METODOLOGIJA

METODA OPAŽANJA – to je postupak u kojem istraživač promatra ljude i bilježi podatke ili
dojmove o njihovom ponašanju. Naglasak je na opisivanju. Odgovara na pitanje kakva je
priroda pojave. Jedan primjer je ETNOGRAFIJA, metoda kojom istraživači pokušavaju
razumjeti grupu ljudi ili kulturu opažajući je iznutra, ne namećući bilo kakve unaprijed
stečene predrasude koje bi mogli imati. OPAŽANJE SA SUDJELOVANJEM predstavlja
istraživanje pri kojem je istraživač u interakciji s ljudima koje opaža, ali nastoji da ni na koji
način ne izmjeni situaciju. Etnografija je glavna metoda kulturalne antropologije.

Jako je bitna pouzdanost opažača, što je stepen slaganja između dvoje ili više ljudi koji
nezavisno opažaju i kodiraju podatke. Istraživači vode računa o tome da opažanja nisu
subjektivna ili da su sikrivljeni dojmovi nekog pojedinca.

ANALIZA ARHIVSKE GRAĐE – predstavlja metodu kojom istraživač proučava prikupljene

dokumente ili arhive u nekoj kulture. Ti dokumenti mogu biti dnevnici, pripovijetke,
oproštajna pisma, riječi popularnih pjesama, televizijske emisije, filmovi, članci u novinama i
časopisima, reklame i tako dalje. Oni nam mogu mnogo toga reći o tome kako neko društvo
doživljava samo sebe. Opažanje u obliku analize arhivske građe može nam mnogo reći o
vrijednostima i uvjerenjima u društvu.

OGRANIČENJA METODE OPAŽANJA

Metoda opažanja je dobra metoda ako je cilj istraživanja pružiti opis socijalnog ponašanja.
Međutim, nedostaci su joj što je određene vrste ponašanja teško opažati jer se javljaju rijetko
ili samo u privatnosti. Još jedan od nedostataka su i nedovojno jasni podaci, kao što je uvijek
slučaj sa arhivskom analizom jer su to podaci pisani s različitim ciljevima. Nedostatak je i to
što je metoda opažanja ograničena na odrešenu sredinu i na određeni oblik aktivnosti. Ovo
može biti problem ako je cilj to što je opaženo generalizirati na druge populacije, sredine i
aktivnosti.

KORELACIJA – postupak sistematskog mjerenja dvije varijabli i određivanja odnosa među

njima, tj. u kojoj se mjeri na osnovi jedne varijable može predvidjeti druga. Istraživači
otkrivaju ovakve odnose računajući koeficijent korelacije, statistički pokazatelj koji ukazuje
koliko se dobro može na temelju jedne varijable predviđati vrijednosti u drugoj. Prednost ove
metode je relativno jednostavna i lagana izvedba. Zahtjeva malo dodatnog planiranja i
utrošenog vremena.
ANKETA – korelacijski postupak se često koristi u anketama, istraživanjima u kojima se
repzentativni uzorak ljudi ispituje (često anonimno) o njihovim stavovima i ponašanju.
Ankete su prikladno sredstvo za mjerenje stavova ljudi. Ankete imaju brojne prednosti od
kojjih je jedna da istraživačima omogućuje prosudbu o odnosu među varijabla koje je teško
opažati. Druga prednost anketa je mogućnost zahvaćanja reprezentativnih dijelova populacije.
Bitno je voditi računa da se koristi slučajan izbor ljudi iz populacije, jer je to način kojim se
osigurava da će uzorak biti reprezentatitvan za populaciju, time što svaka osoba u populaciji
ima jednaku šansu da bude izabrana u uzorak. U prošlosti je bio problem glede
reprezentativnosti podataka. Još jedan od problema ove metode je iskrenost odgovora koji su
dobijeni anketom.

OGRANIČENJA KORELACIJE

Glavno ograničenje korelacijskog pristupa je u tome što nam on govori samo da su dvije
varijable povezane, ali ne objašnjava i smjer povezanosti. Korelacija nije dokaz uzročnosti.
Postoji mogućnost da neka treća varijabla utječe na naše varijable.

EKSPERIMENT – metoda u kojoj istraživač sistematski manipulira događajem kako bi se

mogli izvoditi zaključci o uzročnosti. To je metoda u kojoj istraživač slučajno raspoređuje
sudionike u različite situacije i osigurava da su te situacije istovjetne po svemu osim po
nezavisnoj varijabli (onoj za koju se smatra da ima uzročno djelovanje na reakcije ljudi).
Eksperiment ima svoje nezavisne i zavisne varijable. Nezavisna varijabla je varijabla koju
istraživač mijenja ili varira kako bi provjerio ima li učinak na neku drugu varijablu. Zavisna
varijabla je varijabla koju istražvač mjeri kako bi provjerio je li pod utjecajem nezavisne
varijable, istraživač pretpostavlja da će zavisna varijabla ovisiti o razini nezavisne varijable.
Držanje svega osim nezavisne varijable konstantnim u eksperimentu naziva se unutrašnja
valjanost. Eksperiment karakteriše i slučajan raspored u situacije. To je postupak zahvaljujući
kojem svaki sudionik ima jednaku šansu da bude izabran u bilo koju eksperimentalnu
situaciju i time eksperimentator može biti relativno siguran da su razlike u osobinama ličnosti
i iskustvu sudionika podjednako raspoređene među situacijama. Unutrašnja valjanost je
definisana kao stepen sigurnosti da je samo nezavisna varijabla i jedino nezavisna varijabla,
utjecala na zavisnu varijablu. To se postiže kontrolom svih irelevantnih varijabli. Situacija
može biti donkle umjetna i daleka od stvarnog žiota. Vanjska valjanost je stepen u kojem se
rezultati istraživanja mogu generalizirati na druge situacije i druge ljude. Postoji dvije moguće
vrste generalizacija, generalizacija na druge situacije i na druge ljude. Stepen u kojem je neki
eksperiment sličan situacijama u stvarnom životu naziva se životni realizam eksperimenta.
Psihološki realizam je stepen u kojem su psihološki procesi izazvani u eksperimentu slični
psihološkim procesima koji se događaju u svakodnevnom životu. Psihološki realizam je
povećan ako se ljde zaokupi stvarnim događajem. Kako bi se ovo postiglo, često je
neophodno sudionicima dati lažno objašnjenje, tj. opis svrhe istraživanja koji se razlikuje od
prave svrhe. Replikacija je ponovno provođenje istraživanja sa sudionicima iz drugih
populacija ili u drugačijem okruženju. Metaanaliza uzima u obzir prosjek rezultata dvaju ili
više istraživanja kako bi se otkrilo je li učinak nezavisne varijable pouzdan.

MEĐUKULTURALNA ISTRAŽIVANJA – socijalna psihologija je započela prvenstveno kao

američka disciplina ali se kasnije utvrdilo da je ograničena mogućnost generalizacije.
Međukulturalna istraživanja imaju dva osnovna cilja. Jedan je pokušaj demonstriranja da je
određeni psihološki proces ili zakon univerzalan, da na isti način djeluje kod svih ljudskih
bića. Ova vrsta istraživanja naglašava ono što mi kao ljudska bića imamo zajedničko, bez
obzira na naše proijeklo i kulturu. Drugi cilj je otkrivanje razlika među nama proučavanjem
kako kultura utječe na osnovne psihološke procese. Neki nalazi u socijalnoj psihologiji su
ovisni o kulturi.

OSNOVNA DILEMA SOCIJALNIH PSIHOLOGA – odlučivanje između visoke unutrašnje i

vanjske valjanosti. Ona se može riješiti tako da se ne pokušava sve učini u jednom
eksperimentu. Većina socijalnih psihologa odlučuje se prvo za unutrašnju valjanost, provodeći
laboratorijske eksperimente. Drugi pak preferiraju vanjsku valjanost nad kontrolom,
provodeći terenske eksperimente. Ali mnogi socijalni psiholozi čine oboje. Putem replikacija,
određeni istraživački problem može se proučavati uz maksimalnu unutrašnju i vanjsku
valjanost. Jedan od najboljih načina da se poveća vanjska valjanost jeste provođenje terenskih
eksperimenata. Z terebsjin eksperimentu čovjekovo se ponašanje proučava izvan laboratorija,
u njegovom prirodnom okruženju. Međutim, za razliku od sistematskog opažanja ili
korelacijskog pristupa, istraživač kontrolira pojavljivanje nezavisne varijable i raspoređuje
ljude po slučaju u različite uvjete. Vanjska valjanost ovakvog eksperimenta je visoka jer se
odvija u stvarnom svijetu.

IZVORI GREŠKA I PRISTRASNOSTI – tri glavna razloga: zahtjevne značajke, učinci

eksperimentatora i učinci ispitanika. Zahtjevne značajke jesu svi aspekti bilo koje društvene
situacije koja daje prešutne ili implicitne naznake kakvo se ponašanje očekuje. Učinci
eksperimentatora pojavljuju se kad na rezultate tuječu ili ih iskrivljuju, namjerno ili
nenamjerno, značajke ili ponašanje eksperimentatora. Postoje tri vrste učinaka
eksperimentatora: biosocijalne, psihološke i situacijske. Biosocijalne predstavljaju one na koje
je teško utjecati (dob, spol, rasa i fizički izgled), psihosocijalne predstavljaju opšti stavi i
ličnost eksperimentatora (da li je prijateljski raspoložen, da li je hladan prema ispitanicima,
introvertan ili ekstravertan), i situacijske koje se tiču pitanja poznavanja hipoteze koja se
eksperimentom provjerava, odnosno očekivanja eksperimentatora. Učinci ispitanika su
mnogobrojni i različiti. Očekivanje vrednovanja jeste situacija u kojoj se ispitanika pokušava
prikazati u boljem svjetlu pred eksperimentatorom.

ETIČKA PITANJA U SOCIJALNOJ PSIOLOGIJI – važno je raspraviti etička pitanja koja se

javljaju u socijalno-psihološkim istraživanjima. Eksperimenti trebaju da sliče stvarnom životu
koliko god je to moguće i da budu što čišći i bolje kontrolisani. Bitno je da izbjegavamo da
kod sudionika izazivamo pretjerani i nepotreban stres, uznemirenost ili nelagodu. Bitno je
dobiti pristanak obaviještenih sudionika prije sudjelovanja. To je postupak u kojem istraživač
objasni prirodu eksperimenta sudionicima prije nego što s njima zpaočne i traži njihov
pristanak da u njemu sudjeluju. Bitno je reducirati upotrebu obmane koliko je to moguće u
zavisnosti od eksperimentalnog nacrta. Obama je zavaravanje sudionika u pogledu prave
svrhe istraživanja ili događanja koji će se zapravo dogoditi. Ako se koristi obmana,
neophodno je obaviti posteksperimentalni razgovor koji se nzaiva objašnjenje s
razuvjeravanjem. To je proces u kojem se sudionicima, nakon završetka eksperimenta,
objašnjava prava svrha istraživanja i šta se tačno desilo. Bitno je informisati sudionika o
ciljevima i svrsi istraživanja.

TEMELJNA NASUPROT PRIMJENJENIM ISTRAŽIVANJIMA – cilj temeljnih istraživanja

je pronaći najbolji odgovor na pitanje zašto se ljudi ponašaju onako kako se ponašaju, zbog
čiste intelektualne znatiželje. Cilj primjenjenih istraživanja je riješiti određeni socijalni
problem, stvaranje teorije o ponašanju je obično sekundarno rješavanju određenog problema.

KONFORMIZAM
Konformizam je promjena ponašanja zbog stvarnog ili zamišljenog utjecaja drugih ljudi. Pod
snažnim socijalnim pritiskom pojedinci će se konformirati grupi, čak i kada to podrazumijeva
nemoralna djela. Pojedinac mjenja svoje ponašnje i konformira se očekivanjima drugih.

Socijalni utjecaji – promjena u prosudbama, mišljenjima i stavovima pojedinaca, koja je

rezultat njihove izloženosti prosudbama, mišljenjima i stavovima drugih pojedinaca.
Prema Crutchfieldu, mogu se javiti tri reakcije:
 konformizam - promjena ponašanja ili uvjerenja prema grupi je ona koju grupa prihvata i
odobrava,
 neovisnost – osoba se ponaša na način na koji bi se ponašala da nema pritiska grupe,
 antikonformizam – osoba namjerno radi suprotno od očekivanja grupe.

Konformizam – promjena ponašanja zbog stvarnog ili umišljenog utjecaja drugih ljudi.
Popuštanje – reakcija na direktan pokušaj utjecaj nekog pomoću zahtjeva.

Pokoravanje autoritetu – oblik društvenog utjecaja kada se jedna osoba ili grupa ljudi
pokorava izravnim zapovijedima, pismima ili naredbama autoriteta. Autoritet može biti druga
osoba (roditelj) ili institucionalno utemeljen (vojska).

Informacijski socijalni utjecaj – jedna od važnijih stvari koju primamo kroz interkaciju s
drugim ljudima su informacije. U svakodnevnim situacijama osjećamo nesigurnost oko toga
šta misliti ili kako se ponašati. Jednostavno, ne znamo dovoljno da bismo mogli izabrati dobro
ili ispravno ponašanje.

Raspolažemo snažnim i korisnim dostupnim izvorom znanja – ponašanjem drugih ljudi. Ako
pitam druge šta oni misle ili gledamo šta oni rade to će nam pomoći u određenju situacije.
Utjecaj drugih ljudi vodi nas konformiranju zato što ih vidimo kao izvor informacija za
usmjeravanje svog ponašanja.

Informacijski socijalni utjecaj je utjecaj drugih ljudi koji dovodi do konformiranja zato što
druge vidimo kao izvor informacija za usmjeravanje svog ponašanja; konformiramo se
drugima zato što vjerujemo da je njihovo tumačenje nejasno situacije tačnije nego naše i da će
nam pomoći u izboru odgovarajućeg načina ponašanja.

Sherif je koristio autokinetički efekt zato što je želio situaciju koja će biti neodređena, u kojoj
će sudionicima biti nejasno tačno određenje situacije. Kroz niz od nekoliko pokušaja ljudi su
postigli zajedničku procjenu i svaki član grupe konformirao se toj procjeni. Rezultati ukazuju
da su sudionici koristili jedni druge kao izvor informacija, usvojivši vjerovanje da je procjena
grupe tačna.

Bitno obilježje informacijskog socijalnog utjecaja je da može dovesti do prihvatnog

prihvaćanja, tj. kada se ljudi konformiraju ponašanju drugih ljudi zato što istinski vjeruju da
su drugi ljudi u pravu. Može izgledati jednako vjerovatno da su se ljudi javno kofnormirali
grupi, ali da su privatno i dalje vjerovali da se svjetlo miče samo malo. Javno popuštanje
predstavlja javno konformiranje ponašanju drugih, bez nužnog vjerovanja u to što radimo ili
govorimo. Bitna varijabla koja utječe na informacijski socijalni utjecaj jeste koliko je važno
pojedincu da bude tačan u rješavanju zadatka. U situaciji male važnosti, sudionici su se
konformirali procjenama suradnika eksperimentatora.

Grupa „rizične strategije“ je sve više davala rizične procjene (koje se na zadatku pamćenja
prepoznavanjem definiraju kao davanje više odgovora „da, vidio sam tu riječ ranije“) dok je
grupa „oprezne strategije“ sve više davala oprezne odgovore (češće odgovarajući „ne, nisam
je prije vidio“). Kada nismo sigurno šta misliti ili učini, a odogovr nam je važan, vjerovatnije
je da ćemo podleći informacijskom konformizmu.

KADA INFORMACIJSKI KONFORMIZAM ODVEDE U POGREŠNOM SMJERU

Dramatičan oblik informacijskog socijalnog utjecaja javlja se u kriznim situacijama, kada je

pojedinac suočen sa astrašujućom potencijalno opasnom situacijom za koju nije dobro
pripremljen. Kada je osobna sigurnost u pitanju, potreba za informacijom je za izrazite, a
ponašanje drugih je vrlo informativno.

Socijalna zaraza je brzi prenos emocija i ponašanja kroz masu.

Masovno psihogeno oboljenje je pojava kada se u grupi ljudi javljaju slični tjelesni simptomi
bez poznatog organskog uzroka. Timothy Jones i saradnici su utvrdili da je razlog panike bila
masovna psihoza odnosno oblik zaraze koji obično počinje sa samo jednom ili nekoliko osoba
koje se žale na tjelesne simptome.

Obično se radi o ljudima koji su pod stresom. Drugi ljudi oko njih smišljaju naizgled razumno
objašnjenje za njihovu bolest. Informacije se preko televizije, novina, radija, časopisa,
interneta, elektronske pošte, širi brzo i djelotvorno u sve dijelove populacije.

Kada će se ljudi konformirati informacijskom socijalnom utjecaju

Postoji nekoliko situacija kada će se ljudi konformirati.

a) Jedna od situacija je kada je situacija nejasna. Nejasnoća situacije je najvažnija varijabla

za određivanje stepena u kojem će ljudi koristiti jedni druge kao izvor informacija.
b) Kriza je druga varijabla koja potiče oslajanje na druge lude kao izvor informacija koja se
često javlja istovremeno s dvosmislenošću. U kriznoj situaciji obično nemamo vremena
zastati i razmisliti kako bi se trebali ponašati.
c) Uobičajno je i što je osoba stručnija ili informiranija, u nejasnoj će situaciji više vrijediti
kao vodič.

Odupiranje informacijskom socijalnom utjecaju

Moguće je odoljeti nelegitimnom ili netačnom informacijskom socijalnom utjecaju. Ljudi će

se oduprijeti konformiranju ako opazili netačne informacije. Naša je odluka hoćemo li se
konformirati informacijskom socijalnom, i to će utjecati ne samo na naše ponašanje nego i na
naše tumačenje stvarnosti. Zbog toga je važno detaljno razmotriti da li u nekoj situaciji
reakcija drugih ljudi imalo legitimnija nego naša.

Normativni socijalni utjecaj: potreba da budemo prihvaćeni

Konformiramo se socijalnim normama grupe, šta su implicitna (a ponekad eksplicitna) pravila

prihvatljivog ponašanja, vrijednosti, vjerovanja.

Socijalnu normu čine implicitna ili eksplicitna pravila grupe o prihvatljivim ponašanjima,
vrijednostima i vjerovanjima članova grupe. Grupa ima određena očekivanja o tome kako se
članovi grupe trebaju ponašati i dobro prihvaćeni članovi konformiraju se tim pravilima.
Članove koji se ne konformiraju opaža se kao različite, problematične i čak devijantne. Ostali
članovi grupe mogu devijantne članove ismijavati, kažnjavati ili čak odbaciti. Ljudi su po
prirodi društvena bića.

Kroz interakciju s drugim ljudima pirmamo emocionalnu podršku, naklonost i ljubav te

sudjelujemo u ugodnim aktivnostima.

Drugi ljudi su izuzetno važni za naše zadovoljstvo. Uzimajući tu temeljnu ljudsku potreu za
društvom drugih ljudi, nije iznenađujuće da se često konformiramo kako bi nas drugi
prihvatili.

Konformizam zbog normativnih razloga javlja se u situacijama u kojima mi radimo ono što
rade i drugi, ne zato što druge koristimo kao izvor informacija, nego zato što ne želimo
privući pažnju, biti predmet ismijavanja, imati problema ili biti odbačeni. Dakle, normativni
socijalni utjecaj javlja se kada nas utjecaj drugih ljudi vodi konformiranju kako bi nas ti drugi
prihvatili i kako bismo im se svidjeli.

Ovaj tip konformizma rezultuje javnim, ali ne nužno i privatnim prihvatanjem vjerovanja i
ponašanja grupe. Strah od toga da se bude usamljeni disident bio je vrlo jak, uzrokujući da se
ljudi barem povremeno konformiraju. Ljudi znaju da je to što rade krivo, ali se svejedno
priklanjaju kako se ne bi osjećali kao čudaci ili izgledali kao budale.

Normativni pritisci obično rezultiraju javnim popuštanjem bez prihvatnog prihvaćanja. Ljudi
se priklanjaju grupi čak i ako vjeruju da to što rade ili misle pogrešno. Konformizam iz
normativnih razloga može javit jednostavno zato što ne želimo riskirati drušveno
neodobravanje čak i od potpunih strana koje nikad nećemo ponovo vidjeti. Velika je snaga
normativnog socijalnog utjecaja čak i kada je gruša u krivu, a pravi odgovor je očigledan i
postoje snažni poticaji da se odgovori tačno, ljudima će teško biti rizikovati socijalno
neodobravanje čak i ako se radi o strancima.

SOLOMON ASCH: ISTRAŽIVANJA PROCJENE DUŽINE LINIJA

Za razliku od informacijskog socijalnog utjecaja, normativni pritisci obično rezultiraju
javnim popuštanjem bez privatnog prihvatanja. Ljudi se priklanjaju grupi čak i kada vjeruju
da je to što rade ili misle pogrešno. Ono što je naročito iznenađujće kod Aschovih rezultata je
da su ljudi brinuli da ne ispadnu budale u očima potpunih stranaca. To nije isto kao da je
sudionicima prijetila opasnost da će ih odbaciti grupa do koje im je stalo. Niti je postojao
ikakav rizik od otvorenog kažnjavanja ili neodobravanja zbog nekonformiranja ili gubitka
poštovanja od strane ljudi do kojih im je stvarno bilo stalo, kao što su prijatelji i članovi
obitelji.
Asch je proveo i varijaciju svoga istraživanja koja demonstrira moć društvenog
neodobravanja u oblikovanju ponašanja osobe.

Suradnici eksperimentatora, su kao i ranije, pogrešno odgovorili na 12 od 18 slučajeva, pri

čemu su ovaj put svoje odgovore morali zapisati na komadić papira. Sada ljudi nisu morali
brinuti o tome šta će grupa misliti o njima, zato što grupa nikada neće saznati kakvi su bili
njihovi odgovori. Konformizam se značajno smanjio , javljajući se u prosjeku u samo jedai i
pol od dvanaest zadataka.
POSLJEDICE ODUPIRANJA NORMATIVNOM SOCIJALNOM UTJECAJU

Ako pojedinac nastavi zanemarivati grušnu normu prijateljstva odbijajući joj se konformirati,
najvejrovatnije će se dogoditi da će članovi grupe pokušati vratiti pojedinca u „stado“,
prvenstveno povećanom komunikacijom sa pojedincem. Nakon toga će uslijediti podbadajući
komentari i dugi razgovori. Također će nastojati da se pojedinac konformira sa njihovim
očekivanjima. Ako ti razgovori ne budu djelovali, pojedinac će smanjiti komunikaciju s
grupom, odnosno biće odbačen. Komunikacija će biti znatno smanjena i biće zanemaren.

NORMATIVNI SOCIJALNI UTJECAJ U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

U svakodnevnom životu normativni socijalni utjecaj djeluje na mnogo nivoa.

Socijalni utjecaj i slika ženskog tijela. Znatno opasniji oblik normativnog socijalnog utjecaja
odnosi se na nastojanja žena da se konformiraju kulturalnim definicijama privlačnog tijela.
Zapadna društva trenutno vrednuju žensku mršavost. Mehanizam kojim žene uče koji tip tijela
se u njihovoj kulturi u određenom vremenu smatra privlačnim je informacijski socijalni
utjecaj. Žene od porodice, prijatelja i medija uče kakvo je privlačno tijelo (i kakve su one u
poređenju s njim). U preošenju poruke da je idealno žensko tijelo mršavo sudjeluju svi mediji.
Savremena istraživanja o slici tijela ukazuju da su žene sklone doživljavati debljima i težima
nego što doista jesu, i da je taj učinak pojačan ako su upravo bile izložene medijskim
prikazima mršavih žena. Normativni socijalni utjecaj objašnjava ženska nastojanja
oblikovanja idealnog tijela dijetama i što uznemiruje još više, poremećajima hranjenja kao što
su anorexia nervosa i bulimia. Sociokulturalni pritisak k mršavosti koji trenutno djeluje na
žene potencijalno je fatalan oblik normativnog socijalnog utjecaja.

Kulturalne norme su se promjenile tako da i muškarci počnju podlijegati istom pritisku za

postizanjem idealnog tijela koji žene doživljavaju desetljećima. Druge vrste dokaza sugeriraju
da ako su se sociokulturalna očekivanja o privlačnosti za uškarce posljednjih desetljeća
promijenila, promjena je takva da je danas ideal znatno mišićaviji.

Danas informacijski i normativni socijalni utjecaj mogu djelovati i na muškarce, utječući na

njihov doživljaj vlastite tjelesne privlačnosti.

KADA ĆE SE LJUDI KONFORMIRATI NORMATIVNOM SOCIJALNOM UTJECAJU

Ljudi ne podliježu uvijek socijalnom pritisku. Teorija socijalnog utjecaja BIBBA LATANEA
tvrdi da vjerovatnost da ćemo reagirati na socijalni utjecaj drugih ljudi ovisi o tri varijable:

1. važnosti – odnosi se na to koliko nam je gruša ljudi važna,

2. blizini – odnosi se na to koliko nam je grupa prostorno i vremenski blizu tokom pokušaja
utjecaja, i
3. broju ljudi – odnosi se na to koliko je osoba u grupi. Prema teoriji socijalnog utjecaja,
konformiranje se povećava s povećanjem važnosti i blizine. Međutim, broj ljudi djeluje
drugačije. Kako se povećava brojnost grupe, svaka dodatna osoba ima slabiji učinak -
porast s troje na četvero ljudi rezultira većom razlikom nego porast s 23 na 24 osobe.

TEORIJA SOCIJALNOG UTJECAJA odnosi se na konformiranje svim oblicima socijalnog

utjecaja.

Teorija tvrdi: Kada se grupa sastoji od tri ili više osoba, konformiranje se povećava kako se
povećava broj ljudi u grupi do doređene tačke. Nakon što veličina grupe dosegne broj od
četiri ili pet drugih osoba. Kada je grupa važna, druga postavka teorije socijalnog utjecaja jest
da važnost grupe definirana time koliko nam grupa znači, što pak dovodi do različitih
posljedica. Dakle, grupe koje nas jako privlače i s kojima se snažno identificiramo, na nas će
snažnije normativno utjecati nego grupe kojima smo privrženi slabo ili nikako. Kada u grupi
nemamo saveznika, normativni socijalni utjecaj se doživljava najsnažnije kada svi u grupi
govore ili vjeruju u istu stvar.

Učinak saveznika izaziva neke zanimljive anomalije u svakodnevnom životu: ljudi s

nepopularnim vjerovanjima mog ustrajati u takvim vjerovanjima uprkos suočavanju s
pritiskom grupe, ako barem nekoliko drugih osoba mogu uvjeriti da se slože s njima.

KADA JE KULTURA KOLEKTIVISTIČKA – u kolektivističkim kulturama pokazuje se veći

stepen konformiranja u zadatku s linijama nego sudionici u individualističkim kulturama. U
kolektivisitčkim kulturama konformizam je pozitivna, a ne negativna osobina kao u SADu.

U kolektivističkim kulturama slaganje s drugima može biti ne toliko izraz konformizma,

koliko izraz taktičnosti ili osjetljivosti za druge.

Budući da je naglasak na grupi, a ne na pojedincu, ljudi u kolektivističkim kulturama

vrednuju normativni socijalni utjecaj zato što potiče sklad i međusobno podržavanje u grupi.
Kada je samopoštovanje nisko, dok raniji uvjeti u kojima se javlja normativni konformizam
uključuje grupu, psoljednji se uvjet odnosi na obilježja pojedinca. Pretpostavka da su neki
ljudi jednostavno konformisitčki tipovi, dok druge ličnosti čini otpornima na normativne
pritiske, djeluje razumno. Normativni konformizam vjerovatnije će pokazivati ljudi koji
navode da imaju snažnu potrebu za odobravanjem drugih. Odnos između osobina ličnost i i
koformirajućeg ponašanja nije uvijek tako jasan.

SPOLNE RAZLIKE u konformizmu. Bitna varijabla koja je ispitivana je spol. Istraživanja su

pokazala da ne postoje razlike u konformiranju po varijabli spola, iako se dugo vjerovalo da
se žene više konformiraju. Na testovima sa maskulinim česticama, žene su se više
konformirale. Na testovima sa femininim česticama, muškarci su pokazali veći konformizam.
Na neutralnim česticama nije bilo značajne razlike.

ODUPIRANJE NORMATIVNOM SOCIJALNOM UTJECAJU

Iako je normativni socijalni utjecaj često koristan i prikladan, postoje i situacije u kojima nije.
Ljudi se konformiraju zbog mogućeg ismijavanja, neugode ili odbijanja. Konformiranje grupi
kroz neko vrijeme osobi naknadno omogućuje zasluženo odstupanje. To je tolerancija koju
osoba zavređuje s vremenom, konformirajući se grupnim normama, odnosno ako je
priskrbljeno dovoljno zasluženog odstupanja, osoba se može povremeno ponašati devijantno
bez osvećivanja grupe.

KADA INFORMACIJSKI KONFORMIZAM ODVEDE U POGREŠNOM SMJERU

Dramatičan oblik informacijskog socijalnog utjecaja javlja se u kriznim situacijama, kada je
pojedinac suočen sa zastrašujućom potencijalno opasnom situacijom za koju nije dobro
propremljen. Osoba može ne znati što se doista događa ili što treba učiniti. Kada je osobna
sigurnost u pitanju, potreba za infomarcijom je izrazita, a ponašanje drugih je vrlo
informativno. Emocije i ponašanja mogu se brzo proširiti kroz masu - učinak koji je nazvan
socijalna zaraza. Nažalost u doista nejasnoj i zbunjujućoj situaciji moguće je da drugi nisu
ništa informisaniji i točniji nego što smo mi sami.
Jedan primjer krajnjeg i krivo usmjerenog informacijskog utjecaja je masovno psihogeno
oboljenje - pojavljivanje sličnih tjelesnih simptoma u grupi ljudi bez poznatog organskog
uzroka.

NORMATIVNI I INFORMACIJSKI UTJECAJ: EKSPERIMENTALNI DOKAZI

Endler je pokatao da direktno potrkrjepljenje konformirajućih odgovora dovodi do porasta

konformnosti. Status ispitanika u grupi je jako važan. Kod ispitanika sa srednjom pozicijom u
grupi opazili su više konformizma nego kod ispitanika s vrlo niskim ili vrlo visokim statusom.
Ispitanici s visokim statusom mogu si priuštiti odstupanje, ispitanici s niskim statusom nemaju
šta izgubiti (može ih čak ne biti briga za grupu), a ispitanici sa srednjim statutsom mogu
najviše dobiti ako se konformiraju i najviše izgubiti ako se ne konformiraju.

Kod utvrđivanja uloge informacijskog utjecaja pokazano je da je količina konformiranja

određena ispitanikoovom percipiranom kompetencijom u zadatu procjenjivanja u odnosu na
ostale ispitanika kao i ispitanikovim samopouzdanjem.

Više koformizma se događalo u kasnijim pokušajima ako su raniji pokušaji sadržavali više
neutralnih pokušaja (u kojima je većina dala ispravne odogovore) jer su u ovim uvjetima
ispptanica više naginjali prpisivanju kompletnosti ostalim članovima grupe. Težina zadatka i
dvosmislenost podražaja bili su druga varijabla koja informacijskim mehanizmima utječe na
konformnost. Veličina (brojnost) većine je drugi primjer relevatne varijable u ovom kontekstu.
Dodavanje više članova većini dovodoi do povećane konformnosti, važan je također stepen
percipirane nazvisnosti izvora utjecaja.

Bitna je i serija eksperimenata koju je izvrsno sumirao Allen, a koji su dali pogled na efekt
zamijenjivanja pomoćnika eksperimentatora drugom osobom koja odstupa od stajališta
većine. Prekidanje jednoglasnosti izgledalo bi dakle bitnim. Ovaj zaključak vrijedi jedino u
situacijama s dvosmislenim podražajima, kako je to bilo u Aschovim pokusima. Čak i u
uvjetima uz ovako neaktivnog partnera ili odsutnog partnera, ljudi se nastavljaju odupirati
utjecaju, u najmanju ruku toliko dugo dok su uvjereni da je i partner odgovarao u istim
uvjetima (pod pritiskom) u kojima i oni odgovaraju.

SOCIJALNA PODRŠKA

Premda učinci socijalne podrke moug biti djelimično objašnjenji u smislu normativnog
utjecaja, instruktivno je da se na njih gleda sa informacijskog aspekta. Socijalni pomagač ruža
nezavisno vrednovanje realnosti koje je dovoljno da nadvalada potencijalnu informacijsku
vrijednost odgovora većine. Valjani socijalni pomagač ima mnogo više utjecaja. Ako se
pojedinac boji da će neka grupa djevolati na njega, potrebno je povsti partnera, onog za kojeg
može biti siguran da će biti na njegovoj strani.

ZDRUŽENI UČINAK NORMATIVNOG I INFORMACIJSKOG UTJECAJA

U većini situacija normativni i informacijski čimbenici zajednički igraju ulogu u određivanju
količine konformnosti. U uvjetima tačnog određivanja i uvjetima nesigurnog određivanja
javno odgovaranje dovodilo je do više konformnosti nego privatno odgovaranje, a u isto
vrijeme uvjeti tačnog određivanja, i u javnim i u privatnim uvjetima, imali su jači učinak nego
uvjeti nesigurnog određivanja. Čak i s objektivnim podražajima informacijski utjecaj može
pridonijeti učinku normativnog utjecaja.

UTJECAJ MANJINE

I pojedinac može da djeluje na grupu. Moscovici tvrdi da pojedinac ili manjina članova grupe
može utjecati na ponašanja ili mišljenja većina. To je nazvao utjecaj manjine.
Ključna je dosljednost, ljudi s manjinskim gledištima moraju duže vrijeme izražavati isto
gledište i različiti članovi manjine moraju se međusobno slagati. Ako manjina dosljedno
izražava nepromijenjeno gledište, većina će ih vjerovatno uoočiti i možda čak i usvojiti
njihovo gledište.
Konformizam koji se javlja može biti slučaj javnog popuštanja bez privatnog prihvatanja.
Manjina rijetko može ostvariti normativni utjecaj na druge, većina baš i nije zainteresirana za
to kako ih manjina doživljava.
Većinski članovi grupe mogu odbijati javno se složiti s manjinom. Manjine dakle ostvaruju
svoj utjecaj na grupu drugom glavnom metodom – informacijskim socijalnim utjecajem.
Većina često izazivaju javno popuštanje zbog normativnog socijalnog utjecaja, dok manjine
često izazivaju privatno prihvaćanje zbog informacijskog socijalnog utjecaja.
Situacija u kojoj manjina članova grupe utječe na ponašanja ili mišljenja većine; najvažnija
komponenta je dosljednost (konzistentnost), a odnosi se na stil ponašanja za koji je
karakteristično čvrsto držanje pozicije (dijakronička – dosljednost u vremenu; sinkronička –
dosljednost između pojedinaca).
Manjina mora duže vremena izražavati isto gledište i različiti članovi manjine moraju se
međusobno slagati. Ako manjina dosljedno izražava nepromjenjivo gledište, većina će ih
vjerovatno zapaziti, možda čak usvojiti njihovo gledište (ako osoba u manjini oscilira između
različitih stajališta, ili ako dvije osobe izražavaju različita manjinska gledišta, većina će ih
zanemariti i smatrati osobama koje imaju neobično i neutemeljeno gledište). Ljudi iz većine
mogu postići da se drugi članovi grupe konformiraju kroz NSU, što može biti slučaj javnog
popuštanja bez privatnog prihvatanja. Manjina svoj utjecaj na većinu ostvaruje putem ISU:
ona uvodi u grupu nove, neočekivane informacije i postiže da grupa pažljivije istraži ta
pitanja. Takva pažljiva istraga može uzrokovati da i većina shvati da je manjinsko gledište
utemeljeno, što može navesti većinu da prihvati u potpunosti ili djelimično gledište manjine.
Većine često izazivaju javno popuštanje kroz NSU, dok manjine često izazivaju privatno
prihvatanje zbog ISU.

GRUPNA POLARIZACIJA
Socijalni psiholozi su neko vrijeme vjerovali da su grupe manje ekstremne, umjerenije i
opreznije od pojedinaca. Eksperimenti su pokazali suprotno. Postignuti konsenzus i prosjek
postkonsenzualnih pojedinačnih prosudbi išli su u pravuc rizičnije odluke nego što se to
moglo očekivati na osnovi prosjeka individualnih prosudbi prije rasprave.
Pomak prema riziku je fenomen gdje jačanje tendencije kod pojedinca i grupe da se nekon
grupne rasprave preferira rizična odluka. Postalo je očigledno da pomak nije uvijek bio u
smjeru većeg rizika jer je u nizu slučajeva pomak bio u suprotnom, opreznijem smjeru. Na
svakoj prosudbenoj dimenziji grupe su imale tendenciju da se pomaknu u pravcu pola koji su
već inicijalno favorizirale. Dakle, grupna polarizacija odnosi se na pojačavanje inicijalno
dominantne pozicije kao rezultat grupne rasprave.

OBJAŠNJAVANJE GRUPNE POLARIZACIJE

Normativno ili socijalno poredbeno gledište smatra da će ljudi zbog potrebe da vrednuju svoje
vlastitio mišljenje i sposobnosti upoređivati svoje mišljenje s mišljenjima drugih.
Zbog toga što žele imati pozitivnu sliku o samima sebi, a također žele da ih i drugi pozitivno
percipiraju, ovi procesi upoređivanja biće pristrasni u smjeru viđenja sebe kao boljeg i
ispravnijeg (bližeg normi) od ostalih.
Implikacija ove teorije je da kada tokom grupne rasprave otkrijemo da drugi zastupaju
mišljenje koje ide više u smjeru vrijednije alternative mi ćemo sami postati ekstremniji u
namjeri da se pozitivno razlikujemo od ostalih.
Gledište o informacijskom utjecaju sugerira da gruna rasprava generiše niz argumenata koji
većinom podržavaju poziciju kojoj su članovi grupe već skloni.
Proces uzajamnog uvjeravanja je proces pri čemu su razmjeri pomaka funkcija količine
argumenata koji idu u prilog jednog nasuprot drugoj strani, njihove uvjerljivosti i njihove
novosti.
Ljudi su zaista bolji u generiasnju velikog broja dobrih argumenata za nego protiv svog
osobnog gledišta.
Samo izlaganje nekoj poziciji u najmanju ruku dovolje je da izazove promjenu uvjerenja,
zanemarimo li da ostavljamo bez odgovora neka teorijska pitanja, ni jedna teorija ne može
adekvatno objasniti opažanje da ako su pozicija informacije i uvjeravajući arugment
konstatni, doći će do veće ili manje polarizacije ovisno o socijalnom kontekstu unutar kojeg je
informacija predočena.

TEORIJA SAMOKATEGORIZACIJE – razvijena iz teorije socijalnog identiteta pojavila se

kao snažni opći pristup u grupnom ponašanju koji daje objašnjenja i ovih i drugih opažanja.
Prema ovoj teoriji, ljudi da bi sebe definirali koriste određeni sistem koncepata.
Ovi koncepti uključuju samokategorizacije sebe kao pojedinca drugačijeg od ostalih, te
samokategorizacija sebe kao člana socijalnih grupa drugačiji od ostalih grupa.
Prototip je pozicija koja najbolja odgovara onom što grupa ima zajedničko i što je razlikuje od
druge grupe.
Osoba koja se najmanje razlikuje od članova vlastite grupe, a najviše od članova vanjske
grupe služi kao prototip grupe. Jaču grupnu polarizaciju možemo očekivati u nazočnosti prije
nego u odnsutnosti vanjske grupe ili kada je prisutna drugačija vanjska grupa.

GRUPNA ZASLIJEPLJENOST: EKSTREMAN PRIMJER GRUPNE POLARIZACIJE

Procesi grupne polarizacije u donošenju odluka su takvi da zaista mogu navesti grupe da
zastupaju odluke koje su neispravne, nerazumne i katastrofalne.
Grupno mišljenje ili grupna zasljepljenost nastaje kada u procesu donošenja odluke visoko
kohezivna grupa sličnomislećih ljudi postane toliko opsjednuta traženjem konsenzusa da
dovode u pitanje racionalno razmišljanje.
Niz uvjeta kada je grupa koja donosi odluku visoko kohezivna, kada je grupa izolirana od
dugih alternativnih izvora informacija i kada vođa grupe izrazito favorizira jednu određenu
opciju.
KORIŠTENJE SOCIJALNOG UTJECAJA ZA POTICANJE POŽELJNOG PONAŠANJA

Dva su tipa kulturalnih socijalnih normi:

 Propisujuće norme – opažanja ljudi o tome koja ponašanja drugi odobravaju ili ne
odobravaju. Motiviraju ponašanje obećavajući nagrade (ili kazne) za normativna (ili
nenormativna) ponašanja.
 Običajne norme – opažanja o tome kako se stvarno ponašaju ljudi u određenoj situaciji,
neovisno o tome odobravaju li to ponašanje drugi ili ne odobravaju.
Motiviraju ponašanje informirajući ljude o tome što je djelotvorno ili adaptivno ponašanje.
Dakle običajna norma je ono što se uobičajeno radi, a propisujuća norma je ono što se
uobičajeno odobrava ili ne odobrava.
POPUŠTANJE – promjena ponašanja zbog eksplicitnog zahtjeva druge osobe, bez upotrebe
autoriteta.
SPONTANI KONFORMIZAM - kada ljudi automatski slijede norme, kažemo da su se
upustili u sponatni konformizam, koji se definira kao pokoravanje usvojenim društvenim
normama bez razmišljanja o vlastitim postupcima kao djelovanje automatskim pilotom.
Spontano konformiranje ima velike prednosti.
U većini slučajeva, društvene norme koje automatski slijedimo vode prikladnom ponašanju.
Međutim automatsko ponašanje i razmišljanje ima svoju cijenu: oslanjajući se na automatskog
pilota bez pažljivog nadgledanja onoga što radimo, ponekad završimo slijeđenjem pogrešne
društvene norme i neprikladnim ponašanjem.
I Samopoštovanje – čovjekova procjena svoje vlastite vrijednosti, stupanj u kojem se on
smatra dobrim, sposobnim i časnim. Smanjenje samopoštovanja dovodi do popuštanja. Apsler
pretpostavlja da se to događa zbog pokušaja popravljanja sramote.
II Prekršaji – Wallace i Sadalla utvrdili su da ljudi uhvaćeni na djelu u nečem pogrešnom
popuštaju više kad se to od njih traži nego ljudi koji su tkđ. radili nešto loše, ali nisu bili
uhvaćeni.
IV Tehnika vratima u lice (veliki ka manjim zahtjevima; kratkoročni zahtjevi; TVL izaziva
normu uzajamnosti) tehnika za izazivanje popuštanja kod koje se ljudima prvo uputi veliki
zahtjev za koji se očekuje da će biti odbijen, a tek potom manji, umjereniji zahtjev za koji se
nadamo da će mu udovoljiti.
Ova tehnika je djelotvorna zato što izaziva normu uzajamnosti - ako ljudi nama učine nešto
lijepo, moramo i mi ljudima učiniti nešto lijepo.
Norma uzajamnosti je izazvana kada ekstremni zahtjev smanjimo na umjereniji, što izaziva
pritisak kod osobe da nam uzvrati; osjeća kao da smo joj, mijenjajući svoje stajalište i
pokušavajući se naći s njom na pola puta, učinili uslugu te zbog NU osjeća obavezu da
uzvratimo uslugu. Jedan nedostatak TVL je da će ona vjerovatno imati privremene učinke.
V - Tehnika nogom u vrata (manji ka većim zahtjevima; dugoročni zahtjevi; izaziva ISU)
tehnika za izazivanje popuštanja kod koje se prvo ljudima postavi mali zahtjev za koji se
očekuje da će mu udovoljiti, a potom veći zahtjev za koji se nadamo da će mu također
udovoljiti.

TNUV djeluje zbog toga što izaziva normativni socijalni utjecaj pri kojem ljudi popuštanjem
prvom zahtjevu primaju informacije, u ovom slučaju to su informacije o njima samima.
POKORAVANJE AUTORITETU – pokoravanje osobe ili grupe ljudi izravnim zapovijedima,
pismima ili naredbama autoriteta. Autoritet može biti druga osoba (autoritet roditelja), ili
institucionalno utemeljen (policija i vojska). Da bi se ljudi pokoravali, oni moraju percipirati
da autoritet legitimno zahtijeva neke stvari od njih. Većinom pokoravanje je benigno i
kostruktivno (određena društva zahtijevaju određenu razinu pokoravanja kako bi mogla
funkcionisati). Međutim, "slijepo pokoravanje" često je destruktivno (nacistički pokolj
miliona židova u II svjetskom ratu, masakr u My Laiu tokom Vijetnamskog rata..).

MILGRAM – Uloga normativnih SU - Sudionici su imali osobu koja je bila u položaju

autoriteta nad njima, vjerovali su da ako ne nastave eksperimentator će biti povrijeđen,
razočaran pa čak i ljut. Eksperimentator je aktivno pokušavao izazvati konformiranje ljudi
dajući naredbe kao što su „Apsolutno je nužno da nastavite“. Kada autoritet uporno traži
pokoravanje teško je reći ne. Iz daljih varijacija istraživanja koja je provemo Milgram očita je
činjenica da su djelovali normativni socijlani pritisci. Nakon odustajanja suradnika
eksperimentatora , to što je pravi sudionik vidio kako se njegove kolege ne pokoravaju i
njemu je olakšalo nepokoravanje.

MILGRAM – Uloga informacijskih SU - ljudi kada su u zbunjujućoj situaciji i kada su u

zbunjujućoj situaciji i kada su nesigurni u pogledu toga što treba učinit, koriste druge ljude
kao pomoć pri definiranju situacije.
Informacijski socijalni utjecaj je naročito snažan kada je situacija nejasna, kada se radi o
kriznoj situacji i kada su drugi ljudi stručnjaci. Situacija sa kojom su se suočili Milgramovi
sudionici bila je očito zbunjujuća, nepoznata i uznemirujuća. Druga verzija eksperimenta koju
je proveo Milgram podržava ideju da je djelovao ISU Dodatna varijacija koju je milgram
uveo naglašava važnost osobe sa autoritetom kao stručnjaka u izazivanju konformiranja i
pokoravanja. Kada je autoritetova definicija situacije postala nejasna, sudionici su se
oslobodili svoje konformirajuće uloge.

DRUGI RAZLOZI ZBOG KOJIH SE POKORAVAMO

Konformiranje pogrešnoj normi - kada djelujemo automatskim pilotom i ne uviđamo da su
društvene norme koje slijedimo neprikladne ili neprimjenjive na situaciju u kojoj se nalazimo.
NA početku milgramovog eksperimenta bilo je razumno pokoravati se normi koja kaže:
„Pokoravaj se stručnjaku, legitimnom autoritetu.“ Ali jednom kada ljudi slijede jednu normu
može je biti teško napustiti, uviđajuću da ta norma nije više prikladna i da treba slijediti drugu
normu.
Sudionicima Milgramovog eksperimenta bilo je naročito teško odustati od norme „pokoravaj
se autoritetu“ zbog dva ključna obilježja situacije:
1. eksperiment se odvijao brzo, onemogućujući da sudionici promisle o tome što čine i
2. bili su zauzeti bilježenjem učenikovih odgovora.
Samoopravdavanje - djelotvoran način smanjenja nesklada izazvanog teškom odlukom je
zaključiti da je odluka bila sasvim opravdana. U Milgramovim istarživanjima početna
suglasnost sudionika da zadaju prvi šok stvorila je unutrašnji pritisak da nastave sa
pokoravanjem. Kako su sudionici zadavali svaki sljedeći šok trebali su ga sami sebi
opravdavati. Jednom kada su opravdali određenu razinu šoka bilo je teško odlučiti o točci na
kojoj trebaju povući crtu i prestati.
Ne radi se o agresiji - u Milgramovom eksperimentu bilo je društveno prihvatljivo nanositi
bol drugoj osobi u stvari, sudionicima je naređeno da tako učine. Možda je taj faktor
omogućio izražavanje univerzalnog agresivnog nagona.
Kako bi testirao tu hipotezu, Milgram je proveo drugu verziju istraživanja. Sve je bilo jednako
osim što je eksperimentator rekao sudionicima da mogu izabrati koji intenzitet šoka žele
zadati učeniku kada pogriješi.Sudionici su izabrali umjerene šokove, samo 2,5% je zadalo
najjači šok. Ova istraživanja demonstriraju da se društveni pritsci mogu neprimjereno
kombinirati i izazvati nehumano ponašanje.

SITUACIJSKE DETERMINANTNE POSLUŠNOSTI

Ljudi će različito reagovati na poslušnost. U situacijama kad aje fizička i emocionalna

bliskost žrtve bila manipulirana, došlo je do promjena u poslušnosti. Poslušnost je bila
najveća u situacijama kad je ispitanik samo čuo udaranje po zidu.

Konformizam se smanjivao kada je mogao slušati žrtvu, bio je još manji kada je mogao
gledati žrtvu, a najmanji kada ju je mogao dodirnuti. Autoritet eksperimentatora i količina
kontrole koju je imao je također bitan faktor.
Ako je eksperiment provođen u manje naučnom i manje prestižnom ambijentu, poslušnost je
pala. Kada je eksperimentator bio udsutan iz ispitanikove sobe i davao zapovijedi telefonom,
poslušnost je pala. Ako je ekpserimentator morao napustiti sobu smanjila se poslušnost.

GRUPNA POLARIZACIJA – odnosi se na činjenicu da je podređenim uvjetima ishod grupne

diskusije ekstremniji od početnog prosječnog gledišta pojedinca koji čine grupu.

SOCIJALNI UTJECAJ – promjena prosudbi, mišljenja i stavova nekog pojedinca kao rezultat
njegove izloženosti stajalištima drugih.

Ljudi suočeni s nestruktuuiranim i dvosmislenim podražajima ipak razvijajau stabilni

internalni referenični okvir prma kojem prosuđuju podražaj. Golem je utjecaj na prosudbe
osamljenog ispitanika od jednoglasne većina, koja očigledno nema pravo.

ZAŠTO SE LJUDI KONFORMIRAJU

Kada ljudi u nazočnosti drugih osoba moraju izreći prosudbu o nekom aspektu stvarnosti,
njihove dvije glavne brige su: žele biti upravu i žele ostaviti dobar dojam na druge. Puno toga
što su ljudi naučili o stvarnosti zasnovano je na informacijama dobivenim od drugih osoba.
Ako se iz ove spersketive osobe konformiraju kaže se da su bile podložne informacijskom
utjecaju, one popuštaju drugima zbog toga što vjeruju prosudbama drugih više nego svojim
vlastitim. Konformnost uzrokovana željom da budemo prihvaćeni i zaziranjem od
neprihvaćanja nastaje zbog normativnog utjecaja. Informacijski i normativni utjecaji su glavni
mehanizmi kojima grupe djeluju na svoje članove. Ako se neka osoba konformira zbog toga
što će drugi misliti o njoj, ona će izvana promijeniti svoje ponašanje a privatno će zadržati
svoja ranija uvjerenja. Ali ako ona vjeruje informacijama koje joj drugi pružaju, tada će
također promijeniti svoje privatno stajalište. Potrebno je dakle napraviti distinkciju između
javnog konformizma ili pokoravanja i privatnog konformizma ili obraćenja.