You are on page 1of 63
NAPOMENA Upanigade nismo preveli a cjelini, niti svaku pojedinu u cjelini, osim nekoliko, jer svi tekstovi ni nemaju filozofski znataj, a cilj nam je bio da takve izdvojimo. Samo nekoliko kracih’ UpaniSada prevedeno je integrano: Katha, Isa, Kena, Mandakya. Smatra se da su najznaéajniji tekstovi Upanisada_na- stali do V stoljeca prije nove ere. U tehni¢kom smislu njima prethode prvo Vede u uzem smislu (samhita), a zatim brah- mane, Autori tih misli nisu strogo kastinski odredeni asketi —oni su slobodni_ mislioci, mahom neprijatelji brahmanskog ritualizma. Upanisade i drustveno-historijski 1 kulturno éine prekretnicu u indijskom drutvu. Skupina najznaéajnijih Upa- nrigada, njih deset-petnaest, dijeli se na tri starosne grupe, ali se struénjaci o tome uvijek ne slazu. Natelno, reklo bi se da Brhadaranyaka, Chandogya, Taittiriya, Aitareya i Kena pripadaju najstarijoj grupi; Svetasvatara, isa, Katha, Mun- daka srednjoj; Maitri, Kausitaki, Vadrasicika, Mandikya mladoj. Svaka Upanitada nadovezuje se na jednu vedsku skolu iz Gije je tradicije nastala. Starije i made, uglavnom, pisane su u prozi, mjestimi¢no u stihovima. Srednja skupina pisa- na je pretezno u stihu. Kada je rijeé o autorima Upanisada, tradicija ih prenosi, slitno kao i himne Veda, i njihi va se imena najée&e pojavijuju u samom tekstu, u dijalozi- ma. Tamo gdje takvo ime nije naznageno u razgovorima, autorstvo se pripisuje lozi ili Skoli ucitelja koji su tekst nau: éavali, Prenoseci se usmeno, s koljena na koljeno, autorstvo Upanisada je s vremenom postalo kolektivno. To je bilo mo- fuce i zato Sto, su, po formi od samog potetka bile slobod. ije od himni Veda. 9 Rose indie mils 1g Brhadaranyaka, koju donosimo gotovo cjelovito, pripa- da starijem i duzem tekstu Satapatha-brahmana, koji tuma: Gi tehniku rituala prema formulama Yadurvede (bijele) ¢i- joj Skoli'i pripada, Smatra se da_je to najstariji tekst Upa- niSada. Postoje dvije njene redakcije: skole Kanva i skole Madhyandina, NaS prevod raden je prema prvoj, po Radha- krishnanu. Upanigadski mislilac Yadayavalkya autor je duzih odlomaka Brhadaranyake. Od za nas zanimijivih tema taj tekst sadréi kozmogonijska razmi8ljanja i odlomke identifi- kacije dtmana i brahmana. Chandogya konkurira prethodnoj po starosti i znagaju djeleéi s njom i mnoge probleme (aman — brahman itd). Pripada skoli Sdma-vede, a razraduje i liturgijske teme koje nismg preveli. Chandogyi pripada éuveni dijalog izmedu mla- dog Svetaketua i njegovog oca Uddalaka Arunija, koji je ta koder poznat kao jedan od znatajnijih autora Upanigada. Di- jalog nam razotkriva njegovu sklonost prema istrazivanju i provjeri kao metodi, Taittitiya pripada istoimenoj Skoli Yadur-vede (crne) i takoder je veoma stara: brahman u njoj jo8 pretetno ozn: éava obrednu formulu, a ona je, i inage, vezana za tumaéen rituala. Simboliéno, Zrtva se izjednaéava sa kozmosom. Po- red objasnjavanja rituala obavezne su i fonetitke spekulacije. Insistira se na poznavanju najvigeg sopstva, paramatm -dridna, a razvija se i teorija o pet kosa, tj. omota ili ljuski, koji Covjeku opstruiraju spoznaju. Aitareya pripada Re-vedi, i to istoimenoj Aranyaki, éiji je zapravo zavrsetak, i Cini se veoma starom. Ponavljaju se Kozmogonijski mitovi i odnos izjednaéenja izmedu miki makrokozmosa, I sama Aitareya-brahmana obraduje ti probleme Upanisada: diman — apsolut, raze njegove mani- festacije u Zivotu, njegova spoznaja (tj. dtman = brahman) koja omogucuje uviranje u nj, tj. u vlastitu izvornu priro- du. Ritual ima j svoj intimni interiorizirani znataj za »onoga koji tako zac, Postoje razne gradacije spoznaje.’ Kausitaki satinjavaju neki veoma stari elementi, pa i fakyi koji su uzeti iz drugih Upanisada, npr. Brhadaranyaka, Chandogya, ali i kasnijih. Pripisuje se Revedi, Kausitaki opet insistira na jedinstvu brahmana i na postupnosti njego- ve spoznaje. Neki taj tekst svrstavaju_medu najstarije tek- stove Upanigada, na primer C. della Casa, str. 313. ' Vidi: The Aitareya Aranyaka, ed. & tr, (...) by Arthur B. Keith, Oxford, 1909 130 Bex sumnje, Kena pripada najstarjoj grupi, | porijeKlo joj je u Sama-vedi. Prvi dio Upanisade, u stihovima, nesto je noviji i govori o nespoznatljivosti, neizrecivosti, transcen- dentnosti apsoluta, naglaSavajuci par esprit de contradiction, moguénost njegova zahvacanja mimo racionalne spoznaje. Na kraju teksta opet se govorl o intuitivnosti spoznaje bra. mana. Razlikuje se »obiénae od one »viker, izbavijajuce spo- maje. Prevedena je u cjelini. isa (ili 188) pripada Yadur-vedi (bijeloj), i medu sred- njim Upanisadama nalazi se u grupi najznacajnijih. U njoj prepoznajemo panteisti¢ku sliku svijeta, a bog koji je u sve- mu prisutan predstavlja ujedno apstraktno brahman, apso- lut, na autentiéno indijski naéin, prema kojemu se brahman i Brahma (sveobubvatnost bitka’i bog) ne razlikuju dokraja. Za Iu su (brahmanski) Zivot i traganje za apsolutom pomir- Livi, pase svjetovni Zivot éak pozitivno vrednuje, Prevedena je u cjelini, Katha ili Kathaka, jeste Upanisada Yadur-vede (cr Neki je uvrStavaju u grupu najstarijih. O starosti pojedinih tekstova tekko je sa sigurno&u odlutiti. Preokupacija smrti moze da sugerira da je doista rijeé 0 veoma starom tekstu, osobito u prva tri odjeljka prvog poglavlja. Prevedena je u cjelini see Mundaka pripada skoli Atharvawvede, Neki autori sma- traju da pripada srednjoj, a neki _mladoj grupi tekstova Upanisada, Govori o tome kako se Zrtvom postizu samo ze- maljski_ciljevi, Sto je veé Naciketas iz Kathe pretpostavljao, a da tek znanje apsoluta, askezom, osigurava vie sfere. Re. integracija u apsolut je cilj oslobodenja. Purusa je porijeklo ili izvor brahmana, Inzistira se na »viSeme i »ni2em« znanju. Prasna je atharva-vedska Upaniiada koja pripada mla- oj skupini. U njoj mudrac Pippalada odgovara na pitanja Sestorice isposnika © prirodi sna, rijeéci aum, dabu, apsolu- tu, »viseme i »nigeme brahmanu, Upanisada ‘se blidi teoriji ge. 78 Maite, ija, su posljednja dva poglavija joS mlada, pri pada Skoli’ Yadur-vede (crne), mladoj skupini Upanisada. Govori se o trojstvu Visnu, Rudra (Siva), Brahma, koje se ovezuje s teorijom o tri gune, poznatom iz sdmkhye. Simbol Bratmana, Kojemu se stise. postupno, jeste vatra ca svojom simbolikom u mikro i makrokozmosu. Zrtva, u kojoj vatra ima odluéujucu ulogu, izjednaéuje se sa Zivotnim dahovima. Brahman ima svoj vidljivi i nevidljivi (tj. pravi) vid. Glavni uditelj je Maitri, a 131 Mandukya, veoma kratka Upanisada, pripada Atharva- ~vedi, i mlada je medu klasi¢nim. I ona govori o jedinstwu diman — brakman. Apsolut ima éetiri nagina apstojnosti koji se ostvaruju, i ujedno im i odgovaraju, pomoéu éetiri stupnja jave odnosno sna. To je guvena teorija sna, nagovi- jeStena veé u Brhadaranyaki (IV, 3, 9), ali ovdje prvi put Konaéno razradena. Na taj tekst ‘nadovezuje se poznati udi- telj_vedantske Skole — Gaudapada — svojim komentarom Karika, u VIII stoljecu nove ere. MaU. smo preveli u cjelini. Prevodi su na¢injeni sa sanskrta prema Radhakrishna- novoj knjizi The Principal Upanisads, London, G. Allen & Unwin Ltd, 1953, RI. 132 Katha ia Neka nam obojici bude napomoé. Neka nas obojicu ima rada. Neka zajedno uéinimo muievno djelo, Neka se naSe znanje produbi. Neka nikad ne zamrzimo jedan drugog. Aum. Mir. Mir, Mir! 1. Jednom je Vadasravasa, Zeleé bozansku naklonost zadobiti, Zrtvovad sav svoj posjed. Imao je sina po imenu Naciketas.* 2. Kad su se dijelili #rtveni darovi, Naciketasa, jo8 ne- jaka djecaka, ispuni vjerska odanost i on pomisli: 3. »Tko daruje krave Sto ne piju vi’e vodu, ne jedu vi- Se travu, ne daju mlijeka ni teladi, taj krogi u tuzne svjetoves 4, Stog’ upita oca svoga: »>Komu ée8 mene dati, o&e«? Upita ga i drugi i treci put, nasto ovaj rege: »Dat éu te Smrti«! 5. Naciketas tad pomisli: sIspred mnogih ja idem prvi, medu mnogima ja sam u sredini. Sto ¢e Yama danas meni udiniti2e 6. »Pogledaj kako su drevni prolazili, sjeti se da ée i drugi tako pro¢i, Smrtnik sazrijeva kao zrno Zita i opet se kao zrno dita rada.« 7. Kao vatra ulazi brahmanski gost u kucu, Njega se smiruje ovom ponudom: donesi vode, Vaivasvato! 8. Nade i i&ekivanja, prisnost i istina, Zrtve i zasluge, potomei j stoka, sve to propada kad brahman u kuci malo umna Eovjeka ostane bez jela. 133, 9. — Tri si no¢i u mojoj ku¢i boravio neugosRaikva, evo hiljadu goveda, zlatne ogrli- ce, taljiga s mazgama, evo ti Zene, evo ti sela u kojemu Zivis. Sad me pouti, gospodine«. 5. Podigavsi njeno lice, onaj odgovori: »Fuj, fuj, sudro, kakve stvari! Ta samo ovim licem mogao si me navesti da govorime! To je selo koje se zove Raikva-parna, kod naroda Mahavréa, gdje se nastanio uz njega. I Raikva rete kralju: 1. »Zrak je, doista, upijat’; jer kada vatra ugasne, od- lazi u zrak, kada’sunce zade, odlazi u zrak, kada mjesec zade, odiazi uw zrak. 2. Kada voda ishlapi, odlazi u zrak. Zrak ih odista sve . Toliko © bozanskom’. . 3. A sada Sto se tige sopstva': uistinu dah je upijat. Kada spavamo, govor se povlati u dah, vid u dah, siuh u dah, razum u dah, Dah ih doista sve upija. 4. To su, doista, dva upijaga: vjetar (zrak) medu bogo- vima, a dah medu vitalnim sposobnostima" upij 1,4 1. Satyakima Dabila se obrati_ svojoj_majci Dabali: »Postovana! Htio bih postati brahmanskim udenikom. Kakva Ti sam rodae?" 2. Ona mu odgovori: »Ja ne znam, mili, kojeg si roda. Dobila sam te kada sam u mladosti sluzila svuda i svakojako ge ponaéala, pa zaio ne znam iz koje si porodice, Ta se zovem Dabala a ti Satyakama, pa se zovi Satyakama Dabalin sine. 3. On se uputi Haridrumati Gautami i rege: »Htio bih postati brahmanskim uéenikom. Smijem li pristupiti, go- spodinee? 4, Onaj ga upita: »Kojeg si roda, sinkoe? A on odgo- yori: »To ne znam, gospodine. Kad sam pitao majku, ona mi je odgovorila da me je dobila kada je u mladosti sludila svu- 10 Potect inde mist 145 da i svakojako se ponaiala, pa zato ne zna iz koje sam poro- dice. T rekla mi je da je ona Dabala, a ja Satyakama. Tako sam ja Satyakama Dabala, postovani«. 5. Usitelj mu odgovori: »Neko ko nije brahman ne mo- 2e tako zboriti. Gorivo donesi, dragi moj". Primit cu te jer s¢ nisi udaljio od istine«. IV, 15 1, Satyakima Dabala reve Upakosali”: »Onaj Covjek" Sto se vidi u oku, to je dtman, To je new- miranje, to je neustrasivost, to je braiman. Tako i ako se Kapne topljenog masla ili vode u’njega”, oni se slijevaju pre- ma vani. 2. Ovo se zove samyadvama’ jer se sve prijatne stvari (vama) spajaji (/abhi/samyanti) uw njem. Sve se prijatne sivarisakupljaju u onoga koji ovako zna. 3. Zapravo on je takoder vamani" jer pribavlja (naya- ti") sve prijatnosti. Ko ovako zna dovodi sve prijatnosti. 4, Zapravo on je takoder bhamani” jer on s'ja u svim svjetovima. Onaj koji ovako zna, sja (bhati) u svim svje- tovima, 5. A onda on, bez obzira izvode li mu posmrtne obrede ili ne”, odlazi u oganj (lomaée), iz ognja u dan, iz dana u petnaestodnevnicu rastuéeg mjeseca, otuda u Sest mjeseci sjeverne putanje (sunca), iz ovih mjeseca u godinu, iz godi- ne u sunce, iz sunca u miesec, iz mjeseca u munju, Tu je je dno neljudske (amanavah) stvorenje, On ga vodi brahrnanu. Ovo je put bogova, put brahmana.” Oni koji njime kroée ne vraéaju se ovom Ijudskom vrtlogu, ne vracaju see. v,3 1. Svetaketu Aruneya ode na skupStinu Paficila. I tada mu Pravahana Daivalireée:,»Mladicu, Je I te tvo} otac pou Gio«? »Da, svakako, gospodine.« 2. »Zna8 li kamo odavde biéa odlaze?«" »Ne znam, go- spodine »A znas li kako se opet vracaju?« »Ne, gospodine.« ~Znaé li gdje se dva puta razilaze, staza bogova i staza pre- daka?« »Ne, gospodine.« 3. sZna8 li ti kako to da se onaj svijet (nikad) ne na- puni?«® »Ne znam, gospodine.« »A znaé li kako kod pete lje- voda dobiva Ijudski glas?«" »Zaista ne znam, gospo- 4. »Kako to da onda tvrdi8 da si pouéen? Kako mote reéi da je uen neko ko ne zna ove stvari« Oéajan, on se vrati svome ocu i rege: »Govorio si da si me poudio, gospodine, a nisi me poutio! 5. Jedan pripadnik ksatrijskog roda postavio mi je pet pitanja, a ja nisam mio odgovorit ni na jednoe. Otac x: »Ovako kako si mi ih prenio, sine, ja ne razumijem ni jedno od njih. Da sam ih znao, kako ti ne bih rekaoe? 6. Onda Gautama” ode kralju, koji ga primi s duénim postovanjem”, Slijedeceg jutra on ode na skupStinu i kralj mu rece: »Postovani Gautama, izaberi jedan poklon iz. svije- ta dobarax, Ali on odgovori: »Neka su ti Ijudska dobra, O Kralju, Reci mi ono Sto si govorio deckus. T kralj se zbuni. 7. »Ostani ovdje duzee, naredi mu.” A onda mu rege: »Prema onome Sto si mi rekao, Gautama, ovo znanje prije tebe nikad nije stiglo do nekog brahmana; i zato je viast u svim svjetovima pripadala uvijek samo kéatrijamac. v9 Kralj 1, »Tako u_petoj ljevanici voda poprima Ijudski glas. Embrion se, zavijen u opnu, nakon sto je unutra odlezao de- set ili devet mjeseci, rada. 2. Kad se rodio, Zivi onoliko dugo koliki mu : Kada umre, odnose ga na vatru otkuda je i dosao, otkuda je nastao. Vv, 10 1, Oni koji ovako znaju i oni koji se u Sumi usredsre- duju na vjeru kao tlapnju, oni ulaze u vatru, iz vatre u dan, iz dana u dva tjedna rastuceg mjeseca, otuda u Sest mjeseci tokom kojih (sunce) ide sjevernom putanjom; 2. Otuda u godinu, iz godine u sunce, iz sunca u mjesec, iz mjeseca u munju. Tamo je ona neljudska lignost. On ih vodi u brakman, to je put koji vodi bogovima.” 3. A oni koji u selu upragnjavaju Zrtvu i darezljivost odlaze ‘u dim, iz dima u noé, iz noci u mragnu polovieu mje- seca, iz mraéne polovice mjeseca u Sest mjeseci juzne puta- nje (sunca). Oni ne stidu do godine. 4. Od tih Sest mjeseci (oni odlaze) u svijet predaka, od svijeta predaka u eteriéni prostor (dkdsam), iz eteritnog pro- stora u mjesec. On je kralj Soma, to je hrana bogova, njega bogovi jedu.* a7 5. OstavSi tu za sve vrijeme dok ima jo8 ostataka (vla- stitog djelovanja) oni se opet vracaju, i to istim putem — u eteriéni.prostor, iz eteritnog prostora u zrak (vjetar); ko je bio vjetar, postaje dim; ko je bio dim, postaje magla; 6. Ko je bio magla, postaje oblak; ko je bio oblak, sta ne ki8iti, Tada se oni ovdje radaju kao riéa i ovas, trave i drvece, kao susam i povrée, Otuda je zaista tetko izaci: jer samo ako ga bilo ko pojede kao hranu i zatim prospe kao sleme, razvija se on dalje. 7, A za one koji se ovdje dobro viadaju postoji nada da ce dosegnuti dobru maternicu brahmanke, kSatrijke ili vaj- Sijke (koja ce ih roditi); ali za one koji se ovdje nedostojno vladaju postoji vjerojatnost da ée stici u rdavu maternicu kuje, Zenskog vepra ili Zene-candala’, 8. Ali ni na jednom od ovih puteva nema onih sicu- Snih biéa koja se stalno nanovo vracaju (u Zivot). To je tre- ée stanje jrodi se, umri’. Eto za8to se onaj svijet nikad ne napuni. Zato valja biti oprezan. O tome ¢e ova kitica: 9. Zlatokradica, vinopi skrnavitelj postelje uéitelja, ubojica brahmana, ta éetvorica propadaju kao i onaj sto im je drug. 10. Ali onaj koji ovako zna ovih pet vatra, éak i ako se s njima drugi, neukaljan je grijehom, Neukabjan, éist u pre- Gséenom svijetu — takvim postaje onaj koji ovako znac. v, 18 Asvapati Kaikeya” im reée: 1, »Vi_jedete (ograniéenu) hranu kada razumijete ai man koji pripada svim Ijudima” kao neSto advojeno. Ali ko kao atman koji pripada svim Ijudima poStuje onoga koji je visok jedan pedalj, (ili/ali) neizmjeran, taj jede hranu u svim svje- tovima, u svim biima, u svim Zivim bicima;” 2. ovom dtmanu koji pripada svim ljudima rasplamsa- lo (nebo) je glava, sveoblitno (sunce?) je oko, (vjetar) ko; ide u raznim pravcima je dah, prostrani (prostor?) je tijelo, bogatstvo je mokracni mjehur, zemlja su mu noge, oltar su mu grudi, Zrtvena trava su mu dlake, domacinska Zrtvena vatra je njegovo srce, vatra u Zrtvi za’pretke mu je razuz, a istotna Zrtvena vatra, to su mu usta.« 148 Vit 1, Aum, Bija’e jednom Svetaketu Aruneya. Otac mu rege: »$vetaketu, posveti se brahmanskom naukovanju. Do- ista, mili, u naSoj porodici nema nikoga ko nije utio i ko bi bio brakman samo po porijeklue. 2. I tako se on inicirao u dvanaestoj godini i vratio kuci u dvadeset i éetvrtoj penosan, uobrazen, smatrajudi se naéitanim jer je proucio sve Vede.” Otac ‘mu onda rege: »Svetaketu, buduci da si sada po- nosan, uobrazen, da se smatras natitanim, nisi li pitao za onu pouku 3. kojom necuveno postaje éuveno, nezamislivo posta- je zamislivo, nerazumljivo postaje razumljivo«? >A kakva je to pouka, gospodine?« 4, »Kao Sto se, mili, po Saki gline moze znati sve Sto je napravijeno od gline: pojedinaéna stvar je samo ime na- stalo 2 govora 2 postoji" samo glina 3. Kao sto se, mill, po jednom bakrenom ukrasu mode znati sve Sto je napravijeno iz bakra: pojedinatna stvar je samo ime nasialo iz govora, a postoji samo bakar. 6. Kao Sto se, mili, po jednim makazicama za nokte moe znati sve Sto je napravljeno iz gvo2da: pojedinatna stvar je samo ime nastalo iz govora, a pastoji samo gvorde, Takva je, mili, ta pouka.« 7. »Sigurno postovani (uéitelji) to nisu znali, jer da su znali, ato mi ne bi rekli? Ali zato mi ti reci, postovani« »U redu, milie, odgovori on. VI, 2 1. »Mili, samo biée (sat) je ovo" bilo na pogetku, jedno, bez drugoga.’A o tome neki kazu: samo nebige (asat) je ove bilo u potetku, jedno, bez drugoga, i iz tog nebica da se ro- dilo biée. ; 2. Ali otkud je, mili, moglo tako biti?« — rege on. »Ka- ko bi se iz nebica rodilo bice, mili? Upravo samo bice bilo je ovo na pocetku, jedno, bez drugoga. . 3. Ono pomisli: ja bih se umnodio, ja bih se reproduci- rao. I proizvede Zar”. Zar pomisli: ja bih’ se umnozio, ja bib se reproducirao, I proizvede vodu. Stoga, kadgod se neko esti (Jalosti, Socati) ili znoji, iz Zara nastaje upravo voda. 4. Te vode pomisle: mi bismo se umnoZile, mi bismo se reproducirale, I izluéise hranu. Zato kadgod’ pada kisa, hrane je u izobilju. Jelo koje sluzi za ishranu nastaje upravo iz vode 149 VI, 5 1, »Pojedena se hrana trostruko dijeli: 810 je njen sj grublji dio pretvara se u izmetine, So je srednji u meso, Sto je najtananiji u razum. 2. Popivena se voda trostruko dijeli: sto joj je najgru- blji dio — pretvara se u mokracu, §to je srednji — u kev, Sto je najtananiji — u dah. 3. Apsorbirani Zar se trostruko dijeli: Sto mu je naj- grublji dio — pretvara se u kosti, Sto je srednji — u moz- dinu, Sto je najtananiji — u govor. 4. Tako se, mili moj, razum sastofi od brane, dah od vode, a govor od Zara. »Dalje me, gospodine, poutix, »U redu, mili«, odgovori on. VI,7 1. sCovjek se, mili moj, sastoji od_Sesnaest dijelova. Petnaest dana nemoj jesti, a pij vode po Zelji. Dah se sasto- ji od vode, on nece biti odsjecen onome koji pije.e 2, J on petnaest dana nije jeo. A onda mu pride i upita: »Sto da recitiram, gospodine«? »Re — himne, yadur — for- mule i sama — napjeve.« (Svetaketu) odgovori: »Ne padaju mi na pamet, gospodine« 3. On mu kaza: »Kao Sto bi, mili moj, od velikog plam- teéeg ognja ostao samo ugarak velik kao svitac koji se ka- snije ne bi vise mnogo razgarao, isto, dragi, od tvojih je Se- snaest dijelova ostao samo jedan kojim se’ne sjeca’ Veda. Jedi, a zatim Ge nastaviti da od mene razabires« 4. On se najede, i pristupi ocu. Stogod ga je pitao, na sve je mogao odgovoriti 5. Tad’ mu (otac) reve: »Mili moj, to je kao da se jedi- ni preostali ugarak velitine svica iz velike rasplamsale vatre otivi time Sto ¢e ga se pokriti slamom. Njime bi se vatra ka- snije jako razbuktala. 6. Isto tako je, mili, od tvojih Sesnaest dijelova_bio ostao samo jedan, a’ taj je, obnovijen jelom, planuo i ajime sise sietio Veda. Jer razum je doista sastavljen od hrane®, mili, dah od vode, rije od Zarac, To je ono Sto je od njega razabrao. VI,9 1, »Kao Sto péele prave med skupljajuci sokove s ra- aligitog drveca i koje u jedan okus stapaju, 150 2. a kao Sto ti sokovi nemaju sposobnost razlikovanja kao ,ja sam sok ovog ili onog drveta’, upravo isto tako, mili, sva ova stvorenja, kada su jednom’ dostigla biée” — nisu svjesna da su u njemu 3. Stogod su bila na ovoj zemlji — tigar, lav, vuk, ve- Par, or, leptir, musica sit Komarac — ona apstaju kao to itat)*. 4, Ono Sto je ova tanana bit, sav je svijet od nje, to je istina,” to je dtman, to si ti, Svetaketu!« »Pouti me dalje, gospodine.« »U redu, milie, odgovori on. VL, 15 1. »Mili, rodaci se okupljaju oko bolesnog éovjeka i is- pituju ga: PrepoznajeS li mene, prepoznajes li mene’? Dok Se njegov-glas nije povukao u razum, a razum u dah, a dah u Jar, a Zar w najvise bozanstvo", on (ih) prepoznaje. 2. A kad se njegov glas povuée u razum, razum u Zar, a Zar u najvise bozanstvo, onda (ih) ne prepoznaje. 3. Ono Sto je ova tananost, to je sopstvo cijelog ovog svijeta, to je istina, to je dtman, to si ti*, Svetaketu.« (Prev. R. 1.) vit 1. »Pouti me, gospodines, ovim rijegima dode Narada Sanatkumari, Ovaj mu odgovori: »Dodi k meni s onim sto znaé, a ja cu ti reci vide od togas. 2. Narada ce: »Gospodine, ja znam Rg-vedu, Sama-vedu, Yadur-vedu, Atharvanu kao éetvrtu Vedu, legende i purane kao petu, vedu veda (gramatiku), nauku 0 artvenim obredi ma_za ogeve, matematiku, nauku 0 znamenju, kronologiju, logiku, nauku o upravijanju, nauku o bogovima, nauku 0 brahmanu, nauku o demonima, nauku o ratovanju, nauku o zvijezdama, nauku 0 zmijama i lijepe umjetnosti. To ja, go spodine, znam«. 3. 'xJa sam kao onaj koji poznaje éarobne izreke, ali ne zna atman, Cuo sam od onih koji su poput tebe, gospodi- ne, da onaj koji zna aman nadilazi patnju, A ja sam taj koji pati. Pomozi mi, gospodine, da prijedem s onu stranu painje« On mu odgovori: +Sve ovo Sto si nautio samo je imes. 4. vIme (ndma) je Re-veda, Samaveda, Yadur-veda, Atharvana kao éetvrta Veda, legende 5 purdize Kao peta, vedo veda (gramatika), nauka © Zrtvenim obredima za ofeve, ma- 151 tematika, nauka o znamenju, kronologija, Jogika, nauka o upravljanju, nauka 0 bogovima, nauka 0 brakmanu, nauke o demonima, nauka o ratovanju, nauka 0 zvijezdama, nauka © zmijama i |i iene umjetnosti. To je samo ime, Ime slavi.e 5. »Onaj koji slavi: Ime je brahman’, — koliko daleko dopire ime, toliko postaje slobodan onaj koji slavi ime kao brahman.« ‘»Postoji li nesto iznad imena?« »Postoji nesto iz nad imena.« »Ka2i mi 10, gospodine,« VII, 2 1, »Rijeé (vac) je iznad imena, Rijet ini znanim Re- ~vedu, Sama-vedu, Yadur-vedu, Atharvanu kao éetvrtu Vedi, vedu veda (gramatiku), nauku o Zrtvenim obredima za of. ve, matematiku, nauku'o znamenju, kronologiju, logiku, na- uku o upravijanju, nauku o bogovima, nauku 0 brahmanu, nauku 0 demonima, nauku 0 ratovanju, nauku 0 zvijezdama, nauku o zmijama, i lijepe umjetnosti, isto kao i nebo i ze. miju, zrak i prostor, vode i Zar, bogove i Ijude, stoku i pti ce, travu i drvece, zivotinje zajedno s crvima, musice i mra. ve, zakon i bezakonje, istinu i neistinu, dobro i zlo, prijaino i neprijatno, Kada rije’ ne bi postojala ne bi se zakon i be- zakonje znali, ni istina ni neistina, ni dobro ni zlo, ni prija. tho [ni neprijatno. Upravo rijeé gin} sve ovo znanim, Rijet slavi« 2. »Onaj koji slavi: Rijet je brabman’, — koliko dale- ko dopire rijeé, toliko postaje slobodan ona} koji slavi rijeé kao brahman.« »Postoji li nesto iznad rijegi?« »Postojie, »Ka- 21 mi to, gospodine.« VIL, 3 i, »Razum (manas) je iznad rijeci. Kao Sto Saka obu- hada dva amalaka, ili dva kola ili dva ploda aka, tako jr zum obuhvaéa rijeé i ime. Kada éovjek razumom naumi Zelim da nautim obredne izreke’, tada ih i nauti; ,Zelim da vrfim obredna dela’, tada ih i vr8i; Zelio bih sinove i gove- da’, tada ih i podeli;’ 2elio bih ovaj i onaj svijet’, tada ih i Poteli. Jer razum je déman, razum je svijet, razum je brah- ‘man, Razum slavi.« 2. »Onaj koji slavi: |Razum je brahman', — koliko da- leko dopire razum, toliko’postaje slobodan onaj koji slavi razum kao brahman.« »Postoji li neSto iznad razuma?« »Po- stojic, »Kai mi to, gospodine.« 152 vii, 4 1. »Volja (samkalpah)* je iznad razuma, Kada_postoji volja, iada govjek mnije, tada izgovara rijeé, tada je izrazava kao ime. Ime obuhva¢a obredne izreke, a obredne izreke djela.« Nee. sOni imaju voljy kao svoje ishodigte, imaju volju kao svoj dtman, na volju se oslanjaju, Nebo i zemlja su stvo- reni kroz volju, zrak i prostor su stvoreni kroz volju, voda i Zar su stvoreni kroz volju. Po njihovoj volji je. stvorena kiSa, kroz volju kige je stvorena hrana, kroz volju hrane su stvoreni Zivotni dahovi, kroz volju Zivotnih dahova su stvo- rene mantre, kroz volju mantra su stvorena obredna djela, kroz volju obrednih djela je stvoren svijet, kroz volju svije- ta je sve ovo stvoreno. Eto to je volja, Volju slavi« 3. »Onaj koji slavi: Volja je Brahman’, taj dosize svje- tove volje; i sam évrst, Evrste svjetove, i sém postojan, po- stojane svjetove, i sim nepokolebljiv, nepokolebljive svjeto- ve. Koliko daleko dopire volja, toliko postaje slobodan onaj koji slavi volju kao brahman.« »Postoji li neSto iznad volje?« »Kazi mi to, gospodine.« Vit, 5 1. »Misao (cittam) je iznad volje”, Kada éovjek misli, tada stvara volju, tada mnije, tada izgovara rijet 5 tada je jzraiava kao ime. Ime obuhvaca obredne izreke, a obredne iareke djela.« | 2. 20ni imaju misao kao svoje ishodiste, imaju misao kao svoj dtman, na misao se oslanjaju. Zato za éovjeka koji mnogo zna, ali nema misao kau: ,On je niko’, Sto god znao. Jer ako zna, on ne mote biti bez misli’. Nasuprot tome, éo- vjeka koji malo zna, ali ima misao, {judi Zele éuti. Jer misao je ishodiste svega ovoga, misao je’ dtman, misao je oslonac. Misao_slavic 3. »Onaj koji slavi: Misao je brahman’, taj dosite svje- tove misli; i sam évrst, évrste svjetove, i sam postojan, po- stojane svjetove, j sam nepokolebljiv, nepokolebliive svie- tove. Koliko daleko dopire misao taliko postaje slobodan onaj koji slavi misao kao brahman.« »Postoji li neSto iznad « »Postoji nesto iznad misli« »Kazi mi to, gospodine.« VII, 6 1. »Kontemplacija (dhydnam) je iznad misli. Zemlja kao da kontemplira, prostor kao da kontemplira, nebo kao da kontemplira, vode kao da kontempliraju, Ijudi i bogovi 153 kao da kontempliraju. Zato ko god medu Ijudima dosegne iginu, ta) dobija udio u kontempaciji, Sitni Ijudi su svad- vei, brbljivci i klevetnici. Oni pak koji su izvrsni dobijaju udio ‘u kontemplaciji. Kontemplaciju slavi« , , 2, »Onaj Koji slavi: ,kontemplacija je brakman’, — koli- ko daleko dopire kontemplacija, toliko postaje slobodan onaj Koji slavi kontemplaciju keo brahman.« »Postoji li, nesto iz- nad kontemplacije?« »Postojix »Kadi mi to, gospodine.« VIL, 7 1. »Spoznaja (viditanam)* je iznad kontemplacije. Spo- anajom se Rg-veda spomaje, Sama-veda, Yadur-veda, Athar- vyana kao éetvrta Veda, legende i purdie kao peta, veda védd (gramatika), nauka 0 Zrtvenim obredima 7a oéeve, matema- tika, nauka ‘0 znamenju, kronologija, Jogika, nauka o upra vijanju, nauka o bogovima, nauka o brahmanu, nauka o de- monima, nauka o ratovanju, nauka o zvijezdama, nauka 0 zmijama, lijepe umjetnosti, nebo i zemlja, zrak i prostor, vo- de i Zar, bogovi i Ijudi, stoka i ptice, trava i drvece, Zivotinje zajedno’sa cryima, musice i mravi, zakon i bezakonje, istina i neistina, dobro i zlo, prijatno i neprijatno, hrana i pice, ovaj gyiiet + ona}. Samo spoznajom se spoznaje. ‘Spomnaju slavi« 2. sOnaj koji slavi: Spoznaja je brakman’, dosite svi- jet spoznaje i znanja. Koliko daleko dopire spoznaja, toliko Postaje slobodan onaj koji slavi spoznaju kao brahman.« »Postoji li nesto iznad spoznaje?«” »Postoji neSto iznad spo- znaje« »Kazi mi to, gospodine.« VIL, 8 1, »Snaga (balam) je iznad spoznaje. Snatan covjek &- ni da stotine onih koji imaju spoznaju* drhte. Kada je éo- vjek jak, tad” postaje onaj koji se istiée. Kad se isti€e, po- staje onaj koji sluzi. Sluzeci, on prianja uz uéitelja, prio nuvii uz uéitelja postaje vidjelac, postaje slusaé, postaje mi- slilac, postaje probudeni, postaje djelatelj, postaje znalac. Kroz’snagu zemlja opstoji, kroz snagu prostor, nebo, plani- ne, ljudi i bogovi, stoka i ptice, trava i drveée, Zivotinje za- Jedno sa crvima, mudice i mravi opstoje. Kroz snagu svijet opstofi. Snagu siavi.« 2. sOnaj koji slavi ko dopire snaga, toliko gu kao brahman.« »Posto »Kati mi to, gospodine.« 154 ‘Snaga je, brahman’ — koliko dale taje slobodan onaj koji slavi sna- Ii neSto iznad snage?« »Postoji.« vil, 9 1, »Hrana (annam) je iznad snage. Kada dovjek ne jede deset dana, pa éak ako i ostane Ziv, tada postane ne-vidjelac, neslusaé, ne-mislilac, neprobudeni, ne-dielatelj, ne-znalac. A kada jede postaje vidjelac, postaje ‘sluSatelj, postaje mislilac, postaje probudeni, postaje djelatelj, postaje znalac. Hranu slavi« 2. »Onaj Koji slavir Hrana je braluman’, wal. dosite svi jet hrane i piéa, Koliko daleko dopire hrana. toliko postaje slobodan onaj koji slavi hranu kao brakman.« »Postoji li neSto iznad hrane?« »Postojic »Kazi mi to, gospodine.« VII, 10 1, »Voda (apas) je iznad hrane. Kada nema obilne ki8e, Fiva biéa venu misleti: Hrana ée biti oskudna’. A kada pad- ne obilna kia, diva bia se raduju misleci: Hrane ée biti u abilju’. Upravo je voda ta koja poprima oblitje ovog sto Je zemlja, Sto je prostor, Sto je nebo, Sto su planine, sto su bo- govi i judi, 80 je stoka i ptice, trava i drvece, Zivotinje za- jedno sa crvima, muSice i mravi. Svi ovi oblici sama su voda. Vodu sla 2, Ona}, koli slavi: Voda je brahman’, taj ispunjava sve svoje delle I postaje 2adovoljan. Koliko’ daleko’ dopire voda, toliko postaje slobodan onaj koji slavi vodu kao brah- mane »Postoji li nesto imad vode?« »Postoji neSto iznad vode.« Kazi mi to, gospodine.« VIL, 1. »2ar (tedas) je iznad vode. Protev8i zrak on zagri va prostor. Tada ljudi govore: ,Toplo je. Vrucina je. Sigurno ée kia. Zar prvo ukazuje na to, a onda stvara vodu. A tada, sijevajuéi munjama uzdua i poprijeko nebom, gromovi, odje- knw Zato Ijudi kaéu: Sijeva, Grmi. Sigurno e.kiSa’. 2ar prvo ukazuje na to, a onda stvara vodu. Zar slavi.« 2. »Onaj koji slavi: Zar je brahman’, taj i sam_ blis- tav i sjajan dosize blistave i sjajne svjotove slobodne od tame, Koliko daleko dopire zar, toliko postaje slobodan ona} koji slavi Zar kao brahman.« »Postoji li ne8io iznad Zara?« »Postoji.e »Kadi mi to, gospodine.« VII, 12 1, »Prostor (dkdsah)” je iznad Zara. Jer u prostoru pre- bivaju sunce i mjesec, svjetlost, zvijezde i oganj. Kroz pro- stor Govjek doziva, kroz prostor éuje, kroz prostor odgovara. 155 U prostoru se raduje, u restora tuguje. U prostoru se rada iu prostoru se preporada. Prostor slavi« 2, xOnaj koji slavi: Prostor je bratman’, taj dosite prostrane, blistave, bezgraniéne svjetove koji se daleko pro- stiru. Koliko daleko dopire prostor, tolike postaje slobodan onaj koji slavi prostor kao brahman.« »Postoji li ne3to iznad prostora?« »Postoji« »Kazi mi to, gospodine.« vit, 13 1. »Paméenje (smarah) je iznad prostora. Ako se skupi mnostvo koje nema paméenja, ono neée éuti, nee mnijeti, neée spoznavati. Ali ako moze pamtiti tada ce éuti, tada ce mnijeti, tada ce spoznavati. Kroz paméenje Covjek sinove spoznaje, kroz paméenje Zivotinje spoznaje. Pamcenje slavi«. 2. »Onaj koji slavi: Paméenje je brahman — koliko daleko dopire paméenje, toliko postaje slobodan onaj koji slavi paméenje kao brakman.« »Postoji li ne8to iznad pam: Genja?« »Postojix »Kazi mi to, gospodine.« vit, 14 1, »Nada (aSa) je iznad paméenja, Rasplamsano nadom paméenje pamti obredne izreke. Potaknut nadom éovjek vr- 8i obredna djela, Zeli sinove i goveda, Zeli ovaj i onaj svijet. Nadu slavi« , 2. »Onaj koji slavi: Nada je brakman’, taj kroz nadu ispunjava sve svoje Zelje i njegove molbe nisu uzaludne. Ko- Tiko daleko dopire nada, toliko postaje slobodan onaj Koji slavi nadu kao brahman.« »Postoji li neSto iznad nade?« »Po- stoji »Kazi mi to, gospodine.« vu, 15 1. »2ivotni dah (pranah) je iznad nade. Kao 3to su sve Mice vezane za srediste kotaéa, tako je i sve vezano 2a Zivo- tni dah. Zivot traje kroz Zivotni dah. Zivotni dah daje Zivot, on daje Zivot divim biima. Zivotni dah je otac, tivotni dah je mati, Zivotni dah je sestra, Zivotni dah’ je brat, Zivotni dah je uéitelj, Zivotni dah je brahman. 2. »Kada Govjek o8tro odgovori ocu, majci, bratu, ses- tri, uéitelju ili brahmanu, tada {judi kaZu: ,T) si ubojiea oca, ti Si ubojica majke, ti si ubojica brata, tisi ubojica sestre, ti si ubojica uéitelja, ti si ubojica brahmana’.« 3. »Ali kada on, one koje je Zivotni dah napustio, gur- ne %araéem i sagori na loma¢i svaki njihov djeli¢, tada Iju di nece re¢i za njega: ti si ubojica oca’, niti ,ti si ubojica maj- 156 ji iti ,ti si ubojica sestre’, niti ,ti "mith ,ti si ubojica brahmana’.« 4. »Jer Zivotni dah’je sve ovo. Onaj ko uvidi tako, ko mnije tako, ko spoznaje tako postaje izvrstan govornik. I'ako mu kazu: ,Ti si,izvrstan govornik’, on mofe reci: Ja sam vrstan govornik’, On to ne treba pore¢i.« VII, 16 1. »A onaj govori izvrsno ko govori izvrsno sa istinom.«* 23a éu biti taj Koji ¢e govoriti izvrsno pomocu istine.« »Ali treba Zeljeti spoznati istinux »Gospodine, ja Zelim spoznati istinux VIL, 17 1, »Kada se razaznaje, tada se govori istina. Onaj ko ne razarnaje taj ne govori istinu. Samo onaj ko razaznaje govori istinu. Ali treba Zeljeti spoznati razaznavanje« »Go- spodine, ja Zelim spoznati razaznavanje.« vir, 18 1, »Kada_se mnije, tada se razaznaje, Bez mnijenja se ne razaznaje. Tek kada se mnije onda se razaznaje. Ali tre- ba Zeljeti spoznatimisao.« »Gospodine, ja Zelim spoznati misao. VII, 19 1. »Kada postoji vjera, tada se mnije. Onaj ko nema vjere, taj ne mnije. Samo onaj ko ima vjeru mnije. Ali treba Zeljeti_ spoznati vjeru.« »Gospodine, ja Zelim spoznati vjeru.« vir, 20 1. »Kada je Govjek postojan, tada ima vjeru. Onaj ko nije postojan taj nema vjere. Samo ko je Postojan ima vje- ru. Ali treba Zeljeti spoznati postojanost.« »Gospodine, ja Zelim spoznati postojanost.« VI, 21 1, »Kada éovjek djeluje, tada je postojan. Ako ne dje- luje nije postojan. Samo kada djeluje covjek je postojan. Ali treba Zeljeti spoznati djelatnost.« »Gospodine, ja 2elim spoznati djelatnost.« BT ‘VI, 22 1. »Kada Govjek dosegne sreéu, tada djeluje. Ne dose- av8i sreéu, on ne djeluje. Samo kad dosegne sreéu on dje- fie. Ali treba Zeljett spoznati srecu.«. »Gospodine, ja Zelim spoznati srecu.« VIL, 23, 1. »Sre¢a je beskraj. Nema srece u malom (konaénom). Samo ‘beskraj je sreca. Ali treba Zeljeti spoznati beskraj.« »Gospodine, ja Zelim spoznati beskraj.« VIL, 24 1. »Tamo gdje tovjek ne vidi nista drugo, ne Cuje ni Sta _drugo, ne spoznaje ni8ta drugo, to je beskraj. A tamo gdje vidi nesto drugo, gdje éuje nesto drugo, gdje spoznaje neSto drugo, to je konatnost. Ono Sto je beskrajno, to je besmntno, a ono sto je konatno to je smrino.e Na Sto se beskraj oslanja, gospodine?« »Na vlastitu veliginu, ili éak ni na veliginu.« 2. »Ovdje na zemlji, ljudi nazivaju goveda i konje, slo- nove i zlato, robove i Zene, polja i kuée velidinom. Ja ne go- vorim tako, ja ne govorim ‘takox, rege on, »jer u tom sluaju jedna stvar je utemeljena na drugoj.« VIL, 25 1. »A beskraj je dolje, on je gore. On je zapadno, on je istoéno, on je juzno, on je sjeverno. On je cijeli ovaj svijet A sada pouka u odnosu na jastvo (aham-kdrah). Ja sam do- Ije, ja sam gore, ja sam zapadno, ja sam istoéno, ja sam juzno, ja sam sjeverno. Ja sam cijeli ovaj svijet.« v2) 9A sada pouka u odnosu na diman, dtman je dolje, atman’ je gore. Atman je zapadno, diman je istoeno, aman je juzno, diman je sjeverno. Atman je cijeli ovaj svijet. Onaj ko" uvida tako, ko’ mnije tako, ko spoznaje take, onaj je uéitak atman, [Sle Je veselie arman, ko se sljubi s arma. nom, éija je naslada dtman, taj postaje svoj vlastiti gos dar. A koji misle drugatije, oni imaju-druge za viadare, Ont tive u prolaznom svijetu i ni u jednom svijetu nisu slobodni.« VII, 26 1, »Za onog ko vidi, ko mnije tako, ko spoznaje tako ivotni dah izvire iz dimana, nada iz dimana, paméenje iz at mana, prostor iz @tmana, Zar iz dtmana, voda iz atmana, po- 158 javljivanje i nestanak iz dimana, hrana iz dtmana, snaga iz Gtmana, razamavanje iz atmana, kontemplacija iz amana, Volja iz aimana, misao iz dtmana, razum iz dimana, rije& iz Gtmana, ime iz'atmana, obredne ‘izreke iz dimana, obredia djela iz dimana, cijeli ovaj svijet iz dtmana.« 2, © tome su stihovi: Vidjelac smrt ne vidi, ni bolest ni patnju. Sve vidjelac vidi, sve dosize cjelovito. On: (dtman) jednostruk, postaje trostruk, postaje pete- rostruk, sedmerosiruk, deveterostruk. T opet,'on je nazvan jedanaesterostruk, sto i jedanaesterostruk, dvadeset-tisuéo- struk. Kada je hrana ¢ista, priroda je ¢ista. Kad je priroda Gista, predaja (smrtih) je évrsta. Kad se poluti predaja raz- rjeSuju se svi évorovi. Takvome koji je skinuo Ijagu posto- vani Sanatkumara pokazuje drugu obalu tame. Njega |judi nazivaju Skanda, da njega Ijudi nazivaju Skanda.« (Prev. D. Z.) vil, 1" 4. »Ako mu ‘prigovore: ako se u ovoj tvrdavi brahma- na® nalazi sve Sto jest, sva bica i sve Zelje, Sta onda ostaje kada je stige bolest ili kada umire?, 3. neka odgovori: on* ne stari sa staroS¢u, nije pogo- den udarcem. To je istinska tvrdava brahmana. U njoj su Zelje sadriane. To je dlman bez grijeha, bez starosti, bez smrti, bez tuge, nepodlozan gladi i tedi, Gija je Zelja istinita (realna), ¢ija je pomisao (samkalpah)’ istinita, Kao Sto se ovdje biéa viadaje kako im je zapovijedeno, i kojem bilo cilju da te’e — bilo da se radi o nekoj pokrajini ili tek di- jelu polja — samo njemy se predaju. ‘6. Kao Sto ovdje propada onaj svijet Sto je postignut djelovanjem, tako tamo propada onaj svijet Sto je postignut zaslugom (Zrtve). Oni koji odavde odlaze a da nisu nasli at ‘man ni one prave Zelje, njih u svim svjetovima ¢eka Zivot suprotan njihovoj Zelji. Ali oni koji odavde odlaze a da su spoznali diman i one prave Zelje — oni se u svim svjetovima mogu kretati kako Zele. 159 1. Ako poteli svijet otaca — od same njegove pomisli” oci_mu se predstavijaju (samuttisthanti). Posto je dostigao svijet otaca, on je sretan. 2. A ako podeli svijet majki*, od same mu se njegove pomisli majke predstavijaju. Posto je dostigao svijet majki, on je sretan. 3. Zatim, ako poteli svijet brace, od same njegove po- misli braca mu se predstavljaju. Posto je dostigao svijet bra- ce, on je sretan. 4. Zatim, ako poteli svijet sestara, sestre mu se pred- stavljaju od same njegove pomisli. Posto je dostigao svijet sestara, on je sretan. 5. Zatim, ako poleli svijet prijatelja, od same mu se njegove pomisli prijatelji predstavljaju. Posto je dostigao svijet prijatelja, on je sretan. 6. Zatim, ‘ako pofeli svijet_mirisa i cvjetnih vijenaca, ‘od same mu _njegove pomisli mirisi i cvjetni vijenci iskrsa- vaju (samuttisthatah). Po8to je dostigao svijet mirisa i cvjet- nih vijenaca, on je sretan. 7. Zatim, ako poteli svijet jela i pica, od same mu nje- gove pomisli jelo i pide iskrsavaju. Posto je dostigao svijet Jela i pica, on je sretan. §. Zatim, ako poteli svijet muzike i pjesme, od same njegove pomisli muzika i pjesma mu iskrsavaju. Posto je dostigao svijet muzike i pjesme, on je sretan. 9. Zatim, ako poteli svijet Zena”, na samu mu se nje- govu pomisao Zene predstavijaju. Dostigavsi svijet Zena, on Je sretan. 10. Bilo kojem cilju da Zudi, bez obzira kakva mu je Zelja, od same mu se njegove pomisli ona ispunjava, i on je zato sretan, vit, 3 1. Istinite* su Zelje zastrte neistinitim. Tako su istinite, neistina” ih zastire. Dotsta, bilo ko da umre, ovdje ga se vibe ne mote vidjeti. 2. Ipak, kako one (rodake) koji su ovdje zivi tako i preminule kao i drugo Sto Zeli a ne dostize, sve to nalazi ako ode tamo*; jer tamo" su istinite Zelje zasirte neistinitim. Kao Sto oni koji ne poznaju polje ne nalaze sakriveno blago zlata ¢ak ni ako stalno nanovo preko njega hodaju, isto tako sva bi¢a iz dana u dan nailaze na svijet brahmana ali ga ne prepoznaju jer ih u tome spretava neistina, 160 3. Zapravo, taj je dtman u srcu, a njegovo je etimo- lusko objasnjenje (niruktam) slijedeée: hrdy ayam*, a otuda hrdayam." Onaj ko ovako zna svakodnevno odlazi na nebeski svijet. 4, A spokojstvo koje se uzdite iz njegova tijela (Sarirat) i, postigavsi najvi8i sjaj, pokazuje se u viastitom liku, to je taj dimane, reée on. »To je neumrlost, neustrasivost, to je brahman. Brahman se zove istinom*. 5. Doista, tri su sloga u sat-ti-yam. Sat (bi¢e) je ne- umrlost, ti je ono Sto je smrtno, a Ono yam vezuje oboje, i zato je yam. Onaj ko ovako zna dan za danom stie na ne- beski svijet.« (Prev. R. 1) 1 Potect infske mis Brhadaranyaka Lt 1. Aum, Zora je doista glava Zrtvenog konja, sunce oko, vjetar dah, otvorena usta oganj vaiSvdnara, a godina je bice Zrtvenog Konja. Nebesa su njegova leda, 'meduprostor trbuh, zemlja kopito, strane svijeta bokovi, medustrane reb- ra, godignja doba udovi, mjeseci i polumjeseci zglobovi, dani i no¢i noge. Zvijezde su kosti, oblaci meso, hrana u utrobi pifesak, rjeke aie, jetra | pluca planine, trava i drvece dlaka Izlazece sunce je njegova prednja strana, a zalazece strainja. Kad zarza munje sijevaju, kad se stresa grmi, kad mokri kiga pada. A njegov glas, to je doista glas!' 2. Dan uistinu iskrsnu, kao posuda mahiman’ postav- jena ispred konja. Njegovo porijeklo je u isto¢nom moru. No¢ iskrsnu kao posuda mahiman postavijena iza njega. Nje- no porijeklo je u zapadnom moru, Ovo dvoje se rada s obje strane konja kao dvije zrtvene posude mahiman, Postavil hat vodio je bogove, kao pastuh vodio je gandharve, kao trkaé demone, a kao konj Ijude. More je njegov srodnik, more je njegov izvor. 12 1. Ovdje u poéetku nigeg nije bilo. Smréu bija’e ovaj svijet pokriven, ili gladu, jer glad je smrt (mrtyuh). Ta mrtyu stvori misao: »Bit éu onaj koji ima atman’«. I po- krenu se slaveci. Od njega koji je slavio postale su vode. »Doista, voda' je nastala dok sami slavio'« Zato je ona bit urtvene’ vatre arka, Voda (ili sreca) ptistize upravo onome ko tako zna: »Ona je bit Zrtvene vatre arkae 162 2. Arka je doista voda. To Sto bijase pjena vode to je postalo @vrsto, to je postalo zemlja. Na njoj se Mrtyu’ na- prezao. Bit Zara njega koji se naprezao 4 trapio premetnu se u vatru. 3. Razdijelio se u tri dijela: sunce je jedna trecina, zrak jedna trecina, vatra jedna trecina. On je i Zivotni dah koji je podijeljen u tri dijela. Njegova glava je istoéni pravac, a ruke su mu dva medupravea. Njegov rep je zapadni pra- vac, a bedra su mu medupravei. Rebra su mu jug i sjever. Leda su nebo, trbuh meduprostor, prsa zemlja. On stoji évr- sto u vodi. Ko tako zna, stoji évrsto bilo gdje da ide? 4, On poieli: »Neka se rodi moje drugo sopstvo (at- ‘man)«. On, glad ili smrt, spoji se s rijeéju’ u Ijubavnom zagr- Tjaju posredstvom misli. To Sto bija’e sjeme to postade godi- na. Jer prije nije bilo godine. Gajio ga je tako dugo koliko traje godina i nakon toga ga je odaslao. Tada je zinuo da pro- guia ovo Sto se tek bilo rodilo, a sjeme je natinilo: »bhdn«. To postade rijeé. 5. On pomisli: »Ako ga ubijem, naginit u veoma malo hranec. Ovim rijetima odaslao je od sebe sve Sto god je ovdje: strofe, prozne izreke, napjeve, metre, Zrtve, Ijude i zivotinje. Sve Sto je emanirao odlucio je pojesti. Doista, on sve jede to je prozdrljivost prozdiraéa.” Ko ovako zna: »To je prozdr- Ijivost protdirata«, postaje protdiraé svega ovoga i sve po- staje njegova hrana. 6. On poteli: »Hajde da ponovo vecom Zrtvom Zrtvujeme. Naprezao se i trapio. Moé uzvisenosti njega koji se naprezao i trapio narasla je. Zivotni dahovi doista su moé uzvisenosti, Dok su se Zivotni dahovi uzdizali, njegovo tijelo je bujalo. U njegovom tijelu doista bijase duh (munas). On poieli: »Neka mi ovo tijelo bude prikladno za zrt- vu i neka time postanem otjelovijen«! Tako je postao konj. Sto je nabujalo, to je postalo prikiadno za Zrtvu, Ko ovako za: »To je bit konjske Zrtvee, taj uistinu poznaje Zrtva ko- nja. Pustivsi ga slobodnim razmisljao je i na kraju godine irtvovao ga sebi. Stoku je Zrtvovao bogovima. Zato ljudi ono Sto je posveceno svim bogovima Zrtvuju Pradapatiju. Ono Za- rece sunce upravo je ova konjska 2rtva. Godina je njegovo tijelo, ovaj zemaljski oganj je arka (sveti oganj) i ovi svje tovi su njegova tijela, Tako ih je dvoje: arka t usvamedha (konjska Zrtva). Ali oni su jedno bozanstvo, sama Smrt. Ko tako zna nadilazi ponovnu smrt, smrt ga ne moze dose¢i, smrt postaje njegov dio i on postaje jedno s ovim bozanstvima. uD 163 13 J, Dvostruko je potomstvo Pradapatijevo: bogovi i de- moni, Bozi bijahu mladi, a demoni stariji, Oni su se medu- sobno borili za ove svjetove. Bogovi odludige: »Hajde da po- bijedimo demone pri Zrtvi pojanjem« 2, RekoSe rijedi: »Pjevaj za nase. »Dobros, izusti rijet i zapoje im. Uzitak koji je u rijegi ona pojanjem pribavi bo- govima, a 8to u njoj bijase dobro, bilo je za nju samu. De- moni su shvatili: »Uistinu, ovim pojcem ée nas oni pobijeditie. Navaliv8i na njega pogodise ga zlom. To je upravo zlo: kad Se govori ono Sto je nepriliéno, 5, Rekose dahu: »Pjeval za nas. »Dobrow, izusts dah i 2a poje im. Ugitak koji je u dahu on pojanjem’ pribavi bogovi ma, a Sto u_njem bijase dobro, bilo je za njega samog. Demo- ni su shvatili: »Uistinu, ovim pojcem ée nas pobijeditic. Na- valivsi na njega pogodise ga zlom, To je upravo zlo: kad se njusi ono sto je nepriliéno. 4, Reko8e oku: »Pjevaj za nase, »Dobroe, izusti oko i zapoje im. Uzitak koji je u oku ono pojanjem ‘privavi bogo- vima, a §to u njem bijage dobro, bilo je za njega samog. De- moni su shvatili: »Uistinw, ovim pojeem ¢e nas pobijediti« Navalivéi na njega pogodige ga zlom. To je upravo zlo: kad se gleda ono sto je nepriligno. 5, RekoSe uhu: »Pjevaj za nase. »Dobro«, izusti_ uho i zapoje im. Uzitak koji je u uhu ono pojanjem ‘pribavi bogo- vima, a Sto u njem bijase dobro, bilo je za njega samog. De- moni su shvatili: »Uistinu, ovim’ pojcem ée nas oni pebijedi- tic, Navaliv8i na njega pogodige ga zlom. To je upravo zlo: Kad se slu’a ono &to je nepriliéno. 6, Rekoge razumu: »Pjevaj za nas«. »Dobros, iausti razum i zapoje im. Uzitak koji je u razumuon pojanjem pribavi bogo- vima, a Sto u njem bijaSe dobro, bile je za njega samog. De- moni su shvatili: »Uistinu, oviim pojcem ce nas pobijediti«. Navalivsi na _njega pogodise ga zlom. To je upravo zlo: kad se misli ono Sto je nepriligno. 7. RekoSe Zivotnom dahu koji je u ustima: »Pjevaj za »Dobros, izusti Zivotni dah i zapoje im. Demoni su shva- »Uistinu, ‘ovim pojcem ce nas pobijeditie, Navalivsi na njega pogodise ga zlom. I kao sto se grumen zemlje rasprSi udarivsi o kamen, tako su i oni nestali raspréeni svim prav- cima, Tako su ostali bogovi a demoni su poraleni. Ko tako ita outaie sam sa sobom, a neprijatelj koji gx mrzi biva od- agen, 164 19. On je Ayasya Angirasa, jer je bit udova." Zivotni dah je bit udova, da, Zivotni dah ‘je bit udova. Zato, od kojeg god se uda Zivotni dah udalji, upravo taj se osusi. Jer on je uistinu bit udova. 20. On je i Brhaspati. Rijeé je brhati” i on je njen gos podar. Zato je on Brhaspati, gospoda: Rijeti 21. On (zivotni dah) je i Brahmanas-pati. Rijet je brah- man” i on je njen gospodar. Zato je on Brahmanas-pati, go- spodar izreke drahman. 22. On je i sdman. Rijeé je sdman," a on je sd (Zensko) i ama (mu8ko) i zato se napjev zove sdman. Jer je sligan le- tecem mravu, sliéan mugici, sligan slonu, slitan trima svje- tovima i svernu onome, zato'se sdman zove sdman (samdnah, sligan, jednak). Ko tako zna ovaj sdman taj postiZe jedinstvo 5 njime i Zivi uw njegovom svijetu. 23. On je i udgitha, pojanje Sama-vede. Zivotni dah je ud, jer Zivotnim dahom je cijeli svijet poduprt, a githa, pjés- ma, je rijeé. On je pak i ud é githa, on je udgitha. 24. I Brahmadatta Caikitaneya je rekao pijuci kraljev- sko pice somu: »Neka mi ovaj kralj raskoli glavu ako je Ayasya Afgirasa pojao drugatije. Jer on je pojao jedino ri- je€ju i Zivotnim dahome. 25. Ko poznaje bogatstvo ovog sdmana (napjeva), taj ga i posjeduje. Bogatstvo sdmana je melodija, Zato onaj koji obavlja sveceni¢ku duénost Zeli melodigan glas. Takvim gla- som koji je ispunjen melodijom on obavlja duznost_sveceni ka. Naime, Ijudi pri 2rtvi Zele vidieti svecenika s melodiénim lasom, ontog koji posjeduje bogatsivo. A ko tako poznaje to jogatsivo sdmana, taj ga i posjeduje. 26. Ko poznaje zlato (ispravan ton) ovog sdmana, taj i posjeduje zlato. Upravo melodija je njegovo zlato. Ko tako poznaje ovo zlato napjeva, taj ga i posjeduje. 27. Ko poznaje oslonac ovog sdmana uistinu stoji évrsto. Rijeé je njegov oslonac.” Jer oslonjen na rijet ovaj Zivotni dah poje. Neki pak kadu: »On je oslonjen na hranus, 28. A pri kazivanju proéisavajucih hvalospjeva svece- nik prastotar poje napjev. Dok on poje svecenik mrilja ove iareke: Od nebitka vodi me bitku. iz tame vodi me svjetlu, od smrti vodi me besmrtnosti. 165 Kad govori: »Od nebitka vodi me bitku«, misli pri tom: »Ne- bitak je smrt, a bitak besmrtnostr. Hoée reci: »Od smrti vo- di me besmrtnosti, wéini me besmartnime. Kad govori: »Iz tame vodi me svjetlue, pri tom misli »Tama je smrt, a svjetlo besmrinost«. Hoce ‘reci: »Od smrti vodi me besmrtnosti, uéini me besmrtnim«. ‘A kad govori: Od sm nema niéeg Sto je nejasno. I drugim himnama on moe za sebe na¢i hranu pojuci, Neka njima izabere blagodat i Zelju koju god poéli, Onaj pojac (udgatar) koji tako zna, zelju koju god pozeli, bilo za sebe, bilo za domacina, pojanjem 1 ostvaruje. On je bez sum- nje pobjednik svijeta, Ko tako zna ovu Sama-vedu ne Zudi za Postignucem boljeg svijeta." vodi me besmrtnostic, onda L4 1. U povetku svijet bijae samo dtman u obligju puruse (prakozmitkog ¢ovjeka). Pogledavsi unaokolo ne vidje ni8ta drugo osim sebe. Prvo izusti: »Ja jesam.« Tako je nastala oznaka »jae. Zato i danas upitan prvo kaze: »Ja sam ovos. a onda izgovori neko drugo ime koje ima. Kako je prije (parva) posetka svijeta sagorio (us) sva zla, zove se purusa.” naj koji tako zna doista sadize onog koji Zeli biti prije nje- ga. 2, On bijase uplasen. Zato se pla8i onaj koji je osamljen. Pomisli: »Cega se plasim kad ovdje nema nikog drugog osim menee? I strah mu i8eznu. Jer dega bi se on trebao plasiti? Strah nastaje samo od drugoga. 3. Ali on (dtman) se nije radovao. Zato se osamljeni ne raduje. Pozelio je drugoga. Postade tako velik ‘kao mus. karac i Zena évrsto obgrljeni i podijeli se u dva dijela. Od toga nastadose muz i Zena. Zato Yadfiavalkya rete: Svaki od nas je kao polovitna krhotinae. Tako se ova praznina ispuni Zenom. On se sjedinio s njom 1 nastadose Ijudi.” 4. Zena pomisli: »Kako se mogao sjediniti sa mnom stvo- rivSi me iz sebe?” Hajde da se sakrijeme! Ona postade kra- va, onaj drugi bik, i spoji se s njom. Tako nastadcse goveda. Ona postade kobila, onaj drugi pastuh, ona magarica, on ma- garac i spoji se s njom, Tako nastadose jednokopitari. Ona postade koza, onaj drugi jarac, ona ovca, on ovan i spoji se s njom. Tako nastade stoka. Tako je upravo, sve ovo Sto Zivi 4 paru, on stvorio, sve do malih crvenih mrava. 166 5, Znao je: »Ja sam uistinu stvaranje (srStih, emanaci- ja) jer ja sam sve ovo stvoriox. Tako se zbilo stvaranje. Ko tako zna sudjeluje u ovomt njegovom stvaranju. 6. Zatim je trljao i rukama stvorio oganj iz njegove maternice, usta, Zato su oni oboje u unutraénjosti bez. dlaka. Jer maternica je u unutrasnjosti bez dlaka. I kad iiudi govo- re za svakog pojedinog boga: »Zrtvuj ovome, Zrtvuj onomes, tada su svi ti bogovi njegovo djelo, 2 on svi ti bogevi. A Sto god je viaino, to je stvorio iz bujice sjemena; to je soma. Tako je cijeli svijet ili hrana ili oraj koji jede. Soma je hra: na, a oganj jedaé hrane. Najvise stvaranje brakimana® je to Sto je stvorilo jo8 sjajnije bogove, Sto je, iako smrtno, stvo- tilo besmrtnike, Zato je to najvige stvaranje. Ko tako zna sudjelje u ovom njegovom stvaralastvu. 7. U pogetku svijet bija’e nerazlucen (avyakrtam, nedi- ferenciran).” Posta razluéen (manifestiran, diferenciran) ime nom i likom kada je reteno: »Svijet ima ovaj lik i ono ime« Zato je i danas svijet razluéen upravo imenom i likom kad se kaze: »Svijet ima ovaj lik i ono imes. On (atman) je ovdje prodro sve do vrSka noktiju, kao britva zabijona u korice, kao svepodupiruci u svoje boraviste. Njega ne vide, jer je nepot- pun u pojedinaénom. Kada dige naziva se dahom, kad govori Tijegju, kad gleda okom, kad slu’a uhom, kad rozmislja ra zumom. A to su samo imena njegovih djela. Onaj koji ga slavi u pojedinatnom ne poznaje ga: jer on je nepotpun u pojedinaénom. Treba slaviti dtman i tada sve ovo postaje jed- no.” Ovaj diman je trag svega ovoga (cijeloga svijeta) i po njemu se sve ovo spoznaje, kao Sto se po tragu pronalazi put. Ko tako zna postize slavu i Cast. 8. Ovaj dtman koji nam je bli8i nego ita drati je od sina, dradi od bogatstva, drazi od svega drugoga. Ako éovjek kale onom koji naziva nesto drugo a ne diman dragim, da ¢e iz- gubiti to Sto mu je drago, moze biti upravo tako. Covjek tre- ba da slavi samo dtman kao drago. Jer onom koji slavi dtman kao drag, to 8to mu je drago nece izmaci, 9. 0 tome su rekli: »Zasto ljudi misle da ¢e znanjem brahmana postati sve ovo (cijeli svijet)? Sto je 12 brahman malo po éemu je postalo sve ovos?” 10. U potetku svijet bijase braliman. Ono sebe spoznade ovako: »Ja sam bralmans. Od njega postade sve ovo. I koji od je medu bogovima bio probuden i on postade to. Tako Bijase medu rSijima, tako medu’Ijudima. Videdi to, ri V: madeva spozna: »Ja’bijah Manu, i sunce takoders. Tako je to ¢ak i danas. Ko tako zna: »Ja sam brahmans, taj postaje 167 sve ovo." Cak ni bogovi ne mogu upravijati takvin jer on postaje njihov dtman. A ko postuje drugo botanstvo misleéi »Ono (brahman) je jedno, a ja sam drugos, taj ne razumije, Sto je njemu Zivotinja, to je on bogovima. Kao S10 mnoge Zivotinje sluze govjeku, tako govjeh sluzi bogove. Ako govje- ku odvedu samo jedau Zivotinju on postaje nezadovoljan. A kako ne bi bio ako mu odvedu mnoge? Zato i bogovima nije Ptijatno ako to spozna ma i jedan éovjek. 11. U potetku svijet bijase brakman, samo jedno. Ali kao samo nije napredovalo. Stvorilo je izvrsnu vrstu kéatrija i one koji su. kSatrije medu bogovima: Indra, Varuna. Soma, Rudra, Pardanya, Yama, Mrtyu, I8na." Od ovih kéatrija ni- Sta nije moénije. Zato pri kraljevskoj Zrtvi kSatrija sjedi is- pred brahmana i tako se ukazuje ast Ksatriji, Pa ipak je brahman" izvor k&atrijske vlasti, Zato kada kralj zadobiva éak i najvisi polotaj, na kraju prilazi brahmanu kao svom iz- voru. Ko ovoga povrijedi napada svoj izvor. Postaje rdaviji jer napada boljega. 12. Ali i opet nije napredovao. Stvori narod, a to su oni koji su medu bogovima pobrojeni u grupama: Vasui, Rudre, Aditye, Visvadeve, Maruti 13, I opet nije napredovao. Stvori rod Sudra, Pa’ana. Do- ista, ona (zemlja) je Pasan, jer ona sve hrani, Sto god je ov- lje. 14. I opet nije napredovao. Stvori jo8 izvrsniji oblik dharma. Dharma," to je moé kSatrija. Zato od dharme nista nije vige. Tako slabiji Zeli pobijediti jaeg dharmom kao kra jem. Uistinu, Sto je dharma, to je upravo istina, Zato judi i kagu za onog koji govori istinu: »On govori dharmuc, ili za onog koji govori dharmu: »On govori istinu«. Jer, doista, ovo dvoje su jedno. 15. Eto to su brahman, kSatra, vis (narod) i Sidra. Brahman je postojalo medu bogovima kao oganj, a medu Tjudima kao brahman (svecenik). Kéatrijska viast je pak postojala u kSatriji, vajSija u vaj8iji, Sudra u Sudri.” Zato Iju- di Zude steci polo%aj medu bogovima preko ognja, a medu Ijudima preko brahmana.” Jer brahman postoji kroz ova dva oblika. Onome ko napusti ovaj svijet, ne spoznavsi svoj vla- stiti svijet (utogiste), to nespoznato’ (brahman) ne koristi. Kao Sto onom drugom ne koristi neizregena veda, ili neizvr- Sen obred. Cak ako éovjek ovdje i izvrsi, a ne znajuci to, veliko 1 sveto djelo, to njegovo djelo na kraju propada. Cov: jek treba da slavi dtman kao svoj vlastiti svijet. Ko slavi 168 atman kao svoj viastiti svijet, niegovo djelo neée prapasti. Jer; upravo Se iz tog dimana sivara Sto god 3¢ 292el 16. Uistinu, ovaj diman je svijet (sjediste) svih bica. Jer lijeva urtvu i Zrtvuje, Eovjek je sjediste bogova. Jer ka- ruje Vedu, éovjek je sjediste vidovnjaka. Jer izlijeva #rtvene ponude precima i jer Zeli potomstvo, Covjek je sjediste pre- Gaka, Jer za8ticuje Ijude i jer im udjeljuje hranu, Covjek je sjediite ljudi. Jer pribavlja vodu i travu Zivotinjama, éovjek je sjedi8te Zivotinja. Jer u njegovom domu tive zvijeri, ptice, pa i mali crveni mravi, on je njihovo sjediste. Kao sto Cov- Jek Zeli sigurnost u svom vlastitom svijetu, tako sva bica Zele Sigurnost onome koji tako zna. To je poznato i ispitano. 17. U pocetku svijet bijase dtman i bijaSe sam. On pode- li: »Da mi je Zena, mogao bih imati potomstvo! Da mi je bo- gatstvo, mogao bih vrSiti obred«! Toliko je on podelic, Cak ako éovjek i Zeli ne postize viSe od toga. Zato i danas, ko je sam, Zudi: »Da mi je Zena, mogao bih se razmnazati! Da sam bogat mogao bih vrsiti obrede! T tako dugo dok ne postigne jedno od toga smatra da je nepotpun.” A njegova je potpu- host u sljedecem: razum je njegov dtman, rijet je Zena, dah potomstvo, oko ljudsko bogatstvo, jer ofima ga se pronalazi, a uho je bozansko bogatstvo, jer uhom se o njemu cuje. At ‘man (tijelo) je mjegovo djelo, jer dtmanom dielo iz- vriava, Tako je értva peterostruka, Eovjek je peterostruk, Zi votinja je peterostruka, i peterostruko je sve Sto god je ov- dje. Ko tako spozna, poluéuje sve ovo. Ls 14. Ovaj Pradapati fe godina i ima, Sesnacst dijelova Noéi su petnaest njegovih dijelova, seSnaesti njegov dio je évrsta to¢ka. S nogima on jaga i s njima propada. Usav$i, u noéi mladog mjeseca, svojim Sesnaestim dijelom u sve Sto dike Zivotnim dahom, on’se rada u osvit novog dana, Zato u tak- vo} noéi, u cast’ ovog boZanstva, neka niko ne prekida Zivot onog sto dige, pa makar to bio guster ili zo Zita.” 15. Onaj ovjek, koji ovo tako spozna, on je Pradapati koji je godina i koji ima Sesnaest dijelova. Bogatstvo je pet- naest njegovih dijelova, atman je Sesnaesti. S bogatstvom on jaéa i s njime propada. Sto je dtman, to je os kotata, a ime- tak mu je obrué. Zato, kada Sovjek izgubi sav svoj i a sam i dalje 2ivi, Ijudi tada kau: »Samo obrué kotaéa je pro- aoe. PH" 16, Doista, postoje tri svijeta: svijet Ijudi, svijet ofeva i svijet bogova. Svijet Ijudi se osvaja samo kroz sina i ni jed- 169 nim drugim djelom, svijet ofeva Zrtvenim Einom, a svijet bo- gova znanjem. Svijet bogova je najizvrsniji medu svjetovima izato se znanje veliéa." 17. A sada predaja. Kad éovjek misli da ée umrijeti, go- aTi si brahman, ti si artva, ti si svijete. Sin’ mu odgovara: »Ja sam brahman, ja sam drtva, ja sam svijet«. Uistinu, Sto god je nauceno nalazi se u objavi. Sve Zrtve za- jedno su Zrtva. Koji god bili svijetovi, svi zajedno su Svijet Sve to je uistinu toliko. Otac imisli: »Kako je sve to on, neka me sin stiti od ovoga svijetas. Zato je pouéeni sin nazvan ‘onim koji daruje slobodu i zato je pougen. Kada onaj koji tako zna odlazi sa ovoga svijeta, ulazi u sina sa svojim Zivot nim dahovima. I sto god je nepravo uéinio, svega toga ga sin oslobada. Zato se i naziva sinom. On uz sina stoji Evrsto na ovom svijetu, a onda u njega ulaze besmrtni bozanski da- Ovi. 21. A sada slijedi tumadenje obiéaja." Pradipati stvori osjetila (karma)". Kad su stvorena, ona se medusobno stanu prepirati. »Ja cu govoritic, odlutiglas. »Ja cu gledatix, od- Judi oko. Ja éu éutie, odluéi uho. Tako i ostala osjetila odlu- ie Sto ée, svako prema svome djelovanju, Pojavivsi se kao umor, smrt im: pride i obuzme ih, Obuzevsi ih, smrt ih zau- stavi, Glas posta umoran, oko posta umorno, uho posta umor- no. Ali smrt ne dosegnu do onog koji bijase sredi8nji dah. Osjetila odluée da ga upoznaju i rekoSe: »On je najizvrsniji medu nama. Jer on se, bilo da se kreée ili ne krece, ne uma- ra niti_propada. Hajde da uzmemo njegovo obligje«. I svi poprimise njegov lik. Zato se oni po njemu zovu Zivotnim dahovima. I u kojoj god porodici postoji éovjek koji zna ta- ko, tu porodicu nazivaju po njemu. I ko god se spori s onim ko’ zna tako, taj slabi i oslabiv8i na kraju umre. Ovo se od- nosi na afman. 22. A ovo se odnosi na botanstva". »Ja cu paliti«, odlugi oganj. »Ja éu davati Zare, odludi sunce. »Ja cu sjatie, odluéi mjesec. Tako i ostala boZanstva odluéise sto ée, svako prema svojoj bo%anskoj prirodi. I kao Sto je dah sredi8nji medu 2i- votnim dahovima, tako je i Vayu medu bozanstvima. Jer dru- ff bodanseva Jiéecavaju, Vayu ne. Vayu je boZanstvo koje nk id ne zalazi 23. O tome postoje stihovi: Tz koga sunce izlazi iu kome ono zalazi, (Doista, iz daha izlazi, 170 iu dah zalazi) za njega bogovi dharmu stvorise Samo on je danas, on ¢e biti i sutra. Sto god im bogovi odredise tada, samo to oni vrse i danas. Zato neka se Covjek pridréava samo jednog obi¢aja. Neka udahne i izdahne Zeleci: »Nek’ me zlo smrti ne dosegne« Kada to vrsi neka to pokuSa izvrSiti do kraja. Time on polu- Guje jedinstvo s ovim bo2anstvom i boravi u njegovom svi- jeiu. L6 1. Ovaj svijet je trojstvo: ime, oblik i djelo. U odnosu na imena je ovo sto se naziva rijeé. Ona je njihova pjesma hale whiha, jer iz nje sva imena proizaze (uttha). Ona je njihov napjev sdman, jer je signa (sama) sa svim imenim: Bua njthovo brakmam, jer ona sva imena podupire (V'Bht) 2. U odnosu na oblike je ovo Sto se naziva oko. Ono je nythova pjesma hvale wktha, jer iz njega svi oblicl, protalaze {uttha). ‘Ono je njihov sdman, jer je slican (sama) sa svim oblicima. Ono je njihovo brahman, jer ono sve oblike podupi- re (Vbhr). | 3. Uodnosu na djela je ovo Sto se naziva tijelo. Ono je njihova pjesma hvale uktha, jer iz njega sva djela proizlaze (uttha). Ono je njihovo sdman, jer je slitno (sama) sa svim djelima. Ono je njihovo brakman, jer ono sva djela podupire (V bhi). Ovo sto je trojstvo, to je jedno, ovaj atman. A atman je, iako jedan, ovo trojstvo. Ono Sto je besmrtno za- strto jé postojecim. Dah je besmrtan, a ime i oblik su posto- jeée. Njima je dah zastrt, m1 1, Zivio nekoé Drpta-balaki, vrlo uéeni Gargya. Rece on Adatasatruu, kralju Kasija: »Govorit cu ti o brakmanue. A Adatasatru ce: Dat ¢u tisucu goveda za tvoj govor, jer Iju- di ¢e pohrliti kliéuci: Danaka! Danaka«!” 2. Reve Gargya: »Onog puru’u koji je u suncu ja slavim kao brahmane. A Adatasatru ée: »Ne govori mi o njemu. Ja njega slavim kao najvigeg, kao poglavara i kralja svih bica, Onaj ko njega tako slavi postaje najvisi, postaje poglavar i kralj svih bicae. 3. Rece Gargya: »Onog purusu koji je u mjesecu ja sla- vim kao brahmane, A Adatasatra ce: »Ne govori mi o njemu. 7 Ja njega slavim kao.golemog, u bijelo odjevenog kralja somu Za onog ko njega tako slavi, soma se istiskuje i tijeSti dan za danom. Njegova hrana ne presusuje. 4, Rete Gargya: »Onog purusu koji je u svjetlosti ja sla- vim kao brahmane. A Adatasatru Ge: »Né govori mi o Ajemu, Ja njega slavim kao sjajnog. Onaj ko njega tako slavi posta. je sjajan i njegovi potomei postaju sjajni ___5. Reve Gargya: »Onog purusu koji je u prostoru ja sla vim kao brahmane. A Adatasatru ée: »Ne govori mi 0 njemu, Ja njega slavim kao potpunog i nepokretnog. Onaj ko njega tako slavi ima obilje potomaka i goveda. Njegovi potomei ne napustaju ovaj svijet, 6. Reve Gargya: »Onog purusu koji je u vjetru ja sla- vim kao brahmane. A Adatasatru ée: »Ne govori mi o njemu. Ja njega slavim kao Indru, kao stragnu i nesavladivu vojsku. naj ko njega tako slavi postaje pobjednik, nepobjediv i os vajaé neprijateljac 7. Rete Gargya: »Onog puruSu koji je u ognju ja slavim kao brahmane. A Adatasatru ée: »Ne govori mi o njemu. Ja njega slavim kao osvajata. Ko njega tako slavi postaje osva- ja€ i njegovi potomei postaju osvajaci«. 8. Rete Gargya: »Onog puruiu koji je u vodama ja sla- vim kao brahmari«. A AdataSatru ce: »Ne govori mi o njemu. Ja njega slavim kao sliku sivarnosti. Onome ko njega tako slavi rada se ono Sto je njegova slika, a ne ono Sto nije nje- gova slika, Od njega se rada njegova slik: 9, Rete Gargya: »Onog purusu koji je u zrcalu ja slavim kao brahmane, A Adatasatru ée: »Ne govori mi o njemu. Ja njega slavim kao blistavog. Onaj ko njega tako slavi_posta- Je Blistav i njegovi potome! postaju bistavi. On zasjenjuje sjajem svakog s kim se sretnee. 10. Reve Gargya: »Zvuk koji odjekuje iza onog ko ko- rata ja slavim kao brahmans, A Adatasatru ée: »Ne govori mi © njemu. Ja njega slavim kao Zivot. Onaj ko njega tako slavi dotivi pun vijek svog Zivota na ovom svijetu. Njega Zivotni dah ne napusta prije no sto je doslo vrijemee. 11, Rege Gargya: »Onog purusu koji je u stranama svijeta ja slavim kao brahmane. A Adatasatru ée: »Ne govori mi 0 njemu. Ja njega slavim kao prijatelja Koji nas ne napusta, Onaj_ko njega slavi ima prijatelja i prijatelji se ne odvajaju od njegae: "12, Reée Gargya: »Onog purusu koji se sastoji od sjenke ja slavim kao brahmane, A Adatasatru ée: »Ne govori mi o 172 njemu, Ja njega slavim kao smrt. Onaj ko njega tako slavi dozivi pun vijek svog Zivota na ovom svijetu, Njemu smrt ne dolazi prije vremenac. 13. Rete Gargya: »Onog purusu koji je u tijelu ja slavim kao brahmans, A Adatasatru ée: »Ne govori mi o njemu. Ja njega slavim kao utjelovijenog. Onaj ko njega tako slavi_po. Staje utjelovljen i njegovi potomci postaju utjelovijenie. Tad’ Gargya zaSuti." 14, Ree Adatasatru: »Zar je to svee? »To je sve« 2To nije dovoljno da se zna brahman« A Gargya ée: »Tada mi dopusti da postanem tvoj uéenike. 15, Rege Adatasatru: »Suprotno je obiéaju da brahman dode kéatriji misleci da ¢e ga ovaj poutiti o brahmanu. Ali ja cu ipak uéiniti da ti njega jasno uvidié«. I uhvativsi ga za Tuke ustane. Tada oni dodose do Covjeka koji je spavao. Po- zvae ga ovim imenima: »0 veliki, u bijelo odjeveni, kralju somac! Ali on ne usta. Adatasatru ga takne rukom i probudi. On ustane. 16, Reée Aditasatru: »Gdje bijaSe purusa, koji se sa- stoji_od svijesti, dok je ovaj Eovjek spavao? I otkuda je do- Saoe? Gargya to nije zhao. 17, Rege Adatasatru: »Dok je ovaj éovjek spavao, puru- Sa koji se sastoji od svijesti, sakupiv8i svojom svijescu svi- jest svih Zivotnih dahova, potivao je u prostoru koji je unutar Srea. Kada su oni uhvaceni, tada se za Govjeka kaze da spava. Tada je dah uhvacen, glas je uhvacen, oko je uhvaceno, uho je uhvaceno, razum je uhvaéen«. 18. »Kad on spava ovi svjetovi su njegovi. Tada on kao da postaje moéan kralj, kao da je veliki brahman, kao da se spusta i uadite. Kao ste se kralj, povev8i svoje podantke, kre €e po svojoj zemlji kako deli, tako se i ovaj, ubvativsi osje- tila, kreée u svom tijelu kako Zeli.« 19, »Kad Zovjek padne u dubok san i kad ne zna nista, wro’avsi_kroz sedamdeset i dvije tisuce kanaléiéa imenom hita" koji vode od srca do osréja, on pogiva u osréju. T kao Sto bi mo¢an kralj ili veliki brahman ili mladié potivao, do- segavii vrhunac naslade, tako upravo i on tada potiva.« 20. »I kao Sto se pauk kreée mreZom iz sebe je tkajuéi, kao Sto iz ognja vreaju iskrice, tako iz dtmana izlaze svi da- hovi, svi svjetovi, svi bogovi, sva'bica, Upani3ada (tajno znaée- nje) njegovo je: stvarnost stvarnosti’. Zivatni dahovi su stvamnost, a on (diman) je njihova stvarnost.« 173, 11,2 1. Onaj ko poznaje mladunée i njegov dom, njegovo uto- Gi§te, stup i uzicu, taj obuzdava rodake koji ga mrze. Ovo mladunée je sredisnji dah. Njegov dom je tijelo, utoziste glava, stup dah, a njegova uzica je hrana.” 2. Sedam ‘vjeénth” stoje oko njega da ga sluze. Ono sto su pruge u oku, time je Rudra vezan za njega. Sto je voda u oku, time je Pardanya vezan. Sto je zjenica, time je sunce verano. Sto je Sarenica, time je oganj vezan. Sto je bjelooé- nica, time je Indra vezan. Donjom obrvom je zemlja vezana za njega, gornjom nebo. Onome ko tako zna hrana se nikad ne smanjuje. 3. O tome su stihoy Posuda sa otvorom dolje, a dnom gore ima. YU nju su svi oblici slave’ pohranjer Sedam vidjelaca na njenom rubu sjedi, a rijeé ko osmi sa brahmanom se druti. »Posuda sa otvorom dolje, a dnomi gore ima« — to je glava, jer ona je posuda koja ima otvor dolje, a dno gore. »U nju su svi oblici slave pohranjeni« — dahovi* su »svi ob- lici slave« u nju pohranjeni, Kad se to kaze misli se na da- hove. »Sedam vidjelaca na njenom rubu sjedi« — dahovi su vidioci. Kad se to kaie misli se na dahove. »A rijeé ko os1 sa brahmanom se drusie — rijeé se kao osmi vidjelac druti sa brahmanom. 4, USi su Gautama i Bharadvada, Desno je Gautama, a lijevo Bharadvada. Ogi su Visvamitra i Damadagni. Desno’ je Visvamitra, a lijevo Damadagni. Nosnice su Vasistha i Ka- Syapa. Desna je Vasistha, a itjeva KaSyapa. Jeaik. je Atri’, jer jezikom se hrana jede. Naime, atti (jedenje) je isto sto i Atri, Onaj ko tako zna postaje jedaé svega i sve postaje njegova hrana. 1,3 1, Dva su doista vida brahmana: tjelesan i bestjelesan, smrtan i besmrtan, nepokretan i pokretan, postojece (sat) i onostrano (tyat), (tj. stvarno, istinito, sat-tsa).* 2. Tjelesno je sve sto nije ni vjetar ni zrak. Ono je smrtno, ono je nepokretno, ono je postojece. Bit toga tjeles- nog, toga smrtnog, toga nepokreinog, toga postojeceg je sun- ‘oje s'ja. Jer ono je sustina postojeceg. 174 3. A bestjelesan je vjetar i zrak. On je besmrtan, on je okretan, on je ongstran Cistini), Bit toga bestjelesnog, toga jesmrtnog, toga pokretnog, toga istinitog je puruia koji je u sungevom krugu." Jer on je sustina onostranog (istinitog). Ovo je Sto se tie bozanstva. ‘4. A ovo je Sto se tite pojedinca, Tjelesan je onaj koji je razligit od Zivotnog daha i od prostora unutar sebe. On je smrtan, on je nepokretan, on je postojece. Bit toga tjelesnog, toga smrtnog, toga nepokretnog, toga postojedeg je oko. Jer ono je suStina postojeceg. 5. A bestjelesan je Zivotni dah i prostor koji je unutar sebe. On je besmrtan, on je pokretan, on je onostran (istinit). Bit toga bestjelesnog, toga besmrinog, toga pokretnog, toga istinitog je purusa koji je u desnom oku. Jer on je sustina Onostranog, (istinitog). 6. Obligje toga puruse je poput halje Safranove boje, poput bijelog ovéjeg runa, poput krijesnice, poput ognjenog plama, poput lotosova cvijeta, poput blijeska svjetlosti, Ko tako spozna, taj na trenutak dohvaca njegov sjaj poput blije ska svjetlosti. A ovo je uGenje: »nije to, nije tox," jer ovdje nigta nije viSe od toga »nije toe. A zatim oznaka »stvamost stvamosti (istina istine): uistinu, Zivotni dahovi su stvarnost (istina), a ono (brahman) je njihova istina. u, 5 1. Ova zemlja je med za sva biéa i sva su bi¢a med za ovu zemlju.” Ovaj sjajni, besmrtni puruSa koji je u zemlji i ovaj viastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je u tijelu, on je upravo, taj d/man, to besmrino, to brahman, to sve. 2. Ove vode su med za sva biéa i sva su biéa med za ove vode. Ovaj sjajni, besmrtni puruéa koji je u vodama i ovaj vlastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je u'sjemenu, on je upravo 1aj ‘man,’ to besmrtno, to brahman, to sve. 3, Ovaj oganj je med za sva biéa i sva su biéa med za ovaj oganj. Ovaj sjajni, besmrini_ purusa koji je u ognju i ovaj viastiti sjajni, besmrini puruSa koji je saéinjen od rije- Gi, on je upravo taj diman, to besmrind, to brahman, to sve. 4, Ovaj vjetar je med za sva biéa i sva su biéa med za ovaj vjetar. Ovaj sjajni, besmrtni_puruga koji je u vjetru i ovaj viastiti, sjajni, besmrini purusa koji je u tivotnom dahu, on je upravo taj dtman, to besmrtno, to brahman, to sve. 5. Ovo sunce je med za sva bia i sva su biéa med za ovo sunce. Ovaj sjajni, besmrini puruéa koji je u suncu i ovaj 175 vlastiti, sjajni, besmrtni puruia koji je u oku, on je upravo taj atman, ‘to besmrtno, to brakman, to sve. 6. Ove strane svijeta su med za sva biéa i sva su bi¢a med za ove strane svijeta. Ovaj sjajni, besmrtni purusa koji Jeu stranama svijeta i ovaj vlastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je u ubu i u jeci, on je upravo taj déman, to besmrtno, to brahman, to sve: 7. Ovaj mjesec je med za sva biéa i sva su biéa med za ovaj mijesec. Ovaj sjajni, besinrtni purusa koji je u mjesecu P ovaj viastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je u razumu, on je upravo taj dfman, to besmrtno, to brahman to. sve. 8. Ova munja je med za sva bia i sva su biéa med za ova munju, Ova} sjajni besmrini puruéa koji Jeu muni i ova) viastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je u svjetlu, on je upra vo taj afman, to besmrino, to brahman, to sve. 9. Ovaj grom je med za sva bica i sva su bida med za ovay grom. Ovaj sjajni, besmrini puruSa koji je u munji i ovaj vlastiti, sjajni, besmrini puruSa koji je u zvuku iu gla- su, On Je upravo taj diman, to besmrtno, to brahman, to sve 10. Ovaj prostor je med za sva biéa i sva su bica med za ovaj prostor.” Ovaj sjajni, besmrtni purusa koji je u nje- mu i ovaj viastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je u prostora stea, on je taj dtman, to besmrino, to brakmai, to sve. 11. Ovaj dharma je med za sva bica i sva su biéa med za ovaj dharma, Ovaj sjajni, besmrtni purusa koji je u opéem dharmi i ovaj viastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je w lié- nom dharmi, on je upravo taj dtman, to besmrtno, to brak- ‘man, to sve. 12, Ova istina je med za sva biéa i sva su biéa med za ovu istinu. Ovaj sjajni, besmrini puru’a koji je uw istini i ovaj viastiti, sjajni, besmrtni purusa koji je istinitost, on je upravo taj aman,’ to besmrtno, to brahman, to sve. 13, Ovaj Ijudski rod je med za sva bica i sva su bia med za ovaj ljudski rod. Ovaj sjajni, besmrtni purusa koji je u ljudskom rodu i ovaj Govjeti sjajni, besmrtni purusa ‘oji je u pojedincu, on je upravo taj d/man, to besmrtno, to brahman, to sve. 14. Ovaj diman je med za sva biéa i sva su biéa med za ovaj atman. Ovaj Sjajni, besmrtni purua koji je u sveo- buhvatnom dfmanu, i ovaj sjajni, besmrtni purusa koji je u pojedinaénom dtmanu, on je upravo taj dfman, to besmrtno, ‘to brahman, to sve." 15, Ovaj dtman je, uistinu, viadar svih biéa, kralj svih bia. T kao Sto su sve Zbice spojene u glavéini i obruéu ko- 176 taga, tako su upravo sva bia, svi bogovi, svi svjetovi, svi Zi- votni dahovi, svi ovi pojedini dtmani spojeni u opéem dtmanu. 16. Ovo je med koji Dadhyatic Atharvana otkri ASvinima. Videci to r3i izreée: Va§ silan pothvat udinjen rad’ dobiti, junagine, ja éu obznaniti, ko Sto grmljavina kiSu najavijuje. Pa i med koji Dadhyahe Atharvana kroz glavu konja otkri vama." 17, Ovo je med koji Dadhyaie Atharvana otkri Asvini ma, Videci to 73i izrete: Na Dadhyaiic Atharvana, vi Asvini, glavu konja podmetnuste. Tan, ne krseci obecanja, med Tvastra, koji je vasa tajna, otkri vama. 18. Ovo je med koji Dadhyaric Atharvana otkri Asvini- ma, Videti to (Si izreée: On stvori tijela sa dvije noge, stvori tijela sa cetiri noge. Postavsi prvo ptica, on u tijela kao puruia ude. To je purusa koji obitava (purisayah) u svim tijelima (parsu). Ne postoji nista sto nije njime pokriveno, nista sto nije njime prozeto. 19. Svojim likom jednak svakom liku posta, ne bi li se njegov lik obznanio. Kroz mdyu se Indra mnogolik javio, jer zauzdano je njegovih stotine i’ deset hata. On je, doista, ovi konji. On je deset i tisuée, mnogi i bezbrojni. On je brakman bez prije i pos! ne. Ovaj dtman je brahman svevideei , bez nutrine i vanjéti , 1 to Je udenje. MH, 1 1, Danaka, kralj Videhe, priredi #rtvu na kojoj su raz. jeljeni mnogi’ pokloni. Tamo se sabraSe brahmani Kuru i Paficala. Danaka od Videhe pozeli saznati koji je od ovih brahmana najuéeniji. On zatvori tisuéu goveda i na svaki nji- hov rog priévrsti po deset zlatnih novéica. 2. Tad’ im rece: »Casni brahmani, onaj koji je najiz- iji medu vama neka odvede ova govedae. Na to Yada valkya rege svom uéeniku: »Odvedi ih, dragi moj Samasra. vae. On ih odvede, a brahmani se naljute: »Kako on za sebe moie tvrditi da je najizvrsniji bréhman medu namax? Tu se 12 Potestindjshe mis 177 desi i Asvala, hotar” Danake od Videhe. On ga upita: »Jesi li ti doista najizvrsniji brahman medu nama, Yadftavaikya«? Ovaj odgovori: »Moj poklon najizvrsnijem bréhmanu, ali ja sam stvarno Zelio ta goveda«. Tada ga hotar Asvala stade ispi- tivati 3. »Yadiiavalkyas, rege on, »sve ovo ovdje nadvladava smrt, sve prozima smrt. Cime se Zrtvovatelj oslobada smrti?« >Hotar svecenikom, ognjem i rijegju. Jer rijeé je hotar irtve. To Sto je rije, to je oganj, a on je hotar. To je oslobodenje, to je potpuno oslobodenje« 4, »Yadiiavalkya«, rece on, »sve ovo ovdje nadvladava dan i nog, sve prozima dan i nog. Cime se 7rtvovatelj osloba- da dana i noci?« »Adhvaryu" sveéenikom, okom i suncem. Jer oko je adhvaryu Zrtve. To Sto je oko, to je sunce, a ono je adhvaryu, To je oslobodenje, to je potpuno oslobodenje.« >»Yadiiavalkyac, rece on, »sve ovo ovdje nadvladava ra- studi i padajuéi mjesec, sve prozima rastuci i padajuci mje- sec. Cime se Ztvovatel| oslobada rastuceg i padajuceg mje- seca?« »Udgatar svecenikom”, vjetrom i dahom. Jer dah je udgdtar Zrtve. To sto je dah, to je vjetar, a on je udgatar. To je oslobodenje, to jé potpuno oslobodenje.« 6. »Yadiiavalkyac, reée on, »ovaj meduprostor nema upo- rista, Kako se onda Zrtvovatelj uspinje u nebeski svijet?« . »Brahmanom svecenikom,” razumom i mjesecom. Jer razum lje brahman 2rive. To Sto je razum, to je mjesec, a on je brahman, To je oslobodenje, to je potpuno oslobodenje.« Ovo se tive oslobodenja, a sada slijedi postignuce. 7. »Yadnavalkyae, upita on, »koliko ée rk stihova danas pri artvi hotar izreéi2«’»Tri.« »Koja su to tri?e »Puronuvakya, yadya i Sasyd kao treci« »Sto Covjek postize njima?«. »Sve ‘ovo ovdje sto ima dah.« 8. »Yadfavalkyac, upita on, »koliko ée ljevanica danas pri artvi adhvaryu izliti?e »Trie »Koje su to trie »Ona koja izlivena plane, ona koja izlivena iste’e i ona koja izlivena utigec, »Sto covjek postize njima?« »Onom koja izlivena pla- ne stiée svijet bogova. Jer svijet bogova kao da plamti. Onom koja izlivena istete (atinedante), dosie svijet ogeva. Jer svi- jet ogeva kao da je iznad (att). Onom koja izlivena utite (adhiserate), dosize svijet ljudi. Jer svijet Ijudi kao da je ispod (adhas).« 9. »YadAavalkyae, upita on, »s koliko ée bodanstava na desnoj strani danas brahman stititi zrtvu?« »$ jednim.« »Koji je taj jedan?« »Sam razum. Doista, beskrajan je razum, bes- krajne’ su Visva-deve i beskrajan’ svijet on ajime dosize, 178 il, 2 12, sYadhavalkyae, upita on, skad Govjek umre, ito ga ne ostavlja?« »Ime, Beskrajno je ime, beskrajne su Visva- deve i beskrajan svijet on njime dosize.« 13, »Yadnavalkyac, upita on, »kad glas mrtvog Covjeka ode u oganj, dah uw vjetar, vid w sunce, um u mjesec, sluh u strane svijeta, tijelo u zemlju, @tman u prostor, dlake u bi- Iie, kose u drveve, a krv i sjeme udu u vode, 8t0’tada ostaje od’ Zovjeka?« »Artabhaga, moj prijaielju, daj mi ruku. Samo nas dyoje éemo to znati. Ne govorimo o tome pred ljudima.« T otiSavSi njih dvoje raspravijahu. Ono 0 emu su govorili bi ja8e karma (djelo). Ono Sto su slavilii bijase karma. Jer dobrim djelom Covjek postaje dobar, a zlim postaje za0. Ta- da Artabhaga zaguti.” mL, 4 1, Uasta Cakrayana zamoli Yadfavalkyu: »Yadfiaval- kya, objasni mi brahman koje je vidljivo i koje nije onkraj shvacanja, njega koje je aéman ‘u sveruc. »On je tvoj dtman koji je u svemu.e »A koji je, Yadiavalkya, taj koji je u sve- mu2« »Koji udise ud'sanjem (prdyena),’on je tvoj dtman koji je u svemu. Koji izdige izdisanjem (apiinena), on je tvoj dtman koji je u svemu, Poji razdise razdisanjem’(vyanena), on je tvo} diman koji je u svemu. Koji istiskuje zrak u istis- kivanju (udanena), on je tvoj atman koji je u svemu. Da, on je tvoj aman koji je u svemu.c 2. Usasta Cakrayana mu rege: »Kao Sto bi se moglo reéi, ovo je govedo, ovo je konj’." tako si i ti ovo objasnio. Objasni mi brahman koje je vidljivo i koje nije onkraj shva- éanja, njega koje je aman u svemuc. »On je tvoj atman koji jeu Svemu.e A Koji je, Yadiiavalkya, taj koji je u svemu?« »Ti ne mode’ vidjeti vidioca videnja, ne mozeS éuti slusatelja slu’anja, ne moze$ mnijeti mislioca mi8ljenja, ne_mode8 ra- zaznavati razaznavatelja razaznavanja. On je tvoj diman koji je u svemu. Sve osim njega je jadno. Tada Usasta Cakraya- na zasuti UL, 9 1, Tada ga Vidagdha Sakalya upita: »Koliko ima bogo- va, Yadiiavalkya«? Ovaj mu odgovori prema nividi: »Toliko koliko ih se spominje u nividi koja je posveéena ViSvadeva- ma’, odnosno, tri stotine tri i tri tisuée trie, »Tako je«, reve Sakalya, vali koliko doista ima bogova, Yadiiavalkya?« »Tri- deset i trix »Tako jee, reée on, vali koliko doista ima bogova, o 179 Yadfavalkya?« »Sest.« »Tako jee, rege on, vali koliko doista ima bogova, Yadfiavalkya?« »Trie »Tako jee, reée_on, vali koliko doista ima bogova, Yadiavalkya?« »Dva.« »Tako je«, reve on, vali koliko doista ima bogova, Yadfiavalkya?« »Je- dan i po.e »Tako je«, reée on, »ali koliko doista ima bogova, Yadfiavalkya?« »Jedan.c »Tako je«, reve on, »a koji su to tri stotine tri i tri tisuée tri?« 2. Yaditavalkya odgovori: »To su samo njihove moéi (mahimanah), a stvarno ima trideset i tri boganstva«, »Ko- ja su to trideset i tri?« »Osam Vasua, jedanaest Rudra i dva- haest Aditya. To je trideset i jedan, as Indrom j Pradapati- jem ih je trideset i trie 8, »A koja su ona tri boga?« »To su, doista, ova tri svi: jeta", jer u njima su svi bogovi.e »A koja su dva boga?" »Hrana i dah.e »A koji je jedan i po?« »To je ovaj ovdie koji puse«™ 9. »0 njemu kaéu — ako je taj koji puse upravo jedan — onda kako move biti jedan i po?« »On je jedan i po jer jeu njemu sve ovo nabujalo.« »Koji je onda jedan bog?« »To je dah. On je brahman, i zovu ga *toe (ivat).«* 10. »Onaj ko spozna tog puruiu tije je boraviste ze- milja, dije je sjediste oganj, dja je svjetlost razum, koji je krajnje uporisie svakog atmrana, taj ée biti znalac, Yadnaval- kyac »Ja znam tog purusu” koji je krajnje uporiste svakog Gtmana o kojem ti govori8. Ovaj purusa koji je u tijelu, to je on, Kazi Sakalya, ko je njegovo bozanstvo?« »Besmrtnosix, rege on, 11. »Onaj ko spozna tog purusu dije je boravi8te zud- nja, Gije je sjedi8te sree, éija je svjetlost raium, koji Je kraj. nje'uporigte svakog atmand, 13} ée biti znalac, Yadiavalkya.« »Ja znam tog purusu koji je krajnje uporiste svakog atmana, © kojem ti govoris. Ovaj purusa koji je satinjen od Zudnje, to je on. Kaii Sakalya, ko je njegovo boZanstvo?« »2enac, rete on. 12, »Onaj ko spozna tog purusu éije su boraviste oblici, Gije je sjediste oko, éija je svjetlost razum, koji je krajnje * Prevela R. I. 180 uporiste svakog atmmana, taj Ce biti znalac, Yadiavalkya.« »Ja zgnam tog purusu koji je krajnje uporiste svakog Gtmana, o kojem ti cue Ovaj purusa koji je u suncu, to je on. Kadi, Sakalya, ko je njegovo bozanstvo?« sIstinae, rece on. 13. »Onaj ko spozna tog puruiu éije je boraviste pro- stor, fije je sjediste uho, éija je svjetlost razum, koji je kraj- nje uporiste svakog dtmana, taj A ti si me prije nazvao pouéenime. »Kako to misli, mudrage?« Sin mu objasni: »Covjek iz kraljevske porodice ‘mi je postavio pet pitanja, a ja nisam znao odgovor ni na jedno od njihe. »Koja su to pitanja?e »Ova«, odgovori on i ponovi glavne to- tke. 4, Otac mu rege: »Ti bi trebao znati, moj sinko, da Sto god ja znam, to tebi rekoh. Ali hajde, podimo tamo ‘da 4ivi- mo kao uéenicie. »Podi same, reve mu sin. I Gautama dode yamo gdje bijaSe Daivali Pravahana. Kralj mu prinese sjeda- lo i vodu, te mu tako privedi dogek pun postovanja. Tada mu rege: »Darujemo postovanom Gautami dar« 5. On odgovori: »Dar koji bih Zelio je ovaj: ponovi rije- & koje si iskazao u prisustvu mladiéae. 6. On rete: »To je medu botanskim darovima, Gauta- ma, Pofeli neki od Ijudskihe." 192 7. Gautama ée na to: »Ti zna§ dobro da je u mene sva sila zlata, goveda, konja, sluskinja, pratnje i haljina, Ne lisi Ime ovog’ Goilnog, beegranitnog 1 ‘prekomjernoge.sOnda ti, Gautama, ZeliS pougavanje na uobigajan natin?« »Ja sam do 3a0 tebi,” gospodine, kao uéenik.e Ovim rijegima su stari po- stajali uéenici, pa je s rijetima da dolazi kao uéenik i on ostao, 8. Tada mu kralj rege: »Kao sto se tvoji djedovi nisu ogrijedili o nas, tako nemoj ni ti, Gautama. Ovo znanje se nije do sada zadrialo ni kod jednog brahmana, Ali ja éu ga tebi vedi. Jer ko te mote odbiti kad tako zborig«. 9. »Onaj svijet je Zrtveni oganj, Gautama, Samo sunce je njegovo gorivo, zrake dim, dan plamen, strane svijeta gal), a medustrane iskre. U taj oganj bogovi vjeru prinose. Iz ove Zrtve kralj soma nastaje.« 10. »Pardanya™ je Zrtveni oganj, Gautama. Sama_godi- na je njegovo gorivo, oblaci dim, munja plamen, grmljavina ugalj, a tuéa iskre. U taj oganj bogovi kralja somu prinose. Iz te Brive ki8a nastaje.« 11. »Ovaj svijet je 2rtveni oganj, Gautama. Sama zemlja je njegovo gorivo, vatra dim, noé plamen, mjesec ugalj, a zvi- jezde iskre. U taj oganj bogovi kisu prinose. Iz te 2rtve hrana nastaje.« 12. »MuSkarac je Zrtveni oganj, Gautama. Sama otvore- na usta’ gu njegovo gorivo, dah dim, rijet plamen, oko ugalj, abo iskre, U taj oganj’ bogovi hranu prinose. Iz te drive sjeme nastaje.« 13, »Zena je Zrtveni oganj, Gautama. Sam polni organ je njeno gorivo, dlake dim, stidne usne plamen, obljuba ugalj, a naslada iskre. U taj oganj bogovi sjeme prinose. Iz te 2rtve éovjek nastaje. On Zivi koliko veé 2ivi, a kada umre, 14, tada ga odnose u oganj lomaée. Njegov oganj sam postaje oganj, gorivo gorivo, dim postaje dim, plamen pla- men, ugalj ugalj, a iskre iskre. U taj Zrweni oganj bogovi ¢o- vjeka prinose. Iz te zrtve uzdige se dovjek obasjan bojama svjetlosti.« 33. Poteet indjske est fs 15. »Oni koji znaju tako i koji u Sumi istinski slave vieru, oni odlaze u plamen lomage, iz plamena u dan, iz dana u prvu polovinu rastuceg mjeseca, iz prve polovine rastuceg mjeseca u Sest mjeseci tokom kojih (sunce) putuje na sjever, iz ovih mjeseci u svijet bogova, iz svijeta bogova u sunce, iz sunca u sjaj svjetlosti. Dosegavsi siaj svjetlosti, purusa Koji se sastoji od razuma, odlazi u svjetove brahmana.” U ovim svjetovima brahmana™ oni ive uznijeti za uvijek. Odavde nema povratka.« 16. »A koji Zrtvom, prinosenjem i trapljenjem pobjedu- ju svjetove, oni odlaze u dim lomage, iz dima u noé, iz noéi u polovinu padajuéeg mjeseca, iz polovine padajuéeg mjeseca u fest mjeseci tokom kojih sunce putuje prema jugu, iz ovih mijeseci u svijet oceva, iz svijeta oteva u mjesec. Dosegavs mjesee postaju hrana. Tamo ih bogovi, govoreci kralju som TRasti, Sabi” uZivaju. Kada odu od njih odlaze u prostor, iz prostora u zrak, iz zraka u ki’u, iz kige na zemlju. DoSavsi na Zemlju_postaju hrana. I ponovo bivaju Zrtvovani u ognju éo- vjeka. Tada se radaju u ognju Zene. Uzdigavsi se u svijet oni ponovo tako kruze, A koji ne znaju ova dva puta, postaju Kukci, moljci i sve ono Sto ovdje bode.«™ v4 1. Doista, suStina svih biéa je zemlja; zemlje voda; vode biljke; biljaka cvjetovi; evjetova plodovi; plodova muskarac; mugkarca sjeme. 2, Pradapati je razmisljzo: »Hajde, da mu naginim uto- &istee. I stvori Zena. Stvorivsi je, odao joj je priznanje odozdo. Zato Zenu valja postivati odozdo. Protegnuo je iz, sebe onaj prednji kamen za tijestenje. Njime ju je oplodio.”” 3. Njeno krilo je Zrtveni oltar, dlaka 2rtvena trava, ko- Ya soma-tijesak, a dvije stidne usne su plamen u sredini, Uist nu, koliki je svijet za onog koji vr8i obred widapeya,™ toliki postaje i za onog koji znajuci tako, vr8i spolni sno§aj. On sebi usmjerava dobra djela Zena. A onaj koji spolno opéi, ne zna- juci tako, njegova dobra djela Zene sebi okrecu. 194 4. To je, doista, ono Sto je Uddalaka Aruni znao kad je rekao, to je, doista, ono sto je Naka Maudgalya znao’kad je rekao, to je, doista, ono Sto je Kumaraharita znao kad je re- Kao: »Mnogi potomci brahmana odlaze neplodni i bez dobrih djela sa ovog svijeta: naime, oni koji spolno opée ne znaju- Gi tako, Doista se mnogo sjemena prosipa, onog u snu ili fonog na javie (Prev. D. Z.) Aitareya (Vamadeva:) M1, 1 1, »Ko je on2« »Mi ga slavimo kao dtman, a koji je od ovih taj diman?« »Da Ii ovaj po kome Covjek gleda, ili po ko- me shia, ili po kome njugi, ili po kome oblikuje govor, ili po kome razlikuje slatko i neslatko?e’ 2. To Sto je sree i taj razum, svijest, shvacanje, razazni vanje, spoznaja, mudrost, opazanje, volja, misao, promis j nje, oStroumnost, paméenje, predodzba, nadahnuce, Zudnja, Zivot, moé, sve to, samo su oznake za um.’ 3. On je brahman, on je Indra, on je Pradapati; on je svi ovi bogovi i pet velikih elemenata: zemlja, zrak, prostor, vo- da i svjetlost; on je ovi nabrojeni elementi kao i oni pomije- Sani i sitniji; i sjeme ovo i ono; i rodeni iz jajeta, i rodeni iz utrobe, i rodeni iz pare, i rodeni iz mladica; i konji, goveda, Ijudi i 'slonovi; i sve Sto god ovdje dige, Sto god se kreée i leti i Sto je nepokretno. To je sve vodeno umom, ma um se osla- nja, Svijet je voden umom, um je oslonac, um (pradjiana) je brahman. 4. 1 on (Wamadeva), atmanom koji je um, napustivsi ovaj svijet i poludivsi sve éelje u nebeskom svijetu, besmrtan Postaje ... postaje. (Prev. D. Z.) 196 Mandakya Aum, Ovaj slog je sve ovo. Tumatenje je: proslost, sadagnjost i buducnost; sve je samo slog aum. I Sto god dru: go postoji povrh tri vremena, to je takoder slog aur. 2. Sve ovo je brahman. Ovaj atman je brahman. A at- man ima éetiri dijela.’ 3. Prva éetvrtina je vaisvanara, tije je podrugje budno stanje, koji spoznaje vanjske predmete, koji ima sedam udo- va i deveinaest usta, koji uziva velike elemente. 4, Druga éetvrtina je taidasa, dije je podrudje stanje sna, koji spoznaje unutragnje predmeie, koji ima sedam udova i devetnaest usta, koji udiva profinjene elemente. 5. A kad éovjek zaspi, ne Zudesi ni jedne delje i ne sa njajudi snove, to je duboki san. Ova treca éetvrtina je prad. fia, Gije je podrugje stanje dubokog sna, koji je postao jedan, koji je éista spoznaja, Koji udiva samo nasiadu, koji je pun naslade, éije je lice misao. _6 On je gospodar svega, znalac svega, on je viedar u nutrini. On je izvori8te svega, potetak i kraj bica. 7. Koji ne spoznaje unutrainje predmete, koji ne spo- e vanjske predmete, koji ne spomaje obo, Kosi nije sa ‘mo spoznaja, koji nije spoznavalac, koji nije nespoznavalac nevi neizreciv, nezahvatljiv, bez oznaka, nepojmljiv, koji 197 znaj se ne mofe imenovati, koji ima za sustinu ovisnost o samom sebi, koji je smirenje manifestiranog, spokojan, blag, nedvo- jan;! takav misle da je éetvrti dio. On je atman. On treba biti znan, _ 8, Ovaj_je atman po elementima slog aum. Elementi atmana sa dijelovi{ dijelovi su element: zvuk a, 2vuk 1, zvuk m. 9. Vaisvanara, dije je podruéje budno stanje, je slovo 4, prvi element, ili’ po korijenu dp (polusiti) ili po tome So Jena pogeiku. Ko tako zna poluduje sve Zelje i postaje pote- tak svega toga. 10. Taidasa, éije je podrugje stanje sna, je slovo u, drugi clement, ili zbog uzdizanja, ili po tome sto se javlja u sredini. Ko tako zna postaje onaj u éijoj porodici nije roden niko ko ne poznaje brahma, postaje i sam onaj koji veliéa stalnost znanja. Ll, Pradfa, &ije je podruéje stanje dubokog sna, je slovo im, tredi clement ill po korijenu mi (mjeriti, spoznati), i po tome sto je na kraju. Ko tako zna mjeri (spoznaje) sve ovo i postaje kraj svega toga. 12. Cetvrti je onaj koji nema clemenata, neizreciv, ko- me je svojstveno smirivanje manifestiranog svijeta, blag, ne- -dvojan. Tako je upravo slog aum dtman. Ko tako zna dtma- nom u atman ulazi. (Prev. D. Z.) Maitrt v 1, Ovo je Kutsayanina pjesma hvale: Ti si Brahmi, ti si_Vidou, ti si Rudra, ti si Pradapati; tisi Agni, Varuna, Vayu, ti si Indra, ti si mjesec; ti si hrana, ti si Yama, ti si Prthivi, ti si sve, ti si neprolazan. Postojanje je u tebi raznoobli¢no po sebi i po prirodi svojoj. Naklon tebi, gospodaru vasione. Sopstvo svega, stvoritelj svega, ufivalac svega, ti si Zivot svega, viadar svake igre i uzitka. Naklon tebi smirenom dfmanu. Naklon tebi duboko skrovitom, nepojmljivom, beskrajnom, bez pocetka i bez kraja. 2. U potetku svijet bijae samo tama (tamas). Ona bi- jage u svevignjem’ i pokrenuta od njega preoblici se. Oblik ‘oji nastade je strast (radas). Strast se pokrenuta premetnu u vrsnocu (sattvam), a pokrenuta vrsnoca prostruji u bi (rasah). Ovaj dio je temelj spoznaje svakog éovjeka, a ozna- ke su mu: volja, odluénost i samosvijest, on je znalac tijela; Pradapati, prozvan visva (sve). Njegovi oblici su spomenuti prije. Dio njega koji pripada tami, o uéeniée Veda, je Rudra. Dio koji pripada strasti, o uéenige Veda, je Brahma, a dio koji pripada vrsno¢i, 0 utenite Veda, je'Vi8nu. Doista, on jedan postao je trostruk, postao osmerostruk, jedanaestero struk, dvanaesterostruk, ' bezbrojan. Jer se tako razvija, na- stalo’je bice. On se pokrece, ulazi u bica i postaje viadar bia. On je dfman unutra i izvana, da, unutra i izvana, VI 17. U pogetku svijet bijase brahman, beskrajno jedno. Beskrajno na istoku, beskrajno na jugu, beskrajno na zapa- du, beskrajno na sjeveru, beskrajno gore i dolje, beskrajno 199 na sve strane. Za njega istok i ostali pravci nisu postojali, ni poprijeko, iti pofe, niti, dolje. Nepojmljiv je ovaj ‘naj dtman, neizmjerljiv, ‘neroden, neshvatljiv; nezamisliv je on, ¢iji je dtman prostor. Pri propasti svega on jedini ostao je budan, 12 tog prostora probudio je to Sto se sastoji od same misli, Od njega je to zami8ljeno i u njega se vraca. On je bli- stav lik koji s{a w sunca, berdiman sjaj koji je u vate, kao i plamen u Zelucu koji probavija hranu. Jer ovako su rekli: Ora) Koji jeu vals koji je w sreu i Kol je,u suneu, on je jedan-jedini. Ko tako zna kreée jedinstvu jednoga. 28. To se move i drugadije reci. Prekorativsi preko ele- menata postojanja, osjetila i predmeta osjetila, dohvativsi luk Gija je tetiva Zivot’ prosjaka, a dréka évrstoca, i ubivii st Jom oblikovanom od nesamosvijesti, na vratima u brahmana, strazara okrunjenog smetenoSUéitelju, kazi Upani8adue, rekao si, »Upanigada ti je iz- reéena. Kazali smo ti Upanigadu 0 brahmanu.e 3. Zar’ samosavladavanje i djelovanje njen su oslonac. Vede su joj udovi, a istina prebivaliste. ). Ko nju tako spozna, odbacuje zlo i u najizvrsnijem, bes- konatnom, nebeskoni svijetu évrsto stoji, da, Evrsto stoji. (Prev. D. Z.) Taittiriya m1 (Trigaku rete:) 1, Aum. Onaj koji _zna brahman postite vrhunac, a o tome se kaze slijedece: »Brahman je stvamost (satyam), zna- nje (didnayn), beskonatnost (anantamn). Onaj ko zna da je fon smjeSten U skrovitosti (srca) i u_najvi8em nebu ostvaru- je, pomoéu umnog brahinana, sve Zeljex. Od tog je atmana zato postao prostor, od prostora vjetar, od vjetra, oganj, od ognja vode, od voda zemlja, od zemlje bilj- ke, od biljaka hrana, a od hrane éovjek. Taj se Govjek sastoji upravo od sustine hrane’. Takva mu je glava, takva desna strana, takva lijeva strana, takav mu je Gimar’, takav mu je rep (koji je) podrska. © tome je ova kitica: u, 2 1. 20d hrane se radaju stvorenja, ona koja se nalaze . Ona doista zive od hrane i tamo se vra¢aju na kraju. Jer hrana je prva medu bicima’ i zato se naziva iscje- teljicom svega. Oni koji Stuju brahman kao hranu postizu svu hranu. Jer hrana je prva medu_bicima’ i zato se naziva iscjeliteljicom svega. Od hrane se radaju biéa, pomoéu hrane se razvijaju, (ona) je i jedena i jede elemente (bhiitdni). Za- to se to zove hranom.« Razligit od onoga koji se sastoji od suStine hrane, jeste unu- tarnji dtman koji se sastoji od daha, koji ga ispunja. Onaj 207 ima oblik Govjeka. Prema njegovu govjetiem obliku i ovaj ima oblik govjeka, Dah mu je glava, raz-disanje mu je desna strana, izdah mu je lijeva strana, prostor arman’, zemlja rep (kraj koji je) podrSka. 11,3 1. »Dahom bogovi digu, a i Ijudi i stoka, dah je bicima Zivotni vijek (dyuh), zato ga zovu optim Zivotnim vijekom. Punom se vijeku blize oni koji kao dah poStuju brakman, jer dah je vijek svih bi¢a. Zato ga zovu opcim Zivotnim vije- kom.« On je doista tjelesni aman onoga prijaénjeg. Doista, razligit od onoga koji se sastoji od daha, jeste unutarnji dt: ‘mart koji se sastoji od razuma’, koji ga ispunja, Onaj ima ob- lik ovjeka. Prema njegovu tovjegjem obliku i ovaj ima ob- lik Sovjeka, Yadur-veda mu je glava’, Rg-veda mu je desna strana, Sama-veda mu je lijeva strana, uéenje (mu je) dtman’, imme’ Atharvana i Agirasa (su mu) rep (raj koji je) po- a. © tome je slijedeca kiti n, 4 1. »Otkuda se rijeéi vraéaju zajedno s miflju a ne do- hvativsi je, (toga se) nikada ne plagi onaj koji zna dobrobit (anandain)’ brahmana.« To je doista tjelesni atman onoga prijainjeg. Do ista, razli¢it od onoga koji se sastoji od rama, je- ste unutamji dfman koji se sastoji od svijesti’, koji ga i uinja. Onaj ima oblik covjeka, Prema njegovu govjecjem Ii Rui ovaj ima oblik Zovjeka, Vjera mu je glava, istina (rtam) (mu je) desna strana, stvarnost (satyam) lijeva strana, dis- ciplina — atman’, moé — rep (kraj koji je) podrska. © tome postoji slijedeca kitica: I, 5 1. »Svijest upravlja 2rtvom, a upravlja takoder i djelima. Svi bogov lave suijest kao najvise Brahman Ako (éovjek) 2na brahman kao svijest, i ostavivsi zla u tijelu od nje se ne ‘udaljava, ostvaruju mu se sve Zelje«. To je doista tjelesni dtman onoga prij Enjeg . Zaista, razlidit od onoga koji se sastoji od svijesti, jeste unt tarnji diman koji se sastoji od dobrobiti', koji ga ispunj Gna} ima oblik Covjeka. Prema njegovu Covjetjem obliku i ovaj ima oblik éovjeka. Prijatnost (priyam) mu je glava, ra- 208 dost (modah) (mu je) desna strana, ushi¢enje (pramodah) lijeva strana, dobrobit (dnandah) — dtman’, brahman (mu je) rep (kraj koji je) podrska. © tome je slijede¢a kitica: II, 6 tojeds (20,48 ne Posto} ona} Koji brahman zna kao nepo- stojeée (asat). A ako ana da brahman jest, poznaj stojete (a Jest, poznaju ga kao po- To je zaista tjelesni atman onog prijasnjeg. A. tome se’ postavljaju pitanja: »Da li onaj ko nije znalac nakon smrti odlazi na onaj svijet? Tiina onaj svijet poslije smrti odlazi onaj koji zna« On (dtman) poteli: »Ja bih se umnotio i reproduciraoc, I da- de se u tlapnju; nakon obavijena trapljenja, emanira sve ovo, Sto jest. Emaniravsi ga, ude (u svijet); usavsi, postade ono Sto jest (sat) i ono Sto je onostrano (tyat), definirano i nedefi- nirano, osnovano i neosnovano, svjesno i nesvjesno, istinito i laino. Postade stvarnost (satyam) onakva kakva je. To je ono Sto se naziva stvarnim. UI, 7 1. Ne treba huliti branu, to je pravilo. Odista, dah je hana, tijelo je izjelica hrane, na dah se tijelo oslanja, na ijelu ‘se dah oslanja. Dakle hrana se oslanja na hranu. Onaj koji 2na da se hrana oslanja na hranu, on je utemeljen (pre- {isthitam). On postaje posjednik + izjelica hrane, postaje mo- éan po potomstvu, stoci i brahmanskome sjaju, i velike sla- ve. (Prev. R. 1.) Kauiitaki I 1. Citra Gaigyayani, Zeleci da Zrtvuje, izabere Arunija;’ ali ovaj pogalje sina Svetaketua, govoreci mu, »obavi Zrtvu (za njega)«. Kad stize, onaj ga upita: »O sine Gautamin, da Ti je w svijetu u koji ée me prenijeti kraj (samvrtam), ili osim ovoga postoji neki drugi put’e? »Ja to ne zname, od vori, vali da pitam uéitelja.« On se vrati ocu i pita ga onal »Tako me je ispitivao; kako da mu odgovorim?« A ovaj ée: »Ni ja to ne znam; nakon so smo proutili Vede, hajde da Kod njega_uzmemo ‘ono sto nam bolji daju. Dodi, otici emo ‘obojicax. § gorivom u rukama pristupi Citri Gangyayani: »Mo- lim inicijacijue. »Dostojan si brahmana, 0 Gautama, jer se nisi umislio. Dodi, objasnit ¢u tie, odgovori mu on. 2. I on reve: »Oni koji odlaze s ovoga svijeta, oni svi odlaze upravo na mjesec. U prvom dijelu (mjeseca) on se (rastuéi mjesec) hrani njihovim dahovima, a u drugoj ih polovici navodi da se ponovo rode. On je ulaz u nebeski svi- Jet, mjesec puSta onoga koji odgovori (na njegova pitanja). ‘Ali onoga koji ne odgovori, njega pretvara u kisu i sipa ova- ‘mo. On se ponovo rada ili kao crv, ili kao kukac, ili kao riba, ili kao ptica, ili kao lav, ili kao vepar, ili kao zmija, ili kao tigar, ili kao Govjek ili kao neko drugi, na tim i tim mjesti- ma, u skladu.s (vlastitim) djelima i'u skladu 5 (vlastitim) znanjem. — Kada stize (onamo i mjesec) ga pita jko si ti? treba da odgovori: Od rasyjetjujuseg (mjeseca) skupljeno je sjeme, © godinja loba, 210 od petnaest-puta-nastalog boravita otaca; takva me kao djelatnog muskarea pofaljite i kroz djelatnog muskarca u majku ulijte. Radam se, preporadajuci se, kao dodatni trinaesti_mjesec (trayodasopamasak) dvanaestom, s ocem (nakon) dvanaest kao trinaestim. Ja to znam, a znam i suprotno tome, O go dignja doba, vodite me besmrtnosti ovom istinom, ovom tlap- njom (tapasa). Ja sam godignje doba, povezan s godisnjim dobimac. »Ko si2« »Ja sam tile, odgovara. I (mjesec) ga ot- usta. 3. StigavSi na ovaj put koji vodi bogovima, on odlazi u svijet Agnija, u svijet Vayua, u svijet Varupe, u Indrin svijet, u svijet Pradapatija, u svijet Brahme. U tom’su svijetu Bral me jezero Ara, trenuci yesfihd’, rijeka Vidar (nestareca), drvo Ilya, grad Saladya, boraviste Aparadita (nepobjedivo), dva strazara Indra i Pradapati, dvorana (neizmjerna) Vibhu (prostrana), prijestolje Vicaksana (dalekovido), le2aj Amitau- das (nemjerljivog sjaja), prijatna Manasi (misaona) i njen odraz Caksust (vidna) koje uzimaju cvjetove i upli¢u svje- tove, majke, Ambayavise (dadilje), apsare 1 Ambaya — rij ke. Tu stize onaj koji tako zna (ittham-vid). Njemu Brahma kaze: »Tréite tamo § mojom slavom. Dospio je do rijeke Vi- dara, nestareée, i zaista neée ostaritic! 4, Pristupa mu pet stotina apsara: stotina s vocem u rukama, stotina s mirisnim uljima u rukama, stotina s vijen- cima u rukama, stotina s odjecom u rukama, stotina s miri- sima u rukama, UkraSavaju ga Brahminim ukrasima. Ukra- Sen njegovim nakitom, znalac brahmana, on odlazi brakma- nu’, Dolazi do jezera Ara koje u mislima prelazi. DoSavsi ova- mo, oni koji nemaju pravo znanje potonu. On stize do tre- nutaka yeitihd koji bjeze pred njim. Stize do rijeke Vidara koju prelazi u mislima. Tu se otresa svojih dobroginstava i zlodjela. Njegovi prisni rodaci nasljeduju njegova dobra dje- Ja, a oni koji mu nisu prisni — rdava. Kao Sto onaj koji vozi kola gleda na dva toéka, tako on gleda na dan i noé, na do- bra i zla djela i na sve suprotnosti. Tako on iznad dobra nad zla, znajuci brahman, odlazi brahmanu’, 5. On stide do drveta ilya, i u njega ulazi miris Brahme (ili brahmana). On stize do grada Saladya, iu, njega ulazi okus Brahme (ili brahmana). On stize do Nepobjedivog bo- ravigta, i u njega ulazi Brahmin (ili brahmanov) Zar. On st ie do dva éuvara, Indre i Pradapatija, i oni bjeze pred njim. On stige do Prostrane dvorane i u njeg ulazi Brahmina (ili ro 2 brahmanova} slava. On stite do prijestolja VicakSan’, kojemu su brhat j rathantara napjevi prednje noge, syaita i naudhase strainje noge, vairipa i vairada’ uzduzni potpornji, sakvara i raivata popretni potpornji. Ono (prijestolje) je mudrost jer se mudrogéu raspoznaje. On stie do lezaja Amitaudas: to je dah, Proflost i buducnost su mu prednje noge, sreéa i okrije- pa su mu strainje noge, bhadra i yadndyadntya su mu 2ag- lavije. brhae 1 rathantard su mu uzduini potpornji, rg-ved- ske himne i sima-vedski napjevi su mu uzduz nategmuti kono- pi, yadur-vedske formule su mu popreéni; mijesecina mu je jastuk, udgitha’ je pokrivat, napredak naslon. Na njemu sjedi Brahma. Onaj koji tako za panje se prvo odozdo. Brah- mii ga pita: »Ko si ti«? On treba da odgovori: 6. »Ja sam godiinje doba, povezan s godi8njim dobima, nastao iz eteri¢nog prostora kao izvora, ja sam sjeme za Ze nu, sjaj godine, dfman svakog pojedinog bia. »Ti si diman svakog pojedinog bica, Sto si ti, to sam ja.« Rege mu: »Ko sam ja?« alstina (satyam)e, odgovori. »A Sto je to istina?« »Sve Sto je razligito od bo2anstava (tj. osjetila) i dahova je sat, ali bogovi i dahovi su tyam. Zato se to izrazava rijeéju sa tyam, sve ovo. Ti si sve ovo.’ 7, »S yadusom kao trbuhom a sdmanom kao glavom, s rgom kao likom, neunistivog, kao brahman valja prepoznati velikog vidovnjaka od brahmana saéinjenog.« Pita ga: »Cime stiée’ moja mugka imena?« Treba da odgovo- ri: »Dahome. »Cime ona srednjeg roda (napumsakani) ?« »Mi- Sljue »Cime (moja) Zenska imena?« »Rijegju« »Cime miri- se?« »Dahom.e »Cime oblike?« »Okom.« »Cime zvuke?« Uhom.« »Cime okus jela?« »Jezikom »Cime djela?« »Dvije- ma rukama.« »Cime Tadost i tugu?« »Tijelom.« »Cime zado- voljstvo, radost i razmnazanje?« »Spolnim organom.« »Cime pokretljivost?« »$ dvije noge.« »Cime misli, ono Sto treba ra- zumjeti i Zelje?e >Upravo mudroSéue, treba da odgovori. On mu kaze: »Dostigao si moj svijet, on je tvoj's. Koja bilo da je Brahmina (ili brahmanova) pobjeda, koje bilo dostig- nuée, tu pobjedu odnosi, to dostignuce postize onaj koji ova- ko zna, onaj koji ovako zna. 212 0 1, »Dah je brahmare, tako je govorio KauSitaki. Ovo- me daiu koji je brahman razum je izaslanik, oko mu je Cu- var, uho mu je dousnik, govor mu je sluzavka, Onaj koji do- ista zna da je razum izaslanik daha, postaje posjednikom iza- slanika. Onaj koji zna da je oko éuvar postaje posjednikom €uvara. Onaj koji zna da je uho dousnik, postaje posjedni- Kom dousnika, Onaj koji zna da je govor, sluwavka postaje posjednikom sluzavke. I ovom dahu kao brakmanu sva_bo- Yaristva (tj. osjetila) donose prinos iako ga on ne traZi; a takoder sva biéa (tj. elementi) donose prinos iako ga on’ne trazi, onome koji ovako zna. Za njega upanisadska pouka gla- eka ne prosi. Kao kad onaj koji je prosio u selu a nista nije dobio, posti govoreci: »Ne bih jeo niSta odavde dobive ada ga pozovu oni koji su ga ranije odbili. To je nacin ophodenja onoga koji ne prosi. DareZljivi ga ipak pozivaju i govore mu, »da ti damo nesto«. mI 8 akg, Ne Webs Jett spornati govor. Treba spoznati govor nika, Ne treba htjeti spoznati miris. Treba spoznati onoga koji njusi. Ne treba htjeti spoznati oblik, Treba spoznati gledaoca. Ne treba htjeti spoznati zvuk. Treba spoznati sluiaéa. Ne treba htjeti spoznati okus hrane. Treba spoznati onoga koji razaznaje okus. Ne treba htjeti spoznati djelo. Treba spoznati djelatelja, Ne treba htjeti spoznati radost i bol. Treba spoznati onoga koji razaznaje radost i bol. _ Ne treba htjeti spoznati zadovoljstvo, radost i razmna- Zanje. ‘Treba spoznati onoga koji razamnaje zadovoljstvo, ra- dost, razmnazanje Ne treba htjeti spoznati kretanje, Onog ko treba spoznati. Ne treba htjeti spoznati misao, Treba spoznati mislioca Ovih deset tvarnih elemenata’ odnosi se na svijest (adhi-prad- fam), a deset elemenata svijesti’ odnosi se na tvarne elemen te (biéa) (adhi-bhatam)". Jer doista, da nema tvarnih ele- menata ne bi bilo ni elemenata svijesti, a da nema clemena- ta svijesti, ne bi bilo tvarnih elemenata. Od samo jednog od 213 se krece njih ne bi se ostvario ni jedan oblik (rapam). A nema mno- Siva. Kao 8to se na kolima kotaé oslanja na Zbice a Zbice na sredi8te, isto se tako tvarni elementi oslanjaju,na elemente svijesti, a elementi svijesti se oslanjaju na dah’. Taj dah je svjesni @tman, dobrobit, nestare¢i, neumiruci, On ne raste dobrim djelom niti opada rdavim. Zapravo, on navodi na do- bro djelo onoga koga Zeli podi¢i iz ovih svjetova, i on navo- di na rdavo djelo onoga koga 2eli nize baciti.” On je zastitnik svijeta, vladar svijeta, gospodar svijeta". Treba znati da je on moj atman, da je on moj atman. (Prev. R. 1) Mundaka La (Angiras rege:) 6. Nevidljivo, nezahvativo, bez roda i varne, bez vida @ sluha, bez ruku i nogu, vjetno, rasprostranjeno, sveprisutno, najsuptilnije, neuniStivo, — to mudri vide kao izvor biéa. 7. Kao pauk Sto luéi i uvlati (ait) kao bilje Sto na zemlji ni¢e kao iz. Zivog Sovjeka Sto kosa i dlake rastu, tako ovdje sve iz neunistivog biva. 8. Traplienjem se brahman gradi, otuda se hrana rada, iz hrane dah, ramum, stvarnost, svjetovi i besmrtnost u (értvenim) djelima. 9. Onaj koji sve zna i shvaéa Gija se tlapnja sastoji od znanja, od njega je stvoreno ovo brahman, tj. ime, lik i hrana. 12 1. Ovo je istina: One Zrive Sto pjesnici u himnama vidje’e mnogostruko su rasprostranjene u tri (vede). 215 10. 12. 216 Stalno ih dinite, istinoljubivi, to je va8 put svijetu dobroginstva Ako plamen leluja kad je upaljen Zrtveni oganj, tad’ medu dvije mjere masla treba s vjerom ialiti prinos. Ako Zrtvuje kad plamigei bukte prinose¢i dar u pravi ¢as, oni ga vode, kao sungeve zrake, gdje Zivi gospodar bogova. . »Dodi, dodie, sjajni ga prinosi zowu, sunéewim zrakama pronose Zrtvovatelja prijatnu mu rijeé u éast kazuju ovo je va zasluini Brahmin svijet! dobroga djela, Nesigurne su odista te lade od osamnaest vrsta drtve za koje se kaze da su nize (intveno) djelo. Zaludeni koji se tome raduju kao boljem ponovo dolaze u Zivot i smrt. Uronjeni u neznanje, umi8ijeni, misled kako su pametni, Glupani se smugeno motaju kao slijepei koje slijepac vodi. Kao djeca sto misle da cilj su postigla, vigestruko uronjeni u neznanje, iz. strasti ne shvacaju, izvrSioci Grtve), i stoga propadaju kad iscrpe svijet. Suludi, misleci da je értva najzashainije?, ni za koje drugo dobro ne znaju. Nakon ufivanja na vrhu raja dobrodinstvom osvojenog, oni opet ulaze u ovaj il jo8 nizi svijet. A oni Sto se u Sumi tlapnjom i vjerom bave, smireni znalci koji na milodaru zive, sunéevim vratima neukaljani odlaze tamo gdje je to besmrino bi¢e, neunistivi atman. Brahmanu, kad promotri svjetove djelom izgradene, moze ogaditi Sto ono nestvoreno ne biva iz stvorenoga. Radi znanja.zato nek’ s gorivom u ruci ode uéitelju objave u brahmanu ustaljenome. 13. Onome koji je prikladno pri8ao, smirenih misli, wtihnulom, znalac (uéitelj) prema istini saopéava ono znanje o brahmanu - Kojim se shvaca neuni8tivo bide (akSaram purwiam), isti ui, 2 1. Vidljiv, skrovit, zvan onim Sto se u dubini kreée, veliki oslon — tamo je ustaljeno to Sto se kreée, di’e i trepée. Znajte da je to bitak (sat) i nebitak (asat)’, najvi8i predmet Zelja koji je izvrsniji od spoznaje ljudske. 2. To Sto je sjajno, tananije od tananog, u kojem su svijet i Judi smjeSteni, to je neunistivo brahman, to je dah, to rijet, to misao. To je stvarnost, to je besmrinost, U to valja prodrijeti, mili, znaj. 3. Kao luk uzev’ veliko oruzje Upanisada nok’ na njeg stavi strijelu odano8cu zasiljenu, nek’ nategne mislju usmjerenom na to (tat). Znaj, mili, da je to neunistivo cil} 4, Rijegca aum je luk, a atman je strijela. Brahman nazivaju ‘ciljem. Bez greske ga valja pogoditi. Kao strijela (u cilju) (ovjek) bi trebao da postane prirode toga (tanmayah) m1, 5. Istinom je postiziy, tlapnjom, ovaj aman, ispravnim znanjem, stalnim Zivotom brahmanskog ‘uéenika. Unutar tijela sastojeci se od sjaja, dist je taj koga vide isposnici sto su se rijesili grijeha. 217 6. Samo istina pobjeduje, a ne neistina, Istinom prolazi put to vodi bogovima, kojim idu mudraci jer su im ostvarene delje, tamo gdje je 10 (¢at), najvi8a nastamba istine. ul, 2 5. Postigavsi ga, mudraci zadovoljni znanjem, ispunjenog sopstva, obestrasceni, smireni, dostigav’ posvuda njega koji svuda stize, mudri, sabrana duha, oni laze u sve. 6 Oni koji su dobro provjerili smisao vedantskog znanja‘ isposnici proviséeni asketskom disciplinom oni su u svjetovima brahmana, na uzviSenom kraju vremena, svi s onu stranu smrti, potpuno oslobodeni, 7. Ode (njihovih) petnaest djeliéa osnovama i svi boi (osjetila) odgovarajucim bozanstvima djela i dtman-dtosesastojiod-svijesti — u majyiem neuni8tivom sve postaje jedno. 8. Kao 3to rijeke teku u more nestaju odbacivii ime i lik, tako malac, osloboden imena i lika, stize nebeskom purusi, viem od najvigeg. 9. Ko najvise brahman 2na, taj brahman i postaje, au njegovu rodu nema nikoga ko brahman ne bi zmao. On tugu prekoraéuje, grijehe prekoracuje. RazrijeSen dubinskih’ veza, on postaje besmrtan. 10. To je reéeno u stihu: Oni Sto tine (Zrtvena) djela, uéeni u objavi, sigumi u brahmanu, koji sebe s vjerom prinose jedinom videwnjaku, samo njima Smije biti predato ovo znanje brahmana, nakon Sto je obavijen obred s glavom’. 11. To je istina, nju je davno izrekao mudri Aigiras. Ne mote je utiti ko nije obavio obred. Naklon najvisim mudracima. Naklon najei Prasna 1 1. Zatim Bhargava Vaidarbhi pripita (Pippaladu): »Po- Stovani, Koliko bogova (ij. moa) podtiava stvorenje? Koliko ih osvjétljava avo? I koji je najbolji medu njimae? 2, Njemu on odgovori: »To je eteriéni prostor, a tako- der vjetar, oganj, vode, zemlja, rijet, misao, oko, uho. Osvi- fetlival ga, oni Kazu, AM podrZavamo ovo tijelo, podbotivsi za’. 3. Reve im dah, najbolji medu njima: »Ne padajte u zabludul Ja podréavam ovo tijelo, podbotivsi ga, podijeljen na pet dijelovae. 4. Oni ostadoge sumnjigavi, A on, od ponosa, kao da je oti8ao u vis. Ali kad se on uspinje, i svi ostali se’ takoder uspinju. A kad se vrati na mjesto, i svi se astali vratige. Kao Sto maticu slijede sve pele ako ode, a sve se vrataju ako se ona vrati, isto tako rijeé, misao, oko, i uho. Zadovoljni, oni hvale dah. 5. On Zari kao vatra, on je sunce, on je Pardanya daretljivi, ‘on je vietar, on je zemlja, tvar, bog, bitak-nebitak 4 ono Sto je besmrtno, 6. Kao Zbice v sredistu toSka na kolima,.u dahu je sve uévrséeno: himne, formule, napjevi, zrtva, vlast i brake man’. 7. Kao Pradapati se u utrobi kreée8, i ti se nanovo rada’ Tebi, dabu, prinos daruju bia, ‘tebi koji s dahovima stojis? 219 8. Ti si bozima najbolji prenosilac, ocima prvi prinos! Ti si istinito vladanje mudraca, potomaka Atharvana i Angirasa. 9. Zarom si Indra, Rudra kao zastitnik. Zrakom se kao sunce kre¢eS, ti otac svjetala. 10. Kada Kisi8, ova biéa disu tad” i ostaju wsrecena: »Po Zelji ce biti hrane« 11. Ti si vratya', O dahu, jedini mudrac, izjelica, stvarni gospodar sviju. Mi ti dajemo hranu, ti si nam otac, O Matarisva. 12, Tvoj oblik koji je u rijedi smjeSten, uuhu iv oku, iu misli rasprostranjen, uéini ga sretnim. Ne odlazi 13. Sve ovo je u viasti daha, Sto je uévr8éeno u tri neba, Stiti nas kao mati sinove, pribavi nam sreéu i mudrost. Vv 1, Zatim ga pripita Sauryayani Gargya (potomak Siirye): »Gospodine, koji su oni koji u éovjeku spavaju, a koji su u njemu budni? Koji je onaj bog koji vidi snove? Cija je ova sreca? U kome je sve to utemeljenoe? 2. On mu odgovori: »0 Gargya, kao Sto se zrake zalaze- eg sunca sve ujedinjuju u tom warenom krugu, ali se opet razilaze kad izade, isto se tako sve u najviem bogu (os- jetilu), razumu, ujedinjuje. Zato u to vrijeme ovjek ne Cuje, ne vidi, ne njugi, ne kusa, ne dodiruje, ne prita, me uzima, ne veseli se, ne obavija nuzdu, ne krece’ se. Kaze se da spava. 3. Samo dahovi (kao) vatre u tom gradu ostaju budni, Domatinska ¢rtvena vatra je izdah, juZna Zrtvena vatra je raz-dah; vatra za Ijevanicu je dah (prdual), od uzimanja (pra- nayanad) jer je vatra za Ijevanicu wzeta (praniyate) od doma- Ginske vaire’ 4. Unutarnji dah (samdnah) se tako zove jer uravnote- zuje (samam nayati) dva prinosa — udisanje i izdisanje. Mi- sao je, doista, Zrtvovatelj, a plod Zrtve je udah koji iz dana u dan rtvovatelja brahmanu vodi. 5. Tu u shut onaj bog dozivljava veliginu. Sto je vee vi- dio, ponovo vidi. Sto je veé €u0, ponovo éuje. Sio je vee osjetio u raznim zemljama i praveima to ponovo osjeda. Sto je vidio i nije vidio, Sto je Guo i nije Guo, sto je dotivio i nije dofivio, $10 postoji i ne postoji, sve to vidi, vidi on koji je sve. 220 6. Kad je svjetlom svladan, taj bog ne vidi snove.’ Ta- da se u tijelu javlja sreca. 7. Kao Sto se ptice, mili, na drvetu odmaraju koje im je dom, tako se sve ovo oslanja na najvisi atman: 8, Zemlja i ono sto je njeno, vode i ono Sto je njihovo, oganj i ono Sto je njegovo, prostor i ono sto je prostorno, Oko 1 ono sto valja vidjeti’ uho i ono Sto valja éuti, mins { ono Sto treba onjusiti, okus i ono Sto je ukusno, koza i ono Sto je za dodirivanje, rije& i ano Sto ireba reci, ruke i ono Sto je za rukovanje, spolni organ i zadovoljstvo, anus i ono Sto valja izbaciti, dvije noge i hod, ragum i predmet razmi8. Ijanja, um i ono Sto se moze pojmiti, jastvo i ono sto Eini jae, misao i ono Sto se misli, sjaj i ono Sto se osvjetljava, dah i ono Sto on podriava. 9. Doista, on je taj koji vidi, dodiruje, éuje, njusi, ku- 8a, misli, pojmi, Gini, on je svjesni diman (vided ndtma), purwe 3d, on je utemeljen’u najvigem neunistivom aimanu. 10. Najvisem neunistivom stide onaj koji prepoznaje tog bez-sjenog, netjelesnog, beskrmog, tistog, neunistivog. Mili, on je sveznajué i postaje sve. O tome je’ ovaj stih: 11, Ko zna, mili, kao_neunistivo, ono gdje svejsni diman s bozima, svim dahovima, bicima, stoji, sveznajué, on ulazi u sve. Vv 1. Saibya Satyakama tad’ pripita_njega (Pippaladu): »Postovani, onaj medu Ijudima koji dozivotno kontemplira slog aumi, ‘koji svijet time osvaja?« 2. On mu odgovori: »0 Satyakama, taj slog aum je i vise i nite Brahman, Zato znalac pomocu njega postize bilo koje od njih. 3, Ako se on usredsredi na jedno slovo (A), rasvijet- jen njime on se brzo opet na zemlju vraca. Himne ga vo- le svijetu ljudi. Tamo, opskrbljen trapljenjem, brahman- skim Zivotom, vjerom.’ on dofivljava velicinu. 221 4, Ako se u misli koncentrira na dva slova (AU), odve- den je formulama (yadurbhih) u meduprostor u mjeseéev svi- jet. Osjetivsi rasprostranjenost u mjese’evu svijet, opet se (ovamo) vraéa, 5. Ako pak kontemplira najviseg, puru’u pomosu tri slo- va (AUM), stize do sunteva sjaja. Kao Sto se zmija uslo- bada KoSuljice, tako je on osloboden grijeha i pomoda a: pjeva odveden u svijet brahmana, Otuda vidi purusu koji 2 W tijelu i koji je vi8i od najvise Zivotne cjeline. 6. Tri slova su smrtonosna kada su upotrebljena od- vojeno jedno iza drugog. Kada se ispravno koriste u vanjskoj, srednjoj, unutarmnjo} djelatnosti znalac ne drht. 7. Pomocu stihova Revede — ovaj svijet, pomoéu formula Yadur-vede —medusvijet. a pomocu napjeva Samavede — ono Sto pjesnici objav: juju: to znalac postize pomocu aum, to Sto je mimo, nestarece, neumirece, neustradivo, najvige. VE 7. Njima (Pippalada) rete: »Toliko znam o najviéem brahmanu, | od toga nema vi 8. Oni ga pohvalige: »Ti si nam odista otac, koji nas vodi8 na drugu obalu (s onu stranu) neznanja, Naklon naj- visim mudracima, naklon najvisim mudracimae. (Prev. R. 1) NAPOMENE ZA POGLAVLJE UPANISADE KATHA-UPANISAD, 1) Invokacij 2) Razgovor izmedu Naciketasa i njegovog oca Vadra sravasa (ili Auddalaki Aruni Gautama, kako se jo8 zove) je Guven. Tema o kojoj govore je smrt, u kojoj se pojavljuje mit o Yami, prvom smetniku. U tom razgovoru, posebno u ovoj reéenici, vidimo suprotstavijanje dvaju svjetova na pre- Jomu iz vedskog u upani’adsko razdoblie. Otac, Vadrasra- vas, 2eli bodansku naklonost, i, otito, put na nebo medu gove, Sto je cilj poznat iz Veda i utvrden w vrijeme litera- ture brahmana. Medutim, mlada generacija koju predstavlja Naciketas sumnja u takav moral, 3) To jest nispred onih koji jo8 treba da umru; medu onima koji sada umirue. Ovako prevodi ovaj odlomak i Max Miiller, pa kaze: »What will be the work of Yama (the ruler of the’ departed) which today he has to do to med (The Upanishads, II, str. 2). A Radhakrishnan (The Principal Upa- nisads, str. 596) prevodi: »Of many (ons or disciples) 1 go as the first; of many I go as the middling. What duty to- wards Yama that (my father has to accomplish) today, does he accomplish through mec? Max Miillerova interpretacija izgleda ovdje uverljivije od Radhakrishnanove koja se moz- da oslanja na Sankarin komentar. 4) Mladi_ brahman Naciketas je sad stigao u svijet mrtvih, kod Yame, kojeg, prema komentarima, nema kod fue, Za domacina je velika sramota ne ugostiti brahmana i za to se mora iskupiti, Gostu se prvo donosi voda. Vaiva- 4 svata je Yama, Slijedi razgovor izmedu Naciketasa i Yame, i Yamiina pouka, 5) Nihitam guhdyam: zaéi »sakriven u pecinix, u nu- trini biéa, NagovjeScuje se jedna od najznacajnijih’ upani Sadskih teza o jedinstvu individualnog i univerzalnog.p: ipa, 6) Simbolika Zrtvenih vatri. Vatra je bila poéélo svi- jeta, prvi princip, ali za nju su slodene opeke (u oltar, artve- ni prostor) kao za Zrtveni oganj. Prema nebrojenim mitovi- ma, svijet i jeste stvoren iz poéetne Zrtve, 7) Mahatma, »veliki duhe, odnosi se na Yamu. Yama nije bog smrti (to je Mrtyu, ul sanskriu uglavnom muskog roda), nego botansko biée ili usavréen Eovjek. Naciketas je postao Yaminim udenikom, 8) Ocem, majkom i véiteljem. 9) Ritual, uéenje i recitiranje objave Veda i darivanje, to su tri dugnosti triju vi8ih varna. 10) »Rodeno iz, brahmanae (brahmadadiiam) moglo bi biti, kako ga prevodi Radhakrishnan (op. cit. str. 602), »the son of Brahma«. Upanisadama su drage ove dvosmislenosti: iz sanskrtskog oblika ne vidi se radi li se 9 bogu Brahmi ili o principu brahman, Max Miiller taj odlomak prevodi ovako (op. cit., I, 5): »When he has learnt and understood this fire which knows (or makes us know all that is born of Brahman, which is venerable and divine, then he obtains everlasting peaces. Spoznaja o kojoj je rijeé, spoznaja je va- tre ndciketa. Pojavijuje se i farobna simbolika broja tri. 11) Jos Yama govori Naciketasu, Nebo kao Cilj nakon smrti jo8 Se priznaje jednim od legitimnih Sovjekovih ciljeva. 12) Problem smrti, koji ée upravo u ovom razdoblju biti rjeSavan novom solucijom preporadanja, postavija se akutno na kraju vedskog perioda. I Yama izbjegava odgo- Vor na to pitanje, koje Ge postati jednom od upanisadskih tajni. 7" 13) Patrijarhalno drustvo napokon se uévrstilo: Zene se daruju kao bilo kakva stvar. One ée sluditi. Ako su »ne dostiine obiénim Ijudimac, znaéi da su veé postale roba, i to, u ovom slugaju, skupocjena. 14) I Radhakrishnan (str. 606) i Max Miiller (IT, 6) ovo prevode upitno: »Hocemo li steci blago nakon sto smo tebe Vidjeli? Hocemo li Zivjeti onoliko dugo koliko ti bude’ via- dao« A Carlo della Casa (Upanisad, str. 356) prevodi: »Avre- mo forse la ricchezza, una volta che ti abbiamo veduto? Noi iz vivremo fintanto che tu lo vuoi. Questa soltanto & la grazia migliore per me« 15) Interpretacija_ovog odlomka, i mnogih drugih, je- ste problem za prevodioca: na narendvarena proktd ed su- vidtieyo bakudha cintyamdnah : ananya-prokte gatir atra nasty anivan hy atarkam anupramanat. C. dela Casa (op. cit., str. 357), veoma jednostavno i, éini se, prihvatljivo, prevo: di: »Insegnata da un uomo mediocre (questa dottrina) non @ facile a comprendersi anche se vien ripetutamente me tata. (D'altra parte) se non é spiegata da altri, non @ possibi- le accedervi: ‘infatti € pid sottile del pit: sottile mezzo di conoscienza, 2 cosa al di la del ragionamento«. Max Miiller (IL, 9): »That (Self), when taught by an inferior man is not easy to be known, even though often thought upon; unless it be taught by another, there is no way to it, for it is in- conceivably smaller than what is small«. A Radhakrishnan (str. 610) prevodi: »Taught by an inferior man, He (brah- man, R. I.) cannot be truly understood, as He is thought of in many ways. Unless taught by one who knows Him as himself, there is no going thither for it is inconceivable, being subtler than the subtle«. Bez obzira na te dileme, »ne- dorastao éovjek« je vjerojatno pripadnik nize kaste. An-anya bi moglo znaéiti (prema Sankari i Radhakrishnanu) »ne-raz- ligite, tj. onaj koji je postigao jedinstvo brahmana i dtmana u smislu_»ako nije izlogen od ‘ne-razligitog’ nema puta k njemue. Taj bi smisao bio u skladu s kasnijim razvojem filozofskog pravea advaita u vedanti (tj. monizma). Ali ta- koder »drugi« (anya) moze oznatavati drugu osobu, uéite ja (C. della Casa) ili osobu drukéiju od »nedorasloge éo- vjeka. 16) Max Milller smatra (II, 9) da Naciketas ovdje mi- sli reéi kako je on prvi zapalio vatru ndciketa, a da je »vjeé- noe, (tj. neprolazno, bitno, nityam) koje kaze da je posti #20, zapravo Yamina pouka. Radhabrishnan (str. 612) ne pri Piste te rijeci Naciketasu, ali ni Yami. Jer simboliénom Zrtvom, vatrom, tj. prolaznim sredstvima, ne moze se po- stidi vjetnox, veé samo dugotrajna privremenost. »Izvodaé rive ndciketde, kaie Radhakrishnan, strajat ce onoliko ko- liko traje kozmos, ali to nije vjeénost, buduéi da ée kozmos na kraju svoga dana sa svime Sto sedréi biti apsorbiran u ‘vjetnoc. 17) »SpoznavSi sabrano8éu najvisi duh«, tako na’ pre- vodilac slobodno interpretira adhy-dtma-yogddhigamena de- vam matva. Doslovno: »spoznavsi pomogu samokontempla- 413 cije (adhydtmayoga) boga«. Okito je da se ono sto valja spoznati nalazi‘u nutrini biéa onoga koji nastoji da spozna (»duboko u skrovistu srea«, »u pedini«). Jasna aluzija na istovetnost unutarnjeg i vanjskog, opéeg principa. Zasto je on ovdje nazvan naprosto bogom, a ne dtmanom, brahmanom ili sliéno? Kontradikcije nema ako se uzme u obzir speku- lativno tako plodna moguénost izjednaéavanja svega sa svime. Ta nedoumica uzdignuta je éak do principa u slucaju nekih termina izvedenih iz istog korjena: deva/devata, brah- man/Brahma. Brahman (srednji rod, ovaj oblik je sanskrt- ska osnova, dok bi nom. sg. bio bralima!) jeste apsolut, sve- obuhvatni duh, univerzalni_praprincip. Ali Brahma (muski rod; ovaj je oblik sanskriski nom. sg., dok je osnova ista kao u prethodnom sluéaju) je (apstraktni) bog. U kontekstu se, u deklinaciji, éesto ne vidi o kojem se od ta dva pojma radi, i ta je dilema éesto rade videna, Max Miller (II, 10) smatra dase u ovom sluéaju radio bogu (Brahma) u ‘srcu u kojem je prepoznato sopstvo (dtman, = brahman). 18) Pravrhya dharmyam, vkad strgne prolazne svjeto- vee, ili sotklonivsi ono Sto je vezano za svakodnevne obi- fajen. Sa modate modaniyam hi labdhva, »veseli se zaista jer njegovo je blazenstvo«. Zapravo: »Veseli se jer je postigao ono gem se valja veseliti (modaniyam)e. Posljednju regenicu razni autori ovako prevode: »Io considero Naciketas come un tempio aperto« (tj. spremnim da spozna atman = brahman, op. R. 1.); C. della Casa, str. 357. »The house (of Brahman) is open, 1 believe, O Naci ketas« (Max Miiller, 11, 10), Vjerojatno se u svakom sluéaju radi o tome da je Naciketas blizu »visoje spoznaji. 19) Aum ili om. Carobna eae (usp. amen) kojoj se pripisuje mistiéna moé i koja sluti za vjeZbanje painje u odredenim tipovima kontemplacije. Pojavijuje se prvi put u Upanisadama. Jedna od njenih interpretacija je slijedeca: svaki njen zvuk (a, u, m) predstavija po jednu od tri vede, a_cijeli slog upaniSadsku spoznaju (Aitareya-brahmana, V, 32). Ii: svaki zvuk predstavija po jednog boga iz trojke Siva-Brahma-Vignu (kasnije u hinduizmu, dakako). Ili: sv glas predstavlja po jedno stanje jave ili sna (vidi Mandukya, TV, 32), a cjelina je »éetvrtoe stanje intuitivne spoznaje. Aum, Kasnije om, pojavijuje se na poetku molitava, invo- kacija, obreda, tekstova Koji se smatraju objavom. Cesto se kage da znati aum znaci znati sve. Aum simboliéno pred- stavlja mistiéku spoznaju. Vidi dalje. 414 20) Ili »u svijetu Brahme« (brahma-loke). 21) Vipascin ndyam kutascin na babhiwa kascit mati »ne nastade ni iz éoga niti iSta postas, ili: »ne nastade ni iz Gega, niti iSta nastade iz njegac, Odnosi se na brahman odnosno dtman. 22) Usporedi Bhagavad-gita II, 19 i 20 (prev.: M. M): Ko misli da ona ubi / Ili da je ubijena, / Podjednako taj se vara: / Nit’ ubija, niti gine. / Nit’ se rada, nit’ umire ikada; / Nit’ nastade nit’ ée trajat’ prestati. / Ne- stvorena, veéna, stalna, iskonska, / Ne propada kad se telo unisti. 23) Dhatu-prasddét mati »smirenjem osjetilas. Ova slozenica mogla bi se ¢itati i dhatuh prasadat, sto bi znacilo »miloséu tvorcae 24) Boga — devam, Vidi napomenu 17. Atman odno- sno brahman naziva se bogom éime se istike njegova uzvi- Senost, nepojmljivost. Deva ne mora nugno da oznagava te- isti¢kog boga. I druge pojave, koje se smatraju uzvisenima, katkad se nazivaju bogovima, na primjer Zivotne funkcije ili dahovi pranah. Deva takode nasi i »nebesnike, »kralj«, »sjajnic i sl. 25) Vidi Mundaka III, 2, 3, gdje je isto reteno istim rijegima, Rijeé je o intuirivnoj spoznaji koja se ne mote pred- vidjeti, ili, Sto je ovdje moguée i s obzirom na prethodni odlomak, doista 0 muilosti bo¥joj, ukoliko je deva uzcto u zagenju »boge. Teisti¢ki i monisti¢ki elemenat rado se pre- pliéu u_upaniSadsko} literaturi. Nekad mogu jasno da se razgraniée, a u drugim prilikama to nije moguce. 26) Usp. RV. X, 129, 6 U usporedbi s atmanom (sopstvom) odnosno brahma- nom (apsolutom), biti brahmanom (duhovnikom) ili kéatri- jom (plemicern) ima tek relativan smisao. I smrt kao i Zi- vot daleko su od toga da izrazavaju njegov natin opstojno- sti, Ali i bréhman i KSatrija, kao i svi ostali i svako na svoj nagin sudjeluju u bitku, ili apsolum (ako ga ostvare, ako »tako« znaju, itd.). 27) »Dvoje« bi se odnosilo na dvije vrste atmana, od- nosno dvije vrste brahmana, visi i nidi. Wisi bi bio iznad ra- Gunice dobrih i losih djela i postizao bi se kontemplacijom ili intuicijom nakon Sto je prevaziden prethodni stupanj uuvjetovanosti nigeg dtmana karmom. Radi se dalje 0 »vi- seme (usp. C. della Casa, op. cit., str. 359, napomena 6). Mod- da se u ovom rascjepu nagovjeséuje bududi spor, odvojen as vremenom, izmedu dva velika uéitelja skole vedanta, Sanka- re i Ramanude. 28) Opet, u krajnjo} liniji, smisaono izjedna¢avanje »vi- Sege i »nizege’ brahmana. Obred vatre preporucuje st onima koji su izabrali Zrtvu i nisu je jo8 prevazisli 29) Buddhim tu saradhim viddhi, manah- pragraham eva ca, 30) Pasiste — gocara. Subjekt/objekt se_katkada na- tivaju: govedo (ovdje kon))/pagnjak, uzivalac/uzivano, izjeli ca/hrana, znalac polja/polje, itd. Vidi citav ulomak. Atman, osjetila i razum (manas), kad se udruze, zajed- no dine ufivaoca, tj. subjekt. 31) Usp. Platon, Fedar. 32) Sucih znazi (obredno) éist. 33) Vidranasarathir yastu manah pragrahavan narah znaéi séovjek kojemu je um vozaé a razum uzdec; ili: »to- vjek kojemu je razaznavanje vozat a razum uzdee. Najvii korak ViSnuov: Visnu je u tri koraka opkoracio ili stvorio tri svijeta: zemaljski, polusvijet i nebeski. Najvisi korak je nebeski, dakle »Zovjek kojemu je um vozat a razum uzde dolazi do kraja puta, do neba«. Ali, ukoliko je u ovoj ranoj upanisadi pojava boga Visnu preuranjena, moguéa je i druk- éija interpretacija drugog stiha, so ‘dhvanah param apnoti tad visnoh paraman: padam mati »taj dolazi do kraja put: uzvisenog boravista sve-prozimjujucege (visnoh, od V vis) [ili »radnika« (visnoh, od/vis)}. Moguée je da’ ova 2nate- nja nisu nepovezana s nastupajucim likom’ boga ViSnua, sto bi do konaénog izrazaja doslo u Bhagavad-giti. 34) Indriyebhyah para hy arthd, arthebhyasea param ‘manasca para buddhir buddheratma mahan parah. manah Buddhi: intelekt ili um, nevezan za pojedina osjetilna podrugja (dok je manas, razum, vezan). 35) Nepojavijeno, nemanifestirano, _jo8-neevoluirano: avyaktam, Odnosi se ‘na prirodu, prakrti, opéi izvor, prije evolucije, nastanka, organiziranja univeraima. »Veliki« (ma- hat) moglo bi da se odnosi na diman, pa bi bilo isto kao w prethodnom dtma mahdn, »veliki dtman«. Ali mahat takoder (u sdmkhyi osobito) znati buddhi, um, intelekt, koji je viseg stupnja nego manas. Shema koja se ovdje pojavljuje srodna Je shemi kategorija u sdmkhyi, Ona izgleda, na osnovu ovdje nabrojanog, ovako: 416 ruse * Eevakta (prakrt) atman buddhi (mahat) manas predmeti osjetila (artha) osjetila (indriya) Purusa i avyakta ili prakyti predstavijaju zapravo jed- nu dualisti¢ku shemu. Puruia kao duh nema niteg zajednic- kog s materijom, prakrti, Zanimljivo je da purusa doslovna mati »muskarace i da to nije slugajno. Prakrti, ievor svega neduhovnog, tvarnog, priroda sima, uvijek je Zenska, bez obzira naglasava li se njena stvaralaéka mo¢ (Sakti, uw! dru- gim sistemima) ili njena reflektiranost, drugostepena aktiv- ost, inducirani pokret, dekadencija idejnog, racionalnog i duhovnog. Zenski princip je kaos, muski je strukturirani kozmos. Zenski princip je neaktivna receptivnost ili namet- nuto djelovanje, muski je stvaralastvo. Prakyti (pra-djelat- nost) je predhistorija, a purusa je historija. I da ne bude zabune, aiman i buddhi zapravo i nisu od prinode prakrti nego su nijome zakriveni. A buddhi (mahat) je zapravo naj- visa manifestacija puruie u krilu prirode. 36) Reklo bi se da se ovdje radi o odredenom redo- sljedu pri obuzdavanju ili ukidanju osjetila i zatim razu- ma i sve visih Zivotnih i dukovnih funkcija. To je praksa koja ulazi u podrucje yoge i koja bigevitost«), koje su u osnovi stalnih po- kreta uw kozmosu. Nepojavijena prvobit — avyaktam, vidi napomenu 35, 55) DAdnani, doslovno »znanjae, So se ovdje vjerojat- no odnosi_na osjetila. 56) Tj. izvor i ugasnuce (smetnji iz) vanjskog svijeta. Rastvaranje svijeta. Ili: izvor novog naéina Zivota, ugasnuce CHANDOGYAUPANISAD 1) Med simbolizira uzajamnu ovisnost; ili subtinu, bit. 2) Ponavljanje formulacija iz paragrafa u paragraf po- mate uéenju napamet. Vede i UpaniSade su se usmeno pre- hosile, a Isto tako, kasnije, i epska Iiteratura, sasire, itd 3) Izbavijenje ovdje jo5 nije konaéno. 4) Ili: ti, sjajnooki« (bhallakSa), 5) Raikvin epitet (sayugva) mogao bi se odnositi na Ginjenicu da je, na kraju ovog razgovora, Raikva doista na- den kako sjedi'ispod taljiga. Ali C. della Casa (op. cit. 213, napomena 2) kate da je sayugvan tebnitki izraz hazardne igre kockama koji oznagava pobjednigki potez. Mozda je namjemno iskoristena homonimnost ta dva znatenja. Raikva je Cudnovata litnost: Zivi u prljavstini, izrazava se prosto, ali je ipak cijenjen abog, pretpostavija se, mudro- sti koju posieduje. 6) Apelativ »Sudro« je prezriv. Kralj Danasruti je sva- kako kéatrija po kasti 7) Ili, »usisaée — samvargah. 8) Iti_adhidaivatam. Bozanstva ili bozanska (potela) su tzv. veliki elementi, kozmiéki elementi. 9) Athadhydtman. Ili, »8to se tie sebe samac. 10) Ljudski dah u mikrokozmosu odgovara zraku (ili vietru, vayuh) u_makrokozmosu. Makrokozmigka ravan ve- likih elemenata je ujedno i botanska ravan: postoji bog Vayu 11) Mladié koji eli da postane brahmacdrin mora da zna svoj rod. Samo pripadnici triju »visih« varna imaju pravo na obrazovanje, a osim toga kasta odreduje i koliginu Za 419 znanja koje utitelj (brahman) mode predati udeniku. K1juc- no porijeklo je po ocu, a Satyakama (Istimoljub) ga ne zna. To bi u normalnim okolnostima bila sramna ¢injenica, ali ée utitelj, koji nije formalist, u duhu Upanigada reci da je brahmanstvo u uzvisenom katakteru a ne u rodu, i Satya- kama ¢e biti primljen na naukovanje. 12) Uéenikov zadatak je da slui u kuci utitelja, a osobito da odriava njegovu obiteljsku vatru, On mora’ da se brine za ogrijev. Zato resi sdonesi gorivos znaéi »prim ljen sic. 13) U prethodnim odlomcima, neprevedenim, nastavlja se Satyakimina priéa, On se skolovao, | sada je on utitel, a uéenik mu je Upakosala. Satyakima dugo odlaie da ga pouéi, pa ovaj mora sam da izvue neke pouke iz domaceg ognja, marljivo sluzeci uditelja 14) Purusah 2nadi otevidac u ku. 15) Tj. u oko. Voda i toplieno maslo ne diraju oko (zjenicu) Koje je sjediste puruse, tj. brahmana samog. 16) Igra rijecima. Samyad-vama 2naéi »neprestana sre- a, bogatstvo, ugodnost« 17) Ugodnosti, bogatstva. _ 18) Puéka etimologija; glagol V ni, »dovesti«, poisto- vjecuje se s nastavkom iz. vamani. Ali i taj nastavak je, ako treba da bude za n. pl. neutr., pogresan. Ispravno bi bilo: vamini. 19) Bhama, m., znati »svjetloe, »sjajx. Konstrukeija je kao vamani, 20) Takoder, tipiéno upanigadska ideja. Prema brah- manskom formalizmu posmrtne su ceremonije obavezne i nuine. 21) Ea deva-patho, brahma-pathah. Vidi dalje, V, 10, 2, 3. 22) Kamo idu nakon smrti. Vidi istu pritu u BU. VI, 2. 23) Tj. da se niked ne napuni onima koji su ovdje umrli, 24) Apah purusavacaso bhavanti. C. della Casa (op. cit, 229), prevodi: »... le acque parlano con voce umana.« Radhakrishnan, op. cit. 427: »... water comes to be called a persone. Huine (op. cit, 232): »... water comes to have a human voice«. Max Milller (op. cit. T, 77): »... water is called Mane. 25) Gautama je Uddalaka Aruni, otac Svetaketuoy. 26) Svetaketu’ j njegov otac su brahmani, dok je kralj ksatrija, Po tradiciji, samo brahman moze poutiti KSatriju, 420 a ne obrnuto, Zato je Svetaketu bio posramljen. Ali njegov tae manje drii do forme a vise do sedriaja, 1 odlazi kralju po pouku, 27) Kralj ga poziva da mu postane uéenikom: udenik dugo boravi u domu ucit 28) Radhakrishnan na ovome mjestu (op. cit. 431) ka Ze: »He leads them on to Brahmae. Tako je na mnogim mje- stima moguéa ili cak namjerna nedoumica da li Brahma il brahman, ovdje nema nikakva mjesta sumnji. Da je u pit nju bog Brahma, stajao bi akuzativ m. roda brahmanam, a ne stednjeg roda, brahma, kao u nasem tekstu, Istu priéu ‘sreli smo malogas u IV, 15) 5, Tamo je pu- tem bogova iso, bez obzira je li_mu obavijen posmrtni obred, onaj koji je znao istinu o »éovjeku u okus. Na vise mjesta u ChU., a ne samo u ovim prevedenim, govori se 0 tome ko ide tim putem. Redovno »onaj koji tako znae, u raznim prilikama, Tu je izraZena suprotnost prema forma- listi¢koj etici ranijeg, vedskog razdoblja 29) Moguce je, iako nije sigurno, da je zami8ljen pre- kid izmedu paragrafa 3 i 4. U tom slugaju, oni koji five u selu prema tradicionainom moralu propadaju, i vjerojatno odlaze, u Yamin svijet; a jedan se njihov dio, mozda oni koje karma manje opterecuje, vraéa u Zivot preko svijeta predaka. U toin bismo sluéaju, putem bogova, imali tri a ne dvije sudbine nakon smrti. (Vidi Radhakrishnan, op. cit 432) Ali nije sigurno da je to na ovom mjestu misljeno. iako se éini da postoji diskontinuitet izmedu 3 i 4. Vidi dalje, 8. U svakom sluéaju, tradicionalni divot sa zrtvom u prvom planu smatra se nepoieljnim, a ovdje progovara mo- ral odmetnika, 30) Tj. postici izbavijenje. 31) Gore je roditi se kao candala, Glan niske prezrene kaste, nego kao pas ili vepar. '32) Pet svetih ognjeva u Zrtvi, ciju je simboliku po- trebno poznavati. Istovremeno. misli se da postoji_odgo rajucih pet interioriziranih vatri u govjeku, pet osjetila ili vitalnih funkcija. Takoder, trapljenik sjedi’ izmedu. pet va- tri: jedna prema svakoj strani svijeta, a peta je sunce nad glavom. Inaée, obiéno se smatra da je vatra trostrukog ispo- Hjenja: u suncu, u munji, u obiénom plamenu. 33) Aévapati Kaikeyi je dodla, raspitujuci se o prirodi dtmana i brahmana, grapa od pet kuéedomadina, a s\n} ma i Uddalaka Aruni koji nije znao da odgovori na njihova pitanja. U razgovoru koji prethodi, dtman se izjednatuje s 42 nebom, suncem, vjetrom, prostorom, vodom, zemljom. Asva- pati Kaikeya im objainjava da diman nije ogranigen poje dinaénim manifestacijama, kako su oni mislili. 34) Atma vaisvanarah : dtman koji pripada svim lju- dima, ili opi aiman. Radhakrishnan, (op. cit. 440), i Hume (op. cit. 237), piu »Universal. Selfe i »Universal Atman (Soul)«. Max Miller (op. cit. T, 88) »Vaisvanara Self« __35) Na ovom mjestu C. della Casa (op. cit. 237) dodaje biljesku: »Ogranigena spoznaja omoguéuje uivanje ograsii- Genih dobara, apsolutna spoznaja”omogucuje apsolutna nadmoée 36) Inicijacija u vjeru je istovremeno i pristupanje tradicionalnom skolovanju kojim potinje Zivot brakmaca- rina. 37) Mrttikety eva satyam nati vistina (stvarnost) je samo glinac, Saf-ya, istina, je ono sto jest, istina, real- nost sama. 38) Ovaj svijet. 39) Tat tedo 'srdata, ono je emanirato tar (tedas). Te- das ima karakteristike kako vatre tako i svjetla. 40) Jednostavni materijalizam. 41) Sati sampadya. 42) Ta iha vyaghro va (...) yad yad bhavanti, tad ab. havanti. Moguéa su razlidita tumaéenja ove regenice. Radha- krishnan (op. cit. 460) prevodi: »Whatever they are in this world, tiger or (...), that they becomes, i dodaje napomenu: »Drugim rijedima, buduci da stizu u Cisto Bice (Pure Being) a da ga nisu svjesni, vraaju se svojim pojedinaénim obli- cima«. Hume (op. cit. 246) prevodi u istom smislu, a Max Miller (op. cit, 1, 101) »Whatever these creatures are here (..) that they become again and agains. Cini se najpriklad- nijim rjeSenje C. della Casa (op. cit. 249) koji pise: »Qua- lunque cosa siano qui sulla terra — (...) — esse continuano la loro esistenza come Tai (Essere indiffer smatra dobrim izrazom za »nediferencirano bi ciranost koje se vidi u srednjem rodu te zamjenice. 43) Istina: = stvarnost: satyam. 44) Parasyam devatayam (tedah sampadyate), 45) Tat tvam asi. 46) Hume samkalpa prevodi sa »conception«, pojam (str. 252), ” po 47) Wis iznad pojma, samkatpat. 422 48) Vidi@nam. 1 Radhakrishnan (475) i Hume (254) to prevode sa understandings, razumijevanje. Viditana je razlikovna svijest, razaznavanje. 49) Asti vidnanad bhitya iti? 50) Radhakrishnan (479) kaze »ether (ili, prostor)« 51) Satyena. Radhakrishnan (483) prevodi »would speak excellently of truthe, a Hume (259) »who speaks su- periorly with Truth«. Dakle, ko govori o istini, ili, ko govori sa istinom. Ali, mozda veé druga retenica prijevoda D. Z. ovoga odlomka (sgovoriti... pomocu istinex) ukazuje na pravo rjeenje. 52) Vjerojatno je, iako nije pouzdano sigurno, i ova glava (VIII) razgovor izmedu Narade i Sanatkumare koji ga pouéava, kao prethodna (VID). 53) Brahma-pure, u gradu brahmane ili Brahme: od- nosi se na ljudsko tijelo. 54) Vjerojatno dtman, ono w nutrini srea. 55) Samkalpad zaéi od pomisli, volje, namjere. 56) Svijet otaca je jedna od mogucih sudbina nakon snrti. Svijet_majki, brace, sestara i drugih sto slijede ne pri padaju toj kategoriji. Vjerojatno se radi o pedantnoj po- trebi za iscrpnoscu, Koja se iskazuje u tom inate preteéno puckom naéinu razmisljanja u posljednjim odlomcima. 57) Zene su nabrojane ne u prethodnom nizu Ijudi iza otaca, majki, brace, sestara, prijatelja, nego medu pred- metima. uditka na kraju popisa koji pobrojava mirise i vijence, hranu i pice, pjesmu i muziku. 58) Ili: stvarne. 59) Anrtam. 60) Vjerojatno u atmanu, u nutrini srea, gdje je sve jednako svemu. Tamo: atra. 61) Atra — »tamo«, kao u_prethodnoj regenici. Smi- slu bi bolje odgovaralo da stoji iha, sovdje«. 62) Sree je sjediste misaonog Zivota, a ne samo osje- caja. 63) »Ovo je u srcux 64) Etimologija je proizvoljna. Po glasovnim zakonima sanskrta, iz hrdy aydm se ne mote izvesti hrdayam. Obje imenice, i hrd i hrdaya mate wsrce«. 65) Satyam znaéi istina ili stvarnost, ono Sto jest. 423 BRHADARANYAKALUPANISAD 1) Identifikacija Zrtvenog konja s kozmosom, Vidi pr. €. Vu FIN, 1, 235, a za neke odlomke takoder (pr. R. 1) _. 2) Simboliéno, Indija je %tveni konj. Istogno more je Bengalski zaljev koji je wjedno i »posuda mahiman’(ove- Tianstvos, »moc«, »ast«) postavijena ispred konjac za vre- me obreda. _, 3) Nije rijetkost da atman u tekstovima ranih Upani- Sada ‘oznaéava naprosto »tijeloe, pa je tako onaj koji ima dtman — »otjelovijens. Usp. T. 'W. Rhys Davids, The Theo- ries of Soul in the Upanisads, IRSA, 1899, str. 71—88. 4) Voda — ka. 5) »Slaviti« — are. .,8) Ili: »Ona je sjajnost sjajac. Arka znaéi »voda« ali znaéi i »értvena vatra« pri konjskoj artvi (Max Miller I, str. 75), dakle i »sjaje 7) Mrtyu — Smrt. 8) Bog Mrtyu se tlapnjom razlotio u svijet i njegove Pravce. Sta znati da je Smrt bila u poéetku, da je ona stva- ralatki princip? Znaéi prolaznost, propadljivost, ukljudiva- nje mehanizma vremena, potetak vremena, ulazak u histori. ju. T pogetak smrii, 9) Rifet je ovdie objava, veda, 10) Tli: »To je bit onoga koji proddiree. 11) >On je Ayasya Angirasa jer je bit udovac. Prema puckoj etimologiji: aviga zna¢i ude, rasa nati »bite, a ahgdndm rasah zati »bit udova«. Razumljivo je da ime Adgirasa nema zapravo s ovim tumatenjem nikakve veze. 12) Brhati je, kao to veé znamo, odredeni metar iz Rewvede. Ovdje se odnosi na fiktivnu egeemplarnu strofu Rg- svede ili na ovu vedu u cjelini. ° , 13) Brahman, i inage »obredna formulas, ovdje se od nosi na Yadur-vedu koju i predstavlja, a koja se od takvih izreka i sastoj 14) Sdman, napjev iz Sama-vede, ovdje se odnosi_na ovu vedu u cjelini, Etimologija sto slijedi je takoder masto- vito puéka. __ 15) Rijeé je njegov oslonac : radi se 0 Vedama, objavi, uzdignutoj do principa, Isto Sto i brahman_u smislu objave i mo¢i brahmana (sveceni¢ke varne), a otuda je samo jedan korak do brakmana univerzalnog principa, apsoluta, kojega rijeéi samo (u najboljem sluéaju mogu da) imenuju. 424 16) Smrt je velika mora upani’adskog éovjeka. Obit. nom vedskom Zrtvom postizao se sretan i dug Zivot, i u naj- boljem slugaju boravak na nebu medu bogovima. ‘Ali kako je‘zrtvu valjalo ponavijati, postojala je opasnost da preci rpadnue iz raja ako potomci ne nastave da im prinose drive Dakle, valja potraziti novo rjesenje: »od smrti vodi me be- smrtnosti«. Ko tako zna (ono sto valja znati je ovdje Sama- -veda), taj postize besmrinost i me Zudi daljé. Carobna for- mula, 'u skladu sa znacenjem objave (Srutih) je sada +ko ta- ko zna...« Prioritet anja, bez obzira na njegov sadrz jeste nova stvar u tekstovima UpaniSada. Valja primijetiti da ovdje nema traga preporadanju kroz egzistencije, joS uvijek. 17) Pucka_etimologija. Vidljiva je antropomorfnost univerzuma, koja se namece kao ideja od Veda pa sve do dainizma, i’ dalje. Purusa je »fovjeke, »muskarace, 18) Ljubavna éeinja: vidi u Vedama pjesmu RV. X, 129, Atman je ovdje prvobitni, on je zlatna klica koja se raz-dvojila. Prvo »postade tako velik kao mugkarac i Zena Evrsto obgrljeni i podijeli se u dva dijela. Od toga nasta- dose mué i Zena«. Vidi u Platonovoj Gozbi Aristofanovu pri- €u 0 androginima. 19) Odnos je ovdje isti kao izmedu Puruse i Virad (%) u revedskoj himni X, 90 (q. v.). Otuda Zena Zeli da se sa- kkrije pred mugkarcem, ukoliko mu je kéerka, jer novi mo- ral brani incest. Zena je tek drugostepeno stvorenje. 20) Radhakrishnan (op. cit., 165): Brahma; Max Miiller (op. cit. II, 86): »This is the highest creation of Brahman when he created the gods from his better part...« (reklo bi se da i on pri ton misli na boga Brahmu); C. della Casa (op. cit., 71): brahman, u skladus nasim prevodom. Valja reci da se ovdje opet postavlja dilema — gramatigki u ovom slutaju nerjediva — da Ht Brahman (apsolut) i Brahma (bog). Mi smo se opredijelili za brahman zato sto se od samog potetka ove glave (vidi Brhadaranyaka I, 4, 1) radi © dimanu kao pozadinskom principu, éemu bi nasa inter- pretacija smisleno odgovarala. ) Vidi Kathaupanisad, gdje susresemo elemente fi- dmkhye: avyakta je tamo »nepojavijenox, sli¢no kao i ovdje avyakrta, kaos. 22) Teénja prema monizmu, ili »nedvojstvue, advaita. U Kathi, medutim, susreli smo pravi dualizam (dvaita) fi- lozofije samkhye. 425 23) Autor se pita o kljuénof problematici Upani8ada: znati brahman znati postati brahmanom. U drugoj retenici, pretpostavlja se da je brahman postalo sve ovo (a ne da je to odvajkada bilo!) pa se onda pita, po analogiji s covje- kom, sta je ono zualo da bi to posialo, Svakako, w tome se nazire ostatak vedske skepse. Ali, veé se u slijedecem paragrafu ta sumnja rasprsuje, jer »u potetku svijet bijase brahmane. 24) Vadnost znanja u Upanisadama. 25) Pravdanje i mitiziranje sistema varna i kasta: one postoje i medu bogovima. 26) Brahman je, bez obzira na specifiéno znatenje, moé brahmanske varne. Isto tako, KSatra je mod (vlast) kSa. trijske varne (vidi I, 4, 15). Usp. RV. X, 90, gdje se takoder govori_o nastanku varna. 27) Dharma, ovdje u wtem smislu znati »zakon«, »po- redake, »red«, »pravoe. Dharmah je u sanskrtu imenica muSkog roda. Znagenje te imenice’ je mnogo slozenije, pa Je ono na ovom mjestu znatno suzeno ukoliko se tice samo drustvenog poretka. Ali, dharma kao drustveni poredak sa- mo je dio opéeg i kozmitkog poretka, pa sudjeluje u moci, brahmanu, i iz njega nastaje i dublii je od puke svjetovne vlasti. Drustveno kastinsko uredenje Indijaca zapravo je svo- jevrsna (s brahmana na katrije) delegirana teokraciia, 28) Varne su zapetaene, one su to sto jesu. 29) Ipak, najvisi polotaj medu Ijudima jeste polozaj brahmanske varne. 30) Moral brahmana-kucedomacina. 31) Da je Pradapati godina, to znamo iz drugih prili- ka, Ovdje je on mjesec. Opisuju’ se mjeseteve mijene, prvo peinaest dana opadanja i no¢ bez mjeseéine, a zatim njezova ponovna pojava, Kad mjeseca nema na nocnome nebu, on Ulazi »svojim Sesnaestim dijelom u sve Sto diSe zivornim dahom«. Ipak, nesto ostaje od mjeseca, i to »évrsta tatkae, iz koje se ponovo rada bivajuci svake no¢i sve vedim : »évr- sta taéka« u covjcka je njegov diman, »Sesmaesti dioe (vidi dalje). 32) Nema jo3 ni traga koncepciji oslobodenja, izbav- cilj je svijet bogova. 33) Sinom covjek sebi osigurava kontinuitet loze, S10 je od kljuénog zna¢aja za veé uévrééen kastinski sistem, narotito za brahmana, 34) Updsana, moglo bi se prevesti i kao zavjet, oda- nost, zadubljenost. Ijenj 426 35) Rije& je 0 sposobnostima ili aktivnastima takozva- nih osjetila, medu kojima ée se dah, zapravo Zivot sam, po- kazati_ najvagnijim. 36) Bozanstva su ovdje Zivotne i prirodne sile i po- jave. Botanstva su i njihovi izrazi u mikrokozmosu, tj. or- gon! 1 osjetila soit 0a 37) Vayu je vjetar, koji odgovara_zivotnom dahu. 38)_Puéka’ etimologija, ‘bibharts, Vohr. Ali Brahman’ do- lazi odVbrh. 39) Danaka je éuveni kralj, poznat po dareiljivosti pre- ma filozofima. Adatasatruu bi vjerojatno bila éast da ga s njim poistovjete. 40) Pokazaio se da hvalisavi Gargya zna manje od sa mog kealja. Svladavsi kastinske predrasude, on ée postati Adatasatruovim uéenikom, pa ée zajedno potratiti purusu (gj. dtman). 41) Rije’ je 0 venama — nddi — koje poveauju srce sa sreem univerzima, tj. suncem, i posreduju mu njegovu energiju, 42) Mladunée 0 kojemu je rijet jeste Zrtvena tivoti nja, Druga moguca i, Uni se, paralelna interpretacja: t0 Je linga-dtman, tj. »tanani dtmane ili, »nevidljivo tijeloe. Vidi pr. Max Miller, IT, str. 105; della Casa str. 86. 43) Sedam vedskih mudraca. Ili sedam osjetila-sposob- nosti u glavi 44) Dahovi su i ovdje osjetila i organi vida, sluha, go- vora, mirisa. 45) Imena_rsija, vedskih_mudraca — vidjelaca. 46) Opet pucka’ etimologija. »Dva vida brahmanae : vidljivi i nevidljis (osjetni) i. transcendentni. 47) Purusa (séovjek«) je svjetski duh, bitak, predstav- Ijen suncem (sunce je njegovo oko). 48) Neti neti znati »nije ni to, ni ovox. Ideja je slje- dega: da je 0 tome (dtman — brahman) nemoguce ma sta reéi, ili da je glagol, »bitie neprimjeren ovakvoj vrsti op- stojnosti. »Nista nije’ vise od fogac, tj. udenja »nije tox. Satya nije neka metafizitka istina, nego je porijeklo termina ‘sasviin konkretno: sat, ono Sto jeste, bitak. Brah- man je stvarnost, realnost, istina (saryam). 49) Max Miller (II, str. 113) interpretira »mede kao formulu uajamne ovisnosti: kao Sto med ovisi o péelama, tako péele ovise 0 medu. 50) Prostor ili eter (akasah). zahvatljivi 427 51) Identifikacija dtmana (sopstva, opéeg principa pri. sutnog u individualnoi) + brakmana (sveobuhvatneg prin cipa). 52) Dadhyafic je mitska lignost, sin starog vedskog mudraca Atharvana. Njemu su bile povjerene neke vjestine koje je, po Indrinoj zapovjedi, morao da Suva u_tajnosti (teoriju'o medu, tj. uéenje o dtmanu, i motda vatru). Medu- tim, on ih je povjerio ASvinima (Dioskurima koji posreduju za Ijude), a oni su, da bi ga spasli, njegovu glavu privreme: no zamijenili konjskom. Kosti kako Dadhyafica samog, ta- ko i njegove glave, neobiéno su moéne i koristit ée ih sami bogovi kao oruzje. 53) Svecenik — Zrtvovatelj, poznavalac Rg-vede. 54) Adhvaryu je svecenik Koji za Zrtve obavlja prak tigni dio posla, a poznavalac je Yadur-vede. 55) Udgatar je svecenik koji je prilikom zrtvovanja za- duéen 2a pjevanje prema Sama-vedi. 56) Svaki je svecenik brahman, tj. Glan brahmanske varge. Ali u podjell posla pri obredu, brahmanom u_pose- nom smislu Mazvan je i onaj koji je zaduzen da nadgleda Zrtvu a nagelno mu je dodijeljena Atharva-veda. 57) Upanigadsko udenje kao ezoteri¢no. Pojava teorije © karmi, nasljedivanju viastitih djela. Ali ko ili Sto. prenosi ta djela (»8t0 tada ostaje od éovjeka?«)? Predmet tajnog zanja je atman, sopstvo. 58) Tj. nisi nista objasnio. i se jedinstvo dimana i brakmana i moguénost da se empirijski dokuéi brahman koji je zapravo transcenden- ili meta-empirijski. Njegovo videnje onemogucuje to Sto je diman uvijek sa strane subjekta, ili je prije subjekta i objekta, ali nikad nije objekt 59) Nivid je prozna formula, u vedskoj litungiji, sati njena od imena boga ili bogova koji se zazivaju. Visvedevah Su. novi bogovie. U nividi Koja je njima’ posveéena, bit ce dakle nabrojani svi. 60) Mo¢i —_ mahimanah. Doslovno znati »velitinas, »veliganstvenost«. Tiée se modi bogova da mogu da se mnoze ili da se mnostveno manifestiraju. 61) Materijalno prapoéelo. 62) »Bog« u ovim odlomcima mora biti shvacen Sire nego u uobigajenom religijskom smislu. Bogovi su i Zivotne energije, dahovi, vatra, mjesec itd. To su bitni elementi opstojnosti, kojih ima bezbroj, i zato razligiti od pojedinih 428 Dogova koji se takoder spominju (Indra, Pradapati, itd), (vi- di naprijed, I, 3). 63) Purusa, doslovno znati Covjek. U sdmkhyi ée to biti duhovni, umni princip nasuprot materiji, prirodi, prakrti. Ali purusa je ovdje bice simo ili, preciznije, bit svakog biéa, za koju se kaze Cak da je »krajnje uporiste svakog Atmana«, sto bi bilo tautologija ukoliko ne bi znatilo samo to da iza (naoko) pojedinatnih i izoliranih afmana postoji ujihova zajednitka, opéa, osnova. Ta osnova, krajnje upori- Ste, u svakom pojedinom slugaju jeste puriSa_U krajnjoj liniji, to je brakman, ili, »to« (tyat; vidi gore III, 9, 9). 64) Dhruvayam’disi zmaéi w zenitu. 65) Ili: brbljivée (ahallika). 66) Tvanr catma ca: Ti i (tvoj) aman, moglo bi da znaéi i »ti i (tvoje) tijeloe (vidjeli smo veé da atman pone- Kad znagi bas to), odnosno u ovom sluéaju, u nastavku pret- tvoje) srcex. onaj koji ih razdvaja i opet okuplia. 68) Teorija sna, ovdje izlozena, pretpostavija da u snu Covjek dospjeva u onostranost, u jedan drugi egzistencijal- ni modus. To se desava sluéajno, kada se iz oka, iz srca, povlati purusa u duboki svijet snova. Kasnije, u razradeni- fim tehnikama Taznih vista yoge, taj dodivijaj.svjesno ce se traziti, vjezbati, pa ce na taj nagin biti i irajno dostizan —u vidu oslobodenja. Covjekovo fizitko tijelo je udvojeno jednim tananim tijelom kojim se, na drugo} egzistencijalnoj razini (kroz Zile ili »kanaldicee, hita), ‘krece njegov purusa. Preko sunéevih zraka koji se s druge strane nadovezuju na tu unutarnju mrezu, mikrokozmos ée biti povezan sa mak rokozmosom izravno u jedan sistem (a sunce je »okoe ut verzuma). 69) Pradiiendtmana : ne Gini se da bi bilo jeziéno sa- svim opravdano ovu slozenicu prevesti kao »sa shvaéenim, prozretim dtmanome, pa ipak to bi bilo najblize smislu 70) Candalah, paulkasah su pripadnici veoma niskih i prezrenih kasta. Stanje, 0 kojem je ovdje rijeé, jeste stanje transmoralnosti s onu’strama dobra i zla. U sianju izbav- ljenja, na koje nije uopée primjenjiv nas obi¢an glagol »! tic, ne moze biti govora 0 uobiéajenoj moralnosti koja je dio strukture ovoga svijeta. Ovdasnje norme tamo ne vaze, pa wubojica nije ubojicas. Istu ideju nalazimo u Bhagavad: giti (1D, konsekventnije izvedenu. Upravo je u nekim kasni {im lmterpretacijama Gite ta ideja' mogla biti 1 loupotreb- \javana. 429 71) U stanju duboka sna ne vrijede ni ovdasnji zakoni spoznaje. Subjekt i objekt nisu odvojeni od akta spozna- je, videnja. 72) O¢ito, ovdje dtman ozaéava tijelo ili barem za: muéenu budnu svijest pri padanju uw san. 73) Covjekovo tijelo povezano je s kozmosom i dio je istog sistema. Kroz Zile i otvor na iijelu covjekovo sopstvo (aman, ono Sto je u njemu neupojedinaéeno, nesubjektivno, nego opée) izlazi iz tjelesne ogranigenosti u’ svoj pravi ele: ment, sveobuhvatnost bitka (brakman) ‘Sa vidiana bhavati : on postaje obuhvatna svijest, um, razaznavanje. Pretpostavljam da ovdje vidiana ne oznaéava, kao u drugim slucajevima (osobito u palijskom buddhizmu) svijest_vezanu za pojedina podruéja osjetne spoznaje, veé, naprotiv, obubvatnu svijest svih tih podruéja zajedno, u tom stanju oslobodenja, u kojoj nema vise posebno vidne svijesti, slusne svijesti itd, a nema ni subjekta, objekta. »Covjek postaje svijests, znaéi da se ponovo integriraju ele menti_svijesti, spoznaje. 74) Brahman. Ovaj oblik je gramati¢ki takav da bi mogao imati nekoliko znaéenja: ono to pripada bogu Brah- mi; ono Sto pripada apsolutu, brahman; ono Sto pripada brahmanima, svecenicima; brahmanisti¢ko; ono Sto se tide vedske objave, posebno tekstova brahmana; moé (brahman- ske) varne. Ta visesmislenost je esto namjerna. To je igra rijecima koja, omoguéava spekulaciju sa terminima

You might also like