UGOVOR O EUROPSKOJ UNIJI

- PROČIŠĆENI TEKST -
KAZALO

I. Tekst Ugovora

Preambula Strana

GLAVA I. – Zajedničke odredbe

GLAVA II. – Odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske

zajednice s ciljem osnivanja Europske zajednice

GLAVA III. – Odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za

ugljen i čelik

GLAVA IV. – Odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za

atomsku energiju

GLAVA V. – Odredbe o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici

GLAVA VI. – Odredbe o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima

GLAVA VII. – Odredbe o tješnjoj suradnji

GLAVA VIII. – Završne odredbe

2
II. PROTOKOLI (tekst nije u prilogu)

Napomena: upućivanje u protokolima na članke, glave i odjeljke Ugovora

prilagođeno je tablicama sukladnosti iz Dodatka Amsterdamskom ugovoru.

Protokoli priloženi Ugovoru o Europskoj uniji:

- Protokol (br. 1) o članku 17. Ugovora o Europskoj uniji (1997.)

Protokoli priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice:

- Protokol (br. 2) o uključenju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije

(1997.)

- Protokol (br. 3) o primjeni određenih aspekata članka 14. Ugovora o osnivanju

Europske zajednice na Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku (1997.)

- Protokol (br. 4) o položaju Ujedinjenog Kraljevstva i Irske (1997.)

- Protokol (br. 5) o položaju Danske (1997.)

Protokoli priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europske zajednice,

Europske zajednice za ugljen i čelik te Europske zajednice za atomsku energiju:

- Protokol (br. 6) priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europskih

zajednica (1992.)

- Protokol (br. 7) o institucijama s obzirom na proširenje Europske unije (1997.)

- Protokol (br. 8) o sjedištima institucija i određenih tijela i odjela Europskih zajednica i

Europola (1997.)

- Protokol (br. 9) o ulozi državnih parlamenata u Europskoj uniji (1997.)

3
NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA
DANSKE, PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, PREDSJEDNIK
REPUBLIKE GRČKE, NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE, PREDSJEDNIK
REPUBLIKE FRANCUSKE, PREDSJEDNIK IRSKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE
ITALIJE, NJEGOVO KRALJEVSKO VELIČANSTVO NADVOJVODA OD LUKSEMBURGA,
NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE
PORTUGALA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE,

RIJEŠENI da označe novi stadij u procesu europske integracije započet osnivanjem

Europskih zajednica,

PODSJEĆAJUĆI na povijesnu važnost okončanja podijeljenosti europskog kontinenta i

potrebe za stvaranjem čvrstih temelja za izgradnju buduće Europe,

POTVRĐUJUĆI svoju privrženost načelima slobode, demokracije i poštivanja ljudskih

prava i temeljnih sloboda te vladavine prava,

POTVRĐUJUĆI svoju privrženost temeljnim socijalnim pravima utvrđenim u Europskoj

socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u Torinu i u Povelji Zajednice o temeljnim
socijalnim pravima radnika iz 1989,

U ŽELJI da prodube solidarnost između svojih naroda poštujući njihovu povijest, kulturu i
tradiciju,

U ŽELJI da dodatno unaprijede demokratsko i učinkovito djelovanje institucija, kako bi im

se omogućilo bolje obavljanje povjerenih im zadaća unutar jedinstvenog institucionalnog
okvira,

RIJEŠENI da ostvare jačanje i konvergenciju svojih gospodarstava i uspostave

ekonomsku i monetarnu uniju, uključujući jedinstvenu i stabilnu valutu sukladno
odredbama ovog Ugovora,

ODLUČNI da u okviru ostvarivanja unutarnjeg tržišta, čvršće povezanosti i zaštite okoliša,

te uzimajući u obzir načelo održivog razvoja, promiču gospodarski i socijalni napredak
svojih naroda te da provode politiku kojom će se osiguravati da pomaci u gospodarskoj
integraciji budu popraćeni usporednim napretkom na drugim područjima,

RIJEŠENI da ustanove status građanina Unije zajednički svim državljanima njihovih

zemalja,

RIJEŠENI da provode zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku koja sukladno odredbama

članka 17. uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla
dovesti do zajedničke obrane, a čime bi se ojačao europski identitet i njegova neovisnost u
cilju promicanja mira, sigurnosti i napretka u Europi i svijetu,

RIJEŠENI da uspostavom područja slobode, sigurnosti i pravde sukladno odredbama

ovog Ugovora olakšaju slobodno kretanje osoba, a da pritom zajamče sigurnost svojim
narodima,

4
RIJEŠENI da nastave s procesom stvaranja sve tješnje unije naroda Europe, u kojoj se
odluke, sukladno načelu supsidijarnosti, donose na razini što je moguće bližoj građanima,

S OBZIROM na daljnje korake koje valja poduzeti kako bi se unaprijedila europska

integracija,

ODLUČILI SU osnovati Europsku uniju te su u tu svrhu punomoćnicima imenovali:

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA:

Marka EYSKENSA, ministra vanjskih poslova,

Philippea MAYSTADTA, ministra financija;

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE:

Uffea ELLEMANN-JENSENA, ministra vanjskih poslova,

Andersa FOGHA RASMUSSENA, ministra gospodarstva;

PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE:

Hansa-Dietricha GENSCHERA, saveznog ministra vanjskih poslova,

Theodora WAIGELA, saveznog ministra financija;

PREDSJEDNIK REPUBLIKE GRČKE:

Antoniosa SAMARASA, ministra vanjskih poslova,

Efthymiosa CHRISTODOULOUA, ministra gospodarstva;

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE:

Francisca FERNÁNDEZA ORDÓŇEZA, ministra vanjskih poslova,

Carlosa SOLCHAGA CATALÁNA, ministra gospodarstva i financija;

PREDSJEDNIK REPUBLIKE FRANCUSKE:

Rolanda DUMASA, ministra vanjskih poslova,

Pierrea BÉRÉGOVOYA, ministra gospodarstva, financija i proračuna;

PREDSJEDNIK IRSKE:

Gerarda COLLINSA, ministra vanjskih poslova,

Bertia AHERNA, ministra financija;

PREDSJEDNIK REPUBLIKE ITALIJE:

5
 Giannia DE MICHELISA, ministra vanjskih poslova,
Guida CARLIA, ministra Državne riznice;

NJEGOVO KRALJEVSKO VELIČANSTVO NADVOJVODA OD LUKSEMBURGA:

Jacquesa F. POOSA, zamjenika predsjednika Vlade, ministra vanjskih poslova,

Jean-Claudea JUNCKERA, ministra financija;

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE:

Hansa VAN DEN BROEKA, ministra vanjskih poslova,

Willema KOKA, ministra financija;

PREDSJEDNIK REPUBLIKE PORTUGAL:

Joãoa de Deus PINHEIROA, ministra vanjskih poslova,

Jorgea BRAGA DE MACEDOA, ministra financija;

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENOG KRALJEVSTVA VELIKE

BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE:

Rt. Hon. Douglasa HURDA, državnog tajnika za vanjske poslove i Commonwealth,

Hon. Francisa MAUDEA, financijskog tajnika Državne riznice;

KOJI su se, razmijenivši svoje punomoći, za koje je utvrđeno da su u dobrom i valjanom

obliku, sporazumjeli kako slijedi:

6
 GLAVA I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1. (bivši članak A)

Ovim Ugovorom VISOKE UGOVORNE STRANE međusobno osnivaju EUROPSKU

UNIJU (u daljnjem tekstu: “Unija”).

Ovaj Ugovor označava novi stadij u procesu stvaranja sve tješnje unije naroda Europe, u
kojoj se odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građaninu.

Unija se temelji na Europskim zajednicama koje su dopunjene politikama i oblicima

suradnje utvrđenim ovim Ugovorom. Njena je zadaća ustrojiti odnose između država
članica i njihovih naroda na način koji pokazuje dosljednost i solidarnost.

Članak 2. (bivši članak B)

Unija si postavlja sljedeće ciljeve:

- promicanje gospodarskog i socijalnog napretka i visokog stupnja zaposlenosti, kao i

postizanje uravnoteženog i održivog razvoja, posebice stvaranjem područja bez
unutarnjih granica, snaženjem ekonomske i socijalne povezanosti te uspostavom
ekonomske i monetarne unije, uključujući, u konačnici, i jedinstvenu valutu sukladno
odredbama ovog Ugovora;

- afirmacija njenog identiteta na međunarodnoj sceni, posebice provedbom zajedničke

vanjske i sigurnosne politike koja, sukladno odredbama članka 17, uključuje postupno
oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane;

- jačanje zaštite prava i interesa državljana svojih država članica uvođenjem statusa
građanina Unije;

- očuvanje i razvoj Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem se slobodno
kretanje osoba osigurava povezano s odgovarajućim mjerama u pogledu kontrole
vanjskih granica, azila, useljavanja i spriječavanja i suzbijanja kriminala;

- očuvanje cjelokupne pravne stečevine Zajednice i njeno nadograđivanje kako bi se

razmotrilo u kojoj je mjeri potrebno revidirati politike i oblike suradnje uvedene ovim
Ugovorom, kako bi se osigurala djelotvornost mehanizama i institucija Zajednice.

Ciljevi Unije ostvaruju se na način predviđen ovim Ugovorom i sukladno u njemu

navedenim uvjetima i rokovima, uz poštivanje načela supsidijarnosti kako je ono definirano
člankom 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak 3. (bivši članak C)

Unija ima jedinstveni institucionalni okvir koji osigurava dosljednost i kontinuitet djelatnosti
koje se obavljaju radi postizanja njezinih ciljeva, uz očuvanje i razvoj pravne stečevine
Zajednice.

7
Unija posebice osigurava dosljednost svih svojih vanjskopolitičkih djelatnosti u okviru
vanjske, sigurnosne, ekonomske i razvojne politike. Vijeće i Komisija odgovorni su za
osiguravanje te dosljednosti, i u tu svrhu surađuju. Oni, svaki sukladno svojim ovlastima,
osiguravaju provedbu spomenutih politika.

Članak 4. (bivši članak D)

Europsko vijeće pruža Uniji poticaj potreban za njen razvoj i pobliže određuje opće
političke smjernice tog razvoja.

Europsko vijeće okuplja šefove država ili vlada država članica te predsjednika Komisije.
Njima pomažu ministri vanjskih poslova država članica i jedan član Komisije. Europsko
vijeće sastaje se najmanje dvaput godišnje, pod predsjedanjem šefa države ili vlade
države članice koja predsjeda Vijećem.

Europsko vijeće podnosi Europskom parlamentu izvješće nakon svake sjednice i godišnje
pisano izvješće o napretku koji je ostvarila Unija.

Članak 5. (bivši članak E)

Europski parlament, Vijeće, Komisija, Sud EZ-a i Revizorski sud izvršavaju svoje ovlasti
pod uvjetima i u smislu odredaba Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i naknadnih
ugovora i akata kojima su one izmijenjene i dopunjene s jedne, te ostalih odredaba ovog
Ugovora s druge strane.

Članak 6. (bivši članak F)

1. Unija je utemeljena na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i

temeljnih sloboda te vladavini prava; ta su načela zajednička državama članicama.

2. Kao opća načela prava Zajednice, Unija poštuje temeljna prava zajamčena
Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanoj u Rimu 4.
studenog 1950, kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.

3. Unija poštuje nacionalni identitet svojih država članica.

4. Unija si osigurava sredstva potrebna za postizanje njezinih ciljeva i provođenje

njezine politike.

Članak 7. (bivši članak F.1)

1. Na prijedlog jedne trećine država članica ili na prijedlog Komisije i uz prethodnu

suglasnost Europskog parlamenta, a nakon što je vladu dotične države članice pozvalo na
očitovanje, Vijeće koje zasjeda u sastavu šefova država ili vlada, može jednoglasno
utvrditi postojanje ozbiljne i trajne povrede načela iz članka 6. stavka 1. od strane neke
države članice.

2. Utvrdi li se takva povreda, Vijeće može kvalificiranom većinom odlučiti da dotičnoj

državi obustavi određena prava koja proizlaze iz primjene ovog Ugovora, uključujući i
prava glasa predstavnika vlade te države članice u Vijeću. Vijeće pritom uzima u obzir
moguće posljedice koje takva obustava ima na prava i obveze fizičkih i pravnih osoba.

8
Obveze dotične države članice prema ovom Ugovoru u svakom slučaju i dalje obvezuju tu
državu.

3. Ako se stanje koje je dovelo do poduzimanja tih mjera promijeni, Vijeće

kvalificiranom većinom naknadno može odlučiti o izmjeni ili ukidanju mjera poduzetih
sukladno stavku 2.

4. U svrhu ovoga članka, Vijeće pri odlučivanju ne uzima u obzir glas predstavnika
vlade države članice o kojoj je riječ. Suzdržani glasovi nazočnih ili zastupanih članova ne
spriječavaju donošenje odluka iz stavka 1. Kvalificirana se većina određuje u omjeru
ponderiranih glasova dotičnih članova Vijeća jednakom onome predviđenom člankom 205.
stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Ovaj se stavak primjenjuje i u slučaju kada su sukladno stavku 2. prava glasa

obustavljena.

5. U svrhu ovoga članka, Europski parlament odlučuje dvotrećinskom većinom danih

glasova koja predstavlja većinu njegovih članova.

GLAVA II.

ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE EKONOMSKE

ZAJEDNICE S CILJEM OSNIVANJA EUROPSKE ZAJEDNICE

Članak 8. (bivši članak G)

(ne navodi se iznova)

GLAVA III.

ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE ZAJEDNICE ZA

UGLJEN I ČELIK

Članak 9. (bivši članak H)

(ne navodi se iznova)

GLAVA IV.

ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE ZAJEDNICE ZA

ATOMSKU ENERGIJU

Članak 10. (bivši članak I)

(ne navodi se iznova)

GLAVA V.

ODREDBE O ZAJEDNIČKOJ VANJSKOJ I SIGURNOSNOJ POLITICI

Članak 11. (bivši članak J.1)

9
1. Unija utvrđuje i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku kojom se
obuhvaćaju sva područja vanjske i sigurnosne politike, a čiji su ciljevi:

- zaštita zajedničkih vrednota, temeljnih interesa, neovisnosti i cjelovitosti Unije,

sukladno načelima Povelje Ujedinjenih naroda;

- jačanje sigurnosti Unije usvakom pogledu;

- očuvanje mira i jačanje međunarodne sigurnosti sukladno načelima Povelje Ujedinjenih

naroda, kao i načelima Helsinškog završnog akta i ciljevima Pariške povelje, uključujući
i ona vezana uz vanjske granice;

- promicanje međunarodne suradnje;

- razvoj i učvršćivanje demokracije i vladavine prava te poštivanje ljudskih prava i

temeljnih sloboda.

2. Države članice aktivno i bez zadrške podupiru vanjsku i sigurnosnu politiku Unije u
duhu odanosti i uzajamne solidarnosti.

Države članice surađuju kako bi pospješile i razvile uzajamnu političku solidarnost. One se
suzdržavaju od svakog postupka koji bi bio protivan interesima Unije ili bi mogao umanjiti
njenu djelotvornost u ulozi povezujuće sile u međunarodnim odnosima.

Vijeće osigurava pridržavanje ovih načela.

Članak 12. (bivši članak J.2)

Ciljeve iz članka 11. Unija ostvaruje:

- određivanjem načela i općih smjernica zajedničke vanjske i sigurnosne politike;

- odlučivanjem o zajedničkim strategijama;

- usvajanjem zajedničkih djelovanja;

- usvajanjem zajedničkih stajališta;

- jačanjem sustavne suradnje država članica u provođenju politike.

Članak 13. (bivši članak J stavak 3.)

1. Europsko vijeće određuje načela i opće smjernice za zajedničku vanjsku i

sigurnosnu politiku, kao i za pitanja koja se odnose na obranu.

2. Europsko vijeće odlučuje o zajedničkim strategijama koje Unija provodi na

područjima na kojima države članice imaju značajne zajedničke interese.

U zajedničkim se strategijama navode njihovi ciljevi, trajanje i sredstva koja Unija i države
članice stavljaju na raspolaganje.

10
3. Vijeće donosi odluke potrebne za određivanje i provedbu zajedničke vanjske i
sigurnosne politike temeljem općih smjernica koje utvrđuje Europsko Vijeće.

Vijeće preporučuje Europskom vijeću zajedničke strategije i provodi ih, posebice

usvajanjem zajedničkih djelovanja i zajedničkih stajališta.

Vijeće osigurava jedinstvo, dosljednost i učinkovitost djelovanja Unije.

Članak 14. (bivši članak J.4)

1. Vijeće usvaja zajednička djelovanja. Zajednička djelovanja odnose se na posebne

situacije za koje se smatra da zahtijevaju operativno djelovanje Unije. Njima se utvrđuju
njihovi ciljevi, opseg i sredstva koja se Uniji stavljaju na raspolaganje, uvjeti njihove
provedbe a po potrebi i njihovo trajanje.

2. Ako dođe do promjene u okolnostima koje bitno utječu na pitanje koje je predmetom
zajedničkog djelovanja, Vijeće preispituje načela i ciljeve tog djelovanja i donosi potrebne
odluke. Sve dok Vijeće ne donese neku odluku, zajedničko se djelovanje i dalje provodi.

3. Zajednička djelovanja obvezuju države članice u pogledu usvojenih stajališta kao i u

provođenju njihovih djelatnosti.

4. Kako bi se osigurala provedba nekog zajedničkog djelovanja, Vijeće može od

Komisije zatražiti da mu podnese sve odgovarajuće prijedloge koji se odnose na
zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

5. Svako stajalište ili mjera na razini pojedine države, koji su planirani u okviru nekog
zajedničkog djelovanja, pravodobno se priopćavaju kako bi se, po potrebi, obavila
prethodna savjetovanja u Vijeću. Obveza prethodnog priopćavanja podataka ne odnosi se
na mjere koje predstavljaju tek prenošenje odluka Vijeća na razinu pojedine države.

6. U slučajevima prijeke potrebe koja proizlazi iz promjena u stanju te u izostanku

odluke Vijeća, države članice mogu poduzeti potrebne hitne mjere, vodeći računa o općim
ciljevima zajedničkog djelovanja. Dotične države članice odmah obavještavaju Vijeće o
takvim mjerama.

7. Ako dođe do bilo kakvih većih poteškoća u provedbi nekog zajedničkog djelovanja,
države članice s time upoznaju Vijeće koje o tome raspravlja i traži primjerena rješenja.
Takva rješenja neće biti protivna ciljevima zajedničkog djelovanja niti će umanjiti njihovu
učinkovitost.

Članak 15. (bivši članak J.5)

Vijeće usvaja zajednička stajališta. Zajedničkim se stajalištima utvrđuje pristup Unije

određenom pitanju geografske ili tematske prirode. Države članice brinu da su njihove
državne politike sukladne zajedničkim stajalištima.

Članak 16. (bivši članak J.6)

11
Kako bi se osiguralo da Unija što djelotvornije vrši svoj utjecaj putem usklađenog i
konvergentnog djelovanja, države članice međusobno se u Vijeću obavještavaju i savjetuju
o svakom pitanju vanjske i sigurnosne politike koje je od općeg interesa.

Članak 17. (bivši članak J.7.)

1. Zajednička vanjska i sigurnosna politika obuhvaća sva pitanja koja se odnose na

sigurnost Unije, uključujući i postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike u smislu
drugog podstavka, koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane, ako Europsko vijeće tako
odluči. U tom slučaju, ono državama članicama preporučuje donošenje takve odluke
sukladno njihovim ustavnopravnim propisima.

Zapadnoeuropska unija (ZEU) sastavni je dio razvoja Unije, koji Uniji omogućava pristup
operativnoj sposobnosti, osobito u vezi sa stavkom 2. Ona podupire Uniju u oblikovanju
obrambenih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike utvrđene ovim člankom.
Sukladno tome, Unija unapređuje tješnje institucionalne odnose s ZEU-om imajući u vidu,
ako Europsko vijeće tako odluči, mogućnost integracije ZEU-a u Uniju. U tom slučaju, ono
državama članicama preporuča donošenje takve odluke sukladno njihovim
ustavnopravnim propisima.

Politika Unije sukladna ovom članku ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i
obrambene politike određenih država članica, poštuje obveze pojedinih država članica čija
se zajednička obrana ostvaruje u okviru Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a), temeljem
Sjevernoatlantskog ugovora te je sukladna zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici
utvrđenoj unutar tog okvira.

Države članice podupiru postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike putem

međusobne suradnje na području naoružanja, a na način koji države članice smatraju
primjerenim.

2. Pitanja iz ovog članka uključuju humanitarne i spasilačke zadatke, zadatke

održavanja mira i zadatke borbenih snaga u rješavanju kriza, uključujući uspostavljanje
mira.

3. Unija koristi ZEU za razradu i provedbu odluka i djelatnosti Unije koje se odnose na
obranu.

Kod onih pitanja za koje Unija koristi ZEU, Europsko vijeće je za utvrđivanje smjernica
sukladno članku 13. nadležno i u odnosu na ZEU.

Kada Unija koristi ZEU za razradu i provedbu odluka Unije o zadacima iz stavka 2, sve
države članice Unije ovlaštene su u potpunosti sudjelovati u tim zadacima. Vijeće, u
dogovoru s institucijama ZEU-a, usvaja potrebne praktične aranžmane kako bi svim
državama članicama koje doprinose tim zadacima omogućilo potpuno i ravnopravno
sudjelovanje u planiranju i odlučivanju u ZEU-u.

Odluke iz ovog stavka koje se odnose na obranu donose se ne dovodeći u pitanje politike i
obveze u smislu stavka 1, trećeg podstavka.

4. Odredbe ovog članka ne spriječavaju razvoj tješnje suradnje između dviju ili više
država članica na bilateralnoj razini u okviru ZEU-a i Atlantskog saveza, ukoliko takva
suradnja nije protivna niti spriječava onu predviđenu ovom Glavom.

12
5. Radi unaprijeđenja ciljeva ovoga članka, njegove odredbe preispituju se sukladno
članku 48.

Članak 18. (bivši članak J.8.)

1. U pitanjima koja ulaze u zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Uniju predstavlja

Predsjedništvo.

2. Predsjedništvo je odgovorno za provedbu odluka donijetih po ovoj Glavi; u okviru te

zadaće, ono načelno izražava stajalište Unije u međunarodnim organizacijama i na
međunarodnim konferencijama.

3. Predsjedništvu pomaže glavni tajnik Vijeća, koji obnaša dužnost visokog

predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

4. Komisija je u potpunosti uključena u zadaće navedene u stavku 1. i 2. Ako je to

potrebno, Predsjedništvu u tim zadaćama pomaže država članica koja će sljedeća preuzeti
predsjedanje.

5. Kad god to smatra neophodnim, Vijeće može imenovati posebnog predstavnika za

određena politička pitanja.

Članak 19. (bivši članak J.9.)

1. Države članice koordiniraju svoje djelovanje u međunarodnim organizacijama i na

međunarodnim konferencijama. Tamo podržavaju zajednička stajališta.

Kada u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama ne sudjeluju

sve države članice, one koje sudjeluju podržavaju zajednička stajališta.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka i članak 14. stavak 3, države članice
zastupljene u međunarodnim organizacijama ili na međunarodnim konferencijama u
kojima ne sudjeluju sve države članice, redovito obavještavaju odsutne države članice o
svim pitanjima od zajedničkog interesa.

Države članice koje su ujedno i članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda usklađuju se i
u potpunosti redovito obavještavaju ostale države članice. U obavljanju svojih dužnosti,
države članice koje su stalne članice Vijeća sigurnosti zalažu se za stajališta i interese
Unije, ne dovodeći u pitanje svoje odgovornosti po odredbama Povelje Ujedinjenih naroda.

Članak 20. (bivši članak J.10)

Diplomatska i konzularna predstavništva država članica i izaslanstva Komisije u trećim

zemljama i na međunarodnim konferencijama, kao i njihovi predstavnici u međunarodnim
organizacijama, surađuju kako bi osigurali poštivanje i provođenje zajedničkih stajališta i
zajedničkih djelovanja koje je usvojilo Vijeće.

Oni jačaju suradnju razmjenom informacija, provođenjem zajedničkih procjena i

doprinošenjem provedbi članka 20. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak 21. (bivši članak J.11)

13
O glavnim aspektima i temeljnim usmjerenjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike
Predsjedništvo se savjetuje s Europskim parlamentom te osigurava da su stajališta
Europskog parlamenta primjereno uzeta u razmatranje. Predsjedništvo i Komisija redovito
obavještavaju Europski parlament o razvoju vanjske i sigurnosne politike Unije.

Europski parlament Vijeću može postavljati pitanja ili mu davati preporuke. Europski
parlament jednom godišnje održava raspravu o napretku u provedbi zajedničke vanjske i
sigurnosne politike.

Članak 22. (bivši članak J.12)

1. Svaka država članica ili Komisija može Vijeću uputiti pitanje koje se odnosi na
zajedničku vanjsku ili sigurnosnu politiku, te mu može podnositi prijedloge.

2. U slučajevima koji zahtijevaju brzu odluku, Predsjedništvo saziva izvanrednu

sjednicu Vijeća samonicijativno ili na prijedlog Komisije ili na prijedlog neke države članice,
i to u roku od četrdeset i osam sati ili, u slučaju hitnosti, u kraćem roku.

Članak 23. (bivši članak J.13)

1. Odluke iz ove Glave Vijeće donosi jednoglasno. Suzdržani glasovi nazočnih ili
zastupanih članova ne spriječavaju donošenje takvih odluka.

Kada se suzdržao od glasovanja, bilo koji član Vijeća svoju suzdržanost može obrazložiti
davanjem formalne izjave u smislu ovog podstavka. U tom slučaju, član nije obvezan
primjenjivati odluku, ali prihvaća da odluka obvezuje Uniju. U duhu uzajamne solidarnosti,
dotična se država članica suzdržava od svih djelovanja koja bi mogla biti u suprotnosti ili
onemogućiti djelovanje Unije koje se temelji na toj odluci, a ostale države članice poštuju
njeno stajalište. Ako članovi Vijeća koji na taj način obrazlože svoju suzdržanost čine više
od jedne trećine glasova ponderiranih sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju
Europske zajednice, odluka nije donesena.

2. Odstupajući od stavka 1, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom:

- pri usvajanju zajedničkih djelovanja, zajedničkih stajališta ili donošenju bilo koje druge
odluke temeljem neke zajedničke strategije;

- pri donošenju svih odluka kojima se provodi neko zajedničko djelovanje ili zajedničko
stajalište.

Ako član Vijeća izjavi da se zbog važnih i izričito navedenih razloga državne politike
namjerava suprotstaviti odluci koja se donosi kvalificiranom većinom, neće se glasovati.
Vijeće može kvalificiranom većinom zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na
jednoglasno odlučivanje.

Glasovi članova Vijeća ponderiraju se sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju
Europske zajednice. Za donošenje odluka potrebna su najmanje 62 glasa za, koja je dalo
najmanje 10 članova.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na odluke koje se odnose na vojna ili obrambena pitanja.

14
3. O postupovnim pitanjima, Vijeće odlučuje većinom glasova svojih članova.

Članak 24. (bivši članak J.14)

Kada je pri provedbi odredaba ove Glave potrebno sklopiti sporazum s jednom ili više
država ili međunarodnih organizacija, Vijeće jednoglasno može ovlastiti Predsjedništvo,
kojem prema potrebi pomaže Komisija, da u tu svrhu pokrene pregovore. Takve
sporazume Vijeće sklapa jednoglasno, na preporuku Predsjedništva. Niti jedan sporazum
ne obvezuju državu članicu čiji predstavnik u Vijeću izjavi da se mora pridržavati
ustavnopravnih propisa svoje države; ostali članovi Vijeća mogu se dogovoriti da se
sporazum na njih primjenjuje privremeno.

Odredbe ovog članka primjenjuju se i na pitanja iz glave VI.

Članak 25. (bivši članak J.15)

Ne dovodeći u pitanje članak 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Politički

odbor nadzire međunarodnu situaciju u područjima zajedničke vanjske i sigurnosne
politike i doprinosi utvrđivanju politika davanjem mišljenja Vijeću, na zahtjev Vijeća ili
samoinicijativno. Isto tako, nadzire provedbu dogovorenih politika, ne dovodeći u pitanje
nadležnosti Predsjedništva i Komisije.

Članak 26. (bivši članak J.16)

Glavni tajnik Vijeća, visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, pomaže
Vijeću u pitanjima koja ulaze u područje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, posebice
doprinoseći oblikovanju, pripremi i provedbi političkih odluka te, kada je to primjereno,
vođenjem političkog dijaloga s trećim stranama u ime Vijeća a na zahtjev Predsjedništva.

Članak 27. (bivši članak J.17)

Komisija je u potpunosti uključena u rad na području zajedničke vanjske i sigurnosne

politike.

Članak 28. (bivši članak J stavak 18.)

1. Članci 189, 190, od 196. do 199, 203, 204, od 206. do 209, od 213. do 219, 255. i
290. Ugovora o osnivanju Europske zajednice primjenjuju se na odredbe koje se odnose
na područja iz ove Glave.

2. Administrativni izdaci institucija nastali temeljem odredbi koje se odnose na

područja iz ove Glave terete proračun Europskih zajednica.

3. Operativni izdaci nastali provedbom ovih odredaba također terete proračun

Europskih zajednica, osim izdataka koji proizlaze iz mjera vojne ili obrambene prirode i
slučajeva u kojima Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

U slučajevima kada ne terete proračun Europskih zajednica, izdaci terete države članice
razmjerno bruto društvenom proizvodu, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije.
Države članice čiji su predstavnici u Vijeću dali formalnu izjavu sukladno članku 23. stavku
1. drugom podstavku, nisu obvezne sudjelovati u financiranju izdataka koji proizlaze iz
mjera vojne ili obrambene prirode.

15
4. Na izdatke koji terete proračun Europskih zajednica, primjenjuje se proračunski
postupak predviđen Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

GLAVA VI.

ODREDBE O POLICIJSKOJ I PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM

PREDMETIMA

Članak 29. (bivši članak K.1)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Europske zajednice, cilj Unije je pružiti građanima visoki
stupanj sigurnosti na području slobode, sigurnosti i pravde, razvojem zajedničkog
postupanja država članica na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim
predmetima te spriječavanjem i suzbijanjem rasizma i ksenofobije.

Taj se cilj postiže spriječavanjem i suzbijanjem organiziranog i drugih vrsta kriminala, a

posebice terorizma, trgovine ljudima i kaznenih djela protiv djece, protupravne trgovine
drogom i oružjem, korupcije i prijevare, kroz:

- tješnju suradnju policijskih, carinskih i drugih nadležnih vlasti država članica, kako
neposredno, tako i putem Europskog policijskog ureda (Europol), sukladno odredbama
članaka 30. i 32;

- tješnju suradnju između pravosudnih i drugih nadležnih vlasti država članica sukladno
odredbama članka 31. točka od (a) do (d) i članka 32;

- kada je to potrebno, približavanje kaznenopravnih propisa u državama članicama,

sukladno odredbama članka 31. točke (e).

Članak 30. (bivši članak K.2)

1. Zajedničko postupanje na području policijske suradnje obuhvaća:

(a) operativnu suradnju između nadležnih vlasti, uključujući policiju, carinsku i druge
specijalizirane službe država članica za kazneni progon, pri spriječavanju, otkrivanju i
istrazi kaznenih djela;

(b) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu relevantnih informacija, uključujući

informacije službi nadležnih za kazneni progon koje se odnose na vijesti o sumnjivim
financijskim transakcijama, posebice putem Europola, uz poštivanje odgovarajućih
odredaba o zaštiti osobnih podataka;

(c) suradnju i zajedničke inicijative na području osposobljavanja, razmjene časnika za

vezu, privremenih premještaja, korištenja opreme i forenzičkih istraživanja;

(d) zajedničku procjenu pojedinih istražnih tehnika za otkrivanje teških oblika organiziranog
kriminala.

2. Vijeće promiče suradnju putem Europola, pri čemu, u roku od pet godina od
stupanja na snagu Amsterdamskog ugovora, posebice:

16
(a) olakšava i podupire pripreme Europola te potiče koordinaciju i provođenje specifičnih
istražnih radnji nadležnih vlasti država članica, uključujući operativno djelovanje
zajedničkih timova u kojima sudjeluju i predstavnici Europola koji imaju ulogu potpore;

(b) usvaja mjere koje Europolu omogućavaju da od nadležnih vlasti država članica traži
provođenje i koordinaciju istraga u posebnim slučajevima te da razvija specifična
strukovna znanja koja se državama članicama mogu staviti na raspolaganje kao pomoć
u istragama slučajeva organiziranog kriminala;

(c) promiče povezivanje dužnosnika koji provode kazneni progon i istragu, a specijalizirani
su za borbu protiv organiziranog kriminala te blisko surađuju s Europolom;

(d) utemeljuje istraživačku, dokumentacijsku i statističku mrežu vezanu uz prekogranični

kriminal.

Članak 31. (bivši članak K.3)

Zajedničko postupanje na području pravosudne suradnje u kaznenim predmetima

obuhvaća:

(a) olakšavanje i ubrzavanje suradnje između nadležnih ministarstava i pravosudnih ili

odgovarajućih vlasti država članica u sudskim postupcima i pri izvršenju odluka;

(b) olakšavanje izručenja između država članica;

(c) osiguravanje usklađenosti propisa koji se primjenjuju u državama članicama, u mjeri u

kojoj je to potrebno za unapređenje ove suradnje;

(d) sprečavanje sukoba nadležnosti između država članica;

(e) postupno usvajanje mjera kojima se utvrđuju minimalna pravila o obilježjima kaznenih
djela i kaznama na području organiziranog kriminala, terorizma i protupravne trgovine
drogom.

Članak 32. (bivši članak K.4)

Vijeće utvrđuje pod kojim uvjetima i u kojim granicama nadležne vlasti iz članaka 30. i 31.
mogu djelovati na području druge države članice u vezi i u dogovoru s vlastima te države.

Članak 33. (bivši članak K.5)

Ova Glava ne utječe na izvršavanje dužnosti država članica u pogledu očuvanja javnog
poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.

Članak 34. (bivši članak K.5)

1. Na područjima na koje se odnosi ova Glava, države članice u Vijeću se međusobno

obavještavaju i savjetuju radi koordiniranja svojih djelovanja. U tu svrhu, one uspostavljaju
suradnju između svojih nadležnih upravnih tijela.

17
2. Vijeće poduzima mjere i promiče suradnju koristeći se odgovarajućim oblicima i
postupcima utvrđenima ovom Glavom, doprinoseći ostvarivanju ciljeva Unije. U tu svrhu,
na poticaj bilo koje države članice ili Komisije, Vijeće jednoglasno može:

(a) usvajati zajednička stajališta kojima se utvrđuje pristup Unije određenom pitanju;

(b) donositi okvirne odluke radi približavanja zakona i drugih propisa država članica.
Okvirne odluke obvezujuće su za države članice u pogledu rezultata koji se moraju
postići, ali odabir oblika i metoda postizanja tih rezultata prepušten je državnim
vlastima. One nemaju neposredni učinak;

(c) donositi odluke u svaku drugu svrhu sukladnu ciljevima iz ove Glave, osim u svrhu
približavanja zakona i drugih propisa država članica. Te su odluke obvezujuće i
nemaju neposredni učinak; Vijeće kvalificiranom većinom usvaja mjere potrebne za
provedbu tih odluka na razini Unije;

(d) sastavljati konvencije čije usvajanje preporučuje državama članicama sukladno

njihovim ustavnopravnim propisima. Države članice pokreću odgovarajuće postupke u
roku koji odredi Vijeće.

Nakon što ih usvoji najmanje polovica država članica, konvencije stupaju na snagu u tim
državama članicama, osim ako je njima drukčije predviđeno. Mjere kojima se provode
konvencije usvajaju se u Vijeću dvotrećinskom većinom glasova ugovornih strana.

3. Kada je za donošenje odluka Vijeća potrebna kvalificirana većina, glasovi njegovih

članova ponderiraju se na način utvrđen člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju
Europske zajednice: za donošenje odluka Vijeća potrebna su najmanje 62 glasa za, koje
je dalo najmanje 10 članova.

4. O postupovnim pitanjima Vijeće odlučuje većinom glasova svojih članova.

Članak 35. (bivši članak K.7)

1. Pod uvjetima utvrđenim ovim člankom, Sud Europskih zajednica nadležan je za

prethodno odlučivanje o valjanosti i tumačenju okvirnih odluka i odluka, o tumačenju
konvencija iz ove Glave i o valjanosti i tumačenju mjera za njihovo provođenje.

2. Izjavom danom u trenutku potpisivanja Amsterdamskog ugovora ili u bilo kojem

kasnijem trenutku, svaka država članica priznaje nadležnost Suda EZ-a za prethodno
odlučivanje iz stavka 1.

3. Država članica koja da izjavu sukladno stavku 2. određuje:

(a) da svaki sud te države, protiv čijih odluka po domaćem pravu ne postoji pravno
sredstvo, može od Suda EZ-a zatražiti da prethodno odluči o pitanju koje se u
predmetu koji je u tijeku pojavilo u vezi valjanosti ili tumačenja akta iz stavka 1, ako taj
sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donošenje presude, ili

(b) da svaki sud te države može od Suda EZ-a zatražiti da prethodno odluči o pitanju koje
se u predmetu koji je u tijeku pojavilo u vezi valjanosti ili tumačenja akta iz stavka 1,
ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donošenje presude.

18
4. Svaka država članica, bez obzira je li dala izjavu sukladno stavku 2. ili nije, može u
postupcima iz stavka 1. Sudu EZ-a upućivati podneske ili pisana očitovanja.

5. Sud EZ-a nije nadležan preispitivati valjanost ili razmjernost operacija koje provodi
policija ili druge službe država članica za kazneni progon, ili izvršavanje dužnosti država
članica u pogledu očuvanja javnog poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.

6. Sud EZ-a nadležan je preispitivati zakonitost okvirnih odluka i odluka u postupcima

koje neka država članica ili Komisija pokrene zbog nenadležnosti, bitne povrede postupka,
povrede ovog Ugovora ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog uz njegovu primjenu ili zbog
zloporabe ovlasti. Postupci predviđeni ovim stavkom pokreću se u roku od dva mjeseca od
objavljivanja mjere.

7. Sud EZ-a nadležan je odlučivati o bilo kojem sporu između država članica koji se
odnosi na tumačenje ili primjenu akata donesenih temeljem članka 34. stavka 2. kad god
ga Vijeće ne može riješiti u roku od šest mjeseci od dana kada ga je Vijeću uputio jedan od
njegovih članova. Sud EZ-a nadležan je odlučivati i o svakom sporu između država članica
i Komisije koji se odnosi na tumačenje ili primjenu konvencija sastavljenih sukladno članku
34. stavku 2. točki (d).

Članak 36. (bivši članak K.8)

1. Osniva se Koordinacijski odbor sastavljen od visokih dužnosnika. Osim

koordinacijske uloge, zadaća Odbora je:

- na zahtjev Vijeća ili samoinicijativno davati mišljenja Vijeću;

- pridonositi pripremi rasprava koje Vijeće vodi na područjima iz članka 29, ne dovodeći
u pitanje primjenu članka 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice

2. Komisija je u potpunosti uključena u rad na područjima iz ove Glave.

Članak 37. (bivši članak K.9.)

U međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama u kojima sudjeluju,

države članice zastupaju zajednička stajališta usvojena sukladno odredbama ove Glave.

Članci 18. i 19. na odgovarajući se način primjenjuje na pitanja koja ulaze u ovu Glavu.

Članak 38. (bivši članak K.10)

Sporazumi iz članka 24. mogu obuhvaćati pitanja koja ulaze u ovu Glavu.

Članak 39. (bivši članak K.11)

1. Prije usvajanju bilo koje mjere iz članka 34. stavka 2. točaka (b), (c) i (d), Vijeće se
savjetuje s Europskim parlamentom. Europski parlament daje svoje mišljenje u roku koji
Vijeće može utvrditi, a koji neće biti kraći od tri mjeseca. Ako u tom roku Europski
parlament ne da mišljenje, Vijeće može djelovati.

2. Predsjedništvo i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o raspravama

s područja obuhvaćenih ovom Glavom.

19
3. Europski parlament može Vijeću postavljati pitanja ili mu davati preporuke. Svake
godine održava raspravu o napretku ostvarenom na područjima na koje se odnosi ova
Glava.

Članak 40. (bivši članak K.12)

1. Države članice koje namjeravaju uspostaviti tiješnju međusobnu suradnju mogu biti
ovlaštene, podložno odredbama članaka 43. i 44. koristiti institucije, postupke i mehanizme
predviđene Ugovorima, ako predložena suradnja:

(a) poštuje ovlasti Europske zajednice i ciljeve predviđene ovom Glavom;

(b) ima za cilj omogućiti brži razvoj Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde.

2. Ovlaštenje iz stavka 1. daje Vijeće kvalificiranom većinom, na prijedlog odnosnih

država članica i nakon što je Komisiju pozvalo da iznese mišljenje; prijedlog se proslijeđuje
i Europskom parlamentu.

Ako član Vijeća izjavi da se zbog važnih i izričito navedenih razloga državne politike
namjerava suprotstaviti ovlaštenju koje se daje kvalificiranom većinom, neće se glasovati.
Vijeće može kvalificiranom većinom zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na
jednoglasno odlučivanje.

Glasovi članova Vijeća ponderiraju se sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju
Europske zajednice. Za donošenje odluka potrebna su najmanje 62 glasa za, koja je dalo
najmanje 10 članova.

3. Svaka država članica koja želi postati strankom suradnje uspostavljene sukladno
ovom članku, o svojoj namjeri obavještava Vijeće i Komisiju, a Komisija Vijeću daje svoje
mišljenje u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti, po mogućnosti s priloženom
preporukom o posebnim aranžmanima koje smatra neophodnim da bi ta država članica
postala strankom odnosne suradnje. U roku od četiri mjeseca od dana te obavijesti, Vijeće
odlučuje o tom zahtjevu kao i o svim posebnim aranžmanima koja smatra neophodnim.
Smatra se da je odluka donesena, osim ako Vijeće kvalificiranom većinom odluči odgoditi
njeno donošenje; u tom slučaju, Vijeće navodi razloge za svoju odluku i određuje datum za
njeno preispitivanje. U svrhu ovog stavka, Vijeće djeluje sukladno članku 44.

4. Odredbe članka od 29. do 41. primjenjuju se na tješnju suradnju predviđenu ovim

člankom, osim ako je ovim člankom i člancima 43. i 44. drukčije predviđeno.

Odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice o nadležnosti Suda Europskih

zajednica i izvršavanju te nadležnosti primjenjuju se na stavke 1, 2. i 3.

5. Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe Protokola o uključivanju schengenske

pravne stečevine u okvir Europske unije.

Članak 41. (bivši članak K.13)

1. Članci 189, 190, 195, od 196. do 199, 203, 204, 205. stavak 3, od 206. do 209, od
213. do 219, 255. i 290. Ugovora o osnivanju Europske zajednice primjenjuju se na
odredbe koje se odnose na područja iz ove Glave.

20
2. Administrativni izdaci institucija nastali temeljem odredbi koje se odnose na
područja iz ove Glave terete proračun Europskih zajednica.

3. Operativni izdaci nastali provedbom ovih odredaba također terete proračun

Europskih zajednica, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije. U slučajevima kada ne
terete proračun Europskih zajednica, izdaci terete države članice razmjerno
brutodruštvenom proizvodu, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

4. Na izdatke koji terete proračun Europskih zajednica, primjenjuje se proračunski

postupak predviđen Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Članak 42. (bivši članak K.14)

Na poticaj Komisije ili neke države članice te nakon savjetovanja s Europskim

parlamentom, Vijeće može jednoglasno odlučiti da djelovanje na područjima iz članka 29.
potpada pod Glavu IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice te istodobno utvrditi
odgovarajuće uvjete glasovanja. Vijeće državama članicama preporuča da tu odluku
donesu sukladno svojim ustavnopravnim propisima.

GLAVA VII. (bivša Glava VI.a)

ODREDBE O TJEŠNJOJ SURADNJI

Članak 43. (bivši članak K.15)

1. Države članice koje namjeravaju uspostaviti tješnju međusobnu suradnju mogu

koristiti institucije, postupke i mehanizme predviđene ovim Ugovorom i Ugovorom o
osnivanju Europske zajednice, ako predložena suradnja:

(a) je usmjerena unapređenju ciljeva Unije te zaštiti i služenju njezinim interesima;

(b) poštuje načela spomenutih Ugovora i jedinstveni institucionalni okvir Unije;

(c) koristi se samo kao krajnje sredstvo, kada se ciljevi spomenutih Ugovora nisu mogli
ostvariti primjenom odgovarajućih postupaka utvrđenih tim Ugovorima;

(d) tiče se barem većine država članica;

(e) ne utječe na pravnu stečevinu Zajednice i mjere usvojene temeljem ostalih odredbi
spomenutih Ugovora;

(f) ne utječe na nadležnosti, prava, obveze i interese onih država članica koje u njoj ne
sudjeluju;

(g) bude otvorena svim državama članicama i dopušta im da u bilo kojem trenutku postanu
stranke suradnje, ako se pridržavaju temeljne odluke i odluka donesenih unutar tog
okvira;

(h) udovoljava posebnim dodatnim kriterijima iz članka 11. Ugovora o osnivanju Europske
zajednice i članka 40. ovog Ugovora, ovisno o području o kojem je riječ, te da je
suradnju odobrilo Vijeće sukladno postupku iz tih članaka.

21
2. U mjeri u kojoj ih se to tiče, države članice primjenjuju akte i odluke donesene radi
provedbe suradnje u kojoj sudjeluju. Države članice koje ne sudjeluju u takvoj suradnji ne
onemogućavaju njenu provedbu od strane država članica koje u njoj sudjeluju.

Članak 44. (bivši članak K.16.)

1. U svrhu donošenja akata i odluka potrebnih za provedbu suradnje iz članka 43,

primjenjuju se odgovarajuće institucionalne odredbe ovog Ugovora i Ugovora o osnivanju
Europske zajednice. Svi članovi Vijeća mogu sudjelovati u raspravama, ali u donošenju
odluka mogu sudjelovati samo predstavnici država članica koje sudjeluju u suradnji.
Kvalificirana se većina određuje u omjeru ponderiranih glasova dotičnih članova Vijeća
jednakom onome predviđenom člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske
zajednice. Jednoglasnost čine samo glasovi dotičnih članova Vijeća.

2. Izdatke koji proizlaze iz provedbe suradnje, osim administrativnih troškova

institucija, snose države članice koje sudjeluju u suradnji, osim ako Vijeće jednoglasno
odluči drukčije.

Članak 45. (bivši članak K.17)

Vijeće i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o razvoju tješnje suradnje

uspostavljene temeljem ove glave.

GLAVA VIII. (bivša Glava VII.)

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46. (bivši članak L)

Odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske

zajednice za ugljen i čelik i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju
koje se tiču nadležnosti Suda Europskih zajednica i izvršavanja te nadležnosti, primjenjuju
se samo na sljedeće odredbe ovog Ugovora:

(a) odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice s ciljem

osnivanja Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednici za ugljen i čelik
i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

(b) odredbe Glave VI, pod uvjetima iz članka 35;

(c) odredbe Glave VII, pod uvjetima iz članka 11. Ugovora o osnivanju Europske zajednice
i članka 40. ovog Ugovora;

(d) članak 6. stavak 2. s obzirom na djelovanje institucija, u mjeri u kojoj je Sud EZ-a
nadležan temeljem Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i ovog Ugovora;

(e) članke od 46. do 53.

Članak 47. (bivši članak M)

22
Podložno odredbama o izmjenama Ugovora o Europskoj ekonomskoj zajednici s obzirom
na osnivanje Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i
čelik te Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i ovih završnih
odredbi, ništa u ovom Ugovoru ne utječe na Ugovore o osnivanju Europskih zajednica niti
naknadne ugovore ili akte kojima se oni mijenjaju ili dopunjuju.

Članak 48. (bivši članak N)

Vlada bilo koje države članice ili Komisija mogu podnositi Vijeću prijedloge izmjena
Ugovora na kojima se Unija temelji.

Ako Vijeće, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i, ako je to primjereno, s

Komisijom, dade mišljenje u korist sazivanja konferencije predstavnika vlada država
članica, konferenciju saziva predsjednik Vijeća kako bi se suglasno utvrdile namjeravane
izmjene ovih Ugovora. U slučaju institucionalnih promjena na monetarnom području,
savjetuje se i sa Europskom središnjom bankom.

Izmjene stupaju na snagu nakon što ih sve države članice ratificiraju sukladno svojim
ustavnopravnim propisima.

Članak 49. (bivši članak O)

Svaka europska država koja poštuje načela iz članka 6. stavka 1. može podnijeti zahtjev
za članstvo u Uniji. Svoj zahtjev upućuje Vijeću, koje odlučuje jednoglasno nakon
savjetovanja s Komisijom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, koji odlučuje
apsolutnom većinom svojih članova.

Uvjeti primanja u članstvo i prilagodbe Ugovorima na kojima se Unija temelji i koje su

potrebne radi tog primanja, utvrđuju se sporazumom između država članica i države koja
je podnijela zahtjev. Taj se sporazum podnosi na ratifikaciju svim državama ugovornicama
sukladno njihovim ustavnopravim propisima.

Članak 50. (bivši članak P)

1. Ovime se ukidaju članci od 2. do 7. i od 10. do 19. Ugovora o osnivanju

jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, potpisanog 8. travnja
1965. u Bruxellesu.

2. Ovime se ukidaju članak 2, članak 3. stavak 2. i Glava III. Jedinstvenog europskog

akta potpisanog 17. veljače 1986. u Luksemburgu i 28. veljače 1986. u Hagu.

Članak 51. (bivši članak Q)

Ovaj Ugovor sklapa se na neograničeno vrijeme.

Članak 52. (bivši članak R)

1. Visoke ugovorne strane ratificiraju ovaj Ugovor sukladno svojim ustavnopravnim

propisima. Ratifikacijski instrumenti polažu se kod Vlade Republike Italije.

23
2. Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. siječnja 1993, ako su prethodno položeni svi
ratifikacijski instrumenti ili, u suprotnom, prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon polaganja
posljednjeg ratifikacijskog instrumenta.

Članak 53. (bivši članak S)

Ovaj Ugovor, sastavljen u jedinstvenom izvorniku na danskom, engleskom, francuskom,

grčkom, irskom, nizozemskom, njemačkom, portugalskom, španjolskom i talijanskom
jeziku, pri čemu je tekst na svakom od ovih jezika jednako vjerodostojan, pohranjuje se u
pismohrani Vlade Republike Italije, koja svakoj vladi ostalih država potpisnica dostavlja po
jedan ovjereni primjerak.

Temeljem Ugovora o pristupanju iz 1994, finska i švedska verzija ovog Ugovora također su
vjerodostojne.

Potvrđujući navedeno, niže potpisani punomoćnici potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Maastrichtu, dana sedmog veljače godine

tisućuidevetstotinadevedesetidruge.

Mark EYSKENS Philippe MAYSTADT

Uffe ELLEMANN-JENSEN Anders FOGH RASMUSSEN
Hans Dietrich GENSCHER Theodor WAIGEL
Antonios SAMARAS Efthymios CHRISTODOULOU
Francisco FERNÁNDEZ ORDÓŇEZ Carlos SOLCHAGA CATALÁN
Roland DUMAS Pierre BÉRÉGOVOY
Gerard COLLINS Bertie AHERN
Gianni DE MICHELIS Guido CARLI
Jacques F. POOS Jean-Claude JUNCKER
Hans VAN DEN BROEK Willem KOK
João de Deus PINHEIRO Jorge BRAGA DE MACEDO
Douglas HURD Francis MAUDE

24