UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

SARAJEVO

AKADEMSKA 2019./2020. A Skenderija 72 , 71000 Sarajevo

M dekanat@fpn.unsa.ba
W www.fpn.unsa.ba
T +387 33 203 562
F +387 33 666 884

ESEJ IZ PREDMETA NACIJA I NACIONALIZAM

TEMA : RASPAD JUGOSLAVIJE

ESE
HRVATSKO PITANJE U BiH

STUDENT :MEHINAGIĆ SABINA

MENTOR: PROF.DR.ŠAĆIR FILANDRA SMJER: UPRAVLJANJE DRŽAVOM

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

NACIJA,NACIONALIZAM...

Savremeni svijet je organiziran u nacionalne države, koje se služe raznim sredstvima

da bi se što jače čuo glas njihove nacije. Države rutinski propagiraju i nameću
nacionalne zastave, himne, simbole, ambleme, rituale i tradicije. Državne škole
zahtijevaju učenje nacionalne historije, jezika i kulture pa, ako treba, kreiraju i “dvije
škole pod jednim krovom” samo da bi to ostvarile. Koriste se moćne medijske
mašinerije da bi se građanima ugradila privrženost nacionalnoj državi. Trebamo znati
da teškoće u razumijevanju nacije i nacionalizma počinju od same njihove definicije.
Nacionalizam je koncept koji nije lako definirati jer svaka definicija legitimizira neke
tvrdnje, dok istovremeno delegitimizira druge. Tokom studija i istraživajući o
navedenoj temi shvatio sam da su termini država, nacija, nacionalna država i
nacionalizam obavijeni su nejasnoćom zbog nepreciznog, nekonsistentnog i često
totalno pogrešnog korištenja ovih pojmova. Problem nacionalizma je prisutan danas
u mnogim društvima. Njegova pojava i manifestovanje stvorili su brojne probleme,
uslovili pojavu ratova u nekim zemljama u kojima je propao socijalizam.
Nacionalizam je posebno prisutan na prostoru Jugoistočne evrope, pa i cIJele
Evrope. Najkarakterističnije se ispoljio (i dalje se ispoljava) na prostoru bivše
Jugoslavije. Pitanje nacionalizma u BiH datira još od davnih vremena, i u vremenu u
kojem mi živimo 21. stoljeću predstavlja veliki izazov za našu domovinu.Da bismo
bolje razumjeli pojam nacionalizma u BiH, trebamo se vratiti najmanje u period
Osmanskog carstva i njegove vjerske politike na ovom prostoru.Administrativni
sistem Osmanskog carstva u BiH je bio u tom periodu uglavnom usmjeren na
razvrstavanje stanovništva prema vjeroispovijesti, gdje se radilo na samom početku
na promjeni vjerske i etničke sturkture stanovništva.Poreznim registrom koji je
objavljen 1624. godine, u BiH je živjelo čak 420 hiljada muslimana, 150 hiljada
katolika i 75 hiljada pravoslavaca.U vrijeme masovnog prelaženja ljudi na Islam, pod
patronatom Osmanske vlasti, Bošnjaci su imali povlašten položaj u odnosu na druge
etničke skupine gdje su u potpunosti preuzeli upravljanje lokalnom vlasti. 1Dakle,
možemo vidjeti da je već u ovom periodu dolazilo do degradacije dijela stanovništva
koje je rezultiralo time da je samo jedna vjerska i etnička skupina imala prednost nad
ostalim.Pitanje nacionalizma u ovo vrijeme je počinjalo prije svega prelaskom
stanovništva na određenu vjeroispovijest da bi se zatim počelo raditi na
zaokruživanju teritorija za koje se smatralo da prirodno pripadaju većinskim etničkim
skupinama.Problem u to vrijeme je bio što postojeća Osmanska vlast nikada nije bila
zainteresovana za rješavanje pitanja poput nacionalizma, jer je svjesno ili ne sve više
radila na njegovom jačanju.Za vrijeme druge okupacione sile Austro – Ugraske u
BiH, pitanje nacionalizma se pokušalo riješiti stvaranjem jednog zajedničkog
identiteta Bošnjak, koji bi se utrgnuo od nacionalnih politika koje su dolazile 2 iz

1
Šabanović, Hazim (1982). Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost. str. 117.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Hrvatske i Srbije a koje su za cilj imale mobilizirati hrvatsko i srpsko stanovništvo u

BiH za ovu nacionalnu politiku pripajanja jednog dijela države Srbiji, a drugog
Hrvatskoj. Srpstvu i hrvatstvu kao posebnim oblicima nacionalizma u Srba i Hrvata
svojstveno je da njihovi pripadnici usmjeruju svoja nacionalna stremljenja na
političkom i kulturnom području isključivo na vlastiti narod,(ne)poštujući pritom
vlastitost i obilježja drugih naroda. U tom smislu srpstvo i hrvatstvo mogu se pridodati
onim općim oblicima nacionalizma koji se označuju kao etatistički ili kao nacionalno-
državni nacionalizam. Za Hrvate,one u Hrvatskjoj tako i za one iz BiH godina 1991.
znači ostvarenje maksimalne težnje hrvatstva - stvaranje nezavisne
države.Napomenut ću da je Nezavisna Država Hrvatska (1941.-1945.) bila zavisna
od Njemačke i Italije i stoga vrlo ograničena suvereniteta. Prije svega zbog
priključenja područja Bosne i Hercegovine s nacionalno miješanim stanovništvom i
zbog nijekanja tj.negiranja nacionalne samosvojnosti pripadnika drugih
naroda(Bošnjaka),bilo je to ostvarenje tipa nacionalizma navedenog pod
panhrvatstvo.Kod Srba se manifestiralo srpstvo od 1804. kao etapna borba za
stjecanje nacionalne slobode i suverenosti, za unutrašnju izgradnju i učvršćivanje
nacionalne držav i tu se javlja i njegova tendencija prema obliku nacionalizma
navedenog pod velikosrpstvo za proširenie teritorija. U smislu iredentizma i pozivajući
se na nacionalni princip i Srbi i Hrvati zahtijevali su uključivanje određenih teritorija u
vlastito područje. U područjima koja bi trebalo integrisati i to je karakterističan aspekt
velikosrpstva odnosno velikohrvatstva.Danas,takve aspiracije prema BiH su latentne,i
žive su. Zagovornici oblika hrvatskog i srpskog nacionalizma samo vlastitoj naciji
dopuštaju pravo na samosvojnost i samostalnost na nacionalnopolitičkom i
nacionalnokultumom planu. Najvažnija karakteristika Srba je pretjerana srpska
kolektivna svijest, odnosno pripadnost jednoj naciji, etniji. Snažna srpska nacionalna
svijest izvire iz Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek brinula, ne samo za duše
svojih vjernika, nego se aktivno miješala u politiku. Posljedica toga je da su Srbi i u
crkvi uvijek više pričali o "srpskome junaštvu i srpskim vojevanjima" nego što su se
molili Bogu. To se događalo i pred ovaj rat, sa BiH, koja je posmatrana kao manje
privilegovana etnija za postojanje. To je bilo srpsko-pravoslavno ritualno
obilježavanje granica Velike Srbije ( etničke grupe ) i podgrijavanje genocidne
mržnje prema susjedma uoči samoga rata. Zbog tako snažno izražene ljubavi prama
srpstvu neki u svijetu Srbe nazivaju patriotima, a neki nacionalistima, zavisno od
shvatanja tih pojmova. U tom periodu i pripadnici hrvatske etnije su učestvovali u
napadu na bošnjačku etniju pod vođstvom Franje Tuđmana, hrvatskog lidera,
zagovornika podjele nacije, koja se prvenstveno svodila na teritorijalna obilježja. Za
razliku od Hercegovaca, bosanski Hrvati su u ovom ratu uglavnom bili za očuvanje
Bosne i Hercegovine. To je najviše zbog svijesti da su Hrvati u Bosni manjina i da će
prilikom eventualne podjele Bosne i Hercegovine na nacionalne državice oni izgubiti
svoja imanja i domove. Zato su bili za jedinstvenu građansku Bosnu i Hercegovinu u
kojoj će imati jednaka građanska prava.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

NACIONALIZAM DANAS
AKTIVIRANJE NACIONALIZMA

Nacionalizam se u 20. stoljeću na monumentalan način pokazao pogrešnim.

Pokazao se kao ćorsokak istorije, raspao se na komade i ljudsku rasu doveo gotovo
do istrebljenja. Čak i mrtav, i dalje nas vuče u kataklizmu. Komparativno istraživanje
nacionalizma kod Srba i Hrvata potrebno je jer je povijest tih jezično srodnih naroda
toliko isprepletena da se važni aspekti nacionalizma jednog naroda ne mogu
razumjeti ako se ne uzme u obzir nacionalizam drugoga. Pseudopatriotske, a u
osnovi velikosrpske i velehrvatske reakcije na mnoge haške
presude(Mladiću;Karadžiću,Prliću...) potvrdile su životnost ratnih politika koje su
najveća zla učinile u Bosni i Hercegovini. Sadržaj tih presuda i još više reagovanja
pretežućih političkih krugova u Srbiji i Republici Srpskoj, u Hrvatskoj i na prostoru
vlasti HDZBiH – dokazuju agresivne pretenzije prema državi BIH i onda i danas koje
su istodobno i hegemonističke i separatističke. Taj izliv nacionalizma potvrđuje da su
ratna Republika Srpska i i tzv. Hrvatska Republika Herceg-Bosna svojevrsne
kvislinške tvorevine koje su dejstvujuće i sada - jedna kao istoimeni entitet a druga
prikrivena unutar vlasti na prostoru dominacije HDZ-aBiH. Te paradržave nastale su
kao jedna vrsta po njima odlične ekspoziture za rasturanje i diobu Bosne i
Hercegovine. U Republici Srbiji i Republici Srpskoj (i vlast i opozicija), u Republici
Hrvatskoj i na području vlasti HDZ-aBiH ratni zločinici se slave kao rodoljubi i
domoljubi najvišeg ranga i nacionalni junaci, uz podršku Srpske pravoslavne crkve i
Rimokatoličke crkve u Hrvata, boračkih i drugih udruženja i nacionalistički
inispirisanih medija.Aktivaciju nacionalizma jednostavno je izvršiti, odbijajući tvrdnje o
agresiji i njenim učincima i u slučaju Mladića, u Beogradu i Banjoj Luci se tvrdi da je
vođen otadžbinsko-odbrambeni a u BiH i građanski rat.Danas,pred nama,maldim
ljudima izazovi su još veći. Kad je riječ o ratu u Bosni i Hercegovini , bh. država nije
napala ni Srbiju, ni Crnu Goru.Logično je da se nameće pitanje koje je to, napao bh.
Srbe pa je automatski spremno poveden taj srpski odbrambeni rat? .Neosporiva
činjenica je da je riječ o laži i pokušaju podvale. Predsjednica Republike Hrvatske i
ostali visokorangirani hrvatski dužnosnici koriste svaku „pogodnu“ situaciju da istupe
u javnosti sa izjavom kako Hrvatska nije sudjelovala u udruženom zločinačkom
poduhvatu što implicira presuda Prliću i drugima, te da je četiri godine sudjelovala u
odbrani BiH. Među posljedicama tog „zaštitiničkog djelovanja“ su pokolj Bošnjaka u
Ahmićima, užasi u logorima. Predsjednik vlade Hrvatske Andrej Plenkovićsebi je
dozvolio da presudu koja i nije baš tako davno donesena (krajem 2017.)ocijeni
nemoralnom i bude tako prvi premijer iz EU koji je stao u odbranu zločinaca.Ćović je
tu nešto radikalniji po izjavi,presudu je ocijenio zločinačkom.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

UVODNO RAZMATRANJE

Problem nacionalizma je prisutan danas u mnogim društvima. Njegova pojava i

manifestovanje stvorili su brojne probleme, uslovili pojavu ratova u nekim zemljama
u kojima je propao socijalizam. Nacionalizam je posebno prisutan na prostoru
Jugoistočne evrope, pa i cIjele Evrope.

Raspad Jugoslavije predstavlja prijelomni događaj u savremenoj povijesti

naroda koji su u njoj bili okupljeni. Izuzetno dobro zamišljena ideja južnoslavenske
zajednice pokazala se neprovedivom prevelike unutarnje razlike te mogu se sa
današnje tačke gledišta argumentovano tvrditi da su novi europski i svjetski
kontekst uzrokovali su raspad države. Tema koju sam proučavala izuzetno je
važna jer je dio savremene možda i najvažnije Bosanske/Bošnjačke povijesti i
stvaranja države Bosne i Hercegovine kakvu danas poznajemo. Dolaskom
Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji počinju korjenite promjene u Jugoslaviji nakon
dugogodišnje Titove vladavine. Izuzev očiglednog razloga Miloševićeve agresivne
politike, koja je konačno završila oružanim sukobom, daljnji su razlozi propasti
Jugoslavije mnogo kompleksniji. Ekonomska kriza koja se javlja na samom kraju
1970-ih dodatno je pospješila raspad države i otvorila prostor za manipuliranje
masama. To je bilo vrijeme kada je bila potrebna reforma, ali komunističko vodstvo
nije imalo volje i snage za to pa se počeo javljati nacionalizam koji se različito
manifestirao u pojedinim federalnim jedinicama. Pad državnog socijalizma u istočnoj
Europi i raspad SSSR-a bili su dodatni katalizator započetim procesima. Srpska je
strana, uz pokrajinska rukovodstva i Crnu Goru, tražila centralizaciju Jugoslavije, dok
su ostale republike bile sklonije većoj ili potpunoj samostalnosti. To je u konačnici
dovelo do oružanog sukoba u Slovenijij, Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini i Kosovu. Rat
koji se dogodio zbog suprotstavljenih koncepcija i velikosrpskih pretenzija ostavio je
duboke rane koje zacjeljuju još i danas. Iako se Jugoslavija raspala poprilično davno,
priča o njenom raspadu, kao i o odgovoru međunarodne zajednice na nasilje koje je
bilo sastavni dio tog raspada, još uvijek je relevantna. Građani zemalja sljednica
Jugoslavije još uvijek žive s posljedicama tih događaja. Neosporiva činjenica je da
regija(Jugoslavija u bivšim granicama) gospodarski je uništena, društveno i politički
podijeljena. Veze između republika i naroda južnoslavenskog saveza dramatično su
prekinute u nizu sukoba koji su dali novo, brutalno značenje izrazu „balkanizacija“.
Kako bi se zaista shvatila priroda i posljedice sukoba koji su bili sastavni dio raspada
Jugoslavije, dovoljno je usporediti etničke karte regije prije i poslije ratova.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO
2

EUROPIN POGLED

Važnost priče o raspadu Jugoslavije, međutim, prelazi granice njenih država

sljednica. Jugoslavenska kriza odredila je početak nove ere europske politike u kojoj
je Europska zajednica – pretvorena u Europsku uniju Ugovorom u Mastrihtu.Uzroci
raspada Jugoslavije i tada i danas pokazuju da je najvažniji uzrok bila snažna
ekspanzija velikosrpske ideje,ali su raspadu pridonijeli i brojni unutrašnji nemirii
problemi jugoslovenske federeacije kao i promjene u međunaorodnom okruženju
koje ne smijemo izostaviti. Analiza odnosa i procesa u bivšoj Jugoslaviji nameće
zaključak, da su postojali objektivni razlozi za njen raspad. Priča o raspadu
Jugoslavije ostaje relevantnom i stoga što rasvjetljava period od kolosalne važnosti
za povijest europskog kontinenta. Kraj hladnog rata označio je i rapidan kraj svih
izvora stabilnosti koji su proizlazili iz balansa snaga između dva bloka. Dok je
Zapadna Europa odgovorila na nestanak sovjetske prijetnje besprimjernim ubrzanjem
integracijskih napora, vitalne istočnoeuropske strukture raspale su se zajedno s
raspadom moći Kremlja. Kraj hladnog rata predstavljao je početak potpuno nove ere
za Europu i za svijet. Europska zajednica/unija trebala je djelovati ujedinjeno i voditi
Europu prema budućnosti u kojoj će biti cjelovita i slobodna. S iskustvom uspješne
intervencije u Perzijskom zaljevu, Ujedinjeni narodi trebali su prestati biti paralizirani
čuvar međunarodne kolektivne sigurnosti, a Sjedinjene Američke Države trebale su
povesti međunarodnu zajednicu prema novom poretku u kojem agresija neće biti
tolerirana. Velike sile trebale su biti voljne suprotstaviti se srednjim silama kako bi
zaštitile manje sile.4 Ipak, barem kad je u pitanju Jugoslavija, ništa od toga nije se
pokazalo točnim.3 U ovom eseju neću Vam agresivno predočavati čitav historijat
događaja koji su hronološki počeli,ali ću navesti najvažnije i zanimljivije.
Tragajući za navedenom temom,čitajući materijale,slušajući
sudionike,učesnike,gledajući određene dokumentarne filmove i raspitujući se o
navedenom predočavam Vam uzroke koje sam smatrala relevantnim i važnim za
raspad Jugoslavije.

Pripremanje terena?

1) Međunarodni uvjeti osamdesetih i početkom devedesetih godina poseno na

Europskom tlu koje karakterizira (1)nestanak hladnog rata,(2)propast real-
socijalističkih sistema u istočnoj Europi,(3)nestanak varšavskog
ugovora,(4)raspad Sovjetskog saveza i stvaranjen ovih nezavisnih država,
2) Unutrašnji društveni,politički,ekonomski,međunacionalni odnosi i uvjeti koji su
uzrokovali propast jugoslavenskog društvenog sistema.Karakterisao ih je
nizak stependemokratije,podređenost političkih prava i političkog djelovanja
pravilima i interesima vladajuće partije,jednopartijska vladavina,čvrsta

2
Ramet, Sabrina P., Tri Jugoslavije; Izgradnja države i izazov legitimacije 1918. – 2005., Golden
marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2009., 407
3

https://yuhistorija.com/serbian/ratovi_91_99_txt01c4.html?fbclid=IwAR17a6_w4nuAX2o3e2MKiXdPDGotN4e
A8YgsxABrOqehNm6afOPGIvABi5Q pristupila 15.12.2019. 10:46.sati.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

spregapartije (Saveza komunista) i države i premo partijskih organa nad

ustavom,zakonom i državom.Socijalističko samoupravljanje.ogroman skup i
neefiksan državni i paradržavni aparat,neoodgovorna ekonomija i
neprimjerenna monetarna politika,velika i skupa savezna vojna
organizacija,složeni i premućeni i uzburkani međunacionalni odnosi,pad u
duboku društvenu političku i gospodarsku krizu koja je otkrila sva područja
života i izbacila na površinu i zaoštrila sve probleme,suprotnosti,interese i
konflikte i vodila ih ka njihovom burnom i radikalnom raspletu.
3) Materijalizacija velikosprske ideje u odgovarajućoj politici,politiziranoj masi i
oružanojsili i nastojanje da se po svaku cijenu očuva i ojača velikosrpska
dominacina na cijelom prostoru bivše Jugoslavije.Odnosno da se stvori velika
Srbija,da „svi Srbi žive u jednoj državi“ što je dovelo do raspada Jugoslavije
kao države.

Takvo stanje moralo je dovesti do urušavanja i propasti postojećeg društveno-

ekonomskog i političkog sustava, jer je on na takvim osnovama nije mogao
održati, bez obzira na tip državne organizacije (federativna, unitarna) ili na nove
snage koje su se u njemu rađale.
4

4
Filandra Šaćir,Bošnjačka politika u XX stoljeću,Sarajevo,1998,353 strana.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM