UPRAVLJANJE

RAZREDOM
 Svaki je razred drugačiji!
 Svaki se razred sastoji od posebnih i u svemu
različitih pojedinaca i zbog toga različito
funkcionira i kao grupa.
 Zbog toga kada god uĎete u neki razred osjetit
ćete različitu atmosferu.
 Ono što je posebno važno za funkcioniranje
razreda kao cjeline jest grupna dinamika.
 U tom smislu što su pojedinci bolje povezani
što su interakcije unutar razreda kvalitetnije,
cijela grupa će funkcionirati bolje.
Kohezivnost
 Da bi se poboljšale te grupne interakcije
važno je poticati kohezivnost grupe.
Kohezivnost grupe se može povećati na
sljedeće načine.
• Zadaci koji potiču suradnju a ne kompeticiju
• Smanjivanje kompeticije na najmanju moguću mjeru
• Poticati prosocijalno ponašanje
• Team building – pomaganje svakom učeniku da se
identificira s razredom
• Izbjegavanje favoriziranja nekih učenika
 Što je razred kohezivniji – to je veća suradnja i
bolja radna atmosfera
Stilovi rukovođenja razredom

 Autoritani stil – nastavnik postavlja čvrsta pravila i standarde,

ali ne želi s članovima grupa pregovarati i diskutirati o tim
pravila. Ona su tu da se poštuju!
 Demokratski stil – pomaže uspostaviti pravila unutar grupe
tako da voditelj uključuje i same članove u postavljanje tih
pravila i spreman je diskutirati oko pravila.
 Stihijski stil – (laissez faire) – ne uspostavlja niti održava
pravila.

 U jednom ispitivanju, najbolja u rješavanju zadataka bila je

grupa voĎena autoritarnim stilom, ali zadovoljstvo kao i grupne
interakcije u toj grupi nisu bili najbolje. U toj grupi je vladala
napetost.
 Demokratski stil je rezultirao nešto lošijim postignućem ali
boljim unutar-grupnim interakcijama i većim zadovoljstvom.
 Stihijski stil – veliki osjećaj slobode ali mala produktivnost i
najlošiji učinak
Uspješno rukovođenje razredom

 Uspješno rukovoĎenje jest ono koje

rezultira samostalnim učenjem.
 Uspješno rukovoĎenje dovodi do
interalizacije pravila i razvoja samo-
regulacije prilikom procesa učenja.
 Baumrind (1987) je istraživao roditeljske stilove
odgoja – autoritarni, autoritativni, permisivni
• Autoritarni roditelji zahtijevaju poslušnost i
konformizam, a njihova su djeca bila poslušna,
nesigurna i zaokupljena time kako da ugode drugima
• Autoritativni roditelji – davali su objašnjenja za
postavljena pravila i omogućavali su djeci inicijativu i
preuzimanje odgovornosti – djeca bila samostalnija
samopouzdanija spremnija na rizik, kasnije u školi bila
uspješnija i socijalno odgovornija.
• Permisivni roditelj - na postavljaju se nikakve granice
djeci, nema ni pravila. Djeca mogu pokazati nezrelost i
neodgovornost, nezadovoljstvo i manjak
samokontrole.
 Razlike između autoritanog i
autoritativnog stila
Autoritarnost Autoritativnost
Poslušnost odgovornost

CILJ Naučiti učenike da poštuju Naučiti učenike da donose

naredbe odgovorne odluke

NAČELO Poslušnost autoritetu Učenje iz vlastitog iskustva

PONAŠANJE Kazniti ili nagraditi Objasniti i primijeniti logične

UČITELJA posljedice ponašanja

PONAŠANJE Konformizam i poslušnost Internaliziraju razloge za

UČENIKA postojanje pravila i nauče
samoregulaciju
POZITIVNA OKOLINA ZA UČENJE
 4 ključna faktora
1. Strukturna obilježja,
• Veličina razreda – što manji razred bolji uvjeti za rad
• Heterogenost učenika – lakše je raditi s homogenom grupom,
tj. učenicima koji su slični po sposobnostima i predznanju
• Fizički prostor – veličina učionice, razmještaj namještaja i sl...
2. Početak školske godine
• Vrlo je važno kako ćemo se ponašati već prvoga dana.
• Uspješni učitelji već prvoga dana imaju jasan i konkretan plan
o razrednim pravilima i postupcima
• Najprije radu s cijelom grupom a onda postupno s manjim
grupama
• Prve su aktivnosti jednostavne. Ipak učenici odmah počinju
raditi iako su početne informacije lagane i jednostavne
• Postavljaju se pravila i raspravlja se o njima
nastavak
3. Postupci i pravila
• Vrlo je važno već na početku školske godine početi
sa sljedećim:
• Definirati pravila i diskutirati o njima. Pravila trebaju
biti jasna. TakoĎer je važno objasniti razloge i
logične posljedice ne pridržavanja pravila.
• Važno je da su pravila afirmativna (nema laganja –
govoriti istinu)
• Odabrati manji broj pravila
• Naučiti ponašanja koja znače pridržavanje pravilima
• Nadgledati provoĎenje
4. Treba povećati vrijeme provedeno u radu.
Vrijeme provedeno u školskom
učenju i poučavanju
 Vrste školskog vremena:
• Planirano vrijeme – vrijeme koje bi učenici prema
nastavnom planu trebali provesti u školi.
• Vrijeme poučavanja – čisto vrijeme poučavanja (bez
razgovora o drugim stvarima, izostanci, problemi i sl.).
Vrijeme poučavanja se dijeli na:
• Vrijeme učeničke uključenosti u poučavanje (aktivno praćenje)
• Vrijeme samostalnog školskog učenja – vrijeme u kojem
učenik vlastitom aktivnošću poboljšava svoje kompetencije
(Berliner 1979)
Vrijeme poučavanja
Planirano vrijeme poučavanja (45 min)

Admin. poslovi,
problemi, Aktivna uključenost Samostalno
Ostalo
disciplina... učenika učenje

Vrijeme poučavanja (30-40min)

Istraživanja pokazuju
 Planirano vrijeme (ono koje bi učenik trebao provesti na
nastavi) slabo je povezano s ishodima učenja.
 Dakle formalno planirano vrijeme nije od neke velike
koristi.
 Veći značaj ima način na koji se to vrijeme koristi

 Istraživanja pokazuju da je s postignućem najviše

povezano vrijeme uključenosti u poučavanje
 Značajne razlike meĎu učenicima
• Uspješni učenici - 85% vrijeme aktivno sudjeluju u poučavnaju,
• Slabiji učenici - oko 40%
 Rosenshine (1980): uspješni nastavnici uspijevaju više
vremena potrošiti na učenje i poučavanje, te isto tako i
uspješni učenici
Razlozi na koje se vrijeme troši su:
 Administrativni razlozi
 Pripreme :
• vaĎenje pribora, dijeljenje materijala, šiljenje olovaka...
 Čekanje na povratne informacije ili pomoć
učiteljice
 Izleti, proslave vremenske prilike, maškare,
roĎendani, sportski dogaĎaji...
 Kašnjenje
 Na disciplinu
Kako povećati aktivno sudjelovanje
učenika

• Zanimljivost – stalna zaokupiranost – da sat

bude što zanimljiviji
• Učitelj aktivan
• Metode često mijenjati
• Učenici što više angažirati – suradničko učenje
• Kontinuirani prijelaz s jedne aktivnosti na drugu
• Održavanje grupne pažnje
• Stalna svijest o ponašanju učenika
Školska nedisciplina
 Vrste(Charles 1992)
• Agresija
• Nepoštenje
• Prkos autoritetu
• Remećenje rada
• Nesudjelovanje u radu
Uzroci
 Biološke osobine
• Npr. Slabija mentalna razvijenost
• Temperament i osobine živčanog sustava - impulzivnost
 Emocionalni problemi djeteta – obiteljski problemi
 Situacija u školi
• Loše upravljanje razredom
• Loši odnosi učitelja meĎusobno i učenika
• Autoritarni stil učitelja
• Nepostojanje jasnih pravila
• Slaba suradnja škole s roditeljima
• NeureĎenost školske zgrade i okoliša
 Loša grupna dinamika – dovodi do lošijih interakcija i lošijeg
meĎusobnog poznavanja članova grupe. Zbog toga osjećaju se
lošije u rizičnije u takvoj grupi pa su konflikti češći.
Kako uspostaviti disciplinu
 Disciplina najčešće ovisi o učitelju. Jedan te isti
razred bit miran kod jednog nastavnika, a
izvodit će gluposti kod drugog.
 Kada se problem pojavi treba ga riješiti
istovremeno spriječiti ili minimalizirati.
 Dobar princip je – načelo najmanje intervencije
(Wolfgang 1995) – ne podizati nepotrebnu ili
veliku paniku. Ne moralizirati, već to riješiti s
najmanjim mogućim zahvatom
Preventivno djelovanje
 Uspješan nastavnik ne reagira kada se već problem desi, već
reagira prije toga.
 Ovo preventivno djelovanje očituje se u kontinuiranom
osvještavanju učenika kada su u mirnoj, dobroj fazi.
 Nastavnik treba sam sebi osvijestiti da je u razredu sve u redu,
da proces nastave dobro teče.
 Treba takoĎer to reći i učenicima. Osvijestiti ih da oni to upravo
rade i kako je to zapravo moguće
 Npr. Ante, vidiš kako nije teško pratiti nastavu, nema nekih
problema ...je li tako?
 Dakle, ne treba čekati da se problem desi pa gasiti požare,
nego afirmirati pozitivna ponašanja!
 Drugi princip jest da učitelj reagira na sitne suptilne male
odmake koji mogu izrasti u velika ometanja.
 Dakle treba reagirati odmah u začetku, čim se negativno
ponašanje započne dešavati
 Ako učitelj u tome uspije, tada će već u začetku zaustavljati
učenike i tako uvijek održavati situaciju mirnom.
Neverbalni znakovi koji mogu smiriti
situaciju
 Osmijeh, kada se adekvatno upotrebljava, pokazuje
spremnost da se sudjeluje u razgovoru ili zadovoljstvo
onim što je rekao sugovornik.
 Direktni kontakt očima pokazuje interes.
 Upotreba paralingvističke komunikacije u odgovaranju
(ton glasa, brzina govora, naglašavanje pojedinih riječi)
• Nekad treba pojačati glas i biti stroži nego što stvarno jeste
kakok biste dali do znanja učeniku da mislite ozbiljno.
 Izraz lica koji odgovara onom koji ima osoba koja govori
pokazuje suosjećanje.
 Položaj tijela koji pokazuje pažljivo slušanje
 Kimanje glavom pokazuje aktivno slušanje (obraćanje
pažnje).
Što kada se problem već desi?
 Dobro je pokušati riješiti problem:
• Priznati postojanje problema i u tome postići
slaganje
• Jasno definirati što je problem s obje strane
• Koristiti diskusiju za moguća rješenja u
čemu svi sudjeluju
• Diskusija o mogućim rješenjima
• Utvrditi detalje i napraviti plan rješavanja
• Nakon nekog vremena evaluacija
Za učenike kod kojih se ponavljaju
problemi
 Treba voditi zapisnik o poteškoćama.
 Ako učenik rijetko sudjeluje u problemima tada
se trebaju koristiti dogovori, savjeti i sl.
 MeĎutim, ako kod nekog učenika odreĎeno
ponašanje perzistira, tada valja voditi
zabilješke o tome. Nakon početnih neuspjelih
dogovora treba se pozivati se na više instance
i pokazati učeniku da je situacija sve ozbiljnija.
Dakle možete se obratiti:
• razredniku, roditelju, ravnatelju, socijalnoj službi...
Principi upravljanja učenicima
 U pokušaju kontroliranja i upravljanja djecom možemo
krenuti iz pet različitih pozicija
• Kažnjavanje, kritiziranje ili ponižavanje
• Okrivljavanje – umjerenost na prošlost. Ti si kriv!
• Prijatelj – pozitivna kontrola, smješkanje, pohvale, nagrade
– učini to radi mene!
• Promatrač – objektivan pristup – nagraĎujemo dobro
ponašanje i ukidamo povlastice kada naiĎemo na neželjeno
ponašanje
• Voditeljski pristup – model restitucije – ispravljanje pogreški
i nadoknaĎivane štete
 MeĎutim, prva četiri navedena principa primjeri su
eksternalne kontrole učenika, a zadnji princip (restitucija)
primjer je usmjerenja na internalnu kontrolu pri odgoju
učenika.
Model restitucije
 Proizlazi iz teorije izbora w. Glassera.
 Koncept restitucije – način da se upravlja s
učenicima a da se pri tome ne narušava
njihovo samopoštovanje!

 Temelja pitanja:
• Čiji je posao učenje?
• Čiji je posao poučavanje?
• Je li posao učitelja da tjera djecu na učenje
• Je li posao učitelja da tjera djecu da poštuju pravila?
Restitucija i rješavanje problema
 Treba krenuti iz sljedeće pozicije:
• Griješiti je normalno, to je ljudski.
• Što ćeš učiniti da to popraviš?
• Lijepo je reći “oprosti, žao mi je” ali što još možeš napraviti.
 Ako si mogao nekog uvrijediti, pa si tako učinio da se on
osjeća loše, što možeš sada napraviti da se ta osoba
osjeća dobro?
 Važno je učeniku osvijestiti da je on odgovoran za loše
stvari koje je napravio i da sad ima priliku to neutralizirati
dobrim stvarima.
 Ako pokvarimo prijateljev bicikl, što ćeš napraviti –
popraviti ga.
 Dakle, umjesto da skrećemo pažnju na
pogrešku, umjesto da kritiziramo i
omalovažavamo učenika, važno je
pokazati učeniku da su greške normalan
dio života ali i to da je važno grešku
popraviti.
Dobra restitucija će imati sljedeće
karakteristike

 Oštećeni će je smatrati dobrom

kompenzacijom
 Zahtijevat će napor od onoga koji grešku
popravlja
 Ni na koji način ne potiče na nove
greške
 Osnažuje učenika
Korištena literatura
 V Vizek Vidovi, V. Vlahović – Štetić,
Majda Rijavec, Dubravka Miljković
(2003). Psihologija obrazovanja, IEP-
VERN’, Zagreb
 T. Grgin (2001), Školsko ocjenjivanje
znanja, Naklada Slap, Zagreb
 D. Chelsom Gossen (1994) Restitucija-
preobrazba školske discipline, Alinea
Zagreb