Professional Documents
Culture Documents
Unipolarni FET PDF
Unipolarni FET PDF
Unipolarni tranzistori
Unipolarni tranzistori (engl. unipolar field-effect transistor) mogu
se podijeliti u dvije skupine: tranzistori na bazi p-n spoja i tranzistori na
MOS osnovi (M - metal, O - oksid, S -semiconductor-poluprovodnik). U
struji provođenja učestvuje samo jedna vrsta nosilaca elektriciteta po
čemu su i dobili naziv unipolarni tranzistori. U osnovi ovih tranzistora je
upravljanje strujom pod dejstvom električnog polja (engl. field effect
transistor-FET).
Kada tranzistor kao upravljačku elektrodu (gejt) koristi inverzno
polarizovan p-n spoj, tada se naziva FET sa upravljačkim p-n spojem ili
skraćeno JFET (engl. Junction-gate Field-Effect Transistor). Rad takvih
unipolarnih tranzistora sa efektom polja je zasnovan je na principu
promjene debljine provodnog kanala sužavanjem ili širenjem područja
prostornog naboja (osiromašenog sloja) p-n spoja.
JFET se sastoji iz osnovne poluprovodničke oblasti n (ili p) tipa na
koju su priključene elektrode sorsa (engl. source) i drejna (engl. drain),
dok se između tih priključaka nalaze oblasti suprotnog tipa u odnosu na
osnovnu oblast. Prednost tog tranzistora u odnosu na bipolarne tranzistore
je velika ulazna otpornost zbog korišćenja inverzno polarizovanog p-n
spoja kao upravljačke elektrode - gejta. Kod n-kanalnog tranzistora gejt je
načinjen od poluprovodničkog materijala p-tipa sa homogenom
VI•1
ELEKTRONIKA 1
VI•2
6. Unipolarni tranzistori
VDS, V
Sl. 6.2. Izlazne karakteristike realnog JFET-a sa N kanalom .
VI•3
ELEKTRONIKA 1
VI•4
6. Unipolarni tranzistori
3 I DSS ⎡ ⎛ vGS ⎞ ⎤
1/ 2
iD = ⎢1 − ⎜ ⎟ ⎥ ⋅ vDS .
−VP ⎢ ⎝ VP ⎠ ⎥
⎣ ⎦
Otpornost u toj oblasti se dobija u obliku:
vDS − VP 1 1
Ron = = 1/ 2
= Ro 1/ 2
.
iD 3 I DSS ⎛v ⎞ ⎛v ⎞
1 − ⎜ GS ⎟ 1 − ⎜ GS ⎟
⎝ VP ⎠ ⎝ VP ⎠
Međutim, kada veličina napona drejna raste iznad tačke zasićenja
dolazi do malog porasta struje drejna. Zbog te pojave otpornost drejn-sors
postaje konačna pri porastu napona VDS.
Strujno-naponska karakteristika za rad na granici omske oblasti i u
oblasti zasićenja daje se u obliku:
2
⎛ vGS ⎞
i D = I DSS ⎜1 − ⎟ , vDS ≥ vGS − VP ,
⎝ VP ⎠
gdje je IDSS struja drejna pri nultom naponu između gejta i sorsa.
Kod unipolarnih tranzistora se koriste dva diferencijalna parametra:
transkonduktansa (transconductance) gm i izlazna provodnost (engl.
output conductance) gds . Diferencijalni parametar gm ekvivalentan je
parametru G21 , a izlazna provodnost gds ekvivalentna je parametru G22.
Parametri se mogu definisati na slijedeći način. Struja drejna iD
predstavlja funkciju napona vGS i vDS :
iD = f ( vGS ,vDS ) .
U okolini radne tačke totalni diferencijal struje je :
VI•5
ELEKTRONIKA 1
∂ iD ∂i
diD = dvGS + D d vDS ,
∂ vGS ∂ vDS
VI_2. MOSFET
VI•6
6. Unipolarni tranzistori
VI•7
ELEKTRONIKA 1
VI•8
6. Unipolarni tranzistori
voltage) VT je napon između gejta i sorsa pri kome struja drejna postaje
jednaka nuli. Može se reći da struja drejna počinje da teče kada napon
između gejta i sorsa dostigne napon VT (threshold voltage).
Napon praga otvaranja tda iznosi VT =-3 V dok je struja IDSS pri
naponu VGS =0 označena na sl.6.8.
VI•9
ELEKTRONIKA 1
ID
20mA
10mA
0A
0V 0.5V 1.0V 1.5V 2.0V 2.5V VGS
-20mA
-40mA
-3.8V -3.6V -3.4V -3.2V -3.0V -2.8V -2.6V -2.4V VGS
VI•10
6. Unipolarni tranzistori
μ n εox W ⎡ 2 ⎤
VDS
ID = ⎢(VGS − VT )VDS − ⎥,
tox L ⎣⎢ 2 ⎦⎥
odnosno u slučaju kada se jednosmjernim naponima u radnoj tački
superponira i naizmjenična komponenta napona:
1 W
iD = μ n Co ⋅ ⎡ 2 ( v GS − VT ) vDS − vDS
2 ⎤
2 L ⎣ ⎦
gdje je: ε -dielektrična konstanta, μ -pokretljivoist nosilaca elektriciteta,
tox - debljina oksida, W širina kanala ispod gejta, L dužina kanala,
kapacitivnost gejta po jedinici površine Co = εox / tox , tox debljina oksida
SiO2.
Matematička analiza funkcije struje drejna u zavisnosti od napona
između drejna i sorsa, koja ima oblik parabole, pokazuje da bi struja
trebala početi opadati što je fizički nemoguće. Zbog toga gornja jednačina
vrijedi samo do napona pri kome nastupa maksimum parabole.
Maksimum se nalazi u tjemenu pabole čije mjesto se određuje iz
uslova: d I D / dVDS = 0 . Odavde se dobija napon VDS = VGS − VT koji
predstavlja granicu omske oblasti i oblasti zasićenja (sl. 6.9). U području
zasićenja kada je ispunjen uslov:
VDS ≥ VGS − VT ,
struja drejna je data sa:
μ n εox W
ID = (VGS − VT )2 .
2 tox L
Pojednostavljeni izraz za struju drejna kod MOSFET-a u zasićenju
dobija se uvođenjem konstante kn.
μ n εox W
kn = .
tox L
Ukupni izraz za struju pogodan je i za tranzistore sa indukovanim
kanalom.
VI•11
ELEKTRONIKA 1
εox μ W μCoW
I D = k ( vGS − VT ) , k =
2
= .
2 tox L 2L
realna
20
15
10 teorijske krive
5
0 2 4 6 8 10 12 VDS [V]
Sl. 6.9. Statičke karakteristike N MOS FET.
ID[mA]
0V
2
VGS1
1. VGS2
0
5V 10V 15V 20V 25V VDS
VI•12
6. Unipolarni tranzistori
Vgs=2.5V
ID
Vgs=2.4V
15mA
Vgs=2.3V
10mA
Vgs=2.2V
5mA Vgs=2.1V
Vgs=2V
0A Vgs=0V
0V 2V 4V 6V 8V 10V 12V 14V 16V VDS
Sl. 6.10b. Izlazne statičke karakteristike MOSFET-a sa indukovanim n kanalom.
(PSPICE).
ID=0mA
Vsg=3.4V
Vsg=3.5V
-20mA
Vsg=3.6V
Vsg=3.7V
-40mA
- VDS -16V -14V -12V -10V -8V -6V -4V -2V 0V
VI•13
ELEKTRONIKA 1
2
⎛ V ⎞ εμW
I D = I DSS ⎜1 − GS ⎟ , I DSS = ( −VT )2 .
⎝ VT ⎠ 2 t ox L
∂iD
gm = ,
∂ vGS v D S =const
∂ iD ∂ ⎡ 2⎤
gm = = k ⋅ ( v − V ) ,
∂ vGS ⎣⎢ ⎦⎥
n GS T
∂ vGS Q Q
g m = 2 kn ⋅ (VGS − VT ) .
VI•14
6. Unipolarni tranzistori
−2 I DSS ⎛ VGS ⎞
odnosno: gm = ⎜1 − ⎟.
VT ⎝ VT ⎠
Uvrštavanjem se dobija:
2
g m = − ⋅ I D I DSS .
VT
U slučaju kada je izraz za struju drejna u oblasti zasićenja dat sa:
1 εox μ n W
ID = ( VGS − VT )2 ,
2 tox L
1 Cox μ n W
ID = ( VGS − VT )2 .
2 L
tada se ukupna struja, uključujući i naizmjenične signale, izražava u
obliku:
k
i D = n ( vGS − VT ) , vGD = vGS − VDS > VT .
2
2
Proširenjem ove jednačine dobija se za jednosmjerni i naizmjenični
radni režim proizlazi:
k
( )
2
I D + i d = n VGS + vgs − VT ,
2
.
kn ⎡ 2 ⎤
I D + i d = ⎢(VGS − VT ) + 2 (VGS − VT ) vgs + vgs ⎥ .
2
2 ⎣ ⎦
Izdvajajući DC komponentu:
k
I D = n (VGS − VT ) 2 ,
2
VI•15
ELEKTRONIKA 1
VI•16
6. Unipolarni tranzistori
VI•17
ELEKTRONIKA 1
2
⎛ v ⎞
i D = I DSS ⎜1 − GS ⎟ (1 + λ vDS ) , VGS > VP , VGD < VP ,
⎜ V p ⎟⎠
⎝
gdje je λ = 1 / VA faktor modulacije kanala.
odnosno:
I D = βn (VGS − VT ) 2 ⋅ (1 + λ VDS ).
VI•18
6. Unipolarni tranzistori
Zadatak 6.1.
Izračunati vrijednost transkonduktanse i međuelektrodnih
kapacitivnosti za brojčane vrijednosti: T=300 K, ID= 0,5mA ,
VDS = 5V, IDSS = 1 mA, VT = - 2 V, kontaktni napon pri NA
=1015 cm-3, ND =1016 cm-3, iznosi:
N AN D
Vk = VT ln 2
= 0,638 V .
ni
U području zasićenja napon VGS je dat sa:
⎛ I DS ⎞⎟ = − 0,568 V
V GS = V T ⎜⎜ 1 -
⎝ I DSS ⎟⎠
pa transkonduktnasa (strmina) iznosi:
VI•19
ELEKTRONIKA 1
2 I DSS ⎛ V GS ⎞
gm = − ⎜1− ⎟ = 0,7 mA/V .
VT ⎝ VT ⎠
U području visokih frekvencija neophodno je uzimati u obzir
međuelektrodne parazitne kapacitivnosti Cp:
Vk
C p = C p0
Vk + V
gdje je Vk kontaktni potencijal a V napon priključen između
posmatranih elektroda.
Uz ⏐VGD⏐ = VGS - VDS = 5,586 V kapacitivnosti između gejta
i sorsa, te između gejta i drejna pri Cgs0 =2 pF i Cgd0 = 0,5
pF, su:
Vk
C gs = C gs 0 ⋅ = 1, 444 pF ,
Vk + V GS
Vk
C gd = C gd 0 ⋅ = 0 ,154 pF.
Vk + V GD
Zadatak 6.2.
Struja drejna I D u opštijem slučaju može se izraziti preko gustine
struje J (x,y ) relacijom:
xd
− ID = Z ∫ J ( x,y) dx ,
0
gdje je xd debljina inverznog sloja formiranog između sorsa i drejna.
Gustina struje drifta u pravcu y ose data je relacijom :
dV ( y )
J ( x,y ) = q n μ n E y = −q n μ n
,
dy
gdje je Ey komponenta električnog polja u pravcu y-ose. Smjenom se
dobija:
VI•20
6. Unipolarni tranzistori
x
dV ( y ) d
dy 0∫
ID = Z q μ n n dx .
xd
Kako je − μ*n Qn ( y ) = ∫ q μ n n dx ,
0
gdje je Qn ( y ) < 0 električni naboj inverznog sloja po jedinici površine,
relacija se može pisati u obliku :
dV ( y )
I D = −μ*n Z Qn ( y ) .
dy
Integriranjem izraza po nezavisno promjenljivoj y u granicama od y = 0
do y = L , odnosno po naponu V u granicama od V (0) = 0 do V ( L) = VDS ,
dobija se vrijednost struje drejna tranzistora:
⎧
* ⎪ 2
Co μ n Z ⎪ VDS
ID = ⎨VDS (VGS − VX ) − −
L ⎪ 2
⎪⎩
12 ⎫
2 ⎛ 2 N qε s ⎞
⎡(V − V + 2ϕ )3 2 − ( −V + 2ϕ )3 2 ⎤ ⎬⎪ .
− ⎜ ⎟
3 ⎜⎝ Co2 ⎟ ⎣⎢ DS BS F BS F
⎦⎥ ⎪
⎠ ⎭
Ako je neto gustina primjesa N u osnovi tranzistora mala ili ako je
kapacitivnost Co velika, tada se aproksimacijom dobija:
Co μ*n Z ⎡ 2 ⎤
VDS
ID ≈ V (V
⎢ DS GS − V X ) − ⎥.
L ⎣ 2 ⎦
VI•21