Professional Documents
Culture Documents
Jugoslavija Razaranjeinjegovitumaci 18 01 2012 PDF
Jugoslavija Razaranjeinjegovitumaci 18 01 2012 PDF
Jugoslavija Razaranjeinjegovitumaci 18 01 2012 PDF
net/publication/305468849
CITATIONS READS
10 3,893
1 author:
Jovo Bakić
University of Belgrade
6 PUBLICATIONS 21 CITATIONS
SEE PROFILE
All content following this page was uploaded by Jovo Bakić on 20 July 2016.
Edicija
Studije
Urednik edicije
Prof. dr Jovica Trkulja
J ugoslavija: razaranje
i njegovi tumači
© JP Službeni glasnik, 2011
Sadržaj
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Izvori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 655
Navođena i analizirana literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 657
Nenavođena relevantna literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 681
Summary�������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 711
Recenzija rada: Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 733
Predgovor
Kritički osvrt na knjigu: Keith Doubt: „Sociologija nakon Bosne“ Sociološki pre-
gled, vol. XLIII/no. 1, str. 125–134; „Srbocentrična hipoteza o raspadu SFRJ u
delu Sabrine Petre Ramet“, Sociologija, vol. LI/no. 1, str. 93–104; „Značenje i
značaj ’razbijanja SFRJ’ za uobličavanje levičarskih ideologija posle pada Ber-
linskog zida“, str. 139–179, u: (ur.) Ivica Mladenović i Milena Timotijević, Slo-
boda, jednakost, solidarnost i internacionalizam: izazovi i perspektive savremene
levice u Srbiji, Friedrich Ebert Stiftung, Beograd; „Levičarsko-anarhistička kri-
tika američkog imperijalizma u tumačenju nestanka Jugoslavije“, str. 227–256,
u: (ur.) Sreten Vujović, Društvo rizika: promene, nejednakosti i socijalni problemi
u današnjoj Srbiji, Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta, Beo-
grad, 2008; Bakić Jovo i Pudar Gazela, „Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za
simboličku hegemoniju“, u: (ur.) Gordana Đerić, Intima javnosti, str. 249–279.
Fabrika knjiga i Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd.
Tokom pisanja studije autor je celu školsku 2003–2004. godinu proveo na
Univerzitetu Oksford, koristeći stipendiju Chevening Scholarship of the FCO/OSI;
takođe, u leto 2006. boravio je na letnjem seminaru War, Conflict and Identity
koji je finansirala Kokkalis fondacija, a tokom tri godine (2007–2009) bio je
deo tima na istraživanju Spinning out of control: Rhetoric and Violent Conflict.
Representations of ’self-other’ in the Yugoslav successor states koje su finansirali
Norwegian Research Council i Norwegian Center for International Coopera-
tion in Higher Education (174860); dok je tokom jesenjih meseci 2009. boravio
u sklopu programa Erasmus Mundus na Univerzitetu Helsinki u svojstvu IMESS
naučnika. Naposletku, tokom mesec i po dana u letnjim mesecima 2010. bora-
vio je i na Univerzitetu Masačusets. Svuda je imao velike koristi od saradnje sa
kolegama i korišćenja izvrsnih biblioteka. Naposletku, ali nikako ne i posled-
nje po značaju, učešće na dva istraživačka projekta Ministarstva nauke Repu-
blike Srbije (Društveni akteri i društvene promene u Srbiji 1990–2010, eviden-
cioni broj 149005 i Izazovi nove društvene integracije u Srbiji: koncepti i akteri,
evidencioni broj 179035) znatno je pomoglo istraživanje, baš kao i ljubazno
osoblje Univerzitetske biblioteke u Beogradu.
Na kraju, postoje ljudi koji više nisu među živima a predstavljali su mi
inspiraciju u različitim aspektima ličnog, profesionalnog ili javnog života.
Radi se o mojim pradedovima: Luka Bakić (1872–1920, „borac sa puškom u
ruci za oslobođenje Srba, Hrvata i Slovenaca i to protivu Turske 1912, Bugar-
ske na Bregalnici 1913, Austro-Ugarske i Nemačke 1914–1918“, natpis na spo-
meniku) i Đuro Drljević (1882–1974, jedan od ustanika u Topličkom ustanku)
sa crnogorske strane, te Milen Veljković i Milorad Đurković, sa srbijanske
strane, koji se iz Prvog svetskog rata nisu vratili. Uz Luku se i njegov sin Jovo
(1896–1984) borio kao „borac đak dobrovoljac za oslobođenje i ujedinjenje
svih Jugoslovena 1912–1918“ (reči koje je dao da se upišu na spomenik), dok
je sin Đura Drljevića, Savo (1912–1994), učestvovao u antifašističkoj borbi
za Jugoslaviju u Drugom svetskom ratu. Od svih ovih ljudi upoznao sam tek
Predgovor 11
dvojicu na kraju pomenutih, kao i prađeda Đura u ranom detinjstvu, dok sam
o ostalima samo slušao. Slično tome, sociologa Vojina Milića sam jednom
u životu video, ali sam iz njegovih knjiga mnogo naučio; a sa Desimirom
Tošićem sam nažalost samo nekoliko puta pričao, ali iz tih razgovora, nje-
govih javnih nastupa i knjiga imao šta da naučim o Jugoslaviji, građanskoj
čestitosti i hrabrosti. Sve ove ličnosti bile su na svoj način odane idealu Jugo-
slavije, iako su neke od njih istovremeno bile srpski nacionalisti, a druge kri-
tičari srpskog nacionalizma. Njihovim senima se i ovom prilikom klanjam, a
sledeće retke posvećujem budućim naraštajima koji se jedino mogu boriti
za stvarnost umniju od ove.
U Beogradu
20. maja 2011.
Jovo Bakić
1. Teorijsko-interpretativni okvir za objašnjenje
razbijanja Jugoslavije i za saznajno-sociološko
razumevanje različitih pokušaja objašnjenja
njenog nestanka
Kada se stvara ili nestaje neka država, onda je posredi politički proces par
excellence. Svaka država je uvek povezana sa moći kao središnjim pojmom poli-
tike, a „sve političke tvorevine“ upotrebljavaju silu, iako sa promenljivom jačinom
i različitim načinima upotrebe, te različitom „ekspanzivnošću“ prema spoljnom
svetu (Veber, 1976: II: 15). To sledi već i iz teorijskog određenja države kao poli-
tičke organizacije sa karakterom ustanove čiji upravni aparat s uspehom polaže
pravo na monopol legitimne fizičke prinude i monopol oporezivanja prihoda i
imovine zarad održanja poretka. Političko delanje ima za cilj da utiče na upravlja-
nje nekom političkom grupom, a naročito na prisvajanje, prinudno oduzimanje ili
novu raspodelu ili dodeljivanje izvršne vlasti (Veber, 1976: I: 38; Elijas, 2001: 390).
Prema tome, neka država nastaje i održava se ako je njen upravni aparat
sposoban da upotrebljava legitimnu, tj. od građana uglavnom prihvaćenu, fizičku
prinudu na precizno ograničenom prostoru i nad ljudima koji naseljavaju taj pro-
stor. Tada država vrši legitimnu vlast u odnosu na stanovništvo usredsređeno
na tu ograničenu teritoriju i uživa „unutrašnji suverenitet“. Istovremeno, među-
tim, da bi došlo do potpunog priznanja legitimnosti neke države i njene vlasti,
potrebno je i međunarodno priznanje („spoljni suverenitet“) (Held, 1997: 124).
To čini veoma bitan segment postojanja države još od 1648, a naročito sa jača-
njem međunarodnog prava, uprkos svim njegovim ograničenjima i ideološkim
zloupotrebama, te eroziji državnog suvereniteta posle dvaju svetskih ratova,
i posebno otkad je globalizacija uhvatila maha s krajem Hladnog rata.1
2 Elijas je zabeležio da je već Stogodišnji rat (1337–1453) između Engleske i Francuske uka-
zao na pojavu koja će do punog izražaja doći u Tridesetogodišnjem ratu (1618–1648):
„čitav evropski kontinent pretvara se u sistem međuzavisnih zemalja, sistem s poseb-
nom dinamičkom ravnotežom, unutar kojeg svako pomicanje snage, posredno ili nepo-
sredno utiče na svaku jedinicu, svaku zemlju“ (Elijas, 2001: 423). Drugim rečima, stvarala
se struktura takmičarskih odnosa u Evropi koja se uvek iznova restrukturisala sa svakim
novim pretendentom na osvajanje monopola moći. U tim sukobima počeli su se poma-
ljati i novi identiteti i nove političke zajednice, jer „veće jedinice koje polako izrastaju iz tih
16 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
velikih sila“, Pol Kenedi, koji navodi da je „ratoborno suparništvo“ između raznih
evropskih kraljevina i gradova-država, kao i odsustvo vrhovnog autoriteta u Evropi
XVI veka, podsticalo na „stalno traganje za vojnim poboljšanjima, koje je delovalo
u plodotvornoj uzajamnoj vezi sa sve novijim tehnološkim i komercijalnim izu-
mima koji su takođe nastajali u ovoj takmičarskoj, preduzetničkoj sredini“, a činje-
nica da je bilo„manje prepreka za promene“ uticala je na evropska društva da uđu
u „naviše okrenutu spiralu ekonomskog rasta i uvećane vojne efikasnosti, koje
će ih vremenom dovesti ispred svih drugih regiona planete“ (Kenedi, 1999: 12).
Nažalost, na ovom mestu pravilnost iz međunarodnih odnosa ne važi i
za višenacionalne političke zajednice, jer njih takmičenja koja se doživljavaju
kao nepoštena, po pravilu, parališu i onemogućuju da se razvijaju, pošto svu
energiju potrebnu za društveni razvoj ulažu u neproduktivna sukobljavanja.
No, možda još važnije, takmičenje velikih sila u globalnoj kapitalističkoj areni
i u nekom regionu može taj region ostaviti u strukturno podređenom poli-
tičkom i privrednom položaju. Tako, britanski sociolog Džon Olkok (John All-
cock) tvrdi da sukob i drobljenje političkog prostora na Balkanu predstavljaju
njegove odlike samo zbog toga što je „region bio arena u kojoj su veći sukobi
evropskih sila bili usredsređeni“ (Allcock, 2000: 24).
Razume se, velike sile se kroz istoriju menjaju. Ona koja je juče bila velika
sila, npr. SSSR, danas ne mora više ni postojati, a može tek postepeno slabiti,
npr. Velika Britanija. Tako, pretendentkinje na prestiž moći bile su od 1660. do
1815. Francuska, Britanija, Rusija, Austrija i Pruska, dok su Španija i Holandija,
rivalke iz prethodnog perioda, pale u drugi plan (Kenedi, 1999: 13).
Treba primetiti da su SAD, nastale tek antikolonijalnim ratom 1775–1783,
kojim su se odvojile od svoje metropole Velike Britanije, za nešto više od jed-
nog veka postale hegemona sila kapitalističkog sveta blagodareći raznolikim
činiocima: prostranstvu zemlje udruženom sa retkom naseljenošću i velikim
mogućnostima za useljavanje preduzetnih i nemirnih duhova, ali i genocidu
nad prvobitnim stanovništvom Severne Amerike (Mann, 2005); vrednoći i
štedljivosti protestantskih useljenika (Veber, 1997), njihovom takmičarskom
potencijalu, preduzimljivosti i dotad neviđenoj primeni naučno-tehnoloških
dostignuća na prostranoj teritoriji, ali i pohlepi, te izrabljivanju robovskog rada
pravdanog rasizmom; geografskoj „sjajnoj izolovanosti“ u još većoj meri nego
što je to bio slučaj s nekadašnjom metropolom, a što je omogućavalo usme-
ravanje državnog novca u privređivanje i flotu umesto u opremanje jake sta-
jaće vojske;3 imperijalističkom eksploatisanju bogatstava Južne Amerike, što
borbi, današnja Francuska i Engleska, u svesti ljudi koji ih stvaraju isto su tako malo pri-
sutne kao što je za nas (Elijas je studiju pisao u prvoj polovini 1930-ih, prim. aut.), na pri-
mer, politička jedinica ’Evropa’“ (Elijas, 2001: 423–424).
3 Uprkos utrostručenju redovne vojske SAD posle 1900, ona „je još uvek izgledala bezna-
čajna, čak i u poređenju sa evropskim zemljama srednje veličine kao što su Srbija ili Bugar-
ska“, dok je manje od 1% BNP izdvajano za odbranu (Kenedi, 1999: 283).
Teorijsko-interpretativni okvir za objašnjenje razbijanja Jugoslavije ... 17
4 Zaista, „Bizmark, koji je bio odlučan u tome da izbaci sav austrijski uticaj iz Nemačke, rev-
nosno je čuvao Habzburško carstvo čim je kapituliralo 1866. godine. Sve dok je postojala
takva situacija, carstvo bi preživljavalo – iz milosti“ (Kenedi, 1999: 195).
18 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
1. 2. Cilj istraživanja
Cilj studije koja se nalazi pred čitaocem jeste dvostruk: 1) prvi zadatak je
da se ponudi sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja SFRJ i nje-
nog konačnog razbijanja, s ciljem povezivanja spoljnih i unutrašnjih činilaca,
tj. takmičenja za hegemoniju na nivou međunarodnih odnosa i takmičenja
za hegemoniju na nivou višenacionalne federacije, i ukazivanja na mogući
opštiji značaj povezivanja ova dva nivoa takmičenja za širi uporedno-istorijski
okvir proučavanja nastajanja, održanja i nestajanja višenacionalnih država;
2) drugi zadatak odnosi se na analiziranje, teorijsko-metodološko i saznajno-
-sociološko kritikovanje studija koje su kao cilj imale bilo razumevanje i objaš-
njenje kraja Jugoslavije bilo objašnjenje posebnih pojava koje nije moguće
analizirati bez negativnih posledica po kvalitet saznanja, a da se autor ne
osvrne na nestanak SFRJ, kao što su rat u BiH, etnički progoni tokom ratova
za jugoslovensko nasleđe, napad NATO-a na SRJ i sl. Treba primetiti da se i
na ovom nivou saznajno-sociološke analize radi o takmičenju, ali ovog puta
za ostvarenje ideološke hegemonije u tumačenju nestanka jedne države.
Prema tome, studija ima tri noseća teorijska stuba vezana prethodno
određenim temeljnim pojmovima takmičenja, sukoba, moći i hegemonije:
Studija koja je pred čitaocem kao jedan od ciljeva ima objašnjenje uti-
caja velikih sila na nastanak, očuvanje i razbijanje višenacionalne Jugoslavije.
Ova studija slučaja treba, između ostalog, da ukaže na koji način su se odvi-
jala nacionalna takmičenja i sukobljavanja u Jugoslaviji, te kako su ona utiša-
vana ili podsticana, zavisno od interesa različitih velikih sila tokom XX veka.
Prvi teorijski stub ove studije upravo i jeste shvatanje da u međunaci-
onalnim odnosima, sporovima i ratovima između relativno malih i nemoć-
nih delatnika na prostoru bivše Jugoslavije, baš kao i na bilo kojem drugom
poluperifernom ili perifernom prostoru, presudnu ulogu igraju vodeće ili
centralne sile svetskog kapitalističkog sistema koje se ravnaju prema njiho-
vim interesima i vrednostima, često pravdajući prve potonjima, u borbi za
očuvanje ili osvajanje hegemonije.6 Male države s relativno niskim vredno-
stima društvenog proizvoda i iznutra ophrvane problemima koji nezavisno
od vrste teškoća (privredne, političke, kulturne) uvek usled višeetničnosti,
a u slučaju SFRJ usled višenacionalnosti, bivaju protumačeni u etničkom
(nacionalnom) ključu, ne mogu ni teorijski ostvariti svoja nastojanja ako
su ona u suprotnosti sa interesima najmoćnijih svetskih sila u datom tre-
nutku. Prema tome, jedini način da se ostvare ideali i interesi manjih i slabi-
jih država, onako kako su obrazovani od strane elita, jeste da se usklade sa
interesima i vrednostima koje, blagodareći volji najmoćnijih u „međunarod-
noj zajednici“, preovladavaju unutar krugova političkih, privrednih i intelek-
tualnih elita koje se neretko preklapaju.
Kada su u pitanju južnoslovenske zemlje, one su se vekovima nalazile u
sastavu dveju imperijalnih sila, Osmanskog carstva i Habzburške monarhije,
u kojima nisu mogle biti samostalne, iako su (kada je Habzburška imperija u
pitanju) učestvovale u etničkom takmičenju u okviru kulturnog, privrednog
i političkog života (Tejlor, 1990). Ove dve sile su, naime, podelile celo Balkan-
sko poluostrvo između sebe, pa su bile i regionalne sile u centralnoj i jugo-
istočnoj Evropi. Njihovo trajno nasleđe bio je granični položaj južnoslovenskih
nacija sa obe strane imperijalnih granica i nestabilna granica koja se značajno
menjala (Allcock, 2000: 213), što je uticalo na seobe stanovništva različite kon-
fesionalne i etničke pripadnosti. Jedno od nasleđa imperijalnih granica jeste
i ratnički „graničarski mentalitet“ ili oslobodilačka politička kultura koju su
baštinili Srbi (i Crnogorci), Hrvati, Bošnjaci i Albanci.
6 Kraljica Viktorija je, primerice, u jednom memorandumu upozorila svoje ministre povo-
dom Velike istočne krize na Balkanu: „Ovo nije pitanje očuvanja Turske nego prevlasti
Rusije ili Britanije u svetu!“ (Ković, 2007: 269). Razume se, male balkanske nacije doživ-
ljavane su u vladajućim krugovima velikih sila, pa i na britanskom dvoru, tek kao pioni i
sprovodnici ili, pak, smetnje sprovođenju njihovih interesa.
22 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
7 Tipičan slučaj hrvatskog antemurale christianitatis mita može se naći na Vikipediji, gde se,
između ostalog, tvrdi kako je „vrhovni kapetan Nikola Jurišić“ 1532. „sa samo 700 Hrvata
zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč“, te kako je
„ban Nikola Šubić Zrinski“ 1542. „s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti“ (http://
hr.wikipedia.org/wiki/Antemurale_Christianitatis, pristupljeno 10. VIII 2008).
8 „Iako istoričari sada govore o ’ekonomskom usponu Habzburškog carstva’ u periodu od
1760. do 1914, činjenica je da se u prvoj polovini XIX veka industrijalizacija dogodila samo
u izvesnim zapadnim regionima, kakvi su Češka, alpske zemlje i okolina samog Beča, dok
je veći deo Carstva ostao relativno netaknut. Dakle, iako je sama Austrija napredovala,
Carstvo kao celina palo je iza Britanije, Francuske i Pruske mereno industrijalizacijom po
stanovniku, proizvodnjom gvožđa i čelika, kapacitetom parnih mašina itd.“ (Kenedi, 1999:
193). Takođe, vojni budžet Carevine nije držao korak s vojnim budžetima drugih velikih
sila, a oružane snage nisu bile na visini drugih velikih sila (Kenedi, 1999: 194), što se poka-
zalo i u sukobima sa srbijanskom vojskom početkom I svetskog rata.
9 O imperijalnim okvirima Habzburgovaca i Osmanlija kao određujućem činiocu oblikova-
nja srpskog i hrvatskog nacionalizma i njihovog rivaliteta u XIX veku pisano je opširnije
na drugom mestu, pa nema potrebe za ponavljanjem (Bakić, 2004: 55–69).
Teorijsko-interpretativni okvir za objašnjenje razbijanja Jugoslavije ... 23
čime su „dalje ojačale svoj uticaj u liberalnoj javnosti Evrope“ (Mitrović, 1998:
23–25), koja je tada, valja primetiti, bila načelno pronacionalistički usmerena,
pošto se nacionalizam čak i posle užasa I svetskog rata smatrao povezanim sa
liberalizmom, dok u imperijama sa srednjovekovnim poreklom, sa izuzetkom
Velike Britanije, nije bilo previše liberalizma. Jednostavno rečeno, Vašington
je po ulasku u rat, 17. aprila 1917, nastupao „veoma ambiciozno, sa željom
da bude arbitar, pa umnogome i tvorac novog sveta, što je značilo uzimanje
vodećeg, a u ponečem i hegemonističkog mesta u svetu“, pa je morao „povesti
i ideološku borbu da bi sebi obezbedio prestiž“, a za to mu je najbolje poslu-
žila politika tzv. trajnog mira u kojoj je načelo samoopredeljenja igralo bitnu
ulogu (Mitrović, 1998: 25–26).
Ova postepena promena stava koja se, kako se vidi, dešavala pri samom
kraju I svetskog rata svedoči o tome da je rasturanje Austro-Ugarske i stvara-
nje Jugoslavije i Čehoslovačke u najboljem slučaju tek delimično bilo zajem-
čeno uspesima srbijanske vojske ili ispunjavanjem zahteva jugoslovenskog
nacionalizma, jer da je tako bilo, onda bi i severna Albanija, pošto ju je okupi-
rala srbijanska vojska, kao i Istra na osnovu zahteva jugoslovenskih naciona-
lista, pripale Jugoslaviji. Naprotiv, vojska se iz severne Albanije morala povući
pod pritiskom velikih sila, a Istra, Kvarnerska ostrva, Zadar i Lastovo pripali su
nepouzdanom savezniku, ali regionalnoj sili – Italiji.
Da je doista tako bilo svedoči i način odlučivanja na Konferenciji mira kra-
jem oktobra 1918. godine. Bio je to, naime, „skup pobedničkih država na kome
pored pobeđenih nisu mogle učestvovati ni neke neutralne zainteresovane
zemlje“, a naročito ne Sovjetski Savez. Sem toga, same učesnice bile su pode-
ljene na dve grupe. Veća grupa bila je sačinjena „od malih i srednjih zemalja,
imala je samo ograničena prava; njihovi predstavnici mogli su jedino da pod-
nose predloge i daju obaveštenja, da učestvuju na plenarnim sednicama i –
prihvataju odluke. Štaviše, često nisu bili ni obavešteni o toku problema za
koje su bili neposredno zainteresovani“. Razume se, u ovu grupu spadali su
predstavnici Srbije. Manju grupu činile su, pak, velike sile: SAD, Velika Brita-
nija, Francuska, Japan i Italija. „Sva rešenja su stvarno donosile samo te sile, a
najvažnije konačne odluke držala je u rukama samo nekolicina najistaknuti-
jih pojedinaca njihovih delegacija“ (Mitrović, 1998: 27).
Prema tome, nesporni i veliki uspesi srbijanske vojske i narastajući jugo-
slovenski nacionalizam, te zahtevi pobedničke vlade u Beogradu i poraženog
Narodnog vijeća u Zagrebu su u najboljem slučaju predstavljali neophodan uslov
za stvaranje Kraljevine SHS, a u najgorem, junačko i nepotrebno prolivanje krvi
sa srpske strane, ravno onom crnogorske vojske pred Skadrom 1913. bez odgo-
varajućeg ishoda, i sa hrvatske strane diplomatsko spasavanje onoga što se spa-
siti može. Uostalom, Česi i Slovaci su Čehoslovačku dobili, iako se vojnički uči-
nak dobrovoljačkih jedinica niukoliko nije mogao meriti sa učincima srbijanske
24 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
sovjetske pretenzije na Balkan bile, takođe, postojane (Kuljić, 1998: 275), a Crvena armija
prisutna i u Jugoslaviji.
17 Jedino je njemu pošlo za rukom da održi nezavisnost posle raskida sa Sovjetskim Save-
zom bez sovjetske invazije (Kenedi, 1999: 442), a u tome je zacelo pomogla činjenica da
su SAD i Velika Britanija 2. IX 1949. poručile Staljinu „da bi napad na Jugoslaviju imao
ozbiljnih posledica“, a komunističkim vođima Jugoslavije – biblijski – „ko traži, daće mu
se“ (Bekić, 1988: 57, cit. pr. Kuljić, 1998: 257). Moguće je da je u svemu ovome imala uti-
caja i poznata podela sfera uticaja u Jugoslaviji u odnosu 50:50 između Čerčila i Staljina.
Teorijsko-interpretativni okvir za objašnjenje razbijanja Jugoslavije ... 27
se kroz manje ili više izmišljene ili nanovo protumačene tradicije (Hobsbom,
Rejndžer, 2002) prenosi s kolena na koleno ne samo nacionalni identitet, već
i s njim povezane predrasude i stereotipi prema sebi i Drugome (Bakić, 1999;
Tajfel, 1981), kao i nacionalističke težnje, što izaziva jaku osećajnu privrženost
naciji, koja vrhuni u spremnosti da se pojedinac žrtvuje zarad njene dobro-
biti, ali u ponekim slučajevima i da učini zločine u njeno ime. Ovo žrtvovanje
uključuje prevashodno izvesna odricanja u materijalnoj sferi i svakodnevnim
udobnostima, ali u krajnjim situacijama rata može se odnositi čak i na život;
spremnost na zločin je promenljiva, od pljačke i sporadičnog maltretiranja
Drugog, do silovanja, etničkog progona, ubijanja zarobljenika i civila, pa čak
i do spremnosti na pokušaj zatiranja (genocid) „manje vrednih“ nacija.
Pošto je nacionalistički ideal retko moguće u celosti ostvariti, onda se radi
o približavanju tom idealu: bitno je ostvariti onu političku zajednicu u kojoj će
„naša“ etnička zajednica biti u većini, makar i relativnoj, i izbeći onu političku
zajednicu u kojoj će naša etnička zajednica ostati u manjini; sem toga, što veća
mera samostalnosti nacionalne države, to bolje. Institucionalna ustrojstva neke
višenacionalne političke zajednice umnogome služe ovakvim, tj. nacionalistič-
kim ciljevima. Iz ustavnih uređenja ovakvih zajednica čitaju se odnosi moći
među njenim nacijama. Istovremeno, svaka povreda nacionalnog dostojan-
stva, svako nacionalno poniženje koje može proizaći iz opažaja takmičenja kao
nepravednog, doživljavaju se veoma emotivno, pa iz takvog doživljaja može
katkad slediti i iracionalno delanje, spremnost da se uđe u nedovoljno promi-
šljene akcije, ali može uslediti i ciljno-racionalno delanje koje za cilj ima pro-
menu postojeće ravnoteže snaga u višenacionalnoj državi. No, ovo ciljno-racio-
nalno delanje ne mora uvek biti umno, tj. može kadšto doneti masovne nesreće
ljudima druge nacionalnosti, pa i pripadnicima sopstvene nacije.
Ono što je važno shvatiti jeste da nacionalizam predstavlja istovremeno
nezavisnu i zavisnu promenljivu u višenacionalnim zajednicama u kojima
postoje rivalske nacionalne ideologije. Nacionalizam kao nezavisna promen-
ljiva znači da nacionalisti mogu koristiti različite argumente u cilju pravdanja
nacionalističkog zahteva za što većim podudaranjem političkih sa etničkim
granicama. Nekad su ti argumenti kulturni, i obično se oni prvi pojavljuju zato
što ih je najlakše opravdati brigom za održanje navodno ili stvarno ugrože-
nog nacionalnog identiteta; nekad ekonomski, koji mogu biti naročito ubed-
ljivi u slučajevima kada stvarno postoje nelogičnosti u privrednom sistemu
zemlje koje se mogu tumačiti sistemski na štetu neke nacije; a nekad, najče-
šće kada se nacionalistički pokret oseti dovoljno snažnim da nastupi sasvim
otvoreno, politički, kada postoji široko prihvaćena i duboko ukorenjena nacio-
nalistička samosvest, pa se nastupa sa nemaskiranih nacionalističkih pozicija,
20 Izgleda da se pred I svetski rat većina bosanskih muslimana osećala Turcima, usled snaž-
nog poistovećivanja sa Osmanskom imperijom, a uprkos činjenici da je u samom Carstvu
smatrano da su Turci samo siromašni seljaci iz Anadolije, dok bi se drugi uvredili da ih tako
nazivaju (Mazower, 2000: 51). Odrazi tog mišljenja javljaju se kadšto i danas. Tako je pogla-
var bosanskih muslimana Reis-ul-ulema Mustafa ef. Cerić nedavno izjavio kako ne može
da prepozna „koji je Bošnjak, a koji Turčin, jer svi ste isti kao da vas je jedna majka rodila.
Ovdje moramo biti jedno, ne možemo dvoje i zato predlažem da svi mi ovdje budemo
Turci. Nas ovdje zovu Turcima, mi vičemo da nismo i sve što više vičemo da nismo, oni sve
više viču da jesmo. I mi jesmo Turci, po našem povijesnom sjećanju, povijesnom određe-
nju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali mi smo i Bošnjaci“ (http://dnf.blogger.
ba/arhiva/2006/09/03), pristupljeno 10. VIII 2008. U ovom navodu zorno se uočava kakva
je snaga interakcionizma: spoljašnje imenovanje („nas ovdje zovu Turcima“) utiče i na unu-
trašnje prihvatanje određenog naziva („i mi jesmo Turci“). Istovremeno, izbor je unekoliko
racionalan, premda na prvi pogled deluje potpuno nerazumno s obzirom na to da se Turci
i Bošnjaci međusobno ne mogu razumeti zbog ogromne razlike u jeziku, jer ako su Boš-
njaci Turci, onda se neće osećati tako bespomoćnima u sukobljavanju sa Srbima i Hrva-
tima, prema kojima se nalaze u manjini i od kojih su slabiji. Moćna, iako udaljena Turska
služi kao uteha i političko sredstvo zastrašivanja etnički bliskih ali neprijateljski usmere-
nih komšija. To podseća na ono crnogorsko: nas i Rusa dvesta miliona. Na stranu sad to
što i samih Rusa ima svega 143 miliona u Rusiji i oko 25 miliona u okolnim republikama.
Teorijsko-interpretativni okvir za objašnjenje razbijanja Jugoslavije ... 35
21 Autor ove studije smatra zaštitu ljudskih prava svakog pojedinca na svetu veoma bitnom,
ali ne veruje da oni koji ljudska prava masovno krše, npr. u Iraku, Avganistanu, u zlogla-
snom Guantanamu ili u „humanitarnim intervencijama“ iskreno brane ljudska prava u
nekom drugom delu sveta.
Teorijsko-interpretativni okvir za objašnjenje razbijanja Jugoslavije ... 37
23 Otud je moguće da se kadšto probija i lični ton, jer se raspravlja o nečemu što dotiče ne
samo intelektualnu radoznalost, već i ličnost istraživača. No, to ne bi trebalo da utiče na
intersubjektivnu proverljivost njegovih iskaza, već bi, štaviše, trebalo da olakša njihovu
saznajno-sociološku kritiku.
40 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
2.1. Uvod
30 Najpoznatiji, ali ne i jedini, jeste trodnevni pogrom u Zagrebu 1902, izazvan tekstom u
zagrebačkom Srbobranu koji je objavio, pod inicijalima N. S., Nikola Stojanović iz Sarajeva.
Hrvatski nacionalisti su, međutim, ispod inicijala prepoznali Stojana Novakovića, što je
bio razlog da stradaju zagrebački trgovci srpskog porekla (Bakić, 2004).
31 http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_dr%C5%BEavno_pravo Pristupljeno 15. VII 2008.
32 Radilo se o priznavanju Srbima statusa „političkog“ ili „konstitutivnog“ naroda u Hrvatskoj.
46 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
39 Obojica vođa H(R)SS, Stjepan Radić i Vladko Maček, boravila su izvesno vreme u zatvoru
Kraljevine SHS (Jugoslavije), a prvi je i ubijen u Skupštini. Na simboličkoj ravni, to se moglo
tumačiti kao zatvaranje i ubijanje – krajnje poniženje – cele nacije.
50 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
1923, tj. sve dok su srpski kadrovi u njoj vodili glavnu reč.40 Čim je, međutim,
došla Staljinova direktiva o potrebi razbijanja Jugoslavije 41 i njegova kritika
shvatanja nacionalnog pitanja „druga Simića“ (partijsko konspirativno ime
Sime Markovića), došlo je i do opadanja uticaja tzv. desne frakcije u kojoj su
većinu činili Srbi i koja se zalagala za realno jugoslovenstvo (nada da će se
prosvetom i napretkom društva od tri tada prepoznatljive etničke zajednice –
Slovenaca, Hrvata i Srba – stvoriti jedinstvena jugoslovenska nacija u buduć-
nosti42) u korist leve frakcije u kojoj su većinu činili Hrvati i Slovenci43 (Bakić,
2004: 534; Connor, 1984: 165; Avakumović, 1964: 62), koja će od 1926. vla-
dati strankom, i koja se zalagala za razbijanje Kraljevine i docnije ujedinjenje
„radničko-seljačkih republika“ (Bakić, 2004; Gligorijević, 1992; Connor, 1984).
Zaista, slovenački i hrvatski kadrovi, pod pokroviteljstvom uticajnih
bugarskih komunista u Kominterni (Petranović, 1993: 79), vladali su KPJ posle
1926, i naročito posle 1928, u vreme dok je ona bila, uz ustaše i VMRO, najogor-
čeniji protivnik Jugoslavije.44 Partija se tada zalagala za „samostalnu hrvatsku,
više jedinstvo. (...) Proletarijat ... pozdravlja bilo koju i svaku asimilaciju nacionalnosti – sa
izuzetkom onih koje se sprovode silom ili na osnovu privilegija“ (Connor, 1984: 42). Uto-
liko, jugoslovenski komunisti su skretali sa lenjinističkog pravoverja ka renerovskom austro-
marksizmu, s tom razlikom što su od Lenjina zadržali zagovaranje etnofederalizma, dok su
austromarksisti bili naklonjeni neteritorijalnim etničkim rešenjima (Budding, 2008: 94).
49 O značenju pojmova jugoslovenski (pan)nacionalizam, integralno jugoslovenstvo, jugo-
slovenski nacionalizam u užem smislu i realno jugoslovenstvo, koje je autor preuzeo od
Ljubodraga Dimića i dodatno ih precizirao, kao i o minimalnom jugoslovenstvu ranije je
detaljno pisano (Bakić, 2004: 85–86; Dimić, 1996).
50 Naravno, velika je razlika između nacionalnog osećanja u Makedoniji i u Crnoj Gori u tom vre-
menu, jer dok su makedonski ili bugarski nacionalizmi nadvladavali srpski u Makedoniji, u Crnoj
Gori je postojao samo srpski nacionalizam (Bakić, 2004: 554–556; Petranović, 1993: 35–37).
51 U prvom Politbirou koji je Josip Broz sastavio bili su on kao Hrvat, Crnogorac Đilas, Srbin
Ranković i tri Slovenca (Kardelj, Miha Marinko i Franc Leskošek). Sledeći put, 1940, Brozu su
u Politbirou pravili društvo Kardelj, Ranković, Đilas, Srbin iz Hrvatske Rade Končar, i Crno-
gorac Ivan Milutinović, što je neke autore navelo da zaključe da je po prvi put u međurat-
nom periodu došlo do pojave istinski jugoslovenske strukture partijskog vođstva, iako nije
bilo nikoga iz Makedonije (Lampe, 2000: 207; Shoup, 1968: 47). Docnije je u Makedoniju
lično Broz poslao makedonskog komunistu iz Pariza Metodija Šatorova Šarla, imenujući ga
i članom Politbiroa, izgleda baš zbog činjenice da je ovaj bio izrazito probugarski usmeren,
kako bi KPJ postala popularna u Makedoniji. Tek s početkom rata, zbog neaktivnosti make-
donskih komunista u podizanju ustanka, Šarlo je dospeo pod udar kritike vođstva KPJ. Do
rata im njegovo otvoreno probugarsko opredeljenje nije smetalo (Shoup, 1968: 52–53).
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 53
„Mi nismo zainteresirani za buržoaski ideal Otadžbine koji treba braniti, već za
svetsku revoluciju koju treba sprovesti. Zapamtite ovo. Najveća revolucija za
jugoslovensku državu – revolucija za koju sam siguran da će je masa naroda
prihvatiti – biće revolucija koja će doneti nacionalnu jednakost Srbima, Hrva-
tima, Slovencima, Makedoncima, Crnogorcima. I to, drugovi, omogućiće sa svoje
strane veću socijalnu revoluciju koju mi planiramo i za koju je Sovjetski Savez naš
slavni model“ (Connor, 1984: 147).
52 „Granica sa Srbijom je povučena na takav način da blisko prati predloge koje je pre rata
napravila VMRO (...) Takođe, Makedonci su bili slobodni da tumače njihovu prošlost na
daleko više nacionalistički, i manje marksistički način no komunisti u drugim republikama“
(Shoup, 1968: 164–165).
53 Jedan autor je s pravom zaključio da je SKJ stvorio makedonsku crkvu 1967. odvajajući je
od SPC, te da je podsticao „muslimansku etnogenezu kao sredstvo regulisanja takmičenja
između Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Izgleda da je bilo malo, ako uopšte, ozbiljnog
54 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
(...) kada je također pozvao na veći centralizam i kontrolu: ’Izmijeniti u svakom pogledu ton
štampe i agitaciju u tom smislu da se svim pitanjima prilazi sa stanovišta jedne nove, samo-
stalne državne tvorevine, koja nije ničija filijala, nego djelo borbe naših naroda (...)“ (Banac,
1990a: 103–104). U ovom navodu, osim pozivanja „na veći centralizam i kontrolu“, može se
prepoznati i jedna težnja ka većoj samostalnosti od Moskve, što Banac nije primetio.
56 Andrija Hebrang, „istinski popularan u Hrvatskoj“ (Banac, 1990a: 103), isticao je da je
ZAVNOH novi Sabor Hrvatske, „obećavajući više samostalnosti posle rata no što je bilo
ponuđeno Sporazumom iz 1939. ’od srpske klike iz Beograda’.“ Činjenica da je suviše pri-
čao o toj „samostalnosti“ i, kako je Broz govorio, ’njegovoj sopstvenoj telegrafskoj agen-
ciji’ dovela je naposletku do smene Hebranga sa čela ZAVNOH-a (Irvine, 2008: 154; Lampe,
2000: 223–224). Osim toga, Hebrangu i CK KP Hrvatske zameralo se što su se „oborili“ na
Dalmaciju, a razlog se nalazio u činjenici da „Dalmacija pokazuje mnogo veću povezanost
sa Jugoslavijom, nego što je pokazuje ostala Hrvatska“ (Banac, 1990a: 102). Takođe, kada
je ZAVNOH 20. IX 1943. proglasio pripajanje Istre, Rijeke, Zadra i Kvarnerskih ostrva „matici
zemlji Hrvatskoj“, Josip Broz je to kritikovao, jer Hrvati „prisvajaju suverenitet koji pripada
samo Jugoslaviji“: „Proklamaciju je morao potpisati i AVNOJ, a predsjedništvo ZAVNOH-a
da supotpiše. Inače to neće imati važnosti pred stranim silama i znači separatizam protiv
kojega su svi saveznici“ (istakao aut.) (cit. pr. Banac, 1990a: 100). Prema tome, za razliku od
hrvatskih nacionalista, a nacionalisti uopšte neretko pokazuju neku vrstu parohijalnosti
i nerazumevanja spoljne politike, Josip Broz je veoma dobro znao koja i kakva su ograni-
čenja za ostvarenje hrvatske nezavisnosti nakon II svetskog rata.
57 To je u decembru 1942. učinio sam J. Broz u članku „Nacionalno pitanje u svetlu Narod-
nooslobodilačke borbe“: „Odana principu da svaki narod ima pravo na samoopredeljenje,
Komunistička partija se borila protiv takve nacionalne politike velikosrpskih hegemoni-
sta tokom čitavog perioda borbe za opstanak Jugoslavije. Komunistička partija Jugosla-
vije se suprotstavila na najodlučniji način represiji nad Hrvatima, Slovencima, Makedon-
cima, Crnogorcima, Albancima i drugima. (...) Komunistička partija nikad nije i nikad neće
napustiti princip koji su postavili naši veliki učitelji, Marks, Engels i Lenjin, princip da svaka
nacija ima pravo na samoopredeljenje, uključujući otcepljenje“ (Connor, 1984: 158).
58 Samo je Ruzvelt, zgranut ustaškim pokoljima Srba i Jevreja, u nekoliko navrata izrazio rezerve
prema vaspostavljanju Jugoslavije posle II svetskog rata, i razmišljao o protektoratu nad
Hrvatskom, ali to nije pretočeno u operativnu politiku, jer su SAD prepustile balkansku
i jugoslovensku politiku dogovoru Velike Britanije i SSSR-a (Petranović, 1993: 68, 159).
56 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
tj. javljaju se pre nego što spoljašnji mogu delovati, ali ne i deterministički.
Oni su neophodan, ali ne i dovoljan uslov nastajanja i nestajanja višenacio-
nalnih političkih zajednica relativno male moći (države koje ne igraju ulogu
regionalnih sila) (Thomas, 2003: 4).63
Načelno i apstraktno, naravno, tačno je da od dobre volje građana bilo koje
države, pa i one višenacionalne, zavisi njen legitimitet, te da li će i koliko ona
trajati. Ipak, kada u jednoj zemlji postoji hronično takmičenje i sukobljavanje na
nacionalnoj osnovi koje se ispoljava u stalnim raspravama oko ustavnog ure-
đenja međunacionalnih odnosa i promena ustava,64 sporadičnim masovnim
okupljanjima kojima se izražava nezadovoljstvo ustavnim položajem različitih
naroda, te blokiranjem društvenog razvoja usled zaokupljenosti energije gra-
đana nacionalnim pitanjem,65 a zajednica, ipak, opstaje sve dok se ne umeša
strani činilac, jasno je da unutrašnji činioci nastajanja i nestajanja Jugoslavije
imaju manju uzročnu snagu od spoljnih. Potonji predstavljaju zapravo dovo-
ljan uslov nastajanja, održavanja i nestajanja Jugoslavije, dok prvi predstavljaju
neophodan, ali ne i dovoljan uslov njenog nestajanja. Važenje ovog nalaza u
drugim slučajevima nastajanja i nestajanja višenacionalnih zajednica relativno
male moći koje ne spadaju ni u regionalne, a kamoli u globalne sile trebalo bi
ispitati u uporedno-istorijskim istraživanjima šireg opsega.
Po završetku II svetskog rata, KPJ je nastavila politiku koju je vodila pred
II svetski rat, koja je jasno razlikovala jugoslovensku državu i različite nacije koje
su u njoj udružene, pa je Josip Broz kao jedno od najvećih dostignuća naveo i
činjenicu „stvaranja nerazrušivog bratstva i jedinstva između raznih nacionalno-
sti Jugoslavije... i stvaranje jedne jake državne zajednice sačinjene od različitih
nacionalnosti Jugoslavije koje sve uživaju jednaka prava“ (Connor, 1984: 171).
66 Ustav iz 1974. – „neobično dugačak, (406 članova)“, verovatno najduži ustav na svetu
(Lampe, 2000: 313; Rusinow, 1978: 326), „verbalističan i konfuzan tekst, koji je ostavljao
neodoljiv utisak da mu je svrha više da sakrije nego da otkrije“ (Dimitrijević, 1996: 450)
– naginjao je usled veta federalnih jedinica konfederalnom određenju Jugoslavije, a uz
to je stvorio „najkomplikovaniji“ sistem „višestrukih posrednih izbora“ koji je „ikada viđen
bilo gde u XX veku“ (Lampe, 2000: 313; Dimitrijević, 1996: 450, 453). No, put od federa-
cije ka konfederaciji započet je još ustavnim amandmanima 1967. godine.
67 Josip Broz sa saradnicima želeo je da Bugarska uđe kao sedma federalna jedinica rav-
nopravna s drugih šest u Jugoslaviju, dok su Bugari, inače tradicionalno najveći zastu-
pnici ideje o balkanskoj federaciji, a njihovi komunisti balkanske komunističke federacije
pred rat, želeli konfederaciju između dve ravnopravne konfederalne jedinice, s paritet-
nom zastupljenošću u zakonodavnom i izvršnom telu vlasti. Osim ovih teško premostivih
razlika između, uslovno govoreći, hrvatske i bugarske varijante jugoslovenstva, Britanci i
SSSR su, u odvojenim razgovorima, obavestili Južne Slovene o svom oštrom neslaganju
sa idejom unije (Shoup, 1968: 126–127).
68 Zanimljivo je da se ni sami ustavopisci, Kardelj i Pijade, nisu slagali oko tumačenja suvere-
nosti republika i pitanja samoopredeljenja, jer je prvi smatrao da su sve republike suverene,
a drugi da su se tokom rata narodi neopozivo opredelili da žive zajedno, pa je suverena
federacija (Gabrič, 2004: 430).
69 Istina, Josip Broz je u prvom govoru u Zagrebu, 21. maja 1945, ovako opisivao značaj
međurepubličkih granica: „Te granice /.../ treba da budu nešto kao one bijele crte na jed-
nom mramornom stubu. Granice federalnih jedinica u federativnoj Jugoslaviji nisu granice
60 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
razdvajanja, nego granice spajanja /.../. To znači natjecati se u dobru, pomoći braći, jer
sada su braća razgraničena ali su ipak pod jednim krovom. To je zajednička kuća, jedna
cjelina, ali unutra ima svaki da gospodari na svome“ (J. B. Tito, Govori i članci, t. 1, n.d.,
312, cit. pr. Marković, 2000: 239, http://www.cpi.hr/hr-7888_1-3-2_radionica_o_tvorbi_
etnickih_i_nacionalnih_identiteta_u_juznoslavenskome_prostoru_iz_povijesne_per-
spektive.htm, pristupljeno 21. VI 2008; Connor, 1984: 231; Shoup, 1968: 116). No, i iz
ovog navoda je jasno da o nekom nacionalnom jugoslovenstvu, pa čak ni o realnom, ne
može biti govora, jer krov je metafora za državu, a braća čine metaforu za nacije. One
su srodne, ali su zasebne nacije koje „gospodare na svome“ u okviru „zajedničke kuće“,
tj. države. Ostaje se, prema tome, u okvirima minimalnog socijalističkog jugoslovenstva
hrvatske usmerenosti.
70 Sporazumom Cvetković–Maček 1939. opštine Ilok, Šid, Vinkovci, Vukovar i Županja sa
31% Srba pripale su Banovini Hrvatskoj, dok su Irig, Sremska Mitrovica, Stara Pazova i
Zemun s 64% Srba ostali izvan Banovine. ZAVNOH je, s jedne strane, u junu 1943. u pri-
vremenom nastavnom programu za osnovne škole Srem posmatrao kao oblast Hrvat-
ske, a sremski komunisti, s druge, smatrali su „da su oni pravo jezgro partije u cijeloj Voj-
vodini – koja se, po njihovu shvaćanju sastojala od Srijema (ili bar njegova istočna dijela),
Bačke, Banata i Baranje“, pa su se požalili „Politbirou CK KPJ zbog hrvatskih pokušaja da
ih se pridruži KPH“. CK KPJ je, pak, procenio da cela rasprava treba da bude prigušena iz
straha da bi njome mogli biti „odgurnuti hrvatski elementi od narodno-oslobodilačke
borbe“ (Banac, 1990a: 110–111).
71 U tome hrvatski komunisti nisu bili usamljeni u Hrvatskoj, jer je porast broja federalnih
jedinica slabio relativnu moć Srbije i snažio relativnu moć Hrvatske koja je bila prirodno
središte okupljanja koalicije protiv najmoćnijeg delatnika.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 61
72 Šaup, čije mišljenje deli i Pavković (Pavković, 2001), zabeležio je da je već 1958. došlo do
pritiska republika na federalni centar, pa je „jugoslovenska ideja ili napuštena ili bezna-
dežno uhvaćena u intelektualna, politička ili ekonomska rivalstva“ (Shoup, 1968: 223). Neki
drugi podržavaoci teze o tome da su jugoslovenski komunisti zagovarali jugoslovenski
nacionalizam smatraju da je do okretanja od jugoslovenstva došlo 1962. (Banac, 1990b:
153), a treći 1964. godine (Marković, 2000: 247). Ova neslaganja ukazuju da je „konstruk-
cija“ Brozovog jugoslovenskog nacionalizma na klimavim nogama.
73 Autor ovih redaka slaže se sa argumentom koji je iznela Olivera Milosavljević: „I istovre-
meno, onda kada je zaista imao mogućnost da sve svoje ideje i realizuje, 40-ih i 50-ih
godina 20. veka, Tito nije stavio Jugoslovene ni u popis stanovništva“ (Milosavljević, 2002:
180). Ovaj argument presudno opovrgava tvrdnje D. Jovića (2003), A. Pavkovića (2001),
P. Markovića (2000), A. Đilasa (1990), I. Banca (1990b) kao i stranih istoričara i politikologa
(Connor, 1984; Shoup, 1968) da su jugoslovenski komunisti i Broz lično ikada, pa i pedese-
tih godina, hteli stvoriti jugoslovensku naciju u bližoj budućnosti, jer su popisi jedno od
najefikasnijih tehničkih sredstava koje državi, uz vojsku i školstvo, stoje na raspolaganju za
stvaranje nacija. Čini se, stoga, da su ovde pobrkani zahtevi za jačanjem „jugoslovenskog
62 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
76 60% članova republičkih i pokrajinskih novih centralnih komiteta partija imali su manje
od 40 godina, a 15% manje od 30 (Rusinow, 1978: 256), što je svedočilo da se radilo ne
samo o nacionalnom sukobljavanju, već i o generacijskom jazu, pa i sukobu u SKJ.
77 U drugoj polovini šezdesetih već se nije moglo govoriti o „monolitnoj partiji u Jugosla-
viji“, a „centralna vlast bila je gotovo sasvim paralisana neslaganjima između republičkih
partijskih barona“ (Connor, 1984: 565; Rusinow, 1978: 195).
78 Hrvati su, na osnovu svoje veličine, bili logičan centar okupljanja koalicije protiv unitarne
federacije (Rusinow, 1978: 248), tj. za „federiranje federacije“ do svođenja na konfedera-
ciju. Ideološki je ovakvo zalaganje pravdano kao uverenje da je napuštanje „centralizma“
bilo „jedini način za konačno rešenje nacionalnog pitanja“ (Rusinow, 1978: 247). Time se,
međutim, svesno ili ne, otvaralo srpsko nacionalno pitanje.
79 Povodom albanskog nacionalnog blagdana, Dana zastave, klicalo se Enveru Hodži uz spa-
ljivanje jugoslovenskih zastava, i čula se parola „Kosovo republika!“ (Petranović, 1988: 389).
Imajući u vidu privrednu razvijenost tadašnje Albanije i Kosmeta, jasno je da ekonomski
činioci niukoliko nisu presudni u stvarima nacionalizma.
80 Konfederalizacija je na predsedništvu SKJ u aprilu 1970. jasno prepisana kao lek za
jugoslovenske tegobe, jer je u usvojenoj rezoluciji stajalo da su republike i pokrajine
64 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Dimitrijević, 1996: 449; Petranović, 1988: 396–397; Connor, 1984: 225; Rusi-
now, 1978: 225, 228, 268), dok je proces odlučivanja u federalnom centru zavi-
sio od dogovora republika i pokrajina koje su imale pravo veta, i najčešće je
bio blokiran, a pravo je čudo da je uopšte radio (Petranović, 1988: 396–397,
415; Rusinow, 1978: 286). Istovremeno, tzv. deetatizacija, „što je bio tobožnji
cilj reformi iz 1960-ih“, važila je tek za savezni nivo vlasti, dok je u stvari poja-
čana „stara simbiotička veza između lokalnih i republičkih (nacionalnih) poli-
tičkih elita i ’njihovih’ preduzeća i menadžera“ (Rusinow, 2008: 144).
Iako je barem delimično u pravu bio Konor kada je polovinom osamdese-
tih tvrdio da bi prenos vlasti na federalne jedinice bio istinit tek u nekom dru-
gom sistemu vladavine u kojem bi ustav bio istinski najviši zakon države, a ne
„trenutno ubeđenje Tita i nekolicine bliskih saradnika“ (Connor, 1984: 225),
ipak se može zaključiti da je postepeno povlačenje ratnih kadrova (Kardelj
umire 1979, a Broz 1980) sa političke scene SFRJ ostavilo prostor da se dođe do
istinskog važenja ovog ustava, tj. prenosa istinskog suvereniteta na republike
i pokrajine, koje su već amandmanima izjednačene sa republikama u svemu
osim u imenu, te da je savezna vlada bila nemoćna da se izbori sa privrednim
problemima usled realne konfederalizacije države (Rusinow, 1978: 228, 268).
Sem toga, ustavna debata na prelazu šezdesetih u sedamdesete godine
vodila se u relativno demokratizovanoj atmosferi u kojoj javne odluke nisu
bile donošene u obliku dekreta odozgo. To je uticalo na slobodniji stil pisanja
novinara, javnost je reagovala nacionalizmom, a izvesni političari su započeli
demagoški flert s ovom silom koja je donosila popularnost (Rusinow, 1978:
282). Svaka oduševljeno pozdravljena demagoška parola u jednoj republici,
međutim, izazivala je sličan odgovor u drugoj; ako ne u vlasti,81 onda među
nacionalistički usmerenim intelektualcima koji su postepeno širili svoj uticaj.
Dakako, srpski i hrvatski predlozi i komentari predloga su se po pravilu
isključivali. Dok je profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Mihailo Đurić, podr-
žan od tadašnjih asistenata Koste Čavoškog i Vojislava Koštunice, govorio o
„početku kraja Jugoslavije“82 i izražavao zabrinutost za položaj Srba izvan
„problemi koje je proizvodio labavi federalni model ostajali su isti od 1943. preko
1971.85 do 1991; hrvatski komunisti koji su podržavali ovaj model suočavali su
se s teškoćama u odnosima sa Srbima u Hrvatskoj (koji su počinjali da govore o
autonomiji ili odvajanju od Hrvatske), ali i sa drugim snagama hrvatskog nacio-
nalizma (koje nisu mogli lako kontrolisati) i sa vođima drugih republika (koji su
se protivili mogućim zahtevima vezanim za njihovu teritoriju). U ovom smislu,
dinamika Hrvatskog proleća nije samo dosezala do osnivačkog perioda jugoslo-
venske socijalističke države, već je pružala jedan pregled i nagoveštaj raspada
druge Jugoslavije 1991“ (Irvine, 2008: 151).
usamljen, jer je npr. profesor Pravnog fakulteta Živomir Đorđević predviđao da će, možda,
u „doglednoj budućnosti na ovom tlu biti formirano šest ili osam nezavisnih država. Podra-
zumeva se da ja to ne želim, ali to ne treba isključiti“. Otuda je, po njemu, trebalo zaštititi
„interese Srbije“, pošto je ona „postojala pre socijalizma i postojaće i posle socijalizma“, jer
„klase i društvena uređenja se menjaju, ali narod i zemlja ostaju“ (Budding, 2004: 94). Uz
priznanje za ispravno predviđanje na osnovu pravilnog tumačenja kardeljevskih ustav-
nih amandmana, treba primetiti da je u stvari iskazan jedan iskonski nacionalistički stav
koji naciju i njenu državu smatra večnom.
83 Matica hrvatska je sve više podsećala na političku stranku (Rusinow, 1978: 294).
84 Bakarić je, takođe, takvu ideju, baš kao i koncept „masovnog nacionalnog pokreta“, krstio
„ideološki sumnjivom i politički opasnom“ (Rusinow, 1978: 388).
85 Ne iznenađuje što se tokom Hrvatskog proleća pokušalo s rehabilitacijom Hebranga
(Irvine, 2008: 155), baš kao ni činjenica da je rehabilitovan dvadeset godina docnije.
66 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Uz date širinu i dubinu etničkih neprijateljstava koja su se pokazala tokom II svet-
skog rata i premoćni položaj Srba (posebno Srba iz Hrvatske) u partizanskom
pokretu i sledstveno u posleratnoj partiji, nije iznenađujuće da partija, kao upori-
šte vrhovne moći, bude zarobljena u stalnom nacionalnom takmičenju. Srbi, koji
preovlađuju u centralnoj partijskoj strukturi, bi videli u partiji sredstvo osiguranja
86 Pokazivano je „detaljno znanje o vrstama eksploatacije ili o broju Srba među direkto-
rima hrvatskih preduzeća, komandantima hrvatskih vojnih jedinica ili onih koji se mogu
naći u hrvatskim fabrikama, na hrvatskim železnicama ili u zagrebačkim policijskim sna-
gama“ (Rusinow, 1978: 291–292). Bili su česti i „nacionalni ekscesi“: razaranja reklama
s ćiriličnim natpisima, politička borba da se neki direktor otpusti zato što je Srbin, neredi
posle pobede fudbalskog tima nad nekim srpskim timom, ulične tuče po etnički mešo-
vitim selima, nošenje šahovnice i sl. (Rusinow, 1978: 292). Docnije je Josip Broz naročito
kritikovao ova etnička prebrojavanja (Rusinow, 1978: 299).
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 67
89 Ima autora koji smatraju da su nacionalne pritužbe bile načelno različite u periodu pred
II svetski rat i posle II svetskog rata, pošto se pred II svetski rat radilo „o borbi za nacio-
nalna prava“ u okviru koje je ekonomski argument činio tek deo, dok se posle II svetskog
rata radilo prevashodno o privrednim rivalstvima koja su doprinosila rastu nacionalizma
u socijalističkoj Jugoslaviji (Shoup, 1968: 227). Čini se, ipak, da autor greši u oba slučaja,
jer u prvom periodu se nije na prvom mestu radilo o nacionalnim pravima, već o borbi
za ostvarenje nacionalističkih ideala, a u socijalističkoj Jugoslaviji se radilo o korišćenju
privrednih pritužbi za pravdanje nacionalističkih potraživanja koja su imala ne samo pri-
vredno, već celovito nacionalno značenje i značaj. Dakle, radi se o nacionalističkom kori-
šćenju različitih argumenata – privrednih, kulturnih, političkih – zarad jačanja nacional-
nog identiteta, podizanja nacionalne uzrujanosti i ostvarenja u osnovi političkih ciljeva
nacionalističke ideologije za što većom samostalnošću i suverenošću, a ne o samostal-
nom važenju kulturnih ili privrednih činilaca.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 69
90 D. Rusinov i Nikolas Miler (Nicholas Miller) tvrde da ih je bilo 130, a od njih je 80 pripadalo
SKH (Rusinow, 2008: 140; Miller, 2002: 606).
91 Isaković je podelio sudbinu Krleže: obojica su bili prinuđeni da napuste CK SK svojih repu-
blika (Miller, 2002: 610).
92 Oni koji nisu hteli da povuku svoj potpis ispod njega, npr. Borislav Mihajlović Mihiz, Matija
Bećković, Dušan Radović i Brana Crnčević, bili su izbacivani s posla (Miller, 2002: 610).
70 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
93 U Deklaraciji je, između ostalog, stajalo: „Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune rav-
nopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacio-
nalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu dje-
latnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika
kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vla-
stitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične vari-
jante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu“ (istakao aut.) (http://www.ihjj.hr/
oHrJeziku-jeziku-pov-deklaracija.html, 20. VII 2008). Prema tome, nije sporeno jedinstvo
jezika sa stanovišta lingvistike, već je iz nacionalnih razloga traženo da se jezik zove naci-
onalnim imenom. Nije bio u pitanju jezik, već ime jezika kao obeležje nacionalnog dosto-
janstva. Isti šablon primenjen je docnije na bošnjački i crnogorski jezik.
94 Studentski vođi, Dražen Budiša, budući vođ HSLS, i Ante Paradžik, budući vođ pravaša, bili
su npr. iz Drniša, odnosno iz Hercegovine (Rusinow, 1978: 294). Uopšte, primećen je per-
sonalni kontinuitet vođa Hrvatskog proljeća 1971. i svih hrvatskih nekomunističkih stra-
naka 1991 (Irvine, 2008: 149).
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 71
95 Bilo ih je 1969. čak 800.000, tj. 22% zaposlenih u SFRJ (Rusinow, 1978: 251).
96 Ove pritužbe bile su prilično opravdane, što je i Broz docnije pri smenjivanju „hrvatskog
rukovodstva“ priznao, pošto je u turizmu moglo tek 20% zarađenog – a u drugim sekto-
rima još manje – da ostane, dok je četiri petine moralo da se proda bankama, od kojih je
pet najjačih bilo u Beogradu, za dinare. Potom bi banke prodavale tvrdu valutu uvozni-
cima, ali i onima od kojih su je prethodno kupile (Rusinow, 1978: 207–208, 308). Hrvat-
sko vođstvo, oličeno u Miki Tripalu i Savki Dabčević Kučar, tražilo je „čiste račune“, braneći
se od napada za nacionalizam „neobičnom tvrdnjom“ da su u Hrvatskoj hrvatska nacija
i radnička klasa identični, pa je borba za hrvatske nacionalne interese borba za interese
radnika (Stokes, 1993: 227), i gde bi svaka republika znala šta doprinosi federaciji i šta
od nje dobija, pa bi na osnovu toga mogla odlučivati o budućim doprinosima (Rusinow,
1978: 249). Treba uočiti zanimljivu činjenicu da su u Prvoj Jugoslaviji najjače banke bile
u Zagrebu uprkos srpskoj političkoj prevlasti (Lampe, 2000: 152–153), dok su u Drugoj
Jugoslaviji srpske banke bile premoćne (Lampe, 2000: 307) uprkos politički nezavidnoj
poziciji Srbije kao federalne jedinice. Džon Olkok smatra da je smeštanje moćnih banaka
u Beograd posle II svetskog rata bilo zasnovano na velikom obimu saradnje zagrebačkih
banaka sa „nacističkim Rajhom“ (Allcock, 2000: 63–64).
72 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
101 Rusinov je M. Tripala, S. Dabčević Kučar i Peru Pirkera smatrao „Bakarićevim učenicima
kojima je manjkala veština i osećaj za ravnotežu njihovog učitelja“ (Rusinow, 1978: 259).
Bakarić je nazvan učiteljem zato što je u svoja dva govora (partijskim vođima 13. XII 1969.
i na 10. sednici CKSK Hrvatske 15–17. I 1970) opravdao skretanje ka hrvatskom naciona-
lizmu tobožnjom činjenicom da u SK Hrvatske nikad nije bilo hrvatskog nacionalizma, već
samo jugoslovenskog, pošto su pre no što su postali komunisti hrvatski kadrovi navodno
bili „jugoslavenski nacionalisti“. Otuda je Bakarić izvukao zaključak da je jedina opasnost
za hrvatske komuniste bio jugoslovenski nacionalizam, a ne hrvatski. U skladu s tim, na
10. sednici, za koju postoji osnovana sumnja da ju je sam Bakarić planirao, javno je osuđen
hrvatski komunista Miloš Žanko, koji je u seriji članaka u Borbi ponudio „detaljnu i doku-
mentovanu analizu uvećanih delatnosti hrvatskih nacionalista“, a naročito Matice hrvat-
ske. Tada je, takođe, javno rečeno da je neophodno da se Hrvatska „homogenizuje“ u borbi
protiv „unitarizma“, što je značilo da treba stvoriti masovni pokret komunista i nekomuni-
sta Hrvatske, uz traženje saveznika u drugim republikama (Rusinow, 1978: 276–277, 386).
Sem toga, Bakarić je u više navrata tokom šezdesetih govorio o „potrebi za većom pred-
stavljenošću njegove republike u oblikovanju spoljne politike“, što je, prema Šaupu, „pozi-
cija koja je odavala stav koji je odudarao čak i od liberalnih zapadnih pojmova federalizma,
da se ne govori o pravima oblasnih vlasti u jednom unitarnom sistemu“ (Shoup, 1968: 222).
Pomenuta „homogenizacija“ i masovnost pokreta jako podsećaju na ono što je docnije
činio Slobodan Milošević. Razlika je u činjenici da je u pokušajima stvaranja saveza sa dru-
gim republikama i procenama mogućeg u datom trenutku Bakarić bio znatno uspešniji
od Miloševića, kao i u tome što je u prvom slučaju Broz, premda ponešto ostario, bio živ i
zdrav, nameran da vlast ne ispusti dok se sa dušom ne rastavi. Koliki, pak, značaj ova sed-
nica ima za društveno-integrativnu misao današnje Hrvatske najbolje se vidi iz činjenice
da ju je Dušan Bilandžić ocenio kao prekretnički „povijesni događaj“, posvetivši joj posebno
poglavlje u svojoj knjizi (Bilandžić, 1999: 557–568, cit. pr. Kuljić, 2002: 461).
102 Moguće je da je u ovom odricanju igrala ulogu i Tripalova nesmotrena inicijativa da se
Bakarić poštedi zamornih položaja, na šta je Broz dodao ceduljče Kardelju na kojem je sta-
jalo: „Bevc, ovi će nas razvlastiti“ (Kuljić, 1998: 210). Očito, generacijski sukob se donekle
preplitao sa nacionalnim sukobljavanjem. O Bakarićevom viđenju Jugoslavije dragoceno
je svedočanstvo hrvatske komunistkinje i Jugoslovenke Milke Planinc: „Sjećam se kakav
sam šok doživjela kad je Vladimir Bakarić, iskusan političar, rekao u Belgiji negdje sredinom
šezdesetih da federacija nije vječna i da mi sad preuređujemo Jugoslaviju, a da ćemo vidjeti
dokle će ona izdržati kao zajednička država (istakao aut.). Meni je ta izjava bila veliki šok.
Pitala sam se: ‘Kako to Vlado govori? Zar on stvarno misli da bi moglo biti i nešto drugo,
osim Jugoslavije?’ Mi smo mislili da je nacionalno pitanje u biti riješeno, i da će se nesu-
glasice koje su postojale riješiti ekonomskim razvojem“ (Jović, 2003: 131).
74 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
103 Nedovoljna okrenutost vrha SK Srbije radničkoj klasi i preterano oslanjanje na intelektu-
alce, liberalni odnos prema štampi i inteligenciji, i prodor tehnokratizma u privredu, ume-
sto dosledno sprovođenog radničkog samoupravljanja (Kuljić, 1998: 217).
104 U centralnoj Srbiji nezaposlenost je iznosila 17–18% u periodu 1981–1990 (Vudvord,
1997: 70).
105 Jedan od omiljenih načina iskazivanja nacionalnog samosažaljenja u Srbiji bio je ovaj:
Hrvati i Slovenci, kadšto i Makedonci, odreda su „nezahvalna braća“, jer „mi smo ih oslobo-
dili“, a „oni to ne umeju da cene“ i „vidi, kako nam vraćaju“, čak i „genocid nad nama spro-
vode“. Osećanje nacionalnog poraza u takmičenju sa Hrvatima, a u osamdesetim godinama
i sa Slovencima, gonilo je mnoge da razmatraju kako da se položaj Srbije i Srba izmeni.
106 Činjenica da je u tadašnjem srbijanskom vođstvu, predvođenom Markom Nikezićem i Latin-
kom Perović, prevladavala anticentristička atmosfera svedoči o potpunom odsustvu srpskog
nacionalizma među vodećim srpskim komunistima tog doba, što je, po Rusinovu, bilo uzro-
kovano ili ideološkim ubeđenjima ili interesima (Rusinow, 1978: 250). Sem toga, Nikezić nije
verovao da bi međunarodne okolnosti dopuštale izdvajanje neke republike iz Jugosla-
vije (Kuljić, 1998: 215), iako se izjasnio protiv decentralizujućih ustavnih amandmana 1971.
(Lampe, 2000: 310), a imajući u vidu prethodno navedenu zabelešku o generacijskom jazu
i sukobu unutar SKJ – drugi čovek SK Srbije, Latinka Perović, rođena je 1933, što znači da je
imala manje od 40 godina kada je pala u nemilost J. Broza – ovakav stav tadašnjeg „srpskog
rukovodstva“ postaje još jasniji. Zanimljivo je, međutim, da se filozof Mihailo Marković 1971.
zalagao za hrvatsku varijantu minimalnog jugoslovenstva, jer „postoji realna šansa da se u
okviru jedne labave konfederacije sadašnji nacionalni sukobi smire – ukoliko se ne želi raspad
zajednice ili obrnuto intervencija ’stranke reda’“ (Marković, 1971: 823, cit. pr. Kuljić, 1998: 215).
107 Treba uočiti i nacionalističku manipulaciju jugoslovenskog partijskog vrha. Primerice,
serija kritičkih članaka o ekonomskoj politici, koje su objavili jugoslovenski usmereni i
veoma ugledni profesori ekonomije, Hrvat Branko Horvat, koji je tada živeo u Beogradu,
i Slovenac Aleksandar Bajt, u zagrebačkom Vjesniku, izazvala je pitanje u Borbi: zašto su
sve te kritike objavljene u Zagrebu kada profesori žive u Ljubljani i Beogradu (Rusinow,
1978: 230). Propagandna ispostava partijskog centra manipulisala je nacionalizmom u
cilju kompromitovanja uglednih kritičara.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 75
„Drugi posmatraju. Da li ste svesni da bi drugi odmah bili prisutni ako bi ovde
bio nered? Ali ja ću pre povratiti red s našom armijom nego što ću dozvoliti
da drugi to urade... Mi smo izgubili ugled u inostranstvu i teško ćemo ga vra-
titi. Oni već spekuliraju da ’kad Tito ode, cela će stvar propasti’, i neki ozbiljno
na to čekaju. Unutarnji neprijatelj ima mnogo podrške sa strane. Velike sile će
upotrebiti bilo kog vraga koji će raditi za njih, bilo da je on komunista ili ne (...)“
(Rusinow, 1978: 299).
108 Da se ne radi o preuveličavanju koje bi, možda, bilo motivisano i potrebom za dobijanjem
kredita, svedoče iste reči koje je Broz upotrebio u govoru jugoslovenskim sindikatima sre-
dinom decembra 1971. (Rusinow, 1978: 311), kao i izveštaji kako se „u etnički mešovitim
oblastima“ naoružavaju obe strane u „iščekivanju fizičkog obračuna“ (Irvine, 2008: 168;
Petranović, 1988: 407; Rusinow, 1978: 298), a sam Bakarić je zloslutio u januaru 1970. da
„prva ozbiljna kriza, svjetska ili unutrašnja, koja bi uzdrmala iznutra ili izvana Jugosla-
viju učinila bi da se ponovi ona 1941, da propadne Jugoslavija“ (Kuljić, 1998: 208). Probu-
đena je, dakle, već 1971. „dilema bezbednosti“ koja će do punog izražaja doći dvadeset
godina docnije. Komunističko dekretirano sećanje pokušalo je sprečiti sećanje na među-
etnički rat (Kuljić, 2002: 482), ali dok je u javnoj sferi to bilo moguće, u privatnoj nije, jer
niko nije mogao zabraniti roditeljima, dedama i babama da socijalizuju mlade naraštaje
onako kako su hteli, bez obzira na direktive tek naizgled svemoćne partije.
76 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
su uradili u Čehoslovačkoj tri godine pre toga. Rekao je, takođe, da neće ovo
što je tada rekao govoriti javno, pošto spoljni svet očekuje da se „proces ras-
padanja Jugoslavije“ zaustavi, a ako bi on progovorio javno „govorilo bi se da
je Jugoslavija postala neodrživa“109 (Rusinow, 1978: 299–300). Tada je nesta-
nak Jugoslavije bio nemoguć, prema tome, upravo zbog toga što barem jedna
od dve tadašnje globalne sile to nije htela da dozvoli po cenu upotrebe sile,
uprkos jasno izraženoj separatističkoj želji hrvatskih nacionalista i oružanim
pripremama Srba u Hrvatskoj da se secesionizmu suprotstave silom. Neop-
hodni uslovi za nestanak Jugoslavije bili su prisutni, ali dovoljan uslov nije.
Očevidno, kada bi nacionalizmi zapretili samom održanju Jugoslavije,
Josip Broz bi se vraćao idealima socijalističkog jugoslovenstva, shvaćenog
uvek u smislu patriotizma i proleterskog internacionalizma, kako bi počistio
protivnike Jugoslavije i njegove vlasti. Tako je i u septembru 1972, posle opšir-
nih čistki republičkih rukovodstava, napisao poznato pismo svim organiza-
cijama SK u kojima je izdao direktivu da se svi moraju odlučno suprotstav-
ljati „ideološkoj i političkoj dezintegraciji SKJ, njegovom pretvaranju u labavu
koaliciju republičkih i pokrajinskih organizacija i podeli radničke klase prema
nacionalnim i republičkim kriterijima“ (Connor, 1984: 538). Kako se precizno
izrazila Odri Bading (Audrey Budding), Ustav iz 1974. i ovo pismo označili su
„kombinaciju državne decentralizacije i partijske kontrole“, pa su „prikladno
opisan(i) kao ’konsocijativni autoritarizam’“ (Budding, 2004: 100).
No, jedan od problema autoritarnog delanja koje prezire institucije nala-
zio se u činjenici da Josip Broz nije bio besmrtan. Naime, institucionalno se
nacionalizmima izlazilo u susret, i samo su ih spoljni činioci, maršalov lični
autoritet110 i oslanjanje na JNA mogli držati pod kontrolom. Kada je Josip Broz
preminuo, JNA je ostala jedino institucionalno uporište, tj. savezna institu-
cija koja nije pravljena po sistemu delegiranog republičkog ili pokrajinskog
legitimiteta već je legitimitet crpla iz same savezne države, i jedini potenci-
jalni institucionalni spasilac Jugoslavije. Njen hendikep, međutim, nalazio se
u činjenici da je ona ostala duboko ideologizovana vojska111 i posle pada Ber-
linskog zida. Kao takva, nije imala šanse da privuče na svoju stranu one koji su
sazrevali u hladnoratovskoj atmosferi straha od „komunizma“ i mržnje prema
109 Događaji su se, međutim, odvijali tako da su hrvatski nacionalisti postajali sve snažniji,
pa je i Broz naposletku morao da se obrati javnosti kako bi obrazložio čistku „hrvatskog
rukovodstva“ (Rusinow, 1978: 308).
110 Bakarić je Broza upozoravao u vreme Maspoka da „se može desiti da se u Karinu tuku dva
sela i kad on dođe da će svi izići na ulice i pozdraviti ga, a kad on prođe – opet se nasta-
viti tući“ (Dragosavac, 1985, cit. pr. Kuljić, 1998: 208).
111 U okviru partijskih struktura, JNA je, verovatno kao protivteža sve većoj samostalnosti
republičkih i pokrajinskih partijskih organizacija, na 9. plenumu CK SKJ 1968. dobila pravo
da šalje svoje delegate u predsedništvo SK, a partijski kongresi u JNA su od tada održa-
vani paralelno sa republičkim i pokrajinskim (Rusinow, 1978: 255).
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 77
112 Autoru nije poznato da li se neko iz srbijanske političke ili intelektualne elite protivio što
je tokom sedamdesetih u budžetu posle zdravstva i pre obrazovanja najveća stavka za
neekonomske delatnosti u budžetu SFRJ od preko 20% bila za društveno-političke orga-
nizacije (Allcock, 2000: 87).
113 Zna se da je Moša Pijade predlagao kulturnu autonomiju za Srbe u Hrvatskoj i „neposredne
veze sa Srbijom u stvarima kulture“, ali to je bilo odbijeno (Lampe, 2000: 232; Banac, 1990a:
110; Shoup, 1968: 112).
114 Voker Konor se začudio što komunisti posle II svetskog rata nisu raselili „prezrene“ Srbe
iz Hrvatske u Vojvodinu, propuštajući tako „odličnu priliku da značajno smanje, ako ne i
78 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
to bolje, tj. raste verovatnoća nametanja hrvatske hegemonije u Jugoslaviji. Nimalo izne-
nađujuće, drugačije je predstavljao mogućnost stvaranja federalnih jedinica u Hrvatskoj:
„Potkraj 1942. Moša Pijade je predložio stvaranje srpske autonomne pokrajine u Hrvatskoj,
čemu se Tito odmah usprotivio. Poslije, tijekom rasprava 1945. o ustavu, skupina dalma-
tinskih unitarista tražila je da Dalmacija postane posebna federalna jedinica. Hrvatski i slo-
venski komunisti nisu se slagali u vezi s povlačenjem hrvatsko-slovenske granice u Istri. Ali
daleko najneugodniji sukob oko granica u toku rata odnosio se na pitanje Srijema, povi-
jesnog područja Hrvatske i Slavonije“ (istakao aut.) (Banac, 1990a: 110). Radi se verovatno o
jedinstvenom slučaju proglašavanja autonomaša unitaristima. Tako se stara etiketa koju su
hrvatski nacionalisti koristili za sve koji se nisu slagali sa decentralizacijom Jugoslavije sada
kačila onima koji su tražili decentralizaciju Hrvatske. Upotrebio se paradoks u cilju zama-
gljivanja činjenice da se nikako ne prihvata ni pomisao da sama Hrvatska može biti decen-
tralizovana na „povijesne regione“. Naime, ako je Sandžak, teritorija na kojoj je srednjove-
kovna Raška nastala, Banac bi mogao reći „povijesna srpska teritorija“, postao srbijanski ili
crnogorski tek 1912, blagodareći njihovim vojnim uspesima, onda je i Dalmacija postala
ujedinjena s Hrvatskom i Slavonijom takođe blagodareći uspesima srbijanske vojske, ali i
jugoslovenskom nacionalizmu, tek 1918, a formalno tek 1939. Oba puta, upravo u Jugo-
slaviji. No, Banac zaslužuje priznanje što nije prećutao podatak da je po popisu iz 1931. u
Lici, na Baniji i Kordunu bilo 58,5% Srba (Banac, 1990a: 110). Odatle, međutim, poznati bra-
nilac ljudskih prava nije izvukao zaključak da bi bilo uputno, ako već smatra da 43,9% san-
džačkih Muslimana treba da dobije federalnu jedinicu, da gotovo tropetinska većina Srba
iz ove tri oblasti u Hrvatskoj dobije bar kulturnu autonomiju, ako ne i teritorijalnu koja bi
verovatno bila primerenija s obzirom na stradanja u NDH.
80 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„... duple krize legitimnosti: vertikalne, zato što su članovi partije i građani izgu-
bili poverenje u sposobnost partijske elite da reši teškoće u zemlji i održi teritori-
jalnu celovitost Jugoslavije, i horizontalne, pošto je osam republičkih i pokrajin-
skih partijskih organizacija i elita izrastalo sve samostalnije i nevoljnije da primeni
odluke donete na nivou cele države koje su bile iskovane među njihovim pred-
stavnicima u saveznim telima“ (Cohen, 1995: 47).
116 O detaljima će više reči biti u analizi diskursa i ideologije različitih teoretičara i istoričara
koji su činiocu ličnosti pridavali najviše značaja u analizi nestanka SFRJ.
117 Oni koji su to u Srbiji bili kadri raditi, uglavnom su uklonjeni početkom sedamdesetih.
Piscu studije su u živom sećanju ostali srbijanski komunistički gerontokrati koji su intelek-
tualnom nedoraslošću izazivali osećaj mučnine. U poređenju s njima, Milošević je pred-
stavljao istinsko osveženje na učmaloj političkoj sceni Srbije.
82 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
118 Školovan u SFRJ i u SAD, kao sin jednog od sposobnih Brozovih ambasadora Bogdana
Crnobrnje, predavao na FPN, bio ministar u vladi SR Srbije, poslednji ambasador SFRJ u
sedištu EEZ, zatim profesor na McGill univerzitetu u Kanadi, pa predstavnik stranih inve-
stitora u Srbiji, danas je dekan FEFA.
119 Izgleda da su ga upravo zbog toga slovenački i hrvatski političari smatrali srpskim nacio-
nalistom (Silber, Litl, 1996: 39).
120 U staroj socijalističkoj terminologiji ovo je trebalo da znači da narod spontano širi revolu-
ciju zbacivanjem „birokratskih“, tj. od naroda otuđenih „rukovodstava“ pokrajina, a poten-
cijalno i republika u Jugoslaviji.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 83
121 U tom cilju su najmoćnije kapitalističke zemlje predvođene SAD preko MMF-a još 1981. dode-
lile 2,1 milijardu dolara, što je bio dotad najveći zajam koji je neka zemlja dobila od MMF-a
(Shoup, 2008: 337); s krajem Hladnog rata situacija se dramatično izmenila, jer socijalistička
Jugoslavija više nije bila ljubimica kapitalističkih sila. Ranih osamdesetih je Iglberger ohra-
brivao američke banke da pozajmljuju novac Jugoslaviji, a s padom Berlinskog zida tome se
protivio Kongres i albanski lobisti na čelu s Bobom Doulom (Bob Dole) (Shoup, 2008: 356).
84 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
122 Nije slučajno što se (kada se u pretraživač Google ukucaju reči Osimski sporazumi) na
prvom mestu pojavi tekst na slovenačkom jeziku u Vikipediji.
123 Doduše, prema Dejanu Joviću, stvari stoje nešto drugačije, tj. Memorandum je trebalo da
bude odgovor na slovenački nacionalni program: „U jesen 1986. broj (Nove revije, prim.
aut.) bio je spreman za štampu. No, kad je Memorandum SANU došao u javnost, uzroku-
jući vrlo negativne reakcije u srpskoj i jugoslavenskoj politici, urednici su odlučili odgoditi
objavljivanje za januar 1987“; „u kasnijim interpretacijama, međutim, dominirao je zaklju-
čak da je Nova revija bila samo reakcija na Memorandum. To je netočno. Spomenka Hri-
bar (jedna od urednica posebnog izdanja) i sama kaže da se izdanje pripremalo godinu
i pol, što znači od sredine 1985. Slovenski i srpski nacionalni program nastali su para-
lelno i istodobno. Prije bi se moglo reći da je inicijativa Slovenaca potakla Memorandum,
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 85
posebno nakon sastanka u Mraku (novembar 1985). Ćosić kaže da je i sam bio impresio-
niran jasnoćom i formuliranošću slovenskog nacionalnog programa“ (Jović, 2003: 427).
124 Pošto je Kraljevina SHS bila unitarna država, onda nije bilo ni potrebe da se potencira „kon-
stitutivnost“ Srba u Hrvatskoj. Srbi, Hrvati i Slovenci posmatrani su kao tri „plemena“ jed-
nog naroda, tj. kao politički „troimeni narod“.
125 Poznate su izjave da je srećan kako mu žena nije ni Jevrejka ni Srpkinja, ili ona koju je
dao u julu 1990. kako „uprkos sličnostima u jeziku, ne možemo biti zajedno. Ništa sada
nije ostalo od jugoslovenske ideje“ (Cohen, 1995: 163). Kako biti zajedno u Hrvatskoj,
ako ne može u Jugoslaviji, pitanje je koje se logično nametalo.
86 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
126 Odredi „Beli orlovi“ i „Dušan Silni“. Jedan od „nacionalističkih fanatika“ bio je reditelj i profe-
sor FDU Dragoslav Bokan, poreklom sa Banije, koji je komandovao jednim od odreda. Šešelj
je, pak, poreklom iz Hercegovine, a Željko Ražnatović Arkan sa Cetinja. Đorđe Božović Giška,
komandant Srpske garde koju je osnovao SPO, bio je takođe poreklom iz Crne Gore. Arkan
se trudio da baštini tradiciju srpske vojske iz I svetskog rata, a Giška ravnogorskih jedinica
iz II svetskog rata. Šešeljevi i Bokanovi ljudi su, pak, više podsećali na od Draže Mihailovića
odmetnute četničke jedinice, a neki od njih su neodoljivo prizivali slike četnika iz propagan-
dnih Bulajićevih filmova, pružajući hranu protivničkoj propagandi i gradnji antisrpskih ste-
reotipa u svetu. Povezanost barem nekih od ovih ljudi i formacija, ako ne svih, sa SDB Srbije
upućuje i na verovatno učestvovanje srbijanske službe bezbednosti u stvaranju ovih stra-
naka u cilju kontrole opozicije i srpskog nacionalizma kako bi se njima moglo manipulisati.
127 Čini se da je ova logika nacionalističkih izazova i odgovora, te bezbednosna dilema koju
su oni stvarali, bila značajnija za jačanje nacionalizma, osećaja ugroženosti i javljanja
posledične agresivnosti prema Drugome negoli autoritarnost na kojoj posebno insistira
Mladen Lazić (Lazić, 2005: 49), jer subjektivni osećaj ugroženosti ne mora zavisiti od auto-
ritarnosti, već je najčešće utemeljen u opažaju realne etničke pretnje.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 87
„(...) opasnost je pretila zato što su predstavnici dveju etničkih zajednica polagali
suverena prava, moralno ubedljivo i dostižno, na istu teritoriju. Jedna je pred-
stavljala većinu stanovništva u postojećoj državi (Hrvatskoj, prim. aut.); druga
je činila većinu u posebnoj graničnoj oblasti (Srbi u Krajini, prim. aut.), a slabiju
stranu podržala je matica (Srbija, prim. aut.) iza sledećih vrata“ (Mann, 2005: 382).
128 Tompson je veoma objektivno prikazao rad sredstava masovnog opštenja u Srbiji i Hrvat-
skoj, ali ne i u BiH.
88 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
129 Britanske i američke novine često su koristile izraz hard line communist (tvrdokorni komu-
nista), a nemačka štampa Panzer-Kommunismus (tenkovski komunizam) da bi odredile
ideološki profil Slobodana Miloševića.
130 „Ako jedna strana uživa prednost koja neće biti prisutna docnije i ako bezbednost može
najbolje da se ostvari napadačkim vojnim delanjem u bilo kojem slučaju, onda će vođi
naginjati napadu tokom trajanja ove prilike“ (Posen, 1993: 109).
131 Neslavne reči Slobodana Miloševića izgovorene na sastanku s predsednicima opština
Srbije pred početak rata glasile su: „Ako moramo da se tučemo, tući ćemo se. Nadam se
da neće biti toliko ludi da se tuku protiv nas. Jer ako ne znamo da radimo i privređujemo,
bar znamo da se tučemo“ (Silber, Litl, 1996: 145).
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 89
dilemu (Posen, 1993; Mann, 2005: 376). Ako se Srbi naoružavaju kako bi spre-
čili „oslobođenje Hrvatske od srbo-komunističke Jugoslavije“, i ako žele oduzeti
Hrvatskoj njenu teritoriju, onda i mi moramo to uraditi, sigurno su razmišljali
hrvatski vođi. Ako su Hrvati izabrali na vlast krajnje nacionaliste koji će, možda,
ponoviti ono što nam se desilo u II svetskom ratu, onda se moramo naoružati
kako im to ne bismo dozvolili. Ako hoće da se otcepljuju, daleko im lepa kuća,
ali neka ne vode nas, jer znamo kako smo se proveli prošli put kada je Hrvat-
ska bila nezavisna, pa zato ostajemo s našom braćom preko Drine, morali su
razmišljati Srbi. Ako smo već znatno jači, hajde da udarimo prvi i naplatimo im
dugove iz prošlosti.
Doista, Hrvatska (kao i Slovenija) nezakonito se naoružavala u inostran-
stvu, najviše u Mađarskoj i u Austriji, baš kao što su se prekodrinski Srbi na-
oružavali iz magacina JNA i SDB Srbije. I jedni i drugi su razmišljali na koji način
da odgovore na etničku pretnju koja se nad njima nadvijala. Ušlo se u začarani
krug izazova i odgovora između pripadnika susednih nacija. Na svaki nacio-
nalistički izazov morao je slediti odgovor, a svaki odgovor morao je biti žešći
od izazova da bi bio shvaćen ozbiljno, kao verodostojan izazov u sledećem
krugu na koji je rival morao odgovoriti još žešće.
Odatle do rata, ako bi izostala dobronamerna, usklađena i pravovremena
reakcija spolja, bio je mali korak do kojeg su osećaj etničke pretnje i bezbed-
nosna dilema, kao i lančani niz nacionalističkih izazova i odgovora, uz stalna
što spontana što medijski podstaknuta sećanja na II svetski rat i genocidna
iskustva, morali voditi.
132 Treba uočiti kako se nesvesno u diplomatskom izveštaju ideološki brka interes Ujedinje-
nog Kraljevstva sa „međunarodnim interesom“. Razume se, to ne znači da Jugoslavija nije
mogla koristiti interesima međunarodnog mira, ali diplomata je prevashodno mislio na
interes sopstvene zemlje, što nije neobično za diplomatiju jedne države. No, imperijali-
stičko mišljenje uglavnom ne pravi razliku između interesa svoje zemlje i univerzalnih
vrednosti kojima u stvari ove interese pravda.
133 „Bez Hitlerovih ratnih planova, međutim, ta nezadovoljstva (Sporazumom Cvetković–
Maček iz 1939, prim. aut.) možda ne bi razorila državu“ (Lampe, 2000: 194).
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 91
135 Teorijsku ideju o demonstracionom efektu Mladen Lazić je preuzeo od Rajnharda Ben-
diksa (Reinhard Bendix) i Čarlsa Tilija (Charles Tilly) (Bendix, 1978; Tili, 1997: 106) i stvara-
lački je primenio.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 93
136 U tom smislu valja uočiti arbitrarnost primene međunarodnog prava koje se poštuje kada
su interesi najmoćnijih delatnika u međunarodnoj politici usklađeni s njim, a ne poštuje
onda kada nisu.
137 U ovom radu se ne ulazi u probleme opravdanosti secesije i razlitih teorija o secesiji kojima
se bavi politička filozofija. O tome je pisao Aleksandar Pavković (Pavković, 2008; 2003).
138 Lorens Iglberger (Lawrence Eagleburger), nekadašnji ambasador SAD u Beogradu i prija-
telj Slobodana Miloševića koji je zbog navodnih prosrpskih sklonosti dobio od protivnika
nadimak „Lorens od Srbije“, nije krio da su SAD bile zabrinute zbog „izbijanja Nemačke u
prvi plan, ispred SAD“ (cit. pr. Vudvord, 1997: 193) Zanimljivo je usput primetiti da Iglber-
ger ima nemačko etničko poreklo, ali su očigledno i njemu, kao i američkom senatoru
Džordžu Vojinoviću u slučaju bombardovanja Srbije, američko nacionalno opredeljenje i
s njim usklađeni imperijalni interesi odnosili prevagu nad etničkom vezanošću.
94 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
139 Pisac je u okviru svojih moći aktivno učestvovao u uličnim dešavanjima, sasvim siguran
da je uklanjanje Miloševićevog režima bio neophodan, iako ne i dovoljan uslov da druš-
tvo Srbije krene putem privrednog i demokratičnijeg razvoja.
140 „State Department objavio je u decembru 1993: ’Savez se mora suočiti s povijesnim izbo-
rom. A izbor jest: ili prigrliti nova rješenja ili riskirati pad u beznačajnost’“ (Simms, 2003: 84).
Pentagon je, pak, još ranije sačinio dokument čiji su delovi objavljeni u The New York Times
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 95
nešto, rat u BiH bio je kao poručen.141 Otud i priznanje BiH pre no što je celo-
kupno rešenje za državnu organizaciju prostora bivše Jugoslavije nađeno, baš
kao i sporadična zalaganja za bombardovanje snaga bosanskih Srba: „Malo
je poznato, iako nije tajna, da je James Baker u maju i junu 1992. ozbiljno raz-
mišljao o vojnoj intervenciji protiv bosanskih Srba“ ili Srbije, a čak je i tobo-
žnji „Lorens od Srbije“ (Shoup, 2008: 356–357) „1994. predlagao zračne udare
na samu Srbiju, da bi se vratila narušena vjerodostojnost NATO-a i Zapada“
(Simms, 2003: 44). Svi ovi potezi i nastojanja bili su u funkciji obezbeđivanja
hegemonije SAD u svetu, jer prvenstveno od njihove volje zavisi upotreba
NATO u konkretnim situacijama:142 „’Bude li NATO morao dobivati naloge od
Ujedinjenih Nacija’, požalio se Bob Dole, ’ne vidim razloga da više postoji’“
(Simms, 2003: 106).
Nemačka je, pak, pokazala neposrednu zainteresovanost za nestanak
Jugoslavije, ali je, takođe, imala i neke posredne interese. Naime, tokom Hlad-
nog rata ona je važila za „privrednog džina i političkog patuljka“. Ova nesraz-
mera između privredne i političke moći je sa krajem Hladnog rata i ujedi-
njenjem dve Nemačke postala bespredmetna. Moglo se bez kompleksa ići u
osvajanje političke moći, a Jugoslavija je, ophrvana hroničnim nacionalnim
sukobljavanjima, a bez jače i odlučne podrške bilo SSSR bilo SAD, predstavljala
idealnu metu za pokazivanje ojačalih političkih mišića. Bio je to za Nemačku
„simbolički test moći“ (Lazić, 1994: 156; Petranović, 1993: 138–139).
Težeći promeni odnosa političkih snaga u Evropi, što je predstavljalo
neposredni interes Nemačke, ona je nastojala da osigura brzo širenje uticaja
stvaranjem „bloka klijentskih država unutar i izvan Evropske unije“143 (Lazić,
1994: 156), rizikujući, čak, kvarenje odnosa sa Francuskom koja je usamljena
u martu 1992. Vodič za planiranje odbrane u kojem je naglašeno da „jedini mogući kurs koji
SAD treba da sledi jeste potpuna svetska dominacija, vojna i politička… nijedna druga zemlja
nema prava da teži ka liderskoj ulozi, čak ni kao regionalna sila“ (cit. pr. Simić, 2010: 57).
141 Američki ambasador pri NATO, Robert Hanter (Robert Hunter), ovako je sredinom 1993.
objasnio interes za upotrebu sile protiv bosanskih Srba i Srbije: „Imali smo (...) novi NATO
koji je trebao imati zaštitničku moć i ulogu, a neće imati zaštitničke moći i uloge pokaže
li se nesposobnim da se obračuna s jednim malim ratom dolje na Balkanu“ (Simms, 2003:
85). Potkraj 1993. i početkom 1994. poimanje da je „u Bosni dovedena u pitanje vjerodo-
stojnost NATO“ postalo je opšteprihvaćeno (Simms, 2003: 87).
142 Svesna toga, francuska vlast se trudila da osujeti američke planove kroz blokadu oživlja-
vanja aktivne uloge NATO: „U decembru 1994, u jeku bihaćke krize, američki službenici su
tvrdili da su u posjedu dokaza, dobivenih elektronskim prisluškivanjem, koji upućuju na
to da ’Pariz namjerno potpaljuje napetosti oko Bosne da bi zabio klin između Britanije i
SAD’ i da bi ’Francuska rado vidjela rasap NATO, kako bi ga nadomjestio Savez europske
sigurnosti’. (...) ’Sukob u Bosni’, rekao je u jeku bihaćke krize Alain Juppé, francuski mini-
star vanjskih poslova, ’pokazuje nužnost da se krene naprijed mimo NATO-a i američkih
garancija’“ (Simms, 2003: 88).
143 Izvan EU su nekadašnji sovjetski sateliti, socijalistička sirotinja, predstavljali idealnu metu
za prikazivanje privredne moći i njeno pretvaranje u politički kapital.
96 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
144 „(…) Pariz (je) dugo verovao u opstanak države čak i posle Titove smrti, dok su nemačke
tajne službe izgleda igrale na kartu hrvatske nezavisnosti od 1971, tako što je SR Nemačka
nametala svojim partnerima prevremeno priznavanje, bez i najmanje garancije, Hrvat-
ske u decembru 1991, učinivši time ionako vrlo tešku krizu bespovratnom. (…) Od 1919.
Francuska je u ime, pre svega, otpora nemačkom proboju u istočnu Evropu, zatim u ime
stabilnosti, podržala relativno značajne multietničke države (kao Čehoslovačku i Jugo-
slaviju), dok je Nemačka pre podržala ponovno spajanje regiona na etničkoj osnovi. (…)
Moramo konstatovati da je s raspadom Jugoslavije i Čehoslovačke nemačka koncepcija
izgleda trenutno prevagnula“ (Sutu, 2001: 364–365).
145 „Komunisti“, „Jugosloveni“, „pravoslavci“ i „Srbi“ homogenizovani su i stopljeni u jedinstve-
nog neprijatelja „Zapadne civilizacije“ koju su predstavljali „katolički, prozapadni, bogati i
demokratski Slovenci i Hrvati“ (Bakić, 1999; 1998). Zanimljivo je da je, prema svedočenju D.
Rusinova, na koje se pozvao Džejms Gau (James Gow), u danima posle smrti Josipa Broza
u nekim austrijskim novinama osvanuo naslov „Narod nije na ulicama“ (Gow, 1997: 14).
146 Trenutno je kolumnista Der Standard, ali je u vreme ratova za jugoslovensko nasleđe bio
kolumnista Der Kurier. (http://de.wikipedia.org/wiki/Hans_Rauscher). Pristupljno 28. VII
2008. godine.
147 On je ne samo kolumnista, već i saizdavač FAZ-a.
148 Poreklom je iz Austrije, a napisao je i knjigu o Josipu Brozu.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 97
149 Bilo je suprotstavljanja zvanične politike SAD, Velike Britanije i Francuske, ali ono je bilo
daleko od odlučnog suprotstavljanja koje bi zbog Jugoslavije moglo voditi barem ozbilj-
nom zahlađenju odnosa. Štaviše, konzervativnoj vladi Džona Mejdžora (John Major) važnije
je bilo da dobije izuzeće od potpisivanja Socijalnog poglavlja (Social Chapter) Mastrihtskog
sporazuma, no odluka o održanju ili razbijanju jedne balkanske države: ona je sa Nemač-
kom trampila priznanje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske za pravo da ne sprovodi obaveze
iz Socijalnog poglavlja prema zaposlenima u Velikoj Britaniji (Simms, 2003: 15, 89; Benett,
1998: 179). Francuski stručnjak za krivično pravo Rober Badenter (Robert Badinter), svoje-
vremeno ministar pravde u Miteranovoj (Mitterrand) vladi i predsednik Ustavnog suda Fran-
cuske, sa svoje strane, proglasio je Jugoslaviju državom „u procesu raspadanja“, upotreblja-
vajući dotad nepoznatu sintagmu u međunarodnom pravu. On je time zapravo „opravdao
uklanjanje granica jedne suverene države (Jugoslavije), proglašavajući istovremeno granice
država naslednica (republika) nepovredivim. Kombinovani efekt bio je u odricanju pravnog
postojanja Jugoslaviji, izvlačenju tla pod nogama Srbima, i pravljenju linija na mapi objek-
tom diplomatije“ (Benson, 2004: 164). Radilo se o još jednoj potvrdi da je međunarodno
pravo služinče političkih interesa najmoćnijih delatnika u međunarodnim odnosima. Zani-
mljivo je, međutim, da su javnosti svih zemalja koje su odgovarale na pitanje Evrobarome-
tra da li treba „očuvati teritorijalnu celovitost Jugoslavije“ ili „poštovati demokratiju i samo-
opredeljenje (uključujući moguću nezavisnost republika)“, sa izuzetkom Rumunije i Grčke
u kojima je relativnu većinu osvojilo prvo rešenje, prednost dale potonjem izboru, a da su
javnosti Velike Britanije i Francuske za 10% prednjačile ispred Nemačke (73% : 63%) u korist
„demokratije“ (Cohen, 1995: 235). No, Koen skreće pažnju da je postojala razlika između
nemačke menadžerske elite i nemačkog društva u celini kada se radilo o podržavanju secesi-
onizma, jer samo je 15% nemačkih vrhunskih menadžera bilo za očuvanje Jugoslavije prema
18% „običnih“ Nemaca (Cohen, 1995: 236). Može se samo spekulisati da li je odlučnu ulogu
u oblikovanju menadžerskog mnjenja igrao list krupnog kapitala Die Frankfurter Allgeme-
ine Zeitung ili su postojali neki drugi razlozi koji su, možda, određivali pisanje samog lista.
Naposletku, valja primetiti i da je potvrđena stara istina da način postavljanja pitanja može
presudno uticati na dobijeni odgovor, jer ako je „demokratija“ povezana sa „nezavisnošću
republika“, „mir“ je mogao biti povezan sa „očuvanjem teritorijalne celovitosti“. Zanimljivo
je pitanje da li bi prevagu u evropskom javnom mnjenju odneo „mir“ ili „demokratija“.
150 Nemačka je „božićni poklon“ Hrvatskoj uručila 19. XII 1991, nezavisno od drugih članica
EZ, kao i Island (tada nije bio član EZ), a još ranije su je priznale od SSSR otcepljene i tada
nepriznate baltičke republike i Ukrajina.
98 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
151 „Oni su računali da će neposredna ratna opasnost zavedene narode otrezniti, a vojnu
intervenciju svesti na odstranjivanje nosilaca vlasti. Iz loše procene nužno su sledili
pogrešni zadaci i nedostižni ciljevi“, što je Kadijevića i Adžića teralo da „pod pritiskom
događaja i svojih loših procena ad hoc definišu zadatke JNA“ (Hadžić, 2004: 108).
152 Majkl Hehter (Michael Hechter), teoretičar racionalnog izbora i etničke segregacije, piše
da je kao dete u školi imao „obavezne vežbe vazdušnih napada“ komunističkog neprija-
telja (Hechter, 2000: 2).
153 Noviji sukob između Gruzije i Rusije oko Južne Osetije dobro ilustruje o čemu je reč:
„U The Sunday Times, ruski tenkovi su ’divljali’ Južnom Osetijom, dok su se gruzijski pro-
sto ’pomerali’.“ Peter Wilby, „Georgia has won the PR War“, The Guardian, 19. VIII 2008. Ne
radi se tu samo, pa ni prvenstveno o izgubljenoj bici u odnosima sa zapadnom javnošću
za rusku stranu, kako misli inače pronicljivi i nepristrasni tekstopisac, već je reč o duboko
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 99
157 Uz već pomenuto, jedinice slovenačke TO uzele su strane vozače kamiona kao taoce,
dok su njihovim kamionima preprečile saobraćajnice i onemogućile saobraćaj između
Zapadne Evrope i Bliskog istoka (Vudvord, 1997: 165).
158 „Genšer je optužio JNA ’da je u Sloveniji izgubila glavu’. (...) Toj optužbi se pridružio i Daglas
Herd. U Parlamentu, on je naglasio da je JNA ta koja je ubrzala raspad Jugoslavije“ (Silber,
Litl, 1996: 183).
159 „U Sjedinjenim Američkim Državama, predsednik senatskog komiteta za spoljne poslove
Klerborn Pel podsticao je predsednika Buša da podrži nezavisnost Slovenije i Hrvatske u
slučaju da jugoslovenska ’odmetnička vojska ne obustavi svoju samovoljnu agresiju’. Vođ
republikanaca Bob Dol je po običaju otišao još dalje, tražeći od Buša da ’primora’ Beograd
da ’zaustavi svoj nasilnički napad na demokratiju i ljudska prava’“ (Silber, Litl, 1996: 183).
Istovremeno, ambasador Zimerman je generalu Kadijeviću, po priloženom stenogramu,
tvrdio da je izveštavao američku vladu „da JNA tamo vodi defanzivne borbene operacije“,
te „da je prvi čin sile“ napravila slovenačka vojska (Kadijević, 2010: 226).
160 Milošević je imao četiri uzastopna plana za rešenje krize SFRJ. Po prvom, jugoslovenskom
mikroimperijalističkom, hteo je da bude srpski Tito, tj. da nametne svoju vlast celoj Jugo-
slaviji. Kada je video da to ne može da uradi, još krajem juna 1990. sa Borom Jovićem
je raspravljao o „’izbacivanju’ Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije“ (Jović, 1996: 161), da bi
već, prema svedočenju Milana Kučana, 24. januara 1991. krenuo u dogovor sa Kučanom
da Slovenija što pre napusti SFRJ (Silber, Litl, 1996: 128), kako bi imao ojačanu poziciju u
sukobu sa Hrvatskom. Plan je opet bio suštinski mikroimperijalistički, pošto se nadao da
će ostvariti nekakvu „krnju Jugoslaviju“ u kojoj će uz većinu Srba na Balkanu biti Bošnjaci
i Makedonci („Bez Hrvatske i Slovenije Jugoslavija će imati oko 17 miliona stanovnika, a
to je za evropske prilike dovoljno“, zapisao je Bora Jović u dnevniku), te ostale nacionalne
manjine na tom prostoru. Kada ni to nije bilo u izgledu, prešao je na treći čisto naciona-
listički plan zaposedanja vojnom silom granica veće srpske države (Jović, 1996: 161, 311,
325, 345, 350; Silber, Litl, 1996: 181, 185). Naposletku, morao se zadovoljiti zajednicom
Srbije i Crne Gore (iz koje je napadom NATO na SRJ 1999. izdvojeno Kosovo), uz nadu
da će, ipak, jednog dana biti omogućeno svesrpsko ujedinjenje i vraćeno Kosovo. Dejan
Jović je pregnantno ocrtao Miloševićev plan ovladavanja Jugoslavijom: „Njegov je pro-
gram sada (nakon 8. sednice, prim. aut.), prvi put, izgledao jasno i onima na najnižoj lje-
stvici društvene hijerarhije, a on ga je provodio odlučno: najprije jedinstvo srpske Par-
tije, potom jedinstvo Srbije, pa jugoslavenske partije, pa Jugoslavije. Taj je program dakle
imao četiri faze – Milošević je sada završio prvu: u trećoj će biti zaustavljen, a u četvrtoj
poražen“ (Jović, 2003: 396).
161 Zanimljivo je pitanje, ali nije moguće na njega odgovoriti, da li bi nekomunistička vojna sila
Jugoslavije imala odlučniju podršku SAD? Takođe, da li bi nekomunistički političar umesto
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 101
162 Pomoć Vatikana, iako ne spada u velike sile, nije beznačajna, jer radi se o centru svetskog
katoličanstva.
163 Hrvatska je, štaviše, pozivala Nemačku da ostvari svoje interese razbijanjem Jugoslavije: „Već
u proleće 1990. Tuđman (isto i Savka Dabčević Kučar) jeste Hrvatsku odredio kao državu
preko koje će se ’interes ujedinjene Nemačke preneti na jugoistok’“ (Obrenović, 1992: 126).
164 O tome više u poglavlju Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju.
Sociološko-istorijsko objašnjenje procesa nestajanja i čina razbijanja Jugoslavije 103
165 Protivljenje nije bilo snažno, jer ostaje na verbalnom nivou: protivimo se načelno, ali ćemo
prihvatiti rezultate do kojih dođete. Sem toga, protivljenje je dolazilo iz izvršne vlasti, dok
je u zakonodavnoj preovladavao negativan stav prema „komunistima“ u Srbiji.
104 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
2.6. Zaključak
169 U novembru 1991, na sastanku u Rimu, pet meseci nakon proglašenja nezavisnosti Slo-
venije i Hrvatske i pet meseci pre priznanja nezavisnosti BiH, NATO je usvojio „novi kon-
cept strategije“ u kojoj glavni izvor opasnosti nije SSSR, već „nestabilnosti koje mogu
izrasti iz ozbiljnih privrednih, društvenih i političkih teškoća, uključujući etničke rivali-
tete i teritorijalne svađe sa kojima se suočavaju mnoge zemlje srednje i istočne Evrope“
(Ullman, 1996: 24).
108 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
a neka velika sila radila u smeru njenog razbijanja, pri hroničnom stanju naci-
onalističkih sukobljavanja u njoj, Jugoslavija je ostajala razbijena. To se dogo-
dilo devedesetih godina XX veka. Ako se najmoćnija sila u datom trenutku
namerila da razbije Jugoslaviju, pa i ratom ukoliko je neophodno, pod uslo-
vom da druge sile nisu bile spremne da je odlučno brane, ona je nestajala. To
se desilo u II svetskom ratu. Ako je svim vodećim silama jedinstvena Jugosla-
vija odgovarala, onda je ona opstajala, uprkos nacionalističkim sukobljava-
njima. To je bio slučaj u hladnoratovskom periodu. Takođe, ako bi jedna gru-
pacija velikih sila koja bi se zalagala za opstanak Jugoslavije bila znatno jača
od druge, onda bi Jugoslavija opstajala, kao što je bio slučaj u dvadesetim
godinama XX veka, pa i tokom Hladnog rata, uprkos javnim pozivima veli-
kim silama iz Hrvatske ili Makedonije da se Jugoslavija rasturi. U svakom slu-
čaju, odnos spoljnih sila međusobno i njihov odnos prema Jugoslaviji bio je
od odlučujućeg značaja, što važi i za njenu naslednicu BiH, a i za njenu pret-
hodnicu Habzburšku monarhiju, uprkos činjenici da je potonja i sama spa-
dala u velike sile.
3. R
atovi za jugoslovensko nasleđe
i rat za ideološku hegemoniju170
170 Blagodarim koleginici Gazeli Pudar koja je napravila izvode iz domaće štampe, od kojih
su neki citirani u ovom poglavlju, i učestvovala u pisanju ovog poglavlja.
110 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
ili one s kojima je u sukobu. Ovo može voditi obezličenju pripadnika supar-
ničke etničke grupe, pa čak i obeščovečenju. Otud tvrdnja Gordona Olporta
(Allport) o etničkim stereotipima kao prvom koraku ka genocidu, iako pojed-
nostavljena, nije sasvim preterana (Mihailović, 1998: 413; Tajfel, 1981: 241).
Ukoliko su interesi izvesnih društvenih grupa postojani kroz duge periode
vremena, onda će i stereotipi koje stvaraju ove grupe postati sadržaj sve-
sti ne samo generacije koja je stvorila određeni stereotip, već će biti sadržaj
svesti i budućih naraštaja, prenosiće se s kolena na koleno putem primarne
i sekundarne socijalizacije. Uopšte, pokazalo se da su stereotipi vrlo dugo-
trajna pojava. Naravno, u analizi se ne smeju zanemarivati ni motivi moćnih
i uglednih pojedinaca, kao ni iracionalna strana dugo opstajućih stereotipa.
U ovom eksplorativnom delu studije analizira se kako su okviri tuma-
čenja stvarnosti praćeni pripadajućim diskursima upotrebljavani u štampi
SAD, Velike Britanije i Srbije pre sukoba Srbije sa Zapadom, tj. do 25. VI
1991. i tokom sukoba, tj. od 25. VI 1991. do 5. X 2000. godine. Istovremeno,
koriste se saznanja o pisanju štampe Nemačke, zbog uloge koju je imala
u razaranju Jugoslavije, koje je autor dobio ranijim istraživanjem (Bakić,
1999; 1998; 1997b).
Ciljano su iz mnoštva članaka birani krajnji slučajevi bliski idealnom tipu
pojedinih okvira i diskursa čijom je primenom osvajana ideološka hegemo-
nija – gramšijevski shvaćena u smislu nametanja na osnovu posedovanja druš-
tvene moći izvesnih okvira predstavljanja stvarnosti i pratećih diskursa kojima
se preko simbola i pojmova konstruiše društvena i međunarodna stvarnost
– u globalnoj ili srpskoj javnosti. Ostvarenje uzorka je olakšano činjenicom
da je autor studije polovinom devedesetih analizirao sadržaj preko 10.000
novinskih napisa u periodu 1991–1993. u štampi SAD, Velike Britanije, Austrije,
Nemačke, Italije i Rusije (Bakić, 1999; 1998; 1997b). Ideje intertekstualnosti,
koju je predložila Lene Hansen sledeći Juliju Kristevu, i interpersonalnosti jesu
metodski vodiči istraživanja. Intertekstualnost se odnosi na učestalost citira-
nosti nekog teksta ili ideje u tekstovima drugih (Hansen, 2006: 55), a interper-
sonalnost na odobravajuće pominjanje imena drugih autora radi pojačanja
ubedljivosti sopstvenih tvrdnji.
Uticajnost autora utvrđuje se i svedočenjem moćnih pojedinaca. Tako,
glasnogovornik NATO-a, Džejmi Šej (Jamie Shea), izričito pominje liberalnog
Entonija Luisa (Anthony Lewis) i konzervativnog Vilijema Sefajera (William
Safire), kolumniste The New York Times, kao pojedince koji su vršili jak priti-
sak na administracije Džordža Buša starijeg (George Bush) i Bila Klintona (Bill
Clinton), te NATO da kazne bosanske i/ili srbijanske Srbe.171
171 „Mediji su lupali po nama; ako mi sami i nismo sebi pripisivali vodeću ulogu, činili su to
mediji. Pa iako, znate, političari kažu da ih nije briga što tamo piskara neki Chip Hogan
u Washington Timesu, ili Will Safire u New York Timesu, ili Anthony Lewis ili bilo tko drugi,
112 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
ali to udara pa udara...“ Slično, James Rubin: „’Novine su nas dnevno sapunale zbog Bosne’“
(Simms, 2003: 83, 46).
172 Steven R. Weisman, „Coming to Terms With Kosovo’s ‘Old’ Hatreds“, NYT, 12. VI 1999.
173 Uticajni podržavalac svih skorašnjih ratova SAD.
174 Kolumnista Frensis Vin (Francis Wheen): „Najuobičajenija optužba jeste da sam se zastu-
pajući vojnu akciju protiv Srbije pridružio ‘Gardijanovim foteljaškim generalima’.“ Francis
Wheen, “Peeps from a pipsqueak“, The Guardian, 14. IV 1999.
175 Brendan Sims (Brendan Simms) s posebnim odobravanjem ističe pisanje Vuliamija, Vule-
kota i Hjuga Janga (Hugo Young) (Simms, 2003: 243, 244).
176 Liberalni magazin The New Republic predstavlja primer pisanja američkih liberala. U Nader
Mousavizadeh (ed.) The Black Book of Bosnia: the consequences of appeasement. (New
York: A New Republic Book, Basic Books, 1996) preštampani su svi tekstovi o BiH do
1996. godine.
177 Do rata u BiH, najizrazitiju antisrpsku kampanju su vodili konzervativni austrijski i nemački
dnevnici, npr. Frankfurter Allgemeine Zeitung, Welt, Kurier, Neue Kronen Zeitung, Standard.
Kada su, međutim, SAD odlučile da se SFRJ mora raspasti po republičkim granicama,
angloamerička liberalna štampa preuzela je antisrpsku štafetu (Bakić, 1999; 1998; 1997b).
178 Oštrici kritike nisu ni one izmicale kada je procenjivano da popuštaju Srbima.
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 113
179 Tu spadaju političari, novinari i brojni intelektualci, pa čak i oni koji su nekad bili komuni-
sti da bi u jednom trenutku konvertirali.
114 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
180 Dobri (humani) levičari vs. zli kapitalistički eksploatatori (imperijalisti) po srbijanskom
hladnoratovskom obrascu tumačenja stvarnosti.
181 Kao i konzervativci u društvu Srbije, samo sa drugačijim vrednosnim predznakom. Ovde je
Zapad, takođe, protestantsko-katolički, ali je i zatočenik potrošačkog mentaliteta, pokva-
ren, hladan i lažno demokratski, dok je pravoslavni Istok oličenje pravednog, toplog i istin-
ski demokratskog sveta.
182 Onako kako je odredio Edvard Said (Edward Said) u klasičnoj studiji Orientalism (Said,
1979).
183 Onako kako ga je odredila Marija Todorova u knjizi Imagining the Balkans (Todorova, 1997).
Ovde se brani stanovište da je teorijski opravdano govoriti o orijentalizmu i balkanizmu
kao o odvojenim diskursima, jer se oni zasebno primenjuju na različite balkanske nacije
koje su međusobno sukobljene. Stanovište koje balkanizam smatra tek varijacijom na
orijentalističku temu veoma ubedljivo zastupa Milica Bakić Hayden (Bakić Hayden, Hay-
den, 1992; Bakić Hayden, 2006), ali se iz razloga heurističke plodnosti pisac ovih redova
opredeljuje za analitičko razlikovanje orijentalizma i balkanizma, bez obzira na njihovo
neretko preklapanje u stvarnosti. To što umeju biti suprotstavljeni dovoljan je razlog da
se smatraju odvojenim diskursima.
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 115
184 Već se tokom Velike istočne krize 1875–1878. u javnosti Velike Britanije mogla primetiti
podela na „Ruse“ i „Turke“ u vezi s podržavanjem balkanskih muslimana, odnosno bal-
kanskih pravoslavnih hrišćana. Štaviše, između ove dve grupe su izbijale i ulične tuč-
njave, npr. na Trafalgar skveru 29. decembra 1877. (Ković, 2007: 307). Prvima je ideolog
bio Gledston (Gladstone), kome su „Turci“ u džingoističkom imperijalnom i antiruskom
zanosu polupali prozore na kući (Ković, 2007: 311), a drugima Dizraeli (Disraeli). Kra-
ljica Viktorija je držala Dizraelijevu stranu, pa je umela reći da su „Turci mnogo bolji od
istočnih hrišćana“ (November 27th 1876, The Diaries of Edward Henry Stanley, 15th Earl
of Derby (1826–93). Between September 1869 and March 1878, 347, cit. pr. Ković, 2007:
244). Takođe, smatrala je da pravoslavci „jedva zaslužuju ime hrišćana“ (W. F. Monype-
nny and G. E. Buckle, The Life of Benjamin Disraeli, Earl of Beaconsfield, I–II, New York
1929, cit. pr. Ković 2007: 266).
185 U ovom kontekstu je irelevantan slučaj u kojem je Kina ili neka druga nehrišćanska i
neislamska država označena neprijateljem.
186 Mnogi Hrvati, međutim, u odnosu prema Srbima koriste i balkanistički diskurs, jer sebe
ne smatraju Balkancima, a Hrvatsku poimaju kao antemurale christianitatis („predziđe
kršćanstva“) u koje se ubraja samo katoličanstvo i stoga integralni deo Zapada, tj.
Evrope (Wodak, Busch, 2004: 115). Slično je i sa Srbima („uvek smo krvarili za hrišćan-
sku Evropu, a ona nam nikad nije pokazala zahvalnost“) koji, ipak, balkanističkom dis-
kursu pretpostavljaju orijentalistički kada se porede sa balkanskim muslimanima.
116 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
ili Zapadu per se. Ovaj diskurs, iako suprotstavljen orijentalizmu i balkanizmu,
nastao je u okviru istog okvira sukoba civilizacija. Sukob civilizacija smatra se
pokretačkom snagom istorije, ali se ne priznaje nadmoć Zapada koji se sma-
tra „trulim“, moralno izopačenim, ogrezlim u kriminalu i potrošačkom men-
talitetu. U Srba se on ispoljava u okviru radikalne desnice i radikalne levice.
Prva negira vrednosti EU i naročito SAD, i želi se okrenuti Rusiji, Kini i Indiji, a
druga negira vrednosti zapadnog kapitalizma i parlamentarne demokratije i
želi povratak socijalističkih vrednosti i normi.187
Naposletku, kad god posmatrač gleda neki sukob, bilo neposredno bilo
posredstvom sredstava masovnog opštenja, on iskazuje tendenciju procenji-
vanja ko je slabiji a ko jači u sukobu i na čijoj je strani pravda. U te svrhe kori-
sti se okvir agresor vs. žrtva (Bakić, 1999; 1998; 1997b). Ovom okviru su naro-
čito skloni socijalni demokrati i levi liberali. U sukobima oni traže pravednog
i slabijeg da bi se stavili na njegovu stranu, braneći tako načela humanosti i
ljudska prava. Ovom okviru odgovara humanitarno-imperijalistički diskurs koji
nudi vojnu logiku rešavanja problema da bi se odgovorilo na situaciju ugro-
ženosti ljudskih prava (Pawlowska, 2005: 487). Ako su prethodna dva okvira
jasno i isključivo ideološke prirode, potonji može biti kako ideološke tako
i utopijske naravi.188 Ideološke je naravi naročito onda kada se kombinuje
sa prethodnim diskursima, i u funkciji je imperijalističkog nastupanja. Tada
se koriste svi mogući argumenti koji se mogu navesti, bez obzira na logički
sklad njihove eklektičke upotrebe, a cilj je pokretanje vojne moći imperije u
cilju odbrane interesa najmoćnijih elita. Utopijske naravi može biti upotreba
okvira agresor–žrtva u onim slučajevima kada se zamišlja jedan još neostva-
reni i daleki svet koji bi bio uređen po pravilima neprikosnovenosti prava
svake ličnosti i sledstvene opšte zaštite ljudskih prava na globalnom, regio-
nalnom, nacionalnom ili lokalnom nivou.
Ovaj okvir sa humanitarno-nacionalističkim diskursom javlja se i u Srbiji
kao patetični i samosažaljivi način doživljavanja srpske istorijske sudbine u
neprestanom sučeljavanju sa jačim i najjačim svetskim silama kroz istoriju.
Viktimizacija i monopolisanje statusa žrtve nameću se kao najvažnije dis-
kurzivne strategije u okviru ovog diskursa. Primenjuju ih nacionalisti naj-
različitijih ideoloških boja: od konzervativaca pravoslavnog nadahnuća do
levičarskih kritičara imperijalizma. Potonji humanitarističkim moralizira-
njem pravdaju sopstveni nacionalizam, pošto ovaj inače nije lako opravdati
u okviru bazično internacionalističke usmerenosti.
189 Za razliku od toga, svenemačka štampa, tj. austrijska i nemačka štampa konzerva-
tivne usmerenosti, pokazivala je od početka jasnu antijugoslovensku usmerenost, pa
je tako 75% svih antijugoslovenskih članaka u Tanjugovim „crvenim biltenima“ iz janu-
ara 1991. otpadalo na austrijsku i nemačku štampu, a za prvih šest meseci ove godine
udeo antijugoslovenskih članaka u austrijskoj i nemačkoj štampi nije pao ispod 57%
(Bakić, 1997b: 404).
118 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
190 Ipak, treba primetiti i da su vlasti Srbije, kao i JNA, davali povoda ovakvom pisanju o njima.
Valja se prisetiti tajnog dokumenta koji je početkom februara 1991. „procureo“ u jav-
nost, a da ga niko nije demantovao, u kojem se zagovarala „socijalistička federacija“ kao
najbolje rešenje za Jugoslaviju. Razume se, ovakav utisak bio je pojačan zadržavanjem
komunističkih simbola, tj. crvene petokrake na kapama JNA, kao i na zastavi Srbije. Druge
republike su taj simbol zamenile čim je stara vlast poražena na višestranačkim izborima.
Naposletku, varanje na izborima i demonstracije 9. III 1991. su u tom uverenju učvrstile
sve one koji su imali neke sumnje o ideološkom opredeljenju predsednika Srbije. No, to
ne spori gorenavedenu analizu hladnoratovskog okvira.
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 119
193 Bosnia: A short history, NY: NYP. (1994); Kosovo: A short history (1998), NY: NYP.
194 N. Malcolm, „Yugoslavia at Breakpoint“, The National Review, 29. VII 1991.
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 121
Pred samo uvođenje sankcija SRJ 31. V 1992, Komnen Bećirović, novinar i
bivši profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti Univerziteta Nansi (Nancy),
u Politici je objavio tekst „Zapad i Srbi“.
195 Koliko je etiketa „komuniste“ bila važna pokazuje Entoni Luis (Anthony Lewis) u vreme
opsade Dubrovnika u kolumni naslovljenoj „Gde je bes?“: „Tragedija koja je zadesila Jugo-
slaviju neposredna je posledica ambicija srpskog komunističkog vođe Slobodana Milo-
ševića. U protekle četiri godine on je pokušavao da nametne srpsku dominaciju – i svoju
sopstvenu – federalnoj Jugoslaviji. Kada je bio u mogućnosti, surovo se obračunavao sa
protivnicima, na primer sa albanskom većinom u srpskoj pokrajini Kosovo. Miloševićeva
želja da se dokopa moći stvorila je u drugim republikama opoziciju, istovremeno i etničku
i demokratsku – antikomunističku po svom karakteru“ (A. Lewis, „Where is the outrage?“,
NYT, 4. XI 1991). Antikomunistički diskurs uobličen je diskurzivnom strategijom persona-
lizacije. Antikomunizam se bezrezervno smatrao jemstvom demokratičnosti, pa su pro-
tivnici „srpskog komunističkog vođe“ smatrani demokratama.
196 Sva krivica je u potpunosti pripisana komunisti Miloševiću i srpskom nacionalizmu:
„Upravo je ovo nesimetrično preživljavanje komunističke političke tradicije, uz koju je
išla i veštačka simulacija srpskog nacionalizma zbog sopstvenih unutrašnjih pobuda, pro-
uzrokovalo sadašnje nacionalističke sukobe.“ Nacionalizam je, dakle, dobar ako je proza-
padni, a loš ako ga koriste nacionalisti.
122 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
197 Skoro duplo više od stvarno velikih žrtava jednog malog naroda.
198 Johan Georg Rajsmiler je pisao: „Danas je opasno biti katolički sveštenik u ovome kraju. Čet-
nici su ih uzeli na zub (…) Najčešće napadaju dva puta: ujutru trezni, a poslepodne pripiti
(…) Srpski četnici razumeju se u ubijanje, a ponekad još i sakate svoje žrtve (…) Tako pro-
laze Hrvati na Baniji. Da li svi tamošnji Srbi primenjuju nasilje i da li su okrutni? Ne, neki pro-
klinju teror protiv Hrvata“ (J. G. Rajsmiler, „Srpski teror na Baniji“, FAZ, 24. VII 1991). Oko mesec
dana docnije, pisao je da su „srpski četnici“ nekim Hrvatima „iskopali oči, a jednome su izva-
dili srce“, te da „srpska politika tlačenja“ poseduje i „elemente genocida“ zbog čega bi „civi-
lizovani svet“ trebalo da „pošalje u Jugoslaviju borbene snage koje bi okončale agresiju i
pokolj“, jer „treba sačuvati hrvatski narod i zemlju“ (J. G. Rajsmiler, „Mora se okončati krvo-
proliće“, FAZ, 27. VIII 1991). Okvir agresor–žrtva i humanitarno-imperijalistički diskurs koji se
nije libio upotrebe reči genocid, te propagandnih opisivanja užasa, bili su u funkciji uticanja
na javno mnjenje i vladu da se povede rat protiv negativnim stereotipima (pijani, nasilni,
okrutni, verski netrpeljivi) demonizovanih Srba. Treba uočiti i diskurzivnu strategiju spasa-
vanja obraza ispoljenu pitanjem „da li svi primenjuju nasilje i da li su okrutni?“, i odgovorom
da „neki“ nisu takvi. Radi se o istom modelu kao kod rasističkog diskursa „nisam rasista, ali…“
Austrijski Kurier 26. X 1991. pod naslovom „Srbi“ koristio je orijentalistički diskurs: „(…) Mnogi
smatraju da je namerno razaranje čitavih gradova i jedne čitave kulture varvarski, neevrop-
ski, orijentalni čin. Ponekad, ’slike o neprijatelju’ nisu sasvim pogrešne (…) 32% Austrijanaca
smatra da Srbi ’svojim ponašanjem izazivaju neprijateljski stav’ (…)“ Tako je, zapravo, konzer-
vativni list potpirivao ionako već raširen neprijateljski stav prema Srbima, kao „orijentalnim
varvarima“ i „neevropljanima“. U periodu jul 1991. – mart 1992. čak 56% svih neprijateljskih
tekstova prema Srbima u Tanjugovim biltenima poticalo je iz austrijske i nemačke štampe,
što je daleko više od bilo koje druge zemlje (Bakić, 1998: 8). No, blagodareći ratu u BiH to se
izmenilo, pa je 47% stanovnika „zapadne Evrope“ imalo „vrlo negativnu sliku o Srbima“ u maju
1993, a „bar od kasne 1992. javnosti Francuske, Britanije, Italije, i obično Nemačke podrža-
vale su intervenciju u Bosni“ (Sobel, 1996: 151–152). Zanimljivo je, međutim, da je nemačka
podrška vojnoj akciji protiv Srba bila stalno manja od britanske i francuske, nesumnjivo
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 123
manihejske podele sveta (4) pravda nas i demonizuje njih. Nacionalni identi-
teti su (5) esencijalizovani i nepromenljivi. Izbija fatalizam, jer je autor svestan
da se Zapad ne može pobediti. Ipak, proglašen je neprijateljem i istorijskom
analogijom predstavljen naslednikom germanskog Zla.
Međutim, sa izbijanjem rata u BiH, štafetu najtežih napada na Srbiju pre-
uzela je od svenemačke konzervativne štampe američka liberalna štampa.
State Department je 14. aprila u saopštenju koje je prenela agencija USIS dao
smernice „međunarodnoj zajednici“ o poželjnom izveštavanju i tumačenju
rata u BiH.199 U sleđenju smernica su se naročito isticali najuticajniji listovi
američke političke elite The New York Times i The Washington Post (Bakić 1999;
Bakić, 1998; Bakić 1997b), a već sutradan 15. IV 1992. se u NYT pojavio uvod-
nik metaforičnog naslova „Zaustavite balkanskog kasapina“. Nadimak kojega
se Slobodan Milošević nikad nije oslobodio ukazuje na izuzetan značaj tek-
sta sa stanovišta intertekstualnosti.200
1) Slobodan Milošević, jaki čovek Srbije i uništitelj Jugoslavije, možda i nije toliko
nemilosrdan i bezobziran kao Sadam Husein.
2) Ali njegova drska agresija prema novoj, nezavisnoj republici Bosni i Hercego-
vini zahteva ozbiljan i odlučan odgovor.
zbog istorijskih razloga, a sve javnosti su davale prednost upošljavanju snaga NATO nad
jednostranim delanjem nacionalnih oružanih snaga (Sobel, 1996: 154–155).
199 „Međunarodna zajednica treba da smatra da su srpsko i ‘jugoslovensko’ vojno rukovod-
stvo odgovorni za agresiju i destabilizaciju uperenu protiv BiH“ (Tanjug Press crveni bil-
ten). Nasuprot mišljenju o tzv. CNN-efektu, po kojem sredstva masovnog opštenja odre-
đuju politiku, ovde se izričito smatra da je politika ta koja usmerava novinare u domenu
spoljne politike. Tako, državni sekretar Džejms Bejker (James Baker) „u aprilu 1992. dao
(je) uputstva svojoj sekretarici za sredstva masovnog opštenja, Margaret Tatvajler (Mar-
garet Tutwiler), da razgovara sa bosanskim ministrom spoljnih poslova Harisom Silajdži-
ćem ‘o važnosti upotrebe zapadnih sredstava masovnog opštenja za izgradnju podrške
u Evropi i Severnoj Americi za bosansku stvar’. Bejker je, takođe, naložio Tatvajlerovoj da
‘razgovara sa njenim vezama na četiri televizijske mreže, The Washington Post i The New
York Times kako bi pokušala da dobije više pažnje usmerene na priču’. (…) Bosanci su pre-
duzeli ovu vrstu napora da utiču na sredstva masovnog opštenja koje je predložio Bejker,
plaćajući dve firme za odnose sa javnošću da pritiskaju za njihovu stvar kongresmene,
stvaraoce politike (policymakers), sredstva masovnog opštenja, i druge pripadnike elite
uobličitelja javnog mnjenja“ (Burg, Shoup, 2000: 202).
200 Balkanski kasapin je često ponavljana metafora. Ovde se navodi tek nekoliko primera.
Recimo u uvodniku NYT 8. VII 1992 („Hrvatska, kasapinov šegrt“), ili u članku Tima Džude
(„Bankar Herd finansira beogradskog kasapina“) gde je fraza izmenjena, pa je umesto poli-
tički nekorektnog Balkana uskočio metonimijski korektni Beograd, tj. radilo se o meto-
nimijskoj „balkanizaciji Srba“. Susedi Srbije se izmeštaju sa Balkana, napose BiH koja je
„primer multikulturnog, trpeljivog i kosmopolitskog ’Zapada’“, dok su Milošević i Srbija
oličenje mračnog i nasilnog Balkan(c)a (Hansen, 2006: 113–114, 180). Osim toga, Ed Vuli-
ami, Rori Kerol i Piter Bomont su objavili „Kako sam zarobio balkanskog kasapina“, Obser-
ver, 1. VII 2001, a Ian Trejnor „Nema dimne zavese za ’balkanskog kasapina’“ (Guardian, 28.
II 2004), naposletku, CNN je 12. III 2006. javio da je „’Balkanski kasapin’ nađen mrtav“.
124 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
201 William Safire, „Punish the Serbs“, NYT, 21. V 1992. S odobravanjem je citirana i Džin Kirk-
patrik (Jeane Kirkpatrick), nekadašnja savetnica Ronalda Regana (Ronald Reagan 1911–
2004). Sem toga, dobitnik Pulicerove nagrade upitao je predsedničke kandidate šta će
preduzeti da zaustave „srpsku agresiju“. Zadovoljio ga je samo odgovor Bila Klintona, iako
se sam zalagao za strože mere.
126 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Dakle, već u maju 1992, (1) retoričkim sredstvom ironije Drugi je obezli-
čen i dehumanizovan. Delimično u neskladu s uobičajenim načinom pisanja
u listovima američke elite, (2) vođa i narod su poistovećeni. Srpski „diktator“
ima demokratski legitimitet. Dehumanizacija (3) je postignuta i metaforičnom
optužbom o „zakonu džungle“, a obezličenje stereotipom (1) „surovi“ i (4) upu-
ćivanjem na vršenje varvarstva zarad osvete. Konzervativac nije imao potrebe
da se politički korektno skriva iza krinke razlikovanja „loših vođa“ i „zavedenog
naroda“. Srbi su „balkanizovani“, ali je, u skladu sa okvirom agresor–žrtva, govo-
reno i o „krvavoj invaziji Srbije na susede“ pred kojom se „Džordž Buš sakrio pod
sto“. Metafora o kukavičluku Buša starijeg trebalo je da ga diskvalifikuje za obav-
ljanje funkcije predsednika. Diskurs je imperijalistički, a humani razlozi su pone-
što skrajnuti; pre se radi o čuvanju obraza preostaloj globalnoj sili.202
Među brojnim novinarima i kolumnistima koji su se utrkivali u neprija-
teljskom prikazivanju Srba kao Drugih, posebno mesto zauzima dvostruki
dobitnik Pulicerove nagrade, predavač na Univerzitetima Kolambija (Colum-
bia) i Harvard, liberalni kolumnista i nekadašnji oštri protivnik rata u Vijetnamu
Entoni Luis. U tekstu „Yesterday’s Man“ (3. VIII 1992)203 primenio je humani-
tarno-imperijalistički diskurs oblikovan diskurzivnim strategijama prinude
202 Sefajer se redovno zalagao za nepopustljivost prema Srbiji. Nije verovao da je sukob Milo-
ševića i „njegovih etničkih čistača“, bosanskih Srba, stvaran, pa je tražio bombardovanje
Srbije da bi se učinila „poslušnom prema svetskom poretku“ („The Rift That Never Was“,
NYT, 3. V 1993). Redovno je objavljivao članke i u International Herald Tribune („Bosnia:
the answer is to give bombing a chance“, 10. VIII 1993, gde se ironično parafrazira mirov-
njačka himna „give peace a chance“; istog dana u istom listu je i E. Luis objavio tekst „Will
the West Stop Playing Fool With Serbian Aggressors?“).
203 U ovo vreme je Roj Gatmen (Roy Gutman) izašao sa pričom o konclogorima, za koju je
docnije dobio Pulicerovu nagradu, a ITN je objavio potresne snimke iz Omarske. Otuda je
avgust 1992. bio mesec sa najjače izraženim antisrpskim pisanjem u američkoj i zapadno-
evropskoj štampi. Recimo, 4. avgusta NYT je objavio uvodnik „Milošević nije Hitler, ali…“
To podseća na Van Dajkov (Van Dijk) opažaj da kada neko „spasavajući obraz“ ne želi da se
predstavi u javnosti kao rasista, voli da počne rečenicu sa „nisam rasista, ali…“ Formalno
retorički, prema tome, negacija u prvom delu rečenice služi potvrdi da se, ipak, radi o
pojavi koja se u prvom delu rečenice negirala: „G. Milošević je tek drugorazredni Hitler.
Londonska konferencija ne bi smela postati drugorazredni Minhen.“ Dakle, Milošević je tek
manje zlo od prethodnika, ali je istorijskom analogijom prikazan kao još jedno oličenje Zla.
Istovremeno, „nižerazredni Minhen“ je predstavljao metonimičnu istorijsku analogiju koja
je trebalo da onemogući podelu BiH po uzoru na Čehoslovačku 1938. godine. Uopšte, u
periodu april 1992. – decembar 1993. udeo neprijateljskih članaka prema Srbima u štampi
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 127
1) Predsednik Buš je pravi pravcati Nevil Čemberlen time što odbija da se suoči
sa problemima u Jugoslaviji.
2) On se ustezao i priklanjao Evropi koja je, opet, njega smatrala vođom, i odbi-
jao da se založi za međunarodnu akciju, iako svako zna da je to jedini način
da se zaustavi srpska agresija.
3) Predsednik Buš uporedio je Sadama Huseina sa Hitlerom.
4) Protivim se takvim analogijama zbog toga što obezvređuju holokaust.
5) No, ako takvo poređenje treba da se upotrebi, ono bolje pristaje srpskom vođi,
Slobodanu Miloševiću, izumitelju ‘etničkog čišćenja’.
1) Ono s čim smo sada, međutim, suočeni jeste nova drama: mogućnost ne samo
novog srpskog napredovanja na bosansko-muslimansku teritoriju (i Makedo-
niju i Kosovo), već i sa užasnom mogućnošću genocida u onim oblastima koje
Srbi već kontrolišu.
2) Pretnja je kako moralna tako strateška.
3) Oni koji tvrde da je ovaj region bez ikakvog strateškog značaja jednostavno
greše.
4) Uključenost Rusije i Grčke, pokretanje islamskih država u odbranu muslimana,
destabilizacija Turske, mogućnost masovnih seoba na obodu Evrope, sve to
ugrožava stabilnost Evrope kao celine.
5) Kao i mnogo puta dosad, fiksacija na zajedničko delanje sa saveznicima one-
mogućava snažnu akciju.
6) OUN se pokazuje bezubom; Britanci i Francuzi su jednako strašljivi sada kao
što su bili i u mnogo većoj ali sličnoj krizi tridesetih godina XX veka. Ruske
simpatije prema Srbiji sprečavaju pomoć Bosni. (Ima nešto zaista nepri-
jatno u iznenadnoj obnovi nežnosti velikog ruskog naroda prema velikom
srpskom narodu. Da li je to ono što je navodno kraj Hladnog rata trebalo
da donese?
7) Ako Sjedinjene Države mogu delati samo u saglasju sa drugim silama, one jed-
nostavno neće delati uopšte.
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 129
8) Dakle, moramo delati sami; ali moramo delati. Predsednik Klinton treba da
isporuči ultimatum Miloševiću i njegovim naduvenim surogatima: da do izve-
snog datuma svi napadi prestanu; da genocidni akti moraju odmah prestati
(uključujući ono što bi se moglo nazvati 'strateško silovanje'); da pregovori
moraju odmah početi kako bi se napravila odbranjiva i snažna bosanska
država na ruševinama Bosne i Hercegovine; i da će, ako se ovo ne preduzme,
embargo na oružje biti jednostrano podignut i počeće nespecifikovane vojne
akcije protiv srpskih vojnih meta iz vazduha i sa mora.
9) Ako se zapadni saveznici i OUN mogu s ovim složiti, neka tako i bude.
10) No, ako ne mogu, Klinton treba da stisne petlju i da ide bez njih.
11) Postoje vremena kada Amerika, sama, ima obavezu da zauzme stav i dela
tamo gde se samoproglašeni anđeli plaše i da kroče.
Rat u BiH se (1) predstavlja kao sasvim neravnopravna borba, gde su Srbi
aktivna strana, dok Bošnjaci pasivno trpe radnju. Preti se ne samo mogućnošću
srpskog „daljeg napredovanja na teritoriju bosanskih Muslimana“, već se dodaju
Kosovo (dok se prećutkuje činjenica da je ono formalno i stvarno deo Srbije) i
Makedonija, što stvara sliku o izuzetno agresivnoj državi i oprobanom korišće-
nju slike kontejnera i prodora u ograničeni prostor. Štaviše, pominje se i strah od
„genocida na teritoriji koju Srbi već kontrolišu“. Radi se, dakle, o primeni diskur-
zivne strategije demonizacije Drugog, jer ovaj ima veliku moć koju koristi za terori-
sanje svih suseda. Ovakva etička pretnja treba da motiviše SAD da interveniše, jer
se sve odigrava pred njihovim očima, što je izraženo upotrebom zamenice „mi“.
Tvrdi se (2) da se ne radi samo o moralnom izazovu, već i o strategijskom,
čime se pojačava argumentacija u cilju prinude na preduzimanje sile pro-
tiv Drugog. Veli se (3) da oni koji negiraju „strateški značaj tog regiona jed-
nostavno greše“, pa se (4) navode nekolike strateške pretnje Zapadu: uključe-
nost Rusije i Grčke na strani Srba, muslimanskih država u odbrani muslimana,
destabilizacija Turske, te mogućnost masovnih seoba na rubu Evrope (kontej-
ner), što sve zajedno ugrožava stabilnost Evrope.
Izražava se (5) ponešto neočekivan stav američkih liberala o spoljnoj
politici SAD da „fiksacija na zajedničko delanje ograničava uverljivu akciju“.
Prema tome, nije samo Buš mlađi (G. W. Bush) praćen konzervativcima sklon
jednostranom vojnom delanju, već i liberali u nekim situacijama, kao što su
one kada su UN metaforično „bezube“, u kojima su „Velika Britanija i Fran-
cuska preplašene kao u daleko većoj ali sličnoj krizi iz tridesetih“ (upotreba
istorijske analogije), te kada „ruske simpatije za Srbiju sprečavaju pomoć
Bosni“, „vole da jašu sami u poteri za odmetnicima“, čime se priziva slika
boraca za pravdu iz starih vesterna koji umeju zaobići zakon ako je to nužno
za ostvarenje pravde. Američka nacija se ovom metaforom poistovećuje sa
ovim pravdoljubivim junacima. Zanimljiva je, takođe, i ironija koju u rečeni-
cama u zagradi ispoljavaju urednici časopisa nazivajući ruski i srpski narod
130 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
204 Zanimljivo je da je Klintonov „glavni stručnjak za ispitivanja javnog mnjenja, Stan Greenberg,
(...) rekao Klintonu kako se iz tih rezultata (istraživanja javnog mnjenja, prim. aut.) može zaključiti
da je Bosna predmet o kojemu je moguće oblikovati javno mnjenje“ (Simms, 2003: 45). Uistinu,
javnost SAD, baš kao i ona Velike Britanije, pokazuje relativno jake imperijalne impulse, jer kad
god bi „predsednik zapretio ili učestvovao u neposrednoj savezničkoj akciji u Bosni, veći udeo
Amerikanaca je tipično pre odobravao nego se protivio njegovom rešavanju situacije“ (Sobel,
1996: 147, 149). Pregled različitih istraživanja javnog mnjenja SAD o ratu u BiH pokazuje da
dok je velika većina građana SAD pratila preko sredstava masovnog opštenja dešavanja u BiH
(84%–85%), tek 1%–4% smatralo je rat u BiH najvažnijim pitanjem američke politike, dok ga
je znatno veći deo smatrao najvažnijim spoljnopolitičkim problemom (11%–18%). Sem toga,
velika većina je smatrala vojnu akciju evropskom ili širom međunarodnom, a ne američkom
odgovornošću (Sobel, 1996: 146), pa je i jednostrano američko bombardovanje podržavalo od
20% do 27%, dok je „savezničko bombardovanje“ podržavalo tri petine građana SAD (Sobel,
1996: 147–148). Utoliko je i NATO neophodno sredstvo imperijalnih težnji društvene elite SAD.
U januaru 1993, prema Galupu, relativna većina od 37% smatrala je da glavni razlog za vojnu
akciju predstavlja „moralna odgovornost da se zaustavi etničko čišćenje“ (Sobel, 1996: 146).
205 Milošević ga je postavio s ciljem da razbije međunarodnu izolaciju Srbije i Crne Gore. On je,
međutim, imao ambiciju da u saradnji sa Milanom Panićem smeni Slobodana Miloševića,
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 131
ali ih je ovaj politički nadigrao uz pomoć Srpske radikalne stranke. Isečak iz dnevnika
uvršten je u analizu uprkos tome što nije objavljen u novinama. Razlog se nalazi upravo
u činjenici da Ćosić tako nešto nije javno rekao, već je zapisao prvo za sebe, a tek posle
pada Miloševića s vlasti objavio u knjizi. To svedoči da iskreni samosažaljivi nacionalizam
živi i kada se ne koristi u propagandi. Ćosićeve izjave novinama bile su znatno odgovor-
nije i umerenije.
206 O monopolisanju statusa žrtve i političko-medijskoj zloupotrebi Holokausta u SAD i
Izraelu kritički su pisali Norman Finkelstin (Norman Finkelstein) i Noam Čomski (Noam
Chomsky), obojica levo usmereni Jevreji. Jevrejski nacionalisti su ih zato proglasili anti-
semitima. Slično tome, kritičar srpskog nacionalizma u Srbiji odmah se proglašava „izdaj-
nikom srpstva“.
132 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Tokom 1996. i 1997. nije bilo ratova na Balkanu i trajalo je zatišje u odno-
sima Srbije i Zapada, pa su se i članci posvećeni temi proredili. Naravno, bilo
je onih koji su se opsesivno bavili „genocidom“ u BiH. Takav je bio npr. Ed
Vuliami,208 novinar The Guardian, koji je 10. VI 1996. u The Nation pod naslovom
„Srednji menadžeri genocida“ pisao: „Omarska je bila koncentracioni logor na
severozapadu Bosne koji su držali Srbi, i u njemu su ponižavani i ubijani bosan-
ski Muslimani i Hrvati. Čini se neverovatnim da je čitav niz takvih logora – koji su
prizivali duh Trećeg rajha – mogao da postoji u srcu Evrope, skriven od pogleda
tri meseca, gde je na hiljade ljudi pobijeno, a preživeli su bili kost i koža, krvavi
od mučenja, živeći tu jadno i bedno, u stravičnom užasu.“ Kroz okvir II svet-
skog rata, istorijskom analogijom i upotrebom osećanjima nabijenih reči opi-
suje se i vrednuje tragedija koja je zadesila Bošnjake i Hrvate. Metafora „u srcu
Evrope“ ukazuje na njenu ranjivost i na značaj BiH, te moralnu nepodnošljivost
nedavnog dešavanja. Međutim, pisac nije pomenuo da su postojali slični logori
207 Dragoljub Milanović, „Drang nach Osten“, Velika Srbija, oktobar 1994. godine.
208 Objavio je 1994. knjigu Season in Hell: Understanding Bosnia’s War u izdanju Simon & Shu-
ster, New York/London.
Ratovi za jugoslovensko nasleđe i rat za ideološku hegemoniju 133
1) Ovde je na delu isto pitanje, koje se stalno iznova postavlja: može li jedna
vrhuška ovakvim kovitlacom nasilja vući za nos inače ljubazan, 'kapljici' sklon
narod?
2) Ovde, u Omarski, u senci tog užasnog rudnika, svi su znali za njegovo posto-
janje, i niko se nije bunio.
3) Vojnici i ljupke devojke pijuckaju kafu u Viski-baru, tu gde se glavna ulica seče
sa prugom koja vodi do rudnika.
4) Tokom četiri meseca, dok su slobodno šetali neuglednim ulicama, ovi ljudi
su bili tek metrima udaljeni od urlika i sakaćenja.
5) Gledali su konvoje etničkog čišćenja kako odlaze na put bez povratka.
6) I ja sam bio deo tog konvoja od 1.600 nesrećnih bosanskih muslimana koji
su deportovani; saterani smo kao stoka preko planina pred uperene puške,
a srpski vojnici obuzeti mržnjom pljuvali su nas dok smo prolazili, ili bi nas
samo nonšalantno posmatrali s puta.
7) Ljudi u omarskom Viski-baru slušali su Madonu na džuboksu i samo bi posma-
trali kako kamioni puni ljudi ulaze u logor Omarska, a izlaze prazni.
8) A sada, u ovom ledenom gradu, kažu nam: ’Ovde nije postojao nikakav logor
– nikada.’
9) Kada je nešto moglo da se učini, pretvarali smo se da ne znamo ništa.
10) Danas, kada gotovo da nema šta da se uradi, želimo da znamo sve. Takav je
mračni trijumf tih srednjih menadžera genocida.
213 T. L. Friedman, „Bomb and call in George Mitchell“, NYT, 2. IV 1999. godine.
136 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
a Srbi se izuzimaju iz tog naziva, onda se Srbi a priori posmatraju kao građani
drugog reda na Kosovu, pa se podstiče i njihovo iseljavanje. Istovremeno, kori-
sti se rečnik koji animalizuje čitave narode. Kao da se radi o životinjama koje uče
klasičnim uslovljavanjem, Srbe treba (reč koja je u originalu izostavljena, ali se u
stvari podrazumeva) tući dok ne nauče da vole Kosovare. Dakle, batinama će se
postići klasično uslovljavanje ljubavi Srba prema Albancima. Ako je ironija, nije
umesna. Preporučuje se i (2) stvaranje kolonije u XXI veku. Prilog za vreme „za-
uvek” podrazumeva da je najmoćnija uloga SAD zajemčena za sva vremena. Pri-
log se ponavlja i u trećoj rečenici, ali u drugom kontekstu. Naime, u slučaju da
SAD „preseku i pobegnu nosiće zauvek mrlju”. Upotrebljena je metafora koja izra-
žava moralnu nedozvoljivost ove opcije. Zanimljivo je da prva opcija nije povla-
čila nikakav „žig srama”. Imperija može pokazati bezdušnost, ali ne i malodušnost.
Pridevi (4) prljavo i komplikovano u funkciji su metafore za „diplomatsko rešenje”,
čime se u prvi plan ističe moralna problematičnost i praktična složenost takvih
rešenja. Prećutno, bombardovanje je moralno čistije i bezmalo jednostavno. Ipak,
manje je humano, jer metaforično pretvara Kosovo u „pepeo”. Implicitna kritika
Klintonove vlade (5) žovijalnog je karaktera, a članak odiše imperijalnim diskur-
som u svom najčistijem vidu, bez ikakvih humanitarnih natruha.
U Srbiji su aktivnosti Vilijema Vokera (William Walker), šefa posmatračke
misije OEBS-a na Kosovu, Konferencija u Rambujeu i bombardovanje doveli
do talasa antizapadne histerije. Tako je u Politici (3. II 1999) objavljeno i saop-
štenje Udruženja književnika Srbije pod naslovom „Rasistički, pravoslavofo-
bični i antisrpski akt”:
1) Dok Evropa nije obolela na smrt, njeni najveći bardovi su, u ime humanizma,
branili srpski narod, srpske svetinje starije od prvog šiptarskog pomena u isto-
riji i srpsku kulturu koja je čuvala dostojanstvo korena evropske civilizacije.
2) Pa ipak, savremeni varvari hoće da na tlu hrišćanske Evrope stvore, uz Albaniju
i Tursku, još dve militantne antihrišćanske države, Bosnu i Kosovo.
3) Iako su brojne svetske agencije (izmakle kontroli bankokratije) pokazale da
u selu Račak (15. januar 1999) Vojska Jugoslavije i srpska policija nisu izvršile
nikakav masakr – što je pokušao da inscenira američki egzekutor i čovek bez
svojstava Vilijem Voker – Kontakt grupa ultimativno traži da Haški tribunal vodi
istragu o tom pitanju u jednoj suverenoj državi (Srbiji i Jugoslaviji).
4) Kontakt grupa (kao gaulajterska garda) ultimativno zahteva suspenziju pri-
padnika Vojske Jugoslavije i srpskog MUP.
5) U maniru esesovske pravne tradicije Kontakt grupa, takođe, ultimativno zah-
teva u završnoj napomeni da se izvrši usklađenje srpskog i saveznog pravnog
okvira sa prelaznim sporazumom o Kosovu...
***
Cilj ovog dela studije sastoji se u analizi hegemonih diskursa u sredstvima
masovnog opštenja nekih zapadnih zemalja i Srbije. Nipošto se ne tvrdi da su
prikazani svi postojeći diskursi koji prikazuju odnose Zapada i Srbije.
Studija nije imala za cilj ni da hipotetički ispita neku hipotezu. Ono što
je bio istinski cilj preduzetog istraživanja jeste otkrivanje određenih okvira
138 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
4.1. Uvod
214 David Binder, „Evolution in Europe; Yugoslavia seen breaking up soon”, The New York Times,
28. XI 1990.
Predviđanja kraja Jugoslavije 141
215 Ima naknadnih mišljenja da izveštaj CIA „nije bio dovoljno pesimističan“, pošto se tada
„Jugoslavija već bila raspala“ (Shoup, 2008: 341).
142 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
pošto je vrh JNA bio u celosti odan titoističkom idealu socijalizma, te ide-
alu bratstva i jedinstva, dok je pretvaranje JNA u srpsku vojsku teklo poste-
peno tokom rata 1991. i 1992,216 dok je potpunu kontrolu nad vojskom auto-
ritarni režim Miloševića ostvario tek pred rat na Kosovu 1999. (Hadžić, 2004:
85; Gow, 2003: 51–58), koja je bila u funkciji izjednačavanja same ideje Jugo-
slavije sa idejom velike Srbije. Otuda je logično da svi nesrbi odatle treba da
beže glavom bez obzira, te da dođe do raspada SFRJ. Čovek se dvadesetak
godina pošto je ovo napisano ne može oteti utisku da je konzervativna sve-
nemačka misao o Jugoslaviji i velikosrpskom nacionalizmu uspostavila ide-
ološku hegemoniju ne samo na nemačkom govornom području već pri kraju
1991, te da ona traje do dana današnjeg.
216 U martu 1992. penzionisano je „20 uglavnom nesrba ili jugoslovenski usmerenih generala“,
a u maju 1992. usledilo je penzionisanje „sledećih 38“ (Gow, 2003: 58). Doista, 58 gene-
rala koji su nesrbi ili „jugoslovenski usmereni“ od 150 generala, koliko ih je bilo 1991. u
isto vreme, činilo je 38,6% ili skoro dve petine, što je prilično veliko učešće za jednu voj-
sku koja „ugrožava“ sve one koji se „protive srpskoj prevlasti“. Treba se setiti, primerice, da
su oba komandanta vazduhoplovstva tokom rata u Sloveniji i Hrvatskoj bili Hrvati, gene-
rali Anton Tus do 8. V 1991, kad je prebegao hrvatskoj vojsci i postao njen glavnokoman-
dujući (21. IX 1991–22. XI 1992) da bi potom bio vojni savetnik F. Tuđmana i ambasador
Hrvatske u NATO, i Zvonko Jurjević, koji je ostao odan Jugoslaviji i JNA do kraja, a u Hrvat-
skoj je za njim raspisana poternica zbog navodnih ratnih zločina (http://www.vojska.net/
eng/biography/t/tus/anton/ ; http://www.mup.hr/4161.aspx, pristupljeno 30. VII 2008).
Predviđanja kraja Jugoslavije 143
Međutim, ima autora, poput Pedra Rameta (1984) i Džordža Šeflina (1985)
(George György Schoepflin), koji su još tokom osamdesetih godina predvideli
da će se Jugoslavija raspasti, za razliku od, recimo, Rusinova i Berga koji su
tada smatrali da za nju, uprkos svim teškoćama s kojima je suočena, ipak ima
nade. Prvopomenuti su smatrali da su unutrašnje suprotnosti takve da moraju
dovesti do raspada Jugoslavije. Prećutno se pretpostavljalo da od spoljašnjih
uslova ne zavisi da li će Jugoslavija opstati, pa se utoliko nikako ne može govo-
riti o predviđanju razbijanja SFRJ. Istovremeno, prepoznavane su strukturne
protivrečnosti srpskog i hrvatskog nacionalizma i njihovih zahteva kao i insti-
tucionalna paraliza koja je zahvatila SFRJ blagodareći Ustavu iz 1974. godine.
Tako je Džordž Šeflin, politikolog i Britanac jevrejskog porekla rodom iz
Mađarske, koji zemlju svog rođenja predstavlja u Briselu kao poslanik Evrop-
ske narodne partije, zaposlen na londonskoj Školi za slovenske i istočnoevrop-
ske studije (School of Slavonic and Eastern European Studies), ispravno prime-
tio još u martu 1985. u poglavlju knjige koju je uredio Ramet, da „politizacija
kulturnih crta, suština nacionalističkih ideologija, ustrajava otvoreno ili pri-
kriveno“ u SFRJ, te da su koreni nacionalizma daleko „dublji“ no što to pret-
postavlja zvanična marksistička ideologija koja ga uvek traži u privrednim
nejednakostima, zato što je „nejednak razvoj bio, u najboljem slučaju, jedan
činilac među mnogim odgovornim za opstanak i ponovno javljanje nacio-
nalizma. Do Titove smrti, stapanje prikrivenog nacionalizma sa republičkim
institucijama bilo je dalekosežno i verovatno nepovratno“ (Schoepflin, 1985:
315). Autor je, takođe, primetio da različita institucionalna ustrojstva od 1918.
do trenutka pisanja njegovog teksta nisu uspevala da „zadovolje odlučujuću
većinu Jugoslovena“, da je teško očekivati da se nađe neko rešenje koje će
uspeti u onome što prethodna nisu, pa je zaključio da su izgledi Jugoslavije
„prilično turobni“ (Schoepflin, 1985: 321). Može se samo pretpostavljati u koli-
kom je stepenu istorijska sudbina Habzburške monarhije uticala na Šeflinovo
zaključivanje o Jugoslaviji.
Šeflin je smatrao da bi „demokratska Jugoslavija uvek bila gotovo nemo-
gućna“ (cit. pr. Čavoški, 2006: 78), u čemu se slagao sa Ivom Bancem koji je
smatrao da je neuspeh obe Jugoslavije „strukturno neizbežan“ (Budding, 2004:
108), i da „u Jugoslaviji postkomunizam takođe znači postjugoslovenstvo“ (cit.
pr. Čavoški, 2006: 79), što znači da se o Jugoslaviji razmišljalo iz ukorenjenog
hladnoratovskog okvira i uz korišćenje antikomunističkog diskursa.
Treba, naposletku, primetiti da je Šeflinova analiza teškoća sa kojima se
suočavala Jugoslavija bila uokvirena predviđanjem da će se i socijalizam ras-
pasti, pošto je izgubio sposobnost uvođenja inovacija u društvu. Njegova ana-
liza socijalizma bila je uveliko normativna sa stanovišta klasične konzerva-
tivno-liberalne ideologije tokvilovskog tipa, a analiza Jugoslavije nastavljala
se na takvu analizu socijalizma. Ipak, u samom odnosu prema Jugoslaviji nije
se moglo prepoznati neprijateljstvo ili zlovolja, već su se hladno konstatovali
Predviđanja kraja Jugoslavije 145
217 Autor(ka) je od decembra 1990, kada je promenio rodni identitet, zvanično poznat(a) pod
imenom Sabrina Petra Ramet.
218 „Počela sam proučavanje Jugoslavije 1977, dok sam se još uvek nalazila na posledi-
plomskim studijama – a etnički odnosi u toj zemlji su me počeli uzbuđivati još dok
sam obavljala istraživanje za master rad o zemlji moje majke, Austro-Ugarskoj“ (Ramet,
1996: XXI). Važno je uočiti da je upotrebljen glagol „uzbuditi“ u nesvršenom obliku, što
ukazuje na dugotrajnost jednog prilično jakog osećanja, te da je kao zemlja autorkine
majke prepoznata upravo i isključivo Austro-Ugarska, a ne i neka od zemalja nasled-
nica (što bi moglo precizirati o kojem kraju Habzburške monarhije se radi). Ove činje-
nice bi mogle ukazivati na autorkin izuzetno pozitivan vrednosni odnos prema nesta-
loj političkoj zajednici.
146 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Ono što treba imati na umu kada je ovaj navod u pitanju jeste da Ramet
piše o nacionalnim odnosima u SFRJ pre no što je Slobodan Milošević došao
219 „Autorovi razgovori na Pagu u avgustu 1978. i u Zagrebu u julu 1983“ (Ramet, 1984: 113).
U ovom aspektu stranac je nesumnjivo bio u prednosti u odnosu na domaće istraživače.
Njemu su se nacionalne pritužbe mogle otvoreno reći, bez straha od ikakvih posledica.
Predviđanja kraja Jugoslavije 147
na vlast, i boji ih prilično crnim bojama. Ako je to tačno, onda Milošević nije
mogao biti glavni uzročnik onoga što se Jugoslaviji desilo, već tek kataliza-
tor koji je ubrzao tok stvari u jednom pravcu. Dok se analizi nacionalizama
na Kosovu, u Srbiji i u BiH uglavnom nema šta prigovoriti, dotle je analiza
stanja u Hrvatskoj problematična i znakovita u smislu razotkrivanja autorove
pristrasnosti. Naime, sasvim je tačno da je srpsko-hrvatski odnos ključ pro-
blema bivše Jugoslavije, ali je veoma problematično da li se i zašto se „mnogi
Hrvati danas osećaju potlačenim i jako antisrpski usmerenim“. Naime, nase-
ljavanje Kosovaca, Srba i Crnogoraca između Šibenika i Zadra nije moglo
biti masovno, ukoliko ga je uopšte i bilo, ali je tvrdnja iz krajnje sumnjivog
izvora koji se u članku neštedimice citira, hrvatskog emigrantskog časopisa
Nova Hrvatska, uzeta zdravo za gotovo. Sumnjivo je, takođe, autorovo shva-
tanje Maspoka, tj. Hrvatskog proljeća, kako ga on, sledeći hrvatske nacio-
naliste, isključivo naziva:
„Na duži rok, ako ga bude bilo (istakao aut.), stabilnost Jugoslavije će prevashodno
zavisiti od obuhvata do kojeg će institucije i elite, same uveliko oblikovane uza-
stopnim pokušajima odgovora na nacionalno pitanje, dokazati sposobnost izmi-
renja upornih sukoba između partikularističko-nacionalnih i panjugoslovenskih
interesa i zahteva u jednom promenljivom i trenutno težem privrednom i politič-
kom okruženju kod kuće i u svetu. Gledano na ovaj način, postoje dve povezane
dimenzije koje stvaraju krug koji bi mogao ili ne biti začaran: uticaj nacionalnog
pitanja na institucionalno uređenje i delanje, i uticaj potonjeg na nacionalno
pitanje“ (Rusinow, 1985: 133).
222 „Republike sada imaju skoro toliko mnogo kontrole nad njihovom privrednom srećom
i kulturnim identitetima kao i suverene države u Evropskoj ekonomskoj zajednici (tj. ne
sasvim suverenu kontrolu)“ (Rusinow, 1985: 141).
223 Na drugom mestu u studiji, Rusinov je poredio privredni sistem u Jugoslaviji sa merkan-
tilizmom do kojeg je dovelo institucionalno uređenje pod uticajem rešavanja nacional-
nog pitanja: „Regionalni vođi su prevashodno zaštitnici i promoteri njihovih regionalnih
privreda, koje se smatraju nacionalnim a ne samo regionalnim po prirodi. Oni su podržani
i poslušani – i priznati kao nacionalni vođi njihovih nacija, što je moćna zamena za slo-
bodne izbore ili ’harizmu’ u uspostavljanju vlasti – u zavisnosti od procene koliko dobro
obavljaju taj posao“ (Rusinow, 1985: 143). On je primetio da se takmičenje između nacija
u SFRJ obavljalo u znaku nultog zbira takmičenja (zero-sum interregional competition), tj.
dobitak jednog delatnika, po pravilu, značio je gubitak drugog, što je nadomeštano zadu-
živanjem u inostranstvu u cilju ispunjavanja „megalomanskih zahteva“ republičkih ruko-
vodstava i stišavanja sukoba. Takva strategija, međutim, postala je neodrživa pod utica-
jem spoljašnjih činilaca kao što su naftni udari i recesija privrede na Zapadu, baš u vreme
kada je počinjala era bez „doživotnog predsednika“ (Rusinow, 1985: 143).
Predviđanja kraja Jugoslavije 151
„Dok sadašnji nivo međunacionalnih napetosti još uvek nije dostigao onaj iz
kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, ima važnih paralela koje zaslužuju
pažnju i delanje vođstva. Ranije je proteklo pet godina pre no što je dozvoljeno
da se istovremeni rast međunacionalnih napetosti među masama i međuregio-
nalnih sukoba između političkih vođstava međusobno osnaže i, konačno, unište
sposobnost partije da održi društveni mir unutar regiona (pod regionima Berg
podrazumeva republike i pokrajine, prim. aut.) ili održi nivo ujedinjenosti među
njima. Politički poredak bio je uspostavljen tek kada je Tito intervenisao u kasnoj
1971. godini. (...) Tito je mogao tako odlučno delati zbog njegovog ogromnog
ličnog autoriteta, zbog toga što je bio podržan koalicijom partijskih vođa koji su
dolazili iz većine regija i nacionalnosti, i najvažnije, zato što je bio u mogućnosti
da zapreti uverljivom pretnjom, u cilju ugušenja nacionalističkog nezadovoljstva
ili bilo kojeg drugog odstupanja, vojnom akcijom. Štaviše, mogao je to da pre-
duzme zato što je takvo delanje, kad je njime predvođeno, predstavljalo jasan
pokušaj održanja postojećeg poretka, pre negoli napor da se on preobrazi. Nije-
dan jugoslovenski vođ ne bi mogao danas ponoviti Titovo delanje bez menja-
nja, ili naizgled menjanja sistema u jednom od pravaca (federacija ili konfedera-
cija, prim. aut.) o kojima se danas raspravlja“ (Burg, 1986: 173).
Kako se vidi, oba autora su jasno prepoznala značaj koji je Josip Broz kao
integrativni činilac SFRJ imao. Istovremeno, ukazano je na razloge zbog kojih
je on imao takvu ulogu, te zašto polovinom osamdesetih nije bilo političkih
vođa koji bi mogli uživati isti autoritet. Naime, niko od njih nije mogao raču-
nati na višenacionalnu koaliciju iza sebe, i to iz svih ili gotovo svih nacija, a
vojna sila predstavljala je poslednji neopovrgljivi argument. Liberalni protiv-
nici Jugoslavije, međutim, mogli bi primetiti da Jugoslavija zacelo nije zaslu-
živala da opstane ako je zavisila od volje i autoriteta jednog čoveka, bio on
Josip Broz Tito ili neko drugi.
Pa ipak, šta bi bilo da je neki od moćnih spoljnih činilaca, koje Berg uop-
šte ne pominje, dao odlučnu, bezostatnu i bezuslovnu podršku ili pretnju
Anti Markoviću da upotrebi JNA u cilju slamanja otpora nacionalista, na ona-
kav način na koji je Brežnjev podržao Josipa Broza ili mu pripretio (Rusinow,
1978: 299–300)? Nije li Franjo Tuđman dobio podršku za delimično zadovolje-
nje hrvatskog nacionalizma kada su mu SAD dale odrešene ruke da „u roku od
152 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
224 Prema svedočenju Hrvoja Šarinića, nekadašnjeg šefa Hrvatske obaveštajne zajednice koji
se 13 puta sreo sa Slobodanom Miloševićem od 1993. do 1995, SAD su dale Hrvatskoj naj-
više 10 dana za trajanje operacije „Oluja“. Dokumentarni film Oluja nad olujama, prikazan
na Hrvatskoj televiziji 1, 5. VIII 2008. Operacija „Oluja“, međutim, trajala je samo tri dana.
225 Prema svedočenju generala vojske RSK, Milisava Sekulića, NATO avijacija je uništila sve
radio-relejne centre onemogućavajući na taj način uspostavljanje komunikacija između
komande i jedinica, te jedinica međusobno. Takođe, NATO je stavio na raspolaganje Hrvat-
skoj vojsci svoju tehniku koja je omogućavala prisluškivanje svih telefonskih razgovora
između srpskih političara i vojnika. Dokumentarni film Pad Krajine, prikazan na RTS 1, 4.
VIII 2008. godine.
226 Navodno je Branko Mamula izjavio u razgovoru sa Lorom Silber (Laura Silber) i Alenom
Litlom (Allan Little) da je Džejms Bejker (James Baker) u svojstvu američkog državnog
sekretara to savetovao Anti Markoviću (Silber, Litl, 1996: 169). U memoarima Branka
Mamule, međutim, o ovome nema ni reči (Mamula, 2000).
227 O tome se danas može samo nagađati. Da li bi vojna diktatura sa jasnim mandatom
spremanja društva za višestranačke izbore na saveznom nivou, a tek potom i na repu-
bličkim, te ograničenim rokom trajanja omogućila da se zemlja ne razbije ili da se bar
omogući miran raspad po opšteusvojenim pravilima? Sigurno je da bi u tom slučaju
posle pada Berlinskog zida antikomunisti napali režim kao komunistički i totalitarni. Pa
ipak, bolja bi bila čak i dvogodišnja diktatura od građanskog rata i etničkih progona koji
su potrajali duplo duže. No, diktatura bez spoljne podrške nije predstavljala realistično
rešenje (Kadijević je putovao kod sovjetskog ministra odbrane, generala Jazova, 13. III
1991. da ga upita da li bi SSSR podržao vojni udar. Pošto je SSSR bio preokupiran svo-
jim brigama, a Kadijeviću ni na pamet nije palo da ide u SAD, od udara se odustalo, jer
JNA nije imala „jaku spoljnu silu“ iza sebe. – Hadžić, 2004: 118), i moguće je da bi posle
nje rat bio još ogorčeniji. Nijedna strana sila nije htela odlučno stati iza Jugoslavije i
njene komunističke vojske posle sloma Berlinskog zida. Jedino je nekomunistička voj-
ska mogla uživati izvesnu prećutnu podršku SAD posle pada Berlinskog zida za takav
korak, a taj zahtev bio je preteran imajući u vidu komunističku ideološku opterećenost
ondašnjeg vrha JNA (Hadžić, 2004: 118).
Predviđanja kraja Jugoslavije 153
Kako se vidi, nacionalni odnosi su, čak i u ovoj vizuri koja uviđa složeniju
ideološku podelu koja, prema piscu ovih redova, ipak, tek površinski prikriva
229 Tada je Milošević, iako se poimence ne pominje u člancima Rusinova i Berga, uobičajeno
smatran modernim prozapadnim reformistom, s bankarskim stažom u SAD. Uostalom u
njegovom timu sedeo je kao ekonomski savetnik i Mihailo Crnobrnja, docniji ambasa-
dor u EEZ, univerzitetski profesor u Kanadi i pisac jedne od boljih knjiga o „Jugosloven-
skoj drami“ (1994), pa predstavnik stranih investitora u Srbiji i profesor na FEFA. Bio je tu,
takođe, i Jurij Bajec, član Miloševićevog tima za privrednu reformu iz 1988. i savetnik pre-
mijera Mirka Cvetkovića dvadesetak godina docnije.
230 Berg je posebno visoko vrednovao značaj kritike društva brojnih sociologa, i naročito
knjigu Josipa Županova Marginalije o društvenoj krizi, što ovoj profesiji služi na čast, te eko-
nomiste koji su učestvovali u stvaranju programa „Krajgerove komisije“, dok je za politiko-
loge kazao da „čak“ i oni „koji su dugo patili pod teretom preterane bliskosti u odnosima
sa režimom i bili duboko podeljeni po regionalnim linijama, odskora doživljavaju opre-
zno oživljavanje kritičke misli“ (Burg, 1986: 188).
Predviđanja kraja Jugoslavije 155
„ne bi se, možda, moralo dugo čekati pre no što se zemlja jednostavno raspadne
– mirno, ako se postigne prava ’konfederacija’, ili nasilno, ako nacionalističke
suprotstavljenosti eskaliraju. Jedino bi intervencija vojske – najverovatnije kao
podrška ideološkim konzervativcima u njihovom delanju u političkom vođstvu
– mogla preokrenuti potonji razvoj. Stvarna mogućnost ovog ishoda, međutim,
snažan je podsticaj političkom delanju odvraćanja“ (Burg, 1986: 189).
Dakle, Berg je bio sasvim svestan, baš kao i Rusinov, mogućeg „raspada
Jugoslavije“ i nisu dopuštali da ih eufemizam konfedera(liza)cije zavara, već su
jasno prepoznali da se radi o mirnom razmontiranju SFRJ. Obojica su smatrali da
je to čak i najverovatniji ishod institucionalne blokade odlučivanja na saveznom
nivou. Pa ipak, liberalni američko-jevrejski intelektualac se nadao da postoji
mogućnost očuvanja Jugoslavije. Tu mogućnost nalazio je u koaliciji između
„konzervativaca“, kao najjače struje, i „liberala“, kao najslabije u SKJ. Naime, oni
su u jačanju funkcija federacije mogli naći najmanji zajednički imenitelj, a u hitnoj
privrednoj iznudici, „konzervativci“ bi, pošto nemaju sopstveni program, smatrao
je, mogli prihvatiti spreman program „liberala“. No, iako bi ova koalicija postala
premoćna, bilo je jasno Bergu, ona bi samo dodatno osnažila strahove i otpore
„konfederalista“ iz Hrvatske i Slovenije, što bi onda primoralo „liberale“ da se
„pouzdaju u autoritarna sredstva kako bi dostigli svoje ciljeve“ (Burg, 1986: 190).
Prema tome, Berg je raščlanio moguće ishode trenutne situacije sasvim
u skladu sa ozbiljnim naučnim radom prema kojem se pod delovanjem nekih
uslova može očekivati izvesna posledica. Ako bi se nastavilo onim putem
kojim se krenulo na prelazu šezdesetih u sedamdesete, a naročito od smrti
Josipa Broza Tita, mogla bi se očekivati mirna konfederalizacija, tj. kraj SFRJ;
ako bi nacionalističke strasti eskalirale, to bi vodilo građanskom ratu; a ako bi
došlo do koalicije „liberala“ i „konzervativaca“ moglo bi doći do jačanja fede-
racije, ali pod autoritarnom vlašću. Jedini činilac kojeg je potcenio jeste spolj-
nopolitički, jer se sa promenom međunarodnog okruženja menja i verovat-
noća nastupanja svakog od navedenih izbora. Verovatnoća trećeg rešenja, čije
je ostvarenje neminovno moralo da uključi konzervativne komuniste, smanji-
vala se sa urušavanjem socijalizma kao sistema i slabljenjem SSSR kao vele-
sile, a rasla je verovatnoća jednog od prva dva navedena izbora.
156 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
4.4. Zaključak
231 Dejan Jović, pak, navodi da je „od 35 vodećih hrvatskih sociologa, pravnika, politologa i
ekonomista anketiranih u oktobru 1989. samo (je) jedan rekao da će se Jugoslavia ras-
pasti (vidi anketu Slavena Letice u Danasu, 17. oktobar 1989) Danas će, naravno, svi tvr-
diti da su znali da će se to dogoditi, i da se zapravo moralo dogoditi. Toliko o moguć-
nosti da se predvide događaji, ili – barem – o kvalificiranosti društvenih znanosti da ih
predvide” (Jović, 2003: 91).
Predviđanja kraja Jugoslavije 157
prema političkoj zajednici u kojoj Hrvati ne čine većinu (Banac, 1990; 1988).
Izgleda da južnoslovenski teoretičari i istoričari, a naročito Srbi i Bošnjaci, nisu
hteli da poveruju da je za njih negativan ishod moguć, već su se zavaravali, pa
je i njih, ako ne nepokolebljiva vera u Jugoslaviju, onda nada u bolju budućnost
sprečavala da se racionalno suoče sa upozoravajućim znacima sunovrata. Neki
od hrvatskih istraživača su zacelo imali negativan odnos prema Jugoslaviji,232
pa im je to pomagalo da predvide i njen nestanak. Naposletku, nada i htenje,
predviđanje i delanje često idu ruku pod ruku.
Kada je u pitanju ideološka usmerenost istraživača čini se da su američki
liberali koji su bili manje hladnoratovsko-antikomunistički ostrašćeni gajili
pozitivniji stav prema Jugoslaviji od konzervativnih liberala koji su iskazivali
izrazitiju hladnoratovsku logiku, ako ni zbog čega drugog ono zbog toga što
ih je jugoslovenska višeetnička stvarnost mogla podsetiti na američku druš-
tvenu stvarnost. Takođe, liberalni jevrejski intelektualci u SAD i Velikoj Britaniji
koji su se dugo bavili Jugoslavijom pokazivali su unekoliko razumljivu sklo-
nost, imajući u vidu jevrejska iskustva sa nacionalizmima većine kroz istoriju
kao i moguću prosrpsku sklonost, zbog zločina NDH, ka višeetničkim reše-
njima kao etički nadmoćnim u poređenju sa uskim etnonacionalističkim vari-
jantama preuređenja jugoslovenskog prostora. Čini se, međutim, da su oni
uviđali i da su opasnosti građanskog rata sa etničkom osnovom mnogo gora
alternativa od Jugoslavije koju odlikuje autoritarni socijalizam, ali sa izvesnim
demokratskim i tržišnim tendencijama,233 koji se nipošto ne može izjednača-
vati sa totalitarnim poretkom. No, one koji su izričito ili prećutno gajili habz-
burške (Ramet) ili nemačke (Rajsmiler) resantimane prema Jugoslaviji i Srbima,
ni opasnost nestajanja Jugoslavije u građanskom ratu nije sprečavala da izri-
čito predvide željeni raspad, kao pitanje neminovnosti i podesnog trenutka.
Planiranje podesnog trenutka, kao i neke epizode stranog uplitanja u
prošlosti, pokazuju, međutim, da je spoljni činilac bio presudan za održanje
ili nestanak Jugoslavije, jer on u krajnjem slučaju određuje da li će i kada ona
postojati. Zanimljivo je, međutim, da nijedan od ovde pomenutih istraživača
nije došao do takvog zaključka; ni Ramet koji je sam izričito procenjivao kada
je trenutak raspada podesan za „Zapad“, tj. SAD; niti Rusinov koji je čitaoce
obavestio o Brežnjevljevoj ponudi „bratske pomoći“ Josipu Brozu prilikom
232 Autoru ove studije nije iznenađujuće da je Letica predvideo „raspad“ SFRJ, jer je Tuđma-
nov docniji savetnik to silno želeo, ali je teško poverovati da je prosvećeni socijalista Josip
Županov, uopšte kritičan prema nacionalizmu, bio protivnik Jugoslavije, dok za Banca,
kao iskrenog i gorljivog liberala, autor pretpostavlja da bi, možda, bio za Jugoslaviju da
je verovao da ona može biti liberalna, tj. višestranačka i parlamentarna demokratija koju
nacionalno sukobljavanje Srba i Hrvata neće stalno unazađivati.
233 Rusinov i Berg su sa odobravanjem pominjali zalaganje pojedinih komunista za višekandi-
datske liste, u čemu su prednjačili komunisti u SK Srbije, a već je ranije pomenuta „obnova
društvenih nauka“ s kritičkom funkcijom.
158 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
5.1. Uvod
„Linije raseda između civilizacija biće borbene linije budućnosti. Zašto? Razlike
između civilizacija su suštinske i odnose se na istoriju, jezik, kulturu, tradiciju i,
što je najvažnije, religiju. Različite civilizacije imaju različito shvatanje odnosa
između čoveka i Boga, građanina i države, roditelja i dece, slobode i vlasti, jed-
nakosti i hijerarhije. Te razlike su proizvod vekova. One neće brzo nestati“ (Hun-
tington, 1993: 25).
234 Između ostalih, savetovao je Lindona Džonsona (Lyndon Johnson) i opravdavao masivno
bombardovanje južnovijetnamskih sela kako bi se snage Vijetkonga poterale u gradove
tokom kasnih šezdesetih, Wikipedia: http://en.wikipedia.org/wiki/Samuel_P._Huntington,
pristupljeno 10. VIII 2008. godine.
235 Wikipedia: http://en.wikipedia.org/wiki/Samuel_P._Huntington, pristupljeno 10. VIII 2008.
godine.
236 Knjiga je citirana u 3.491 publikaciji, što je ubedljivo najveća citiranost neke knjige u ovoj
studiji.
237 Nadmoć društveno-integrativne funkcije političke nauke nad njenom saznajnom funkci-
jom vidljiva je mutatis mutandis kod većine stranih i domaćih politikologa.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 161
238 Hantington je i sam to činio: „Narodi severno i zapadno od te linije (koja odvaja katoličko-
-protestantski Zapad od islamsko-pravoslavnog Istoka, prim. aut.) dele zajednička iskustva
evropske istorije – feudalizam, renesansu, reformaciju, prosvetiteljstvo, Francusku revo-
luciju, Industrijsku revoluciju; uopšte su privredno razvijeniji od naroda na istoku; i mogu
sada očekivati uvećano učešće u zajedničkoj evropskoj privredi i učvršćivanju demokrat-
skih političkih sistema. (...) Somotska zavesa kulture zamenila je gvozdenu zavesu ideolo-
gije kao najznačajnija linija podele u Evropi. Kao što događaji u Jugoslaviji pokazuju, ne
radi se samo o liniji razlike; to je nekada linija krvavog sukoba“ (Huntington, 1993: 30–31).
162 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Na severnoj granici islama sve jače izbija sukob između pravoslavnih i musli-
manskih naroda. Tu spada krvoproliće u Bosni i Sarajevu, tinjajuće nasilje između
Srba i Albanaca, zategnuti odnosi između Bugara i njihove turske manjine, nasi-
lje između Oseta i Inguša, neprekidno međusobno ubijanje Armena (Jermena)
i Azera i zategnuti odnosi između Rusa i muslimana u Centralnoj Aziji (...)“
(Huntington, 1993: 33).
Kao što se da videti, u okviru sukoba civilizacija teško može biti mesta
za države kroz koje protiču civilizacijske granice određene religijskim razli-
kama. Utoliko, u Hantingtonovoj konzervativnoj slici sveta, višecivilizacij-
ske države moraju se raspasti, radilo se o Jugoslaviji ili o Bosni i Hercegovini.
Ako ništa drugo, autoru se, za razliku od velike većine drugih proučavalaca
ratova za jugoslovensko nasleđe koji su primenjivali različite aršine na Jugo-
slaviju i BiH, ne može sporiti doslednost. On je smatrao da je „prirodno“ da
„grupe ili države koje pripadaju jednoj civilizaciji koja se našla u ratu sa naro-
dom druge civilizacije“ pokušavaju „pridobiti podršku ostalih pripadnica
svoje civilizacije“. Stoga, nije čudno što Hrvate podržavaju katolici, bosan-
ske muslimane drugi muslimani u svetu, a Srbe Rusi i ostali pravoslavci. No,
u vezi s ovim je danska postmodernistkinja Lene Hansen uočila unutrašnju
protivrečnost:
239 Smatraju se naslednicima persijskog (sarmatskog) plemena Alana. Govore jednim obli-
kom persijskog jezika i većinom su pravoslavne veroispovesti (oko 61%), iako postoji i
„značajna muslimanska manjina“. Wikipedia: http://en.wikipedia.org/wiki/South_Osse-
tia, pristupljeno 10. VIII 2008. godine.
164 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„I dok su danas naslovi u medijima uglavnom o Bosni, sutra mogu biti o nekom
drugom delu Balkana, s obzirom na to da je čitavo poluostrvo ušlo u kataklizmi-
čan period koji će trajati mnogo godina. Bez obzira na to, ništa od onoga što sam
napisao ne treba uzeti kao opravdanje, koliko god bilo blago, za ratne zločine
koje su počinile trupe etničkih Srba u Bosni i Hercegovini koje najiskrenije osuđu-
jem. Tokom osamdesetih sam pokušavao – obično bez uspeha – da zainteresu-
jem urednike i širu javnost na zlo koje se spremalo na Balkanu“ (Kaplan, 2004: X).
trajati mnogo godina“, što navodi na pomisao da se radi o nečemu poput pri-
rodne katastrofe na koju se ne može uticati. Racionalni ljudski planovi i delanje
nemaju prođu na Balkanu, bilo da se radi o egzotičnim urođenicima bilo o spolj-
nom racionalnom svetu. Pa ipak, autor se ne da zavesti sopstvenim predviđa-
njima, već moralno osuđuje „ratne zločine koje su počinile trupe etničkih Srba
u Bosni i Hercegovini“, čime se samo jedna strana u sukobu smatra krivom, što
je u nesaglasju sa osnovnom postavkom o iracionalnosti i iskonskoj nasilnosti
regiona. Naime, ako je ceo region nasilan i iracionalan, onda je pitanje odgovor-
nosti za zločine raspoređeno na svim stranama i ne može se utvrditi ko je kriv.
No, već su „svi znali“ krivce, pa je i autor morao da ih osudi.
Prethodno pomenute proročke vizije Keplenove zasnivale su se na
navodno dobrom poznavanju balkanske prošlosti. Kako bi se, međutim,
osnovna teza o mračnom, iracionalnom i iznad svega nasilnom Balkanu,
prema kojem se osećala „strast“, što bolje potkrepila, navedene su neke u naj-
boljem slučaju nehotične poluistine, a u najgorem, velike i opasne laži:
„Balkan je bio prvi Treći svet, mnogo pre no što su zapadnjački mediji iskovali
taj naziv. (...) Šta god da se dogodilo u Bejrutu ili drugde, dogodilo se pre toga,
veoma davno, na Balkanu. Balkan je iznedrio prve teroriste u XX veku. (...) Uzima-
nje talaca i masovni pokolji nevinih bili su uobičajeni. Čak i fanatizam iranskog
sveštenstva ima svog balkanskog prethodnika. (...) Istorija XX veka ponikla je na
Balkanu. Ovde su ljudi bili odvojeni siromaštvom i etničkim suparništvom, što ih
je osudilo na mržnju. Ovde je politika bila svedena gotovo na nivo anarhije koja
je s vremena na vreme Dunavom uzvodno doticala u Centralnu Evropu. Naci-
zam, na primer, svoje poreklo može da pronađe na Balkanu. U ćumezima Beča,
plodnom tlu za etnička trvenja bliska južnoslovenskom svetu, Hitler je naučio
kako da mrzi na tako zarazan način“ (Kaplan, 2004: XXI).
ovu tvrdnju nazvala „sramnom“ (Todorova, 1998: 99), jer se veliki deo odgo-
vornosti za II svetski rat zapravo prenosi na Balkan i njegove žitelje, dok se
složeni odnosi u kapitalističkom društvu onog vremena, nemački poraz u
I svetskom ratu, nametnute reparacije i povređeno nacionalno dostojanstvo,
strah od boljševizma među kapitalistima i u političkoj eliti, pa čak i antisemi-
tizam242 ostavljaju po strani.
Autor nije bio svestan funkcije onog što je napisao, već ga je motiv samo-
promocije posredstvom egzotizacije Balkana naveo da napravi nepravdu ne
samo stanovnicima Poluostrva, već i žrtvama nacizma, pošto je potonji sasvim
banalizovan, a njegov uzrok pronađen tamo gde se zacelo nije nalazio. Koliko
je nacizam balkanizovan u svesti ovog Jevrejina koji prema Balkanu oseća
„strast“ svedoči i podatak da je bio, ironično rečeno, „razočaran“ strankom
krajnje desnih austrijskih Slobodara, koji su umesto antisemitizma utonuli u
„razuzdanu potrošnju“. Stoga je zaključio: „Balkan više ne počinje na bečkim
kapijama, čak ne ni na klagenfurtskim“ (Kaplan, 2004: XXIII).
Prema piscu, Evropa i „potrošačko društvo“, s jedne strane, i nacizam, s
druge, nisu imali mnogo zajedničkog, dok su Balkan i nacizam potpuno izjed-
načeni. Balkan je „zamrznut“ u vremenu, odoleva promenama, nije sposoban da
uči. Kako je Lene Hansen primetila, teškoće balkanističkog argumenta vezane za
objašnjenje užasa II svetskog rata u Evropi premošćavaju se tako što se veli da
se „nemački nacizam“ desio u Evropi, ali da nije evropska pojava, već je suštinski
strana identitetu Zapada, između ostalog i zato što je Zapad sposoban da uči na
greškama, rešavajući sukobe dijalogom i proračunom a ne mržnjom. Za razliku
od takve slike o Zapadu, Balkanci se uvek iznova prepuštaju „večitim mržnjama“,
nesposobni da uče na svojim greškama (Hansen, 2006: 108–109). Rečju, Balkan
je Evropi potreban kao Drugi e da bi ona imala bolje mišljenje o samoj sebi.
No, za razliku od većine onih koji su pisali o ratu u BiH i na Srbe svaljivali
svu krivicu, Keplen je – poznat kao pisac, prema formulaciji na koricama knjige,
koji „nije štedeo nijednog pojedinca i nijednu naciju“ – imao negativne junake
diljem Balkana: uz Miloševića i Srbe, tu su bili i nadbiskup Stepinac i Hrvati.243
Provejavao je stav da su Hrvati s početka devedesetih, potomci onih koji su
tokom II svetskog rata proganjali Srbe, Jevreje i Rome, slični svojim precima.
242 Tako je i nesumnjivi uticaj gradonačelnika Beča i otrovnog antisemite, Karla Ligera (Karl
Lueger), na Hitlera potpuno zanemaren u odnosu na tobožnji uticaj Južnih Slovena.
243 Keplen je Srbe, takođe, smatrao agresorima, ali je ipak dosta pažnje posvetio negativ-
nom pisanju o Hrvatima. Razlog je ležao u hrvatskom odnosu prema Holokaustu: „Trage-
dija Hrvatske bila je u tome što se njen moderni nacionalizam stapao s vremenom kad je
u Hrvatskoj dominirao fašizam, što je primoravalo njegove pobornike da petljaju s naci-
zmom. Hrabra i nedvosmislena ocena prošlosti neophodna je da bi se te niti razmrsile.
Zašto su Ukrajinci postupili na jedan a Hrvati na drugi način? Zato što Ukrajincima 1991.
i 1992. nisu bombardovani gradovi, a oni kao narod nisu bili izloženi brutalnostima u ne-
izazvanom agresivnom ratu. Rat u Jugoslaviji – borba za opstanak – odložio je samopre-
ispitivanje istorije Holokausta u Hrvatskoj. Ali to mora doći“ (Kaplan, 2004: 16).
168 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
244 Tekst je glasio: „Vremena su takva da više nije jezik taj koji govori, već je to krv sa svojim
tajanstvenim vezama s domovinom, u kojoj smo videli svetlost Božju... Da li je potrebno
reći da krv teče brže u našim venama, da srca u našim grudima tuku jače:... nijednog
poštenog čoveka to ne može vređati, jer je ljubav prema sopstvenom narodu upisana u
Božjim zakonima. Ko nas može prekoriti ako i mi kao duhovni pastiri damo svoj dopri-
nos ponosu i radovanju naroda, ...ovde nije teško videti Božjih ruku delo“ (Kaplan, 2004:
12–13). Valja primetiti da je Stepinčevo shvatanje nacije bilo iskonsko, sasvim u skladu sa
konzervativnom romantičarskom ideologijom, na osnovu krvi.
245 Naprotiv, Štrosmajer je bio zagovornik „jugoslovenstva u okviru“ Habzburške monarhije
i bio joj je veran katolički i hrvatski sin. Samo u jednom trenutku, kada je 1867. naprav-
ljena Austro-Ugarska, i godinu dana docnije Ugarsko-Hrvatska nagodba, Štrosmajer je
nakratko razmišljao o izlasku Hrvatske iz K und K monarhije i njenom priklanjanju viziji
Jugoslavije na bazi Načertanija. No, bio je to kratkotrajni izraz malodušnosti. Uskoro se
đakovački biskup vratio „jugoslovenstvu u okviru“, a okupaciji BiH od strane „žuto-crne
monarkije“ 1878. ne samo da se nije suprotstavljao, već ju je, u nadi da će se sa više Juž-
nih Slovena lakše ostvariti federalističko preuređenje Habzburške monarhije, kao i velika
većina hrvatskih političara pozdravio, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo srpskih politi-
čara u Srbiji i u Austro-Ugarskoj (Bakić, 2004: 75–78; Lampe, 2000: 60).
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 169
„Za mati Tatjanu (monahinja na Kosovu, prim. aut.) i mnoge druge Srbe, Titova
Jugoslavija predstavljala je – kao i bivše Tursko carstvo – samo još jednu antisrp-
sku zaveru. To je bilo zato što je jugoslovenski nacionalizam, kako ga je odredio
Tito (polu-Hrvat, polu-Slovenac), značio podrivanje moći brojčano nadmoćnijih
Srba, radi umirivanja ostalih grupa, naročito Hrvata i Albanaca. (...) Komunizam
je dodao so na ovu ranu. Nalagao je da se Srbi moraju stideti svega što je u nji-
hovoj kolektivnoj prošlosti bilo pre Tita; da su ličnosti poput Milutina, Dušana i
Lazara bile ’imperijalisti’; da su Srbi zajedno s Lazarom ubijeni na Kosovu polju
bili krivi za ’reakcionarni nacionalizam’“ (Kaplan, 2004: 29).
246 U suprotnosti prema Keplenu, a motivisan željom da Srbe unizi kad god može, Noel Mal-
kolm (Noel Malcolm) pisao je o okruženju kralja Milutina: „Iako je jedan vizantijski zvanič-
nik koji je posetio Milutina 1299. bio zapanjen njegovom odeždom (pokrivenom dragu-
ljima, biserima i zlatnim vezom) i njegovim nameštajem (napravljenim potpuno od svile
i zlata), ipak je izvestio: ’mnogo je rđavih i zlih ljudi oko njega; ljudi ovih regija su varvari,
grubijani i neznalice’“ (Malcolm, 1998: 47). Malkolm je mogao obavestiti publiku da su za
visokocivilizovane Vizantince zapadnjaci uopšte bili mahom „varvari“, pa se Srbi za njih nisu
mnogo razlikovali od drugih zapadnjaka, ako nisu bili, ipak, civilizovaniji s obzirom na bli-
zinu vizantijskog civilizacijskog središta. Primerice, upotreba viljuške je među pripadni-
cima viših slojeva Vizantije bila uobičajena već u XI veku, a tek od XV veka počinje se upo-
trebljavati u višim slojevima Italije, pa Francuske, a naposletku i Engleske (Elijas, 2001: 117).
Nažalost, protiveći se orijentalizmu, Malkolm se bavio sistematskom balkanizacijom Srba.
172 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
osamdesetih nisu bili u toj meri rasprostranjeni. No, ovakva pripovest pred-
stavljala je uvod u potpuno lažno protumačene reči Slobodana Miloševića i
stapanje dva događaja u jedan: „Godine 1987. jedan ambiciozan lider srpske
Komunističke partije, Slobodan Milošević, došao je u ovaj kraj 28. juna, na
godišnjicu Lazarevog poraza. Uperio je prst u daljinu – ono što je mati Tatjana
označila kao tamo napolju – i, kao što legenda danas kaže, zarekao se: ’Nikad
više vam to neće uraditi. Nikada vas više niko neće poraziti’“ (Kaplan, 2004: 29).
Dva mitinga koje su delile dve godine stopljeni su u jedan: miting na
Kosovu polju 1987, koji nije bio 28. VI, kada je Milošević kazao da „niko ne
sme da vas bije“, što je bila spontana reakcija na tabačenje okupljenih kosov-
skih Srba od strane policije, i miting 28. VI 1989, na 600-godišnjicu Kosovske
bitke, kada je Milošević govorio, između ostalog, da su „mnoge bitke još pred
nama, a da ni oružane nisu isključene“. No, po gotovo mitskom obrascu koji je
pisac svesno ili ne primenjivao, dva mitinga su stopljena u jedan, a reči su dra-
matično izmenjene, jer se od reakcije na konkretan događaj prešlo na nacio-
nalistička uveravanja da „vas više niko neće poraziti“, što Milošević nikad nije
rekao. Pa ipak, stvarnost je falsifikovana do besmisla:
„U tom trenutku, dok je masa grmela, počeo je srpski revolt protiv jugoslovenske
federacije; uskoro je (bočno) zahvatio i ostale republike. Jedan za drugim, Srbi su
skupljali snagu da uklone strašnu Titovu ikonu iz svojih kuća i prodavnica, zame-
njujući je slikom bucmastog Miloševića s dečjim likom. Jedini komunistički lider u
Istočnoj Evropi kasnih osamdesetih koji je uspeo da sebe i svoju partiju spase od
propasti učinio je to direktnim pozivanjem na rasnu mržnju“ (Kaplan, 2004: 30).
da su svi sudovi i politička tela (Allcock, 2009: 347). Kad je reč o Keplenu, osim
što je bio zarobljenik okvira sukoba civilizacija i balkanističkog diskursa, bio je
i zatočenik hladnoratovskog okvira i antikomunističkog diskursa, zarobljen u
granicama teorija o totalitarizmu: „A ako je suditi po onome u šta se Miloše-
vić pretvarao početkom 1989, komunizam će sa svetske pozornice otići otkri-
ven u onom što je stvarno bio: fašizam, ali bez sposobnosti fašizma da učini
da vozovi stižu na vreme“ (Kaplan, 2004: 56). Doista, radilo se o jednom kon-
zervativnom liberalu koji je kombinovao različite okvire i diskurse u propa-
gandističke svrhe.
Razume se, nije samo Keplen pisao na ovaj način. Balkanizam je bio
veoma duboko ukorenjen i široko rasprostranjen diskurs mnogo pre no što
su se Balkanski duhovi pojavili. U svenemačkoj konzervativnoj štampi okvir
sukoba civilizacija i balkanistički diskurs su prevladavali početkom devede-
setih s ciljem pravdanja razbijanja Jugoslavije (Bakić, 1999; 1998; 1997), a i
ozbiljni istraživači, kao što je Volfgang Hepken (Wolfgang Hoepken), umeli
su zaključiti kako su obe jugoslovenske države propale zato što nisu uspele
da ovladaju ’zlobnošću nacionalnih suprotnosti’ između Srba i Hrvata koji su
pripadali ’potpuno različitim civilizacijskim krugovima’ (cit. pr. Čavoški, 2006:
78). Ako je nemački istraživač u pravu, onda se ne samo BiH, već i EU crno piše.
No, sukob civilizacija i balkanizam nisu odlikovali samo pojedine nemačke
autore, pa je tako jedan od svedoka optužbe pred Tribunalom u Hagu, Džejms
Gau (James Gow), smatrao da je civilizacijska podela na Balkanu uspostavljena
još pre dolaska Slovena na Balkan, usled podele Rimskog carstva na zapadni i
istočni deo, pošto je „moderna linija između latinice i rimske crkve na Zapadu,
te ćirilice i pravoslavne crkve na Istoku odgovarala ovoj staroj liniji razdvaja-
nja Rimske od Vizantijske imperije“ (Gow, 1992: 3).
Jedan drugi Britanac, autor knjige Hrvatska: nacija naterana247 u rat (Cro-
atia: A Nation Forced in War, 1997),248 novinar i spoljnopolitički urednik u The
Independent, Markus Taner (Marcus Tanner), određivao je Hrvatsku „graničnom
zemljom“, jer leži „na geografskoj granici između Srednje Evrope i Balkana“, i
smatrao je da kulturna podela proishodi još iz X i XI veka, dok se odvijala borba
između latinskog i slovenskog klira oko jezika na kojem će se odvijati misa.
Konačno, borba je završena pobedom latinske struje kada se hrvatski kralj
Petar Krešimir IV „jasno odlučio“ za „veliku civilizacijsku snagu Rima pre negoli
da se vrati slovenskim kliricima“ koji su nosili bradu, ženili se i služili na staro-
slovenskom jeziku (Tanner, 2001: 10–11), poput susednih pravoslavnih Slovena.
Diskurzivnom strategijom prećutkivanja, Sloveni se smatraju onim „polu-
varvarskim“ elementom, sve dok su pod nepomenutim uticajem Vizantije ili
slabim uticajem Rima, dok je tek jaki uticaj Rima nešto što ih u potpunosti
civilizuje. Taj stav se ogleda i u opisima Dubrovnika koji leži „između Zapada i
poluvarvarskih, ali mineralima bogatih kraljevina Bosne i Srbije, kao i između
Evrope i Levanta“, te u tvrdnji kako su „Mlečani, takođe, bacali oko na rastuću
industriju (rudarstvo, prim. aut.) ali su se nećkali da uđu u divljinu Bosne i
Srbije, pošto su nekoliki putnici koji su se oprobali obično donosili užasna
svedočanstva nasilja i pljačke“ (Tanner, 2001: 25).
Taner je, takođe, opisivao kako je zagrebački „vazduh zasićen sećanjem
na uređen, prosperitetan svet Habzburške monarhije“, pa je otud bilo oprav-
dano što Hrvatska želi da se razlikuje od suseda na istoku koji nisu imali dra-
goceno iskustvo života u K und K monarhiji pre I svetskog rata:
„Uvek je bila prisutna opasnost da ostatak Evrope može zaboraviti na njih ili
– još gore – zameniti ih sa narodom na istoku i jugu. Uzmite bilo koju skoraš-
nju knjigu hrvatskih vlasti, čak i turističku brošuru, i izbrojte broj navođenja reči
poput ’zapadni’, ’katolički’, ’Srednja Evropa’ ili čak ’civilizacija’. Pokušajte da izgo-
vorite reč ’Balkan’ u razgovoru sa nekim Hrvatom i sačekaće vas neizbežni pro-
test: Hrvatska nije deo Balkana, već deo Zapada!“ (istakao M. T.) (Tanner, 2001: xi).
249 Tanerovo podleganje čarima hrvatskog nacionalizma primetio je i Dž. Fajn (Fine,
2006: 114).
250 Citirana je u 130 različitih publikacija, što ukazuje da postoji prilična znatiželja za „objaš-
njenje“ ponašanja „Srba“.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 175
„Veliki egzodus krajinskih Srba 1995. nije bio nešto jedinstveno u istoriji Srbije
ili Balkana i svakako neće biti poslednji. Od ukupne predratne populacije od 23
miliona u ratu u bivšoj Jugoslaviji između 1991. i 1995. raseljeno je najmanje tri
i po miliona ljudi. Rat na Kosovu izmestio je stotine hiljada ljudi 1998. i više od
1.250.000 tokom i posle vazdušnih napada NATO na Jugoslaviju 1999. godine.
Evropa nije videla tako nešto još od kraja Drugog svetskog rata. Ali ono po čemu
se istorija Balkana, a posebno istorija Srba, razlikuje od ostatka Evrope jeste to
što se kod Srba uvek radilo o seobama. Srbi su se, kao deo slovenskih plemena,
doselili na Balkan u VI veku naše ere. Pobeda Turaka u XIV veku dovela je do veli-
kih preokreta. Srpski ustanci u XVII, XVIII i početkom XIX veka takođe su doveli do
velikih pomeranja Srba i drugih naroda. Zbog borbi u Balkanskim ratovima 1912.
i 1913. stotine hiljada ljudi s juga Balkana napustile su domove“ (Džuda, 2003: 5).
251 Na jednom drugom mestu Džuda se protivio kako argumentu „drevne mržnje“ tako i
argumentu „srpske agresije“, ali je istovremeno, sasvim u skladu sa balkanističkim diskur-
som pisao da su i jedan i drugi argument „rođeni u svestima naučnika zatvorenih u kule
od slonovače i lenjih urednika koji veruju da ako racionalni argument ima smisla u Novoj
Engleskoj ili na ’Fleet Street’ (metonim za britansku nacionalnu štampu, prim. aut.), onda
će imati smisla i na Balkanu“ (Judah, 1997: 23). Očevidno, prema Džudi, racionalni argu-
menti nemaju nikakvu ulogu u prosuđivanju iracionalnih Balkanaca, za razliku od racio-
nalnih britanskih novinara i Amerikanaca sa Istočne obale. Doista, u pravu je Robert Hej-
den kada tvrdi da „suština problema nije u tome da li su pogrdna pominjanja ’Balkana’
kleveta ili, pak, pohvalna pominjanja ’Zapada’ neistinito veličanje“, već se prigovor odnosi
„na moć takvih etiketa da ometaju percepciju događaja i da na taj način sprečavaju delo-
tvoran odgovor na njih“ (Hejden, 2003: 19).
176 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Krajiški Srbi smatrali su da je fašizam iznad svega državni sistem koji promoviše
opaki hrvatski nacionalizam, pa su oživljavanje hrvatskog nacionalnog osećanja
u bilo kom obliku ipso facto tumačili kao povratak fašizma. Luka Split, na samo
četrdeset milja od Knina, postala je novi centar militantnog hrvatskog nacio-
nalizma, i upravo su u tim oblastima, daleko od prijatne zagrebačke centralno-
evropske svesti, mnogo radikalniji Hrvati započeli politički eksperiment koji je
naprosto potvrđivao pogrešno uverenje Srba da se fašizam budi iz dremeža i da
oni zbog toga moraju da ustanu na oružje“ (Gleni, 2002: 29).
252 U vreme pisanja knjige bio je oženjen Srpkinjom, ali to u sadržaju knjige nije prepo-
znatljivo.
253 Citirana je u 190 publikacija, što je veoma visoka citiranost.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 177
254 Za Milana Martića je utvrdio da „ni karikaturista ne bi bolje nacrtao tako komičnog slo-
venskog policajca seljaka“ (Gleni, 2002: 34). Piscu ovih redaka nije najjasnije kakav stere-
otip može postojati u Velikoj Britaniji o „komičnim slovenskim policajcima“ i da li uopšte
postoji ili se, možda, Gleni trudio da ga stvori.
255 „(...) Milošević je prizvao duhove nasilja i oslobodio ih da bi od uspavane močvare
kakav je Balkan bio posle rata napravili patološki nestabilan region kakav je bio
tokom prve polovine dvadesetog veka“ (Gleni, 2002: 47). Tako, diskurzivna strate-
gija personalizacije služi iskazivanju balkanističkog diskursa u jednom imperijalnom
okviru, jer ličnost Miloševića pretvara „uspavanu močvaru“ – što je Balkan u vreme
178 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
mira – u „patološki nestabilan region“, što je balkansko manje ili više uobičajeno sta-
nje iz prošlosti. Liberalni imperijalista, pak, sve to posmatra sa nadmoćnom ironijom
i sarkastičnim humorom.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 179
256 O Društvu „Henri Džekson“ opširnije je pisano u poglavlju Značenje i značaj „razbijanja
SFRJ“ za uobličavanje levičarskih ideologija posle pada Berlinskog zida.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 181
„’Vjerujem’, tumači Hurd, ’da je bit sukoba bio u nespremnosti bosanskih Srba...
da u zemlji zvanoj Bosna žive s nesrpskom većinom, odvojeni od Srbije’. Uspo-
redba je bila uznemirujuća, jer je kazivala da četiri godine kasnije ministar vanj-
skih poslova još nije bio shvatio razliku između otcjepljenja – ili otcjepljenja unu-
tar otcjepljenja – i kampanje etničkog čišćenja kojoj je svrha bila stvoriti etnički
čistu Veliku Srbiju. Bosanski Srbi nisu bili Carsoni,263 nisu bili ni balkanski Zapadni
Virginijci, kojima je bilo stalo do očuvanja Unije, niti je Slobodan Milošević bio
Lincoln“ (Simms, 2003: 8–9)“
– mitova koji su održavali nacionalne identitete živim tokom vekova tuđinske vlasti, ali su,
ipak, mitovi. Međutim, nisu svi balkanski mitovi drevni“ (Bennett, 1995: 6). Ipak, Benet je
znatno češće upotrebljavao okvir agresor–žrtva i humanitarno-imperijalistički diskurs.
261 Prikaz Majkla Redmana (Michael Redman), postdiplomca na Kembridžu, koji se nije naža-
lost istakao preteranom intelektualnom vrednoćom i samostalnošću, već je pisao hvalo-
spev profesoru. http://www.richmondreview.co.uk/books/unfinesthour.html, pristupljeno
10. VIII 2008. godine.
262 Sims, očito nesvestan strukturnih ideoloških sličnosti između sebe i Dizraelija, doduše kada
je Balkan u pitanju a ne i Irska, izričito Herda i Rifkinda poredi sa Lordom Bikonsfildom usled
činjenice da je i ovaj umeo kadšto porediti Irsku i BiH tokom Velike istočne krize.
263 Herd je poredio alsterske unioniste i njihovog vođu Karsona (Carson), koji su želeli da se
otcepe od Irske u cilju ostajanja u Ujedinjenom Kraljevstvu taman onako kako su irski
nacionalisti želeli da se otcepe od Ujedinjenog Kraljevstva, sa srpskim nacionalistima koji
su želeli da se otcepe od Hrvatske i BiH da bi ostali ujedinjeni sa drugim Srbima, taman
onako kao što su se ove dve republike otcepile od Jugoslavije.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 183
Druga funkcija trebalo je da izvrgne ruglu Daglasa Herda zato što je imao sme-
losti da poredi „balkanske“ Srbe sa ljudima na „Zapadu“. Nije isključeno da je
upravo strukturna sličnost položaja Srba u Jugoslaviji sa položajem Engleza
u Ujedinjenom Kraljevstvu olakšala Herdu da shvati težinu položaja Srba pri-
likom nestanka SFRJ. Na isti način, međutim, to je ražestilo Irca u tolikoj meri
da se kroz celu knjigu provlačila netrpeljivost prema engleskom aristokrat-
skom konzervativnom intelektualcu i diplomati kakav je Daglas Herd.264 Sva-
kako, Slobodan Milošević nije bio Linkoln, u tome je Sims sasvim u pravu, ali
bojati se, jedino u tome – a tu istorijsku analogiju Herd nije ni pravio.
Srbi u BiH, kao i u Hrvatskoj, međutim, imali su prvenstveno želju da
ostanu sa drugim Srbima u državi. No, mrzovolja velikih sila prema njihovim
zahtevima, koja se ogledala u odluci da se Jugoslavija razbije po republič-
kim granicama, te golema nadmoć u posedovanju artiljerijskih oruđa, kao i
bezuslovna vera u parohijalnom nacionalizmu ogrezlih i kadšto nedovoljno
bistrih srpskih prekodrinskih političara u Srbiju i tadašnjeg srbijanskog pred-
sednika učinili su da srpski ciljevi budu ostvarivani silom koja je prečesto pro-
izvodila nehumane posledice u vidu masovnih etničkih progona iz Podrinja,
Posavlja i Pounja, kao i iz RSK. Naravno, cilj nije bio u stvaranju „etnički čiste
Velike Srbije“, jer da jeste, onda bi etnički progoni bili rasprostranjeni i u samoj
Srbiji,265 već se sastojao u strateškom osiguranju veoma dugih granica nove
države, što nipošto ne može pravdati nehumanost etničkog progona, i naro-
čito ne ubistva kojim je često praćen, u kojem je civilno stanovništvo strada-
valo.266 No, Sims se, istovremeno, i protivio balkanizmu primenjujući diskur-
zivnu strategiju demonizacije Srba u okviru agresor–žrtva:
264 Bilo je, međutim, i suprotstavljenosti Britancima uopšte: „(...) u Londonu su s dubokom
sumnjičavošću gledali na povećanu važnost što je u Wašingtonu pridavana irskom lobiju i
irskim glasačima. Ipak, najveća kost razdora bijaše Bosna“ (Simms, 2003: 48). Otud je Sim-
sov irski neokonzervatizam bio prevashodno proatlantski, tj. pro-NATO i proamerički.
265 Bilo je etničkih progona prvenstveno Hrvata u Sremu, što je organizovala Srpska radi-
kalna stranka uz instrumentalizaciju nevoljnika koje je proterala Tuđmanova vlast. Ipak,
uz svu nedozvoljivost takvog ponašanja za koju nikad nije dockan da se utvrdi krivična
odgovornost počinilaca, treba konstatovati da obim etničkih progona ne samo u apso-
lutnom, već i u relativnom smislu nije uporediv sa onim koji su sprovodile Hrvatska i
RSK nad tamošnjim Srbima, odnosno Hrvatima, što verovatno zavisi od relativne uda-
ljenosti od ratnih dejstava.
266 O tome je više rečeno u delu o BiH, kao i u poglavlju Značenje i značaj „razbijanja SFRJ“
za uobličavanje levičarskih ideologija posle pada Berlinskog zida.
184 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
267 Na drugom mestu je stvar dovedena do apsurda: „Kad je jednom postalo jasno da neće
doći ni do kakve zapadne vojne intervencije, bosanski Hrvati osjetili su se ohrabrenim da
porade na vlastitom separatističkom projektu. Zapravo, bili su gotovo prisiljeni na to kad
su se muslimanske žrtve neobuzdane srpske agresije u sjeverozapadnoj i istočnoj Bosni
stale slijevati u mješovite predjele srednje Bosne i zapadne Hercegovine. Ne samo da se
agresija očito isplatila, već bi i nezaustavljeno raspadanje bosanske države ostavilo Hrvate
da dijele ostatke ostataka s rastućom i sve radikalnijom muslimanskom većinom“ (Simms,
2003: 26–27). Tako, kad Hrvati strahuju od islama, onda je to gotovo opravdano, a orijen-
talizam se iznenada pomalja na horizontu, ali srpski strah je zacelo izgovor za stvaranje
„velike Srbije“. Dvostruki aršini primenjivani su bez zazora, jer tražila se u sklopu humani-
tarno-imperijalističkog diskursa „vojna intervencija“ za očuvanje BiH, dok su Jugoslaviju
ovako ili onako rasturili Srbi.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 185
268 Karington je jedan od problema video upravo u „demonizaciji Srba“, a izrazio je i uvere-
nje da je Alija Izetbegović bio „odgovoran za neka zvjerstva kako bi privukao pozornost
Amerikanaca. Bio je užasna bijeda od čovjeka“ (cit. pr. Simms, 2003: 16).
186 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
269 Sa odobravanjem je citiran Holbruk (Holbrooke) koji je pisao da je „jedan od najvećih poli-
tičkih izazova“ za vreme rata u BiH bio „kako očuvati Atlantski savez ... Trebalo je u partner-
stvu sa savezom raditi na brojnim drugim zadaćama – na proširenju NATO-a, na zajednič-
koj politici prema bivšem Sovjetskom Savezu, Srednjem istoku i Iranu, prema terorizmu
i ljudskim pravima, okolišu i organizovanom kriminalu – ali sve je počela dovoditi u pita-
nje Bosna“ (Holbruk, cit. pr. Simms, 2003: 81).
270 Simsovu knjigu je oduševljeno pozdravio bošnjački pobornik višeetničke raznolikosti:
„Moram, takođe, priznati da sam posle Bosne izgubio veru u Razum, nauku, i kritičku svest.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 187
Razume se, nije Sims bio jedini autor koji je nedosledno kritikovao okvir
sukoba civilizacija. U njegovom društvu nalazi se i autorka koja nije poput
njega odskora pridošlica u istraživanju istorije Jugoslavije. Sabrina Petra
Ramet je takođe u jednom od svojih dela (Ramet, 2005: 2) naglašavala oda-
nost „univerzalnim moralnim načelima“, što je sasvim u skladu i s kritikom
izrečenom primeni okvira sukoba civilizacija271 u njenim skorašnjim knjigama
(Ramet, 2006: 7; 2005: 3).272 Stef Jansen je, međutim, primetio da je Rametova
„paušalno“ i bez kritičkog odstojanja prihvatila omiljeno sredstvo orijentali-
zovanja balkanskih seljaka, smatrajući da nacionalistički ratovi predstavljaju
„pobedu sela nad gradom“ (Jansen, 2005: 114).
Takođe, u jednoj ranije napisanoj studiji, Balkanski Vavilon, čiji je naslov već
upućivao na nemogućnost sporazumevanja među Jugoslovenima zbog kultur-
nih razlika, ona je doista, kako je i Robert Hejden (Hayden) primetio (Hejden, 2003:
16–17), upotrebila kulturni determinizam, tj. okvir sukoba civilizacija da bi objasnila
„raspad Jugoslavije“: „Jugoslavija je bila, takođe, višekulturna zemlja, i kulturne razli-
čitosti često su u stvari bile tako velike da različite grupe nisu mogle međusobno
da se razumeju. Teškoća Srba i Slovenaca da razumeju jedni druge bila je delom
posledica velikih razlika koje su razdvajale njihove kulture” (Ramet, 1996: 2); takođe,
Rametova je tvrdila da su „na najfundamentalnijem nivou narodi Jugoslavije izgu-
bili sposobnost da se međusobno razumeju – zato što ne razumeju međusobne
vrednosti i brige ili međusobne opažaje“ (Ramet, 1996: 29). Ove izmene okvira
predstavljanja stvarnosti i odgovarajućih diskursa svedoče da je autorka zapravo
sledila modu. Kada je početkom devedesetih hegemon bio okvir sukoba civilizacija
i balkanistički diskurs, autorka je, možda, i učestvovala u stvaranju takve hegemo-
nije, jer njena knjiga Balkanski Vavilon bila je među prvim napisanim 1992. godine.
Kako je docnije, sa odmicanjem rata u BiH, došlo do ideološke hegemonije okvira
agresor–žrtva iz kojeg se neretko kritikovao okvir sukoba civilizacija, Rametova
se prosto prilagodila i sledila novu hegemonu misao o kraju Jugoslavije. Nije
joj bilo teško, jer podela uloga između „dobrih i loših momaka“ ostala je ista.
No, onda, nešto se desilo što je ozbiljno umerilo moju sumnju: jedna knjiga je objavljena:
Najnečasniji trenutak. Britanija i razaranje Bosne od Brendana Simsa vraća veru u muškarce
i žene od znanja” (Sokolović, 2004).
271 Rametova je samo za srpsko-albanski sukob na Kosovu smatrala da je poseban slučaj koji
zaslužuje naziv „drevna mržnja“, ali je naglašavala da se radi o izuzetku (Ramet, 2006: 7).
272 „Jedna od nesrećnih zabluda koja se primila među nekim ljudima otkad je rat za jugoslo-
vensko nasleđe otpočeo jeste ona koja pokušava da jugoslovenski slom dovede u vezu
sa ’drevnim mržnjama’. Ako pod ’drevnim’ neko podrazumeva period pre pada Rima, onda
je pojam sasvim apsurdan, pošto se Sloveni nisu čak ni naselili na Balkansko poluostrvo
u to vreme. No, čak i ako se uzme manje bukvalno značenje, čak i pojam ’veoma stare’
mržnje nosi sa sobom probleme. U stvari, region je verovatno imao više odnosa saradnje
no sukoba pre stvaranja države 1918, pa nije bilo ni posebnih ’mržnji’ pre tog vremena“
(Ramet, 2006: 7). Prema Rametovoj, dakle, Jugoslavija je prouzrokovala mržnju među Juž-
nim Slovenima. Da li to znači da je ne bi bilo da Jugoslavija nije stvorena?
188 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Treba uočiti da ako su reči Rametove iz njene prve faze tačne, onda bi kul-
turne razlike između Kipra, Malte, Nemačke, Velike Britanije, Litvanije i Bugar-
ske, primerice, morale da dovedu do nestanka Evropske unije. Bugari, Malte-
žani i Englezi u kulturnom smislu imaju zacelo manje toga zajedničkog no što
su imali Slovenci i Srbi, i vrlo je verovatno da ne razumeju brige, ako ne i vred-
nosti onih drugih. Sem toga, ako je Rametova u pravu, kako će se onda odr-
žati BiH i zašto se održava, ako već nema zajedničke kulture?
Naposletku, da li se „univerzalistički okvir sa njegovim naglaskom na uni-
verzalnim normama i univerzalnim ljudskim pravima“ može pomiriti sa kultur-
nim determinizmom koji prebiva u okviru sukoba civilizacija? Rametova oči-
gledno misli da može, jer se čak i poziva na Balkanski Vavilon u knjizi u kojoj
se zalaže za „univerzalistički okvir“ (Ramet, 2005: 2). Valja se, takođe, zapitati
da li balkanistički diskurs odgovara „univerzalističkom okviru“: „Uprkos svo-
joj srpskoj krvi, Aleksandar (Karađorđević, pretendent na presto, prim. aut.)
čitav svoj život proveo je u Engleskoj i bio, u stvari, iznad svega jedan prefi-
njeni engleski džentlmen“ (Ramet, 1996: 30). Tako, dakle, srpska krv skoro da
nekog onemogućava da postane džentlmen. Jedino bi čitav život proveden
u Engleskoj mogao, možda, promeniti stvari. Pohvala jednom Srbinu neho-
tice je označila pokudu naciji iz koje je potekao. Ograničenja balkanističkog
diskursa bila su isuviše jaka da bi se lako prevazišla. No, nije to jedini primer
robovanja okviru sukobu civilizacija i balkanističkom diskursu:
273 Članak je citiran u 75 bibliografskih jedinica. Nedavno se pojavila knjiga na srpskom jeziku
sa objedinjenim radovima o „balkanističkim varijacijama na temu orijentalizma“ (Bakić
Hayden, 2006).
274 Citirana je u 386 bibliografskih jedinica, što je, posle Hantingtonove knjige Sukob civiliza-
cija, najveća citiranost među ovde analiziranim studijama.
275 Navedena u 71 bibliografskoj jedinici.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 191
277 Valja se prisetiti da su nekada javna pogubljenja poput vešanja ili giljotine predstavljala
omiljenu zabavu. Elijas je smatrao da su već u njegovo vreme „posmatračka zadovolj-
stva“ kad je u pitanju nasilje predstavljala „u poređenju s posmatračkim zadovoljstvom iz
prošlosti“ jedan „krajnje ublažen oblik zadovoljavanja agresivnih i sadističkih težnji“ (Eli-
jas, 2001: 264). U tom svetlu treba sagledati i uživanje u posmatranju prikazivanja dale-
kih ratova u današnjim civilizovanim društvima.
278 Tako je u novembru 1993. Piter Dženings (Peter Jennings), sada već pokojni i izuzetno
mnogo nagrađivani voditelj TV ABC, neustrašivo hodao „po karti ratom zahvaćene zemlje,
koju su (Jugoslaviju, prim. aut.) u naslovu emisije opisali kao ’Zemlja demona’ (’The Land
of Demons’)“ (Bakić Hayden, 2006: 57).
279 Peter Wilby, „Georgia has won the PR War“, The Guardian, 19. VIII 2008. Autor u članku veli
da u reči koje privlače pažnju zapadnih sredstava masovnog opštenja spadaju: „civilne
žrtve“, „nuklearno“, „humanitarno“, „okupacija“, „etničko čišćenje“.
196 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Pa ipak, u određivanju granica nisu konačno presudila ni istorijska prava (zasno-
vana na teritorijalnom vrhuncu srednjovekovnih balkanskih država) ni pravo na
samoopredeljenje. Ovi elementi su u najboljem slučaju uticali na kontroverzne
i međusobno nespojive iredentističke programe na Balkanu. Veličinu, oblik, sta-
dijum razvoja, pa čak i samo postojanje balkanskih država gotovo su isključivo
regulisali interesi velikih sila, a u skladu sa pravilima igre ravnoteže moći“ (Todo-
rova, 1998: 291).
„(...) pošto su stručnjaci iz društvenih nauka sad već rutinski skloni tome da svoju
analizu prikazuju kao superiornu samo zato što su se distancirali od modela
’drevne mržnje’, oni se odveć lako uljuljkuju u predstavu o tome da je moderni-
stički model superioran kao objašnjenje. Međutim, tu ima nečeg problematič-
nog: s jedne strane, strategiji vodećih političara (u bivšoj Jugoslaviji, prim. aut.)
202 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
pridaje se ogroman značaj, ali se, s druge strane, nacionalizam shvata kao nešto
što kod građana u zemljama nastalim s raspadom Jugoslavije automatski može
da uzburka političke emocije. I dok se krivica uglavnom svaljuje na jedan ili više
režima, implicitno se pretpostavlja i da različiti postjugoslovenski konteksti svi
imaju hegemonijsko-nacionalističku prirodu. Uz pozivanje na ranije etnograf-
ske dokaze i statističke podatke posle raznih izbora, uspeh nacionalizma tokom
devedesetih objašnjava se žilavošću duboko ukorenjenih nacionalnih identi-
teta“ (Jansen, 2005: 40).
„(...) Srbi su (nakon 1878. iz novostečenih oblasti, prim. aut.) masovno progonili
Albance iz Srbije na Kosovo, a mnogi kosovski Srbi su zbog toga bežali u Srbiju.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 205
Prvi put u kosovskoj istoriji pojavljuje se jasna etnička granica između Albanaca
(većinskog stanovništva) i Srba, koji su polagali pravo na teritoriju Kosova kao na
kolevku srednjovekovnog srpskog carstva“ (Dejzings, 2005: 22).
Uistinu je takav stav etički nadmoćan, ali nije izvesno da može doprineti
razumevanju etničkih sukoba, jer njima ne želi da se bavi, već svu odgovor-
nost za njih, pomalo naivno, svaljuje na državne, crkvene i intelektualne elite,
dok se pripadnici širih društvenih slojeva oslobađaju svake odgovornosti. Čini
se da u ovakvom stavu, koji je delom uslovljen i disciplinarnim ograničenjem
zato što je „mirno i spokojno okruženje“ gotovo „sine qua non antropološkog
istraživanja“ (Dejzings, 2005: 18), ima i neke socijalno-demokratske bolećivo-
sti prema nemoćnima, a to je u ovom slučaju većina kako Albanaca tako Srba
na Kosovu, i beskrajnog poverenja u ljudsku dobrotu koju tek vešti i moćni
manipulatori mogu zloupotrebiti.
284 Ukazuje se kako obični vernici „nisu marili za to da li su sveci koje slave muslimanski ili
hrišćanski; ti sveci su naprosto uživali ugled čudotvoraca koji su kadri da iscele bolesne
ili ispune druge želje“ (Dejzings, 2005: 112).
206 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Etnička politika se tako prikazuje kao nešto spolja i iza liberalne demokratije,
nešto s čime se mora boriti – kroz stvaranje etnički istovrsnog političkog pro-
stora – pre no što ’normalna’ liberalna politika može zauzeti svoje mesto.285 To
je ova podupiruća logika i ove pretpostavke koje objašnjavaju zašto su liberali
među najvećim zagovornicima homogenizujućih projekata, uprkos njihovoj
285 Puno je istine u ovom uvidu. Recimo, Džon Stjuart Mil je zagovarao etničku istovrsnost kao
preduslov jedinstvenog javnog mnjenja neophodnog za funkcionisanje predstavničke
vlasti (Mill, 1862), a Stepan i Lins (Stepan, Linz) tvrde: „U stvari, sporazumi o državnosti
prethode sporazumima o demokratiji“ (Linz, Stepan, 1992: 124). U skladu s time, „demo-
kratska teorija i demokratska praksa treba da ostave izvestan prostor mirnoj i dogovor-
noj secesiji“ (Linz, Stepan, 1992: 125).
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 207
„Nema nestašice objašnjenja na Zapadu. Novinari koji su taman bili otkrili Balkan
oslikali su sliku primitivnih Jugoslovena koji neguju drevne etničke mržnje, izne-
nada slobodne da delaju prema njihovim krvožednim fantazijama. Novoiskonci
286 Kritički nastrojen prema sopstvenoj državi i liberalnom političkom sistemu, Gegnon, sle-
deći crnačkog naučnika Kornela Vesta (Cornel West), veli da se prezir liberalizma prema
raznovrsnosti i trpeljivosti vidi u SAD kada liberali govore da crnce treba „integrisati“ u
„naše“ društvo i kulturu, umesto da se uvidi da crnci jesu sastavni deo zajedničkog druš-
tva i kulture (Gagnon, 2004: 24).
208 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Važno pitanje nije da li neko društvo ima sukobe – istorijski i trenutno rasni
odnosi u Sjedinjenim Državama su, može se tvrditi, u lošijem stanju no hrvatsko-
srpski odnosi u Hrvatskoj pre rata – već pre, kako se sa sukobima izlazi na kraj.
Svako društvo ima mehanizme suočavanja, institucija, rituala, ili drugih društve-
nih oblika koji služe kanalisanju sukoba na načine koji osiguravaju osnovnu druš-
tvenu stabilnost na lokalnom nivou. Nasilje koje smo videli na Balkanu nije pro-
izašlo iz ovih organskih mehanizama suočavanja: ono nije bilo ishod društvene
situacije ’na terenu’. Pre će biti da je nasilje dosledno došlo izvan tih zajednica
koje su postale mesta nasilja“ (Gagnon, 2004: xvii).
etničke distance u bivšoj Jugoslaviji, baš kao što ni danas „ne radi“ npr. čak
ni u Vojvodini koja je sasvim sigurno najmešovitiji i najtrpeljiviji višeetnički
deo bivše Jugoslavije (Ilić, Cvejić, 1997; Petrović, 1985). Posebno je u socijali-
stičkoj Jugoslaviji sa bratstvom i jedinstvom kao osnovnim vrednostima bilo
društveno nepoželjno davati odgovore koji bi ukazivali na etničku distancu.
Osim toga, u BiH je vladao izražen strah od agenata državne bezbednosti, a
svaki anketar je potencijalno mogao igrati tu ulogu, pa je retko ko hteo isti-
nito odgovarati na pitanja. No, tvrdnja o zaokupljenosti etničkim pitanjima
vrlo verovatno je bila tačna, jer doista, tek u oštrijoj društvenoj krizi zaokuplje-
nost etničkim pitanjima dolazi u prvi plan, a „endemski nacionalisti“ uspevaju
virusom nacionalizma zaraziti i one koji to nisu, pa se ovaj počinje širiti poput
epidemije (Kecmanović, 2001).
Posebno je deplasirano govoriti o tome da, recimo, podaci istraživanja
kazuju kako su Hrvatska i BiH bile daleko od nacionalističke užarenosti, jer
najbolje istraživanje javnog mnjenja i etničke distance jesu izbori. Glasanje za
nacionalističke stranke jeste najpouzdanije „istraživanje“. Ono pokazuje da su
istraživanja u najboljem slučaju bila sprovođena kada se kriza u međunacio-
nalnim odnosima sa nivoa države još nije preselila na nivo lokalnih odnosa ili
kada su se ljudi plašili da priznaju sebi i drugima da se srlja u međunacionalni
sukob, a u najgorem, da je istraživanjima ovaj aspekt društvenih odnosa jed-
nostavno promicao, te da nije bio izrađen dovoljno dobar instrument za pra-
vilno dijagnostikovanje međunacionalnih odnosa na lokalnom nivou. Ako u
prirodnim naukama eksperiment može biti neuspešan, nema razloga da se
veruje da su istraživanja u društvenim naukama savršenija; naprotiv, sum-
nja u rezultate istraživanja u društvenim naukama još je potrebnija, a naro-
čito onda kada se pokažu neuspešnima kao što je to bio slučaj u predviđanju
međunacionalnih sukoba u SFRJ.
U kolikoj su meri ispitanici različitih anketnih istraživanja u Bosni i Her-
cegovini davali društveno poželjne odgovore najbolje svedoči poređenje
odgovora na pitanje da li etnička vezanost treba da bude uzeta u obzir prili-
kom biranja supružnika sa stvarnim sklapanjem međuetničkih brakova u BiH.
O ovome je više pisano u delu o ratu u BiH, ali ovde treba samo pomenuti da
podaci iz ankete koju je radio tadašnji vodeći bosanskohercegovački struč-
njak za proučavanje međunacionalnih odnosa, Ibrahim Bakić, a koje navodi
Gegnon, govore da je 80% Srba, 77% Muslimana, 93,4% Jugoslovena i 66%
Hrvata iz BiH smatralo da etnička vezanost nije bitna pri odabiru partnera za
bračno vezivanje (Gagnon, 2004: 40). Gorka je, međutim, ironija da je teorij-
ska šansa sklapanja međuetničkog braka bila u BiH veoma slabo korišćena:
Srbi i Hrvati u BiH manje su birali etnički mešovite brakove od Srba i Hrvata u
drugim republikama (Botev, 2002: 293), a otvorenost Muslimana i Srba u BiH
prema međuetničkim brakovima bila je ispod jugoslovenskog proseka (Petro-
vić, 1985: 69). Rečju, da je Gegnon bio kritičniji prema istraživanjima javnog
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 213
287 Malo docnije se doduše kaže da su „retorika kampanje i delanja tvrdokornih članova HDZ
dali povoda Srbima za brigu, i dok su konzervativci iz HDZ imali slične ciljeve onima u SPS
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 215
i bili na mnogo načina odgovorni baš kao i oni za nasilje, Beograd je radio na uvećanju
briga hrvatskih Srba pre negoli na ohrabrivanju pregovora i sporazuma sa Zagrebom“
(Gagnon, 2004: 94). Doista, ovome se, uz izuzetak formalističkog korišćenja pojma „kon-
zervativac“ po kojem članovi HDZ i SPS pripadaju istoj ideološkoj porodici, nema ništa
prigovoriti, ali to predstavlja tek jednu rečenicu u dugačkom tekstu (koji se ne citira zbog
prostora) u kojem se odgovornost prevashodno pripisuje režimu Slobodana Miloševića
u funkciji oslobađanja odgovornosti drugih delatnika.
216 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
288 O tome je više reči rečeno u delu ove studije koji se bavi levičarskim izazovima ideološ-
koj hegemoniji o Jugoslaviji na Zapadu.
Prvobitna ideološka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam ... 217
uvećanja broja nehrvata i nesrba. No, još važnije, nasilje je služilo rekonstruk-
ciji političkog prostora u kući (istakao C. G.), u Srbiji i Hrvatskoj, diskvalifikujući
bilo koga ko se ne slaže sa predsednikom vladajuće stranke kao neprijatelja
pravde (...) ili izdajnika. Strategija sukoba je tako težila institucionalizaciji poli-
tičke demobilizacije opozicionih snaga institucionalizacijom slika nepravdi i
žrtve kao centralnog političkog diskursa“ (Gagnon, 2004: 182).
Zaista, ovome se nema šta ni dodati ni oduzeti, ali navod govori o etnič-
koj suštini sukoba, a ne o mitu o etničkom ratu, kako misli Gegnon. Nasilje je
bilo u funkciji nacionalističkih ciljeva, a činjenica da su se njime služili beskru-
pulozni politički vođi ne menja puno u samoj stvari, jer su mnogi pripadnici
srpske i hrvatske nacije učestvovali u sukobima jedni protiv drugih, iako su u
BiH umeli i sarađivati protiv Muslimana, baš kao što su i potonji umeli sarađi-
vati sa obe strane protiv one treće. Istovremeno, samo je etnički odnosno naci-
onalni sukob mogao zaista upasiviti opoziciju, jer se optužba za izdaju nacio-
nalnih interesa ozbiljno shvatala u oslobodilačkoj političkoj kulturi.
***
Kompleks pitanja oko okvira sukoba civilizacija i njemu pripadajućih dis-
kursa, orijentalističkog, balkanističkog i okcidentalističkog (kada su u pitanju
pojedini srpski ili bošnjački konzervativci), bitan je prevashodno zbog toga
što je u prve dve godine, sve do početka rata u BiH, ovaj okvir bio hegemon u
simboličkom polju koje se stvaralo oko procesa nestajanja Jugoslavije. Pone-
što ugrubo uzeto, njegova funkcija bila je u ideološkom pravdanju potrebe
za rasturanjem države koja je prethodno postojala 70 godina. Umnogome,
konzervativci Slovenije i Hrvatske našli su za katoličke demohrišćane Evrope
veoma ubedljivu priču koju su nemački demohrišćani, a naročito bavarski
socijalni hrišćani, iskoristili za ideološko pravdanje razbijanja SFRJ.
Međutim, kad je BiH priznata javila se i potreba za što ubedljivijim oprav-
danjem tog priznanja u svetlu rata kojim je samo priznanje praćeno. Tada su
vojna prednost Srba i njeno nemilosrdno korišćenje u svrhe etničkog progona
Muslimana iz onih predela u kojima su presecane geografske veze Srbije sa
bosanskim Srbima doveli do kritike okvira sukoba civilizacije i balkanističkog
diskursa. Taj okvir uopšte nije bio upotrebljiv za pravdanje rođenja države
koja je imala višenacionalnu strukturu sličnu Jugoslaviji, ali sa još izraženijom
suprotnošću, pošto su u državi bile one nacije čiji su pripadnici već ratovali
na nivou Jugoslavije. Ova kritika se izvodila iz okvira agresor–žrtva i upotre-
bom humanitarno-intervencionističkog diskursa koji je pozivao na zaustav-
ljanje „agresije Srbije“ i uspostavljanje njome narušenog sklada višeetničkog
sapostajanja u BiH.
Rat u BiH i patnje muslimanskih civila koje su bile u žiži interesovanja
zapadnih sredstava javnog obaveštavanja, ako bi se objašnjavali iz okvira
218 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
pravilu smatrali glavnim negativcem među i inače rđavom elitom bivše Jugo-
slavije. S tim u vezi, među njima postoji tendencija oslobađanja odgovorno-
sti širih društvenih slojeva za rast nacionalističkog raspoloženja i ratove koji
su pratili nestanak Jugoslavije. No, tu postoje i razlike između, recimo, Stefa
Jansena, koji primećuje da se nacionalizam ne može zanemarivati, te da se
on, ipak, bavio marginalnom pojavom kakav je antinacionalistički diskurs u
Beogradu i Zagrebu, i Čipa Gegnona, koji smatra da je nacionalizam u dobroj
meri izmišljen od strane elita koje su manipulisale njime kako bi pripadnike
širih društvenih slojeva odvratile od aktivnog bavljenja politikom.
Uopšte, čitava diskusija oko balkanističkog diskursa značajna je zbog toga
što je ukazala na neodvojivost okvira i diskursa uopšte, a okvira sukoba civi-
lizacija i balkanističkog diskursa posebno od odnosa moći u globalnim raz-
merama. Ideološku hegemoniju o kraju Jugoslavije uspostavljaju teoretičari i
intelektualci u SAD i u najmoćnijim državama EU u skladu sa interesima održa-
nja realne političke hegemonije vodećih sila. Kada je slučaj Jugoslavije u pita-
nju, SAD su u prvoj fazi prepustile Evropskoj zajednici da se bavi nalaženjem
rešenja, a u okviru nje, Nemačka je ta koja se pokazala najmoćnijom zato što je
nametnula svoju volju partnerima u EZ uprkos prvobitnom otporu Velike Bri-
tanije i Francuske. U to vreme dominirao je ne samo medijskim, već i akadem-
skim diskursom okvir sukoba civilizacija i balkanistički diskurs. Kada je, među-
tim, politička elita SAD postala zabrinuta zbog preteranog snaženja Nemačke i
mogućeg stavljanja NATO-a ad acta, međunarodno je priznata BiH, a neodgo-
varajući okvir sukoba civilizacija zamenjen je okvirom agresor–žrtva i humani-
tarno-imperijalističkim diskursom. Naravno, razlika je analitičke prirode, jer u
stvarnosti su najčešće preplitani okvir sukoba civilizacija, hladnoratovski okvir
i okvir agresor–žrtva sa pripadajućim diskursima. No, razliku je bitno usposta-
viti, jer je uvek neki od ovih okvira bio preovlađujući, a drugi pomoćni.
6. S
rbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija
o raspadu Jugoslavije
Srbi su ušli u rat zato što su ih u rat uvele njihove vođe. Ali ove
vođe su iskoristile maligne niti iz istorije svog naroda da ih
njima vežu i uvuku u rat.
Tim Džuda
6.1. Uvod
Brojni su autori koji su na ovaj način pisali o kraju SFRJ. Među njima se
ističu Sabrina Petra Ramet, Holm Zundhausen (Holm Sundhaussen), Vik-
tor Majer (Viktor Meier), Lora Silber i Alen Litl, Kristofer Benet (Christopher
Bennett), Brendan Sims, Danijele Konverzi (Daniele Conversi), Ivo Banac,
Džejms Gau (James Gow), Florans Artman (Florence Hartmann), Luis Sel (Louis
Sell), kao i brojni autori o kojima je opširnije pisano u poglavljima o balka-
nizmu, te delu ove studije o ratu u BiH ili u delu o levičarskim kritikama hege-
monog shvatanja o kraju Jugoslavije koje je bilo u funkciji pravdanja američ-
kog imperijalizma.
Ovde se ne raspravlja o svakom pojedinom delu, već se apstrahuju naj-
važniji argumenti srbocentrične hipoteze uopšte i neposrednog razmatranja
posebnih stavova pojedinih autora u cilju uočavanja ređih teorijski ili empi-
rijski odgovarajućih argumenata i znatno češćih teorijski i empirijski neodgo-
varajućih, a kadšto i logički nedoslednih argumenata i ukazivanja na prevagu
društveno-integrativne u odnosu na saznajnu funkciju društvene nauke i isto-
riografije o nestanku Jugoslavije. Primena analize diskursa u svakom pojedi-
načnom slučaju otvara vrata analizi i kritici primenjene ideologije.
Novinari su među prvima ponudili analize uloge Srbije i njenog tadaš-
njeg vođstva u ratovima za jugoslovensko nasleđe i u „raspadu” Jugoslavije.
Zato će se u analitičke svrhe na početku razdvojiti radovi novinara od radova
akademskih istraživača, pa će se prvo predstaviti argumentacija Kristofera
Beneta, Viktora Majera, Silberove i Litla, Florans Artman, Tima Džude (Tim
Judah) i Markusa Tanera (Marcus Tanner). Potom će se razmatrati argumen-
tacija akademskih poslenika u težnji da se vidi u kojoj meri se akademska
misao poklapa sa, bez obzira na određene akademske pretenzije, u osnovi
medijskim prikazima.
Ipak, treba primetiti da su akademske pretenzije, iskazane u pisanju o
kraju Jugoslavije, izvesne novinare dovele na univerzitetske katedre, te da u
stvarnosti linija razgraničenja između akademskog i novinarskog diskursa i
statusa ne mora biti sasvim jasna. Utoliko, razlika je prevashodno analitičke
a ne zbiljske prirode, i u funkciji je utvrđivanja koliko se novinarski diskurs u
stvari razlikuje od akademskog kada je reč o Jugoslaviji.
Takav je, recimo, slučaj Kristofera Beneta, čija je majka rođena i odrasla u
Sloveniji (Bennett, 1995: viii–ix), te koji je zbog toga puno puta posetio zemlju
i govori slovenački i srpskohrvatski, i koji, čak i godinu dana pre no što je 1995.
objavio knjigu Krvavi slom Jugoslavije: uzroci, tok i posledice (Yugoslavia’s Blo-
ody Collapse: Causes, Course and Consequences),289 postaje predavač Istorije
„Narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske nisu bili te sreće. Od 1991. oni su, takođe,
bili napadnuti od moćnijeg i rastrojenog (deranged) napadača, opremljenog ne
samo nožem, već i jednim arsenalom sofisticiranog oružja. Štaviše, iz Bosne i Her-
cegovine i Hrvatske napadač je odbio da ode. Istovremeno, kibiceri iz međuna-
rodne zajednice su se napravili neveštim, ostavljajući napadača da neometano
nastavi napad, i bukvalno su ga ohrabrili serijom mera kako bi sprečili žrtve da
dobiju sredstva kojima bi se branile” (Bennett, 1995: Vii).
analogija sa Hitlerom ukazuju da autorka više presuđuje no što analizira. Nema ni nago-
veštaja o krivici, recimo, Slovenije za početak rata ili o etničkim progonima koje su doži-
veli Srbi, već se svi prognanici stavljaju na teret Miloševiću. Takođe, treba uočiti da se i
bombardovanje SRJ iz 1999. uključuje u niz od četiri rata za koje je navodno isključivo
kriv Milošević.
226 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Tako je jedna država „otpisana“ čak dve godine pre no što su Slovenija i
Hrvatska proglasile nezavisnost i dve i po godine pre no što je EU pod priti-
skom Nemačke tu nezavisnost priznala. Time je razaračko delanje zvanične
Nemačke u jugoslovenskoj krizi diskurzivnom strategijom prećutkivanja
opravdano, jer Jugoslavija nije imala rašta postojati.
U okviru iste srbocentrične hipoteze, Tim Džuda, novinar uglednog
časopisa The Economist, a ranije i balkanski dopisnik dnevnika The Times, te
BBC-ja, koji se dvema knjigama o Srbima i Kosovu296 probio u stručnjake za
Balkan, primenjivao je, takođe, diskurzivnu strategiju personalizacije kako
bi opravdao bombardovanje Srbije:
296 Njegova knjiga Srbi: Istorija, mit i razaranje Jugoslavije (The Serbs: History, Myth and the
Destruction of Yugoslavia, 2000) navođena je u 133 publikacije, dok je knjiga Kosovo: Rat
i osveta (Kosovo: War and Revenge, 2000) navođena u 174 bibliografske jedinice.
228 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
297 ,,Procena broja mrtvih ide od 200.000 do preko 300.000, ali dok se neki oblik poretka ne
vrati i ne sprovede popis, nema načina da se sazna koliko je tačno ljudi izgubilo svoje
živote” (Bennett, 1995: 3). Rametova je, ponukana kritikom Alekse Đilasa, pojasnila da je
procenu o 200.000 žrtava iznela CIA, te „da se uprkos svim osporavanjima posle objav-
ljivanja moje knjige, još uvek uvažava” (Ramet, 2008. „Brojke potekle od američke CIA”,
Politika, 13. IX 2008). Ova rečenica Rametove veoma dobro izražava koliko poverenje
uživa obaveštajna služba SAD kod velikog broja američkih društvenih naučnika. U naj-
manju ruku, to začuđuje, posebno ako se ima u vidu da se radi o par excellence državnom
organu, poznatom po izvođenju prljavih operacija širom sveta. Ako je to već tako, etička
skrupuloznost i, još važnije, metodička sumnja nalagale bi oprez pri korišćenju podataka
iz ovog i sličnih izvora koji su, možda, namenjeni pravdanju izvesnog delanja državnih
vlasti i stoga mogu biti neodgovarajući.
298 Švajcarac nemačkog porekla, novinar Die Frankfurter Allgemeine Zeitung, ranije radio i u
Die Neue Zuercher Zeitung. Doktorirao je na temu Novi jugoslovenski privredni sistem još
šezdesetih godina (Meier, 1999: X). Knjiga se u engleskom prevodu Sabrine Petre Ramet
pojavila 1999, a citirana je 19 puta u različitim publikacijama.
230 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
299 Dejan Jović je na sledeći način prokomentarisao Majerovu tvrdnju da slovenački naciona-
lizam nije bio antijugoslovenski usmeren na prelazu osamdesetih u devedesete: „Zaklju-
čak koji o slovenskom nacionalnom programu donosi Viktor Meier (1999: 58) – da u njemu
‘opstanak Jugoslavije nigdje nije doveden u pitanje’ – vjerojatno je rezultat njegovih izni-
mnih simpatija za Sloveniju i Slovence, a ne njegova čitanja Nove revije” (Jović, 2003: 428).
Jović, takođe, navodi da je već 1987. većina Slovenaca prema nalazima istraživanja slove-
načkog univerziteta „Edvard Kardelj“ bila za nezavisnost. Preciznije, 53%, jer bi tako „pove-
ćala šanse za razvoj”, a 59% je smatralo da republike i pokrajine moraju biti nezavisnije no
do tada, dok je 65,5% smatralo slovenački jezik ugroženim u Jugoslaviji (Jović, 2003: 428).
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 231
raspad SRJ, baš kao što je bio i za raspad SFRJ: „Sprečen saveznim ustavom
da računa na novi mandat, Slobodan Milošević trudi se da nepopustljivošću
natera Crnogorce na razvod, kao nekada Slovence, i da stvori novu državu,
sada svedenu samo na Srbiju kojom bi on nastavljao da gospodari” (Artman,
2001: 282). Činjenica da se Crna Gora otcepila od Srbije i pošto je Slobodan
Milošević sišao s vlasti dovodi u pitanje tvrdnju kako je Milošević „naterao” ne
samo njih, već i Slovence na otcepljenje.
Zapravo, odbijanjem diplomatske inicijative lorda Karingtona, koja za
Srbe van Srbije nija bila loša jer im je davala jemstva bezbednosti, iako nije
izlazila u susret srpskim nacionalističkim snovima, Milošević je 1991. sebi
zatvorio ionako tek odškrinuta vrata simpatijama javnosti u EEZ i SAD. Uto-
liko, on je predstavljao savršen izgovor za sve neprijatelje Srba i Srbije tokom
devedesetih u sprovođenju njihovih planova. Samim skretanjem pažnje na
Miloševića, više od pola posla bilo bi u odnosima sa javnošću obavljeno. Ovu
tvrdnju ilustruju završne reči Artmanove u knjizi: Potpaljivač Balkana nije izgu-
bio sposobnost da stvara neprilike (Artman, 2001: 282). Metafora „bure baruta”
nije se morala ponavljati, jer se već podrazumevala. U svesti zapadnog čita-
oca Balkan i bure baruta postali su sinonimi, pa se koristi metafora u skraće-
nom obliku. Po očekivanju, piroman je prepoznat isključivo u ličnosti Miloše-
vića u svojstvu predsednika Srbije.300
U okviru srbocentrične hipoteze koja Slobodana Miloševića smatra odgo-
vornim za raspad Jugoslavije i ratove koji su usledili najuravnoteženija i najkva-
litetnija je novinarska studija s akademskim pretenzijama Lore Silber i Alena
Litla, prema kojoj je snimljen i dokumentarni film „Smrt Jugoslavije“.301 Tu je,
naime, daleko najmanje prećutano, iako je pripovest strukturisana tako da se
krivica prevashodno baca na Slobodana Miloševića i srpski nacionalizam. Pri-
merice, prvi deo zove se „Podizanje optužnice”, a poglavlja se smenjuju ovim
redom: „’Ovo je naša zemlja’: Buđenje srpskog nacionalizma”; „’Niko ne sme da
vas bije’: Uspon Slobodana Miloševića, april 1987. – decembar 1987”; „’Nema
povratka’: Slovenačko proleće, 1988”; „’Druže Slobodane, razmislite dobro’:
Miloševićeva antibirokratska revolucija jul 1988. – mart 1989”; „Izbor cara
Lazara”: mart 1989. – 1990”; „’Hrvatska puška na hrvatskom ramenu’: Buđe-
nje Hrvatske 1989–1990”. Iz strukture i rasporeda poglavlja je već belodano
300 Artmanova iznosi dosta proizvoljnih i dalekosežnih determinističkih tvrdnji: „Da je Slove-
nija ostala izolovana u Centru ‘Sava’ (na poslednjem XIV kongresu SKJ krajem januara 1990,
prim. aut.), njeni rukovodioci bili bi verovatno pohapšeni (…) Ali Jugoslavija i pored toga
ne bi preživela, budući da se Federacija ne bi mogla održati prinudom i diktatom jednog
čoveka, suprotstavljenog svakoj istinskoj reformi. Neizmerna ambicija Slobodana Miloše-
vića pocepala je Jugoslaviju na dva dela, svrstavajući sve nesrpske narode protiv njega i
primoravajući, na koncu, federalnu armiju da se odluči za njegov tabor. Srbija je tonula u
ratničku logiku. Federaciji nije ostalo više od osamnaest meseci života” (Artman, 2001: 61).
301 Knjiga je citirana u 185 bibliografskih jedinica, što svedoči o velikoj uticajnosti.
232 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
SFRJ relativno smanjivao. Ipak, treba uočiti da se nisu samo Srbi osećali etnički
ugroženima,304 već i drugi, što i sam Konverzi, sledeći Lempija, priznaje – ali
uz dodatak da je osećaj ugroženosti „samo u Srbiji iskorišćen za sistematsko
i nezaustavljivo potpaljivanje plamena radikalnog nacionalizma” (Conversi,
2000: 344), što slučaj hrvatskog i slovenačkog nacionalizma u socijalističkoj i
postsocijalističkoj Jugoslaviji opovrgava – te da se radilo o svojevrsnoj „bez-
bednosnoj dilemi”, a da Srbi posle II svetskog rata niukoliko nisu predstavljali
hegemona, tj. „dominantnu naciju”.
Ne sporeći, dakle, da je pomenuta vrsta ponašanja postojala među srp-
skim političarima početkom devedesetih, čini se da prosta činjenica kako
uzrok mora prethoditi posledici protivreči tvrdnji Konverzija. On smatra da se
kao „zvaničan datum egocentrične ‘secesionističke recentralizacije’ može ozna-
čiti 1989, kada je Milošević de facto ukinuo kosovsku i vojvođansku pokrajin-
sku autonomiju, što je urodilo oštrim protestima u svim drugim republikama”
(Conversi, 2000: 343). Nije, međutim, jasno koji su argumenti za takvu tvrdnju,
jer u to doba Milošević je sasvim izvesno bio jugoslovenski mikroimperijali-
sta koji je želeo da vlada čitavom Jugoslavijom, a iz Crne Gore, Makedonije,
pa ni iz BiH nisu se čuli jaki protesti protiv smanjivanja samostalnosti pokra-
jinama. Ako je tako, onda se o secesionizmu centra još nije moglo govoriti.
Prema Konverziju, „secesionizam centra” uzrokovao je „raspad” zemlje,
zato što su na njega nesrpske nacije morale reagovati „secesionizmom peri-
ferije”. Taj „raspad” je eufemistički nazvana „međunarodna zajednica”, tj. u prvo
vreme regionalna sila EZ a docnije i drugi, samo primila k znanju i potvrdila.
Tako su, dakle, secesija i njena spoljnopolitička podrška i priznanje opravdani
u jednoj akademskoj studiji.
Pa ipak, srpski nacionalizam u svom mikroimperijalističkom, tj. jugoslo-
venskom obliku, doveden je u pitanje, bar kada se govori o Miloševiću i Joviću,
docnije no što Konverzi kaže, tj. krajem juna 1990, dok je u martu 1991. Milo-
šević imao razgovore sa Kučanom da Slovenija što pre napusti SFRJ, zato što je
zaključeno da je „izgubljena (je) svaka mogućnost odbrane Jugoslavije” (Jović,
1996: 161, 311). Prema tome, neka vrsta „secesionizma centra” uistinu se jav-
lja krajem juna 1990, i u potpunosti se uobličava do kraja januara 1991,305 ali
304 Zanimljivo je da Konverzi „u mnogim pogledima“ nalazi sličnosti u osećanju etničke ugro-
ženosti Srba sa osećanjem etničke ugroženosti koje imaju južnoafrički Buri (Conversi,
2000: 343), čime se u velikoj meri ispoljava nebriga prema iz korena različitim društveno-
istorijskim kontekstima.
305 Kučanove reči Silberovoj i Litlu o njegovom sastanku sa Miloševićem 24. I 1991. glasile
su ovako: „Na tom sastanku postalo je jasno da Srbi neće zahtevati da Slovenija ostane
u Jugoslaviji… Mi Slovenci smo rekli da želimo pravo na sopstvenu državu. Milošević je
rekao da i Srbi žele da im se to pravo prizna – odnosno, pravo da svi Srbi u Jugoslaviji žive
u jednoj državi (…)” (Silber, Litl, 1996: 128). Jasno je, prema tome, da je već uobličeni slo-
venački secesionizam tražio podršku od srbijanskog predsednika. Dakle, koristeći Konver-
zijev rečnik, da slovenački (i hrvatski) secesionizam već nisu bili uobličeni, ne bi ni došlo
236 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Da je ova vrsta nacionalizma bila na vlasti u Moskvi i da je težila takvom jednom
projektu, raspad Sovjetskog Saveza mogao bi se odvijati na manje nezanimljiv
način no što jeste, uz neizbežan otpor s kojim bi se susreo, ako ne u Belorusiji,
onda sigurno u Ukrajini i Kazahstanu. Dok je taj scenario izbegnut u Sovjetskom
Savezu, tvrdim da se to ostvarilo u Jugoslaviji” (Conversi, 2000: 335).
Milošević je, pak, napustio mikroimperijalni projekt tek onda kad je procenio
da ne može bez velikih žrtava i jake spoljnopolitičke podrške sačuvati soci-
jalističku Jugoslaviju,306 i da je lakše ostvariv čisto nacionalistički program od
mikroimperijalnog programa. No, ova njegova ambicija bila je suprotstavljena
ambicijama, interesima i ubeđenjima vrha JNA, što je značilo da nije mogao
računati na podršku JNA za ostvarenje „secesije centra”, i to Konverzi izričito
priznaje (Conversi, 2000: 344).
Izum i upotrebu sintagme „secesionizam centra” koja, možda, može biti
korisna u istraživanjima nacionalističkog secesionizma u višenacionalnim
federacijama, autor je bacio u zasenak pristrasnošću. On je, naime, sledeći
nekadašnju britansku trockistkinju i sadašnju hrvatsku propagandistkinju,
Branku Magaš, čak i pravovernog komunistu Dragoslava Dražu Markovića
smatrao srpskim nacionalistom koji je „pokrenuo revizionistički korak”: „Pre-
duhitrivši Memorandum SANU 1986. za skoro deceniju, Plava knjiga, iako u
opreznom dvosmislenom tipičnom stilu komunističkih zvaničnika, krivila je
Ustav iz 1974. za de facto ograničenje suvereniteta Srbije svodeći ga do gra-
nica dveju pokrajina” (Conversi, 2000: 341).
Čovek se, ipak, mora zapitati da li je tvrdnja iz Plave knjige odgovarala
činjenicama, te kakvo je ponašanje Srba uopšte „dozvoljeno” a da ne bude
proglašeno nacionalističkim? Naposletku, da li je pisanje Plave knjige, taj-
nog partijskog dokumenta za koji se izvan najviših partijskih foruma nije
ni znalo, bilo opasnije po Jugoslaviju od Maspoka o kojem autor nije rekao
306 Bora Jović je zabeležio u dnevniku da je Veljko Kadijević 26. III 1990. procenjivao da će
„SAD ako ne uspeju da sruše komunizam integralno” u SFRJ, ići „na razbijanje Jugoslavije”
(Jović, 1996: 132), a Slobodan Milošević je 24. VI 1991. ocenjivao da „SAD žele da Jugosla-
vija opstane, ali da bude proamerička” (Jović, 1996: 340). Takođe, kada je američki amba-
sador Zimerman došao kod Jovića 19. VI 1990. s ciljem da ga ispita da li će se Jugoslavija
okrenuti Evropi ili će nastaviti da insistira na politici nesvrstavanja, ovaj mu je odgovorio
da „Jugoslavija ostaje trajno nesvrstana, jer kao mala zemlja zazire od hegemonije”, te da
„nama veoma smeta uvoz ideologije i tuđih modela” (Jović, 1996: 155). Razume se, ova-
kav prilično tvrd komunistički stav nije mogao imati američku podršku u trenutku kad se
drugi delatnici nude za klijente, npr. politikom „Evropa, zdaj!”, pa je otud već 18. XI 1990.
Lorens Iglberger izjavio da ‘SAD neće okrenuti leđa Sloveniji, ukoliko ona odluči da se
odvoji’, jer SAD ‘daju izvesnu prednost demokratizaciji u odnosu na jedinstvo Jugoslavije’
(cit. pr. Jović, 1996: 221). Ipak, Slovenac Matjaž Klemenčič tvrdi da su ambasador Zimer-
man, državni podsekretar Iglberger i savetnik za nacionalnu bezbednost Brent Skoukroft
(Scowcroft) „predstavljali ‘prosrpski lobi’“ u Bušovoj vladi, povezan sa Henrijem Kisindže-
rom i kompanijom „Yugo-America“, koji je „od samog početka i ne veoma uspešno“ podr-
žavao „teritorijalni integritet Jugoslavije i privrednu reformsku politiku Anta Markovića“
(Klemenčič, 2009: 155). Verovatno Klemenčič zaključuje po modelu: ko nije s nama, taj
je protiv nas, pa se može zaključiti i da je Ante Marković bio Srbin ili, bar, da je radio za
Srbe. U takvoj vizuri, sve što je jugoslovensko izjednačavalo se sa srpskim. Ideološki pra-
voverni komunisti Srbije, pak, nisu mogli računati na podršku bilo koga iz antikomuni-
stičkog tabora posle pada Berlinskog zida. Kuknjava o nepravičnosti moćnih ne oprav-
dava ni državnički ni akademski diletantizam pripadnika malih nacija.
238 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
307 Radi se o inteligentnom i pomalo narcisoidnom kicošu koji uživa u publicitetu i ispoljava
dosta sličnosti u javnom nastupu s Miroslavom Lazanskim.
308 Citirana je 35 puta u različitim publikacijama.
309 Citirana je 84 puta u različitim publikacijama.
310 Citirana je 27 puta u različitim publikacijama.
311 Ako je Jugoslaviju procenjivao na taj način, šta li misli o Evropskoj uniji?
312 Potpuno su u pravu Bjelajac i Žunec kada Gaua, uz Pola Garda (Paul Garde) i Miha-
ela Libala (Michael Libal), smatraju naučnikom koji je podržavao hrvatsko hegemono
viđenje da je „iskonski uzrok sloma Jugoslavije“ u stvari „projekt velike Srbije“ (Bjelajac,
Žunec, 2009: 238).
313 JNA je, po Gauu, bila ta sila koja je „napravila razliku između haotičnog razvoda zabibere-
nog nasiljem i rata” (Gow, 1997: 31). Prema tome, ona je krivac, mislio je 1992. i 1997, što
je „raspad Jugoslavije” doveo do rata koji nije bio neizbežan.
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 239
314 Valja uočiti parafrazu naslova iz filma Leni fon Rifenštal (Leni von Riefenstahl) „Trijumf
volje“ (Triumph des Willens).
315 Zanimljivo je da je ovde posebno naglasio značaj završetka Hladnog rata, „uklanjanja
spoljnog strateškog takmičenja“ i gubitka strateškog značaja Jugoslavije za Zapad, ali
nije potencirao ulogu Nemačke (Gow, 1997: 21).
240 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
položaju od BiH, jer imala je svoju zastavu koja nije zavisila od ideologije (bilo
je dovoljno skinuti petokraku), himnu (kojoj se doduše sve češće na sve više
mesta zviždalo), a i grb se mogao doterati uklanjanjem ideoloških komuni-
stičkih oznaka.
Što se BiH tiče, ona nije imala himnu, baš kao što nije imala ni zastavu koja
ne bi bila vezana za ideologiju i Jugoslaviju (sva je bila crvena sa malom jugo-
slovenskom zastavom u gornjem levom uglu). Drugim rečima, BiH sa raspa-
dom socijalizma i nestankom Jugoslavije više nije imala ujedinjujućih opšte-
prihvaćenih simbola koji bi legitimisali državu među njenim građanima. Njeni
„konstitutivni narodi”, međutim, imali su nacionalne simbole, iako su bosan-
ski Muslimani pomalo zaostajali na ovom planu. Ovaj aspekt, zanimljivo, Gau
uopšte nije komentarisao, već je smatrao da je „tokom poslednjih dvadeset
godina”, 1970–1990, „legitimnost, kroz vene nacionalizma, prebačena sa fede-
racije na republike” (Gow, 1992: 121), potpuno propuštajući da uvidi da je ova
„transfuzija” morala podeliti BiH po nacionalističkim linijama.
Svejedno, SAD i EU obećale su i priznale BiH nezavisnost i sada je tre-
balo da je po svaku cenu odbrane, jer u protivnom se gubi poverenje u nji-
hovu moć da svoju volju nametnu uprkos otporu protivnika. Štaviše, ovaj pro-
tivnik bio je relativno mali, pa je utoliko „nedostatak volje” za pokazivanjem
moći izgledao veći. Otuda su sledile velike kritike zapadne politike od liberal-
nih ideologa imperijalizma na Zapadu. Istovremeno, to je omogućilo da se i
drugi protivnici Srba, prigrljeni kao ljubimci iz razloga konzervativnih sklono-
sti prema „zapadnom hrišćanstvu”, predstave kao žrtve:
biti postavljeno, tim pre što je autor bio svestan da je „u svom gorkom ras-
padanju” Jugoslavija „postala predmet međunarodnog eksperimentisanja” i
„lakmus papir ‘novog svetskog poretka’” (Gow, 1997: 2). Uopšte, Gauov ugao
gledanja određen je interesima velikih sila i njihovih bezbednosnih institu-
cija, u prvom redu NATO:
Čini se, ipak, da argumenti nisu naročito ubedljivi. Kada je secesija u pita-
nju, jasno je da su slovenački i hrvatski činovi proglašenja nezavisnosti bili
izrazito jednostrani po svojoj prirodi, te da su se mogli označiti otcepljenjem,
tj. secesijom, ali to ne bi bilo u skladu sa određenjem moćnih centara u EZ,
pa ga Gau odbacuje. No, to nije bio slučaj sa BiH i Makedonijom, jer njih su
maltene pozvali iz EZ da se odvoje od Jugoslavije, kako bi je mogli demonti-
rati po zamisli koju su smatrali poželjnom. Otuda se ratovi u prvoj fazi mogu
komotno zvati secesionističkim, a rat u BiH građanskim, jer su ga vodili uglav-
nom građani ove republike, iako je bilo Srbijanaca, Hrvata iz Hrvatske, mudža-
hedina iz stranih zemalja, kao i Rusa, te različitih pustolova i krajnjih desničara
iz zapadne Evrope. No, svi ovi stranci činili su neznatnu manjinu u odnosu na
učešće građana BiH, koji su, osim što su se borili, bili i glavne žrtve etničkog
progona koji je borbe pratio. No, i ovo rešenje je Gauu neprihvatljivo, jer on
je „otkrio” da je postojao „srpski projekt” kojem je šest godina docnije posve-
tio celu knjigu. Naposletku, pojam „nasleđe” odbacuje se zato što se navodno
odnosi na materijalne vrednosti i politički poredak. No, u ovom radu se, kao
što je ranije naglašeno, nasleđe shvata znatno šire i podrazumeva u prvom
redu teritorije (razume se, sa svim materijalnim bogatstvima na njima) i ljude
koje treba obuhvatiti državnim granicama, kao i političke ciljeve ostvarenja
hegemonije na prostoru bivše Jugoslavije.
U svojoj prvoj knjizi Gau je katkad spekulisao i autoritativno iznosio
neproverene i netačne podatke. Primerice, Kadijevića je u SK-PJ povezao sa
penzionisanim generalima JNA, pripadnicima „Miloševićeve klike”, Brankom
Mamulom, Stevanom Mirkovićem, Nikolom Ljubičićem i Petrom Gračaninom.
U stvari, prva dvojica su spadali u titoističke generale i bili su prema Miloše-
viću rezervisani, a Mamula i Ljubičić uopšte nisu bili u srdačnim odnosima ni
lično ni u političkom smislu (Mamula, 2000). Sam Kadijević, iako nije bio poli-
tički protivnik Miloševića, bio mu je poput Mamule i Mirkovića tek nevoljni
saveznik, jer radilo se o iskrenim titoističkim generalima koje je s Miloševi-
ćem vezao samo zajednički neprijatelj. Ovo je, pak, za Blagoja Adžića, načel-
nika štaba, važilo u još većoj meri (Kadijević, 2010; Mamula, 2000; Jović, 1996).
Desetak godina docnije, ocene Gaua o odnosima ovih ličnosti biće mnogo
nijansiranije i tačnije (Gow, 2003), ali će zato biti spekulacija o prirodi „srpskog
projekta”, što potencijalno sadrži još zloćudnije posledice:
„ (…) pravljenje ratnih zločina bila je suština srpske strategije u ratu. Miloševićeva
pogubna misija bila je da vodi Srbiju u rat da bi stvorio novu jednačinu teritorije i
stanovnika. Pošto se jugoslovenska federacija raspala, srpski projekt bio je prime-
njen da ustanovi nove granice skupine teritorija povezanih sa Srbijom koja bi bila
’za’ Srbe – i koja bi uglavnom bila etnički čista. Jedini način da dostigne konačni
cilj Beograda u ratu bio je da ukloni ne samo oružani otpor koji je stajao na putu
ove ambicije već, takođe, da ukloni i cele grupe stanovništva” (Gow, 2003: 2).
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 243
Prvo treba uočiti da je autor broj žrtava u BiH, sudeći prema najverodo-
stojnijem bošnjačkom izvoru,317 koji doduše nije bio poznat u vreme štam-
panja knjige,318 uvećao oko dva i po puta, da je prenebregao činjenicu da je
25% ubijenih među Srbima, te da nije tačno da je „preovlađujuća većina ubi-
jenih” među civilima, pošto je ubijenih više među vojnicima (tri petine) nego
među civilima, o čemu se detaljnije raspravlja u delu studije o BiH. Drugo, sam
State Department ceni da je ubijenih oko 10.000 na Kosovu (Naimark, 2002:
187). Naposletku, zašto nešto zvati „srpskim projektom”, ako se „možda može
tvrditi” da bi i protivnici Srba ove prognali ako im se ukaže prilika? Uostalom,
sudbina Srba u Hrvatskoj, baš kao i na Kosovu, te u bošnjačko-hrvatskoj fede-
raciji o tome najbolje svedoči, potpuno obesmišljavajući onu ogradu koja se
pravi rečju „možda”. Čini se, stoga, da ova teza o „srpskom projektu” može imati
funkciju tek naknadnog pravdanja učešća NATO snaga na strani onih protiv
kojih su se Srbi borili u ratovima za jugoslovensko nasleđe.
Donekle slično prethodnom viđenju ratova za jugoslovensko nasleđe jed-
nog britanskog svedoka optužbe Haškog tribunala, jeste i istraživanje ame-
ričkog svedoka optužbe protiv Vojislava Šešelja pred istim sudom, Entonija
Oberšala (Anthony Oberschall), profesora sociologije na uglednom Odeljenju
sociologije jednog od najboljih američkih državnih univerziteta, Univerziteta
319 Članak je citiran u 37 publikacija. Inače, najcitiranija Oberšalova duža studija Društveni
sukob i društveni pokreti (Social Conflict and Social Movements, 1973) navedena je u 728
bibliografskih jedinica, što svedoči da se radi o izuzetno uticajnom sociologu.
320 Upravo deo ovog pasusa citirao je Zundhausen, pošto „objašnjava” kako se desila mani-
pulacija ugroženošću Srba u BiH (Zundhausen, 2009: 465).
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 245
ali čak i u Bosni imali su veliko prisustvo – numeričko, vojno, političko, ekonom-
sko. Nije bilo spontanog nasilja započetog od srpskih civila protiv nesrba, niti
obrnuto. Umesto toga, radilo se o visoko organizovanom, tajno pripremanom
coup d’état, kao što su boljševici osvojili vlast u Rusiji 1917. godine. Naoružava-
nje Srba u Prijedoru bilo je otvoreno (straightforward). Šešelj, vođ najveće para-
vojske i ekstremistički rival Miloševića, hvalio se u dokumentarcu TV BBC (Silber
and Little 1995, str. 230): ‘Milošević je sve organizovao. Mi smo skupljali dobro-
voljce, a on nam je davao posebne kasarne, sve naše uniforme, oružje, vojnu teh-
nologiju, i autobuse.’ Kao u ruskoj revoluciji sa sovjetima, srpska paralelna vlada
nije bila samo sredstvo osvajanja vlasti od nesrba, već i oduzimanja bilo kakvog
uticaja i vlasti umerenim Srbima” (Oberschall, 2000: 986).
321 Prvo izdanje (od četiri) citirano je u 27 publikacija, a drugo iz 1996. citirano je u 53 studije,
što svedoči o ne maloj uticajnosti autorke. Za druge dve ovde analizirane studije nema
podataka o citiranosti na pretraživaču Google.
248 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„ (…) Jugoslavija nije preživela pritiske njenih sastavnih delova i ne postoji više
kao država. Za uviđanje razloga zašto se to dogodilo, moglo bi biti mudro pogle-
dati političke implikacije kulturne različitosti onoga što je bila Jugoslavija i njene
države naslednice. Velika je zasluga Sabrine Ramet što je razumela kulturni kon-
tekst odnosa među južnoslovenskim nacionalnostima u vremenu kada većina
njenih kolega promovišu sasvim nerealistično tumačenje predmeta” (Banac,
1996b: xiii).
322 Nije pomenut nijedan srpski ili bošnjački prijatelj vredan priznanja. Među onima, pak, koji
su čitali rukopis navedeno je, uz hrvatske autore, i nekoliko Slovenaca.
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 249
323 Štaviše, sam Banac je u istom predgovoru napisao sledeće: „Lično se veoma protivim ideji
da nacionalno pitanje u Jugoslaviji i u drugim istočnoevropskim zemljama izvire iz religij-
skih razlika, kulturnih razlika, ili čak iz problema jedinstvenog privrednog razvoja. Radije,
smatram da je nacionalno pitanje oblikovano različitim strukturama i ciljevima raznovr-
snih nacionalnih ideologija koje su izrasle unutar političke kulture svake od istočnoevrop-
skih nacionalnih grupa” (Banac, 1996b: XV). Ovakav stav bi se mirne duše mogao potpisati,
ali utoliko pre postaje jasno da je pisanje predgovora motivisano nesaznajnim razlozima.
324 Banac je smatrao da „u Jugoslaviji postkomunizam takođe znači postjugoslovenstvo“
(cit. pr. Čavoški, 2006: 79).
325 Kao „javno zastupanje jedne ideje” prevedena je reč advocacy.
326 Zanimljivo je, međutim, da Rametova u odgovoru na kritiku Alekse Đilasa smatra kako
Banac nije hrvatski nacionalista, kako Đilas misli, već da se radi o ‘hrvatsko-američkom
liberalnom intelektualcu’, pošto se ovaj suprotstavljao „politici Franje Tuđmana i zagova-
rao jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu” (Ramet, „Brojke potekle od američke CIA”, Politika,
13. IX 2008). Radi se o prilično neubedljivom argumentu, jer protivljenje konzervativnom
nacionalizmu Franje Tuđmana moglo se izražavati sa pozicija hrvatskog liberalnog naci-
onalizma koji smatra da je nezavisna BiH pod političkim, kulturnim i ekonomskim utica-
jem Hrvatske u životnom interesu Hrvatske u suprotstavljanju srpskom nacionalizmu.
327 Izdaja ideala istine i čovečnosti srpskih intelektualaca već je dovoljno dobro dokumen-
tovana. Najbolje su o njoj, po mišljenju autora ove studije, pisali Jasna Dragović Soso i
Nikolas Miler (Nicholas J. Miller) (Miller, 2004; Dragović Soso, 2002).
250 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„... uvek bila pesimistična o Jugoslaviji, čak i kada sam joj odavala priznanje za
njena postignuća. Do 1989, Jugoslavija je već bila mrtva – u kulturnom smislu.
Nije više bilo ujedinjujuće energije, već samo razdvajajuće, ukorenjene u potpu-
nom i totalnom slomu interkulturnih veza i razmene. Kulturna smrt jedne zemlje
neminovno vodi njenoj političkoj smrti, čak i ako velike sile pravovremeno inter-
venišu da bi odložile trenutak istine. Jedini izlaz mogao bi biti kroz jednog Ata-
turka koji bi morao da stvori jednu novu saglasnost o osnovi jedne nove kul-
ture” (Ramet, 1996: 3).
328 U stvari, Banac je pokazao izvesnu ambivalentnost kada su kulturni činioci u pitanju, bar u
slučaju poređenja Krleže i Andrića: „U smislu nacionalnih programa, bio je to izraz jednog
čvrstog federalističkog projekta, izgrađenog na premisi koju je Krleža delio sa mnogim
njegovim nekomunističkim sunarodnicima Hrvatima, da jugoslovenska kulturna razno-
vrsnost (rimsko-vizantijski sukob) ne bi mogla lako da bude prevladana. U Andriću pre-
poznajemo veterana nacionalističke i mitopoetske Mlade Bosne – pokreta koji je izveo
ubistvo u Sarajevu – jednog integralnog Jugoslovena duboko autoritarnih sklonosti, pre-
dratnog diplomatu i saradnika desničarskih kulturnih časopisa, koji je zamalo propustio
četnički voz. Njegovo posleratno članstvo u Komunističkoj partiji bila je tipična nagrada
koja je plaćena unitarističkoj inteligenciji od kulturnih arhitekata nove države” (Banac,
1996b: XVI). Ostaje naposletku pomalo nejasno da li Banac podržava stav Krleže i „mno-
gih njegovih nekomunističkih sunarodnika Hrvata” o nemogućnosti prevazilaženja rim-
sko-vizantijskog sukoba kao razloga zalaganja za federalizam ili, ipak, ostaje veran svom
teorijskom stavu o suprotstavljenosti nacionalističkih ideologija Srba i Hrvata kao temelj-
nom problemu Jugoslavije. Čini se da je duboko ukorenjen okvir sukoba civilizacija, aktu-
elizovan težnjom javnog zastupanja hrvatskih nacionalnih interesa i potrebom otklanjanja
etničke pretnje, ometao teorijske uvide inače vanredno darovitog istoričara.
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 251
329 Diskurzivnu strategiju relativizacije Tuđmanovih izjava i delanja primenili su Bjelajac i Žunec
kada su Tuđmanov stav da „ne bi bilo rata da ga Hrvatska nije željela“ kako bi ostvarila
252 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
nezavisnost opravdali tako što su utvrdili da se nije radilo „ni o čem više do o njegovom
uobičajenom hvalisanju“ (Bjelajac, Žunec, 2009: 244, 267). Slično tome: „Kao što je poka-
zano u zapisniku sa sastanka Tuđmana i njegovog vojnog stožera održanog na Brionima
31. jula, predviđalo se da bi srpsko stanovništvo uskoro posle napada HV otišlo, kao što
je već uočeno tokom operacije Bljesak“ (Bjelajac, Žunec, 2009: 255). Tako su bezličnim
govorom („pokazano u zapisniku“, „predviđalo se“) u stvari neutralisani izričiti zahtevi
Tuđmana da „treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu“. Novi list, 11. X 2004,
http://www.index.hr/vijesti/clanak/tudjman-treba-nanijeti-takve-udarce-da-srbi-prak-
ticki-nestanu/227625.aspx, pristupljeno 18. X 2011. godine.
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 253
330 Pišući o Međugorju početkom rata i ostavljajući opis nepromenjenim i u izdanju iz 1996,
Ramet je gotovo romantizovala ovo mesto katoličkog hodočašća: „Prema nekolikim sve-
docima koji su nedavno putovali u Međugorje, selo ostaje oaza spokoja u ogorčenoj rat-
noj zoni i izgleda da je ostalo imuno na sve napore Srba da bombarduju regiju. Svedoci
254 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Zaista, zar srpski strahovi u BiH od nacionalne majorizacije nisu bili jed-
nako vredni kao strahovi drugih u Jugoslaviji? Drugim rečima, zašto bi „demo-
kratsko načelo većinske vlasti” bilo neprihvatljivo u Jugoslaviji, a prihvatljivo u
BiH? Novinari koji takođe zastupaju srbocentrično objašnjenje raspada Jugo-
slavije i rata u BiH, ako ne i onog u Sloveniji, Silberova i Litl, izričito pominju
da je Izetbegović „pokušavao da igra onu istu igru u Bosni koju je Milošević
„Zaista, kao što Silberova i Litl naglašavaju, Izetbegović je do tada (sazivanja refe-
renduma o nezavisnosti BiH, prim. aut.) zastupao načelo ‘jedan čovek, jedan glas’
(nasuprot sistemu gde većina u okviru bilo koje nacionalne grupe može staviti
veto na odluku koju bi donela većina građana Bosne) ne samo unutar referen-
dumskog konteksta nego, takođe, kao osnovu buduće organizacije bosanske
države. Ovo je, u stvari, bilo isto načelo koje je Milošević zastupao prethodno u
kontekstu socijalističke Jugoslavije, kada je pokušavao da umanji samostalnost
konstitutivnih republika” (Ramet, 2005: 10).
što oni pokušaju da potvrde svoju poziciju na Balkanu kojom ih etnička poli-
tika izgleda ovlašćuje” (Stokes, 1993: 252)?
Slovenački nacionalisti su, nakon albanskih, naročito uživali njegovu
naklonost,338 dok hrvatski nacionalizam nije previše simpatisao, a srpski je u
to doba ostajao sasvim bez njegove podrške. Može se samo pretpostavljati da
je hrvatski nacionalizam ostao bez Stouksovih simpatija još šezdesetih godina
kada se autor, kako se čini, zalagao za jedinstvenu Jugoslaviju, dok se srp-
ski nacionalizam nije prihvatao zbog njegove povezanosti sa komunističkom
ideologijom i ličnošću Slobodana Miloševića koja mu je bila antipatična zbog
svoje autoritarnosti i nametanja svoje volje grubom silom. Otuda i simpatije za
Albance i Bošnjake koji su opaženi i predstavljeni u okviru agresor–žrtva kao
žrtve Miloševićevog agresorskog režima. Naposletku, krajem devedesetih autor
se, iako nevoljno, založio za dosledno poštovanje nacionalističkog načela, tj. za:
„... stvaranje jedne velike albanske muslimanske države usred Balkana (ili,
moguće, njih tri) i nuždu izdržavanja skoro sigurno jednog političkog kazana
neslaganja među samim Albancima; nagrađivanje agresora Srba delovima Bosne
i možda Kosova; razmenu stanovništva (eufemizam za nasilno i nedobrovoljno
iskorenjivanje); nalaženje načina odnošenja prema Vojvodini (neki su, prime-
rice, nedavno predložili stvaranje federalne Srbije); stvaranje jedne male bosan-
sko-muslimanske države; moguće, iako ne nužno, smanjenje veličine Makedo-
nije, jedne zemlje čiji su vođi načinili herojske napore da opstanu i stvore ostrvce
etničke trpeljivosti; negiranje nekih važnih elemenata Helsinških sporazuma; i
suprotstavljanje utvrđenoj politici većine velikih sila. Štaviše, verovatno je da
ispravljanje granica neće značiti samo prilagođavanje mapa. Skoro je izvesno
da bi to značilo značajno nasilje, da se ne pominje lični bol iščašenja za desetine
hiljada ljudi koji napuštaju svoje sadašnje domove ili nadu povratka njihovim
bivšim domovima” (Stokes, 2003: 205–206).
338 ,,Slovenci su poricali da se zalažu za raspad Jugoslavije. ‘Ovo nije secesija’, hladno je rekao
predsednik skupštine Slovenije. ‘Želimo da ostanemo deo Jugoslavije’. Želimo treću Jugo-
slaviju, govorili su Slovenci, ne onu kojom bi vladala Srbija i onu koju bi organizovali
komunisti, već onu koja bi istinski bila zasnovana na dobrovoljnom udruživanju” (Stokes,
1993: 237). Slovenačkoj političkoj eliti bile su merene reči, a ne dela. Posredi je bila ide-
ološka pristrasnost hladnoratovskog intelektualca.
260 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
na kraju krajeva, odnosi prevagu nad voljom balkanskih nacija, jer konačnu reč
o broju država i načelima njihovog uređenja donose elite najmoćnijih država
na svetu, a ne građani ili elite balkanskih država o čijoj se koži na prvom mestu
radi. Zanimljivo je da bi možda i sam Stouks to poricao kada bi mu neko pome-
nuo ovu primedbu, jer ideološki okvir demokratije u primeni konzervativaca i
liberala veli da o svemu rešava „narod” o kojem se radi ili „građani”. Svakako, to
je jedna od većih ideoloških tlapnji u savremenom oligarhijski uređenom svetu
kojim vlada kapital i koji se istovremeno poziva na demokratiju.
Autor koji je celu knjigu o „razaranju Jugoslavije” diskurzivnom strategi-
jom personalizacije posvetio Miloševiću jeste američki diplomata i univer-
zitetski profesor Luis Sel (Louis Sell).339 Sam naziv studije je znakovit: Slobo-
dan Milošević i razaranje Jugoslavije (Slobodan Milosevic and the Destruction of
Yugoslavia, 2003),340 a činjenica da je knjiga objavljena dve godine po njego-
vom padu s vlasti, a onda preštampana sledeće s novim predgovorom, uka-
zuje da je mržnja moćnih ljudi koju je bivši predsednik Srbije na sebe navu-
kao bila ponešto netipična, baš kao i interes angloameričke javnosti za njega.
Nazivi poglavlja knjiga između „uvoda” i „kraja” koje je diplomata sa 27 godina
staža u američkoj spoljnoj politici davao takođe su zanimljivi: „Mladi Miloše-
vić i Jugoslavija koju je razorio”; „Uspon Miloševića”; „Milošević uzima Kosovo”;
„Novi Tito?”; „Svi Srbi u jednoj državi”; „Milošević u ratu”; „Milošević i politika
moći”; „Čovek mira”; „Dejton”; „Milošević gubi Kosovo”; „Ratni zločinac”. Iz ras-
poreda poglavlja i njihovih naslova sledi i pripovedna struktura cele studije.
Naime, Milošević se smatra isključivim krivcem za „razaranje” države, čime se
odgovornosti oslobađaju svi drugi delatnici u Jugoslaviji i izvan nje: „Jugosla-
vija nije umrla prirodnom smrću; ona je ubijena, a Milošević je, više no ijedan
drugi pojedini vođ, odgovoran” (Sell, 2003: 4).
Prema tome, poređenje „više no ijedan drugi pojedini vođ” upućuje da
su, ipak, i neki drugi odgovorni. No, njihova odgovornost uvek je vezana za
odgovore na Miloševićev izazov. Tako, Sel kaže da je Tuđman – „u velikoj meri
kao reakcija na Miloševićev agresivni srpski nacionalizam – preduzeo niz iza-
zovnih nacionalističkih koraka za koje je znao da će pobuditi strahove srpske
manjine u Hrvatskoj”; a u Sloveniji je „koalicija privlačnih mladih reformatora,
339 Osam godina je proveo u bivšoj Jugoslaviji kao američki diplomata; u periodu 1974–1976.
bio je vicekonzul u Zagrebu koji je „tih dana bio politički duboko zamrznut kao rezultat
Titovog gušenja hrvatskog nacionalnog pokreta“, a period 1987–1991. proveo je u Beo-
gradu. Bio je politički savetnik Karla Bilta (Carl Bildt) dok je ovaj 1995–1996. vršio funk-
ciju Visokog predstavnika EU u BiH. U tom svojstvu bio je i u Dejtonu. Radio je kao direk-
tor Međunarodne krizne grupe za Kosovo 2000. godine. Trenutno je profesor sa nepunim
radnim vremenom (Adjunct Professor) na Univerzitetu Mein (Maine) u SAD. Motiv za pisa-
nje knjige nalazio se u potrebi objašnjenja kako je „Jugoslavija koju smo ja i mnogi drugi
strani posmatrači znali i voleli mogla tako brzo pasti u varvarstvo“ (Sell, 2003).
340 Navođena je dosad u 28 publikacija.
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 261
izgleda još veća. Utoliko je ona na duži rok neodrživa, jer nosi nacionalne fru-
stracije Srba, te napetosti u odnosima između bivših jugoslovenskih repu-
blika i posledične opasnosti po mir u budućnosti. Sa promenama međuna-
rodnih okolnosti, velika je verovatnoća da bi uspostavljena klimava ravnoteža
bila narušena. Američkom diplomati, međutim, služi na čast što je problema-
tizovao ovu okolnost, tim više što mu usmerenost nije ni najmanje prosrpska.
Jedno od važnih pitanja u proučavanju nestanka Jugoslavije jeste uloga
Nemačke. U Velikoj Britaniji su neki političari i diplomati, prvenstveno prvi
posrednik EZ lord Karington, umeli tokom devedesetih skretati pažnju jav-
nosti da je Nemačka kriva za razbijanje Jugoslavije, pa i da je preuranjeno
priznanje Slovenije i Hrvatske na kojem je ona insistirala izazvalo krvopro-
liće u BiH. Takve tvrdnje izazivale su ne samo pokušaje pobijanja argume-
nata, što je u nauci uobičajeno, već ponekad i istinski gnevne reakcije koje
upućuju da se nije radilo tek o želji za saznanjem, već da su u igri bili i nesa-
znajni motivi.341
Srbocentrični autori ovde su tipični. Konverzi je napisao studijicu (51
stranica) o poricanju razbijačke uloge Nemačke prema Jugoslaviji (Napadi
na Nemačku i raspad Jugoslavije – German-Bashing and the Breakup of
Yugoslavia),342 a Rametova, primerice, odbija svaku pomisao da je Nemačka
„radila na razbijanju Jugoslavije od početka”, „da je prvenstveno odgovorna
za izbijanje sukoba”, „da je delala ‘jednostrano’ prilikom zvaničnog proglaše-
nja nezavisnosti 24. decembra” 1991, „da je ‘prisilila’ nesrećne partnere u EZ
da prihvate njene želje protivno njihovoj boljoj proceni”, „da je Nemačka bila
prohrvatska zbog nacističko-ustaških veza od pre više od pola veka”, „da je
Nemačka bila sklona građenju sfere uticaja na Balkanu na račun drugih zasluž-
nijih sila”. Međutim, odbijajući navedene tvrdnje, Rametova ne pobija pra-
teće argumente, već samo kaže da su „ove i druge germanofobične optužbe
besmislene i ne mogu biti dokazane”, i dodaje kako ne bi bilo moguće, da je
odluka EZ o priznanju pogoršala stanje, očekivati potpisivanje sporazuma o
miru početkom januara 1992, što je „privremeno okončalo (najveći deo) borbi
u Hrvatskoj” (Ramet, 2006: 404).343
341 Nesaznajni motivi su, očekivano, usmeravali nemačkog diplomatu Mihaela Libala (Michael
Libal) da srbocentričnošću pravda nemačku politiku prema Jugoslaviji: „Nije bilo nemač-
kog zvaničnika koji bi ohrabrio separatističke težnje u jugoslovenskim republikama.
U stvari, ova neupitna privrženost ideji jugoslovenskog jedinstva, koja je ostavljala strane
u Jugoslaviji da rešavaju svoje međusobice sami, vodila je ozbiljnoj greški u tačno suprot-
nom smeru od onog za koji se Nemačka sumnjiči od docnijih kritičara, pošto ju je sprečila,
kao i druge evropske države, da potpuno i blagovremeno razume smrtnu pretnju koju su
Milošević i njegova politika predstavljali za opstanak Jugoslavije“ (Libal, 1997: 5). Diskur-
zivna strategija personalizacije služila je kao sredstvo samoopravdanja.
342 Nažalost, autor ovog rada nije uspeo da do nje dođe.
343 Takvo mišljenje zastupa i Slovenac Matjaž Klemenčič, navodeći da se i ostali članovi tima
na čijem se čelu nalazio slažu s njim (Dušan Janjić, Vlado Azinović, Alfred Bing, Sumantra
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 263
Brendan Sims je 2001, takođe, negirao negativnu ulogu Nemačke pri raz-
bijanju SFRJ, što je Karington početkom devedesetih tvrdio optužujući je za
prerano priznanje Hrvatske koje je izazvalo rat u BiH:
„To je očigledna besmislica. Nije istina da je Njemačka izazvala rat u Bosni time
što je pogurala priznanje Slovenije i Hrvatske u ime nekog šireg hegemonistič-
kog plana. Istina je da je u početnim stadijima krize većina njemačkih političara i
komentatora energično nastupala protiv razbijanja federacije; njemački ministar
vanjskih poslova, Hans-Dietrich Genscher, to je stajalište zastupao na zasjeda-
nju KEBS-a u Berlinu samo pet dana prije izbijanja neprijateljstava. Nema u tome
ništa čudnovato: u biti post-nacionalistička njemačka elita nije vidjela potrebe za
novim podjelama u vrijeme kada ’padaju zidovi i Europa se ujedinjuje’. Njemačka
je samo brže i odlučnije od drugih europskih sila reagirala na očigledno rušenje
Jugoslavije od strane srpskih nacionalista. (...) Nije također istina da je priznanje
upropastilo Carringtonove pokušaje da postigne sveobuhvatno rješenje. Činje-
nica je da je lord Carrington još sredinom oktobra 1991. bio iznio svoj plan ’uzmi
ili ostavi’ – koji je jamčio ’specijalni status’ svim manjinama – šestorici republič-
kih vođa u Den Haagu. Plan su prihvatili svi osim Slobodana Miloševića (istakao
B. S.), koji je odbacio svaku pomisao da bi manjine u Srbiji mogle dobiti ista prava
kakva posvuda drugdje traži za Srbe. Treba li dokaza kako rat nije bio zbog srp-
skih strahovanja, već radi etničkog čišćenja i aneksije, eto ga” (Simms, 2003: 15).344
Boze, Danijele Konverzi, Dušan Đorđević, Kit Daut, Džon Fajn, Zlatko Hadžidedić, Marko
Atila Hor, Čarls Ingrao, Konstantin Jordaki, A. Ros-Džonson, Emil Kerenji, Vladimir Klemen-
čič, Miloš Ković, Vladimir Petrović, Nikola Samardžić, Brendan Sims): „Nemačka, Austrija,
Danska i Mađarska su izvesno simpatisale (were certainly sympathetic to) hrvatski i slo-
venački slučaj, ali smo zaključili da one zapravo nisu ohrabrile nezavisnost (they did not
actually encourage independence)“ (Klemenčič, 2009: 156). Izvesno je da se bar jedan od
pomenutih članova tima ne slaže sa ovim stavom; štaviše, Ković naglašava odgovornost
Nemačke u razbijanju SFRJ (Ković Miloš, „U vakuumu moći“, Politika, 24. X 2009). Klemenčič
smatra da je „pretnja priznanjem bila samo metod pritiska na Srbe u Hrvatskoj i jugoslo-
vensku vladu da obustave borbu“ (Klemenčič, 2009: 156). Sa stanovišta održanja države,
ako se obustavi borba protiv secesionista, oni će se nesmetano otcepiti. U tom smislu, ne
radi se samo o simpatiji već o jasnom ohrabrenju secesionista. Valja navesti da autor odaje
posebno priznanje Marku Atili Horu, Čarlsu Ingrau i Alfredu Bingu za doprinos poglav-
lju, dok su Ković, Petrović, Jordaki, Sims i Daut bili neaktivni (Klemenčič, 2009: 152). Kle-
menčič tvrdi da „dok je Nemačka nećkajući se podržala nezavisnost Slovenije i Hrvatske,
Sovjetski Savez je želeo da Jugoslavija bude očuvana po svaku cenu“ (Klemenčič, 2009:
157). Tako ispada da je SSSR u vreme sopstvenog raspada želeo da „po svaku cenu očuva“
SFRJ, a da je ujedinjena i ojačana Nemačka oklevala u podršci Slovenije i Hrvatske. Radi
se o zameni teza zarad pravdanja delanja Nemačke. Znakovit je, takođe, i izbor glagola,
jer oni ukazuju na stepen zainteresovanosti određenih sila u jugoslovenskim sukobima:
dok Nemačka „simpatiše“ i „ne ohrabruje“ secesioniste, dotle se „Francuska, takođe, borila
(fought) za dalje postojanje ujedinjene Jugoslavije, možda, pod uticajem starih tradicija
francuskog prijateljstva sa Srbima“ (Klemenčič, 2009: 158).
344 Simsova studija navođena je u 40 publikacija.
264 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Ovde, dakle, treba uočiti da je Genšer bio napadan kako od katoličke kon-
zervativne desnice, tako i od levih liberala i socijalnih demokrata dok se, sle-
deći zajedničku spoljnu politiku EEZ, zalagao za jedinstvenu Jugoslaviju, pa
iako u tome nije dugo istrajao. Ovo je upozoravalo na značaj javnog mnje-
nja za promenu Genšerove politike, naročito usled „Genšerove naročite oset-
ljivosti“ na njega: „Ne može se poreći ni da je izveštavanje nemačkih sred-
stava javnog obaveštavanja bilo tendenciozno i jednostrano, upereno u većoj
meri protiv Srba.“ Otuda i zaključak da su sredstva masovnog opštenja i javno
mnjenje „znatno doprineli tome da Nemačka isprednjači u priznavanju“. Napo-
sletku, „Genšerovu noćnu moru predstavljala je mogućnost da se partije Unije
(CDU/CSU, prim. aut.) i socijaldemokrati međusobno približe kada je reč o jed-
nom od centralnih pitanja spoljne politike, pri čemu ovo približavanje ne bi
ostalo ograničeno na taj slučaj.“
No, sve navedene činjenice nisu imale uticaja na Simsa koji je, pravdajući
postupanje Nemačke u procesu nestajanja SFRJ, pokazivao pristrasnost prema
Hrvatskoj: „Politika odgode priznanja imala je, zapravo, smisla jedino kao stra-
tegija maltretiranja slabije strane, Hrvata, kako bi se prinudili na teritorijalne
ustupke“ (Simms, 2003: 15). Međutim, pristrasnost prema Bošnjacima bila je
možda još jača, baš kao i neprijateljstvo prema Srbima:
Prema tome, Srbi, a naročito njihov deo u BiH, predstavljeni su kao mon-
strumi pokretani „vlastitom ubilačkom dinamikom“ koji smišljaju genocid
protiv susednih nacija, pa su time krivi za apsolutno sve što se dešavalo na
prostoru bivše SFRJ. Utoliko je i Simsov zaključak logičan – trebalo ih je pre-
ventivno napasti. No, tako depersonalizovane i dehumanizovane, verovatno
ih je trebalo i iskoreniti, jer šta osećati za (ne)ljude koje pokreće „vlastita ubi-
lačka dinamika“?
Naposletku, ima i autora koji su, poredeći Srbe u Hrvatskoj s nacistima i
ustašama zbog „ogavnog nasilja protiv civilnog stanovništva“ (Ullman, 1996:
13), brinuli o sudbini „američkog vođstva“ u svetu: „(…) američkom vođstvu
trebalo je mnogo vremena da se pojavi, četiri i po godine. Baš kao što su
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 267
bosanski Srbi tokom ovih godina često izazivali NATO, da ne pominjemo Uje-
dinjene nacije, tako bi i drugi međunarodni nasilnici mogli doći u iskušenje
da urade isto“ (Ullman, 1996: 34). Stoga je profesor Međunarodnih odnosa
na Prinstonu (Princeton) konstatovao da je „javnost potrebno stalno ubeđi-
vati“ da su „okolnosti iza njihovih granica vredne života njihovih sinova i kćeri“
(Ullman, 1996: 35). Uopšte, okvir agresor–žrtva s humanitarno-imperijalistič-
kim diskursom i diskurzivnom strategijom personalizacije („beogradski kasa-
pin“ – Daalder,348 O’Hanlon 2000: 15) – veoma su dobro služili imperijalnim
interesima,349 u koje je spadalo i popravljanje odnosa sa islamskim svetom:350
„Kao srpski vođ Jugoslavije, Slobodan Milošević je bio najodgovorniji za dece-
niju nasilja koje je propratilo raspad Jugoslavije. (…) Već je više od godinu
dana kako su SAD i njihovi glavni evropski saveznici pokušali da spreče vojni
sukob težeći da uključe (u diplomatske napore, prim. aut.) najodgovornijeg
čoveka za pokolje na Kosovu koji nalikuju onima koji su mu prethodili u Hrvat-
skoj i Bosni ranije tokom decenije“ (Daalder, O’Hanlon, 2000 :1).
348 Stručnjak za međunarodne odnose, član Nacionalnog saveta bezbednosti u vladi B. Klin-
tona zadužen za politiku prema BiH, spoljnopolitički savetnik Baraka Obame tokom
predizborne kampanje i sadašnji predstavnik SAD pri Savetu NATO. Wikipedia: http://
en.wikipedia.org/wiki/Ivo_Daalder, pristupljeno 3. V 2011. godine. Oblast međunarod-
nih odnosa je, možda, posebno podložna ideologizaciji u okviru i inače ideologizovane
političke nauke, jer ona izražava i kadšto uobličava spoljnopolitičke interese neke države.
349 Knjigu su (na koricama) preporučivali političari i vojnici: Bob Doul, Zbignjev Bžežinski,
Ričard Holbruk, Džon Mekein, Entoni Lejk, Voren Zimerman i general Klaus Nauman.
350 Diplomatske odnose sa SRJ prekinulo je 47 islamskih zemalja, a saudijski kralj Fahd
zamolio je Buša starijeg posebnim pismom da pomogne muslimanima u BiH (Klemen-
čič, 2009: 173).
268 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Pisci ovih studija su, izgleda, bili fascinirani medijskim pričama o Srbima,
pa su rešili da, vođeni modernističkim teorijama etničke vezanosti (Bakić,
2006; 2004), proniknu u suštinu „srpskog fenomena” izučavajući uglavnom
srpske intelektualce i očekujući da nađu suštinske dokaze nacionalističkog
zla koje je izazvalo docniji raspad SFRJ i prateće ratove. Najčešće su zaklju-
čivali da je nacionalizma bilo, ali da nije bio naročito zloćudan (Budding,
2004; Miller, 2002). Pa ipak, ostajali su pri zaključku da su Srbi ti koji su naj-
odgovorniji, iako zapravo nisu ni pokušali da istraže druge strane u jugo-
slovenskom sukobu isto onako temeljito kako su izučili srpsku. Klasične pri-
mere takvog pisanja nude Nikolas Miler, Erik Gordi (Eric Gordy) i Odri Helfant
Bading (Audrey Helfant Budding). Prvi je profesor na državnom Univerzi-
tetu Boisi (Boise) u Ajdahu (Idaho) i recenzent nekoliko uglednih izdavačkih
kuća,351 Gordi je odnedavno profesor na Londonskoj školi za slovenske i istoč-
noevropske studije (London School of Slavonic and Eastern European Studies),
a Badingova je profesorka na prestižnom Harvardu i autorka Stručnog izve-
štaja za Haški tribunal o srpskom nacionalizmu.
Zajedničke crte njihovog pisanja odnose se na izrazitu težnju za nepri-
strasnošću, te objektivno prikazivanje pojave srpskog nacionalizma među
srpskim intelektualcima u XX veku. Ovako objektivan prikaz je, međutim, u
relativnom neskladu sa manje ili više izričitom tvrdnjom da je srpska strana
skrivila raspad Jugoslavije i rat, tim više što su usredsređeni na društvo Srbije
i naročito na srpske intelektualce, dok druge strane u južnoslovenskom
sukobu prate tek usputno, a međunarodni aspekt ostaje sasvim izvan njihove
žiže interesovanja. Ispada da se u istraživanje ušlo s namerom da se razume
delanje Srba u poslednjoj deceniji XX veka. No, isti rezultat bi se postigao
ako bi se istraživali hrvatski intelektualci Matice hrvatske koji su predvodili
Hrvatsko proljeće ili slovenački intelektualci osamdesetih, ali slična istraživa-
nja konkretni istraživači nisu spočetka preduzimali, već tek u skorije vreme
(Budding, 2008; Miller, 2008).
Otuda, iako njihovo delo nikako ne može biti smatrano, što bi Džejms
Sadković kazao, „javnim zastupanjem slučaja”, jer radi se o veoma vrednim
istraživanjima koja poštuju načela naučnog rada i obogaćuju saznanje, ono
se ipak može ubrojiti u dela koja zastupaju ideološki hegemon diskurs o
„raspadu Jugoslavije” i pratećim ratovima. Može se reći da istraživanja koja
neposredno optužuju Srbe, neretko ih demonizujući, za raspad SFRJ i pra-
teće ratove uspostavljaju ideološku hegemoniju o ovim pojavama, a da
dela koja posredno utvrđuju odgovornost Srba za takve pojave uglavnom
slede i potvrđuju, premda kadšto ublažavaju i racionalizuju uspostavljeni
hegemoni diskurs.
352 Citirana je svega tri puta, a autor ove studije nije nažalost imao uvid u nju. Kosta Čavoški
je objavio oštru kritiku (Badingova protiv Badingove: Dva lica istog pisca u slučaju Slobo-
dana Miloševića) Stručnog izveštaja Badingove za potrebe Haškog tribunala. U toj kritici,
koja mestimično odstupa od uobičajenog akademskog diskursa, tvrdi se da se Izveštaj
znatno razlikuje u odnosu na disertaciju za koju se imaju reči hvale.
353 „Kada su, po obliku svog napada na Rankovića, jugoslovenski lideri izjednačili ’srpski naci-
onalizam’ sa ’unitarističkim jugoslovenstvom’, svakako nisu imali nameru da ojačaju tra-
dicionalni (’partikularistički’) srpski nacionalizam. Ipak, njihova politika je imala takav
efekat“ (Budding, 2004: 91). Slično smatra i Miler: „Srbijanski intelektualci su se odmakli
od podrške Titovom režimu koji je osiguravao srpsku bezbednost u ovoj Jugoslaviji, od
podrške stvaranju jedinstvene kulture i nadnacionalnog identiteta koji bi konačno obe-
smislio republičke granice u nacionalnom smislu. Sada, pod rastućim dokazima da je
ovom plemenitom snu dozvoljeno da izbledi, ti isti Srbi otpočeli su svoje veliko povlače-
nje od jugoslovenstva do usplahirenog pokušaja spašavanja iz olupina onoga što je bilo
srpsko“ (Miller, 2002: 610). Nije sporno da je Deklaracija uzdrmala poverenje srpskih inte-
lektualaca u jugoslovenstvo, jer ako ga nema na drugoj strani, zašto bi se u njega verovalo
ovde, ali radilo se o taktičkom upućivanju upozorenja rivalima, a ne o strateškoj odluci da
održanje Jugoslavije nema smisla. Otuda je sledeći Milerov navod bliži istini: „Tako, ovde
se krila pretnja: ako Hrvati insistiraju da njihova nacija ima pravo da odredi njen sopstveni
jezik, koji zatim mora biti u upotrebi na teritoriji Hrvatske, Srbi bi mogli da zahtevaju isto
pravo u oblastima u kojima oni žive, što bi ishodovalo jezičkim otcepljenjem od Republike
Hrvatske. Poenta koju je ’grupa pisaca’ želela da napravi bila je da kada se jednom nacio-
nalna prava vežu sa teritorijom u ovoj Jugoslaviji, groteskna logika secesije (bilo geopoli-
tičke bilo kulturne) mogla bi ostaviti državu u stanju odrpanih zakrpa nacionalnih terito-
rija ili, kao što će se to zvati u aktuelnoj praksi 24 godine docnije, kantona“ (Miller, 2002:
608). Upućivalo se, prema tome, na haos koji nastupa prihvatanjem nacionalističke logike.
270 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
354 Kao primer postojanog srpskog i levičarskog jugoslovenstva, širom otvorenog čak i prema
hrvatskoj varijanti koja bi uključivala Bugare, može se navesti pokojni sociolog Vojin Milić,
Srbin iz zapadne Slavonije, prijatelj Mihaila Đurića i jedan od onih koji su beogradske stu-
dente 1968. predvodili (Bakić, 1997a). Ako bi, pak, neko prigovorio da Milić nije bio naro-
čito prisutan u javnosti, može se navesti primer Mihaila Markovića koji je odolevajući
etničkoj predodređenosti još 1971. smatrao da je za Jugoslaviju optimalno rešenje kon-
federacija republika (Marković, 1971: 823, cit. pr. Kuljić, 1998: 215), što je zapravo prihva-
tanje hrvatske varijante minimalnog jugoslovenstva (Bakić, 2004).
272 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
srodnim duhovima u Srbiji”, pošto je i Dobrica Ćosić Predlog odbio zbog pro-
vincijalizma. Osim što Dobrica Ćosić zaslužuje priznanje za takav stav, jer je
provincijalizam doista opasnost za svaku kulturu, posebno malu, potrebno je
naglasiti da ovako dvosmislen stav Milera ukazuje na ex post facto zaključiva-
nje, tj. da znanje ili predubeđenje iz devedesetih utiče na njegove sudove o
šezdesetim. Čini se da isto važi i za Badingovu.
Negativan stav o Srbima tokom devedesetih godina na Zapadu nemi-
novno utiče i na proučavanje prošlosti Srba u ranijem periodu, pa čak i kod
istraživača koji nisu antisrpski usmereni. Postoji težnja da se u daljoj ili bližoj
prošlosti nađe uzročnik njihovog ponašanja tokom devedesetih, jer u protiv-
nom ono ostaje neobjašnjivo. Ako bi, međutim, isto proučavanje neki istra-
živač primenio samo na hrvatski nacionalizam, uzimajući tek uzgred u obzir
ponašanje srpske strane, došao bi u najmanju ruku do sličnih ocena. Jed-
nostavno, usredsređivanje samo na jednu naciju i njenu prošlost u Jugosla-
viji sa namerom da se nađe uzročnik njenog raspada unapred je osuđeno na
saznajno neodgovarajući ishod.
Badingova zaslužuje priznanje zbog svog istoričnog protivljenja shvata-
nju o neizbežnosti nestanka Jugoslavije. Ona je svesna da je Banac u pravu
kada tvrdi da su srpska i hrvatska nacionalna ideologija suprotstavljene, ali
smatra da, uprkos tome, nestanak Jugoslavije nije bio neizbežan. Po njoj, eko-
nomski determinizam veoma je važan, jer je opadanje privrednih aktivnosti
bilo tako izraženo i pad životnog standarda „toliko veliki da je teško zamisliti
bilo koju drugu zemlju, koja ne bi na to odgovorila velikim političkim prome-
nama ili čak revolucijom” (Lydall, 1989, cit. pr. Budding, 2004: 106).
Otuda uvek treba uzimati u obzir „ekonomski kontekst, odnosno sve teš-
koće za većinu Jugoslovena, kao i nesigurnost za sve” koji su uslovljavali kon-
kurenciju „između raznih programa zasnovanih na nacionalnim interesima”.
Štaviše, veli Badingova, ideologije Srba, Hrvata i Slovenaca „o jednoj naciji i
jednoj državi, oduvek su bile neusaglasive sa višenacionalnom jugosloven-
skom državom – ali, tek sa neuspehom sistema, ove ideologije su naglo, od
relativno marginalnih, izbile u prvi plan u političkom smislu” (Budding, 2004:
107–108). Doista, radi se o važnom teorijskom uvidu koji jasno naglašava da
suprotstavljenost nacionalnih ideologija može biti samo neophodan uslov
za nestanak Jugoslavije, ali ne i dovoljan. S druge strane, privredni neuspesi
u jednonacionalnim državama ne vode rasturanju države, jer državni udari i
revolucije nemaju nameru, a najčešće ni ishod, rasturanja zemlje već političke
ili sveopšte društvene restrukturacije. Badingova, takođe, priznaje da srpski
nacionalizam kao razaračku snagu u okviru Jugoslavije ne treba precenjivati:
355 ,,Da bi ispunio svoje obećanje da će povratiti kontrolu Srbije nad pokrajinama, Miloše-
vić je morao da prestruktuira Jugoslaviju. Međutim, njegov pokušaj da to i učini izazvao
je odlučan otpor drugih republika, pre svega Slovenije i Hrvatske, i na taj način je dopri-
neo procesu raspada države. Ovim se ne želi indirektno reći da je jedino Milošević odgo-
voran za krah Jugoslavije. Sile, koje su bile na strani nezavisnosti, postojale su, nezavisno
od njega, i u Sloveniji i u Hrvatskoj. Međutim, njegova politika, i još više ono što je govo-
rio, delujući u kontekstu postkomunističke izborne trke, doprinele su da se ove snage pre-
meste sa marginalnih na dominantne političke pozicije“ (Budding, 2004: 121–122).
356 Kosta Čavoški koji je imao u rukama njen doktorat ne obaveštava da li je autorka imala kakva
zapažanja o delanju spoljnog činioca u procesu nestajanja Jugoslavije (Čavoški, 2006).
274 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
o krivici koje je trebalo dokazati, o čemu svedoči i preko dve trećine optuže-
nih Srba (Allcock, 2009: 365). Isto tako, posebno je pitanje zašto je Badingova
svoju disertaciju pisala samo o srpskom nacionalizmu a ne i o ostalim nacio-
nalizmima u Jugoslaviji? Da li se radi o pretpostavkama koje ne treba ni doka-
zivati, tj. o aksiomatskoj krivici Srba? Čini se da je samo pitanje koliki je ste-
pen srpske krivice, tj. da li su isključivi krivci ili sa njima u većoj ili manjoj meri i
drugi tu krivicu dele. Ako ništa drugo, može se videti da je skrupuloznim istra-
živanjem Badingova došla do toga da Srbi nisu isključivi krivci, ali im pripisuje
najveću odgovornost. Verovatno je to i maksimum koji se mogao postići iz
jednog saznajno relativno uskog srbocentričnog interpretativnog okvira pro-
cesa nestajanja Jugoslavije.
Slično Mileru i Badingovoj, levoliberalni američki kosmopolita Gordi je, po
svemu sudeći, vođen antipatijama prema režimu Miloševića i simpatijama za
srbijansku opoziciju tokom devedesetih, u knjizi Kultura vlasti u Srbiji: Nacio-
nalizam i razaranje alternativa (The Culture of Power in Serbia: Nationalism and
the Destruction of Alternatives, 2002)357 izneo mišljenje da je Miloševićev režim
u Srbiji isključivo odgovoran za rat u Jugoslaviji:
***
Kao što se vidi iz primera analize diskursa srbocentrične hipoteze, radi
se o veoma jednostranom objašnjenju „raspada Jugoslavije“ gde autori, po
pravilu, zapadaju u manje ili veće protivrečnosti. Posebno je zanimljiva činje-
nica da su britanski novinari putem pisanja studija sa akademskim preten-
zijama postali ne samo nesporni autoriteti u javnosti ovih zemalja kada su
zemlje bivše Jugoslavije u pitanju, već su umeli doista i završiti kao univerzi-
tetski predavači istorije Jugoslavije na uglednim visokoškolskim ustanovama
u svetu. Ova činjenica je sa saznajno-sociološkog stanovišta veoma važna, jer
ukazuje na povezanost i mestimičnu isprepletenost novinarskog i akadem-
skog sveta, a onda i novinarskog i akademskog diskursa. Granice između ove
dve vrste diskursa odista su na temi Jugoslavije blagodareći tome postale pri-
lično zamagljene, pa su se i akademska objašnjenja često odlikovala za novi-
nare karakterističnom površnošću.
Osim toga, vidljivo je da su neki od zagovornika srbocentrične hipoteze
uokvirene okvirom agresor–žrtva i izražene humanitarno-imperijalističkim
diskursom prethodno svoju misao o Jugoslaviji uokviravali sukobom civiliza-
cija i balkanističkim diskursom, kao i da su se hladnoratovski okvir i antikomu-
nistički diskurs uperen protiv Slobodana Miloševića često preplitali sa pret-
hodno navedenim okvirima i diskursima.
Sabrina Petra Ramet predstavlja najistaknutiji primer ovakvog preplitanja.
Može se čak kazati da se na njenom primeru može pratiti unekoliko tipična
evolucija misli o Jugoslaviji. Najpre je, na samom početku sukoba, balkanizam
korišćen u okviru sukoba civilizacija u objašnjenju sukoba u Hrvatskoj i Slove-
niji, što je kombinovano i sa hladnoratovskim okvirom i antikomunističkim dis-
kursom, a potom se, kako je počeo rat u BiH, počeo primenjivati okvir agresor–
žrtva i humanitarno-imperijalistički diskurs, pa se čak prvopomenuti diskurs i
okvir sukoba civilizacija umeo neubedljivo kritikovati, pošto je trebalo oprav-
dati sopstvenu promenu celog okvira, a da to ne izgleda kao pravdanje, već
kao evolucija. Moguće je da ima istine o logičnoj evoluciji misli: pravoslavci
su naklonjeni komunizmu više no katolici, pa biraju autoritarnog komunistu
na izborima, a pošto su komunisti zli i opasnost po civilizaciju, oni vrše agre-
siju na katoličke i muslimanske susede. Na taj način se može saznajno tuma-
čiti na prvi pogled čudnovato preklapanje različitih saznajnih okvira predstav-
ljanja stvarnosti i diskursa kojim se ti okviri izražavaju.
Pošto su ovi okviri i diskursi duboko ukorenjeni na Zapadu, a okvir agre-
sor–žrtva i uopšte među pripadnicima ljudskog roda, onda nije teško shvatiti
da su ovakva pojednostavljenja, pa i pogrešna predstavljanja stvarnosti kraja
Jugoslavije i ratova za jugoslovensko nasleđe, bili lako prihvatani ne samo u
276 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
široj, već i u stručnoj javnosti. Nažalost, u sklopu ovakvog pisanja ne samo što
je bilo predrasuda i stereotipa koji se podrazumevaju za pomenute okvire i
diskurse, te nenamernih previda, već se katkad pribegavalo i namernom kri-
votvorenju činjenica. Interesi SAD kojima su se suprotstavljali bosanski Srbi,
prvobitno uz podršku Srbije, da se njihov protivnik porazi vršili su jak pritisak
na konformiranje srbocentričnoj hipotezi. Tome su išli na ruku zločini srpske
strane u ratu – npr. etnički progoni u Podrinju i Pounju, nasumično bombar-
dovanje Sarajeva – kao i zločini koji su vojsci RS pripisani, iako ima nedo-
umica o tome ko je u stvari zločinac (granatiranja reda za hleb u Vase Miskina
i pijace Markale),358 pošto su predstavljali izvanrednu temu sredstava masov-
nog opštenja koja su nametala ideološku hegemoniju u skladu sa spoljnopo-
litičkim interesima SAD zanemarujući slične zločine drugih, npr. etnički pro-
gon Srba iz Hrvatske, te bošnjačke i hrvatske logore.
Pomenuto konformiranje srbocentričnoj hipotezi vidljivo je kod onih koji
su bez predrasuda prišli istraživanju Srba u težnji da otkriju šta je to što ih je
gonilo „razbijanju Jugoslavije“ i „agresiji na susede“. Ovakve, u osnovi vredne
studije Badingove, Gordija i Milera, pokrenute su u velikoj meri da bi se shva-
tilo ponašanje Srba u devedesetim koje se opažalo kao nacionalističko i agre-
sivno. Činjenica da u poslednjih dvadesetak godina postoji tek jedno teme-
ljito istraživanje hrvatskog nacionalizma (Fine, 2006), a nijedno slovenačkog,
svedoči da je samo srpski nacionalizam359 opažen kao vredan posebne pažnje
i istraživanja, pošto se tek usput i ukratko u uvodu ili u zaključku, ali izričito
usvaja stav koji odgovara okviru agresor–žrtva. Činjenica je, međutim, da
detaljno istraživanje ovih autora pokazuje da srpski nacionalizam, iako sva-
kako nije bio niti poželjna niti bezazlena pojava u višenacionalnom kontek-
stu Jugoslavije, nije predstavljao nekakav zloćudni izuzetak, već se čak javio
i sa izvesnim odocnjenjem u odnosu na druge u SFRJ, pa se čak može tvrditi
da je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u dobroj meri bio reak-
tivne prirode u odnosu na hrvatski nacionalizam i novi ustavni kroj države
koji je objektivno išao protiv Srba kao nacije i Srbije kao republike. Otuda srp-
ski nacionalizam nije pokazivao neke samo njemu svojstvene pogubne ele-
mente, premda autori umeju zapasti i u pomalo nategnute paralele između
358 Granatiranje Markala, a ne genocid u Srebrenici o kojem još nisu postojala precizna sazna-
nja, bilo je presudno za bombardovanje Srba u BiH (Ullman, 1996: 8). Kada su Markale pret-
hodno u februaru 1994. pogođene, do 80% građana SAD podržavalo je vazdušne udare
protiv Srba, a to je nateralo i evropske vođe da promene stav i podrže vazdušne udare
(Sobel, 1996: 149, 151). Uočljivo je da granatiranje Tuzle u kojem je život izgubila 71 osoba
nije zavredelo medijsku pažnju kao ni potrebu bosanskih Srba da negiraju svoju odgovor-
nost (Ingrao, 2009: 206). Takođe, stradanje seljaka u BiH nije izazivalo naročitu pažnju.
359 Albanski nacionalizam je u poslednje vreme dobio pažnju, ali se njemu najčešće pristupa
blagonaklono (Di Lellio, 2009; Di Lellio et. all, 2006; Scwandner-Sievers, Fischer, 2002; Mal-
colm, 1998). Bošnjački nacionalizam usled posvemašnje viktimizacije Bošnjaka izmiče
naučnom istraživanju. Tome su posvećena dva poglavlja ove studije.
Srbocentrična hipoteza: ideološka hegemonija o raspadu Jugoslavije 277
7.1. Uvod
360 U zajedničkom tekstu srpski istoričar Bjelajac i hrvatski Žunec izričito priznaju da postoje
hegemona hrvatska i srpska tumačenja koja se obično međusobno isključuju i razlikuju od
tumačenja stranih i „malog broja domaćih istraživača“ (Bjelajac, Žunec, 2009: 234). Žunec
je, kako je primećeno u hrvatskoj štampi, nametnuo dosta od hrvatske hegemone misli o
kraju SFRJ (Slobodan Milošević je svojim velikosrpskim projektom naterao nesrbe na otceplje-
nje) srpskom istraživaču, koji se, uzgred, istakao plagiranjem stranice iz dokumenta CIA,
što je razotkrio hrvatski politikolog Josip Glaurdić (Glaurdić, 2010: 303), pulen Iva Banca
(Sabalić, „Američki povjesničar koji je posvađao Srbe i Hrvate“, Globus, 28. V 2009).
280 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
imaće relativno povoljan stav prema toj političkoj zajednici. S druge strane,
pripadnici nacije koja se oružano borila za otcepljenje u većini ne mogu imati
ni pozitivan odnos prema državi od koje su se odvojili.
za takvo opiranje, ako bude u toj raboti predugo istrajavao. U tom smislu ima
opravdanja govoriti i o „imperijalistički koncipiranoj globalizaciji“ sveta, ali ne
i o totalitarizaciji, jer da ima totalitarizacije, Popov i pisac ovih redova bi zbog
ovakvih stavova bili progonjeni.
Međutim, naročito je pogrešno govoriti o „diskriminaciji Srba u odnosu
na druge narode Evrope“. Primerice, Romi su evropski narod i svakako su dis-
kriminisaniji od Srba, a Albanci su takođe donedavno u Srbiji bili diskrimi-
nisaniji, dok su se od polovine 1999. stvari obrnule, pa su Srbi na Kosovu, a
nikako ne Srbi uopšte, najdiskriminisaniji narod Evrope, što ide na čast kako
Albancima tako i, još više, međunarodnim upraviteljima. Politička i ekonom-
ska elita Srbije niukoliko nije diskriminisana u evropskim razmerama, a pri-
padnici siromašnijih slojeva Srbije se mogu meriti sa pripadnicima takvih slo-
jeva u drugim društvima.
„Tragična parafraza“, iako pomalo neukusna, mogla se upotrebiti da je
autor obdaren sposobnošću saosećanja i za nesrbe u istoj meri kao za Srbe,
i kada su u pitanju Albanci na Kosovu tokom devedesetih ili Bošnjaci u BiH
u periodu 1992–1995. godine. Tada su neki ljudi, poput Željka Ražnatovića,
Vojislava Šešelja, Ratka Mladića – pominju se samo najistaknutiji – smatrali
da u ime Srba imaju dozvolu za nekažnjeno ubijanje Drugih. Naime, to što ih
goni prema srpskim žrtvama nepravedni sud – a nepravedan je zato što je na
dve godine osudio velikog zlikovca Nasera Orića, oslobodio istog takvog zlo-
činca Ramuša Haradinaja i osudio na tri godine generala Rasima Delića koji
ništa nije preduzeo protiv mudžahedinskih glavoseča premda je o njihovim
zločinima bio obavešten – ne znači da nisu krivi prema brojnim bošnjačkim,
albanskim i hrvatskim žrtvama. Autoru, međutim, nije ni na kraj pameti da tim
za Srbe neugodnim činjenicama pogleda u oči.
Popov je iz srbocentrične usmerenosti američke istoričarke Badingove
shvatio da se radi o optužbi ne samo Miloševića, već i cele srpske nacije, pa i
njene istorije. Otuda njegov odbrambeni pristup odiše samosažaljenjem. Kao
pripadnik srpske nacije, on pokušava da opravda njenu istoriju. Štaviše, kao aka-
demik i levičarski nacionalista, on se trudi da opravda i različita ispoljavanja srp-
skog nacionalizma kroz istoriju, a naročito srpski nacionalizam njegovih kolega
– od kojih su dvojica, Milorad Ekmečić i Vasilije Krestić, pisali recenziju knjige –
iskazan u Memorandumu SANU. Neminovno, „knjiga sa tezom“ pati od nedo-
stataka, jer se teza pošto-poto dokazuje, a ono što ne ide njoj u prilog sistemat-
ski se zanemaruje. Doista, već na samom početku studije, Popov zaključuje:
„Od sredine XIX veka u javnost i politički život Evrope uvedeni su pojmovi ’velika
Srbija’, ’velikosrpstvo’ i ’velikosrpska hegemonija’. Svaki snažniji izraz srpske naci-
onalne individualnosti, svaka veća manifestacija srpske svesti, kulture i politič-
kih stremljenja, ocenjivani su kao ’velikosrpska opasnost’ i kao ugrožavanje tuđih
prava i interesa, te stoga ometani, sprečavani, progonjeni i kažnjavani. Kolevka
optužbi ove vrste bila je Habzburška monarhija i njene (austrijske i ugarske) poli-
tičke i intelektualne elite. U stopu ih je sledio velikohrvatski šovinizam, a pokri-
vao ih je posle 1871. imperijalizam nemačkog Rajha. U mnogo slučajeva i istorij-
skih situacija, ove optužbe padale su na plodno tle u Velikoj Britaniji, a od kraja
XIX i početka XX veka kod još dva suseda: Bugara i, osobito, Albanaca. Svi su od
Srba tražili odricanje od nekih svojih životnih interesa, prava i ciljeva. Tako je bilo
dok je srpski narod imao samo dve nezavisne državice (...), tako u vreme njiho-
vog žrtvovanja za stvaranje i očuvanje države Južnih Slovena (...), tako, do para-
noje dovedeno, posle njenog raspada 1991“ (Popov, 2007: 10).
361 Ovakav okvir povremeno je dovodio i do paradoksalnih rezultata da jedan istoričar i aka-
demik neprecizno uokviruje čitave epohe, a da mu recenzenti, dvojica istoričara i akade-
mika, na to najverovatnije ne ukažu pažnju. Naime, autor je utvrdio da je za vreme Osman-
lija „negovana uspomena na slavnu epohu napredne srpske države Nemanjića od XII
do XV stoleća“ (Popov, 2007: 26). Piscu ove studije nije poznat vladar iz kuće Nemanjića
s početka XII ili u XV veku.
284 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
362 Autor ovog spisa pokušao je da odgovori na takva pitanja u ranijoj studiji (Bakić, 2004).
Srbocentrični diskurs samoviktimizacije 285
363 Osim ovog postupka prema Makedoncima, jedinu nepravdu prema nesrpskom življu
Popov je video prema neslovenskim nacionalnim manjinama koje su bile isključene iz
agrarne reforme (Popov, 2007: 234).
364 Popov se o tome mogao obavestiti u klasičnoj knjizi Jovana Cvijića Balkansko poluostrvo
i južnoslovenske zemlje. Tamo može pročitati, primera radi, da je Miloš Obrenović u svrhe
asimilacije Vlaha doselio Srbe iz tada srpske Stare Crne Gore na Miroč.
286 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„I ovoga puta odnos većine Nemaca prema Srbima podsetio nas je na snagu istorij-
skih, religijskih, kulturnih i civilizacijskih krugova. U gotovo svakom sporu između
Srba i recimo Hrvata veći deo Nemaca će spontano stati na stranu ovih drugih.
Dabome, suprotno važi za Grke, Ruse, Jermene, Rumune. Zato je samo naivčine
šokiralo to što Nemačka nije zauzela uravnoteženiji stav prema raspadu Jugosla-
vije. Pa ipak, bilo je izvesnih razloga za verovanje da će spontan antisrpski stav biti
pod većom kontrolom kolektivno-istorijskog stida i kritičko-demokratske javnosti
288 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Po svoj prilici, Jugoslavija nije mogla da bude spasena, i to prvenstveno iz unu-
trašnjih razloga (...) Pošto nas niko nije spolja napao, okupirao i raščerečio, kao što
je to bio slučaj 1941, za raspad Jugoslavije, tačno pedeset godina kasnije, glavne
uzroke valja tražiti u njoj samoj. Naše glavne raseline, međutim, nisu išle ’grani-
cama’ među republikama koje je ’međunarodna zajednica’ htela da nametne
kao međudržavne granice, nego duž linija koje dele nacije, vere, kulture, isto-
rije, civilizacije. Lista nužnih i dovoljnih uslova za tragičnu dezintegraciju Jugo-
slavije ne može da isključi katastrofalne propuste i greške najmoćnijih zemalja.
Raspad naše države nije morao da bude krvav, u svakom slučaju ne toliko krvav
koliko je ispao, da je i ’međunarodna zajednica’ postupala opreznije, nepristra-
snije, konstruktivnije i mudrije“ (Stojanović, 1995: 117).
„Nema sumnje, zbog svoje brojnosti (oko 40%) i snage, centralne lociranosti i
rasprostranjenosti po gotovo celoj zemlji, kao i svoje državočuvarne sklonosti,
srpski narod je bio i sve do kraja Jugoslavije ostao glavni ’remetilac’ (antisrpska
sintagma hrvatskih separatista) razbijanja Jugoslavije. Ostali jugoslovenski sepa-
ratizmi, prvo nejaki a odnedavno vrlo snažni, takođe su bili inherentno antisrp-
ski usmereni“ (Stojanović, 1995: 58).
„Bez obzira na koji način vojska obrazlagala svoje poteze onog momenta kada
je, napuštajući Sloveniju, uz asistenciju i srpske politike, odustala od Jugoslavije,
legitimnost njenih poteza u ime odbrane državnog suvereniteta postala je sum-
njiva kako u zemlji tako i u spoljnopolitičkom okruženju. Napuštajući Sloveniju
i sama država prestala je da poštuje princip suvereniteta na koga se u odbrani
svojih interesa pozivala. Time je vojska dovedena za stranu javnost u poziciju
agresora. Idući na prvi pogled za svojim interesima srpska politika je razgrađi-
vala ono što je interese srpskog naroda formalno čuvalo u odnosu na egzogene
faktore“ (Obrenović, 1992: 206).
Ovde je važno ukazati na jednu bitnu činjenicu. Stojanović nije jedini među
Srbima koji pokušava da razbije različite mitove jugoslovenskih komunista koji
ne idu na ruku Srbima, kao što je npr. onaj da su svi narodi dali „srazmerno jed-
nak doprinos NOB-u“ (Stojanović, 1995: 61). Uistinu, radilo se o mitu, zato što
su Srbi srazmerno najviše doprineli partizanskoj borbi, ali ne zbog nekog naro-
čitog srpskog antifašizma, već usled istorijskih okolnosti koje su prekodrinske
Srbe gonile ispod ustaškog noža pod okrilje one vojne organizacije koja ih je
mogla prihvatiti, ponuditi zaštitu i osvetničku borbu protiv ustaša. Takođe, Sto-
janović je u pravu kada naglašava da je dekretirani zaborav Jasenovca ostavio
ranu nezaceljenom: „Da li je obnavljanje Jugoslavije bilo moguće posle Jasenovca,
i ako jeste, onda kakve Jugoslavije?“ (istakao S. S.) (Stojanović, 1995: 64). Svakako,
ako se želela Jugoslavija, hrvatski komunisti su morali posebnu pažnju posve-
titi obradi ove kolektivne traume, a ne da pokušaju predati zaboravu ono što
se zaboraviti ne može, jer to je neminovno rađalo sumnje među Srbima, a želja
za osvetom mogla se gajiti u sferi privatnog. No, dok je ovakav stav legitiman,
čini se da je samoviktimizujuće preterivanje ako se kaže sledeće:
„U interesu takve stabilnosti (između Srba i Hrvata, kao i Jugoslavije, prim. aut.)
Srbi izvan Srbije su u nesigurne temelje avnojevske Jugoslavije ugradili svoje naci-
onalno dostojanstvo i zaboravili svoje žrtve, oprostili nepojmljive zločine, male
i velike Jasenovce i bezbrojne jame po Hercegovini i drugim kraškim oblastima.
Srbi iz Srbije su, iako bez svojih legitimnih predstavnika u nelegalnom AVNOJ-u,
tokom događaja bili prinuđeni da, i zbog Srba izvan Srbije, pristanu na ono oko
čega su se drugi, bez njih, a u vezi sa njima ’dogovorili’“ (Mitrović, 1994: 192).
292 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
365 Svetozar Stojanović ironično veli kako se komunisti nisu „upitali ni zašto je Narodno-
oslobodilačka borba bila znatno kasnija i slabija u nekim nacionalnim sredinama“, i
s pravom se podsmeva tvrdnji „da su se svi jugoslovenski narodi oslobodili prven-
stveno vlastitim snagama“ (Stojanović, 1995: 61). No, ovo podsmevanje ima za cilj da
kaže kako su se Srbi oslobodili svojim snagama zato što bi u protivnom bila izostav-
ljena reč „svi“.
Srbocentrični diskurs samoviktimizacije 293
368 U potvrdu ovakvog stava usledio je citat Ratka Mladića (Guskova 2003: 1: 35).
369 Često je korišćena diskurzivna strategija društvenog normalizovanja ličnih modela, npr. u
tvrdnji da je „jugoslovenska istoriografija visoko (je) ocenila“ značaj „antibirokratske revo-
lucije“ u „demokratizaciji društva“ (2003: 1: 92). Takođe, korišćena je diskurzivna strate-
gija prećutkivanja, npr. kada se navelo da Krfska deklaracija nije predviđala ujedinjenje
na bazi federalizma (2003: 1: 68) i prećutalo da je predviđala donošenje ustava kvalifiko-
vanom većinom. Valja primetiti da je autorka koristila i diskurzivnu strategiju vremenskog
tumbanja. Naime, pošto je na 338. strani konstatovano da je rat u BiH počeo 4. IV 1992. u
Sarajevu, devet stranica docnije navedeno je da su Arkanova „garda“ i „Šešeljevi dobro-
voljački odredi“ krenuli „3. aprila u obračun sa naoružanim muslimansko-hrvatskim gru-
pama u Bijeljini“ (Guskova 2003: 1: 338, 347). Nije najvažnije što su Arkanova pljačkanja,
proterivanja i ubijanja muslimanskog stanovništva u Bijeljini otpočela 1. IV, već činjenica
da je autorka hronološki istumbala događaje kako bi se odgovornost za rat sa srpske
strane prebacila na Bošnjake. Slično tome, korišćena je i diskurzivna strategija zamaglji-
vanja stvarnosti prilikom pominjanja logora Omarska, Keraterm i Trnopolje (2003: 1: 409
Srbocentrični diskurs samoviktimizacije 297
370 Srbi u Srpskoj su, pak, romantizovani i pozitivno stereotipizirani: „(...) ne prodaju se, ne
pristaju na uslove koji bi im mogli odgovarati, sve vreme pozivaju se na istoriju, čime
zapadne sagovornike dovode do ludila. Ponosni su i kada za to nema osnova, naivni i
lakoverni, lako ih je prevariti, ali ih je nemoguće pobediti. Čestiti, dobroćudni, beskrajno
tvrdoglavi. (...) Sa Srbima je lako živeti, ali je teško ratovati“ (Guskova 2003: 1: 370).
298 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
2002: 229). Pominjanje srednjeg veka u kontekstu strane vlasti prilično je pro-
blematično, jer su u to doba kmetovi bili u toj meri potčinjeni da im je vero-
vatno bilo svejedno da li njima vladaju domaći ili strani gospodari. Prećutno
je, tako, moderan pojam nacije pomeren u daleku prošlost.
Sem toga, nisu svi Hrvati to tako doživljavali, jer bilo je mnogo i onih
koji su protumačili ujedinjenje kao potpadanje pod „tuđinsku srpsku vlast“.
U tom kontekstu je znakovito da se odlična studija Iva Banca, na engleskom
objavljena 1984. a na hrvatskosrpskom 1988, ne pominje (Banac, 1988). Tek
je nakon svega rečenog pomenuto da je „mala grupa hrvatskih vojnika“ u
Zagrebu podigla ustanak koji je bio lako ugašen, te da su ubijeni smatrani
„mučenicima“ koji su anticipirali stav mnogih drugih u „predstojećim godi-
nama“ da su „srpski političari i činovnici bili u novoj kraljevini jednako strani
i represivni kao i prethodni vladari“ (Pavković, 2002: 229). Rečju, poluistina je
vešto upotrebljena u okviru zastupanja srpskih nacionalnih interesa, onako
kako ih autor shvata, u sklopu povezivanja prošlosti i sadašnjosti – jer ispada
da su na početku ujedinjenja Hrvati listom bili za takvo rešenje, iako Stjepan
Radić od samog početka nije bio pristalica ujedinjenja ostvarenog u srpskoj
varijanti jugoslovenstva (Bakić, 2004; Banac, 1988). Naposletku, nije objaš-
njeno ni jednom rečju zašto su se Hrvati masovno okrenuli protiv srpske vari-
jante jugoslovenstva, ako su na početku bili oduševljeni njome. Umesto toga,
pripovedno su Hrvati predstavljeni kao oni koji nose glavnu odgovornost za
teški teret nesreća koje su zadesile Kraljevinu i Srbe tokom II svetskog rata:
„Hrvatska seljačka stranka i njen vatreni vođ Stjepan Radić nadali su se da dosti-
gnu ovaj cilj (suverenu Hrvatsku u konfederaciji sa drugim južnoslovenskim
zemljama, prim. aut.) kroz ispregovarani sporazum sa srpskom kraljevskom
kućom i srpskim političarima. A nekoliko godina posle smrti obojice, Radića i
kralja Aleksandra, u predvečerje II svetskog rata, srpski knez regent i vođ Hrvatske
seljačke stranke postigli su sporazum o stvaranju polusuverene pokrajine Hrvat-
ske unutar Kraljevine Jugoslavije. No, u međuvremenu, od 1929. na dalje, jedna
mala, desničarska i rasistička grupa, hrvatske ustaše, povele su oružanu borbu –
tj. terorističku kampanju – protiv navodnog srpskog okupatora, u težnji za pot-
punom nezavisnošću ili oslobođenjem Hrvatske od navodne srpske okupacije i
od Jugoslavije. Taj cilj bio je ostvaren dve godine docnije, 1941, iako ne ustaškim
oružjem, već osvajanjem Jugoslavije od sila Osovine“ (Pavković, 2002: 229–230).
***
U srbocentričnom diskursu Srba u okviru žrtva–agresor, njima je, razume
se, namenjena uloga bezgrešnih žrtvi, a agresori su „Zapad“, „Evropa“, „NATO“
i „secesionističke republike“. Primenjuje se diskurzivna strategija samovikti-
mizacije, a srpski nacionalizam se u objašnjenju nestajanja Jugoslavije ili pre-
ćutkuje ili pravda kao odgovor na agresiju drugih, iako to nije slučaj kod svih
(naročito ne kod Pavkovića) ovde analiziranih autora. Najdrastičniji primer
nacionalističkog srbocentričnog diskursa u okviru žrtva–agresor može se pri-
metiti kod Čedomira Popova, kod kojega se on primenjuje dosledno neisto-
rično, potom kod konzervativnog sociologa Milovana Mitrovića, dok je kod
Zorana Obrenovića on kombinovan sa levičarskim okvirom i antiimperijali-
stičkim diskursom i okvirom sukoba civilizacija sa okcidentalističkim diskur-
som. Kod Pavkovića je, pak, primetan, podokvir II svetskog rata u okviru žrtva–
agresor, ali je to prigušeno veštom pripovednom strukturom i, ipak, bazično
doslednim prihvatanjem svih nacionalizama na prostoru bivše Jugoslavije
kao legitimnih.
Sa izuzetkom Stojanovića, ostali autori se slažu da je Jugoslavija razbijena
spolja,371 tj. da su dovoljni uslovi nestanka Jugoslavije sadržani u delanjima u
prvo vreme Nemačke i Vatikana, a potom i SAD, s tim što Mitrović smatra da
ova delanja predstavljaju i neophodan uslov nestanka SFRJ. Pavković i Obre-
nović domaće nacionalizme smatraju mahom neophodnim uslovom, baš kao
i autor ove studije, dok Stojanović jedini misli da su domaći nacionalizmi pred-
stavljali dovoljan uslov nestanka Jugoslavije, a spoljni tek neophodan.
Ono, dakle, što ovde analizirane autore razdvaja od pisca ovog spisa nije
toliko shvatanje uslova koji su doveli do kraja Jugoslavije, koliko kritičnost
prema srpskom nacionalizmu u sklopu opšteg procesa njenog nestajanja.
371 Sa Stojanovićem se slaže i Mihailo Marković, o čijem je članku (Marković, 1994) više rečeno
u delu o levičarskim izazovima ideološkoj hegemoniji o nestanku Jugoslavije.
300 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Ima autora koji su postavili hipotezu da je Jugoslavija nestala zato što nije
pronađena ujedinjujuća ideologija. Prema Endrjuu Baruhu Vahtelu (Andrew
Baruch Wachtel), značaj kulture se ne može potceniti, pa je kroz književnost i
kulturnu politiku trebalo poraditi na stvaranju i održanju jugoslovenske nacije,
ako se želelo da i sama jugoslovenska država potraje. Ovom stavu blizak je i
Aleksandar Pavković, a Dejan Jović pak smatra da se značaj države Jugoslavije
ideološki i institucionalno mogao naglašavati znatno jače, te da je Josip Broz
to radio u prvih dvadesetak godina, ali da je potom Kardeljeva vizija rastvara-
nja jugoslovenske države, tj. marksistička odanost idealu „odumiranja države“
dovela do njenog istinskog odumiranja.372
372 Obema tezama blizak je i Predrag J. Marković (Marković, 2000), koji je sa Vahtelom u sko-
rije vreme napisao studiju (Vachtel, Marković, 2008).
302 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Teza ove knjige jeste to da su, odustavši od pokušaja izgradnje nacije u kulturi,
političke i kulturne elite stvorile uslove za propast jugoslovenske države. (...) To ne
znači da ja verujem kako se isključivo kulturnom analizom može objasniti nesta-
nak Jugoslavije. (...) No, jugoslovenska privredna i politička kriza osamdesetih
godina, koliko god da je bila istinska, ne bi za posledicu imala raspad zemlje da
je postojala jedna snažna vizija jugoslovenske nacije. Protivnici moje teze reći će
da, iako to može biti tačno, takva vizija nikada nije imala uporište u najširim sloje-
vima stanovništva. Na to bih ja odgovorio da, prvo, dela kulture koja sam analizo-
vao375 pokazuju da su različita, a prihvatljiva jugoslovenska gledišta nesumnjivo
373 Citirana je u 40 različitih publikacija, što nije naročito velika citiranost, ali nije ni bezna-
čajna.
374 Trenutno na pretraživaču Google nema podataka o citiranosti, a nijedan od članaka koje
je Jović objavio nije citiran u više od pet publikacija, što je u potpunom neskladu sa teme-
ljitošću, originalnošću i ukupnom vrednošću njegovog istraživačkog rada.
375 Misli se na epske narodne pesme, dela Petra Petrovića Njegoša, Ivana Mažuranića, Ivana
Meštrovića, ali i na radove Jovana Cvijića i Vladimira Dvornikovića, Iva Andrića, Miroslava
Krleže, Augustina Ujevića, Miloša Crnjanskog, Vladimira Nazora, te Branka Ćopića, Dobrice
Ćosića, Oskara Daviča, Mihaila Lalića, kao i Slovenaca Cirila Kosmača i Miška Kranjeca.
Odstupanja od ideološke hegemonije 303
postojala, i drugo, studije koje sam naveo u četvrtom poglavlju376 otkrivaju nam
da je, sredinom šezdesetih, pa čak i u sedamdesetim godinama, veliki broj gra-
đana te zemlje osećao značajnu privrženost jugoslovenskoj ideji. Da su napori u
pravcu izgradnje nacije pojačani, umesto što su obustavljeni, posledice su mogle
biti potpuno drugačije“ (Vahtel, 2001: 283–284).
377 Olivera Milosavljević je ispravno primetila, iako u preoštroj i katkad neutemeljenoj kri-
tici Jovićeve knjige, autorovo neopravdano i „po svaku cenu originalno“ zapostavljanje
značaja nacionalnog pitanja: „Nacionalno pitanje je od 1945. bilo u temelju definisanja
jugoslovenske (socijalističke) države, a od kraja osamdesetih je prestalo da bude ’pitanje’
306 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
ideološke marksističke tvrdnje, kako je vreme odmicalo, sve više samo prav-
dale. Od stvarnih odnosa političkih snaga, međutim, zavisilo je koja će ide-
ološka legitimacija izvesnih nacionalnih interesa prevladati.
Glavna teza knjige jeste da se SFRJ raspala jer je počev od 1974. bila (iako
je period promena koji je trebalo da vodi odumiranju države započeo već 1967)
zasnovana na ‘zajedničkom konceptu socijalizma’, pa kada se raspao socijali-
zam i SKJ kao njegov nosilac, morala se raspasti i država (Jović, 2003: 483–484).
Ne sporeći značaj ideologije odumiranja države, ipak se može postaviti pitanje
zašto se ovaj koncept primenjivao samo na saveznu, a ne i na republičke države.
Nemoguće je bez nacionalizma objašnjavati ustavne promene u višenacional-
nim etnofederacijama čije su elite svesne značaja nacionalnog pitanja, pa čak ni,
ili naročito ne, onda kada vodeći političari tvrde da su internacionalistički usme-
reni. Da se radilo o doslovno shvaćenom konceptu odumiranja države, onda bi
na prostoru Jugoslavije odumrla svaka država, kako savezna tako i republike
članice. Naprotiv, to se nije zbilo, jer federalne jedinice su upravo blagodareći
ustavnim amandmanima iz perioda 1967–1971. i Ustavu iz 1974. izuzetno oja-
čale naspram onemoćale savezne države. Valeri Bans (Valerie Bunce) je, štaviše,
primetila da Jugoslavija od sedamdesetih postepeno gubi odlike države, dok
republike u istom periodu te odlike stiču (Bunce, 1997: 349). Utoliko se osnovna
teza inače temeljito urađene i vredne Jovićeve studije ne može prihvatiti.
Činjenica da se Srbija od 1977. do 1983. četiri puta založila za promenu
tzv. Kardeljevog koncepta,378 tj. neravnopravnog položaja u odnosu na sop-
stvene pokrajine i u (kon)federaciji, te da su druge republike pružale otpor
svim ovim inicijativama za Jovića ne znači da su linije podele bile etničke:
„Podjele ponovno nisu bile ni etničke, a često ni republičke nego prije svega
političke“ (Jović, 2003: 200–201). Čini se, ipak, da se do kraja nije razumela
etnofederalistička logika. Naime, u ustavnom ustrojstvu u kojem većinska
etnička zajednica obezbeđuje pravni temelj za obrazovanje republika kao
federalnih jedinica, sa izuzetkom BiH u kojoj nije bilo apsolutne etničke većine
pa su tri najveće etničke zajednice smatrane „konstitutivnim narodima“ repu-
blike, privredni, kulturni ili politički sukobi po pravilu se izrode u etnopolitički
odnosno nacionalni sukob. U jugoslovenskom slučaju, „dok su Tito i Kardelj
i postalo jedina ideologija“ (Milosavljević, 2004: 31). Nije, međutim, na mestu autor-
kina primedba da Jović pristaje „na trenutno vladajuće ideološke trendove ’kod kuće’“
(Milosavljević, 2004: 38), jer njegova doktorska disertacija nije nastala ni u Beogradu ni
u Zagrebu, već u Londonu. Autorova kritičarka, međutim, potpuno se priklonila ideo-
loški hegemonoj tvrdnji u moćnim zapadnim akademsko-medijskim krugovima da je
„Jugoslavija i razbijena da bi se jasno ograničio ’srpski etnički prostor’“ (Milosavljević,
2004: 37), čime se potpuno zanemaruju pa i pravdaju interesi i delanja nesrpskih naci-
onalista u Jugoslaviji i vanjskih činilaca.
378 „Plava knjiga“ 1977, rasprava o Kosovu 1981, predlog Najdana Pašića da se napravi kri-
tička analiza funkcionisanja političkog sistema 1982, predlog Miloša Minića da se raspravi
stanje u SKJ 1983 (Jović, 2003: 200–201).
Odstupanja od ideološke hegemonije 307
379 Za Dobricu Ćosića Vahtel primećuje da mu je „krajem šezdesetih godina“ postalo jasno „da
je država zaista odustala od svoje ranije jugoslovenske politike, priklonivši se multinacio-
nalnom federalizmu. To je Ćosiću moralo izgledati kao izdaja koja je u potpunosti izmenila
jugoslovensku političku i nacionalnu jednačinu, što ga je odvelo do uverenja da se Srbi
moraju založiti za svoja nacionalna prava, ako ne žele da u sopstvenoj zemlji postanu gra-
đani drugog reda“ (Vahtel, 2004: 247). Slažući se sa Vahtelom da se upravo takav proces
odigrao u Ćosićevoj svesti, može se primetiti da je verovatno otpočetka pogrešno sma-
trao da Josip Broz želi izgraditi jugoslovensku naciju. Najverovatnije dosta dugo nije bio
upoznat s istorijatom gledanja na nacionalno pitanje KPJ pre II svetskog rata.
380 Radi se o govoru koji je Slobodan Milošević održao u decembru 1986: „Srbija ne traži da
bude više republika od rugih republika, ali, sigurno je, ne može dozvoliti ni da bude manje
republika od drugih. To što Srbija u svom sastavu ima dve socijalističke autonomne pokra-
jine ne može da bude razlog da se ona svodi na svoje uže područje, takozvanu Srbiju bez
pokrajina. Odnosno, da Republika Srbija bude zbog toga lišena neophodnih političkih i
pravnih ingerencija nad celokupnom svojom teritorijom, odnosno primorana da ih pri-
menjuje samo na jedan deo svoje teritorije… Promenićemo sve što nam smeta da iza-
đemo iz krize“, rekao je u decembru 1986 (Jović, 2003: 370).
308 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
nestanka, pa čak i pod pretpostavkom javljanja takvih ličnosti kao što su Slo-
bodan Milošević i Franjo Tuđman. Treba, međutim, uočiti i Vahtelovu dublju
motivaciju ovakve analize „raspada Jugoslavije”:
381 Vahtel, tako, primećuje da je pitanje rase u SAD sve značajnije, da je već izvršena podela
na pet osnovnih rasa: belu, crnu, žutu, hispansku, i prvobitnoameričku (indijansku), te da
se često na različitim formularima, naročito pri konkurisanju za posao, traži da se obave-
zno napiše kojoj se rasi pripada. „U takvom društvu“, smatra Vahtel, „ljudi svoje mesto i
vrednost ne stiču kao pojedinci, već kao pripadnici određene rasne grupe“ (Vahtel, 2001:
297). On, takođe, povezuje rasprave o ubacivanju Jugoslovena u popisne obrasce sa ame-
ričkim raspravama o ubacivanju popisne kategorije „višerasni“, koja trenutno ne postoji,
za one koji se osećaju na taj način (Vahtel, 2001: 298).
310 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Ovi identiteti su, pak, bili „napravljeni ili zasnovani na mitskim koncepcijama
nacionalnog jezika, kulture i istorije raširenih kroz segregirane školske sisteme
i sredstva javnog obaveštavanja“ (Pavković, 2001: 138, 141). Naposletku, segre-
girani multikulturalizam pripremio je teren za bujanje isključivog „monokultur-
nog“ nacionalizma pošto se „pokazao kao efikasno sredstvo gradnje odvoje-
nih nacionalnih privrženosti, kao i podrivanja, te uništavanja privrženosti državi
Jugoslaviji“ (Pavković, 2001: 142). Rečju, segregatni multikulturalizam pripre-
mio je tlo isključivom nacionalizmu, a ovaj je razorio Jugoslaviju.382
382 Nik Miler, takođe, u jednoj novijoj studiji smatra da je titoizam ojačao nacionalne iden-
titete pomoću nacionalno određenih federalnih jedinica i stvorio nacionalizme koje su
doveli do kraja Jugoslavije (Miller, 2008: 196).
383 Citirana je u 80 slučajeva, što je odgovarajuća citiranost.
Odstupanja od ideološke hegemonije 311
384 Uz standardne crte modernizacije uopšte, kao posebne kriterije političke moderniza-
cije ili moderne demokratije, Olkok navodi: a) predstavnička tela; b) relativno nezavi-
sno civilno društvo; c) institucionalizaciju opštih kriterija građanstva (državljanstva)
(Allcock, 2000: 245).
312 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Uistinu, tačno je ovo što autor tvrdi, ali ključno je objasniti šta su razlozi za
ovako naizgled nerazumno ponašanje, a to se iz Olkokovog teorijskog okvira
koji zanemaruje nacionalizam ne može objasniti. Po shvatanju koje se ovde
zastupa, objašnjenje ne treba tražiti u marksističkoj misli, jer ona se mogla
tumačiti kako etatistički tako i samoupravljački, a pragmatičniji umovi bi mogli
potražiti i naći neku sredinu, već pretežno u strahu od „velikosrpske hegemo-
nije“ u glavi glavnog stratega svih institucionalnih reformi, Edvarda Kardelja.
Otuda, kako je vreme prolazilo, a Tito i Bevc se približavali kraju života, sve
više su se forsirale usitnjavajuće reforme institucionalnog sistema bez obzira
na proizvođenje ekonomske neefikasnosti. Sa stanovišta nacionalnih bojazni
Slovenaca i Hrvata, bilo je to racionalno ponašanje. U protivnom, na Kardelja
bi se moralo gledati samo kao na jednog pretencioznog a nedovoljno darovi-
tog i stoga nebuloznog ideologa i reformatora. Olkok, pak, izričito tvrdi da se
suviše značaja u objašnjenju nestanka Jugoslavije stavlja na „činioce etničke
raznovrsnosti“, te da u stvari:
„Etničko čišćenje koje je pratilo raspad ’Druge Jugoslavije’, prema tome, ne treba
razumevati niti kao neki tuđi novitet u balkanskom kontekstu, niti kao vraćanje
neke atavističke svesti. (...) Varvarstva koja često prate ’etničko čišćenje’ mogu biti
shvaćena, u mnogo aspekata, u odnosu na tradicionalno sankcionisane oblike i
kodove nasilja. Ipak, malo je sumnje da ovi procesi nisu bili započeti na najvišem
nivou države, kao elementi ’društvenog inženjeringa’. ’Etničko čišćenje’ u ovom
pogledu predstavlja probleme koji mogu nastati kada se razvoj sposobnosti za
’nadgledanje’ moderne države ne poklapa sa istovremenim razvojem građan-
stva“ (Allcock, 2000: 163).
***
Sve ovde analizirane studije imale su izrazito pozitivan vrednosni odnos
prema Jugoslaviji koji je uslovljavao otpor ideološkoj hegemoniji, s tim što je
taj otpor kod Vahtela i Jovića bio bezostatan, dok je kod Olkoka moguće uočiti
njen uticaj koji, međutim, nije ugrozio bazičan stav prema Jugoslaviji, uprkos
uočavanju njenih objektivnih teškoća tokom trajanja i institucionalne manjka-
vosti od sredine sedamdesetih koje su ugrožavale efikasnost njene privrede.
U odnosu na Vahtela i Jovića koji jugoslovenstvo izučavaju na skoro feno-
menološki način, Olkok daje veću težinu spoljnim činiocima, iako ih ne smatra
presudnim. Ta uronjenost u jugoslovenstvo per se onemogućava ih da pojme
mene međunarodnog konteksta u kojem je jugoslovenstvo postojalo i deter-
ministički uticaj tog konteksta na stanje jugoslovenstva. No, sva trojica nagla-
šavaju pogubni uticaj onoga što Jović naziva „Kardeljevim konceptom“ jugo-
slovenstva, tj. „federiranje federacije“ na institucionalnom planu i prestanak
propagiranja jugoslovenstva u kulturnoj politici i u javnosti.
Ipak, Vahtel i Jović zanemaruju činjenicu da ideološka propaganda
jugoslovenstva i jedinstva između dva svetska rata nije urodila jednim šire
rasprostranjenim nacionalnim jugoslovenskim osećajem, već je, štaviše,
doprinosila nacionalističkim otporima. Jugoslovenstvo su, rečju, hrvatski
ili makedonski nacionalisti u međuratnom periodu pojmili kao atak na nji-
hov nacionalni identitet.
Naravno, srpskim nacionalistima sve do poznih tridesetih godina XX veka
uglavnom nije smetala nacionalna jugoslovenska indoktrinacija zato što su
se ciljevi srpskog i jugoslovenskog nacionalizma izraženi u težnji za Jugosla-
vijom kao stabilnom i jakom državom u ovom delu Evrope u kojoj većinu,
makar i relativnu, čine Srbi u velikoj meri poklapali. Jugoslovenskim muslima-
nima je takođe odgovaralo jugoslovenstvo između dva svetska rata, jer to je
Odstupanja od ideološke hegemonije 317
bio najbolji put da se rivalitet između Srba i Hrvata odnosno njihovih nacio-
nalizama ublaži, pa možda i iskoreni. Nije isključeno da bi socijalističko jugo-
slovenstvo u smislu nacionalne ideologije imalo uspeha kod Srba (uključujući
Srbijance, Vojvođane, prekodrinske Srbe i Crnogorce svih ideoloških usmere-
nja) i Muslimana.
No, slovenački, hrvatski i makedonski nacionalisti, a albanske ne treba ni
pominjati, nisu u srpskoj varijanti jugoslovenstva videli ništa drugo do ide-
ološku zamku „velikosrpskog nacionalizma“. Osnovano je, stoga, pitanje da li
bi se bar rat u BiH mogao izbeći tokom devedesetih, ako se Jugoslavija nije
mogla sačuvati, da se jugoslovenstvo propagiralo onako kako su Vahtel i Jović
mislili? No, upravo činjenica da su hrvatski i slovenački komunistički kadrovi
bili na čelu SKJ, a ne srpski, objašnjava zašto se u nacionalnu gradnju jugo-
slovenstva i jaču saveznu od republičkih država nije krenulo u socijalističkom
periodu, i naročito posle 1966, ali ova činjenica ostaje ovim autorima pone-
što zaklonjena.
Ne može biti slučajno što je Dejan Jović, daroviti izdanak mešovitog srp-
sko-hrvatskog braka, u jačanju savezne države video zalog njenog opstajanja
i egzistencijalne sigurnosti. Njegov nekadašnji mentor Jovan Mirić, hrvatski
Srbin i jedan od najboljih politikologa u SFRJ, takođe je kritikovao konfede-
ralno drobljenje Jugoslavije i zagovarao jačanje savezne države u odnosu na
republike (Mirić, 1984). Srbi iz Hrvatske, Bošnjaci i deca iz mešovitih brakova
su nestankom Jugoslavije najviše izgubili. Oni su izgubili svoju zemlju, i pri-
nuđeni su ili da se opredeljuju za zemlju jednog od roditelja ili da ne pristaju
na tu podelu i žive kao apatridi. Neka vrsta duševnog loma u njima je neiz-
bežna, pa čak i onda kada ga nisu sasvim svesni. Bošnjaci, iako navodno imaju
nezavisnu BiH, u stvari se nalaze pod međunarodnim protektoratom koji one-
mogućava podelu, ne mogu u njoj nametnuti svoju volju i izgubili su sigur-
nost koju je davala Jugoslavija. Srbija i Srbi uopšte sa Jugoslavijom izgubili su
deo samopoštovanja, narušivši svoj ugled u svetu i moralno zdravlje društva.
Slično Miriću i Joviću, Srbima uopšte nije strana bila ideja jugosloven-
stva, pošto su verovali da bi zbog odnosa brojnosti među Južnim Slovenima u
njemu moralo biti najviše srpskih sadržaja. Otuda nije slučajno ni što su Alek-
sandar Pavković i Predrag Marković bliski ovakvom tumačenju. Još manje je
slučajno što nijedan hrvatski ili slovenački autor, bar koliko je potpisniku ove
studije poznato, nije izrazio sličnu ideju o potrebi neke vrste jugoslovenstva
kao legitimacije države Jugoslavije.
Takođe, nije slučajno ni to što je Vahtel, liberalni jevrejski intelektualac i
američki patriota, u jugoslovenskom slučaju video loš primer za višeetničke
zajednice uopšte. Nije problem u činjenici višeetničnosti ili višerasnosti u ame-
ričkom slučaju, već u činjenici da insistiranje na razlikama koje razdvajaju umesto
na onim koje spajaju dovodi u pitanje ideološko pravdanje uspostavljenog
poretka i vodi njegovom drobljenju.
318 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
9.1. Uvod
385 Citirana je u 342 studije, što je posle studije Marije Todorove i pre studije Noela Mal-
kolma najveća citiranost radova koji se ovde analiziraju. Ako se ima u vidu da je knjiga
Todorove samo posredno vezana za Jugoslaviju, dok je glavni predmet kritika bal-
kanističkog diskursa na Zapadu, onda se može reći da je studija Vudvordove sasvim
zasluženo najcitiranija knjiga o kraju Jugoslavije i ratovima na njenom tlu, što se može
zahvaliti i relativno blagovremenom pojavljivanju, tj. u vreme okončavanja rata u BiH.
386 Citirana u 41 studiji (prvo izdanje objavljeno 1994, a drugo dve godine docnije), što nije
mala citiranost za autora koji dolazi iz Srbije nudeći studiju koja odstupa od ideološke
320 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
je veoma blizu onome što tvrdi i pisac ove studije, s tom razlikom što se uticaj
političkog sistema, kao što se može primetiti, drugačije tumači, jer pisac ovih
redaka ne smatra da je problem bio u njegovoj totalitarnosti, već u etnofede-
ralističkoj strukturi koja je podsticala neproduktivne nacionalističke sukobe
republičkih elita posredujući tako u razvijanju nacionalističkih frustracija, žalbi
i zahteva; a nacionalizam ne smatra dovoljnim već neophodnim uslovom raz-
bijanja Jugoslavije. Ipak, ako se razlikuje procena determističkog uticaja poje-
dinih činilaca, ne razlikuje se opažaj faktičkog delanja pojedinih delatnika:
„No, Nemačka pokazuje interes i želju da utiče na tok događaja u ovim (bivšim
socijalističkim zemljama, prim. aut.), jedan interes koji je tipično mnogo ogra-
ničeniji, pa i odsutan među drugim zapadnoevropskim silama. Ne čudi, stoga,
što su odluke drugih bile pod uplivom nemačke spoljne politike. Ponovo, radi
se o nedovoljno jasnoj žiži interesovanja i nedovoljno određenim interesima
među zapadnim, prvenstveno zemljama EZ prema ’drugoj Evropi’“ (Crnobrnja,
1996: 135–136).
392 Tomasov prikaz rasprave u EU vredi navesti malo opširnije: „Francuski predsednik Fransoa
Miteran (Franncois Mitterand) i britanski premijer Džon Mejdžor (John Major), podržani
britanskim ministrom spoljnih poslova Daglasom Herdom (Douglas Hurd) snažno su se
oduprli nemačkom pritisku da se priznaju Slovenija i Hrvatska. Uspeli su da spreče Hansa
Ditriha Genšera (Hans Dietrich Genscher) da nametne svoju volju u decembru 1991, kada
su se na sastanku ministara spoljnih poslova u Mastrihtu (Maastricht) ponovo našli pod
Genšerovim pritiskom. Umirovljeni američki diplomata Volter Roberts (Walter Roberts)
opisao je sastanak na sledeći način: ’Glasanje na ovom skupu bilo je 8 prema 4 protiv pri-
znanja (Slovenije i Hrvatske, prim. aut.), ali nemački ministar spoljnih poslova je insistirao
da ne bi napustio sto dok ga ministri spoljnih poslova EZ ne bi jednoglasno podržali. Ne
bi li bilo mudrije da su britanski i francuski ministri spoljnih poslova obznanili da oni ne
bi napuštali sto dok se Nemačka i njena tri saveznika ne slože sa većinom da neće odo-
briti priznanje?’“ (kurziv u originalu) (Thomas, 2003: 6). Ipak, „snažno“ opiranje nije bilo
dovoljno snažno, jer da jeste, Nemačka ne bi na kraju uspela nametnuti svoju volju.
324 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
spoljne politike EU tako i same EU. Imajući takvu perspektivu u vidu, ostale
članice, nemajući nekih važnijih interesa vezanih za postojanje Jugoslavije,
sledile su Nemačku u razbijanju Jugoslavije u nadi da će time apetiti novo-
ujedinjene regionalne sile biti zadovoljeni. Rečju, Jugoslavija je žrtvovana na
oltaru jedinstva EU.
Takođe, ovi autori se slažu i u oceni politike SAD prema Jugoslaviji uop-
šte, i posebno prema priznanju nezavisnosti BiH. Tako, Crnobrnja smatra
da je bilo „protivno bilo kakvoj verovatnoći očekivanje da BiH, sa etničkom
mešavinom koju ima i sa nekontrolisanim srpskim i hrvatskim nacionaliz-
mom koji su je okruživali, može da se odupre gravitacionom privlačenju srp-
ske i hrvatske države“, pa se i „ideja o ’preventivnom priznanju’, očigledno
nametnuta (Evropskoj) Zajednici od strane Sjedinjenih Država, potvrdila kao
pogrešna od samog početka“ (Crnobrnja, 1996: 201). Ipak, smatrao je da
samo priznanje nije izazvalo rat, već je njegovom izbijanju znatno dopri-
nelo (Crnobrnja, 1996: 201). Tomas, pak, veli: „Ako se Nemačka uveliko može
kriviti za podržavanje otcepljenja Slovenije i Hrvatske 1991, onda se Sjedi-
njene Države uglavnom mogu kriviti za podržavanje otcepljenja Bosne u
martu 1992. godine“ (Thomas, 2003: 6).
Pa ipak, Crnobrnja je smatrao da se EZ „ne može optužiti za uništenje
Jugoslavije“, već jedino za „neodlučnost i slabost dok je bila suočena sa agre-
sijom i za nepromišljeno delanje prilikom priznavanja Hrvatske i BiH, što je
potkopalo njenu sopstvenu konferenciju“ (Crnobrnja, 1996: 203). Tomas,
međutim, misli da je delanje EU pod pritiskom Nemačke u prvoj fazi (prizna-
nje jednostrane secesije Slovenije i Hrvatske) i SAD u drugoj fazi (referen-
dum u BiH sa neustavnim preglasavanjem jednog od „konstitutivnih naroda“
i priznanje nezavisnosti na osnovu njega) odlučujuće doprinelo razbijanju
SFRJ, te da je JNA imala neotuđivo ustavno pravo i obavezu da što efikasni-
jom silom brani teritorijalnu celovitost.
Pa ipak, i pored nekih razlika, objašnjenja Crnobrnje, Tomasa i autora
ove studije veoma su međusobno bliska, što se možda može dugovati činje-
nici da su Crnobrnja i potpisnik ovih redova građani Srbije i Srbi, te da iako
spadaju u liberalne kritičare krajnjeg srpskog nacionalizma, nisu neosetljivi
prema eventualnim nepravdama koje su nanete Srbima, čije ime čini deo
njihovog identiteta, kao naciji ili građanima Srbije bez obzira na etničku pri-
padnost. Takođe, kod obojice postoji izvesna privrženost Jugoslaviji i žal za
njom.393 Ukoliko ih osetljivost na nepravde nanete ovim celinama ne čini ne-
osetljivim na nepravde koje su trpeli susedi i bivši sugrađani u procesu nesta-
janja Jugoslavije, onda ima razloga za verovanje da se približavaju istinolikom
stavu u onoj meri u kojoj je to za njih u ovom trenutku moguće. Sličnost je i
u tome što obojica negiraju uzročni značaj ekonomskih činilaca, na kojima
393 Primerice, Crnobrnja je svoju knjigu posvetio ženi i sinu „koji su izgubili jednu zemlju“.
Nacionalizam, spoljni činilac i nestanak Jugoslavije 325
npr. insistira Suzan Vudvord u inače izvanrednoj studiji, iako su oni svakako
„deo složenog problema“, kao i da ne misle da se radi o „milenijumskoj mržnji“
pošto se „većina borbi dogodila u dvadesetom veku“ (Crnobrnja, 1996: 9).
Takođe, obojica ističu značaj racionalnih nacionalističkih borbi za teritorije,
tj. za promenu granica (Crnobrnja, 1996: 10), a ne kao što moralistička bujica
radova uokviruje sukob kao problem ljudskih prava u okviru agresor–žrtva.
Zanimljivo je, međutim, da se takvoj perspektivi priključuje i jedan Indijac
koji predaje na jednom američkom univerzitetu. Ta činjenica može izgledati
malo čudno, ali je sa saznajnog stanovišta ohrabrujuća, jer radi se o stručnjaku
za međunarodne odnose i pripadniku nacije koja nije bila ni neposredno ni
posredno uključena u sukobe u i oko Jugoslavije, osim što je general Satiš
Nambijar bio komandant snaga UN, koji poznaje dobro društvo i politiku SAD
jer tamo već godinama predaje na visokoškolskoj ustanovi, i koji je proveo
izvesno vreme na studijskom boravku u Beogradu, istražujući upravo razbi-
janje Jugoslavije, pa govori i srpskohrvatski jezik. Razume se, činjenica da je
na studijskom boravku bio u Beogradu a ne u Zagrebu mogla je uticati na pri-
strasnost u korist srpske strane.
Osim toga, u njegovom pisanju, nimalo prikriveno, povlače se paralele
između Jugoslavije i Indije i, kako je već naglašeno, činjenicom da se radi o
mnogoljudnoj velikoj sili koja raspolaže nuklearnim sredstvima objašnjava
se što Indija nije razbijena poput Jugoslavije od strane onih sila koje bi bile
zainteresovane za takav ishod. Naposletku, ali nipošto po značaju, nije isklju-
čeno da je Indijac imao i posebnih simpatija prema Jugoslaviji kao zemlji koja
je zajedno sa njegovom otadžbinom osnivala Pokret nesvrstanih, sa nadom i
težnjom svetske sirotinje koja predstavlja većinu čovečanstva da nepravedni
svet učini pravednijim, pa ga je i to činilo posebno osetljivim na delanje moć-
nih i bogatih spoljnih činilaca u cilju razbijanja Jugoslavije.394
Aleksandar Pavković, profesor na Odeljenju za politiku i međunarodne
odnose na Makvori (Macquarie) univerzitetu u Sidneju (Sydney), ratove za
jugoslovensko nasleđe uokvirio je idejom o dugom trajanju nacionalnih
revolucija na Balkanu. Pišući članak posle ispoljenih težnji Hrvata da na refe-
rendumu iz februara 2001.395 odvoje Herceg Bosnu od Federacije BiH (boš-
njačko-hrvatski entitet) i konstituišu sopstvenu federalnu jedinicu u BiH, i
sukobljavanja Albanaca i Makedonaca u Makedoniji 2001, autor je zaključio da
su „sadašnji broj i suverenih država i njihovih granica – uveliko rezultat odluka
394 Crnobrnja je, međutim, upravo u predugoj odanosti Jugoslavije „potrošenom pojmu
nesvrstanosti“, umesto da je još polovinom osamdesetih istakla svoju nameru da postane
deo EZ, video presudnu grešku zato što bi, po njemu, konkurisanjem za članicu EZ Jugo-
slavija „uveliko izbegla ili bar smanjila unutrašnje napetosti“ (Crnobrnja, 1996: 202). Pita-
nje je, međutim, da li bi i to bilo dovoljno da se ne sklizne u tragediju.
395 Tada je 70% građana Herceg Bosne glasalo za odvajanje, ali to „samoopredeljenje naroda“
nije „međunarodna zajednica“ podržala, pa nije ni sprovedeno u delo.
326 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Tako, na samom početku sukoba u junu 1991, strana intervencija u ime odre-
đenih nacionalnooslobodilačkih pokreta postala je još jednom glavno sredstvo
nacionalnog oslobođenja. Slovenija ne bi postigla nezavisnost, ili ne bar tako
brzo kao što je učinila 1991, da nije bilo diplomatske i miroposmatračke inter-
vencije kao i pretnje vojnom akcijom protiv JNA. Slično, nezavisnost Hrvatske
bila je osigurana u februaru 1992, tek pomoću diplomatske intervencije EZ i UN
i raspoređivanja mirovnih snaga UN u srpskim oblastima. Štaviše, Hrvatska voj-
ska ne bi mogla 1995. osvojiti – ili osloboditi, kako bi hrvatska vlada rekla – ove
oblasti (takozvanu republiku Srpsku Krajinu), da je nisu obučile i opremile SAD
ili neka druga vodeća sila. Naposletku, bez vojne intervencije NATO, niti bosan-
ski muslimani niti kosovske albanske vojne snage ne bi bile u stanju da oslobode
teritorije koje su zahtevale od srpske vlasti“ (Pavković, 2002: 242).
396 Ovde je termin eviction preveden kao izgon, iako se u engleskom on najčešće koristi za
iseljenje (iz stana).
Nacionalizam, spoljni činilac i nestanak Jugoslavije 327
397 U JNA je rast učešća Jugoslovena između dva popisa bio još izrazitiji, pošto ih je 1981. bilo
6,7%, a deset godina docnije 9,6% u oficirskom sastavu (Cohen, 1995: 182).
328 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Veza između jugoslovenske krize i krize koja je nastala u odnosima velikih sila oko
rata u Bosni predstavlja osnovni predmet ove knjige. Uobičajena predstava koja
se brzo ispoljila posle izbijanja sukoba 1991. jeste da je rat izbio zbog čudne bal-
kanske mržnje ili zbog srpske agresije. Međutim, jugoslovenski sukob neodvojiv
je od međunarodnih promena i međuzavisnosti i on se ne može ograničiti na Bal-
kan, već je deo široko rasprostranjenog fenomena političke dezintegracije. Sukob
se razvijao i inficirao zapadne saveze zato što su i njihovo političko shvatanje i obli-
kovano javno mnjenje o Jugoslaviji od početka pogrešno razumeli prirodu i uzroke
sukoba. Osnovna zabluda proizlazila je iz njihovog potcenjivanja veze između unu-
trašnjeg razvoja većine zemalja i međunarodnog okruženja“ (Vudvord, 1997: 15).
398 Slovenačko-srpsku nacionalističku dinamiku i njen uticaj na nestajanje SFRJ temeljito ana-
lizira i Olivera Milosavljević (Milosavljević, 1996a).
Nacionalizam, spoljni činilac i nestanak Jugoslavije 333
„Bio je to ovaj sukob (u BiH, prim. aut.) koji je ubio, možda, deset puta više civila
od drugih i stvorio reku izbeglica koji su, zajedno sa srpskom opsadom Sara-
jeva, privukli nesmanjenu pažnju zapadnih sredstava javnog obaveštavanja. Zva-
nični zapadni odgovor bio je razjedinjeniji, kao što ćemo videti. No, malo je sum-
nje među većinom međunarodnih posmatrača da su srpska strana i Miloševićev
režim u Beogradu prvenstveni počinioci (offenders). Ovo neprekidno prosuđiva-
nje otvorilo je put 1995. za Amerikancima predvođenu vojnu intervenciju u Bosni
i, takođe, za ravnodušnost prema srpskom masovnom bekstvu (flight) pred hrvat-
skim snagama koje su povratile Krajinu“ (Lampe, 2000: 369).
Kao što se vidi u prvoj rečenici gornjeg navoda, nije jasno s kojim suko-
bima se rat u BiH poredi, već se neodređeno kaže „drugih“ – što bi značilo da
je ovaj sukob neuporediv sa bilo kojim drugim sukobom po učešću civilnih u
ukupnom broju žrtava. Međutim, podaci Istraživačko-dokumentacionog cen-
tra iz Sarajeva govore da je 40% žrtava sukoba u BiH među civilima.400 Trebalo
„Lempi daje prilično nekritičan opis uloge Sjedinjenih Država u raspadu Jugo-
slavije i ratovima koji su usledili, što jako odudara od njegovog uravnoteženog
prikazivanja sukoba i rata između Hrvata i Srba. Na primer, on ispravno oslikava i
Tuđmana iz Hrvatske i Miloševića iz Srbije kao u biti slične autoritarne nacionali-
ste. Ipak, čini se da Lempi nije kadar da nas obavesti da su penzionisani američki
generali uz odobrenje Stejt departmenta obučili hrvatsku vojsku koja je prote-
rala Srbe iz Hrvatske“ (Đilas, 2008).
Doista, ako je ono što je u ovoj studiji prepoznato kao neophodan uslov
nestanka Jugoslavije, tj. rivalski nacionalizam Srba i Hrvata koji je oblikovao
suprotstavljene varijante jugoslovenstva, Lempi predstavio jasno i precizno
istražujući ne samo Miloševićevo i Tuđmanovo delanje, već strukturne suprot-
nosti dva rivalska nacionalizma u dva poslednja veka srpske i hrvatske isto-
rije, onda dovoljan uslov razbijanja Jugoslavije ostaje u njegovom delu pot-
puno zanemaren. Jednostavno, Lempi se, pomalo čudnovato s obzirom da se
radi o diplomati, spoljnopolitičkim okolnostima bavi ovlaš, a američka spoljna
politika pravda se, po pravilu, pa šta god uradila.
Najdrastičniji primer je svakako olako prelaženje preko Zimermanovog
uticaja na Izetbegovićevo povlačanje potpisa sa Kutiljerovog plana, pa čak i
težnja da se optuživanjem Karadžića, koji zaslužuje raznovrsne pa i najteže
krivične osude za ono što je radio, za krajnji neuspeh Plana opravda katastro-
falno postupanje američke vlade (Lampe, 2000: 363), o kojem je više rečeno
u ovoj studiji u delu o BiH. Može se samo pretpostaviti da je američki diplo-
mata u Lempiju nadvladao istoričara.
Uopšte, Lempi je primenjivao diskurzivnu strategiju prećutkivanja „ne-
ugodnih činjenica“ o upletenosti SAD u ratove za jugoslovensko nasleđe.
Izgleda da je, sudeći po pisanju Alekse Đilasa, slično postupao i u knjizi Bal-
kan postaje Jugoistočna Evropa: Vek rata i tranzicije,402 jer se tu može saznati da
je Gojko Šušak bio ’politički emigrant koji se vratio iz Kanade ali je bio ponosan
na svoju hercegovačku porodicu i njenu privrženost ustašama tokom svetskog
rata’, dok se, veli Đilas, nije moglo saznati ništa o „lečenju koje je dobio u voj-
noj bolnici Volter Rid (Walter Reed) u Vašingtonu ili o pogrebnom govoru koji
401 Aleksa Đilas, „’Tobože svemoćna’ američka ambasada“, Politika, 17. III 2008; Aleksa Đilas,
„Ponašanje Amerike zaslužuje kritiku“, Politika, 17. IX 2008; Aleksa Đilas, „Tito simbol slo-
bode?“, Politika, 18. IX 2008.
402 Autor ovog rada nije pročitao ovu Lempijevu knjigu, ali nema razloga da sumnja u Đila-
sovo tumačenje, pošto je u prethodnoj studiji primetio isti nedostatak kao i on.
Nacionalizam, spoljni činilac i nestanak Jugoslavije 339
403 Aleksa Đilas, „Lempi je osobito strog prema Rankoviću“, Politika, 18. III 2008.
404 Džon Lempi, „Hrvatsko belo srpsko crno“, Politika, 10. IX 2008.
405 Aleksa Đilas, „Ponašanje Amerike zaslužuje kritiku“, Politika, 17. IX 2008.
340 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
***
U ovom poglavlju su obrađena objašnjenja nestanka Jugoslavije koja su
znatno odstupala od ideološke hegemonije, bilo u smislu otklona od okvira
sukoba civilizacija, bilo od srbocentrične hipoteze, tj. od okvira agresor–žrtva.
Jedino je Lenard Koen koketirao sa balkanističkim diskursom u okviru sukoba
civilizacija, ali je i on jasno prepoznao neophodne uslove nestanka Jugoslavije,
a njegova posvećenost nepristrasnom i detaljnom opisu zbivanja bila je na
izuzetno visokom nivou, pa mu nije promakla i važna uloga spoljnih činilaca
u procesu nestajanja SFRJ. Zato je uvršten u ovu grupu autora koji se ističu
izuzetno vrednim doprinosom u istraživanju procesa nestajanja Jugoslavije.
406 Danas su poznate reči Franje Tuđmana upućene svojim saradnicima i komandi hrvatske
vojske na sastanku pred Oluju, kada je iskazao nameru „da nanesemo takve udarce, da Srbi
praktično nestanu“. Dokumentarni film „Pad Krajine“, RTS 1, 4. VIII 2008. Doduše, poznato
je i da je američki ambasador Piter Gelbrajt (Galbraith) predstavio Z-4 plan zaintereso-
vanim stranama. Kada je Hrvoje Šarinić rekao Slobodanu Miloševiću da bi takvo rešenje
koje je jemčilo veliku autonomiju Srbima u Hrvatskoj, svojevrsnu „državu u državi“, kako
se Šarinić izrazio, imalo posledice i po Kosmet, tadašnji predsednik Srbije koji je Srbima
u Hrvatskoj obećao zaštitu odgovorio mu je da on to zna, te da su Plan „pisali oni idioti,
Galbrajt i ostali“, usled čega Slobodan Milošević nije ni pokušao da ubedi vođstvo RSK
da prihvati plan protiv kojeg je vođstvo Hrvatske bilo celim svojim bićem. Takođe, treba
imati na umu da su, po Šarinićevim rečima, ambasadori Velike Britanije i Rusije čestitali,
kako se Rus Kerestedžijanc izrazio, „najveću pobjedu u hrvatskoj povijesti“, dok su SAD
pred akciju dale Hrvatima maksimalno 10 dana da sve to obave. Dokumentarni film „Oluja
nad olujama“, HRT, 5. VIII 2008. Ipak, hrvatskog generala Gotovinu je Haški tribunal osu-
dio prvostepenom presudom za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem
je čelu bio pokojni predsednik Hrvatske Tuđman, a čiji je ishod bio etnički progon Srba,
na 24 godine zatvora. Ostaje da se vidi kakva će biti sudbina žalbe.
407 Poslednja u nizu sramnih odluka (Naser Orić, Ramuš Haradinaj) koje je doneo Haški tribu-
nal osuđujući generala Rasima Delića na svega tri godine zatvora, iako je očevidno znao
za užasne zločine mudžahedina, od kojih se posebno izdvajaju odsecanja glava zaro-
bljenicima, pod njegovom komandom, a da istraga o tome nije pokrenuta, samo može
dodatno ogorčiti Srbe, povećavajući verovatnoću da oni koji nisu nacionalisti to postanu.
Sam Izetbegović je obilazio logor Čelebići, pa postoji verovatnoća da je bio upoznat sa
nekim zlodelima. Sem toga, velika je verovatnoća da je za bar jedan od tri masakra koji
su napravljeni u Sarajevu (Ulica Vase Miskina i dva masakra na pijaci Markale) odgovor-
nost na sarajevskoj vladi.
408 Nije pokrenuo istragu protiv onih koji su bombardovali zgradu RTS, ili voz u Grdeličkoj
klisuri, ili nišku pijacu kasetnim bombama, iako je morao znati za ove zločine protiv civil-
nog stanovništva Srbije.
409 Zar upotreba napalm bombi protiv vijetnamskih civila ne zaslužuje suđenje za zločine
protiv čovečnosti? Po pravu, ratni zločini ne zastarevaju, ali treba biti veoma naivan pa
poverovati da će se bilo ko od naredbodavaca zločina u Vijetnamskom ratu naći na optu-
ženičkoj klupi.
Nacionalizam, spoljni činilac i nestanak Jugoslavije 341
Ovi autori su, bez izuzetka, prepoznali bilo neophodne bilo dovoljne
uslove za nestanak Jugoslavije. Neki, poput Radžu Tomasa i Aleksandra Pav-
kovića, prepoznali su i jasno izrazili zaključak do kojeg se došlo i u ovoj stu-
diji; rečju, radilo se o činjenici da su nacionalistička rivalstva predstavljala
neophodne uslove, a razbijačko mešanje velikih sila spolja dovoljan uslov
nestanka Jugoslavije. Drugi, poput Mihaila Crnobrnje, veoma su oštroumno,
oprezno i nepristrasno analizirali domaće nacionalizme u kojima su prepo-
znati neophodni uslovi kraja SFRJ, dok su spoljni činioci smatrani veoma
važnim, ali se ipak nisu smatrali presudnim, verovatno i zbog svesti da inte-
lektualac koji dolazi iz Jugoslavije prvo mora da se pozabavi unutrašnjim sla-
bostima društva, da bi mogao procenjivati spoljašnje. Sem toga, suviše često
vika na nepravde koje se nanose spolja ideološki skriva odgovornost unutraš-
njih činilaca, na prvom mestu političara i nacionalistički usmerenih intelek-
tualaca. Otmenog srpskog diplomatu verovatno je i ova opasnost sprečavala
da donese analitički ispravan zaključak o neophodnim i dovoljnim uslovima
nestanka Jugoslavije.
Američki diplomata Lempi je, pak, ovu okolnost iskoristio da otupi oštricu
kritike američkog uplitanja u jugoslovensku nesreću. Njega su nacionalno
opredeljenje i možda služba u diplomatiji američke nacije sprečili da primeti
pogubnost delanja SAD u procesu nestajanja SFRJ. Međutim, za razliku od
velike većine autora sa engleskog govornog područja koji se bave Jugosla-
vijom, njegove simpatije za predmet istraživanja su iskrene i prilične. One ga
osposobljavaju da pažljivo odmeri odgovornost unutrašnjih činilaca za njen
kraj, a naročito institucionalno etnofederalističko ustrojstvo i poguban uticaj
Zakona o udruženom radu na privredu zemlje.
Nacionalizam je, takođe, nepristrasno zabeležen kod različitih delatnika,
baš kao i zločini koji su se sprovodili u ime nacije na svim stranama, a ako se
srpski nacionalizam smatra najodgovornijim onda je to zbog toga što su Srbi
bili najjači, sve dok se Amerikanci nisu umešali na strani njihovih protivnika
– primećuje pisac ovih redaka a prećutkuje Lempi – i počinili srazmerno naj-
više zločina na terenu. Radi se o (za Srbe) „neugodnim činjenicama“, ali ne
ugodnost i činjeničnost neće nestati zatvaranjem očiju pred njima. Naprotiv,
za pripadnike svake nacije potrebno je i lekovito suočavanje s neugodnim
činjenicama u cilju potpunijeg očovečenja i sprečavanja njihovog ponavlja-
nja u budućnosti (Kuljić, 2007; 2002).
Suzan Vudvord je ukazivala na nužnost uviđanja dijalektičke poveza-
nosti dešavanja u međunarodnoj areni i onih u jugoslovenskom ringu, pa
se, slično Tomasu i Pavkoviću, našla veoma blizu objašnjenju koje se nudi u
ovoj studiji, ali je, za razliku od njih i pisca ovih redaka, posebno naglasila
dejstvo ekonomskog determinizma, a naročito pritisak globalnih ekonom-
skih institucija kakva je MMF. No, i ona je jasno pokazala da su Nemačka i
SAD u igri moći između sebe razbili Jugoslaviju, jer Nemačka je vodila igru
342 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
dok nije izradila priznanje Slovenije i Hrvatske kao svojih klijenata, a onda
su SAD, koje su se dotad držale prilično rezervisano, iako su budno posma-
trale šta se dešava sa sposobnošću EU da rešava krizu u svojem dvorištu, stu-
pile u igru i pritiskale druge da priznaju nezavisnost BiH, uprkos činjenici da
se jedan konstitutivan narod preglasavao protivno važećem ustavu te repu-
blike, u nastojanju da preuzmu vodeću ulogu u procesu nestajanja SFRJ koji
se odražavao i na mogućnost stavljanja NATO ad acta, što SAD nikako nisu
htele dozvoliti, pošto se radi ne samo o sredstvu američkog vojnog disci-
plinovanja neposlušnih država, već i o „primarnom kanalu“ američkog pri-
sustva i uticaja u Evropi (Simić, 2010: 62).
Jasna Dragović Soso je takođe ponudila vrednu i detaljnu analizu pre-
obražaja liberalnih opozicionara komunističkom režimu Josipa Broza Tita
u ostrašćene nacionaliste. Sledeći Žilijena Bendu, izričito je takvu pojavu
nazvala izdajom intelektualaca. Umesto da se bave ukazivanjem na zloupo-
trebe vlasti i nepravde koje se čine nedovoljno moćnim građanima, srpski
i slovenački intelektualci su ušli u klevetanje drugih nacija i veličanje sop-
stvene, a nepravde su sve više videli samo prema svojoj naciji, a sve manje
prema konkretnim pojedincima. Ova fenomenologija srpskog i slovenačkog
nacionalizma u drugoj polovini XX veka, i naročito u osamdesetim godinama
svakako doprinosi potpunijem sagledavanju neophodnih uslova u procesu
nestajanja Jugoslavije, ali autorka ostaje nema kada su u pitanju spoljni čini-
oci, tj. dovoljni uslovi za nestanak SFRJ.
10. Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini
10.1. Uvod
412 Noel Malkolm (1956) u akademskoj javnosti bio je poznat kao proučavalac Tomasa Hobsa
(Thomas Hobbes) i kompozitora Georgea Eneskua (George Enescu), a o Južnim Slovenima,
i posebno o BiH nije uopšte pisao sve do ubrzanja procesa nestajanja SFRJ početkom deve-
desetih, kada počinje da objavljuje novinske članke. Knjiga o BiH izlazi 1994, a knjiga o
Kosovu 1998. http://en.wikipedia.org/wiki/Noel_Malcolm, pristupljeno 18. IV 2008.
413 Prema Enveru Redžiću, doajenu bosanske istoriografije, „engleski istoričar Noel Malkolm
bio je podstaknut opredjeljenjem da demistificira zablude, optužbe i konstrukcije Zapada
da je Bosna zemlja iskonske i neukrotive mržnje među njenim stanovništvom koje je
ogrezlo u barbarstvu i zločinu i da se uzroci rata 1992. kriju u drevnoj istoriji Bosne, da su
ratovi način života u Bosni i proizvod prastarih istorijskih sila. Suprotstavljajući se pseu-
doistorijskim teorijama Zapada, Malkolm je svojim djelom argumentirao stanovište da
Bosna nije nikad bila ugrožena unutrašnjim napetostima, već posezanjem velikih i susjed-
nih država za njenom teritorijom“ (Redžić, 2003: 263). U pravu je Lenard Koen (Lenard J.
Cohen) kad malkolmovsko shvatanje BiH, koje je u jednom trenutku prihvatila i Klinto-
nova vlada, naziva „perspektivom izgubljenog raja“ koja pati od „neistorične preoptimi-
stičnosti“ (Cohen, 2002: 454, 456).
346 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Godine 1992. i 1993. biće zapamćene kao godine u kojima je razorena jedna evrop-
ska zemlja. Bila je to zemlja čija politička i kulturna istorija nije nalikovala nijednoj
drugoj u Evropi. Velike religije i velike sile evropske istorije ovde su se preplitale i
mešale: imperije Rima, Karla Velikog, Osmanlija i Austrougara, i vere zapadnog hri-
šćanstva, istočnog hrišćanstva, judaizma i islama. Ove činjenice bi i same mogle biti
dovoljan razlog za proučavanje istorije Bosne. No, ono što je preplavilo ovu zemlju
1992. dodalo je dva melanholična razloga za pobliže istraživanje njene istorije: prvi je
potreba da se razumeju izvori borbe, a drugi je potreba da se razveju neki od oblaka
nerazumevanja, namernog pravljenja mitova i preovlađujućeg neznanja u koje su
sva diskusija o Bosni i njenoj istoriji počele da bivaju obmotane“ (Malcolm, 2002: XIX).
Malkolm nije našao za shodno da poredi Jugoslaviju, čiji je BiH bila sredi-
šnji deo i čija su sva tri „konstitutivna naroda” činili polovinu od šest konstitu-
tivnih naroda i apsolutnu većinu u SFRJ, i BiH. Umesto toga, proglasio je poto-
nju neuporedivom zemljom u istoriji Evrope. Taj propust se ne može objasniti
skromnošću postavljenih ciljeva. Poređenje se nametalo, i svaki istraživač BiH
nužno mora razmatrati sličnosti i razlike između njih, ako želi da bude sma-
tran ozbiljnim u akademskom svetu. Nažalost, to je možda tako u idealnim
okolnostima, a u stvarnom akademskom životu ono što će akademska zajed-
nica smatrati ozbiljnim doprinosom poznavanju nekog problema zavisi više
od političko-medijske konjunkture, tj. interesa izvesnih političkih ili medijskih
centara moći, negoli od saznajnih interesa.
Najbitniju grešku i „mit“ u sagledavanju uzroka rata u BiH autor je video u
shvatanju da je ovaj rat proizvod unutrašnjih činilaca. U tom smislu se oborio
protiv argumenta „večite mržnje“ između Srba, Hrvata i Bošnjaka kao uzroka
rata u BiH kojeg je prvobitno oblikovao Robert Keplen (Robert Caplan) u knjizi
Balkanski duhovi (Balkan Ghosts):414
„Da su mržnja i rivalstva postojali u bosanskoj prošlosti izvesno je tačno;
oni pisci koji su u poslednje dve godine reagovali na ovu tvrdnju zacelo
415 Narodna nošnja Crnogoraca verovatno ima poreklo u težnji da se i simbolički odećom
živih boja, crvenom i plavom, pokaže nezavisnost od Osmanske imperije. Povremeni
dodatak zelene dolame koja pada preko osnovne crveno-plavo-bele nošnje to još više
naglašava.
348 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
posle 1878, različite religijske ili etničke zajednice u Bosni su živele zajedno u
miru: dve glavne epizode nasilja – u i tik posle I svetskog rata, i tokom četiri
godine II svetskog rata – bile su izuzeci, prouzrokovani i uvećani uzrocima koji
su bili izvan granica Bosne. Pošto su posle druge od ovih užasnih epizoda sta-
sale dve generacije, većina bosanskog stanovništva koja nije imala lična sećanja
na borbu u ratu nije ni želela da ih oživi“419 (Malcolm, 2002: XXI).
419 Bošnjački autori su, razume se, dočekali ovakve reči sa odobravanjem. Nerzuk Ćurak npr.
veli: „Noel Malkolm, recimo, u Kratkoj povijesti Bosne prihvatljivo dekonstruira srpski mit
o Bosni i Hercegovini kao državi koja samom sobom proizvodi rat“ (Ćurak, 2006: 63).
420 Otud je u pravu Bugarel (Bougarel) kada tvrdi da je „prve postupke koji bi se mogli izjed-
načiti sa etničkim čišćenjem protiv muslimanskog stanovništva na Balkanu“ počinila Habz-
burška monarhija (Bugarel, 2004: 34), ali Malkolmu to nije ni na kraj pameti. Doduše, Buga-
rel nije u pravu kada je naziva Austro-Ugarskom, jer krajem XVII veka ona nije postojala.
421 „Prve akcije srpskih pobunjenika bile su uperene protiv poreznika, zemljoposednika i
osmanskih zvaničnika, i naišle su na simpatiju čak i među muslimanskim seljacima. Ipak,
karakter pobune se uskoro izmenio napadima na muslimanska sela i protivnapadima na
Srbe. Pobuna se pretvorila u sveobuhvatan gerilski i međuetnički rat (intercommunal war)
između Muslimana i Srba“ (McCarthy, 1996: 79).
422 To nije prećutano docnije u knjizi (Malcolm, 2002: 138–140).
423 Prema popisu iz 1879, u BiH je bilo 42,9% pravoslavnih, 38,7% muslimana i 18,1% kato-
lika (Bugarel, 2004: 195; Pinson, 1996: 93).
424 Nije prećutano docnije u knjizi (Malcolm, 2002: 163).
350 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Bosna je, međutim, postala bukvalno slobodna od ugarske kontrole i pošto nije
više bila ni pod Vizantijom ili Hrvatskom, bilo je moguće da postane po prvi put
manje ili više nezavisna država. Otuda i poznati opis Bosne napisan od strane
hroničara Kinama, sekretara Manojla Komnina, koji je verovatno osamdesetih
godina XII veka zapisao: ’Bosna ne sluša velikog župana Srba; to je susedan narod
sa sopstvenim običajima i upravom’. Kinam je, takođe, zabeležio da je Bosna
bila odvojena od Srbije rekom Drinom426 – razdvajajućom linijom koja je ostala
istočna granica Bosne veći deo docnije istorije“ (Malcolm, 2002: 11).
425 Malkolm, ne navodeći nikakav izvor, tvrdi da je 30% brakova u gradovima BiH bilo etnički
mešovito (Malcolm, 2002: 222). Ipak, činjenica da je procenat mešovitih brakova u BiH
osamdesetih bio isti (12%) kao i na nivou SFRJ svedočila je o opstojnosti etničkih granica
u BiH, imajući u vidu da je u Vojvodini učešće ovakvih brakova u svim sklopljenim bra-
kovima bilo 28%, a u Hrvatskoj 17%. Takođe, u Sarajevu je bilo manje mešovitih brakova
(26%) no u Pakracu (35%) ili u Vukovaru (34%) (Bugarel, 2004: 125–126). Problematična
je i sama kompozicija Malkolmove knjige kojom se prave specifični konteksti s ciljem
apologije Bošnjaka i BiH. Recimo, činjenica da su u BiH pod habzburškom upravom zadr-
žani feudalni odnosi i institucija kmetstva relativizovana je na sledeći način: „Naziv kmet
ne znači, međutim, da su oni bili potonuli u jad i represiju. Britanski istoričar Viliem Miler
(William Miller) primetio je prilikom posete Bosni 90-ih XIX veka da je ’bosanski kmet (je)
boljestojeći od dalmatinskog ili sicilijanskog seljaka’; takođe, primetio je da je česta podela
poseda po osmanskom zakonu o nasleđu ostavila mnoge age s malo više zemlje od malih
posednika“ (Malcolm, 2002: 141). Nije isključeno da ovde progovara tradicionalni britan-
ski konzervatizam koji je sklon da velike društvene razlike smatra nečim „prirodnim“.
426 Ekmečić, pak, veli da „bolji prevod kaže sasvim suprotno: ’reka, imenom Drina, koja izvire
nešto više i deli Bosnu od ostatka Srbije. Sama Bosna nije podređena srpskom velikom
županu, već je pleme koje živi i kojim se vlada odvojeno’“ (Ekmečić, 2000). Uz ogradu da bi
trebalo pitati stručnjake za grčki jezik o kvalitetu oba prevoda, čini se da je prevod „bolji“ jer
ukazuje da je Bosna tek deo Srbije. Ipak, na osnovu objavljenih sabranih dela Rastka Nema-
njića može se tvrditi da je i srednjovekovna Raška bila zemlja kojom su upravljali Nema-
njići kao Srbi, a da je etničko poreklo stanovništva moglo biti raznovrsno. Vladari su uda-
rali svoj etnički pečat „stadu“. Primera radi, Rastko Nemanjin skoro da i nije u svojim delima
pominjao etnički identitet „hrišćanskog stada“, već uglavnom „svetorodnu dinastiju“, čiju
je vlast trebalo opravdati, i srpsku zemlju. Zemlja srpska je, pak, bila ona kojom vlada srp-
ska dinastija (Sv. Sava 2005: 95–214, u Juhas-Georgieska, 2005). Vremenom je verovatno
i veći deo „stada“, pravoslavnog ali neizvesnog etničkog porekla, kojem su Nemanjići bili
pastiri utvdio ili poprimio srpski etnički identitet, ali je to bio duži proces.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 351
427 Zanimljivo je da Malkolm nudi i pripovest o nastanku imena Hrvati i Srbi. Ona ilustruje
obaveštenost, sticanu na gotovo dva tuceta jezika, i bogatu maštu pisca koja zavodi čita-
oca: „Ko su u stvari bili Srbi i Hrvati? Naučnici su dugo bili svesni da ime ’Kroat’ (Hrvat u
srpsko-hrvatskom) nije slovenska reč. Smatralo se da je to isto što i iransko ime Choroatos,
pronađeno kao natpis na nadgrobnom spomeniku blizu grčkog grada Tanais na donjem
Donu u južnoj Rusiji. Cela regija severno od Crnog mora bila je naseljena u ranim veko-
vima posle Hrista mešavinom plemena Slovena i Sarmata: poslednji su bili iranski nomadi
koji su pošli zapadno oko severne strane Kavkaza u drugom veku pre Hrista. Sarmati su
zadobili političku dominaciju nad ostalim plemenima i izgleda verovatno da su neka od
slovenskih plemena prihvatila iransku vladajuću elitu. (...) Ono što je jasno jeste da su Srbi
i Hrvati imali sličnu i povezanu istoriju od najranijih vremena: Ptolomej, pišući u drugom
veku posle Hrista, takođe smešta Serboi među sarmatska plemena severno od Kavkaza.
Većina naučnika veruje da su Srbi i Hrvati bili ili slovenska plemena s iranskim vladajućim
kastama ili da su bili izvorno iranska plemena koja su zadobila slovenske podanike. Do
ranog sedmog veka oba plemena su uspostavila kraljevine u srednjoj Evropi: ’Bela Hrvat-
ska’ je pokrivala deo savremene južne Poljske, a ’Bela Srbija’ savremene češke zemlje. Oda-
tle su se spustili na zapadni Balkan“ (Malcolm, 2002: 7). Danas se u zapadnoj istoriografiji
najčešće pominje upravo ova hipoteza o iranskom poreklu Hrvata i Srba kao najverovat-
nija (Lampe, 2000; Fine, 1996: 3).
428 Muhamed Filipović veli: „Znalo se veoma dobro da je Bosna postojala i da je država Bosna
u sasvim vjerodostojnim izvorima zabilježena još polovinom X stoljeća (945. godine), što
znači da je morala i ranije da postoji (...) Zna se da je Bosna svagda bila politički samo-
stalna i da je to bio glavni razlog zbog kojeg je bila napadana izvana, od vladara Raške,
Zete ili Hrvatske“ (Filipović, 2002: 88). Pisac sistematski primenjuje „društveno normali-
zovanje ličnih modela“ putem upotrebe bezličnog oblika glagola znati: „znalo se veoma
dobro“, „zna se“. Time se štedi napor argumentovanja tvrdnji. Takođe, prilog za vreme
„svagda“ ukazuje na neistoričnost, jer u istoriji su promenljive pojave pravilo.
352 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
429 Malkolm je, čini se, opsednut negiranjem ili umanjivanjem istorijskog značaja Srbije i uveća-
vanjem značaja BiH: „Svaki sandžak je bio velika i važna regija; ali je bio i deo jednog ejaleta
ili provincije, najveće konstitutivne jedinice Imperije. Prvi sandžak (...) koji su Turci ustano-
vili posle njihovog osvajanja Bosne bio je sam sandžak Bosna. (...) Sandžak Zvornik, prema
severoistoku, bio je osnovan nešto docnije, a sandžak Hercegovina 1470. Pet susednih san-
džaka je uspostavljeno u XVI veku, delimično od zemalja osvojenih od Hrvatske i Slavonije.
Do 1580. svi oni su činili deo ejaleta Rumelija, provincije koja je pokrivala najveći deo Bal-
kana. No, te godine je doneta odluka da se napravi novi ejalet od njih: ejalet Bosna. Ovo je
značilo da je na njegovom čelu bio najviši rang paše, (...) beglerbeg: ’gospodar gospodara’.
Bio je to sada bosanski entitet koji je uključivao u sebe celu savremenu Bosnu i Hercegovinu,
plus neke susedne krajeve Slavonije, Hrvatske, Dalmacije i Srbije. Dok je stara kraljevina Srbija,
na primer, ostala izdeljena na brojne manje jedinice, od kojih je svaka bila tek jedan od mno-
gih delova ejaleta Budim ili Rumelija, Bosna je uživala poseban status kao istaknut entitet
do kraja osmanskog perioda“ (Malcolm, 2002: 50). Tako se činjenicom da je Bosna dugo bila
jedinstvena upravna oblast najvišeg ranga u Osmanskoj imperiji pravdaju i današnji zah-
tevi bošnjačke elite u BiH da ona danas postoji kao nezavisna država. Čini se da se logika
nacionalnih država iz XX veka neistorično kalemi na imperijalnu, po definiciji, veoma dru-
gačiju logiku. Verovatno je Bosna uživala takvo poverenje Porte, jer je kao granična oblast
imala dovoljan broj privrženih muslimana koji su Imperiju mogli braniti. Ubrzana islamiza-
cija tokom XVI veka jeste izvesno jedan od razloga koji je Bosnu kvalifikovao za status eja-
leta, jer je već krajem ovog ili početkom sledećeg veka imala apsolutnu muslimansku većinu
(Malcolm, 2002: 52–53). Primer Mehmed-paše Sokolovića, rodom iz okoline Ruda u Višegrad-
skom kadiluku (Samardžić, 1971: 14), koji je ponovo osnovao Pećku patrijaršiju 1557, ipak
svedoči da je etnička svest bar među nekima od njih morala naginjati srpskoj, iako njegova
odanost muslimanskoj veri i Osmanskom carstvu nije ni u jednom trenutku dolazila u pita-
nje. Sigurno je da u Osmanskoj imperiji etnička pripadnost nije bila naročito značajna, pa je
otud mogla biti bilo koje vrste, te da ni ejaleti ne mogu biti posmatrani kao bilo šta drugo do
značajne upravne oblasti. Utoliko je tek uobičajeni nacionalizam nekih bošnjačkih intelektu-
alaca koji tvrde da su u BiH od srednjeg veka svi bili Bošnjaci, a da su se Srbi i Hrvati pojavili
zahvaljujući nacionalističkoj propagandi iz Srbije i Hrvatske tek u drugoj polovini XIX veka,
http://www.geocities.com/famous_bosniaks/index-en.html, pristupljeno 18. IV 2008. Srbija
je bila svedena na Smederevski sandžak, ali je ipak srpska etnička svest blagodareći kosov-
skom mitu, epskim pesmama i SPC sačuvana za politizaciju u dobu nacionalizma. U BiH nije
bilo bosanske etničke svesti koja je mogla biti politizovana na sličan način, uprkos činjenici da
je ejalet veća upravna oblast od sandžaka. Ova dva primera jasno ukazuju koliko su nebitni
veličina i značaj upravne oblasti Osmanske imperije za razvoj etničke svesti.
430 „Istorija Bosne u kasnom srednjem veku često je zbrkana i zbunjujuća. No, tri su se moćna
vladara istakla: ban Kulin (vladao između 1180. i 1204), ban Stjepan Kotromanić (1322–
1353) i kralj Stefan Tvrtko (1353–1391). Pod drugim od njih, Bosna je obuhvatila knežev-
stvo Hum (Hercegovina); a pod trećim se proširila na jug i pripojila veliki deo dalmatinske
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 353
„Iz složene istorije rane slovenske Bosne, između dolaska Hrvata i Srba oko 620.
i nastanka nezavisne bosanske države oko 1180. ne mogu se izvući jednostavni
zaključci. Prava Bosna je povremeno bila pod srpskom vlašću: iznad svega, polo-
vinom desetog veka i krajem jedanaestog. Pa ipak, bilo bi pogrešno reći da je
Bosna ikad bila ’deo Srbije’, pošto srpske kraljevine koje su uključivale Bosnu u
ovim vremenima nisu uključivale najveći deo onoga što je Srbija danas. Za naj-
veći deo ovog ranog srednjovekovnog perioda, Hercegovina je zaista bila srpska
teritorija, ali je prava Bosna bila mnogo bliže povezana sa hrvatskim zemljama; i
do dvanaestog veka, čak i kada je dobila nezavisnost, izgleda da je uveliko nagi-
njala ka hrvatsko-mađarskom kulturnom i političkom okviru“ (Malcolm, 2002: 11).
Autor, čini se, ima potrebu da dokazuje da BiH nije srpska teritorija, otud
Hercegovina i ispada iz naziva države ne samo u naslovu knjige već i kroz
samu knjigu, jer njen srpski karakter izgleda nije sporan. Ona je tu samo doda-
tak Bosni koji treba da se kao i ostali regioni u nju utopi. Tvrdnja da bi bilo
„pogrešno reći da je Bosna ikad bila ’deo Srbije’, pošto srpske kraljevine koje
su uključivale Bosnu u ovim vremenima nisu uključivale najveći deo onoga što
je Srbija danas“ veoma je sporna s obzirom na to da su granice srednjovekov-
nih političkih zajednica bile krajnje promenljive, tj. stalno su se menjale kao
proizvod ratova. Naziv Bosna se u X veku odnosio na malu oblast oko izvora
i gornjeg toka istoimene reke, a Ćorović tvrdi da se tada smatrala „srpskim
područjem“ (Ćorović, 2005: I: 89). Ako to već i zbog pomenute stalne promene
granica može biti sporno, jer i sam Ćorović veli da su do Nemanje Srbi imali
„samo istoriju plemena“ (Ćorović, 2005: II: 5), oblasti Usore (Semberija) i Soli
(Tuzla), bar prema Konstantinu Porfirogenitu, spadale su u srednjovekovnu
„pokrštenu Srbiju“ (Ćorović, 2005: I: 126). Nesporno je, i sasvim u skladu s pro-
menljivošću granica u srednjem veku, i da je tada još ban i docniji kralj Bosne
Tvrtko Kotromanić pobedivši Nikolu Altomanovića u savezu sa Lazarom Hre-
beljanovićem, gde se vidi da su feudalni odnosi bili znatno važniji od etnič-
kih veza, zauzeo njegove posede s istočne granice Drine došavši sve do iza
Lima i „obuhvativši najveći deo područja stare Raške“431 (Ćorović, 2005: II: 153).
obale. Doista, tokom druge polovine Tvrtkove vladavine Bosna je postala najmoćnija
država na zapadnom Balkanu“ (Malcolm, 2002: 13). Pada u oči da se jedan pojam koji je
postao pomodan tokom devedesetih godina XX veka, „zapadni Balkan“, koristi i za odre-
đivanje odnosa u dalekoj prošlosti. Upotrebljen je u sklopu diskurzivne strategije prećut-
kivanja kako bi se zamaglila činjenica da je tada ubedljivo najmoćnija država na Balkanu
bila Osmanska imperija koja je već slomila otpor Vizantije, Bugarske i Srbije, svodeći ih na
vazalne tvorevine sultana ili na teritorije kojima sultan neposredno upravlja. Da se, među-
tim, to istaklo, onda moć bosanske države ne bi izgledala tako velikom. Valja primetiti da
je Bosna Stjepana Kotromanića i Tvrtka trajala malo kraće od Jugoslavije.
431 Vredno je pomena poređenje između kralja Tvrtka i cara Dušana koje je ponudio Vladimir Ćoro-
vić: „Tvrtkova koncepcija bila je, ukoliko se to sa svim rezervama za srednji vek uopšte može
reći – nacionalnija i umnogome stvarnija. Bosna je imala centralni položaj u srpsko-hrvatskom
354 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Na pitanje da li su stanovnici Bosne bili u stvarnosti Hrvati ili Srbi 1180. ne može
se odgovoriti iz dva razloga: prvo, zato što nedostaju izvori, i drugo, zato što pita-
nju manjka smisao. Možemo reći da je veći deo teritorije Bosne bio verovatno
naseljen Hrvatima – ili, bar, Slovenima pod hrvatskom vlašću – u sedmom veku;
ali da je jedna plemenska oznaka malo ili nimalo značila pet vekova docnije.
Bosanci su uopšte bili bliži Hrvatima po njihovoj religiji i političkoj istoriji; no
upotrebiti moderan pojam hrvatskog identiteta (nešto konstruisano u skora-
šnjim vekovima od religije, istorije i jezika) na bilo koga u ovom periodu pred-
stavljalo bi anahronizam. Sve ono što se može smisleno reći o etničkom identi-
tetu Bosanaca jeste ovo: oni su bili Sloveni koji žive u Bosni“ (Malcolm, 2002: 12).
narodu i bila je gotovo kao određena da obuhvati na oba krila oba naša plemena“ (Ćoro-
vić, 2005: II: 176). Tako je srpski istoričar jugoslovenskog usmerenja iz Hercegovine slavio
bosanskog kralja kao preteču jugoslovenstva, dok je Dušana odbacio zbog uticaja grč-
kog i albanskog elementa u Carstvu, iako najverovatnije svestan da oni sami o nacional-
nim stvarima nisu imali pojma. Ovaj podatak može služiti kao primer da je bilo srpskih
istoričara koji nisu bili preterano oduševljeni velikom Srbijom po uzoru na cara Dušana,
već su njoj pretpostavljali Jugoslaviju po uzoru na kralja Tvrtka.
432 Tako, Vukan, najstariji Nemanjin sin, piše papi kako je „u zemlji mađarskog kralja, tj. u Bosni“
Kulina-bana, jeres uhvatila maha (Ćorović, 2005: II: 22). Kada je Vukan iz Zete u savezu sa
Ugarskom prodro u Rašku i odatle proterao brata mu Stefana koji će docnije postati kralj,
postao je ugarski vazal na isti način na koji je to bio i Kulin (Ćorović, 2005: II: 22).
433 U knjizi Balkan u ranom srednjem veku (The Early Medieval Balkans), tj. do kraja XII veka,
Džon Fajn (John Fine) kratko pominje Bosnu samo na dve stranice pri kraju knjige (Fine,
1983: 288, 300). Razume se, u knjizi Balkan u poznom srednjem veku (The Medieval Balkans),
o Bosni je bilo moguće znatno više pisati, pa joj je posvetio 77 od 611 stranica (Fine, 1987:
17–21; 43–47; 143–149; 275–285; 368–370; 392–395; 453–488; 577–590).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 355
434 Nešto slično čini i liberalni bošnjački intelektualac, Rusmir Mahmutćehajić, čije je mišljenje
postalo uvažavano i na Zapadu zbog zagovaranja prozapadno usmerenog islama i višeet-
ničnosti: „Bosanski državni identitet je očito stariji od švicarskog. Bude li uzeta samo pove-
lja bana Kulina, kao neprijeporan dokument o bosanskoj državnoj suverenosti i narodnom
jeziku, već u 1189. godini, lahko je pokazati da bosanskom državnom identitetu odgo-
vara više od 800 godina posvjedočenog trajanja u različitim oblicima. Ali, on se nikad nije
učvrstio tako da bi država postala dezideologizirani i posve trpni sustav ili ustroj koji jed-
nako služi različitim pripadanjima ili nepripadanjima“ (Mahmutćehajić, 2002: 100).
435 Neki srpski istoričari starije generacije naciju dosledno poimaju na iskonski način, prebacu-
jući novovekovne pojmove u rani srednji vek. Tako, Ekmečić, sledeći Konstantina Porfirogenita
(958), autoritativno zaključuje da je „polovina Dalmacije i bar dve trećine Bosne bilo naseljeno
ljudima srpske etničke vezanosti“ zato što je vizantijski izvor utvrdio da južno od reke Cetine
žive ’pagani koji potiču od nekrštenih Srba’ (Ekmečić, 2000). Poticati od Srba ne znači isto što
i biti Srbin, jer identitet se, kako svedoči skorašnji primer Crnogoraca, mogao promeniti.
436 Kad je Kosovo u pitanju, Malkolm je priznavao da, za razliku od Bosne, ono nema istorijski
identitet i kontinuitet, ali da to ne znači da Srbija ima pravo na njega, jer i Srbiji taj konti-
nuitet nedostaje. Sem toga, dosledno se brani etničko pravo, jer Kosovo „po bilo kojim bal-
kanskim standardima može da se opiše kao kompaktna masa etnički istovrsnog naroda“
(Malcolm, 1998: XLIX).
437 „Većina plemstva u Hercegovini bila je pravoslavna tokom XIV i XV veka, pa su pravoslavci
verovatno činili i većinu stanovništva“ (Malcolm, 2002: 70). Doista, i drugi zapadni ideolozi
bosanstva ne prećutkuju činjenicu da je od 1168. do 1326. Hercegovina bila pod upra-
vom članova dinastije Nemanjića (Fine, 1996: 5).
438 Malkolm, međutim, prećutkuje činjenicu da ni katolička, pa ni bosanska crkva nisu bile naro-
čito ukorenjene u BiH: „Bosna je imala tri vere; svaka je postojala u posebnim geografskim
356 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
regijama: katolici na severu, zapadu, i počev od oko 1340. u centru (naročito u gradovima);
pravoslavni na jugu i istoku; bosanska crkva u centru, protežući se istočno do Drine i južno
uz Neretvu do Huma. (...) Do 1400, bilo je samo 20 do 30 franjevaca u celoj državi (radilo
se u osnovi o celokupnom zbiru katoličkog sveštenstva) okupljenih u četiri samostana.
Do vremena osvajanja 1463. bilo je dvanaest samostana, ali je sumnjivo da li su okupljali
više od ukupno 75 do 80 franjevaca. Tako su velike oblasti živele bez ikakvoga svešten-
stva. (...) Bosanska crkva uopšte nije imala biskupe u teritorijalnom smislu. Katolici su ih
imali u teoriji, ali je biskup Bosne živeo u Slavoniji i nije imao ulogu u samoj Bosni. Tako
su verovatno mnogi seljani retko ili nikada videli sveštenika, pa su ispoljavali i ravnoduš-
nost prema zvaničnoj religiji, ako nije silom nametana. Pravoslavci su, iako imahu mitro-
polite i sveštenstvo, posedovali ograničen broj crkava i sveštenika u njihovim oblastima.
Dakle, nijedna vera nije imala jaku organizaciju da veže svoje stado za crkvu bilo kroz veru
i verovanja bilo kroz osećaj zajednice“ (Fine, 1996: 13).
439 Ekmečić veli da Džaja nije profesionalni istoričar, već tek bivši sveštenik (Ekmečić, 2000).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 357
440 Ima tvrdnji da se prvi put pominje 1498. (Pilipović, „Manastir Rmanj u prošlosti i sadašnjo-
sti“), ali to ne ruši tvrdnju Malkolma. Naprotiv, izgleda da je uglavnom u pravu što se tiče
vremena gradnje pravoslavnih manastira u Bosni, iako se to sa sigurnošću ne može tvr-
diti, jer se radi o posrednim saznanjima preko prvog beleženja manastira u nekom zapisu.
358 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
441 Iako Banac smatra da su Srbi katolici bili polovinom XIX veka samo intelektualci, a da su se
širi društveni slojevi Dubrovnika osećali Hrvatima (Banac, 1983), to je odista teško doka-
zati. Štaviše, Fajn i Ekmečić navode izvore koji govore da je u srednjem veku, pa čak i u
prvoj polovini XIX veka u celoj Dalmaciji bio prilično zamagljen nacionalni identitet, i da
je lokalni (Dalmatinci) ili širi (Slovini) odnosio prevagu nad nacionalnim imenima Srba i
Hrvata (Fine, 2006; Ekmečić, 1989).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 359
zanemarivao činjenice koje nisu odgovarale njegovoj tezi. Izuzev toga, bav-
ljenje nejasnim srednjim vekom moglo je barem donekle skrenuti pažnju sa
doba nacionalizma u XIX veku u kojem je jasno da je rasprostranjenost naci-
onalnog identiteta Bošnjaka ili Bosanaca bila zanemarljiva čak i među musli-
manima, dok je među pravoslavnima i katolicima bila ravna nuli.
Tako, i etnički identitet Vlaha može biti sporan, jer do danas nije utvr-
đeno da li je ime Vlah imalo etnički sadržaj ili se odnosilo tek na stočarsko
zanimanje,442 premda je verovatnije da se barem spočetka radilo o zaseb-
nom etničkom identitetu koji se vremenom menjao. Bilo kako bilo, legitimna
je hipoteza da su „Vlasi, kao izdvojena etnička i kulturna grupa, igrali glavnu
ulogu“ u procesu naseljavanja Bosne, iako je verovatnija hipoteza Zorana
Janjetovića koji veli: „da nije bilo slovenske mase, Vlasi ne bi imali u koga da
se pretapaju” (Janjetović, 2003: 100), premda su mogli biti relativno brojni.
Međutim, belodana je činjenica da objašnjavajući ove procese Malkolm razot-
kriva dublje i sasvim savremene uzroke svog neraspoloženja prema Srbima:
442 Mišljenje da su Vlasi bili tek stočari a ne i pripadnici posebne etničke zajednice izlaže npr.
Ekmečić (Ekmečić, 2000), pri čemu vrši „društveno normalizovanje ličnih modela“, jer veli
da to „istoričari tvrdoglavo veruju“. Ovo retoričko sredstvo koristi se u okviru diskurzivne
strategije prećutkivanja, jer služi skrivanju činjenice da, iako neki srpski istoričari veruju da
su Vlasi bili tek stočari, postoji jedan broj ne samo stranih već i domaćih istoričara (Sima
Ćirković) koji smatraju da su oni bili i zasebna etnička zejednica. Osim toga, Ekmečić se
služi retoričkim sredstvom podmetanja tvrdeći da Malkolm smatra kako su Vlasi „bili odvo-
jena rasa sa posebnim antropološkim crtama“, iako Malkolm to nigde izričito ne pominje
(Ekmečić, 1995).
360 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
islamskim običajima; uvek su bili slabi prema ispijanju rakije,445 upotreba zara
nije poštovana u nekim područjima (naročito na hercegovačkom selu), a bosan-
ski običaj ašikovanja, pa čak i na ljubavi zasnovanog braka, bio je često predmet
komentara stranih posmatrača“ (Malcolm, 2002: 105).
„Ovakve opise je vredno imati na umu kada se čitaju izveštaji o ’fanatizmu’ bosan-
skih muslimana u XIX veku. Pogrešno je pretpostaviti da je to bila stalna crta
bosanskog islama. Fanatičan stav se izvesno razvio u XIX veku među nekim bego-
vima, muslimanskim sveštenstvom i nižim klasama urbanih muslimana; ali posto-
jali su dobri razlozi da se misli da se radilo o proizvodu posebnih političkih i druš-
tvenih uzroka. (...) Posle francuskog uzimanja Dalmacije i oružanih ustanaka Srba
i Crnogoraca (...) oni se osećaju opkoljenim i pod pretnjom. (...) Rast Srbije kao
naoružane i kvaziautonomne hrišćanske države iz koje su muslimani koji nisu
masakrirani bili brutalno prognani, pojačao je strahove muslimanskog svešten-
stva. Takođe, stalni rast značaja hrišćanske trgovačke zajednice u Sarajevu, koja
je od ranog XIX veka počela da uživa zaštitu Francuske, Austrije i Pruske, ojačao
je sumnje i zavist običnih muslimanskih građana. Do 1822. je drugi francuski
posetilac, Šarl Pertisje (Charles Pertusier), mogao napisati da ’muslimani shva-
taju veru u najekstremnijem obliku fanatizma’. Tada je takvo uopštavanje, iako
neverovatno sveobuhvatno, moralo imati neku dozu istine. No, nije uvek tako
bilo“ (Malcolm, 2002: 105–106).
445 U stvari, priloška odredba za vreme „uvek“ upozorava da se radi o poluistini, jer je sam
autor ranije naglasio da se stav prema alkoholu u Bosni menjao od pravovernog tokom
XVI i XVII veka do fleksibilnijeg tokom XVIII i XIX veka, pošto je u ovim docnijim vekovima
obustavljena praksa prijavljivanja vlastima piću sklonih komšija (Malcolm, 2002: 98).
362 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
nacije. Ipak, kako onda objasniti relativno visok procenat muslimana u San-
džaku, ili mnogo različitih nacionalnosti u Vojvodini?446
No, Malkolm ispoljava težnju da ideološki uzdigne modernost BiH, a
umanji je kod susednih zemalja, pa tvrdi da je Sarajevo imalo oko 60.000
stanovnika 1807, što je „manje od brojke koju navodi Čelebija 1660, ali još
uvek impresivno ako se poredi sa stanovništvom Beograda 1838. (12.963) ili
Zagreba 1851. (14 000)“ (Malcolm, 2002: 96–97). U stvari, Malkolm je gotovo
tri puta uvećao broj stanovnika Sarajeva, istovremeno umanjujući broj sta-
novnika Beograda,447 jer prema podacima koje navodi jedan od najobavešte-
nijih proučavalaca istorije Sarajeva, Robert Donia, broj stanovnika Sarajeva je,
od trenutka kada su ga Osmanlije osnovale oko 1460. porastao na oko 23.500
stanovnika do 1600, i taj broj je „ostao na tom nivou u narednih 280 godina“,
da bi se duplirao pod Habzburzima (oko 51.000), i iznosio oko 500.000 pred
raspad SFRJ (Donia, 2006: 353).
Malkolm je mogao i porediti BiH sa drugim oblastima Osmanskog carstva
kada je u pitanju obrazovni nivo stanovništva. Nažalost, to nije učinio, možda
i zbog toga što slika obrazovnog nivoa stanovništva BiH nije bila impresivna
u poređenju s drugim delovima Imperije:
„(...) tek 10% dece (u BiH, prim. aut.) pohađalo je bilo kakvu školu, a od njih, još
je manji broj završio osnovnu školu koja je svakako bila izrazito okrenuta religij-
skom vaspitanju. Obrazovna situacija u oblasti pokazuje kako je periferan polo-
žaj Bosna zauzimala u Osmanskom carstvu. Nivo obrazovanja u Bosni bio je u
skladu, ili ispod tog nivoa, sa oblastima istočne Anadolije koje su obično sma-
trane veoma nerazvijenim. Anadolske i balkanske oblasti bliže Istanbulu uživale
su mnogo viši obrazovni standard“ (McCarthy, 1996: 66–67).
446 Istini za volju, njihov se procenat smanjuje, pa je tako udeo svih manjina izuzev mađar-
ske, čiji je udeo od 1948. do 2002. pao sa četvrtine na šestinu stanovništva, u Vojvodini
danas ispod tri procenta.
447 Prema vodećem stručnjaku za privrednu istoriju Balkana, Džonu Lempiju (John Lampe),
Beograd je u ovo doba imao oko 20.000 stanovnika (Lampe, 2000: 50). Prema tome, Sara-
jevo je u prvoj polovini XIX veka imalo tek neznatno više stanovnika od Beograda.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 363
448 Doista, M. Ekmečić nije uspevao da tokom devedesetih godina izmakne uticaju nacio-
nalizma, pa je i bošnjačku naciju često nazivao „veštačkom“ ili „sintetičkom“ (Bandžović,
2003: 92–93), ali zanimljivo je da i Malkolm koristi izraz „veštački“ za srpski i hrvatski naci-
onalni pokret u BiH.
364 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Ipak, nije verovatno da muslimane više mrze oni koji s njima nemaju
nikakvih dodira od onih koji kadšto kao kmetovi s njima žive i na čijim pose-
dima i za čiji račun neplaćeno rade.452 Sem toga, 40 godina uopšte nije tako
dug period; naprotiv, to je pod pretpostavkom istih društvenih uslova vreme
za socijalizaciju novih naraštaja. Istovremeno, treba primetiti da, po Mal-
kolmu, „argument drevne mržnje“ izgleda nije baš sasvim pogrešan, jer se
da primeniti na Srbijance.
449 Premda se prećutkuje da su neki muslimani, ako ne i većina, u ovo vreme sebe nazivali
Turcima (Bakić, 2004).
450 Ovaj naziv se i danas s prezirom koristi u BiH i Hrvatskoj prema Srbima. Inače, Malkolm je
u pozitivnom kontekstu pomenuo Srbe samo kada je govorio o I svetskom ratu, jer je izri-
čito utvrdio da Gavrilo Princip nije imao neposredne veze sa srbijanskom vladom, da je
nemački Reich odgovoran za izbijanje I svetskog rata, te da su se Srbi junački držali u ratu
protiv Habzburške monarhije (Malcolm, 2002: 156–157). Relativno pozitivan je i prikaz
đenerala Mihailovića, što ne čudi u svetlu činjenice da je ovaj bio antikomunista i anglo-
fil. Kada igraju u skladu sa britanskim interesima, Srbi ne moraju biti loši momci.
451 „Uglavnom je muslimansko stanovništvo na Balkanu bilo vezano za Otomansko carstvo,
iako činjenica da je toliki broj muslimana ipak ostao na Balkanu potvrđuje da je lokalizam
bio snažniji od imperijalnih spona. Ovo se naročito odnosi na bosanske muslimane, koji
su činili socijalnu elitu svog regiona, zajedno sa nekim muslimanima koji nisu bili turskog
porekla. Oni nisu razvili nacionalnu ideologiju koja bi težila zasebnoj državi, a njihova flu-
idna samosvest dugo je imala odlike mileta” (Todorova, 1998: 295).
452 Srbi su činili 42% seoskog stanovništva, ali i 74% seoskih bezemljaša; dok su bosanski
muslimani činili 37% seoskog stanovništva, ali i 91% zemljoposednika (Bakić, 2004: 94;
Lampe, 2000: 82). Prema Bugarelu, 95,4% kmetova su 1910. činili pravoslavci i katolici
(Bugarel, 2004: 49).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 365
453 Malkolm spori da je obeštećenje bilo na nivou tržišne vrednosti zemlje (Malcolm, 2002:
164). Savremeni bošnjački istoričari i nacionalni pregaoci, od kojih su dvojica, Mustafa
Imamović i Atif Purivatra, uz Hamdiju Pozderca i akademika Muhameda Hadžijahića,
bili određeni da ideološki osmisle i opravdaju stvaranje muslimanske nacije u Studij-
skom izvještaju Centra za društvena ispitivanja Fakulteta političkih nauka koji je preu-
zeo ulogu nosioca projekta pod naslovom „Stav muslimana BiH u pogledu nacionalnog
opredjeljivanja“ (1967–1970) (Redžić, 2000), navode da se radilo o „ekonomskom geno-
cidu nad Muslimanima“ (M. Imamović – K. Hrelja – A. Purivatra: Ekonomski genocid nad
Bosanskim Muslimanima. Sarajevo 1993.). Kako pomalo ironično veli istoričar Husnija
Kamberović, „autori su sami upali u zamku pretjerane potrebe za dokazivanjem ‘geno-
cida’, pa su u toj potrebi načinili niz kontradiktornih tvrdnji, te terminoloških i suštin-
skih grešaka” (Kamberović, 2003: 168–169).
366 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
u manjini“ (Malcolm, 2002: 169). Dakako, to nije omelo Spaha i JMO da sara-
đuju sa Milanom Stojadinovićem u okviru iste stranke (JRZ) u istoj vladi od
1935. do 1938. godine. No, Malkolm je površno obratio pažnju na ovaj period,
o čemu svedoči i podatak da je Stojadinović ujedinio „svoju Srpsku radikalnu
stranku“ sa JMO i SLS u JRZ (Malcolm, 2002: 171). U stvari, to je bilo nemo-
guće pošto je Stojadinović osnovao SRS tek posle pada njegove vlade. Pot-
puno se, međutim, zanemaruje da su u ovom periodu Spaho i Korošec uče-
stvovali u izuzetno uspešnoj primeni omiljene discipline međuratnih srpskih
političara: kako izolovati Hrvate u okviru Jugoslavije.454
Malkolm je najuravnoteženije pisao o dva svetska rata, gde nije prećutano
ono što se dešavalo Srbima, a da to nije bilo na uštrb onoga lošeg što su Srbi
drugima učinili. Primerice, navedeno je da su i „nefanatični, ali kooperativni
kvislinški upravitelj, general Nedić“ i ustaški antisemitski „fanatici“ sarađivali
sa nemačkim nacistima u ’rešavanju’ jevrejskog pitanja, ali je uočena i bitna
osobenost režima u NDH: „Antisemitizam je, međutim, bio tek drugorazredna
briga ustaškim ideolozima. Njihov glavni cilj bio je da ’reše’ problem velike srp-
ske manjine (1,9 miliona od ukupno 6,3 miliona) na teritoriji NDH“ (Malcolm,
2002: 176). Navedeni su zatim i neki zločini ustaša, npr. ubistvo i bacanje „sto-
tina“ Srba sa mostarskog mosta u Neretvu, te da su čak i Nemci bili zapanjeni
zločinačkim ponašanjem ustaša, ali je uočeno i da su se Srbi osvetnički pona-
šali prema nedužnim civilima: „Reakcija srpskih seljaka455 – naročito u Herce-
govini, sedištu oružanih seljačkih ustanaka 1875. i 1882. – bila je očekivana:
u nevesinjskom kraju su se podigli na oružje u junu 1941, isterali ustašku mili-
ciju i uspostavili ’slobodnu teritoriju’ pridružujući je sličnoj oblasti otpora u
susednoj Crnoj Gori. Potom su se okrenuli protiv lokalnih hrvatskih i musli-
manskih seljana, čiji su pristanak na vlast NDH smatrali kolaboracijom, pa su
pobili više od 600 Muslimana u oblasti Bileće, u južnom uglu Hercegovine, a
u julu i avgustu je oko 500 njih pobijeno oko Višegrada“ (Malcolm, 2002: 176).
„Genocidna politika NDH prouzrokovala je da se hiljade bosanskih Srba
pridruže, gdegod su mogli, jednom od organizovanih pokreta otpora“ (Mal-
colm, 2002: 176). Malkolm prepoznaje dva pokreta otpora Nemcima u II svet-
skom ratu: monarhističku jugoslovensku vojsku u otadžbini i Narodnooslobo-
dilački pokret predvođen komunistima. Britanskom konzervativcu je prvi bliži,
pa i Dražu Mihailovića slika sa simpatijama: „monarhista, anglofil i stručnjak
454 No, ovu aktivnost M. Spaha, JMO i slovenačkih konzervativaca, Malkolm u okviru dis-
kurzivne strategije relativizacije eufemistički smatra „vrstom treće snage koja posreduje
između anticentralističkih Hrvata i centralističkih Srba“ (Malcolm, 2002: 168). Naravno,
navodi se da su Spaho i Korošec bili zatvoreni zajedno s Mačekom 1932. (Malcolm,
2002: 169).
455 Malkolm izričito odbija mogućnost da su ove zločine učinili četnici, kao što smatraju Vla-
dimir Dedijer i Antun Miletić, ali ne navodi nijedan izvor ili argument na osnovu kojih to
čini (Malcolm, 2002: 307).
368 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
za gerilsko ratovanje“ (Malcolm, 2002: 176). O Brozu, pak, kaže: „Njen (KPJ,
prim. aut. ) vođ, Tito (bivši austrougarski armijski podoficir Josip Broz), kao sta-
ljinista je preživeo čistke u Moskvi, a tokom perioda između pakta Molotov–
Ribentrop i Hitlerove invazije na Rusiju sledio je zvaničnu liniju Kominterne
koja se žalila na britansku agresiju na Nemačku. No, bio je snalažljiv čovek i
prirodni organizator (...)“ (Malcolm, 2002: 177).
Belodano je, dakle, da i u oceni istorijskih ličnosti britanski konzervativni
istoričar drži do nacionalnog i ideološkog opredeljenja s kojeg bar delimično,
ako ne i potpuno, procenjuje istorijske događaje, procese i delatnike. Anglo-
fil i monarhista stoga ima bolje šanse da bude pozitivno ocenjen od staljini-
ste (a Stalin loyalist) koji je privremeno smatrao da je Velika Britanija napala
nacističku Nemačku.456
No, kada su u pitanju pokreti koje su Mihailović i Broz predvodili, stanje se
unekoliko razlikuje jer je odnos ova dva pokreta prema BiH bio veoma različit.
Rečju, četnici su se zalagali za uključenje BiH u veliku Srbiju u okviru Jugosla-
vije, a partizani za oblikovanje od nje jedne federalne republike u okviru Jugo-
slavije. Štaviše, politika četnika, kako s pravom navodi Malkolm, bila je izrazito
antimuslimanska, što on dokumentuje i pismom koje je u februaru 1942. pre-
dratni banjalučki advokat i politički direktor četnika od 1943, Stevan Moljević,
poslao Dragiši Vasiću. Moljević je pisao da srpske zemlje treba da uključe BiH i
Dalmaciju, a da potom treba da usledi „čišćenje zemlje od svih nesrpskih ele-
menata. Treba uputiti sve na njihov put: Hrvate u Hrvatsku, a muslimane u Tur-
sku ili Albaniju“ (Malcolm, 2002: 178–179, cit. pr. Dedijer i Miletić, 1990: 33–34).
Pa ipak, komandant JVO se oslobađa odgovornosti, jer „nema dokaza da je sam
Draža Mihailović ikada pozivao na etničko čišćenje“457 (Malcolm, 2002: 179).
Takođe, kada je u pitanju kolaboracija četnika sa Nemcima, veli se da je
ona „po prvi put“ nastupila tek posle kapitulacije Italije novembra 1943, u tre-
nutku kada su se partizani dočepali italijanskog oružja. Moguća kolaboracija
nekih četnika pre ovog datuma, o kojoj je izveštavao britanski oficir za vezu
među partizanima Dikin (Deakin), veže se za trupe koje Mihailović nije kon-
trolisao (Malcolm, 2002: 184).
No, na kraju, bar kada su nacionalni odnosi u pitanju (ako ne i kada je ide-
ologija u igri), u celini odmerenog pisanja o II svetskom ratu pokazana je ten-
dencija koja prati celu knjigu. Radi se o viktimizaciji Bošnjaka:
456 U knjizi o Kosovu, međutim, đeneral Mihailović ne prolazi tako dobro, jer se veli da je od
1943. bio uvučen u saradnju sa Nemcima (Malcolm, 1998: 298).
457 U fusnoti se navodi da je jedini dokument koji Mihailovića optužuje da je naredio anti-
muslimanski zločin, koji su objavili Dedijer i Miletić i kojem je i Jozo Tomašević u klasič-
noj studiji The Chetniks poklonio svoje poverenje, najverovatnije falsifikat samih koman-
danata koji su na taj način želeli opravdati svoje zločine. Malkolm tu sledi argumentaciju
Lusjena Kerčmera (Lucien Karchmar) i njegovu knjigu Draža Mihailović and the Rise of the
Četnik Movement 1941–1942, 2 vol, 1987.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 369
458 Balić, Smail (1992): Das Unbekannte Bosniens: Europas Bruecke zur islamischen Welt
(Koeln: 1992). Naslov je, prema tome, „Bosance“ predstavljao kao „Evropi“ nepoznate,
ali i kao most Evrope ka islamskom svetu, čime se ukazivalo na značaj bosanskih musli-
mana za „Evropu“.
459 Doduše, i tada se Žerjavićevi podaci navode prema Balićevoj knjizi.
370 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
(Sandžak) 5,2%, dok u Hrvatskoj uopšte nisu stradali; Hrvata je, pak, 11,4%
stradalo u BiH (Kočović, 2005: 174).460
Malkolmova tendencioznost vidljiva je i u bavljenju socijalističkim perio-
dom BiH, kada je dobila suverenost kao jedna od šest republika, dok su bosan-
ski muslimani, prvi put u istoriji, priznati kao konstitutivan narod jedne poli-
tičke zajednice počev od druge polovine šezdesetih. Autor smatra da su oni
bili potčinjeni Srbima i u socijalizmu:
460 Pozivajući se na Kočovića i Žerjavića, ali ne citirajući nijednog od njih, Muhamed Filipović
je zaključio: „Zapravo, eliminacija muslimana je stalni lajtmotiv svake akcije i srpskog, ali i
hrvatskog nacionalizma, pa je tako i ovaj srpsko-hrvatski sukob oko Bosne i Hercegovine
bio iskorišćen da se, usput i kao kolateralna šteta, istrijebi što je moguće više muslimana.
To najasnije pokazuju Kočovićeva i Žerjavićeva demografska istraživanja o žrtvama ili
gubicima pojedinih naroda koji su živjeli na tlu bivše Jugoslavije u toku Drugog svjetskog
rata, a posebno onih koji su živjeli na tlu Bosne i Hercegovine“ (Filipović, 2003: 47–48).
461 Nasuprot Malkolmu, bošnjački istoričar Mehmedalija Bojić navodi, pak, ime Đura Pucara
Starog među onima iz CK SKBiH (Avdo Humo, Cvijetin Mijatović, Uglješa Danilović, Salim
Ćerić, Hajro Kapetanović) koji su „krajem pedesetih godina“ XX veka pokrenuli ispravljanje
„pogrešnog stava Partije u pogledu posebne nacionalnosti Muslimana“ (Bojić, 2001: 236).
462 Istoričaru nove nacije ne treba preterano zameriti što srednjovekovnu državnost „zami-
šljene nacije“ izjednačava s državnošću u XXI veku.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 371
463 Malkolm ne navodi da se 8,6% izjasnilo kao Jugosloveni – nacionalno neopredeljeni (Bou-
garel, 2003: 107).
372 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
464 Atif Purivatra je u časopisu Pregled 1964. napisao da je „golema većina bosanskoherce-
govačkih muslimana jasno pokazala njihovo osećanje pripadanja muslimanskoj zajed-
nici kao jednoj etničkoj, a ne samo religijskoj grupi“ (Shoup, 1968: 216).
465 Naravno, postavlja se pitanje da li se u socijalističkoj Jugoslaviji moglo pokušati i zašto
se nije pokušalo sa stvaranjem bosanske nacije koja bi obuhvatala sve građane BiH. Da
je ovakvo građenje nacije bilo uspešno, možda bi se izbegao rat u BiH, ako ne i nesta-
nak SFRJ (Bringa, 1995: 8–9). Sekularni Bošnjak koji ne poriče svoje jugoslovenstvo, Enver
Redžić, „odriče konstitutivnost narodima u BiH, ističući da je ‘Bosnu konstituirala istorija,
kada nije poznavala etno-nacionalne strukture. Bosnu je konstituirala njena multikon-
fesionalna, etnička i kulturna stvarnost... U dokumentima ZAVNOBiH-a nema ni traga o
konstitutivnim narodima. To je teza nacionalizama...’“ (Redžić, 1999: 217–218, cit. pr. Kržiš-
nik-Bukić, 2003: 135). Pa ipak, kako upozorava Kržišnik-Bukić, „znamenito službeno sta-
novište ZAVNOBiH-a, sadržano tada u Rezoluciji, glavnom dokumentu tog zasjedanja,
utvrđivalo je BiH kao zemlju koja nije ‘ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, već i srpska,
i muslimanska i hrvatska’. (…) Ako je BiH, osim što je i muslimanska, dakle, i srpska i hrvat-
ska, mogu li onda susjedne zemlje Srbija i Hrvatska (možda nekad u budućnosti) pola-
gati pravo na, recimo, dio političkog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom” (Kržiš-
nik-Bukić, 2003: 144)? Osim toga, ako je tako, da li se može ijedna od etničkih zajednica
preglasavati oko pitanja nezavisnosti zemlje? Takođe, navedeno mišljenje Envera Red-
žića, učesnika svih ZAVNOBiH-a, svedoči o političkom poimanju nacije koje, međutim,
na ovim prostorima teško može uspeti. Crnogorska nacija je upravo takav koncept, i vidi
se, prema popisu 1991, da je njegov uspeh tek delimičan, jer se manje od polovine gra-
đana (43%) oseća u nacionalnom smislu Crnogorcima. Naravno, moguće je da će broj
nacionalno opredeljenih Crnogoraca rasti, ali može i padati, što će zavisiti od konkret-
nih istorijskih okolnosti. Sem toga, u gorepomenutom Redžićevom shvatanju istorija
se hipostazira i pretvara u neku silu koja tobože vlada društvenim životom, a snaga već
postojećih etničkih struktura se potcenjuje. Snagu etničkih struktura potcenjuje npr. sa
levoliberalnog i postmodernističkog stanovišta i Nerzuk Ćurak, docent na FPN u Sarajevu,
koji govori o „hiperetniciziranim građanima BiH“ ili o „utopiji Bosne“ u smislu „građanstva
kao bezesencijalnog zajedništva, kao odsustva identiteta“ (Ćurak, 2006: 160, 67). Nje-
gova kritika bošnjačkog nacionalizma u knjizi Obnova bosanskih utopija izgleda ovako:
„Nažalost, provincijalizirano, predgrađansko, politički neiživljeno bošnjačko Mi (istakao
N. Ć.) nije imalo hrabrosti da se iz faze zakašnjelosti (zakašnjela etnija) transferira u prera-
nost (bosanskohercegovačko republikansko građanstvo), koja je uvijek koliko društveni
san, toliko i stvarnost“ (Ćurak, 2006: 65–66). Ima i nebošnjačkih autora koji se utopijski,
a verovatno i utopistički, svesno upuštaju u društveni inženjering razrađujući koncept
bosanske nacije: „Sadržajna suština Kallayevog koncepta bosanske nacije je svebosan-
ski etnicizam, bosanski etnounitarizam, što je bila politika uslovljena okolnostima vlada-
nja Bosnom zajedničkog ministra finansija Austro-Ugarske i uvaženog istoričara, Mađara
Benjamina Kallaya. Sadržajna suština koncepta bosanske nacije koji zastupa ova autorica
(Kržišnik-Bukić, prim. aut.), nepolitičarka, istoričarka i politologinja, po narodnosti Slo-
venka, po naučno-stručnom radu bosanski istraživač, potpuno je suprotna Kallayevom
konceptu. ‘Njena’ bosanska nacija je neetnička kategorija. Ne temelji se na bosanskom
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 373
u Srbiji tokom 70-ih470 i ranih 80-ih XX veka, porasla je osetljivost dela vlasti
u Bosni prema izražavanju muslimanske religijske obnove koja bi mogla
imati i političke posledice“ (Malcolm, 2002: 207). U ovom kontekstu je važno
naglasiti da nijedan slučaj ekscesnog srpskog nacionalizma tokom sedam-
desetih nije naveden, već se odmah prešlo na osamdesete, te „antimusli-
manski roman Nož“ (1982) i knjigu Veselina Đuretića Saveznici i jugosloven-
ska ratna drama (1985), bez sumnje zbog toga što je trebalo opravdati slučaj
Alije Izetbegovića iz 1983.471
Utoliko, nije začuđujuća ni činjenica što priča o Memorandumu koji je
bio objavljen u Večernjim novostima 1986. (Malcolm, 2002: 206), u pripoved-
noj strukturi, prethodi priči o suđenju Aliji Izetbegoviću koje se odigralo 1983.
(Malcolm, 2002: 208). Uprkos činjenici da je potonja prethodila prvoj, na taj
način se stvara utisak o uzročnoj važnosti srpskog nacionalizma u izazivanju
kako bošnjačke islamističke reakcije tako i „razaranja“ Jugoslavije:
470 Prethodno je pomenuo da se „još 1968. srpski nacionalistički komunista kakav je Dobrica
Ćosić žalio na promenu politike o Kosovu posle Rankovićevog pada“ (Malcolm, 2002: 205).
Valja primetiti etiketu „srpski nacionalistički komunista“ čija upotreba nepogrešivo uka-
zuje na neprijatelja, pošto se bilo hrvatski bilo muslimanski ili neki drugi komunisti nigde
u knjizi ne karakterišu kao hrvatski nacionalistički komunisti ili muslimanski nacionali-
stički komunisti.
471 Razume se, ovim se pravda uobičajeno bošnjačko viđenje nestajanja SFRJ: „Srpski nacio-
nalizam je bio u središtu krize jugoslavenske državne zajednice”, veli uvereno npr. Safet
Bandžović (Bandžović, 2003: 67). „Srpski nacionalizam je bio ideološki i vojni motor ratova
na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Srpska nacionalistička inteligencija, željna moći, sa
akademskim zvanjima, titulama i priznanjima, ali bez kulture, sa pojednostavljenim odgo-
vorima na najsloženija pitanja, pretvarala je narod u gomilu, a ljude u materijal” (Bandžo-
vić, 2003: 95). Autor izričito smatra da „velikosrpska ideja nije poražena, nego je krivica za
sve njene razorne posljedice prebačena na Slobodana Miloševića” (Bandžović, 2003: 95).
472 Dvojica američkih istraživača su angažman mlađanog Izetbegovića videli na drugačiji
način: „Kao student tokom II svetskog rata, Izetbegović je bio član Mladih muslimana,
organizacije elitne muslimanske omladine povezane sa ustaškim omladinskim pokre-
tom“ (Burg, Shoup, 2000: 67).
376 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
mestu citirao delove Islamske deklaracije koji su išli u prilog njegovom mišlje-
nju o Izetbegoviću, npr. izričito upozorenje da bi se bez muslimanske većine
u nekom društvu islamski poredak preokrenuo u tiraniju. Pošto bosanskoher-
cegovačko društvo nije bilo društvo s muslimanskom većinom, veli Malkolm,
onda je „čitava diskusija o prirodi islamskog političkog sistema, koja zauzima
najveći deo knjige, neprimenljiva na Bosnu“473 (Malcolm, 2002: 220). Bilo bi
zanimljivo znati da li bi britanski konzervativac ovako prosuđivao nekog bri-
tanskog muslimanskog političara poznatog po teoretskom zagovaranju islam-
skog političkog sistema. Posebno bi to bilo zanimljivo saznati u trenutku kada
bi broj muslimana premašio broj hrišćana u Velikoj Britaniji, sa demografskom
tendencijom da u budućnosti postanu apsolutna većina.474 Naposletku, citi-
ran je stav iz Deklaracije koji se, prema Malkolmu, jedini u celoj knjizi odnosi
na BiH: „’Muslimanske manjine u nemuslimanskim zemljama, ukoliko su im
tamo garantovane religijske slobode i normalan život i razvoj, lojalne su i oba-
vezne da poštuju sve obaveze prema toj zajednici, izuzev onih koje povređuju
islam i muslimane’“ (Malcolm, 2002: 220).
Pa ipak, Izetbegović se bavio filozofiranjem o tome kako treba „primeniti
islam u svim aspektima pojedinčevog ličnog života“ stvarajući „jednoobraznu
islamsku državu od Maroka do Indonezije“, u koju je zacelo uključivao i BiH u
nekom budućem trenutku dostizanja muslimanske većine, i uvesti šerijatsko
pravo u svaku zemlju u kojoj su muslimani u većini, jer „ne može biti mira ni
sapostojanja između islamske vere i neislamskih društava i političkih institu-
cija“. Sve navedeno ne znači da su komunisti bili u pravu kada su ga optužili za
„verbalni delikt“ i osudili na 14 godina zatvora od kojih je izdržao šest (Donia,
473 Jedan zaljubljenik u višeetničku BiH, ali znatno ozbiljniji istraživač, Robert Donia, imao je
malo drugačiji pogled na „slučaj Izetbegović“: „Izetbegović nigde u spisu nije pomenuo
Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, ili Jugoslaviju. (...) Islamska deklaracija se najbolje može
opisati kao zahtev da se odredi središnji put između konzervativaca i modernizatora u
globalnom islamu“ (Donia, 2006: 245). Takođe, Donia je, ne bez razloga, povezao suđe-
nje Izetbegoviću i suđenje Šešelju, s pravom smatrajući da su oba bila „kontraproduk-
tivna“, pošto su od obojice stvorila „mučenike“: „Šest meseci posle suđenja Mladim musli-
manima, tužioci su podneli tužbu protiv Vojislava Šešelja, sarajevskog Srbina i docenta
političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. On je uvredio partijske vođe spisima koji su
kritikovali jednopartijsku vladavinu i politiku predsednika Tita i Edvarda Kardelja, partij-
skog vodećeg teoretičara. Šešeljevi neobjavljeni spisi su iskazivali otrovne srpske naci-
onalističke teme. Zalagao se za podelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske,
i optuživao je vlasti za promovisanje muslimanskog nacionalizma i progon srpskih inte-
lektualaca“ (Donia, 2006: 245). Vidljivo je da je autor blagonakloniji prema Izetbegoviću i
njegovoj knjizi no prema Šešelju i njegovim neobjavljenim spisima, o čemu najbolje sve-
doči pridev „otrovan“ (virulent) za srpski nacionalizam, kao i ambivalentan odnos prema
Izetbegovićevom muslimanstvu smeštenom „između konzervativaca i modernizatora“.
474 U posleratnom periodu se učešće Muslimana u stanovništvu BiH stalno uvećavalo na
račun Srba i Hrvata. Srbi su sve do 1971. činili relativnu većinu, a od tog popisa Muslimani
su ih premašili (Kočović, 2005: 187).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 377
2006: 258), ali jasno pokazuje da se kod Izetbegovića nikako nije moglo raditi
o zalaganju za „parlamentarnu demokratiju zapadnog stila“. Naprotiv, Izetbe-
gović je optužen, prema Bugarelu, „za ugrožavanje bratstva i jedinstva jugoslo-
venskih naroda“ i za „zastupanje stvaranja ’etnički čiste’ Bosne i Hercegovine“,
dok je kao idealni društveni model predložio doduše parlamentarnu „Islamsku
republiku Pakistan, zemlju koja je rođena iz nasilne podele veće višeetničke
zemlje i čiji je nacionalni identitet zasnovan na islamu“ (Bougarel, 2003: 109).
Štaviše, Malkolm smatra da je „sam pojam ’fundamentalizam’, mora se pri-
znati, rastegljiv i impresionistički“, te da ga ne upotrebljavaju istraživači islama,
već političari i novinari. Cilj ovakvog pisanja jeste pravdanje Izetbegovića, jer se
pojam fundamentalizma jasno odnosi na vraćanje nekog religijskog pokreta
„fundamentu“, tj. prvobitnim zapisima neke religije i nalaženju u njima inspira-
cije za sveukupno uređenje društvenog života.475 Upravo po ovom određenju
Izetbegović je spadao u islamske fundamentaliste. No, Malkolm se izričito ne
slaže s ovim i pravdajući Izetbegovića veli da je njegov „centralni argument“ da
se „islamsko društvo“ može stvoriti „jedino dugim procesom religijskog obra-
zovanja i moralnog ubeđivanja“ (Malcolm, 2002: 221). Pa ipak, Izetbegović
je pisao da „moramo, prema tome, biti prvo sveštenici a potom vojnici. Naša
oružja su: lični primer, knjiga, reč. Kada silu ovome treba pridodati? Izbor ovog
trenutka je uvek specifičan i zavisi od niza faktora. Postoji, međutim, opšte pra-
vilo: islamski pokret treba i mora početi s preuzimanjem vlasti čim je moralno
i brojčano dovoljno snažan ne samo da zbaci postojeću neislamsku, već i da
izgradi novu islamsku vlast“.476 No, Malkolm je posebno ubeđen da bosanski
muslimani većinom nisu bili fundamentalisti, već „među najsekularizovanijim
muslimanskim populacijama na svetu“ (Malcolm, 2002: 221). U toj proceni je
odista imao pravo, posebno kada je gradsko stanovništvo u pitanju. Danas se
to u najvećoj meri menja, kao proizvod rata u BiH.
Malkolm je svoju pristrasnost možda najvidljivije obelodanio povodom
slučaja Agrokomerc:
477 Nasuprot ovako tendencioznoj priči, Suzan Vudvord je ukazala na katastrofalne posledice
koje je afera imala ne samo na privredu Cazinske krajine, te BiH, već i na privredu SFRJ:
„’Agrokomerc’ je bio ogromni agroindustrijski i trgovački kombinat sa sedištem u Velikoj
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 379
Kladuši u severozopadnom delu Bosne, čiji su direktori bili čvrsto povezani sa bosanskim
partijskim rukovodstvom i političkim liderima na saveznom nivou i, u najvećoj meri, sa
bosanskom privredom. Taj kombinat je izdao masu nepokrivenih menica u najmanje pede-
set sedam banaka u četiri republike. (...) Zbog toga što je većina nepokrivenih menica bila
prodata republičkoj banci Slovenije, Ljubljanskoj banci, ova afera je izazvala prekid razvoja
ekonomskih odnosa između slovenačkih i bosanskih preduzeća i dvaju (sic) privreda, u šta
se polagala najveća nada u toj deceniji“ (Vudvord, 1997: 93–94). Istina, Vudvord je takođe,
ali znatno opreznije, nagovestila i mogućnost zavere slovenačkog i srbijanskog rukovod-
stva: „Mnogi su u ovom političkom masakru bosanske, projugoslovenske i savezne poli-
tičke elite videli konspiraciju visokih funkcionera Slovenaca i Srba. Čitava priča tek treba da
se ispriča“ (Vudvord, 1997: 406). Ono što je kod Vudvordove samo moguće, kod Malkolma
i, kako će se videti u narednom poglavlju, Iva Banca (Banac, 1996: 146), postaje dokazano
iako obojica navode mnogo manje detalja o aferi od autorke.
380 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
479 Razume se, ovakav stav je sasvim u skladu sa vladajućim bošnjačkim poimanjem rata u
BiH: „Nazivati ubijanje u BiH ‘građanskim ratom’, bilo bi jednako nazivanju ustanka u var-
šavskom getu u Drugom svjetskom ratu ’građanskim ratom’“ (Bandžović, 2003: 90), koje je
viktimizovalo Bošnjake pravdajući tako ratovanje preko istorijske analogije sa Jevrejima.
382 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
480 Ipak, treba primetiti i nešto iz drugog ugla: ako male države žele da na optimalan način
ostvare svoje interese, one ih moraju usklađivati s interesima velikih sila. U protivnom,
naškodiće životnim interesima države i društva.
481 „Političari Zapada su ozlojeđeno i zabrinuto reagovali na prizor omršavelih zatvorenika u
logorima“ (Malcolm, 2002: 245).
482 Kako izgleda bošnjačka propaganda u istoriografskom ruhu, ilustruje primer pisanja
Hatidže Čar-Drnde: „U posljednjoj agresiji koja je izvršena na republiku Bosnu i Hercegovinu
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 383
***
Britanski imperijalistički konzervatizam dizraelijevskog tipa terao je Noela
Malkolma da Bošnjake i BiH vidi kao naslednike Osmanskog carstva koje je
pacifikovalo prostor Balkana u skladu sa interesima Ujedinjenog Kraljevstva.484
BiH je predstavljala branu nacionalizmu pravoslavnih naroda Balkana koji bi
mogli služiti ruskim imperijalnim interesima. Mešavina srpskog nacionalizma
i komunističke ideologije, bar kako ju je Malkolm video, Slobodana Miloše-
vića je predodredila kao neprijatelja snažno antikomunistički usmerene jav-
nosti čiji je znatan deo bio pod jakim uticajem upravo Malkolma koga je zna-
nje balkanskih jezika učinilo stručnjakom za Balkan.
Bavljenje novinarskom profesijom uticalo je, međutim, i na njegov aka-
demski rad, pa je u pisanju studije sa naučnim pretenzijama vidljivo korišće-
nje diskurzivnih strategija i retoričkih sredstava koje najčešće koriste novin-
ski kolumnisti i uvodničari. Tu spadaju diskurzivne strategije prećutkivanja i
personalizacije, kao i retoričko sredstvo „društvenog normalizovanja ličnih
modela“. Ove strategije i sredstva bile su uokviravane hladnoratovskim okvi-
rom i izražavane antikomunističkim diskursom, ali i balkanskim diskursom u
okviru sukoba civilizacija, te najčešće okvirom agresor–žrtva s pripadajućim
humanitarno-imperijalističkim diskursom. Kombinacija svih ovih okvira sve-
doči da je posredi bila prvenstveno neakademska, pa čak i propagandistička
motivacija etnizacije dželata i žrtvi.
Najčešće je težnja da se susedna nacija učini manje vrednom prisutna
u istoriografijama balkanskih nacija, ali u Malkolmovom slučaju vidi se kako
se „svesni napor“ da se istorija jedne od balkanskih nacija „umanji, ignoriše,
iskrivi, ismeje, pa čak i negira“ (Todorova, 1998: 314) prenosi i u pisanje stra-
nih autora o istoriji pojedinih balkanskih nacija. Prema tome, iako je Malkolm
pišući o istoriji jedne balkanske zemlje izbegao zamke provincijalizma koje
nažalost neretko prate različite nacionalne istoriografije na Balkanu, on nije
umakao jedva prikrivenoj antisrpskoj i promuslimanskoj pristrasnosti u funk-
ciji neoimperijalizma.485
O tome svedoči i nedosledna upotreba modernističkog poimanja etničke
vezanosti i nacije koju navodno autor zastupa. U stvari, u konkretnom istori-
ografskom izlaganju Malkolm je neretko upadao u mnogovekovna tumače-
nja nacije, naročito kada je koristio antivlaške i antisrpske stereotipe kako bi
ocrtao neke gotovo nepromenljive crte ratničkog ponašanja Srba uopšte, a
bosanskih Srba naročito. Takođe, o Bošnjacima se sudi nekritički pozitivno, jer
u knjizi nije moguće naći nijedan negativan bošnjački lik, dok su Srbi gotovo
bez izuzetka prikazani kao nacionalisti, a kadšto i kao „nacionalistički komu-
nisti“, što nije primećeno ni kod jedne ličnosti druge nacionalnosti u SFRJ.
„Razarači“ SFRJ i „agresori“ su „nacionalistički komunisti“ Dobrica Ćosić i
Slobodan Milošević i „nacionalistička“ Srbija, Franjo Tuđman je tek „racionalni
oportunista“, a žrtve su svi ostali. Malkolm je upravo bio jedan od onih autora
koji su ovakvo objašnjenje ratova za jugoslovensko nasleđe postavili u centar
pažnje. Pomeranje žiže interesovanja sa celokupnosti ratova za jugosloven-
sko nasleđe na BiH omogućavalo je da se pojednostave kako rat u BiH, tako
i ratovi u celini koji se navodno nisu ni analizirali, jer se a priori utvrdilo da su
485 U knjizi o Kosovu Malkolm je izrazio motiv kulturtraegera: „Jednog dana, međutim, Srbima
će biti potrebno da izađu na kraj sa svojom istorijom; i nadam se da se nešto od potreb-
nog materijala za punije razumevanje može naći u ovoj knjizi“ (Malcolm, 1998: XXVII).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 385
10.4. Uvod
486 Vođstvo bosanskih muslimana krajem 1993. opredeljuje se za nacionalni naziv Bošnjaci.
To je ovako prokomentarisao jedan bošnjački autor koji je, osim što je osnivao paravojnu
Patriotsku ligu BiH, u prvoj višestranačkoj vladi bio ministar energetike da bi potom napu-
stio Izetbegovićev kurs 1992, jer je naslućivao da se ide ka nacionalnom bošnjaštvu umesto
ka nacionalnom bosanstvu (Young, 2004: 3): „Uz prijedlog odustajanja od branjenja Bosne
i Hercegovine kao države koja je obnovljena u okviru antifašističkog pokreta u Drugom
svjetskom ratu i zamisli o bratstvu i jedinstvu Srba, Hrvata i Muslimana, ponuđeno je boš-
njaštvo kao novo rješenje i ideologija. U preovlađujućoj emocionalnosti to se moglo shva-
ćati kao pozitivna promjena iako je iza toga stajala podrška zamisli o podjeli Bosne na tri
nacionalne države, što je bila izvorna taktika Miloševićeve i Tuđmanove aparthejdne geo-
grafije, razaranja i preoblikovanja cijelog bosanskohercegovačkog prostora“ (Mahmutće-
hajić, 2002: 258).
487 Doajen (rođen 1939) u proučavanju srednjovekovne istorije BiH (studiju Bosnian Church,
citiranu u svega 16 bibliografskih jedinica, iako je tu razvio „novo tumačenje“ Crkve bosan-
ske, objavio 1975), sa početkom rata devedesetih posvetio se pisanju o savremenoj BiH,
pa je zajedno s bivšim studentom Robertom Doniom 1994. objavio Bosna i Hercegovina:
izdana tradicija (Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed), navođenu u 74 bibliografske
jedinice, što ukazuje na važnost rata za rast citiranosti izvesnog autora i privlačnost neke
teme, da bi 2006. objavio i knjigu Kada etnička vezanost nije bila bitna na Balkanu (When
Ethnicity Did not Matter in the Balkans), citiranu u dva rada, u kojoj se bavio uglavnom kri-
tikom hrvatskog nacionalizma kroz pokazivanje da hrvatski etnički identitet nije posto-
jao ili nije smatran bitnim u dobrom delu današnje Hrvatske tokom većeg dela istorije.
U osamdesetim, 1983. i 1987, napisao je dve studije o Balkanu u ranom i poznom sred-
njem veku. Predavao je u opsednutim gradovima, Sarajevu i Mostaru, tokom rata 1992–
1995. godine. Može se pretpostaviti da poznavalac prevashodno srednjovekovne istorije
Balkana ne bi pisao o savremenoj BiH da nije bilo rata, jer tek tada počinje pisati i o njoj.
488 Prihvatio je njegovo revizionističko viđenje da srednjovekovni „krstjani“ Crkve bosan-
ske nisu bili dualisti, već da su pripadali katoličanstvu, ali da su zbog zabačenosti Bosne
bili izolovani od drugih katolika, te ih vremenom ovi počeše smatrati jereticima i šizma-
ticima (Malcolm, 2002: 36–42; 277–282). Bošnjački, hrvatski i srpski istoričari, koliko je
autoru poznato, jednoglasno se ne slažu sa ovakvim tumačenjem, već ostaju pri tome
da se radi o dualističkom učenju. Ako su povodom toga, kao povodom retko koje stvari
koja se odnosi na identitet u BiH, istoričari ove tri nacije saglasni, onda se verovatno radi
o istinitijoj tezi od Fajnove i Malkolmove.
388 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
489 Prema Radovanu Samardžiću, veliki vezir je „pred strancima znao izjaviti da je potomak
srpskih despota“, a Marin Držić je, pak, za njega govorio da je „naše krvi bosanske“ (Samar-
džić, 1971: 115–116). Francuski poslanik u Carigradu Fransoa de Noaj je, pak, 1573. sma-
trao da Dubrovčani imaju povlastice „na Porti zato što je veliki vezir ’njihov veliki prijatelj,
i to tim pre jer je Srbin i rođen je sasvim blizu grada Dubrovnika“ (Samardžić, 1971: 482).
490 Ovo protivreči Fajnovom mišljenju iskazanom u jednoj drugoj studiji da je religijski
identitet imao prednost nad etničkim/regionalnim u srednjem veku, a naročito u vreme
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 389
nego o „istorijskoj“ oznaci, iako se čini da ovi pridevi imaju veoma slično zna-
čenje, što potvrđuje argumentacija, pošto pripadnost državi može stvarati
etnički identitet, kao i imenovanje koje za sebe koriste stanovnici nekog
područja. No, u kom grmu leži zec, pokazuje sledeća rečenica u kojoj autor
veli da „ni Srbi ni Hrvati, iako su pridobili neke Bosance da pređu ove granice
imena, nemaju nikakvo istorijsko pravo na Bosnu“.491 Tako ispada da su „pravi“
Srbi ili Hrvati jedino oni u Srbiji, odnosno u Hrvatskoj, a da bosanski Srbi i
Hrvati, autor navodi čitaoca da zaključi, treba da se „vrate“ srednjovekovnom
bosanskom identitetu i vernosti bosanskoj državi:
„Jedino skorašnje doba kada su Hrvati upravljali Bosnom bilo je za vreme ustaške
države tokom II svetskog rata, koje bi zahvaljujući brutalnom etničkom čišćenju,
siguran sam, svaki Bosanac želeo da zaboravi. Donedavno Srbi nisu nikad kon-
trolisali Bosnu – sem ako neko želi da tvrdi, kao što ima osnova, da je međuratna
Jugoslavija bila u stvari velika Srbija. No, ni taj period nije onaj za kojim bi Bosanci
osećali nostalgiju. Ako je, pak, ono što se sad događa492 pokazatelj na šta bi ličila
srpska uprava Bosnom, podsećajući na ustaško etničko čišćenje, tada je jasno
da nijedan razuman Bosanac ne bi želeo ni njihovu upravu“ (Fine, 1996: 20–21).
sukobljavanja hrišćana i Osmanlija (Fine, 2006: 181). Ako je tako, suprotstavljenost kon-
fesionalnih identiteta uticaće vremenom na javljanje rivalskih etničkih identiteta.
491 „U jeku velikosrpske agresije na BiH rođena je ideja naučnoistorijske obrade BiH (Radi se o
studiji grupe autora Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata,
Sarajevo, 1994, prim. aut.). Bio je to naučni poduhvat da se odbrana BiH od agresije osmisli
objektivnom istinom istorijskog razvitka BiH. Sa navedenim poduhvatom ima izvjesne srod-
nosti i podudarnosti pojava djela o povijesti BiH u nekim zapadnim zemljama. Njihovim auto-
rima bila je motivacija da naučno opovrgnu teze da je Bosna konstrukcija, vještačka politička
tvorevina, koja kao takva mora da se raspadne, jer u njoj ne mogu da se spriječe i zaustave
međuvjerski i međuratnički sukobi i obračuni” (Redžić, 2003: 262). Vidljivo je, prema tome,
koliko je rat važan za utemeljenje jedne zajednice. Građanski rat je u ovom slučaju ponukao
neke istoričare da putem ukorenjivanja u duboku prošlost opravdaju postojanje političke
zajednice koju su smatrali vrednom očuvanja. Tome služi i upotreba sintagme „velikosrpska
agresija na BiH“, jer se bez neprijatelja zajednica teško može utemeljiti. Nevolja je, međutim, u
tome što je neprijatelj BiH u konkretnom slučaju ukorenjen unutar samih granica BiH, i to ne
samo među Srbima, što se sistematski previđa. Naposletku, činjenica da do 1994. nije posto-
jala pisana istorija BiH, a do 1997. ni istorija Bošnjaka, najbolje svedoči da se zapravo devede-
setih godina, pri kraju etničkog rata u BiH i neposredno posle njega, stvaraju kako bošnjačka
nacija tako i BiH kao „istorijski“ utemeljena politička zajednica.
492 Prvo izdanje knjige pojavilo se 1993, a drugo 1996. godine.
493 Slično ovome, Mahmutćehajić se zalaže za „bosanski patriotizam umjesto opakog triba-
lizma“ (Mahmutćehajić, 2002: 262). Jedini problem sa takvom logikom jeste što posle
razbijanja SFRJ svako takvo zalaganje ne deluje iskreno bosanskim Srbima i bosanskim
390 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Napadači i opsedatelji predstavljaju tek deo bosanskih Srba. Primerice, kao što
je pomenuto u mom uvodniku, mnogi, ako ne i većina sarajevskih Srba još uvek
su u gradu i podržavaju bosansku vladu umirući zajedno sa sarajevskim Muslima-
nima i Hrvatima od srpskog granatiranja. Tako, pripadnici svih tzv. etničkih grupa
Sarajeva odbijaju ove uskošovinističke oznake i osećaju se jednostavno Sarajli-
jama (narodom Sarajeva) ili Bosancima. Ovaj zajednički bosanski identitet vid-
ljiv je kroz ogroman broj sklopljenih mešovitih brakova od početka rata. Prema
tome, bosansko pitanje nije samo prosto muslimansko pitanje nego je i pitanje
koje uključuje sve tri nacionalnosti, i uključuje bosanske Srbe i Hrvate uz Musli-
mane. Jugosloveni svih etničkih grupa treba da vide da je njihov istinski interes
predstavljen bosanskim pitanjem koje izrasta iznad deobnih šovinizama. Stvar
Srba i Hrvata ne predstavljaju etničke milicije koje kruže BiH tvrdeći da govore
o njihovima narodima. Istinsko srpsko pitanje je pitanje Bosanaca. Srbi i Hrvati
moraju odbaciti njihove šovinističke lidere i vratiti duh bratstva i jedinstva koje
još upotrebljavaju Sarajlije u njihovoj sadašnjoj agoniji. Ovo je bio spas za Jugo-
slaviju pre pedeset godina, i još uvek bi mogao biti danas“ (Fine, 1996: 21).
494 Udata, ako je verovati Vikipediji, za američkog diplomatu i polovinom devedesetih amba-
sadora SAD u Hrvatskoj, Pitera Galbrajta (Peter Galbraith), http://en.wikipedia.org/wiki/
Peter_W._Galbraith, pristupljeno 10. IX 2008.
495 Nije otkrila o kojem je selu reč, pošto su njegovi stanovnici bili proterani, već ga je nazvala
Dolina.
496 Citirana u 169 knjiga ili članaka; prilično uticajna studija.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 393
497 U oktobru 1993. nije bilo nijednog od 400 Bošnjaka u selu (Bringa, 1995: XVIII).
394 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
2005: 416). Žitelji „Doline“ su tek izmanipulisani, što neminovno dovodi u pita-
nje njihovu inteligenciju, tim pre ako znaju da se rat može samo spolja uneti
u njihovo selo ili u BiH uopšte. Svejedno, na delu je bio okvir agresor–žrtva i
humanitarno-imperijalistički diskurs.498
Ipak, autorka je opreznija od nekih njenih sledbenika (Campbell, 1999)
koji je opširno citiraju. Ona veli da BiH nije ni zemlja „večite mržnje“, ali ni da
je „BiH, s moćnim simbolom Sarajeva, predstavljala idealni primer harmonič-
nog i trpeljivog višekulturnog društva u kojem ljudi ne klasifikuju sebe kao
’Srbe’, ’Muslimane’ ili ’Hrvate’. Nekima je ime ličnosti (koje obično pokazuje
etnoreligijsku pripadnost) bilo važno i povlačilo barijeru društvenoj bliskosti
i poverenju; drugima, međutim, to nije bilo važno. Stavovi su zavisili od dobi
i društveno-kulturnog okruženja u kojem ličnost odrasta. Generacijama koje
su odrastale u pedesetim i šezdesetim to obično nije predstavljalo problem,
dok je generacijama od pre II svetskog rata to bio problem, a počelo je da
zadobija važnost i među mladim ljudima u 80-im“ (Bringa, 1995: 3). Autorka
prilično uverljivo tvrdi da je „bilo i sapostojanja i sukoba, trpeljivosti i predra-
suda, sumnje i prijateljstva“ (Bringa, 1995: 3). Naročito na bosanskome selu,
Bringa je uvidela da etnoreligijska pripadnost ima velikog značaja, te da su svi
seljani dobro znali ko je ko u etničkom smislu, i to ne samo u selu odakle su
oni, već i u okolnim selima. Pa ipak, verovala im je na reč kad su tvrdili: „Uvek
smo živeli zajedno i dobro se slagali; ono što se sada dešava stvorio je neko
jači od nas“ (Bringa, 1995: 4).
Moguće je da bez mešanja Srbije i Hrvatske ne bi bilo rata, ali je teško
očekivati da tog mešanja ne bude u trenutku kad Srbi i Hrvati ratuju jedni
protiv drugih u susedstvu i u samoj BiH, tj. u Hercegovini. Drugim rečima, BiH
nije izolovano ostrvo, već se graniči samo sa dve republike bivše SFRJ koja
je nestajala u ratu dve nacije koje su, osim što su činile većinu u pomenutim
republikama, a zajedno i u SFRJ, činile zajedno apsolutnu većinu stanovniš-
tva BiH i dve od tri konstitutivne nacije te republike.499 Takođe, čak i izostanak
498 U jednom intervjuu, na pitanje da li je predvidela raspad Jugoslavije dok je u njoj živela
obavljajući istraživanje, te da li je mogla zamisliti tako užasan sukob, autorka je odgo-
vorila: „Ne. Kao ni moji bosanski prijatelji, nisam mogla, naravno, ni zamisliti bilo šta tako
užasno kao što je ovaj rat. Snaga događaja je upečatljiv podsetnik bliskosti i složenosti
odnosa između Bosanaca različitog etničkog porekla. Da ljudi nisu želeli da žive zajedno
ili da su veze među njima bile labave bilo bi lako podeliti bosanski narod i razoriti zemlju.
Širenje jakog straha putem političke propagande i upotreba terora, te konačno bombar-
dovanje civila, masakri i genocid bili su potrebni da bi se Bosna i njen narod naterali u
podelu” (Bringa, 1997, http://home.ubalt.edu/calbrecht/Bringa.htm, pristupljeno 20. V
2008). Valja uočiti kako se u intervjuu slobodno od akademskih načela govori o „bosan-
skom narodu“ koji se svodi na nemoćnu igračku u rukama spoljnih sila zla.
499 Rusmir Mahmutćehajić izražava opšteprihvaćenu misao među Bošnjacima u BiH da su
„agresiju“ na BiH „usaglašeno vršile elite Srbije i Hrvatske“: „Njihovo uplitanje spolja bili
su i poticaj i podrška razarateljskim energijama i ustrojstvima unutar složenog, pa zato i
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 395
krhkog, društvenog tkiva Bosne i Hercegovine. Bez njih ni razaranja ni ubijanja ne bi bila
moguća, to svjedoči i površan osvrt na bolno iskustvo bosanskohercegovačkog naroda.
Ali, oni su taj pothvat ubijanja i razaranja predstavljali i tumačili postojanjem unutarnjih
napetosti među kulturama“ (Mahmutćehajić, 2002: 174).
396 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
činjenica da su neki Bošnjaci koje je lično poznavala bili proterani ili ubi-
jeni verovatno je značajno uticala da brani stavove one strane koju je opa-
žala kao žrtvu.
Džon Fajn i njegov nekadašnji doktorand Robert Donia bavili su se nekim
aspektima prošlosti BiH pre no što se moglo i pomisliti da bi u BiH moglo biti
rata, pošto je tada vladala blokovska podela sveta koja je ravnotežom global-
nog straha sprečavala izbijanje malih sukoba, posebno onde, kao što je slu-
čaj sa prostorom bivše Jugoslavije, gde su bile granice dvaju svetova, kapitali-
stičkog i socijalističkog, i gde bi se svaki mali sukob mogao pretvoriti u sukob
globalnog i potencijalno sveuništavajućeg karaktera. Tone Bringa se takođe
upustila u proučavanje BiH nekoliko godina pred početak rata, ali nije ni pomi-
šljala da bi tamo moglo doći do rata. To ukazuje da su se oni bavili predme-
tom istraživanja vođeni saznajnim interesima, te da nastavljaju da se bave
predmetom istraživanja i kada ovaj nije u žiži interesovanja svetskih sred-
stava masovnog opštenja.
U poglavlju „Jeretičke misli o postkomunističkoj tranziciji u bivšoj i budu-
ćoj Jugoslaviji“ („Heretical Thoughts about the Postcommunist Transition in
the Once and Future Yugoslavia“), objavljenom 2003. u knjizi Jugoslavija i njeni
istoričari: Razumevanje Balkanskih ratova 90-ih godina XX veka (Yugoslavia and
Its Historians: Understanding the Balkan Wars of the 1990s), Džon Fajn je prome-
nio ugao gledanja na problem Bosne i Hercegovine, pošto se bavio celom biv-
šom Jugoslavijom. Jednostavno, kao dosledni pobornik višeetničnosti i protiv-
nik nacionalizma i ozbiljan istraživač srednjovekovne istorije Balkana, morao
je doći do pitanja i one zemlje čiji je BiH bila deo. To ga je odvelo u specifična
prosuđivanja prošlosti i utopijske budućnosti prostora koji naseljavaju Južni
Sloveni. Prvo što je ispravno uočio odmah na početku teksta jeste antikomu-
nistička predrasuda koja je vodila mnoge na Zapadu kada je nestanak evrop-
skog socijalizma ubrzao proces nestajanja SFRJ:
su imali savršenu slobodu da žive kao Hrvati – u stvari, imali su sopstvenu samo-
stalnu republiku. Budalasta (foolish) politika savezne partije koja je obeshrabri-
vala jugoslovenski (etnički) identitet čak je jačala njihovo pravo da budu Hrvati
jamčeći da drugi širi identitet ne bi mogao imati preimućstvo pred uskim hrvat-
skim identitetom“ (Fine, 2003: 180).
Ovakav citat najbolje pokazuje koliku i kakvu naklonost Fajn gaji prema
bivšoj Jugoslaviji i koliku i kakvu antipatiju prema nacionalizmima, prevas-
hodno hrvatskom,500 koji su je dovodili u pitanje od samog nastanka. Zani-
mljivo je da to nije pokazivao u radovima iz devedesetih, već da, zgranut nad
efektima nacionalizma tokom poslednje decenije XX veka, sada posle ratova
nostalgično priziva Jugoslaviju u sećanje. Stoga se i Brozova čistka hrvatskih
nacionalista iz perioda Hrvatskog proljeća prikazuje nedvosmisleno oprav-
danom:
„No, kritičari Titovih dela iz 1971/1972. moraju zastati pre no što ih osude. Ono
čega se Tito bojao bio je slom Jugoslavije i nasilja koje bi ga verovatno pratilo:
događaji iz 90-ih pokazuju da su njegovi strahovi bili stvarnosni. Poneka izbaci-
vanja iz Partije i kratke zatvorske kazne za mali broj krajnjih nacionalista, što je
sprovođeno ranih 70-ih izvesno izgledaju kao mala mana (ako se uopšte radi o
mani) u poređenju sa masovnom smrću i razaranjem koje je proizveo šovinizam
Tuđmanovih dela“ (Fine, 2003: 181).
Razume se, država ima pravo da koristi razumnu meru sile kako bi se
zaštitila od onih koji je ugrožavaju, jer ona se upravo odlikuje monopolom
na legitimnu upotrebu sile. Problem je što je SFRJ početkom devedesetih
500 Otud i obimna studija u kojoj se kadšto neopravdano negira ili preterano ograničava na
12 legendarnih plemićkih porodica i retke pojedince postojanje hrvatske etničke vezano-
sti sve do XIX veka (Fine, 2006). Fajn smatra da nije izvesno da je Tomislav ujedinio dalma-
tinsku i panonsku Hrvatsku, da je Hrvatska retko imala vlast nad dalmatinskim gradovima
ili nad teritorijom južno od Cetine, da je Konstantin Porfirogenit jedini srednjovekovni
pisac koji je protezao hrvatsku oblast na slavonske predele dok su tokom najvećeg dela
istorije, od X veka, Slavonijom koja je tek u XX veku postala ujedinjena sa Hrvatskom u
Kraljevini SHS vladali Ugari ili Habzburzi, te da se Hrvatska ograničavala na relativno usku
oblast između Zadra, Splita i Trogira, tj. na Istru, Liku i Krbavu, Modruš i Vinodol odakle je
poreklom svih 12 pomenutih porodica, da se ljudi pod vlašću ovih 12 porodica nisu ose-
ćali Hrvatima nego Slovenima, i da, štaviše, hrvatska oznaka nije odražavala etničku veza-
nost već pripadnost političkoj zajednici, kao i da do 1500. „etnogeneza Hrvata izvesno
nije započela“, a da je Trojedna kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija tek jedan mit za
čije postojanje ne postoji empirijsko potkrepljenje, te da su Habzburzi koristili isključivo
množinu za kraljevine Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju sve do 1918. (Fine, 2006: 20–21,
67–68, 70–73, 76, 78, 84, 109, 114–115, 120, 132, 149–150, 165–169, 172, 176–177, 183).
Zanimljivo je da Fajn ne uočava da pomenutih 12 porodica, od kojih za dve nema bližih
podataka, zapravo ocrtavaju biblijski arhetip o 12 plemena Izrailja.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 399
bila toliko oslabljena da nije mogla upotrebiti dovoljnu meru efikasne sile, i
razume se, što SAD i EEZ nisu bili nedvosmisleno i bezuslovno za očuvanje
Jugoslavije. Ipak, treba uočiti i da se čistke minimizuju izborom reči „poneka“,
prideva „kratka“ za zatvorske kazne i „mali“ za broj zatvorenih nacionalista koji
se, pak, prepoznaju pridevom kao „krajnji“.
Nostalgija se ogleda u relativnoj idealizaciji stepena uživanih građanskih
sloboda, iako je tačno da je posebno šezdesetih godina bilo moguće dosta
slobodno iznositi svoje misli u naučnom ili umetničkom obliku. Istovremeno,
položaj Hrvatske i Hrvata u SFRJ ocrtan je dosta realno, baš kao što se i poli-
tika ustezanja od pravljenja jugoslovenskog nacionalnog identiteta s pravom
podvrgavala kritici, ako se doista želelo da se Jugoslavija učini dugovečnom.501
Osim toga, Fajn je na tipično nostalgični način naslovio odeljak „Misli o
okolnostima koje su okruživale i o odgovornostima za tragičan i nepotreban
slom Jugoslavije“ (Fine, 2003: 182). Dakle, za Jugoslavijom se otvoreno žali u
tolikoj meri da se njen nestanak naziva „tragičnim“ i „nepotrebnim“:
„Uzdržavanje JNA pre 25. juna 1991. bilo je iznenađujuće, pošto su delatnosti
potencijalnih separatista (posebno gomilanje oružja snaga Teritorijalne odbrane
u Sloveniji i Hrvatskoj) spadale u izdaju po zakonima bilo koje države. Treba zami-
sliti kakav bi odgovor FBI ili američke vojske bio ako bi milicija Ajdaha (Idaho)
skupljala oružje s ciljem otcepljenja od Sjedinjenih Država“ (Fine, 2003: 183).
Pisac, prema tome, otvoreno žali što je JNA bila tako uzdržana, jer je njena
ustavna obaveza bila da brani državu od „izdaje“. Međutim, prema stenogramu
razgovora od 11. IV 1991, upravo je ambasador SAD u Beogradu, Zimerman,
upozorio generala Kadijevića: „Očuvanje jedinstva Jugoslavije silom svakako
bi gurnulo zemlju u građanski rat“, i da „u Vašingtonu postoji ogromna sum-
nja kada je u pitanju cilj i orijentacija JNA“ (Kadijević, 2010: 209–210, 227). Kao
da SAD nisu upravo građanskim ratom očuvane? Uopšte, Fajnovo shvatanje
je na Zapadu u trenutku otcepljenja bilo izuzetno retko izražavano. Umesto
toga, JNA je u hladnoratovskom okviru posmatrana i antikomunističkim dis-
kursom opisivana kao „komunistička soldateska“ koja nameće „strahovladu“
„demokratskim prozapadnim republikama“. Autoru ovih redova nije poznato
501 U jednoj belešci, Fajn je, bez obzira na grešku u pogledu propuštanja pokušaja pravljenja
jugoslovenske nacije i preteranih ustupaka republičkim nacionalistima u pogledu decen-
tralizacije, Broza smatrao iskrenim Jugoslovenom koji je morao da se bavi „neverovatno
složenim problemima za koje nije bilo jednostavnih rešenja“. Radilo se, po Fajnu, o „greš-
kama u suđenju“, a ne o nedostatku privrženosti Jugoslaviji. Fajn protivno preovlađuju-
ćoj modi zaključuje: „Za razliku od mnogih istočnoevropskih komunističkih vođa, Tito
zaslužuje bolju sudbinu“ (Fine, 2003: 258). Takođe, smatrao je da Jugoslaviju, već i zbog
stepena decentralizacije, ne treba smatrati totalitarnom državom od šezdesetih godina
(Fine, 2003: 183).
400 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
502 Nasuprot tome, Filipović je i posle 2000. nastavio da tumači nestanak SFRJ na srbocen-
tričan način: „Kada je postalo jasno da Srbi imaju namjeru da provedu zacrtanu strate-
giju dominacije Srba na tzv. srpskom etničkom prostoru, podjela Jugoslavije bila je nei-
zbježna. Sve je drugo bilo pitanje vremena i načina, ali je Jugoslavija, kakva je bila i kakvu
su zamišljali Srbi, postala neprihvatljiva i nemoguća za sve osim za njih same“ (Filipović,
2002: 153).
503 Pod uslovom postojanja jakih nacionalizama u BiH, ovaj proces može trajati kraće ili duže,
što će odlučujuće zavisiti od volje najmoćnijih sila na planeti.
504 Fajn je ovoga sasvim svestan: „Na mirno razrešenje mnogih pitanja s kojima su se susretale
republike moglo se čekati nekoliko godina i utrošiti mnogo frustrirajućih rasprava, ali je
nezavisnost mogla, ipak, konačno stići, ako bi većina građana u datim republikama nasta-
vila to da želi. Takav odocneli ispregovarani dogovor poštedeo bi stotine hiljada izgubljenih
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 401
života – da ne govorimo o preko milion izbeglica – i ko zna koliko milijardi dolara u uni-
štenoj svojini i izgubljenoj trgovini, kao i razaranje višeetničke kulture Bosne i Hercego-
vine (republike koja se bezuspešno protivila raspadu Jugoslavije) i katastrofalnu štetu
odnosima ovih naroda kojima će biti potrebno da održavaju dobre odnose u budućnosti
ako žele da bilo koja od ovih minidržava očekuje da opstane kao nezavisna celina“ (Fine,
2003: 185). Nažalost, mudre i dobronamerne reči stigle su dockan.
402 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Sjedinjene Države su znale da je to jadan sporazum, a rekao bih i prevara, ali Klin-
tonova predizborna kampanja je bila nadomak, i on je morao imati bosansku nez-
godu rešenu. Mi smo, kao i obično sledeći etničke kategorije agresora, stvorili dve
celine, jednu svebosnu (All-Bosnia) u kojoj su postojale dve suverene celine (istakao,
Dž. F.), Srpska Republika Bosna, Republika Srpska (nagrađujući tako najsramnijeg
agresora) i Bosansko-Hrvatska Federacija. Upravo je ubacivanje ove ’federacije’ ono
što je sporazum učinilo prevarom. (...) Tako su Sjedinjene Države s punim znanjem
da federacija nije postojala (i da je od Hrvata okupirana teritorija bila etnički oči-
šćena i jednoetnički vođena kao i Republika Srpska), natovarili Bosancima na pleća
nevolju s hrvatskim šovinistima koji su mrzeli Bosance onoliko koliko i lokalni Srbi.
(...) Svebosna, kako je napravljena, bila je predodređena da padne u pat poziciju;
tako su postavljeni temelji za njenu podelu, koju su separatistički Srbi i Hrvati, baš
kao Srbija i Hrvatska, želeli, ali smo mi insistirali da ne želimo“505 (Fine, 2003: 186).
Ono što, između ostalog, treba ceniti kod Fajna jeste njegova doslednost i
(samo)kritika politike SAD, jer se lična zamenica u prvom licu množine upotre-
bljava tek onda kad se izriče ova kritika. Ipak, treba primetiti da samokritika ide
uz punu svest da su SAD toliko moćne da mogu nametati rešenja kakva požele.
508 Bošnjaci takođe smatraju da su Milošević i Srbija primarni agresori na BiH, dok su Tuđ-
man i Hrvatska njihovi sledbenici: „Traumatski udari koje su proizvodili Milošević i Tuđ-
man, preko potčinjenih i pokrenutih državnih struktura, mogu se sabrati u opsežnu listu
zločina za čije procesiranje i presuđivanje nije dovoljno ni nekoliko decenija. Kako god ti
zločini bili sudski procesirani, ostat će neosporno da Miloševiću pripada najveća krivica“
(Mahmutćehajić, 2002: 91).
509 Doista, jedan od prijatelja autora ovih redaka je 1988. zaradio lepe novce prodajući slike
Slobodana Miloševića na Romaniji. U to vreme se tamo mogla pratiti isključivo RTV Sara-
jevo, dok propaganda RTB dotle nije dopirala.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 405
510 Pisac ovih redaka bio je kao dečak zgranut kada je uočio da njegovi prijatelji srpske naci-
onalnosti u Sarajevu pričaju jednu priču kada su u etnički istovrsnom društvu, a drugu u
prisustvu drugova nesrpske nacionalnosti. Bilo bi nerealno očekivati da ista pojava nije
bila rasprostranjena i u drugim dvema najbrojnijim etničkim zajednicama u BiH, ali o
ovome, razumljivo, nedostaju svedočanstva iz prve ruke.
511 Donia navodi kako su „nacionalističke partije“ dobile svih sedam članova predsedništva,
„većinu“ u oba doma bosanske skupštine, i kontrolu 107 od 109 opštinskih skupština.
Takođe, u svih deset sarajevskih opština, ove stranke su osvojile većinu samostalno ili u
kombinaciji jedne s drugima. U gradskoj skupštini Sarajeva socijaldemokrati i reformisti
imali su u zbiru 35% mandata (Donia, 2006: 262).
512 Dejanu Joviću nije promakla ova značajna činjenica: „Ta razlika između tzv. starih i tzv. novih
identiteta u Jugoslaviji bila je glavni razlog zbog kog su Bosna i Makedonija uložile najviše
napora da se postigne kompromis između predstavnika republika između 1990. i 1991.
One su se bojale za vlastiti identitet, a to znači i opstanak, ako se raspadnu Jugoslavija
406 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Utoliko, nacionalističke stranke Hrvata (HDZ) i Srba (SDS) nisu morale da stva-
raju etničku simboliku, pošto su je već imale spremnu – od etničkog imena
preko zastava do grbova. Zanimljivo je, međutim, da SDA nije ni pokušala da
stvori neku svebosansku simboliku, uprkos tome što u imenu nije bilo etnič-
kih ili konfesionalnih elemenata, već je koristila postojeću islamsku simboliku
(zelena boja i polumesec). Ni druga tadašnja bošnjačka stranka, iako seku-
larna, Muslimansko-bošnjačka partija, nije izgradila svebosanske simbole,
već je čak imala pridev „muslimanska“ u imenu stranke.
Tako, na simboličkom planu, nije postojala nijedna jedina stranka u
BiH koja je imala isključivo bosansku usmerenost, pošto su i nadnacionalne
stranke, npr. reformisti, imale na umu BiH isključivo u okviru Jugoslavije, ili
bivši komunisti, primerice, koji su imali ideološke levičarske simbole. Prema
etnosimbolizmu, upravo takav nedostatak zajedničke ili bar preovlađujuće i
nesporne etnoistorije koju prihvata većina stanovništva i odgovarajuća prisut-
nost isključivih etnoistorija na nivou tri etničke zajednice BiH, činio je opsta-
nak BiH u okviru ubrzanja procesa nestajanja SFRJ, tj. rata Srba i Hrvata, kraj-
nje neizvesnim, ako ne i nemogućim.
Ne primećujući ove činjenice, Donia je pravio bitnu razliku između SDA
i SDS; naravno, na štetu potonje. Tako se npr. planinsko izletište Pale poredi
sa planinskom rezidencijom Adolfa Hitlera i naziva „srpski Berhtesgaden (Ber-
chtesgaden)“, pa se veli „da je postalo idealizovano od strane vođa SDS kao
tvrđava srpstva. Za bosansko-srpske nacionalističke vođe SDS opština je bila
otelovljenje srpskog ideala seoske samodovoljnosti i otpora vlastima sme-
štenim u gradu“ (Donia, 2006: 260). Tako je putem diskurzivne strategije isto-
rijske analogije i ozbiljni istraživač Robert Donia dozvolio sebi ne samo pri-
menu okvira agresor–žrtva s karakterističnim humanitarno-imperijalističkim
diskursom, već je „agresora“ predstavio kao naslednika nemačkih nacista koji
neiznenađujuće veliča selo nasuprot gradu. Naravno, aktivistički deo diskursa
ne bi bio tako ubedljiv da se jedna strana protiv koje se zahteva rat ne pred-
stavi nacističkom.513
Pa ipak, malo docnije u istom poglavlju, iako u različitom odeljku,514 Donia
je pisao: „Sve tri nacionalističke partije u Bosni i Hercegovini pripremale su se
za rat stvarajući naoružane formacije, dobavljajući oružje i regrutujući dobro-
voljce. Iako je svaka grupa uspela u obrazovanju paravojnih formacija, sve su,
i socijalizam” (Jović, 2003: 121). Osim toga, zastava Crne Gore bila je identična zastavi
Srbije (osim ako ne uzmemo za ozbiljno tezu o plavetnoj boji kao različitoj od plave).
513 Filozof Filipović je svog „nekadašnjeg studenta i mlađeg kolegu Aleksu Buhu“ poredio
sa nacistima: „Ali tko će povjerovati da će jedan profesor klasične njemačke filozofije biti
jedan od čelnih ljudi vlade koja provodi genocid. Jedina veza je negativno iskustvo nje-
mačkog pokušaja genocida nad mnogim narodima“ (Filipović, 2002: 87).
514 Odeljak se zove „Vojne pripreme“. Odeljak u kojem je napravljena istorijska analogija
vođstva nacističke Nemačke i SDS zove se, ironično, „Zora političkog pluralizma“.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 407
515 Ima i onih koji nastanak Patriotske lige smeštaju u mart 1991. (Bugarel, 2004: 156). Ono
što je izvesno jeste da je oko godinu dana pre otpočinjanja rata u BiH paravojna jedinica
SDA bila osnovana.
516 Mrkić Vlado, „Četa poštenih agresora“, Dani, 3. III 2000. U tekstu se govori o musliman-
skoj četi „Meša Selimović“ u okviru vojske Republike Srpske, a priču je ispričao Ismet
Đuherić, komandant jedinice, http://www.bhdani.com/arhiva/144/t441.htm, pristu-
pljeno 27. IV 2011.
408 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
517 Naravno, ovakve podatke propagandisti nisu navodili, pa je tako u to doba još uvek levi-
čar Kristofer Hičins (Christopher Hitchens) pisao: „Na svakom koraku oni (,bosanski dobro-
voljci’, prim. aut.) lupkali bi s ponosom i veseljem u grudi jedni drugima govoreći, ’ja sam
Musliman, on je Srbin, on je Hrvat’. To je bio oblik koji je njihova propaganda imala, ali to
je, takođe, i istina“ (Hitchens, 1993: 149). Danas Hičins spada u neokonzervativce koji šire
islamofobiju govoreći o „islamofašistima“, http://www.huffingtonpost.com/rj-eskow/hit-
chens-weak-defense-of_b_69553.html, pristupljeno 1. X 2008.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 409
518 Na to je ukazao i novinar The New York Times Dejvid Bajnder (David Binder) u Foreign Policy
u zimu 1994/95. (Binder, 1994: 70–78).
410 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Boris Nilević je bio jedan od hiljada Srba koji su ostali u opsednutom Sarajevu.
Istoričar koji je specijalizovao srednjovekovnu istoriju Srpske pravoslavne crkve
u Bosni i Hercegovini, vršio je dužnost direktora Instituta za istoriju u Sarajevu
tokom rata. Niko nije jače osudio srpske nacionalističke napade na grad. ,Ovo
nije sukob civilizacija’, insistirao je, pokazujući na brda iznad grada. ,Ovo je var-
varski napad na civilizaciju’.“ (Donia, 2006: 317).
Jedan primer je, dakle, trebalo da poništi društvenu starnost. Pri tome
se svesnom upotrebom apsolutnih brojeva koji ukazuju na mnoštvo („jedan
od hiljada“), koji se ne stavljaju u odnos prema drugim brojevima, doprinosi
stvaranju utiska da su Srbi u velikom broju ostali u gradu, iako je njihovo pri-
sustvo postalo zanemarljivo. Pri tome se jedna strana u ratu izjednačavala sa
varvarima, a druga sa civilizacijom, čime se u ne maloj meri potpadalo pod
uticaj stereotipa o varvarskim seljacima-brđanima i nužno civilizovanim žite-
ljima grada. Dok se Srbin u Sarajevu može razumeti, jer on pravda svoj izbor
sebi i drugima, dotle je s naučnog stajališta postupak Donie nedozvoljiv. Ume-
sto da primer bude u funkciji ukazivanja na izuzetak, on je proglašen za pra-
vilo sarajevskog „zajedničkog života“.
Bez obzira na primetan napor da dostigne objektivnost, što se vidi po
činjenici da mnogo toga nije prećutkivao, autor je ipak sistematski primenji-
vao duple standarde na strane u sukobu:
lokalne Srbe, zatvorili i mučili druge npr. u bivšoj kasarni „Viktor Bubanj“,519
a „golemu većinu ostalih“ prognali čim im se za to ukazala prilika.
Na osnovu primarnog iskustva, potpisnik ovih redova smatra da je u Sara-
jevu (1978–1985) osetio od osoba drugačije nacionalne pripadnosti kako pri-
jateljstvo, tako i predrasude, nepoverenje i sumnjičenja. Neretko su iste osobe
u različitim situacijama umele da se predstave na različit način. U svakodnev-
nim i uobičajenim prilikama pokazali bi se kao prijatelji bez etničkih predra-
suda, ali u situacijama sukoba koji izvorno nisu imali nikakvu etničku poza-
dinu, ali su u višeetničkom kontekstu tumačeni u etničkom ključu, prikazali bi
se kao predrasudama vođeni pojedinci koji ne trpe činjenicu da im je školski
drug Beograđanin, navijač Crvene Zvezde i Srbin.520 Kao što je to pokojni Adil
Zulfikarpašić svojevremeno objasnio: „Bosna je vrsta zemlje u kojoj ti komšija
može biti prijatelj, ali takođe i divlji neprijatelj, granice zločina su blizu tan-
koj liniji mira i postoje problemi koji se moraju rešavati pažljivo, a nikada se s
njima ne poigravati“ (cit. pr. Cohen, 1995: 245).
No, ono što je važno primetiti jeste činjenica da se etnička netrpeljivost
u Sarajevu krajem sedamdesetih i polovinom osamdesetih javlja u neuobi-
čajenim i kriznim trenucima. Kad nema krize, onda smo svi, bez obzira na
nacionalnost, prijatelji i komšije koji se svakodnevno druže, posećuju i piju
kafu (Bugarel, 2004: 122–123); ali kad naiđe kriza, koja izvorno ne mora imati
korene u međunacionalnim odnosima, onda potisnuto nepoverenje rugobno
izbija na svetlo dana i postajemo prvenstveno Srbi, Bošnjaci (muslimani) i
Hrvati, s manje ili više otvorenim predrasudama jednih o drugima. Lenard
Koen s pravom naglašava značaj međugeneracijskog prenošenja negativ-
nih stereotipa o susednoj etničkoj grupi koje određuje ovakvo ponašanje
u kriznim trenucima (Cohen, 1995: 246). Bugarel (Bougarel), takođe, s pra-
vom, naglasio je značaj države i stabilnosti svakodnevice koju ona obezbe-
đuje susednim nacijama u BiH:
519 Zloglasni Jusuf Juka Prazina sa svojim „jalijašima“ tu je podvrgavao raznovrsnim muče-
njima zatočene Srbe.
520 Za neke od prijatelja među bosanskim Srbima, pak, upravo su ove odlike bile od ključ-
nog značaja da mu se mogu slobodno poveravati o „balijama“. Kako nije znao u to doba
šta pogrdni termin „balija“ označava, „objašnjeno“ mu je da je reč o „Turcima“.
412 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
521 O tome je opširnije pisano u poglavlju „Značenje i značaj razbijanja SFRJ“ za uobličavanje
levičarskih ideologija posle pada Berlinskog zida“.
522 Jedan sociolog s divljenjem o njemu piše: „Zašto Gutmanov rad izaziva divljenje i pošto-
vanje? To je zato što njegovo djelo najbolje ilustrira etiku konačnih vrijednosti (radi se o
Veberovoj etici uverenja, prim. aut.). Ta crta Gutmanovog pisanja je ono što ljudi doživlja-
vaju ne samo kao očaravajuće nego i kao nešto što nadahnjuje“ (Doubt, 2003: 54).
523 A Witness to Genocide: The First Inside Account of the Horrors of ’Ethnic Cleansing’ in Bosnia,
Schaftesbury, Rockport, Brisbane: Element, 1993. Citira se u 75 radova o genocidu, etnič-
kom čišćenju ili BiH.
524 U jednom intervjuu iz jula 1993. Gatman je rekao da je „odbacio strogu objektivnost da bi
izvršio pritisak na vlade da nešto učine“ (Brok, 1995: 25–26). U samoj knjizi se, takođe, slu-
žio humanitarno-imperijalističkim diskursom u cilju pridobijanja vlade SAD da dela pro-
tiv Srba i u korist Bošnjaka: „Na moj zahtev, kolege iz Newsday biroa upozorile su svaku
od glavnih vladinih agencija. Niko nije odgovorio“ (Gutman, 1993: XII). Pri tome, ovaj
zahtev je poslao posle svedočenja „iz druge ruke“ (Gutman, 1993: XII). Radilo se o maniru
ne samo Gatmana, već i drugih autora iz ove grupe demonizatora Srba i viktimizatora
Bošnjaka. Primerice, levi liberal Dejvid Rif (David Reiff ), sin takođe levoliberalne književ-
nice Suzan Zontag (Susan Sontag) koja je istočnoevropski socijalizam nazivala „fašizmom
s ljudskim licem“, režirala pozorišne predstave u opsednutom Sarajevu, i nazivala rat u
BiH „Španskim ratom našeg doba“ (http://en.wikipedia.org/wiki/Susan_Sontag, pristu-
pljeno 10. V 2008), započeo je svoju veoma citiranu knjigu (navedena u 135 publikacija)
Klanica: Bosna i neuspeh Zapada (Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West) slede-
ćim rečima: „Ovo je priča o porazu. Kada sam prvi put otišao u Bosnu u septembru 1992,
pobeda etničkog nacionalizma i fašizma bila je već verovatna, ali ne obezbeđena. Izve-
štaji o genocidu Srba nad bosanskim Muslimanima već su procureli blagodareći herojskim
naporima nekolicine humanitaraca i novinara, ali najveći deo ljudi na Zapadu izgledao
je nemoćan da se suprotstavi lošim vestima. Stigao sam na Balkan mesec dana pošto je
Roj Gatman iz Newsday obelodanio postojanje arhipelaga tajnih koncentracionih logora
koje su uspostavili bosanski Srbi u severnoj Bosni, i pošto su Ed Valami iz The Guardian
i britanska filmska ekipa ITN već bili prvi stranci koji su pušteni unutra“ (Rieff, 1996: 9).
Tako je već na početku knjige sve bilo jasno: obrazovan je svet diskursa s negativcima,
izjednačenim sa fašizmom zato što sprovode „genocid“. U tu svrhu je upotrebljena i ime-
nica „arhipelag“ koju je uveo za sovjetske logore Solženjicin, kako bi se podvukla stravič-
nost onoga što se dešava. Bošnjaci su viktimizovani, a Zapad se moralno osuđuje zato
što je nad njima dozvolio genocid. Bila je to jednostavna i ubedljiva pripovedna struk-
tura, bazirana na televizijskoj slici „koja ne laže“, u koju se čitalac bez mnogo okolišanja i
filozofiranja mogao uvesti.
414 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Molim te, pokušaj da dođeš ovdje. Puno je ubijanja. Prevoze muslimanski narod kroz
Banja Luku u stočnim vagonima. Prošle noći je bilo 25 vagona za stoku napunjenih
ženama, starim ljudima i djecom. Bili su tako uplašeni. Mogao si im vidjeti ruke kroz
otvore. Nije nam bilo dozvoljeno da priđemo bliže. Možeš li to zamisliti? To je kao
kad su Jevreji slani u Aušvic. Dođi, molim te, u ime humanosti“ (Gutman, 1993: VII).
Ovom opisu se poklanja puna vera. Međutim, opisi sa srpske strane sma-
traju se ogoljenom propagandom:
„Najbolji vodič za ono što su Srbi radili dolazi iz njihove sopstvene propagande.
U glavnom štabu u Banja Luci, major Milovan Milutinović sedeo je za malom
kucaćom mašinom izbacujući drečeće žestoke klevete. ’Pod tako vrućim balkan-
skim nebom’, počinjao je jedan pamflet, ’ogrlice su pravljene od ljudskih očiju i
ušiju, skalpovi su bili odrezani, mozgovi raspolućeni, utroba izbačena, ljudi nabi-
jani na kolac i dečija tela izbodena bajonetima, sve to je još jednom postalo deo
folklora neprijatelja srpskog naroda’.“ (Gutman, 1993: IX).
„Medijski izveštaji poput moga izazivali su mnogo nevolja. Napad protiv Bosne
imao je obeležja genocida, ali nijedan zvaničnik ne bi upotrebio tu reč zato što
525 Gatman iznosi da je posle tog članka za mesec i po dana Omarsku posetilo 360 reportera
(Gutman, 1993: XIV).
526 1 cm iznosi 0, 3937 inča. To znači da je naslov napisan slovima veličine između 5 i 6 cm.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 415
„No, u Bosni i Hercegovini, republici od 4,4 miliona, nije bilo unutrašnjeg neprija-
teljstva između istočnopravoslavnih Srba, uglavnom seljaka i pastira koji žive na
brdima predstavljajući 31% stanovništva, i muslimanskih Slovena, koji uključuju
jednu sekularnu, obrazovanu elitu i čine 44%. (...) Nije bilo međuetničkih svađa
koje bi narušile mir skoro pola veka u Bosni i Hercegovini, i samo je najprimitiv-
niji um mogao pravdati napad na slovenske muslimane kao osvetu za četrnae-
stovekovni poraz i posledičnu petovekovnu tursku vladavinu. Naprotiv, Sarajevo
529 Ovo ne znači da silovanja nije bilo, ali se nije radilo o „sistematskim masovnim silovanjima“.
Dešavalo se na svim stranama. Takođe, broj silovanih je u propagandne svrhe demonizacije
srpske strane u sukobu znatno precenjen. Pa ipak, ono što su Gatmen i sledbenice u leto
1992. i docnije uspostavili kao pripovest opstaje do dana današnjeg. Tako je Nikolas Kristof
(Nicholas D. Kristof), skoro punih 16 godina pošto je Gatmen napisao prvi članak o koncen-
tracionim logorima u BiH, dvostruki dobitnik Pulicerove nagrade i kolumnista The New York
Times koji nije ranije pisao o ratu u BiH, u članku pod nazivom „Oružje silovanja“ (The Weapon
of Rape) napisao, između ostalog, i ovo: „Svet je postao svestan ove pojave 1993, posle otkrića
da su srpske snage uspostavile mrežu ’logora za silovanje’ u kojima su bile zarobljene žene
i devojke, pa čak i dvanaestogodišnjakinje. Od tada smo videli slične obrasce sistematskog
silovanja u mnogim zemljama, pa je postalo jasno da masovno silovanje nije tek uzgredni
proizvod rata, već katkad i namerno oružje“ (The New York Times, 15. jun 2008).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 417
Saznaje se, dakle, da u BiH nije bilo religijskog neprijateljstva između hri-
šćana i muslimana. Tako bi BiH verovatno bila jedino mesto na svetu na kojem
karakterističnog neprijateljstva u istoriji nije bilo. Ipak, Srbi su predstavljeni
na balkanistički način kao društveno istovrsni seljaci i pastiri.530 Muslimani se,
međutim, predstavljaju kao narod sa značajnim udelom sekularne i obrazo-
vane elite. Srbi se balkanizuju, a muslimani evropeizuju. Tako ispada da jedni
obrazovanih uopšte i nemaju, a da su drugi gotovo svi obrazovani. Saposto-
janje bogomolja raznovrsnih konfesija navodi se kao dokaz trpeljivosti. Ipak,
da li je to odista dovoljan uslov trpeljivosti, ako se zna da je i Jerusalim, pri-
merice, mesto ovakve raznolikosti?
Sarajevo je lepa varoš koja je ostala u srcu i piscu ovih redaka. Pa ipak,
čini se da je govor o „evropskom dragulju“ u funkciji idealizacije jedne strane
u ratu i demonizacije druge. Prva u njemu obitava, a drugu čine uglavnom
seljaci i pastiri, premda nije jasno otkud onda pravoslavne bogomolje u gradu.
Naposletku, tvrdnja o BiH kao „loncu za topljenje“ potpuno je neodrživa, ali
vrši funkciju pobuđivanja simpatija za BiH. Trebalo je pokrenuti američko
javno mnjenje u odbranu „takve civilizacije“ – slične američkoj.
Verovatno zarad ugleda koji je kao pionir u „istraživanju“ genocida i silova-
nja u BiH uživao, a možda i radi poboljšanja prodaje knjige, Gatmen je napisao
predgovor i nekim feminističkim studijama o silovanjima u BiH, kao što je npr.
slučaj sa knjigom koju je 1994. uredila Nemica Aleksandra Štiglmajer (Alexan-
dra Stiglmayer) Masovno silovanje: rat protiv žena u Bosni i Hercegovini (Mass
Rape: The War Against Women in Bosnia-Herzegovina).531 U tom predgovoru
530 Ovo stereotipno predstavljanje Srba kao „seljaka s brda“ i „papaka“ dosta je rasprostra-
njeno među sarajevskim Bošnjacima, a kako ovaj citat Gatmana i ranije navedeni citat
Donie svedoče, i među istraživačima sa Zapada. Takvom u osnovi balkanističkom pred-
stavljanju nije odoleo ni bošnjački liberalni i sekularni filozof Muhamed Filipović: „Osobito
je ta netrpeljivost (koju je širila propaganda da Srbi katastarski poseduju najviše zemlje
u BiH, prim. aut.) našla plodno tlo kod srpskih seljaka, koji su navikli na migriranja i zapo-
sjedanja tuđih zemalja, svagda gladnih muslimanske zemlje“ (Filipović, 2002: 89). Tako je
mnogo hvaljena i slavljena višeetničnost i trpeljivost Bošnjaka, izražena perom jednog
od onih intelektualaca koji važi kao upravo takav, dobila svoju punu negaciju, jer su srp-
ski seljaci odreda predstavljani kao večiti pljačkaši muslimanske zemlje. Sličan stav izneo
je i istoričar Smail Balić (Balić, 1993: 82).
531 Citirana je u 93 različite publikacije.
418 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Razlika koju su napravili međunarodni humanitarci jeste u tome što su Srbi usta-
novili obrazac 1992. – organizujući osvajanje u cilju ostvarenja velike Srbije, uspo-
stavljajući koncentracione logore, i primenjujući sistematsko silovanje. Bosanski
Hrvati iz zapadne Hercegovine usvojili su ovaj obrazac u proleće 1993, kada su
krenuli u ofanzivu zarad stvaranja etnički čiste hrvatske oblasti. Snage preovla-
đujuće muslimanske vlade Bosne su, takođe, činile zločine, ali ne kao sredstvo
vladine politike“ (Gutman, 1994: XI–XII).
532 Razmere demonizacije Srba mogu se najbolje sagledati u tvrdnji dopisnika Vanity Fair da
su oni krivi za I svetski rat: „Ovaj hronični srpski osećaj da im se čini nepravda proizveo je
najtragičniji ishod 1914, kada je Gavrilo Princip – srpski nacionalistički terorista i duhovni
predak današnjih srpskih terorista – ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu. (...) Po
cenu miliona mrtvih, Princip je ostvario svoj cilj: razgradnju omrznute Austrijske i Osman-
lijske imperije, tradicionalnih tlačitelja srpskog naroda“ (Allman, 1993: 55). Olmen nije
bio usamljen u ovakvim tvrdnjama. Naime, Robert Keplen, pisac prvo uticajnih a zatim
mnogo kritikovanih Balkanskih duhova slično je ocenjivao Principa, a uz to je balkanistički
dodavao da je u „ćumezima Beča, plodnom tlu za etnička trvenja bliska južnoslovenskom
svetu, Hitler (je) naučio kako da mrzi na tako zarazan način“ (Kaplan, 2004: XX, XXI). Što se
Olmena tiče, treba primetiti da se ne radi samo o površnom novinaru već najverovatnije
i o patološkom lažovu, jer je, između ostalog, navodio kako su Srbi zlostavljali i Rusine u
„koncentracionim logorima“ BiH iz prostog razloga što „nisu Srbi“ (Allman, 1993: 44), te
da su u Srbiji „mnogi verovali da Tito nije muškarac“, već žena, što se objašnjava simbolič-
kom „kastracijom dominantnog jugoslovenskog vođe dvadesetog veka koja sumira srp-
ski osećaj istorijske uškopljenosti“ (Allman, 1993: 56). Ovakvu neverovatnu pripovest su
Rabija Ali (Rabia Ali) i Lorens Lifšulc (Lawrence Lifschultz) uvrstili u knjigu o ratu u BiH i
čak delove o Rusinima citirali u uvodu studije.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 419
snose Vens i Oven zbog njihovog plana „razrešenja spora razbijajući Bosnu u
etnički zasnovane mini-države“, dok su treći žrtve pošto „insistiraju da je nji-
hov cilj održanje višeetničkog društva“ (Gutman, 1994: XII).
Gatmen je objašnjavao da se u „konzervativnom muslimanskom druš-
tvu“ očekuje da žene budu nevine do sklapanja braka: „Silovanje je trauma sa
dalekosežnim posledicama za žrtve, koje imaju opravdane strahove od odbi-
janja i progona i života bez braka ili dece. U ovom pogledu, obrazac silovanja
neudatih žena u fertilnom dobu ispunjava jednu drugu definiciju genocida –
pokušaj da se zaustavi rađanje u grupi“ (Gutman, 1994: X). Doista, radilo se o
naporu da se jedna strana u ratu, srpska, dosledno i bizarno maštovito demo-
nizuje. U tom smislu se koristio i okvir agresor–žrtva sa preplitanjem diskursa
II svetskog rata i aktivističko-humanitarističkog diskursa:
Prvo što upada u oči jeste da je broj žrtava višestruko precenjen,533 tim
više ako se ima u vidu da se procena odnosi na samo jednu godinu ratovanja
u BiH. Naime, 10% od 2,2 miliona534 iznosi 220.000, a ukupan broj žrtava na
svim stranama tokom četiri godine ratovanja iznosi oko 100.000, od kojih je
533 Ima bošnjačkih autora liberalne usmerenosti i zagovarača bosanske višeetničnosti koji
su broj žrtava procenjivali, ne pozivajući se na izvore, na 269.810 (Mahmutćehijić, 2002:
16, 91). Ako veliki okrugli brojevi, po pravilu, ukazuju na mogućnost propagandne zlou-
potrebe, onda ovako precizni brojevi, bez navođenja izvora, nesumnjivo svedoče o gru-
boj manipulaciji. Zanimljivo je, takođe, i da su se neki bošnjački demografi istakli izrazitim
precenjivanjem broja poginulih, kao Ilijaz Bošnjović koji je procenio da je u BiH 279.000
poginulih, a da demografski gubici iznose 352.000 (Bugarel, 2004: 29).
534 Čudnovato je da se iznosi cifra od 2,2 miliona, pošto je na popisu iz 1991. zabeleženo 1,9
miliona bosanskih Muslimana (Bugarel, 2004: 195).
420 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
dve trećine Bošnjaka. No, ovoliko preuveličanje svedoči sasvim sigurno o ten-
denciji viktimizovanja, tj. pribavljanju monopola na status žrtve Bošnjacima.
Istovremeno, korišćenje diskurzivne strategije istorijske analogije ima za cilj
predstavljanje Srba kao novih nacista, čime se čitava jedna nacija nacifikuje, a
uzroci tome se traže u nacionalnoj svesti i prošlosti koja ju je oblikovala. Uto-
liko, prema Gatmenu, Milošević je samo jedan od izdanaka dubljih nacionalnih
struktura.535 Analogija sa Trećim rajhom je potpuna, jer ovakvo viđenje pod-
seća, recimo, na Goldhagenova gledišta o nemačkoj istrebljivačkoj antisemit-
skoj kulturi. Problem sa takvim viđenjem jeste da se nekoj naciji, nebitno da
li nemačkoj, srpskoj ili nekoj drugoj, pripisuje kolektivna krivica. Naposletku
valja primetiti gotovo dirljivu sklonost autora da bezrezervno veruje poda-
cima koje iznosi njegova vlada o nekom ratu u koji je ona, uprkos geograf-
skoj udaljenosti, na ovaj ili onaj način upletena.
Beverli Alen (Beverly Allen), Amerikanka švedskog porekla, feministki-
nja i stručnjak za italijansku kulturu, u knjizi Rat silovanjem: skriveni genocid u
Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (Rape Warfare: The Hidden Genocide in Bosnia-
Herzegovina and Croatia, 1996),536 takođe je poklonila puno poverenje pripo-
vestima o silovanjima kao posebnom sredstvu genocida Srba protiv Hrvata i
Bošnjaka. Te pripovesti je s njom nesebično podelila neimenovana prijateljica
hrvatske nacionalnosti „M.“537 No, osim što je pisala o silovanjima, ova univer-
zitetska profesorka koja je predavala na nekoliko najcenjenijih univerziteta u
SAD (Berkli, Stenford, Kornel), kao i na Univerzitetu u Zagrebu, ponudila je i
originalno razumevanje šire slike ratova za jugoslovensko nasleđe:
535 Slično tome, Filipović je poredio Miloševića i Karadžića sa Hitlerom: „(Hitler) je kao svoj
cilj proglasio upravo ujedinjavanje svih Nijemaca, koji bi svi trebali da žive u jednoj državi
(kakva sličnost u ciljevima sa Slobodanom Miloševićem i Radovanom Karadžićem) (...)“
(Filipović, 2002: 39).
536 Knjiga je veoma uticajna, pošto je citirana u 108 bibliografskih jedinica.
537 Dotična M. je, kako čitaoca obaveštava Alenova, dokumentaciju sa svedočenjima navod-
nih žrtvi silovanja, koja je ona prevela na engleski, poslala i usred predizborne kampa-
nje spoljnopolitičkom savetniku Bila Klintona: „Malo posle toga, Klinton je objavio da se
zalaže za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini“ (Allen, 1996: XIII). Verovatno se, dakle,
radilo o hrvatskoj feminističkoj nacionalistkinji koja je veoma uspešno pridobijala poli-
tičku i feminističku akademsku elitu za borbu protiv hrvatskih neprijatelja u ratovima za
jugoslovensko nasleđe. Koliko se Alenova identifikovala sa hrvatskom i bošnjačkom stra-
nom u ratu, uz činjenicu da je „nešto od dokumentacije“ koju je dobila od „M.“ prosledila
i prijateljici Nini Bernstin (Bernstein) iz tabloida Newsday, svedoče i sledeće reči: „Kada je
izabran, međutim, predsednik Klinton je usvojio politiku neintervencije koja se pokazala
katastrofalnom za ljudski život u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, da se sam agresor Srbija
i ne pominje, i ozbiljno je zapretila ostacima moralnog autoriteta koji SAD može imati
u svetu“ (Allen, 1996: XIII). Okvir agresor–žrtva i humanitarno-imperijalistički diskurs je
uobičajenom, iako čudnovatom logikom zahtevao da vojna intervencija spasava ne samo
američki moralni autoritet, već i ljudske živote, pa čak i onih protiv kojih će se upotrebiti.
Po sopstvenim rečima, Alenova se trudila da ovakvim argumentima pridobije američku i
evropsku javnost (Allen, 1996: XII–XVII).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 421
538 Zanimljivo je da je Alenova u knjizi priznala da joj je „spočetka ideja da se Srbi mogu ota-
rasiti bosanskohercegovačkog i hrvatskog naroda proizvodeći još više njih praveći im
decu – tj. koja bi bila polubosanskohercegovačka i polusrpska ili poluhrvatska i polusrp-
ska – izgledala sasvim nerazumnom“, ali da je „konačno shvatila da je silovateljima jedna
takva jednačina bila moguća pod uslovom da se poništi svaki aspekt majčinog identiteta
– njen nacionalni, ’etnički’, religijski i čak genetički identitet – izuzev kao seksualnog kon-
tejnera“ (Allen, 1996: XIII). Uticaj hrvatske prijateljice bio je toliki da se uz žrtve „bosan-
skohercegovačkog naroda“ redovno pominju i hrvatske, dok su Srbi dosledno dehuma-
nizovani kao seksualni demoni.
422 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Veza između muževnosti i vojničkog stava jasna je i naročito je dobro bila doku-
mentovana u pogledu srpskog nacionalističkog vaskrsavanja pojma srpskog rat-
nika. Sintia Enlo (Cynthia Enloe) smatra ’da postoje dokazi da je ratnik središnji
element dvadesetovekovne kulturne konstrukcije srpskog ideala muževnosti. Istra-
živači su, takođe, pokazali da su ideali srpske ženstvenosti izgrađeni namerno na
takav način da ojačaju militarizaciju muževnosti’. (...) Od žena se očekuje da ispune
ulogu ’herojskih majki’ i ’prihvate materinsku ulogu kao ’prirodan’ rezultat njihovog
roda i etnonacionalne sudbine’, dok se od muškaraca, posebno od srpskih muška-
raca, očekuje da se uključe u društveno dozvoljeno nasilje za ’dobro nacije’ i njihovu
muškost. Ovi procesi su se tragično spojili u životu žena regiona u obliku sistemat-
skog i masovnog silovanja (uključujući upotrebu ’logora za silovanje’), prisilne trud-
noće i majčinstva. (...) Sve etnonacionalne grupe su činile silovanja, ali se najjasniji
dokazi sistematske politike odnose na srpske snage. Jedno evropsko istraživanje
je procenilo 1993. da je bar 20.000 žena i devojaka bilo silovano“ (Alison, 2007: 85).
539 Da nije bilo priliva izbeglica, u Srbiji bi bilo 457.971 stanovnika manje 2002. no što ih je
bilo 1991. godine (Đurđev, 2004: 29).
540 Autorka je, istine radi, pisala i o silovanju muškaraca, sledeći Dubravku Žarkov, „opet preo-
vlađujuće, iako ne isključivo, od strane srpskih snaga“, navodno u cilju feminiziranja Musli-
mana i mačiziranja Srba kao pojedinaca i kao grupe (Alison, 2007: 86–87).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 423
541 U komentaru sarajevskog nedeljnika Ljiljan, bliskog SDA, moglo se pročitati: „mada su
nam svima ova silovanja teška, nepodnošljiva i neoprostiva, ona su sa stajališta islama
lakša i bezbolnija od mješovitih brakova, djece i prijateljstva (naraslih) iz njih“ (Ljiljan,
10. avgust 1994, cit. pr. Bugarel, 2004: 139). Iako je bio svestan postojanja islamskog
fundamentalizma i bošnjačkog nacionalizma (Rieff, 1996: 11), Dejvid Rif, ipak, nije imao
dilemu: „Svakom ko je proveo neko vreme u Bosni, bilo je vredno pažnje kako se ispo-
stavila dubokom i postojanom privrženost većine ljudi na strani vlade višekulturnosti.
(...) Samo su se Bošnjaci, i pored svih njihovih pomešanih signala, zalagali za građan-
sku državu“ (Rieff, 1996: 12).
424 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Radilo se, dakle, o moralističkoj kritici politike velikih sila zbog nevolj-
nosti da se uključe u rat na strani „Bosne i njenih građana”, što je eufemizam
za jednu stranu u etničkom sukobu, Bošnjake. Radi pokretanja političkog
aktivizma građana koji bi vršili pritisak na vlade „velikih sila”, bilo je potrebno
služiti se poznatim slikama iz prošlosti, pa je stoga odmah posle navede-
nih reči upotrebljena istorijska analogija pozivanjem na presedan Hitlero-
vog napada na Čehoslovačku ili Poljsku, te „istrebljenje” Jevreja i Roma (Ali,
Lifschultz, 1993: XI). Bosna i Hercegovina se idealizovala na sledeći način:
„Ova drevna zemlja, nova republika jedne moderne države (SFRJ, prim. aut.),
dugo je bila centar izrazito kosmopolitskog načina života. Mešanje naroda i
kultura nastavilo se ubrzanim tempom u dvadesetom veku s više od četvrtine
brakova koji su prelazili etničke granice u modernoj Bosni. Etnička vezanost je
prestala da bude određujući kriterij identiteta za nove generacije bosanskih
,Jugoslovena’.” (Ali, Lifschultz, 1993: XII–XIII).
543 Razume se, Sarajliji i Bošnjaku Kemalu Kurspahiću može se oprostiti što se lokalpatriot-
ski pita: „Može li najkosmopolitskiji od svih gradova, ne samo u bivšoj Jugoslaviji već i na
celom Balkanu, jedinstveno mesto susretanja Istoka i Zapada, uzbudljiva mešavina reli-
gija, kultura, i sjajne arhitekture preživeti ovaj užasan rat“? (Kurspahić, 1993: 12, u: Ali, Lif-
šulc). Nije iznenađujuće ni to što je rat predstavljao u okviru agresor–žrtva, smatrajući da
„tragedija Sarajeva i Bosne nije spravljena u kući, već je uvezena. Postali smo žrtve impe-
rijalnog sna srpskog predsednika Slobodana Miloševića – projekta ’Velike Srbije’ – koji
treba da se izgradi na teritorijama oduzetim od susednih država, Hrvatske i Bosne i Her-
cegovine“ (Kurspahić, 1993: 13, u: Ali, Lifšulc).
426 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„U Bosni su u pitanju dve vizije društva i demokratije. Oni koji su došli pod udar
u novoosnovanoj bosanskoj državi razjasnili su da se zalažu za društvo jednakih
građana u kojoj su prava svih konstitutivnih nacija (Muslimana, Hrvata i Srba)
obezbeđena i zaštićena po zakonu kao ustavom zajemčena prava. Ovo je bila
vizija višeetničkog društva u tradiciji evropskog prosvetiteljstva.545 (…) Suprotna
vizija je ona koju zastupaju nacionalistički vođi Srbije i Hrvatske. Izolovana, paro-
hijalna, etnocentrična, ovo je vizija očišćene države-nacije u kojoj nema mesta
za ‘Drugog’.” (Ali, Lifschultz, 1993: XIII–XIV).
544 Nalazila se tokom srednjeg veka uglavnom u vazalnom odnosu prema Ugarskoj od koje
su bosanski banovi pokušavali da budu u što većoj meri nezavisni.
545 Slično tome, Hičins je zaključio da je „Bosna važna zato što je izabrana da brani ne samo
svoje samoopredeljenje već i vrednosti višekulturnog, dugonastajućeg i uzajamno plo-
donosnog sapostojanja“ (Hitchens, 1993: 11, u: Ali, Lifšulc). Tako su građani BiH postali
višeetnički „izabrani narod“, poput Amerikanaca.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 427
546 Citati studije mogu se naći u 103 publikacije. Autor je aktivno pomagao studentski akti-
vizam u SAD za „pomoć Bosni“, „zaustavljanje genocida“, a moglo bi se dodati i za rat SAD
protiv Srba. Šire o studentskom aktivizmu po kampusima diljem SAD, njihovoj popu-
larnosti i uticajnosti u akademskoj i široj zajednici pisala je aktivistinja SAGE (Students
Against Genocide) organizacije, Šeri Fink (Sheri Fink) (Fink, 1996: 313–349, u: Cushman,
Meštrović). Primera radi, poslali su na adrese svih senatora SAD pismo kojim su tražili da
se podrži zakon koji su predlagali dvojica od nekoliko najuticajnijih senatora, republika-
nac Bob Dol (Bob Dole) i demokrata Džozef Liberman (Joseph Lieberman), u kojem je,
između ostalog, stajalo: „Preko 200.000 civila brutalno je ubijeno od strane srpskih snaga,
desetine hiljada žena je silovano, i skoro tri miliona ljudi je primorano da napusti svoje
domove i sela. Srpske snage su bile u mogućnosti da bukvalno nekažnjeno sprovedu
genocidni napad na Bosnu zato što je nemoralni embargo lišio legitimnu vlast Bosne sred-
stava kojima bi ostvarila neotuđivo pravo na samoodbranu“ (Fink, 1996: 345, u Cushman,
Meštrović). Zanimljivo je da su ovakve inicijative uspele objediniti dotad potpuno zava-
đene jevrejske i muslimanske organizacije u SAD iz kojih se nesrazmerno veliki broj akti-
vista regrutovao. Prvi su u BiH videli ponavljanje holokausta, a drugi su osećali simpatiju
prema muslimanskoj braći (Fink, 1996: 317, 345, u: Cushman, Meštrović). Naravno, i ovog
puta se pokazalo da u politici ništa tako dobro ne odgađa (ako ne rešava) sporove kao
zajednički neprijatelj. Zajednički neprijatelj je uvek najefikasniji ujedinitelj raznorodnih i
zavađenih strana. U konkretnom slučaju, međutim, međusobno suprotstavljene moćne
neprijatelje ujedinio je jedan u svetskim okvirima mali, relativno nemoćan i od njih uda-
ljeni neprijatelj čijim porazom je nestalo razloga saradnje.
547 Citirana je u 98 bibliografskih jedinica i ubedljivo je najcitiranije delo koje je napisao.
548 Citirana u svega dve publikacije.
428 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Sels je objašnjenje za sve zlo koje su iskusili Južni Sloveni našao u kosov-
skom mitu. Već na početku predgovora za drugo izdanje, stajalo je:
549 Ovo važi uprkos tome što Sels izričito odbija upotrebljivost „balkanizma“ kao „posebne
zloupotrebe istorije“ kojom se „pravda genocid u Bosni sugerisanjem da su Balkanci
predodređeni istorijom ili genetikom da ubijaju jedni druge“ (Sells, 1996: XIV). Mnogo
doslednije Sels odbija „orijentalizam“: „Oni koji žele zid između Evrope i navodno tuđeg i
inferiornog ’Orijenta’, zid između hrišćanskog i islamskog sveta, suočavaju se s jednim pro-
blemom: tvrdoglavom sklonošću Bosanaca da razmišljaju o mostovima umesto o zido-
vima i njihovim hrabrim naporima da sačuvaju ili ponovo izgrade svoje mostove“ (Sells,
1996: 154). Doista, autor bi bio sasvim u pravu da BiH i danas nije niukoliko funkcionalna
država, nego samo protektorat EU, te da se tom statusu ne vidi kraj. Utoliko, i njegovo
određenje „Bosanaca“ deluje u najboljem slučaju utopijski: „Bosanci su u ovoj knjizi odre-
đeni kao svi stanovnici međunarodno priznate suverene nacije Bosne i Hercegovine, bez
obzira na njihovu religijsku pripadnost, koji sebe smatraju Bosancima, tj. koji ostaju pri-
vrženi bosanskoj državi sagrađenoj na pricipima civilnog društva i religijskog pluralizma“
(Sells, 1996: XIV). Koliko se stanovnika BiH smatra Bosancima u gore navedenom smislu,
najbolje se može proceniti po broju navijača BiH među Srbima, odnosno Hrvatima, kada
se reprezentacije ove „međunarodno priznate“ zemlje sastaju sa Srbijom ili Hrvatskom.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 429
srpski nacionalisti u BiH ponašaju „kao da ponovo žive 1389. godinu i svete se
ubicama Hrista-kneza“, te da „isto nasilje preti da se ponovi u epicentru sukoba
– Kosovu“ (Sells, 1998: XIV).
Veoma sličan pogled na značenje i značaj kosovskog mita izneo je i sada
pokojni Edrijen Hejstings (Adrian Hastings) u knjizi Gradnja nacionaliteta (The
Construction of Nationhood) objavljenoj u Velikoj Britaniji 1997. godine. Neka-
dašnji profesor emeritus teologije na Univerzitetu Lids, saosnivač Bosanskog
instituta u Londonu i pisac pamfleta SOS Bosnia, etnosimbolista koji se dosta
bavio vezom religije i nacije, prvenstveno u Africi i na primeru Engleza, a u
devedesetim i na Balkanu, između ostalog, o vezi kosovskog mita i srpskog
nacionalizma pisao je:
Dva prideva koji stoje jedan uz drugi „divlja“ i „antimuslimanska“ pre ime-
nice „mržnja“ ukazuju zapravo da se radi o veoma negativnim osećanjima koja
je autor, kao katolički sveštenik, gajio prema onima koji takvu mržnju šire.
Pohvalno je kad jedan hrišćanski sveštenik ima pozitivan stav o islamu, ali je
problematično kada se zbog toga u studiji koja ima naučne pretenzije iznose
neistine. Naime, pravoslavci nisu mogli biti ni teorijski, a nisu to bili ni prak-
tično, „glavni suradnici Turskog carstva na Balkanu“ – zbog proste činjenice
da su nedavno preobraćeni muslimani, nezavisno da li u BiH (masovno pre-
obraćanje započelo je već u XV veku da bi dobilo na ubrzanju i masovnosti u
XVI) ili u Albaniji i na Kosovu (gde je preobraćanje bilo u zamahu u XVII i XVIII
veku), imali tu čast. Naravno, to ne znači da pravoslavci u Osmanlijskom (a ne
i u Turskom) carstvu nisu bivali saveznici ove imperije na početku njene vlada-
vine Balkanom, ali tvrditi da su bili glavni saveznici, jeste u najboljem slučaju
nenamerno preterivanje, a u najgorem tek jeftina propaganda.
Hejstings je primenjivao za etnosimboliste uobičajeno razlikovanje
između dugotrajne etničke vezanosti i moderne pojave nacije koja se može
graditi na etničkim svojstvima. Ipak, sama primena je izgledala prilično pro-
blematično na bosanskom slučaju:
svoju naciju – Bosna nije. Ipak, muslimani, katolici i pravoslavci imali su u Bosni
zajednički etnicitet, jezik i dijalekt. Zapravo, bosanski kršćani većinom nisu bili ni
Srbi ni Hrvati. Kao i muslimani, oni su bili potomci stanovnika predturske Bosne.
U devetnaestom stoljeću njihov je identitet nagrizan rastućim nacionalizmom iz
susjednih zemalja. Bosanski su pravoslavci iz svog vjerskog identiteta uvučeni u
nacionalni. Slično se dogodilo i s bosanskim katolicima, pa je tako i puk s korije-
njem u srednjovjekovnoj katoličkoj Bosni, u gradovima kao što su Sarajevo i Banja
Luka, počeo o sebi misliti kao o Hrvatima“ (Hastings, 2003: 126).
550 Slično ovome, profesor u penziji FPN u Sarajevu, pisac istorije JMO i nekadašnji ideolog
muslimanske nacije u SFRJ, a posle 1993. jedan od ideologa bošnjačke nacije, Atif Puriva-
tra, u predgovoru knjizi Mehmedalije Bojića, nadahnut iskonskim poimanjem sopstvene
nacije veli: „Autor (Bojić, prim. aut.) razobličava njihova (srpski i hrvatski istoričari, prim. aut.)
dvjestogodišnja falsificiranja, prisvajanja, negiranja i prešutkivanja prošlosti, samobitnosti
i stvaralaštva jednog od najstarijih evropskih naroda – Bošnjana“ (Purivatra, 2001: 9).
551 Da je to doista tako, potvrđuje uverenje Hejstingsa da će „ako Bosna preživi, njezini ’srp-
ski’ i ’hrvatski’ građani biti dekonstruirani, osim ako im ne pođe nekako za rukom da pri-
znaju pripadnost bosanskoj naciji sastavljenoj od različitih etniciteta nastalih u prvom
redu zahvaljujući različitim vjerskim tradicijama“, te da „malo ima budućnosti za bosan-
ske katolike ako sebe budu tretirali ne kao Bosance već kao Hrvate“ (Hastings, 2003: 126–
127). Ono što nemalo iznenađuje jeste izražena sklonost postmodernizmu jednoga etno-
simboliste. Naime, ova dva usmerenja teško mogu ići zajedno, osim ako se ne radi o delu
koje nudi društveno-integrativni sadržaj u naučnom obliku.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 431
nova ’nacija’ tamo gdje ona nikad nije postojala, što je u praksi omogućilo da
se u nju uključe muslimani širom Jugoslavije koji nisu imali nikakve veze s
Bosnom“ (Hastings, 2003: 127). Ipak, ako nacija Muslimana „nikad nije posto-
jala“, kakav je onda slučaj sa nacijom Bosanaca?
No, Hejstings ide i dalje, pa tvrdi: „S obzirom na to da u jugoslavenskom
ustavu Bosna nije imala nacionalni status – ono ’muslimani’ isključivalo je iz
njezinog državljanstva kršćane – bilo joj je suđeno da postane žrtva naciona-
lizma svojih susjeda“ (Hastings, 2003: 128). Čini se da autor smatra da je sama
činjenica oblikovanja muslimanske nacije koja je isključivala bosanske pravo-
slavce i katolike vodila razbijanju BiH, jer je pozivala Srbiju i Hrvatsku da gle-
daju na bosanske hrišćane kao na sunarodnike koje treba pripojiti odnosnim
državama. Ne treba izgubiti iz vida da je protivrečno da jedan etnosimboli-
sta ima ovakvo poverenje u mogućnost gradnje nacije političkim sredstvima.
Utoliko pre izgleda da se iza ovih reči pomalja vansaznajna motivacija ovakvih
„konstruktivističkih“ ambicija, kao i društveno-integrativna svrha takve zamisli.
Ako bi čovek pomislio da se ovakvim stavom o muslimanskoj naciji
(„nikad nije postojala niti je mogla postojati“) pravda nestanak BiH kao države,
tj. njena podela između Srbije i Hrvatske, onda se vara. Upravo suprotno, Hej-
stings smatra da nikad nije dockan da se krene u gradnju bosanske nacije, jer
„ono što je postojalo bio je teritorijalni identitet koji je uključivao sve prisutne
vjerske tradicije, ali identitet koji je postao gotovo nevidljiv suočen s naciona-
lizmom iz susjedstva“ (Hastings, 2003: 128). Upravo ovaj komšijski nacionali-
zam, a naročito srpski, Hejstings demonizuje:
(Sells, 1996: XIV–XV). No, osim korišćenja istorijske analogije, BiH je sinhrono
poređena sa SAD na osnovu navodne sličnosti kultura i neprijatelja:552
„Kao i kultura u SAD, bosanska kultura ne može biti određena lingvističkim i reli-
gijskim kriterijima devetnaestovekovnog nacionalizma. Baš kao što Amerikanci
dele jedan jezik sa Britancima i Australijancima, tako i Bosanci dele jedan jezik
sa Srbima i Hrvatima. Baš kao što Sjedinjene Države nemaju jednu zvaničnu
crkvu, tako i Bosnu sačinjavaju ljudi različitih konfesija, i unutar ovih konfesija,
golemo različite perspektive. Ako Bosna nema kulturu, onda je nemaju ni SAD.
Ako Bosna treba da bude podeljena u religijski čiste države aparthejda, tada ista
logika vodi do ideje, predložene od strane Pokreta za hrišćanski identitet, da i
Sjedinjene Države treba da budu podeljene u države aparthejda različitih rasa i
religija“ (Sells, 1996: 151–152).
552 Ovakav stav zagovara i Mahmutćehajić: „Iskrena borba za ovu zemlju (BiH, prim. aut.), kao
jedinstvo razlika, teško da igdje može naći toliko razumijevanja i podrške koliko u uku-
pnosti američkog iskustva“ (Mahmutćehajić, 2002: 166).
434 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
rečima, da li Sels idealizuje ne samo društvo BiH već i društvo SAD? Čini se
da oštrina kojom se liberalni islamofil obračunava s neprijateljem na Bal-
kanu zapravo govori o ugroženosti nekih temeljnih vrednosti prosvetitelj-
stva od strane protestantskih fundamentalista u savremenom američkom
društvu.
Ova grupa autora svedoči kako su različita teorijska objašnjenja
onog što se dešavalo u BiH bila uokvirena okvirom agresor–žrtva i izra-
žena humanitarno-imperijalističkim diskursom, te da je zapravo teorijska
usmerenost bila mnogo manje važna od društvenointegrativne funkcije
nauke zbližene sa novinarstvom, nezavisno da li se radi o etnosimbolizmu,
feminizmu ili nekom drugom usmerenju. Genocid se smatrao nespornim,
a demonizacija „počinitelja“ i viktimizacija žrtvi upotrebom istorijskih ana-
logija bila je rutinska.
„Crnogorski upadi u Bosnu i bosanski u Crnu Goru bili su tako uobičajeni u prvoj
polovini XIX veka da su prerasli u stalni rat. Boreći se za sopstvenu nezavisnost,
Srbija je slala agitatore u Bosnu kako bi ohrabrila tamošnje Srbe da se pridruže
borbi. Kadšto je sledio međuetnički rat (intercommunal warfare). Kada su se Srbi
pobunili u ranom XIX veku, recimo, napali su muslimanska sela. Bosanski musli-
mani su se tada pridružili vojsci sultana Mahmuta II u gušenju srpske pobune.
U srpskim pobunama koje su se proširile 20-ih g. XIX veka, 15.000–20.000 musli-
manskih stanovnika Srbije izbeglo je ili proterano i bilo zamenjeno Srbima iz
Bosne. Kad su evropske sile naterale Osmanlije da prihvate srpsku autonomiju
1833, bosanske zemlje su date Srbiji“ (McCarthy, 1996: 73).
kao bitan sadržaj oslobodilačkih pohoda, u kojima su žrtve satanizirane, a njihove ubo-
jice posvećivane. (Jednaka ubijanja i tumačenja zbivala su se i tokom cijelog netom minu-
log stoljeća.)“ (Mahmutćehajić, 2002: 251). Ipak, ne mogu se ovakve užasne istorijske epi-
zode izdvajati iz njihovog istorijskog konteksta. Naime, muslimani su, dok je vladavina
Osmanlija bila neprikosnovena, na Balkanu neminovno povezivani sa njihovim osvaja-
njima, jer ih pre njih nije bilo, a otkad su Osmanlije zagospodarili, njihova je vlast izjedna-
čavana s vlašću pripadnika islamske vere. Tome je posebno doprinosila vladavina šerijat-
skog prava, nejednak položaj hrišćana pred zakonom, te nepravedni imovinski odnosi na
selu. Otuda se genocidna praksa primenjena prema muslimanskom stanovništvu može
tumačiti, bez obzira na verovatne Makartijeve i višestruko uveličane brojke Mahmutće-
hajića koje služe viktimizaciji, u istorijskom kontekstu borbe za oslobođenje od imperi-
jalnog vladara druge vere koji je u najvećem delu vremena tlačio inoverce na osvojenim
teritorijama. Naravno, to ne pravda progone, a naročito ne genocid nad često nedužnim
muslimanskim stanovništvom, ali pomaže jasnijem razumevanju istorijskih etnodemo-
grafskih procesa na Balkanu. Ovo je neophodno, između ostalog, i zato da bi se izbegla
mitologizacija Osmanske imperije i bošnjačkog ili albanskog nacionalizma umesto done-
davno hegemone nacionalne mitolologije balkanskih većinski hrišćanskih nacija.
436 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
pravoslavci iz BiH koji su došli u Srbiju verovatno su osećali slično prema musli-
manima. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su „dobar deo bosanskog stanov-
ništva sačinjavale izbeglice iz Hrvatske, Slavonije, Srema i Dalmacije“ (Ćorović,
2006: 5: 97), pokrajina koje su Habzburzi povratili krajem XVII veka i iz kojih su
muslimani bežali u BiH. Naposletku, od višeetničke harmonije u južnosloven-
skim delovima Osmanske imperije uopšte, i u BiH napose, malo ostade.
Zanimljiv je, međutim, izbor reči koji Makarti pravi. Tako su oba srpska
ustanka svedena samo na pobunu (revolt), čime se relativizuje njihov naci-
onalni značaj. Naime, radilo se o početku nacionalističkih pokreta hrišćana
protiv vlasti Carevine koji su doveli i do njenog postepenog povlačenja s Bal-
kana. Ako se svedu na obične pobune protiv vlasti, onda se ne može dobro
shvatiti značenje i značaj koji su imali za proces nestajanja Osmanske impe-
rije. Može se, čak, govoriti i o revoluciji, jer ne samo što je započeto obaranje
vlasti Imperije posle nekoliko vekova, već je izvršeno i ukidanje feudalizma.
Posebno je čudnovato nazivanje šest nahija – krajinske, crnorečke, paraćinske,
kruševačke, starovlaške i jadarske – koje su priključene Srbiji 1830. (Ćorović,
2006: 5: 94), bosanskim zemljama (Bosnian lands), jer se na taj način svesno ili
nesvesno ispoljava težnja da se upravna podela u okviru Osmanske imperije
(bosanski ejalet je sadržao ne samo ove nahije, već i ceo novopazarski San-
džak) istorijski normalizuje.
Makarti se posebno bavi pitanjem broja balkanskih muslimana pre i posle
1878, kao i pre i posle balkanskih ratova. U BiH, po Makartiju koji sledi osman-
ske godišnjake, bilo je 1870. tek nešto manje od 50% muslimanskog stanov-
ništva. Po okupaciji BiH od strane Austro-Ugarske, pravoslavci su činili rela-
tivnu većinu, a hrišćani uopšte više od tri petine stanovništva BiH. Radilo se,
veli, Makarti, o „najznačajnijoj promeni u Bosni od osmanskog osvajanja pre
četiri stotine godina“, u čemu autor ima pravo (McCarthy, 1996: 81–82). Pa
ipak, odnosi moći u društvu nisu se naročito izmenili, pošto je zadržana struk-
tura zemljišnih poseda i ličnih odnosa na osnovu njih na bosanskohercego-
vačkom selu. Takođe, promuslimanski i proosmanski stav Makartija izražen je
i u posmatranju Balkanskog rata:
„’Stvarna’ Evropa u stvaranju je jedna bela Evropa, jedna izbledela Evropa koja
je moralno, privredno, i etnički ujedinjena i očišćena. Ova Evropa se pobednički
stvara u Sarajevu. U stvari, ono što se dešava nije neko incidentno dešavanje
mimo nepostojeće, bogobojazne, i demokratske Evrope, već logična i nastupa-
juća faza novog evropskog poretka, koji je jedna grana novog svetskog poretka
čije su globalne odlike beli fundamentalizam, protekcionizam, diskriminacija i
kontrola“ (Baudrillard, 1996: 82–86, u: Cushman, Meštrović, 1996).
555 U zborniku radova Kašmena i Meštrovića preštampani su članci objavljeni između 1993.
i 1995. u levoliberalnom dnevniku Liberation, bliskom Socijalističkoj partiji Francuske.
556 „Muslimanski blok“ u UN je nekoliko puta bezuspešno tražio ukidanje embarga na oružje
BiH, tj. muslimanskim snagama, zato što to nije moglo proći kroz Savet bezbednosti. Dok
je boravio na Oksfordu 2003– 2004, pisac ovih redaka se osvedočio u razgovorima koje je
vodio sa studentima islamske veroispovesti iz jugoistočne Azije da je upravo ovakva slika
rata u BiH bila rasprostranjena u njihovim društvima. Uzgred, do 2006. građanima Srbije
bio je zabranjen ulazak u Maleziju.
438 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
se bosanski muslimani naročito viktimizuju, jer oni nemaju protiv sebe samo
Srbe, koji su tek, kako je služeći se retoričkim sredstvom ironije primećeno,
„avangarda Evrope“, već i celu Evropu koja je umešana u „istrebljenje“ bosan-
skih muslimana kao početak „trebljenja“ muslimana u celoj Evropi, zato što
su „sve evropske zemlje na putu etničkog čišćenja. Ovo je istinska Evropa, u
laganom stvaranju u senkama nacionalnih skupština, predvođena Srbijom“.
Tako je, ironično, ako ne u stvarnosti, ono u glavama ne samo nekih srp-
skih, već i pojedinih evropskih intelektualaca, Srbija konačno postala „lider“
– i to ne tek na Balkanu, već i u Evropi. No, usledilo je i upozorenje „evrop-
skoj avangardi“: „Ispada da su sve evropske nacionalnosti i politike delale u
saglasju da naprave ugovor sa Srbima koji su postali agenti za prljave poslove
Zapada – baš kao što je Zapad imao ugovor sa Sadamom Huseinom protiv
Irana. Problem je ako se ubica suviše zanese, jer onda i on mora biti elimini-
san“ (Baudrillard, 1996: 83, u: Cushman, Meštrović). Reč je, nesumnjivo, o okci-
dentalističkom diskursu koji sve zlo nalazi na Zapadu koji se poima kao istovr-
stan, umesto da se uoče sve raznovrsnosti koje postoje u okviru njega. Naime,
sam kapitalizam se razlikuje u SAD u odnosu na skandinavske zemlje ili Fran-
cusku. Mediteranske zemlje, kao što su Italija i Španija, znatno se razlikuju od
srednjoevropskih ili skandinavskih društava. Postoje i ne male razlike između
društava katoličke i društava protestantske tradicije, a klasne razlike između
srednjih slojeva i radništva nipošto nisu ukinute. Naposletku, velike su puko-
tine u shvatanju političkih odnosa u svetu između EU i SAD.
Sve ove razlike, međutim, za Bodrijara nisu bile bitne, već je dosledno
homogenizovao neprijatelja. Srbi su u najvećoj meri depersonalizovani
(„agenti za prljave poslove Zapada“) i demonizovani („ako se ubica suviše
zanese“) kao nacija, jer se predstavljaju kao potpuno istovrsna grupa ljudi
kolektivno oduševljena ubijanjem u toj meri da ih čak i pokvareni Zapad mora
„eliminisati“. Dakle, „eliminacija“ cele nacije, jer nikakva ograda nije naprav-
ljena, podrazumeva se kao opravdana, pošto se radi o „ubicama“. Prema tome,
„Zapad“ trpi „ubice“ koji „rade prljave poslove“ za njega dok se neka zamišljena
granica ne pređe, ali kad se ona pređe, onda ih „eliminiše“. No, da bi crno-
bela zastrašujuća slika koja ne zahteva razmišljanje bila potpuna, uz dželate
je morala sadržati i žrtve:
„Bosanci sve to znaju. Oni znaju da duguju njihovu zlehudu sudbu međunarod-
nom ’demokratskom’ poretku, a ne nekom ostatku čudovišne izrasline fašizma.
Oni znaju da su predviđeni za istrebljenje, izgon, ili isključenje, kao i svi razno-
rodni i pobunjenički elementi diljem sveta. Ne želim da uznemirim licemernu
grižu savesti zapadnih demokrata i humanitaraca, ali ne može biti žalbe na ovaj
proces, pošto je to postojani put progresa. Jasno, moderna Evropa će se razviti iz
iskorenjivanja muslimana i Arapa – osim ako oni ne opstanu kao useljeni robovi“
(Baudrillard, 1996: 83, u Cushman, Meštrović, 1996).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 439
„Niko ne sme niti želi da ponudi konačnu analizu, da prizna kako Srbi nisu samo
agresori (ovo je pomalo kao razvaljivanje otvorenih vrata), već naši objektivni
saveznici u ovoj operaciji čišćenja buduće Evrope, oslobođene njenih dosadnih
manjina, i budućeg svetskog poretka, oslobođenog svih radikalnih promena nje-
nih vlastitih vrednosti – zasnovanih na demokratskoj diktaturi ljudskih prava i
slobodnog tržišta“ (Baudrillard, 1996: 85, u: Cushman, Meštrović).
„Ono što je u pitanju jeste problem zla. Denuncirajući Srbe kao ’opasne psiho-
pate’, mi se ponosimo što smo uperili prst na zlo, a da ne dovodimo u pitanje
nevinost naših demokratskih namera. Mi sugerišemo da je naš posao okončan
onog trenutka kad smo proglasili Srbe ’lošim momcima’, ali ne i neprijateljem.
To činimo s dobrim razlozima, pošto se iz svetske perspektive, mi Zapadnjaci, mi
Evropljani borimo upravo protiv istih neprijatelja kao i Srbi: islama i muslimana“
(Baudrillard, 1996: 85, u: Cushman, Meštrović).
naime, bilo jasno da „mi“, upotreba prvog lica množine za istovrsno protu-
mačeni „Zapad“ nikako nije slučajna, nismo saučesnici u srpskoj borbi pro-
tiv „islama i muslimana“. Takođe, znakovit je izostanak kritike SAD, jer su one
verovatno bile prepoznate kao neprijatelj Srba, dok su se vlade Velike Brita-
nije i Francuske uglavnom protivile takvom određenju, pa se kritika rezer-
više za „Evropu“. No, na isti način, znakovit je i izostanak izričite podrške poli-
tici SAD, najverovatnije stoga što levičaru nije pristajalo da javno hvali državu
koja je glavni oslonac „demokratskoj diktaturi ljudskih prava i slobodnog trži-
šta“, s čijim se zvaničnim određenjem rata u BiH sasvim slagao. Diskurzivna
strategija prećutkivanja primenjena je u cilju prikrivanja saznajno-ideoloških
nesaglasnosti u misli francuskog postmoderniste. Moguće je da, ipak, i post-
modernisti drže do logike više no što se obično misli, pa otud i potreba za pre-
ćutkivanjem činjenica koje narušavaju sistem.
Bodrijar je držao lekcije iz etike sredini u kojoj je živeo, demonizujući
usput jednu zaraćenu stranu u BiH, viktimizujući drugu, i sasvim zaborav-
ljajući (nijednom ne pomenuvši) treću. Manihejskom logikom na kliskom
etičkom polju, postmodernista je premostio epistemološke teškoće pri-
bližavanja pouzdanom saznanju. Otkud to da je postmodernistički levičar
bio tako siguran da televizijska slika iz BiH nije bila tek simulakrum u inte-
resu krupnog kapitala ili političkih moćnika na Zapadu? On, međutim, nije
sebi postavljao takva pitanja: „Srbi, ubice, živi su na svoj način, dok su žrtve
Sarajeva na strani stvarne smrti. Mi smo, međutim, u čudnoj poziciji, niti
mrtvi niti živi, već smo zamenici mrtvih. U ovom smislu, bosanski sukob je
jedan globalni izazov; svuda u sadašnjem svetu Zapad zamenjuje mrtve“
(Baudrillard, 1996: 88, u: Cushman, Meštrović). Još jednom je potvrđeno da
prethodno Srbi nisu slučajno nazivani ubicama. Oni su, doista, depersona-
lizovani i demonizovani kao nacija ubica. Istovremeno, umesto bosanskih
muslimana koristi se pojam „žrtve Sarajeva“ koji ukazuje na stanovnike grada
koje ubijaju etnizovane ubice pod imenom Srba. Pomalo bizarno, „mi“, prvo
lice množine Zapada, „zamenjujemo mrtve“, jer usled sebičnosti nismo spre-
mni da žrtvujemo svoje vojnike ni za kakvu vrednost,560 pa smo stoga mrtvi
i pored života koji samo naizgled živimo.
Naravno, nije saznajno opravdano da se viktimizovanjem nekoj grupi pri-
bavlja monopol na žrtvu. No, Makartijeva istraživanja, a u manjoj meri i Bodri-
jarova ironična filozofiranja, poseduju vrednost zato što utvrđuju neprijatne
istine o prošlosti i sadašnjosti balkanskih nacionalizama i evrocentričnosti.
561 Viktor Majer (Viktor Meier), novinar Frankfurter Allgemeine Zeitung, svoje predrasude
prema islamu i činjenici da ih bosanski muslimani nisu potvrđivali razrešio je na sledeći
način: „U bosanskom islamu pretežu one snage koje žele racionalan evropski islam a ne
orijentalni fundamentalizam. Možda će ovaj evropski islam jednom biti cijeloj Evropi
od koristi“ (Meier, 1986, cit. pr. Smailu Baliću, 1998: http://www.ferhadija.com/index.
php?Action=ShowAll&id=115, pristupljeno 10. VI 2008.). Tako je u okviru sukoba civiliza-
cija primenjen orijentalistički diskurs koji je, međutim, balkanski islam predstavio „raci-
onalnim evropskim islamom“, oštro ga odvajajući od neevropskog islama koji je nužno
„orijentalni fundamentalizam“. Evropa je tako prosvetila islam koji je van nje osuđen na
fundamentalizam.
562 Poznat je i kao istaknuti liberalni kritičar autoritarnog režima Franje Tuđmana, nekadaš-
nji vođ bivše Liberalne stranke, bivši ministar, šef Hrvatskog helsinškog odbora i urednik
časopisa Eastern European Politics and Society.
563 Ovakav stav je karakterističan za liberalne nacionaliste Hrvatske („čak i za umerenije
Hrvate“ – Burg, Shoup, 2000: 35), jer se na taj način čuvaju strateški interesi Hrvatske.
564 Istu tvrdnju iznosi i Branka Magaš, koja ipak malo opreznije veli da su franjevci „zadržali
sećanje na kraljevinu, ali samo kao deo njihove vlastite istorije“ (Magaš, 2003: 20).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 443
dok bi se bilo koji drugi musliman Osmanskog carstva uvredio ako bi ga tako
imenovali (Mazower, 2000: 51), pa utoliko više nema razloga da se ovaj naziv
koristi. Veza sa Srbima i Srbijom za BiH i Bošnjake je, za razliku od veze sa Hrva-
tima i Hrvatskom, večito smrtonosna:
„Bosanski islam nije bio udaljeniji565 (no more latitudinarian) od islama Osman-
ske imperije, već je uvek težio autentičnosti što je neizbežno u graničnim obla-
stima. Neuspešni ustanak Huseina-kapetana Gradaščevića protiv Porte (1831)
bio je izazvan ne samo neprijateljstvom prema reformama Mahmuta II već i Por-
tinim teritorijalnim ustupcima Srbiji, i nevoljnošću da se zaštite muslimani obre-
novićevske Srbije“ (Banac, 1996: 133).
565 Banac misli ili na udaljenost od islamske pravovernosti ili na udaljenost bosanskog od
osmanskog islama.
444 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
566 Bugarel, primerice, smatra ovo „povlačenje“ prvim velikim „etničkim čišćenjem“ musli-
mana na Balkanu (Bugarel, 2004: 34).
567 Koliko je tvrdnja o večitom kaskanju Balkana za Evropom proizvoljna, a i inače je ovo
„uvek“, po pravilu, neistorično (Todorova, 1998: 273), može posvedočiti primer koji navodi
Norbert Elijas: „U XI stoleću jedan venecijanski dužd oženio se grčkom princezom. U nje-
noj vizantijskoj sredini viljuška je već očito bila u upotrebi. U svakom slučaju, saznajemo
da je princeza unosila hranu u usta (...) pomoću malih zlatnih viljušaka s dva zuba. (...)
Ova novina izgledala je kao znak tako velike prefinjenosti, da je duždevka bila strogo
ukorena od crkvenih poglavara, koji su na nju zazvali gnev božji. Nešto kasnije, dobila je
strašnu bolest, a sveti Bonaventura to odmah proglasi božjom kaznom. (...) Trebalo je da
prođe pet stotina godina da se struktura ljudskih odnosa tako izmeni pa da to sredstvo
postane uobičajeno (na Zapadu, prim. aut.). Od XV stoleća, viljuška iz Italije stiže u Fran-
cusku, a zatim i u Englesku i Nemačku, barem među gornje društvene slojeve, postajući
sve više sredstvo za jelo, pošto je dugo služila samo za uzimanje jela s poslužavnika“ (Eli-
jas, 2001: 117). Otuda je verovatno u pravu bugarska istoričarka Todorova kada smatra
da su uoči osmanskog osvajanja srednjovekovna društva na Balkanu dostigla, „a možda
i prestigla, rafiniranost društava zapadne Evrope. Uprkos političkoj rasparčanosti poluo-
strva (što karakteriše i najpoznije i najrazvijenije stadijume evropskih feudalnih društava),
postojale su i naznake mogućeg razvoja u pravcu konsolidovanja srednjovekovnih nacija
(protonacija), kao i u pravcu humanizma i nacionalnih kultura“ (Todorova, 1998: 312).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 445
Kurtaić, Asim Šeremet, Mustafa Golubić i drugi (s. 18–46). Hadžijahić s razlogom
ocjenjuje da je srpska nacionalna orijentacija kod navedenih muslimanskih jav-
nih radnika bila politički motivirana, pa se s tim u vezi poziva i na Marksovo gle-
dište o privlačnoj ulozi Srbije kao centra okupljanja turskih i austrijskih Južnih
Slavena (s. 50). Nije, međutim, nikako u pravu kada piše da su u uslovima austro-
ugarske okupacije ’široko muslimanske mase simpatisale sa srpskim pokretom’
(s. 51). Ako ta ocjena može da se još prihvati kada se radi o dijelu muslimanske
inteligencije, ona nema osnove kada je riječ o ’širokim muslimanskim masama’,
koje inače nisu bile ’široko’ zahvaćene političkim strujanjima, pogotovo nemu-
slimanskog pravca“ (Redžić, 2000).
570 Čelnik JMO posle smrti Mehmeda Spaha, „podržavao je pojam od Hrvatske podržane
’velike Bosne’ koja bi uključila Sandžak“ (Burg, Shoup, 2000: 37).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 447
vjeroispovijesti’ koji su se za vrijeme NDH istakli kao članovi vlade NDH, kao
poslanici u Hrvatskom državnom saboru, odnosno kao funkcioneri u državnom
i ustaškom aparatu“ (Redžić, 2000).
571 U intervjuu Rabiji Ali i Lorensu Lifšulcu, Ivo Banac veli: „Vidim rat suštinski kao rat agresije
Srbije i Crne Gore u tandemu sa Jugoslovenskom narodnom armijom koja je preuzeta od
Srbije i upotrebljena za njene ciljeve. To je rat agresije protiv međunarodno priznate neza-
visne države sa demokratskim ustavom koji jemči prava svim građanima, uključujući Srbe“
(Banac, 1993: 134). Dakako, referendum se ni najmanje ne problematizuje, pošto se u tom
slučaju ne bi mogli izvući ovakvi zaključci. Sem toga, ne bi se mogla primeniti istorijska
analogija s nacističkom agresijom na Čehoslovačku: „Ako se želi misliti u istorijskim analo-
gijama (koje su kadšto od pomoći, iako ne uvek), srpska ratna politika u Bosni i Hercego-
vini liči u velikoj meri pristupu koji je usvojila nemačka uprava protiv Čehoslovačke kasnih
30-ih XX veka. Prema tome, Radovan Karadžić se može videti kao Konrad Henlajn (Hen-
lein) i Srpska demokratska stranka kao Sudetsko-nemačka partija“ (Banac, 1993: 134–135).
448 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
… najbolja baza jugoslavenske ideje’ (cit. pr. Redžić, 2000), jer je to omoguća-
valo JMO da izbegne srpsko-hrvatsko takmičenje oko muslimana (Bakić, 2004;
Redžić, 2000). Čini se da Bancu ovakav način razmišljanja ostaje posve stran,
jer je za njega, izgleda, belodano da se interesi Hrvata i Bošnjaka moraju uvek
poklapati. Kada se to ne desi, izražava se iznenađenje. Zanimljivo je, takođe, na
koji način se tumači saradnja sa Stojadinovićem i sporazum Cvetković–Maček
koji je izdvojio deo BiH za Banovinu Hrvatsku u okviru Kraljevine Jugoslavije:
572 U stvari, JMO je ušla u JRZ u zamenu za vraćanje autonomije Islamskoj verskoj zajed-
nici BiH. Naime, Šestojanuarska diktatura ukinula je ovu autonomiju u pokušaju da obli-
kuje jedinstvenu islamsku versku zajednicu za sve muslimane Kraljevine, u kojoj je uloga
bosanskog uleme takođe bila preovlađujuća, usled namere da asimiluje neslovenske
muslimane, što se završilo neuspehom (Bougarel, 2003: 103).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 449
1996: 193, cit. pr. Jareb, 1995: 69). Treba uočiti da je Jareb bosanske musli-
mane svrstavao u Hrvate, jasno im negirajući etničku posebnost, te da je zbog
strateških interesa Hrvatske smatrao uputnim obrazovanje autonomne BiH.
Takođe, sasvim u skladu sa krajnjim hrvatskim nacionalizmom, pisao je kako
je „hrvatski narod morao iskoristiti napad sila Osovine na Jugoslaviju i progla-
siti nezavisnost” (Kursar, 1996: 193, cit. pr. Jareb, 1995: 99). Neki autori sma-
traju da „glavna slabost Jarebove studije leži u njegovom pokušaju da opravda
NDH kao nezavisnu hrvatsku državu, optužujući ustaški režim” (Bartulin, 2006:
15).574 Pozivanjem na problematičan autoritet Banac je potkrepio zaključak
koji je moguć, ali ne i izvestan, već je više u ravni spekulacije.
Pa ipak, kratak pregled II svetskog rata Banac je predstavio na objek-
tivan način. Primerice, on smatra da „ustaška diktatura nije dala autono-
miju Bosni i Hercegovini“, te da su „bosanski muslimani bili prosto Hrvati
islamske veroispovesti“ (Banac, 1996: 141). Takođe, pominje da je „okrutna
represija protiv Srba bila ustaška državna politika sistematično sprovođena
u Bosni i Hercegovini“, te da su neki od uglednih muslimana protestovali
već 1941. kako se radi o „svesnim ’katoličkim’ pokušajima da okrive musli-
mane za ustaške masakre“, kao i da se u tom cilju „ustaše maskiraju kao
muslimani, često noseći fesove, ’koji su uvedeni kao (deo) uniforme za celu
vojsku, uz pravljenje raznovrsnih zločina tokom kojih su se jedni drugima
obraćali muslimanskim imenima’.“ (Banac, 1996: 142). Ustaški zločini su iza-
zvali četničku odmazdu kako prema Hrvatima, tako u još većoj meri, kad je
istočna Bosna u pitanju, prema muslimanima, što je ilustrovano i Kočoviće-
vim podacima o 6,8% muslimanskih ratnih žrtava, što bi otprilike iznosilo
oko 86.000 ljudi. Uglavnom se radilo o „četničkom teroru“, ali su i snage u
„početnim mesecima ustanka“, veli Banac, „pretežno srpskih partizana“ bile
sumnjičene za „antimuslimansku represiju“, dok su komunisti morali da kriju
nacionalnost muslimanskih i hrvatskih komandanata od pretežno srpske
baze boraca (Banac, 1996: 142–144).
No, „Titovi partizani u Bosni i Hercegovini ubrzo su odbacili srpski eksklu-
zivizam i podigli zastavu bosanske državnosti kao jedan od njihovih glavnih
zahteva“ (Banac, 1996: 144). Iz ove rečenice sledi da su bosanski Srbi težili
isključivosti, ali su ih komunisti u tome sprečili. Ona je poslužila kao uvod u
Bančeva nastojanja da se poratni period 1945–1966. predstavi u svetlu Srbima
svojstvenog antimuslimanskog stava:
„Slučaj protiv holdinga „Agrokomerc“ iz Velike Kladuše 1987. bio je prvi pucanj u
kampanji protiv muslimanskih partijskih šefova Bosne i Hercegovine, ciljan pravo
u Hamdiju Pozderca, potpredsednika Jugoslavije, čiji je red u predsedavanju
452 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Da je Bosna bila kolektivitet sačinjen od odvojenih entiteta, tada bi to bila mala
Jugoslavija. No, ona to nije. Bosna je istorijski entitet koji ima svoj sopstveni iden-
titet i svoju vlastitu istoriju. Drugim rečima, to nije Jugoslavija; ne može se napra-
viti da bude mala Jugoslavija. (...) Ovo je bazično srpski argument. Ne vidim to
na taj način (da se BiH mora raspasti kao i Jugoslavija, prim. aut.) zato što vidim
Bosnu prevashodno kao funkcionalno društvo što Jugoslavija nikad nije bila“
(Banac, 1993: 138–139, u: Ali, Lifšulc).
575 Ovu tvrdnju Ivo Banac je prihvatio od Hrvoja Šošića, biografa Fikreta Abdića.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 453
Kako se vidi, autor je smatrao tvrdnju da se u BiH vodi „etnički rat“ tek
izgovorom „Zapada“ da se ne ide u rat protiv Srbije koja se ovde prećutno
smatra agresorom. Time se, istovremeno, zanemaruje da su u ratu u BiH
jedni protiv drugih učestvovali i ginuli prevashodno žitelji svih etničkih pri-
padnosti ove nekadašnje republike SFRJ koji su misleći da brane svoje kuće
iz straha često napadali kuće svojih komšija (Bugarel 2004; Bringa, 1995:
XVI), iako je, razume se, bilo i dobrovoljaca i pustolova povezanih sa bez-
bednosno-vojnim strukturama iz Srbije i Hrvatske, te sa različitim islamskim,
pravoslavnim i katoličkim zemljama. Naravno, pošto u to doba nije bilo rata
protiv Srbije koji bi išao u korist onih koji su se otcepili od Jugoslavije, Banac
je moralno osuđivao UN, EZ, NATO, SAD, koji su, po njemu, bili obavezni da
„zaštite“, a to nisu učinili, „vrlo slabu i suštinski nenaoružanu državu“, pa
„izgledaju kao tigar od papira“ (Banac, 1993: 149, u: Ali, Lifšulc). Uz moralnu
osudu išlo je i izrugivanje najmoćnijim delatnicima izraženo metaforom
„tigar od papira“, jer ništa ne može moćnog delatnika toliko iznervirati kao
576 Ipak, kazao je kako je „siguran da bi, da je jedinstvo Zagreba i Sarajeva bilo održano na
iskren način, srpska agresija bila odavno poražena“ (Banac, 1993: 139, u: Ali, Lifšulc).
577 Banac BiH predstavlja kao „vrlo slabu i suštinski nenaoružanu državu koje se iznenada
suočila s najbrutalnijim oblikom agresije“ (Banac, 1993: 149, u: Ali, Lifšulc).
454 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
578 „Već od maja 1992, preuzimanje kontrole nad nekim skladištima i fabrikama oružja povod
je za ozbiljne okršaje. Od septembra 1992. pogotovo, sve je više čarki između Armije RBiH
i HVO u centralnoj Bosni. Na teritorijama koje drži pod kontrolom, naročito u Mostaru i u
zapadnoj Hercegovini, HVO sve otvorenije sprovodi politiku diskriminacije i terora prema
muslimanskom stanovništvu“ (Bugarel, 2004: 93).
579 Da li se ovde radi o likovanju srpskog nacionaliste ili o konstatovanju stvarnosti? Šta ako
su srpski nacionalisti u pravu kada je u pitanju postojanje BiH kao države u trenutku pro-
glašenja nezavisnosti? Treba li onda zbog nepodnošenja nacionalista da se konstatuje
kako je BiH ono što nije, tj. funkcionalna država u okviru društvenog višeetničkog raja
kojoj jedino zli susedi prave probleme?
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 455
„Ako neko želi da marginalizuje Hrvatsku, najbolji način da to uradi jeste da joj
poriče bilo kakve izglede na reintegraciju njenih okupiranih teritorija. (...) Mislim
da je to razlog zašto je bosanska politika najkontroverznije i akutno unutrašnje
pitanje u današnjoj Hrvatskoj. Stanovište koje neko zauzme o hrvatskoj bosan-
skoj politici će, u velikoj meri, odrediti nečiju poziciju o budućem razvoju Hrvat-
ske“ (Banac, 1993: 163, u: Ali, Lifšulc).
580 Na kraju intervjua Banac veli da su balkanističke tvrdnje „banalne poluistine“, te da su ljud-
ska bića svuda ljudska bića (Banac, 1993: 164, u: Ali, Lifšulc).
581 Istine radi, valja pomenuti i da je Banac na ovom mestu dodao da su ustaše bile i „mode-
ran pokret u smislu jednog fašističkog pokreta“ (Banac, 1993: 158, u: Ali, Lifšulc).
456 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
584 Muhamed Filipović je takođe upozoravao na slične uzroke rata u BiH: „Pretpostavka o nji-
hovoj (bosanski Srbi, prim. aut.) ugroženosti nije bila ništa drugo nego jedna providna flo-
skula i ideološka i psihološka priprema Srba za agresiju i akciju na stvaranju čiste srpske
države, nazvane u historiji Velika Srbija, kako su tu namjeravanu i planiranu tvorevinu nazi-
vali planeri srpske politike još od kneza Mihajla Obrenovića i Ilije Garašanina, preko kralja
Aleksandra Karađorđevića i Draže Mihailovića, te njegovog političkog savjetnika Stevana
Moljevića, do Srpske akademije nauka i umetnosti, tj. do njenog Memoranduma i Slobo-
dana Miloševića, kao njegovog realizatora“ (Filipović, 2003: 86–87). Mahmutćehajić iz tih
razloga smatra da je „pravo bosanskohercegovačkih ljudi da od svake buduće vlasti i jav-
nosti u Srbiji i Crnoj Gori zahtijevaju ispunjavanje njihovog duga prema tom pothvatu
(lečenje „bosanskohercegovačke traume“, prim. aut.). Nikada Srbija i Crna Gora neće biti
bez te odgovornosti jednako kao ni Njemačka za holokaust“ (Mahmutćehajić, 2002: 92).
Tako se moralistički brani zahtev za monopolizacijom statusa žrtve.
585 Bugarel veli da Sigar ima „za cilj da pokaže ’genocidnost’ srpskog nacionalizma“, ali da je
posredi „samo vrlo pojednostavljujuća postavka koja se uglavnom zasniva na spornom
izboru citata i isečaka iz štampe“ (Bugarel, 2004: 33).
458 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
najviše muslimani, koji su pružili ogorčen otpor okupaciji, a da su se Srbi stalno u nju
doseljavali, osobito nakon nastanka Jugoslavije 1918. godine. Zna se da su muslimani
posjedovali najviše zemlje i nekretnina, te da im je, u tri uzastopne otimačine zemlje,
skrivene pod firmom agrarnih reforma, koje su provodile upravo vlasti pod kontrolom
Srba, oduzeto 2,368.000 dunuma ili 236.000 hektara plodne zemlje i podijeljeno uglav-
nom Srbima, ali da su oni, unatoč tome, čak i nakon Drugog svjetskog rata ostali ipak
najveći privatni vlasnici zemlje u Bosni i Hercegovini“ (Filipović, 2002: 88). Progovorio je
ovde bošnjački nacionalizam udružen sa starim begovskim staleškim osećajem (negdaš-
nji marksista je potomak jedne od najbogatijih starih begovskih porodica). Dupla ideo-
logizovanost ne pravda, ali pomaže razumevanju ozlojeđenosti autora.
589 Izostalo je ukazivanje na neumesnu, netačnu i samosažaljivu zloupotrebu reči „genocid“ u
Memorandumu. Zacelo, viktimizacija Srba na Kosovu i u Hrvatskoj (iako ne i u BiH iz čega
se, možda, može nazreti zašto to Sigar nije citirao) bila je najproblematičnija tendencija
pisaca Memoranduma.
590 Mišljenje Filipovića podudaralo se sa Sigarovim: „Uzrok rata u Bosni i Hercegovini treba
tražiti u ovim istim okolnostima koje su dovele do rata sa Slovenijom i Hrvatskom. Samo
što je sa Bosnom i Hercegovinom u mnogo pogleda bilo za Miloševića lakše. Prvo, on
je već uspostavio punu vojnu, obavještajnu, ekonomsku i financijsku kontrolu nad tom
zemljom. Drugo, stvorio je u njoj ozbiljne paravojne formacije koje je naoružao i podveo
pod kontrolu Generalštaba JNA“ (Filipović, 2002: 154).
460 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
ono što mu se stavlja na teret. No, uperujući sve reflektore na njega i njegovo
delanje, upada se u jednostranost, jer trebalo bi analizirati i institucionalno
uređenje nastalo Ustavom iz 1974, te prethodna (Maspok) i naknadna (HDZ)
ispoljavanja hrvatskog nacionalizma, i jednovremena ispoljavanja slovenač-
kog i albanskog nacionalizma. Ovako, sva je uzročna težina za sve što se loše
desilo svaljena na srpske nacionaliste koje je predvodio Milošević kao oliče-
nje zla. No, verovatno je samo ovakva pripovedna struktura mogla opravdati
insistiranje na genocidu nad bosanskim muslimanima, što je osnovna teza
cele knjige. Kako bi se ta teza osnažila, u nedostatku jačih argumenata, pri-
beglo se i citiranju Jevrema Brkovića, oca crnogorske nacije:
591 Nije isključeno da je navedenih parola bilo, ali i ako se pretpostavi da su korišćene u Crnoj
Gori, ne znači da su bile aktuelne i u Srbiji.
592 „U Srbiji i Crnoj Gori se najveći deo političkih stranaka, pa čak i one koje se samopoimaju
demokratskim, razlikuje samo u stepenu od vlade prema svom odnosu prema musliman-
skim manjinama“ (Cigar, 1995: 193). Ako bi to bilo tačno, onda bi Bošnjaci bili u stalnoj
opasnosti od etničkih progona. Na sreću, to nije tako. No, Srbi su i osam godina po oba-
ranju vlasti Slobodana Miloševića – blagodareći kako samom režimu Miloševića, tako i
medijskoj kampanji demonizacije ali i, u ne maloj meri, Sigaru i sličnim naučnicima – bili
„najneomiljeniji narod u Evropi“, po dopisniku The Daily Telegraph sa beogradskog takmi-
čenja Evrovizije. („Srbija – strana koju nismo videli“, Politika, 20. V 2008)
593 U Vojvodini je etničkog progona Hrvata bilo u Sremu. U celoj Vojvodini se smanjio udeo
hrvatskog stanovništva od 1971. sa 7,1% (138.561) na 3,7% (74.226) do 1991. (Đurić, Ćurčić,
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 461
Radilo se, naravno, o zalaganju za politiku „podigni i udari“ (lift and strike),
omiljenu politiku jastrebova u SAD i zapadnoj Evropi koja je zahtevala ukida-
nje embarga na oružje za Bošnjake i bombardovanje položaja bosanskih Srba.
Sve je uokvireno okvirom agresor–žrtva i primenom humanitarno-imperijalistič-
kog diskursa. Uloge žrtve i dželata su strogo etnizovane, a za Zapad je, prime-
nom istorijske analogije, rezervisana moralna osuda što kažnjava žrtvu umesto
da joj pomogne: „U moralnom i praktičnom smislu, posmatrati dve strane jed-
nakim imalo je malo smisla, sigurno ne više no prilepiti embargo Britaniji i naci-
stičkoj Nemačkoj 1940. kako bi se zaraćene strane privolele da zaustave borbu“
(Cigar, 1995: 166–167).594 Dok je poređenje Bošnjaka s Britancima bilo uneko-
liko originalno, pošto je omiljena istorijska analogija poredila Jevreje i Bošnjake,
dotle je poređenje nacista i Srba predstavljalo često upotrebljavani cliché. Valja,
međutim, uočiti da je jedan od motiva koji je Sigara terao na kritiku ponašanja
Zapada povodom rata u BiH bio i stav islamskih država prema Zapadu:
„Ako pravedno rešenje nije pronađeno, ugled Zapada u islamskom svetu biće
oštećen zbog opažaja, ispravnog ili ne, da je Zapad ravnodušan zato što su žrtve
bili muslimani. Ova slika je preovlađujuća čak i danas u čitavom spektru javnog
mnjenja u islamskom svetu, ne samo u radikalnim krugovima već i među ume-
renima, uključujući takve prijatelje Zapada kao što su zemlje Golfskog zaliva, Egi-
pat, Malezija i Turska“ (Cigar, 1995: 198).
Prema tome, odnos „islamskog sveta“ prema Zapadu bio je jedan od važ-
nih činilaca za opredeljivanje moćnih zemalja Zapada prema ratu u BiH. Za
SAD, koje vode islamofobičnu politiku na Bliskom istoku uopšte, i u blisko-
istočnom sukobu Izraela i islamsko-arapskih zemalja posebno, BiH i Kosovo
su mogli poslužiti, služili su i služe kao izvanredan poligon za pokazivanje
muslimanima da je samo potrebno da svoje interese usklade sa američkim,
pa pomoć „Zapada“ neće izostati. Ovo jednostavno saznanje verovatno je i
Sigara vodilo da preporuči „teorijske“ korake demonizacije i praktične korake
kažnjavanja Srba:
„Konačno, najveća cena genocida u Bosni i Hercegovini može odista biti svetski
vrednosni sistem. U moralnom smislu, ovaj slučaj povlači remetilačku viziju buduć-
nosti. Iako se u sećanju može ubedljivo koristiti neznanje kao argument za nepre-
duzimanje nečeg većeg da bi se sprečio jevrejski holokaust, iskustvo s Bosnom i
Hercegovinom sugeriše drugačije. Možda čak i veća osvešćenost ne bi uticala na
međunarodni odgovor bilo na holokaust ili buduće slučajeve genocida. U Bosni i
Hercegovini je osvešćenost bila neizbežna, kao što je i retko bilo incidenta genocida
sa većim stvarnim vremenom izloženosti tako velikog broja ljudi“ (Cigar, 1995: 200).
Treba uočiti upotrebu lične zamenice u prvom licu množine „mi”. Ona se
ovde koristi u funkciji razdvajanja Nemaca iz II svetskog rata od geopolitič-
kog pojma Zapad. Dakle, Nemci su znali, ali mi na Zapadu nismo. Uvek smo
bili, drugim rečima, moralno superiorni, jer da smo znali to ne bismo dopu-
stili. Pri tome, predstavnicima Zapada se smatraju obični vojnici, a ne elita čije
je blaženo neznanje moguće ali malo verovatno, s obzirom na to da se naci-
stički genocid nad Jevrejima, Romima, ali i nekim Slovenima kao što su Poljaci
i Rusi, odvijao od početka 1942, te da su obaveštajne službe imale dovoljno
vremena da prikupe takve podatke do kraja rata. Važno je uočiti kako se pojam
Zapada menja zavisno od istorijskih okolnosti i političkih odnosa snaga u
svetu. Zemlja koja je danas nesumnjivo deo Zapada, kako po razumevanju
drugih tako i po samopoimanju, Nemačka, do pre 60 godina to nije bila. No,
navod je služio kao uvod za istorijsku analogiju:
595 Što se tiče funkcije (a), ipak, treba uočiti da autori izričito ne prihvataju izjednačavanje
holokausta, kao jedinstvenog zločina, i „genocida“ u BiH, već se zalažu za „pažljiva poređe-
nja i razlikovanja“. Izražava se uverenje da je moguće porediti holokaust kao mesto geno-
cida (site of genocide) iz II svetskog rata i BiH, pošto su to dva „evropska mesta genocida“.
U tom smislu, autori žale što „mnogi pisci koriste holokaust na manje pažljiv i manje preci-
zan način“ (Cushman, Meštrović, 1996: 7–8). Oni naglašavaju da genocid u BiH nije upore-
div s holokaustom per se, već sa holokaustom kao jednim od primera genocida (Cushman,
Meštrović, 1996: 19).
596 „Jedna stvar je izvesna: kasapljenje nevinih ljudi u Bosni dešavalo se pod budnim okom
Zapada. Ovog puta, mi smo znali. (istakao C. M.)“ (Cushman, Meštrović, 1996: 7).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 465
597 Tomas Kašmen je profesor sociologije na Velsli koledžu (Wellesley College) u Masačusetsu,
saradnik Centra za sociologiju kulture Univerziteta Jejl i urednik Časopisa ljudskih prava
(Journal of Human Rights).
598 Pa ipak, ovaj izričito iznet cilj nije im smetao da u knjigu uključe i prilog Slavena Letice,
savetnika pokojnog Franje Tuđmana, kojem su objavili odgovor na tekst poslednjeg amba-
sadora u SFRJ Vorena Zimermana (Warren Zimmermann) koji je izašao u Foreign Affairs.
Gotovo da i nema potrebe pominjati da srpski predstavnici nisu dobili takvu priliku.
466 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Ovo je značajno zato što se namerno ubijanje civila u ratu smatra ratnim zloči-
nom. Ovo je bio slučaj kada su hrvatski Srbi, podržani Beogradom i silom Jugo-
slovenske narodne armije, zauzeli trećinu hrvatske teritorije u invaziji 1991, i
naročito u slučaju Bosne, u kojoj su, skoro četiri godine, bosanski civili ostav-
ljeni nebranjenima protiv srpske vojne nekontrolisane sile zato što im je Zapad
nametnuo embargo na oružje“ (Cushman, Meštrović, 1996: 4).
599 Pitanje početka rata u BiH može biti sporno. Primera radi, već je u 1991. bio nemali broj
žrtava u BiH. U junu je sedmoro ljudi izgubilo život, u julu petoro, u avgustu 18, u septem-
bru 74, u oktobru 130 (od toga 11 civila), u novembru 115 (od toga 20 civila), u decem-
bru 103. Od ukupnog broja žrtava 1991, najviše ih je bilo među Srbima 365 (71%), potom
među Bošnjacima 91 (17,7%), i 53 (10,3%) među Hrvatima. Udeo vojnika među žrtvama
iznosio je 90% što svedoči o učestalosti napada na pripadnike JNA na teritoriji BiH tokom
1991. (Istraživačko-dokumentacioni centar Sarajevo, http://www.idc.org.ba/prezentacija/
regioni.htm, pristupljeno 16. IV 2008). Radi se o napadima koje su hrvatske paravojne
jedinice izvodile u oblasti Banja Luke, u selima oko Trebinja, u Neumu i Mostaru. No, valja
zabeležiti i da su srbijanske paravojne jedinice izazivale međuetničke sukobe u Bijeljini,
Foči, Višegradu i Bratuncu već početkom septembra 1991. (Vudvord, 1997: 272).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 467
„Sledeći Emila Dirkema, naš više sociološki pristup beleži da su cenjene orga-
nizacije za prikupljanje činjenica odredile (determined) da se genocid desio u
Bosni. Drugim rečima, čak iako je određenje UN manjkavo, ili ako neki intelektu-
alci nisu ubeđeni da se stvarni genocid dešava u Bosni, ili da drugi osećaju da su
’sve strane’ počinile genocid, ili čak ako neki veruju da su žrtve genocida jedno-
stavno dobile ono što su zaslužile zbog prošlih nepravdi, činjenica ostaje: iz per-
spektive društvene konstrukcije stvarnosti poštovanja dostojni nalazi genocida
u Bosni su napravljeni i uveliko zanemareni od strane zapadnih intelektualaca,
političara, i javnosti uopšte“ (Cushman, Meštrović, 1996: 19–20).
600 Na drugom mestu autori vele: „Tokom sukoba su se Srbi žalili da Zapad nije razumeo njihov
slučaj. Žalili su se da su demonizovani u štampi (kao da štampa pravi demone od onih koji
vrše genocid)“ (Cushman, Meštrović, 1996: 14). Kao što se vidi, primenjeno je retoričko sred-
stvo ironije unutar diskurzivne strategije demonizacije cele nacije u okviru agresor–žrtva.
468 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
601 Radi se o penzionisanim američkim generalima okupljenim u privatnoj firmi Military Pro-
fessional Resources Incorporated (KVPR). Ista „agencija“ bila je angažovana i za obuku
armije Federacije BiH posle zaključenja Dejtonskog sporazuma (Kaldor, 2005: 76, 107).
Naravno, generali u penziji bilo koje zemlje, a naročito SAD, nikada neće biti u nekom
vojnom poslu bez odobrenja, a nekad i neposrednog naloga nadležnih državnih službi
da se u takvoj delatnosti učestvuje.
602 Unite Against Terror, http://www.unite-against-terror.com/whysigned/archives/000041.
html Pristupljeno 20. V 2008. Kašmen, može se argumentovati, načelno podržava svaki
rat SAD u svetu, jer bezrezervno veruje u „društvenu konstrukciju stvarnosti“ po kojoj su
SAD kao moralno superiorne dužne da se staraju o etičkom poretku stvari u svetu. Toj
„konstrukciji“, kako se vidi, i sam je doprinosio.
603 „Etničko čišćenje“ Srba iz Hrvatske je, što je na Zapadu s izuzetkom Living Marxism bilo
retko primećeno, započelo još početkom devedesetih, jer je na popisu iz 1991. zabeleženo
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 469
35.811 izbeglih lica iz Hrvatske u Srbiji, a do sredine oktobra 1991. bilo ih je 78.555 (Calic,
2009: 122; Mitrović, 2005: 187) ili 13,5% Srba iz Hrvatske. Posle 11 godina, na popisu iz
2002. zabeleženo je 233.125 izbeglih lica iz Hrvatske u Srbiji (Izbeglički korpus 2004: 109).
Udeo Srba u Hrvatskoj je u apsolutnim brojevima opao s 580.000 godine 1991. na 180.000
2001. (Nacional, 29. V 2002, http://www.nacional.hr/articles/view/10253/3/, pristupljeno
20. V 2008), ili s 11,5% 1991. na 4,5% 2001. godine.
604 Istu diskurzivnu strategiju minimizacije upotrebili su Bjelajac i Žunec: „Iako su u početku
UN optužile HV za ratne zločine, izgleda da hrvatske snage nisu mnogo kršile humani-
tarno pravo tokom operacije Bljesak. UN su potom povukle optužbe“ (Bjelajac, Žunec,
2009: 252).
470 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Jedna je stvar kada nova hrvatska vlada osvesti Srbe o njihovom manjinskom
statusu i smeni mnoge od njih s položaja u vlasti koji su im dati tokom jugoslo-
venskog perioda. Sasvim je druga stvar složiti se da takve akcije aminuju punu
vojnu mobilizaciju kao odgovor ili složiti se s opasnim načelom kolektivne krivice
kao izgovorom za mobilizaciju protiv nekog stanovništva. Takođe je sasvim druga
stvar složiti se da je odgovarajući odgovor na simboličke političke nesreće u
Hrvatskoj bio pokretanje velikog i nekontrolisanog vojnog napada protiv civilnog
stanovništva, kao što su Srbi uradili u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Kada zapadni
intelektualci ponavljaju pravdanja i legitimacije arhitekata velike Srbije (...) tada,
tvrdimo, stižemo u novi stadijum moralne deevolucije zapadnog intelektualca“
(Cushman, Meštrović, 1996: 18–19).
605 Džejms Sadković je na identičan način tumačio modernu srpsku istoriju: „Upoznatima
s njenom istorijom, skorašnji raspad Jugoslavije nije iznenađenje, baš kao što nije iznena-
đenje onima koji su upoznati sa balkanskom istorijom tog rata započetog od strane Srbije
koja je bila militaristička od nastanka i koja je vodila agresivnu spoljnju politiku više od
stoleća. Sledstveno, bila je upletena u brojne međunarodne krize, od Balkanskih ratova do
ubistva koje je pokrenulo (trigger) I svetski rat, do napada na Sloveniju, Hrvatsku, i Bosnu
od Srbima kontrolisane JNA u 1991. i 1992. Uistinu, kada ljudi govore o ’balkanskoj’ poli-
tici, oni često nesvesno koriste ’balkanska’ kao sinonim za ’srpska’ – ipak, političari, anali-
tičari, i diplomati su osudili Hrvate kao agresore zato što su sledili srpski primer u Bosni.
Oni su grdili Hrvate i Slovence za upražnjavanje prava na samoopredeljenje i ’izazivanje’
Srba, i docirali Bosancima o njihovom propustu da odustanu od najvećeg dela teritorije
kako bi odobrovoljili Srbe“ (Sadkovich, 1996: 290–291, u: Cushman, Meštrović). Zorno
472 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Do danas je unutrašnja istorija Srbije u II svetskom ratu uživala tek površan tre-
tman u studijama na engleskom jeziku. Uloga Srbije u II svetskom ratu, jednom
složenom istorijskom razdoblju, često je zamagljena mitologijom koja Srbe pred-
stavlja sinonimom antinacističkog otpora, a Hrvate i bosanske muslimane sinoni-
mom pronacističke kolaboracije. Takva opšteprihvaćena mudrost, međutim, nije
zasnovana na istorijskim činjenicama. Centralna teza ove knjige je da je glavni
deo političkog, intelektualnog i religijskog vođstva obilato sarađivao sa silama
Osovine, protivno mitologiji otpora koju su promovisali potonji zvanični izvori“
(Cohen, 1996a: XXI).
Gore navedeni deo teksta zaslužuje veću pažnju. Naime, Srbija i Crna Gora
su izdvojene od drugih delova Jugoslavije kao delovi zemlje u kojima je kola-
boracija sa nacistima bila najživlja i najrasprostranjenija. Istovremeno, BiH i
Hrvatska su predstavljene kao delovi Jugoslavije u kojima je otpor okupatoru
bio najogorčeniji i najukorenjeniji. Doista, tačno je da je otpor u Hrvatskoj i BiH
bio ogorčeniji no u Srbiji, iako je u potonjoj najpre otpočeo, što je rezultiralo
i čuvenom politikom „za jednog ranjenog Nemca 50 Srba, za ubijenog 100“.
Iz razloga neuklopivosti u strukturu pripovesti, ova činjenica je prećutana.
Međutim, ono što zapanjuje jeste da autor dosledno minimizira doprinos
antifašističke borbe prekodrinskih Srba, pa makar ona prevashodno bila iza-
zvana borbom za nasušno preživljavanje. Po Koenu, pak, prekodrinski Srbi su
bili podeljeni između četnika i partizana, dok su bosanski muslimani i Hrvati
prosto hrlili u partizane. Ovakav zaključak se može izvesti na osnovu redosleda
pominjanja onih koji su se protiv nacista borili: otpor je bio „rasprostranjen
među Hrvatima i muslimanima kao i među Srbima“, što neminovno navodi
na zaključak da su prve dve etničke grupe predvodile otpor, dok su ih Srbi
samo sledili. Zaključci se izvlače ne samo protiv dosadašnjih saznanja isto-
riografije607 već i protiv logike. Ispada, po Koenu, da su oni koje je progonila
607 Primer uobičajenog istorijskog shvatanja daje Ksavije Bugarel (Xavier Bougarel): „Dok su
se neki od njihovih vođa (Pokret za autonomiju BiH koji su činili muslimanski vođi bio je
oblikovan posle sporazuma Cvetković–Maček 1939, prim. aut.) pridružili vladi Nezavisne
Države Hrvatske (NDH), mnogi su nastavili da traže autonomiju za Bosnu. Tokom Drugog
svetskog rata, međutim, Pokret za autonomiju uleteo je u neke fatalne protivrečnosti.
Neprijateljski prema integraciji BiH u NDH, nudio je saradnju Trećem rajhu u zamenu za
stvaranje autnomne Bosne pod neposrednim nemačkim starateljstvom. Uprkos činjenici
474 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
609 Na koricama knjige su navedene reči Margaret Tačer (Margaret Thatcher): „Knjiga Filipa
Koena pruža koristan protivotrov sadašnjim mitovima o istoriji Srbije tokom II svetskog
rata. Do detalja opisujući stvarnost prošlog srpskog nacionalnog socijalizma i antisemi-
tizma ona nam dozvoljava da jasnije shvatimo mentalitet prisutan u Beogradu, pa tako
i korene današnje jugoslovenske tragedije“. Ipak, Koenova knjiga nije bila naročito citi-
rana – podatak postoji da je svega u jednoj publikaciji na engleskom citirana. Iako se ovaj
podatak čini malo verovatnim, jer i Google može da pogreši, ipak, moguće je da citiranost
nije bila naročito velika.
610 U okviru ovog poglavlja stajalo je i sledeće: „Srpski propagandisti su, takođe, propustili
da pomenu uklapanje srpskih snaga – uključujući četnike, Srpsku državnu stražu i Srp-
ski dobrovoljački korpus – u SS formacije na kraju rata“ (Cohen, 1996a: 126). U najmanju
ruku je protivrečno da su četnici masovno prišli kako partizanima, tako i SS trupama.
476 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
611 No, ne može biti slučajno niti iznenađujuće što se autor zahvaljuje na pomoći nekolikim
Hrvatima po imenu: Branimiru Anzuloviću, Igoru Primorcu, Ivanu Miletiću, Antu Kneže-
viću, Ketrin Rosić, Beriju Brkiću. Osim pobrojanih Hrvata, zahvalnost je izražena i Nedžibu
Šaćirbeju, te T. Kašmenu, N. Sigaru i Andrašu Ridlmajeru koji je bio savetnik bošnjačke
strane u tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim tribunalom pravde, te neimenova-
nim „savesnim Srbima“ (Cohen, 1996a: XXIV). Naglašavanje poštenja ili savesti uz pojedine
i retke članove neke društvene grupe zapravo je u funkciji demonizacije same grupe kojoj
se ti kvaliteti poriču. Ovo „savesni Srbi“ podseća na neslavnu sintagmu „pošteni Albanci“
kojom su srpski nacionalisti nazivali saradnike režima Slobodana Miloševića. Za albanske
nacionaliste su oni, pak, bili tek „izdajnici“ albanske nacije. Dakako, „poštena inteligencija“
je prethodila pomenutim sintagmama.
612 U moru netačnosti može se pročitati i ovo: „Na primer, tokom 1942. borbe među Nediće-
vim ministrima pristalicama jedne od dve pronacističke frakcije, Zbora i Jugoslovenske
radikalne zajednice Milana Stojadinovića, postale su tako velike da je to pretilo da para-
liše vladu“ (Cohen, 1996a: 53). Da li treba podsećati da je Milan Stojadinović bio sve vreme
rata interniran na Mauricijusu, te da se od februara 1940. nije nalazio na čelu Jugosloven-
ske radikalne zajednice već Srpske radikalne stranke?
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 477
613 Nimalo iznenađujuće, studiju Mari-Žanin Čalić kritikovao je Bančev pulen Josip Glaurdić:
„Na stranu krajnje problematična činjenica da se koriste uvod i kratak tekst (studije Iva
Goldštajna Croatia: A History, prim. aut.) koja se bavi trinaest vekova dugom istorije Hrvat-
ske kao izvor takvih obaveštenja (o ratnim zločinima, prim. aut.), (a ubistvo 12 hrvatskih
redarstvenika od srpskih paravojnika u Borovom Selu 2. maja 1991. izvesno je prvi slu-
čaj masovnog ubistva), autor poglavlja (Čalić, prim. aut.) jedva da uvažava Goldštajnov
kratki prikaz kao takav. Goldštajn smešta masovna ubistva u njihov kontekst i daje nam,
bar (at least), osećaj za uporedne odnose – on tvrdi da su zločini koje su učinili Srbi bili
’mnogobrojniji’.“ (Glaurdić, 2010: 305). Uočljive su tri stvari: a) „društveno normalizovanje
ličnih modela“ ispoljeno u Glaurdićevoj nacionalnoj megalomaniji („trinaest vekova duga
istorija“) koja podrazumeva da bi se svaki čitalac nekog dela morao pozabaviti sadrža-
jem celog dela, a nikako ne određenim delovima; b) autorovo nezadovoljstvo načinom
korišćenja Goldštajnove knjige, pošto se Čalićeva navodno, iz već pomenutih razloga, ne
odnosi korektno prema izvorniku; c) nezadovoljstvo samim izvornikom, što je ispoljeno
rečcom za posebno isticanje – „bar“, pa sledi da Goldštajn tek minimalno iskazuje smisao
za poređenje. Čini se da svaki napis, ukoliko nije u funkciji demonizacije Srba, ne može
proći bez Glaurdićeve kritike, jer narušava uspostavljenu ideološku hegemoniju o kraju
SFRJ (Miloševićev projekt velike Srbije koji je srušio Jugoslaviju goneći od nje sve nesrbe)
koja ide u korist hrvatskom nacionalizmu. Utoliko uveseljava autorova tvrdnja da je u
„osvrtu bežao od politizovanja“ promašaja ne samo ove već i drugih studija u Sučeljava-
njima jugoslovenskih spornih pitanja, ali da će „neki koji bi želeli to da urade, na nesreću,
imati veoma povoljan slučaj“ (Glaurdić, 2010: 307).
614 Samo na jednom mestu je tako nešto nagovešteno: „Autonomne pokrajine bi morale
postati pravi sastavni delovi Republike Srbije, tako što bi im se dao onaj stepen auto-
nomije koji ne narušava integritet Republike i obezbeđuje ostvarivanje opštih interesa
šire zajednice. Nerešeno pitanje državnosti Srbije nije jedini nedostatak koji bi trebalo
otkloniti ustavnim promenama. Jugoslavija je sa Ustavom iz 1974. godine postala veoma
labava državna zajednica u kojoj se razmišlja i o drugim alternativama, a ne samo jugo-
slovenskoj, kao što pokazuju skorašnje izjave slovenačkih javnih poslanika i raniji stavovi
makedonskih političara. Ovakva razmišljanja i temeljno izvršena dezintegracija navode na
478 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
pomisao da Jugoslaviji preti opasnost od daljeg rastočavanja. Srpski narod ne može spo-
kojno očekivati budućnost u takvoj neizvesnosti. Zbog toga se mora otvoriti mogućnost
svim nacijama u Jugoslaviji da se izjasne o svojim težnjama i namerama. Srbija bi se u
tom slučaju mogla i sama opredeliti i definisati svoj nacionalni interes. Takav razgovor i
dogovor morao bi prethoditi preispitivanju Ustava. Naravno, pri tome Srbija ne bi smela
zauzeti pasivan stav, iščekujući samo šta će drugi reći, kao što je to do sada mnogo puta
činila. Zalažući se za avnojevska opredelenja, Srbija mora računati i sa time da to ne zavisi
samo od nje, da ostali mogu imati i neke druge alternative.” (Memorandum, http://www.
esnips.com/doc/13e208fd-f393-45f8-b827-d39a8157aa79/Memorandum-SANU, pristu-
pljeno 1. VI 2008) Autori su razlikovali državno i nacionalno pitanje. Pitanje rešavanja
državnosti Srbije, kako iz teksta sledi, bilo bi rešeno integracijom pokrajina u ustavni pore-
dak Srbije. Povezivanje državnog i nacionalnog pitanja, čini se, nastupilo bi samo uko-
liko bi neke nacije odlučile da se otcepe. U protivnom, izražena je vernost avnojevskim
federalističkim temeljima SFRJ, a time i privrženost postojećim granicama. Na drugim
mestima u dokumentu, autori su se zalagali za zaštitu tzv. kolektivnih prava Srba (jezik,
pismo, kulturna društva i sl.). Pri tome, nije se radilo o teranju drugih iz SFRJ, već o prepoz-
navanju postojećih secesionističkih tendencija u Sloveniji. Jasno se poziva na raspravu,
a ne na oružje, kao što je to podmetao Koen. Ipak, to autore ne oslobađa moralne odgo-
vornosti za preovlađujući nacionalistički samosažaljivi ton dokumenta, koji je vrhunio u
na nekoliko mesta ponovljenim neopravdanim tvrdnjama da se nad Srbima na Kosovu u
to doba vršio genocid.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 479
615 Navedeni redovi pokazuju da su nekad izričite ograde od istorijskih analogija mrtvo slovo
na papiru. Naime, kakvu vrednost imaju ograde koje je svega nekoliko stranica ranije
Sims dao – „Milošević nije Hitler“, „Srbija ne poseduje ni deo snage, kohezije, i talenta koji
su Nemačku napravili tako ogromnom pretnjom evropskom miru“, „užasi počinjeni nad
muslimanskim i hrvatskim narodima bivše Jugoslavije ne mogu se izjednačavati sa plan-
skim i industrijalizovanim uništavanjem celog naroda što nazivamo holokaustom“ (Simms,
1996: 72, u: Cushman, Meštrović) – najbolje pokazuje navod koji je ovde analiziran. Istori-
čar koji verovatno zna za opasnost koja preti od istorijskih analogija, ipak, nije poštovao
navodno sopstveno uverenje. Radi se o specifičnom slučaju „spašavanja obraza“, jer se
prvobitna negacija koristi u prilog potvrde onoga što se negiralo po modelu „nisam rasi-
sta, ali...“ Prvo se pisac ogradi, „spasi obraz“, a onda zapravo uradi upravo u skladu s onim
što je prethodno negirao. Uzgred, i u ovim citiranim isečcima vidljivo je da se Hrvati stav-
ljaju u istu ravan viktimizacije sa muslimanima u sklopu rasprave o ratovima za jugoslo-
vensko nasleđe, dok je za Srbe rezervisan status agresora.
616 O njemu je par reči rečeno u poglavlju „Značenje i značaj ’razbijanja SFRJ’ za uobličavanje
levičarskih ideologija posle pada Berlinskog zida“.
617 Doista, nije čudo što je Ivo Banac na koricama Simsove knjige koja je napisana u maniru
ovde navedenih redaka egzaltirano pisao: „Britanski historičar Brendan Simms, poznat
po svojim radovima iz povijesti napoleonske i postnapoleonske Evrope, u ovoj je odvaž-
noj polemičkoj naraciji raskrinkao svu bijedu britanske politike u Bosni i na Balkanu
480 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
1990-ih godina. Simms razotkriva do koje je mjere London otvarao vrata velikosrpskoj
politici i štitio Beograd i njegove bosanske eksponente u diplomatskoj i vojnoj agoniji
oko zapadnog odgovora na izazov destrukcije bosanske države i društva“ (Simms, 2003).
Takođe, ne čudi ni to što se Sims na kraju ovde citiranog poglavlja zahvaljuje Stjepanu
Meštroviću, Draženu Katunariću i jednom od najvećih kroatoljuba u Francuskoj Alenu Fin-
kelkrotu (Alain Finkielkraut) (Simms, 1996: 77, u: Cushman, Meštrović), koji je npr. ima-
jući na umu Srbe pisao kako su „nacisti u ovoj priči pokušavali da prošvercuju sebe kao
Jevreje“ (Kofman, 1996: 92, u: Cushman, Meštrović), ironično zbog takvog stava nazva-
nom Finkelkroat.
618 „Britanska vlada je“, citirao je Konverzi Edriena Hejstingsa, „želela da održi veliku Jugoslaviju
kojom vladaju Srbi. Kada je ona propala, spali su umesto toga na podržavanje jedne ’velike
Srbije’ zato što su smatrali jednu jaku uvećanu Srbiju, dostignutu u velikoj meri britanskom
podrškom ispod žita, protivtežom nemačkom uticaju na Balkanu“ (Conversi, 1996: 264, u:
Cushman, Meštrović). Uzgred, najcitiraniji autori u radu bili su upravo Hejstings i Malkolm.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 481
pošto je ovaj rad objavljen, ali su Sims i Konverzi opisivali svakog onog ko
je izražavao otpor prema ratu protiv Srba kao „srbofila“. U stvari, Konverzi je
napadom na, navodno, među Britancima rasprostranjenu srbofiliju branio
svoj izrazito antisrpski stav:
Doista, nije ni čudo što su „retki primetili“ ono što se ne može primetiti iz pro-
stog razloga što ne postoji. Naime, ključni argument koji Konverzi iznosi odnosi
se na to da asimilacija ne znači i gubljenje posebnih etničkih identiteta, što odi-
sta ne mora biti sporno. Međutim, ono što on sasvim previđa jeste da asimilacija
mora dovesti i do stvaranja opšteg nacionalnog identiteta koji će u sebe uključi-
vati sve posebne etničke identitete. Primera radi, Srbin koji se u nacionalnom smi-
slu oseća Amerikancem bez po muke ostaje Srbin po etničkom osećanju. No, nje-
gova asimilacija u Amerikanca je nemoguća ako nije postao nacionalno svestan
i domovini odan.619 Utoliko je potpuno netačna svaka tvrdnja kako je u BiH izvr-
šena ikakva asimilacija, a da ne govorimo o nekoj „radikalnoj“, „najvišeg stepena“,
ili onoj koja bi vodila do „gubljenja kulturnih crta“ izvesnih etničkih grupa u BiH.
619 Obično ovi identiteti nisu u sukobu, iako je poslednjih skoro dve decenije prisililo Ame-
rikance srpskog etničkog osećanja da se katkad opredeljuju koja im je privrženost važ-
nija, pa je npr. uticajni republikanski senator Džordž Vojinović glasao za bombardovanje
Srbije 1999, iz čega se može zaključiti da mu je američki nacionalni identitet važniji od
srpskog etničkog ideniteta.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 483
Što se kulturnih crta tiče, iz primarnog iskustva pisac ovih redova može
posvedočiti da je polovinom osamdesetih, nezavisno od toga da li su bili ver-
nici ili ne, Srbi, Hrvati i bosanski Muslimani držali do svojih običaja kao što su
npr. poštovanje tabua vezanih za ishranu i održavanje higijene, a podaci nekoli-
kih istraživanja (Bugarel, 2004; Botev, 2002; Bringa, 1995; Petrović, 1985) govore
i da je u velikoj meri poštovano pravilo endogamije koje je zacelo olakšavalo,
ako ne i omogućavalo poštovanje pomenutih tabua. No, čak i uz održanje „kul-
turnih crta razlikovanja“ ne bi bilo problema da se stvori zajednički nacionalni
identitet koji bi u sebi sadržao posebne etničke identitete, ali je problem u
tome što takav nacionalni identitet nije uopšte ni stvoren, a kamoli da se pri-
bližio preovlađujućem nivou u društvu BiH, o čemu najbolje svedoče popisi iz
1971, 1981, 1991, baš kao i prvi višestranački izbori koji su rezultate demograf-
skog popisa precizno preveli u odnose političke moći. No, čitava ova neodr-
živa priča o radikalnoj asimilaciji poslužila je jednoj svrsi – trebalo je pokazati
da je bilo neophodno veliko nasilje da bi se takva asimilacija poništila: „Nasilne
erupcije su, možda, bile najefektniji način preoblikovanja i oživljavanja usnulih
identiteta. Za svaku asimilovanu grupu u svetu postoji neki potencijalni Milo-
šević koji čeka da upotrebi agresiju kao alatku za oživljavanje uspavanih iden-
titeta dok izgrađuje njegovo sledbeništvo.“ (Conversi, 1996: 269–270).
Tako je izgrađena jedna pripovest u kojoj se iznenada pojavio zli Milo-
šević i nasiljem pokvario idilične odnose između usnulih etničkih identiteta
asimilovanih u neimenovanu naciju.620 Bosna i Hercegovina je predstavljena
kao evropska utopija, a rat u njoj kao nastavak srpskih osvajanja započetih u
Hrvatskoj, predvođenih zlom elitom s Miloševićem na čelu, kojima je poma-
gala cinična i srbofilska, te germanofobična i kroatofobična britanska elita.
Manihejsko poimanje stvarnosti bilo je svojstveno ovakvoj pripovesti.
Zanimljivo je da je i autor čuvene studije Usamljena gomila napisane
1950,621 Dejvid Risman (David Riesman, 1909–2002), u vreme pisanja eseja
(1996) već u poznim godinama, upotrebio okvir agresor–žrtva da bi čitaocu
približio sukob u BiH, te da je koristio diskurzivnu strategiju švercovanja Hrvat-
ske uz već viktimizovanu BiH. Recimo, poredio je spremnost Buša starijeg da
„tuče Irak u ime Kuvajta, onde gde je moglo biti rešenja s tek minimalnim kon-
cesijama Iraku“ sa nespremnošću kako Buša tako „Klintona i najvećeg dela
ove zemlje da budu uvučeni u daleko značajnije pitanje srpske agresije, prvo
protiv Hrvata, a zatim protiv naroda Bosne“ (Riesman, 1996: 355, u: Cushman,
Meštrović). Na sličan način, izražavao je iznenađenje što Srbija nije već napala
Makedoniju (Riesman, 1996: 353, u: Cushman, Meštrović), i optužio je ame-
ričke feministkinje za provincijalnost: „Konačno, treba pomenuti da je, takođe,
„Uz dodatak mržnji prema islamu i žaljenju za palom Vizantijom, poema izra-
žava jak prezir prema Zapadu, prikazan kroz raznovrsne komentare karaktera
o Veneciji. U Njegoševo doba je Venecija odavno prošla svoj vrhunac moći, ali
je još uvek nudila mnogo atrakcija posetiocu. Ipak, Njegoš, autokratski vladar
zemlje u kojoj su glave nabijene na kolac bile uvek izložene na kuli vidljivoj
iz njegove rezidencije, omalovažavao je venecijansku kuhinju i zabavu, uklju-
čujući muziku, i smatrao je Mlečiće bolesnima, feminiziranima i prefriganima“
(Anzulović, 1999: 54).
625 Anzulović navodi da je poema „prvobitno nosila podnaslov ’istoričesko sobitije pri svr-
šetku XVII vieka’“ (Anzulović, 1999: 51), a u belešci dodaje kako je „podnaslov prisutan
u mnogim narednim izdanjima, ali je izostavljen iz svih izdanja od kraja II svetskog rata.
Izostavljanje odražava napore da se porekne da se masakr ikad desio, iako je sam Nje-
goš verovao u njegovu autentičnost“ (Anzulović, 1999: 189). Ipak, autor nije u pravu, jer
se, recimo, u izdanju iz 1974. može videti faksimil originalne naslovnice prvog izdanja na
kojoj se može pročitati i rečeni podnaslov. Sem toga, jedan od priređivača dela, Nikola
Banašević, u beleškama je napisao, još jednom navodeći podnaslov, da se ne može sum-
njati u istinitost opisanog događaja, „jer se lako dade utvrditi da je poturica u Crnoj Gori
bilo pre vladike Danila, a isto tako da ih prvih decenija XVIII veka tamo više nema“. Takođe,
pominje se da je Njegoš verovao u istinitost događaja (Banašević, 1974: 220–221). Treba,
međutim, pomenuti da ima mišljenja da je „istraga poturica“ bila plod pesnikove mašte,
pošto nema dokaza da se ikad tako nešto desilo (Dejzings, 2005: 250).
486 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
nikada nije prekinuta otkad je u sedmom veku ustanovljena (iako je to bio slučaj
s njihovim suverenitetom), ne može biti dovoljno objašnjen njegovom idealistič-
kom vizijom slavo-srpskog bratstva. Hrvatski Ilirski pokret (1835–1948), takođe, je
imao program ujedinjenja Južnih Slovena (prvobitno, uključujući Bugare) u zajed-
nicu zasnovanu na jeziku i etnosu, ali nisu predvideli veliku Hrvatsku. Zato su oni
izabrali ime Ilirija za pretpostavljeno ujedinjenje. Panhrvatska ideologija, koja tvrdi
da su Srbi bili u stvari Hrvati, etnički ili politički, prvi put je bila oblikovana posle
1849. od Anta Starčevića. On i njegovi nastavljači su zatim napustili zahtev za Srbi-
jom, ali su nastavili da Bosnu smatraju hrvatskom zemljom. Međutim, za razliku
od srpskih nacionalista koji su posmatrali muslimane kao izdajnike, ’Starčević je
bio jedan od prvih hrišćanskih mislilaca bilo gde koji je izražavao divljenje prema
islamu, opisujući bosansko-muslimansku elitu kao... „najstarije i najčistije plem-
stvo u Evropi“’. Južnoslovensko ujedinjenje je moglo biti posmatrano ili kao ujedi-
njenje jednakih naroda ili kao asimilacija u veliku Srbiju. Sukob između ovih dvaju
prilaza, tj. između asimilacionističke prirode srpskih nacionalnih ideologija i inte-
grativnog karaktera hrvatske nacionalne misli, ostao je stalan u periodu koji je pret-
hodio oblikovanju Jugoslavije i tokom njenog postojanja“ (Anzulović, 1999: 77).
628 Istine radi, Maček je bio u kućnom pritvoru, a osam meseci je proveo u Jasenovcu (Gold-
stein, Goldstien, isto).
629 Anzuloviću treba, ipak, odati priznanje za korektno navođenje podataka iz Kočovićeve
i Žerjavićeve knjige o žrtvama II svetskog rata i demografskim gubicima u Jugoslaviji.
S obzirom na to da se o toj temi vodila prava propagandna bitka brojevima žrtava, što
uvek ima i morbidni prizvuk, ovakvu objektivnost treba primetiti.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 489
630 Trenutno je u zatvoru pošto je 1996. ubio ministra turizma Hrvatske, http://www.cro-
rambo.com/, pristupljeno 20. V 2008. godine.
631 Primerice, Andrew Hogg, „Robin Hood Hero Turns Enemy in Hell of Siege City“, Sunday
Times, 16 May 1993; John Fullerton, „Sarajevo’s `Robin Hood’ in Military Power Struggle“,
Reuters Library Report, 21. septembar 1992. godine.
490 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
634 R. Mahmutćehajić je, inače, bio jedan od „čelnika osnivača“ paravojne Patriotske lige BiH
(Silber, Little, 1996: 265), i nije sociolog, premda je moguće da ima takvih pretenzija, već
profesor primenjene fizike i neka vrsta islamskog mislioca. Takođe, piše kolumne u sara-
jevskom dnevniku Oslobođenje.
492 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
635 Zacelo, poistovećenje etničkog progona i genocida primetno je i kod velikog broja boš-
njačkih autora (Mitrović, 2005: 183).
636 U nastavku je autor pisao: „Tada, u Bosni, termin ’etničko čišćenje’ prvi put je postao svetski
poznat, kao termin koji je opisivao politiku Srba (i, u manjoj meri, Hrvata) prema bosan-
skim muslimanima i jednih prema drugima. Pokolji i masakri su se dešavali, kao onaj nad
muslimanima u Mostaru u novembru 1993. godine. Uspostavljeno je ono što je najče-
šće bilo opisivano kao ’koncentracioni logori’ za muslimane, i tu su se ubistva i mučenja
nekontrolisano dešavala. Do kraja 1992. procenjeno je da je do dva miliona Bosanaca
ostalo raseljeno van svojih domova“ (Rubinstein, 2004: 283). Na osnovu ovog opisa neu-
pućeni čitalac može imati samo veoma zamagljenu i zbrkanu sliku o tome šta se u BiH
zaista dešavalo. Čini se da je uzrok tome u činjenici da je ova slika zamagljena i samom
autoru knjige o genocidu u istoriji. Za autorovu spremu preširok istorijski zahvat vodio je
manjku dubine u analizi pojedinačnih slučajeva.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 493
(Calic, 2009: 120). Radi se o progonu „etnički nepoželjnih“ ljudi s nekog pro-
stora, pri čemu se usput koriste nelegitimne nasilne mere kao hapšenja, osni-
vanja logora, nasumična ubijanja i silovanja, razaranja sela i gradova kako bi
se progon učinio nehumano efikasnijim (Menecke, Markusen, in Totten, Par-
sons, Charny, 2004: 416).
No, progon ne znači isto što i istrebljenje. Primera radi, Nemci su nakon
II svetskog rata etnički prognani iz Istočne Evrope, Hrvati iz tzv. republike Srp-
ske Krajine, Srbi iz Hrvatske, Bošnjaci iz mnogih delova BiH, Srbi iz mnogih
delova BiH, Hrvati iz centralnih delova BiH, Albanci s Kosova, Srbi s Kosova. No,
čak i oni koji pišu knjige o genocidu često ne prave razliku između etničkog
progona i genocida, pa Rubinštajn npr. veli: „Dejtonski sporazum je, takođe,
ustanovio snage NATO za sprovođenje i nametanje dogovorenog prekida
vatre. One su imale promenljive rezultate, i često su bile kritikovane, ali su,
može se tvrditi, u velikoj meri predstavljale prve takve međunarodne snage za
održavanje mira u cilju zaustavljanja genocida“ (Rubinstein, 2004: 286). Treba
uočiti da, između ostalog, ovakvo pisanje ideološki pravda ulogu NATO posle
završetka Hladnog rata.
Slično Rubinštajnu, Kempbel, profesor političke geografije na Univerzi-
tetu Daram (Durham), tvrdi da „dok priroda i obim genocida u Bosni nisu (na
sreću) odgovarali masovnoj istrebljivačkoj politici do koje je nacistički režim
stigao posle putovanja njegovom ’perverznom stazom’, genocid je određen
smislom kojim se ciljanom stanovništvu uništavaju osnove života, a ne aktu-
elnim sprovođenjem ubistva ili brojem žrtava. U tom pogledu je uloga logora
bosanskih Srba kao deo sistematskog ciljanja nesrpskih zajednica kao kolek-
tiviteta koje su nameravali da unište odgovarala međunarodnopravnom razu-
mevanju genocida“ (Campbell, 2002: 156–157). Dok je tačno da broj žrtava
i način sprovođenja masovnih ubistava ne moraju biti odlučujući da bi neki
proces masovnog ubijanja određenog stanovništva bio označen genoci-
dom, ipak je verovatnoća da je na delu genocid povećana ako je veliki udeo
nekog stanovništva podvrgnut istrebljenju. Nije, međutim, jasno na koji je
način Bošnjacima uništena „osnova života“ i šta to uopšte znači. Ovako široka
određenja nesumnjivo dopuštaju veoma slobodna tumačenja onoga što se
na terenu dešava, u čemu je u stvari i propagandna suština same upotrebe
reči „genocid“:
„Malcolm citira historičara Richarda Pipesa, i snaga Pipesovih zaključnih riječi leži
u tome što u njima prepoznajemo ono što bi Merton nazvao latentnom funkci-
jom etničkog čišćenja. (...) Boljševici su morali prolijevati krv kako bi svoje neod-
lučne pristaše vezali kolektivnom krivnjom. Što je Boljševička partija imala više
nevinih žrtava na savjesti, to su obični boljševici više uviđali kako nema uzmica-
nja, nema kolebanja, nema kompromisa, da su neraskidivo povezani sa svojim
vođama i da mogu samo marširati s njima do ’potpune pobjede’ bez obzira na
cijenu“ (Doubt, 2004: 17).
637 Mostar je npr. ostao bez svojih gotovo 20% građana srpske nacionalnosti još početkom
rata. Tuzla i Sarajevo postali su gradovi bez Srba malo docnije, jer su bošnjačkim vlastima
tokom rata bili potrebni Srbi kao „etnički taoci“ koji bi pred međunarodnom javnošću
potvrđivali da je BiH istinska višeetnička zajednica.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 495
638 Slično ovome, Holbruk je u svojoj knjizi Završiti rat (To End a War), umeo, sledeći svoju
suprugu Keti Morton, opisati od Miloševića „odmetnute bosanske Srbe“ kao „Hamas krilo
Srba“ koje bi moglo „pokušati da nas ubije(u), posebno ako budemo imali napretka prema
miru“ (Holbrooke, 1998: 93).
496 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
639 Ovakav način rezonovanja sasvim odgovara Pouzenovoj „bezbednosnoj dilemi“ koju je
ovaj oblikovao za objašnjavanje etničkih sukoba. Naime, bezvlašće, tj. nedostatak onog ko
legitimno poseduje monopol na nasilje neminovno rađa brigu za sigurnost i osećaj pret-
nje od rivalskih suseda koji se bore za moć. Otud rivali koji gomilaju moć postaju pretnja
jedni drugima, a strahovi postaju sve realniji (Posen, 1993: 104).
640 Slično ovome, Mahmutćehajić veli „da je dvadeseto stoljeće u povijesti bosanskih musli-
mana proteklo s brojnim znakovima njihovih slabosti i neizliječenih trauma. To je razdo-
blje ustrajnog i opsežnog uništavanja njihovih grobalja, koja su odražavala njihovo poi-
manje života“ (Mahmutćehajić, 2002: 253).
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 497
Srbi su, prema autoru, kolektivno krivi. Nazivaju se bez prestanka „naci-
onalističkim Srbima“.641 Dehumanizovani i demonizovani kao „najnesretniji i
najbjedniji narod na svijetu“, čije su duše „bolesne“, čime se podvlači nenor-
malnost, ako ne i umna poremećenost čitavog naroda, zaslužuju kolektivnu
kaznu da bi se mogli popraviti, tj. „osloboditi njihove bijede“ i „izliječiti“. Etič-
nost, na koju se autor poziva, tako je sasvim izneverena, jer nema etično-
sti bez humanosti. Umesto čovekoljublja, međutim, za čitavu naciju traži se
kolektivno kažnjavanje koje nužno mora dovesti do gubitka života i masov-
nih stradanja. Antihumani stav se pravda u okviru agresor–žrtva i humani-
tarno-imperijalističkim diskursom, te diskurzivnom strategijom demoniza-
cije neprijatelja:642 „Ako zapadni političari ne mogu donijeti pravdu koja se
odnosi na nacionalističke Srbe, kako očekuju da će donijeti pravdu koja se
odnosi na ljude u njihovim vlastitim zemljama, a koji oblikuju svoje mišljenje
i svoja djela prema nacionalističkim Srbima? Interveniranje u Bosni je u vital-
nom interesu svijeta“ (Doubt, 2003: 92).
Uzgred, zanimljivo je kako moralista izjednačava pojmove Zapada i
sveta, ali je i tačno zapažanje koje donekle dele poststrukturalista Kempbel
i modernista Daut, iako je prvi znatno ozbiljniji naučnik uprkos postmoder-
nističkom usmerenju, da je NATO intervenisao pre da bi spasio ideal više-
kulturalnosti u društvima Zapada no u BiH (Campbell, 1998a: 249). Koliko je,
pak, ovom idealu sam Kempbel odan i koliko to objašnjava njegovo pisanje
o BiH, najbolje pokazuje analiza različitih pripovesti o BiH koju je preduzeo u
relativno uticajnoj knjizi Nacionalna dekonstrukcija: nasilje, identitet i pravda u
Bosni (National Deconstruction: Violence, Identity, and Justice in Bosnia, 1998).643
641 Bosanski Srbi prolaze još gore, pošto se nazivaju „kriminalnim bosanskim Srbima“, pa se u
odnosu prema njima gube svi obziri: „Je li pravda za kriminalne bosanske Srbe prednost za
njihove žrtve? Da li je izvršenje pravde nad kriminalnim bosanskim Srbima pitanje opre-
djeljenja za jednu stranu? Je li pravda nad zlim čovjekom i počiniocima zločina prednost
za zlog čovjeka i počinioce zločina? Je li pravda prednost ne samo za hiljadu žrtava u Bosni
već i za one koji su ih učinili žrtvama? Tko može dokazati da izvršenje pravde nad krimi-
nalnim bosanskim Srbima donosi nepravedne posljedice za kriminalne bosanske Srbe?“
(Doubt, 2003: 103) „Europske i američke političke vođe smatraju da nemaju pravo učiniti
da se ljudsko biće osjeća onako jadno i nesretno kako bi se osjećali kriminalni bosanski
Srbi kada bi bili izvedeni pred lice pravde. (...) Očigledna simpatija koju pokazuju europ-
ske i američke političke vođe prema kriminalnim bosanskim Srbima na lošim je osnovama.
Njihova simpatija pokazuje moralno neznanje“ (Doubt, 2003: 104). Iako ovde bosanski
Srbi nisu dehumanizovni, svedeni su na nižu vrstu ljudi, naročite kriminalce koji zarad
moralnih razloga moraju da budu kažnjeni. Utoliko, iako se pretpostavlja da su na višem
moralnom nivou, zapadni politički vođi se kritikuju pošto tobože nisu u stanju da kazne
„kriminalne bosanske Srbe“. Valja uočiti da kažnjavanje Srba, a naročito onih u BiH, biva
u ovom humanitarno-imperijalističkom diskursu izjednačeno sa etičkim delanjem.
642 „Nacionalističkim Srbima nedostaje volja da se zaustave. Njihove volje su bolesne. (...) Njihove
duše su omamljene, jako omamljene, neočekivanom tolerancijom Zapada“ (Doubt, 2003: 91).
643 Veoma citirana studija: navođena je u 140 različitih bibliografskih jedinica.
498 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Ovi brojevi oslikavaju Bosnu kao 44% muslimansku, 31% srpsku, 17% hrvatsku,
6% jugoslovensku, s malim ostatkom. Posledica je uspostavljanje ovih obeležja
identiteta iznad svih drugih po društvenom značaju, i pretpostavljanje da ona
ne skrivaju nikakve druge složenosti. Rezultat je da su etničke podele postuli-
rane kao lažne linije zajednice oko kojih se politika okretala i oko koje će se nemi-
novno okretati“ (Campbell, 1998b: 280).
644 Jedan kritičar zamerio je Kempbelu da na ovaj način zagovara „retroaktivnu uzročnost“
(backward causation), što „nijedan filozof dosad nije zastupao“. Vajt se pita kako je npr.
Crnobrnjina Drama Jugoslavije, čije je drugo izdanje objavljeno 1996, a prvo 1994. mogla
stvarati stvarnost BiH 1990–1992. (Wight, 1999: 315). Ova pozitivistička kritika, ipak, nije
na mestu, jer Kempbel nije mislio na stvarnost kao takvu, već na hegemono predstavlja-
nje stvarnosti.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 499
645 Njena knjiga Novi i stari ratovi: Organizovano nasilje u globalnom dobu (New and Old Wars:
Organized Violence in a Global Era, 2001) citirana je u čak 690 različitih studija, što je naj-
veća citiranost koju je dostigla neka od knjiga koje su u ovoj studiji analizirane zato što
su se makar posredno odnosile na ratove za jugoslovensko nasleđe imala.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 503
nacija bili uvučeni u rat oko granica. Cilj je bio da se ostvari politička zajed-
nica u kojoj će „naša“ nacija činiti većinu. „Politika identiteta“ nije, dakle, bila
cilj po sebi, kako autorka misli, već je bila sredstvo za ostvarenje nacionali-
stičke ideologije koja je pružala osećaj sigurnosti. Utoliko, rat u BiH nije bio
ništa posebno novo, već je ponavljao obrazac star poslednjih dvesta godina.
Autorka, primerice, smatra da „novi ratovi“ izokreću srazmeru vojnih i civil-
nih žrtava rata u odnosu na „stare ratove“. Dok u potonjim ova razmera iznosi
„jedna civilna na osam vojnih žrtava“, dotle u prvim na svaku vojnu žrtvu dođe
osam civilnih (Kaldor, 2005: 22). U ratu u BiH, međutim, „prednost“ imaju vojne
(59%) nad civilnim žrtvama (41%).646 Dakle, teza autorke pada u vodu, bar kad
je argument razmere žrtava u pitanju, kao i njena tvrdnja, koju deli s mnogim
levim liberalima, da je to bio „rat protiv civila“, te da, štaviše, „nije bio usmeren
protiv suprotstavljene strane“647 (Kaldor, 2005: 74, 82).648
Čini se, međutim, da je autorka iz levoliberalne netrpeljivosti prema
komunizmu izvukla specifične zaključke: „Na JNA je odlazila glavnina save-
znog budžeta i, 1991, izgledalo je kao da su JNA i Savez komunista bili sve što
je ostalo od ideje jugoslovenstva – otuda jugoslovenstvo i počinje da se pove-
zuje sa totalitarizmom i militarizmom“ (Kaldor, 2005: 75). Dabome, ovakav stav
više govori o autorki i atmosferi na Zapadu u to doba nego o stvarnosti SFRJ.
Naime, iz ovakvog stava najlakše se vidi koliko je JNA opterećivala svojom
ideologijom Jugoslaviju, izjednačujući je u hladnoratovski istreniranim umo-
vima sa „komunizmom“. Drugim rečima, ako se želelo da Jugoslavija dobije
značajniju podršku na Zapadu, ona je morala da bude antikomunistička, ili
bar nekomunistička, a JNA i Slobodan Milošević nisu bili spremni da ponude
takav image. Za lagani razvoj u nekomunističkom smeru, koji se mogao očeki-
vati tokom vremena, nije bilo raspoloženja na Zapadu koji je euforično doživ-
ljavao pobedu antikomunističkih snaga na vascelom istoku Evrope.
Osim ovih antikomunističkih mitova, u pisanju Kaldorove bili su zastu-
pljeni i antisrpski višekulturni mitovi, kao što je teza o „masovnom silovanju“649
kao „aspektu etničkog čišćenja“ i Tuzli kao višekulturnom raju (Kaldor, 2005:
a u Sloveniji 2,7% (Kočović, 2005: 80). Ovde je najbitnije uočiti razliku između
Hrvatske i BiH kao delova NDH u procentu stvarnih žrtava. Nesumnjivo, radi
se o tome da su ovde bile u velikom broju prisutne sve ratujuće strane, koje
se nisu samo međusobno sukobljavale, već su i civile uvijale u crno: ustaše u
Bosanskoj Krajini i Hercegovini, a četnici u Podrinju.
Sem toga, ako se porede stvarne žrtve iz II svetskog rata (Kočović, 2005:
174) sa stvarnim žrtvama iz najnovijeg rata,650 imajući u vidu razlike između
istorijskog konteksta u kojem se odvijao II svetski rat i istorijskog konteksta
ratova za jugoslovensko nasleđe, onda se da utvrditi da je, ipak, i na sreću,
udeo žrtava u najnovijem ratu u relativnom smislu znatno manji. Naime, dok
je u II svetskom ratu stradalo 11,8% žitelja BiH, u najnovijem ratu u BiH stra-
dalo je 2,27% stanovništva BiH. Sveukupno, u najnovijem ratu žrtve Bošnjaka
su činile 3,4% bošnjačkog stanovništva, dok je u II svetskom ratu stradalo 7,4%
bošnjačkog stanovništva u BiH; žrtve Srba su činile 1,8% srpskog stanovniš-
tva u BiH u najnovijem ratu, dok je u II svetskom ratu stradalo 14,6%; a žrtve
bosanskih Hrvata su činile 1% hrvatskog stanovništva u BiH u najnovijem
ratu, dok je u II svetskom bilo 11,4% hrvatskih žrtava u ukupnom stanovniš-
tvu bosanskohercegovačkih Hrvata. Ovi podaci svedoče da je tvrdnja o geno-
cidu, da se holokaust ne pominje, na celom prostoru BiH u poslednjem ratu
krajnje neuverljiva, iako se u Srebrenici, nažalost, nad Bošnjacima dogodio
masakr genocidnog karaktera. Takođe, nad Srbima BiH, baš kao i nad Srbima
iz Hrvatske (16,3% žrtava), izvršen je genocid u II svetskom ratu, ali se može
utvrditi i da je nad bosanskohercegovačkim Hrvatima izvršena, najverovat-
nije pri kraju rata, odmazda genocidnog tipa.
Zato je tvrdnja da su „strah i mržnja“ proizvedeni tek u toku poslednjeg
rata veoma upitna. Pre će biti da su u pravu oni koji su govorili o „endemič-
nosti“ takvih pojava. Utoliko je i lek koji autorka nudi krajnje problematičan i
mogao bi dodatno pogoršati ionako nezavidno društveno stanje u BiH:
su proizveli, niti su mogli, zbog prirode svojih ciljeva i načina na koji su ih ostva-
rivali, da proizvedu povoljan odjek u ’srcima i dušama’, te da je od suštinske važ-
nosti bilo da se podupre alternativa“ (Kaldor, 2005: 96).
654 Berg se još 1977. bavio srpsko-hrvatskim sukobom u SFRJ i jugoslovenskim federalizmom.
(„Ethnic Conflict and the Federalization of Socialist Yugoslavia: The Serbo-Croat Conflict”,
Publius, vol.7/, No. 4, pp. 119–143)
655 Šaup se u studiji iz 1968, citiranoj u 70 bibliografskih jedinica, bavio problemima „jugosloven-
skog nacionalnog pitanja“ u socijalizmu (Communism and the Yugoslav National Question).
656 Citirana je dosad u 121 studiji, iako vreme pojavljivanja nije bilo sasvim naklonjeno, jer
se podudaralo sa bombardovanjem Srbije i posledičnim vrhuncem u demonizaciji Srba
na Zapadu, što svedoči da je glad za saznanjima o BiH, izazvana medijskim slikama rata i
patnji, 2000. i par narednih godina i dalje trajala.
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 509
657 Ispravno su zaključivali da se istorija BiH XIX i XX veka „ukratko“ može opisati kao „istorija
seljačkih ustanaka, ratova i stranih okupacija, sa umetnutim, između njih, periodima gra-
đanskog poretka“ (Burg, Shoup, 2000: 34). Pedantno su navedena međusobna masakri-
ranja Srba i bosanskih muslimana u II svetskom ratu: „No, izgleda da su i muslimani uče-
stvovali u ustaškim zlodelima, primerice u istočnoj Hercegovini, gde su Hrvati zavisili od
lokalno regrutovanih muslimana koji su izneli posao do kraja“. Srbi su, pak, „masakrirali“
u Kulen-Vakufu preko 1000 muslimana u IX 1941, u Foči i Goraždu su takođe bili poznati
masakri muslimana u XII 1941. i I 1942, dok su u Vlasenici, „mestu obimnog etničkog čišće-
nja muslimana od strane Srba 1992“, pripadnici 13. Handžar divizije počinili „zverstva“
protiv Srba (Burg, Shoup, 2000: 38). Kočovićevi podaci o žrtvama su doduše neprecizno
navedeni, jer tvrdi se da je Srba u BiH stradalo 16,7% umesto 14,6%; Hrvata 12,8% ume-
sto 11,4%; i muslimana 8,6% umesto 7,4% (Burg, Shoup, 2000: 38; Kočović, 2005: 174).
658 Bilo je pet režima između 1878. i 1941. (Burg, Shoup, 2000: 34), osam do danas, a odnosi
etničke prevlasti su se često menjali.
659 Autori su jasno pojmili da je središnje pitanje balkanske politike bilo takmičarskog karak-
tera: „da li dozvoliti da jedna ili više balkanskih nacija ostvari sebe kao hegemonu silu u
regionu prepravljanjem postojećih granica u odgovor na etničke zahteve, stvarne ili pre-
uveličane“ (Burg, Shoup, 2000: 34).
660 „Njegova (radi se o Ejupu Ganiću, članu Predsedništva BiH, koji je izabran kao Jugosloven,
iako se radilo o proverenom bošnjačkom kadru, prim. aut.) kandidatura za mesto ’Jugoslo-
vena’ (u Predsedništvu, prim. aut.) odražavala je cinizam, čak i prezir s kojima su nastupa-
jući nacionalistički vođi videli pojam podele moći“ (Burg, Shoup, 2000: 52). Danas, 2011,
isto se može reći za Komšićevo nastupanje u ime Hrvata i Lagumdžijino vođenje politike.
661 Uočilo se da su kroz XIX i XX vek Srbi u BiH težili velikoj Srbiji, Hrvati velikoj Hrvatskoj, a
muslimani su težili političkoj i kulturnoj autonomiji „naroda“ i teritorijalnoj celovitosti BiH
(Burg, Shoup, 2000: 34). Zanimljivo je tumačenje kako su se navodno muslimani u I svet-
skom ratu nadali da će se Franc Jozef i sultan Osmanskog carstva posle rata dogovoriti o
vraćanju BiH pod sultanove skute, te da je to bio razlog što su bili na strani centralnih sila
(Burg, Shoup, 2000: 36). Radilo se o tome ili o nečem drugom, zločini tzv. šuckora nad srp-
skim stanovništvom bili su prilično rasprostranjeni.
510 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
činjenica da je BiH smeštena između dva od nje jača suseda. Otud i zalaganje
za izbor modela podele moći (power sharing) između različitih etničkih zajed-
nica umesto insistiranja na većinskom modelu demokratije (Burg, Shoup, 2000:
5–8, 12). Pa ipak, ni oni nisu sasvim izbegli moralističko zauzimanje strana:
„Sve naše simpatije su upućene onima koje ne žele da vide Bosnu podeljenu,
koji se nadaju očuvanju postojećeg višekulturnog načina života, i koji su videli
u tom načinu života početke civilnog društva napravljenog po zapadnoevrop-
skom modelu. Po našem mišljenju, ekstremisti na sve tri strane su nedostatni, a
oni koji zastupaju i sprovode etničko čišćenje su krivlji za bosansku tragediju od
onih koji to nisu činili. No, ubeđeni smo da jedna višekulturna građanska država
ne bi mogla biti ostvarena u Bosni bez nekog oblika podele moći koji bi dozvo-
lio činjenicu da hrvatske i srpske etničke zajednice imaju jake političke, kulturne,
i religijske veze sa zemljama i crkvama van Bosne. Od triju nacionalističkih snaga,
međutim, Srbi su došli pod udar žestoke i masovne kritike. No, usredsređenost
na srpsko ponašanje koje preovladava u većem delu zapadnih rasprava o ratu
nije, kao što neki veruju, rezultat samo bolje propagande Muslimana. Ona pro-
ishodi iz činjenica da su bosanski Srbi sprovodili etničko čišćenje u većoj meri
no ostali (iako su i bosanski Srbi, kao što će naše istraživanje pokazati, takođe
bili žrtve etničkog čišćenja); da su masovna ubistva u ratu bila uglavnom, iako
ne isključivo, delo Srba (stotine, ako ne i hiljade Srba mogli su biti žrtve paravoj-
nih muslimanskih snaga u Sarajevu na početku rata) (...); te da su srpski nacio-
nalistički vođi, zajedno s hrvatskim ekstremistima, naginjali razaranju višeetnič-
kog društva koje je, u krajnjem slučaju, bilo najveće dostignuće bosanske istorije.
Pa ipak, ove činjenice su navele neke da usvoje preterano pojednostavljujuće
poglede na prirodu rata, i da poreknu patnje Srba nanesene od strane Hrvata
i Muslimana. Po mišljenju jednog od autora, radilo se, u stvari, o ’demonizaciji’
Srba na Zapadu“662 (Burg, Shoup, 2000: 11–12).
zapravo ova privrženost umnogome relativizuje. No, ovaj ideal je toliko pri-
rastao za srce samim autorima i, verovatno značajnije, toliko ga je jako prigr-
lila zvanična politika SAD, da se želi verovati ili da se ne želi jasno negirati da
je to, barem „na početku rata“, bila iskrena želja muslimanskog vođstva u BiH.
Pa ipak, autori se ozbiljno bave proučavanjem BiH i ne mogu prenebre-
gnuti podatke koji govore da je u okviru muslimanskog vođstva bilo i onih koji
su bili nacionalisti, kao i onih koji su bili islamisti. No, kako ne bi bili optuženi
za „srbofiliju“, jer to je optužba koja je mogla zapečatiti akademsku karijeru i
onima koji su je već uveliko izgradili, oni koriste znatne ograde – „po nekima“
i „po drugima“. Dakle, nije da to oni tvrde, već to govore neki neodređeni
ljudi. U uobičajenim akademskim prilikama takav neodređeni govor bio bi
nedozvoljiv, jer metodološke norme zahtevaju precizno navođenje literature
i izvora. Pa ipak, čini se da autorima treba oprostiti ovakav otklon od nauč-
nih normi, jer samo akademski najhrabriji nekonformisti mogli su se upustiti
u nedvosmislen i potpuno precizan govor o ratu u BiH. U protivnom, morali
bi se suočiti sa odbijanjem, etiketiranjem, pa možda i izopštenjem iz akadem-
ske zajednice. Stoga autori nastupaju pripovedno oprezno, tek posle dve reče-
nice u kojima uvode ograde, „po nekima“ i „po drugima“, oni u trećoj rečenici
navode kako je nastavak rata „okrunio“ volju muslimanskog vođstva da gradi
„višekulturno društvo“. Dakle, rat je kriv što muslimansko vođstvo nije onako
i onoliko „višekulturno usmereno“ kako i koliko se to na Zapadu veruje.
Da je ova analiza diskursa odista ispravna svedoče reči koje je docnije u
tekstu moguće pročitati: „Izetbegović je bio aktivan zagovornik širenja uloge
islama u javnom životu i politici. (...) Predstavljao je onu frakciju SDA koja je
naginjala identitetu uveliko određenom u smislu islama i namernom da osvoji
vodeću ulogu za muslimane u Bosni i Hercegovini“ (Burg, Shoup, 2000: 46–47).
U skladu s tim je i ocena da BiH, „kao i većina republika bivše Jugoslavije“, nije
bila spremna za nezavisnost u trenutku priznavanja (Burg, Shoup, 2000: 58),
čime se posredno kritikuje takva odluka EU i SAD. Uostalom, sami autori s pra-
vom primećuju da je BiH:
„... opstala uprkos njenoj istoriji etničkog nasilja i društvenog sukoba zato što
je bila deo drugih višenacionalnih država od sredine XV veka naovamo. Periodi
etničke borbe u Bosni bili su blisko povezani sa opadanjem ili vojnim porazom
ovih država. Period od 1990. nadalje, kada je Jugoslavija propala, nije se poka-
zao kao izuzetak. Slom Jugoslavije, jedine autentične višenacionalne države na
Balkanu, stvorio je duboke raseline unutar već politički podeljene Bosne“ (Burg,
Shoup, 2000: 63).
664 Autori su, takođe, svesni značaja Jugoslavije za BiH: „No, da je Jugoslavija opstala, i da se
pitanje samoopredeljenja nije pojavilo – ili da su raspad Jugoslavije domaći i međunarodni
delatnici vodili na jedan način koji bi mirno razrešio sukobe među republikama i nacijama –
etničke zajednice Bosne bi najverovatnije nastavile da žive u miru” (Burg, Shoup, 2000: 17).
Ipak, interesantno je da se „raspad Jugoslavije” prihvata zdravo za gotovo, a da se nestanak
jednog njenog dela, BiH, shvata kao veliki problem. Odgovor može biti sadržan u staroj
strepnji da su Srbi tek agenti Rusije na Balkanu: „(…) postojanje Bosne u XIX veku služilo
je kao protivteža raspadu evropske ravnoteže moći na Balkanu koja bi mogla proizaći iz
aneksije Bosne od Srbije, i posledičnog nastanka velike Srbije” (Burg, Shoup, 2000: 18).
665 U Sarajevu ih je bilo 14%, Banjaluci 12%, Bosanskom Brodu 10,6%, Mostaru 10% (Burg,
Shoup, 2000: 31–32). Može se pretpostaviti da bi uz smišljenu akciju stvaranja jugosloven-
ske nacije u periodu posle II svetskog rata, barem u gradovima BiH, ako ne i u drugim delo-
vima ove republike, bilo velikih rezultata. Vrlo verovatno da bi do sličnih rezultata došlo i u
srpskim krajevima Jugoslavije, i posebno Hrvatske, ali ne i među Slovencima i Hrvatima.
514 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
666 Koliko je ova demonizacija bila uticajna na tumačenje prošlosti Jugoslavije svedoči i razu-
mevanje sporazuma Cvetković–Maček ovih autora koji svakako nisu spadali u glavnu
struju tumačenja nestajanja Jugoslavije i rata u BiH: „Jugoslavija je, u stvari, bila svedena
na jednu veliku Srbiju“ (Burg, Shoup, 2000: 21).
667 Nije li napad slovenačkih teritorijalaca na regrute upućene bez bojeve municije da zauzmu
od snaga teritorijalne odbrane Slovenije uzurpirane granice bio flagrantan slučaj secesije ko-
ji je zasluživao bespoštedan odgovor države koja je napadnuta, tj. SFRJ? No, kakve su bile šan-
se „komunističke“ JNA protiv slovenačkih „boraca za demokratiju“ posle pada Berlinskog zida?
668 David Binder, „U.S. policymakers on Bosnia admit errors in opposing partition in 1992“,
The New York Times, 29. VIII 1993. godine. Zimerman je ispričao da mu se Izetbegović
„gorko žalio“ da su ga EZ, te bosanski Srbi i bosanski Hrvati „pritiskali da prihvati podelu“.
„’Rekao je da mu se to nije dopalo’, prisećao se Zimerman, ’na to sam ga upitao, ako mu
se ne sviđa, zašto je onda potpisao’?“ Malo posle toga, Izetbegović je javno povukao
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 515
svoj potpis ispod plana, dok je Zimerman u intervjuu izjavio kako, kad se pogleda una-
zad, „Lisabonski sporazum nije uopšte bio loš“.
669 „Upitao sam Izetbegovića zašto se u Lisabonu složio s kompromisima koje sada kriti-
kuje. Rekao je da je to učinio pod pritiskom ostalih strana, uključujući i Kutiljera, i da je
morao da popusti. Kada se vratio u Sarajevo, njegove kolege Muslimani zamerili su mu
zbog ove slabosti. Sada ne zna šta da radi. Oslanjajući se na instrukcije koje sam imao, da
podržim svaki dogovor koji bi se mogao postići između Evropske zajednice i tri strane u Bosni,
ohrabrivao sam Izetbegovića da ostane pri onome s čim se složio. Rekao sam mu da to nije
konačni sporazum i da će imati još prilika da iznese svoje viđenje. Prema Kutiljeru, koji je
o ovome pisao mnogo kasnije, Izetbegović se nije povukao iz lisabonskih pregovora, već
se 18. marta dogovorio s druge dve strane da prihvate principe EZ kao osnovu za buduće
pregovore. S istorijske distance, iako se u njemu prvi put pominje koncept podele Bosne,
Kutiljerov plan verovatno bi odgovarao Muslimanima više od drugih planova koji su se
kasnije javili, uključujući i formulu iz Dejtona, jer bi podele tačno pratile stvarnu etničku
zastupljenost stanovništva. Ali, bosanski Srbi nisu prihvatili Kutiljerove mape, a imajući u
vidu Karadžićeve prethodne postupke, malo je verovatno da bi ih ikada prihvatili. Prema
tome, ovaj plan zaista nije nikada ni bio sprovodljiv“ (istakao aut.) (Zimerman, 2003: 126).
Tako, uz činjenicu da je njegova ekselencija sada govorila upravo suprotno o sopstvenim
savetima Aliji Izetbegoviću u odnosu na ono što je tri godine ranije izjavila za njujorški
dnevnik, ispada da je srpska strana odgovorna za neuspeh Kutiljerovog plana, a ne musli-
manska, što ne odgovara utvrđenim i lako ustanovljivim činjenicama. No, na Srbe su se
tih dana svaki neuspeh ili greška nekoga drugoga mogli svaliti.
670 „Izgledalo je spočetka da je Karadžić prihvatio odocneli napor Evropske zajednice u
februaru 1992. da stvori kantonalnu formulu za zajednički život u jedinstvenoj državi.
Izetbegović nije, ali je nećkajući se pristao na plan predložen u Lisabonu od strane por-
tugalskog posrednika EZ Žozea Kutiljera (José Cutileiro). Po povratku u Sarajevo, sumnje
samog predsednika i primedbe iz njegove stranke (pre negoli kratak razgovor sa američ-
kim ambasadorom Vorenom Zimermanom koji neki smatraju ključnim) izazvale su pro-
menu mišljenja. Na sastanku EZ u Briselu koji je hteo da osnaži ulogu bosanske centralne
vlade, uspelo se samo u tome da se Karadžić izazove da odbije plan“ (Lampe, 2000: 363).
Zanimljivo je da Izetbegović u svojim memoarima uopšte ne pominje razgovor sa Zimer-
manom (Izetbegović, 2001).
516 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Uopšte, analiza etničkih progona u BiH i određenja rata neretko kao geno-
cida predstavlja, možda, i najbolji deo studije. Naime, autori su jasno prepo-
znali da to kako će rat u BiH biti nazvan, kao i da li će se upotrebljavati reč
„genocid“, zavisi od konkretnih interesa onih koji oblikuju politiku u glavnim
671 Naročito je neoprostivo uklanjanje stare Aladža džamije izgrađene 1550. u Foči i Fer-
hadije izgrađene 1579. u Banjaluci. Ovu drugu je podigao Ferhat paša Sokolović, rođak
Mehmed paše. Koliko, pak, ovaj varvarski čin pomaže obrazovanju martirološkog obrasca
među Bošnjacima uopšte, a verujućim muslimanima posebno, svedoči činjenica da je
7. maj 1998. proglašen Danom džamija u spomen na dan kada je 1993. srušena Ferhadija
(Selman, 2000). Tako se kolektivnim sećanjem neguju i spajaju osećaj religijskog muče-
ništva i osećaj nacionalne viktimizacije među Bošnjacima.
518 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Među onima koji su zastupali vojnu akciju protiv Srba (u vladi Bila Klintona, prim.
aut.) bili su potpredsednik Al Gor (Al Gore) i ambasadorka u Ujedinjenim naci-
jama Medlin Olbrajt (Madeleine Albright). Savetnik za nacionalnu bezbednost,
Entoni Lejk (Anthony Lake), takođe je zastupao čvršći stav. Dok je Olbrajtova
povezivala pozive na delanje sa američkim interesima u Evropi, Lejk je izgleda
zastupao ovo pitanje iz šire geopolitičke perspektive. Prema jednom izvoru, tvr-
dio je da bi čvrsta odbrana muslimana u Bosni i Hercegovini ojačala tvrdnje Vlade
da njeni napori da zauzdaju Iran i Irak nisu motivisani antimuslimanskim oseća-
njima“ (Burg, Shoup, 2000: 223–224).
„Ako se mir dostigne u bilo kom razumnom vremenskom okviru, ciljevi zapadne
politike moraju biti redefinisani; idealizovana vizija višekulturne države mora biti
zamenjena jednom praktičnijom i ostvarivijom vizijom ujedinjene, ali, ipak, više-
nacionalne zajednice. (...) Američki stvaraoci politike, posebno, moraju bataliti
napor za preoblikovanjem Bosne po uzoru na Sjedinjene Države i pogledati ume-
sto toga u ujedinjenu, demokratsku, a ipak, višenacionalnu Evropsku zajednicu
kao njihovog saveznika i uzor po kojem treba oblikovati bosansku budućnost“
(Burg, Shoup, 2000: 417–418).
672 Iako studija nije prevedena na engleski, što nažalost dosta govori o prevodilačkoj i izda-
vačkoj politici izdavačkih kuća na engleskom govornom području, francusko izdanje
je dosad citirano u 52 naučna rada. Tolika citiranost, s obzirom na pomenute okolno-
sti, nije mala.
520 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
A razlike u etničkoj strukturi Slovenije i ove republike nisu samo velike već i
tipskog značenja.“673 (Petrović, 1985: 69).
673 Nažalost, mnogi autori su temi međuetničkih brakova prilazili na laički način, iako su po
obrazovanju bili sociolozi poreklom i prijateljstvima vezani za bivšu Jugoslaviju: „Skoro
25% brakova u Bosni bili su međuetnički brakovi, ali naravno, taj broj je mnogo veći
u gradovima poput Sarajeva, Tuzle, Zenice, Banjaluke i Mostara“ (Denitsch, 1993: 287).
U stvari, 26% etnički mešovitih brakova bilo je u Sarajevu, dok je u BiH bilo 12% takvih
brakova kao i u celoj SFRJ (Bugarel, 2004: 125–126).
674 Berg i Šaup navode podatak, ne pozivajući se na izvore, da je na bosanskohercegovač-
kom selu bilo manje od 1% mešovitih brakova (Burg, Shoup, 2000: 423), što je u skladu
sa opažanjem Bringe (Bringa, 1995).
522 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
678 Ovu delimičnu privrženost primetio je i sam Bugarel: „Pozivajući se sve glasnije na ’demo-
kratsku suverenu državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine’, rukovodi-
oci SDA se hvale da brane ’građansku’ Bosnu i Hercegovinu. No, oni istovremeno brane
logiku teritorijalizacije koju vodi ogranak stranke u Sandžaku, oblasti s muslimanskom
većinom na granici Srbije i Crne Gore“ (Bugarel, 2004: 85). Međutim, ako je tako, onda je
nacionalizam adekvatnija reč od „komunitarizma“ da označi ideološko vjeruju SDA.
679 Jedan od autora koji je pokazao takvu kritičnost svakako je Robert Hejden (Hayden)
(Hejden, 2003).
524 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
***
U studijama koje se bave procesom nestajanja Jugoslavije stepen ideolo-
gizacije je uopšte vrlo visok. No, čak i kad se to ima u vidu, ideologizovanost
u pristupu ratu u BiH kao namerno izdvojenom delu ovog procesa ispostav-
lja se kao najviša u poređenju sa drugim pristupima ratovima za jugosloven-
sko nasleđe i procesu nestajanja SFRJ. Ovde su etički aspekti gotovo sasvim
bacili u zasenak saznajne. Od BiH je „konstruisana“ jedna zamišljena višeet-
nička „moderna zajednica građana“. Zapostavljajući u manjoj ili većoj meri
činjenicu da je BiH bila deo šire višenacionalne zajednice SFRJ, te da su veze
između etničkih zajednica BiH sa nacionalnim zajednicama u Srbiji i Hrvatskoj
razgranate i jake – mnogi su imali bliske rođake u Beogradu ili Zagrebu, u Voj-
vodini ili Slavoniji, kao i u Sandžaku (Raškoj oblasti) – ovde analizirana grupa
autora je po pravilu smatrala da je BiH samosvojna zemlja koja je postojala
vekovima i sada postoji maltene u društvenom vakuumu.
Otuda se diskurs ove grupe autora u manjoj ili većoj meri poklapao sa dis-
kursom različitih verzija bosanskog ili bošnjačkog nacionalizma, a katkad i sa
težnjama hrvatskog nacionalizma liberalne usmerenosti. Autori koji su izra-
žavali islamofiliju iskazivali su tendenciju poistovećivanja sa liberalnom boš-
njačkom verzijom poželjne vizije budućnosti. Oni, pak, kojima je višeetničnost
kao takva vrhovna vrednost insistirali su na nekoj vrsti bosanskog liberalnog
nacionalizma koji prevazilazi etničke posebnosti svih, kako Srba i Hrvata, tako
i Bošnjaka. Bez obzira na ove razlike, koje u nekom istorijskom trenutku mogu
biti veoma značajne, oni su se saglašavali oko okvira predstavljanja bosan-
skohercegovačke stvarnosti i diskursa koji su primenjivali: po pravilu, radilo
se o okviru agresor–žrtva i visoko moralizatorskom humanitarno-imperijali-
stičkom diskursu koji je sadržao diskurzivne strategije viktimizacije Bošnjaka
i demonizacije Srba, te diskurzivne strategije istorijske analogije Srba sa naci-
stima, Bošnjaka s Jevrejima, a politike zapadnih država, naročito Velike Brita-
nije, s politikom popuštanja (appeasement) Hitleru pred II svetski rat. Tek spo-
radično, među autorima hrvatskog porekla, probijao se i balkanistički diskurs.
Većina ovih autora ušla je u proučavanje prostora bivše Jugoslavije uop-
šte i BiH posebno bez ikakvog prethodnog istraživačkog iskustva o prostoru,
premda su istoričari Ivo Banac, Džon Fajn i Robert Donia, te politikolozi Sti-
ven Berg i Pol Šaup svakako izuzeci od tog pravila. Početnici u proučavanju
BiH motivaciju za istraživanje našli su u slikama užasa kojima su prisustvovali
Uokviravanje rata u Bosni i Hercegovini 525
680 Veli se da je tada po prvi put britanska javnost, bar po istraživanju Džozefa Pirsona (Joseph
Pearson) sa Univerziteta u Kembridžu, iskazivala saglasnost sa vojnom intervencijom.
Više od polovine ispitanika u anketi iz februara 1994. izjašnjavao se za bombardovanje
bosanskih Srba, a u leto 1995. čak 69% ispitanika podržavalo je to isto (Simms, 2003: 36).
U avgustu 1992, prema B. Simsu, „samo“ 53% Amerikanaca „željelo je da Sjedinjene Države
poduzmu, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, zračne napade na bosanske Srbe“
(Simms, 2003: 45).
526 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
kao agresori u BiH, onda su morali biti agresori i u Sloveniji i Hrvatskoj. Na taj
se način proces nestajanja Jugoslavije znatno pojednostavljivao, jer je agresija
Srbije, Slobodana Miloševića i Srba vođenih njihovim genocidnim kosovskim
mitom i njegovom razradom u Gorskom vijencu i drugim intelektualnim pro-
izvodima srpske intelektualne elite, posebno u Memorandumu SANU, u veli-
kom delu javnosti Zapada, pa čak i one stručne, bila prihvaćena kao neupitna.
Razume se, ovakav pristup bio je krajnje jednostran, jer je zapostavljao
ideologiju i delanje drugih delatnika u procesu nestajanja SFRJ. Istovremeno,
on je oslabađao odgovornosti jednostrane akte otcepljenja Slovenije i Hrvat-
ske. Potonja, opterećena hipotekama iz II svetskog rata, nije mogla poželeti
bolju priliku za legitimaciju savremenih nacionalističkih težnji, pa otuda i
angažovanost hrvatskih autora, naročito liberalnih protivnika režima F. Tuđ-
mana, u viktimizovanju Bošnjaka i BiH. Bio je to njihov doprinos pravdanju
hrvatskog nacionalizma. Iz te i takve jednostranosti je u najboljem slučaju
moglo da se sazna ponešto o negativnim stranama srpskog nacionalizma, a u
najgorem, jedna nacija, srpska, predstavljena je kao otelotvorenje zla, a njeni
protivnici kao oličenje dobra. Nažalost, saznajno neproduktivni manihejski pri-
stup jeste nešto što je odlikovalo veliku većinu radova ove grupe istraživača.
U saznajnom pogledu najviše su pružile studije onih autora koji su odavno
upućeni u istraživanje istorije Jugoslavije, Berga i Šaupa, pa onda i starih istori-
čara BiH, Džona Fajna i Roberta Donie. Prvi su, međutim, bili manje pod utica-
jem moralizatorskog pristupa, uglavnom izbegavajući spremne okvire pred-
stavljanja stvarnosti. Drugi su, pak, bili više pod uticajem okvira agresor–žrtva,
pa je to ometalo značajnije saznajne doprinose, naročito tokom devedesetih.
Docnije, kad su se ratovi završili, i naročito posle 2000, kada je Srbija lagano
i mukotrpno počela da se izvlači iz pozicije međunarodnog parije, ova dvo-
jica autora, a naročito doajen Fajn, napisali su zanimljive studije koje u Fajno-
vom slučaju čak dovode u pitanje poneke zaključke iz devedesetih. Nije slu-
čajno ni što su Berg i Šaup objavili svoju studiju na prelazu milenijuma, jer je
tek posle završetka rata atmosfera akademskog linča prema onima koji nisu
podržavali hegemoni okvir agresor–žrtva postepeno počinjala da popušta.
No, tragovi te atmosfere vidljivi su u pojedinim delovima njihove studije, pa i
u nekim protivrečnostima samog dela.
Naposletku, autor ovog rada želi da još jednom posebno istakne istra-
živanje Ksavijea Bugarela koji je svoju knjigu objavio 1996, u vreme poplave
histeričnih i samo po imenu akademskih ostvarenja o Jugoslaviji uopšte i o
Bosni i Hercegovini posebno. Objaviti kvalitetnu studiju o BiH u to vreme, i to
još kao dotad relativno nepoznat u oblasti proučavanja, bio je pouzdan znak
da istraživač poseduje, osim nespornih naučnih kvaliteta, i izuzetno intelek-
tualno poštenje i nekonformizam. Nažalost, bio je izuzetak.
11. L evičarski izazov ideološkoj hegemoniji
o kraju Jugoslavije
11.2. Uvod
681 Noam Čomski u „Beleškama o anarhizmu“ („Notes on Anarchism“), tj. predgovoru knjizi
Danijela Gerena Anarhizam: Od teorije do prakse (Daniel Guérin, Anarchism: From Theory
to Practice, 1970) na pitanje Bakunjina „Može li postojati slobodna organizacija ograni-
čena isključivo potrebama proizvodnje i potrošnje, uz nestanak svih političkih institucija?“,
nudi sledeći odgovor: „Izgleda jasno da sve osim pozitivnog odgovora ostavlja šanse za
istinski demokratsku revoluciju koja će ostvariti humanističke ideale ne naročito velikim“
528 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
(Chomsky, 1970). Takođe, Čomski s punim pravom sarkastično veli: „Svaka država je ‘agre-
sivni promoter ljudskih prava’ na drugom mestu” (Čomski, 2000: 100).
682 „Dosledni anarhista bi, dakle, trebalo da bude socijalista, ali socijalista posebne vrste. On
se neće samo protiviti otuđenom i specijalizovanom radu i nadati se prisvajanju kapitala
od celokupnog radničkog tela, već će, takođe, insistirati na neposrednom prisvajanju, a ne
posredstvom neke elite koja dela u ime proletarijata.” Po Čomskom, „problem kako organi-
zovati industrijsko društvo na odista demokratskim osnovama sa demokratskom kontrolom
na radnom mestu i u zajednici treba da postane vodeće intelektualno pitanje za one koji su
svesni problema savremenog društva, a kako se masovni pokret za liberterski socijalizam
razvija tako i spekulacija treba da ustupi mesto delanju.” Naposletku, „’problem oslobađa-
nja čoveka od nameta ekonomske eksploatacije, te političkog i društvenog porobljavanja’
ostaje problem našeg vremena. Onoliko dugo koliko problem opstaje, doktrina i revoluci-
onarna praksa liberterskog socijalizma će služiti kao inspiracija i vodič” (Chomsky, 1970).
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 529
683 Samo je tokom Pariske komune 1871. i Španskog građanskog rata tridesetih godina XX
veka bilo značajnijih, pa i dominantnih struja liberterskog socijalizma. Po pravilu, autori-
tarni socijalisti bili su organizovaniji i jači.
684 Umesto kapitalizma Majkl Albert (Michael Albert) razradio je utopijski privredni koncept
Parekon (Participatory Economics – Parecon), tj. participatornu, solidarističku, besklasnu i
samoupravnu privredu u kojoj će postojati sledeće „centralne institucije ili organizacioni
delovi“: prevashodno društvena a ne privatna svojina i samoupravljanje umesto klasne
vladavine; radnički i potrošački saveti; uravnotežena raznovrsnost poslova po pojedincu
umesto iscepkanog i rutinizovanog rada; nagrađivanje za trud i samopožrtvovanost a ne
na osnovu svojine, ili moći, ili rezultata rada; i učesničko (participatorno) planiranje ume-
sto tržišta ili centralnog planiranja. Razume se, autoritarnim socijalistima zamera se auto-
ritarnost, tj. bezostatno oslanjanje na komunističku partiju, državu i birokratiju (Albert,
2003) i Znet (Intervju s Majklom Albertom), 2007, http://www.zmag.org/content/showar-
ticle.cfm?ItemID=13205, pristupljeno 27. IV 2008.
530 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Uprkos sumnjivim razlozima (a oni to jesu bili), rat u Zalivu 1991. godine protiv
Iraka vođen je protiv jedne militarizovane jednopartijske diktature, koju su osu-
dile UN zbog upada u drugu zemlju. Pa ipak, začudo, rat protiv Jugoslavije iza-
zvao je manje javnih protesta nego rat protiv Iraka. Značajna razlika je u tome
što je rat protiv Jugoslavije vodio politički levi centar. Vlade NATO zemalja vodili
su tada uglavnom liberali i socijaldemokrati ‘trećeg puta’. Napad na Srbiju podr-
žali su političari i intelektualci koji su se identifikovali sa levicom, koji su opomi-
njali javnost da veruje da Sjedinjene Države i njihovi saveznici više ne vode rat
u cilju promovisanja sopstvenih interesa, već mogu da se privole da upotrebe
svoju nadmoćnu vojnu silu za zaštitu nevinih žrtava od opakih diktatora. Ovo je
izazvalo znatnu konfuziju upravo u onim segmentima javnog mnjenja od kojih
bi se pod normalnim okolnostima očekivalo da se usprotive ratu. U većini zapad-
nih zemalja samo nekoliko drastično oslabljenih fragmenata pokreta levice i izo-
lovani pojedinci sećali su se da je humanitarna intervencija, daleko od toga da
bude prethodnica novog hrabrog veka, bila standardni izgovor za sva imperija-
listička osvajanja Zapada u prošlosti” (Džonston, 2005: 6).685
685 Dajana Džonstoun je bila univerzitetski nastavnik u Minesoti sve dok joj akademska kari-
jera 1971. nije prekinuta usled snažnog protivljenja Vijetnamskom ratu. Od tada je sara-
đivala u časopisima „građanske levice“ u Evropi i SAD. Od 1989. do 1996. bila je predstav-
nik za štampu Zelenih u Evropskom parlamentu. Ovo iskustvo i NATO bombardovanje
SRJ presudno su uticali da krene u obimno istraživanje rata u Jugoslaviji (Džonston, 2005),
koje je citirano samo u 14 bibliografskih jedinica.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 531
„Ovo prihvatanje rata izraženo je jezikom morala: rat nije samo neizbežan, on je
i blagotvoran. NATO je sebi dao moralno pravo da odbaci posleratni međuna-
rodni pravni poredak zasnovan oko UN i da unilateralno proglasi da rat više nije
bič čovečanstva, najgora od svih ’humanitarnih katastrofa’, već naprotiv, kad se
njime služe prosvećene sile Zapada, pravo sredstvo za zaštitu ljudskih prava i
kažnjavanje zlih” (Džonston, 2005: 7).
686 Koliko je autorka u pravu, najbolje svedoče reči Roberta Kupera (Robert Cooper), gene-
ralnog direktora spoljnih i vojnopolitičkih odnosa u Generalnom sekretarijatu Saveta
Evropske unije, koordinatora pregovora između vlada Srbije i Kosova, obaveštajca i
diplomate od karijere, bivšeg savetnika Tonija Blera, koji se otvoreno zalaže za primenu
dvostrukih standarda u međunarodnoj politici: jedni bi važili za visokorazvijene zemlje
koje su već ušle u postmoderno doba, a drugi za njihov odnos prema onima koji još
uvek žive u modernom (Kina, Indija itd.) ili predmodernom (uglavnom afričke zemlje,
Avganistan i sl.). Dok se prve, okupljene u EU i NATO, odlikuju međusobnim povere-
njem, odsustvom neprijateljstva i velikom otvorenošću jednih prema drugima, dotle
se moderne zemlje i dalje makijavelistički povode za sebičnim nacionalnim interesima,
a premoderne su slabe države, plen mafijaša, u kojima ne postoji državni monopol na
silu. Autor smatra da zemlje iz prve grupe, naročito EU kao „nova liberalna imperija“,
moraju prema zemljama iz drugih dveju grupa sprovoditi kad zatreba – „silu, preven-
tivni napad, prevaru“ – kako bi se oni koji su „još uvek u XIX veku gde svaka zemlja živi
za sebe“ mogli dovesti u red: „Među sobom držimo se zakona, ali kada delamo u džun-
gli, moramo upotrebljavati zakone džungle“. Kuper piše i o „komšijskom imperijalizmu“
koji EU treba da primenjuje na balkanske zemlje dok ne uđu u EU, jer „nestabilnost u
532 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
vašem komšiluku predstavlja pretnju koja se ne sme ignorisati“, pa odgovor mora biti
„nešto poput dobrovoljnog protektorata UN za Bosnu i Kosovo“. Tako će, po Kuperu,
balkanske zemlje preći put od „dobrovoljnog imperijalizma“, ispoljenog u ispunjavanju
zahteva EU od strane kandidata za članstvo, do „kooperativne imperije“ čiji će biti deo
(Cooper, 2002; Kljakić, 2010: 444–446). Tako Kuper i Hantington (Huntington, 1993: 36),
liberal i konzervativac, pravdaju primenu duplih standarda različitim argumentima; ali
ono što je bitno jeste upravo važenje duplih standarda u međunarodnoj politici, a ne
ideološki argumenti čijom upotrebom se pravdaju.
687 „Ekonomski problemi bili su primarni razlog nacionalističkih sukoba, što je sa svoje strane
činilo te probleme još tvrdokornijim“ (Džonston, 2005: 30). Pa ipak, priznaje se i sledeće:
„Vrlo zamršen splet unutrašnjih i spoljnih grešaka i ambicija doveo je do propasti Jugo-
slavije“ (Džonston, 2005: 24).
688 Sledi se argumentacija bliska onoj koju je izložila Suzan Vudvord u Balkanskoj tragediji.
Uopšte, levičari, kako liberterski tako autoritarni, iskazuju najviše poštovanja prema ana-
lizi raspada SFRJ koju je ponudila ova autorka. Bez sumnje, radi se o insistiranju na pre-
sudnoj ulozi spoljašnjih i ekonomskih činilaca u raspadu SFRJ.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 533
689 Njegova knjiga Faking Democracy After Dayton (Lažiranje demokratije posle Dejtona) citi-
rana je u 152 bibliografske jedinice, što je veoma velika citiranost, naročito ako se uzme
u obzir da se njome izaziva srbocentrična ideološka hegemonija.
534 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
690 Mišljenje Pitera Gauena (Peter Gowan) bilo je uravnoteženije: „Propast države bila je
rezultat kako unutrašnjih, tako i spoljašnjih činilaca. Pripisivanje uporedne težine spo-
ljašnjim činiocima nasuprot unutrašnjim u opštoj krizi koja je potresala Jugoslaviju 1990–
1991. jeste složena stvar. No, bez razumevanja uloga koje su zapadne sile igrale u poma-
ganju proizvođenja i usmeravanja krize, teško je razumeti raspad Jugoslavije. Ipak, ova
uloga Zapada je uglavnom previđena u zapadnoj literaturi“ (Gowan, 1999). Pokojni
Gauen je bio profesor Međunarodnih odnosa na Univerzitetu Metropoliten (Metropoli-
tan) u Londonu.
691 „Nemačka je unilateralno priznala nezavisnost dve separatističke republike u decembru, a
zemlje Evropske zajednice u tome su je sledile, želeći da očuvaju jedinstvo pred mastriht-
ske razgovore. Međunarodno priznavanje Slovenije i Hrvatske pre bilo kakvog rešenja
položaja srpske manjine koja je proglasila autonomiju u hrvatskim područjima Krajine i
Slavonije, potvrdiće se kao pogubno. Sukob unutar Hrvatske izbio je pošto je ohrabrena
hrvatska država osećala da ima malo razloga za traženje kompromisa sa svojom srpskom
manjinom koja je, sa svoje strane, postala još upornija u nastojanju da ostane u federa-
ciji“ (Čendler, 2001: 44). Ovom uvidu se doista nema šta prigovoriti.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 535
692 Na drugom mestu Čendler pominje„uglavnom veštačke republičke međe“ (Čendler, 2001: 46).
Da li se može pretpostaviti da autor prihvata teorijski nacionalizam po kojem političke granice
treba da odgovaraju etničkim? Ako se radi o tome, onda autorova misao nije logički dosledna i
teorijski skladna, jer su na drugom mestu razlozi rata nađeni, osim u delanju Nemačke, i u eko-
nomskim činiocima: „Da bi se rehabilitovala nemačka moć, bilo je neophodno da se morali-
stički priđe sukobu u Jugoslaviji i da se on predstavi ne kao građanski rat sa ekonomskim uzro-
cima, već kao etnički sukob i kao rat u kom je došlo do agresije spolja“ (Čendler, 2001: 45).
693 Dejvid Čendler predaje Međunarodne odnose na Univerzitetu Vestminster u Londonu.
694 Ovde se, prema tome, i SAD smatraju uzročno odgovornim za raspad SFRJ.
695 Primer uspešnog i teorijski opravdanog protivljenja uvreženim stereotipima jeste sledeći
stav: „Jedna od reakcija Jugoslovena na ekonomski pritisak osamdesetih bila je da se kri-
vica prebaci na druge nacije – i naročito da se okrivljuju Srbi oživljavanjem starog shvata-
nja da Srbi imaju glavnu reč u vlasti. Ovaj stereotip, relikt iz ’Prve Jugoslavije’ (1919–1941)
nije odgovarao istini duže od jedne generacije. Titova Jugoslavija se zasnivala na politici
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 537
„Bilo bi, naravno, pogrešno sugerisati da nije bilo drugih specifično jugosloven-
skih strukturnih činilaca koji su pomogli nastanku kolapsa Jugoslavije. Mnogi
mogu tvrditi da je decentralizovani tržišni socijalizam bio katastrofalni eksperi-
ment za državu u jugoslovenskoj geopolitičkoj situaciji. Ustav iz 1974, iako bolji
prema kosovskim Albancima (od dotadašnjih ustavnih rešenja, prim. aut.), dao
je previše ovlašćenja republikama, osakaćujući institucionalnu i materijalnu moć
savezne vlasti. Titov autoritet je mogao nadomestiti ovu slabost do njegove smrti
1980, posle čega su država i komunistička partija postajale sve paralizovanije i
bačene u krizu. No, da su Zapadne sile bile izdaleka zainteresovane na prvom
mestu za interese jugoslovenskog naroda, one bi imale odgovarajuće poluge
kojima bi odigrale odlučujuću ulogu, zajedno s jugoslovenskom saveznom vla-
dom, u održanju integriteta zemlje. Umesto toga, za jugoslovenski razvoj naj-
zainteresovanije sile su zapravo pomogle, politički i materijalno, da do kolapsa
dođe“696 (Gowan, 1999).
Ono što je sporno u ovoj argumentaciji jeste pitanje volje građana odre-
đenih republika Jugoslavije da ostanu u njenom sastavu i pored pozitivnih
podsticaja sa strane. Autor očigledno smatra da je postojao „jugoslovenski
narod”, a to nije bio slučaj. Umesto njega postojale su različite nacije zate-
čene u sukobu. Sem toga, u podtekstu ove argumentacije stoji hipoteza da
su ekonomski činioci najbitniji za objašnjenje raspada Jugoslavije, što autor
u članku izričito tvrdi, čime se nacionalizam baca u pozadinu kao manje
važan činilac, iako se ne zanemaruje u celini. No, da li bi obećanje materijal-
nog blagostanja sačuvalo Jugoslaviju u svetlu različitih koncepcija jugoslo-
venstva koje su postojale na različitim stranama u SFRJ, a naročito između
Srbije s jedne strane, a Hrvatske i Slovenije s druge? Da li su politički čini-
oci suviše zanemareni u levičarskim objašnjenjima nestanka SFRJ? Recimo,
Mišel Čosudovski (Michel Chossudovsky) tvrdi kako su privredne reforme
koje su diktirali MMF i Svetska banka oslabile veze između republika:
696 Pod ovim silama izričito se smatraju: Austrija, Mađarska, Nemačka, Vatikan i, „na ambiva-
lentniji način“, Italija.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 539
nastalo 1971, dakle, pre prve naftne krize i pre podsticaja MMF i Svetske
banke? Očigledno, ekonomijom se ne može sve objasniti, a nacionalizam
se mora uzeti u obzir pri svakom objašnjenju raspada neke višenacionalne
države. Takođe, potcenjen je uticaj Ustava iz 1974. godine. Naime, upravo je
pomenuti ustav, delimično uvažavajući zahteve „Hrvatskog proljeća”, poce-
pao privredni prostor SFRJ. Od tada je svaka republika bila ustavno podsta-
knuta da razvija sopstvenu privredu ne obazirući se preterano na potrebe
savezne države.
Isti autor koristio je i neistine u cilju pokazivanja primarnog značaja eko-
nomskih činilaca: „Na višestranačkim izborima 1990, ekonomska politika je
bila u centru političke debate kojom su separatističke koalicije zbacile komu-
niste s vlasti u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji” (Chossudovsky, 1996).697 No, u kam-
panji 1990. upravo su nacionalna pitanja bila u središtu,698 a preplitala su se
sa ideološkim, tj. sa potrebom da se komunisti „pošalju na smetlište istorije”.
O ekonomiji nije bilo previše reči, osim obećanja maglovitih privrednih
reformi.
No, može se tvrditi da liberterski socijalisti nisu mnogo grešili u vezi sa
prepoznavanjem neophodnih i dovoljnih uslova nestanka SFRJ, pošto, po
mišljenju pisca ovih redova, domaći činioci čine neophodan uslov, dok su
spoljni predstavljali dovoljan uslov nestanka SFRJ. Po toj logici, delanje unu-
trašnjih činilaca u korist raspada Jugoslavije, npr. Stjepana Radića, VMRO,
ustaša, albanskih kačaka, nije dovodilo do nestanka Jugoslavije, iako jeste
doprinosilo njenom slabljenju, pa se može govoriti o postepenom nestaja-
nju, onda kada su spoljne sile koje su bile zainteresovane za održanje Jugo-
slavije bile jače od onih koje nisu.
Međutim, čim bi spoljne sile zainteresovane za razbijanje Jugoslavije
postale jače od onih koje su zainteresovane za održanje zemlje, Jugoslavija
bi nestajala. Isto tako, ako bi spoljne sile zainteresovane za održanje Jugo-
slavije bile zainteresovanije za postizanje drugih ciljeva, a one koje su zain-
teresovane za razbijanje prevashodno bile zainteresovane upravo za taj cilj,
Jugoslavija bi nestajala. Takođe, unutrašnje snage zainteresovane za nesta-
nak Jugoslavije postojale su jednako u vremenima raspada kao i u vreme-
nima funkcionisanja južnoslovenske države. No, u vremenima funkcionisanja
699 Treba razlikovati stanje i proces. Unutrašnji činilac je u procesualnom smislu na dugi rok
nagrizao Jugoslaviju dovodeći u pitanje njeno postojanje, ali je bio tek neophodan čini-
lac u smislu izazivanja stanja koje spoljni činilac može iskoristiti za presudno razbijačko
delanje.
700 Razume se, levičari argumentuju da ni sada narod ne vlada u republikama naslednicama
Jugoslavije, već su na vlasti multinacionalne kapitalističke kompanije i domaći kapitalisti.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 541
701 Na nekim drugim mestima autorka je odlično razlikovala suprotstavljene interese naj-
moćnijih država na zapadnoj hemisferi: „U Aliji Izetbegoviću i njegovoj Stranci demokrat-
ske akcije (SDA) Sjedinjene Države su dobile svog klijenta (ili piona) iza kojeg je trebalo
stajati u tihom rivalstvu između zapadnih sila nad ostacima Jugoslavije ’u raspadu’. Ako
je Nemačka imala svog klijenta, Hrvatsku, i Sjedinjene Države su sad dobile svog“ (Džon-
ston, 2005: 59). No, za SAD je bila važna i poruka arapskim islamskim zemljama. Podrška
sarajevskoj vladi imala je funkciju prividnog neutralisanja favorizovanja Izraela.
702 Ovakvo mišljenje o Miloševiću deli npr. i Tarik Ali (Tariq Ali) koji postavlja pitanje o Fra-
nji Tuđmanu i etničkom progonu gotovo 200.000 Srba iz Hrvatske, ali i o Benjaminu
Netanijahuu (Netaniyahu) i njegovom rasističkom ponašanju prema Palestincima. No,
veli Ali, Tuđman i Netanijahu „su bili na ’našoj strani’ i ništa drugo nije bilo važno“ (Ali,
2000: 348). Dajana Džonstoun, međutim, ima pozitivnije mišljenje o Miloševiću: „Ono
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 543
stavlja ove činjenice u središte problema o kojima se ovde radi. Ono što je u pita-
nju jesu pravi ciljevi i posledice politike NATO, koji nemaju ništa sa humanitariz-
mom: dugotrajne intervencije NATO koje su pogoršale sukob na Balkanu, njen
propust da istraži, a kamoli iscrpe mogućnosti mirnog rešenja sukoba, i njeno
konačno oslanjanje na krajnje nasilje u kršenju nadležnosti UN i međunarodnog
prava“ (Herman, 2001).
što je zaista bilo mana kod Miloševića bila je mešavina optimizma i neodređenosti, što
nije retkost kod ambicioznih političara. Za njega se često govorilo da je bolji taktičar
nego strateg“ (Džonston, 2005: 30). „Izvesno, jedna od stvari koja je učinila Miloševićev
’srpski nacionalizam’ tako nepodnošljivim za mnoge kritičare (domaće i strane) jeste to
što je on igrao na nacionalističku kartu, ne da raskrsti sa socijalističkim sistemom, već
da ostane u njemu, ili tačnije u ostacima toga sistema, kako pozitivnim kao što je soci-
jalna zaštita, tako i negativnim kao što je sistem patronaže i kontrola ključnih institucija
uključujući policiju i medije. Međutim, negativne ostatke su zadržali i predsednik Slo-
venije Milan Kučan, predsednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsednik Makedonije Kiro
Gligorov; svi su oni kao i Milošević bili istaknuti komunisti u Titovoj Jugoslaviji. Kao i
ostali, Milošević je napustio Savez komunista, formirao novu stranku i pobedio na više-
stranačkim izborima. Značajna razlika je u tome što je Miloševićeva Socijalistička par-
tija Srbije zadržala izvestan interes za socijalizam i što on nikad nije imao moćne spon-
zore na Zapadu“ (Džonston, 2005: 46). U ovom prikazu ima netačnosti, jer Milošević nije
napustio Savez komunista već ga je preobrazio u Socijalističku partiju Srbije, zadržavši
svu imovinu SKS i SSRN. Takođe, nakon Dejtona, on je u SAD važio za „garanta mira na
Balkanu“ i „čoveka s kojim se može obaviti posao”. No, uvid da je nacionalizam korišćen
u cilju održanja socijalističkog poretka, te da zato nije bio prihvaćen od strane SAD i
EU, sasvim je na mestu. Nacionalizme koji su bili poluga za obaranje socijalizma i uvo-
đenje kapitalizma politička i intelektualna elita SAD i EU pozdravljala je kao demokrat-
ske. Uopšte, antikomunizam je tokom prve polovine devedesetih služio kao jemstvo
da je neko demokrata, pa su i neki šovinisti uspeli da se prošvercuju kao demokrati, što
je omogućavalo ideologizovano antikomunističko mnjenje.
544 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Iako ima i nepreciznosti, jer tokom rata u Sloveniji niko nije govorio o
genocidu i retko ko ga je pominjao i tokom rata u Hrvatskoj, ovakvo viđe-
nje hegemonog tumačenja raspada Jugoslavije i pratećeg rata u osnovi je
tačno, naročito u pogledu demonizovanja Srba i viktimizovanja Bošnjaka i
Albanaca. Doista, propagandna mašinerija najmoćnijih zapadnih zemalja neu-
morno je radila svoj posao, a južnoslovenski antisrpski propagandisti služili
su kao dobavljači katkad istinitih, ali često i neistinitih ili poluistinitih, pa kad-
što i lažnih obaveštenja (Bakić, 2008; 1999; 1998; 1997b). Međutim, postav-
lja se pitanje da li kritičari ovakvog hegemonog okvira i diskursa sa levice ne
padaju kadšto u iskušenje da opravdaju ono što se ne može pravdati. Prime-
rice, Ed Herman kaže:
703 D. Džonston navodi konkretno ko je izumeo 200.000 poginulih: „Što se tiče često ponavlja-
nih i nikad verifikovanih statističkih podataka, bivši službenik Stejt departmenta, Džordž
Keni, ispitivao je poreklo ove brojke i utvrdio da je njen izvor bosanski ministar informa-
cija Senada Kreso, koja je krajem juna 1993. ’saopštila novinarima da je 200.000 poginulo’
(...)“ (Džonston, 2005: 69).
704 „Za Rifa, kao i za ostale, optužba za genocid je sama po sebi tako evidentna da je ne treba
ni dokazivati. On je samo ponavljao brojku koju su svi ostali ponavljali: 200.000 poginulih.“
(Džonston, 2005: 69) Zanimljivo je da je D. Rif sin književnice i šezdesetosmašice Suzan
Zontag koja je pokušala „zapravo da pretvori Sarajevo u viziju kulta Bosne postavljajući
na scenu Beketov komad Čekajući Godoa, žaoka je očito bila uperena prema ’međuna-
rodnoj zajednici’ koja je sporo pružala pomoć muslimanima“ (Džonston, 2005: 68).
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 545
izveštaja zato što naduvani brojevi tako dobro služe potrebama Sjedinjenih
Država i politici NATO i tako su blisko povezani sa predrasudama zapadnih
medija” (Herman, 2007).
707 Džonston veli da je „naziv ’genocid’ za zločine počinjene nakon pada Srebrenice prete-
ran (je) i politički motivisan“ (Džonston, 2005: 188). Takođe: „Neizvesnost u pogledu broja
poginulih uporno ostaje, kao i okolnosti, motivi i politički značaj stvarnih ili pretpostav-
ljenih ubistava“ (Džonston, 2005: 179). Osim toga, insistira se da se radi o odmazdi za zlo-
čine koje su trupe Nasera Orića činile nad Srbima u okolini Srebrenice i Bratunca.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 547
708 Iako među sahranjenima ima i dece mlađe od 15 godina i staraca od preko 80 godina.
709 Može se argumentovati da Srebrenica treba da služi kao opomena u šta se može izroditi kraj-
nji nacionalizam. Srbi kao nacija, a i društva Srpske i Srbije, mogli bi napredovati u etičkome
smislu, pod uslovom da im Srebrenica iskreno služi kao moralna opomena. Nešto slično se
u budućnosti nikada i ni po koju cenu ne sme ponoviti. Već i jedna Srebrenica je suviše.
710 Smatrao je i da će „dalja integracija Srbije u EU značiti dodatnu dozu neoliberalizma koja
će od zemlje koja je nekad bila egalitarnija i humanija napraviti zemlju zavisniju i manje
sposobnu da preživi. Jači otpor šargarepi i štapu SAD i EU će vrlo moguće pomoći srp-
skom javnom dobru jednako kao i ponosu“ (Herman, 2008). Problem je jedino u tome
548 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
rata u BiH, onda analiza pisanja svih praćenih liberterskih socijalista povo-
dom Kosova zaslužuje višu ocenu. Nepogrešivo je prepoznato korišćenje „alibi
diplomatije” u Rambujeu, arogantno kršenje međunarodnog prava, kao i pra-
vila i običaja rata (korišćenje kasetnih bombi i ubijanje civila) i propagandi-
stičko moralisanje kojim je pravdana ova „humanitarna intervencija“.711
Tako, najpoznatiji i najuticajniji liberterski levičar, ali i najpriznatiji lingvista
XX veka, profesor MIT i jevrejski kritičar politike Izraela i američkog imperija-
lizma, Noam Čomski, u svojoj knjizi Novi militaristički humanizam bespoštedno
podvrgava kritici bombardovanje SRJ od strane NATO pakta.712 U tom smislu,
naročita pažnja posvećena je masakru u Račku koji je bio izgovor za bombardo-
vanje. Ispitujući iskrenost zgroženosti vođa SAD i EU masakrom u Račku, Čom-
ski uvodi test „pitajući se kako iste vođe reaguju na slične ili gore masakre u isto
vreme, gde je njihova neposredna odgovornost ogromna“ (Čomski, 2000: 52).
Čomski navodi Istočni Timor kao „mesto najgoreg krvoprolića u pore-
đenju sa veličinom stanovništva od holokausta“ (Čomski, 2000: 54). Pa ipak,
„’laburisti izvoze više oružja i druge vojne opreme Indoneziji nego što su tori-
jevci – uprkos velikom hvalisanju Robina Kuka o ’etičkoj’ stranoj policiji, ikad
uradili (...) dok je prodaja sitnog naoružanja, uključujući i mašinke, dvostruko
porasla pod laburistima’. Kao opravdanje, Forin ofis je naveo poboljšanje situ-
acije u Istočnom Timoru“ (Čomski, 2000: 56–57). No, naposletku su, pošto je
ova knjiga objavljena, u Istočni Timor došle snage UN, ponajviše iz relativno
bliske Australije, i on je izborio izvesnu nezavisnost od Indonezije.
Osim Istočnog Timora, Čomski je kao drugi primer nezainteresovanosti
američke vlade Bila Klintona za problem masovnog kršenja ljudskih prava
naveo Kolumbiju. Uporedio je brojeve ubijenih i izgnanih u Kolumbiji i na
Kosovu godinu dana pred početak bombardovanja NATO. Na Kosovu je bilo
dve hiljade ubijenih, u Kolumbiji između dve i tri hiljade, na Kosovu je bilo
što do sada jaki otpor Srbije (tokom vladavine Slobodana Miloševića) nepravednoj poli-
tici SAD i u manjoj meri EU ne samo da nije doneo ploda, već ju je prilično obogaljio, pa
nije jasno otkud ovakav zaključak na kraju inače dobrog članka o pristrasnosti pisanja The
New York Times o bivšoj Jugoslaviji uopšte, a posebno o Kosovu.
711 Razume se, u Srbiji je upotreba reči „genocid“ bila često sasvim nekritički upotrebljavana
u svrhu viktimizovanja Srba. Dobar primer jeste nacrt Memoranduma SANU. Na ovo je
ispravno ukazala i Dajana Džonston. Ona obaveštava da je čak i jedan od autora nacrta
Memoranduma Vasilije Krestić u razgovoru s njom priznao da je upotreba reči „geno-
cid“ za događaje na Kosovu osamdesetih godina preterana, iako je ostao pri tvrdnji da
se radilo o „kulturnom genocidu“, što je autorka, takođe s pravom, odbacila kao neosno-
vano (Džonston, 2005: 271).
712 Pomenuta knjiga citirana je u 133 studije, što je velika citiranost za knjige posvećene
nekom od problema Jugoslavije. Treba, međutim, pomenuti da je najcitiranija knjiga Čom-
skog o lingvistici Aspekti teorije sintakse (Aspects of the Tehory of Syntax, 1965) citirana u
7843 studije, te da su i nekolike druge knjige istog autora navedene u nekoliko hiljada
bibliografskih jedinica. Otud se može zaključiti da je ugled koji Čomski uživa kao intelek-
tualac u javnosti presudno doprineo ovako relativno velikoj citiranosti knjige o Kosovu.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 549
između 200 i 300 hiljada izbeglih (unutar Kosova), a u Kolumbiji oko 300
hiljada. Veli se da su „cifre jezivo slične“, iz čega je jasno da oba slučaja zaslu-
žuju osudu i brigu. No, ono što Čomski propušta da uradi jeste da uporedi broj
stanovnika Kolumbije (43.620.000) i Kosova (približno 2.300.000). Kada bi to
uradio, onda bi bilo jasno da je u odnosu na broj stanovnika mnogo veći broj
proteranih i ubijenih bio na Kosovu713 no u Kolumbiji.714 Da li se radi o namer-
noj manipulaciji brojevima ili, imajući u vidu potresnu visinu apsolutnog broja
u oba slučaja, o iskrenoj humanističkoj težnji da se ukaže na duple standarde
vladajućih elita SAD i EU?
Međutim, vlada Bila Klintona je Srbiju bombardovala, a u Kolumbiji nije
učinila ništa, iako u potonjoj izbeglička kriza nije skorašnjeg datuma, već je tra-
jala godinama unazad, prevazilazeći milion izbeglica ukupno715 (Čomski, 2000:
61). No, ključna razlika, prema Čomskom, jeste u tome što kolumbijske vlasti
slede uputstva „Kenedijeve administracije“ koja je savetovala kolumbijskoj voj-
sci da „izabere civilno i vojno osoblje koje će... ukoliko je nužno izvršiti para-
vojne sabotaže i/ili terorističke aktivnosti protiv poznatih komunističkih zago-
vornika“, što treba da podrže i SAD (Čomski, 2000: 62). U slučaju Kosova su, pak,
američke simpatije bile na strani albanskih pobunjenika, a ne na strani soci-
jalističke vlasti koja je goneći terorističko-gerilske grupe ugnjetavala i brojne
civile albanske nacionalnosti na Kosovu, pridonoseći nestabilnosti Balkana.
Naposletku, najubedljiviji prigovor, kojem autor ovih redova ne može
naći zamerke, jeste politika Turske prema Kurdima. U istoj godini kada se u
Ruandi dešavao genocid, 1994, odvijala se velika represija u kurdskim pro-
vincijama Turske koja je postala najveći pojedinačni uvoznik američke vojne
opreme i najveći svetski kupac oružja, dok je „’turska armija sve više razvijala
borbu za uništenje kurdskih sela praćenu paljenjem šuma i prisilnim razme-
štanjem stanovništva jugoistočnih regiona zemlje’“ (Čomski, 2000: 70). Istovre-
meno, „kada su grupe za ljudska prava obavestile o turskom korišćenju ame-
ričkih aviona da bi se bombardovala sela, Klintonova administracija pronašla
je način da izvrda zakone koji zahtevaju suspenziju dostave oružja“ (Čomski,
2000: 67). No, Turskoj u globalnoj podeli rada pripada uloga regionalne sile, tj.
američkog redara na Bliskom istoku. Utoliko, masovna kršenja ljudskih prava,
etnički progoni primenom taktike spržene zemlje i masovna ubistva ostaju
nekažnjena, ako ne i pozdravljena.716
„Vilijem Koen (šef Pentagona, tj. ministar odbrane SAD, prim. aut.) kazao je 16. IV
da je 100.000 Albanaca nestalo. Dejvid Šefer, Olbrajtov predstavnik za pitanja
ratnih zločina 18. IV je kazao da je više od 225.000 lica nestalo. Stejt department
je 19. maja javio da broj poginulih može da bude blizu 500.000. Više od godinu
dana nakon okupacije Kosova ispitivanje lokacija koje su najviše ’obećavale’ dalo
je 2.788 tela ljudi različitog porekla i različitih uzroka smrti. (...) Konačno, ako se
broju tela doda broj nestalih Albanaca, zbir ne bi mogao da pređe 5.000“ (Džon-
ston, 2005: 316).
***
Analiza pisanja liberterskih levičara pokazuje da su oni, premda kritični
u nižem ili višem stepenu prema režimu Slobodana Miloševića, prema njemu
bili blagonakloniji nego prema drugim pojedinačnim delatnicima u raspadu
Jugoslavije. Takođe, iako su u nižem ili višem stepenu bili svesni unutrašnjih
protivrečnosti SFRJ, oni su pretežni uzročni značaj dali spoljašnjim činiocima:
717 Treba, međutim, primetiti da Ed Herman dovodi u pitanje i zvaničnu verziju genocida u
Ruandi. Po njemu, žrtve su Hutu, a ne Tutsi (Herman, 2007). U svakom slučaju, ne bi tre-
balo etnizovati žrtve i dželate, što se nažalost i ovom autoru desilo u samom članku, već
je potrebno utvrditi stanje koje je najbliže istini utvrđujući pojedinačno žrtve i počinioce
zločina. Naravno, činjenica da su pripadnici jedne etničke grupe u većini a druge u manjini
treba da bude utvrđena, ali ne sme se pasti u etnifikaciju etičko-pravnih kategorija poči-
nilaca i žrtvi zločina.
552 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
718 „Ono što se štiti to je ’međunarodna zajednica’ u tehničkom smislu reči: bogati i privile-
govani sektori u industrijskim društvima Zapada, i njihovi saradnici i kolege na drugim
mestima“ (Čomski, 2000: 162).
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 553
11.7. Uvod
719 Kretanje ka kapitalizmu u Srbiji počinje tek posle oktobarskih promena 2000. godine.
O tome svedoči podatak da je tek 2005. privatna svojina postala preovlađujući oblik svo-
jine u Srbiji (podatak D. Boarova), a da je tek Ustavom iz naredne 2006. institucija druš-
tvene svojine izbačena iz ustavnog uređenja. Ovo svedoči da je privatizacija kao politička
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 555
odluka bila neustavna, jer je stari tzv. Miloševićev ustav izričito navodio da su svi oblici
svojine ravnopravni. Utoliko, svaka politička odluka o privatizaciji društvene svojine bila
je do 2006. neustavna.
720 Slobodan Milošević je tipičan primer. Po završetku Pravnog fakulteta u Beogradu, otišao
je u upravu grada Beograda, potom dugo radio u Tehnogasu i Beobanci, da bi naposletku
došao na čelo beogradskih, a potom i srbijanskih komunista.
721 Nije slučajno što se u Crnoj Gori posle II svetskog rata pevalo: Mi imamo tri narodna sina,
Enver Hodžu, Tita i Staljina; Ceo narod za Staljina pita, jer je Staljin školovao Tita; Školov’o
ga dugi niz godina, teorijom Marksa i Lenjina.
556 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
722 Utoliko je i „antikapitalistička“ levica pleonazam. Ipak, ovde se koristi zato što treba poka-
zati razlike između ideologija koje se samopoimaju kao leve.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 557
723 Tome, razume se, doprinosi i propast socijalističkih društava na istoku Evrope i posledično
nepoverenje radnika u autoritarne levičare, tj. komuniste, kao i nesklonost anarhista stra-
načkoj organizaciji i disciplini.
558 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
728 Napisala knjigu Destruction of Yugoslavia, London and New York: Verso, 1993.
729 Pripadao trockističkim Međunarodnim socijalistima od 1966. do 1977. godine. No, nakon
dolaska Margaret Tačer (Thatcher) na vlast 1979, Šo se priključuje laburistima. Može se reći
da marksističko teorijsko usmerenje prati mene političkog angažmana, jer kritiku marksizma
objavljuje 1981. godine. Njegov slučaj se unekoliko razlikuje od prethodnih, pošto je kon-
verzija znatno prethodila padu Berlinskog zida. Sem toga, radilo se o svojevrsnom vraćanju
ako ne idealima ono stranci mladosti, pošto je Šo bio laburista u školskoj klupi. Wikipedia,
http://en.wikipedia.org/wiki/Martin_Shaw_%28professor%29, pristupljeno 6. aprila 2008.
730 Biografija na blogu http://greatersurbiton.wordpress.com/. Pristupljeno 6. aprila 2008.
560 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
731 Društvo je dobilo ime po senatoru američke Demokratske stranke Henriju Džeksonu koji je
bio poznat po zalaganju da SAD ratuju po svetu tokom Hladnog rata, kao i po nepopustlji-
voj hladnoratovskoj politici prema SSSR i Varšavskom ugovoru. Njegovo zalaganje za tvrd
ratnički stav prema neprijateljima Društvo u kojem je i M. A. Hor izričito podržava. Wikipe-
dia, http://en.wikipedia.org/wiki/Henry_Jackson_Society, pristupljeno 27. marta 2008.
732 Brendan Sims, profesor istorije na Kembridžu, vatreni kritičar politike konzervativne vlade
Džona Mejdžora (John Major) prema ratu u BiH, autor knjige Najnečasniji čas: Britanija i
uništavanje Bosne (Unfinest Hour: Britain and the Destruction of Bosnia, 2001), osnivač je
Društva i jedan od njegovih kodirektora.
733 Autor ove studije smatra, uprkos nalozima političke korektnosti koje upravo levi liberali
najgorljivije zastupaju, da je nacionalna pripadnost nekog autora od velike važnosti pri
tumačenju nekog društvenog događaja u kojem je njegova nacija aktivni učesnik. Razume
se, to se odnosi i na njega samog.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 561
741 Šo dosledno brani humanitaristički imperijalizam: „Ratove je Slobodan Milošević vodio pro-
tiv hrvatskih, bosanskih muslimanskih i albanskih civila – kao i mešovitih zajednica poput
Sarajeva – jednako kao i protiv hrvatske i bosanske države, Oslobodilačke vojske Kosova i
NATO“ (Shaw, 2001: 634). Diskurzivna strategija personalizacije imala je za cilj satanizaciju
jednog delatnika i bila je u funkciji pravdanja imperijalnih nastojanja SAD i NATO.
742 Living Marxism i urednik Mik Hjum, alijas Edi Viejli (Eddie Veale), imali su znatno druga-
čiji stav: „Izvesno je da je Milošević brutalan, sebičan političar i da srpske snage snose
564 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
odgovornost za smrti mnogo civila u Bosni. No, one nemaju monopol na ’nasilje i ubija-
nje baki’ (sintagmu je upotrebio oksfordski konzervativni istoričar Norman Stoun, prim.
aut.) u jugoslovenskom građanskom ratu. Sve raznovrsne armije i frakcije su odgovorne
za zločine. Hrvatsko vođstvo je zajedno sa Srbijom umešano u pokušaj podele Bosne.
Ipak, samo su Srbi izloženi besu zapadnih sila“ (Hume, 1992a) Dakle, jasno je da se srbi-
janska vlast ne oslobađa odgovornosti, kao i da se ne previđaju zločini koje sprovode neki
Srbi, ali se u isto vreme argumentuje da ni drugi delatnici u jugoslovenskom sukobu nisu
nevini, te da zato nema razloga za jednostranu demonizaciju Srba.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 565
Living Marxism je, međutim, veoma brzo prozreo zašto je došlo do demo-
nizacije Srba na Zapadu. Prvi uvodnik i članci o raspadu SFRJ pojavili su se u
decembru 1991. godine.743 Tako se u članku koji je imao za cilj da objasni zašto
su Srbi prepoznati kao „’Bele crnčuge’ Novog svetskog poretka“ Edija Viejlija
(Eddie Veale), tj. Mika Hjuma, podseća na taj uvodnik: „Uvodnik iz decembarskog
izdanja 1991. uočio je rane pokušaje Nemačke i evropske desnice da od Srba
naprave žrtvene jarce, i zaključio da ’ako najnovija propagandna kampanja na
Zapadu bude vođena do konačnog zaključka, Srbija bi mogla iskusiti iračku sud-
binu izbrisanosti sa mape’.“ Polovinom 1992. uočeni su motivi „zapadnih elita“:
743 Robert Killick alijas Rob Knight, „Croatia: Germany’s Gulf War?“, Living Marxism, December
1991. Nažalost, članak je autoru bio nedostupan jer elektronski arhiv časopisa ne obu-
hvata 1991. godinu.
566 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
u antisrpskom krstaškom ratu. Predsednik Džordž Buš (stariji, prim. aut.), kojeg
podržava Mejdžor, gurnuo je UN da nametnu sankcije Beogradu i pridobio NATO
da pripreti Srbiji ratom, u cilju ponovnog uspostavljanja izgubljenog autoriteta
SAD unutar Zapadnog saveza“ (Hume, 1992a).
Valja primetiti kako je već 1992. dobro uočen okvir sukoba civilizacija i
balkanistički diskurs koji su primenjivali nemački konzervativci744 u tumačenju
raspada SFRJ, kao i motivi ujedinjene Nemačke da se potvrdi kao velika sila u
okviru tadašnje EZ i prema SAD. Istovremeno, međutim, ukazano je i na poli-
tički protivudar SAD koje su iskoristile, ako ne i izazvale, rat u BiH da povrate
nakratko poljuljani „prestiž moći“ posredstvom ojačanog NATO. Prema tome,
Nemačkoj se prećutno pridaje značenje i značaj, ako ne uzroka, ono katali-
zatora u izazivanju rata u Hrvatskoj, a SAD odgovarajuće značenje i značaj u
preseljenju i pojačavanju sukoba u BiH.
Ono što ujedinjava radikalne levičare i leve liberale u tumačenju ras-
pada SFRJ jeste ubeđenje da se Jugoslavija nije raspala sama od sebe, već
da je imala „razbijače“. Značajna razlika, međutim, odnosi se na prepo-
znavanje subjekta razbijanja. U slučaju levih liberala to su Slobodan Milo-
šević i srpski nacionalizam,745 dok većina angloameričkih radikalnih levi-
čara smatra da je SFRJ razbijena blagodareći interesima imperijalnih sila
– Nemačke i SAD.
744 No, osim nemačkih, izričito su kritikovani i britanski konzervativci, npr. istoričar Nor-
man Stoun (Stone): „Vodeći konzervativni intelektualci su odbacili stari diplomatski
jezik i nekontrolisano napali Srbe u tabloidnom stilu. Tako, Norman Stoun, oksfordski
profesor istorije, želi da Zapad naoruža Hrvate i podrži bosanske muslimane, na teme-
lju toga što je Milošević ’šef gangstera u komunističko-fašističkom krstaškom ratu’, čija
jugoslovenska armija ’vrši nasilje i ubijanja baki – u ime srpskog nacionalizma’“ (Hume,
1992a). Doista, radilo se o „tabloidnom stilu“ uokvirenom hladnoratovskim okvirom
i poduprtom u propagandne svrhe vulgarizovanom teorijom o totalitarizmu. Treba
primetiti i da mesto na prestižnom univerzitetu ne jemči ni intelektualno poštenje,
ni teorijski zasnovanu dubokomislenu analizu neke pojave. Štaviše, univerziteti kao
par excellence konzervativne ustanove, a naročito se to odnosi na engleski Oxbridge,
neretko odgajaju one koji će što uspešnije ideološki pravdati interese moćnih nacio-
nalnih i globalnih delatnika.
745 M. A. Hor je na jednom trockističkom internet mestu (1993. je tekst pod istim naslo-
vom, Yugoslavia – the Acid Test, objavljen u štampanom obliku) u sklopu kritike najve-
ćih britanskih trockističkih grupa povodom stava o SFRJ pisao: „Tek je odbijanje Miloše-
vićeve Srbije da razmotri dalju decentralizaciju Jugoslavije – doista, njegov pokušaj da
preokrene decentralizaciju koja je stavljena u pogon pod Titom između 1966. i 1974. –
odveo Hrvatsku i Sloveniju u secesiju. ‘Jugoslavija’ kao centralizovana država se, zacelo,
raspala kao rezultat hrvatskog i slovenačkog političkog i ekonomskog razvoja između
1941. i 1991, ali Jugoslaviju u njenom naprednom smislu udruženja nacija – razorio
je Miloševićev režim u Srbiji“ (Hoare, 1993). Problem sa takvim načinom razmišljanja
nalazi se u činjenici da svaka dalja decentralizacija predstavlja ukidanje „udruženja
nacija“. O tome svedoči i sam Hor svega nekoliko rečenica pre gorenavedenog navoda:
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 567
Tako u prikazu već pomenute knjige Branke Magaš Džoen Filips kaže:
„Prema Magašovoj, Jugoslavija nije umrla prirodnom smrću: ’nju je uništila
Velika Srbija’. (p XIV)“ (Phillips, 1993). Filipsova s pravom, iako ponešto grubo,
veli da ovaj stav Magašova „ponavlja kao mantru u svakoj prilici“. Ono, među-
tim, što Filipsova ne uočava jeste jezik koji Branka Magaš upotrebljava. Naime,
jezik je kvazi revolucionaran, tj. oblik je ostao levičarski, iako se sadržaj dra-
stično promenio.
Recimo, Magašova veli: „Ono što je Srbija propustila da dobije u dva
balkanska rata i u dva svetska rata iznenada je izgledalo na dohvat ruke.
Cela nacija se, čini se, ujedinila iza kontrarevolucionarnog projekta – koji
je uistinu bio oblikovan od strane istaknutih intelektualaca“ (Magaš, 1993:
XIV). Tako se osoba koja je napustila antikapitalistički stav trockističke usme-
renosti obrušava na srpske intelektualce zbog oblikovanja „kontrarevoluci-
onarnog projekta“ i „oružane kontrarevolucije“. Ispada da su oni krivi i za
raspad socijalizma u koji je nekoć autorka polagala nade, pa je, kako to i
Filipsova kaže, „donedavno bila član redakcije The New Left Review“.746 Isto-
vremeno, Magašova je srpski nacionalizam predstavila rasističkim po istorij-
skoj analogiji sa nacističkom Nemačkom: „Kako se rat – koji je istinski počeo
u avgustu 1991. – produbljivao, tako su predviđene konture rasno istovrsne
velike Srbije bivale sve vidljivije“ (Magaš, 1993: XIV). Okvir agresor–žrtva i
diskurs II svetskog rata je još u uvodu knjige zapadnom čitaocu propagan-
dno približavao prohrvatski i antisrpski opažaj stvarnosti sukoba u bivšoj
Jugoslaviji.747
„Štaviše, svaki sledeći novi jugoslovenski ustav donet između 1946. i 1974. jemčio je
veći stepen ekonomskog i političkog suvereniteta republikama. Tako je period komu-
nističke vladavine u Jugoslaviji svedočio o postojanoj evoluciji zemlje od centralizo-
vane države u labavu konfederaciju do 1980. što je nadgledao sam Tito.“ Takođe, u
pravu je M. A. Hor kad kaže: „Tako, kada se predsednici Hrvatske i Slovenije, Tuđman i
Kučan, bore za veću nezavisnost njihovih republika 1990–1991, oni samo delaju u tra-
diciji posleratnog hrvatskog i slovenačkog komunizma.“ Sledstveno, kriviti za razara-
nje „labave konfederacije“ isključivo Miloševića u najboljem slučaju je netačno, a u naj-
gorem i licemerno.
746 Doista, nacionalni identitet se u velikoj većini slučajeva pokazao znatno jačim u odnosu
na klasni u trenutku raspada SFRJ, baš kao što se to desilo i u predvečerje I svetskog
rata. Tome se ne treba čuditi, jer se u oba slučaja radilo o kriznim trenucima. Kako se u
društvenim krizama identitet pojedinca ne bi izgubio, traga se za osećajno jačim upo-
rištima, a tu je etnička veza barem u modernom dobu bez premca.
747 To je uočila i Filipsova koja citira sledeći stav Magašove: „’Kakve god se kritike mogu
uputiti tretmanu srpske manjine od strane hrvatske vlasti, ima tek nekoliko znakova
sistematskog progona, koji izvesno nisu iste prirode od koje pate nacionalne manjine
u Miloševićevoj Srbiji’ (str. 316). „Beogradska šovinistička politika prema Albancima na
Kosovu“, veli Filipsova, „upotrebljena je kao izgovor ili krinka koja pokriva zagrebačku
šovinističku politiku prema Srbima u Hrvatskoj“ (Phillips, 1993).
568 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Svakako, autoru treba priznati iskrenost motiva kada se kao levi liberal
opire takvoj vrsti hrvatskog nacionalizma koju je npr. branio Tuđman. Naime,
on smatra da bi gorljivi nacionalizam Hercegovaca mogao oštetiti političku kul-
turu Hrvatske, te da bi i fašizacija mogla uslediti. Pa ipak, da li će antifašizam
imati izgledniju priliku za uspeh ako su nacionalisti frustrirani ili ako su zado-
voljni? Čini se da frustriranost nacionalista uz socijalne probleme pogoduje
dolasku na vlast krajnjih desničara. Utoliko je tvrdnja o antifašizmu kao moti-
vaciji autora za odbacivanje velikohrvatskog rešenja unekoliko problematična.
748 Žarko Puhovski je desetodnevni „rat“ nazvao „operetskim“. U tome ima dosta istine ima-
jući u vidu da su se dvojica starih drugova Kučan i Milošević dogovorili da se JNA povuče
iz Slovenije.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 569
749 M. A. Hor o ovome piše u članku o „hrvatskom projektu podele BiH“: „ Hrvatski poraz u
ovom ratu (rat Bošnjaka i Hrvata u BiH, prim. aut.) je, možda, čak sprečio još goru kata-
strofu od koje su mnogi protivnici Tuđmanove bosanske politike strahovali: propast
Bosanske Armije, totalni raspad Bosne i Hercegovine i stvaranje jedne Velike Srbije koja
se proteže od reke Kupe i obuhvata trećinu Hrvatske“ (Hoare, 1997: 121). U Hrvatskoj je
ideju Velike Hrvatske podržavao Franjo Tuđman, desno krilo HDZ i pravaši, dok su podršku
nezavisnoj BiH davali Stjepan Mesić i liberalno-nacionalistički tabor Hrvatske.
750 U osnivačkom aktu NATO je određen kao odbrambeni savez.
751 Juston manifest ima dosta dodirnih tačaka sa principima Henri Džekson Društva, Wiki-
pedia, http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Euston_Manifesto&redirect=no), pri-
stupljeno 6. aprila 2008.
570 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Dakle, ono do čega potpisnici Manifesta najviše drže jeste u stvari borba
protiv antiimperijalizma radikalne levice. Doista, neki od njih, npr. D. J. Goldha-
gen, T. Kašmen, F. Uin, otac i sin Hor, O. Kam, u tome su se veoma istakli. Oni
su stalno i uporno zahtevali da se kazne Srbi u BiH, da se bombarduje Srbija,
a da se pomogne svima koji se sa Srbima nalaze u sukobu, a naročito Bošnja-
cima i Albancima, pošto veruju da su oni dobri, beli, sekularni i progresivni
muslimani na čijem bi primeru moglo da se pokaže da zapadnjaci nisu isla-
mofobi, pošto pomažu dobre muslimane a protive se samo „islamofašistima“
koji su protiv politike SAD.
Nasuprot njima stajali su liberterski socijalisti oko N. Čomskog i Z maga-
zin, liberterski marksisti oko Living Marxism (LM) i veći deo trockističkih grupa.
Jedini izuzetak koji je autor ovog rada našao jesu radikalne levičarske grupe
„marksističkih humanista“ okupljenih oko časopisa News and Letters i trocki-
stički Savez radničke slobode (Alliance of Worker’s Liberty) koje su podržavale
ne toliko američku intervenciju, pošto nisu verovali u iskrenost humanističke
retorike američke „imperijalističke“ spoljne politike, koliko borbu Bošnjaka, i
naročito kosovskih Albanaca i OVK protiv srpskog nacionalizma.
Dok su levi liberali masovno i ubeđeno BiH smatrali otelotvorenjem
višeetničkog raja, dotle je većina radikalnih levičara bila sumnjičava prema
takvim tvrdnjama. Istovremeno, od slike BiH zavisilo je da li će sam rat biti
označen kao građanski ili kao agresija Srbije. Po pravilu, oni koji su BiH doživ-
ljavali kao političku zajednicu ispunjenu međuetničkim nepoverenjem koja
je mogla opstati samo u okviru veće celine kao što je SFRJ, rat su smatrali
građanskim, a oni koji su BiH smatrali harmoničnom višeetničkom zajed-
nicom rat su smatrali srpskom i, uvek u manjoj meri, hrvatskom agresijom.
U članku „Bosna: mitovi višeetničnosti“ Frenk Firedi, alijas Linda Rajan (Linda
Ryan), pokušavao je da dovede u pitanje neka među liberalima opštepri-
hvaćena gledišta:
Doista, ako se zna na šta je ličio rat u BiH, onda je veoma teško pretpo-
staviti da je ova republika bila uzor višeetničke trpeljivosti, pa iako je u njoj
bilo sapostojanja. Ove činjenice su svesni i apologete višeetničnosti BiH, pa
kao objašnjenje nude činjenicu da su BiH bile takve do agresije Srbije, a da
je zatim ratno nasilje razorilo tako poželjne crte društvenog života. Ponekad
ova težnja dobija i karikaturalne obrise:
„Zapadni liberali vole da paradiraju s onim što oni zovu ’ne-Karadžićevi’ Srbi koji
još uvek žive u Sarajevu kao dokaz vladinih višeetničkih kvaliteta. No, jedva da je
Srba ostalo iza linija koje vlada kontroliše. Oni koji su mogli da priušte podmićiva-
nje napustili su odavno grad, a najviše onih koji su ostali ne mogu da priušte sebi
odlazak. (...) Tuzla je drugi grad koji kontrolišu muslimani, drugi po veličini u Bosni,
koji liberali Zapada vole. Za njih je Tuzla jedna od poslednjih višeetničkih enklava.
No, ovih dana nije više ništa ostalo od višeetničke Tuzle. Na popisu iz 1991. samo
se 55% poistovećivalo sa muslimanima; danas je taj procenat 96, prema proce-
nama UNHCR. Jedva da tamo ima Hrvata, a još je manje Srba“ (Ryan, 1996).
753 Ideja da se na popisu ne traži podatak o nacionalnoj pripadnosti otkriva težnju da se naci-
onalne različitosti BiH gurnu pod tepih, u nadi da će se stvarnost promeniti ukoliko joj se
ne gleda u oči. Takva težnja, osim što podseća na logiku noja, izaziva otpor kod bosan-
skih Srba i Hrvata.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 573
genocid; u oba slučaja je, međutim, agresor naposletku ostao poražen. Smrtni
gubici u Istočnom Timoru i bosanskom genocidu bili su u oba slučaja zaustav-
ljeni na 200.000“ (Hoare, 2008c).
„Od sloma Jugoslavije, Srbi su postali novi nacisti. Ovog puta je propagandna
kampanja još ekstravagantnija no prethodnog puta oko Iraka. Svetski mediji su
izmislili pravi Holokaust u Bosni, s koncentracionim logorima i svim što sledi.
Zacelo je još samo pitanje vremena kada će biti otkrivene gasne komore na par-
kingu Ministarstva poljoprivrede u Beogradu“ (Fueredi, 1992).
„Kao moralni koncept, Novi svetski poredak radi. Ovo najbolje pokazuje činjenica
da su liberali često ti koji traže više zapadne intervencije u Africi, Istočnoj Evropi i
Srednjem istoku. Zapad je stalno pod pritiskom bivših levičara da se uradi nešto
povodom Somalije ili Jugoslavije. Tobožnji liberalni glasovi poput The Guardian
u Britaniji, socijalnih demokrata u Nemačkoj i Demokratske partije u SAD često
su najglasniji advokati upotrebe sile protiv Srba“ (Fueredi, 1992).
758 U originalu naslov glasi: „Picture that fooled the world“ (Deichmann, 1997).
759 The Guardian (15. III 2000), http://www.guardian.co.uk/uk/2000/mar/15/medialaw.media2,
pristupljeno 19. III 2008. godine.
760 The First Casualty: The War Correspondent as Hero, and Myth-maker from Crimea to Kosovo,
Baltimore: The Johns Hopkins University, 2002. Uvod je napisao Džon Pilger (John Pilger),
liberterski levičar.
761 The Guardian, 21. II 2000, http://www.guardian.co.uk/media/2000/feb/21/pressandpu-
blishing.mondaymediasection6, pristupljeno 19. III 2008. godine.
762 Recimo, tabloid Daily Mirror je 7. avgusta doneo tu istu sliku na naslovnoj strani, a
ispod je putem istorijske analogije sugerisano: ’Belsen ’92’, LM, http://web.archive.org/
web/19991110185707/www.informinc.co.uk/LM/LM97/LM97_Bosnia.html, pristupljeno
576 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
19. III 2008. godine. To potvrđuje i Dejvid Kempbel (David Campbell) u svom prikazu
debate, iako ni najmanje nije naklonjen časopisu LM, navodeći da je Daily Mail doneo na
naslovnoj strani tekst s naslovom „Dokaz“ i slikom ispod. Takođe, deset dana docnije su
istu fotografiju na naslovnici donela dva najbitnija američka nedeljnika Time i Newsweek
(Campbell, 2002a: 1).
763 Sudija je rezimirao suđenje sledećim pitanjem: „Jasno je da su Jan Viliams i Peni Maršal i
njihov tim pogrešno mislili da sami (tj. televizijski tim) nisu ograđeni starom bodljikavom
žicom. No, da li je to važno?“ (McVicar, 2000). D. Kempbel, međutim, smatra da Fikret Alić
govori istinu kada tvrdi da je ceo logor bio opasan bodljikavom žicom (Campbell, 2002a:
7). Džon Mekvikar se upitao o svrsishodnosti britanskog zakona o kleveti, jer u novi-
narstvu greške puno znače. To što neka greška nije namerna ne znači da nema ozbiljne
posledice. Naprotiv, ovde su posledice bile veoma ozbiljne, jer je javno mnjenje pridobi-
jeno za vojnu intervenciju protiv Srba, iako ona nije tada i usledila (Malcolm, 2002: 244–
245). Kazna je odista „u najmanju ruku nesrazmerna”, jer je kao posledicu imala zatvaranje
magazina koji je imao elitnu publiku (tiraž oko 10.000 primeraka), blagodareći člancima
za koje je ironično primećeno da je „potreban doktorat da biste ih razumeli”, i ukazuje na
nepravednost britanskog zakona o kleveti.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 577
Mržnja je iz svakog retka kuljala kako prema Living Marxism, tako i prema
Srbima koji se generalno smatraju nacistima. Cela nacija se olako poistove-
ćuje sa najmračnijom ideologijom, ali se ironično smatra i nevažnom. Ironija
580 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
se koristi zarad kritike britanskih elita koje ne shvataju značaj makar i ne naro-
čito moćnih nacista, pa ih stoga ne kažnjava. No, kao što je zaključeno u jed-
nom od brojeva LM:
770 Tako, M. A. Hor na pitanje šta je sa Kurdima ili Palestincima, zamenom teza odgovara:
a šta je sa Albancima, Bošnjacima i Hrvatima? Autor smatra da odgovor leži u antiameri-
kanizmu i antiimperijalizmu koji vode radikalne levičare u pristrasnost zbog viših ciljeva
„suprotstavljanja SAD” (Hoare, 2005). Diskurzivna strategija zamene teza služi izbegava-
nju odgovora na neprijatna pitanja.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 581
771 Uz njega, pisce Izveštaja su činili reditelj dokumentarnih filmova i politički konsultant
Džordž Bogdanić (George Bogdanich), kanadski profesor krivičnog prava Majkl Mendel
(Michael Mandel), bivši šef civilne misije UN u BiH Filip Korvin (Philip Corwin), bivši izve-
štač BBC Džonatan Ruper (Jonathan Rooper), istraživač sredstava masovnog opštenja
Filip Hemond (Philip Hammond). Zanimljivo je da su grupi, iako nisu potpisali ni jedno
poglavlje izveštaja, pripadali pokojni istoričar dr Milan Bulajić i sociolog dr Vera Vratuša.
772 Conclusions of the Srebrenica Research Group, (Released July 11, 2005), http://www.sre-
brenica-report.com/conclusions.htm, pristupljeno 25. III 2008. godine.
773 Pažnja levih revizionista je u stvari manje usmerena na kritikovanje SAD kao zla po sebi –
iako je to zacelo element – već na političku odbranu Miloševićevog režima“ (Hoare, 2005).
582 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
julu 1995.774 Taj broj je manji od 8.000, ali se ovo može objasniti činjenicom
da su npr. mnogi Bošnjaci koji su pokušali proboj prema Tuzli u tom pokušaju
ubijeni, te da njihova tela nisu pronađena, a zbog protoka vremena veoma je
otežana njihova identifikacija, jer su tela u šumi između Srebrenice i Tuzle u
stanju raspadanja, životinje su ih rasparčavale i unakažavale, a ima i tragova
spaljivanih tela najverovatnije u nameri da se opseg ubijanja umanji.775
Inače, blizu 7.000 ljudi se vode kao nestali u izveštaju Istraživačko-doku-
mentacionog centra iz Sarajeva koji se dosad pokazao kao najpouzdaniji izvor
demografskih obaveštenja o ratu u BiH. Najkonzervativnija procena norveš-
kih demografa je da je 7.475 lica nestalo ili ubijeno u Srebrenici776 (Brunnborg
et all, 2003: 236). Oni su do ove procene došli tako što su ovde ubrojali oko
6.000 zarobljenika, po proceni pukovnika VRS Jankovića, za koje se ne zna gde
su, pa je logična pretpostavka da su masovno streljani, i oko 1.500 onih koji
su ubijeni, kako piše u izveštaju NIOD, u pokušaju proboja prema Tuzli, „bilo u
borbi, od mina, samoubistvom ili od gladi“. Inače, procena bošnjačkih izvora
je da je oko 3.500 vojnika uspelo da se probije do Tuzle. Pri tome, istražitelji
NIOD ističu da nema pouzdane brojke koju je do sada dala bosanska strana.
No, samo je devet osoba sa spiska nestalih iz Srebrenice nađeno na
biračkom spisku, pa se taj prigovor Hermanove istraživačke grupe mora
odbaciti. Istovremeno, valja zaključiti da je čudno da ova grupa nije kon-
sultovala istraživanje koje je objavljeno dve godine pre no što je ona obja-
vila svoje istraživanje. Takođe, utvrđena je jasna korelacija između dobi i
pola iskopanih žrtava iz srebreničkih masovnih grobova i dobi i pola osoba
sa spiska nestalih, te se može pretpostaviti da su i nestali verovatno ubijeni
(Brunnborg et all, 2003: 245).
Utvrđeno je da trećina svih predratnih muškaraca Srebrenice i 50% onih
između 40 i 60 godina nedostaje, na osnovu čega se s pravom zaključuje da
je masakr imao genocidni karakter pošto je pokušao da iskoreni Bošnjake u
srebreničkoj regiji (Brunnborg et all, 2003: 245). Jedino objašnjenje za ovakvo
poricanje genocidnog karaktera srebreničkog pokolja može se naći u činjenici
da on donekle dovodi u pitanje branjenu poziciju grupe oko Hermana da su
Srbi nedužne žrtve orkestrirane medijske hajke na Zapadu. Čini se da mnogi
radikalni levičari u svom antiimperijalističkom okviru tumačenja sveta previ-
đaju da, premda retko, i imperijalisti mogu biti u pravu. To što imaju pravo u
pojedinačnom slučaju ne znači, međutim, da su u pravu uopšte. No, u vođenju
774 Balkan.info, „Utvrđen identitet 6.481 žrtve iz Srebrenice“, 10. VII 2010. http://www.e-bal-
kan.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/2184-utvren-identitet-6481-rtve-iz-srebrenice.html,
pristupljeno 11. V 2011. godine.
775 Izveštaj Nizozemskog instituta za dokumentaciju rata (NIOD), 4. deo, poglavlje 2, http://
srebrenica.brightside.nl/srebrenica/, pristupljeno 7. aprila 2008. godine.
776 Norveški demografi su utvrdili i da je bilo 76 ubijenih lica ispod 16 godina, a 629 iznad 60
(Brunnborg et all, 2003: 245).
584 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Problem za ovu grupu levičara bio je, prema tome, kako da brane Albance,
koji se vide kao žrtve srpskih dželata, a da istovremeno zadrže kritički stav
prema imperijalističkoj politici SAD ispoljenoj u bombardovanju SRJ. Bilo im
je jasno da podrška bombardovanju donosi zapravo otklon od antiimperijali-
stičke politike levice, a da podrška režimu Slobodana Miloševića donosi otklon
od humanizma koji ih vodi podržavanju žrtvi koje se shvataju na etnizovani
način. Rečju, levičar ne može da bude podržavalac oruđa imperijalizma, tj.
NATO, a da ostane levičar. Odbija se pomisao, tako strasno prihvaćena i zastu-
pana od levih liberala, da je „NATO motivisan humanitarnim razlozima“,779 jer
„ništa ne može biti pogrešnije od tog stava“, pošto Zapad nije pokazao interes
za Ruandu 1994, ili za „5.000 umrlih mesečno u Iraku zbog sankcija“, pa zašto bi
mu se onda verovalo da je humanitarnim razlozima motivisan u slučaju Kosova.
Kada bi ovakav stav imao razumevanja i za srpske žrtve rata za jugoslo-
vensko nasleđe, ne bi mu se načelno mogle naći zamerke. No, to nije slučaj,
pošto se Srbi, slično liberalnoj ortodoksiji,780 smatraju krivim za sve što se
devedesetih dešavalo na prostoru SFRJ, pa čak i neprijateljem:
777 Docnije, u januarsko-februarskom broju iz 2001. objavljen je i veoma dobar članak o uoče-
nim prvim posledicama dejstva osiromašenog uranijuma na zdravlje ljudi na Kosovu (Dmi-
tryev, 2001).
778 Hjudis primećuje da je glavni razlog za bombardovanje SRJ bio u pribavljanju dosto-
janstva NATO pred proslavu 50 godina postojanja i posle početka procesa proširenja na
postsocijalističku Evropu, a ne u sprečavanju „humanitarne katastrofe“ (Hudis, 1999a).
779 Citiran Žan-Kristof Rifen (Jean-Christophe Rufin), bivši pripadnik „Doktora bez granica“
(Hudis, 1999a).
780 Utoliko ne čudi što se citira jedan od glavnih predstavnika takvog gledanja na Ratove za
jugoslovensko nasleđe, Majkl Ignjatiev (Michael Ignatieff): „Dok NATO politike obiluju pro-
tivrečnostima, Milošević je, po rečima analitičara Balkana Majkla Ignjatieva, ‘uporno kon-
zistentan’: ‘Od 1990, Milošević sledi jedan jednostavan princip. U bilo kojoj zemlji [bivše
586 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Kada su Srbi napali Bosnu 1992, vodeće sile ih nisu sprečile. Umesto toga, one su
održavale zabranu uvoza oružja Bosni, otežavajući toj zemlji da se sama odbrani.
Kada je Bosna konačno uspela 1995. da zajedno s Hrvatskom preuzme ofanzivu i
nanese presudan vojni poraz Srbima, SAD su uskočile i prisilile je da prihvati Dej-
tonski sporazum. Ovo je donelo ’mir’ Bosni po veoma skupoj ceni pošto je bila
naterana da prihvati legitimitet srpske ’republike’ koja je okupirala trećinu njene
teritorije, koja je uspostavljena kroz etničko čišćenje desetina hiljada bosanskih
muslimana“ (Hudis, 1999a).
nuo da je Milošević poslao 40.000 vojnika na Kosovo PRE (verzalom istakao, P. H.)
američke invazije obogaćujući ih veteranima paravojski iz Bosne koji su veoma
dobro znali šta se očekivalo od njih sa ’Operacijom potkovica’.“ (Hudis, 1999b).
„... srpske paravojske, policija, i vojnici isterali oko 800.000 Albanaca preko gra-
nice. Drugih 500.000 Albanaca se nedeljama skrivalo po kosovskim planinama
i šumama trpeći gladovanje i srpske napade. Čak i najopreznije procene suge-
rišu da su snage jakog čoveka Srbije Slobodana Miloševića ubile preko 10.000
civila pošto je bombardovanje NATO počelo u martu. Ako kosovsko stanovniš-
tvo broji 1,8 miliona, onda je to jedan na 180 ljudi, nešto što bi se moglo pore-
diti sa 1,5 miliona ubijenih u zemlji veličine SAD”.
782 „Aftermath of the war over Kosova”, News & Letters, 1999 July.
783 Serbian genocide in Kosova. Albanski termin „Kosova“ sistematski je primenjivan u News
& Letters, iako je zvanični naziv, kako je svedočio Veton Suroi u razgovoru sa piscem ovih
redova, na engleskom jeziku „Kosovo“.
Levičarski izazov ideološkoj hegemoniji o kraju Jugoslavije 589
levice“ kritikovale su se one struje levice koje nisu u svemu delile stavove
sa „humanističkim marksistima“:
„Od 1991. Srbija je ubijala stotine hiljada u Bosni i još hiljade na Kosovu (...) Bez
obzira na to da li će Milošević zadržati vlast ili neće, ostaje da se vidi da li će
590 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Nije mala stvar da Slobodan Milošević – čiji su ratovi od 1991. do 1999. pro-
uzrokovali 200.000 mrtvih, od kojih su skoro svi nesrpski civili, čije su paravoj-
ske dale svetu novi užasni termin ’etničko čišćenje’, i čije su snage, takođe, uspo-
stavile logore za silovanje na angro – sedi sada u zatvorskoj ćeliji. Njemu je pre
mesto tamo no u luksuznoj predsedničkoj palati gde su mu dozvolili da ostane
od oktobra od njega ne mnogo različiti novi vođi“.
„Na međunarodnom planu, nesrećna je istina da danas, kao i tokom 90-ih, SAD
i njihovi saveznici u NATO gledaju u jednoj snažnoj i dominantnoj Srbiji ključ
za ’stabilnost’ na Balkanu. Zato su joj se tek simbolično opirali u Bosni pritiska-
jući ovu da prihvati ponižavajući i represivni Dejtonski sporazum 1995. godine.
Zato nisu čak ni raspravljali o Kosovu u Dejtonu i intervenisali su tamo tek 1999.
pošto je Milošević otvoreno ponizio NATO u predvečerje zvaničnog prošire-
nja na Istočnu Evropu, deportujući pred očima svetskih medija stotine hiljada
kosovskih Albanaca kojima je NATO obećao zaštitu. Zato nije NATO, već istrajni i
herojski otpor Bosanaca i Kosovara ono što je predstavljalo odlučujući element
u porazu Miloševića i postavljanju temelja za njegovo zbacivanje prošlog okto-
bra. No, zato se NATO snažno protivi maloj pobuni među albanskom manjinom
u susednoj Makedoniji“.
***
Pokazano je da su ratovi za jugoslovensko nasleđe u kojima se odigrao
poslednji čin procesa nestajanja Jugoslavije bili lakmus papir za određivanje
levice posle pada Berlinskog zida i za međusobno ideološko razgraničenje
raznovrsnih levičarskih grupa na Zapadu. Niukoliko se nije radilo o slučajnim
788 Broj od 200.000 mrtvih se pominje i 2002. godine u tekstu „Milošević on Trial“, March
2002, http://www.newsandletters.org/Issues/2002/March/olat_milosevic_Mar02.htm,
pristupljeno 26. III 2008; kao i u tekstu iz martovsko-aprilskog broja iz 2005. godine „Milo-
sevic war trial”, http://www.newsandletters.org/Issues/2005/Mar-April/OLAT-Milosevic_
Mar-April_05.htm, pristupljeno 26. III 2008; te i u tekstu iz aprilsko–majskog broja 2007.
„Rulling on Bosnia”, http://www.newsandletters.org/Issues/2007/April-May/OLAT-Bosnia_
Apr-May_07.htm, pristupljeno 26. III 2008, u kojem je Srbija nazvana „genocidnom drža-
vom” koja se „nalazi na istom rangu na lestvici za članstvo (u EU, prim. aut.) kao demo-
kratska preovlađujuće muslimanska Turska”. Doista, poput levih liberala i humanistički
marksisti mogu primenjivati dvostruke standarde, jer otkud to da su autori zaboravili sud-
binu Kurda u Turskoj?
592 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
12.1. Uvod
Studija koja se nalazi pred čitaocem ima za cilj istraživanje jednog slučaja
nestanka višenacionalne države. Trebalo je ponuditi opis ideoloških sukoblja-
vanja koja su presudno oblikovala ustrojstva različitih državnih oblika kroz
koje je država prolazila,789 te objašnjenja zašto su se različite ideologije jugo-
slovenstva javljale na osnovu ideje jugoslovenstva. Strukturno rivalski odnosi
srpskog i hrvatskog nacionalizma uslovljavali su uobličavanje kako različi-
tih oblika jugoslovenstva, tako i različite ustavne oblike države. Ukazano je,
takođe, na presudnu uslovljenost male višenacionalne države spoljnim čini-
ocima u toku vremena.
Pa ipak, sva ova saznanja su samo verovatna, a nikako ne i izvesna. Ona
mogu biti istinolika, ali to ne znači da su i sasvim istinita. Da bi se verovat-
noća približavanja istinitosti povećala, potrebno je u budućnosti primeniti
uporedno-istorijska istraživanja kao „najširi oblik induktivnog zaključivanja
u društvenim naukama“, tj. ući u uporedna istraživanja nestanka višenacio-
nalnih država, kako dijahrono, istraživanjem nestanka višenacionalnih impe-
rija koje su bivstvovale na istom prostoru na kojem i Jugoslavija u prošlosti,
u prvom redu Habzburške monarhije, tako i sinhrono, istraživanjem neophod-
nih i dovoljnih uslova nestanka socijalističkih višenacionalnih država, velike
višenacionalne socijalističke imperije, SSSR, i dvonacionalne Čehoslovačke.
789 Kada je reč o Kraljevini SHS (Jugoslaviji), taj opis je dat u prethodno urađenoj studiji (Bakić,
2004).
594 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
12.3. Uporedno-istorijska
ili uporedno-institucionalistička istraživanja?
791 Linz Juan i Stepan Alfred (1996). Problems of Democratic Transition and Consolidation: Sou-
thern Europe, South America, and Post Communist Europe. Baltimore: Johns Hopkins Uni-
versity. Studija je navedena u 1225 bibliografskih jedinica.
792 Članak iz 1992. „Political Identities and Electoral Sequencing: Spain, the Soviet Union, and
Yugoslavia”, Daedalus, V. 121/N. 2, pp. 123–139, citiran je u 55 bibliografskih jedinica.
793 „Prema tome, ako značajna grupa ljudi ne prihvata zahteve za poslušnošću kao legitimne
zato što ljudi ne žele da budu deo ove političke jedinice, kako god ona bila konstituisana
ili rekonstituisana, to predstavlja ozbiljan problem demokratskom prelazu i još ozbiljniji
problem demokratskom ustaljenju“ (Linz, Stepan, 1992: 124). Otuda i pravilo koje autori
dedukuju: „što je veći udeo ljudi na datoj teritoriji koji osećaju da ne žele da budu članovi
te teritorijalne jedinice, kako god ona bila rekonstituisana, to će teže biti ustaliti demo-
kratiju unutar te jedinice“ (Linz, Stepan, 1992: 124).
596 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Ovde se čovek može zapitati šta bi bilo da SAD nisu bile zainteresovane
za opstanak Španije, a da je nekoj drugoj sili bilo stalo da razbije Španiju uz
saradnju baskijskog i katalonskog nacionalizma. No, autori, ideološko-teorij-
ski slepi za spoljnopolitički činilac, ovo pitanje nisu postavljali, već su samo
zaključili da je ključna bila činjenica prvobitnog sprovođenja izbora na save-
znom nivou. Pa ipak, na referendum za usvajanje španskog ustava u Baskiji
izašlo je samo 45,5% birača, ali je od njih 68,8% glasalo za usvajanje ustava
(Linz, Stepan, 1992: 126). Uprkos rečitosti navedenog podatka, autori smatraju
da bi drugačiji redosled održavanja izbora (odnosno, da su regionalni izbori
prethodili državnim) favorizovao „etnička pitanja“ u predizbornoj kampanji,
pa bi i „nacionalističke stranke i njihovi simpatizeri bili radikalniji“ (Linz, Ste-
pan, 1992: 127). Važno je pitanje šta je dovelo do toga da se ovakav redosled
izbora uspostavi. Da li se radi o tome da Španija nije imala prethodno uspo-
stavljenu etnofederalističku strukturu kao što je bio slučaj sa socijalističkim
višenacionalnim federacijama ili je, možda, spoljni činilac u jednom slučaju
insistirao na određenom institucionalnom rešenju, a u drugom nije? Takođe,
ovakav sled izbora omogućio je, vele autori, javljanje višestrukih identiteta,
zato što su Katalonci npr. dobili pravo na upravljanje kulturnim pitanjima,
obrazovanjem, radijom i televizijom (Linz, Stepan, 1992: 127–128).
Iako priznaju da je upravljanje pitanjem državnosti bilo znatno teže u
Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji no u Španiji, oni smatraju da je politika koja je
vođena u obe zemlje zapravo bila „optimalna“ ukoliko se želeo „raspad države
i jačanje etničkog sukoba“ (Linz, Stepan, 1992: 130–131). U oba slučaja, repu-
blički izbori prethodili su saveznim, iako je u Sovjetskom Savezu bilo izbora
na saveznom nivou, ali oni nisu bili višestranački, pa se stoga mogu zanema-
riti (Linz, Stepan, 1992: 131–132).
Međutim, Čehoslovačka se zvanično podelila 1. januara 1993, a Lins i
Stepan to nisu predvideli u članku koji je izašao u proleće 1992, niti su čeho-
slovački slučaj uopšte pominjali u uporednom kontekstu nestajanja socija-
lističkih etnofederacija suočenih sa višestranačkim izborima koje je diktirao
„demokratski prelaz“. Očevidno, smatralo se da će Češka i Slovačka opstati
kao jedinstvena politička zajednica. U njoj su, međutim, savezni i republički
izbori bili održani istovremeno, a sve stranke, sa izuzetkom Komunističke par-
tije koja je ubrzo nakon izbora bila „federalizovana“, tj. izdeljena u dve zasebne
organizacije sa odelitim vođstvima, imale su uporišta isključivo u federalnim
598 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
795 Takođe, čuvena češka Povelja 77, pokret za zaštitu ljudskih prava podstaknut pojavom Hel-
sinškog sporazuma iz 1975, koji je predvodio tadašnji dramski pisac, a posle sloma socija-
lizma predsednik Čehoslovačke odnosno Češke (posle nestanka ČSSR), Vaclav Havel, imala
je jako malo pripadnika u Slovačkoj. Naprotiv, slovački protivnici komunističkog režima
bili su uglavnom katoličkog usmerenja, uprkos činjenici da je među Slovacima bilo više
protestanata no među Česima, čime se produžavala praksa slovačkog nacionalizma iz
međuratnog perioda, kada je vodeću Slovačku nacionalističku stranku predvodio kato-
lički sveštenik Andrej Hlinka, kao i perioda II svetskog rata, kada je marionetskom Slovač-
kom predsedavao sveštenik Jozef Tiso, dok su češki nacionalisti, iako katolici, bili mahom
sekularnog usmerenja u čemu posmatrači vide uticaj češkog protestantskog pokreta Jana
Husa koji je u kolektivnom češkom pamćenju ostao simbol češke nacije (Skalnik Leff, 1997:
8, 16; Stokes, 1993: 151–152).
796 Izvesne kritičke delatnosti uperene prema režimu bile su prisutne od početka pede-
setih godina sa Milovanom Đilasom, dolaze do masovnijeg izražaja u drugoj polovini
šezdesetih i ne prestaju, iako im je oštrica bila ponešto otupljena tokom sedamdese-
tih usled oštrijih mera režima prema nacionalistima i liberalima uz istovremeno pove-
ćanje životnog standarda usled uvećanog zaduživanja u inostranstvu. No, čak i tokom
sedamdesetih bilo je oaza kritičkog delanja kao što su tzv. slobodni univerziteti, gde su
profesori izbačeni sa univerziteta održavali predavanja po kućama, pisanje i potpisiva-
nje peticija, te samizdati (Dragović Soso, 2004: 86–88). Docnije, u osamdesetim dolazi
do ponovne jače liberalizacije društva u SFRJ. Otuda je svaki govor o totalitarizmu u
SFRJ neutemeljen.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 599
797 Svakako nije u pravu Beverli Kroford (Beverly Crawford) kada, vođena željom da pokaže
presudnu važnost institucionalnog ustrojstva socijalističkog etnofederalizma za poto-
nji raspad Jugoslavije, kaže da su „političke elite kako u Srbiji tako u Hrvatskoj pokušale
da oslabe međuetnički sukob nametanjem sistema pluralističkog političkog takmiče-
nja“ i „izgradnjom jednog više unitarnog no federativnog državnog sistema“ (Crawford,
1998a: 207). Otuda i uzročna težina institucionalnog argumenta nije presudna. Instituci-
onalni razlozi su svakako doprinosili nestanku socijalističkih federacija, ali oni ne mogu
biti presudni, već samo posredni uslovi uslovi nestanka ovih država zato što su se nacio-
nalni sukobi odigravali ne manjom žestinom i u unitarnim građanskim državama, Kralje-
vini SHS (Jugoslaviji) i Republici Čehoslovačkoj između dva svetska rata.
798 Citirana je u svega 33 bibliografske jedinice.
600 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Prvo što treba imati na umu jeste činjenica da je Hejden emotivno vezan
za zemlju o kojoj je napisao studiju, jer u njoj je tokom osamdesetih živeo tri
godine, iz te zemlje potiče njegova supruga, a u njoj je rođeno i jedno od nje-
gove dece. Sa Milicom Bakić Hejden on deli i kritički stav prema kulturnom
determinizmu, a naročito prema okviru sukoba civilizacija i balkanističkom
diskursu koje bez ustezanja zove „potpuno budalastim“ (Hejden, 2003: 9). Za
njega nema ničeg iracionalnog u krvavom nestajanju Jugoslavije, već sma-
tra da je „umiranje Jugoslavije zapravo otpočelo na najlogičniji način – ustav-
nom krizom“ (Hejden, 2003: 10). Otuda on preduzima kritičku analizu ustav-
nog ustrojstva Jugoslavije, ubeđen da se njome može doći i do odgovora na
uzroke propasti ove zemlje, s tim što blagodareći svom obrazovanju u istra-
živanju spaja ustavnu i kulturnu analizu.
Zanimljivo je da Hejden izričito negira bilo kakav značaj nacionalne veza-
nosti za njegovu analizu, svestan da mu se bračna veza sa Srpkinjom nemi-
novno spočitava ukoliko želi da analizira sukob u Jugoslaviji. Navodi se da je
njegova sopstvena nacionalna američka pripadnost izmešana iz engleskih,
škotskih i irskih etničkih sastojaka. Iako pisac ovih redova gaji sve simpatije za
piščev stav prema Jugoslaviji, Srbiji i Srbima, a naročito za njegov javni rad pro-
tiv bombardovanja NATO 1999, ipak, jedna od saznajno-socioloških pretpo-
stavki ove studije jeste da nacionalna vezanost neminovno utiče na procenu
sukoba u bivšoj Jugoslaviji, kao i na izbor, te oblikovanje istraživačke teme.
Doista, nije iznenađujuće što su se uglavnom Srbi ili Jugosloveni i njima
skloni stranci bavili ustavnim rešenjima u socijalističkoj Jugoslaviji, jer tu ima
najviše nedoslednosti i neravnoteže uperenih protiv Srbije kao federalne jedi-
nice i protiv svetlijih izgleda Jugoslavije kao države.799 Otuda, ma šta Hejden o
tome mislio,800 njegova bliskost srpskoj strani, ali i odbojnost prema srpskom
799 Pogledati, primerice, radove Vojina Dimitrijevića (1996) i Dejana Jovića (2003) koji pažnju
usmeravaju na Ustav iz 1974. i prethodne ustavne amandmane. Hejden, pak, pažnju
usmerava na postsocijalističke etnizovane ustave.
800 „Ostavljajući po strani nebitnost mog bračnog stanja za ocenu logike mojih argumenata
ili vrednosti i pouzdanosti podataka korišćenih da bi se oni potkrepili, takvo imputiranje
oduzima i mojoj supruzi njen vlastiti intelektualni identitet – ’Šta vas navodi na pomisao da
se ja slažem s njim?’ – bio je njen odgovor na jednoj konferenciji dat nekome ko je bio inte-
lektualno dovoljno netaktičan da nagovesti kako je moje argumente predodređivao brak
sa Srpkinjom“ (Hejden, 2003: 11). Ne sporeći vrcavost duha oboje Hejdenovih, duhovita
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 601
opaska, ipak, ne može ukloniti sumnju. Pri tome, treba uočiti da „logika argumenata“ i
„pouzdanost podataka“ kojima Hejden potkrepljuje svoje stavove uopšte ne moraju biti
sporni, kao što u konkretnom slučaju i nisu, jer ključan trenutak pristrasnosti dogodio se
još kod izbora jedne a ne neke druge teme istraživanja, kao i prilikom izbora određenog
perioda, a ne nekog drugog.
801 Koliko je Hejden u pravu najbolje svedoče srpski istoričari starije generacije, akademici
Milorad Ekmečić i Čedomir Popov, koji upravo Herdera cene i ističu kao vrhunskog auto-
riteta u proučavanju nacije, a ne kao ideologa jedne vrste nacionalizma. Njihovo divlje-
nje Herderovom nacionalizmu najbolje svedoči koliko su i sami potpali pod uticaj nacio-
nalističke ideologije. Međutim, Hejden je u pravu, oni nisu pobornici nekog balkanskog
atavističkog tribalizma, već poklonici srednjoevropske poetsko-filozofske škole i naci-
onalističkog istoricizma. Tako, sledeći Ekmečića, Popov veli da „Herderova teza o jeziku
kao najvažnijem izvoru nacionalne svesti“ nije plod „romantičarskih zanosa“ čemu je
dokaz „činjenica da je respektuju i usvajaju svi ozbiljniji nacionalni teoretičari do dana
današnjeg“ (Popov, 2007: 19). Nažalost, akademik nije naveo, osim Renana (1823–1892),
koji je, štaviše, Alzašane i Lorence smatrao Francuzima, uprkos njihovom germanskom
jeziku, zbog toga što ih političko opredeljenje vuče Francuskoj, nijednog drugog „naci-
onalnog teoretičara“.
602 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
802 „Iako se često tvrdi da su Srbija ili Jugoslavija ’upale’ u Sloveniju (na primer, Holbrooke
1998, str. 27), ova optužba predstavlja klasično ex post zaključivanje. U vreme desetod-
nevnog slovenačkog ’rata’ ceo svet je tu republiku smatrao sastavnim delom Jugoslavije,
da je jugoslovenska armija izvršila svoju dužnost odbrane granica savezne države niko ne
bi nikada ni nagovestio da je ’upala’ na teritorije na kojima su njene jedinice već bile sta-
cionirane. To otkriva odgovor visokog funkcionera američke ambasade u Beogradu dat
u aprilu 1991. na moje pitanje šta bi se dogodilo ukoliko bi se Slovenija otcepila: ’Vojska
će držati granice, a Sloveniju niko neće priznati’“ (Hejden, 2003: 35). Pa ipak, da li bi se
SAD i članice EZ pobunile protiv nemačkog stava da se radi o agresiji „komunističke sol-
dateske“ na „slobodoljubivi slovenački narod“ i „mladu slovenačku demokraciju“? Ima-
jući u vidu reakcije vodećih zapadnih političara na agresiju snaga slovenačke TO na JNA,
čak i onih koji su bili najrealističniji kao što je Daglas Herd, a kamoli onih koji su spadali
u albanske lobiste i pre pada Berlinskog zida kao što je Robert Dol, teško da Hejden ima
pravo. Komunistima posle pada Berlinskog zida nije priznavano da su u pravu ni onda
kada je pravda u potpunosti bila na njihovoj strani.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 603
„Logično, prisustvo ili odsustvo srpske građe nije od značaja za analizu nesrpske
građe, osim ukoliko se ne želi da slučaj Srbije unese zabunu. Osim toga, tvrdnja
da studija zastupa ’stranu’ jednog niza aktera izvrće logiku naučnog rasuđivanja,
jer implicitno vrednuje argumente tako što njihove zaključke etiketira kao pri-
strasne, umesto da ih vrednuje tako što će oceniti izložene argumente i dokaze
koji su korišćeni da bi se oni potkrepili“ (Hejden, 2003: 37–38).
803 „Primenom Badenterove definicije države kao ’zajednice koja se sastoji od teritorije i sta-
novništva potčinjenog organizovanoj političkoj vlasti’, krajem 1991. godine Bosna i Her-
cegovina empirijski nije bila država, njeno stanovništvo obrazovalo je tri ’zajednice’ a ne
jednu, njena bivša ’organizovana politička vlast’ doživela je slom, dok je veliki deo njenog
stanovništva odbijao da se potčini navodnoj političkoj vlasti koja je radila kršeći ustav.
Priznanje Bosne i Hercegovine nevažno je za ovaj zaključak jer je – kako je Badenterova
komisija formulisala to pitanje – ’postojanje ili nestanak države činjenično pitanje’ dok su
’posledice priznanja od strane drugih država čisto deklarativne’“ (Hejden, 2003: 119). Ipak,
postojanje države nikada nije samo činjenično pitanje, iako je to najbitnije, jer je veoma
važno ko i zašto priznaje ili ne priznaje državu. Ako moćne države priznaju neku državu,
velika je verovatnoća da će se ona održati kao de iure suverena, iako verovatno de facto
poluzavisna i nefunkcionalna država, tj. da će „prijateljske“ velike sile odnosno patroni
pomoći u izgradnji (nation-building ili state-building) i održanju države odnosno klijenta;
ali ako moćne države gaje prema nekoj državi neprijateljski stav, a nijedna je druga velika
sila ne štiti, njen vek neće biti dugog trajanja. Primeri Tajvana, BiH, Kosova, Gruzije i Južne
Osetije pokazuju da su SAD u prva tri slučaja i Rusija u potonjim slučajevima sposobne
da nametnu svoju volju i protiv otpora drugih delatnika, a primer „Republike Srpske Kra-
jine“ najbolje pokazuje šta se dešava sa faktički postojećim državama kada pokrovitelji
nisu dovoljno moćni da nametnu svoju volju.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 605
„su sa uspehom ideologije etničke države, mnoge populacije koje se mogu iden-
tifikovati odbile da budu zadržane u okviru postojećih granica. Tamo gde sta-
novništvo nije bilo previše izmešano, podela se mogla obaviti relativno čisto,
kao što je bilo sa odvajanjem Češke od Slovačke, ili Slovenije od Hrvatske. Ali,
gde je stanovništvo bilo izmešano, to što državu odbacuje veliki deo njenog
navodnog stanovništva jedino je moglo da znači katastrofu. Njegovo otceplje-
nje dovelo bi do isterivanja nove manjine, ali bi očuvanje granica na terenu, a i
na papiru, iziskivalo potčinjavanje grupa koje odbacuju državu ili, pak, njihovo
isterivanje“ (istakao R. H.) (Hejden, 2003: 177).
„... funkcija nekih vrlo loših odluka preduzetih u kritičnim trenucima u poslednjim
godinama njenog postojanja; kao odraz činjenice da je ono u čemu je sistem u
poslednje vreme dobro funkcionisao bilo manje važno od onoga gde je podba-
civao (...) ili kao rezultat serije spoljašnjih delanja u odnosu na sam sistem, ali sa,
ipak, moćnim posledicama po sistem – na primer, intervencije MMF u jugoslo-
venske poslove u 80-im, uvođenje Gorbačovljevih reformi, propast komunizma
u sovjetskom bloku, zbrkani odgovor Zapada na rastuću krizu u Jugoslaviji i,
konačno, pritisci Nemačke na njene saveznike da brzo priznaju Hrvatsku i Slove-
niju. Poenta koja se može izvući jeste da je Jugoslavija bila održiva celina tokom
najvećeg dela svog postojanja, baš kao što se može pretpostaviti da je socijalizam
bio održiv sistem tokom najvećeg dela svog postojanja“ (Bunce, 1997: 350–351).
Naravno, neka od ovih pitanja su sasvim na mestu, ali se ipak vidi i jedna
pristrasnost u korist Jugoslavije. Primerice, da li je jugoslovenska država
„trajala toliko dugo“? Naprotiv, 70 godina je prilično kratko vreme za trajanje
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 609
810 Druga zagovornica institucionalističkog argumenta raspada Jugoslavije, Beverli Kroford, pro-
fesorka međunarodnih odnosa i političke ekonomije industrijskih društava na uglednom
univerzitetu Berkli (Berkeley), izričito tvrdi: „Da je institucionalna snaga federalnog centra
610 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
države regiona bile takođe jedine tri socijalističke države izdeljene u višestruke
jedinice. Takođe, nije slučajno da su granice novih država precizno preslikale
granice republika koje su nekad tvorile sovjetsku, jugoslovensku i čehoslo-
vačku federaciju“ (Bunce, 1997: 353). Slično tome, Krofordova je pisala:
Ima istine u ovome što Krofordova piše, kao što, recimo, pokazuje i stu-
dija Denisona Rusinova811 iz 1977. godine. Pa ipak, Bansova i Krofordova done-
kle potcenjuju snagu nacionalizma bez obzira na institucije, baš kao i spoljno-
političkih činilaca čiji se značaj, posebno kada se razmatraju slučajevi manjih
i relativno manje moćnih država, ne može preceniti. Rečju, institucionalno
ustrojstvo predstavljalo je važan posredujući uslov između neophodnih uslova
nacionalnog takmičenja i sukobljavanja i dovoljnih spoljnopolitičkih uslova
nestajanja ovih saveznih država, ali nikako ne i dovoljan, kako izgleda misli
Bansova,812 pa čak ne i neophodan uslov nestajanja Jugoslavije, kako misli
Krofordova, koji je zatim izazivao ekonomsku grabež oko investicija. Uistinu,
Pavković i Radan su uočili da je EZ bilo potrebno „samo dva dana da odgovori
na slovenački zahtev i da pošalje pregovarački tim, koji je postigao dogovor
o prekidu sukoba u Sloveniji“ i privremeni Brionski sporazum kojim je 7. jula
1991. uveden tromesečni moratorijum na nezavisnost Slovenije i Hrvatske,
a Sloveniji „predata kontrola međunarodne granice“, čime su „efektivno (su)
obezbeđene nove granice Slovenije i priznata je de facto nezavisnost Slove-
nije i Hrvatske“ (Pavković, Radan, 2008: 224).
Naime, kada bi Bansova i Krofordova bile u pravu, onda bi BiH, republika
koja nije bila obrazovana kao nacionalna već višenacionalna politička zajed-
nica u okviru SFRJ, razvila sasvim zasebne privredne interese, što je i bio slučaj,
a etno-verski identiteti (srpski, hrvatski, muslimanski) bi u njoj prerasli u
816 „Kao i u slučaju Bosne i Hercegovine, Kosovo je postalo protektorat Ujedinjenih nacija sa
mirovnim snagama pod vođstvom NATO. Međutim, za razliku od Bosne i Hercegovine,
ovde je vojna NATO intervencija obezbedila de facto otcepljenje: otcepljenje Kosova od
Srbije“ (Pavković, Radan, 2008: 232). Danas se zna, a nije se znalo u vreme pisanja Pavko-
vićeve knjige, da su Kosovo i de iure priznale SAD i veći deo zemalja EU.
817 „Evropska zajednica je odbila da prihvati zahtev za priznanje ove republike“ (Srpska Kra-
jina, prim. aut.) (Pavković, Radan, 2008: 226).
818 „Ovaj konfederalni savez dva entiteta (…) stavljen je pod protektorat Ujedinjenih nacija, u
kojem je visoki predstavnik Ujedinjenih nacija (sad je to EU, prim. aut.) (…) a međunarodne
snage pod komandom NATO održavale su mir. Tako su NATO snage i hrvatska vojska okon-
čale pokušaje otcepljenja zapadne Bosne i Republike Srpske“ (Pavković, Radan, 2008: 231).
819 Ovaj aspekt delimično uočava Krofordova tvrdeći, primerice, da etnički sukobi nisu bili
„nužno najdublji“ u SFRJ, pa veli: „Na prvim izborima posle 1990, 13 Srba bilo je izabrano
u skupštinu koji nisu bili članovi nacionalističke partije” (Crawford, 1998a: 221). Na stranu
za trenutak činjenica da je pobeda SDS među Srbima bila više no ubedljiva, dvojica od ove
trinaestorice bili su profesor političkih nauka Nenad Kecmanović, vođ Saveza reformskih
snaga BiH, kojeg danas većina Bošnjaka verovatno tek za nijansu manje mrzi od Rado-
vana Karadžića (kada je autor ovog spisa citirao Kecmanovićevu sintagmu o „etničkom
talaštvu“ Srba u Sarajevu na jednom skupu, jedan bošnjački istraživač sredstava masov-
nog opštenja ga je odmah ukorio, jer „Bošnjaci ne smatraju Kecmanovića pouzdanim izvo-
rom“ o dešavanjima u ratu u BiH), i Milorad Dodik, tadašnji poslanik iste stranke i današ-
nji nesumnjivi vođ Srba u BiH, kojega većina Bošnjaka danas verovatno mrzi jednako, ako
ne i više od Radovana Karadžića.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 613
Osim toga, Čehoslovačka, Jugoslavija i SSSR nisu prvi put nastale 1945.
nego 1918, odnosno 1917, i sve su bile razbijane pred i u II svetskom ratu u
sadejstvu unutrašnjih nacionalizama i spoljnih vojnih napada. U II svetskom
ratu, kada je Jugoslavija u pitanju, nisu poštovane unutrašnje granice ure-
đene sporazumom Cvetković–Maček, zato što se interesi tadašnjih najmoć-
nijih sila nisu sasvim poklapali sa željama nacionalista u Jugoslaviji. Posle
Hladnog rata, međutim, izuzev srpske nacije i njenog nacionalizma koji su
poraženi i kažnjeni, ostali nacionalizmi i njihovi nosioci u Jugoslaviji bili su
nagrađeni od strane velikih sila u skladu sa granicama federalnih jedinica u
SFRJ. Otuda se može zaključiti da institucionalni činioci, tj. etnofederalističko
ustrojstvo socijalističkih višenacionalnih država, čine tek posredne činioce
između volje velikih sila, kao dovoljnih uslova, i unutrašnjih nacionalizama,
kao neophodnih uslova nestajanja SSSR i SFRJ. Potonji slučaj je, pak, pred-
stavljao pokaznu vežbu za prvi, pošto se nije smelo dozvoliti da Rusi menjaju
granice sovjetskih republika.
Tvrdnja Bansove da „je federalizam u socijalističkom kontekstu stvarao
protonacije i protodržave“ usled činjenice da je „političko-upravna struktura
ovih saveznih država bila zasnovana na jedinicama određenim u etnoterito-
rijalnom smislu“, te da je to stvaralo „političke, privredne i kulturne elite kon-
stitutivnih nacija čije su karijere usko bile vezane za republike“ (Bunce, 1997:
354) može važiti samo kada su u pitanju tek u socijalizmu nastale države i
nacije, kao što su npr. Azeri, Kazasi ili Makedonci, Muslimani i Crnogorci, ali
nikako ne i u slučaju Srba i Hrvata čiji su nacionalizmi i pre II svetskog rata bili
strukturno suprotstavljeni u Kraljevini SHS (Jugoslaviji), iako se nije radilo o
etnofederaciji (Bakić, 2004; Sekulić, 2004; Banac, 1988). Ni tada nije bilo značaj-
nih svejugoslovenskih stranaka, iako država nije bila etnofederalistički orga-
nizovana, dok su kulturne elite uglavnom bile politizovane prema etničkom
načelu i parohijalne, izuzev najdarovitijih pojedinaca koji su bili kadri preći
zavičajne okvire. Jedino je privredna elita prelazila etničke granice, ali ni ona
to nije mogla u širem obimu raditi uzimajući u obzir nerazvijenost kapitali-
stičkih odnosa i njenu odgovarajuću malobrojnost u Kraljevini (Bakić, 2004).
Otuda institucionalizam koji zagovaraju Bansova i Krofordova unekoliko
zanemaruje značaj činilaca dugog trajanja kakav je nacionalizam i strukturna
rivalstva različitih nacionalizama. Naposletku, komunističke elite su obrazo-
vale etnofederacije sa idejom da institucionalno ublaže nacionalistička rival-
stva i sukobljavanja iz prošlosti, verujući da će nacionalne institucije doprineti
zadovoljenju nacionalističkih ambicija, te da se neće zahtevati puna nezavi-
snost ako nacije imaju mogućnost slobodnog kulturnog, privrednog i poli-
tičkog razvoja. Nenameravana posledica bila je činjenica da je ovakvo institu-
cionalno ustrojstvo dovelo do jačanja nacionalizma koji je trebalo da oslabi,
pa je svaka kriza u bilo kojoj oblasti društvenog života dobijala nacionalno
tumačenje (Cohen, 2008: 368–369).
614 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
820 „Sada se već zna da se nacije konstruišu i da je identitet promenljiv. Gradeći tesne veze
između nacije, teritorije i političke moći, etnofederalizam može da učvrsti razlike i zamr-
zne identitete (...)“ (Bans, 2004: 198). Radi se o precenjivanju institucija i potcenjivanju
nacionalizma. Kurdi nemaju nikakve institucije etnofederalističkog tipa u Turskoj, pa im
to ne smeta da neguju identitet snažeći ga stalno u sukobima sa državom i sanjajući sop-
stvenu kurdsku državu. Ovaj primer, kao uostalom i primer Kraljevine SHS (Jugoslavije)
potpuno opovrgavaju mišljenje Bansove da kod unitarnih država „nije velika verovatnoća
da će doći do nasilnih konflikata, a ako ih i bude, vrlo su uspešne u njihovom razrešava-
nju“ (Bans, 2004: 207). Isto tako, Srbima u Osmanskom carstvu nedostatak etnofederali-
stičkih rešenja nije smetao da prvi u Imperiji podignu nacionalnu revoluciju. Očevidno
zanemarivanje long durée činilaca ima veoma negativne efekte na vrednost inače zani-
mljive uporedne institucionalne analize socijalističkog etnofederalizma.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 615
„Sovjetski Savez i Jugoslavija nisu bile prve imperije koje su ovako završile. Dru-
gim rečima, dok je imperijalna struktura zadovoljavala zahteve etničkih nacio-
nalizama dominantnih nacija, sistematski je frustrirala sve druge konstitutivne
nacionalizme, praveći od jedne imperije u dobu nacionalizma najopasnije poli-
tičko ustrojstvo, političku tempiranu bombu koja samo čeka da eksplodira“
(Greenfeld, 1996: XI).
„Debata između Čeha i Slovaka oko federalizacije ide unazad do Praškog pro-
leća i reformi 1968. godine. Vaclav Havel se seća da su ’neki slovački intelektualci
skovali slogan „prvo federalizacija, zatim demokratizacija“ – ne razumevajući da
ne može biti istinske federacije bez demokratije’. Sasvim sigurno, kada je sovjet-
ska invazija okončala Praško proleće, Slovacima je bila poklonjena federalizacija
821 Radi se o Rusima koji se često zovu Velikorusi, nasuprot Ukrajincima koji su se nazivali
Malorusima.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 617
– ali ono što su dobili bila je totalitarna federalizacija. Paradoks je da su ono što je
1968. bio slogan dana i cilj svakoga u Slovačkoj – federalizacija – slovačka štampa
i značajan broj slovačkih političkih predstavnika sada upotrebljavali kao sinonim
za ’praški centralizam’. Tuđa reč ’federalni’ dobila je u Slovačkoj isto značenje kao
’represija’. Pojam federacije je opažen skoro kao češki izum i češki trik uperen na
ograničenje slovačke samostalnosti“ (Lukić, Lynch, 1996: 25–26).
„Na stranu teorije zavere, nema sumnje da su spoljni pritisci vodećih sila igrali
veoma značajnu ulogu tokom rastakanja Jugoslavije. Primerice, podrška nemač-
kih nevladinih organizacija hrvatskom i slovenačkom samoopredeljenju pre
maja i juna 1991. i zvanična podrška posle tog datuma ohrabrile su elite kako u
Zagrebu tako u Ljubljani da nastave sa njihovim politikama napuštanja jugoslo-
venske federacije“ (Cohen, 2008: 375).
„Čak i kada jedna kulturna grupa ima prevlast nad drugima, represivne institucije
mogu obezbeđivati ’poredak’, iako je to diskriminatorno i doživljeno od manje
moćnih grupa kao nepravedno. Kulturni sukobi se izrode u nasilje kada su ove insti-
tucije oslabljene, poremećene ili preobražene na načine koji potkopavaju pristajanje
na održavanje ovih ugovora ili represiju neslaganja (istakao B. K.). Iako je mnogo
snaga koje potkopavaju to pristajanje, globalizacija i ekonomska liberalizacija su
dva najvažnija sadašnja krivca. Kada snage globalizacije i bezličnog tržišta uzur-
piraju kontrolu od domaćih institucija i kada te institucije ne mogu pouzdano
da na duže jemče sporazume koji osiguravaju mirno takmičenje među politički
relevantnim kulturnim grupama, ili kada oni ne mogu duže jemčiti kulturno dis-
kriminatorne politike, nasilje može predstavljati jedini izbor političkim preduzet-
nicima koji imaju zahteve za resursima oko kojih se ne može pregovarati u ime
različitih kulturnih grupa“ (Crawford, 1998b: 5–6).
prvi put razbijena, već se porede godina nastanka Jugoslavije (1918) i godina
pred nestanak Jugoslavije (1990). U stvari, trebalo je porediti godine nastanka
dveju Jugoslavija, 1918. i 1945, i godine nestanka Jugoslavije, 1941. i 1991–
1992, ali tada bi neizostavno moralo biti reči i o pokoljima Srba u II svetskom
ratu, a to bi se zatim moralo porediti sa etničkim progonima Srba iz Hrvat-
ske tokom devedesetih. Radilo se o metodološkom propustu.822 Štaviše, na
kraju se ispostavilo da ovo uporedno istraživanje zapravo pripada srbocen-
tričnoj hipotezi:
822 Tek tri stranice nakon toga, van poredbenog konteksta, autori su rekli nekoliko rečenica
o NDH: „Značajna manjina Hrvata podržala je neizabrani režim Pavelića koji je smesta
započeo progon Cigana, Jevreja i Srba. Pavelićev režim je nastavio sa sistematskom pri-
menom politike poništenja sve tri zajednice, kombinujući političku likvidaciju, nasilno
proterivanje i nasilno preobraćanje na katolicizam. Hiljade Cigana, Jevreja i Srba nestalo
je kao ishod genocidne politike hrvatskih fašista, čija se politika istrebljenja slagala sa
određenjem zločina protiv čovečnosti kasnije definisanim i kodifikovanim na Nirnbernš-
kom sudu. Hrvatski istoričar i sadašnji predsednik Hrvatske, Franjo Tuđman, često optu-
živan za pranje hrvatske odgovornosti za genocid, tačno je opisao politiku ustaške dikta-
ture prema Srbima u Hrvatskoj na sledeći način: ’Istorijska je činjenica da je ustaški režim
Nezavisne Države Hrvatske, sprovodeći svoje planove o smanjenju „neprijateljskog srp-
sko-pravoslavnog stanovništva u hrvatskim zemljama“, počinio veliki genocidni zločin
protiv Srba, a srazmerno čak i veći protiv Cigana i Jevreja, u sprovođenju nacističke rasne
politike’“ (Lukić, Lynch, 1996: 71). Radi se o školskom primeru pametne propagande: nije
poricano što se poreći ne može, istaknute su Tuđmanove politički korektne reči, a preću-
tane one o NDH kao „izrazu tisućgodišnje težnje i čežnje hrvatskog naroda“ ili, pak, kako
je „sretan“ zbog toga što mu žena „nije ni Židovka ni Srpkinja“.
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 621
„U oba slučaja (ruskom i srpskom, prim. aut.) izgledi za raspad države su izazvali
javljanje levo-desnih, državno-nacionalističkih političkih saveza stvorenih od pra-
vovernih partijskih kadrova, vojnih oficira, zvaničnika savezne partije i državnih
struktura, nacionalističkih intelektualaca preovlađujuće nacije, i delova stanovniš-
tva iz dijaspore ugroženih izgledom raspada države uzduž republičkih granica. No,
postojanje strukturno jednakih elita koje se bore za mobilizaciju u korist očuva-
nja države ili, alternativno, za uži nacionalistički projekt uvlačenja dijaspore u uve-
ćanu državu dominantne nacije, bilo je udruženo sa različitom dostupnošću masa
za državno-nacionalističku mobilizaciju u ova dva slučaja“ (Vujačić, 1996b: 782).
823 Pukovnik JNA Jovan Divjak, koji je u vojsci BiH postao general, predstavljao je izuzetak
koji potvrđuje pravilo.
622 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„takođe postojala velika ruska zajednica izvan granica Rusije (nekih 25 miliona),
pa ipak ovo nije izazvalo rusku republiku da upotrebi silu da bi odbranila sovjet-
sku državu. Ovo uprkos činjenici da ruska vlada nije mogla pretpostaviti korek-
tniji i ravnopravniji postupak prema ruskim manjinama van Rusije no što je vlada
Srbije mogla za postupak prema srpskim manjinama u Hrvatskoj i Bosni. Zaista,
postoje značajne paralele između estonske pravne diskriminacije protiv Rusa i
hrvatske pravne diskriminacije protiv srpske manjine“ (Bunce, 1997: 356).
824 Pozivajući se na pisanje Rupela, autor je tvrdio: „Preko kontakata u Nemačkoj i drugim
državama Evropske zajednice, slovenačka vlada je saznala da bi EZ intervenisala u ime
Slovenije samo u slučaju nasilnog sukoba“, pa je zato i izazvala rat (Pavković, Radan, 2008:
223–224).
825 Ipak, Vujačić je svestan da polarizacija glasanja po regionalno-etničkoj osi razdvajanja u
Ukrajini može dovesti u pitanje ovo svojevremeno bezbolno odvajanje (Vujačić, 1996b: 789).
624 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Nasilni etnički sukob biće jači u onim oblastima u kojima su etnička poveza-
nost i religija postali politički značajni u prošlosti i u kojima su se institucije cen-
tralne vlasti, oslabljene u sadašnjosti, našle pod pritiskom promena, ili da jedno-
stavno restrukturišu njihova konstitutivna i razdeobna pravila i procedure pod
pritiscima ekonomske liberalizacije i globalne integracije“ (Crawford, 1998b: 18).
određena kao borba jedne protiv druge republike“, a „bojište je bilo samo
međurepubličko“, pa je i „nasilje među republikama kao metod rešavanja
sukoba postalo sve lakše“ (Bunce, 1997: 357–358). Osim toga, Bansova je oset-
ljiva i za uticaj sa strane na događaje u Jugoslaviji, pa veli da je ovo ubrzano
odvijanje raspada Jugoslavije iznenadilo zapadne sile:
Razume se, ima puno istine u ovakvim razmatranjima, ali se čini da nije
saznajno plodotvorno homogenizovati Zapad, jer je upravo izvesna razjedi-
njenost politike zapadnih delatnika slala raznolike signale jugoslovenskim
delatnicima. Primerice, nemački i američki delatnici su na početku jugosloven-
ske tragedije slali veoma različite poruke. Isto tako, nemačka politika otrgla se
svakoj kontroli drugih delatnika i, štaviše, u jednom trenutku nametnula sop-
stvenu kontrolu u EZ. Pa ipak, ne treba ni potcenjivati jedinstvo zapadne poli-
tike, tj. njen najmanji zajednički imenitelj, jer ako ona nije uvek dobro procenji-
vala situaciju na terenu, teško da nije imala od samog početka jasne smernice.
Primerice, nepromenljivost unutrašnjih granica i promenljivost spoljnih, čime
se narušavalo međunarodno pravo, pod uslovom da se spoljne granice ne
menjaju jednostrano i nasilno, od čega se odustalo tokom procesa secesio-
nističkih ratova, a što je primenjivano u slučaju Jugoslavije, bila je namerno
odrađena pokazna vežba za SSSR.
Bansova je takođe ukazala na još jednu bitnu razliku koja je vodila nasi-
lju u slučaju Jugoslavije: jedino su u Jugoslaviji uz zvaničnu vojnu silu fede-
racije, tj. JNA, postojale i „teritorijalno bazirane milicije“, tj. jedinice tzv. teri-
torijalne odbrane koje su se poklapale sa republikama koje su ih opremale,
dok je u sistemu komandovanja postojao priličan haos (Bunce, 1997: 358). To
je moglo ohrabriti secesioniste na oružano otcepljenje, što se u slučaju Slo-
venije do kraja ispoljilo. Ipak, autorka je preterivala da nije postojao centar u
SFRJ, jer JNA i savezna vlada, pa čak i rotirajuće predsedništvo, makoliko bili
slabi u odnosu prema republikama i okrnjenog legitimiteta posle višestranač-
kih izbora, činili su savezni centar.
626 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
826 Bob Hejden je takođe primetio: „Lako je moguće da je, bar u Evropi, etničko čišćenje neop-
hodno da bi se država učinila bezbednom za demokratiju; ali ovo je užasna pretpostavka“
(Hejden, 2003: 186).
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 627
827 Carol Bellamy, „State of the World’s Children in 1996”; UNICEF report; cited in Barbara Cro-
sette, „Unicef Report Sees Children as Major Victims of Wars”, New York Times, 11 Decem-
ber 1995, p. A7.
628 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
o ratu u BiH: Beverli Alenovoj, Roju Gatmenu, Aleksandri Štiglmajer i Edu Vuli-
amiju (Mann, 2005: 357; Naimark, 2002: 167–170).
Obojica se slažu da je argument „drevne etničke mržnje“ sporan, ali dok
ga Neimark u konstrukcionističkom maniru smatra potpuno bezvrednim, Men
smatra da ni on ni argument o „kriminalnim vođstvima“ nisu „budalasti“ pod
uslovom da su uključeni u složenija objašnjenja, i uz priznanje da se ne radi o
„drevnim“, već o „starim mržnjama“ koje se šire u velikom delu svake zajednice
(Mann, 2005: 423). Takođe, dok se Neimark ograničava na „integralni naciona-
lizam XX veka“ kao na izvorište etničkih progona i genocida, Men ih povezuje
sa „našom civilizacijom“, modernošću i demokratijom.
Na ovom mestu ne može se ulaziti u svu širinu argumentacije koju pruža
prvenstveno Menova studija, iako se i u Neimarkovoj mogu mestimično pro-
naći vredna saznanja, već će se pažnja usmeriti samo na tumačenje etničkih
progona u ratovima za jugoslovensko nasleđe. Prvo treba uočiti koga Neimark i
Men smatraju odgovornim za etničke progone. Za prvoga nema previše dilema:
„No, etničko čišćenje u bivšoj Jugoslaviji nije nužna crta izgradnje nacije; to je
put koji biraju vladajuće elite sa konkretnim političkim ciljevima na pameti. Sve-
sni izbori jednog Miloševića ili Tuđmana, podržanih njihovim političkim pristali-
cama u Srbiji i Hrvatskoj, ključni su za etničko čišćenje kao apstraktniji proces ras-
padanja bivše jugoslovenske države i rekonstituisanja njenih nacionalnih delova
u višedržavni sistem“ (Naimark, 2002: 139).
„Ako je nekoliko loših momaka odgovorno, kako su oni dobili takvu magičnu
snagu prinude ili manipulacije? Takođe, da li su bili tako usklađeni u planiranju, pa
i odgovorni za događaje? (...) Ozbiljna analiza mora priznati da su svi bili uključeni:
elite, fanatici i obični ljudi. (...) Iako su Milošević i Franjo Tuđman, predsednik Hrvat-
ske, pogoršali ishode, fundamentalniji procesi bili su na delu“ (Mann, 2005: 360).
Men, dakle, smatra da politički vođi nisu svemoćni, da njihova moć pla-
niranja nije tako sveobuhvatna, te da su i najobičniji ljudi, a ne samo fana-
tici, učestvovali u etničkim progonima pripadnika drugih nacija. Ovde treba
još primetiti da je Men našao za shodno da napiše koju je funkciju vršio Fra-
njo Tuđman, dok su Milošević i nacija koju je predstavljao toliko ozloglašeni
da je bilo kakvo pojašnjenje angloameričkoj javnosti u vidu navođenja funk-
cije suvišno. Sem toga, Men je primetio nešto što oni koji koriste diskurzivnu
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 629
828 Istine radi treba primetiti da je odmah pošto je krivotvorio Miloševićeve reči, Neimark
zaključio da su Memorandum SANU i Miloševićevi govori na skupovima na Kosovu 1987. i
1989. „bili nacionalistički, ali jedva hitlerovski po sadržaju“, te da nije bilo „ružnoga rasizma
ili uzdizanja nasilja koji su odlikovali ratove 90-ih“ (Naimark, 2002: 152). Jedino nije jasno
zašto su onda pravljene neistorične analogije.
630 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Moral je bio prenizak za JNA da osvaja sela i gradove posredstvom brzih napada
pešadije. Zato je ona koristila golemu artiljerijsku nadmoć za granatno nediskri-
minativno zasipanje njihovo, ubijajući mnogo civila. Nalazila se pred Vukovarom
četiri meseca uzrokujući razaranje grada.829 Takvo neosetljivo ratovanje je uobi-
čajeno u modernom ratu, kao što pokazuje američko bombardovanje Vijetnama
i neutralne Kambodže. NATO bombardovanje Srbije sa velikih visina 1999. drugi
je jugoslovenski primer korišćenja nadmoćnih sredstava uz minimalne gubitke za
sebe. (...) Nisu nam neophodni etnički stereotipi o ubistvenim Srbima; postojali
su taktički mamci za činjenje zločina. Kada bi otpor konačno bio slomljen usled
bombardovanja, paravojske su ulazile da dovrše posao, uz dozvolu da ubijaju,
siluju, ili pljačkaju. Upitan zašto JNA nije zaustavila takve koljače, jedan general
je odgovorio: ’Zato što su oni jedini spremni da se bore’.“ (Mann, 2005: 394).830
Doista, pred Srbima kao nacijom nalazi se zadatak da priznaju ove belo-
dane činjenice, baš kao što i Amerikanci imaju svoje „neugodne činjenice“
s kojima se treba suočiti. Mnogi prekodrinski Srbi su bili među žrtvama, ali je
među Srbima sa obe strane Drine bilo i puno dželata koji su mnogo jada i tuge
829 Za Neimarka, međutim, „uzimanje Vukovara i okupacija istočne Slavonije uveli su element
genocida u kampanju etničkog čišćenja“ (Naimark, 2002: 157). Štaviše, za streljanje dve-
sta hrvatskih zarobljenika u Ovčari zaključio je da je to „bio prvi, iako zacelo ne i posled-
nji put u ratu da je etničko čišćenje propraćeno aktima genocida“ (Naimark, 2002: 157).
Ne sporeći da se radi o užasnom ratnom zločinu, ipak, streljanje 200 ratnih zarobljenika
nikako se ne bi moglo podvesti pod zločin genocida kao namernog i sistematskog uni-
štavanja ljudi u cilju istrebljenja cele rasne, nacionalne, etničke ili verske grupe ili nekog
njenog dela.
830 Men nije propustio da istakne i visoke oficire koji su se suprotstavili ovakvoj praksi, kao
što su pukovnik Eremija i načelnik KOS general Aleksandar Vasiljević (Mann, 2005: 394).
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 631
831 Ovakav zaključak sledi iz analize srednjoškolskih udžbenika istorije u zemljama nasledni-
cama SFRJ koju je za potrebe sopstvenog diplomskog rada Predstavljanje raspada SFRJ u
savremenim udžbenicima istorije, u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Srbiji obavila koleginica Ivana
Pavlović na Odeljenju za sociologiju.
832 Sumnje (iako ne i prezrenja) dostojan Haški tribunal ponudio je istraživačima, kako Nei-
marku tako i Menu, glavne izvore za pisanje poglavlja o ratnim zločinima u Jugoslaviji.
632 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
„Ono što smo uradili bilo je isto kao ono u Aušvicu ili Dahauu, ali to je bila greška.
Planirano je da to bude logor, ali ne i koncentracioni logor... Ne mogu objasniti
ovaj gubitak kontrole. Možete to zvati kolektivnim ludilom... Ne znam koliko ih
je tamo ubijeno. Bog zna (...) Sve to izgleda dobro isplanirano, ako gledaš iz Nju-
jorka. No, ovde, kada sve gori, i raspada se u glavama ljudi – ovo je bilo nešto za
psihijatre... Ako moraš da radiš stvari ubijanjem ljudi, dobro – to je moja lična
tajna. Sada je moja kosa seda. Ne spavam baš dobro“ (ICTY suđenje, jul 13–15;
Vullliami, 1996, cit. pr. Mann, 2005: 404).
Dok su neki slučajevi, primerice, slučaj neonaciste i čoveka s poremećajem ličnosti Gorana
Jelisića, „srpskog Adolfa“, kako je sebe zvao, ili slučaj kriminalca i zlikovca rodom iz nekog
od višegradskih sela, „pripadnika radničke klase, fizički jakog, koji je status i materijalni
dobitak sticao upotrebom svojih nasilničkih darova“, Milana Lukića (Mann, 2005: 402–
403), veoma dobro dokumentovani i mogu se slobodno koristiti u akademske svrhe, neki
drugi, npr. oslobađajuće presude za Nasera Orića i Ramuša Haradinaja, nakon što se prvi
svojevremeno otvoreno hvalio stranim novinarima svojim zlodelima i nakon što je deve-
toro od dvanaest svedoka ubijeno u potonjem slučaju (doduše, ponovo je Haradinaj pri-
tvoren), mogu samo izazvati nespokoj, dok među skrupuloznim istraživačima treba da
izazovu pojačanje metodičke sumnje. Ipak, na osnovu dosadašnjeg pisanja o ratnim zlo-
činima na prostoru bivše Jugoslavije tokom devedesetih može se pretpostaviti da će veli-
koj većini istraživača upravo Haški tribunal biti glavno mesto za skupljanje građe, i da toj
građi neće biti prilaženo na dovoljno kritički način. Majkl Men predstavlja hvale vredan
izuzetak, pa se u njegovoj studiji može npr. pročitati da je Orićev deda bio ustaša, a da je
sam Orić optužen za „paljenje i pljačkanje 50 srpskih sela i ubijanje zarobljenika u osvet-
ničkim pohodima“, te da je dotični izazivao srpske snage sa položaja koji su pripadali
Holanđanima, ne bi li srpska vojska odgovorila po njima (Mann, 2005: 417–418).
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 633
„Etničko čišćenje koje su sprovodili Srbi protiv bosanskih muslimana nije bilo
prevaziđeno bilo gde na Balkanu po svom obimu i jačini. Naglašavanje da
su Hrvati, takođe, bili upleteni u etničko čišćenje muslimana (i Srba) ili da su
muslimani počinili nasilje protiv srpskih i hrvatskih civila ni u jednom slučaju
ne poništava zločinstvo Srba. Mi nemamo posla sa jednako razarajućim poja-
vama. Ipak, hrvatski su napadi značajno doprineli uništenju regiona i njego-
vih naroda. Zajedno, Srbi i Hrvati su podelili ’protivistorijski’ i ’antitradicionalni’
program etničkog čišćenja Bosne. Obojica, Milošević i Tuđman, osećali su da bi
etnički čiste države doprinele gradnji političke moći i učvršćenju njihove vlasti.
Muslimansko nasilje, mnogo ograničenije po obimu, bilo je usmereno protiv
navodnih secesionista i izdajnika Bosne i Hercegovine“ (Naimark, 2002: 170).
634 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
833 U tom cilju je čak bilo i netačnog citiranja, pa se Bancu pripisuje nešto što nije napisao:
„’Tito i njegovi prijatelji’, piše Ivo Banac, očuvali su državu celovitom ’veštom upotrebom
straha’“ (cit. pr. Naimark, 2002: 146). Autor ove studije nije uspeo ovaj citat ili bilo šta slično
da pronađe na 148. stranici Bančevog članka „The Fearful Asymetry of War: The Causes
and Consequences of Yugoslavia’s Demise“, Daedalus, No. 121 (Spring 1992), na kojoj bi,
prema Neimarku, trebalo da se nalazi (Naimark, 2002: 232).
Ka uporednim istraživanjima nestanka višenacionalnih država i oružanih etničkih sukoba 635
***
Uporedno-istorijska istraživanja, pod uslovom da se izvode na istoričan
i metodološki ispravan način, mogu otkriti neophodne i dovoljne uslove jav-
ljanja neke društvene pojave. U tom smislu, nestanci višenacionalnih federa-
cija jesu legitiman predmet uporedno-istorijskih istraživanja. Ona daju najviše
nade da će se do otkrivanja takvih uslova doći, pošto se povećava broj slu-
čajeva koji se analiziraju i raste verovatnoća da se može doći do pouzdanijeg
saznanja no kada se proučava studija slučaja procesa nestajanja neke države.
Treba, međutim, imati na umu da je podroban opis slučajeva koji ulaze u pore-
đenje veoma važan, a da često opisi koji se nude, kao što svedoče ovde ana-
lizirane studije o Jugoslaviji, mogu međusobno da se veoma (kadšto i dija-
metralno) razlikuju. Utoliko, važno bi bilo da istraživač može i samostalno
proučavati primarne izvore, a ne samo da se oslanja na sekundarne, kako bi
se došlo do višeg stepena objektivnosti i pouzdanosti.
Ovde prikazana istraživanja nisu bila toliko uporedno-istorijske prirode
koliko uporedno-institucionalne. Uporedno istraživanje ustanova svakako je
neophodno ako se želi doći do nekih važnih saznanja o posledicama instituci-
onalnih ustrojstava na funkcionisanje i nestanak država, ali ono nije dovoljno,
već se moraju preduzeti i složenija poređenja istorijskog nasleđa i političke
kulture kako bi se činioci dugog trajanja uveli u analizu. Ako se ostane na
uporedno-institucionalnoj analizi, recimo, socijalističkih etnofederacija, tada
se najbolje može procenjivati uticaj sistemskih činilaca srednjeg trajanja, pa
u dobroj meri i uticaj činilaca kratkog trajanja pošto oni proishode iz njih,
638 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
ali uticaj long durée činilaca ostaje van istraživačke žiže, i to je glavna mana
ovih neretko vrednih istraživanja, kao što su ona Bansove i Krofordove. Pred-
nost takvih istraživanja nalazi se u tome što istraživač najlakše može proveriti
da li sekundarni izvori zaslužuju poverenje, pošto su upozorenja o mogućim
ili verovatnim negativnim posledicama nekog institucionalnog ustrojstva u
budućnosti pravljena u vreme kada kraj države još nije usledio, dok je u isto-
riografskim delima to nešto teže utvrditi zato što često ex post facto zaključi-
vanje zavodi na pogrešan trag.
Institucionalno poređenje Jugoslavije i BiH, koje nudi Robert Hejden,
veoma je korisno za uviđanje prirode upliva najvećih svetskih sila na stvara-
nje institucionalnog ustrojstva BiH u odnosu na isti takav upliv kad je u pita-
nju rastvaranje Jugoslavije. Pristrasnost SAD i njihovih evropskih saveznika na
taj način se pokazuje u svoj svojoj snazi. Isto vredi i za uporedno istraživanje
secesija u SSSR i SFRJ Pavkovića i Radana, čiji su zaključci usklađeni sa anali-
zom koja je čitaocu predočena u ovoj studiji.
Dosad najbolje uporedno-istorijsko istraživanje genocida i etničkih pro-
gona ponudio je Majkl Men pokazujući da su ove pojave povezane sa moder-
nošću, civlizacijom i demokratijom. Naime, moderna demokratija, i naročito
njeno početno uobličavanje u liberalnom obliku, bila je po pravilu ograničena
na posebne društvene grupe, dok su neke druge grupe bile isključene. Men
je pokazao da su isključene društvene grupe mogle biti ne samo diskrimini-
sane, već se pribegavalo i njihovom istrebljenju u slučaju, primerice, severno-
američkih i južnoameričkih Indijanaca. Naročito je krizna situacija u slučaju
početne demokratizacije, kada neka manjinska grupa, možda, dovodi u pita-
nje tek nastajući državni okvir liberalne demokratije, jer većinska grupa može
doći u iskušenje da upotrebi silu kako bi obezbedila svoju državu, a demokra-
tija se zapravo pomalja kao manje ili više liberalna etnokratija. Ratovi za jugo-
slovensko nasleđe bili su praćeni upravo uspostavljanjem ovakvih etnokratija
u kojima su većinske nacije u nekadašnjim federalnim jedinicama Jugoslavije
nastojale da sebi pripišu sva prava, a da one koji su u tim jedinicama manjine u
manjoj ili većoj meri diskriminišu. Onda kada su manjine pružile otpor, većine
su pokušavale da ih pokore i diskriminišu ili proteraju.
Treba primetiti da se do sada nisu pojavile temeljne uporedno-istorijske
studije višenacionalnih država koje su nastale 1917–1918. i nestale u periodu
1991–1993: SSSR, Jugoslavija (Kraljevina SHS) i Čehoslovačka, niti one koje bi
poredile nestanak Habzburške monarhije i Jugoslavije sa trenutnim održa-
vanjem BiH, iako bi verovatno takvo istraživanje moglo doprineti saznanju
uslova koji doprinose trajanju ili nestajanju određenih višenacionalnih poli-
tičkih zajednica.
Zaključak
granice između ove dve vrste diskursa odista su na temi Jugoslavije postale
prilično zamagljene, pa su se i akademska objašnjenja često odlikovala za
novinare karakterističnom površnošću, istorijskim analogijama i prejakim
izrazima koji privlače publicitet, a sklonost moralizatorskom izrazu neretko
je zamenjivala potrebu analitičkog istraživanja.
Osim toga, primetno je da su neki zagovornici srbocentrične hipoteze
uokvirene okvirom agresor–žrtva i izražene humanitarno-imperijalističkim
diskursom prethodno svoju misao o Jugoslaviji uokviravali sukobom civiliza-
cija i izražavali balkanističkim diskursom (Ramet, 2006; 2005; 1992), kao i da
se hladnoratovski okvir i antikomunistički diskurs uperen protiv Slobodana
Miloševića, najčistije izražen u delu američkog liberalnog doajena južnoslo-
venskih studija Gejla Stouksa (Gale Stokes) (1993), često preplitao sa pret-
hodno navedenim okvirima i diskursima.
Na primeru Rametove, doajenke u oblasti istraživanja Jugoslavije, može
se pratiti unekoliko tipična evolucija misli o Jugoslaviji. Najpre je, na samom
početku sukoba, balkanizam korišćen u okviru sukoba civilizacija pri objaš-
njenju sukoba u Hrvatskoj i Sloveniji, što je kombinovano i sa hladnoratov-
skim okvirom i antikomunističkim diskursom (Ramet, 1992; 1996), a potom
se primenjivao okvir agresor–žrtva i humanitarno-imperijalistički diskurs na
celokupne Ratove za jugoslovensko nasleđe, pa se čak prvopomenuti diskurs
i okvir sukoba civilizacija umeo neubedljivo kritikovati (Ramet, 2006; 2005),
pošto je trebalo opravdati sopstvenu promenu naizgled nesaglasnih okvira
predstavljanja stvarnosti, a da to ne izgleda kao pravdanje, već poželjna evo-
lucija naučne misli.
Ironično, ima istine u tezi o logičnoj evoluciji, ali ideološke misli sa izra-
zitom društveno-integrativnom funkcijom: pravoslavci su naklonjeni komu-
nizmu više no katolici, pa biraju autoritarnog komunistu na izborima, a pošto
su komunisti zli i po civilizaciju opasni, oni vrše agresiju na katoličke i musli-
manske susede ugrožavajući mir i „mlade demokratije“. Na taj način se može
saznajno-sociološki razumeti na prvi pogled čudnovato preklapanje suprot-
stavljenih saznajnih okvira predstavljanja stvarnosti i diskursa kojim se ti
okviri izražavaju.
Pošto su ovi okviri i diskursi duboko ukorenjeni među konzervativcima i
liberalima različitih zemalja na Zapadu, a okvir agresor–žrtva i uopšte među
pripadnicima ljudskog roda, nije teško shvatiti da su ovakva pojednostavlje-
nja, pa i pogrešna predstavljanja stvarnosti kraja Jugoslavije i ratova za jugo-
slovensko nasleđe, bili lako prihvatani ne samo u široj, već i u stručnoj javnosti.
Konformiranje srbocentričnoj hipotezi vidljivo je i kod onih koji su bez
predrasuda prišli istraživanju Srba u težnji da otkriju šta je to što ih je gonilo
prema „razbijanju Jugoslavije“ i „agresiji na susede“. Ovakva, u osnovi vredna
istraživanja Badingove (A. H. Budding) (2004), Gordija (E. Gordy) (2001) i
Milera (N. Miller) (2002; 1999), pokrenuta su u velikoj meri da bi se shvatilo
Zaključak 643
premda su istoričari Džon Fajn (2003; 1996; 1994) i Robert Donia (2006, 1994),
te politikolozi Stiven Berg i Pol Šaup (Steven Burg, Paul Shoup) (1999), a u
manjoj meri i Tone Bringa (1995), norveška antropološkinja koja je sprovela
istraživanje u bosanskom selu pre rata, svakako izuzeci od tog pravila. Počet-
nici u proučavanju BiH motivaciju za istraživanje nalazili su isključivo u sli-
kama užasa (prethodno navedeni su motivaciju takođe nalazili i u užasima,
ali ne isključivo) kojima su prisustvovali posredstvom televizije ili bivajući na
novinarsko-humanitarnim zadacima u BiH. Te slike su ih vodile zaključivanju
da se „nešto mora preduzeti”, gde se to „nešto” najčešće odnosilo na bombar-
dovanje bosanskih Srba, ako ne i Srbije. Upustili su se zato u pisanje „instant
istorije” (Stokes et all, 1996) kako bi sami doprineli, s jedne strane, razumeva-
nju situacije u BiH, a s druge strane buđenju savesti stručne i šire javnosti u
cilju pritiska na javno mnjenje koje bi uticalo na vlasti zapadnih zemalja da se
„nešto preduzme”. U toj težnji ne treba da čudi činjenica da su zbog simpatija
prema strani koju su doživljavali kao žrtvu u sukobu, Bošnjacima, počeli da se
identifikuju sa njihovim zahtevima i da sve što oni traže smatraju legitimnim, a
da zahteve njihovih protivnika, koje su opažali i sami diskurzivno predstavljali
kao agresore, pa katkad i kao genocidne neljude, predstave kao neopravdane.
Od rane faze rata, svega par meseci po njegovom otpočinjanju, probila
se medijska priča o koncentracionim logorima i genocidu u BiH836 (Gutman,
1993; Vulliamy, 1994; Rieff, 1996), i ona je umnogome uticala na opažaj Srba
kao novih nacista, a Bošnjaka kao novih Jevreja. Takođe, medijska pažnja
kojoj je Sarajevo bilo izloženo nesumnjivo je doprinela simpatijama Zapada
za napaćene Sarajlije, a metonimskim širenjem i za Bošnjake u celini, pošto
su relativno urbani i sekularni muslimani, beli jednoženci koji umeju uživati u
alkoholu, i među kojima žene ne nose zar upravo ono što bi zapadnjaci voleli
da vide u svojim društvima suočenim sa teškoćama integracije muslimana koji
se sve više obraćaju religiji za odgovore na pitanja savremenosti.
Ova slika Bošnjaka uticala je da se i BiH počinje shvatati kao posebna
višeetnička i uspešno modernizovana zemlja, jer to je imalo vrhunski značaj
za društveno-integrativnu funkciju saznanja u društvima Zapada. Oni koji su
ovu i ovakvu poželjnu viziju društva dovodili u pitanje, što je bila prevashodno
srpska strana u sukobu a u manjoj meri hrvatska, jer potonja je umela taktički
manevar zalaganja za nezavisnu BiH predstaviti kao strateško opredeljenje,
doveli su sebe u poziciju neprijatelja Zapada, tj. „Civilizacije“, i međunarodnih
parija. Otud i pojava „balkanizacije Srba”, po kojoj je politički nekorektno pri-
menjivati balkanistički diskurs prema svim Balkancima, osim prema Srbima
(Hansen, 2006), te obilato korišćenje diskursa holokausta, kao jednog od pod-
diskursa humanitarnog imperijalizma u okviru agresor–žrtva.
Uporedno-istorijska istraživanja
ostaje van istraživačke žiže, i to je glavna mana inače vrednih istraživanja Valeri
Bans (Valerie Bunce 2004; 1997) i Beverli Kroford (Beverly Crawford, 1998a,
1998b, 1998c). Prednost takvih istraživanja je u tome što istraživač najlakše
može proveriti da li sekundarni izvori zaslužuju poverenje, zato što su upo-
zorenja o mogućim ili verovatnim negativnim posledicama nekog instituci-
onalnog ustrojstva u budućnosti pravljena u vreme kada kraj države još nije
usledio, dok je u istoriografskim delima to nešto teže utvrditi zato što ex post
facto zaključivanje često zavodi na pogrešan trag. Lenard Koen (Lenard Cohen,
2008) i Aleksandar Pavković (2007) su pokazali da uporedno-institucionalna
sinhrona perspektiva mora biti dopunjena dubinskim dijahronim uporedno-
istorijskim pogledom kako bi se došlo do potpunijih i preciznijih saznanja.
Institucionalno poređenje Jugoslavije i BiH Roberta Hejdena (2003)
veoma je korisno za uviđanje prirode upliva najvećih svetskih sila na stvara-
nje institucionalnog ustrojstva BiH u odnosu na isti takav upliv kad je u pitanju
rasturanje Jugoslavije. Pristrasnost SAD i njihovih evropskih saveznika poka-
zuje se na taj način u svoj svojoj snazi, iako Hejdenu to nije bilo prevashodno
cilj, već pokazivanje pogubnosti primene načela „ustavnog nacionalizma“ za
održanje višenacionalne države.
Uporedno-istorijska istraživanja genocida i etničkih progona, što postaje
sve češća tema istraživanja otkad je oboren režim Slobodana Miloševića, ponu-
dili su Majkl Men (Mann, 2005) i Norman Neimark (Naimark, 2005). Prvi je poka-
zao da su ove pojave povezane sa modernošću, civilizacijom i demokratijom, a
drugi, uprkos uporednom istraživačkom okviru, nije izbegao upotrebu diskur-
zivne strategije personalizacije, te hladnoratovskog okvira i okvira agresor–žrtva.
Prema Menu, moderna demokratija, i naročito njeno početno uobličava-
nje u liberalnom obliku, bili su po pravilu ograničeni na posebne društvene
grupe, dok su neke druge grupe bile isključene. Men je pokazao da su isklju-
čene društvene grupe mogle biti ne samo diskriminisane već se pribegavalo
i njihovom istrebljenju u slučaju, primerice, severnoameričkih i južnoamerič-
kih Indijanaca. Kriznu situaciju predstavlja naročito početna demokratizacija,
kada neka manjinska grupa, možda, dovodi u pitanje tek nastajući državni
okvir liberalne demokratije, jer većinska grupa može doći u iskušenje da upo-
trebi silu kako bi obezbedila „svoju“ državu, a demokratija se zapravo pomalja
kao manje ili više liberalna etnokratija. Ratovi za jugoslovensko nasleđe bili
su praćeni upravo uspostavljanjem ovakvih etnokratija u kojima su većinske
nacije u nekadašnjim federalnim jedinicama Jugoslavije nastojale da sebi pri-
pišu sva prava, a da pripadnike manjina u manjoj ili većoj meri diskriminišu.
Onda kada su manjine pružile otpor, većine su pokušavale da ih pokore, dis-
kriminišu ili proteraju, kako bi obezbedile državnu teritoriju od ugrožavanja.
U tom smislu je bezbednosna dilema, na kojoj je, osim Mena, insistirao i Beri
Pouzen (Barry Posen, 1993), ona pojava koja objašnjava neposredno izbijanje
rata i nastajanje etničkih progona.
654 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Banašević, Nikola (1974). „Beleška“ u: Petar Petrović Njegoš: Gorski vijenac. Beograd i
Cetinje: Prosveta i Obod.
Bandžović, Safet (2003). „Etničko-historiografski stereotipi i ’sintetičke nacije’“. U:
Redžić Enver (2003), Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990–2000:
naučni skup, Sarajevo, 30. i 31. oktobar 2001. Sarajevo : Akademija nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine (elektronsko izdanje, http://www.anubih.ba/specedi-
tions/socialspeceditions/fulltext/social36.pdf, pristupljeno 20. IX 2008).
Bans, Valeri (2004). „Da li je etno-federalizam rešenje za problem?“ U: Mundjiu Pipidi
Alina, Krastev Ivan (ur.), Nacionalizam posle komunizma: Naučene lekcije, Beograd:
Beogradski fond za političku izuzetnost.
Barry, Kevin A. and Holmes Mary (1999). „Serb genocide, NATO bombing intensify“,
News and Letters, June 1999, http://www.newsandletters.org/Issues/1999/
June/6.99_olat.htm, pristupljeno 26. III 2008.
Baudrillard Jean (1996). „No Pity for Sarajevo; The West’s Serbianization; When the
West Stands In for the Dead“. In: Cushman Thomas, Meštrović Stjepan (ed.) (1996),
This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia. New York and Lon-
don: New York University Press.
Bennett, Christopher (1995). Yugoslavia’s Bloody Collapse: Causes, Course and Conse-
quences. London: Hurst and Company.
Biserko, Sonja (pr.) (2004). Milošević vs Jugoslavija, Beograd: Helsinški odbor za ljud-
ska prava.
Bart, Fredrik (1997). Etničke grupe i njihove granice, Beograd: XX vek.
Bartulin, Nevenko (2006). The Ideology of Nation and Race: The Croatian Ustasha Regime and
Its Policies Toward Minorities in the Independent State of Croatia, 1941–1945. Elektron-
ska verzija doktorske disertacije odbranjene na Univerzitetu Novi Južni Vels (Univer-
sity of New South Wales), http://www.library.unsw.edu.au/~thesis/adt-NUN/uploads/
approved/adt-NUN20070911.113128/public/01front.pdf, pristupljeno 12. maja 2008.
Bax, Mark (2000). „Warlords, Priests and the Politics of Ethnic Cleansing: A Case Study
From Rural Bosnia Hercegovina“, Ethnic and Racial Studies, Vol. 23, No. 1, pp.
16–36.
Belanger, S. and Pinard M. (1991). „Ethnic Movements and the Competition Model:
Some Missing Links“, American Sociological Review, 56/4.
Benda, Žilijen (1996). Izdaja intelektualaca. Beograd: Socijalna misao.
Bendix, Reinhard (1978). King or People: Power and the Mandate to Rule. Berkeley: Uni-
versity of California Press.
Benson, Leslie (2004). Yugoslavia: A Concise History. London and New York: Palgrave
Macmillan.
Bilandžić, Dušan (1999). Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden marketing.
Bilandžić, Dušan (1986). Jugoslavija Poslije Tita 1980–1985. Zagreb: Globus.
Bjelajac, Mile, Žunec Ozren (2009). „The War in Croatia, 1991–1995“. In: Charles Ingrao
and Thomas Emmert (ed.), Confronting the Yugoslav Controversies. Washington
D. C., West Lafayette: US Institute of Peace Press and Purdue University Press.
660 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Bjelić, Dušan, Savić Obrad (2003). Balkan kao metafora: Između globalizacije i fragment-
acije. Beograd: Beogradski krug.
Boban, Ljubo (1965). Sporazum Cvetković–Maček. Beograd: Institut društvenih nauka.
Bogdanović, Mira (2009). „Jugoslavenski disidenti i hladni rat“, Sociologija, Vol. LI, No.
2, str. 113–136.
Bojić, Mehmedalija (2001). Historija Bosne i Bošnjaka (VII–XX vijek). Sarajevo: Šahinpašić.
Bokovoy, Melissa K., Irvine Jill A., and Lilly Carol S. (ed.) (1997), State-Society Relation
in Yugoslavia, 1945–1992. New York: St. Martin’s Press.
Botev, Nikolaj, (2002). „Pogled preko barikada: etnički mešoviti brakovi u bivšoj Jugo-
slaviji 1962–1989“. U: Halpern Džoel M., Kaidikel Dejvid A. Susedi u ratu, Beograd:
Samizdat B92.
Bringa, Tone (1995). Being Muslim the Bosnian Way. Princeton, NJ: Princeton Univer-
sity Press.
Bringa, Tone (1993). „Nationality Categories, National Identification and Identity For-
mation in ’Multinational’ Bosnia“, Anthropology of East Europe Review, Vol. 11,
No. 1–2, http://condor.depaul.edu/~rrotenbe/aeer/aeer11_1/bringa.html, pris-
tupljeno 20. V 2008.
Brok, Piter (1995). „Huškačko novinarstvo“. U: Ivanović Života (pr.) Srbija mora umreti:
Istina i laž o građanskom ratu u Jugoslaviji. Beograd: „Filip Višnjić“.
Brown, Michael E. (ed.) (1993). Ethnic Conflict and International Security. Princeton, NJ:
Princeton University Press.
Brubaker, Rogers, Laitin David (1998). „Ethnic and nationalist violence“, Annual Review
of Sociology, V. 24, pp. 423–452.
Brubaker, Rogers (1996). Nationalism Reframed: Nationhood and the national question
in the New Europe. Cambridge: Cambridge University Press.
Brunnborg, Helge, Lyngstad, Hovde Torkild, Urdal Henirk (2003). „Accounting for Gen-
ocide: How Many Were Killed in Srebrenica?“, European Journal of Population, Vol.
19, 229–248.
Budding Audry, H. (2008). „Nation/People/Republic: Self-Determination in Socialist
Yugoslavia“. In: Cohen, Lenard J., Dragović-Soso Jasna (ed.) (2008). State Collapse
in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration. West
Lafayette, IN: Purdue University Press.
Budding, Audry H. (2004). „Srpski nacionalizam u XX veku“. U: Biserko Sonja (pr.)
Milošević vs Jugoslavija, Beograd: Helsinški odbor za ljudska prava.
Bugarel, Ksavije (2004). Bosna: Anatomija rata. Beograd: Fabrika knjiga.
Bunce, Valerie (1997). „The Yugoslav Experience in Comparative Perspective“. In: Boko-
voy Melissa, Irvine, Jill, Lilly Carol (ed.), State Society Relations in Yugoslavia, 1945–
1992. New York: St. Martin’s Press.
Burg, Steven L., Shoup Paul S. (1999). The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict
and International Intervention. Armonk NY: M. E. Sharpe.
Burg, Steven L. (1986). „Elite Conflict in Post-Tito Yugoslavia“, Soviet Studies, Vol. 38,
No. 2, pp. 170–193.
Navođena i analizirana literatura 661
Calhoun, Craig (1993). „Nationalism and Ethnicity“, Annual Review of Sociology, 19:
211–39.
Calic, Marie-Janine (2009). „Ethnic Cleansing and War Crimes, 1991–1995“. In: Charles
Ingrao and Thomas Emmert (ed.), Confronting the Yugoslav Controversies. Washing-
ton D. C., West Lafayette: US Institute of Peace Press and Purdue University Press.
Campbell, David (2002a). „Atrocity, memory, photography: imagining the concentra-
tion camps of Bosnia – the case of ITN versus Living Marxism, Part I“, Journal of
Human Rights, Vol. 1, No. 1, pp. 1–33.
Campbell, David (2002b). „Atrocity, memory, photography: imagining the concentra-
tion camps of Bosnia – the case of ITN versus Living Marxism, Part II“, Journal of
Human Rights, Vol. 1, No. 2, pp. 143–172.
Campbell, David (1999a). „Apartheid Cartography: the political anthropology and
spatial effects of international diplomacy in Bosnia“, Political Geography, Vol. 18,
pp. 395–435.
Campbell, David (1999b). „Contra Wight: the errors of premature writing“, Review of
International Studies, Vol. 25, pp. 317–321.
Campbell, David (1998). National Deconstruction: Violence, Identity, and Justice in Bos-
nia. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Campbell, David (1998). „MetaBosnia: narratives of the Bosnian War“, Review of Inter-
national Studies, Vol. 24, pp. 261–281.
Campbell, John C. (1967). Tito’s separate road – America and Yugoslavia in World Poli-
tics. New York: Harper Row.
Caplan, Richard (2005). International Governance of War-Torn Territories: Rule and
Reconstruction. Oxford and New York: Oxford University Press.
Cesarec, A. (1923). „Stjepan Radić u Jugoslaviji“, Književna republika, br. 2–3, knj. 1.
Chilton, Paul (2006). Analysing Political Discourse: Theory and Practice. London and
New York: Routledge.
Chomsky, Noam (1970). „Notes on Anarchism“. U: Daniel Guérin, Anarchism: From The-
ory to Practice, 1970, http://www.chomsky.info/articles/1970----.htm, pristupljeno
9. marta 2008.
Chossudovsky, Michel (1996). „Dismantling Yugoslavia; Colonizing Bosnia“, Covert
Action, No. 56, Spring 1996. (elektronska verzija: http://www.hartford-hwp.com/
archives/62/022.html, pristupljeno 12. III 2008).
Cigar, Norman (1995). Genocide in Bosnia: The Policy of „Ethnic Cleansing“. College Sta-
tion: Texas A and M University Press.
Cohen, Lenard J., Dragović-Soso Jasna (ed.) (2008). State Collapse in South-Eastern
Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration. West Lafayette, IN: Pur-
due University Press.
Cohen, Lenard J. (2008). „Disintegrative Synergies and the Dissolution of Socialist Fed-
erations: Yugoslavia in Comparative Perspective“. In: Cohen Lenard J., Dragović-
Soso Jasna (ed.) (2008), State Collapse in South-Eastern Europe: New Perspectives
on Yugoslavia’s Disintegration. West Lafayette, IN: Purdue University Press.
662 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Cohen, Lenard J., 2002. Serpent in the Bosom, The Rise and Fall of Slobodan Milošević.
Boulder, Colorado: Westview Press.
Cohen, Lenard J. (1995). Broken Bonds: The Disintegration of Yugoslavia. Boulder, CO:
Westview Press.
Cohen, Philip J. (1996a). Serbia’s Secret War: Propaganda and Deceit of History. College
Station: Texas A and M University Press.
Cohen, Philip J. (1996b). „The Complicity of Serbian Intellectuals in Genocide in the 1990s“.
In: Cushman, Thomas, Meštrović Stjepan (ed.) (1996), This Time We Knew: Western
Responses to Genocide in Bosnia. New York and London: New York University Press.
Connor, Walker (1984). The National Question in Marxist-Leninist Theory and Strategy.
Princeton: Princeton University Press.
Conversi, Daniele (2003). „The Dissolution of Yugoslavia: Secession by the Centre?“. In:
Coakley John (ed.), The Territorial Management of Ethnic Conflict. London, Port-
land: Frank Cass.
Conversi, Daniele (2000). „Central secession: towards a new analytical concept? The
case of Yugoslavia“, Journal of Ethnic and Migration Studies, Vol. 26, No. 2, pp.
333–355.
Conversi, Daniele (1996). „Moral Relativism and Equidistance in British Attitudes to
the War in the Former Yugoslavia“. In: Cushman Thomas, Meštrović Stjepan (ed.)
(1996), This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia. New York and
London: New York University Press.
Cooper, Robert (2002). „The new liberal imperialism“, Observer, 7. IV 2002, http://www.
guardian.co.uk/world/2002/apr/07/1, pristupljeno 5. V 2011.
Crampton, Richard J. (2002). The Balkans: Since the Second World War. London: Long-
man.
Crawford, Beverly, Lipschutz Ronnie D. (ed.) (1998). The Myth of „Ethnic Conflict“: Pol-
itics, Economics and „Cultural“ Violence. Berkeley: University of California Press.
Crawford, Beverly (1998a). „Explaining Cultural Conflict in the ex-Yugoslavia: Institu-
tional Weakness, Economic Crisis, and Identity Politics“. In: Crawford Beverly and
Lipschutz Ronnie D. (ed.), The Myth of „Ethnic Conflict“. Berkeley: University of Cal-
ifornia Press, pp. 197–260.
Crawford, Beverly (1998b). „The Causes of Cultural Conflict: An Institutional Approach“.
In: The Myth of „Ethnic Conflict“. Berkeley: University of California Press, pp. 3–43.
Crawford, Beverly (1998c). „The Causes of Cultural Conflict: Assessing the Evidence“.
In: Crawford Beverly and Lipschutz Ronnie D. (ed.), The Myth of „Ethnic Conflict“.
Berkeley: University of California Press, pp. 513–561.
Crnobrnja, Mihailo (1996). The Yugoslav Drama. London and New York: I. B. Tauris
Publishers.
Cushman, Thomas, Meštrović Stjepan (ed.) (1996). This Time We Knew: Western
Responses to Genocide in Bosnia. New York and London: New York University Press.
Čar-Drnda, Hatidža (2003). „Historijska literatura o vakufima – 1990–2001. godina“. U:
Redžić Enver (2003), Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990–2000:
Navođena i analizirana literatura 663
naučni skup, Sarajevo, 30. i 31. oktobar 2001. Sarajevo : Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine (elektronsko izdanje, http://www.anubih.
ba/speceditions/socialspeceditions/fulltext/social36.pdf, pristupljeno 20. IX
2008).
Čavoški, Kosta (2006). Badingova protiv Badingove: Dva lica istog pisca u slučaju Slobo-
dana Miloševića. Beograd: „Nikola Pašić“.
Čendler, Dejvid (2001). „Zapadna intervencija i dezintegracija Jugoslavije“. U: Degra-
dirana moć, (ur.) Hemond Filip i Herman Edvard, Beograd: Plato.
Čomski, Noam (2000). Novi humanistički militarizam: lekcije Kosova. Beograd: „Filip
Višnjić“.
Čomski, Noam (1995) Šta to u stvari hoće Amerika. Beograd: Institut za političke studije.
Ćorović, Vladimir (2005). Ilustrovana istorija Srba (6 tomova). Beograd: Narodna knjiga
i Politika.
Ćosić, Dobrica (2004). Piščevi zapisi (1992–1993). Beograd: „Filip Višnjić“.
Ćurak, Nerzuk (2006). Obnova bosanskih utopija. Sarajevo–Zagreb: Synopsis.
Daalder, Ivo H., O’Hanlon Michael E. (2000). Winning Ugly: NATO’s War to Save Kosovo.
Washington: Brookings Institution.
Dedijer, Vladimir, Miletić Antun (1990). Genocid nad Muslimanima. Sarajevo: Svjetlost.
Deichmann, Thomas (1997). „Picture that fooled the world“. LM, Issue 97, http://web.
archive.org/web/19991110185707/www.informinc.co.uk/LM/LM97/LM97_Bos-
nia.html, pristupljeno 19. III 2008.
Dejzings, Ger (2005). Religija i identitet na Kosovu. Beograd: XX vek.
Denitch, Bogdan (1993). „A Personal Report: The Last Days of Yugoslavia“. In: Ali Rabia
and Lifschultz Lawrence (eds.) (1993), Why Bosnia? Writings on the Balkan War.
Stony Creek: The pamphleteer’s Press Inc.
Dimić, Ljubodrag (1996). Kulturna politika Kraljevine Jugoslavije (1. tom). Beograd:
Stubovi kulture.
Dimitrijević, Vojin (1996). „Sukobi oko Ustava iz 1974“. U: Popov Nebojša (pr.) Srpska
strana rata: Trauma i katarza u istorijskom pamćenju. Beograd: „Republika“.
Dixon, Paul (2003). „Victory by Spin? Britain, the US and the Propaganda War over Kos-
ovo“. Civil Wars, Vol. 6, No. 4, pp. 83–106.
Dmitryev, Franklin (2001). „Depleted Uranium“, News and Letters, http://www.news-
andletters.org/Issues/2001/Jan-Feb/1.01_uranium.htm, pristupljeno 26. III 2008.
Dobbins, James F. (2003–04). „America’s Role in Nation-Building: From Germany to
Iraq“. Survival, Vol. 45, No. 4.
Donia, Robert (2006). Sarajevo: A Biography. London: Hurst and Co.
Doubt, Keith (2003). Sociologija nakon Bosne. Sarajevo: Buybook.
Dragosavac, Dušan (1985). Zbivanja i svjedočenja. Zagreb: Globus.
Dragović-Soso, Jasna (2008). „Why Did Yugoslavia Disintegrated? An Overview of Con-
tending Explanations“. In: Lenard J. Cohen and Jasna Dragović-Soso. State Col-
lapse in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration.
West Lafayette, IN: Purdue University Press.
664 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Fine, John V. A. (1996). „The Medieval and Ottoman Roots of Modern Bosnian Society“.
In: Pinson Mark (ed.), The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Develop-
ment from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia. Cambridge, Massachu-
setts: Harvard University Press.
Fine, John V. A. Jr. (1987). „The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late
Twelfth Century to the Ottoman Conquest“. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Fine, John V. A. Jr. (1983). „The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth
to the Late Twelfth Century“. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Fink, Shery (1996). „The Anti-Genocide Movement on American College Campuses: A
Growing Response to the Balkan War“. In: Cushman Thomas, Meštrović Stjepan
(ed.) (1996), This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia. New
York and London: New York University Press.
Finkelstein, Norman (2003).The Holocaust Industry: Reflections on the Exploitation of
Jewish Suffering. London: Verso.
Ford, Chris (1999). „Supporting Kosova’s struggle for self-determination“, News and
Letters, http://www.newsandletters.org/Issues/1999/May/5.99_cford.htm, pris-
tupljeno 26. III 2008.
Foucault Michel (1994). Znanje i moć. Zagreb: Globus.
Fueredi, Frank (1992). „Cleansing the Holocaust“. LM, Issue 48, http://classic-web.
archive.org/web/20000523110812/www.informinc.co.uk/LM/LM48/LM48_Holo.
html, pristupljeno 1. IV 2008.
Gabrič, Aleš (2004). „The National Question in Yugoslavia in the Immediate Post-War
Period“. In: Fischer, Jasna, Gabrič Aleš, Gibianskii Leonid J., Klein Edith S., Preus-
sen Ronald W. (ed.), Jugoslavia v hladni vojni/Yugoslavia in the Cold War. Ljubljana:
Inštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana, University of Toronto.
Gagnon, Jr. V. P. (2004). The Myth of Ethnic War: Serbia and Croatia in the 1990s. Ithaca
and London: Cornell University Press.
Gallagher, Tom (2004). „Milošević, Serbia, and the West during the Yugoslav Wars
1991–1995“. In: Hammond, Andrew, The Balkans and the West, London: Ashgate.
Gelner, Ernest (1997). Nacije i nacionalizam. Novi Sad: Matica srpska.
Glaurdić, Josip (2010). „Review Essay: Charles Ingrao and Thomas A. Emmert, eds.
Confronting the Yugoslav Controversies: A Scholars’ Initiative. West Lafayette“,
IN: Purdue University Press“. East European Politics and Societies, Vol. 24, No. 2,
pp. 294–309.
Gleni, Miša (2002). Pad Jugoslavije: Treći balkanski rat. Beograd: Samizdat B92.
Gligorijević, Branislav (1992). Kominterna, jugoslovensko i srpsko pitanje. Beograd: Insti-
tut za savremenu istoriju.
Goldhagen, Daniel J. (1998). Hitlerovi dobrovoljni dželati – obični Nemci i holokaust.
Beograd: B92.
Goldstein, Ivo i Slavko (200?) „Srbi i Hrvati u Narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvat-
skoj“, http://www.cpi.hr/download/links/hr/7243.pdf, pristupljeno 20. VIII 2008.
666 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Hawel, Marcus (2006). Die normalisierte Nation: Zum Verhaeltnis von Vergangenheits-
bewaeltigung und Aussenpolitik. Universitaet Hannover (doktorska disertacija).
http://deposit.ddb.de/cgi-bin/dokserv?idn=979810248&dok_var=d1&dok_
ext=pdf&filename=979810248.pdf , pristupljeno 10. VIII 2008.
Hechter, Michael (2000). Containing Nationalism. Oxford: Oxford University Press.
Hejden, Robert (2003). Skice za podeljenu kuću: Ustavna logika jugoslovenskih sukoba.
Beograd: Samizdat B92.
Held, Dejvid (1997). Demokratija i globalni poredak: Od moderne države ka kosmopolit-
skoj vladavini. Beograd: „Filip Višnjić“.
Hemlin, Dejvid V. (2001). Teorija saznanja. Nikšić: Jasen.
Hemond, Filip, Herman Edvard (pr.) (2001). Degradirana moć: mediji i kosovska kriza.
Beograd: Plato.
Herman, Edward S. (2008). „The New York Times on the Kosovo Crisis: A tale of bias
and misreporting“, February, 01 2008, ZNet, http://www.zcommunications.org/
zmag/viewArticle/16303, pristupljeno 16. III 2008.
Herman, Edward S. (2007). „Genocide Inflation is the Real Human Rights Threat: Yugo-
slavia and Rwanda“, October 26, 2007, http://musictravel.free.fr/political/politi-
cal75.htm, pristupljeno 12. III 2008.
Herman, Edward S. et all. Srebrenica and the politics of war crimes, http://www.sre-
brenica-report.com/index.htm, pristupljeno 28. III 2008.
Herman, Edward S. (2001). „Comment on Paul Hockenos’ Review of Books on the Bal-
kans“, ZNet, http://www.zmag.org/balkanwatch/herman_hockenos.htm, pristu-
pljeno 10. I 2005.
Hitchens, Christopher (1993). For the Sake of Argument. London: Verso.
Hitchens, Christopher (1993). „Appointment in Sarajevo: Why Bosnia Matters“. In: Ali
Rabia and Lifschultz, Lawrence (eds.) (1993), Why Bosnia? Writings on the Balkan
War. Stony Creek: The pamphleteer’s Press Inc.
Hoare, Attila Marko (2008a). „Self-determinaton: Are we hypocrites or anti-impe-
rialists?“. Blog M. A. Hora, http://greatersurbiton.wordpress.com/2008/03/03/
self-determinaton-are-we-hypocrites-or-anti-imperialists/, pristupljeno 19.
III 2008.
Hoare, Attila Marko (2008b). „What do the figures for the Bosnian war-dead tell us?“
http://greatersurbiton.wordpress.com/2008/01/04/ Blog M. A. Hora, pristupljeno 27.
III 2008.
Hoare, Attila Marko (2008c). „Is it really true that ’East Timor was worse than Bosnia
or Kosovo’?“. Blog M. A. Hora, http://greatersurbiton.wordpress.com/2008/01/,
pristupljeno 27. III 2008.
Hoare, Attila Marko (2005). „Left Revisionists“, 29. XII 2005, http://srebrenica-geno-
cide.blogspot.com/2005/12/left-revisionists_113591858999118452.html, pris-
tupljeno 24. III 2008.
Hoare, Attila Marko (2003). „Genocide in the former Yugoslavia: a critique of left revi-
sionism’s denial“, Journal of Genocide Research, V. 5, No. 4, pp. 543–563.
668 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Lazić, Mladen (ed.) (1999). Protest in Belgrade: Winter of Discontent. Budapest and New
York: Central European University Press.
Lazić, Mladen (1994). „Društveni činioci raspada Jugoslavije“, Sociološki pregled, Vol.
XXVIII, No. 2, str. 155–166.
Libal, Michael (1997). The Limits of Persuasion: Germany and the Yugoslav Crisis, 1991–
1992. Westport: Praeger.
Linz, Juan, Stepan Alfred (1996). Problems of Democratic Transition and Consolidation:
Southern Europe, South America, and Post Communist Europe. Baltimore: Johns
Hopkins University.
Linz, Juan, Stepan Alfred (1992). „Political Identities and Electoral Sequences: Spain,
the Soviet Union, and Yugoslavia“. Daedalus, Vol. 121, No. 2, pp. 123–139.
Longinović, Tomislav Z. (2003). „Vampiri poput nas: gotske maštarije i ’Srbi’“. U: Bjelić
Dušan, Savić Obrad (2003). Balkan kao metafora: Između globalizacije i fragment-
acije. Beograd: Beogradski krug.
Lukic Reneo, Lynch Alien (1996). Europe from the Balkans to the Urals: The Disintegra-
tion of Yugoslavia and the Soviet Union. Oxford–New York: SIPRI and Oxford Uni-
versity Press.
Lydal, Harol (1989). Yugoslavia in Crisis. Oxford: Clarendon Press.
Madžar, Ljubomir (1990). Suton socijalističkih privreda. Beograd: Ekonomika i Institut
ekonomskih nauka.
Magaš, Branka (2003). „On Bosnianness“. Nations and Nationalism, Vol. 9, No. 1, pp.
19–23.
Magaš, Branka (1993). The Destruction of Yugoslavia: Tracking the Breakup, 1980–92.
London and New York: Verso.
Mahmutćehajić, Rusmir (2002). Subotnji zapisi: s političkih razmeđa. Sarajevo: Buybook.
Makara, Petar (2006). „Quotations from Islamic Declaration by Alija Izetbegovic“. U:
„Who was Alija Izetbegovic? Moderate ’George Washington’ of Bosnia or Islam-
ist Murderer?“ http://www.tenc.net/bosnia/izet.htm#b, pristupljeno 20. IV 2008.
Malcolm, Noel (1998). Kosovo: A Short History. New York: New York University Press.
Malcolm, Noel (2002). Bosnia: A Short History. New York: New York University Press.
Mamula, Branko (2000). Slučaj Jugoslavija. Podgorica: CID.
Manhajm, Karl (1968). Ideologija i utopija. Beograd: Nolit.
Mann, Michael (2005). The Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing. Cam-
bridge: Cambridge University Press.
Marković, Mihailo (1994). „Uzroci razbijanja Jugoslavije“, Sociološki pregled, Vol. XXVIII,
No. 2, str. 205–213.
Marković, Mihailo (1971). „Struktura moći u jugoslovenskom društvu i dilema revolu-
cionarne inteligencije“, Praxis, g. VIII, str. 6.
Marković, Predrag J. (2004). „Komparativna iskustva raspada država u 20. veku“. U: Dij-
alog povjesničara – istoričara 9, (pr.) Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Zagreb: Zak-
lada Friedrich Naumann. (elektronska verzija: http://www.cpi.hr/hr-7303_1–2_
plenarna_izlaganja.htm, pristupljeno 30. IX 2008).
672 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Pavković, Aleksandar, Radan Petar (2008). Stvaranje novih država: Teorija i praksa otce-
pljenja. Beograd: Službeni glasnik.
Pavković, Aleksandar (2003). „Jugoslovenske secesije u svetlu savremenih teorija“,
Nova srpska politička misao, Vol. X, No. 1–4, str. 339–357.
Pavković, Aleksandar (2002). „National Liberations in Former Yugoslavia: When Will
They End?“, East European Quarterly, Vol. XXXVI, No. 2, pp. 227–248.
Pavković, Aleksandar (2001). „Multiculturalism as a Prelude to State Fragmentation:
the Case of Yugoslavia“. Journal of Southern Europe and the Balkans, Vol. 3, No. 2,
pp. 131–143.
Pavković, Aleksandar (1998). „From Yugoslavism to Serbism: the Serb national idea
1986–1996“, Nations and Nationalism, Vol. 4, No. 4, pp. 511–528.
Pavlović, Ivana (2008). Predstavljanje raspada SFRJ u savremenim udžbenicima istorije,
u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Beograd: Odeljenje za sociologiju Filozofskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Pawlowska, Karina (2005). „Humanitarian Intervention: Transforming the Discourse“,
International Peacekeeping, Vol. 12, No. 4, str. 487–502.
Perović, Latinka (2003). „Na tragu srpske liberalne tradicije: ko su i šta su bili srpski lib-
erali sedamdesetih godina XX veka“. Beograd: Helsinški odbor za ljudska prava
u Srbiji. U: Nikezić Marko: Srpska krhka vertikala.
Perović, Latinka (1991). Zatvaranje kruga – Ishod političkog rascepa u SKJ 1971/72. Sara-
jevo: Svjetlost.
Pešić, Desanka (1983). Jugoslovenski komunisti i nacionalno pitanje (1919–1935).
Beograd: Rad.
Pešić, Vesna (1996b). „Rat za nacionalne države“. U: Popov Nebojša (pr.) (1996). Srpska
strana rata: Trauma i katarza u istorijskom pamćenju. Beograd–Zrenjanin: „Repub-
lika“, Vikom grafik, Građanska čitaonica.
Petranović, Branko (1993). Jugoslovensko iskustvo srpske nacionalne integracije.
Beograd: Službeni list SRJ.
Petranović, Branko (1988). Istorija Jugoslavije 1918–1988 (3. tom). Beograd: Nolit.
Petrović, Petar Njegoš (1974). Gorski vijenac. Beograd i Cetinje: Prosveta i Obod.
Petrović, Ruža, Blagojević Marina (1989). Seobe Srba i Crnogoraca sa Kosova i Metho-
hije. Beograd: SANU.
Petrović, Ruža (1985). Etnički mešoviti brakovi u Jugoslaviji. Beograd: Institut za
sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta.
Phillips, Joan (1992). „Yugoslavia: Who’s to blame?“ LM, Issue 46, http://classic-web.
archive.org/web/20000311220650/www.informinc.co.uk/LM/LM46/index.html,
pristupljeno 11. V 2011.
Phillips, Joan (1993). „Breaking the Selective Silence“. LM, Issue 54, http://www.inform-
inc.co.uk/LM/LM54/LM54_Books.html, pristupljeno 1. IV 2008.
Pilipović, Radovan. „Manastir Rmanj u prošlosti i sadašnjosti“. Pravoslavlje. Beograd.
http://pravoslavlje.spc.rs/broj/967/tekst/manastir-rmanj-u-proslosti-i-sadasn-
josti/print/lat, pristupljeno 17. IV 2008.
Navođena i analizirana literatura 675
Pinson, Mark (ed.) (1996). The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Develop-
ment from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia. Cambridge, Massachu-
setts: Harvard University Press.
Popov, Čedomir (2007). Velika Srbija: stvarnost i mit. Sremski Karlovci i Novi Sad:
Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Popov, Nebojša (pr.) (1996). Srpska strana rata: Trauma i katarza u istorijskom pamćenju.
Beograd–Zrenjanin: „Republika“, Vikom grafik, Građanska čitaonica.
Posen, Barry (1993). „The Security Dilemma and Ethnic Conflict“. In: Michael Brown
(ed.), Ethnic Conflict and International Security. Princeton, NJ: Princeton Univer-
sity Press.
Purivatra, Atif (2001). „Predgovor“. U: Bojić Mehmedalija. Historija Bosne i Bošnjaka (VII–
XX vijek). Sarajevo: Šahinpašić.
Putinja, Filip i Stref-Fenar Žoslin (1997). Teorije o etnicitetu. Beograd: XX vek.
Quattrone, G. A., Jones E. E. (1980). „The Perception of Variability within Ingroups and
Outgroups: Implications for the Law of Small Numbers“, Journal of Personality
and Social Psychology, Vol. 38, str. 141–152.
Radić, Radmila (2002). Država i verske zajednice 1945–1970 (2 toma). Beograd: Insti-
tut za noviju istoriju Srbije.
Radojević, Mira (2003). „O federalizaciji Jugoslavije 1945. godine“. U: Dijalozi
povjesničara–istoričara 8 (pr.) Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Zagreb: Zaklada
Friedrich Naumann (elektronska verzija: http://www.cpi.hr/download/links/
hr/7286.pdf, pristupljeno 30. IX 2008).
Radojević, Mira (1991). „Demokratska stranka o državnom preuređenju Kraljevine
Jugoslavije (1935–1941)“. Istorija XX veka, g. IX, br. 1–2, str. 37–63.
Ramet, Sabrina P. (2006). The Three Yugolavias: State-Building and Legitimation 1918–
2005. Bloomington and Washington: Indiana University Press and Woodrow Wil-
son Center Press.
Ramet, Sabrina P. (2005). Thinking about Yugoslavia: Scholarly Debates about the Yugo-
slav Breakup and the Wars in Bosnia and Kosovo. Cambridge: Cambridge Univer-
sity Press.
Ramet, Sabrina P. (1996). BalkanBabel: The Disintegration of Yugoslavia from the Death
of Tito to Ethnic Wars (second edition), Boulder, Colorado: Westwiew Press.
Ramet, Pedro (ed.) (1985). Yugoslavia in the 1980s. Boulder, CO: Westview Press.
Ramet, Pedro (1984). „Yugoslavia and the Threat of Internal and External Discontents“,
Orbis, Vol. 28, No, 1, pp. 103–121.
Redžić, Enver (2003). Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990–2000:
naučni skup. Sarajevo, 30. i 31. oktobar 2001. Sarajevo : Akademija nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine (elektronsko izdanje, http://www.anubih.ba/specedi-
tions/socialspeceditions/fulltext/social36.pdf, pristupljeno 20. IX 2008).
Redžić, Enver (2000). „Istoriografija o muslimanskoj naciji“, Prilozi, vol. 29, str. 233–244,
http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/files/176/muslimanska-nacija.pdf,
pristupljeno 29. IV 2011.
676 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Rieff, David (1996). Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West. New York: Simon
and Schuster.
Riesman, David (1996). „Western Responses to the Current Balkan War“. In: Cushman
Thomas, Meštrović Stjepan (ed.) (1996), This Time We Knew: Western Responses to
Genocide in Bosnia. New York and London: New York University Press.
Robinson, Richard (1971). „The Concept of Knowledge“, Mind, Vol. 80, No. 317, pp. 17–28.
Rogel Carole (1998). The Breakup of Yugoslavia and Its Aftermath. Westport, Conn: Gren-
qood Press.
Rot, Nikola, Havelka Nenad (1973). Nacionalna vezanost i vrednosti kod srednjoškolske
omladine. Beograd: Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta.
Rubinstein, William D. (2004). Genocide: A History. London and New York: Pearson and
Longman.
Rusinow, Denison (2008). „Reopening of the ’National Question’ in the 1960s“. In:
Cohen Lenard J., Dragović-Soso Jasna (ed.) (2008), State Collapse in South-East-
ern Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration. West Lafayette, IN:
Purdue University Press.
Rusinow, Denison (1978). The Yugoslav Experiment 1948–1974. Berkeley and Los Ange-
les: University of California Press.
Rusinow, Denison (1985). „Nationalities Policy and and the ’National Question’“. In:
Ramet Pedro (ed.) (1985), Yugoslavia in the 1980s. Boulder, CO: Westview Press.
Ryan, Linda (1996). „Bosnia: myths of multi-ethnicity“, LM, Issue 84, http://classic-web.
archive.org/web/20000414001200/www.informinc.co.uk/LM/LM86/index.html,
pristupljeno 11. V 2011.
Sadkovich, James J. (2002). „Argument, Persuasion, and Anecdote: The Usefulness of
History to Understanding Conflict“, Polemos, Vol. 5, No. 1–2, pp. 33–49.
Sadkovich, James J. (1996). „The Former Yugoslavia, the End of the Nuremberg Era,
and the New Barbarism“. In: Cushman Thomas, Meštrović Stjepan (ed.) (1996),
This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia. New York and Lon-
don: New York University Press.
Said, Edward W. (1979). Orientalism. New York: Random House (Vintage).
Samardžić, Miroslav (2002). Zaštita nacionalnih manjina. Beograd: Centar za antiratnu
akciju.
Samardžić, Radovan (1971). Mehmed Sokolović. Beograd: Srpska književna zadruga.
Scheepers, P., Gijsberts M., Coenders M. (2002). „Ethnic Exclusionism in European
Countries: Public Opposition to Civil Rights for Legal Migrants as a Response to
Perceived Ethnic Threat“, European Sociological Review, Vol. 18, No. 1, pp. 17–34.
Schmitt, Carl (1943). Pojam politike i ostale rasprave. Zagreb: Matica hrvatska.
Schoepflin, George (1995). „Nationhood, communism and state legitimation“, Nations
and Nationalism, Vol. 1, No. 1, pp. 81–91.
Schoepflin ,George (1994). „Postcommunism: The Problems of Democratic Construc-
tion“, Daedalus, Journal of the American Academy of Arts and Science, Vol. 123,
No. 3, pp. 127–142.
Navođena i analizirana literatura 677
Simms, Brendan (1996). „Bosnia: The Lesson of History?“ In: Cushman Thomas,
Meštrović Stjepan (ed.), This Time We Knew: Western Responses to Genocide in
Bosnia. New York and London: New York University Press.
Skalnik, Leff Carol (1997). The Czech and Slovak Republics: Nation Versus State. Boulder,
Colorado: Westview Press.
Skopljanac, Brunner Nena, Gredelj Stjepan, Hodžić Alija, Krištofić Branimir (ur.) (1999).
Mediji i rat. Beograd: Agencija ,,Argument“.
Smit, Antoni D. (1998). Nacionalni identitet. Beograd: XX vek.
Smith, Anthony D. (2000). The Nation in History, Historiographical Debates about
Ethnicity and Nationalism. Cambridge: Polity Press.
Smith, Anthony D. (1995). Nations and Nationalism in a Global Era. Cambridge:
Polity Press.
Smolar, Aleksandar (2000). „1989 – Die Vergessene Revolution?“. Transit.
Sobel, Richard (1996). „U.S. and European Attitudes toward Intervention in the Former
Yugoslavia: Mourir pour la Bosnie?“ In: Richard H. Ullman (ed.), The World and
Yugoslavia’s Wars: NY: A Council on Foreign Relations Book.
Sokolović, Džemal (2004). „The Intelligentsia and the Destruction of Bosnia: Unfin-
est Hour of Intellectuals“, http://www.kakanien.ac.at/rez/DSokolovic1.pdf,
pristupljeno 10. VIII 2008.
Stanković, Đorđe Đ. (1995). Nikola Pašić i Hrvati (1918–1923). Beograd: BIGZ
Stefanović, Đorđe (2009). „The Unintended Consequences of Ethnic Federalism: How
Yugoslav Communists Dug Their Own Graves“, Paper Presented at the Histori-
cal Sociology Regular Session, American Sociological Association, 104th Annual
Meeting, San Francisco, August 10, 2009.
Stiglmayer, Alexandra (1994). Mass Rape: The War Against Women in Bosnia-Herze-
govina. Lincoln, NE: University of Nebraska Press.
Stojanović, Svetozar (1995). Propast komunizma i razbijanje Jugoslavije. Beograd: „Filip
Višnjić“ i IFDT.
Stokes, Gale 2009. „Independence and the Fate of Minorities, 1991–1992“. In: Charles
Ingrao and Thomas, Emmert (ed.), Confronting the Yugoslav Controversies. Wash-
ington D. C., West Lafayette: US Institute of Peace Press and Purdue University
Press.
Stokes, Gale (2003). „Solving the Wars of Yugoslav Succession“. In: Norman Naimark,
Holly Case (ed.), Yugoslavia and Its Historians. Stanford: Stanford University Press.
Stokes, Gale, Lampe John, Rusinow Denison, Mostov Julie (1996). „Instant History:
Understanding the Wars of Yugoslav Succession“, Slavic Review, Vol. 55, No. 1,
pp. 136–160.
Stokes, Gale (1993). The Walls Came Tumbling Down: The Collapse of Communism in
Eastern Europe. New York and Oxford: Oxford University Press.
Sutu, Žorž-Anri (2001). Neizvestan savez: Istorija Evropske zajednice. Beograd: Clio.
Sveti, Sava (2005). Sabrana dela. U: Juhas Georgieska Ljiljana (pr.) (2005). Sveti Sava:
Sabrana dela. Beograd: Narodna knjiga i Politika.
Navođena i analizirana literatura 679
Tabeau, Ewa, Bijak Jakub (2005). „War-related Deaths in the 1992–1995 Armed Con-
flicts in Bosnia-Herzegovina: A Critique of Previous Estimates and Recent Results“,
European Journal of Population, Vol. 21, pp. 187–215.
Tajfel, Henry (1981). Human Groups and Social Categories. Cambridge and New York:
Cambridge University Press.
Tanner, Marcus (2001). Croatia: A Nation Forced in War. New Haven and London: Yale
University Press.
Tejlor, A. J. P. (1990). Habsburška monarhija 1809–1918. Zagreb: Znanje.
Thomas, Raju (ed.) (2003). Yugoslavia Unraveled: Sovereignty, Self-Determination, Inter-
vention. Lanham: Lexington Books.
Thompson, Mark (1993). „The Final Solution of Bosnia-Hercegovina“. In: Ali Rabia and
Lifschultz Lawrence (eds.) (1993), Why Bosnia? Writings on the Balkan War. Stony
Creek: The pamphleteer’s Press Inc.
Tili, Čarls (1997). Suočavanja sa društvenom promenom: Makro društvene strukture,
procesi i komparacije. Beograd: Filip Višnjić.
Todorova, Marija (1999). Imaginarni Balkan. Beograd: XX vek.
Tompson, Mark (1995). Proizvodnja rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Beograd: Član 19, Medija centar i B92.
Totten, Samuel, Parsons William S., Charny Israel W. (2004). Century of Genocide: Criti-
cal Essays and Eyewitness Accounts. New York: Taylor and Francis Group.
Ullman, Richard (ed). The World and Yugoslavia’s Wars. New York: Council on Foreign
Relations Book.
Vahtel, Baruh Endru (2001). Stvaranje nacije, razaranje nacije: književnost i kulturna poli-
tika u Jugoslaviji. Beograd: Stubovi kulture.
Valerštajn, Imanuel (2005). Posle liberalizma. Beograd: Službeni glasnik.
Van Dijk, Teun (1995). „Discourse Analysis as Ideology Analyis“. In: C. Schäffner and A.
Wenden (eds.), Language and Peace (pp. 17–33). Aldershot: Dartmouth Publishin.
http://www.discourses.org/OldArticles.html, pristupljeno 22. XII 2006.
Van Dijk, Teun (1995). „The Mass-Media Today: Discourses of Domination or Diversity“.
Javnost/The Public (Ljubljana), 2(2), 1995, pp. 27–45.
Van Dijk, Teun (1985). „Structures of News in the Press“. In: van Dijk (ed.), Discourse and
Communication. Berlin: De Gruyter, 1985, pp. 69–93. http://www.discourses.org/
OldArticles/Structures%20of%20news%20in%20the%20press.pdf, pristupljno 22.
XII 2006.
Veber, Maks (1976). Privreda i društvo, Beograd: Prosveta.
Vlajčić, Gordana (1987). Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje (1919–1927)
(drugo dopunjeno izdanje). Zagreb: Globus.
Vucinich, Wayne S. (1969). „Nationalism and Communism“ in Wayne Vucinich, Con-
temporary Yugoslavia. Berkeley: University of California Press.
Vujačić, Veljko (1996b). „Historical Legacies, Nationalist Mobilization, and Political Out-
comes in Russia and Serbia: A Weberian View“, Theory and Society, Vol. 25, No. 6,
pp. 763–801.
680 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Vudvord, Suzan (1997). Balkanska tragedija: Haos i raspad posle hladnog rata. Beograd:
„Filip Višnjić“.
Vuletić, Vladimir (2006). Globalizacija: Aktuelne debate. Zrenjanin: Gradska narodna
biblioteka ,,Žarko Zrenjanin“.
Vulliamy, Ed (2000). „Poison in the Well of History“, The Guardian, 15. III 2000, http://
www.guardian.co.uk/g2/story/0,,181985,00.html, pristupljeno 19. III 2008.
Vulliamy, Ed (1994). Season in Hell: Understanding Bosnia’s War. New York/London:
Simon and Schuster.
Wachtel, Andrew, Bennett Christopher (2009). „The Dissolution of Yugoslavia“. In:
Charles Ingrao and Thomas, Emmert (ed.), Confronting the Yugoslav Controver-
sies. Washington D. C., West Lafayette: US Institute of Peace Press and Purdue
University Press.
Wachtel, Andrew, Marković Predrag J. (2008). „A Last Attempt at Educational Integra-
tion: The Failure of Common Educational Cores in Yugoslavia in the Early 1980s“.
In: Cohen Lenard J., Dragović-Soso Jasna (ed.) (2008), State Collapse in South-
Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration. West Lafayette,
IN: Purdue University Press.
Wight, Colin (1999). „MetaCampbell: the epistemological problematics of perspectiv-
ism“, Review of International Studies, Vol. 25, pp. 311–316.
Wodak, R. (2006a). „Images in/and news in a globalised world“. In: Lassen, Inger,
Strunck, Jeanne, Vestergaard, Torben (eds.), Mediating Ideology in Text and Image.
Ten Critical Studies, Amsterdam: Benjamins (DAPSAC Series).
Wodak, R. (2006b). „Critical Linguistics and Critical Discourse Analysis“. In: Jan-Ola
Oestman and Jef Verschueren with Eline Versluys, Handbook of Pragmatics.
Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Public Co. http://www.ling.lancs.ac.uk/
staff/wodak/index.htm, pristupljeno 20. III 2007.
Wodak, R. and Busch B. (2004). Approaches to Media Texts. http://www.sagepub.co.uk/
mcquail5/downloads/Handbookchaps/ch5%20Downing%20HB.pdf, pristu-
pljeno 20. III 2007.
Young, Mitchel (2004). „Religion, Community, Identity: Rusmir Mahmutcehajic and
the Future of Bosnia“. http://www.hks.harvard.edu/kokkalis/GSW7/GSW%206/
Mitchell%20Young%20Paper.pdf, pristupljeno 28. V 2008.
Zimerman, Voren (2003). Poreklo jedne katastrofe: Jugoslavija i njeni rušitelji. Beograd:
DAN GRAF.
Žerjavić, Vladimir (1992). Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Zagreb:
Globus.
Živojinović, Dragoljub R. (1980). Vatikan, Srbija i stvaranje jugoslovenske države 1914–
1920. Beograd: Nolit.
Nenavođena relevantna literatura
Abrams, Neil A. (2003). Nationalist Mobilization and Imperial Collapse: Serbian and
Russian Nationalism Compared, 1987–1991. Berkeley Program in Soviet and Post-
Soviet Studies, Institute of Slavic, East European, and Eurasian Studies, Univer-
sity of California Berkeley. http://repositories.cdlib.org./iseees/bps/2003_02-abra
Al-Ali, Nadje, Black Richard, Koser Khalid (2001). „The limits to transnationalism:
Bosnian and Eritrean Refugees in Europe as emerging transnational communi-
ties“. Ethnic and Racial Studies, Vol. 24, No. 4, pp. 578–600.
Armstrong, John (2004). „Definitions, periodization, and prospects for the longue
duree“, Nations and Nationalism, Vol. 10, No. 1–2, pp. 9–18.
Armstrong, John (1982). Nations before Nationalism, Chapel Hill: The University of
North Carolina Press.
Baber, Zaheer (1992). „Sociology of Scientific Knowledge: Lost in the Reflexive Fun-
house?“, Theory and Society, Vol. 21, No. 1, pp. 105–119.
Babuna, Aydin (2004). „The Bosnian Muslims and Albanians: Islam and Nationalism“.
Nationalities Papers, Vol. 32, No. 2, pp. 287–321.
Babuna, Aydin (1999). „Nationalism and the Bosnian Muslims“. East European Quar-
terly, Vol. XXXIII, No. 2, pp. 195–218.
Babuna, Aydin (1996). „The emergence of the first Muslim party in Bosnia-Hercego-
vina“. East European Quarterly, Vol. XXX, No. 2, pp. 131–151.
Bass, Warren (1998). „The Triage of Dayton“. Foreign Affairs, Vol. 77, No. 5, pp. 95–108.
Bartov, Omer, Mack Phyllis (2001). In God’s Name: Genocide and Religion in the Twenti-
eth Century. Oxford: Berghahn Books.
Bebler, Anton (1993). „Yugoslavia’s Variety of Communist Federalism and Her Demise“.
Communist and Post-Communist Studies, Vol. 26, No. 1, pp. 72–86.
Bekić, Darko (1988). Jugoslavija u hladnom ratu. Zagreb: Globus.
Berčić, Boran (2001). „Skepticizam“. Theoria, Vol. XLIII, No. 1–4, str. 7–94.
Berger, Peter i Lukman Tomas (1992). Socijalna konstrukcija zbilje, Zagreb: Naprijed.
Biber, Florian (2004). „Podela vlasti kao etničko zastupanje u postkonfliktnim druš-
tvima – slučajevi Bosne, Makedonije i Kosova“. U: Nacionalizam posle komunizma:
naučene lekcije, Beograd: Beogradski fond za političku izuzetnost.
Bićanić, Ivo (1995). „The Economic Causes of New State Formation During Transition“.
East European Politics and Societies, Vol. 9, No. 1, pp. 2–21.
Bieber, Florian (2003). „Approaches to Political Violence and Terrorism in Former Yugo-
slavia“. Journal of Southern Europe and the Balkans, Vol. 5, No. 1, pp. 39–51.
682 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Bieber, Florian (2002). „Nationalist Mobilization and Stories of Serb Suffering“. Rethin-
king History, Vol. 6, No. 1, pp. 95–110.
Bieber, Florian (2000). „Muslim Identity in the Balkans Before the Establishment of
Nation States“. Nationalities Papers, Vol. 28, No. 1, pp. 13–28.
Bieber, Florian (1999). „Consociationalism – Prerequisite or Hurdle for Democratisa-
tion in Bosnia? The Case of Belgium as a Possible Example“. Southeast Europe
Review, Vol. 3, No. 2, pp. 79–94.
Bonnell, Victoria E. (ed.) (1996). „Identities in Transition: Eastern Europe and Russia
after the Collapse of Communism“. Center for Slavic and East European Studies,
Research Series No. 93. University of California at Berkeley.
Bonnett, Alastair (2003). „From White to Western: ‘Racial Decline’ and the Idea of the
West in Britain 1890–1930“, Journal of Historical Sociology, Vol. 16, No. 3, pp.
320–348.
Bose, Sumantra (2002). Bosnia after Dayton: Nationalist Partition and International Inter-
vention, London: Hurst & Company.
Bougarel, Xavier (2003). „Bosnian Muslims and the Yugoslav Idea“. In: Djokić Dejan
(ed.) Yugoslavism: Histories of a Failed Idea 1918–1992. London: Hurst & Company.
Bougarel, Xavier (1999). „Yugoslav Wars: The ’Revenge of the Countryside’ Between
Sociological Reality and Nationalist Myth“. East European Quarterly, Vol. XXXIII,
No. 2, pp. 157–175.
Bougarel, Xavier (????) Islam and Politics in the Post-Communist Balkans. Cambridge,
MA: J.F.K. School of Government.
Boyd, Charles G. (1998). „Making Bosnia Work“. Foreign Affairs, Vol. 77, No. 1, pp. 42–55.
Bracewell, Wendy (2000). „Rape in Kosovo: masculinity and Serbian nationalism“. Nati-
ons and Nationalism, Vol. 6, No. 4, pp. 563–590.
Bracewell, Wendy (1996). „Women, Motherhood, and Contemporary Serbian Nationa-
lism“. Women’s Studies International Forum, Vol. 19, No. 1–2, pp. 25–33.
Bunce, Valerie (2003). „The Political Economy of Postsocialism“. Slavic Review, Vol. 58,
No. 4, pp. 756–793.
Burg Steven L, Berbaum Michael L. (1989). „Community, Integration, and Stability in
Multinational Yugoslavia“. Slavic Review, Vol. 83, No. 2, pp. 535–554.
Burg, Steven L. (1987). „New Data on the League of Communists of Yugoslavia“. Sla-
vic Review, Vol. 46, No. 3–4, pp. 553–567.
Burg, Steven L. (1986). „Elite Conflict in Post-Tito Yugoslavia“. Soviet Studies, Vol. 38,
No. 2, pp. 170–193.
Carter, Jonathan A. (2003). „Telling times: history, emplotment, and truth“, History and
Theory (February 2003), Vol. 42, No. 1, pp. 1–27.
Caplan, Richard (1998). International diplomacy and the crisis in Kosovo. Internatio-
nal Affairs, V. 74/N. 4, pp. 745–761.
Carey, Henry F., Raciborski Rafal (2004). „Postcolonialism: A Valid Paradigm for the For-
mer Sovietized States and Yugoslavia“, East European Politics and Societies (Spring
2004), Vol. 18, No. 2, pp. 191–235.
Nenavođena relevantna literatura 683
Fearon, James D., Laitin David D. (1996). „Explaining Interethnic Cooperation“. Ameri-
can Political Science Review, Vol. 90, No. 4, pp. 715–735.
Fisk, Winston M. (1971). The Constitutionalism Movement in Yugoslavia: A Preliminary
Survey. Slavic Review, V. 30/N. 2, pp. 277–297.
Fleck, Hans-Georg, Graovac Igor (2005). Dijalog povjesničara – istoričara 9. Zagreb:
Zaklada Friedrich Naumann.
Flere, Sergej (1991). „Explaining Ethnic Antagonism in Yugoslavia“. European Sociolo-
gical Review, Vol. 7, No. 3, pp. 183–193.
Friedman, Francine (2000). „The Muslim Slavs of Bosnia and Herzegovina (with Refe-
rence to the Sandžak of Novi Pazar): Islam as National Identity“. Nationalities
Papers, Vol. 28, No. 1, pp. 165–180.
Friedman, Kenneth S. (1980). „Analysis of Causality in Terms of Determinism“. Mind,
Vol. 89, No. 356, pp. 544–564.
Gatman, Roj, Rif Dejvid (2003). Leksikon ratnih zločina: Ono što bi javnost trebalo da
zna, Beograd: Samizdat B92.
Gligorov, Vladimir (2004). „Ekonomski razlozi raspada i reintegracije – slučaj Jugo-
slavije“. U: Nacionalizam posle komunizma: Naučene lekcije, Beograd: Beogradski
fond za političku izuzetnost.
Gligorov, Vladimir (1995). „What If They Will Not Give up?“, East European Politics and
Societies, Vol. 9, No. 3, pp. 499–512.
Godina, Vesna (1998). „The outbreak of nationalism on former Yugoslav territory: a
historical perspective on the problem of supranational identity“. Nations and
Nationalism, Vol. 4, No. 3, pp. 409–422.
Goldman, Alan H. (1984). „Fanciful Arguments for Realism“. Mind, Vol. 93, No. 369,
pp. 19–38.
Gow, James, Zveržhanovski (2004). „The Milošević Trial: Purpose and Performance“.
Nationalities Papers, Vol. 32, No. 4, pp. 897–919.
Gow, James, Paterson Richard, Preston Alison (ed.) (1996). Bosnia by television. Lon-
don: British Film Institute.
Grandits, Henis, Promicer Kristijan (2002). „Bivši drugovi“ u ratu: istorijski pogledi na
„etničko čišćenje“ u Hrvatskoj, Beograd: Samizdat B92.
Green, Donald P., Seher Rachel L. (2003). „What Role Does Prejudice Play in Ethnic Con-
flict?“, Annual Review of Political Science, Vol. 6, pp. 509–531.
Greenberg, Robert D. (1996). „The Politics of Dialects Among Serbs, Croats, and
Muslims in the Former Yugoslavia“. East European Politics and Societies, Vol. 10,
No. 3, pp. 393–415.
Greenfeld, Liah, Chirot Daniel (1994). „Nationalism and Aggression“. Theory and Soci-
ety, Vol. 23, No. 1, pp. 79–130.
Guibernau, Montserrat (2004). „Anthony D. Smith on nations and national identity:
a critical assessment“, Nations and Nationalism, Vol. 10, No. 1–2, pp. 125–141.
Gurr, Robert Ted, Moore Will H. (1997). „Ethnopolitical Rebellion: A Cross-Sectional
Analysis of the 1980s with Risk Assessment for the 1990s“. American Journal of
Political Science, Vol. 41, No. 4, pp. 1079–1103.
Nenavođena relevantna literatura 685
Bosnia. Shaftesbury, Dorset & Rockport, Massachusetts & Brisbane, Queensland: Ele-
ment.
Hall, Gregory O. (1999). „The Politics of Autocracy: The Politics of Autocracy“. East Euro-
pean Quarterly, Vol. XXXIII. No. 2, pp. 233–249.
Hall, John R. (1990). „Epistemology and Sociohistorical Inquiry“. Annual Review of Soci-
ology, Vol. 16, pp. 329–351.
Hall, Gregory O. (1999). „The Politics of Autocracy: The Politics of Autocracy“. East Euro-
pean Quarterly, Vol. XXXIII, No. 2, pp. 233–249.
Hall, John R. (1990). „Epistemology and Sociohistorical Inquiry“. Annual Review of Soci-
ology, Vol. 16, pp. 329–351.
Halliday, Fred (2000). „The perils of community: reason and unreason in nationalist
ideology“. Nations and Nationalism, Vol. 6, No. 2, pp. 153–71.
Halpern, Ben (1961). „’Myth’ and ’Ideology’ in Modern Usage“. History and Theory, Vol.
1, No. 2, pp. 129–149.
Halpern, Džoel M., Kaidikel Dejvid A. (2002). „Uvod: posmatranje kraja Jugoslavije“. U:
Susedi u ratu, Beograd: Samizdat B92.
Hamourtziadou, Lily (2002). „The Bosniaks: From Nation to Threat“. Journal of Southern
Europe and the Balkans, Vol. 4, No. 2, pp. 141–156.
Harf, Barbara, Gurr Ted R. (2004). Ethnic Conflict in World Politics (second edition), Boul-
der, Colorado: Westview Press.
Hatzopoulos, Pavlos (2003). „’All that is, is nationalist’: Western imaginings of the Bal-
kans since the Yugoslav Wars“. Journal of Southern Europe and the Balkans, Vol.
5, No. 1, pp. 25–38.
Hayden, Robert (1996). „Schindler’s Fate: Genocide, Ethnic Cleansing, and Population
Transfers“. Slavic Review, Vol. 55, No. 4, pp. 727–748.
Hayden, Robert (1996). „Reply (to Carol Lilly, Susan Woodward and Paul Wallace)“. Sla-
vic Review, Vol. 55, No. 4, pp. 767–778.
Hayden, Robert (1993). „On Unbalanced Criticism“. East European Politics and Socie-
ties, Vol. 7, No. 3, pp. 577–582.
Hayden, Robert (1992). „Constitutional Nationalism in the Formerly Yugoslav Repu-
blics“. Slavic Review, Vol. 51, No. 4, pp. 654–673.
Hejden, Robert (2002). „Muslimani kao ’drugi’ u srpskoj i hrvatskoj politici“. U: Susedi
u ratu, Beograd: Samizdat B92.
Hemel, E. A. (2002). „Pouke iz jugoslovenskog lavirinta“. U: Susedi u ratu, Beograd:
Samizdat B92.
Heywood, Andrew (2003). Political Ideologies: An Introduction. New York: Palgrave Mac-
millan.
Hislope, Robert (1997). „Intra-Ethnic Conflict in Croatia and Serbia: Flanking and
the Consequences for Democracy“. East European Quarterly, Vol. XXX, No. 4,
pp. 471–494.
Hobzbaum, Erik (1996). Nacije i nacionalizam od 1780. Beograd: „Filip Višnjić“.
Hobsbom, Erik i Rejndžer Terens (ur.) (2002). Izmišljanje tradicije. Beograd: XX vek.
686 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Hoepken, Wolfgang (1999). „War, Memory, and Education in a Fragmented Society: The
Case of Yugoslavia“. East European Politics and Societies, Vol. 13, No. 1, 190–227.
Ingrao, Charles (1999). „Understanding Ethnic Conflict in Central Europe: An Histori-
cal Perspective“. Nationalities Papers, Vol. 27, No. 2, pp. 291–318.
Innes, Abby (1997). „The Breakup of Czechoslovakia: The Impact of Party Development
on the Separation of the State“. East European Politics and Societies, Vol. 11, No.
3, pp. 393–435.
Jelavich, Charles (2003). South Slav Education: Was There Yugoslavism? In: Yugoslavia
and Its Historians, Stanford: Stanford University Press.
Jelinek, Yeshayahu (1975). „Nationalism in Slovakia and the Communists, 1918–1929“.
Slavic Review, Vol. 34, No. 1, pp. 65–85.
Jović, Dejan (2004). „’Official memories’ in post-authoritarianism: an analytical fra-
mework“, Journal of Southern Europe and the Balkans, Vol. 6, No. 2, pp. 98–108.
Judt, Tony (1992). „The Past is Another Country: Myth and Memory in Postwar Europe“,
Deadalus (Fall 1992), Vol. 121, No. 4, pp. 83–118.
Judt, Tony (1990). „The Rediscovery of Central Europe“, Daedalus, (Winter 1990),
Eastern Europe…Central Europe…Europe, Vol. 119, No.1/23–54.
Khan, Mujeeb R. (1994). „Bosnia-Herzegovina and the Crisis of the Post-Cold Inter-
national System“. East European Politics and Societies, Vol. 9, No. 3, pp. 459–498.
Kibler, Robert E. (2005). „Responses to Inhumanity in the Balkans and a Preliminary
Discussion Concerning the Problem of Evil“. East European Quarterly, Vol. XXX-
VIII, No. 4, pp. 463–472.
Kitromilides, Paschalis M. (1996). „’Balkan Mentality’: history, legend, imagination“.
Nations and Nationalism, Vol. 2, No. 2, pp. 163–191.
Kiznije, Žan (1996). Etnologija Evrope. Beograd: XX vek.
Knežević, Anto (1993). „Some Questions about a ’Balanced’ Discussion“. East European
Politics and Societies, Vol. 7, No. 1, pp. 155–166.
Kocka, Juergen (2004). „Asimetrična historijska poredba: slučaj njemačkog Son-
derwega“. U: Uvod u komparativnu historiju, Zagreb: Golden Marketing i Teh-
nička knjiga.
Kovacs, Maria M. (2003). „Standards of self-determination and standards of minority-
rights in the post-communist era: a historical perspective“. Nations and Nationa-
lism, Vol. 9, No. 3, pp. 433–450.
Kurzman, Charles, Owens Lynn (2002). „The sociology of intellectuals“. Annuual Review
of Sociology 28, pp. 63–90.
Laclau, Ernesto (ed.) (1994). The Making of Political Identities. London/New York: Verso.
Lamont, Michele, Molnar Virag (2002). „The study of boundaries in the social scien-
ces“. Annual Review of Sociology 28, pp. 167–95.
Lampe, John (2003). „The Two Yugoslavias as Economic Unions: Promise and Pro-
blems“. In: Yugoslavism, London: Hurst & Company.
Lane, Ann, 2004. Yugoslavia: When Ideals Collide, London & New York: Palgrave Mac-
millan.
Nenavođena relevantna literatura 687
Levich, Marvin (1962). „Disagreement and Controversy in History“. History and The-
ory, Vol. 2, No. 1, pp. 41–51.
Lilly, Carol S. (1996). „Amoral Realism or Immoral Obfuscation?“, Slavic Review, Vol. 55,
No. 4, pp. 749–754.
Longinović Tomislav Z. (1995). „East within the West: Bosnian Cultural Identity in the Works
of Ivo Andrić“. In: Vucinich Wayne: Ivo Andrić Revisited: The Bridge Still Stands. Rese-
arch Series, No. 92. International and Area Studies, University of California at Berkeley.
Lorenz, Chris (2000). „Some Afterthoughts on Culture and Explanation in Historical
Inquiry“. History and Theory, Vol. 39, pp. 348–363.
Lustick, Ian S. (1996). „History, Historiography and Political Science: Multiple Histori-
cal Records and the Problem of Selection Bias“. American Political Science Review,
Vol. 90, No. 3, pp. 605–618.
Mahmutcehajic, Rusmir (1999). „The War Against Bosnia-Herzegovina“. East European
Quarterly, Vol. XXXIII, No. 2, pp. 219–232.
Mahoney, James (2004). „Comparative-Historical Methodology“. Annual Review of Soci-
ology, Vol. 30, pp. 81–101.
Malcolm, Noel (2000). „Response to Thomas Emmert“. Journal of Southern Europe and
the Balkans, Vol. 2, No. 1, pp. 121–124.
Malcolm, Noel (1999). „What Ancient Hatreds? In: Is Kosovo Real? The Battle Over
History Continues“. Foreign Affairs, Vol. 78, No. 1, pp. 130–134.
Malcolm, Noel (1995). „The Case Against Europe“. Foreign Affairs, Vol. 74, No. 2, pp.
52–68.
Malesevic, Sinisa (2002). Ideology, Legitimacy and the New State: Yugoslavia, Serbia and
Croatia. London and Portland, Or: Frank Cass.
Malesevic, Sinisa, Uzelac Gordana (1997). „Ethnic distance, power and war: the case of
Croatian students“. Nations and Nationalism, Vol. 3, No. 2, pp. 291–298.
Marsh, Christopher, Heppner Mark (2003). „When Weak Nations Use Strong States: The
Unintended Consequences of Intervention in the Balkans“. Nationalities Papers,
Vol. 31, No. 3, pp. 281–293.
Massey, Garth, Hodson Randy, Sekulić Duško (2003). „Nationalism, Liberalism and
Liberal Nationalism in Post-War Croatia“. Nations and Nationalism, Vol. 9, No. 1,
pp. 55–82.
Mastny, Vojtech (2000). „The Historical Experience of Federalism in East Central
Europe“. East European Politics and Societies, Vol. 14, No. 1, pp. 64–96.
Matković, Hrvoje (2003). Povijest Jugoslavije (drugo dopunjeno izdanje), Zagreb:
Naklada P. I. P. Pavičić.
Mccullagh, Behan C. (2004). „What do historians argue about?“, History and Theory,
Vol. 43, pp. 18–38.
Mccullagh, Behan C. (2000). „Bias in Historical Description, Interpretation, and Expla-
nation“. History and Theory, Vol. 39, No. 1, pp. 39–66.
Merton, Robert K. (1968). Social Theory and Social Structure, (third ed.), Macmillan
Publishing co.:New York/London.
688 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Mertus, Julie A. (1999). Kosovo: How Myths and Truths Started a War. Los Angeles: Uni-
versity of California Press.
Mihajlović, Srećko (1998). „Etnički autostereotipi i heterostereotipi na Kosovu“, Socio-
logija, Vol. LX, Br. 3, str. 411–426.
Millikan, Garett Ruth (1986). „Metaphysical Anti-Realism“. Mind, Vol. 95, No. 380, pp.
417–431.
Milojković-Djurić, Jelena (1996). „Approaches to National Identities: Ćosić’s and
Pirjavec’s Debate on Ideological and Literary Issues“. East European Quarterly,
Vol. XXX,No. 1, pp. 63–73.
Mink, Louis O. (1966). „The Autonomy of Historical Understanding“. History and The-
ory, Vol. 5, No. 1, pp. 24–47.
Monroe, Renwick Kristen, Hankin James, Van Vechten Bukovchik Renee (2000). „The
Psychological Foundations of Identity Politics“, Annual Review of Political Science,
Vol. 3, pp. 419–447.
Motyl, Alexander J. (1999). Revolutions, Nations, Empires: conceptual limits and theore-
tical possibilities. New York: Columbia University Press.
Motyl, Alexander J. (ed.) (1992). Thinking theoretically about soviet nationalities: History
and Comparison in the Study of the USSR. New York: Columbia university press.
Munđiu, Pipidi, Alina (2004). „Miloševićevi birači – objašnjenje za nacionalizam u pos-
tkomunističkoj Evropi koji je potekao iz masa“. U: Nacionalizam posle komunizma:
naučene lekcije, Beograd: Beogradski centar za političku izuzetnost.
Nagengast, Carole (1994). „Violence, Terror, and the Crisis of the State“. Annual Review
of Anthropology, Vol. 23, pp. 109–136.
Neal, Fred Warner (1960). „Yugoslav Communist Theory“. American Slavic and East Euro-
pean Review, Vol. 19, No. 1, 42–62.
Nilsen, Kristijan A. (2004). „Ministarstvo unutrašnjih poslova bosanskih Srba: Geneza,
učinak, komanda i kontrola, 1990–1992“. U: Milošević vs Jugoslavija, Beograd: Hel-
sinški odbor za ljudska prava.
Njutn-Smit, Vilijem H. (2002). Racionalnost nauke, Beograd: Institut za filozofiju Filo-
zofskog fakulteta.
Okey, Robin (2005). „Serbian, Croatian, Bosnian? Language and Nationality in the Lands
of Former Yugoslavia“. East European Quarterly, Vol. XXXVIII/N. 4, pp. 419–441.
Olson, David M. (1993). „Dissolution of the State: Political Parties and the 1992 Elec-
tion in Czechoslovakia“. Communist and Post-Communist Studies, Vol. 26, No. 3,
pp. 301–314.
Olzak, Susan (1998). „Ethnic protests in core and periphery states“. Ethnic and Racial
Studies, Vol. 21, No. 2, pp. 187–217.
Panitch, Leo and Leys Colin (ed.) (2002). Socialist Register 2003. Fighting Identities: Race,
Religion and Ethno-Nationalism. London: The Merlin Press Ltd.
Patterson, Hyder Patrick (2003). „On the Edge of Reason: The Boundaries of Balka-
nism in Slovenian, Austrian, and Italian Discourse“. Slavic Review, Vol. 62, No. 1,
pp. 110–141.
Nenavođena relevantna literatura 689
Seroka, James H. (1978). „Prospects for Stability in Post-Tito Yugoslavia“. Slavic Review,
Vol. 37, No. 2, pp. 268–282.
Shoup, Paul (1963). „Yugoslavia’s National Minorities under Communism“. Slavic
Review, Vol. 22, No. 1, pp. 64–81.
Simmons, Synthia (2002). „A Multicultural, Multiethnic, and Multiconfessional Bosnia
and Herzegovina: Myth and Reality“. Nationalities Papers, Vol. 30, Np. 4, pp.
623–638.
Sinđelić, Svetozar (2005). Relativnost naučne racionalnosti, Beograd: Institut za filozo-
fiju Filozofskog fakulteta.
Sing, Inder Anita (1995). „Managing national diversity through political structures and
ideologies: the Soviet experience in comparative perspective“. Nations and Nati-
onalism, Vol. 1, No. 2, pp. 197–220.
Skalnik, Leff Carol, Mikula Susan (2002). „Institutionalizing Party Systems in Multieth-
nic States: Integration and Ethnic Segmentation in Czechoslovakia, 1918–1992“.
Slavic Review, Vol. 61, No. 2, pp. 292–314.
Skalnik, Leff Carol (1988). National Conflict in Czechoslovakia: The Making and Rema-
king of a State, 1918–1987. New Jersey: Princeton University Press.
Skilling, Gordon H. (1960). „The Comintern and Czechoslovak Communism: 1921–
1929“. American Slavic and East European Studies, Vol. 19, No. 2, pp. 234–247.
Skocpol, Theda, Somers Margaret (2004). „Uporabe komparativne historije u makro-
socijalnom ispitivanju“. U: Uvod u komparativnu historiju, Zagreb: Golden Marke-
ting i Tehnička knjiga.
Slezkine, Yuri (1996a). „N. Ia. Marr and the National Origin of Soviet Ethnogenetics“.
Slavic Review, Vol. 55, No. 4, pp. 826–862.
Slezkine, Yuri (1996b). „Ethnoterritorial Units in the USSR and Successor States“. In:
Bonnell Victoria E. (ed.) Identities in Transition: Eastern Europe and Russia after the
Collapse of Communism. Center for Slavic and East European Studies, Research
Series No. 93. University of California at Berkeley.
Slezkine Yuri (1994). „The USSR as a Communal Apartment, or How a Socialist State
Promoted Ethnic Particularism“. Vol. 53, No. 2, pp. 414–452.
Smith, Anthony D. (2003). Nationalism and Modernism. London and New York:
Routledge.
Smith, Anthony D. (1996). „Nations and their pasts“, Nations and Nationalism, Vol. 2,
No. 3, pp. 357–370.
Staničić, Mladen (2005). „Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u
uvjetima usporednih procesa globalizacije i međunarodnih integracija“. U: Dijalog
povjesničara – istoričara 9, (pr.) Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Zagreb: Zaklada
Friedrich Naumann.
Stirton, William R. (1997). „Anti-Realism, Truth-Conditions, and Verificationism“. Mind,
Vol. 106, No. 424, pp. 697–716.
Stokes, Gale (1999). „The Unpalatable Paradox“. Nationalities Papers, Vol. 27, No. 2, pp.
327–329.
692 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Sugar, Peter (1963). „The Nature of the Non-Germanic Societies Under Habsburg Rule“.
Slavic Review, Vol. 22, No. 1, pp. 1–30.
Supan, Arnold (2003). „Yugoslavism versus Serbian, Croatian, and Slovene Nationa-
lism: Political, Ideological, and Cultural Causes of the Rise and Fall of Yugoslavia“.
In: Yugoslavia and Its Historians, Stanford: Stanford University Press.
Sutherland, Claire (2005). „Nation-building through discourse theory“, Nations and
Nationalism, Vol. 11, N. 2, pp. 185–202.
Stone, Norman, Eduard Strouhal (ed.) (1989). Czechoslovakia: Crossroads and Crises,
1918–88. London: Macmillan and BBC World Service.
Suny, Ronald Grigor (1993). The Revenge of the Past: Nationalism, Revolution, and the
Collapse of the Soviet Union. Stanford, California: Stanford University Press.
Šulce, Hagen (2002). Država i nacija u evropskoj istoriji, Beograd: „Filip Višnjić“.
Tadić, Ljubomir (1996). Politikološki leksikon, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva.
Tilly, Charles (1994). „States and Nationalism in Europe 1492–1992“. Theory and Soci-
ety, Vol. 23, No. 1, pp. 131–146.
Tilly, Charles (1993). „National Self-Determination as a Problem for All of Us“. Daeda-
lus (Summer 1993), Vol. 2, No. 3, pp. 29–36.
Todorova, Maria (1993). „Ethnicity, Nationalism and the Communist Legacy in Eastern
Europe“. East European Politics and Societies, Vol. 7, No. 1, pp. 135–153.
Tomas, Robert (2002). Srbija pod Miloševićem: politika devedesetih, Beograd: Samiz-
dat B 92.
Torkilsden, Morten (2004). „Izmenjeni izveštaj veštaka“. U: Milošević vs Jugoslavija, Beo-
grad: Helsinški odbor za ljudska prava.
Troebst, Stefan (2003). „Introduction: What’s in a Historical Region? A Teutonic Per-
spective“. European Review of History – Revue europeenne d’Histoire, Vol. 10, No.
2, pp. 173–188.
Troebst, Stefan (2001). „The Balkans: explaining the present through history“. Journal
of Southern Europe and the Balkans, Vol. 3, No. 2, pp. 197–199.
Tsygankov, Andrei P. (2001). „The Final Triumf of the Pax Americana? Western Inter-
vention in Yugoslavia and Russia’s Debate on the Post-Cold War order“. Commu-
nist and Post-Communist Studies, Vol. 34, pp. 133–156.
Uzelac, Gordana (1998). „Franjo Tudjman’s Nationalist Ideology“. East European Quar-
terly, Vol. XXXI, No. 4, pp. 449–472.
Van Den Berghe, Pierre L. (1995). „Does race matter“, Nations and Nationalism, Vol. 1,
No. 3, pp. 357–68.
Veler, Hans-Ulrih (2002). Nacionalizam, Istorija – forme – posledice, Novi Sad: Svetovi.
Vucinich, Wayne S. (1995). „Ivo Andrić Revisited: The Bridge Still Stands“. Research
Series, No. 92. International and Area Studies, University of California at Berkeley.
Vučković, Gojko (1998). „Failure of Socialist Self-management to Create a Viable
Nation-State, and Disintegration of the Yugoslav Administrative State and State
Institutions“. East European Quarterly, Vol. XXXII, No. 3, pp. 353–376.
Nenavođena relevantna literatura 693
Abdić, Babo Fikret 377, 378, 452 Bading, Odri (Audrey Budding) 52, 62,
Adžić, Blagoje 98, 242 63, 65, 69, 72, 74, 76, 144, 268, 269,
Ajanović, Hamzalija 446 270, 272, 273, 274, 276, 280, 622,
Akaši, Jasuši 330 642, 643, 660, 663
Akino, Korason 257 Badenter, Rober (Badinter Robert) 97,
Akst, Hajnc (Heinz Axt) 100, 264, 265, 523, 541, 562, 604
643, 657 Bajden, Džozef (Joseph Biden) 185
Albert, Majkl (Majkl Albert) 529, 657 Bajec, Jurij 154
Aleksander, Stela (Stella Alexander) 168 Bajnder, Dejvid (David Binder) 140, 409,
Alen, Beverli (Beverly Allen) 420, 421, 514
423, 628, 643, 657 Bajt, Aleksandar 74
Ali, Rabija (Rabia Ali) 418, 424, 425, 426, Bakarić, Vladimir 56, 65, 73, 74, 75, 76
427, 447, 452, 453, 454, 455, 535, Bakić, Ibrahim 212
657, 663, 666, 667, 670, 678 Bakić, Jovo 10, 17, 18, 19, 22, 24, 28, 29, 30,
Ali, Tarik (Tariq Ali) 542, 557, 657, 31, 32, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49,
Alić, Fikret 413, 575, 576, 577 50, 51, 52, 67, 71, 84, 90, 94, 96, 99,
Alić, Husein 446 102, 106, 111, 112, 114, 116, 117, 122,
Almond, Mark 344 123, 127, 141, 143, 149, 164, 168, 173,
Altomanović, Nikola 353 198, 199, 202, 203, 209, 230, 251, 252,
Anderson, Kevin 558 268, 271, 284, 298, 321, 332, 334, 348,
Andrejić, Božidar 224 358, 364, 448, 449, 487, 518, 535, 544,
Andrić, Ivo 250, 302, 687, 692, 693 588, 593, 599, 613, 614, 615, 619, 648,
Antonić, Slobodan 594 654, 657, 658
Anzulović, Branimir 476, 484, 485, Bakić, Lukin Jovo 10
486, 487, 488, 489, 490, 510, Bakić, Luka 10
650, 657 Bakić-Hejden, Milica (Milica Bakić-
Artman, Florans (Florence Hartmann) Hayden) 114, 161, 174, 190, 191,
222, 224, 226, 229, 230, 231, 657 192, 193, 194, 195, 197, 198, 357,
Ataturk, Kemal 250, 348 360, 443, 484, 600, 640, 658
Avakumović, Ivan 50, 657 Baks, Mart (Mart Bax) 254, 659
Azinović, Vlado 262 Balibar, Etjen (Étienne Balibar) 207
Balić, Smail 369, 417, 442, 658
Babić, Milan 619 Banac, Ivo 19, 43, 55, 58, 60, 61, 62, 77,
Babić, Salih 446 78, 79, 80, 142, 143, 144, 156, 157,
696 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
222, 279, 248, 249, 250, 272, 298, Bilt, Karl (Carl Bildt) 260
331, 358, 379, 442, 443, 444, 445, Bing, Alfred 262, 263
447, 448, 449, 450, 451, 452, 453, Biserko, Sonja 659, 660
454, 455, 477, 479, 491, 524, 599, Bišćević, Rustembeg 445
613, 634, 645, 650, 654, 658 Bizmark, Oto (Otto von Bismarck) 17
Banašević, Nikola 485, 659 Bjelajac, Mile 238, 251, 252, 279, 469, 659
Bandžović, Safet 363, 375, 381, 659 Bjelić, Dušan 190, 660, 666, 671
Banjević, beg Hašim 446 Blaškić, Tihomir 471
Bans, Valeri (Valerie Bunce) 37, 59, 156, Blek, Dejvid (David Black) 558
305, 306, 322, 606, 607, 608, 609, Bler, Toni (Tony Blair) 112, 193, 527, 531,
610, 613, 614, 618, 621, 622, 624, 556
625, 638, 653, 659, 660, 682 Blagojević, Marina 74, 674
Bart, Fredrik (Frederik Barth) 28, 29, 31, Boarov, Dimitrije 554
659 Boban, Ljubo 90, 660
Bartov, Omer 427, 681 Boban, Mate 337
Bartulin, Nevenko 450, 659 Bodrijar, Žan (Jean Baudrillard) 434, 437,
Bašagić, beg Safvet 446 438, 439, 440, 441, 648, 659
Bašić, Safvet Salih 445 Bogardus, Emori (Emory Bogardus) 211,
Bećirović, Komnen 121 405
Bećković, Matija 69 Bogdanič, Džordž (George Bogdanich)
Behmen, Šefkija 446 573, 581
Bejker, Džejms (James Baker) 94, 95, Bogdanović, Mira 555, 660
123, 152, 266 Bojanin, Stanoje 9
Beket, Semjuel (Samuel Beckett) 544 Bojić, Mehmedalija 370, 430, 648, 660,
Bekić, Darko 26, 681 675
Belami, Kerol (Carol Bellamy) 627 Bokan, Dragoslav 86
Belanže, Sara (Sarah Belanger) 30, 31, Bokovoj, Melisa (Melissa Bokovoy) 606,
659 660
Benda, Žilijen (Julien Benda) 39, 342, Bomont, Piter (Peter Bomonte) 123
659 Bošnjović, Ilijaz 419
Bendiks, Rajnhard (Reinhard Bendix) Bot, Norbert (Norbert Both) 264, 265,
92, 659 582, 668
Benet, Kristofer (Christopher Bennett) Botev, Nikolaj 212, 483, 520, 660
44, 97, 182, 222, 223, 224, 225, 228, Boze, Sumantra (Bose Sumantra) 262,
229, 230, 333, 641, 643, 659, 680 263, 682
Benson, Lesli (Leslie Benson) 97, 659 Božović Giška, Đorđe 86
Beri, Kevin (Kevin Barry) 586, 659 Braun, Majkl (Michael Brown) 660, 675
Bernstin, Nina (Nina Bernstein) 420 Bregović, Goran 213
Biber, Dušan 146, 156 Brejsvel, Vendi (Wendy Bracewell) 643,
Bijak, Jakub 544, 573, 678 682
Bijedić, Džemal 451 Brežnjev, Leonid Iljič (Leonid Ilyich
Bilandžić, Dušan 34, 44, 61, 73, 659 Brezhnev) 75, 151, 157
Indeks imena 697
Bringa, Tone 372, 373, 392, 393, 394, 445, 446, 493, 508, 509, 510, 511,
395, 396, 412, 453, 483, 499, 521, 512, 513, 514, 516, 517, 518, 519,
648, 649, 660 521, 522, 523, 524, 526, 646, 649,
Brkić, Beri 476 650, 660, 682
Brković, Jevrem 460 Buš, Brigita (Brigitta Busch) 109, 115,
Brodel, Fernan (Fernand Braudel) 113, 117, 680
319 Buš, Džordž Mlađi (George Bush Jr.) 129,
Brok, Piter 413, 660 570
Broz Tito, Josip 26, 52, 53, 54, 55, 58, 59, Buš, Džordž Stariji (George Bush, Sr.)
60, 61, 62, 63, 64, 66, 68, 69, 71, 72, 100, 111, 112, 126, 127, 128, 237,
73, 74, 75, 76, 79, 82, 84, 91, 96, 255, 265, 267, 483, 566, 584, 640
100, 144, 149, 151, 153, 155, 157, Bžežinski, Zbignjev (Zbigniew
171, 172, 178, 179, 207, 214, 233, Brzezinski) 50, 267
247, 253, 260, 269, 270, 271, 273,
286, 301, 304, 305, 306, 307, 308, Cerić, efendija Mustafa 34
313, 321, 338, 342, 368, 370, 373, Cesarec, August 46, 661
376, 397, 398, 399, 418, 432, 450, Ce-Tung, Mao 627
451, 460, 473, 474, 475, 533, 536, Crnčević, Brana 69
538, 543, 555, 566, 567, 631, 634, Crnjanski, Miloš 302
658, 659, 660, 661, 670, 672, 673, Crnobrnja, Bogdan 82
675, 682, 690 Crnobrnja, Mihailo 82, 91, 154, 214, 300,
Brubejker, Rodžers (Rogers Brubaker) 320, 321, 322, 323, 324, 325, 327,
45, 622, 660 328, 331, 341, 404, 498, 644, 646,
Brunborg, Helg (Helge Brunnborg) 583, 662
660 Cvejić, Slobodan 212, 668
Bubanj, Viktor 411 Cvetković, Dragiša 52, 60, 90, 448, 449,
Bučar, Franc 253 473, 514, 613, 660
Budak, Mile 251, 449 Cvetković, Mirko 154
Budiša, Dražen 66, 70 Cvijić, Jovan 285, 302
Bugajski, Janoš (Janusz Bugajski) 484
Bugarel, Ksavije (Xavier Bougarel) 349, Čalić, Mari Žanin (Marie-Janine Calic)
350, 364, 365, 371, 373, 377, 407, 469, 476, 477, 493, 577, 661
411, 412, 419, 423, 425, 427, 442, Čar-Drnda, Hatidža 382, 383, 662
444, 445, 446, 448, 452, 453, 454, Časlav (knez) 354, 388
457, 473, 474, 483, 499, 505, 508, Čavoški, Kosta 64, 144, 173, 249, 269,
515, 519, 520, 521, 522, 523, 526, 270, 273, 663
651, 661, 660, 682 Čelebija, Evlija 360, 362
Buha, Aleksa 406 Čemberlen, Nevil (Neville Chamberlain)
Bulajić, Milan 581 127, 185, 255, 479, 480, 501
Berg, Stiven (Steven Burg) 123, 140, 144, Čendler, Dejvid (David Chandler) 527,
145, 151, 152, 153, 154, 155, 156, 533, 534, 535, 536, 563, 564, 645,
157, 158, 375, 385, 391, 409, 442, 663
698 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Čerčil, Vinston (Winston Churchill) 25, Delalić Ćelo, Ramiz 408, 489, 546
26 Delić, Rasim 281, 340
Černi, Izreal W. (Israel W. Charny) 493, Denić, Beti (Bette Denitch) 683
672, 679 Denić, Bogdan (Bogdan Denitch) 663
Čilton, Pol (Paul Chilton) 109, 127, 661 Di Lelio, Ana (Anna Di Lellio) 276, 683
Čižinski, Josip 53 Dikin, Vilijam (William Deakin) 368
Čomski, Noam (Chomsky, Noam) 94, Dikson, Pol (Paul Dixon) 663
131, 204, 333, 527, 528, 531, 548, Dimić, Ljubodrag 52, 60, 663
549, 550, 552, 557, 570, 575, 581, Dimitrijević, Vojin 59, 61, 64, 600, 646,
582, 586, 587, 590, 592, 651, 663 663
Čosudovski, Mišel (Chossudovsky, Dimitrov, Georgi 51
Michel) 527, 538, 539, 542, 645, 661 Dioklecijan 179
Dirkem, Emil (Émile Durkheim) 467
Ćatić, Musa Ćazim 445, 446 Divjak, Jovan 621
Ćerić, Salim 370 Dizdarević, Srđan 344
Ćirković, Sima 359 Dizraeli, Bendžamin (Benjamin Disraeli)
Ćišić, Husaga 445 115, 182, 351, 670
Ćišić, Mehmed 445 Dmitrijev, Frenklin (Franklin Dmitryev)
Ćopić, Branko 302 585, 663
Ćorović, Vladimir 353, 354, 388, 436, Dobins, Džejms (James Dobbins) 525,
663 663
Ćosić, Dobrica 85, 104, 130, 131, 271, Dodik, Milorad 507, 612
272, 287, 302, 307, 328, 374, 375, Dol, Bob (Bob Dole) 83, 95, 100, 185,
384, 598, 644, 663, 672, 688 267, 427, 602
Ćurak, Nerzuk 349, 372, 648, 663 Donia, Robert (Robert Donia) 357, 358,
Ćurčić, Slobodan 49, 460, 664 360, 362, 376, 396, 403, 404, 405,
406, 407, 408, 409, 410, 412, 524,
Dabčević-Kučar, Savka 71, 73, 102, 147 648, 649, 650, 663, 683
Dajhman, Tomas (Thomas Deichmann) Dragosavac, Dušan 76, 663
575, 576, 577, 578, 663 Dragović-Soso, Jasna 9, 64, 72, 83, 84,
Dalder, Ivo (Ivo Daalder) 267, 663 164, 249, 300, 320, 321, 329, 330,
Danilović, Uglješa 370 332, 333, 342, 598, 644, 660, 661,
Darem, Idit (Edith Durham) 199 663, 664, 666, 668, 669, 672, 673,
Daut, Kit (Keith Doubt) 10, 263, 413, 676, 677, 680
490, 491, 492, 494, 495, 496, 497, Drašković, Vuk 225, 457, 490, 629
648, 663 Drljević, Đuro 10
Davičo, Oskar 302 Drljević, Savo 10
Dedijer, Vladimir 367, 368, 663 Držić, Marin 388
Defterdarević, beg Ahmed 446 Dunajevskaja, Raja (Raya
Dejzings, Ger (Ger Duijzings) 9, 201, Dunayevskaya) 558, 590
204, 205, 206, 208, 210, 485, 640, Dvorniković, Vladimir 302
663 Dvorski Rambo, Siniša 489
Indeks imena 699
Franko, Fransisko (Francisco Franco) 25, Gidens, Entoni (Anthony Giddens) 556
579, 596, 597 Gijsberts, Mérove 211, 676
Fridman, Fransin (Francine Friedman) Glaurdić, Josip 265, 279, 477, 665
499, 684 Glavaš, Branimir 87
Fridman, Tomas L. (Thomas L. Friedman) Gleni, Miša (Misha Glenny) 176, 177,
112, 135 178, 184, 196, 455, 640, 641, 665
Fridrih, Joakim Karl (Carl Joachim Gligorijević, Branislav 49, 50, 51, 52,
Friedrich) 321 665
Fridrih I Barbarosa 170 Gligorov, Kiro 253, 543
From, Erih (Erich Fromm) 471 Gligorov, Vladimir 684
Fulerton, Džon (John Fullerton) 489 Goati, Vladimir 594
Goldhagen, Jona Danijel (Daniel
Gabrič, Aleš 59, 62, 665 Goldhagen) 420, 472, 546, 569,
Galager, Tom (Tom Gallagher) 37, 650, 570, 634, 665
665 Goldsvorti, Vesna 190, 191, 192, 193,
Gams, Andrija 270 195, 196, 640, 666
Ganić, Ejup 373, 509 Goldštajn, Ivo (Ivo Goldstein) 474, 488,
Garašanin, Ilija 44, 457 665
Gard, Pol (Paul Garde) 238 Goldštajn, Slavko (Slavko Goldstein)
Gardović, Nikola 489 474, 488, 665
Gatmen, Roj (Roy Gutman) 126, 386, Golubić, Mustafa 446
412, 413, 414, 415, 416, 417, 418, Golubić, Stjepko 522, 666
419, 420, 421, 491, 492, 628, 643, Golubić, Thomas 522, 666
649, 666, 684 Gor, Al (Al Gore) 518
Gau, Džejms (James Gow) 9, 96, 142, Gorbačov, Mihail Sergejevič (Mikhail
173, 178, 179, 222, 238, 239, 240, Sergeyevich Gorbachev) 134, 265,
241, 242, 243, 600, 643, 666 598, 608
Gauen, Piter (Peter Gowan) 534, 537, Gordi, Erik (Eric Gordy) 84, 268, 274,
538, 666 276, 642, 666
Gavrankapetanović, beg Ismet 446 Gorkić, Milan v. Čižinski, Josip
Gebels, Jozef (Joseph Goebbels) 226 Gotovac, Vlado 72
Gegnon, Čip (Chip Gagnon) 72, 201, Gračanin, Petar 242
206, 207, 208, 209, 210, 211, 212, Gradaščević, kapetan Husein 443, 444
213, 214, 215, 216, 217, 219, 274, Grinfeld, Laja (Liah Greenfeld) 606, 615,
630, 640, 665 684
Gelbrajt, Piter (Peter Galbraith) 340, 392 Grmek, Mirko 650
Gelner, Ernest (Ernest Gellner) 28, 31, Gundulić, Ivan 486
502, 535, 665 Guskova, Jelena 280, 283, 295, 296, 297,
Genšer, Ditrih-Hans (Hans Dietrich 300, 644, 666
Genscher) 99, 100, 263, 264, 265,
266, 277, 323, 380, 645, 657 Habermas, Jirgen (Juergen Habermas)
Geren, Daniel (Daniel Guerin) 527, 661 556
Indeks imena 701
Hor, Kvintn (Quintin Hoare) 559, 570 541, 542, 545, 546, 561, 631, 643,
Hor, Marko Atila (Marko Attila Hoare) 669, 671
263, 554, 558, 559, 560, 561, 562, Izrael, Džared (Jared Israel) 581
566, 567, 568, 569, 570, 571, 572,
573, 580, 581, 582, 592, 652, 655, Jakovljev, Aleksandar 624
667 Jandrić, Berislav 70, 72, 669
Hornik, Filip fon (Philipp von Hornigk) Jang, Hjugo (Hugo Young) 112
14 Jang, Mičel (Mitchel Young) 387, 392, 680
Horvat, Branko 74 Janković, Dragoslav 19, 669
Hosbah, Fridrih (Friedrich Hossbach) 478 Janković, Radoslav (pukovnik VRS) 583
Hrasnica, Avdi-beg 446 Jansen, Stef 9, 187, 198, 201, 202, 203,
Hrasnica, beg Halid 446 204, 208, 209, 210, 219, 274, 640,
Hrasnica, beg Mehmed 446 669
Hrebeljanović, Lazar 353 Janjetović, Zoran 359, 669
Hrelja, Kemal 365 Janjić, Dušan 262
Hribar, Spomenka 84 Jareb, Jere 449, 450, 669, 670
Hroh, Miroslav (Miroslav Hroch) 33, 75, Jelavić, Čarls (Charles Jelavich) 140, 686
668 Jelisić, Goran 632
Humo, Avdo 370, 451 Jeljcin, Boris Nikolajevič (Boris
Hus, Jan 598 Nikolayevich Yeltsin) 93, 453
Husein, Sadam 123, 124, 127, 228, 438, Jevtić, Miroljub 457, 458, 459
527 Jordaki, Konstantin 263
Jovan Pavle II 168
Iglberger, Lorens (Lawrence Jovanović, Dragoljub 48, 449
Eagleburger) 82, 83, 93, 94, 95, 140, Jović, Borisav 99, 100, 101, 233, 235,
237, 415, 237, 242, 274, 291, 322, 536, 669
Ignjatijev, Majkl (Michael Ignatieff ) 585, Jović Dejan 61, 62, 72, 73, 77, 84, 85,
586 100, 156, 172, 230, 301, 302, 303,
Ilić, Vladimir 9, 209, 212, 668 304, 305, 306, 307, 308, 316, 317,
Imamović, Mustafa 283, 363, 365, 457 405, 406, 600, 615, 617, 645, 646,
Ingrao, Čarls (Charles Ingrao) 224, 263, 669, 686
276, 582, 657, 659, 661, 665, 668, Jović, Mirko 86, 457, 629
670, 678, 680, 683, 686, 690 Juhas-Georgieska, Ljiljana 350, 669, 678
Irvajn, Džil (Jill Irvine) 55, 65, 66, 70, 75, Jurišić, Nikola 22
606, 643, 660, 668
Irving, Dejvid (David Irwing) 579 Kabadajić, D. 134
Išek, Tomislav 387, 669 Kacin, Jelko 98
Izetbegović, Alija 103, 104, 105, 125, Kaclerović, Triša 50
185, 209, 234, 253, 254, 255, 256, Kačić Miošić, Andrija 486
261, 265, 333, 337, 338, 340, 375, Kadijević, Veljko 98, 100, 152, 237, 242,
376, 377, 379, 381, 387, 395, 401, 274, 399, 504, 669
409, 451, 452, 457, 512, 514, 515, Kalaj, Benjamin 349, 363, 364, 390
Indeks imena 703
368, 369, 370, 371, 373, 374, 375, Mekrejnolds, Dejvid (David
376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, McReynolds) 589
383, 384, 385, 387, 442, 452, 458, Mekvikar, Džon (John McVicar) 576, 672
480, 491, 492, 494, 495, 496, 515, Men, Majkl (Michael Mann) 16, 86, 87,
576, 641, 647, 648, 664, 671, 687 88, 89, 300, 331, 393, 626, 627, 628,
Mamula, Branko 89, 99, 152, 153, 242, 629, 630, 631, 632, 633, 636, 637,
274, 671 638, 644, 653, 671
Mandić, Dominik 360 Mendel, Majkl (Michael Mandel) 573, 581
Mandžić, Pašaga 451 Meneke, Martin (Martin Mennecke) 672
Manhajm, Karl (Karl Mannheim) 113, Merčep, Tomislav 87
671 Merton, Robert 494, 687
Marković, Ante 79, 85, 101, 103, 151, Mesić, Stjepan 265, 401, 569
152, 213, 226, 233, 237, 317 Mešić, Ademaga 446
Marković, Dragoslav 77, 237, Meštrović, Ivan 302
Marković Mihailo 74, 271, 299, 490, 561, Meštrović, Stjepan 427, 437, 438, 439,
562, 590, 644, 671, 440, 441, 455, 456, 462, 463, 464,
Marković, Mirjana 178, 545 465, 466, 467, 468, 469, 470, 471,
Marković, Predrag J. 9, 59, 60, 61, 62, 477, 478, 479, 480, 481, 482, 483,
301, 303, 317, 594, 615, 671, 672, 484, 491, 650, 659, 662, 665, 670,
680 675, 676, 677
Marković, Sima 50, 51, 53, 62 Mezauer, Mark (Marc Mazower) 34, 348,
Marks, Karl (Karl Marx) 50, 55, 446, 555, 442, 443, 672
558, 569 Midžić, Osman 446
Markusen, Erik 493, 672 Mihailović, Draža Dragoljub 86, 251,
Maršal, Džordž (George Marshall) 25 285, 364, 367, 368, 373, 457
Maršal, Peni (Penny Marshall) 558, 575, Mihailović, Srećko 111, 688
576, 577, 578 Mihajlović Mihiz, Borislav 69, 269
Martić, Milan 177 Mihnjik, Adam 505
Mas, Piter (Peter Maas) 246, 491, 492 Mijatović, Cvijetin 370
Masarik, Tomaš Garik (Tomaš Garrige Miklošić, Franc (Franc Miclosich) 358
Masaryk) 24 Mil, Džon Stjuart (John Stuart Mill) 206,
Mašić, Husein 446 672
Matej, Ninoslav 358 Milanović, Dragoljub 132
Mažuranić, Ivan 302 Miler, Nikolas (Nicholas Miller) 69, 72,
Mečijar, Vladimir 617 249, 268, 269, 270, 271, 272, 273,
Medrano, Huan (Juan Medrano) 31 274, 276, 310, 642, 643, 672
Mehmedbašić, Muhamed 445 Miler, Vilijam (William Miller) 350
Mejdžor, Džon (John Major) 97, 112, Miletić, Antun 367, 368, 663
185, 323, 560, 566 Miletić, Ivan 476
Mejsi, Gart (Gart Massey) 30, 668, 677, Milić, Vojin 11, 33, 34, 36, 58, 67, 92, 271,
687 282, 658, 672
Mekejn, Džon (John McCane) 185 Milićević, Aleksandra 636
Indeks imena 707
Milosavljević, Olivera 59, 61, 62, 83, 85, Mirković, Stevan 242
305, 306, 332, 672, 673 Miskin, Vaso 276, 340, 409, 516, 520
Milošević, Slobodan 20, 37, 38, 39, 73, Miteran, Fransoa (François Mitterand)
77, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 89, 93, 97, 323
94, 99, 100, 101, 103, 104, 112, 119, Mitević, Dušan 81
121, 123, 124, 125, 126, 127, 129, Mitrović, Andrej 23, 673
130, 131, 132, 134, 140, 142, 146, Mitrović, Milovan 280, 291, 292, 293,
147, 148, 152, 153, 154, 167, 172, 299, 644, 673
173, 177, 178, 179, 181, 182, 183, Mitrović, Momčilo 469, 476, 492, 673
184, 188, 196, 201, 209, 213, 214, Mladenović, Ivica 10
215, 216, 218, 221, 224, 225, 226, Mladić, Ratko 281, 296, 340, 457, 547,
227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 631
234, 235, 236, 237, 238, 242, 245, Molotov, Vjačeslav Mihajlovič 368
251, 253, 255, 256, 257, 258, 259, Moljević, Stevan 368, 457
260, 262, 263, 264, 267, 269, 273, Morton, Keti (Kati Marton) 495
274, 275, 277, 279, 280, 281, 287, Mrkić, Vlado 407
290, 291, 295, 302, 307, 308, 309, Muf, Šantal (Chantal Mouffe) 202
312, 320, 322, 328, 329, 333, 334, Muftić, Selim 445
335, 336, 337, 338, 339, 340, 375, Mulabdić, Edhem 446
379, 381, 382, 383, 384, 385, 387, Musakadić, Fehim 445
397, 400, 401, 404, 405, 420, 425, Musavizade, Nader (Nader
428, 429, 432, 452, 456, 457, 458, Mousavizadeh) 112, 673
459, 460, 461, 472, 476, 477, 478, Musolini, Benito (Benito Mussolini) 251,
479, 481, 483, 488, 492, 495, 503, 462
513, 526, 527, 532, 536, 542, 543, Muzil, Robert (Robert Musil) 137
545, 546, 548, 549, 550, 551, 552,
553, 554, 555, 556, 559, 560, 561, Najt, Rob (Rob Knight ) v. Kilik, Robert
563, 564, 566, 567, 568, 579, 580, Najtli, Filip (Phillip Knightley) 575
581, 582, 584, 585, 587, 588, 589, Nauman, Klaus (Klaus Naumann) 267
590, 591, 594, 599, 600, 602, 603, Nazor, Vladimir 302
604, 611, 617, 619, 620, 628, 629, Nedić, Milan 25, 367, 471, 472, 473, 476
630, 633, 634, 635, 641, 642, 643, Neimark, Norman (Norman Naimark) 243,
644, 645, 647, 650, 651, 653, 657, 257, 626, 627, 628, 629, 630, 631, 633,
659, 660, 662, 663, 665, 668, 677, 634, 635, 653, 654, 664, 673, 678
683, 684, 688, 689, 692 Nejsin, Denijel (Daniel Nassin) 554
Milutinović, Ivan 52 Nemanja, Stefan 170, 350, 354
Milutinović, Milovan 414, 415 Nemanjić, Dragutin 354, 388
Miljanov Marko 461 Nemanjić, Dušan 86, 171, 353, 354
Miljković, Hasan 446 Nemanjić, Milutin 170, 171
Minić, Miloš 306 Nemanjić, Rastko – Sveti Sava 350, 669,
Miralem, beg Derviš 445 678
Mirić, Jovan 301, 317, 673 Nemanjić, Stefan Prvovenčani 354
708 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Pilger, Džon (John Pilger) 575 Radić, Stjepan 46, 47, 49, 90, 252, 298,
Pilipović, Radovan 357, 674 299, 447, 539, 619, 661
Pinar, Moris (Maurice Pinard) 30, 31, 659 Radojević, Mira 80, 449, 675
Pinoče, Augusto Hose Ramon (Augusto Radović, Dušan 69
Hose Ramon Pinochet) 574 Rajan, Linda (Linda Ryan) v. Firedi, Frenk
Pinson, Mark 349, 351, 658, 665, 672, 675 (Frank Fueredi)
Pinter, Harold 527, 581, 582 Rajsmiler, Johan Georg (Johann Georg
Pirker, Pero 65, 73 Reissmueller) 96, 122, 141, 157,
Pirson, Džozef (Joseph Pearson) 525 535, 641
Piterson, Dejvid (David Peterson) 550 Ramet, Pedro v. Ramet, Petra Sabrina
Planinc, Milka 73 Ramet, Petra Sabrina 10, 73, 139, 144,
Popov, Čedomir 280, 281, 282, 283, 284, 145, 146, 147, 148, 149, 156, 157,
285, 286, 287, 299, 601, 644, 675 187, 188, 222, 229, 230, 247, 248,
Popov, Nebojša 663, 673, 674, 675 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255,
Popović, Aleksander 458 256, 257, 262, 264, 265, 275, 277,
Porfirogenit, Konstantin 353, 355, 388, 296, 327, 328, 605, 641, 642, 643,
398 644, 647, 658, 675, 676, 689
Pot, Pol 627 Ramsfeld, Donald (Donald Rumsfeld) 185
Pouzen, Beri (Barry Posen) 88, 89, 496, Ranković, Aleksandar 52, 61, 67, 68, 69,
653, 675 269, 271, 304, 305, 307, 339, 370,
Pozderac, Hakija 451 373, 375, 451, 488
Pozderac, Hamdija 378, 452 Rašković, Jovan 88, 457, 619
Pozderac, Nurija 446 Raušer, Hans (Hans Rauscher) 96
Prazina, Juka Jusuf 408, 411, 489, 546 Ražnatović Arkan, Željko 86, 281, 296,
Pregl, Živko 79 407, 489, 546, 629, 634
Pribićević, Svetozar 46, 619 Rebac, Hasan 445
Princip, Gavrilo 364, 418 Redman, Majkl (Michael Redman) 182
Ptolomej 351 Redžić, Enver 345, 365, 370, 372, 389,
Pucar, Đuro 370, 373 445, 446, 447, 448, 648, 659, 662,
Pudar, Gazela 10, 109, 648, 657 668, 669, 670, 675
Puhovski, Žarko 568 Regan, Ronald (Ronald Reagan) 125, 494
Pulancas, Nikos (Nicos Poulantzas) 310 Regin, Čarls (Charles Ragin) 30, 31, 689
Purivatra, Atif 365, 372, 430, 447, 457, Rejndžer, Terens (Terence Ranger) 32, 685
458, 648, 675 Renan, Ernest 601
Puškin, Sergejevič Aleksandar 486 Resulbegović, beg Asim 446
Putinja, Filip (Philippe Poutignat) 28, 29, Ribentrop, Joakim fon (Joachim von
30, 31, 675 Ribbentrop) 368
Rid, Volter (Walter Reed) 338
Račan, Ivica 255 Ridlmajer, Andraš (Andras Riedlmayer)
Radan, Petar 604, 607, 610, 612, 614, 476
621, 622, 623, 638, 674, 689 Rif, Dejvid (David Rieff ) 413, 423, 491,
Radić, Radmila 451, 675 544, 649, 676
710 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Veber, Maks (Max Weber) 13, 14, 15, 16, 331, 332, 333, 341, 378, 379, 466,
29, 304, 345, 413, 594, 604, 606, 532, 643, 644, 679
621, 627, 669, 679 Vujačić, Veljko 59, 606, 614, 615, 616,
Veljković, Milen 10 621, 622, 623, 624, 679, 693
Verner, Manfred (Manfred Woerner) 186 Vujović, Sreten 10
Veselica, Marko 67, 72, 457 Vukićević, Velja 447
Veselica, Vladimir 72, 457 Vuletić, Vladimir 9, 14, 26, 27, 28, 679
Vest, Kornel (Cornel West) 207 Vuletić, Vuleta 99
Vest, Džon (John West) 186 Vulijami, Ed (Ed Vulliamy) 112, 123, 132,
Vest, Rebeka (Rebecca West) 170, 480 413, 558, 578, 579, 580, 628, 649,
Viktorija (britanska kraljica) 21, 115, 343 680, 693
Vil, Edi (Eddie Veale) v. Hjum, Mik
Vilbi, Piter (Peter Wilby) 98, 195 Zildžić, Mehmed 445
Vilijams, Ijan (Ian Williams) 575 Zimerman, Voren (Warren
Vilović, Osman 446 Zimmermann) 82, 100, 105, 237,
Vilson, Vudrou (Woodrow Wilson) 22, 267, 338, 381, 399, 465, 514, 515,
284, 503, 605 536, 680
Vin, Frensis (Francis Wheen) 112, 569, 570 Zontag, Suzan (Susan Sontag) 413, 544
Vitezović, Milovan 82 Zrinski, Nikola Šubić 22
Višnjić, Filip 363 Zrinjski, Mikloš 486
Vlajčić, Gordana 49, 679 Zulfikarpašić, Adil 234, 411
Vodak, Rut (Ruth Wodak) 109, 113, 115, Zundhausen, Holm (Holm
117, 680 Sundhaussen) 222, 226, 227, 244,
Vojinović, Džordž 93, 482 650
Voker, Vilijam (William Walker) 136, 137,
550, 553 Žanko, Miloš 73
Volfovic, Pol (Paul Wolfowitz) 185 Žarkov, Dubravka 422
Vratuša, Vera 581 Žerjavić, Vladimir 369, 370, 373, 488,
Vučelić, Milorad 588 573, 680
Vučinić, Vejn (Wayne Vucinich) 61, 445, Žipe, Alen (Alain Juppé) 95
679, 687, 692, 693 Živojinović, Dragoljub 102, 680
Vudvord, Suzan (Susan Woodward) 72, Žunec, Ozren 238, 251, 252, 279, 469,
74, 83, 93, 99, 100, 102, 103, 277, 659
300, 312, 319, 321, 325, 329, 330, Županov, Josip 154, 156, 157, 677
Summary
The study presents the battle for ideological hegemony between diffe-
rent interpreters and interpretations of the end of Yugoslavia. The sociology
of knowledge approach is applied in the study. It is assumed that the inter-
pretation of the disappearance of a country is, at least to some degree, inevi-
tably influenced by the researcher’s attachment to the subject of the research,
namely the period of time spent on the research and the value attitude towards
it, by his/her social background, as well as by political attachments of an aut-
hor. General ideological orientation (conservatism, liberalism, radical left and
radical right), ethnic and national identity, confessional affiliation, the type of
professional experience, even gender perspective, influenced each researcher.
The set of issues related to the frame of the conflict of civilisations and
the belonging discourses – Orientalistic, Balkanistic and occidentalistic (when
certain Serbian or Bosniak conservatives are concerned) – is important pri-
marily due to the fact that in the first two years, until the very beginning of
the war in Bosnia and Herzegovina (B-H), this frame, most often intertwined
with the cold-war frame and anti-communist discourse, was hegemonic regar-
ding the process of disappearance of Yugoslavia. Roughly speaking, the con-
flict of civilisation function originally consisted of ideological justification of
dismemberment of a state that had previously existed for 70 years, and it was
later used by politicians and soldiers of the NATO countries who were against
providing military support to Bosniaks. To a great extent, Slovenian and Croa-
tian nationalists found a very convincing story for the Catholic Demo-Christi-
ans of Europe, which was particularly used by German Demo-Christians, led
by the Christian Social Union of Bavaria (CSU) to ideologically justify the bre-
aking up of the Socialist Federative Republic of Yugoslavia (SFRY).
However, when B-H received international recognition, the frame of the
conflict of civilisations and the belonging discourses were not functional any
longer from the point of view of maintaining this political community. On the
other hand, the argument of “ancient hatred” (Kaplan 1993), based on the con-
flict of civilisations frame, was overused, but with the aim of avoiding military
intervention of the USA and NATO in the Wars of Yugoslav succession (Han-
sen, 2006). However, the major powers had a need for as convincing as possi-
ble justifications of recognising B-H in the light of the war following the very
716 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
not to see “bad guys” only in Serbs, but also trying not to demonise all Balkan
nations, typically done by those applying the conflict of civilisations frame and
Balkanism. However, it seems that the passion for deconstruction and fighting
against hegemony of the Balkanism and nationalism, would also occasionally
lead them to their own barely sustainable constructions related to the reality
of Yugoslavia and its successor-countries, since anti-nationalists in Serbia and
Croatia and the syncretic identities in Kosovo are exceptions of the nationalistic
rule, and the nationalistic conflict is much closer to the reality than to a myth.
Frames and discourses may ideologically justify or challenge power rela-
tions. Ideological hegemony related to the end of Yugoslavia was established
by Anglo-American and German journalists, theoreticians and intellectuals in
accordance with the interests of maintaining and establishing respectively desi-
rable political power relations, primarily position of the USA as the global power,
and Germany as a new regional power. When the issue of the end of Yugoslavia
is concerned, what happened was that in the first phase the USA let the Euro-
pean Community deal with the problem, and within the European Community
Germany was proved to be the strongest, as it imposed its will on its partners in
the EC despite the initial resistance of the UK and France. While Germany was
calling the tune, the conflict of civilisations and the Balkanistic discourse were
ideologically dominant, most often combined with the cold-war frame and anti-
communist discourse spread by journalists. These included Johann Georg Reis-
smueller (1992) a co-publisher of the German big-business daily Frankfurter All-
gemeine Zeitung, and Viktor Meier, a columnist of the same daily (1999, 1995),
as well as the late journalist of the Bonn conservative daily Welt, HTV (Croatian
Broadcasting Corporation) and Vjesnik (the leading Croatian daily) – Carl Gustaf
Stroehm. The function of these frames and discourses was in the ideological
justification of the breaking up of Yugoslavia, that “Balkan Babylon” (S.P. Ramet),
“an artificial creation”, because, one can conclude from the conservative Ger-
man newspapers, democracy-loving Catholics cannot live together with ortho-
dox Christians inclined towards communism (Bakić, 1999; 1998).
The USA political elite became, over time, concerned with the excessive
strengthening of Germany and a consequential possibility of shelving the NATO
alliance by establishing a new “European army” independent of NATO. That is
why the USA took the initiative by the subsequent recognition of B-H. Now
inadequate, the conflict of civilisations frame was gradually being pushed out
by the aggressor-victim frame and the humanitarian-imperialistic discourse.
718 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
837 The research by Irvine was ordered by the National Council for Soviet and East-Euro-
pean research, and was funded by the State Department, obviously after successfully
concluded Croatian military operations Bljesak (Flash) and Oluja (Storm), most probably
in order to see what changes would an extreme Croatian nationalism be able to cause in
the American foreign policy towards the Balkan.
720 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
838 German political scientist from Duisburg, Heinz-Jürgen Axt convincingly showed the
involvement of Germany in the breaking up of SFRY (Axt, 1993).
Summary 721
nation’s behalf towards the members of other nations, could have posed a
cognitive obstacle in recognising sufficient conditions of the disappearance
of Yugoslavia.
As for the American diplomat Lampe, his national identity, and, possibly, his
service in the US diplomacy, prevented him from noticing the perniciousness
of the US influence in the process of the SFRY disappearance. However,
contrary to the majority of authors from the English speaking world dealing
with Yugoslavia in the 1990s, his sympathies for the subject of his research to
which he dedicated decades of his prolific work proved to be sincere and strong.
In relation to that, it should be noted that those who had been researching
Yugoslavia for a period of time – with the exception of those such as Ramet
– were more inclined towards Yugoslavia than the “upstarts” developing the
interest in Yugoslavia in the 1990s. It can be linked to the cold-war context in
which the former, being young researchers at the time, wrote their first studies
on Yugoslavia. The international context, back then, favoured the maintenance
of Yugoslavia as a virus in the socialist block, and their relationship towards
Yugoslavia was, from the very beginning, very positive.
The above mentioned sympathies enabled this reputed liberal economic
historian of the Balkan to carefully measure the responsibility of the internal
factors for its end. Nationalism was in an unbiased manner noticed in various
actors, the same way crimes committed in the name of the nation on all
sides were.
Steven Burg and Paul Shoup (1999), and to a lesser degree Tone Bringa (1995),
a Norwegian anthropologist who carried out a research on Bosnian village
before the war, certainly pose an exception to the rule. Beginners in research-
ing B-H found their motivation for the research solely in the pictures of atroc-
ities (the above mentioned authors, also, found motivation in the atrocities
themselves, but not solely in them) which they witnessed by watching TV or
going to B-H as journalists or on humanitarian tasks.
These pictures led them to conclude that “something had to be done”,
where the “something” most often related to bombing Bosnian Serbs, even
Serbia itself. This is how they ventured into writing an “instant history” (Stokes
et al, 1996) in order to make their own contribution to understanding, on
the one hand, of the situation in B-H, and awakening the academia and the
wider public on the other – all in the aim of mobilizing public opinion to influ-
ence the governments of western countries to “do something”. Having in mind
these aspirations, it should come as no surprise the fact that, due to their sym-
pathies towards the side they deemed the victim in that conflict – the Bos-
niaks, they started identifying themselves with the Bosniak demands, and see-
ing everything that the Bosniaks demanded as legitimate. At the same time
they represented the demands of Bosniak opponents, whom they qualified
and represented as aggressors, sometimes even as genocidal non-humans,
as unjustified.
Since the very early phase of the war, only a few months since its
onset, there appeared in the media a story on concentration camps in
B-H839 (Gutman, 1993; Vulliamy, 1994; Rieff, 1996), and it, to a great extent,
influenced the perception of Serbs as new Nazis, and Bosniaks as new Jews.
Moreover, the media attention Sarajevo was exposed to contributed, undoubt-
edly, to the sympathies of the West for the tormented and suffering citizens
of Sarajevo. Through the metonymic mechanism, this sympathy transferred to
all Bosniaks, since they were relatively urban and secular Muslims, at the same
time white and monogamous, not banning alcohol, and not imposing head-
scarves on their women. It was the very picture that the Westerners would like
to see in their societies facing difficulties in the integration of Muslims.
Such a picture of Bosniaks resulted in understanding B-H as a special
multi-ethnic and successfully modernised country, since it had an extreme
importance for the socially integrative function of social science in the soci-
eties in the West. Those who would question such a desirable vision of the
society brought themselves into the position of being an enemy of “the
West”, that is to say the “civilisation” itself, and the position of being an inter-
national pariah. Those challenging such a picture of Bosniaks were principally
839 Liberal mass media in Anglo-American world, such as The New York Times, The Washin-
gton Post, The New Republic and The Guardian seemed to lead the way.
Summary 727
the Serbian side in the conflict, and to a lesser degree the Croatian as well,
since the latter would present their tactical manoeuvre of supporting inde-
pendence of B-H as a strategic commitment. It all resulted in the phenome-
non of “Balkanisation of Serbs”, namely the phenomenon according to which it
was politically incorrect to apply the Balkanistic discourse towards all nations
of the Balkan, except towards Serbs (Hansen, 2006). It also meant a profuse
usage of the holocaust discourse, as one of the sub-discourses of humanitar-
ian imperialism within the aggressor-victim frame.
It is paradoxical that the war in B-H was used in the majority of cases for
an explicit or implicit ex post facto explanation of the Wars of Yugoslav succes-
sion on the whole (Zundhausen, 2009; Shaw, 2007; Kaldor, 2005; Gallagher,
2004; Hastings, 2003, 1999; Oberschall, 2000; Hechter, 2000; Cohen Ph., 1996a,
1996b; Ali, Lifschultz et. al, 1993). Since Serbs were recognised as the aggres-
sors in B-H, they had to be aggressors in Slovenia and Croatia as well. In such
a way, the process of disappearance of Yugoslavia was being significantly
simplified. The “aggression” by Serbia, Slobodan Milošević and Serbs in gen-
eral, led by their “genocide” Kosovo myth and its elaboration in Gorski vijenac
(“Mountain Wreath”) (Anzulović, 1999) and in other intellectual products of
Serbian intellectual elite (Grmek, Gjidara, Šimac, 2002), particularly the “Ser-
bian Academy of Science and Art Memorandum”, was accepted by a large
part of the Western public, even the academic one, as unquestionable. Aca-
demic propagandists on the Croatian side in particular tended to use this fact
in the aim of victimisation of Croats, alongside Bosniaks. Some of them did
it in a more subtle and more intelligent manner (Banac, 1996a; 1996b; 1993;
1992; 1990; Lukić, Lynch, 1996), while some of them rather bluntly (Magaš,
2003, 1993; Hoare, 2003; 1997; Grmek, Gjidara, Šimac, 2002; Anzulović, 1999;
Meštrović, 1996; Sadkovich, 1996; Cigar, 1995). Serbs were, at the same time,
demonised, and occasionally, dehumanised.
Such an approach was, understandably, simplified to an extreme, since it
neglected the ideology and the actions of other actors in the process of the
SFRY disappearance. It was used to exonerate those actors who performed
one-sided acts of secession – Slovenia and Croatia. The latter, encumbered
with the WWII Nazi burden could not wish for a better opportunity to legitimise
its contemporary nationalistic aspirations, which resulted in the engagement
of Croatian authors, especially the liberal opponents of the Franjo Tuđman
regime, in the demonisation of Serbs and victimisation of Bosniaks, Croats and
B-H. It was their contribution to the justification of Croatian nationalism. Such
one-sidedness would, at best, enable somebody to find out something about
negative aspects of Serbian nationalism, and, at worst, it would present one
nation, Serbian, as an embodiment of the Evil, and its rivals an embodiment
of the Good. Unfortunately, cognitively unproductive Manichaean approach
marked the great majority of works of this group of researchers.
728 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
The studies that contributed the most to understanding of the B-H reality
were the studies of the authors who had been researching the history of Yugo-
slavia for a long time, particularly Burg and Shoup, and, to a significantly lesser
degree, seasoned historians of B-H, John Fine and Robert Donia. The former
were less under the influence of a moralizing approach, mainly avoiding the
ready-made frames of presenting the reality, although they would, from time
to time, fall victim to the influence of the conflict of civilisations frame and
the aggressor-victim frame. The latter were, on the other hand, under a rather
strong influence of the aggressor-victim frame, which hindered more impor-
tant cognitive contributions, especially during the 1990s (Donia, Fine, 1994).
Later on, when the wars were over, especially after 2000, when Serbia slowly
and painstakingly started pulling itself out of the position of an international
pariah, these two authors wrote some interesting “heretic” works which, in
Fine’s case, even bring into question some of his own conclusions from the
1990s (Fine, 2003). By the same token, what should be emphasised in this
context, is an inventive linking of the theory of international relations with
the criticism of the Balkanistic discourse and “genocide discourse” which was
proposed by Lene Hansen, a Danish professor of international relations and
a critic of the discourse.
Finally, what should be noted is the research of a French sociologist Xavier
Bougarel (1996), published during a flood of hysterical works on Yugoslavia
generally and B-H in particular, which were academic only by their titles. Pub-
lishing a quality study on B-H at that very time, and being at the same time
a relatively unknown in that area of research, was a reliable proof that the
researcher possessed, beside undeniable scientific qualities, an exceptional
intellectual honesty and nonconformist orientation. Unfortunately, it was an
exception, and up to the moment of writing this very paper, not translated
into English.
with the B-H referendum on independence, they started accusing the USA
and the EC of the blood-shedding end of former Yugoslavia.
The leftist critique of the ideology of the most powerful actors of inter-
national policy is mainly, in its general outline, fair and just. In other words,
hegemonic interests of leading countries and their alliances in the world were
clearly recognised. Moreover, American imperialism, brought into connection
with the capitalistic global system, was recognised as the very material power
that drove the battle for ideological hegemony. The cooperation of South-
Slav actors in the process of disintegration of Yugoslavia with the imperial-
istic ones was also recognised, as well as ideological similarities which expli-
cated and justified that cooperation.
However, there are significant cognitive limitations to this criticism
caused by the fundamental contents of the ideology it stems from. First of
all, due to the opposition to the foreign imperial policy of the USA, there was
a tendency, the most prominent in the writing of Edward Herman, to dispute
everything claimed and supported by the USA simply because it was claimed
by the USA. It may even be claimed that the leftists could, from time to time,
betray the ideals of humaneness for the sake of defying American imperial-
ism. It seems that it was mostly the case with denying the claim that there
had been a crime of genocide nature in Srebrenica.
The bias of the leading global politicians and the mass media should
certainly be analysed and criticised, but not at the expense of analysing and
criticising the behaviour of those with whom the author is closer ideolog-
ically or ethnically related. Libertarian leftists, however, use the aggressor-
victim frame, similarly to their rivals among left liberals (some of which, such
as Magaš and M. A. Hoar and Martin Shaw, used to be Trotskyists) and social
democrats, with the only difference in actors changing their roles. While
among the majority of left liberals, Serbs were the executioners, and all oth-
ers in the territory of former Yugoslavia the victims, according to libertarian
leftists, Serbs were the victims, and Americans and Germans – the beheaders.
Therefore, the frame is the same, but the roles were differently cast. In both
cases, deviations from reality tended to be considerable.
Certainly, the behaviour of the most important and powerful political
actors should always be subject to a more stringent analysis and criticism
than the behaviour of the small ones, since their actions are often carried out
in a very narrowed manoeuvring space. Having that in mind, what is worry-
ing is a tendency of researchers from the academia in powerful states and
at affluent universities to give more attention to the crimes of micro-crimi-
nals defying the will of macro-criminals. However, it should not distract the
attention of the researchers from smaller and poorer countries and universi-
ties who tended only to focus on injustices elsewhere in the world, neglect-
ing the injustices members of their own nations did to neighbouring nations.
730 Jovo Bakić Jugoslavija: razaranje i njegovi tumači
Dr Todor Kuljić
profesor Filozofskog fakulteta
u Beogradu
25. 05. 2011.
Jovo Bakić JUGOSLAVIJA – RAZARANJE I NJEGOVI
TUMAČI | Izdavači Javno preduzeće Službeni glasnik i
Filozofski fakultet Beograd| Za izdavače Slobodan Gavrilović,
direktor i Vesna Dimitrijević, dekan | Izvršni direktor Petar
V. Arbutina | Dizajn Ivan Jocić | Izvršni urednik Želidrag
Nikčević | Lektura Katarina Brajović | Korektura Svetlana
Grba | Tehničko uređenje Jelena Panić | Beograd, 2011 |
www.slglasnik.com
355.426(497.1)"1991/1995"
323(497.1)
БАКИЋ, Јово, 1970–
Jugoslavija : razaranje i njegovi tumači / Jovo Bakić. – Београд :
Службени гласник, 2011 (Beograd : Glasnik). – 714 str. ; 24 cm.
– (Pravna biblioteka / [Službeni glasnik]. Edicija Studije)
Tiraž 500. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
– Bibliografija: str. 655–693. – Registar.
ISBN 978-86-519-0983-5
a) Грађански рат – Југославија – 1991–1995
b) Југославија – Распад
COBISS.SR-ID 187282188
ЗЛАТНИ ПРЕНУМЕРАНТИ
Привредник
Београд, Шекспирова 27
Деус систем д. о. о.
Добановци, Нова 7
Град Крагујевац
Крагујевaц, Трг слободе 1
СРЕБРНИ ПРЕНУМЕРАНТИ