirajućeg tretiranja zatvorenika. Ovo
zahtijeva odgovarajuće zakonodavne promjene i odgovarajuće kadrovsko
popunjavanje funkcija u inspektoratu“.
62
Evropski komitet za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili
kažnjavanja
318
Dužnosti glavnog inspektora su:
319
• Objekte, službe i mogućnosti koje su na raspolaganju u svrhu tretmana
osuđenih lica i njihovog ponašanja, te dostupnost istih;
• Priprema osuđenih lica u zatvorima za povratak u zajednicu;
• Ostala relevantna pitanja na koja može ukazati Ministar ili Glavni
inspektor.
• Sigurnost
Sigurnost, red, zaštita osuđenih lica od štetnih utjecaja.
320
• Mogućnosti za samopoboljšanje i dostupnost službi i aktivnosti
Aktivnosti koje pruža zatvor, ethos, mjere koje se poduzimaju da se
riješe problemi koji su doveli do toga da osuđeno lice počini kazneno
djelo, priprema za otpust iz zatvora i njegova socijalna reintegracija.
321
- Predstavljaju najpogodnija sredstva za otkrivanje svih mogućih
nedostataka.
- Služe kao efikasni instrumenti upravljanja i utvrđivanja prioriteta na osnovu
nalaza do kojih dolaze.
- U sebi sadrže dobre instrumente za bavljenje mogućim kršenjima na
ličnom niovu.
- Najbolji su postojeći mehanizmi koji se fokusiraju na prevenciju.
- Nude neposrednu mogućnost za reagovanje na navode da postoje
kršenja.
- Nose sa sobom pozitivne psihološke efekte samog susreta osuđenih lica i
ljudi iz spoljašnjeg svijeta i njihovog osjećaja da utiču na svoju sudbinu.
- Pomažu u smanjivanju tenzija i rješavanju konflikata između osuđenih lica
i zaposlenih ili administracije.
- Obezbjeđuju put za distribuiranje dobre prakse i motivisanje zatvorskog
osoblja.
- Povećavaju povjerenje u kazneni sistem.
63
Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i
nečovječnog ili ponižavajučeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev.
2006
64
Preporuka VE br (2006) 2
322
U komentarima EZP se kaže da ova pravila imaju za cilj napraviti jasnu razliku
između zatvorske inspekcije koju obavljaju vladini organi nadležni za
učinkovito i svrsishodno trošenje budžetskih sredstava i praćenja uslova u
zatvoru i postupanje sa osuđenim licima koje obavlja nezavisni organ.
Izvještaji domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija, nalazi CPT i
različite odluke Evropskog suda za ljudska prava pokazuju da, čak i u
zemljama sa razvijenim i relativno transparentnim zatvorskim sistemima,
nezavisno praćenje uslova u zatvoru i postupanja sa osuđenim licima jeste od
suštinske važnosti ako se želi spriječiti nehumano i nepravično postupanje sa
osuđenim licima, te ako se žele unaprijediti standardi boravka u zatvoru i
standardi u vođenju i tretmanu osuđenih lica. Uspostavljanje nezavisnog
domaćeg tijela za praćenje, kao dodatak vladinom inspektoratu, ne treba
posmatrati kao izraz nepovjerenja prema kvalitetu kontrole koju provodi Vlada,
nego kao osnovnu dodatnu garanciju za prevenciju lošeg postupanja prema
osuđenim licima.
Pravila dozvoljavaju različite oblike koje ova tijela za praćenje mogu imati.
Neke zemlje će izabrati zatvorskog ombudsmana, druge će izabrati domaći
komitet za nadzor. Pravila ne isključuju mogućnost izbora drugačijih oblika,
ukoliko su ta tijela nezavisna i dobro obučena za obavljanje svojih dužnosti.
Pravilo 92
„Vladina inspekcija
U zatvorima će inspekciju redovito provoditi vladina agencija kako bi ocijenila
da li se zatvorima upravlja u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom, te
odredbama ovih Pravila“.
Pravilo 92 koristi neutralni termin ''vladina agencija''. Ova agencija može biti
dijelom jednog ministarstva, na primjer ministarstva pravde ili može biti
agencija pod kontrolom više od jednog ministarstva. Suštinsko pitanje je da je
takva agencija ili inspektorat uspostavljen od strane najviših organa vlasti i da
njima podnosi izvještaje.
Pravilo 93
„Nezavisno praćenje
1. Uvjeti boravka u zatvoru i postupanje sa zatvorenicima će pratiti nezavisni
organ ili organi čiji će zaključci biti dostupni javnosti.
2. Takvo nezavisno tijelo ili tijela za praćenje će se podsticati na saradnju sa
onim međunarodnim organizacijama koje imaju zakonsko pravo obilaziti
zatvore.“
323
Pravilo 93 govori o nezavisnom praćenju, a u državama članicama VE mogu
se naći različiti modeli nezavisnog praćenja uslova u zatvoru. U nekim
zemljama ovlaštenja u tom smislu ima Ombudsman, u drugim je zemljama
ovaj zadatak povjeren sudskim organima, često u kombinaciji sa ovlaštenjima
da primaju i postupaju po pritužbama osuđenih lica. Ova pravila nemaju za
namjeru propisati jedan jedini oblik praćenja nego potcrtati potrebu za visoko
kvalitetnim nezavisnim praćenjem. Ovim se pretpostavlja da u radu ovih tijela
za praćenje učestvuje kvalifikovano osoblje, te da imaju pristup nezavisnim
stručnjacima.
324
“CPT pridaje naročitu važnost redovnim posjetama svakoj zatvorskoj ustanovi
od strane nezavisnog tijela (npr. Odbor posjetilaca ili nadzorni sudija) koji ima
ovlasti da sasluša (i ukoliko je nužno da djeluje) pritužbe od osuđenih lica i da
pregleda/izvrši inspekciju prostorija ustanove. Takva tijela mogu, pored
ostalog, igrati važnu ulogu u premošćavanju razlika koje se javljaju između
uprave zatvora i datog osuđenog lica ili osuđenih lica uopće.”
BiH
65
The Optional Protocol to the United Nations Convention against Torture and other Cruel,
Inhuman or degrading Treatment or Punishment (OPCAT) – fakultativni protokol uz
konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili
kažnjavanja
66
Službeni glasnik BiH broj 12/10
325
Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji sistematizovana su tri radna mjesta
inspektora i sva su popunjena. Inspektori nemaju posebnu organizacionu
jedinicu, već su u sastavu Sektora za izvršenje krivičnih sankcija i rad
kaznene ustanove (u daljnjem tekstu Sektor). Neposredni rukovoditelj im je
pomoćnik ministra zadužen za rad Sektora. Pored inspekcije inspektori
pokrivaju i jedan segment pružanja stručne-instruktivne pomoći radu zavoda.
U čl. 117. piše da inspektori obavljaju potpun nadzor nad radom Pritvorske
jedinice Suda BiH. S obzirom da u BiH ne postoji kaznenopopravna ustanova
u kojoj bi se izvršavala kazna zatvora i mjera pritvora izrečena, odnosno
određena, od strane Suda BiH ove kazne, odnosno mjere izvršavaju se u
entitetskim ustanovama. U skladu sa odobrenjem oba entitetska minstarstva
pravde segmente izvršenja kazne zatvora i mjere pritvora u entitetskim
ustanovama nad osobama koje je osudio i mjeru pritvora odredio Sud BiH
kontrolišu inspektori Ministarstva pravde BiH. Cilj tih nadzora je samo:
326
zatvorenika, uslova i načina pripremanja hrane za pritvorenike i zatvorenike
vrše odgovarajući organi u skladu s posebnim propisima.
67
Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09
327
REPUBLIKA SRPSKA
Novi ZIKS RS68 donio je niz promjena kako u pogledu izvršenja krivičnih
sankcija tako i u pogledu nadzora koji se provodi nad radom
kaznenopopravnih ustanova.
68
Službeni glasnik RS broj 12/10
328
osuđenih i pritvorenih lica, uslova i načina pripremanja hrane, vrše ovlašteni
organi u skladu sa posebnim propisima.
329
u interesu bezbjednosti ustanove. Protiv odgovora na prigovor dozvoljena je i
žalba Ministru, a odluka Ministra je konačna.
Ako nakon konačne odluke po žalbi naložene mjere nisu realizovane u
određenom roku, Odjeljenje za nadzor pokreće kod ministra inicijativu za
utvrđivanje odgovornosti rukovodioca ustanove.
4. 3. Nezavisno praćenje
Nezavisna komisija
Komisija može vršiti vanjsko praćenje rada Zavoda samostalno ili zajedno sa
inspektorskim ili drugim nadzornim organima, kao i u saradnji s
međunarodnim i drugim institucijama nadležnim za praćenje i ostvarivanje
ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Zakonom i odgovarajućim
međunarodnim dokumentima. Članovi komisije imaju sva ovlaštenja kao i
inspektori Ministarstva pravde.
Komisija može vršiti nadzor nad zaštitom ljudskih prava i uslova u kojima se
izvršavaju krivične sankcije i druge mjere izrečene u krivičnom postupku u
kaznenopopravnim ustanovama samostalno, ili u saradnji sa nadležnim
inspektorima ili međunarodnim ili drugim institucijama koje su nadležne za
praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, u skladu sa
Zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.
330
Komisija se sastoji od pet članova – eksperata iz pravne ili druge srodne
oblasti, koji poznaju probleme izvršenja krivičnih sankcija, a nisu zasposleni u
institucijama u kojima se izvršavaju krivične sankcije i druge mjere izrečene u
krivičnom postupku niti u ministarstvu pravde.
Nevladine organizacije
69
Službeni glasnik RS broj 59/09
70
Službeni glasnik BiH broj 8/09
71
Organization for Security and Co-operation in Europe
72
Službeni glasnik BiH broj 32/00, 19/02, 35/04 i 32/06
331
4.3. Karakteristike sadašnjeg stanja obavljanja nadzora nad radom
zatvora
Isto tako postoje još neke nelogičnosti koje treba ukloniti sa ciljem poboljšanja
rada inspekcije, podizanja njene efikasnosti i nezavisnosti i poštivanja njenih
nalaza. Kao prvo, potrebno je postaviti kriterije ko može biti inspektor, a onda
sprovesti određenu obuku koja mora biti organizirana za sve inspektore.
Zatvorsko osoblje je neinformisano o sadržajima inspekcije, izvještaji se
nepoštuju i omalovažavaju, nema dovoljno odgovornosti te odlučnosti za
uklanjanje naloženih mjera, rokova i datih preporuka sa strane rukovodilaca
ustanova. Isto tako inspektor nije na neki način zaštićen poslije inspekcijskog
pregleda, nedostaju odgovarajuća materijalna i tehnička sredstva.
Preporuka br. 1
1. Korak
2. Korak
332
3. Korak
Dalji razvoj nadzora nad radom zatvora koji vrše inspektori ministarstva
pravde zavisit će od dalje reforme sistema izvršenja krivičnih sankcija.
Preporuka br. 2
Preporuka br. 3
Preporuka br. 4
Izvještaj ili djelovi izvještaja o inspekciji zatvora morali bi biti dostupni javnosti,
zavodskom osoblju i osuđenim licima u skladu sa propisima o slobodi pristupa
informacijama, vodeći računa o zaštiti javnog interesa i očuvanju ukupne
bezbjednosti zatvora i zaštiti ljudskih prava osuđenih i zaposlenih u zatvorima.
Preporuka br. 5
73
Priručnik za obuku zatvorskog osoblja za postupanje po pritužbama lica lišenih slobode,
br 2, mart 2007, Vijeće Evrope
333
Preporuka br. 6
Preporuka br. 7
VI. REZIME
Isto tako je značajno da inspekcija razvije standarde i ima priručnik rada koji
pomaže u osposobljavanju i razvoju osoblja koji vrši inspekciju i predstavlja
metodologiju rada inspekcije. To je transparentan dokument koji predstavlja i
izvor infromacija za one koji žele da razumiju kako i zašto se izvodi inspekcija,
što uključuje i osuđena lica i osoblje zatvora. Inspektori koji vrše inspekciju
često surađuju i sa drugim inspektorima na području zdravstva, higijenskih
uslova, obrazovanja i slično.
VII. PRILOZI
334
Zajednički program
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 1
335
SADRŽAJ
STRANICA
336
1. SMJERNICE I METODOLOGIJA RADA INSPEKCIJE
U svako doba
- tretiraj svakog sa poštovanjem
- objavi svaki konflikt interesa; imaj u vidu da svaka neizjavljena veza
između inspektora i pregledanog može se vidjeti kao kompromitovanje
nepristranosti
- zadrši poverljivost, npr. nemoj podjeliti datume nenajavljene inspekcije
sa onima koji ne treba da znaju, pogotovo ne sa zatvorskim osobljem
Tokom inspekcije
- obuci se prikladno
- nosi indetifikacijsku karticu, ako postoji
- uljudno odbij darove i usluge od strane institucije
- nemoj se družiti sa osobljem tokom inspekcije
Bezbjednost
- nemoj uzimati ključeve ustanove ako nemaš završenu obuku za
nošenje ključeva
- javi osoblju da se nalaziš na odeljenju
- ako te osuđeno lice zamoli nešto, uputi ga osoblju zatvora
- nemoj nositi nepotrebne stvari u zatvor (npr. prtljagu)
- nemoj nositi nepotrebne stvari po zatvoru (npr. ključeve od kuće,
mobilni, novac..)
- informiraj osoblje kada misliš da je sigurnost ugrožena
- unutar i van institucije nemoj razgovarati o osobnim stvarima osuđenih
lica u prisustvu drugih
- ako osuđeno lice izjavi da će se samopovrijediti ili povrijediti druge ili
otkriti informacije koje mogu ugroziti sigurnost pojasni im da ti te
informacije moraš prosljediti osoblju
- ako razgovaraš sa bezbjednosno problematičnim osuđenim licem,
posavjetuj se najprije sa osobljem. Ako osoblje vjeruje da je osuđeno
lice specifično opasno po tebe u danom trenutku, onda ćeš morati
mijenjati pristup ako želiš nastaviti razgovor.(npr obezbjediti da si u
vidnom polju osoblja ili informiraj osoblje kad namjeravaš završiti
intervju i sl)
- ako si nezadovoljan tokom koji ide razgovor ili se osjećaš ugroženim
izvuci se iz situacije, tvoja lična bezbjednost je najvažnija
337
1.3. PRITUŽBE
Ako osuđeno lice želi ostati anonimno, onda inspektor to poštuje i kaže mu
da će informaciju prosljediti direktoru anonimno jer direktor je odgovoran da
poduzima daljne aktivnosti. Inspektor to i uradi.
Ako osuđeno lice to uradi samo, onda i samo razgovara sa direktorom ili
inspektor, koji prosljedi informaciju ko mu je to rekao, ako su se tako
prethodno dogovorili.
2. PROCES INSPEKCIJE
338
o Osnovni podaci o instituciji
o Pregled pojedinih stavki
o Prijem u zatvor
o Prva noć provedena u zatvoru i osnovne informacije
o Uvjeti u prijemnom odjeljenju
o Odjeljenje za segregaciju
o Odnosi sa ličnim vaspitačem
o Bezbjedan zatvor (pokriva antibuling, suicid i samopovređivanje)
o Pitanje povezano sa rasom i stranim državljanima
o Posjete
o Zdravstvena služba
o Tretman ovisnika o drogama
o Obrazovanje
o Slobodne aktivnosti
o Biblioteka
o Gimnastička sala
o Upražnjavanje vjerskih potreba
o Priprema za otpust iz zatvora
o Druga pitanja (zatvorenici osuđeni na doživotni zatvor, ranjive
kategorije, stariji zatvorenici, maloljetnici i sl. )
Prvi dan
- Sastanak sa direktorom koji obuhvata formalno izvještavanje direktora
o ustanovi. To je prilika za direktora da se osvrne i na napredak u
poređenju sa posljednjim izvještajem
- Priprema sastanka sa osuđenim licima: namjena sastanka sa
osuđenim licima je da se dobije njihovo mišljenje o svim aspektima
života i rada u zatvoru. Sastanak počni sa ličnim predstavljanjem, onda
objasni ulogu inspektora, opiši metode rada inspekcije, pojasni šta će
se dešavati u zatvoru tokom inspekcije, pojasni da će moći pročitati
izvještaj kad bude publiciran, pojasni da ćeš sa njima razgovarati
anonimno, bez prisustva drugih i da ćeš tokom razgovora praviti
bilješke
- Plan sastanka sa različitim osobljem
- Pregled tražene dokumentacije
Ostali dani
- Počni sa inspekcijom i upotrebljavaj priručnik za inspekciju
- Pravi detaljne bilješke o nalazima
- Ako je više članova inspekcije, nakon završenog dana sastanite se
zajedno i razmijenite nalaze
339
- Odredite o čemu ćete odmah upoznati direktora zatvora i druge
rukovodioce
- Obavi i posjetu zatvora u noćnim satima, da se provjeri tretman
osuđenih lica u noćnom vremenu, da se provjeri spremnost osoblja, da
reaguje u hitnim slučajevima i angažiraj noćnu smjenu, da ti pomaže.
Posljednji dan
- Izvještavanje o ključnim nalazima direktora i rukovodstva zatvora.
To izvještavanje ne bi trebalo da traje duže od 45 min. do jednog sata.
Cilj ovog sastanka je da se rukovodstvo upozna sa ključnim nalazima i
nije namjena da se naveliko diskutuje o tome.
1. Opservacija
Posjećivanje različitih lokacija u različito vrijeme dana. To istovremeno pruža
i mogućnost opservacije odnosa među osobljem i osuđenim licima.
2. Osuđena lica
Razgovori sa osuđenim licima u prostorima gdje su nastanjeni, o tome šta se
u stvari tamo događa. Pitaš ih da li imaju ličnog vaspitača, da li imaju plan
izdržavanja kazne, koliko sati provedu van ćelija, itd.
3. Osoblje
Razgovaraj sa osobljem kad hodaš naokolo po ustanovi individualno. Pitaj ih
šta se u stvari događa u zatvoru? Da li poznavaju politiku zatvora po
određenim pitanjima, da li znaju svoju ulogu, da li dobivaju dovoljno podrške
za obavljanje posla i sl.
5. Dokumentacija
Pored dokumentacije koja je bila pripremljena na osnovu zahtjeva, pregledaj i
lične dosijee osuđenih lica, knjigu opservacija i druge dokumente.
Svi nalazi inspekcije se moraju bazirati na što više izvora informacija. Uvijek
pokušaj potvrditi informaciju iz jednog izvora, sa jednim ili dva druga izvora,
da se dobiju što vjerodostojniji inspekcijski nalazi.
340
3. INSPEKCIJSKI IZVJEŠTAJ
Generalni Format
Svaki izvještaj je napisan jednostavnim riječima i u Word programu.
Vrijeme
Izvještaj je pisan u prošlom vremenu.
Očekivanja
Svaki dio izvještaja mora ukazivati da li ustanova ispunjava standarde rada sa
osuđenim licima, koji su sastavni dio priručnika.
Izvještavanje
U tom dijelu inspektori opisuju glavne nalaze do kojih su došli prilikom
inspekcije i koji se obično pišu u paragrafima.
Glavne preporuke
Glavne preporuke slijede na kraju zaokružene cjeline.
Ostale preporuke
Sve preporuke su navedene na kraju izvještaja.
Izvori informacija
Na kraju se navedu izvori informacija koji su osnova za pisanje izvještaja kao
pisani dokumenti, zatvorska evidencija, zapisnici, arhiva, razgovori sa
osuđenim licima, razgovori sa članovima obitelji, razgovori sa grupama
osuđenih lica, razgovori sa osobljem, razgovori sa grupom osoblja i sl.
Imena inspektora
Na kraju izvještaja navedena su imena ljudi koji su sudjelovali u pisanju
izvještaja.
PRIMAOCI IZVJEŠTAJA
Direktor zatvora, ministar pravde i drugi, u skladu sa zakonskim rješenjima.
DODATAK
Svi inspektori moraju zadržavati svoje zabilješke koje su pravili tokom
inspekcije još 12 mjeseci nakon objavljivanja izvještaja, a poslije tog roka iste
moraju biti uništene na siguran način.
341
IZRADA IZVJEŠTAJA
4. POSLIJE INSPEKCIJE
Pregled dokumentacije
• prikupi bilo kakvu dokumentaciju koja sadrži informacije o kontaktu sa
porodicama i prijateljima, upotrebi telefona, itd.(kao što je informativna
brošura, informacije date u odjeljenju za posjete, itd.) i provjeri da li se
u njima nalaze tačne i dosljedne informacije – vrijeme posjete/broj sa
kojeg se najavila posjeta – detalji o vremenu/danima se ponekad ne
zabilježavaju
342
• da li išta od literature sadrži detalje o organizacijama na lokalnom ili
državnom nivou koje su korisne za porodicu i prijatelje?
• da li lični vaspitač govori išta o pomoći osuđenim licima da održe
porodične veze?
• provjeri politiku pripreme na otpust iz zatvora. Mogu li članovi porodice
biti prisutni tokom revizije planiranja izdržavanja kazne i/ili promjene
programa tretmana?
• postoje li bilo kakvi kursevi vezani za roditeljstvo/veze dostupni
osuđenim licima? Kako su saznali za njih? Prikupi broj učesnika na
takvim kursevima i detalje oko toga na koji način se mogu uključiti
Prijem
• da li osuđena lica kod prijema u zatvor kažu da imaju kod kuće djecu ili
druge o kojima moraju da brinu odnosno ovise o njima. Da li je to
evidentirano? Upitaj osoblje šta bi uradili ukoliko osuđeno lice kaže da
ima dijete ili starijeg roditelja koji su ostavljeni sami kući?
• da li je upisana starosna dob djece i da li su osuđena lica upitana ko se
brine o djeci? Postoji li bilo kakva druga diskusija o porodici, na primjer
ko će najvjerovatnije doći u posjetu ili o porodičnim problemima koji su
spomenuti tokom prijemnog postupka?
• da li sva osuđena lica dobivaju besplatan telefonski poziv na prijemnom
odjelu, i da li je to evidentirano?
• zabilježite imena nekih novopridošlih osuđenih lica i upitajte ih kasnije
tokom sedmice da li im je/i kada omogućen telefonski poziv?
• da li stručnjaci u prijemnom odeljenju cijene potrebu osuđenog lica da
kontaktira svoju porodicu i kako služba obezbjeđenja reaguje kada
osuđeno lice želi da kontaktira porodicu?
Početne informacije
• provjeri da li pisane informacije koje dobijaju kod prijema sadrže
jednostavne i tačne informacije o mogućnostima kontakata sa
porodicom i prijateljima. Šta je sa onima koji ne znaju čitati ili ne vide ili
ne čuju dobro?
• da li im je informacija data verbalnim putem od strane osoblja i da li je
dobre kvalitete? Da li su osuđena lica upitana da li su sposobni obaviti
telefonski poziv? Pitaj osuđena lica i osoblje o kvaliteti datih
informacija. Da li smatraju da bi se mogla popraviti kvaliteta?
• da li su za posjetioce obezbjeđene bilo kakve specifične informacije,
npr. mapa grada, informacija o javnom prevozu, šta se dešava po
dolasku, kakva vrsta identifikacionog dokumenta je potrebna, druge
korisne informacije? Kako posjetioci dobiju takve informacije? Da li je
obaveza osuđenog lica da ih pošalju ili zatvor plaća slanje?
• da li je osuđenim licima rečeno posebno za slobodne posjete i zaštitna
sredstva, da li su posjetioci svjesni toga i kako dobiju informacije?
Pošta
• da li je svim osuđenim licima dat papir sa kovertom i da li uključuje
olovku? (često ne uključuje). Kada to dobivaju?
343
• da li osuđena lica mogu imati neograničeni broj poštanskih marki u
svom posjedu? Ukoliko ne, zašto? Ako je ovo spriječeno iz
„sigurnosnih“ razloga koji su to razlozi? (Da li postoji dokaz da osuđena
lica koriste poštanske marke kao ‘valutu’?)
• pitaj osuđena lica i osoblje kako funkcionira poštanski sistem u zatvoru
• da li ima kašnjenja po pitanju pošte i zašto – razgovaraj sa ranjivim
kategorijama osuđenih lica.
• na koji način osoblje identificira one kojima je možda potrebna posebna
pažnja i koga o tome obavještavaju?
• mogu li osuđena lica slati besplatna pisma djeci? (ovo je češće u
zatvorima za žene)?
Telefoniranje
• da li sva osuđena lica razumiju da su telefoni pod prismotrom i kada ih
mogu koristiti?
• da li ima kašnjenja prilikom aktivacije PIN-a kartica na kojoj su
dozvoljeni telefonski brojevi? Često su prisutna kašnjenja posebno kad
su u pitanju lica koje stižu u petak popodne/navečer i tokom vikenda.
Da li se iko brine o tome da takva osuđena lica mogu obaviti poziv
koristeći telefon iz ureda?
• da li se telefoni mogu koristiti nasamo i da li se stvara red osuđenih lica
za telefoniranje? Ukoliko se pozivi moraju najaviti, ko je odgovoran za
skupljanje prijava i da li upravlja tim na pošten način? Pitaj o tome
osuđena lica i osoblje i provjeri to i sam
• da li postoji mogućnost da se osuđeno lice nazove izvana?
• da li se može predvidjeti omjer u kojem osuđena lica razgovaraju s
porodicom da bi im se omogućilo da znaju kada će moći korisiti telefon
tako da mogu obavijestiti članove svoje porodice kada će očekivati da
razgovaraju sa njima? Da li su razgovori tokom večernjih sati učestali,
da bi se omogućilo osuđenim licima da razgovaraju sa djecom
školskog uzrasta koji nisu dostupni tokom dana?
• mogu li osuđena lica koristiti uredski telefon da bi obavili hitne pozive?
Koliko je to jednostavno i ko odlučuje o tome šta je hitan slučaj?
Ukoliko je neophodna aplikacija, da li to zapravo sprečava da se pozivi
obave?
• U slučaju da osoblje sluša razgovore, da li je obučeno da prepozna bilo
kakve prijetnje ili zastrašivanja? Koga izvještavaju o tome i šta se
dešava s tom informacijom? Da li se prosljeđuje socijalnoj
službi/policiji?
• strani državljani – uzimanje u obzir vremenske razlike prilikom
obavljanja poziva u inostranstvo? Besplatni pozivi/avionska pošta? Da
li stranci osuđena lica znaju šta im je dozvoljeno?
344
resursi su dostupni? Koju specifičnu obuku su prošli LV ili kakvu obuku
trebaju?
• pogledaj da li postoje dokazi u knjigama zapažanja i dosijeima o tome
koliko LV poznaje porodični život osuđenog lica i o bilo kakvoj pruženoj
pomoći
• koliko je jednostavno za njih da stupe u kontakt sa svojim socijalnim
radnikom/zastupnikom? Da li je podrška putem savjetovanja dostupna
da bi se pomoglo osuđenim licima koji pate zbog gubitka ili su
ožalošćeni?
• ukoliko ti osuđena lica kažu da ne žele da ih djeca posjećuju jer bi to
bilo previše uznemirujuće za njih/djecu, da li se LV-i bave tom
situacijom i pomažu osuđenim licima da obrate pažnju na potrebe
djeteta
• pitaj vjerske službenike da li ih se često moli da obave pozive u ime
osuđenih lica i ako da, da li često govore sa članovima porodice – ovo
također ukazuje na to da LV-i ne pružaju potrebnu podršku.
Odjel za posjete
• da li postoji? Ukoliko ne, zašto? Gdje posjetioci čekaju? Ukoliko ne
dolaze autom, kako će biti zaštićeni od kiše ukoliko kiši?
• da li postoji parking za lica s invaliditetom i da li je dostupan? (ili ga
koristi osoblje)?
• kako je uređen odjel za posjete, npr. udobno, dobre prostorije, čisti
toaleti (sa sapunom/papirnim ručnicima – pogledati ih), osvježavajućim
pićima, informacijama na lokalnom i državnom nivou?
• da li su dostupne bilo kakve informacije o pripremi na otpust?
• da li postoji prikladna komunikacija između osoblja zaduženog za
posjete i posjetilaca?
• da li se posjete mogu zakazati unaprijed tokom posjete zatvoru?
• razgovaraj sa posjetiocima o tome kako se prema njima ophodi i šta
misle o organizaciji posjeta
• na koji način posjetioci mogu izraziti svoju zabrinutost po pitanju
osuđenog lica?
• razgovaraj sa osobljem pitaj na šta se žale posjetioci. Na koji način
posjetioci mogu dati povratnu informaciju?
• da li postoji redovna komunikacija sa zatvorskom upravom? Da li
osoblje može prenijeti informacije o potrebama posjetilaca? Na koji
način su agencije iz zajednice uključene u rad?
345
• da li postoji prostor za presvlačenje djece (često samo u ženskom
toaletu)? Upitaj osoblje šta se dešava ako muška lice koja brinu o
djetetu trebaju promijeniti pelene? Da li osoblje pozdravlja i dobro
komunicira sa posjetiocima?
• kakve informacije su izložene –zbog krijumčarenja droge? Ako je to
slučaj, pitaj osoblje kakva je svrha toga i šta je obezbijeđeno u svrhu
pomoći posjetiocima koji su možda izloženi pritisku da unesu drogu?
• da li postoji siguran prostor za pretres djeteta ili da ga se položi na
siguran način dok se staratelj djeteta pretrese ili služba obezbjeđenja
mora držati dijete?
• detaljni pretres – ako se odvija, saznaj ko je uključen, razloge za takav
pretres i pitaj šta je pronađeno
• pas za droge – kad su prisutne indikacije, da li postoji bilo kakva
alternativa za posjetu zatvorenog tipa ili posjetioc mora otiči? Ako ne,
zašto?
Sobe za posjete
• lakoća pristupa i ugodno uređene sobe za posjetu kao, npr.čistoća,
namještaj pogodan za djecu, osvježavajući napici, izložene informacije.
Da li je bučno u prostoriji? Da li su stolovi postavljeni na način da
omogućavaju određeni nivo privatnosti?
• da li postoje automati za prodaju pića i da li su smješteni tako da bi se
izbjegla opasnost od posipanja drugih posjetioca/djece u neposrednoj
blizini?
• da li postoje kašnjenja s posjetama i ako da, zašto? Da li određene
posjete traju samo 30 minuta – to kažnjava posjetioce
• na koji način ranjive kategorije osuđenih lica ulaze u/izlaze iz sobe?
• na koji način osuđena lica saznaju da imaju posjetu i gdje čekaju?
• otiđi do čekaonice i pogledaj šta se tamo dešava/kakva je
bezbjednost/nadzor
• da li postoji prostor za igru pod nadzorom? Kakve je veličine,
bezbjednost, kvaliteta igračaka i osoblja? Da li je osoblje uvijek u ovom
prostoru i dostupno? Da li je osoblje obučeno za ovu ulogu?
• da li postoje večernje posjete i kada se mogu koristiti?
• da li samo djeca/unuci mogu doći u posjetu osuđenim licima?
• da li ranjive kategorije osuđenih lica imaju jednako pravo pristupa
posjetama? Na koji način stižu do prostora za posjete i nazad? Gdje se
nalaze dok čekaju?
346
• provjeri slušne uslove kabina za posjete zatvorenog tipa uz pomoć
kolege ili službenika
• da li i osuđena lica i posjetioci imaju pristup toaletu tokom zatvorenih
posjeta? Ako ne, zašto?
Također…
• zapamti da informacije koje se daju osuđenim licima možda moraju biti
predstavljene na drugim jezicima osim hrvatskog/srpskog/bosanskog
jezika i također putem drugih medija osim onih u pisanoj formi
• vodi zabilješke o imenima osoblja i osuđenih lica s kojima si
razgovarao i datumima da ih imaš u slučaju potrebe
Tokom inspekcije
• pitanje zdravlja može biti pitanje koje brine mnoga osuđena lica i kao
takve ove grupe mogu pružiti dobru početnu tačku za ostatak sedmice.
• važno je susresti se sa rukovodiocem zdravstvene službe što je prije
moguće. Upoznaj ga sa prirodom i opsegom inspekcije. Utvrdi kakvi su
njihovi pogledi na ta pitanja i šta su po njihovom mišljenju snage i
slabosti službe.
• sastani se sa drugim ključnim osobljem tokom sedmice, uključujući
doktora opće medicine, zubare, apotekare i medicinske sestre i drugo
med. osoblje. Prikupi dokaze o sudjelovanju sa ostalim službama.
Također je korisno razgovarati sa inspektorima za stomatologiju,
lijekove i upotrebu supstanci itd.
347
• razgovaraj sa osuđenim licima u toku sedmice. Čekaonica odjela za
zdravstvo (odnosno mjesto gdje čekaju) je često dobro mjesto da se
razgovara sa osuđenim licima koja čekaju na tretman.
• kvalitet uslova se provjerava u skladu sa standardima koji se usklađuju
sa standardima u zajednici.
Pregledaj evidencije
• zdravstveni kartoni osuđenih lica trebaju biti smješteni u zaključanom
ormaru i pristup njima treba biti ograničen samo na odgovarajuće
zdravstveno osoblje.
• kada je osuđeno lice otpušteno, gdje se njegov stari zdravstveni karton
pohranjuje i ako se osuđeno lice vrati u zatvor, da li je ta evidencija
lako dostupna? Dobra praksa je da se spoje stari i novi zdravstveni
karton ukoliko je ranije bivalo osuđivano na kaznu zatvora. Važno je
identificirati da li zatvor ima politiku po ovom pitanju.
• odjel za zdravstvenu službu treba imati mnoga pravila koja se tiču
nivoa zdravstvene njege i nadzora koji se pružaju osuđenim licima.
Važno je da svaki zatvor ima pažljivu politiku razmjene informacija sa
drugim pružaocima zdravstvenih usluga u zajednici i nezdravstvenim
zatvorskim osobljem.
Primarna njega
• osuđeno lice mora pregledati zdravstveni radnik prilikom prijema u
zatvor. Posmatraj interakciju između zdravstvenog osoblja i osuđenih
lica te utvrdi kvalitetu inicijalnog pregleda. Da li ovaj inicijalni pregled
uključuje mentalne procjene/procjene rizika i da li postoje odredbe
vezane za detoksifikaciju. Posmatraj i ispitaj stepen do kojeg osoblje
zna i primjenjuje lokalnu politiku koju si pročitao.
• jednom kada su osuđena lica primljena u zatvor, na koji način mogu
pristupiti zdravstvenim uslugama? Većina zatvora djeluje po sistemu
prijavljivanja, koji treba biti povjerljiv i efikasan. Saznaj kakve su liste
čekanja za pregled i odluči da li je dovoljno vremena na raspolaganju
da bi se ispunile potrebe populacije. Na koji način se daje prioritet
osuđenim licima prilikom zakazivanja termina? Da li se koristi sistem
trijaže i ako da, da li se koriste trijažni algoritmi? Da li se dozvoljava
osuđenim licima da posjećuju centar za zdravstvenu njegu sami ili
moraju biti pod pratnjom?
348
• da li postoji inicijalni pregled i sekundarni pregled u kasnijem periodu?
Ova dva pregleda se ne bi trebala izvoditi tokom istog razgovora
• da bi mogli upućivati osuđena lica u sekundarne službe za njegu,
zatvori moraju imati veze sa lokalnim bolnicama. Identificiraj na koji
način se vrši upućivanje i kako izgledaju liste za čekanje za takve
usluge.
• važno je identificirati da li je osoblje koje se bavi njegom iskorišteno na
najbolji i ispravan način. Na primjer, da li medicinske sestre obavljaju
dosta dužnosti nevezanih za prirodu posla kao što je neklinička
administracija ili pratnja?
• način na koji se njega pruža je od suštinske važnosti u praksi gdje je
usluga dobra. Posmatraj na koji način medicinsko osoblje komunicira
sa osuđenim licima i kako se prema njima ophodi. Da li su
profesionalni, paze na povjerljivost i pitanja privatnosti osuđenih lica?
• kada je u pitanju apoteka, identificiraj na koji način se njome upravlja,
koje je vrijeme za rad sa pacijentima i da li postoje zaposleni
farmaceuti ili su vezani za vanjsku apoteku. Provjeri politiku zatvora po
pitanju lijekova koje može osuđeno lice držati u ćeliji. Koji mehanizmi
su za osuđena lica koja se loše osjećaju. Da li su dostupni bilo kakvi
lijekovi za koje nije potreban recept i da li je pristup uslugama van
radnog vremena odgovarajući? Korisno je posmatrati podjelu lijekova.
Poveži se sa farmaceutskim inspektorom.
• posjeti jedinicu za izolaciju, odnosno disciplinske mjere da bi
identificirao kako osuđena lica koja su tamo smještena primaju svoje
lijekove i kakav pristup imaju ka medicinskom osoblju. Razgovaraj sa
osuđenim licima, osobljem i profesionalnim zdravstvenim radnicima o
nivou njege koja se pruža ovim osuđenim licima
• razgovaraj sa što je više moguće osoblja da bi dobio njihovo mišljenje o
kvaliteti pružene njege. Kakav je pristup uslugama i njihovo pružanje i
da li ispunjava potrebe populacije?
Mentalno zdravlje
• odredbe vezane za mentalno zdravlje su ključno pitanju u mnogim
zatvorima. Važno je identificirati da li su usluge koje su ponuđene
osuđenim licima sveobuhvatne i prikladne.
• razgovaraj sa nadležnom osobom za mentalno zdravlje koja je
dostupna. Utvrdi za koga pružaju usluge (za sve osuđena lica ili samo
za ona sa teškim i trajnim mentalnim oboljenjima). Na koji način se vrši
upućivanje na tretman?
• na koji način se u zatvoru upravlja osuđenim licima sa potrebama
vezanim za mentalno zdravlje? Da li je obezbijeđena primarna
zdravstvena služba za mentalna oboljenja?
• kakva dnevna njega, ukoliko je ima, je dostupna i za koga je
namijenjena? Na koji način joj se može pristupiti i da li je pacijenti
smatraju korisnom?
• na koji način se vrše psihijatrijske procjene i da li uz to postoje
popratne poteškoće?
349
• da li ima osuđenih lica koja očekuju premještaj i da li postoje neka
pitanja vezana za premještaj ovih pacijenata? Koliko dugo osuđena lica
čekaju na slobodne krevete?
• provjeri da li postoje dokazi multidisciplinarnih sastanaka, planiranja
njege, kontinuirane podrške za osuđena lica i veza sa lokalnim
službama
• da li postoje specifične službe za otkrivanje zlostavljanja i na koji način
osuđena lica mogu pristupiti ovim službama?
Upotreba supstanci
Dok značaj ovog pitanja može varirati u ovisnosti od vrste zatvora i populacije,
sljedeća područja će biti pokrivena inspekcijom o upotrebi supstanci:
Programi rehabilitacije
• koji su na raspolaganju i upravljanje, te struktura osoblja koje izvodi
programe
• obuka/podrška osoblju i aranžmani nadzora
• vrsta programa i njegova adekvatnost za populaciju
• lokacija i objekti gdje se izvode programi
• procedura upućivanja, kriteriji za odabir/isključivanje
• detalji programskog sadržaja
• kvantitet obavljenog posla i ispunjeni ciljevi
• rezultati za osuđena lica
• planiranje brige i zajednički rad
• sistem kontinuirane podrške ovisnicima
• dalja upućivanja na liječenje
• dokaz ispunjavanja potreba različitih grupa
350
• učestalost testiranja se prati i rezultati testiranja se evidentiraju
• odabir osoblja i obuka
• procedura upućivanja/uključivanje vanjskih saradnika
• godišnja analiza potreba se obavlja da bi se osiguralo da se promjene
u potrebama odeljenja mogu ispuniti
351
352
Zajednički program
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 2
353
SADRŽAJ
STRANICA
354
I. PRIJEM I UVJETI IZDRŽAVANJA KAZNE ZATVORA
Očekivani rezultati
Standard
Indikatori
Standard
Indikatori
355
5. U periodima niskih temperatura ćelije se redovno zagrijavaju (EZP
18.1, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl. 75 st.4, ZIKS FBiH čl. 40 st.1)
6. Ćelije su uredne i okrečene (EZP 18.1., 19.1.,19.2., ZIKS BiH čl. 66,
ZIKS RS čl.76 st.3, ZIKS FBiH čl.38 do 42 i 100)
7. Svako osuđeno lice ima stolicu i mjesto za stolom (EZP 18.1, ZIKS BiH
čl. 65, ZIKS FBiH čl.100)
8. Svako osuđeno lice ima prostor za smještaj ličnih stvari (EZP 19.5,
ZIKS FBiH čl.100)
9. Prozor na ćeliji omogućava dotok dovoljne količine čistog zraka i
prirodne svjetlosti (EZP 18.2, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl.75 st.5,
ZIKS FBiH čl. 40/1 i 2)
10. Osuđenim licima je omogućeno da borave na otvorenom prostoru
(EZP 21.1. ZIKS BiH čl. 84., ZIKS RS čl. 111, ZIKS FBiH čl. 100).
Standard
Indikatori
Standard
Indikatori
356
4 Osuđena lica imaju mogućnost korištenja tople vode za tuširanje i
održavanje osobne higijene (EZP 19.4, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl.
75 st.4, ZIKS FBiH čl. 40 st.5 i 41 st.1)
5 Tuširanje se obavlja u privatnosti (EZP 19.4, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS
FBiH čl. 40 st.5)
Standard
Indikatori
Lista pitanja
Opšte informacije
1. Naziv odjeljenja
2. Kapacitet i popunjenost kapaciteta
3. Zakonski osnov za boravak osuđenog lica (klasifikacija)
4. Broj spratova, prostorija
5. Uslovi za održavanje lične i kolektivne higijene
6. Uslovi boravka osuđenih lica u prostorijama
Metodologija
Relevantni indikatori
357
3. Svako osuđeno lice ima sto i stolicu i siguran prostor za deponovanje
svojih ličnih stvari bez bojazni da će mu nestati ili biti oštećene ili
uništene.
4. Prozori u prostoriji omogućavaju dotok prirodnog svjetla i svježeg
vazduha.
5. Vještačka svjetlost omogućuje osuđenom da bez naprezanja čita i piše.
6. Prostorija u kojoj boravi opremljena je sredstvima za održavanje lične i
kolektivne higijene.
7. Pitka voda dostupna je uvijek.
8. Dostupno je nesmetano korištenje toaleta koji obezbjeđuje privatnost i
korištenje sredstava za održavanje higijene.
9. Kupanje i tuširanje toplom vodom dostupno svakodnevno.
10. Zamjena posteljine i korištenje vešeraja za pranje i zamjenu veša i
odjeće omogućeno minimalno jednom sedmično.
11. Omogućeno je održavanje lične higijene osuđenim licima ženskog pola,
u skladu sa posebnim higijenskim potrebama.
12. U prostorijama u kojima borave osuđenim licima je u svako doba
dostupan alarm kojim hitno mogu pozvati službeno osoblje.
Očekivani rezultati
Standard
Indikatori
358
Standard
Indikatori
1. Svako osuđeno lice ima zaseban krevet i posteljinu (EZP 21, ZIKS
BiH čl. 65, ZIKS RS čl. 75, ZIKS FBiH čl. 39 st.2 i čl.100)
2. Posteljina osuđenog lica se redovno mijenja i održava u čistom stanju
(EZP 21, ZIKS BiH čl. 65, ZIKS RS čl. 75/3, ZIKS FBiH čl. 39/2 i 100)
3. Osuđenim licima, koji nemaju osobnih sredstava, zavod je osigurao
sredstva za osobnu higijenu (EZP 19.6, ZIKS BiH čl. 66., ZIKS RS čl.94
st.1, ZIKS FBiH čl. 41 st.1)
Standard
Indikatori
359
Metod rada
1. Uvid u dokumentaciju
2. Neposredno posmatranje
3. Razgovor sa osuđenim i pritvorenim licima
4. Razgovor sa službenim osobljem zavoda
5. Razgovor sa direktorom/ravnateljem zavoda
Lista pitanja
Relevantni indikatori
360
16. Osuđenim licima je omogućeno da na adekvatnom mjestu, prije i
poslije svakog obroka, operu ruke i bez ograničenja dostupna im je
pitka voda.
17. Skladištenje i čuvanje namirnica za potrebe kuhinje vrši se u
adekvatnim prostorima koji zadovoljavaju zdravstvene i higijenske
uvjete.
18. Skladištenje i čuvanje namirnica za rad osuđeničke kuhinje vrši se u
prostorijama koje su odvojene od skladišta namirnica koje se koriste za
ishranu službenog osoblja.
19. Namirnice za koje je zdravstveni radnik utvrdio da su kvarne i kojima je
istekao rok trajanja ne koriste se za ishranu osuđenih lica.
20. Svim osuđenim licima koji iz bilo kojih razloga ne nose vlastitu odjeću,
zavod je osigurao odjeću koja nije degradirajuća i ponižavajuća, a koja
odgovara klimatskim uvjetima.
21. Odjeća osuđenih lica nije pocijepana i održava se u čistom stanju.
22. Zavod raspolaže sa potrebnim uvjetima za redovno pranje osuđeničke
odjeće.
23. Lična odjeća osuđenih lica čuva se na adekvatnom mjestu koje
zadovoljava higijenske i zdravstvene standarde.
24. Lična odjeća osuđenih lica dostupna jim je prilikom korištenja
vanzavodskih pogodnosti, odlaska na sud ili nekog drugog opravdanog
napuštanja kruga zavoda.
Standard
Indikatori
361
2. Osuđenim licima je omogućeno da obavljaju povjerljive razgovore sa
inspektorom, ombudsmenom, advokatom i drugim zakonom ovlaštenim
službenicima (EZP 24.3., ZIKS BiH čl. 80, ZIKS RS čl. 83 st.1, 4 i 6.
ZIKS FBiH čl. 53 st.1, 92 st.1, čl.100 )
3. Osuđenim licima je omogućeno da bez ograničenja upućuju molbe,
žalbe i pritužbe nadležnim organima i tijelima (EZP 24.1, ZIKS BiH čl.
80, ZIKS RS čl. 83, ZIKS FBiH čl. 53 st.3, čl.54 i čl.92 st.1)
4. Osuđenom licu je omogućeno da neometano komunicira sa
advokatom(ZIKS BiH čl. 80. , ZIKS RS čl.83 st.6, ZIKS FBiH čl.53 st.1 i
4, čl.87).
5. Kada zatvorsko osoblje otvara pisma to čini u prisustvu osuđenog lica.
Standard
Indikatori
Standard
Indikatori
Standard
362
Indikatori
Standard
Indikatori
Standard
Indikatori
Metod rada
1. Uvid u dokumentaciju
2. Neposredno posmatranje
3. Razgovor sa osuđenim i pritvorenim licima
4. Razgovor sa službenim osobljem zavoda
5. Razgovor sa direktorom/ravnateljem zavoda
6. Razgovor sa osobama koje dolaze u posjetu osuđenim licima
Lista pitanja:
363
3. Uvjeti u prostorijama za posjete
4. Uvjeti za obavljanje telefonskih razgovora
5. Način odobravanja i korištenja osuđeničkih pogodnosti
Relevantni indikatori:
364
uvažavanje njegovih osobnih preferencija (izbor medija i način
komunikacije).
20. Uprava zavoda preduzima sve neophodne mjere iz svoje nadležnosti
da se osuđenim licima osigura mogućnost glasanja na lokalnim i općim
izborima,
21. Odobravanje pogodnosti osuđenim licima vrši se po proceduri
propisanoj kućnim redom i pravilnikom.
22. U osobnom listu osuđenih lica vodi se precizna evidencija odobrenih
pogodnosti.
23. Prilikom odobravanja pogodnosti osuđenim licima poštuju se zakonom i
podzakonskim aktom propisani kriteriji i formalni limiti.
Očekivani rezultati
Standard
Indikatori
365
5. Uvedene su takve procedure da je osuđenim licima zdravstveno
osoblje svakodnevno dostupno kao i u hitnim slučajevima (EZP
41.2, ZIKS BiH čl.73, ZIKS RS čl.97/1, ZIKS FBiH čl.45, 100)
6. Zdravstvena služba obezbjeđuje psihijatrijski tretman svim
osuđenim licima kojima je potreban (EZP 47.2, ZIKS BiH čl.73, 74,
75, ZIKS RS čl.101, ZIKS FBiH čl.49)
7. Uvedene su procedure obilazaka i pregleda osuđenih lica od strane
zdravstvenog osoblja koje se nalazi u samici, usamljenju ili u
posebnom odjeljenju (EZP 43.2, ZIKS BiH čl.104, ZIKS RS čl.134/3,
ZIKS FBiH čl.100)
8. Uvedene su procedure da zdravstveno osoblje ustanove vrši
kontrolu pripreme i posluženja hrane, njenu količinu, kvalitet, stanje
lične i kolektivne higijene i zadovoljavanja uslova grijanja,
osvjetljenja, ventilacije i vešeraja (EZP 44, ZIKS RS čl.80/4, 5, ZIKS
FBiH čl.100)
9. Uvedene su procedure u postupku sa osuđenim licima koja nose
HIV virus ili drugu infektivnu bolest (EZP 42.3f,g, ZIKS RS čl.108,
ZIKS FBiH čl.100),
10. Osuđeni koji za vrijeme izdržavanja kazne duševno oboli ili
pokazuje teške psihičke smetnje, smješta se u odgovarajuću
zdravstvenu ustanovu (EZP 42.3.b, 47.1, ZIKS BiH čl.73, 140, ZIKS
RS čl.101/1, ZIKS FBiH čl.49),
11. Ljekar podnosi izvještaj rukovodiocu ustanove uvijek kada smatra
da je zdravstveno stanje osuđenog koji je u samici ili usamljenju
dovedeno u opasnost (EZP 43.3, ZIKS BiH čl.104, 107, ZIKS RS
čl.105, ZIKS FBiH čl.100)
12. Ljekar, putem uprave kazneno-popravne ustanove nadležnim
institucijama podnosi izvještaj uvijek kada uoči na osuđenom licu
znakove koji potiču od nasilja (EZP 43.3c, ZIKS RS čl.105 , ZIKS
FBiH čl.100),
13. Ljekar poštuje proceduru koja se primjenjuje kada osuđeni odbija
hranu- štrajk glađu (ZIKS BiH čl.70, ZIKS RS čl.106, ZIKS FBiH
čl.50),
14. Uspostavljene su aktivnosti s ciljem smanjenja upotrebe droga (EZP
42.3d, ZIKSBiH čl.76, ZIKS FBiH čl.100),
15. O svakoj težoj bolesti, ako osuđeni nije u stanju, ustanova će
obavjestiti članove porodice o zdravstvenom stanju (EZP 42.3a,
ZIKS BiH čl.83, ZIKS RS čl.103, ZIKS FBiH čl.56/1),
16. Nad osuđenim licima se ne primjenjuju nikakvi eksperimenti (EZP
48.1 i 2, ZIKS BiH čl.75, ZIKS RS čl.2/4).
Opšte informacije
1. Organizacioni status
2. Uslovi za pružanje zdravstvene zaštite, broj ambulanti, stacionar i
postojeća oprema
Metodologija
366
2. Uvid u Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ustanove
3. Obilazak svih prostorija u kojim se pruža zdravstvena zaštita
4. Uvid u postojeću opremu
5. Uvid u propisane evidencije, dokumentaciju i postupanje sa zdravstvenim
kartonima osuđenih lica
6. Obaviti razgovor sa osuđenim licima
Relevantni indikatori
367
12. U duhu medicinske etike, omogućuje se osuđenom koji oboli od teže
bolesti da obavijesti svoju porodicu, a ako osuđeni nije u stanju,
ustanova obavještava porodicu.
13. Prilikom inspekcijskog pregleda uočeno je da se nad osuđenim licima
ne primjenjuju nikakvi eksperimenti.
Standard
Indikatori
1. Za svako osuđeno lice izradi se plan tretmana (EZP 16, ZIKS BiH čl.
136. i 137., ZIKS RS čl. 73, 74, ZIKS FBiH čl. 34 st.3)
2. Osuđeno lice se na početku izdržavanja kazne zatvora upoznaje s
pravima i obvezama tijekom izdržavanja kazne zatvora (EZP 31,
ZIKS BiH čl. 57, ZIKS FBiH čl.36 st.1, ZIKS RS čl.73)
3. Osuđeno lice se na početku izdržavanja kazne zatvora upoznaje s
načinom na koji može ostvariti svoja prava, s disciplinskim
prekršajima i kaznama koje se za njih mogu izreći (EZP 30.1, ZIKS
BiH čl. 57, ZIKS RS čl.73, ZIKS FBiH čl. 36 st.1).
4. Zakoni i ostali propisi o izvršenju kazne zatvora kao i propis o
disciplinskom postupku dostupni su osuđenom licu (EZP 30.1, 30.2,
ZIKS BiH čl.57, ZIKS RS čl. 73 st.7, ZIKS FBiH čl. 36 st.2)
Standard
368
Indikatori
Standard
Indikatori
Standard
369
Indikatori
Standard
Indikatori
Standard
Indikatori
370
zadovoljava postojeće tehničke standarde. (EZP 18.2., ZIKS BiH čl.
66. i 104 , ZIKS RS čl. 75)
3. Samica može biti zagrijana sukladno klimatskim uvjetima, ima ležaj s
posteljinom, stol, stolicu i ormarić (EZP 18.1. i 18.3., ZIKS BiH čl. 66,
104, ZIKS RS čl. 75)
4. Samica ima kontrolni otvor i interni signal za pozivanje stražara (EZP
18.2.c., ZIKS BiH čl. 104. , ZIKS RS čl. 78.)
5. Osuđeno lice u samici može čitati knjige, novine i neograničeno
upućivati i primati pisane pošiljke (EZP 23. 24; ZIKS BiH čl. 104, ZIKS
RS čl. 134)
6. Osuđeno lice koje se školuje u ustanovi ima osigurano nastavak
nastave za vrijeme izdržavanja disciplinske kazne samice? (ZIKS BIH
čl. 104, ZIKS RS čl. , ZIKS FBiH )
7. Osuđeno lice koje izdržava disciplinsku kaznu u samici ima pravo na
boravak na zraku u trajanju od najmanje jedan sat dnevno (EZP 27.1,
ZIKS BiH čl. 84. i 104, ZIKS RS čl.134)
Opšte informacije
Metodologija
371
Relevantni indikatori
VI. BEZBJEDNOST
Očekivani rezultati
Standard
372
Opšti indikatori
Standard
Indikatori
Hitne situacije
373
3. Uspostavljene su detaljne procedure u slučaju izbijanja požara i
neophodne evakuacije; izložene su na vidljivom mjestu i s njima su svi
upoznati (EZP 52.5, ZIKS RS čl.18 st.6, ZIKS FBIH čl.100.).
4. Na pritisnuto dugme za uzbunu iz ćelije se odgovara u za to utvrđenom
roku, s obzirom da postoji mogućnost da se radi o hitnoj situaciji gdje je
ugrožen život (EZP 18.2c, 52.4, ZIKS RS čl.18 st.6, ZIKS FBIH čl.100.)
5. Otvori za posmatranje na vratima ćelije nisu pokriveni (EZP 52.2, ZIKS
FBiH čl. 40.)
6. Direktor ustanove i drugo rukovodeće osoblje može doći u nenajavljenu
posjetu tokom noči kako bi se uvjerilo da su sigurnosne procedure
adekvatne (EZP 52.2, ZIKS BiH čl.14 st.1 i 3, čl.16 st.1 i 18. st.6, ZIKS
FBiH čl.123 st.7)
Sprečavanje bjekstva
Standard
Indikatori
374
Sprečavanje povreda
Standard
Indikatori
Standard
Indikatori
75
Generalne odredbe (op.a.)
375
2. Uvedene su jasne procedure i postupci u primjeni posebnih
mjera (EZP 53.2. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.138, ZIKS
FBiH čl.144. čl.145. čl.100.)
3. Primjena posebnih mjera primjenjuje se individualno i ne tretira
se kao disciplinsko kažnjavanje (EZP 53.3. ZIKS BiH 35. do 40.,
ZIKS RS čl.137 st.4, ZIKS FBiH čl.52. st.2.).
4. Osuđena lica upoznaju se sa odlukom o primjeni posebnih
mjera, i koliko je to moguće, objašnjavaju im se razlozi za takvu
odluku.
5. Razlozi za zadržavanje informacija o odluci trebaju biti zakonski
opravdani.
Standard
Indikatori
76
Indirektna odredba (op.a)
376
Nasilje od strane osuđenih lica
Standard
Indikatori
Standard
Indkatori
Opšte informacije
377
Metodologija
Hitne situacije
378
6. U ustanovi postoji posebna opremljena i obučena jedinica koja je u
svakom trenutku spremna da reaguje u skladu sa procedurama o
gašenju požara.
7. Sve prostorije u kojima borave i rade osuđena lica opremljene su
odgovarajućim alarmima kojima osuđeno lice, u slučaju potrebe, može
pozvati službeno osoblje .
8. Rukovodilac ustanove i rukovodioci organizacionih jedinica redovno
vrše provjeru postupanja službenog osoblja u hitnim slučajevima.
9. Redovni obilasci ustanove od strane rukovodioca i njegovih pomoćnika,
uz provjeru funkcionisanja i postupanja službenog osoblja u skladu sa
određenim planovima i procedurama, preventiva su za otklanjanje
uzroka koji mogu dovesti do hitnih i vanrednih situacija.
Sprečavanje bjekstva
Sprečavanje povreda
379
Posebne mjere za smanjenje rizika od bjekstva i opasnosti po druge
Upotreba sile
380
Upotreba vatrenog oružja
Očekivani rezultat
Standard
Indikatori:
381
2. Inspektori su neovisni u vršenju poslova inspekcijskog nadzora, a
određene inspekcijske preglede mogu izvršiti na zahtjev Ministra
(ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.57 st.4., ZIKS FBiH čl. 152 st.4).
3. Inspektori su odgovorni za provjeru pravilne provedbe odredaba
ZIKS-a i propisa donesenih na temelju toga zakona u svim
ustanovama u BiH/Federaciji/RS/Brčko Distriktu BIH77 prema
osobama koje izdržavaju kaznu zatvora koju je izrekao nadležni sud
ili drugo tijelo sukladno zakonu ili međunarodnom ugovoru ZIKSBiH
čl.46, ZIKS RS čl.57 st.3, ZIKS FBiH čl.152 st.2).
4. U provedbi inspekcijskog nadzora imaju pravo zahtijevati punu
suradnju i pomoć osoblja ustanova koje mora poštovati neometan
nadzor i davati potrebna obavještenja, podatke i saznanja o
činjenicama od značaja za vršenje nadzora (ZIKSBiH čl.46, ZIKS
RS čl.58, ZIKS FBiH čl.154 st.1).
5. Inspektori posebnu pažnju posvećuju nadzoru i kontroli ostvarivanja
ljudskih prava osuđenih lica, sukladno važećim propisima i
međunarodnim ugovorima ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.57, čl.62).
Standard
Indikatori:
77
Ovisno o teritorijalnoj nadležnosti za vršenje nadzora.
382
2. U vršenju nadzora inspektori imaju pravo i obvezu neposredno
pregledati i provjeravati: objekte i prostorije zavoda, službene
evidencije, spise i dokumentaciju, isprave, podatke o osuđenim
licima. Inspektori mogu utvrđivati identitet osoba, saslušavati i
uzimati izjave, praviti audio, foto i video zapise radi autentičnosti
podataka, te poduzimati i druge potrebne radnje sukladno svrsi
inspekcijskog nadzora koji se vrši (ZIKS BiH čl.46, ZIKS RS čl.57.,
ZIKS FBiH čl.152 st.2).
3. Inspektori mogu za potrebe vršenja inspekcijskog nadzora
privremeno izuzeti spise predmeta i dokumente, a po potrebi i
predmete koji mogu poslužiti za utvrđivanje materijalne istine i
činjeničnog stanja, odnosno kao dokaz povrede odredaba ZIKS-a i
propisa donesenih na temelju toga zakona, o čemu izdaju pisanu
potvrdu (ZIKS BiH čl.46, ZIKS RS čl.58.).
4. Inspektori su u vršenju nadzora dužni čuvati podatke koji u smislu
odredaba ovoga zakona i drugih propisa predstavljaju službenu ili
drugu vrstu tajne (ZIKS BiH čl.46, ZIKS RS čl.53., ZIKS FBiH
čl.155/2).
Standard
Indikatori:
383
nepravilnosti, te mjere za unapređenja rada ustanove (ZIKS BiH
čl.49, ZIKS RS čl.59 st.2.).
4. Tijekom i nakon provedenog nadzora inspektori su obvezni djelovati
preventivno u svim situacijama u kojima se opravdano može
očekivati nastupanje štetnih posljedica i narušavanje jedinstva
sustava izvršenja kaznenih sankcija, poglavito kazne zatvora (ZIKS
BiH čl.49, ZIKS RS čl.59 st.2.).
5. Direktor ustanove može izjaviti prigovor na naložene mjere i date
rokove (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.60 st.1., ZIKS FBiH čl.153 st.4).
6. Inspektori imaju obvezu pratiti provedbu naloženih mjera. Ako
utvrde da se mjere ne provode na određeni način i u određenim
rokovima, pokreću postupak za utvrđivanje odgovornosti (ZIKS BiH
čl.49, ZIKS RS čl.60 st.6.).
Standard
Indikatori:
384
VIII. ULOGA INSTITUCIJE OMBUDSMENA ZA LJUDSKA
PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE U PRAĆENJU I
OSTVARIVANJU LJUDSKIH PRAVA U KAZNENOPOPRAVNIM
USTANOVAMA
Očekivani rezultati
Standardi
Indikatori:
78
Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH
broj 32/00, 19/02, 35/04 i 32/06 – u daljem tekstu: ZOM).
385
6. Pritvoreniku ili osuđenom licu ne može se zabraniti slanje molbi, žalbi, i
pritužbi. Kada se takva posebna prepiska vrši sa zvaničnim organom
koji je nadležan za rješavanje tih pitanja, prepiska će biti povjerljiva.
7. Protiv odluke direktora iz stava 5 ovog Člana osuđeno lice može uputiti
predstavku ili drugi podnesak Ministarstvu pravde BiH, inspektoru
zaduženom za nadzor rada zavoda, ili uputiti pritužbu državnom
ombudsmenu. Navedene podneske s ciljem zaštite svojih prava
zatvorenik može upućivati pojedinačno ili kumulativno po svom
slobodnom izboru i redoslijedu bez ikakvih ograničenja. (ZIKS BiH
čl.140c)
8. U toku izdržavanja kazne, mjeru zabrane ili nadzora, određuje i ukida
direktor zavoda. Protiv odluke direktora iz stava 5 ovog Člana, osuđeno
lice može uputiti predstavku ili drugi podnesak Ministarstvu pravde BiH,
inspektoru zaduženom za nadzor rada zavoda, ili uputiti pritužbu
državnom ombudsmenu. (PP čl.27)
9. Zatvorenici, pojedinačno ili grupno, imaju na raspolaganju dovoljno
mogućnosti da ulože zahtjev ili pritužbu direktoru zatvora ili bilo kojem
drugom nadležnom organu. Ukoliko su zahtjevi ili pritužba odbijeni,
razlozi za odbijanje će se zatvoreniku koji je podnio zahtjev odnosno
pritužbu objasniti. Zatvorenik čiji su zahtjev odnosno pritužba odbijeni,
ima pravo uložiti žalbu na odluku nezavisnom organu. Zatvorenici se
neće kažnjavati zbog toga što su podnjeli zahtjev ili pritužbu (EZP 70.1,
70.3, 70.4)
Metodologija rada
Lista pitanja
1. Kapacitet i smještaj
2. Zakonodavstvo
3. Sigurnost
4. Zdravstvena zaštita
5. Higijensko-sanitarni uslovi
6. Ishrana
7. Radne i slobodne aktivnosti
8. Vjerske potrebe
9. Pritužbe i žalbe
386
Zajednički program
Evropske unije i Vijeća Evrope
“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”
Prilog 3
387
388
U okviru prvog koraka u dokumentu se predlaže da se inspekcija za zatvore
uspostavi kao jedinica unutar ministarstva pravde, koja je odgovorna ministru
pravde.
389
11. Zagarantirati razgovor sa osuđenim licima bez prisustva radnika zatvora.
Oni mogu biti prisutni, samo ako to inspektor zatraži.
12. Kada ocijeni da je to potrebno, inspektor može uzeti izjave na zapisnik.
13. Izvještaj
- Po izvršenom nadzoru inspektor sačinjava pisani izvještaj koji je
izbalansiran, fer i otvoren
- Za otklanjanje uočenih nepravilnosti i nedostataka u radu inspektor
nalaže određene mjere i rokove za njihovo otklanjanje, a za
unapređenje rada daje određene prijedloge ili preporuke
- Na kraju izvještaja o izvršenom inspekcijskom nadzoru inspektori
donose zaključak o stanju u ustanovi, a napravljena će biti procjena o
poštivanju standarda
- Format izvještaja će biti definisan u Pravilniku
14. Izvještaj se dostavlja Ministru i rukovodiocu zatvora.
15. Zatvor je dužan da postupi po naloženim mjerama i datim rokovima i da
o tome pismeno obavijesti rukovodioca jedinice za nadzor.
16. Ako postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo koje je propisano
Krivičnim zakonom inspektor je dužan podnijeti izvještaj nadležnom tužilaštvu.
17. Definisati upoznavanje osoblja sa izvještajem.
18. Definisati upoznavanje osuđenih lica sa izvještajem.
390