JU Treća gimnazija, Sarajevo

LABORATORIJSKA VJEŽBA 2
Određivanje talasne dužine svjetlosti pomoću optičke rešetke
i kompakt diska (CD-a)

Grupa:

Barlov Lamija,

Bibović Elma,

Klico Emina,

Papo Tamar

Prof.: Mujić Erna

Sarajevo, maj 2019.
Teorijski dio:
Talasna dužina, simbol λ (grčki: lambda), je najmanja udaljenost dviju tačaka iste faze
pokreta jednog talasa. Pri tome dvije tačke su u fazi kada se na isti način u vremenskom
razmaku pokrivaju i njihova amplituda ima isti smjer pokreta. Kod vodenih talasa, talasna
dužina odgovara razmaku između dva brijega ili dviju dolina. Talasna dužina je prostorno
analogna periodnoj dužini. Tačnije, kada je riječ o mehaničkim talasima, talasna dužina je
rastojanje između bilo koja dva dijela sredine koji su u identičnom stanju oscilovanja.
Zato vrijedi:
Λ=c/f
pri čemu je c brzina prostiranja ili brzina faze i f frekvencija talasa. Brzina prostiranja ima
veliku važnost u uslovnosti talasne dužine i frekvencije.
Svjetlost je dio spektra elektromagnetnog zračenja čije su talasne dužine vidljive ljudskom
oku. Ljudsko oko reaguje na svjetlost talasne dužina između 711 nm (crvena boja) i 389 nm
(ljubičasta boja).
Staklena pločica na kojoj je urezan veliki broj paralelnih ekvidistantnih linija (na primjer 2000
na 1mm) predstavlja optičku rešetku. Uska područja između zareza propuštaju svjetlost, tj.
ponašaju se kao pukotine. Rastojanje na optičkoj rešetki koje obuhvata jedan providan i
jedan neprovidan dio naziva se konstanta optičke rešetke k.
Ako na rešetku pada normalno snop paralelnih zrakova svjetlosti, nastupiće na otvorima
difrakcija, a ove otvore možemo smatrati novim koherentnim izvorima, pa zraci koji polaze
sa homolognih tačaka susjednih izvora zadovoljavaju uslove za interferenciju. Paralelni zraci,
koji polaze sa npr. homolognih tačaka A i B, sastali bi se negdje u beskonačnosti.
Da bismo interferenciju posmatrali na konačnom rastojanju, iza rešetke se postavlja sočivo,
koje snopove paralelnih zraka skuplja na zaklonu koji leži u žižnoj ravni.
Aparatura:

 džepni laser
 dva linijara (jedan od 50 cm i jedan od 25 cm)
 plastelin
 dva kartona od korica sveske
 optička rešetka
 CD

Opis vježbe:
Difrakcionu rešetku pričvrstiti na jedan kraj linijara pomoću plastelina, a na drugi kraj
pričvrstiti zaklon od karton. Zabilježiti položaj centralnog maksimuma 0, kada kroz rešetku
propustimo lasersku svjetlost. Izmjeriti udaljenost x do prvog difrakcionog maksimuma (k=1).
Ponoviti mjerenja za nekoliko različitih vrijednosti udaljenosti od rešetke do zaklona.
Izračunati talasnu dužinu svjetlosti prema relaciji d* sinα =k *α, , sinα ≈ x/a; k=1

Konstanta rešetke je naznačena na samoj rešetki. Naći srednju vrijednost talasne dužine,

𝒅∗𝒙
λ=
𝒂

a) Na jedan kraj linijara, dugog 25 cm, pomoću plastelina pričvrstiti CD, a na drugi kraj
karto od korice sveske.
b) Na koricama napraviti otvor kroz koji će se propuštati horizontalan snop laserske
svjetlosti. Laserski zrak treba da pada nešto iznad središta CD-a. Centralni maksimum
na kartonu treba da pada neposredno pored otvora. Da bi se što preciznije izmjerila
udaljenost prve svijetle crvene tačke (k=1) oko otvora nacrtati koncentrične krugove
𝒙
na svakih pola cm. Pošto ugao skretanja nije mali, onda je 𝐬𝐢𝐧 𝜶 = 𝒓 , 𝒓 = √(𝒙𝟐 + 𝒂)𝟐
Podatke unijeti u tabelu kao pod a) za nekoliko različitih udaljenosti a. Izračunati
srednju vrijednost talasne dužine laserske svjetlosti. Konstanta rešetke CD-a je d=1,6
𝜇𝑚;
𝐬𝐢𝐧 𝜶
λ=
𝒅

Oprez: Aparaturu za CD-om, zaklonom i laserom staviti što niže (npr. na stolicu) i ne
uključivati laser dok su oči blizu zaklona!
Br.mj. a (cm) x (cm) λ (nm)

4
Zaključak: