Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el.

Napredne elektroničke komponente i strukture

6. Operacioni pojačavač (OP, Operational Amplifier)

6.1 UVOD

Operacioni pojačavač (OP, Operational Amplifier) predstavlja jedan od onih

elektroničkih sklopova koji u području linearne obrade signala pokazuje sve
univerzalnosti matematskog aparata na kome se zasniva njegov rad kao i
savršenosti tehnologije na kojoj je realiziran. To je sklop čiji korijeni sežu u vrijeme
elektronskih cijevi, preko diskretnih izvedbi na bazi tranzistora, do integrirane
varijante koja je danas u upotrebi. Može se slobodno reči da ne postoji imalo
ozbiljnija elektronička aplikacija u oblasti analogne obrade signala, a da nije
zasnovana na primjeni OP.

Slika 6.1 OP u izvedbi sa vakuumskim cijevima (GAP/R K2-W)

Termin operacioni pojačavač prvi je upotrijebio John R.Ragazzini 1947. godine

kada je definiran pojačavač koji sa dodatim vanjskim komponentama može biti
korišten kao sklop za: sabiranje, oduzimanje, množenje, dijeljenje, diferenciranje i
integriranje, odnosno realizaciju osnovnih operacija korištenih u analognim
računarima. Sklop je prvobitno bio realiziran na bazi elektronskih cijevi (slika 6.1),
da bi se pojavom bipolarnih tranzistora počeo raditi kao tranzistorska izvedba (slika
6.2), a 1960. Robert J. Widlar u Fairchild Semiconductor Corporation realizira prvi
integrirani OP. Firma Fairchild (Dave Fullagar) 1968. godine realizira OP741 koji
postaje industrijski standard. Danas se OP proizvodi u jako mnogo varijanti sa
poboljšanjima po mnogo parametara, prvenstveno po proširenju frekventnog opsega.
OP se danas koristi za realizaciju jako velikog broja sklopova iz svih područja
analogne obrade signala, kako linearnih tako i nelinearnih. Pojavljuje se kao jedna

81
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

od osnovnih komponenti iz sastava DAC, ADC, S/H, filtera, nezamjenjivih u

digitalnoj obradi signala.

Slika 6.2 OP u diskretnoj tranzistorskoj izvedbi (GAP/R P45)

Integrirani krug u osnovi realiziran kao diferencijalno pojačalo sa visokim

ulaznim otporom, velikim naponskim pojačanjem i malim izlaznim otporom poznat
je kao operacioni pojačavač (OP). U ovome dijelu biće dat opis idealnog OP, definirani
parametri realnog OP, te pregled standardnih sklopova na bazi OP. S obzirom na
njegov značaj i opšti razvoj integrirane elektronike koja se sve brže razvija ka
krugovima vrlo visokog stepena integracije (VLSI), iako je OP integrirani krug, ovdje
će biti tretiran kao diskretna komponena i svi spojevi koji se budu realizirali na bazi
njega biće svrstani u grupu diskretnih spojeva.

Slika 6.3 Izvedba OP u hibridnoj tehnici (lijevo), monolitni integrirani OP (µA709) desno

82
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

6.2 Pakovanje i napajanje OP

Integrirani OP se pakuje u metalno, keramičko ili plastično kućište sa 8 ili 14

nožica. Pakovanje sa 8 nožica ima raspored izvoda dat na slici 6.4.

1 8
Balans Balans
8 +V
2 7 1 7
Ulaz - +V
Ulaz -
2 6 Izlaz
3 6
Ulaz + Izlaz
Ulaz +
3 5
4 5Balans 4 Balans
-V

-V
Plastično ili keramičko kućište Metalno kućište

Slika 6.4 Raspored izvoda kod OP sa 8 nožica

Neki proizvođači proizvode 2 ili 4 OP u jednom kućištu sa 14 nožica. U takvim

pakovanjima napajanje je zajedničko za sve OP u jednom kućištu, a kod 4 OP u
jednom kućištu ne postoji mogućnost balansa. OP se napaja sa dvostranim
napajanjem u opsegu od ±5 do ±18. U novije vrijeme prave se OP sa nižim
napajanjima kao i OP sa jednostranim napajanjem. Standardno OP se takođe može
koristiti sa jednostranim napajanjem kada se masa spaja na nožicu 4, a +V na
nožicu 7.

6.3 Model OP

Za matematički opis sklopova na bazi OP, operacioni pojačavač definiraju tri

parametra:
• ulazna impedansa Zul (input impedance),
• izlazna impedansa Zizl (output impedance) ,
• naponsko pojačanje u otvorenom Au (voltage gain).

Uul Zul AuUul Zizl Uizl

Slika 6.5 Model OP

83
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Za najveći broj slučajeva mogu se koristiti idealne vrijednosti ovih parametara

koje iznose: Zul→∞, Zizl→0, Au→∞.

Pored navedenih parametara u praksi treba voditi računa i o:

• frekventnom opsegu OP,
• strujnom i naponskom razdešenju (Offset),
• potrošnji,
• temperaturnom području.

6.4 Parametri realnih OP

6.4.1 Ulazna impedansa Zul

Zul predstavlja impedansu između ulaznih nožica pojačavača (+ i -) i za većinu

realnih OP ova vrijednost je veća od 2MΩ, vrijednost Zul+ i Zul- (impedansa između
svakog ulaza i mase) iznosi nekoliko stotina MΩ. Kao posljedica vrijednosti ovog
parametra, dobiva se da je struja u pojačalo (ip) jednaka nuli.
Z ul → ∞ ⇒ i p → 0 (6.1)

6.4.2 Naponsko pojačanje pojačala u otvorenom Au

Au predstavlja naponsko pojačanje pojačala u otvorenom i ono se računa kao:

U izl U izl U
Au = = = izl (6.2)
U ul U ul + − U ul − ε

gdje Uizl predstavlja izlazni napon koji se mjeri od izlaza prema masi, Uul napon
doveden na ulaz koji se može računati kao razlika napona Uul+ i Uul- , gdje su Uul+ i
Uul- naponi dovedeni na ulaze + i – u odnosu na masu (ovaj napon se obično
označava kao ε). Kod realnih pojačavača ovo pojačanje je reda 200 000 i više.

6.4.3 Izlazni otpor pojačavača

Izlazni otpor pojačavača predstavlja unutrašnji otpor generatora kada se izlaz

pojačala posmatra kao naponski izvor. Takav otpor će uticati na promjenu izlaza u
ovisnosti od opterećenja i ograničiti struju kada je izlaz OP u kratkom spoju. Taj
otpor iznosi 75 Ω kod većine operacionih pojačavača.

84
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

6.4.4 Frekventni opseg operacionog pojačavača

Kod modela idealnog OP uzima se da je frekventni opseg pojačala beskonačno

širok. U realnosti to je daleko od toga. Zato se proračun pojačala na bazi idealnih
parametara smatra korektnim samo u dijelu frekventnog opsega gdje ne postoji
slabljenje pojačanja. Proizvođači ne daju ovaj parametar nego daju frekventni opseg
pojačala u otvorenom koji izgleda kao na slici 6.6.
120

100

80

60
A(dB)

40

20

0
0 1 2 3 4 5 6 7 8
-20

-40
log(f)
Slika 6.6 Frekventni opseg pojačala u otvorenom (OP741)

Sa slike 6.6 se vidi da je slabljenje pojačanja 20dB po dekadi te da počinje već

pri 10Hz. Ovo slabljenje je posljedica vremena potrebnog da pojačalo iz napona –Uz
pređe u +Uz ili obrnuto, za koje proizvođači daju kataloški podatak koji zovu
Transient Response (odziv na step na ulazu) i on obično iznosi 0,5V/µs. Sa dijagrama
se stiče utisak da je frekventni opseg pojačala veoma uzak, ali treba znati da se on
može proširiti smanjenjem pojačanja što se u praksi i radi. Dijagram prikazuje
OP741, ali treba znati da postoje i mnogi drugi tipovi koji se mogu koristiti i u GHz
području (slika 6.7).

Slika 6.7 Dijagram frekventnog opsega i potrošnje za neke od OP

85
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

6.4.5 Strujno i naponsko razdešenje

Operacioni pojačavač predstavlja u osnovi diferencijalno pojačalo (slika 6.8).

Kod diferencijalnog pojačala ulazi su baze dva tranzistora čiji emiteri su spojeni
preko zajedničkog otpora na minus kraj napajanja. Ako se ova dva ulaza nalaze na
istom potencijalu onda teku iste kolektorske struje i razlika napona u kolektorima
tranzistora je jednaka nuli. To dalje znači da će i izlazni napon biti jednak nuli. To je
tako samo teorijski. Spojevi baza emiter korištenih tranzistora nisu identični, iako se
to u procesu proizvodnje nastoji postići. Ta razlika će proizvesti izlazni napon različit
od nule iako su ulazni naponi isti. Ova pojava je poznata kao naponsko razdešenje
(input offset voltage) i kod preciznih primjena potrebno je vršiti kompenzaciju ovog
napona. To se postiže tako što se između nožica 5 i 1 postavi potenciometar (10k), a
njegov klizač se vezuje na minus napajanje. Na oba ulaza se dovede isti napon (vežu
se na masu), i potenciometrom se izlaz postavlja na nulu (slika 6.9). Tipična
vrijednost naponskog razdešenja iznosi nekoliko mV.
+V
R1

Key = A 50%

Rc Rc

+ Uizl - V1
12 V
7 1 5 U1

3
6
2
741 + U2A
0.000 V DC
4 -
V2
12 V

-V

Slika 6.8 Napon razdešenja Slika 6.9 Kompenzacija napona razdešenja

Strujno razdešenje je posljedica tečenja različitih struja u pojačalo na plus

ulazu i minus ulazu. Iako su ove struje male (svega nekoliko nA) one mogu praviti
grešku na izlazu. Zato se vrši kompenzacija ovog uticaja dodavanjem otpora prema
slici 6.10, gdje je Rg otpor naponskog izvora.
R=Rg R2 R2

Uul R1 R1

Uul

Rg
R=R1//R2

R=R1//R2

Slika 6.10 Kompenzacija strujnog razdešenja

86
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

6.5 Struktura OP

OP opšte namjene se sastoji od 4 bloka: ulazni diferencijalni spoj pojačala,

unutrašnji napojni blok, međustepen pojačala i izlazni prilagodni stepen.
Pojednostavljena struktura diferencijalnog ulaza data je slikom 6.11. Ulazi su
baze dva identična npn bipolarna tranzistora čiji su emiteri spojeni na zajednički
strujni izvor. Uloga ovog strujnog izvora je da izvrši istosmjernu polarizaciju ulaznih
tranzistora tako da radna tačka istih bude u linearnoj oblasti. Zbog velikog
pojačanja ulaznog stepena ulazne struje u OP su vrlo niske (desetak nA) i ulazna
otpornost je vrlo velika (nekoliko MΩ).

Slika 6.11 Diferencijalni ulaz OP (lijevo), uproštena slika OP AD829 (desno)

Strujni izvori se realiziraju preko strujnih ogledala i koriste se za namještanje

polarizacije tranzistora u svim blokovima. Oni čine unutrašnji napojni blok.
Principijelna šema strujnog izvora realiziranog na principu strujnog ogledala je data
slikom 6.12.
V

Ir

R
Ic2
2Ib

T1 T2

Slika 6.12 Strujno ogledalo Slika 6.13 Izlazni stepen OP

87
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Tranzistor T1 ima kratko spojen kolektor i bazu te radi u aktivnom području.

Struja koja prolazi kroz otpor R iznosi:
V − Vbe
IR = = const . (6.3)
R
Ova struja se dijeli na struju kolektora i dvostruku struju baze kao što se vidi
na slici. Ako je faktor strujnog pojačanja β, onda se struja baze može odrediti iz:
I R − Ic I R β ⋅ Ib
Ib = = − . (6.4)
2 2 2
Pa je:
V − Vbe
Ib = = const . (6.5)
R(2 + β )
Pošto je tranzistor T1 u linearnom području, a tranzistor T2 ima isti napon u
bazi te istu struju baze, to će i on raditi u linernom režimu te će njegova struja
kolektora iznositi:
β
I c2 = β ⋅ Ib = ⋅ IR ≈ IR (6.6)
2+β
Međustepen pojačala se realizira kao Darlingtonov pojačavač sa kolima za
namještanje radne tačke tranzistora, te ugrađenom frekventnom kompenzacijom.
Izlazni stepen se realizira kao bipolarno pojačalo sa pnp i npn parom. Na slici 6.13
pokazani su primjeri izlaznih stepeni. Slika 6.14 pokazuje jednu od izvedbi OP741.

Slika 6.14 Unutrašnja struktura OP741

88
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

7. Karakteristični spojevi na bazi OP

7.1 Komparator

Kada se OP koristi kao komparator onda se na jedan od njegovih ulaza dovodi

ulazni signal, a na drugi ulaz se dovodi referentni napon.
+12V +12V

7 1 5 U1 7 1 5 U2

3 3
6 6
2 2
Uref
Uul 4 741 4 741
Uizl Uizl
Uref -12V Uul -12V

Slika 7.1 Spoj OP kao komparatora

Ako je pojačanje pojačala veliko (kod idealnog pojačala ono teži beskonačnosti)
onda i pri vrlo malim ε (ε =(Uul+) – (Uul-)) izlaz postaje vrlo velik (teži beskonačnosti).
Jasno nam je da izlaz ne može biti beskonačno velik i on je uvijek manji od napona
napajanja. OP se uglavnom napaja dvostranim napajanjem koje može da varira od
±5 do ±18V, (u industiji se uglavnom koristi ±15 ili ±12V), tako da će izlaz kod ε>0
biti +Uz a za ε<0 biti -Uz. Ovdje su Uz naponi zasićenja OP, tj. najveći napon koji se
za dato napajanje može pojaviti na izlazu OP. Ovi naponi su otprilike za 1V manji od
napona napajanja. Prenosna funkcija komparatora data je jednačinama 7.1 i 7.2.
Slučaj da se Uul dovodi na + ulaz:

+ U z , ε > 0 tj. U ul > U ref

U izl =  . (7.1)
− U z , ε < 0 tj. U ul < U ref
Slučaj da se Uul dovodi na – ulaz:

− U z , ε < 0 tj. U ul > U ref

U izl =  . (7.2)
+ U z , ε > 0 tj. U ul < U ref

7.2 Negativna povratna sprega

Zbog vrlo velikog pojačanja (>200 000 za većinu realnih OP) kada na ulaze
pojačala dovedemo naponski signal od svega nekoliko µV izlaz otvorenog pojačala će
biti u zasićenju (+Uz ili –Uz), zato se uvođenjem negativne povratne sprege smanjuje
pojačanje sklopa da bi se izlaz sveo u vrijednosti manje od napona zasićenja.
Negativna povratna sprega se izvodi vraćanjem dijela signala sa izlaza preko
impedansi Z1 i Z2 na – ulaz. Kod određivanja prenosne funkcije sklopova na bazi OP
koji posjeduju negativnu povratnu spregu uzimamo da se izlaz kreće u granicama

89
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

+Uz i –Uz odnosno da je razlika napona na + ulazu OP i – ulazu OP jednaka nuli,

odnosno ε = (Uul+)-(Uul-) = 0. Ovakvo razmatanje dolazi iz činjenice da je pojačanje
pojačala veliko, a izlaz konačan (zbog postojanja negativne povratne sprege izlaz je
manji od Uz), jer je Uizl=AuUul. Pretpostavimo da je Uizl=5V i neka je Au=100 000, tada
je Uul=50µV, što znači da sa velikim Au ovaj napon teži nuli. Uopšteno se uzima da je
ε=0. Kada se jedan od ovih napona fiksira onda ga drugi prati, odnosno Uul+ =Uul-.
Ova pojava se zove virtuelni kratki spoj. Na bazi negativne povratne sprege može se
realizirati vrlo veliki broj različitih spojeva: invertovani pojačavač, neinvertovani
pojačavač, naponsko sljedilo, sumator, sklop za oduzimanje, diferencijator,
integrator, itd. Kombinovanjem ovih spojeva moguće je realizirati vrlo različite
sklopove.
Negativna povratna sprega proširuje frekventni opseg spoja prema obrascu:
f g = f o (1 + β ⋅ Au ) (7.3)
gdje je f0 granična frekvencija pojačala u otvorenom, β relativna vrijednost izlaznog
signala koji vračamo na ulaz, a Au naponsko pojačanje sklopa u otvorenom.

7.3 Invertorski spoj

Na primjeru invertorskog spoja biće opisana procedura izračunavanja

prenosne funkcije, a za većinu ostalih sklopova biće date samo polazne jednačine i
krajnji rezultat. Invertorski spoj se realizira prema šemi sa slike 7.2.
R2

i2
Uul R1 Uul-
i1 ip Uizl
U1
Uul+

Slika 7.2 Invertorski spoj

Pošto je ostvarena negativna povratna sprega onda je napon na ulaznim

stezaljkama OP jednak nuli tj. ε = U ul + − U ul − = 0 , odakle slijedi da je Uul+=Uul-=0 jer

je Uul+ spojen na masu (0V). Jednačina po strujama za čvor (-) glasi: i1 = i2 + i p . Pošto

je ip=0 (velika ulazna impedansa) onda su struje i1 i i2 jednake, odnosno vrijedi:

U ul −U izl
= , odakle slijedi prenosna funkcija sklopa:
R1 R2

R2
U izl = − U ul . (7.4)
R1

90
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

7.4 Neinvertorski spoj

Kod neinvertorskog spoja ulazni signal se dovodi na + ulaz dok se R1 spaja na

masu prema slici 7.3.
R2

i2
R1 Uul-
i1 ip Uizl
U1
Uul+
Uul

Slika 7.3 Neinvertorski spoj OP

Sklop je opisan sljedećim jednačinama:

ε = U ul + − U ul − = 0, U ul + = U ul , U ul − = U ul
i1 = i2 + i p , i p = 0
0 − U ul U ul − U izl
= .
R1 R2
Iz gornjih jednačina slijedi:

 R 
U izl = 1 + 2 U ul . (7.5)
 R1 

7.5 Naponsko sljedilo

U1
Uizl

Uul

Slika 7.4 Naponsko sljedilo

Kod naponskog sljedila izlaz kratko spojamo sa minus ulazom, čime

ostvarujemo negativnu povratnu spregu. Sada je napon na minus ulazu jednak
ulaznom naponu zbog ε=0, a i izlaznom naponu jer smo ostvarili kratku vezu izlaza i
minus ulaza. Odavde slijedi prenosna funkcija sklopa:

U izl = U ul . (7.6)

Naponsko sljedilo na svom izlazu daje isti napon kao napon na ulazu. Koristi
se za impedantno razdvajanje dva sklopa, posebno u mjernoj tehnici. Navedeno
impedantno razdvajanje realizira dvostrukim korisnim efektom. Ulazni otpor postaje
vrlo velik (nMΩ) te se ne opterećuje izvor signala, odnosno ne unosi greška. Izlazni
otpor postaje jako mal (75Ω) što mjerni izvor približava idealnom naponskom izvoru.

91
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

7.6 Spoj za sabiranje

Jednačine koje opisuju sumator su:

i1 + i2 + ... + in = i
U izl = − R ⋅ i
U1 U U
i1 = , i2 = 2 , ... , in = n .
R R R
Iz ovih jednačina se dobije prenosna funkcija sklopa:

U izl = −(U1 + U 2 + ... + U n ) . (7.7)

R i1
U1
R i2 i R
U2

R in
Un Uizl
U1

Slika 7.5 Sumator

7.7 Spoj za oduzimanje

R

U1 R
Uizl
U1
R
U2

Slika 7.6 Spoj za oduzimanje

Spoj za oduzimanje je opisan sljedećim jednačinama:

U2 U U −u u − U izl
uul + = , uul − = 2 , i1 = i, i1 = 1 ul − , i = ul − ,
2 2 R R

iz kojih se dobije prenosna funkcija sklopa za oduzimanje:

U izl = U 2 − U1 . (7.8)

92
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

7.8 Diferencijator

Šema diferencijatora je data na slici 7.7.

R

C
Uul
Uizl

Slika 7.7 Diferencijator

Primijenimo isti proračun kao na ostale krugove uz izraz za struju na C koji

glasi:
duc
ic = C . (7.9)
dt
Pošto je jedna strana kapaciteta na ulaznom naponu, a druga na masi, onda
je uc=Uul te je izlaz dat sa:

dU ul
U izl = − RC . (7.10)
dt
Ako odaberemo da je RC=1 na izlazu dobijamo diferenciran ulazni signal.

7.9 Integrator

Šema integratora je data na slici 7.8.

C

Uul R
Uizl

Slika 7.8 Integrator

R i C su zamijenili mjesta pa je sistem opisan jednačinom:

dU izl
− RC = U ul ,
dt
iz koje se jednostavno dobija:

1
RC ∫
U izl = − U ul dt . (7.11)

Ako odaberemo RC=1 na izlazu dobijemo integral ulaznog signala.

93
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

7.10 Instrumentaciono pojačalo

Jedan od osnovnih problema u mjerenju jeste prisustvo šuma u korisnom

signalu. Izvori šuma su različiti i oni se nemogu u potpunosti eliminirati. Jedan od
načina kako možemo minimizirati uticaj šuma jeste korištenje instrumentacionih
pojačala. Instrumentaciono pojačalo se sastoji od tri pojačala spojena prema slici
7.9.
Uul1
U1 R R
U1

Rf
Uizl
Rg U3
Rf

R
U2
Uul2
U2
R

Slika 7.9 Osnovna šema instrumentacionog pojačala

Pojačala U1 i U2 su spojena kao sklop za oduzimanje čija prenosna funkcija se

može odrediti prema šemi sa slike 7.10.
Uul1
U1
U1

Rf i

Uul1+Us

Rg

Uul2+Us

Rf
U2
Uul2
U2

Slika 7.10 Određivanje napona U1 i U2

Pojačala su sa negativnom povratnom spregom tako da će naponi na minus

ulazima pojačala odgovarati ulaznim naponima. Pošto je na ulazu prisutan šum koji
istovremeno djeluje i na jedan i na drugi ulaz onda će se napon šuma superponirati
sa ulaznim naponom tako da su ti naponi označeni sa Uul1+Us i Uul2+Us. Struja u
pojačalo je jednaka nuli tako da kroz otpore Rf i Rg teće ista struja i ona iznosi:
U ul1 − U ul 2
i= .
Rg
Sada se naponi na izlazima pojačala U1 i U2 mogu izračunati i oni iznose:

94
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

U1 = U ul1 + U s + i ⋅ R f , U 2 = U ul 2 + U s − i ⋅ R f .

Poslije uvrštavanja izraza za struju i sređivanja dobijemo da su ti naponi:

 Rf  R
U 1 = 1 +  ⋅ U ul1 − f ⋅ U ul 2 + U s
 
Rg  Rg

(7.12)
 Rf  R
U 2 = 1 +  ⋅ U ul 2 − f ⋅ U ul1 + U s
 
Rg  Rg

Pojačalo U3 je spojeno kao diferencijalno (sklop za oduzimanje) te je izlaz dat
sa:
Rf Rf Rf Rf
U izl = U 2 − U1 = (1 + + )U ul 2 − (1 + + )U ul1 + U s − U s .
Rg Rg Rg Rg
2⋅ Rf
U izl = (1 + )(U ul 2 − U ul1 ). (7.13)
Rg
Ako ulazni napon Uul1 spojimo na masu, a na Uul2 spojimo izvor ulaznog
signala onda ćemo dobiti na izlazu pojačan ulazni signal bez uticaja šuma. Pojačanje
takvog sklopa iznosi:
2R f
A = 1+ (7.14)
Rg
Velika primjena instrumentacionih pojačala dovela je do pojave ovakvih IC
kao pojedinačnih komponenti nazvanih 'tri OP u pojačalu' (The three-op-amp in
amp) (slika 7.11). S obzirom da se svi otpori integrišu, to ih je u procesu proizvodnje
moguće precizno napraviti i samim time smanjiti grešku koju unosi tolerancija
otpora. Prenosna funkcija ovakvog OP data je izrazom na slici 7.11. Za razliku od
prethodno izvedenog izraza ovdje figuriše i član +Vref. Ovakva pojačala se koriste
kada se bipolarni ulazni signal želi podići za određeni istosmjerni nivo, na primjer
prije AD konverzije kod AD konvertora sa unipolarnim ulaznim signalom.

Slika 7.11 Tri OP u pojačalu, integrirano instrumentaciono pojačalo

95
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Primjer primjene instrumentacionog pojačala AD629 za mjerenje velikih struja

prikazan je slikom 7.12. RSHUNT koji se nalazi u krugu potrošača se koristi za
formiranje ulaznog diferencijalnog napona koji se vodi na ulaz OP. Zbog velikih
struja koje se mjere iznos šenta je vrlo mali (mΩ) tako da se ulazni napon nalazi u
mV području. Referentnim naponima se podesi da izlazni napon bude u opsegu koji
je podesan za kasniju obradu.

Slika 7.12 Primjena instrumentacionih OP za mjerenje velikih struja

Slika 7.13 pokazuje primjenu OP za akviziciju podataka. Ulaz je napon na

mostu a izlaz 12-bitni AD konvertor AD7776. Jedan od otpora u mostu može biti
otpor koji se mijenja (temperaturno ovisan, ovisan o sili, i sl.)

Slika 7.13 Primjena instrumentacionih OP u mjerno akvizicionim-sistemima

7.11 Pozitivna povratna sprega

Ukoliko sa izlaza OP vratimo dio signala na + ulaz OP ostvarit ćemo pozitivnu

povratnu spregu. Tada će izlaz biti u zasićenju +Uz ili –Uz u ovisnosti kakav je napon
na – ulazu. To dalje znači da za proračun ovako realiziranog spoja ne koristimo
jednačinu ε=0 nego koristimo činjenicu da je izlaz ili +Uz ili –Uz.

96
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

7.12 Šmitov triger

Kao primjer pozitivne povratne sprege obradićemo komparator realiziran na

bazi OP. Za razliku od prethodno objašnjenog komparatora kada se OP koristi u
otvorenom, ovdje ćemo koristiti povratnu spregu i komparator će imati histerezu.
Šema sklopa je data na slici 7.14.
R2

Uref R1
Uizl
U1

Uul
Slika 7.14 Šmitov triger

Pošto je ostvarena pozitivna povratna sprega izlaz se nalazi u zasićenju.

Pretpostavimo da je Uul=0V a da je Uref>0, tada je ε>0 i izlaz je na naponu +Uz. Napon
na plus ulazu OP je sada određen sa Uref, R1, R2 i +Uz i on iznosi:
R2 R1
Vg = ⋅U ref + ⋅U z . (7.15)
R1 + R2 R1 + R2
Ako sada ulazni napon podižemo do vrijednosti veće od Vg, ε će promijeniti
znak i izlaz će otići u minus zasićenje. Sada će na + ulazu OP da se formira napon
koji iznosi:
R2 R1
Vd = ⋅ U ref − ⋅U z . (7.16)
R1 + R2 R1 + R2
Ako nastavimo povećavati ulazni napon izlaz će ostati na –Uz, jer će stalno ε
biti manje od nule. Kada počnemo smanjivati ulaz ε će promjeniti znak tek kada ulaz
postane manji od Vd i izlaz će se vratiti u +Uz. Pošto je Vd<Vg to znači da se izlaz
vraća na +Uz pri manjoj vrijednosti ulaza nego se prebacio u –Uz. Ova razlika se zove
histereza i ona iznosi:
2 R1
H = Vg − Vd = ⋅U z (7.17)
R1 + R2

7.13 Astabilni multivibrator

Astabilni multivibrator na bazi OP741 je predstavljen slikom 7.15, a opisan je

sistemom jednačina (7.18). Sklop je interesantan jer su realizirane obje povratne
sprege. Pošto postoji pozitivna povratna sprega izlaz će biti u zasićenju, a napon na
plus ulazu OP određen sa Vg ili Vd (jednačine 7.18). Pošto je struja u pojačalo nula to
će se kondenzator puniti preko otpora R3 na vrijednost izlaza. Kada napon na
kondenzatoru dostigne napon Vg ili Vd, ε promjeni predznak i izlaz mijenja polaritet.

97
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Sada se kondenzator puni ka novoj vrijednosti izlaza i taj se proces ponavlja. Ovako
dobijene oscilacije daće na izlazu signal koji za male frekvencije može izgledati kao
signal četvrtke.
R2 R1
Vg = U ref +Uz ,
R2 + R1 R2 + R1
R2 R1
Vd = U ref −Uz ,
R2 + R1 R2 + R1
τ = R3C1 , (7.18)
U z − Vd
t1 = τ ln ,
U z − Vg
U z + Vd
t 2 = τ ln .
U z + Vg

R2
V1
12 V
7 1 5 U1
R1
3
Uizl
6
V2 2
12 V 741
4
C1

R3

Slika 7.15 Astabilni multivibrator na bazi OP741

Za primjer uzmimo da je potrebno realizirati astabilni multivibrator tako da se

frekvencija može mijenjati od 100Hz do 2kHz. Ako u sistemu jednačina (7.18)
uvrstimo da je Uref=0V, R1=R2, dobijemo da je frekvencija određena sa R3 i C1 prema
izrazu (7.19):
0,455
f = (7.19)
R3 C1
Ako odaberemo C1=0,1µF za promjene f od 100Hz do 2kHz, R3 se mijenja u
granicama: 45500Ω do 2275Ω. Zato ćemo odabrati za R3 potenciometar od 50k.
Otpori R1 i R2 su jednaki te ih možemo uzeti po 10k.

7.14 Oscilator s Wienovim mostom

Vraćanjem dijela signala sa izlaza na ulaz OP moguće je realizirati sklop koji

će generirati sinusni signal. Uslov oscilacija dat je Barkhausenovim kriterijem koji
glasi:

98
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

βA + 1 = 0 . (7.20)

U jednačini 7.20 A predstavlja pojačanje direktne grane a β pojačanje

povratne grane (slika 7.16).

x
A

β
Slika 7.16. Pojačavač sa povratnom granom

Ako navedeni sklop generiše sinusni valni oblik onda je x signal sinusnog
oblika. Iz jednačine 7.20 slijedi da je za pojačanje povratne grane potrebno
obezbijediti da bude ‫׀‬βA‫= ׀‬1. Ako je ‫׀‬βA‫< ׀‬1 amplituda izlaznog signala će kliziti ka
nuli i sistem će prestati oscilirati. Pošto je u praksi teško postiči uslov ‫ ׀‬βA‫= ׀‬1, onda
se obično bira da bude ‫׀‬βA‫> ׀‬1 što povečava amplitudu izlaznih oscilacija. Zbog
nelinearnosti i zasićenja karakteristika pojačala ta amplituda se zaustavlja na
vrijednosti kada je zadovoljen uslov 7.20.
Na osnovu navedenog na bazi OP 741 može se realizirati sinusni oscilator
poznat kao oscilator s Wienovim mostom (slika 7.17).
R2

R1
Uizl
U1

R C
Z2
C
Z1

Slika 7.17 Oscilator s Wienovim mostom

Sa slike se vidi da je napon na izlazu jednak:

R2
U izl = (1 + ) ⋅U +
R1
gdje je U+ napon na + ulazu OP. Napon U+ se dobiva kao dio naponskog signala sa
izlaza (Uizl) realiziran naponskim djeliteljem Z1, Z2. Odnosno:
Z2
U+ = ⋅ Uizl .
Z1 + Z 2

99
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Ako ovaj izraz uvrstimo u prethodnu jednačinu dobićemo:

Z1 + Z 2 R
= (1 + 2 ) (7.21)
Z2 R1
gdje su Z1 i Z2 dati sa:
1 R
Z1 = R + , Z2 =
jωC 1 + jRωC
Pošto je izraz sa lijeve strane jednačine (7.21) kompleksan, a izraz na desnoj
strani realan to slijedi da mora biti zadovoljen uslov:

 Z + Z2  R2
Re 1  = (1 + )
 Z2  R1
.
 Z + Z2 
Im 1 =0
 Z2 
Kada se ovo izračuna dobije se da će frekvencija oscilovanja biti:
1
f = (7.22)
2πRC
a R2=2R1.
Isti rezultat dobije se ako primijenimo Barkhausenov kriterij βA+1=0, uzevši
da je:
−Z 2 R2
β= , A = 1+
Z1 + Z 2 R1

7.15 Sklop za punovalno ispravljanje

Sklop za punovalno ispravljanje se u principu realizira Gretzovim spojem i

takav spoj je upotrebljiv kada je amplituda ulaznog napona velika. Međutim, u
mjernoj tehnici kada su ulazni signali naponi ispod napona praga diode (0,7V za Si
diodu) Gretzov spoj se ne bi mogao koristiti. Tada se koristi poseban spoj na bazi OP
pod nazivom 'idealna dioda'. Sklop je prikazan na slici 7.18.
R R R

Uul R D1 U

U1 U2
Uizl
D2

R
U

Slika 7.18 Sklop za punovalno ispravljanje realiziran sa ‘idealnom diodom’

100
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Kada je ulazni napon Uul>0 dioda D1 vodi, a dioda D2 ne vodi. Minus ulaz u
OP1 se nalazi na prividnoj masi, jer je plus ulaz OP1 spojen na masu. Pošto D2 ne
vodi onda je struja kroz R jednaka nuli, te je napon na katodi D2 jednak nuli. To
znači da će oba pojačala raditi kao invertovana pojačala te je izlaz dat sa:

U izl = U ul , za U ul > 0 .
R R R

Uul R

U1 U2
Uizl

Slika 7.19 Ekvivalentna šema idealne diode za Uul>0

Kada je ulazni napon manji od nule onda dioda D1 ne vodi a dioda D2 vodi.
Sada je ekvivalentno kolo predstavljeno slikom 7.20. Oba pojačala rade u linearnom
režimu. Plus ulaz OP2 je isti kao izlaz OP1, kao i napon na minus ulazu OP2.
Uznačimo ovaj napon sa U.
R R R

Uul R U

U1 U2
Uizl

R
U

Slika 7.20 Ekvivalentna šema idealne diode za Uul<0

Pošto je ulaz negativan onda je napon U pozitivan i strujna jednačina za čvor

U U U ul
na minus ulazu OP1 ima izgled: + + =0,
2R R R
2
odakle slijedi da je napon U: U = − U ul .
3
Izlazni napon se dobije iz jednakosti struja na minus ulazu OP2, tj.
U izl − U U
= .
R 2R
Iz ove dvije jednačine slijedi: U izl = −U ul , za U ul < 0 .

Odnosno, prenosna funkcija sklopa je:

U izl= U ul . (7.23)

101
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Primjer 7.1

Signali na ulazu i izlazu sklopa su dati na slici. Potrebno je nacrtati i

proračunati sklop. Koristiti OP.

Uul(V)

5
5 10 t(ms)
-5

Uizl(V)
6
4
-4
5 10 t(ms)
-6

Rješenje
Izlazni signal se može predstaviti kao suma dva signala: U1 i U2. U1 predstavlja
signal četvrtke amplitude 5V i frekvencije 200Hz (invertovan ulazni signal), a signal
U2 predstavlja signal pile amplitude 1V i frekvencije 200Hz.

U1(V)

5 10 t(ms)
-5

U2(V)
1 5 10
-1 t(ms)

Uizl(V)
6
4
-4
5 10 t(ms)
-6

Signal pile se može dobiti integriranjem signala četvrtke. Ako se integrator

realizira sa OP imamo :

102
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

1
RC ∫
UI = − U ul dt

Sada je:
1 1
U izl = U1 + U 2 = −U ul +
RC ∫ U ul dt = −(U ul −
RC ∫
U ul dt )

Blok struktura sklopa se dobije direktno iz navedene formule.

1
TI ∫
− dt

- Uizl
∑
-
Uul

Iz blok strukture crtamo električnu šemu:

R R

Uul C
R
R

Uizl

Na navedenoj šemi je potrebno proračunati RC član na integratoru tako da

signal na izlazu integratora odgovara onom na dijagramu (signal U2). Kondenzator na
E
integratoru se puni (ili prazni) konstantnom strujom I koja iznosi: I = , gdje je E
R
amplituda signala ulazne četvrtke. Napon na kondenzatoru se promijeni za iznos ∆U
koji zavisi od struje punjenja i kapaciteta kondenzatora tj:
E E∆T
∆Q = C∆U , I∆T = C∆U , ∆T = C∆U , RC = .
R ∆U
Sa dijagrama signala U2 imamo da je ∆U=2V, ∆T=2,5ms i sa dijagrama Uul da
je E=5V. Sada je RC=6,25ms.
Ako odaberemo C=1µF, onda je R=6,25k. Vrijednosti ostalih otpora mogu biti
iste ili neke druge, recimo 10k.

103
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Primjer 7.2

Na ulaz sklopa sa slike se dovodi bipolarni signal oblika četvrtke amplitude 5V

i frekvencije 200Hz. Potrebno je odrediti i nacrtati oblik signala na izlazu. Nacrtati i
ulazni i izlazni signal. OP se napaja sa ±12V.
C1

100nF
R1 U1
Uul
Uizl
27kOhm_5%

Rješenje:
Sklop jasno predstavlja integrator, s obzirom da ulazni signal predstavlja
signal četvrtke odnosno signal predstavljen kao ± konstantu to će signal na izlazu
biti linearan. Ono što je dilema jeste koje krajnje vrijednosti dostiže napon na
kondenzatoru za dati period promjene polariteta ulaznog signala. Problem možemo
jednostavno riješiti pretpostavljajući stacionarno stanje i uvodeći konstante
integracije, te rješavanjem integralne jednačine. Osim na ovaj način zadatak se može
riješiti jednostavno iz poznavanja struje koju daje ulazni signal na otporu R1. Naime
E
vrijedi: I1 = . Pošto je struja u pojačalo jednaka nuli onda ova ista struja puni
R1
odnosno prazni kondenzator. S druge strane za kondenzator vrijedi: ∆Q = C∆U ,

gdje je ∆Q promjena naboja na kondenzatoru za vrijeme ∆T konstantnom strujom Ic,

∆Q = I c ∆T . Odavde slijedi da se za vrijeme ∆T (koliko traje jedna poluperioda

ulaznog signala) napon na kondenzatoru promijeni za:

I c ∆T E∆T 5 ⋅ 2,5 ⋅10−3

∆U = = = = 4,62V
C R1C 27 ⋅103 ⋅ 0,1⋅10− 6

Uul(V)
5

2,5 5 7,5 10 t(ms)

-5
2,31 Uizl(V) t(ms)
-2,31

104
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Primjer 7.3

Dat je sklop kao na slici. Odrediti prenosnu funkciju sistema A(jω). Nacrtati
navedenu funkciju u kompleksnoj ravni, za R2=2R1 i R2=R. Nacrtati A-f
karakteristiku ako uzmemo u obzir realne parametre OP 741: f0=10Hz, Au=200000,
A-f karakteristika OP741 u otvorenom data je na slici desno. Karakteristiku nacrtati
u logaritamskoj razmjeri. (Ako je potrebno koristiti izraze f g = f o (1 + β ⋅ Au ) i

U izl
A(dB ) = 20 log .)
U ul
R1 R2

120

100
Uizl
Uul C 80

60
R

A(dB)
40

20
C R
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8
-20

-40
log(f)

Rješenje
Pojačalo ima realiziranu negativnu povratnu spregu, te radi u linearnom
režimu. Zato vrijedi: ε = V+ − V− = 0
U ul U ul
Napon na + ulazu OP iznosi: V+ = ⋅Z =
Z +Z 2

U ul
Pa je i napon na – ulazu OP jednak pola ulaznog napona tj: V− = V+ = .
2
(Izostavili smo oznaku za kompleksne veličine jer su V+ i V- u fazi sa ulaznim
naponom.) Sada možemo napisati strujnu jednačinu za čvor na – ulazu OP:
U ul U ul jIm
0− − U izl
I1 = I 2 odnosno: 2 = 2
R1 R2

3
Uvrstivši R2=2R1 dobijemo: U izl = U ul
2
Tako da je prenosna funkcija sistema: 3/2 Re
U izl 3
A( jω ) = = .
U ul 2

105
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture

Kod crtanja A-f karakteristike realnog OP prvo odredimo graničnu frekvenciju

po izrazu: f g = f o (1 + β ⋅ Au )

Ovdje je ß koeficijent povratne sprege i računa se kao relativni iznos napona

koji se sa izlaza vraća na ulaz OP, tj.:
U izl
⋅ R1
V− R1 + R2 R1 1
β= = = = za R2 = 2 R1 = .
U izl U izl R1 + R2 3

1
Pa je: f g = f o (1 + β ⋅ Au ) = 10(1 + ⋅ 200000) = 666676,7Hz .
3
Prilikom crtanja dijagrama u logaritamskoj razmjeri na horizontalnu osu
nanosimo log(f), a na vertikalnu pojačanje u dB.
log(666676,7)= 5,82
Poslije pretvaranja pojačanja sklopa u dB dobijemo:
U izl 3
A(dB) = 20 log = 20 log( ) = 3,52(dB) .
U ul 2

A(dB)
100

3,52

0 1 2 3 4 5 6 log(f)

106