Professional Documents
Culture Documents
Želje I Mogućnosti
Želje I Mogućnosti
ŽELJE I MOGUĆNOSTI
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač
1
2
3
4
5
6
7
Objavljeno prije 4 godine
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-
1992-1995-zaboraviti-pa-ovi-su-jos-zivi/amp/?usqp=mq331AQGCAEoAVgB&_js_v=0.1&_lite
Ĉula sam liĉno kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: ―Na
stranu ţene i djeca, na stranu muškarci‖. Kada smo bili odvojeni na tri metra, rekao
je: ―Ubijajte muškarce‖. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela sam kako
muškarci pogoĊeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake radilišta
hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu obalu Drine, a
S. je zavikao: ―Nemojte ţene i djecu, nisu krivi‖. Onda su nas poĉeli voditi u
barake i odmah sve redom ţene i djecu ţensku – djevojĉice, silovati. NajmlaĊe su
bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15 godina, S. stara 22 godine,
Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ţene.
8
Ĉetniĉki teror u Foĉi po svojim zvjerstvima nadmašio je najbolesniju ljudsku
maštu. Naroĉito kad je rijeĉ o masovim silovanjima u posebnim logorima gdje su
se nad ţenama i djecom iţivljavale bradate i pijane srpske patriote.
9
O tome šta se po Foĉi dešavalo, jedna od ţrtava svjedoĉila je nekoliko godina
docnije: „Osmi dan su nas odveli u ―Partizan‖ kamionom. Tu sam bila nešto više
od mjesec dana. Svako veĉe su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 ţena,
djece i staraca. Više puta je bilo da nas po tri-ĉetiri ţene izvedu, i u istoj prostoriji
siluju i to po njih više, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve vrijeme, svako
veĉe su nas odvodili na silovanje i više njih bi silovali istu ţenu ili djevojku…―
10
ISPOVJEST (1): U logoru za ţene ―Partizan‖, u Foĉi, bila sam zatoĉena od jula do
avgusta 1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro ĉetnici su napali naše
selo oko desetak kilometara daleko od Foĉe. Vidjela sam da je bilo punih pet
autobusa ĉetnika, svi u šarenim odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki sa
maskama, samo se oĉi vide, a drugi sa crnim trakama preko ĉela, neki sa
rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim trakama. Opkolili su selo,
pucnjava je poĉela sa svih strana. Dok smo bjeţali, već je troje, ĉetvero kod bajti
bilo mrtvo, I. Ĉ. star oko 40 godina, S. K. star oko 37-38 godina, F. O. stara oko 24
godine, nosila je na leĊima dijete od dve godine (dijete je ranjeno). Bilo je još puno
ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj muţ i naš sin od deset godina
ostali su u šumi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah poĉeli
tući i maltretirati i ubili su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvršili tako što su iz
grupe nas ţene i djecu odvojili na jednu livadu, a muškarce sve na drugu stranu.
Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko dve metra pucali u njih. To je bila velika
grupa ĉetnika, ispred koje je njih desetak u streljaĉkom stroju pucalo na muškarce i
tako ih pobili.
11
Ĉula sam liĉno kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: ―Na
stranu ţene i djeca, na stranu muškarci‖. Kada smo bili odvojeni na tri metra, rekao
je: ―Ubijajte muškarce‖. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela sam kako
muškarci pogoĊeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake radilišta
hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu obalu Drine, a
S. je zavikao: ―Nemojte ţene i djecu, nisu krivi‖. Onda su nas poĉeli voditi u
barake i odmah sve redom ţene i djecu ţensku – djevojĉice, silovati. NajmlaĊe su
bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15 godina, S. stara 22 godine,
Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ţene.
Mene je tu u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja. TakoĊer
su u baraci silovali još sedam ţena. Tog istog jula 1992 godine naveĉer su nas
potrpali i doveli u SŠC u Aladţi. To je škola i ja sam sa još oko 50, sve ţena i
djece, bila u uĉionici na II spratu od stubišta prva vrata lijevo. Meni je T. oduzeo
minĊuše, udarajući me nogom. To isto veĉe poĉela su i masovna silovanja. To je
trajalo od prvog dana do zanjeg dana, svako veĉe. Dolazile su u noći grupe ĉetnika
i odvodili po tri, ĉetri, po dvije, kako kad, nekad dignu sve. U kombi nas potrpaju
kao ovce i vode po kućama, stanovima, izgorjelim kućama i tu vrše silovanje,
maltretiranja, tuku nas.
Jedno veĉe su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se
onesvijestila i u polubunilu sam osjećala da me fiziĉki zlostavljaju i siluju,
polijevali su me vodom i rakijom. To veĉe, iz sale Partizan odveo me je Dragoljub
Kunarac Ţaga u neku izgorjelu kuću pod Musalom i on me je prvi silovao pred njih
oko 15 srpskih vojnika. Kad je završio rekao je Z.: ―Ajde, šta ti ĉekaš?‖. Tako je
12
bila redaljka i ja sam brojala do njih 10, a poslije sam se onesvijestila. Svi su me
udarali puškom, a najviše Dragoljub Kunarac, govorio mi je da ću raĊati Srbe, da
neću više raĊati Muslimane.
Osmi dan su nas odveli u ―Partizan‖ kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec
dana. Svako veĉe su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 ţena, djece i
staraca. Više puta je bilo da nas po tri-ĉetiri ţene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i
to po njih više, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve vrijeme, svako veĉe su
nas odvodili na silovanje i više njih bi silovali istu ţenu ili djevojku. U „Partizanu―
su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina), S. S., Z. Z., a H. H. (staru 47
godina) silovali su nasred sale ―Partizan‖ pred svima i to kada su nas mlaĊe odveli,
a nju našli meĊu ostalim u sali. Rekli su: ―Neka i ona zna na leĊima leţat‖. To je
bila grupa od šest ĉetnika, dva su se na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su gledali
kako je plakala i otimala se. Vidjela je i moja kći, koja je tu bila, a mene su odveli
na silovanje. Sve ovo vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i vidjeli su šta
se radi. Nekada su me vraćali sa silovanja ujutro, nekada u podne svu pretuĉenu,
crnu, da me nisu prepoznale ţene na vratima. Djeca su plakala, pomagala, poslije
su i djecu fiziĉki maltretirali, a meĊu njima i mog sina.
Tako su i kćerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuću. Bilo ih je
ĉetiri-pet. Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je dijete.
Tada mi je ĉuvar logora – komšija pomogao i spasio je. Nakon pola sata su je
vratili. Priĉala mi je da su htjeli silovati, ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo došle u Novi Pazar, odmah smo otišle doktoru i trudne su bile:
G. G., Z., P. P., B. B., Ĉ. Ĉ., A. A. i sve su u Novom Pazaru oĉišćene kod privatnog
ljekara. Ja nisam bila trudna, ali sam teško oštećenog zdravlja. (Izvod iz izjave broj
10824/96 – Foĉa).
ISPOVJEST (2): Prema saznanjima Dţ., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu gdje je
nastanjena, u više navrata su dolazili predstavnici SJB Foĉa i odvodili njenog muţa
i komšiju radi zakopavanja ubijenih Bošnjaka muslimana po okolnim mjestima.
Zakopavanje ubijenih Foĉaka vršena su u naselju Šukovac, Patkovina i u Tekiji. U
Šukovcu su zakopali jedan leš nekakvog mještanina sela ĐiĊevo, u Tekiji leš jedne
ţene, a u Patkovini dva leša, jedan starije ţene i jedne maloljetne djevojĉice, koje
su poginule u jednom kombiju, koji je iz ĐiĊeva za Goraţde vozio nekoliko ţena i
djece. Tom prilikom ranjeno je još ĉetvoro djece, a vozaĉ odvezen u bolnicu i na
putu do nje preminuo. Na ovaj kombi pucali su pripadnici ―Srpske vojske‖ i ĉetnici,
drugi detalji u vezi sa ovim još nisu poznati.
Juna 1992. godine oko 21. 30 kod Dţ. u stan je došao Janko Janjić Tuta sa još dva
nepoznata ĉetnika od kojih je jedan vjerovatno iz Foĉe, jer ga je vidjela na dan
polaska za Skoplje u automobilu zajedno sa Janjićem. U njen stan su upali nakon
što su još nekoliko stanova nasilno otvorili. Odmah po razbijanju vrata na njenom
stanu, upali su u sobu i jedan ĉetnik, inaĉe Janjićev vozaĉ naslanja pištolj na
sljepoĉnicu Dţ, a Janjić i drugi drţe njenog muţa A. na nišanu automatskih pušaka.
Njihov mali ĉetverogodišnji sin spavao je na podu. Pitali su A. kako se zove i
13
nakon što im je odgovorio, naredili su mu da izaĊe iz stana. Dok su A. izvodili,
Janjićev vozaĉ je pitao Dţ. da li se plaši. Nakon par minuta zaĉula se rafalna paljba.
Oko 22 sata T. i ĉetnik sa kojim je zajedno ubio A., vraćaju se u stan i nareĊuju Dţ.
da se skine, na šta je ona poĉela plakati i upitala je: ―Brate Janjiću, zašto si baš kod
mene došao?‖. Janjić joj je odgovorio da je u pitanju njena glava i da ne pruţa
nikakav otpor, da se ne brani, jer će je u protivnom morati ubiti. Dţ. ih je molila da
je ne diraju, ali oni nisu odustali od svoje namjere. Kada su je natjerali da se skine,
Janjić se obratio dvojici prisutnih ĉetnika rekavši da će on prvi i da oni saĉekaju.
Akt silovanja izvršio je na kauĉu, iţivljavajući se na razliĉite naĉine. Natjerao ju je
na oralni i analni odnos. Sve ovo je trajalo oko jednog sata, uz povremene prijetnje
da će je u sluĉaju pruţanja otpora ubiti.
Nakon što je završio, pozvao je jednog od dva ĉetnika koji je bio pod uticajem
alkohola, te pošto nije mogao stupiti u seksualni odnos sa Dţ. što je pokušavao,
pristupio je iţivljavanju kroz ĉupanje za kosu, udaranjem pištoljem po glavi i
ugrizanje po ramenima i vratu. Ovog ĉetnika je Janjić nakon pola sata izveo rekavši
mu ―Vidiš da ne moţeš, vodiću te na drugo bolje mjesto‖, poslije ĉega je taj
odustao i sa Janjićem izašao iz stana. Po njihovom odlasku ušao je treći ĉetnik, koji
je sa Dţ. ostao do 6 sati ujutro. I on je Dţ. silovao prijeteći da će je u sluĉaju bilo
kakve priĉe ubiti. Prije odlaska Janjić je zaprijetio da će je ubiti, ako iko sazna za
silovanje. Ujutro, oko 7 sati, Dţ. je napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su
joj strijeljali muţa. Leša nije bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji
su vodili do ―Ribarskog restorana‖, sa ĉije je terase leš njenog muţa baĉen. Leš je
leţao u plićaku okrenut prema zemlji. Dţ. nisu dozvolili da priĊe blizu leša, tako da
nije sigurna da li je eventualno zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 – Foĉa)
14
Govorili su: ―Gdje vam je Alija? Što vam on ne pomogne? Jebo vam on majku!
Balije…― Do tada nisam ni znala za tu rijeĉ ―balija‖.
Dotjerali su nas do Mješaja na asfaltnu cestu koja vodi prema Tjentištu. Tamo je
bilo puno vojnika. Preteţno su to bile komšije iz Mješaja. Tu je sjedio Gojko
Filipović, a do njega ostali ĉetnici. Smijali su nam se… Mene su uveli u drugi dio
barake. Tu ulazi jedan stariji ĉetnik (40-50 godina) i baca me na krevet. Strgao je
odjeću i veš sa mene. Govorio mi je: ―Ne boj se! Neće ti biti ništa! Samo ću ja biti
sa tobom―. MeĊutim, u meĊuvremenu se napravio red ĉetnika ispred vrata. Ne
znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do deset i dalje nisam mogla. Dok se to sve
dešavalo ja sam ĉula kako se napolju dere moj amidţić, kako je zapomagao i kako
su ga tukli… onda sam ĉula pucanj i viku: ―Pobjeţe balija!― Znala sam istog
trenutka da su ga ubili.
Dok sam bila u baraci, ĉula sam veliku pucnjavu i mislila sam da ubijaju jedno po
jedno dijete i da ih bacaju u Drinu. Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4 sata,
dok su se oni iţivljavali na meni dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam mogla da
ustanem ni da se obuĉem. Došli su i naredili mi da se obuĉem i da idem u autobus,
koji je skoro krenuo sa ostalima. Izvela su me dvojica i ja sam nekako došla do
autobusa. Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka je stajala pred
autobusom, plakala i molila da joj vrate dijete. Ona je imala 15-16 godina. Kasnije
su je doveli u autobus… (Broj dosjea: 1803; Logor: Barake-Buk bijela; Općina:
Foĉa)
15
Ostao sam u samici i više ništa nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri
dana provedenih u samici, prebaĉen sam u „popularnu― sobu „šesnaestorku―, u koju
je svaki ĉetnik mogao ući u svako doba noći i dana da ispituje i maltretira
zatvorenike. Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 muškaraca, tako da su po dvojica
leţala u jednom krevetu. Naveĉer su ih odvodili na ispitivanja o posjedovanju
oruţja, odakle su se samo rijetki vraćali. Od njih 77, samo ih je dvanaest preţivjelo,
dok se ostalima gubi svaki trag…
Najveći zloĉin se desio u septembru 1992. godine kada su ĉetnici doveli sa planine
Zelengore oko 20 djevojaka i mlaĊih ţena. Tu su ih na moje oĉi seksualno
zlostavljali. Mene su tada svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od
desetak metara. Tada sam mislio da neću ostati ţiv. Tu su se redali nad tim
polumrtvim ţenama. To je bilo uţasno gledati. One se jadne nisu ţive javljale. Taj
prizor nikada neću zaboraviti, to iţivljavanje nad neduţnim djevojkama i ţenama.
To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Liĉno sam gledao i završni
ĉin kada su ih poklali, a potom na to mjesto bacali granate… (Broj dosjea: 480;
Logor: KPD; Općina: Foĉa)
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fbPutnikNamjernik
priredio:Kenan Saraĉ
vidi još:
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
Фоча: U 3D VERZIJI!
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d0%b
0-u-3d-verziji/
17
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOĈI : Moramo uĉiniti sve da se o
našim golgotama priĉa
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-logora-u-
foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
18
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i
tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/25-godina-od-genocida-u-foci-
stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-suda-
bih/
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
19
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-ovi-
su-jos-zivi/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
20
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
21
FOĈA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispriĉanih priĉa?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-
neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
22
Tuţne foĉanske priĉe : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-
mustafe-dervisevic/
23
VJEĈNO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-
bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
24
FOĈA 1992. : ŢRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-
stradanje-porodice-duric-foto/
25
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-
genocid-foto-i-video/
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
26
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
27
Foĉa, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM
FOĈACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-genocida-
jos-jednom-o-nestalim-ubijenim-focacima/
3 godine ago
Advertisements
31
Bistrica, sinonim za ĉistu rijeku, kao što joj i ime samo govori, danas izgleda
mnogo lošije nego što to slika moţe da doĉara. Danas je Bistrica, kao što to slika
pokazuje, samo prljava voda u kojoj umiru ribe, i u kojoj nema ţivotinjskog svijeta.
Razlog zašto je ova inaĉe po prirodi ĉista rijeka danas prljava je rudnik Miljevina
koji je u ovu prelijepu rijeku sa površinskog kopa ispustio otpadne vode koje
nastaju kada se pranjem odvaja ugalj od jalovine. Mještani miljevine nijemo ćute,
ekološka udruţenja, kao i riboĉuvarske sluţbe takodje, što i ne treba da ĉudi jer je
vlasnik rudnika uglja u Miljevini kontroverzni
multimilioner iz Foĉe Gordan Pavlović – Goci, inaĉe miljenik i kordinator svih
vaţnijih poslova Vlade Republike Srpske i veliki prijatelj Predsednika republike
Milorada Dodika. Ovaj problem treba ozbiljnije da shvate nadleţni organi, koji su
po zakonu duţni da izvjeste nadleţno ministarstvo o svim promjenama i
dešavanjima na vodi, o zagaĊivaĉima, kretanjima ribe, kao i o dugoroĉnim
posledicama na biljni i ţivotinjski svijet.
Ko je Gordan Pavlović ?
32
Pavgord je jedna solventna firma, kupila je Rudnik uglja Miljevina u steĉaju, koji
danas ima predratnu proizvodnju, koji godišnje izvozi 200.000 tona uglja, koji
plaća uredno sve obaveze drţavi, koji prijavljuje 15-ak miliona maraka dobiti svake
godine.
Vlasništvo nad rudnikom, milioni, tajkunstvo… U Foĉi Pavgord gdje god okreneš –
na separacijama, asfaltnim bazama, Pavgord sa Srbinjeputevima, na grtalicama, na
benzinskoj pumpi takoĊer, na kamionima Rudnika mrkog uglja, na ulazu u foĉanski
centar opet Pavgord. Ili u prevodu – Gordan Pavlović.
33
fotografije:flickr ekranportal13, fbPutnikNamjernik
priredio:Kenan Saraĉ
_____
vidi još:
34
Iz Vladinog propalog rudnika: Privatnik iskopao milione
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/28/iz-vladinog-propalog-rudnika-
privatnik-iskopao-milione/
Foĉa:GLAS NARODA
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focaglas-naroda/
Foĉa : Ĉetiri lica i preduzeća „Pavgord― i „Lovćen― oštetili firmu „Vuĉevo― iz Foĉe
za više od pet miliona KM !!!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/03/foca-cetiri-lica-i-preduzeca-
pavgord-i-lovcen-ostetili-firmu-vucevo-iz-foce-za-vise-od-pet-miliona-km/
35
36
37
FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i
tabua…(FOTO)
focanskidani
4 godine ago
38
Advertisements
OTRGNUTO OD ZABORAVA
Prenosimo nekoliko autentiĉnih zabilješki o stradanju foĉanskih muslimana u
39
periodu 1941. – 1945. godine iz knjige GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941 –
1945
– Zbornik dokumenata i svjedoĉenja od Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, u
izdanju ―Svjetlost‖ Sarajevo, 1990.
41
Dosta od toga bilo je moguće obnoviti i popraviti, a dio konzervirati i oĉuvati i tako
saĉuvati autentiĉnost jednog zloglasnog mjesta da posluţi kao opomena da se
FOĈA više nikada i nikome ne ponovi. Ni taj zloglasni most Princa Karla ne
nazvaše Mostom STRADANJA…
OVO je samo djelić DA SE NE ZABORAVI.
42
43
NAUĈITE…PAMTITE…PRIĈAJTE…OPOMINJITE…
44
priredio:Kenan Saraĉ
fotografije:screenshot/focanskidani
oprema teksta:focanskidani
*********************
45
Priĉa o Foĉi 1941. – 1945., kao i 1992. o stradanjima i patnjama naroda Foĉe, ali i
o borcima – herojima koji su pruţili herojski otpor agresoru i spasili civile
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/24/prica-o-foci-1941-1945-kao-i-
1992-o-stradanjima-i-patnjama-naroda-foce-ali-i-o-borcima-herojima-koji-su-
pruzili-herojski-otpor-agresoru-i-spasili-civile/
FOĈANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/
46
[HISTORIJA FOĈE] : 76 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/20/historija-foce-76-godina-od-prvog-
oslobodenja/
47
48
49
50
FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci /
Zločincima nema ko da sudi (arhiv
2004.)
focanskidani
4 godine ago
Advertisements
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
51
—————–
52
Zločincima nema ko da sudi
Savršenu tišinu oko spomenika narušava zvuk bagera koji kopa pedesetak metara
dalje – Federalna komisija za nestale upravo otvara treću jamu. U dosadašnje dvije
pronaĊeno je 76 tijela foĉanskih Bošnjaka koji se od ‗92. vode kao nestali. Prema
prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj masovnoj grobnici mogao biti
pronaĊen veći broj Foĉaka, Bošnjaka koji su na poĉetku rata bili zatvoreni u KP
Domu, te da će ovo biti dosad najveća pronaĊena grobnica na podruĉju foĉanske
općine.
Druga liĉna karta pronaĊena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana, inţinjera
koji je na poĉetku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamošnje vlasti izruĉile
foĉanskim Srbima, koji su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve dosad se vodio kao
nestao.
53
ubijeno na najsvirepije naĉine – strijeljanjem, premlaćivanjem i klanjem na
drinskom mostu.
―Gledali smo kroz prozor naše ćelije, Dţafer Kovaĉ i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, šakama, nogama i gumenim kablovima
tukli Nurku Nikšića, Kemu Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su
bili meĊu najuglednijim Foĉacima, prim. aut.). Liĉno sam vidio kad
su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu Dželilovića tukli
drvenim palicama i šakama. Ĉuli su se jauci… Nakon toga pucnji – šest puta‖,
ispriĉao je jedan preţivjeli logoraš, dalje se sjećajući: ―Znam da je tu noć padala
kiša. Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je
leševe na ćebad… Dragan Popržen, takoĊer zatvoren sa nama, poslije ove noći mi
je priĉao da je on prao krv i ĉistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik
Đulimana u aferi ‗Foĉatrans‘, zbog ĉega je i ubijen.‖
54
Krvavi Vidovdan
Munib Veiz je bio foĉanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa Đulimanom, nekadašnjim
direktorom ―Foĉatransa‖. Ubijen je, prema svjedoĉenju preţivjelih, uoĉi Vidovdana
55
1992., kada je likvidirano još tridesetak Bošnjaka – izvedeni su i zaklani ili
ustrijeljeni na drinskom mostu.
Krvoproliće u Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj ţivot je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodiĉnoj kući je
ţivio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat trebala
krenuti u školu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad Jeleĉa, na putnom
pravcu Kalinovik – Miljevina) kod Kunovaca je došlo šest ĉlanova porodice
njegove snahe iz Jeleĉa.
Istoga dana je ―minolovac‖ (kamioni koje su vozili Bošnjaci, a koji su išli ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) prošao, a kamion pun vojske naletio na
minu. Poginulo ih je 40. Nakon toga je u Foči proglašena trodnevna žalost.
MeĊu nastradalima je bio i Mićo Vuković, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
roĊak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglašenijeg ĉetnika na tom
podruĉju. Mićin brat Ranko je odmah nakon nesreće otišao u kuću Muje
Kunovca i odveo ih sve u Tunele, putni pravac Foĉa – Miljevina (dva dana prije
masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i masovna grobnica u Tunelima, dosad
je pronaĊeno 36 tijela), i pobio.
Još jedan brat Ranka Vukovića, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju Kibrića i
natjerao ga da mu pokaţe gdje je Luka ukopan. Svjedoci tvrde kako je potom Aliji
odsjekao glavu i nabio je na kolac pored mjesta gdje je Luka ubijen.
56
Danas Ranko Vuković živi u Foĉi i smatra se organizatorom šverca izmeĊu
Crne Gore i Foĉe.
Inaĉe, komandant tzv. Miljevinske ĉete bio je Pedo Trivun – trenutno u bjekstvu
u Srbiji. Naredbodavac likvidacija Bošnjaka na Miljevini bio je predsjednik
SDS-a Miljevine – Pavle Elez. I tadašnji komandir stanice policije, a današnji
penzionirani policajac Mićo Olović, prema svjedoĉenju preţivjelih, poĉinio je
nekoliko zloĉina: navodno je uĉestvovao u
ubistvima Murisa Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta Ramovića i jednog
romskog djeteta, u mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olović je 9.
juna naredio da tadašnji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili i Aleksa
Marković i Rade Drašković, dovede u stanicu policije 36 Bošnjaka, sve očeve i
sinove, koje je lično ispitivao, a poslije toga im se gubi svaki trag.
57
Zloĉinci
Krizni štab koji je nadzirao etniĉko ĉišćenje ĉinili su: Miroslav Stanić, predsjednik
SDS-a Foĉa i direktor ―Trikotaţe‖, Radovan Mandić, ljekar, Ĉedo Zelović,
profesor, Zdravko Begović, jedan od direktora u ŠIP-u ―Maglić‖, Dragan
Gagović, naĉelnik policije u Foĉi, Zoran Vukadinović, do rata radio u
goraţdanskom SUP-u, Josif Miliĉić, nastavnik historije, Radojica MlaĊenović,
predsjednik Izvršnog odbora SO Foĉa, Ljubo Ninković, predratni republiĉki
funkcioner, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor ―Temike‖, i Simo
Stanojević, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foĉi ĉinili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milić,
sudija, Mišo Joviĉić, advokat, i Slobo Starović, automehaniĉar.
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na podruĉju općine Foĉa 1992-1995; Institut za
istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, Sarajevo, 2004.)
58
Oni znaju gdje su nestali Bošnjaci
Egzekutori iz KP Doma
Savo Todorović, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP
Domu.
Mitar Rašević, komandir obezbjeĊenja logora. Prije rata bio komandir straţe u KP
Domu Foĉa.
Zoran Vladiĉić, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistiĉki tehniĉar u
foĉanskom SUP-u.
Vojislav Starović, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac
kriminalistiĉke sluţbe foĉanskog SUP-a.
59
Mišo Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalistiĉke sluţbe u
foĉanskom SUP-u.
Petko Gašević, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehniĉar u ŠIP-u
―Maglić‖ i bio, kao rezervni kapetan, pomoćnik komandanta TO za obavještajne
poslove.
Radivoje Jegdić, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Foĉu djelovao
sa ―Belim orlovima‖, a kasnije je bio ĉlan grupe koja je po Crnoj Gori hvatala
Bošnjake i dovodila ih u logor. Sa njim je išao i Mišo Stevanović, zvani Šumar.
Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović priznao da zna za ta
hapšenja. U Foĉu je na ovaj naĉin iz Crne Gore vraćeno 38 Bošnjaka. Samo
osmorica su preţivjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo još na desetine straţara koji su ĉuvali logoraše.
(Prema svjedoĉenjima preţivjelih logoraša iz KP Doma Foĉa)
Sve mi je jasno odavno. Moj otac je mrtav, ubijen, i samo je bilo pitanje dana kada
će ga pronaći. Sada je i to gotovo, ali visi u zraku pitanje na koje vjerovatno nikad
neću dobiti odgovor, koje me proganja: Kako se on osjećao dok su ga vodili prema
jami? O ĉemu je razmišljao, osjećajući smrad leševa, prije njega tu baĉenih,
svjestan da će za trenutak i on biti na hrpi‖, govori Senad Konaković, sin Imšira
60
(1934), prve identifikovane osobe u prije koji dan otvorenoj, smatra se, najvećoj
masovnoj grobnici u Foĉi.
Ĉekanje.
61
―Sada je Stanić slobodni strijelac, ništa ne radi izuzev što troši opljaĉkano‖, tvrdi
izvor. Priĉa o civilnim kreatorima zla Foĉe i Miljevine, ĉije se ţrtve i ovih dana
iskopavaju, ne moţe nikako proći bez makar ovlašnog
spominjanja Velibora Ostojića, jednog od osnivaĉa SDS, visokog duţnosnika ratne
RS, a poslijeratnog ministra za izbjeglice i raseljene… Prije rata je bio lektor na
TVBiH. ―On je praktiĉno u bijegu. Nigdje se javno ne pojavljuje, kreće se noću,
poput zvjerke koja hoće zametnuti trag‖, istiĉe sagovornik, podsjećajući na još
jednog od tih kreatora, prof. Vojislava Maksimovića. Interesantnog, ne samo zbog
svoje ideologije, nego i zbog gotovo kolekcionarskog stava prema stanovima. ―Ima
ih, koliko se zna, ĉetiri: na Palama, u Banjoj Luci, i u Beogradu… A ţena mu je
uspjela vratiti i onaj sarajevski‖, nabraja izvor OsloboĊenja, zastajući kod bivšeg
ratnog gradonaĉelnika Foĉe, Petka Ĉanĉara, koji je poslije obnašao brojne
ugledne funkcije. Naravno, to se moglo desiti samo u tzv. rs. I moţe još.
Ma koliko vi ţelili da ste izvan toga, koliko god se zavaravali da ţivite u 21 vijeku,
da su neke stvari iza nas, vjerujte da nisu. Tako smo i mi vjerovali, slušajući sa
nepovjerenjem priĉe naših rijetkih preţivjelih deda i nena koje su oni nemilo
priĉali.
62
To što se desilo 1992 nije ni prvi ni zadnji put. Dušmana imamo, pitanje je sada
samo da li ćemo mi uvijek igrati ulogu ţrtve. Da bi te neko napao, proganjao,
muĉio, ubijao ne treba mu tvoj pristanak. Dovoljno je da ne preduzmeš ništa na
planu svoje i kolektivne liĉne zaštite.
Od tih ljudi koji se sad ekshumiraju, neke sam znao i liĉno a sa nekima sam i
rodbinski vezan. Jedan je recimo izdvojen iz zbjega od 200 tinjak ljudi iz graniĉnog
pojasa sa CG koji su pokušali spas ispod kame naći prelaskom preko granice uda bi
bio vraćen iz Pljevalja sa još trojicom helikopterom u foĉanski KPD. Otac mu je
umro u Goraţdu od tuge, izmuĉenosti glaĊu i nedostatka lijekova, za bratovu
pogibiju koji je preselio na Ahiret braneći Sarajevo nikada nije ni doznao, kao ni
ovaj obratno. Drugi je iza sebe ostavio djevojĉicu od moţda godinu dana ili toliko
koja ga se kako treba ni ne sjeća. Svi su ga volili jer je bio prema svakome
dobronamjeran.
Treći je veći dio svoga ţivota irgatio po Iraku zaraĊujući pare kako bi školovao
svoju djecu, odriĉući se i zadovoljstva da bude uz svoju djecu dok odrastaju.
NajmlaĊe ţrtve u zadnja dva genocida koje se još dobro pamte bile su stare svega 1
dan ili one koje su vaĊene iz majĉinih utroba ma kako i koliko to zvjerski zvuĉalo,
treba znati.
Ako je Foĉa moţda eklatantan primjer, takve stvari nisu zaobišle ni Prijedor,
Brĉko, opštine Sarajevske regije ni druga mjesta gdje se stvorio ambijent za to.
Na nama je dakle da promijenimo taj ambijent, ili je bolje nekima već da traţe
drugo mjesto za ţivljenje.
63
NaĊem li se sutra u situaciji da mi je ugroţen ţivot, ili nekom od ĉlanova porodice
ne garantujem da ću pokazivati ljudskost prema onima koji su o tome samo ĉitali.
(Foĉak » 22/08/2004)
PronaĊen dokument
– Danas oko 12 sati (nedjelja) locirali smo prve posmrtne ostatke ţrtava na
odlagalištu rudnika Miljevina, a ekshumacija će trajati narednih nekoliko sedmica.
Vjerovatno se radi o do sada najvećoj otkrivenoj masovnoj grobnici na ovom
podruĉju, o nekoliko stotina pokopanih ţrtava, od kojih je dio likvidiran na ovom
odlagalištu. Moguće da je većina logoraša iz KP doma Foĉa, a nedostaje ih oko
350, završila upravo ovdje. Danas je pronaĊen i jedan dokument na ime Imšir
Konaković – iznosi Mašović.
Specijalne sonde
64
Lokalitet ove masovne grobnice otkriven je metodom koja do sada nije korištena,
upotrebom specijalnih sondi. One će se i ubuduće koristiti jer omogućavaju brzo
otkrivanje lokacija masovnih grobnica.
Mašović je najavio da će već danas biti nastavljeni radovi na ovoj masovnoj
grobnici, kada će biti odreĊene i njene dimenzije.
J. Š.
(avaz,avgusta 2004.)
Ĉlanovi ove komisije juĉer su pronašli tijelo uz koje su bili liĉni dokumenti na ime
Imšir Konaković iz sela Šatorovići kod Rogatice. Tokom juĉerašnjeg dana
pronaĊeno je više tijela koja su bila pokrivena metar i pol debelim slojem jalovine
iz Rudnika mrkog uglja Miljevina.
65
Aida Ĉatović, tuţilac Kantonalnog tuţilaštva Sarajevo, kazala je kako još ne zna
imena osumnjiĉenih za likvidacije, ali da će istragom biti utvrĊeno ko su poĉinioci.
Tokom prvog dana ekshumacije kamioni Rudnika mrkog uglja istresali su jalovinu
rude u blizini lokacije na kojoj su pronaĊena tijela. Tijela su, nakon što su dovezena
na ovu lokaciju pokrivena rudnom jalovinom.
―Jalovina se ne istresa tako blizu mjesta ekshumacije, ali ako to smeta, mi ćemo
prekinuti s dovozom. Nisam znao da se tamo nalazi masovna grobnica iako je,
istina, bilo nekih priĉa o tome‖, objasnio je Aleksandar Goljanin, direktor Rudnika
mrkog uglja Miljevina.
Tokom rata, kaţe Goljanin, na ĉelu ovog rudnika bio je Slavko Stanković koji je
preminuo prije nekoliko godina.
(avgusta 2004.)
—————–
Njegova zemlja
-Na zemlji koja je nekad bila u vlasništvu moje porodice sada se nalazi ova
masovna grobnica. Oĉekujem da ću moju rodbinu ovdje pronaći. Njih 35 je 1992.
godine uhapšeno i odveno u PU Miljevina i od tada im se gubi svaki trag – kazao
nam je potreseni Budnjo.
Svoga brata Mehu, kojeg su zloĉinci protjerali iz njegovog stana u Miljevini, juĉe
je traţio i Muhamed Ĉemo. Drhtavim glasom nam je kazao da je samo Boţija volja
bila da je on izmakao ―od noţa‖ u svom selu Kratina iz kojeg je pobjegao.
(avgusta 2004.)
—————–
priredio:Kenan Saraĉ
vidi još:
67
Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-se-
sa-zlocinima-iz-1992/
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
Фоча: U 3D VERZIJI!
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d0%b
0-u-3d-verziji/
68
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOĈI : Moramo uĉiniti sve da se o
našim golgotama priĉa
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-logora-u-
foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
69
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i
tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/25-godina-od-genocida-u-foci-
stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-suda-
bih/
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
70
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-ovi-
su-jos-zivi/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
71
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
72
FOĈA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispriĉanih priĉa?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-
neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
73
Tuţne foĉanske priĉe : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-
mustafe-dervisevic/
74
VJEĈNO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-
bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
75
FOĈA 1992. : ŢRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-
stradanje-porodice-duric-foto/
76
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-
genocid-foto-i-video/
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)
77
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
78
Foĉa, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM
FOĈACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-genocida-
jos-jednom-o-nestalim-ubijenim-focacima/
focanskidani
2 godine ago
87
Uglješa kaţe da su mu najteţe padala ispitivanja, jer su batine tada bile najţešće, a
najmonstruozniji su bili, sjeća se naš sagovornik, ĉuvar koga su zvali Burilo i
isljednik Zoran Vladiĉić.
(Dnevni avaz, ponedjeljak, 3. juli/srpanj 2006.)
88
89
izvor:
Dnevni avaz, ponedjeljak, 3. juli/srpanj 2006.
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani
90
FOČA 1992:Zločini u selu Paunci (na putu
između Foče i Goražda)
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/01/19/foca-1992zlocini-u-selu-paunci-na-
putu-izmedu-foce-i-gorazda/amp/?usqp=mq331AQCKAE%3D&_js_v=0.1
focanskidani
4 godine ago
Advertisements
91
Samo oni koji su te 1992. godine preţivljavali u Pauncima, znaju kako se ţivjelo i
umiralo…Ovo su novinarske interpretacije koje se dijelom poklapaju sa onim što se
tih dana zaista dešavalo (Dani,28. april 2000.):
92
TROJICA NAORUŢANIH LJUDI SU 9. JUNA 1992. U POLA devet naveĉe
provalili u kuću Ismeta Hasanagića i na silu istjerali njega i dvojicu komšija koji su
se kod njega skrivali – Ramiza Makaša i Rašida Borovića. Poveli su ih putem kroz
selo, do obale Drine, i strijeljali ih prislonjene uza zid kuće Hasana Balića. Tragovi
od metaka se vide i danas, nisko na zidu, pa je za pretpostaviti da su ţrtve bile
natjerane da kleknu. Ubice su bili Janko Janjić – Tuta (izvršio samoubistvo),
93
Dragoslav Zelenović – Zelja (Haški optuţenik, pušten iz haškog pritvora nakon
odsluţenja dijela kazne) i Dragoljub Kunarac – Ţaga. Iz šume u blizini, cijeli prizor
je posmatrao Ejub Termiz – danas sijed, u šestoj deceniji ţivota – kojem je to bio
treći mjesec skrivanja od nasumiĉnih srpskih patrola koje su u selu ostavljale
krvavi trag.
Selo Paunci, na putu izmeĊu Foĉe i Goraţda, skoro je uništeno već u aprilu 1992.
Jedan dio mještana, od onih koji su preţivjeli, skrivao se po šumama, neki od njih
ĉak i do septembra te godine. MeĊu onima koji nisu preţivjeli prvo ―ĉišćenje‖
naselja bio je braĉni par Frašto, Ibro i Ševala. On je roĊen 1911., ona 1922. Ibru su
u njegovom dvorištu ubili trojica nepoznatih ljudi. Ševala je srezana rafalom,
pogoĊena je u glavu, a potom ukopana u bašti; Ibro je ostao u kući koja je potom
spaljena.
94
fotografije:internet
priredio:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
95
96
97
98
99
100
101
102
TURISTI
Doći u Foĉu je teško breme. Sreća i tuga se toliko izmješaju da postanu nekako jedno, pa ti se plaĉe od
tuge, a istovremeno duša raširi od sreće. Kod mosta na Drini moj sokak, al‘ nema ga više. Tu je on, al‘ nije
onaj moj. Ništa više nije moje, a opet je sve moje, osjećaj pripadnosti. Drina teĉe. Sad mi vjerujte na rijeĉ.
Nigdje u svom toku Drina nije tako lijepa kao kad teĉe pored mog sokaka. Nigdje nema tu prelijepu
smaragdno-zelenu boju i miriše drugaĉije. Miriše na mamu i babu, miriše na moj komšiluk, na moje
djetinstvo, na dţemiju i Zemku, rahmetli. Miriše na sva lijepa sjećanja koja, kao oni svici što sam ih hvatala
po Sastavcima i stavljla u tegle da svjetle , svjetle u meni kao vatre prvomajske koje smo palili na
Sastavcima. Idem dalje sokakom, pa do škole , vrtića…Ćehotina meka i topla. Grad aveti . Nema onog
štiha grada kao što je nekad bio. Ĉudan osjećaj kad moje dijete, koje je prvi put posjetilo Foĉu, kaţe :‖ I
ovo ti Foĉa!?‖ Aladţa dţamija ,vrijeme je podne namazu. Ne ĉuje se ezan. Jedan autobus turista iz Bugojna
posjećuju dţamiju, nikog iz Foĉe da klanja. Nema nas. Klanjamo podne namaz.
– Evo me neno, pred obnovljenom Aladţa dţamijom u kojoj si ti kao djevojĉica uĉila prve harfove . Evo
me mama i tetka, u dţamiji, u kojoj ste kao djevojke išle na teravije i prale tepihe iz dţamije sa ostalim
djevojkama iz Aladţe. Aladţa dţamija u koju sam išla na vjersku poduku i sa nenom na teravije. Evo me
dovim za vas i za sve nevine ubijene i otjerane iz mog grada. Iz dţamije kreće povorka na ĉelu sa
efendijom, vodi turiste do Careve dţamije. Krećemo sa njima, eto i mi k'o turisti. DoĊemo slikamo, malo
plaĉemo, malo smo sretni i vraćamo se u svoje nove domove. Ispod Careve dţamije skrećem u Prijeku
ĉaršiju. Kod nas u Foĉi bi se znalo reći PUSTAHIJA za nešto što je više od pustoši. Jedina rijeĉ koja mi na
um pada za Prijeku ĉaršiju je baš ta rijeĉ PUSTAHIJA. Prijeka ĉaršija nekad bila ţila kucavica grada Foĉe,
sad za nove graĊane nema znaĉaja, zapuštena i oronula u vremenu novih znamenja .Tu je moj dedo imao
svoju krojaĉku radnju 20-tih godina prošlog vijeka. Sluţbenica u Opštini, prije dvije godine, kaţe da ga
nema u matiĉnim knjigama. Prezime Baĉvić sam joj ponavljala nekoliko puta, nije mogla da zapamti.
Nema ga …kaţe. Nebitno joj da ga traţi ili ko zna šta već. Nema ga znam, ubijen sa sinom 1941. g. na
Ţeljeznom mostu. Drina odnjela, ni mezara nemaju. Nikad nisam zovnula :‖Dedo!‖ Imala sam samo nene.
Nema više mnogih foĉaka samo smo ostali mi …TURISTI.
Na povratku opet sam u mom sokaku nekako mi tu najtoplije. Dvoje djece se igraju sa malim cukom. Pitam
: ― Sluša li?‖ Djeca se stide, a ja eto ko da nešto progovorim. Djeca ko djeca svugdje ista nevina i
dobroćudna. Rastu u mom sokaku , ţive svoje djetinstvo i uĉe neke druge istine.
Dugo mi je trebalo da ova priĉa isteĉe iz mene. Ĉuĉi ona tako dugo u meni zgudurena, stisnuta u grĉu
onako bez boli jer ne boli više. Otupi ĉovjek na sve, potisne da zaboravi. Lakše je, ţivot ide dalje. Mrziti ne
mogu, bijes, gorĉina, nemoć sve nekako izhlapi sa godinama. A kaţu vrijeme je ĉudesan lijek. A zaborav s
vremenom nikako.
Mervana Gogalija , decembar, 2019.
103
https://focanskidani.wordpress.com/2019/12/18/focanske-price-turisti/
104
105
106
107
108
109
110
111
112
Foča kad se gradila ili dograĎivala OŠ "Ivan Goran Kovačić" - Donja škola. (1955./1956.)
113
114
115
116
117
19. decembar 2018. u 15:14 ·
118
MARKO KOVAČ, KOMANDANT TG FOČA,
PUKOVNIK : IZOSTALA KOMANDNA
ODOGOVORNOST ZA NEDJELA POČINJENA U
FOČI I GORAŽDU??? (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/04/marko-kovac-komandant-tg-foca-pukovnik-izostala-
komandna-odogovornost-za-nedjela-pocinjena-u-foci-i-gorazdu-foto/
Pukovnik Marko Kovaĉ je vedrio i oblaĉio u Foĉi 1992. – 1995. Znao je za sve zloĉine i svi tzv samostalni
odredi i ine vojne formacije bile su mu podĉinjene i bilie pod njegovom komandom. TakoĊe i svi logori su
bili pod njegovom komandom.
Haški trubunal u presudi Ratku Mladiću presudio da je u Foĉi poĉinjen ―zloĉin protiv ĉovjeĉnosti―. Zna se
za zloĉine koje je poĉinila TG Foĉa tzv VRS kojom je komandovao pukovnik Marko Kovaĉ. MeĊutim,
ovog foĉanskog krvnika još uvijek nije stigla ruka pravde.
Pogledajte dokument o napadu na Goraţde koji je potpisao pukovnik Marko Kovaĉ.
119
120
121
??? : DA LI VAS JE STRAH ISTINE?
122
??? : DA LI VAS JE STRAH ISTINE?
123
124
125
Masakri u Foči odnose se na seriju ubojstava ne-Srba i zločina u regiji Foči od 1992. do 1994. 7.
travnja 1992. godine počelo je političko i vojno preuzimanje općine Foča, prvim vojnim akcijama u
gradu tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Srpske snage, uz podršku topništva i teškog
naoruţanja, počele su zauzimati dio po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je 16. travnja ili 17.
travnja 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine srpnja 1992. Zabiljeţeni su i mnogi
slučajevi neljudskog ponašanja i silovanja.[1][2]
U raznim presudama, MeĎunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije
odlučio je da su ta ubojstva predstavljala zločin protiv čovječnosti. U sudskoj presudi 1997. protiv
Novislava Đajića, Bavarska komora odlučila je da su ta ubojstva i zločini bili čin genocida.[3][4][5]
Istraţivačko dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo ili je smaknuto tijekom
tog razdoblja.[6
Od početka travnja do sredine srpnja 1992. srpske snage su provodile opširan napad usmjeren
protiv bošnjačkih civila u području općine Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački
civili su izbačeni s posla, plaće su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog
kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga (vojske, policije,
paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka), primjenjivan je uvijek isti obrazac: kuće
Bošnjaka su sustavno pretresane, pljačkane i spaljivane, a graĎani su uhićivani ili okupljani na
jednom mjestu, a ponekad tijekom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i ţene su
odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Ţene su odvoĎene na razne lokacije
zatočenja gdje su ţivjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane
na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u
zatočeničke logore, odabirali jednu ili više ţena, izvodili ih i silovali.[2] Neke od njih su odvoĎene
u privatne stanove i kuće gdje su silovane, a morale su takoĎer kuhati, čistiti i sluţiti rezidente,
koji su bili srpski vojnici. Tijekom napada na bošnjačke civile, ogroman broj ţena i djevojčica je
silovan. Nekim ţenama ostale su trajne ginekološke štete ili su ostale neplodne, a većina ih je
prošla kroz psihološke traume.[7]
126
Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeĎe muslimana Bošnjaka su izbrisani iz područja
zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve dţamije su
srušene.
U siječnju 1994. godine, srpske vlasti su "okrunile" etničko čišćenje Foče preimenujući Foču u
"Srbinje" (grad Srba).[2] Gotovo svi preostali muslimani Bošnjaci, muškarci i ţene iz sve tri općine
su uhićeni, sakupljeni na jednom mjestu, potom razdvojeni i zatvoreni u nekoliko sabirnih
zatvoreničkih centara - logora: Buk Bijela, Srednja škola u Kalinoviku, "Partizan", Srednja škola u
Foči, KP dom u Foči po ustaljenoj formuli. Neki su odmah ubijeni, silovani ili surovo pretučeni.
Jedini razlog za ovakvo postupanje prema njima je bila njihova etnička pripadnost.
Kazneno-popravni dom u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je
glavni pritvorski objekt za muškarce. Muslimanske ţene, djeca i starci zatvarani su po kućama,
stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duţi ili kraći pritvor kao što su
spomenuta Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan".
Lokacijska karta masovnih grobnica oko Foče
Sportska dvorana "Partizan" sluţila je kao centar za pritvor ţena, djece i staraca od 13. srpnja
1992. ili ranije, pa najmanje do 13. kolovoza 1992. U to vrijeme je u "Partizanu" bilo najmanje 72
zatočenika. Svi zatvorenici su bili civili, muslimanske ţene, djeca i nekoliko starijih ljudi iz sela u
općini Foča. Ţivotni uvjeti u "Partizanu" bili su okrutni. Pritvor je pratilo neljudsko postupanje,
nehigijenski smještaj, prenatrpanost, izgladnjivanje, fizičko i psihološko mučenje, uključujući i
seksualno zlostavljanje. U "Partizanu" su, obično navečer, ulazili naoruţani vojnici, uglavnom u
grupama od po tri do pet i izvodili ţene. Kada bi se ţene bunile ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im
prijetili da bi ih primorali na poslušnost. Vojnici su ţene iz "Partizana" odvodili u kuće, stanove ili
hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali.
Miljevinski bataljon, Brigade za taktičke operacije iz Foče VRS-a u kolovozu 1992. godine je
formirao logor za silovanje ţena u tzv. Karamanovoj kući.[2][8] Vojnici su spomenutu zgradu
nazvali "javnom kućom". U logoru su bile zatvorene ţene i djevojčice od kojih su neke imale
samo 12 godina.[9] Zapovjednik Miljevinskog bataljona je bio Pero Elez, a NeĎo Samardţić,
Zoran Samardţić, Nikola Brčić, te Radovan Stanković su su bili zaduţeni za ţenski logor. Vojnici
su prisiljavali zatočenice na oralni, vaginalni i analni seks. Ţene su, osim silovanja, takoĎer
mučene i odvoĎene na prisilni rad.[2]
Od sredine svibnja 1992. je počelo etničko čišćenje općine Kalinovik. Dok je muško nesrpsko
stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu Barotni, ţene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi u
Kalinoviku, koja se nalazi u centru Kalinovika, u blizini stanice policije. Krajem linja i početkom
srpnja, u Osnovnoj školi su bili zatočeni i stanovnici općine Gackog uhićeni dok su prolazili kroz
općinu Kalinovik bjeţeći u srednju Bosnu. Ţene i djevojčice su bile podvrgnute silovanjima za
vrijeme njihovog zatočeništva u Osnovnoj školi u Kalinoviku. Pored gore navedenih centara za
pritvor, više ţena je bilo zatvoreno u kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće kojima
su upravljale grupe srpskih vojnika.
Ţrtve
U zločinima u Foči je prema podacima, koje je prikupio Istraţivačko dokumentacijski centar do
2006. godine, nestalo 2,805 graĎana, mahom Bošnjaka. Od tog broja je za 1,899 ljudi potvrĎeno
da su ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.[6]
Zločinci
Optuţenici Haaškog suda
Dragoljub Kunarac
Radomir Kovač
Zoran Vuković
Dragan Zelenović
Gojko Janković
Janko Janjić
Radovan Stanković
Dragan Gagović
Milorad Krnojelac
Mitar Rašević
127
Savo Todović
OsuĎenici Haaškog suda:
Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora)
Radomir Kovač (20 godina)
Zoran Vuković (12 godina)
Milorad Krnojelac (12 godina)
Dragan Zelenović (priznao krivicu, 15 godina)
Optuţenici suda BiH:
Radovan Stanković
NeĎo Samardţić
Gojko Janković
Radmilo Vuković
OsuĎenici suda BiH:
Radovan Stanković (20 godina)
NeĎo Samardţić (24 godine)
Gojko Janković (34 godine)
128
BIRN objavio ažuriranu mapu presuda za ratne zločine
https://warcrimesmap.balkaninsight.com/court_country/bosnia-and-herzegovina/
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
BIRN objavio ažuriranu mapu presuda za ratne zločine
https://warcrimesmap.balkaninsight.com/court_country/bosnia-and-herzegovina/
139
Na suĊenju Saši Ćurĉiću, kojeg optužnica tereti za zloĉin poĉinjen na podruĉju Foĉe, svjedok
Državnog tužilaštva je kazao da je raniju izjavu dao na svoju i na štetu optuženog. (19.12.2019.)
Milomir Davidović, koji je pravosnažnom presudom osuĊen na sedam godina zatvora zbog silovanja
u Foĉi i koji je u sudnicu doveden sa izdržavanja kazne, ispriĉao je da poznaje Ćurĉića, kao i
Dragana Zelenovića “Zelju”, s kojim je, nastavio je, optuženi bio u dobrim odnosima.
Za Zelenovića je svjedok rekao da je tokom rata bio angaţovan u interventnoj jedinici, da nije imao
nikakav ugled i da je bio ohol i arogantan te da ga se bojao, kao i da je u istoj jednici bio i optuţeni.
―Rijetko sam ga viĊao, bio je u pozadini, vozio je hranu‖, kazao je svjedok.
Na pitanja Tuţilaštva, potvrdio je da se jedne prilike s Ćurĉićem našao ispred Srednjoškolskog centra u
Foĉi, kao i da su se prethodno njih dvojica sreli u jednom od ugostiteljskih objekata, kada je ĉuo
Zelenovićev glas: ―Valjaju li mi ţene?‖, i da su s njim za stolom bile S-1 i S-2.
―Zelenović je traţio da mu iz magacina dam flašu pića i da treba da vozi ţene u Srednjoškolski centar. Sale
je govorio: ‗Vidi budale‘, i pitao ga je: ‗Jesi li ti lud?‘ U vozilu sam sjedio nazad sa S-1 i S-2, Saša je bio
naprijed, a Zelenović je vozio‖, ispriĉao je svjedok.
Po dolasku pred Srednjoškolski centar, prema Davidovićevom svjedoĉenju, Zelenović je udario policajca i
iz škole doveo treću ţenu, a svjedok mu je iz magacina dao flašu pića, te su u vozilu ―pravili krugove po
Foĉi‖.
Kada je Zelenović rekao da nema cigareta, kazao je Davidović, Ćurĉić ga je pitao zašto ih voza po gradu i
obraćao mu se povišenim tonom, a kada je svjedok izašao po cigarete i vratio se, optuţenog nije bilo u
vozilu.
Davidović je ispriĉao da su došli u kuću u Gornjem Polju, da je Zelenović sipao sebi i ţenama piće i otišao
u drugu sobu sa S-2, a svjedok je pojasnio da je S-1 i trećoj ţeni dao garderobu da se presvuku.
Zelenoviću je, kazao je, po povratku rekao da mora izaći do magacina jer ga je bilo stid da ga narod vidi
pred Srednjoškolskim centrom.
Negirao je da je optuţeni ikada bio u prostoriji u Gornjem Polju gdje su ţene silovane, a na upit Tuţilaštva
da li je drugaĉije govorio u istrazi, odgovorio je potvrdno.
―Davao sam izjavu i na svoju i na njegovu štetu. Izjavio sam da je bio i on. Došao sam kući i razmišljao i o
sebi i o njemu‖, kazao je Davidović i dodao da je dao izjavu i dobio sedam godina zatvora.
U optuţnici je navedeno da je izmeĊu 3. i 18. jula 1992. godine Dragan Zelenović iz Srednjoškolskog
centra u Foĉi izveo zaštićene svjedokinje S-1 i S-2 te još jednu osobu, koje je zajedno s Ćurĉićem odveo u
kuću u mjestu Gornje Polje, gdje je optuţeni uveo S-1 u sobu, a zatim je seksualno zlostavljao i silovao.
Zelenović je pred Haškim tribunalom pravomoćno osuĊen na 15 godina zatvora zbog zloĉina poĉinjenih
1992. u Foĉi.
Nastavak suĊenja je 16. januara 2020.
fotografija:Kenan Saraĉ, 19.12.2019.
140
KOSTA NAĐ: POKOLJ U FOČI
Objavljeno:23.februara, 2017./focanskidani
Kakvih su razmjera bili četnički zločini, govori jugoslavenski partizanski general KOSTA NAĐ, koji
ovako opisuje svoja sjećanja na bosanski grad Foču, u zimu 1942. godine:
“ NE SEDAM SE DA SAM IKADA U ŽIVOTU VIDIO NEČEG JEZOVITIJEG OD ONOG ŠTO SMO ZATEKLI U
TOM GRADU. RAZULARENA ČETNIČKA RULJA FORMALNO JE PLIVALA U LJUDSKOJ KRVI. MOST NA
DRINI PRUŽAO JE GROZNU SLIKU. NA NJEMU NIJE BILO NI JEDNOG PEDLJA ZEMLJE, KOJI NE BI BIO
ZASIDEN KRVLJU POKLANIH. TO JE BILO STRATIŠTE NEDUŽNOG MUSLIMANSKOG NARODA – PRAVA
141
KLANICA. POD MOSTOM MNOGO LEŠEVA. POVEZANE ŽICOM, MEĐUSOBNO PREPLETENE NJOME,
ČETNICI SU PREKLANE LJUDE I ŽENE BACILI S MOSTA U REKU. MNOGI SE ZAPLETOŠE O STUBOVE
MOSTA. ŽIVOTINJSKO DIVLJANJE, GORE OD ONOG NAJKRVOLOČNIJE ZVERI. ŽENE I DEVOJKE PRIJE
KLANJA SILOVALI SU NA OČIGLED RODITELJA, MUŽEVA I BRADE. STRAHOTE SE NE DAJU OPISATI.”
(Vidi: Vjesnik, Zagreb, 25.05.1952.; preuzeto iz: Posebni otisak iz časopisa Republika Hrvatska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/75-godina-od-genocida-u-foci-stravicne-price-iz-
1942-godine/
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
ŽELJE I MOGUĆNOSTI
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač
ŽELJE I MOGUĆNOSTI
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač
156