Historija Vratnika

Autor: Aladin Kučuk, BA

Gradovi Bosne i Hercegovine bogati historijom i kulutrno-historijskim naslijeđem.

Uopćeno se posmatraju i proučavaju kao cjelina usputno izuzimajući fokus na njihove
dijelove, naselja. Time se derogira specifičnosti pojedinih dijelova bosanskohercegovačkih
gradova današnjice. Sarajevo je nastao širenjem uže gradske jezgre locirane na njegovoj
istočnoj strani, ukoliko posmatramo iz vizure današnjeg izgleda grada, većinski prema zapadu
i manje prema jugu i sjeveru. U istočnom dijelu grada nalazi se naselje Vratnik smješteno u
sjevernim padinskim dijelovima općine Stari grad Sarajevo. Naselje sa bogatom historijom
kroz mnoge epohe, od antike preko srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austro-ugarske
uprave, do modernih državnih tvorevina, Kraljevine SHS (Jugoslavije), socijalističke
Jugoslavije (DFJ, FNRJ, SFRJ) do Republike Bosne i Hercegovine i savremene države Bosne
i Hercegovine. U svakoj historijskoj epohi imao značajnu ulogu u historiji mikroprostora, a
nekad i makroprostora, neizostavan je dio historije Sarajeva. Historičari, urbanisti, arhitekti,
književnici, pjesnici i mnogi drugi autori koji su pisali o Sarajevu pisali su i usputno o
Vratniku, ili se posvećivali isključivo njemu. Prostor naselja Vratnik, tačnije stari grad
Vartnik opasan bedemima, je 2005. godine proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine1. Stoga ćemo u ovom tekstu napisati kratki sintetski pregled historije starog
grada Vratnika, oslanjajući se na stručnu literaturu recentnih autora kao što su Bejtić
Kreševljaković, Skarić, Zlatar, Mušeta-Aščerić.

1
https://web.archive.org/web/20160303174147/http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=50&lang=4&action=vi
ew&id=2547
Bilješke – Bejtić Alija, Ulice i trgovi Sarajeva topografija, geneza i toponimija,
Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973.

Jedna od najstarijih soabraćajnica koja je vodila preko Vratnika sa Baščaršije do

Bioskog poznata je kao Bioski put (nazivan još i Vratnik mejdan, stari Širokac). Spominje se
još u vrijeme 1462. godine u vakfunami gazi Isa-bega. 28.

Izgradnja zgrade kasarne Jajce, prvobitnog imena Ksarana princa Eugena, kasnijeg
imena Kasarna Gavrila Principa, dovršena je 1914. godine. 34.

Opći termini sa osmanski period: Mahala, čaršija, bazar, sokak, mejdan, džada,
sokačić, čikma, budžak. 51.

Pišući o jezičkom sastavu ulica, trgova i mahala Sarajeva, u ovom slučaju starog dijela
grada, Bejtić stavlja ime Vratnik u kategoriju „Čistih srpskohrvatskih oblika“. 65.

Do dolaska Austro-Ugarske i nastupanja okupacije 1878. Godine dio Vratnika unutar

zidina nosio je sinonim Grad, kojeg Bejtić označava čistim srpskohrvatskim narodnim
nazivom (čitaj bosanskim-narodnim). 67. (bijela džamija, bijela tabija, strošić tabija, žuta
tabija)

Rogina džamija, nalazi se u uluzi Vinograd-Rogina, prvobitno zabilježeno ime je

Ostrogon još iz 1698. Godine, a pojavljuje se pod oba imena, Rogo zade Ostrogon. 319.

Saburina ulica, mahala, sokak ,astala je početkom 16 stoljeća na granici Keb-kebir

mahale (Mišćina mahala). Današnji naziv nosi od 1910 godine po porodici Sabura,
kazandžija, čija je porodična kuća poprilično dobro očuvana, polovina kuće, tj njen ženski
dio. 322.

Višegradska kapija je kapikula vratničkog grada, njen itočni izlaz ka Višegradu, po čemu je
dobila i ime. Bejtić navodi da je nastala 1729-1739 godine, prva polovina 18 stoljeća. 381.

Vrtanik mejdan vodi od kapikule Širokac do ulice Carina. Prostor je poprilično širok i
služio je kao putna saobraćajnica prema Višegradu. Proširenje i saobraćajnicu su osmanlije
iskoristile za produžetak Carskog druma (divan-yoli) ka Višegradu i Konstantiniji
(Konstatinopolj, Carigrad). Mejdan – proširenje u ravnom dijelu – trg. Vratnik nije nastalo,
kako Bjetić tvrdi, od riječi vrata. U turskim dokumentima se ovaj dio grada susreće pod
nazivom Bratnik u prvim godinama uspostavljanja osmanskih vlastim na ovom prostoru. 387.
Srednjovjekovna župa Vrhbosna, vesna mušeta aščerić, sarajevo, 1982.
Filozofski fakultet, magistarski rad.

Prostor današnjeg Sarajevskog polja i užeg dijela grada Sarajeva je u srednjem vijeku
locirano u župi Vrhbosni, koja je bila sjedište crkvene vlasti srednjovjekovne Bosne. 5-6

Prostor župe Vrhbosne je u srednjem vijeku, do druge polovine 50-tih godina 15

stoljeća bio u posjedu Pavlovića kao njihova plemenita baština. 6-10 Već od 1430. Godine se
prati, po mnogim autorima, stalno prisustvo turske vojske i vlasti u Vrhbosni i Hodidjedu,
jedino Dinić opovrgava ove teze, smatrajući da se tek od 1450. Godine kontinuitet stalnog
prisustva turskih vlasti može pratiti. 10.

1453.godine označava definitinvno uspostavljanje turske vlasti na prostoru župe

Vrhbosne i Hodidjeda, jer se ovi dijelovi ne pojavljuju u poveljama hercega Stjepana kao
njegovi, i početak formiranja vilajeta Hodidjed kasnijeg vilajeta Saraj-ovasi. 15.

Za prostor Vratnika Mušeta Aščerić vezuje ubiciranje srednjovjekovnog trga Tornik

(stara varosš 1455), Trgovište (1462 i 1469), tačnije na potezu od sela Brodac (uži dio
Baščaršije i Latinluka) uz Kovače do Bijele tabije. 86.

Pitanje ubikacije Hodidjeda je zanimljivo, Mušeta Aščerić razdvaja dva utvrđena

garada istog imena, srednjovjekovni na prostoru Bijele tabije na Vratniku i turskog na
Bulozima. 101. (dodati Vrutke kao moguće selo na prostoru Vratnika)

Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Izabrana djela,
Knjiga 1, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985.

Za Vrhobsnu, ne župu već grad, Skarić smatra da se nalazila na prostoru današnje

Bijele tabije u istočnom dijelu starog dijela garada, na Vartniku. Vrhbosanje je bilo gradsko
naselje uz grad (tvrđavu) u kojem je boravio jedan Dubrovčanin 1379. godine. 50.

Skarić prati stalnu osmansku posadu i vlast u Vrhbosni i Hodidjedu od 1435. Godine,
kad je vojvoda Barak preuzeo ove posjede od Ugara. Privremeno bili preuzeli ove posjede
1428. Godine. 51.
 Prolazak osmanske vojske i sultana Mehmeda II 1463. Godine išao je kroz Vrhbosnu.
54. Postoje narodna predanja, proširena većinski kroz muslimnaski-bošnjački puk, da je sultan
Mehmed II sišao u Sarajevo preko Vratnika i pored današnje Bakijske džamije (podno
Kovača).

Hodijed i Vrhbosna, kao utvrđenja, služila su kroz 15 i 16 stoljeće služile za odbranu

grada, kao i neke druge u blizini. Po Skarićevom pisanju može se odrediti da je Hodidjed
udaljeniji od varoši Sarajeva, dok bi Vrhbosna bila na prostoru Vratnika – Bijele tabije. 73

Mahala Strošići, postoji i danas, vuče porijeklo imena od ranijeg imena sela koje se
nalazilo na tom prostoru, smještena je u sjevernom dijelu današnjeg Vratnika, talnije u vrhu
strago grada Vratnika, podno Zmajevca. 75-76

Jedna ženska banja, druga po redu, ili hamam izgrađena je 1590. Godine u ulici
Očaktanum (današnja ulica), od nje se danas jedino može nazrijeti jedan dio stropa. 100

Evlija Čelebi o sarajevskog tvrđavi (Bijela tabija- vrhbosna ili Hodidjed): Mala
tvrđvaa obima oko 400 koraka (300) metara, sa sjeverne strane je mali jarak gdje je najlakše
za prići tvrđavi, kapija je okrenuta ka istoku sa gvozdenim vratima, unutra se nalaze kuže za
stanovanje dizdara i posadnika. 120

Upad princa Eugena Franca vojvode od Savoje i Pijemonta ( Eugen Savojski) u

Sarajevo 1697. Godine, pljačka i paljenje grada učinili su veliku štetu infrastrukturi grada.
124.

Ahmed paša Rustempašić Skoljpak je započeo gradnju veće i modernije tvrđave u istočnijem
dijelu grada 1729. Godine. Pošto ranije tvrđava nije imala kapaciteta niti dovoljno jak
fortifikacioni sistem za odbranu grada. Planirano je da se utvrdi i zidom opaše prostor za još
450 kuća, zid bi bio dug sahat hoda, debeo dva aršina, a visok deset aršina. Zid bio imao i
četiri tabije, jedna bi se zvala po sultanu Ahmedu, narodski Arnaut-tabija, druga tabija kod
kapije nosila bi ime velikog vezira Ibrahim-paše (valjda današnja Bijela tabija), treća bi nosila
njegovo ime (Jekovačka-Žuta tabija), a četvrta po njegovom ocu Rustem-paši (Strošićka
tabija). Za njenu izgradnju naručeno je iz Dubrovnika 5 lagundžija i 5 čerahora (tvrđavski
zidara). Izgradnju Ahmed-paša nije doživio, već ju je dovršio bosanski vezir (beglerbeg) Ali-
paša Hekimoglu (1736-1740).135
Izgradnja tvrđave se spominje i u Sutješkom ljetopisu, gvardija samostana, fra Bono Benić, je
sa 50 ljudi i 100 konja otišao 1738. Godine u Sarajevo da tamo boravio i učestvuje u gradnji
15 dana. 137

Mustafa Seid Traljić, Sarajevski grad Vratnik, Štamparija „Bos. Pošta“ Sarajevo J. Betler i dr, Sarajevo, 1937.

Traljić je u sovm djelu o Vrtaniku zapisao dvije narodne pjesme o Gradu i Vratniku,
pod Gradom sigurno misli na utvrđeni i bedemom opasani dio sarajevskog naselja
Vartnika.61-62

Za Vratnik navodi još jedno narodno ime, a to je Careva avlija. Kao i ostali autori koji
se bavili historijom Sarajeva daje kratki pregled prehistoričkog vremena, a najbliže gradinsko
naselje Vratniku se nalazi na Ravnim Bakijama i Obhodži. 3.

Ičkala, drugi naziv za Bijelu tabiju, sa svojom lokacijom je bila dobro podesna za
odbranu Miljacki, pretpostavka je da se i ovdje nalazilo gradinsko naselje, ali što se ne može
utvrditi. 4.

Nastanak utvrde u Vrhbosni, koju osmanlije nazvaše Ičkala po osvojenju, po Evliji

Čelebiji se sagradio kralj Dobrobić, u vidu zamka sa nekoliko koliba i 300 vojnika. Pitanje
ostaje ko bi bio kralj kojeg Čelebija naziva Dobrobić, Traljić kaže da nije historijska ličnost.
Ono što je sigurno da se tako spominje u narodnim predanjima. 5

Opisu tvrđave, Čelebija dodaje i posotjanje džamije sultana Mehmeda II u njenoj

unutrašnjosti, a u bijelo je dao obojati Melek Ahmed-paša, pa izgleda kao bijeli biser. 7

Grad se nije utvrđivao od osmanskog osvojenja 1435 godine naredna 3 stoljeća, iako je dva
puta bio napadnut od neprijateljskih vojski, paljen i pljačkan. Prvi put 1480. godine kad su
vojvode kralja Matije Korvina upale u Sarajevo i drugi put kad je princ Eugen Savojski upao
u Sarajevo opljačkao i popalio ga 1697. godine. 7

Izgradnju nove utvrde započeo je Ahmed-paša Rustempašić Skopljak, a nadzirao njegov sin
Rustem-beg, o ovoj izgradnji započetoj 1729. Godine piše i Nikola Lašvanin, gradila se
velikim trudom i harčom od sve Bosne. 9
Legend su se već u ovo vrijeme počele pojavljivati o izgradnji utvrde, pa se tako pojavila
legenda da ju je podigao neki tatarski han Šahin Džiran, po kome se cijeli ovaj kraj dugo
vremena u narodu zvao (susjedi sokola). 10

I Traljić navodi podatak, kao i Skarić i drugi, da su zidovi građeni od nišana, muslimanskih
nadgrobnih spomenika, što je i u legendi o izgradnji spomenuto. Mjesto maltera i vode
koristila se so i mlijeko, ili so i jaja. Dio zida oko Bakija se stalno urušavao, pa nadzornik
upita jednog hodžu (evliju) šta je uzrok tome. Hodža mu objasni da je tu sigurno neko
ukopan, te treba da se mjesto ogradi a gradnja zatim nastavi, kako se ovo uradilo zid se nije
više urušavao. 11-12

Opis grada iz jednog njemačkog vojnog izvještaja, kojeg traljić stavlja krajem 18. Stoljeća,
navodi se postojanje 12 baterija isto toliko kula sa 80 postavljenih srednjih topova, unutar
tvrđave se nalazi 12000 jeničera sa agom, grad broji 12200 kuća. 12

Kod Bašeskije se na nekoliko mjesta, u drugoj polovini 18 stoljeća, spominje više opravki
bedema tvrđave. Traljić kaže da su česte popravke zidova zbog ubrzanog građenja tvrđave te
da je slabo bila urađena.13-14

Šomet de Fose 1806. Piše o vrtaničkoj tvrđavi – odbranu grada čine 3 tvrđavice. To su
kvadrati sa po četiri kule zide po starom načinu utvrđivanja. Povezane su zidvima debeli do 3
stope visine do 15 stopa. Unutar zidova su kuće gdje boravi stanovništvo. To se zove Gradom
ili kastelom unutar kojeg tvrđava zauzima najveći položaj na jednom brežuljku. 16

Posljednja dogradnja sarajevskog grada, utvrde, desila se 1816 godine, kad je jedan carski
činovnik naredio da se dozidaju još 4 tabije na tvrđavi. Narod je pomogao gradnju i donosi
kamen iz Miljacke. 17

Traljić navodi 5 tabija – Jekovačka (žuta tabija) nazvana po Ahmed-paše (graditelju)

- Strošićka tabija nazvana po Rustem-paši (ocu Ahmed-paše)

- Bakijska tabija (Arap tabija) nazvana je imenom sultana Ahmeda

- Zmajevačka tabija (Arnaut tabija) nazvana je imenom veliko vezira
Ibrahim-paše
- Tabija Mehmed-bega (vezirovog ćehaje) za čiju lokaciju, tj. o kojoj
se tabiji radi traljić nema podataka. 17-19

Tvrđava ima 3 kule (Ploča, Širokac, Višegradska), 5 kapija i nekoliko kapijica. 19

Na vrhu Ćebedžijske mahale se nalazila podzemna tamnica, čiji su ostaci još vidljivi (u
Traljićevo doba). 19

Inhanaga Topalović H. Je izgradio polovinom 15 stoljeća džamiju i mahalu na Vratniku, kao

dizdar tvrđave, istu službu je služio u Hodidjedu. 20.

Dizdareva rezidencije je bila prvobitno u ka'li (tvrđavi), kako je tvrđava proširena ona se
premjestila uz tvrđavu, za dizdara Ahmed-agu se zna da je imao kuću u ulici Pod Orahom. 22

Kako je grad bio i spremište (magacin) oružja, baruta i municije, dešavalo se da dođe do
eksplozije. Pouzdano se zna za 5 jačih eksplozija od kojih je ona 183. Godine bila
najrazornija, nastala usljed udara groma, znatno je oštetila grad, a tom prilikom je poginuo i
jedan tobdžija imenom Ahmed-aga. 25

Grad je služio, kako je rečeno, i kao tamnica ali i gubilište za buntovnike i odmetnike.
Dvadeset i sedam Sarajlija je pogubljeno u gradu 1756. godine, borbe Morića i Halilbašića, a
za svakog pogubljenog pocao je po jedan top. 26

Inetersantna je priča o pogibiji nekibul ešraf kajemakam Mustafe Nuri efendije, kojeg je
razjarena masa, usljed njegovog protesta i odbijanja pružanja otpora reformama, na
današnjem Jekovcu, podno Vratnika kod Ahmed-pašine tabije (Žuta tabija) kamenovala na
smrt. Njegovi jauci su bili toliko snažni da je narod prozvao to mjesto Jekovac. 27

Vratnička utvrda/grad bila je poprište najkrvavijih borbi protiv austro-ugarskih snaga 1878.
Godine. najveće borbe bile su oko Ičkale i Arap-tabije na Ravnim Bakijama.28

Traljić smatra da je ime Vratnik prvobitno nosila samo jedna mahala, možda ona duž glavnog
druma, Bioski put, a naselje tek kasnije. Mahale su bile izgrađene oko džamija i nosile su
imena svojih vakifa(zakladnika): Gerdan H. Husein (Strošići), Topal H. Inhan (Lubina),
Hovadže zade H. Mustafa (Musluk), Iplidžik Sinan (Širokac), Sinan vojvoda Hatun (Pod
orahom), Divan katib Hajdar ef. (pod Bijelom džamijom), Sagr H. Mahmud (Hendek), Neš
zade H. Hasan (Dol), Kasap zade H. Ibrahim (Carina), Kadi Ahmed ef. (Pod gradom), Mokro
H. Sinan (Ćebedžije), i dio šejh Muslihudin mahale (Ploča). 30. Naselje je nastalo u 16
stoljeću definitivno, jer su tad sve njegove džamije bile podignute, ma da nije bilo gusto
naseljeno kao danas. 31.

Požar iz 1697 godine je uništio 7, oštetio 3 džamije na Vratniku, od oštećenih su Lubina,

Carina, Musluk, koje su popravljene i jedine imaju kamene munare. 33
Gerdan Hasanov mesdžid u storišićima je među najstarijim džamijama u Sarajevu podignut
1473. Godine. 33

Uz džamiju Hajdar ef. Katiba, poznatiju kao Bijela džamija, nalazila se i drvena sahat kula,
druga u Sarajevu (izgrađena 1874), na kojoj je bio sahat sa Husrev-begove sahat kule (stari),
međutim mahaljani su je srušili jer su se bojali da će je vjetar obiriti. 38 u haremu ove džamije
se nalazi nišan Hasana sina Huseinova, treći po starini muslimnaski nadgrobni spomenik u
Sarajevu (iza dva koja se nalaze u Žagrićima). 40

U vakfunami džamije Pod orahom, koju je podigla žena Sinan vojvode, izgrađene 1552
godine, stoji da se ona uvakufljava kao što je Halil (Ibrahim a.s.) uvakufio Kabu, tj. ona
pripada svim muslimanima svijeta.40

Vratnik je imao 6 česmi koje su snabdijevane vodom iz potoka Mošćanice putem cijevi. I to
ove česme: Na Mejdanu kod Sinan vojvodinice (uništena regulacijom ulice 1863), Na Dolu
kraj Brezumlje, Na Kršilovcu, u Hendeku, pred Iplidžik Sinanonovim mesdžidom (Jekovac),
u Širokcu kod kule.56-57

1913 godine je dio Mošćanice uveden u cijevi, a 1930 je totalno pokrivena te ne teče na
površini zemlje (otvoreni tok).59

Vrelo Crnil, čiju je vodu Husrev beg doveo do sovje džaije preko Bakija i Vratnika
snabdijevao je česme na Musluku, Prijeku česmu, Vrebinu česmu na Carini i česmu kod
Divan Katibove džamije, kod Storšićke tabije i hadži Husejinovog mesdžida, što dovodi do
ukupno 12 javnih česmi u Gradu. 59-60

Mejdan, kao središnji dio Vratnika, je oko sebe 'okupio' omanju čaršiju sa dućanima,
kazandžijskim pretezito, svjećarskim i ćebedžijskim dućanima. Također tu je bio i od davnina
jedan han, kao evledijet vakuf hadži Saliha Keše.60-61

Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljeće), Svjetlost, Sarajevo, 1996.

Smatra da je Vrbosna ili Vrhbosanje bila samo župa, te da nije postojao grad tog imena u Xv
stoljeću. Prepoznaje samo utvrđeni Hodidjed kao grad/tvrđavu kroz izvore. Već da je u
pitanju naselje/otvoreni trg.24-25
Vratnik, ili Bratnik kako ga izvori spominu u Xv stoljeću, nije bio naselje do dolaska
Osmanlija na ove prostore, smatra Zlatar.27

Prva mahala koja je nastala na prostoru Vratnika, tačnije iznad Kovača uz Bioski put, je
Skender-pašina mahala, bosanskog namjesnika u tri puta od 1477 – 1505. godine. preko
Vratnika, Ploče i Mlina proveden je jedan rukav Mošćanice, čime je sandžakbeg Skender-
paša, doprinio urbanom razvoj ovog prostora. Do 1516. Godine se iz ove mahale izgradile još
tri nove mahale. 36-37

Na Vratniku se do 1530 formiralo 6 novih mahala iz Skender-pašine mahale: Šejh Feruhove

džamije, Kebkebirova mesdžida, Munla Arapova mesdžida, starog hadži Ejnehanovog
mesdžida, hadži Ejnehanovog mesdžida (drugi naziv Bratnik-Vratnika nastala oko 1528).46

Mahala Bratnik (Vratnik) drugog naziva mesdžida Dukandar Jusuf, nastala između 1514 i
1528 godine.51

Iako mesdžid slovi za jedan od najstarijih u gradu Sarajevu, mahala hadži Hiseina, mesdžid u
Strošićima, se pojavljuje u popisu tek polovinom XVI stoljeća, kada je brojala 71 kuću.73

Donia Rober J, Sarajevo:biografija grada, Historijske monografije, knjiga 3,

Institu za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 2006.

Na rastuću vojnu i fizičku opasnost za grad odgovoreno ja igradnjom kompleksa

zidova, utvrđenja i kula u gradu 1729 godine. Iako utvrda sama po sebi nije imala znatniji
vojni značaja, neprijatelj je grad mogao napadati sa okolnih uzvišenja, ipak je služila, sa
sovjim kapijama i zidovima, za reguliranje nedozvoljenih ekonomskih radnji. 48.

Dolazak austro-ugarskih trupa, pojava određenog rasula među vođama otpora okupaciji,
naveo je Sarajelije da utočiste zatraže na Vartniku, unutar tvrđave, koja se nalazila iznad
grada. Austro-ugarske trupe su započele artiljerisjku paljbu u zoru 19. Augusta, na što su
Sarajlije odgovarale sa topovskom paljbom sa tvrđave, ali se borba okončala oko 14:00 toga
dana. 77

Kreševljaković Hamdija, Izabrana djela III, Banje,vodovodi, hanovi i

karavansaraji, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1991.

Mnoge česme izgrađene za vrijeme osmanske uprave bile su javnog karaktera, različitih
oblika, izgleda i vrsta. Specifičnosti pojeidnih česmi jesu tarihi/zapisi na njima, koji govore o
njihovom vakifu i namjeni izgradnje česme. Takva je Hadži Hasanova česma izgrađena u
Logavinoj ulici na Vratniku. 115

Na česmi kod Bijele džamije koju je obnovila Hatidža hanuma kći H. Mehmeda. 119

Na česmi u Širokcu koju je podigao carski kapidžibaša Hadži Rustem-beg Srebreničanin sin
Hasan-pašin, 1280 godine po Hidžri. 121

Vratnik je bio slabo opskrbljen prirodnim izvorima vode, zapisano je da su posotjala dva
vrela, jedno mračno vrelo i jedno slabo vrelo, čiji kapacitet ne bi mogao da snabdijeva
nekoliko kuća. Stoga je Skender-paša doa izgraditi vodovod preko Vratnika od Mošćanice da
se ovaj kraj načini prigodnim za naseljavanje.141

Zanimljiva priča, koju je zapisao Kreševljaković, odnosi se na Skender-pašin vodovod i jednu

ženu koja nije htjela dati da voda teče preko njenog zemljišta. Pa je paša umoli da voda teče
dan i noć, na što ona pristade. Sljedećeg dana, dakle nakon 24 sata, ona zatraži da se voda
skrene ili zaustavi, a paša joj reče da je pristala da voda teče dan i noć, a ne jedan dan i jednu
noć (24 sata).142

Mošćanica je snabdijevala vodu za 12 javnih česmi u Sarajevu, od čega je 6 česmi vratničkog

grada. 143

Vrabina česma – Ćebedžije, dobila ime po porodici Vrabo koja je stanovala pored nje,
ugašena 1890. 143

Česma Pod gradom – nalazila se u blizini Grahine kapije, malih vrata u zidu blizu kapije na
Štokcu iznad Babinog zuba, u zidu kuće Pobrića, tekla je i poslije 1895. 144
Kupusova česma u Dolu – nalazila se pored kuće Kupusove u kojoj je bilo 5 česmi iz istog
vodovoda, koju su članovi porodice obnavljali pa je po njima dobila ime, izgrađena je iza
1560 godine. u nju je 1891 godine uvedena voda gradskog vodovoda. 144

Česma u Hendeku je bila dosta jednostavna, do nje je ovda dolazila otvorenim vodovodom i
tekla je sve dok Mošćanica nije bila zasuta. 144

Česma kod Lubine džamije . prepostavka je da je izgrađena kad i džamija, u drugoj polovini
XVI stoljeća. regulacijom Širokca 1863 pomaknuta je dva metra i uzidana u podzid džamije, a
1930 godine je porušena. 145

Čemsa u Širokcu je presušila 1863 godine regulacijom Širokca, slovila je za jednu od

najljepših česmi u gradu. Novoizgrađena česma, šest metara dalje, je radila sve do 1896.
Godine, tačno vrijeme postanka ove česme nije poznato. 145

Crnil ili gazi Husrev-begov vodovod je dijelom išao preko Ravnih bakija, niz Strošiće pa na
ploču, čime je snabdijevao dio Vratnika vodom. Sa Ravnih Bakija ogranak je išao u Ćebedžije
i završavao česmom, iz Strošića je išao ka Prijekoj česmi i Porčinoj ulici, snabdijevajući
vodom česmu kod hadži Sinan vojvodinice džamije, a drugu u vrhu hadži Mustafine ulice.
Daljnji kraci su išli nizbrdo snabdijevajući vodom česme u Mačkarevoj ulici, kod Bijele
džamije, možda i česmu kod Lubine džamije. 151-152

Uz vratnički grad na Mošćanici bilo je i mlinova, jedan je bio pri početku ulice Pod Orahom,
nekoliko je bilo ispod Višegradske kapije niz Mošćanicu, a nekoliko je bilo na Ploči uz
gradske zidove.219-220

Neki zanati nisu mogli da opstanu bez tekuće vode, poput tabačkog i ćebedžijskog zanata.
Kreševljaković navodi da je jedna tabačka stupa bila još prije polovine XVI stoljeća u blizini
Višegradske kapije, također su postojale stupe na Curku (južni dio Vratnika – Pod gradom).
224-225

Alija Bejtić, Srajevo urbanistički problemi, I, Sarajevo, 1958.

Džemal Čelić, Izgradnj u mahalama treba posvetiti više pažnje.

 Pojedini tereni, kako Čelić iznosi, pogodni su za stanjovanje glede geotopografskog,
mikroklimatskog i insolacijskog stanovišta. Kao primjer navodi vratnik, prostor stare gradnje
(osmanskog perioda) koji ima bolju ' zdravstvenu situaciju' od prostora austrougarske
urabnizacije (manja pojavnost tuberkoloze na Vratniku). 30

Nakon Drugog svjetskog rata, u projektu urbanizacije, su gradske vlasti srušile dvije
kapikule na Jekovcu i prema Sumbul mahali, što Čelić smatra lošim i pojavom koju treba
izbjegavati. 30

Prostor velike napučenosti stanovništva uz historijske arterije do dolaska autrougarske

uprave bio je izražen na potezu Kovači-Širokača (Širokac)-Vratnik, Sagrdžije-Budakovići,
Nadmlini, Toplik s alifakovcem. 31

Čelić u svome članku smatra da se postojeće graditeljsko i kulturno-historijsko

naslijeđe, prvenstveno ono osmansko, treba sačuvati, sanirati i pretvoriti u kulturni milje kao i
pridodati mu bitan turistički značaj. Prostor grada Vratnika se ovdje svakako podrazumijeva
iako ga Čelić izravno ne spominje. 32

.(Austrougarska, nap. naša) okupacija je zatekla 58 starih, primitivnih vodovoda, a duljina

cijevi iznosila je preko 49km. Još dvanaest godina iza okupacije opskrbljivali su ovi vodovodi
naš grad, a tek onda pristupilo se izgradnji modernog vodovoda. Od 1889. do 1918. dovedena
je voda u grad sa više strana. Najprije je dovedena voda sa vrela Mošćanice, što leži nekih 7
km daleko od centra, na sjeveroistočnoj strani grada, na podnožju Velike Njive. Samo je
glavno i najjače sporedno vrelo uzeto u ovaj vodovod; prvo leži 826,12, a drugo 823,65
metara nad morem. Na ovim su mjestima podignute dvije izvorske kuće (Quellenhaus). U
gradu su sazidana dva rezervoara, jedan blizu Višegradske kapije (708,5 m nad morem), a
drugi kod Žute tabije (627 m). Radovi su otpočeli 8. jula 1889., a dovršeni 15. oktobra 1890.
Troškovi su iznosili oko milion kruna. Bivši c. i kr. vojni erar dao je Općini 160.000 k, a
Vakuf 100.000 k. kao pripomoć, dok je ostali dio troškova namiren od zajma što ga je Općina
podigla. Godine 1895. uzeto je u ovaj vodovod i vrelo Crnil, šro leži ispod sela Donje Biosko.
Slijedeće godine uzeto je u našu vodovodnu mrežu vrelo na Begovcu, čijom je vodom
opskrbljen jedan dio grada na lijevoj obali Miljacke. Novo Sarajevo opskrbljeno je vodom iz
Kovačića (1901.). Ovaj je vodovod proširen 1910. Godine 1909. uzeto je u gradski vodovod i
vrelo Berkuša." (Hamdija Kreševljaković: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave 1878-
1918, Sarajevo 1969., Biblioteka HAS; foto: Facebook-Sarajevo forever)

Antički period