STEĆCI NA RADIMLJI

UVOD

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici graĊeni od klesanog kamena u

obliku ploĉa, sanduka, sanduka sa postoljem, sljemenjaka, sljemenjaka sa postoljem,
stuba ili krstaĉe. Najĉešće su nepravilnog oblika i na svojim plohama ĉesto imaju
ukrase i natpise i najviše su rasprostranjeni po srednjovjekovnoj Bosni i Humu.
Vezani za ‖crkvu bosansku‖ i bogumilstvo mada to neki osporavaju tvrdeći da su
stećci izraz i obiĉaj odreĊenog historijskog vremena u Bosni i Hercegovini, te da
pripadaju svim njenim stanovnicima jer su se ispod njih sahranjivali i pravoslavci i
katolici.

Bogumili su opovrgavali ĉudesne moći Hrista, njegovo uskrsnuće, prezirali su

bogatstvo, raskoš, razmetljivost, sve materijalne predmete hrišćanskog kulta, kao što
su krst, ikone i svetaĉke relikvije (mošti). Crkve su smatrali kućama licemjerja i
stanovima sotone pa su se oni molili bogu iza zatvorenih vrata. Oni nisu imali
sveštenika koji bi ih krstio. Krštenje vodom, tajni ispovjed, priĉest kruhom i vodom,
mazanje uljem kao i drugi crkveni sakramenti smatrali su se bezvrijednim.

Imali su Dida, nosioca duhovnog ţivota ‖bosanske crkve‖. Zbog upotrebe glagoljice
i ćirilice i slovenskog jezika bosanska crkva nazvana je heretiĉka jer joj se uĉenje
protivilo istini vjere.

Pripadnici ‖crkve bosanske‖ nazivaju se patarenima ili bosanskim hereticima a

nazivani su i bogumilima.

Bosanski bogumili vjerovali su da Isus Krist nije razapet i da je to iluzoran lik, ĉime
ostalo negirali osnovne temelje i postavke Katoliĉke i Pravoslavne crkve. Pet puta su
se dnevno molili, postili i padali na koljena i izraţavali bogobojaznost i naklonost
Bogu. Molitva je bila obavezna za sve uz obredno pranje, okretanje prema suncu kao
i uz regulisan naĉin posta. Dakle, u osnovi vjerskog uĉenja bosanskih bogumila je
islam.
 Ukrašeni visoki sljemenjak sa Radimlje
U BiH najveći broj stećaka nalazi e u hercegovaĉkim općinama, Nevesinju i Konjicu
po 3000, Stolac (do Daytonskog mirovnog sporazuma) 2337, Gacko 2219, Bileća
1739 primjeraka, itd. Najbrojnije su dvije nekropole kod Nevesinja, u Krekovima sa
452 stećka, i Milavićima – općina Berkovići sa 352 stećka. Najveći broj ukrasa na
stećcima nalazi se na Radimlji i Boljunima, općina Stolac, te ove dvije nekropole
stećaka u našoj zemlji spadaju meĊu najznaĉajnije i najzanimljivije.

RADIMLJA

Nekropola stećaka na Radimlji nalazi se 3 km zapadno od Stoca uz obje strane

magistralnog puta M-6, Stolac – Domanovići – Ĉapljina, na k.ĉ. 394/9 i 363/19,
K.O. Ošanjići. Sjeverno od nje na udaljenosti od 2 km lahko se uoĉava Ošanjićka
gradina na kojoj se nalazi ilirski grad Daorson, a malo naviše sakrivena Ošanjićkom
gradinom pravoslavna crkva Sv. Petra i Pavla koja potiĉe iz srednjeg vijeka.
Jugozapadno na udaljenosti 5 km nalazi se prahistorijska pećina Badanj. Neposredno
uz nekropolu nalazi se korito male povremene planinske rjeĉice Radimlje koja se
presjecajući Vidovo polje, ulijeva u Bregavu.

Magistralni put Stolac – Domanovići – Ĉapljina presjeca nekropolu i sasvim je

sigurno da je prilikom njene izgradnje uništen izvjestan broj stećaka, oko 15-20,
uzimajući u obzir širinu puta i gustinu stećaka.

Dolazeći Stocu iz pravca Ĉapljine, sa Maslina se odmah uoĉava ova grupa stećaka
kao najmarkantniji ‖kameni objekat‖ u Vidovom polju, što je posebno upeĉatljivo
bilo dok su ovu nekropolu sa svih strana okruţivale ogromne plantaţe vinove loze.

Postavlja se pitanje kako je na tom mjestu nastala ova skupina stećaka?

Sjeveroistoĉno od ove nekropole nalazi se selo Ošanjići. Istoĉni dio sela zove se
Batnoge u kojem se nalazi spomenuta stara crkva a u njenom dvorištu dvije kamene
stolice iz srednjeg vijeka. Po natpisu na jednoj od kamenih stolica zakljuĉuje se da je
pripadala vojvodi Stipanu Miloradoviću. A na nekropoli postoji jedan stećak pod
kojim leţi sin ovog vojvode Stipana, dobri Radoje. Na natpisu na stećku moţe se
proĉitati da Radoje leţi na svojoj baštini ‖na Batnogah‖.

Dakle, stolice na Ošanjićima (u Batnogama) i nekropola na Radimlji odgovaraju

vremenski i sadrţajno jedno drugome. Na Ošanjićima postojalo je srednjovjekovno
naselje sa vojvodama iz kuće Miloradovića-Hrabrena a nekropola na Radimlji
pripada pokojnicima iz tog naselja. To je vrijeme kraja samostalnosti
srednjevjekovnog Huma tj. vremenski okvir XV i XVI vijeka.

Od 133 komada nadgrobnih spomenika na Radimlji, 63 komada su ornamentisana.

Ta ornamentika vodi od figuralnih predstava na sve ĉetiri strane stećaka do
jednostavne, plastiĉne ispupĉene linije koja odvaja krovnu konstrukciju sarkofaga od
donjeg dijela ili vodenice na gornjoj površini spomenika. MeĊu ornamentima
(ukrasima) posebno se istiĉe zavojita linija sa trolistom, zatim ornament u obliku
pletenog uţeta, plastiĉni cik-cak ornament, zrakasti krug (kotaĉ), zvijezda bez kruga,
rozeta, luk i strijela, štit, motiv krsta, grozda, male vodenice (posuda za hvatanje
kišnice) spiralnih zavoja i dr.

Na stećcima se uoĉavaju mnoge figuralne predstave i kompozicije koje bi mogli

podijeliti u nekoliko grupa. Tu su predstave ţivotinja, predstave lova, predstave kola,
predstave borbe – turnira.

Vidimo jelene i srne. Psi nagone grupu srna na lovca koji ih ĉeka sa lukom i
strijelom i spreman je na gaĊanje. Tri psa i konjanik nagone jelena na lovca sa
lukom i strelicom. Iz ovog vidimo da je tada podruĉje oko Stoca bilo prekriveno
šumama i pašnjacima u kojima su ţivjeli jeleni. Predstave ţivotinja i lovne scene na
spomenicima imaju veliko znaĉenje. Lov na jelene je bio omiljena zabava i
zanimanje.

Predstave koja su najĉešće su ţenska, muška i mješovita kola gdje na krajevima stoje
muškarci. Najljepše su predstave borbe i turnira. U predstavama borbe i kola
raspoznajemo detalje. Ţene nose duge haljine da se ne vide ni stopala, a kod nekih su
ţena kratke sa produţenim skutom, utegnute u pasu i vide se stopala. Muškarci
imaju gaće i dugaĉku košulju, kape sa zašiljenim vrhom i kljunastim produţenjem
pozadi.

Od oruţja su u upotrebi maĉ i koplje, a na jednom mjestu i buzdovan. Luk i strijela

su upotrebljavani u lovnim scenama. Neki od boraca zaštićeni su i štitom.

Najviše scena na stećcima prikazuje ţivot u najveselijim ĉasovima: lov, turnir i

igranke.

Dakle, stećci su ukrašeni povijenom lozicom sa trolistovima, a zatim slijede:

tordirane vrpce, pravougaoni štitovi sa maĉevima, stilizovani krstovi, predstave
ljudskih i ţivotinjskih figura, scene lova, kola i turnira, motivi arkada, frizovi od cik-
cak linija, spiralno povijene lozice sa grozdovima, muške figure sa uzdignutom
rukom sa relativno velikom šakom i prstima. Motivi ruke i krstovi su karakteristiĉni
za ovu nekropolu. Tu su scene lova, ratnika, oruţja, kola, turnira, biljaka itd. Scene
su izvedene sa velikom umjetnošću. Sve predstave napravljene su u reljefu. Oruţje,
maĉ, štit, koplje, luk, strelica i buzdovan upotrebljavaju u borbi protiv neprijatelja.
Te scene se nalaze na grobovima ratnika. Luk i strijela upotrebljavaju se u lovu, koji
je omiljena zabava i zanimanje. Moramo priznati da je ova nekropola impozantna i
da svojim izgledom djeluje dostojanstveno na posjetioca.

Nadgrobni spomenici na Radimlji izgraĊeni su od kamena kreĉnjaka koji se sjekao u

stijeni Ošanjićkog brda. I danas se vidi mjesto gdje je kamen sjeĉen. Gruba obrada
vršena je u kamenolomu, a precizna (dotjerivanje i ukrašavanje) u nekropoli. To nam
govore stećci koji su zapoĉeti a nisu u potpunosti dovršeni. Najljepše se ukrašeni
stećci u obliku sanduka i sljemenjaka. Do ovog brojnog ukrašavanja na Radimlji
došlo je prije svega zato što su u Batnogama ţivjeli i radili dobri kamenoresci koji su
izvodili ove radove. Ukrašavanje na spomenicima Radimlje izveli su u plitkom
reljefu tehnikom urezivanja ili kombinacijama.

Ovo je najljepše zdanje stećaka iz srednjeg vijeka na kojim je sa velikom umjetnošću

prikazan ţivot i rad stanovnika toga vremena.

Na stećcima se krije ogromno likovno blago historijske, kao i kulturno-umjetniĉke

vrijednosti. Ovdje pobjeĊuje ţivot, igra, lov, svakodnevna borba za opstanak.
Moramo priznati da je naš predak imao izvanredno oko za sve što je njega zanimalo
u borbi za opstanak.

Mak Dizdar* svojim pjesniĉkim stilom opisao je stećke na Radimlji. Nije ĉudo da je
nekropola na Radimlji u poeziji Maka Dizdara (1917-1971.) našla svog najboljeg
tumaĉa. Svake godine u septembru na tom mjestu gdje su ti veliĉanstveni spomenici
odrţava se tradicionalna manifestacija ‖Slovo Gorĉina‖. Inspiracija joj je bila
poezija Maka Dizdara, a njen program je prezentiranje i afirmacija cjelokupnih
kulturnih vrijednosti koje izraţavaju i predstavljaju baštinu ovoga tla. ‖Slovo
Gorĉina‖ ima razliĉite kulturne sadrţaje: poetske, likovne, muziĉke, pozorišne i
nauĉne. Ti spomenici kulture od Badnja i Daorsona do danas su izvanredna mjesta
gdje se ti sadrţaji mogu prezentirati najširem auditoriju.

NEKROPOLA DANAS

Ovako lijepom zdanju stećaka iz srednjeg vijeka, koji predstavljaju otvorenu knjigu
toga vremena, ne poklanja se odgovarajuća paţnja. Istina, Komisija za oĉuvanje
nacionalnih spomenika BiH, ustanovljena Dejtonskim mirovnim sporazumom, dana
5.11.2002. godine donijela je odluku kojom se historijsko podruĉje – nekropola
stećaka Radimlja kod Stoca proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj: 40/02). Ova Odluka predstavlja nastavak
prethodnih mjera koje su se sprovodile u cilju zaštite i oĉuvanja ovog historijskog
blaga. MeĊutim, to se ne sprovodi iako su jasno odreĊene potrebne mjere i
nadleţnosti odgovarajućih organa i institucija u FBiH.

Bespravno su izgraĊeni objekti privrednog karaktera (kafići, diskont) na sjevernoj

strani uz samu nekropolu, kao i vulkanizerska radnja sa autopraonicom a na njenoj
istoĉnoj strani odmah uz stećke, spomen obiljeţje ‖blajburškim‖ ţrtvama rata, što
teritorijalno i historijski se nikako ne uklapa u ambijent Radimlje. Uništavanje
nekadašnje ‖ţive ograde‖ (zelenog rastinja) stvorilo je priliku da nekropola bude
izloţena razliĉitim radnjama unutar nje ili u neposrednoj blizini, koje nikako ne
odgovaraju ambijentalnoj slici stećaka.

Kao smo već kod ovoga, zapaţeno je da su sve nekropole stećaka na podruĉju
općine Stolac, a vjerovatno i šire, u potpunosti nezaštićene, bar na bilo koji naĉin
kao što su zaštićena ostala groblja. Zbog toga su izloţena razliĉitim atacima ĉovjeka
i ţivotinja. Smatram da smo u najmanju ruku nekorektni prema dalekim precima,
odnosno nositeljima razvoja drţave BiH u jednom vremenskom periodu. Zato treba
podrţati nastojanje Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika, u ovom pravcu.

____________________

* Izuzetno poetsko djelo ‖Kameni spavaĉ‖ inspirisano je stećcima,

srednjovjekovnom Bosnom i Humom.

Literatura:

1. Alojz Benac: Radimlja, izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1950.,

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH, Sveska I.
2. Dr. Salih Jalimam, Senad Miĉijević: Stolac od najstarijih vremena, Udruţenje
‖Troya‖ Stolac, Mostar 2005, god.
3. Salih Jalimam: Bosanski bogomili: Mit ili stvarnost, ‖Slovo Gorĉina‖ 26/2004.
god. DES Sarajevo.
4. Šefik Bešlagić: Stećci, ‖Veselin Masleša‖, Sarajevo 1971. god.
5. Dr. Ljubo J. Mihić: Turistiĉki motivi i objekti Stoca i okoline, ‖Dom štampe‖,
Zenica
CRKVA BOSANSKA I NJENO UĈENJE (2)
Tekst proglašen najboljim na Kantonalnom takmiĉenju srednjih škola iz historije kojeg je raspisao
Meduopštinski pedagoški zavod u Mostaru

Autori: Dika Grebović, Zerina Begović, Armin Đukić i Amel Husnić (uĉenici I-1 razreda GraĊevinske
tehniĉke škole u Mostaru) Mostar, 15.04.2002.god.

Mentor: Nerman Pala

CRKVA BOSANSKA U POLITIĈKOJ HISTORIJI SREDNJEVJEKOVNE BOSNE

Prvu vijest o postojanju heretiĉke crkve u Bosni poslao je 1199. godine zetski knez Vukan,
stariji sin srpskog vladara Stefana Nemanje, koji je obavijestio papu Inoćentija III da se ‖... u
zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je
sa svojom ţenom i svojom sestrom... i sa više svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu herezu
više od deset hiljada kršćana‖. U tom pismu se još obrazlaţe opasnost od heretika i njihovog
uĉenja koje se toliko raširilo u Bosni, da je predstavljalo ozbiljnu opasnost po interese rimske
katoliĉke crkve. Rimski papa Inoćentije III, energiĉni predvodnik borbe protiv heretiĉkog
uĉenja i osnivaĉ Inkvizicije, odmah reagira pismom svom vazalu, ugarskom kralju Emeriku,
traţeći od njega vojnu intervenciju u Bosni - to je poĉetak duge politiĉke suradnje rimske
crkve i Ugarskog kraljevstva, suradnje izmeĊu kriţa i maĉa, i duhovno-politiĉkog
potĉinjavanja Bosne papskoj hegemoniji.

Opasnost od krstaškog rata ban Kulin (1180-1204) je pokušao izbjeći pismom papi u kojem se
pravdao nepoznavanjem opasnosti od njihovog uĉenja i pozivom papi da pošalje svog emisara
koji će provjeriti njegove navode. Papin izaslanik Ivan de Casamaris stiţe poĉetkom aprila
1203. godine u Bosnu i sa starješinama ”krstjana” je odrţao sastanak, u prisustvu bana, na
Bilinom polju kod Zenice - revizijom je utvrĊeno da je uĉenje bosanskih krstjana u bitnim
odrednicama suprotno uĉenju katoliĉke crkve i Casamaris je zatraţio i dobio potpisanu izjavu
bosanskih dualistiĉkih starješina i bana Kulina o odricanju od heretiĉkog uĉenja - to je
poznati Akt abjuracije od 8.aprila 1203. godine, potpisan uz svjedoka, dubrovaĉkog
arhiĊakona Marina. Pošto je postigao svoj cilj, papski legat je otišao u Ugarsku vodeći sobom
Kulinovog sina i dvojicu heretiĉkih uĉitelja, Ljubina i Bragetu, koji su pred ugarskim kraljem,
kaloĉkim nadbiskupom i ugarskim velikašima ponovili zakletvu da će se pridrţavati datih
obaveza.

MeĊutim, Kulinov akt abjuracije nije bio ništa drugo nego diplomatski i taktiĉki potez -
tipiĉna manihejska taktika prilagoĊavanja datoj politiĉkoj situaciji. To je vrijeme kad rimska
kurija pod papom Inoćentijem III vodi poznati IV krstaški rat evropskih kriţara uperen,
naoko, protiv muslimana u Svetoj zemlji ali, zapravo, sa ciljem uspostavljanja pune
dominacije rimske katoliĉke crkve u svijetu: tad su kriţarske horde izvršile npr. pokolj
Jevreja u Ĉeškoj, srušili Bizantsko carstvo 1204. godine i osnovali Latinsko carstvo, a u
Carigradu je ustoliĉen latinski patrijarh (umjesto pravoslavnog) sa ciljem potĉinjavanja
pravoslavne crkve rimskoj kuriji. To je, dakle, vrijeme apsolutne nadmoći katoliĉke crkve i u
takvim prilikama bosanski dualisti privremeno prikrivaju svoje uĉenje i lako otklanjaju opasnost
po sebe, ali i po drţavu.

Stećak u Donjoj Dreţnici

No, već za dvije decenije rimska kurija ponovo je organizirala krstaški pohod protiv Bosne i
njenih heretika, a taj zadatak dobiva nadbiskup u Kaloĉi kome je bosanska biskupija bila tad
potĉinjena u pitanjima vjere. Ali, taj pohod nije bio sproveden zbog unutrašnjih problema
Ugarske, što je omogućilo daljnje jaĉanje heretiĉke crkve u zemlji.

1232. godine za bosanskog bana dolazi Matej Ninoslav, koji je i poticao iz heretiĉke porodice
i tad heretiĉka crkva postaje dominantna crkva u Bosni, Usori i Soli. Nato rimska kurija
oštro reaguje: u Bosnu stiţe papski emisar Jakov Pekorari i smjenjuje bosanskog katoliĉkog
biskupa i tad se (1233. godine) za biskupa postavlja energiĉni dominikanac Johanes
Vildeshauzen, Nijemac, a bosanska biskupija je izuzeta iz jurisdikcije dubrovaĉke
nadbiskupije i direktno potĉinjena Rimu. Ĉinjenica je da se Dubrovĉani nisu htjeli miješati u
vjerska pitanja u Bosni, strogo vodeći raĉuna o svojim trgovaĉkim interesima a pitanje crkve
su stavljali u drugi plan.

Godina 1233. je bila vrlo vaţna jer od tada rimska kurija postavlja strance na poloţaj
bosanskih biskupa, dominikanci uz pomoć inkvizicije poĉinju progon heretika po Bosni a
Ugarska je od rimskog pape dobila ovlaštenje da štiti katoliĉke pozicije. Ugarski kraljevi
otada nastoje, pod maskom borbe protiv heretika, nametnuti vlast u Bosni i Humu. No,
bosanski i humski velikaši, kao i bosanski vladari, pruţaju vrlo ĉvrst otpor i brane svoje
feudalne posjede i zemlju, a u toj borbi bosanski velikaši dobivaju vrlo jakog duhovnog
saveznika u heretiĉkoj bosanskoj crkvi. To je sinteza razliĉitih društvenih slojeva s potpuno
istim ciljem: oĉuvanjem svojih teritorija i ljudi pred vanjskom opasnošću - pitanje odbrane
heretiĉke crkve bilo je pitanje odbrane drţave. Stoga će Crkva bosanska sve do propasti
bosanske drţave biti potpuno pod zaštitom bosanskih feudalnih velikaša, a takoĊer i gotovo
svih bosanskih vladara.

U vremenu izmeĊu 1235. i 1237.godine Ugarska je, pod hercegom Kolomanom, izvršila
krstaški pohod na Bosnu i pri tom zauzela i podruĉje Humske zemlje; no, i pored ratnih
pustošenja, taj pohod nije dao efekta; suprotno tome, poloţaj katoliĉkih biskupa u Bosni je bio
stalno u opasnosti, iako im je ugarska vlast stalno davala sve veće zemljišne posjede u podruĉju
Slavonije, Usore, Huma i Bosne. Aktivni i pasivni otpor bosanskog stanovništva konaĉno je
prisilio ugarski dvor da sjedište bosanske biskupije izmjesti 1250. godine iz Bosne u Đakovo;
istovremeno je i pravoslavni episkop Humske zemlje napustio svoje sjedište u Stonu i preselio
u manastir sv. Petra na Limu. Crkva bosanska tada potpuno dovršava izgradnju svoje crkvene
organizacije i otada je ona sjedinjavala borbu bosanskih vladara i plemstva protiv ugarskih
vladara i feudalaca u cilju zaštite ne samo svoje crkve nego i bosanske samostalnosti.

Krajem XIII vijeka u Ugarskoj jaĉaju pretenzije i moć krupnih feudalaca i tad jedan od njih,
hrvatski valikaš Pavle Šubić stavlja i Bosnu pod svoju vlast, koju će uskoro prepustiti svom
bratu Mladenu I Šubiću. No, 1304. godine ovaj je ubijen u Bosni u jednom sukobu protiv
”krstjana”. 1322. bosanski velikaš Stjepan II Kotromanić podrţava Mladena II Šubića i
uĉvršćuje svoju politiĉku vlast nad Bosnom. To je poĉetak sjajnog perioda bosanske drţave
koja se širi ”od Save do mora, od Cetine do Drine”, perioda koji će biti krunisan izuzetnim
vojnim i politiĉkim uspjesima Tvrtka I Kotromanića, koji će 1377. godine izdići drţavu u
rang Bosanskog kraljevstva.

Ovi i kasniji bosanski vladari, iako su bili vrlo moćni, strogo su pazili na zaštitu Crkve
bosanske jer je ona bila ĉvrst saveznik i drţave i bosanske vlastele.

S druge, od 1291. godine u Bosni djeluje franjevaĉki red koji je potpuno istisnuo dominikance;
franjevci vode drugaĉiju politiku nastojeći pridobiti stanovništvo Bosne uza se i odvojiti ga od
Crkve bosanske, otvarajući franjevaĉke samostane sa njihovim obrazovnim sistemom itd.
Tvrtko II Kotromanić je 1436. godine franjevce uzeo pod svoju liĉnu zaštitu, ĉime su oni
praktiĉki postali izjednaĉeni sa Crkvom bosanskom...

Istovremeno, polovinom XV vijeka Crkva bosanska prolazila je kroz agoniju u svom postojanju
i iznutra se urušavala: njene crkvene starješine u drugoj polovini XIV a naroĉito tokom XV
vijeka postepeno potpuno pristaju uz drţavnu vlast, preuzimaju drţavne poslove i stjeĉu
zemljišne posjede i bogatstva, odnosno po svemu se pribliţavaju feudalnoj vlasteli. Što se više
kod heretiĉkih starješina i uĉitelja pokazivao interes za materijalnim bogatstvima, to je njihovo
moralno uĉenje gubilo na ugledu kod masa njihovih vjernika. Oni koji su dotad prednjaĉili u
skromnostima i preziranju materijalnih bogatstava, sada su postajali bogati ĉlanovi vladajući
društvene klase, okruţeni slugama i poslugom, brinući se puno više o svojim porodicama i imetku
nego o crkvenoj organizaciji. Kako je to samo bilo u suprotnosti sa uĉenjem Crkve bosanske! -
upravo je rezignacija vjernika Crkve bosanske bila i glavni uzrok njene propasti pred vanjskim
neprijateljima u XV vijeku.

Posljednja dva bosanska vladara Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević već su bili otvoreni
saveznici katoliĉke crkve i progonitelji Crkve bosanske, u pokušaju dobivanja pomoći od
evropskih kršćanskih drţava za odbranu od nadirućeg i moćnog Osmanskog carstva.

Posljednji pomen Crkve bosanske je iz doba Hercega Stjepana Vukĉića Kosaĉe, u ĉijoj sluţbi
je bio Gost Radin, više kao diplomata hercegov nego kao starješina Crkve bosanske.

Lišena vlastite crkvene organizacije, a ostavši bez svojih moćnih zaštitnika - bosanskog
feudalnog plemstva, ĉija je moć bila slomljena - Crkva bosanska je, nakon propasti Bosanskog
kraljevstva i nakon osvojenja Hercegovine, prestala postojati a njeni vjernici su lakše i brţe
nego pripadnici drugih kršćanskih konfesija prelazili na islam krajem XV i u XVI vijeku.

KULTURNA BAŠTINA CRKVE BOSANSKE

U narodnoj tradiciji nije ostalo pohranjeno sjećanje na djelovanje Crkve bosanske, koje je trajalo
preko dva i po vijeka, jer su tekstove njenog crkveno-knjiţevnog rada brisali organi katoliĉke
crkve sa istom fanatiĉnom gorljivošću kojom su progonili i njene vjernike - a pošto je njeno
uĉenje bilo apsolutni protivnik vjerskih graĊevina, to nema ni materijalnih spomenika te vrste.
No, s podruĉja djelovanja Crkve bosanske postoji veoma veliki broj kamenih nadgrobnih
spomenika - stećaka, ĉija ih je originalna umjetniĉka izvedba svrstala u prvorazrednu
kulturnu baštinu naše zemlje.

Stećci se, po vremenu nastanka, kao nadgrobni spomenici javljaju u drugoj polovini XIV vijeka,
da bi se naroĉito koristili kroz XV i u prvoj polovini XVI vijeka. Do sredine XV vijeka to su bili
nadgrobni spomenici gornjeg feudalnog sloja društva (zbog skupoće izrade, odnosno klesanja),
a od sredine XV vijeka ih podiţe i vlaško-stoĉarsko stanovništvo, naroĉito u Hercegovini: npr.
ĉuvena nekropola stećaka u Radimlji, kao grobište vlaške porodice Hrabrena (Miloradovića)
iz XV vijeka, ili stećci na platou Podveleţja itd.

Po mjestu nastanka stećci se nalaze na prostoru djelovanja Crkve bosanske i njegovim susjednim
rubnim podruĉjima a to je podruĉje cijele Bosne i Hercegovine, te dijelovi Hrvatske, Srbije i
Crne Gore. Iako su to prvenstveno i najvećim dijelom nadgrobni spomenici bosanskih heretika,
ĉinjenica je da su ih koristili i kršćani, o ĉemu govore neki natpisi na stećcima kod Travnika. Ta
ĉinjenica i pacifizam Crkve bosanske argumenat su jedne historijske istine: stećci su epigrafski
dokaz multilateralnog duha bosanske srednjevjekovne drţave, a zbog njihove umjetniĉke
jedinstvenosti genijalni pisac i predsjednik tadašnje JAZU Miroslav Krleţa, upravo je stećke
izloţio 1950. godine na Svjetskoj izloţbi u Parizu kao veliĉanstvenu kulturnu baštinu s podruĉja
cijele bivše Jugoslavije.
Po obliku postoje 2 glavne grupe stećaka: poloţeni (sanduci, ploĉe i sljemenjaci) i uspravni
(stubovi, stele i krstaĉe). Od svih pobrojanih stećaka, (preko 66000), najviše je poloţenih, a
najbrojnije nekropole stećaka su na podruĉju Bosne i Hercegovine. Podruĉja najgušće
zastupljena stećcima su u Hercegovini (Bileća, Stolac, Trebinje, Gacko, dolina Neretve...).

Stećci su vrlo vaţni za prouĉavanje naše prošlosti jer ukrasni motivi, a naroĉito natpisi na njima,
daju dragocjene podatke iz historije, politike, lingvistike itd. Po svim svojim obiljeţjima, stećci
ne pripadaju evropskoj renesansnoj umjetnosti, jer su i stilski i koncepciono oni strani duhu
renesanse - to su u potpunosti spomenici bosanskog Srednjeg vijeka.

Mnogi od stećaka imaju na sebi ukrasne motive koje su vješti majstori - klesari urezivali i
simboliĉki oznaĉavali. Glavni ukrasni motivi na stećcima su:

- Geometrijski motivi (trake, dijagonale, presjeci, cik-cak linije).

- Bordure (rubni ukrasi kojima se završavaju neki stećci u obliku sanduka ili sljemenjaka;
najljepši primjerak bordure je stećak iz Donje Zgošĉe - danas pred Zemaljskim muzejom u
Sarajevu).

- Arhitektonski motivi (predstave zgrada, tvrĊava, stubova, lukova na stubovima i sl. Najstariji
ukrašeni stećak, potiĉe iz 1391.godine iz Veliĉana u Popovom polju - to je spomenik
monahinje Polihanije sa predstavom polukruţnih lukova. Isto tako, oko Stoca i Mostara se
nalaze oni sa potkoviĉastim lukovima a u Dalmaciji i oko Kupresa, Imotskog i Sinja su stećci
sa tim lukovima i gotskim, šiljastim lukovima - vjerovatno su bili inspirisani blizinom gotiĉkih
crkava u Dalmaciji).

- Krstovi (ĉesti motivi na stećcima; postoji nekoliko tipova krstova: - krstovi sa jednakim
kracima unutar kruga (oko Stoca i Ljubinja); - ”malteški krst” u Dalmaciji; u Popovom polju
se ovaj tip krsta javlja na visokom stubu i ima islamsku komponentu u izvedbi: - krst sa krugom
na vrhu što simbolizira planetu Veneru; - krst oko Nikšića i Bileće pod uticajem je
pravoslavnog manastira u Deĉanima; - lisnati krst na stećcima u dolini Neretve i oko Stoca; -
dvostruki krst ili kukasti krst kao stari evropski srednjevjekovni simbol na grobovima - taj tip
krsta je ĉest u zapadnoj Hercegovini. Ovdje treba reći da je krst na horizontalnim stećcima
uvijek okrenut prema zapadu, odnosno iznad je lica pokojnika, ĉija je glava okrenuta ka zapadu.

- Udubljenja i obruĉi (ĉesti motivi na stećcima; udubljenja se nalaze samo na horizontalnim

plohama i seljaci ih ĉesto zovu ”kamenicama”: njihova uloga još nije jasna - da li su sluţili za
skupljanje kiše radi ‖osvjeţenja pokojnika‖ ili stavljanja obrednih darova pokojniku, ili u neke
druge svrhe - ne zna se taĉno. Stećaka sa udubljenima ima najviše oko Kupresa, Imotskog,
Ljubuškog, Neuma...

- Jabuke (na stećcima se motivi jabuka javljaju na nekoliko specifiĉnih mjesta, oko Sarajeva,
Travnika i Kupresa. Izgleda da su oni bili pod turskim uticajem, jer npr. na turbetu
osmanskog sultana Mehmeda I (1413-1421) u Bursi se nalaze ukrasni ispusti sliĉni jabukama;
sliĉno je i sa nekim mezarima ‖svetih ljudi‖ (evlija) u oblastima BiH gdje se javljaju takvi motivi
na stećcima).

- Rozete (motivi povezanih zraka koje polaze iz jedne centralne taĉke, oblika zvijezde ili latice).

- Polumjesec (u kombinaciji s rozetom ili kao dvostruki polumjesec, ovaj tip je nastao na
prostoru istoĉne Bosne pod islamskim uticajem).

- Ljiljan (je glavni motiv kršćanske ikonografije a simbolizirao je Isusove muke ili bol koji je
Bogorodica osjetila vidjevši Krista razapeta na krstu, ljiljan i Isus je ĉest motiv na stećcima).

- Spirale (kao ukrasni motiv se javljaju same ili u kombinaciji s bordurama, vrlo ĉeste kao
motivi...).

- Grozd i loza (ovaj motiv je na relativno malom prostoru od Stoca do Kalinovika i dalje do
Zvornika; da li je grozd oznaĉavao simboliku Isusovih rijeĉi (‖... Ja sam istinska loza, a moj
Otac je vinogradar.‖ - Ivanovo evanĊelje, XV:S), ili je to, pak, simbol preuzet od dubrovaĉkih
trgovaca vinom - nije utvrĊeno taĉno).

- Grane i drveće (moţda simboliziraju ‖drvo ţivota‖ iz Biblije, a moţda su odraz vjerovanja da
duša pokojnika prelazi u drvo posaĊeno nad grobom - uostalom, i danas se kod pripadnika svih
religija ĉesto sadi cvijeće ili ukrasno drvo na grobu ili u njegovoj blizini...).

- Oruţje i oruĊe (su ĉesti motivi a najĉešći su prikazi maĉeva, koplja, kratkih bodeţa, sjekira,
lukova, strijela i štitova. Oblik maĉa varira od pravog maĉa opšte korištenog u Evropi tokom
Srednjeg vijeka, do savijene sablje iz XV vijeka, pod uticajem osmanskog tipa. Na štitovima se
takoĊer, susreću razni motivi: polumjesec, ljiljan, rozeta, krst...a na nekim štitovima su, ĉak,
urezani i datumi podizanja tih nadgrobnih spomenika).

- Ptice (ovaj motiv je religioznog karaktera i simbolizira selidbu duše pokojnika...).

- Ţivotinje (ĉest motiv na stećcima i imaju religiozno-simboliĉki karakter; najĉešće predstave

jelena (Stolac, Ljubinje, Bileća) kao simbol sjedinjenja duše s Bogom, kao što jelen ĉezne za
šumskim potokom; konj bez jahaĉa oznaĉava palog ratnika na bojnom polju; predstava zmije na
stećcima od donje Neretve do Neuma (moţda i kao predstava jegulje!), a motiv zmije i guštera
iz Boljuna i Opliĉića su, zna se, djelo majstora - klesara Grubaĉa koji je potpisao 2 takva
stećka iz 1477. godine; rjeĊe su predstave psa, ribe, zmajeva ili drugih fantastiĉnih ţivotinja iz
mašte (kao simbol pakla...).

- Ruke (kao ukrasni motiv najĉešće su na stećcima oko Srebrenice i Zvornika, a ĉeste su u
Hercegovini, Dalmaciji i oko Kupresa: negdje se prikazuje cijela ruka savijena u laktu (katkad
drţi sablju, maĉ ili knjigu- simbol uĉenosti!), negdje samo šaka... Simbolika ruke na stećku
nejasna je, mada se moţe reći da je ruka za srednjevjekovnog ratnika bila najvaţniji dio tijela koji
odluĉuje njegovu sudbinu - ovaj simbol u našoj zemlji je sigurno preuzet od starih rimskih
kultova kao npr. iz kulta Sabaziosa (iz III v.n.e.) iz istoĉne Bosne - tu je pronaĊena bronzana
šaka 15,5 cm visine sa podignuta 3 prsta u stavu ”benedictio latina” (blagosiljanja)..).

- Glave, figure i parovi (vrlo ĉesti motivi; muški likovi predstavljaju ili pokojnika ili, gdjegdje,
Isusa, dok ţenski likovi najĉešće predstavljaju neko boţanstvo. Lik muškarca na stećku obiĉno je
prikazan kako stoji s podignutom rukom ili kako drţi knjigu ili oruţje, što predstavlja njegovu
djelatnost u vrijeme ţivota...).

- Kolo (ĉest motiv na stećcima; predstavlja se kao muško, ţensko ili miješano kolo u kojem se
plesaĉi drţe za ruke i igraju; na nekim stećcima kod Mostara, te u zapadnoj Hercegovini
prikazuje se ţensko kolo u kojem ţena - kolovoĊa nosi obruĉ, ali to kolo odavno više ne postoji u
narodu. Predstava kola s jelenom vjerovatno je imala religiozni karakter selidbe duše...).

- Konjanici (javljaju se ĉesto kao motiv na stećcima oko Trebinja, Nikšića, Pljevalja,
Nevesinja, Gacka, Stoca, Avtovca, Konjica... Natpis na jednom takvom stećku iz Kljuĉa kod
Avtovca spominje sahranjenog ratnika u sluţbi humskog vojvode Sandalja Hranića (1404-
1435)...).

- Lov (kao motiv se javlja vrlo ĉesto i svukud; tipiĉan je stećak iz Boljuna kod Stoca, potpisan
od majstora Grubaĉa, koji kazuje da je tu 1477. sahranjen Tarah Boljunović...).

Natpisi na stećcima su izuzetno vaţni jer ti tekstovi, klesani od ondašnjih majstora, daju izuzetno
znaĉajno lingvistiĉko, historijsko i kulturološko blago: oblik slova, pravopis, skraćenice i pismo -
stara bosanska ćirilica, odnosno bosanĉica - daju nam svojim sadrţajem opis liĉnosti, njihove
društvene i politiĉke uloge u odreĊenom vremenskom periodu; ti su natpisi vrlo znaĉajni sa
historijskog aspekta jer nam daju dragocjene podatke npr. o društvenoj hijerarhiji feudalne Bosne
i Hercegovine u kojoj vlastela leţi sahranjena ”na svojoj plemenitoj baštini”, dakle, na svom
feudalnom zemljišnom posjedu, pa ti natpisi otkrivaju strukturu društvenih odnosa vladara,
plemstva, naroda i sl... Stećaka sa natpisom ima relativno malo u odnosu na ukupan broj stećaka:
na teritoriji Bosne i Hercegovine ih ima oko 323, u Hrvatskoj 13, Srbiji 15 i Crnoj Gori 12 -
svega oko 373 sa natpisom. Najbrojniji stećci s natpisom u našoj zemlji su oko Trebinja, Bileće,
Stoca, Gacka...

Ovdje ćemo samo pomenuti neke lokalitete stećaka s podruĉja Mostara i njegove okoline, gdje
je arheološkim istraţivanjima zabiljeţeno oko 1208 stećaka. Na podruĉju Raške Gore su
lokaliteti: Vituša (nekropola sa 68 stećaka), Buĉići (165 stećaka), Đubrani (2 krstaĉe), Domazeti
(76 stećaka i brojni usamljeni ‖kamenovi‖); na podruĉju Vrda: u selu Vrdi (oko 15 stećaka); na
podruĉju Goranaca: u Sovićima, na lokalitetu Stećci je 7 stećaka, u Starom Selu oko 24 stećka;
na podruĉju Bogodola: unutar starog groblja je oko 85 stećaka i nešto kamenih krstaĉa. Na
lokalitetu Donji Jasenjani, oko 700 metara niţe od mosta prema Dreţnici je nekropola sa 13
stećaka; u Donjoj Dreţnici su stećci pred školom i u parku; u Humima, u Vrapĉićima, u Sutini,
u Gnojnicama, u Kosoru je pronaĊena ĉuvena sudaĉka kamena stolica hercega Stjepana
Kosaĉe (prenešena u Zemaljski muzej u Sarajevu), 3 stećka u Posrtu kod Kosora, stećak u
Blagaju kod katoliĉkog groblja, 4 stećka u Malom Polju, u selu Kamena kod Blagaja
nekropola sa 11 stećaka...

U samom gradu Mostaru je evidentirano postojanje nekoliko mjesta sa stećcima: na podruĉju

Zahuma (”Grĉko groblje” izmeĊu Đikovine, Balinovca i Kavazbašina) - tu nisu pronaĊeni
stećci, ali su pronaĊene kamene grobnice iz Srednjeg vijeka, ĉiji naĉin sahranjivanja upućuje da
je i tu bila nekropola heretika. U groblju Smrĉenjaci se nalazi jedan stećak u obliku sanduka
(ukras kola sa 4 ţenske figure) a niţe od njega jedan manji stećak - sljemenjak - istoĉno i juţno
od groblja su bili pronaĊeni ostaci grobova koji upućuju da je i tu bila nekropola krstjana.

Na lijevoj obali Neretve, na Carini, nekad su bila evidentirana 4 stećka: 2 ploĉe u ulici Ahmeta
Pintula br. 8 (uništene izgradnjom privatnog objekta 1963. godine); 1 stećak - sanduk koji se
danas nalazi u malom parku na Titovoj ulici, preko puta prostorija FK ”Veleţ”: s gornje strane
taj stećak je ukrašen štitom i maĉem a s boĉne strane je natpis bosanĉicom koji kaţe da je ispod
njega bio sahranjen izvjesni Radivoje Krivoušić. Taj je stećak bio više od dva i po vijeka u avliji
Huseinhodţine dţamije i sluţio kao mejtaš-kamen pri ceremoniji dţennaza, a 1957. godine je
prebaĉen na današnju lokaciju. Danas je na njemu sprejom u boji utisnut neizbjeţan grafit
‖Kaja‖!!! U krugu te dţamije bio je još jedan stećak, ali se ne zna njegova sudbina.

Pred Centrom za kulturu se nalazi 6 stećaka koji su imali zanimljiv historijat: 2 kamena korita
potiĉu s prostora Tabhane a 1954. godine su prenešeni pred Muzej Hercegovine: 1 stećak u
obliku kamene ploĉe s ukrasom štita i ruke s maĉem, potiĉe iz Ortiješa odakle je 1955. godine
prenešen pred Muzej; stećak - sarkofag iz Troskota na Mostarskom blatu, nadgrobni spomenik
nekog Ljupka Vlasnića, prenesen je 1963. god. pred Muzej; stećak - sanduk iz sela Panika kod
Bileće, ukrašen nizom arkada a prenesen je 1964. godine u Mostar: stećak - sanduk iz sela
Bošnjaci u Humilišanima, ukrašen raznim motivima, prenešen je 1966. godine. Svi su ovi stećci
bili pred Muzejom Hercegovine do 1996. godine kad su prebaĉeni na današnju lokaciju, pred
Centar za kulturu u Mostaru...

REZIME

Kao historijska pojava Crkva bosanska, sa svojim uĉenjem i vjerskom organizacijom, javila
se i djelovala u sklopu ĉitavog srednjevjekovnog heretiĉkog pokreta kroji je, prostorno
razbijen na 16 heretiĉkih crkava u mnogim zemljama Evrope, ujedinjavao vjernike i
njihove istomišljenike u korjenitoj kritici zvaniĉne crkve, prvenstveno katoliĉke crkve i
njene duhovno-politiĉke moći, hijerarhije i bogatstva visokog katoliĉkog crkvenog klera.
Iako je ta kritika potpuno ostala u duhovno-religijskoj sferi, ipak je ona poljuljala
neprikosnovenost i apsolutnu nepovrjedivost autoriteta zvaniĉne crkve, a time posredno
pripremila teren i klimu pojavi duha renesanse i humanizma u Evropi, a u toj kritici je
Crkva bosanska imala vrlo visoku ulogu znaĉaj.

Materijalni ostaci njenog uĉenja, stećci, i danas svjedoĉe o tim davno prohujalim
vremenima i predstavljaju prvorazrednu kulturnu baštinu svih naroda Bosne i
Hercegovine.
 Literatura

1. Babić Ante ‖Bosanski heretici‖, ‖Svjetlost‖, Sarajevo, 1963.god., str. 68-160.

2. Grupa autora: ‖Istorija naroda Jugoslavije‖, I knjiga, ‖Prosveta‖, Beograd, 1953. god., str. 554-
564.
3. Wenzel Marian: ‖Ukrasni motivi na stećcima‖, ‖Veselin Masleša‖, Sarajevo, 1956. god.
4. Bešlagić Šefik: ‖Stećci-kataloško-topografski pregled‖, ‖Veselin Masleša‖, Sarajevo,
1971.god.
5. Arnautović Esad: ‖Pregled historije Bosne i Hercegovine‖, Pedagoška akademija, Mostar,
1997. god., str. 116-119.
6. Jaliman Salih: ‖Marginalia o Gostu Radinu i njegovom testamentu‖, ‖Hercegovina br. 11-12‖,
str. 19-25.
7. P. AnĊelić, M. Sivrić. T. AnĊelić: ‖Srednjevjekovne humske ţupe‖, ‖Ziral‖, Mostar, 1999.
god., str. 195-198.
8. Ćirković M. Sima: ‖Herceg Stefan Vukĉić-Kosaĉa i njegovo doba‖, Beograd, 1964. god., str.
101-267.
9. Zelenika AnĊelko: ‖Zapisi iz starije prošlosti Mostara i okolice‖, ‖Hercegovina br. 2. (10)‖, str.
61-76.
10. Isti: ‖Stećci Raške Gore, Vrda i Goranaca‖, ‖Hercegovina br. 3‖, str. 67-79.

Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku

U srednjem vijeku na tlu današnje Bosne i Hercegovine izdigla se srednjovjekovna bosanska država. Od
12. stoljeda kao banovina, a 1377. postala je kraljevinom. Njezinu konačnu propast 1463. uzrokovalo je
Osmanlijsko carstvo.

Stvaranje feudalne države [uredi]

Bosna je planinska zemlja koja se razvila u istoĉnom dijelu današnje BiH oko toka rijeke Bosne i
istoĉno od Vrbasa u. Prvi put ju spominje Konstantin Porfirogenet u sastavu Srbije za vrijeme
Ĉaslava i naziva ju ―malena zemlja Bosna‖ sa dva grada: Kotor (Kotorac kod Sarajeva) i Desnik.
Većim dijelom 10. i 11. stoljeća je bila u sastavu Hrvatske, uz privremene prekide Bizanta i
zetskog kralja Bodina. Kako Hrvatska 1102. ulazi u personalnu uniju s Ugarskom, te tako ostaje
bez kraljeva narodne krvi, na podruĉju male bosanske banovine jaĉaju devolucijski procesi i ista
se nastoji osamostaliti.
Povelja Kulina bana

Ban Borić [uredi]

Titula bana u Bosni spominje već i ranije, a prvi poznati ban Bosne je bio slavonski plemić ban
Borić (1154.- 1164.), mlad vladar i vazal hrvatsko-ugarskog kralja. Za njegovog banovanja vodio
veliki rat izmeĊu hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana IV. i bizantskog cara Manuela I. Komnena
(1143.-1180.) oko prevlasti na Balkanu. Kao podanik hrvatsko-ugarskog kralja, a sa svojom
vojskom je uĉestvovao u opsadi Braniĉeva. Pri povratku u Bosnu pretrpio je poraz od bizantske
vojske. Porazivši Ugarsku, Bizant je na kratko vrijeme pripojio Bosnu svome carstvu (1167. –
1180.).

Ban Kulin [uredi]

Nakon bana Borića na bansku vlast preuzima drugi slavonski plemić ban Kulin (1180. - 1204.)
Do 1180. priznaje bizantsku prevlast. Poslije smrti bizantskog cara Manuela I. Komnena 1180.
prestaje bizantska, a poĉinje njegova poluneovisna vlast nad banovinom. Sudjeluje u borbama
Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva i Srbije protiv Bizanta (1181. - 1183.). Nakon tog razdoblja
Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo obnavlja vlast nad bosnom. Ban Kulin ostaje banom, a banovina
mu se šiti na prostore ţupa Soli i Usore, tako da je tadašnja bosanska banovina obuhvaćala cijeli
sliv rijeke Bosne, tj. 1/3 današnje BiH. Do kraja 12. stoljeća znatno napreduje i proces
feudalizacije.

Teritorijalno širenje banovine Bosne poticao je snaţan unutarnji razvoj Bosne koji se
manifestirao privrednim pokazateljima i meĊunarodnim poštovanjem. Potiĉući ekonomski
razvoj, ban Kulin je ţelio je poslovnu suradnju sa susjedima te je sa Dubrovnikom sklopio
trgovaĉki ugovor. Taj dokument, Povelja Kulina bana iz 29. kolovoza 1189. pokazuje više
segmenata srednjovjekovne banovine. Da osigura dubrovaĉke trgovce i pojaĉa promet s Bosnom,
ban Kulin im je osigurao punu slobodu kretanja i trgovanja bez plaćanja carine. Dubrovaĉi
trgovci su tako mogli iskorištavati bogate bosanske rudnike. Povelja ukazuje na postojanje ranih
veza s Dubrovnikom.

Ploča bana Kulina Biškupidima, kraj Visokog

Uspostavio je dobre odnose s vladarom Huma (Hercegovine) koji je Kulinovu sestru uzeo za
ţenu te sa srpskim velikim ţupanom Stefanom Nemanjom. Preveliko jaĉanje banovine Bosne je
smetalo nekim njezinim susjedima (Duklja) kao i ugarsko-hrvatskim kraljevima. Sukobi su se
doticali crkvene vlasti kao i hereze.

Ban Kulin je umro je 1204. godine. Ostavio je znaĉajni trag kao što pokazuje poznata je
poslovica "Od Kulina Bana i dobrijeh dana" koja ukazuje na tadašnju ekonomski prosperitet
banovine.

Počeci hereze u Bosni [uredi]

Krajem 12. stoljeća zapoĉele su optuţbe da ban Kulin štiti heretike odnosno nevjernike. To nije
odgovaralo papi Inocentu III. koji ih je ţelio uništiti i poziva ugarsko-hrvatskog kralja na
kriţarski pohod protiv nevjernika u Bosnu. Ugarsko-hrvatskom kralju povjereno je da uništi
heretike, da im konfiscira imanja i da ne poštedi ni bana. Ugarska je ţeljela uspostaviti stroţi
nadzor nad bosanskom biskupijom pa se u Rimu krajem 12. stoljeća zauzimala da biskupija
potpadne pod jurisdikciju prougarskog nadbiskupa u Splitu. Tada zetski knez Vukan koji je htio
diskreditirati i banovinu Bosnu i Dubrovaĉku Republiku, šalje papi pismo 1199. u kojemu se tuţi
da su ban Kulin, njegova ţena i deset tisuća njegovih podanika postali heretici. Ban je, uviĊajući
opasnost, sazvao skup na Bilinom polju u Zenici u prisustvu velikog broja podanika i vjernika
pred papinim izaslanikom Kazamarisom i javno prihvatio uĉenje katoliĉke crkve 8. travnja 1203.
kako je Rim zatraţio (Bilinopoljska izjava).

Time je izbjegnut veliki sukob, ali je vjerska situacija u Bosni dobila novu dimenziju koja će
obiljeţiti njenu srednjovjekovnu egzistenciju i prepoznatljiv odraz u tadašnjem
zapadnoeuropskom svijetu. Krivovjerje nije uništeno te se od tog vremena u izvorima spominje
"Crkva bosanska" kao heretiĉka nauka dualistiĉkog tipa. Kako nisu bili bogumili, nalaze potporu
u drţavi kod vladara i vlastele od samih poĉetaka.

Borba za jaču neovisnost od Ugarske i križarski ratovi protiv Bosne [uredi]

Kulina je naslijedio ban Stjepan Kulinić (1204. - 1232.). Kako je bio pristaša pape i Ugarske,
imao je problema sa hereticima u banovini koji su ga na kraju i zbacili. Stjepanov sin, Sebislav,
je upravljao Usorom uz pomoć Ugarske sve do 1240. Broj krstjana raste unatoĉ Bilinopoljskoj
izjavi i brojnim papinim pismima izdanim od 1221. do 1233.

Na vlast 1232. godine dolazi ban Matej Ninoslav koji je bio pataren. Papa šalje izaslanika Jakova
u Bosnu kojeg uznemiruje vjera bana i samog bosanskog biskupa. Matej Ninoslav i njegov roĊak
Prijezda prelaze na katoliĉanstvo. Tada u Bosnu dolaze dominikanci koji kao inkvizitori vrše
pokrštavanje stanovništva, a Prijezda im je morao predati svoga sina kao taoca kako ne bi
odstupio od rimske crkve. Unatoĉ papinoj zaštiti 1233., Matej se ponovno vraća staroj vjeri.

Papa Grgur IX. zbog toga poziva 1234. na kriţarski rat protiv Bosne i heretika i postavlja 1235.
dominikanca Ivana za novog biskupa, a hercega Kolomana 1235. potvrĊuje banom nakon što mu
je otac Andrija II. dao Bosnu na upravu. Do rata dolazi 1235. s Kolomanom na ĉelu koji traje do
1238. bez nekog trajnijeg uspjeha. MaĊari su u kriţarskom ratu poharali Bosnu i Hum, a na
strani Ugarske su bili Sebislav od Usore i Prijezda koji je nakratko dobio bansku ĉast. Ban Matej
Ninoslav je 1240. zakljuĉio ugovor sa Dubrovnikom o trgovini i prijateljstvu kojim se obavezao
da će braniti Dubrovnik ako se zarati sa raškim kraljem što znaĉi da je ban obranio Bosnu od
kriţara i da je u njoj imao dio vlasti.

Ugarska vojska se 1241. godine povukla na sjever suprotstavivši se Tatarima u najezdi na

Ugarsku pa je Matej uspio ponovno zadobiti vlast u Bosni i postao banom. Tatari su potukli
ugarsku vojsku, opljaĉkali hrvatsko-ugarsku drţavu, a nakon smrti njihovog kana vratili su se na
istok zaobišavši Bosnu bez većih šteta. Nakon niza ratova Matej je banovinu Bosnu proširio na
Neretvu i Ustipraĉu.

U ratu Splita protiv Trogira, Matej je stao na stranu Splita i bio je od 1242. - 1244. njegov knez.
Trogir je bio na strani Bele IV. koji je htio proširiti posjede u okolici Splita. Nakon oporavka
svoje vojske, Bela IV. 1244. kreće na banovinu Bosnu. Ban Ninoslav se ipak pokorio kralju i
priznao Katoliĉkoj crkvi u Bosni prava i povlastice na ranije danim posjedima, kao i odrekao
posjeda koje su njegovi nasljednici osvojili u banovini Hrvatskoj. Bosanska biskupija nakon toga
1247. dolazi pod jurisdikciju kaloĉke metropolije, a novo sjedište osiromašenog bosanskog
biskupa postaje Đakovo.

Ninoslavov nasljednik, ban Prijezda I. (1250. - 1287.) bio je katolik i vazal hrvatsko-ugarskog
kralja. Bela IV., vjerojatno sa ciljem slabljenja problematiĉnih vazala smanjuje banovinu i na
podruĉju Usore i Soli i osniva Maĉvansku banovinu kasnije uzdignutu u kneţevinu. Sve to daje
Dragutinu koji je napustio vlast u Srbiji 1284. Nakratko Bosni je bilo 1254. pripojeno Zahumlje
u ratu izmeĊu Ugarske i Srbije. Takve prilike povećale su utjecaj feudalaca pa tako vladar mora
traţiti i suglasnost vlastele. Njegov sin, ban Prijezda II. koji je takoĊer bio katolik, a na
prijestolju je bio tri godine do svoje smrti 1290.
Bribirski knezovi i Kotromanići [uredi]

Smrt Stjepana II. Kotromanida, detalj sa škrinje Svetog Šimuna

Pri kraju 13. stoljeća Ugarska je u teškoj krizi zbog borbe oko prijestolja, a u Dalmaciji i
Hrvatskoj su ojaĉali bribirski knezovi iz roda Šubića. Tada je bansko mjesto u Bosni naslijedio
Stjepan I. zvan Kotroman, osnivaĉ dinastije Kotromanića. Stjepan I. oţenio se kćerkom srpskog
kralja Dragutina kako bi ostao u dobrim odnosima sa Nemanjićima i imao ih kao saveznike
protiv Ugarske i Bizanta. To pribliţavanje Srbiji nije se svidjelo bogatim Šubićima, koji su tada
nosili bansku ĉast u Hrvatskoj, pa su se krenuli na pohod i zavladali bosanskom banovinom
tijekom dvadeset godina. Pavao I. Šubić Bribirski od 1299. ima naziv ―ban Hrvatske i Dalmacije,
i gospodar Bosne‖ s tim da se izvan njegove vlasti ipak nalazio malen dio prostora, tj. banovina
Soli kojom je vladao Stjepan I. Upravu nad Bosnom dobio je i Pavlov brat Mladen I. kao ―ban
bosanski‖, a prevlast je imao u zapadnim krajevima gdje su mu se priklonili ĉlanovi roda
Vukosalić (Hrvatinići).

Vlast bribirskih knezova pridonosila je jaĉanju Katoliĉke crkve pri ĉemu dolazi do otpora. Ban
Mladen I. pogiba od ―nevjernih heretika‖, a na njegovo mjesto dolazi Pavlov sin Mladen II.
Dvovlašće u Bosni izmeĊu bana Stjepana I. i plemićke obitelji Šubić nastavljeno je kada 1314.
Stjepana nasljeĊuje njegov sin Stjepan II. Kotromanić. On iskorištava situaciju kada se protiv
Mladena II. pobune ostali hrvatski velikaši i neki dalmatinski gradovi, što je priţeljkivao i
podrţao hrvatsko-ugarski kralj Karlo Robert Anţuvinski, i staje na stranu protivnika Bribiraca.
Slomom Mladena II. 1322. godine u bitki kod Bliske, Šubići prestaju gospodariti banovinom
Bosnom i vraća se prijašnja dinastija. Pod zaštitom Ugarske uspio je ban Stjepan II. Kotromanić
srediti unutrašnje odnose i uĉvrstiti svoj poloţaj, nagraĊujući vjernu vlastelu. Premda je ojaĉao
svoju vlast, svi vaţniji poslovi rješavani su u sporazumu s vlastelom na drţavnom saboru -
―stanku‖.
Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo, Bosanska banovina i Srpsko carstvo 1350.

Vladavina Stjepana II. Kotromanića [uredi]

Poslije sloma bribirskih knezova Šubića banovina Bosna ponovno jaĉa i širi svoj teritorij. Uskoro
ban Stjepan II. Kotromanić pridodaje 1326. veći dio humske zemlje, osvajajući je od Srbije, te je
tako prvi put stvorio od Bosne i Hercegovine politiĉku cjelinu. Do tada je Hum bio popriliĉno
samostalan pod vlašću lokalnih vladarskih obitelji. Banovini je pripojio i hrvatski teritorij od
Neretve do Cetine. Ban Stjepan II. Kotromanić takoĊer širi banovinu na velik dio Dalmacije, i to
od Dubrovnika do Splita (oko dvjesto milja dalmatinske obale), a pripaja i Donje krajeve, Usoru
i Soli. Uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s Ugarskom te pomaţe sa
svojim vojnim trupama hrvatsko-ugarskom kralju u gušenju pobuna ugarskog plemstva. Imao je
sreću sto je Srbija, koja je upravo bila u izvanrednom usponu pod vladavinom Dušana Silnog,
bila zaokupljena planovima širenja vlasti prema jugu sve do Grĉke. Zatim sklapa trgovaĉki
ugovor s Dubrovnikom 1334. godine, a 1335. godine i sa Venecijom. Povelja Dubrovĉanima iz
1332. spominje Bošnjane kao stanovnike srednjovjekovne bosanske banovine(što je danas
priliĉno ĉesto hrvatsko prezime). Kao regionalno hrvatsko imenovanje, ime Bošnjana se oĉituje
na svim sluţbenim dokumentima bosanske drţave te na mnogim nesluţbenim kao što su glose na
krstjanskim vjerskim knjigama i natpisima na stećcima gdje i stanovnici srednjovjekovne Bosne
sebe nazivaju istima.

Ban Stjepan II. Kotromanić podrţava bosanske krstjane, ĉija hijerarhija ĉvrsto stoji uz banske
vladare i velmoţe, što ga dovodi u sukob s papom. Ipak 1340. daje vrlo veliku slobodu
djelovanja franjevcima u Bosni, a on sam sluţbeno prelazi na katoliĉanstvo u travnju 1347. kada
Tvrđava Srebrenik

šalje pismo papi, u kojemu zahtijeva da se poveća broj školovanih katoliĉkih svećenika u Bosni,
koji ce biti "viĉni u pouĉavanju vjere i koji će znati narodni govor".

Godine 1350. Srpsko carstvo napada Bosnu. Cilj njene vojske, na ĉelu sa carom Dušanom bilo je
ponovno osvajanje Hum. MeĊutim, vojska bosanske banovine na ĉelu sa Stjepanom II.
Kotromanićem mudrom taktikom uspijeva da na koncu u potpunosti protjerati srpsku vojsku iz
svoje zemlje.

Udajom kćeri Elizabete 1353. za ugarskog kralja Ludovika I. Anţuvinskog tada jednog od
najutjecajnijih europskih vladara, Stjepan II. je podigao ugled Bosne i dinastije Kotromanića
koja se tada pribliţila najvišim nivoima europske politike. Stolovao je u Bobovcu, a pred kraj
ţivota je poĉeo graditi Kraljevu Sutjesku. Ban Stjepan II. Kotromanić je umro 1353. i pokopan je
u franjevaĉkom samostanu u Visokom.

Tvrtko I. Kotromanić i stvaranje kraljevstva [uredi]

Mladi ban Tvrtko I. [uredi]
Grb dinastije Kotromanid i Tvrtka I.

Nakon bana Stjepana II. ostala je stabilna, nezavisna, privredno napredna i vojno snaţna
banovina. Bansku stolicu preuzima petnaestogodišnji nećak, Tvrtko I. Kotromanić (1353. -
1391.), zadnji ban i prvi kralj, za kojeg će Bosna doţivjeti najveći uspon i opseg. Ali
uznapredovala je i moć njegovih vazala, koji poĉinju sudjelovati u politici središnje vlasti kao
vrlo znaĉajna politiĉka snaga.

U prvih 14 godina svoje vladavine Tvrtko je morao suzbijati pobune u Bosni i nametanje vlasti
ugarskog kralja. Tvrtko na poĉetku svoje vlasti pokušava pridobiti vlastelu (daje im novac i
povlastice) u ĉemu se oslanja na ugarsku vlast i pomoć. Tvrtko je Ludoviku I. ustupio dio Huma
zapadno od Neretve s trgom Drijeva (1357.) kao i cijelo Završje s Krajinom. Proganjao je
krivovjerce, a on ili njegov brat biti talac na ugarskom dvoru. MeĊutim, nakon snaţnog otpora
―crkve bosanske‖ i vlastele, Tvrtko je stao u njihovu obranu pa ĉak i 1358. kada je papa Inocent
IV. na Bosnu iznova poslao kriţare.

Godine 1363. izbija sukob izmeĊu Tvrtka i Ludovika I. Anţuvinskog. Na bosansku banovinu
kreću dvije ugarske vojske, ali su se ubrzo povukle bez nekih rezultata. Banovina upada u tešku
unutrašnju krizu. Vlastela je pljaĉkala trgovce, a Tvrtko je obnovio veze s Ugarskom i nastojao
oslabiti utjecaj patarena u korist Katoliĉke crkve pa je na dvoru utjecajan vikar fra Francesco
Florentinac. Pored toga Tvrtko je vodio borbe s lokalnim plemićima, te je 1366. izbila buna na
ĉelu s Tvrtkovim mlaĊim bratom Vukom, tako da je Tvrtko pobjegao u Ugarsku gdje dobiva
pomoć te se vraća u Bosnu kao "ban bosanski po milosti boţjoj i gospodara našeg Ludovika" i
guši pobunu. Lukavom politikom Tvrtko je izbjegavao snaţan pritisak ugarskog kralja.

Ni Tvrtko I. nije mogao stvoriti plaćeniĉku vojsku koja je bila skup vojnih odreda plemića niti
sustav feuda koji bi mu omogućio da ima veću vlast nad feudalcima. Nakon što je stabilizirao
vlast u zemlji i smirio lokalne plemiće, Tvrtko širi vlast svoje banovine na njenim jugoistoĉnim
granicama. Zauzeo je dobar dio zemalja bivšeg srpskog carstva. U savezu sa srpskim oblasnim
gospodarom knezom Lazarom Hrebljanovićem slama srpskog oblasnog gospodara Nikolu
Altomanovića i pripaja njegovu zemlju svome kraljevstvu 1373. Uskoro se Tvrtkovo kraljevstvo
proširuje i na dijelove gornjeg Podrinja i Polimlja. Poĉetkom 1377. Tvrtko proširuje kraljevstvo
na Trebinje, te ţupe Konavle i Draĉevica. Time je osigurao izlaz na jadransku obalu i juţno od
Dubrovnika na podruĉju Boke Kotorske.

Krunjenje Tvrtka za kralja [uredi]

Istiĉući da je potomak Nemanjića po baki i u sklopu svih svojih uspjeha, okrunjen je 1377. za
"kralja Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i
Podrinju" u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići). Tu je bilo krunidbeno mjesto i
kasnijih bosanskih kraljeva. Nakon pripajanja na podruĉju Dalmacije i Hrvatske (majka mu je
bila iz obitelji Šubić) prisvaja i naslov kralja Hrvatske i Dalmacije. Neki hrvatski povjesniĉari u
ovom ĉinu vide, makar kratku, obnovu hrvatske drţavnosti pod narodnim vladarima.
U namjeri jaĉanja ekonomske politike kraljevine na istoĉnoj jadranskoj obali Tvrtko teţi oslabiti
utjecaj Dubrovnika. Da bi nadoknadio gubitak Drijeva koje je ustupio Ugarskoj, Tvrtko je na
ulazu u Boku Kotorsku podigao grad i trgovaĉku luku Novi (danas Herceg Novi) gdje otvara
trţište za prodaju soli što je uzrokovalo sukob sa Dubrovnikom. Dobivši konkurenciju u trgovini,
Dubrovĉani su iskoristili ĉinjenicu da Tvrtkovo kraljevstvo trgovaĉki uveliko ovisi o njima u i
uspijeli nagovoriti kralja da odustane od daljnjeg ulaganja u projekt luke u Novom. Slanicu je
ukinuo tek kad je opet zauzeo Drijevu 1382. zajedno sa zapadnim Humom, Završjem i Krajinom.
Poĉinje graditi i svoju mornaricu (4 velika i 32 manja broda). Elizabeta Tvrtku predaje Kotor
kako bi se od njega rastavila.

Za vrijeme vladavine kralja Tvrtka njegova vojska je bila najmodernija vojska na cijelom
Balkanu. Prva je od balkanskih drţava uvela u upotrebu vatreno oruţje, što je tada predstavljalo
revolucionarni korak na polju ondašnje vojne tehnike. To je iskoristila 13. kolovoza 1378. godine
prilikom napada mletaĉke flote na grad Kotor. Tom je prilikom upotrijebila tri topa i uspješno
obranila grad.

Povelja kralja Tvrtka I. izdana 1381. u Moštrima blizu Visokog

Smrću Ludovika 1382. kraljevstvo se osloboĊa ugarskog pritiska i vazalnog odnosa, te se

ponovno širi do Neretve. Tvrtko se prikljuĉio pobunjenim hrvatskim plemićima (Ivan Paliţna,
braća Horvati), koji su zajedno ustali protiv nove kraljice, Ludovikove kćerke Marije. Tvrtkova
aktivnost je bila najviše usmjerena na Dalmaciju te vojskom 1387. zauzima Klis i Ostrovicu
preko kojih vrši pritisak na Split i Zadar. Ali priznanje Tvrtkove vlasti u dalmatinskim
gradovima odgodio je odlazak njegove vojske na Kosovo u borbi protiv Turaka. Nakon te bitke
kralj preuzima potpunu kontrolu nad skoro cijelom Dalmacijom i pripaja svome kraljevstvu Split
(1390.), Trogir, Šibenik, te otoke Šoltu, Braĉ, Korĉulu i Hvar. Ovladavši Dalmacijom sve do
Velebita duboko u hrvatskom teritoriju osim Zadra, Tvrtko proširuje svoj naslov i naziva se
―kraljem Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja‖ (1390.) (tako koristeći pravo svoje
majke iz obitelji Šubić), a njegovo kraljevstvo postaje najmoćnija drţava na Balkanu.

Od pedesetih godina osmanska vojska se kreće preko Balkana prema zapadu pa se kralj Tvrtko
suoĉio s upadima Osmanlija , najprije u jesen 1386., pa u ljeto 1388. kod Bileće, kada na ĉelu s
vojvodom Vlatkom Vukovićem pobjeĊuju Osmanlije. Tvrtko, shvaćajući opasnost od Turaka,
pomaţe knezu Lazaru i na Kosovu. Tako njegova vojska ponovno pod zapovjedništvom Vlatka
Vukovića, sudjeluje u snaţnoj vojnoj koaliciji, saĉinjenoj i od Srba, predvodnika koalicije Srba,
te Ugara, ostalih Hrvata, Albanaca i Grka, koji se na Kosovu polju 1389. suprotstavljaju
Osmanskom carstvu. Bez znatnih gubitaka Vuković se povukao, a Tvrtko je primio ĉestitke na
pobjedi (Firenza). Hvaleći se da je kršćanska koalicija pobijedila, Tvrtko ipak postaje na
jugoistoku, preko vazalnih posjeda Vuka Brankovića, prvi susjed Osmanlija koji su još više
povećavali svoje prodore nakon Kosovske bitke. Kralj Tvrtko je preminuo 1391.

Tvrtkovi nasljednici i jaĉanje krupnih feudalaca [uredi]

Slabljenje kraljevske vlasti [uredi]

Kraljevska utvrda Bobovac

Širenjem kraljevine Tvrtko I. se oslanjao iskljuĉivo na feudalnu vojsku što je ojaĉalo moć
velikaša koji su u osvojenim podruĉjima dobivali nove posjede. Nakon smrti Tvrtka I. središnja
vlast još više slabi, a na politiĉka zbivanja u kraljevstvu utjeĉu ĉetiri ĉinitelja: hrvatsko - ugarski
kralj Ţigmund Luksemburški, domaći plemići, Turci i problemi sa herezom u narodu. U sukobu
tih sila situacije su se brzo mijenjale, a koalicije su se sklapale kao što su se i raskidale. U tom
periodu sabor kraljevine ima velik utjecaj na kralja.

Istaknule su se dvije plemićke obitelji koje su u kraljevstvu imale moć: najprije Hrvatinići i
kasnije Kosaĉe. Najvaţniji su bili Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Sandalj Hranić Kosača i Pavao
Radinović. Hrvoje Vukĉić Hrvatinić je bio vojvoda i gospodar Donjih Krajeva.

Stao je uz Ladislava Napuljskog, koji ga postavlja 1391. za bana i 1398. za namjesnika u

Hrvatskoj, a 1403. postaje splitskim hercegom i dobiva Braĉ, Hvar i Korĉulu. Vlatkov nasljednik
i nećak, Sandalj Hranić Kosaĉa (1392.-1435.), širi svoju vlast od Prijepolja, Pljevalja i Nikšića
sve do Cetine. Pavlovići svoje posjede drţe u istoĉnoj Bosni, a Pavao Radinović ima Olovo,
Boraĉ, Trebinje i dio Konavla s Cavtatom. Oni prisvajaju danak od 1 dukata, carinu te uzimaju
prihode od Drijeva. Humski vlastelini , ţupan Bjeljak Sanković i vojvoda Radiĉ Sanković,
pokušali su prodati Konavle Dubrovĉanima, ali su kaţnjeni oduzimanjem posjeda. Napali su ih
vojvoda Vuković i knez Pavao Radenović koji su njihove posjede i Konavle meĊusobno
podijelili.
Borbe protiv Dubrovnika i ugarskog kralja [uredi]

Hvalov zbornik

Dubrovĉani odmah šalju poslanstvo u Dalmaciju i daju savjete gradovima da se vrate pod vlast
ugarskog kralja. Plemići nisu htjeli priznati Tvrtkova sina za vladara, nego su kraljem proglasili
starog i nesposobnog ĉlana dinastije, Stjepana Dabišu (1391. - 1395.). Priznao je 1393.
Ţigmunda za svog vrhovnog gospodara i svoga nasljednika u Bosni (Đakovaĉki ugovor) ĉime je
njegovo kraljevstvo ponovno postalo ugarskim vazalom. Odrekao se posjeda u Hrvatskoj i
Dalmacije te je time njegova vlast svedena na granice prije Tvrtka I.

Kako bi obranili krunu plemstvo nakon Dabišine smrti 1395. izabere za kraljicu Dabišinu ţenu
Jelenu Grubu 1395. - 1398.), umjesto kralja Ţigmunda koji se tada spremao za rat protiv Turaka
(Nikopolje) pa se nije upleo u unutarnje stvari kraljevstva. Time nastaje interregnum što im
omogućava jaĉanje u odnosu na ugarskog kralja. Kako je Jelenu na vlast doveo Hrvoje Vukĉić,
zapravo je on sam bio pravi vladar bosanskog kraljevstva. Interregnum završava 1398., kada na
prijestolje dolazi najmlaĊi sin Tvrtka I., Stjepan Ostoja.

Ostoja je Dubrovĉanima zbog dugova krajem 1399. prodao primorje od Stona do Gruţa, a zatim
neuspješno ratuje protiv Dubrovnika (1403. - 1404.). Osjećajući Ladislavovu slabost, Ostoja se
miri sa Ţigmundom 1404. Nakon toga Hrvoje zbaci kralja Ostoju 1404., a dovodi starijeg
Tvrtkovog sina Tvrtka II. Kotromanića. Zbog spora oko sela Lisac mir s Dubrovnikom je
postignut tek 1405.

Stjepan Ostoja bjeţi u Ugarsku, a Ţigmund mu odluĉuje pomoći i slomiti otpor hrvatskih i
bosanskih plemića. Opet se objavljuje kriţarski rat protiv heretika. Više godina ugarska vojske
navaljuju na bosansko kraljevstvo uz djelomiĉan uspjeh. Osvojena je najveća tvrĊava Bobovac
gdje je doveden Ostoja. Nakon Ţigmundovog vojnog pohoda 1408. i pokolja 200 hrvatskih
plemića u Doboru, Hrvoje prelazi na Ţigmundovu stranu. U završnom gašenju pobune plemića
dosta je bio znaĉajan Filip MaĊar (en:Pipo of Ozora),

Sandalj Hranić i Pavao Radinović voĊe su otpora i podupiru kralja Ostoju, koji s njihovom
pomoći opet dolazi na vlast 1409.. Protivnici Ugarske se oslanjaju i na Turke. Ţigmund 1410.
šalje vojsku na Bosnu s Hrvojevom pomoći kojeg postavlja za potkralja u Bosni. Opet nije
proveden Đakovaĉki ugovor, a Ţigmund priznaje Ostoju za kralja i vazala pod njegovim
suverenitetom.

Sukobi vlastele i jačanje turske moći [uredi]

Hrvoje Vukčid Hrvatinid

Ţigmund je htio poraziti moćnog Hrvoja Vukĉića, proglasivši ga veleizdajnikom unatoĉ svim
Hrvojevim naporima da dokaţe odanost ugarskom dvoru te mu oduzima Split, otoke i Sanu.
Hrvoje je jedini spas vidio u savezništvu s Turcima koji 1414. upadaju u Bosnu. Osmanlijsko
carstvo tada podrţava Tvrtkom II. kojega je Hrvoje ţelio dovesti na prijestolje umjesto Ostoje.
Turci 1415. pobjeĊuju ugarsku vojsku kod Doboja u lašvanskoj bitci pa se ugarski utjecaj
smanjio, a plemići i Ostoja su se okrenuli protiv Ugarske. Sandalj se izmirio s Hrvojem i usprkos
osmanskom uspjehu, politiĉki odabir Tvrtka II. se nije zbio, a sultan je za kralja potvrdio
Stjepana Ostoju. U dogovoru s kraljem, Sandalj je ubio kneza Pavla Radinovića koji je
podrţavao Tvrtka II., a sinovi kneza Pavla, da bi se odrţali, pozivaju Turke u pomoć da pustoše
Hranićeve zemlje. Velmoţe ne pozivaju turske ĉete samo kao pomoć u meĊusobnom obraĉunu,
nego uzimaju i stvarne obveze postajući sultanovim priseţnicima. Pritom je Sandalj priznao
tursku vlast.

Zemlju su razdirali unutarnji sukobi i prava feudalna anarhija pri ĉemu su velikaši svoje posjede
pretvarali u samostalna podruĉja. Premda se od 1386. prati osmanska nazoĉnost u
srednjovjekovnoj Bosni, tek su dogaĊaji iz sredine drugog desetljeća 15. stoljeća oznaĉili njihov
aktivniji politiĉki angaţman. Iako je Bosna bila vazal ugarsko-hrvatskog kralja Ţigmunda,
sukobi meĊu velikašima omogućili su jaĉanje turskog utjecaja u Bosni i njenim unutarnjim
sukobima. U poĉetku su bili samo u pljaĉkaškim pohodima, a sad su vaţan i ravnopravan ĉinitelj
u razvoju dogaĊaja u Bosni i njenoj borbi protiv Ugarske.

Poslije smrti Stjepana Ostoje 1418. vladarem je postao njegov sin Stjepan Ostojić koji se suoĉio
s istim problemima i to suparništvom plemićkih obitelji te turskim uplitanjem. Prodao je
Dubrovniku Konavle, a Venecija mu je otela otoke. Zamjerio se i krstjanima i na kraju je 1421.
godine protjeran.

Konaĉno 1421. godine kralj Tvrtko II. ponovo preuzima prijestolje. Njegovu vladavinu
obiljeţava razvitak gospodarstva i gradova te jaĉanje utjecaja franjevaca u Bosni. Sultan Murat
II. s velikom vojskom napada kraljevstvo 1424. i 1426. Zatim Tvrtko II. opet mijenja saveznika i
obraća se Ugarskoj za pomoć zbog pobune domaćih plemića Sandalja i Radivoja Ostojića, sina
bivšeg kralja Ostoje, koji su uz osmanlijsku pomoć ovladavali većim dijelom kraljevstva od
1433. do 1435. Turci osvajaju gradove Hodidid i Vrhbosnu 1434./1435. godine. Nakon smrti
vojvode Sandalja 1435. Tvrtko II. opet dobiva vlast i ponovno Turskoj plaća godišnji danak.
Prijestolnica Tvrtka II. bio je utvrda Bobovac, dok su Srebrenica, Zvornik i Usora bili pod
upravom srpskog despota s kojim ratuje zbog bogatog rudarskog podruĉja u istoĉnoj Bosni.
Nakon toga, jaĉaju i turski upadi u Bosnu (Srebrenice pada 1440.), a i Sandaljev nasljednik
Huma, Stjepan Vukĉić. Tvrtko ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443.

Pretposljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanid

Kralj Stjepan Tomaš Kotromanid

Doba Stjepana Tomaša [uredi]

Godine 1443. plemstvo postavlja na vlast kralja Stjepana Tomaša, izvanbraĉnog sina kralja
Ostoje. Prešao je na katoliĉanstvo 1445. i ĉvrsto se vezao uz Ugarsku zbog sve većih turskih
napada. Stjepan Vukĉić Kosaĉa, najmoćniji plemić na jugoistoĉnom podruĉju kraljevstva odbija
u poĉetku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja što je rezultiralo unutarnjim sukobom koji je
okonĉan 1446. braĉnom vezom bosanskog vladara sa Katarinom Kosaĉom, kćeri moćnoga
vojvode. Nastojao je dobiti potporu Ivana Hunjadija koji mu plaća godišnju pomoć od 3000
zlatnika. Radivoj se tako kao turski pretendent na prijestolje nije uspio nametnuti. Neki od
feudalaca postaju katolici, no ―crkva bosanska‖ imala je još pristaša. Stjepan Vukĉić Kosaĉa ipak
nastavlja vrlo jak utjecaj na svome posjedu što potvrĊuje ĉinjenica da 1448. uzima titulu hercega
i po kojoj će ovaj dio Bosne kasnije biti i prozvan Hercegovina.

Zbog osmanskih napada, kralj Tomaš 1450. traţi vanjsku pomoć i obraća se papi. U Bosni se
nastojala uspostaviti katoliĉka dominacija preko franjevaca s tim da papa ţeli iskoristiti i kraljev
prijelaz na katoliĉanstvo. Ponovno crkvu bosansku optuţuje za herezu (pogubne doktrinarne
zablude

Kralj 1459. saziva starješine Crkve bosanske i nudi im dva izbora. Ili će prihvatiti katoliĉanstvo
ili će biti protjerani iz Bosne. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje prijeći na
katoliĉanstvo, a ostalih 40 000 se sklanja na prostor juţne Bosne u Humu i nalaze zaštitu u
okrilju vojvode Stjepana Vukĉića Kosaĉe, koji je i sam bio krstjanin, o ĉemu postoji i detaljan
opis koji je zabiljeţio papa Pio II. u svojim Komentarima (Commentarii). Tako su Bosnu oslabili
s jedne strane Turci svojim napadima, a s druge starne heretici i vjerski sukobi.

Stjepan Vukčić Kosača i postanak Hercegovine [uredi]

Grb Kosača („Kosačida“)

Sandalj Hranić Kosaĉa je imao posjede od Mileševa do Cetine, a nakon smrti Pavla Radinovića
1415. i Hrvoja Vukĉića 1416. postaje najmoćniji ĉovjek u Bosni. Naslijedio ga je nećak Stjepan
Vukčić Kosača (1435. - 1466.).

Radoslav Pavlović je tada ušao u sukob sa Stjepanom na ĉijoj su strani bili Turci pa su Pavlovići
1438. izgubili Trebinje, a prihode od Drijeva tada uzima samo Vukĉić. Dolazi do izdvajanja
juţnog dijela bosanske drţave koji postaje posebna politiĉka jedinica zavisna o Turcima. Stjepan
u Zeti nakratko zauzima Medun i Sokol 1439., a napušta ih nakon obnove srpske despotovine.
1440. osvaja Omiš i Poljicu, a nedugo zatim mu Mleĉani i zetski vojvoda Stjepan Crnojević
otimaju Bar, Gornju Zetu i Omiš.

Vukĉić odbija priznati Tvrtkova nasljednika Stjepana Tomaša (1443.- 1461.) te se nekoliko
godina vodi graĊanski rat potpomaţući s Turcima drugog pretendenta, Tomaševa brata Radivoja.
Primirje je sklopljeno 1446. kad je udao svoju kćer Katarinu za Tomaša. Ali Vukĉić je i dalje
potpomagao polunezavisnom turskog vazalu i srpskom vladaru ĐuraĊu Brankoviću koji je
ratovao sa Tomašem u istoĉnoj Bosni oko Srebrenice.

Stjepan se 1448. okitio godine novom titulom: "Herceg od Huma i Primorja" istaknuvši svoju
nezavisnost. Poslije je titulu izmijenio u "Herceg od Svetog Save", prema svecu pokopanom u
Mileševu na njegovu teritoriju. Teritorij pod njegovom vlašću protezao se od Lima do Cetine i
od Rame do Kotorskoga zaljeva, a kasnije će dobiti naziv Hercegovina.

Zabranjuje podanicima da u Dubrovniku kupuju sol, otvara novu solanu u Sutorini i 1449. otvara
u Novom radionicu sukna. Grad Novi ţeli razviti u trgovaĉko i pomorsko središte pa zbog toga
ratuje s Dubrovnikom (1451. - 1454.). Na stranu Dubrovĉana su stali bosanski kralj Stjepan
Tomaš i srpski despot ĐuraĊ Branković te su htjeli su kupiti hercegovu zemlju od sultana za
150,000 dukata, a herceg je s Mleĉanima planirao napad na Dubrovnik. Ali sukob s ekonomski
jakim Dubrovnikom za hercega je postajao sve nepovoljniji pa se uz osmansku vojnu pomoć
pomirio sa sinom Vladislavom 1453. i 1454. sa Dubrovnikom. Nedugo zatim i Osmanlije
poĉinju upadati u njegovu zemlju te se 1461. miri sa novim bosanskim kraljem, Stjepanom
Tomaševićem. Herceg Stjepan Vukĉic Kosaĉa preminuo je 1466.
Pad srednjovjekovnog kraljevstva [uredi]

Europa netom prije pada kraljevstva 1463.

Za novoga kralja Bosne 1461. je postavljen Stjepan Tomašević, sin kralja Stjepana Tomaša. On
se suoĉava s jakom prijetnjom osmanskih osvajaĉa i njihovim pretenzijama prema Bosni.
PredviĊajući tursku najezdu velikih razmjera, traţi pomoć u obrani od pape, Ugarske te Venecije
zbog osmanske opasnosti. Vlastelini su sloţno podrţali kralja, kao i herceg Stjepan Vukĉić koji
se s njim pomirio i pristao poduprijeti njegovu teţnju za pomoć od Zapada. Potom kralj Stjepan
Tomašević odbija platiti danak Osmanlijskom carstvu 1462. ĉime je ugrozio mir u Bosni.
Zahvaljujući jakom uporištu u ţupi Vrhbosni i Bosanskom Krajištu, Osmanlije su mogli vrlo
brzo izvesti napad na Bosnu. Kada se uvjerio da pomoć neće doći, kralj je zamolio Portu na
primirje od 15 godina, što je i obećano bosanskim poslanicima kako bi se prikrile sultanove
prave namjere. Nekoliko dana poslije odlaska poslanstva, krenuo je Mehmed II. s velikom
vojskom na Bosnu. Kad se vojska pojavila, nastalo je rasulo. Pavlovići i vojvoda Tvrtko
Kovaĉević su se predali i pogubljeni su. U snaţnom osmanskom naletu stara kraljevska tvrĊava
Bobovac pala je 20. lipnja 1463., a kralj Stjepan Tomašević je pobjegao u utvrdu Kljuĉ.
Opkoljen osmanskim snagama odluĉuje se predati, nakon ĉega biva pogubljen u Jajcu. Bosna je
šaptom pala ĉime je prestala postojati srednjovjekovna drţava.

U jesen 1463. Matijaš Korvin zauzima Jajce i Srebrenik. Herceg Stjepan podupirao je tu akciju s
juga i ponovno poĉeo osvajati gradove. Mehmed II. je 1464. opet pokušao osvojiti Jajce.
Sjeverna Bosna je osloboĊena od Turaka, a Matijaš postavlja slavonskog velikaša Emerika
Zapolju za vladara Bosne. Organizirane su Jajaĉka i Srebreniĉka banovina ĉime je Slavonija bila
zaštićena od napada Turaka. Matijaš Korvin daje naslov kralja Bosne velikašu Nikoli Iloĉkom
(1471. - 1477.), koji je kovao i svoj novac. Herceg Stjepan Vukĉić traţi potporu zapadnih sila:
Ugarske, Venecije, Napulja i pape. Nastaje nemir, a njegov najstariji sin Vladislav bjeţi 1462.
sultanu nudeći mu 100 000 dukata za polovinu oĉevih zemalja. Sultan zahtijeva tu svotu od
hercega ili predaju tri grada, a herceg mu ipak odstupa jedan dio. Turci 1465. osvajaju velik dio
Hercegovine, Mleĉani zauzimaju Krajinu (od Neretve do Cetine), ĉime hercegu ostaje samo uzak
dio s Novim što je ostavio Vlatku (1460. - 1482.). Turci 1482. osvajaju Novi, ĉime je pala i
Hercegovina. Srebrenik je pao 1521., Šabac i Beograd 1521., a Jajce 1528.

Društvo u srednjovjekovnoj Bosni [uredi]

Razvoj feudalizma [uredi]

Pod utjecajem naprednijih vanjskih društvenih i politiĉkih faktora u Bosni se poĉelo raspadati
staro rodovsko-plemensko društvo i razvijati elementi ranofeudalnog društva. Do kraja 9. vijeka
Bosna je postala drţava sa razvijenim feudalnim karakteristikama. Bosanski feudalni sistem
zasniva se na plemenitoj baštini koja je uobiĉajena u zapadnoeuropskim zemljama. Ona
predstavlja trajnu svojinu sa vazalnim odnosima zasnovanim na sustavu vjerne sluţbe i vjere
izmeĊu seniora kao gospodara i vazala kao podanika.

U bosanskom društvu je postojala bitna razlika izmeĊu naroda i plemstva, iako tamošnji plemići
nisu imali nasljedno pravo. Moćniji plemići su postavljali i svrgavali banove i kraljeve. Potkraj
srednjega vijeka okupljali su se na sluzbenim drţavnim "vijećima" da raspravljaju o
nasljeĊivanju vladara i drugim vaţnim politiĉkim poslovima. Kraljevski dvorovi imali su i dobro
organizirane drţavne kancelarije, u kojima su ĉesto, poslije ĉetrdesetih godina 14. stoljeća, radili
i franjevci. Spisi su se pisali na slavenskom ili latinskom jeziku.

Od rodovsko-plemenskih starješina nastaje bosanska vlastela koja vodi mladu drţavu. Velika
moć vlastele nije dopuštala da se razvije sustav pronija koji pretpostavlja jaĉu vladarevu vlast.
Prema ekonomskoj moći vlastela se dijeli na: velmože, vlastelu i vlastelinčiće. Oni su imali
feudalne posjede koje su dobili za razliĉite vojne zasluge u ratu pomaţući vladaru koji je sa
svojom dinastijom bio na ĉelu hijerarhije bosanskog društva. Stvarna je moć ovisila o koliĉini
zemlje, a rang je više ovisio o sluţbi. Oni koji su obavljali najvaţnije drţavne sluţbe zvali su se
velmoţe, a niţi sluţbenici nosili su titulu kneza. Ţupan (stara slavenska titula) je bio negdje
izmeĊu te dvije razine. Krupni velmoţe imaju pod sobom ĉitav niz većih ili manjih feudalaca.
Predstavnici velikih vlastelinskih rodova bili su vojvode.

GraĊanska klasa se sporo razvijala, a najĉešće su bili katolici. Stranci, u prvom redu Dubrovĉani,
ostali su stalno vaţan ĉinitelj u unutrašnjoj i vanjskoj trgovini Bosne. S razvojem rudarstva i
privrede jaĉa i domaće graĊanstvo.

Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne ĉinili su zavisni ljudi odnosno kmetovi koji su pripadali
vladaru ili vlasteli. Crkva bosanska nije imala feudalnih vlastelinstava pa prema tome ni zavisnih
seljaka. Svaka kuća zemljoradnika i stoĉara (Vlasi) je godišnje plaćala jedan dukat. Potkraj
samostalnosti Bosne poloţaj seljaka se pogoršava. Ali slobodno seljaštvo nije potpuno išĉezlo.

Do 14. stoljeća u Bosni je ropstvo bilo vrlo razvijeno. Najviše se robova izvozila poĉetkom 15.
stoljeća, a Bosna je bila ozloglašena kao zemlja prodaje ljudi. Postojao je i robovski rad (de
genere servorum Bosniensium). Mnogi bosanski robovi (većina ratni zarobljenici te patareni) su
se prodavali ili kupovali na velikoj trţnici roblja u Dubrovniku te zatim izvozili u katoliĉke
zemlje (u Veneciju, Firencu, Genovu, Siciliju, juţnu Francusku i Kataloniju).

Državno uređenje i politika [uredi]

U razvijenom srednjem vijeku Bosna je najprije bila banovina na ĉelu koje je stajao ban. Zemlja
je bila podjeljena na ţupe. Znaĉajnu ulogu u politiĉkom ţivotu Bosne odigrale su susjedne
zemlje: Bizant, Kraljevina Ugarska, Srbija, Zeta te kasnije i Osmanlijsko carstvo boreći se svi
meĊusobno za prevlast, a Bosna je ĉesto bila vazal neke veće drţave. Od bana Mateja Ninoslava,
vladari Bosne pripadali su jednoj obitelji, dinastiji Kotromanić.

Od 1377. Bosna je postala kraljevina kad se Tvrtko I. Kotromanić okrunio za kralja. Bosanski
vladari će tu titulu nositi sve do gubitka drţavne samostalnosti 1463. Ali suverenitet kralja je
ĉesto bio ograniĉen zbog moćnih plemića. Osim Tvrtka I. nijedan kralj nije bio bogatiji od
velikaša. Dvije najveće plemićke obitelji krojile su bosansku politiku nakon Tvrtkove smti i to
Hrvatinići te Kosaĉe.

Kako nije bilo utvrĊenog reda nasljeĊivanja, vlastela je odluĉivala o novom vladaru i tek nakon
Stjepana I. ta ĉast postaje nasljedna. Prihodi vladara su bili: davanja od zemlje, jedan dukat po
kući, razliĉite carine, trgovina od brodova, odreĊeni postotak metala (urbura), prihodi od
kovnica, ―stonski dohodak‖ od Dubrovnika (500 perpera), a otkad je proglašeno kraljevstvo i
―svetodmitarski dohodak‖ od 2,000 perpera. Kralj je u miru upravljao zemljom te izdavao
povelje. Vlast vladara u Bosni ograniĉavao je drţavni sabor - stanak, u kojem sudjeluje
iskljuĉivo vlastela gdje se rješavaju vaţniji drţavni poslovi unutarnje ili vanjske politike te o
dodjeljivanju ili oduzimanju posjeda velmoţama.

Ekonomski razvitak srednjovjekovne Bosne [uredi]

Usprkos povremenim graĊanskim ratovima i vojnim upadima, Bosna je sredinom srednjeg vijeka
uţivala u stvarnom blagostanju. Kljuĉ njenom bogatstvu je bio u rudarstvu.

Potkraj 13. i na poĉetku 14. stoljeća stigli su u Bosnu prvi njemaĉki rudari iz Ugarske i
Transilvanije poznati pod imenom Sasi i poĉeli eksploatirati njene rude. Stjepan II. Kotromanić i
kralj Tvrtko I. poticali su razvoj rudarstva. Rudnici su bili u privatnom vlasništvu mjesnih
zemljoposjednika, a vodili su ih Sasi kojima je zakon dopuštao da sijeku šume i podiţu rudarska
naselja. Neki od njih su postali i ugledni ljudi. Rudarski centri su bili Ostruţnica, Hvojnica
(Fojnica), Kreševo, Dusina, Busovaĉa, a od druge polovice 14. stoljeća Olovo i Kamenica. Na
nekim mjestima kopao se bakar i olovo, ali je najvaţniji izvor bogatstva bilo srebro, a Srebrenica
je postala najveće rudarsko i trgovaĉko središte s brojnim dubrovaĉkim kolonijama. Već se 1339.
godine izvozilo i zlato iz Bosne. Najnaprednija su bila Drijeva (danas Gabela) sa velikim
skladištima soli.

Dobar dio bosanskog uvoza i izvoza išao je dolinom Neretve na ĉijem je ušću nastalo nekoliko
trgova: Osinj, Posrednica, luka Ploĉe, Nekranj, Brštanik. Uvoze se tkanine, vino, ulje, usoljena
riba, šećer, juţno voće, zaĉini, oruţje, metalni, stakleni i koţni predmeti, papir, sol, dok se izvozi
stoka, koţa, krzna, loj, vuna, sir, med, vosak i razni metali kao srebro, bakar i olovo na kojima je
i zasnovan bosanski privredni razvoj. Dubrovĉani su imali poseban monopol na trgovanje
srebrom, a i sav prekomorski izvoz kovina išao je preko Dubrovnika. Kako su 1422. godine
Bosna i Srbija zajedno proizvodile više od jedne petine srebra u Europi, bilo je mnogo bogatih
ljudi koji su si mogli prijuštiti skupocjene tkanine. Dubrovaĉke kolonije zajedno sa Sasima nisu
samo dominirale u spomenutim rudarskim mjestima nego i u vaţnim trgovaĉkim središtima kao
sto je bila Foĉa. Dubrovaĉka je kolonija postojala i u Visokom, politiĉkoj prijestolnici banovine
Bosne za većeg dijela srednjega vijeka.

Kako su stranci (Sasi i Dubrovĉani) bili najaktivniji u privrednom ţivotu tako su jaĉali domaću
privredu koja je pak jaĉala domaće graĊane. Razvijaju se razna nova gradska naselja, karavanske
stanice i putovi. Bosanski gradovi sastojali su se od dva dijela: tvrĊave (castrum) u kojoj je
sjedište vojniĉke posade i gradske uprave te podgraĊa (suburbium) gdje su stanovali trgovci.
Središnju vlast predstavlja knez kojeg postavlja vladar, a vrši upravnu i sudsku vlast. Putem
karavanske trgovine koju obavljaju ponosnici na ĉelu sa kramarima vrši se prijenos robe i
razmjena bosanskih proizvoda sa primorskim gradovima. Nastaju brojna trgovaĉka društva koja
djeluju na širim prostorima. To doprinosi da razvitku carina u srednjovjekovnoj Bosni.

Vaţni gradovi sa katoliĉkim zajednicama Sasa, Dubrovĉana i drugih Dalmatinaca privlaĉili su

franjevce koji su tu poĉeli osnivati samostane, a gradovi su zadobili izrazito katoliĉki izraz.
MeĊu ostalim srednjovjekovnim gradovima na trgovaĉkim putovima u Bosni isticali su se još i
Jajce, Travnik, Goraţde i Livno. Uz ta glavna središta bilo je i mnogo manjih utvrĊenih mjesta
(otprilike 350 u cijeloj srednjovjekovnoj Bosni). MeĊu njima je bila i Vrhbosna (kasnije
Sarajevo), koja se potkraj srednjeg vijeka sastojala iskljuĉivo od tvrĊave i sela.

Dolazi do jaĉanja robno-novĉane privreda. Pavao Bribirski poĉinje kovati svoj srebrni novac
(denarius, groš) u malim koliĉinama, a iskljuĉivo bosanski novac kuje Stjepan II. Kotromanić.
Tvrtkovi ĉetverostruki dukati su jedini poznati zlatni novac u juţnoslavenskim zemljama.

Na selu su većinu naroda saĉinjavali kmetovi koji su obavljali vojne i ratarske poslove za svoje
gospodare, a desetinu plaćali kralju. Stoĉari u bosanskim planinama, od kojih su neki bili Vlasi,
bilo je teţe ukljuĉiti u feudalni poredak.

Religija srednjovjekovne Bosne [uredi]

Općenito, u srednjem vijeku na tlu Bosne i Hercegovine postojale su tri Crkve koje je
prakticiralo izmješano slavensko stanovništvo. To su bile katoliĉka crkva, pravoslavna crkva i
posebna "crkva bosanska".

Katolička crkva [uredi]

Rimokatolici su ţivjeli u svim podruĉjima srednjovjekone Bosne a ĉinili posebnu većinu u

urbanim krajevima. Bosanski banovi i kraljevi bili su takoĊer katoliĉke vjere, ali ĉesto su
pokazivali interes i za crkvu bosansku. Bilo je potpuno uobiĉajeno da Sveta stolica prisili
bosanske vladare da se odreknu od bilo kakve veze s tom crkvom, a za uzvrat bi dobili vojnu
pomoć i podršku. U 13. stoljeću sjedište bosanske biskupije je postalo Đakovo u Hrvatskoj.
U 13. stoljeću dolaze dominikanci, a kasnije i franjevci koji najprije nisu imali većeg uspjeha u
svojim misijama. 1340. utemeljena je "Bosanska vikarija" sa sjedištem u Milama, koja se
proširila na mnogo veći teritorij od same Bosne. Već 1385. ima 35 samostana, od kojih je samo 4
bilo na podruĉju Bosne. To su bili franjevaĉki samostani u Visokom, Lašvi, Kraljevoj Sutjesci i
Olovu. Do 1463. godine će se izgraditi još 12 franjevaĉkih samostana širom Bosne, uglavnom u
jakim centrima privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske drţave.

Crkva bosanska [uredi]

"Crkva bosanska" se zasnivala patarenskoj herezi koja se javila u to doba na katoliĉkom zapadu.
Sama hereza nije bila neubiĉajena u Europi i došla je vjerojatno sa zapada iz Francuske preko
dalmatinskih gradova. Javlja se u vrijeme bana Kulina koji ju uz vlastelu potpomaţe. Njezini
vjernici nazivali su se krstjani, a ţivjeli su najĉešće u ruralnim podruĉjima Bosne.

U 13. stoljećeu hereza će dobiti svoju organizacijsku formu i lik kao krstjanska crkva sa
hijerarhijom i shvaćanjima. Na ĉelu crkve se nalazio djed. MeĊu redovnicima su se isticali gosti
kao viši crkveni dostojantvenici i starci kao niţi. Gosti i starci su zajedno nazivani strojnici.
Gosti su se bavili propovjedanjem, a starci su bili na ĉelu zajednica krstjana, hiža.

Uĉenje krstjana je jedna varijanta dualistiĉkog, manihejskog uĉenja o postojanju dva tvorca:
sotone koji je stvorio nesavršeni materijalni svijet i predstavlja zlo te Isusa koji je stvorio savršen
nebeski svijet i predstavlja dobro . Izvor zla je sve materijalno kao npr. kriţ i voda (kriţanje nisu
prakticirali). Vjerovali su da je Stari zavjet iz Biblije, kao i ikone, simbol toga zla. TakoĊer su
izbjegavali materjalne simbole kao što su crkve i biskupe. Skromno su ţivjeli u hiţama koje su
ujedno bile i mjesta vjerskih obreda. Odricali su se materijalnih bogatstava.

Pod izlikom uništavanja hereze, a u namjeri da uĉvrsti vlast u Bosni, ugarski kralj će poduzeti niz
kriţarskih pohoda. Krstjani sredinom 13. stoljeća postaju takmaci katolicima u društvenom i
politiĉkom ţivotu Bosne i Huma kao savjetnici i diplomatski predstavnici banova, vojvoda i
plemstva. Dubrovĉani u sporovima s bosansko-humskim vladarima i vlastelom ĉesto traţe
posredovanje krstjana. Neki od velikaša su takoĊer bili krstjani kao što su Hrvoje Vukĉić,
Sandalj Hranić, Stjepan Vukĉić i Pavao Klešić.

Pravoslavna crkva [uredi]

Pravoslavni vjernici su se pojavljivali na podruĉju Huma i u Podrinju.

Kultura i umjetnost u srednjovjekovnoj Bosni [uredi]

Stedak Radmilja

Stedak Zgošda

U srednovjekovnoj Bosni su se upotrebljavala ĉetiri pisma: glagoljica, ćirilica, latinica, i posebno

bosansko-hrvatsko pismo bosančica.

Najstariji dokument na bosanĉici je Povelja Kulina bana sa dubrovaĉkim knezom Krvasom iz

1189. Odlomak Djela apostolskih, tzv. Grškovićev odlomak je napisan na glagoljici (12./13.
stoljeće) kao i Humaĉka ploĉa koja pokazuje sjaj ranosrednjovjekovne pismenosti. Ljepotom se
istiĉe, Hvalov zbornik iz 1404. kojeg je napisao krstjanin Hval za vojvodu Hrvoja Vukĉića. Od
13. do 15. stoljeća nastaju patarenski iluminirani rukopisi. Najznaĉajniji pisani spomenik te
epohe bila je Tajna knjiga iz 13. stoljeća koja naţalost nije saĉuvana. U njoj je bila sadrzan opis
nastanka svijeta, mitologija, filozofija i etika bosanskih krstjana. Od ostalih vjerskih knjiga
najpoznatije su Miroslavljevo evanĎelje i Mostarsko evanĎelje. Saĉuvano je i nekoliko rukopisa
koji su ukrašeni minijaturama. Od glagoljskih pisanih spomenika najvaţniji je Hrvojev misal,
molitvenik koji je bio napisan za Hrvoja Vukĉića Hrvatinića s njegovim prikazom na konju.

Viteški turnir u Budimu 1412. dokazuje pripadnost bosanske vlastele Zmajevom redu kao i
razvoj glazbe pokazuje praćenje najvaţnijih tokova ritersko-dvorjanske kulture u Europi. Razvoj
heraldike stvorio je izvanredne primjerke grbova i peĉata, kojima su se sluţili bosanski vladari i
vlastela. U Dobrunu se nalaze freske u srpsko - moravskom stilu.

U Bosnu su dolazili umjetnici i obrtnici iz primorja. Na ţalost, saĉuvano je malo njihovih djela,
ali se klesarske vještine mogu razabrati na fragmentima skulptura s dvora kralja Tvrtka u
Bobovcu, kao i na kapitelu stupa ukrašenog bosanskim kraljevskim simbolom, ljiljanovim
cvijetom.

Arhitektura srednjovjekovne Bosne izraza nalazi u odbrambenim tvrĊavama i dvorovima vladara

poput veliĉanstvenog Bobovca, Blagaja i Jajca) kao ljetnim rezidencijama i zimskih poput
Kuknja i Samobora na Drini. Dolazi i do uporabe kamena kao graĊevnog materijala u
svakodnevnoj stambenoj kulturi. Najpoznatiji spomenik dalmatinskog graditeljstva je ckva sv.
Luke u Jajcu. Vjernici crkve bosanske nisu podizali nikakve crkve ni samostane.

Najvrijedniji spomenici kulture srednjovjekovne Bosne su nadgrobni spomenici, stećci. Oni su

statusni simbol kulturnog i umjetniĉkog izraza tadašnje Bosne. Na podruĉju Bosne i Hercegovine
pa i šire ima velik broj nekropola sa preko 50.000 oĉuvanih stećaka na kojima se nalaze razni
oblici, simboli (sunce, polumjesec, ljiljan, loza, vijenac itd.), ukrasi i epitafske poruke. Najveća
koncentracija stećaka je u Hercegovini (Bileća, Stolac, Trebinje, Gacko, dolina Neretve), a
najpoznatija nekropola je Radimlja kod Stoca. Najslavniji pojedinaĉni stećak je Zgošćanski
stećak.

Izvori [uredi]
 Vjekoslav Klaid, Povijest Bosne, Sarajevo 1990.
 Nada Klaid, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1994.
 Pejo Doškovid, Crkva bosanska u XV stoljedu, Sarajevo 2005.
 Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb, 1995.
Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina s granicama opdina

Bosna i Hercegovina je država u jugoistočnom dijelu Europe, smještena na zapadu Balkanskog

poluotoka. Sa sjevera, zapada i juga graniči s Hrvatskom, a s istoka sa Srbijom i Crnom Gorom. Glavni
grad zemlje je Sarajevo. Sačinjavaju je tri konstitutivna naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Neovisnost je
stekla 5. travnja 1992. godine, nakon raspada bivše Jugoslavije. Prema međunarodnim procjenama,
ukupno stanovništvo danas je otprilike 3.950.000.
Povijest

U prvim stoljedima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali
Bizant i zapadni nasljednici Rima. Slaveni su se naselili u 7. stoljedu, a Srbija i Hrvatska vladale su nad
dijelovima Bosne u 9. stoljedu. Uz izuzetak današnjeg istoka Hercegovine i Humina vedinom 10. i 11.
stoljeda Bosnom vlada hrvatsko kraljevstvo. Tijekom 11. i 12. stoljeda vlast je preuzela kraljevina
Ugarska. Srednjovjekovna bosanska politička jedinica (prvo banovina, a onda kraljevstvo) stekla je
neovisnost oko 1200. godine. U 14. i 15. stoljedu broj stanovnika je teško odrediti, ali se pretpostavlja da
je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijaše i Crkva
bosanska, kojoj je pripadao nemali dio pučanstva (nemogude je utvrditi kolik). Povjesničari smatraju da
je vedina stanovništva u tom razdoblju bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi su
bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanid), dok su u neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje
Vukčid Hrvatinid i Stjepan Vukčid Kosača bili krstjani, ili pripadnici Crkve bosanske. Bosna je ostala
neovisna do 1463. godine, kada je, bar njezin vedi dio, osvajaju Turci. 25. listopada 1478 posljednja
živuda bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanid umrla je u Rimu.

Tijekom turske vlasti, mnogi su Bošnjani (stanovnici Bosne – jednako katolici, pravoslavci ili pripadnici
Crkve bosanske, koje su neki povjesničari neopravdano prozvali bogumilima) prešli na islam. Uzroci tom
procesu su višestruki, no bitno se ne razlikuju od islamizacije susjednih zemalja, od Hrvatske do
Bugarske. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, kad je postala protektorat Austro-Ugarske.
Međutim, slavenski pokreti u susjednim državama radili su na ujedinjenju južnih Slavena. Prvi svjetski rat
je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik ubijen u Sarajevu. Nakon raspada Austro-Ugarske,
Bosna i Hercegovina je ušla u Jugoslaviju, da bi u 2. svjetskom ratu potpala pod NDH. Nakon rata je
osnovana socijalistička Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika.

BiH je proglasila neovisnost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za izdvajanje iz
Jugoslavije (veljača 1992.). Na referendumu se vedina stanovništva odlučila za neovisnu Bosnu i
Hercegovinu. Bosanski Srbi u vedini nisu izašli na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli su
rat u Bosni i Hercegovini 1990-ih radi podjele po etničkom načelu. Uskoro se rat rasplamsao između sva
tri naroda. U ožujku 1994. godine Bošnjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bošnjačko-hrvatske
Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije sa Republikom Hrvatskom. U američkom gradu Daytonu
21. studenog 1995. zaradene strane su, pod američkim pritiskom, potpisale mirovni sporazum, čime je
završio trogodišnji rat (konačni je sporazum potpisan u Parizu 14. prosinca 1995.). Daytonski je sporazum
podijelio BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Stanovništvo

Zemni ostaci kralja Stjepana Tomaševida - čuvaju se u Franjevačkom samostanu u Jajcu

Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 44% Bošnjaka (koji su se tada službeno nazivali Muslimani),
31% Srba i 17% Hrvata, dok se 6% ljudi deklariralo kao Jugoslaveni. Religijska podjela uglavnom slijedi
etničku: 88% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani, a 99% Srba su pravoslavci.

Podaci su se otad znatno promijenili jer je u ratu poginulo između 60 tisuda i 200 tisuda ljudi, a pola
stanovništva se preselilo. Prema podacima američke agencije CIA iz 2000. godine, BiH ima 48% Bošnjaka,
37.1% Srba, 14.3% Hrvata i 0.6% ostalih.
Politika

Kraljica Katarina Kotromanid-Kosača

Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta i jednog distrikta. Entiteti BiH su: Federacija Bosne i
Hercegovine i Republika Srpska. Distrikt je Brčko.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima tri člana (jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata), koji
se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake godine. Njih svake četiri godine izravno bira
narod (Federacija bira Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska bira Srbina). Predsjedavajudeg Vijeda
ministara (tako se zove vlada BiH) formalno imenuje Predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna
skupština Bosne i Hercegovine. Predsjedavajudi zatim, u političkom dogovoru sa strankama koje su na
izborima osvojile najvedi broj mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH, imenuje ministre.

Parlamentarna skupština je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ima dva doma: Dom naroda i
Predstavnički dom. Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije tredine iz Federacije (5 Hrvata
i 5 Bošnjaka) i jedna tredina iz Republike Srpske (5 Srba). Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od
kojih se dvije tredine biraju u Federaciji, a jedna tredina u Republici Srpskoj.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima. Ima devet članova:
četiri bira Predstavnički doma Federacije, dva bira Narodna skupština Republike Srpske, a tri člana bira
predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s Predsjedništvom BiH. I parlamenti
entiteta imaju po dva doma: Federacija - Pedstavnički dom i Dom naroda, a Republika Srpska – Narodnu
skupštinu i Vijede naroda. Federacija BiH je podijeljena na kantone, odnosno županije, a Republika
Srpska je centralizirana, bez regija kao upravnih područja.
Jezik

Bosanica -autohtono bosansko pismo

Područje sadašnje Bosne i Hercegovine, od početka dijalekatske diferencijacije u 11. i 12. stoljedu,
uglavnom pripada štokavskom narječju, uz prevlast čakavskoga narječja na krajnjem zapadu, sadašnjem
Bihadkom kraju i Pounju. Do 15. stoljeda su u velikoj mjeri dovršene jezičnodijalekatske promjene, koje
su dale miješani idiom štokavsko-čakavski u kojem prevladava štokavština. Sličan tomu je i izraz pisaca
hrvatske književnosti u Dubrovniku u 15. i dijelu 16. stoljeda (Džore Držid, Šiško Menčetid, Dominko
Zlatarid): štokavsko-čakavska mješavina u kojoj preteže štokavština, uz tu razliku što je u Dubrovniku
ijekavski refleks jata prevagnuo nad ikavskim (s kojim supostoji), dok u Bosni dominira ikavski govor. Još
jedna razlika je u tome što se pisani dokumenti u Bosni i Humu nisu oslobodili prevlasti ili snažnoga
utjecaja crkvenoslavizama sve do turskoga osvojenja, osim u tekstovima na mramorovima (stedcima). U
promjenama koje su zahvatile područje od Sutle do Morave, od 12. do 15. stoljeda su formirane četiri
velike narječne zone: kajkavska, čakavska, štokavska i torlačka. Štokavska se dalje dijeli na
zapadnoštokavsku i istočnoštokavsku: prva obuhvada Slavoniju i vedi dio Bosne do preko granica crte
koja povezuje slivove rijeka Bosne i Neretve (u sjevernijem dijelu skoro do Drine), dok je istočna
štokavština nazočna na najistočnijem dijelu BiH, u Podrinju, povijesnoj Travunji i istočnom Zahumlju.
Upitna zamjenica je "šda" na sjeveru, a "što" na jugu, dok je refleks jata "i" na zapadu ("svidoci",
"Stipan") i "je" ili "ie" na istoku ("sieče", "vjere"). Ikavski refleks jata je prvi puta upisan u baš u Bosni,
1331. Zapadna se štokavština od istočne razlikovala po tronaglasnom sustavu (poput čakavštine), dok je
istočno štokavsko narječje imalo 2 naglaska.

Bosna i Hercegovina danas ima tri službena jezika, koji imaju zajednički povijesni korijen, ali se ralikuju
po određenim leksičkim idiomima. Službeni nazivi su: Bosanski jezik, Srpski jezik i Hrvatski jezik. Državna
administracija ima obvezu da svoje akte objavljuje na sva tri jezika ravnopravno, ali se toga malo tko drži:
prevladava onaj jezik koji je dominantan na određenom području, odnosno onaj čijih činovnika najviše
ima u određenoj ustanovi.

U Bosni i Hercegovini su kroz povijest prevladavala tri pisma. Najdulje se zadržala bosanica ili bosančica,
posebna redakcija starog dirilskog pisma. Njegovali su je na poseban način bosanska vlastela i bosansko-
hercegovački franjevci, a danas se njome više nitko ne služi. Dirilica je prevladavala u pravoslavnim
krugovima, ali i na dvoru bosanskih kraljeva u doba kada su pisari posuđivani s dvorova iz stare Srbije.
Latinica je prevladala u 19. stoljedu i danas je zapravo ona dominantno pismo sva tri naroda, s tim što se
u RS-u ono smatra službenim pismom kojim komunicira gotovo isključivo entitetska administracija, a sve
rjeđe se susrede u svakodnevnoj komunikaciji i među Srbima.

U državi i entitetima trebala bi vrijediti obveza da se službeni natpisi pišu na oba pisma i na sva tri jezika,
no to se uglavnom ne poštuje.

Gospodarstvo

Stari grad Počitelj kod Čapljine

Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u socijalističkoj Jugoslaviji.

Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se
uvozila. I danas se vide posljedice centralističkog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik
broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala
velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.
Tri godine ratovanja uništile su bosanskohercegovačko gospodarstvo i infrastrukturu, pa je proizvodnja
pala za 80%. Danas se gospodarstvo teško oporavlja dijelom zbog malverzacija u privatizaciji poznatih i u
drugim državama u okruženju, dijelom zbog političkih opstrukcija onih političkih snaga koji ustrajno rade
na tome da BiH po svaku cijenu ne uspije i da se pokaže kao nemoguda država. Najvedi problem BH-
gospodarstva jest nezajažljiv uvoz kojim se uništava domada proizvodnja, zbog čega je BiH gotovo u
kolonijalnom položaju u odnosu na svoje susjede, a pogotovo u odnosu na ekonomske velesile.

Valuta

Vranduk - grad kralja Tvrtka I.

U procesu raspada bivše Jugoslavije stanovici Bosne i Hercegovine služili su se uglavnom njemačkom
markom kao neslužbenom valutom cijele države. Nakon rata uvedena je autohtona BH valuta, koja je
nečijom nerazumnom odlukom nazvana konvertibilna marka, a sastoji se od 100 feninga i ima oznaku
KM. Na novčanicama su proporcionalno zastupljeni likovi hrvatskih, srpskih i bošnjačkih književnika, s
tim da su dvije papirnate novčanice ved izbačene iz upotrebe. Na novčanici od jedne marke bio je lik fra
Ivana Franje Jukida, a na novčanici od pet maraka lik Meše Selimovida.

Historijski pregled jezika u Bosni i Hercegovini [uredi]

Srednji vijek [uredi]

Poĉeci zapisanih primjera slavenskog jezika u staroj Bosni i Humu seţu u 11. i 12. vijek, od kada
potiĉu Humaĉka ploĉa, Grškovićevi i Mihanovićevi fragmenti apostola, te Miroslavo
EvanĊelistar. Prvobitno pismo u Bosni, Humu, Zahumlju, Travunji i drugim historijskim
zemljama je bila glagoljica, koju je ubrzo zamijenila bosanĉica, no uz ĉest upliv glagoljiĉnih
tekstova i dopisa. Na jeziĉkodijalektnoj razini, sadašnja Bosna i Hercegovina je od 11. i 12. do
15. vijeka preteţno štokavsko podruĉje, osim krajnjeg zapada (Bihać i Pounje), koja su zone
ĉakavskog narjeĉja. U ostalom dijelu vlada šćakavština ("šća" za upitnu zamjenicu) na sjeveru, a
štokavština ("što") na jugu; takoĊer za refleks praslavenskog jata, na zapadu i u sredini vlada
ikavski govor ("vrime", "Stipan"), a na istoku (i)jekavski ("vrieme", "sjeĉe"). Jeziĉkodijalekna
diferencijacija je stvorila prevlast zapadne štokavštine (karakterizirane sa 3 akcenta) u većem
dijelu sadašnje BiH, osim krajnjeg istoka (Podrinje, Travunja, dijelovi Zahumlja) u kojem
dominira istoĉna, dvo-akcentska štokavština.

Humačka ploča

Predosmanlijsku pismenost u staroj bosanskoj politiĉkoj jedinici moţemo podijeliti na 3

kategorije:

 prvu kategoriju čine tekstovi krstjana, ili pripadnika Bosanske crkve, nastali uglavnom u 14. i 15.
vijeku. Radi se o prepisima Evanđelja, dijelova Staroga zavjeta (Psaltir) i nekim drugim biblijskim
tekstovima (Apokalipsa, Poslanice); sve u svemu, deset do petnaest tekstova, od kojih su
najreprezentativniji "Hvalov zbornik", "Mletački zbornik" i "Radosavljev zbornik". Jezik je u tim
spisima veoma arhaičan crkvenoslavenski s elementima narodnog govora (karakterističan
ikavizam u vedini djela). Pisani su bosančicom, najčešde s glagoljskih predložaka i s glagoljičnim
dodacima u kolofonu. Uzmu li se u obzir i malobrojni drugi vjerski i umjetnički spisi za koje se
smatra da su nastali na tlu BiH ("Berlinska Aleksandrida") ili su navedeni kao izgubljeni izvori,
ovaj dio starobosanske pismenosti i književnosti nije, osim nekih karakteristika, značajan za
utvrđivanje oblika jezika u predturskoj Bosni i Hercegovini. Naravno, druge je prirode njegova
umjetnička i jezičkohistorijska važnost kao kulturne baštine.
Hvalov zbornik

 u drugu kategoriju spadaju diplomatsko-pravni tekstovi (ugovori o trgovini, ugovori između

bosanskih banova i kraljeva s Dubrovnikom i drugim gradovima, međusobna prepiska vlastele), s
početkom 12. vijeka (povelja Kulina bana 1189.), no s najbrojnijim korpusom tekstova nastalim u
14. i 15. vijeku. Dokumenti su heterogeni i odražavaju historijski razvoj jezika kao i politički uticaj
susjednih zemalja. Uglavnom, za vedinu tekstova se može redi da su pisani na narodnoj
štokavštini ikavskog refleksa jata (npr. Stjepan Ostoja 8. decembra 1400. vojvodi Hrvoju: "...Mi
Stipan Ostoja...dajemo viditi vsakomu človiku ...virnim slugam za virna posluženia..". Ili, Grgur
Vukosalid Hrvatinid, gospodar južnoga Zahumlja, 6. jula 1418.: "...Ja knez Grgur Vukosalid daju va
s'vidinie vsakomu, kako po navodu zla človika postavih' pri Stonom' na Zablatku carinu, tko godi
grede u Ston' ili dubrovčanin' ili vlah' ili sr'blin ili tko ini, i takođe i(z) Stona, da plada carinu....koi
gredu priko moe zemle u Ston', koliko koi gredu i(z) Stona priko moe zemle, i za to svrgoh ju..."),
uz snažan udio crkvenoslavenskog jezika i čakavskog narječja (crksl.: počteni, čto; čakavski: greb,
pojde, dojde, meju, kao i oblici istovjetni u oba jezika (govoril, pisal...).

Dakle, pravno-administrativni tekstovi su dobra slika jezika u Bosni i Humu u to doba: radi se o
zapadnoj štokavštini preteţno ikavskoj, protkanoj ĉakavizmima i crkvenoslavizmima (udio prvih
je daleko veći). Uz ovo valja napomenuti dvije-tri stvari: dio je povelja obiljeţen srpskim
jeziĉkim znaĉajkama, prije svega zato što su neki od Kotromanića uzeli na dvor srpske pisare,
što je uticalo na oblik jezika u manjem broju pravno-trgovinskih dokumenata. Tako ĉitamo u
prepisu srpskog pisara u povelji Stjepana II Kotromanića, dana 15. augusta 1332.: "...ban
Stepan....veke...veru...verovana". U kupoprodajnom ugovoru istog bana s Dubrovĉanima, 15.
februara 1333., te povelje isti pisar zove "sr'pscie". Stoga se za oblik jezika dio dokumenata koji
je prošao kroz ruke srpskih pisara koje je katkad zapošljavala bilo bosansko-humska, bilo
dubrovaĉka kancelarija za prepisku sa Srbijom, a i meĊu sobom, moţe reći da ne predstavlja
vjerno oblik jezika kakav bijaše u upotrebi u Bosni i Humu u to doba, prije svega jer u svojim
jeziĉkim karakteristikama (fonološkim, morfološkim, pravopisnim) odstupa od jezika kakvog
nalazimo u golemoj većini dokumenata, pisari kojih su bili domaći ljudi. Još valja napomenuti da
je uslijed pojednostavljenih primjera slavistike 19. st. (Franca Miklošiĉa i Vatroslava Jagića) sav
korpus ćirilićne pisane rijeĉi na podruĉju Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore
proglašen "srpskim", pa su se tako krstjanski, katoliĉki i muslimanski tekstovi, koji ni po
nacionalnoj obiljeţenosti, a kamoli po obliku jezika ne pripadaju u korpus srpske pisane rijeĉi,
našli u antologijama srpske pismenosti (najpoznatije su Stojanovićeva iz 1927. i Solovjeva iz
1926.). To je ispravljeno izdavanjem reprezentativnijih i nauĉno bolje obraĊenih zbirku u izdanju
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koje je uredio Gregor Ĉremošnik, 1948-1952. Politiĉka
dimenzija o "nacionalnoj" atribuciji tih bosanĉicom pisanih tekstova ostaje i dalje spornim
mjestom meĊu hrvatskim, bošnjaĉkim i srpskim paleografima.

Tvrtkovo pismo Dubrovčanima 1376

 no, najznačajniji dokumenti narodnog jezika području koje pokriva sadašnja BiH su natpisi na
mramorovima ili stedcima. Po raznim brojanjima, stedaka ima oko 60.000, no onih s natpisima je
daleko manji broj: Marko Vego je u svojoj reprezentativnoj zbirci epigrafike naveo oko 400
zapisa. Manji je broj iz 12. i 13. vijeka, dok je vedina iz 14. i 15. vijeka. Osim najstarijih, velika
vedina je pisana bosančicom, a gnomskim iskazima neki dosižu i umjetničku vrijednost (koja je
inspirirala Maka Dizdara, pjesnika i sastavljača antologije starih bosanskih tekstova). Jezik je
narodni, vedinom štokavsko ikavski (rjeđe jekavski), uz dosta čakavizama i zanemariv broj
crkvenoslavizama. Najvede su nekropole mramorova ili biliga u Hercegovini (šire područje
mjesta: Stolac, Široki Brijeg, Mostar, Konjic) i Bosni (Vareš, Kraljeva Sutjeska, Kakanj, Zenica).

Neki od karakteristiĉnih primjera jezika sa stećaka su sljedeći zapisi:

"V ime Oca i Sina i Svetago duha amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju
Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralju Ostoji. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj se
hercegom i z Bosnom i na Ugre poje Ostoja. To vrime mene Vignja dojde končina na svom
plemenitom pod Kočerinom i molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti
kako jesam ja."
Stedak iz Kočerina

(Stećak kod Koĉerina kraj Širokog Brijega, 1411.)

"Se leži Stipko Radosalić Bože davno ti sam' legao i vele mi ti e ležati" (Premilovo polje,
Ljubinje, poĉetak 15. st.)

"V ime Oca i Sina i Svetago duha amen. Se je kami Radojica Bilića. Milostiju božijom i pomoćiju
roda moga izidah mnogočasnu grobnicu i postavih si kamen na grobnici mojej i ugotovih si vični
dom za života svojega, ako hoće gospodin Bog, sebi i drugu mojemu. Molju bratiju i strine i
neviste: pristupite i žalite me i ne popirajte me nogama, jere ćete biti vi kakov jesam ja, a ja neću
biti kakovi jeste vi. [A se] pisa Veseoko Kukulamović." (Staro selo, Jajce, po Jagiću oko 1500.)

Osmanlijsko doba [uredi]

Nakon osmanlijskog osvajanja, koje je zahvatilo Bosnu 1463., no nastavilo se u raznim

podruĉjima sadašnje BiH još preko 50 godina, dolazi do znatnih društvenih, etniĉkih i jeziĉkih
promjena. Naime, dijalektna karta koja se formirala od 15. i 16. vijeka mijenjala je obrise govora
pojedinih podruĉja, no ne i samu strukturu. Osnovni razlozi su veliki pomaci stanovništva,
odseljavanje dijela starosjedilaĉkog stanovništva u Hrvatsku, MaĊarsku, Italiju, Austriju i
Sloveniju, kao i islamizacija starosjedilaĉkog stanovništva, te doseljevanje stoĉarskog elementa
iz već osvojenih podruĉja Balkanskog poluotoka, naposlije Srbije, Crne Gore i Albanije. Na
jeziĉkom podruĉju dolazi do novoštokavskih inovacija, tj. glasovnih i morfoloških promjena koje
su stvorile novoštokavski supstrat za kasnije standardne jezike. Novoštokavski su govori potekli
iz slijeva rijeke Neretve i širili se na sjever, zapad i istok. Glavne su razlike u odnosu na
staroštokavske govore (koji i dalje postoje na znatnom dijelu BiH): ĉetveroakcenatski sistem,
pojava duge mnoţine (grad/gradovi prema staroštokavskoj mnoţini gradi), izjednaĉavanje
padeţa u dativu, lokativu i instrumentalu, kao i definitivna uspostava doĉetnog –o u participu
mjesto –l (govorio/govoril), te gubitak fonema "h" u većini govora ('oću, 'ajde).

Društvene promjene se mogu saţeto prikazati:

 od 15. do 18. vijeka traje etno-konfesionalna diferencijacija koja stvara tri vjersko-narodne
grupe: islamsku, katoličku i pravoslavnu. Te grupe žive zasebnim vjersko-civilizacijskim životima,
često bez ikakvih kontakata na polju kulture, što je uslovilo i zasebnost kulturnih nacionalnih
korpusa ta tri naroda.

 katolička grupa stvara pisani korpus na bosančica i latinici. Jezici pisanih tekstova su narodni
(imenovan slovinski, bosanski, hrvatski, ilirski, dalmatinski) i latinski. Početak je stvaralaštva
djelo Matije Divkovida (prvo djelo 1611.), na staroštokavskom ijekavskom (istočno-bosanski
dijalekt) pisanom bosančicom, a istaknuti autori Posilovid, Matijevid i Sitovid. Kasnije, od sredine
18. vijeka, prevladava novoštokavski ikavski idiom i latinica.

Matija Divkovid:Besjede, 1616

Nosilac pismenosti i knjiţevnosti je franjevaĉki red, koji u provinciji Bosni Srebrenoj ukljuĉuje
ne samo BiH, nego i većinu kopnene Dalmacije, te Slavoniju, Podravinu i dio MaĊarske. U
jeziĉkohistorijskom pogledu, postoji kontinuitet s predosmanlijskom jeziĉkom baštinom, jer je
većina katolika u Bosni i Hercegovini, sve do 19. vijeka,starosjedilaĉkog porijekla. Narodni
govori su novoštokavski ikavski (bosansko-dalmatinski dijalekt), staroštokavski ijekavski
(šćakavsko-ijekavski, istoĉno-bosanski dijelekt), te novoštokavski ijekavski (istoĉno-
hercegovaĉki dijalekt). Korpus pisane rijeĉi na narodnom jeziku je većinom liturgijskog sadrţaja:
propovijedi, misali, brevijari, puĉko prosvjetno štivo, priĉe iz Biblije, vjerske polemike. no, velik
dio pripada i drugim sferama: historiografiji, lokalnoj crkvenoj historiji, religioznoj poeziji,
filologiji i medicini. Latinski tekstovi su iz podruĉja filologije, medicine, astronomije, filozofije,
teologije, historiografije i botanike. Gramatike i rjeĉnici su većinom višejeziĉni: hrvatsko-
latinsko-italijanski i sl. Središta pisane rijeĉi su ponajviše samostani i gradovi s katoliĉkim
ţivljem (Kreševo, Fojnica, Rama, Vareš, Kraljeva Sutjeska, Livno), a tekstovi se štampaju
najĉešće u Veneciji. To stanje traje do Ilirskog pokreta kada se katoliĉki Hrvati ukljuĉuju preko
franjevaca poput Nedića, Jukića i Martića u općenacionalni preporod sredinom 19. vijeka i
prihvaćaju Gajevu modificiranu latiniĉnu grafiju i novoštokavski ijekavski hrvatski standardni
jezik.

 pravoslavna grupa stvara pisani korpus na crkvenoslavenskom jeziku srpske redakcije, resavskog
pravopisa oblikovanog oko 1400. u manastiru Manasija. Pravoslavni element počinje književnu
produkciju oko 1500. na mjestima kao što su manastir Žitomislid kod Mostara, Goražde, Čajniče,
Sarajevo itd. Nema tekstova na bosančici, niti na narodnom jeziku. Pismo je srpska dirilica
oblikovana u Srbiji, naziv jezika je srpski i, rjeđe, slaveno-srpski, a jezik srpska recenzija
crkvenoslavenskog ili staroslavenskog. Tekstovi su liturgijskog karaktera u okviru kanona
istočno-pravoslavne crkve: jevanđelja, oktoih, služabnik, psaltir, trebnik. Poznati su prepisivači
Marko Trebinjac i Teodor Ljubavid. Narodni govor, pretpostavlja se na temelju rijetkih zapisa,
kao i jezičko-historijskih istraživanja, pripada novoštokavskom ijekavskom dijalektu, uz
zanemariv udio govornika drugih dijalekata (bosansko-dalmatinskog, istočno-bosanskog). Ta
situacija traje do sredine 19. vijeka, kada raste uticaj jezičkokulturne reforme Vuka Karadžida, pa
pravoslavni srpski element u drugoj polovini 19. stljoeda prihvata novi srpski standardni jezik,
temeljen na novoštokavskom narječju i pisan reformiranom srpskom dirilicom. Idiom je
ijekavskog izgovora, no otvoren na uticaje pretežno ekavske srpske varijante iz središta u
Vojvodini i Srbiji.

 muslimanski element stvara pisani korpus na narodnom jeziku, pisanom uglavnom

modificiranim arapskim pismom (arebica). To je tzv. alhamijado književnost, s prvim tekstom iz
1589., i koja traje do 18. vijeka, s najznačajnijim autorima Mehmedom Uskufijem, Hasanom
Kaimijom i Sirrijom. Jezik alhamijado književnosti je narodni, štokavsko ikavski i ijekavski, uz
malen udio turcizama i arabizama. Zastupljene su vrste ljubavne, mistične i religiozne poezije,
političko-polemičke kao i poučne. Također, tu je i prvo bošnjačko leksikografsko djelo, Uskufijev
rječnik iz 1631.
Uskufijev rječnik

Jezik je imenovan najĉešće bosanski. Središta pismenosti i knjiţevnosti su Livno, Tuzla,

Sarajevo, Fojnica i Banja Luka. Narodni govor muslimana je novoštokavski ikavski (bosansko-
dalmatinski dijalekt), staroštokavski ijekavski (šćakavsko-ijekavski, istoĉno-bosanski dijelekt), te
novoštokavski ijekavski (istoĉno-hercegovaĉki dijalekt). Zanimljiv je primjer bihaćkog govora
za koji se smatra da je novoštokavizirani stari šćakavsko-ikavski. Tekstovi pisani bosanĉicom su
uglavnom ograniĉeni na diplomatsko-komercijalnu prepisku. Opseţna je produkcija na
orijentalnim jezicima, prvenstveno na turskom i arapskom, koja pokriva praktiĉki sva podruĉja
islamskih nauka: teologiju, pravo, medicinu, astronomiju, alhemiju, matematiku, filozofiju i
farmakologiju. Muslimani se, zbog razliĉitih historijskih uvjeta, kasnije ukljuĉuju u vjersko-
nacionalni preporod u 19. vijeku, i tek po Austro-Ugarskoj okupaciji (1878.) javlja se prvi
naraštaj stvaralaca koji će oznaĉiti bošnjaĉko-muslimansku renesansu (Mehmed beg
Kapetanović, Safvet Bašagić, Edhem Mulabdić). U poĉetku je vladala konfuzija oko pisma i
jezika, no na prijelazu u 20. vijek je već prihvaćen novoštokavski ijekavski standard, pisan na
latinici i sliĉan, ali ne i istovjetan, hrvatskom.

Osmanlijska vlast (1463-1878) je, na jeziĉkom polju, bila okvirom i katalizatorom sljedećih
promjena:

 primarno pismo u staroj Bosni, bosančica je, golemom vedinom pisanoga korpusa, ograničeno na
katolički civilizacijski krug, odakle je nestalo koncem 18. i početkom 19. vijeka. Vedim dijelom
razdoblja osmanlijske vlasti druga dva pisma, srpska dirilica resavskog pravopisa i arebica, do
tada praktički nepostojede na tlu Bosne i Hercegovine, zauzimaju važno (a arebica i dominantno)
mjesto.

 staroštokavsko narječje je zamijenjeno vedinski novoštokavskim. Taj je proces najvjerovatnije

nezavisan o turskoj vlasti, i dogodio bi se i bez nje, možda uz vedu otpornost staroštokavskih
govora koji bi nastavili zauzimati vedi dio teritorija nego danas.

 dominantna ikavica je došla u ravnotežu s ijekavicom (koja je bila manjinski govor u staroj
Bosni), a političko-nacionalnom odlukom Iliraca je potisnuta u korist ijekavice kao dijalekne baze
za standardni jezik. Dok za pravoslavce u BiH to i nije bilo nešto dvojbeno, za Bošnjake i katolike
to je značilo napuštanje idioma na kojem su imali značajnu kulturnu baštinu. Doduše,
pragmatički gledano: Hrvati i Bošnjaci su tako izbjegli dvovarijantnost koja predstavlja nelagodu
za srpsku jezičku integraciju. Historijski, i Hrvati i Bošnjaci su mogli, s punim pravom, uspostaviti
nacionalne standardne jezike u ikavskoj i ijekavskoj verziji, na isti način kao što je srpski standard
ekavski i ijekavski. No, lišavanje dijela jezičke baštine značilo je dobitak na polju homogenosti.

 kao zaključak bi se moglo redi da su obje značajke jezičkoga izraza stare Bosne, ikavica pisana na
bosančici, iščezle iz historije kao potencijalni kandidati za standardni jezik i pismo. Jedino je
ikavski govor ostao prisutan kao dijalekt velikog broja Hrvata i Bošnjaka.

 osmanlijska vlast je ostavila nasljeđe u leksiku sve tri nacionalne zajednice (u slučaju islamske, i u
vjersko-civilizacijskoj terminologiji). Tragovi turskog jezika su vidljivi na više polja: u području
onomastike/naziva mjesta i imena (Tuzla, Sarajevo), riječima koje su ušle u svakodnevni leksik i
ne osjedaju se kao tuđice (boja, bubreg, papuče, jastuk, juriš), u tvorbi riječi (sufiksi –džija, -gija, -
 lija: provodadžija, češagija, zanatlija), te u rječniku rodbinskog nazivlja, zanata, profesija i sl.
Upotreba turcizama ili islamskih orijentalizama (jer dio čine arabizmi i iranizmi), ostajudi dijelom
leksika, bitno je smanjena u 20. st. jer su oznake islamske kulture iščezle iz mnogih sfera života,
pa taj dio leksika (manje zastupljen od germanizama ušlih u 19. vijeku ili nastupajudih anglizama
u 20. i 21. st.) ostaje važnom riznicom stilskog repertoara za pisce, kao i još važnijim izvorom za
toponomastiku i onomastiku.

Standardni jezici i politika: 19. i 20. vijek [uredi]

Devetnaesti vijek je bio prijelomnim za dalji oblik jezika u upotrebi u Bosni i Hercegovini. Istina
- ništa se revolucionarno nije dogodilo na jeziĉkodijalekatskom planu, niti je došlo do vaţnijih
promjena na podruĉju oblika govornoga jezika. Ono što se pokazalo trajnim i dalekoseţnim jesu
prije svega društveni potresi i promjene: kolaps turske vlasti u BiH, formalna standardizacija
jezika Hrvata i Srba s centrima u Hrvatskoj i Srbiji, kao i ponovno ukljuĉivanje Bosne i
Hercegovine u evropski poredak po njenoj okupaciji od strane Austro-Ugarske 1878. godine.

Jezik se moţe promatrati na više naĉina, od kojih su za ovaj prikaz najvaţniji

genetskolingvistiĉki i sociolingvistiĉki. Po prvom pristupu, jezik se opisuje kao sistem dijalekata
(u sluĉaju BiH, to su najviše novoštokavski ikavski i jekavski, te staroštokavski ijekavski, kao i
niz subdijalekata). Drugi, sociolingvistiĉki kriterij, izmeĊu ostaloga prikazuje nastanak i
oblikovanje standardnoga jezika (ĉesto se koristi i naziv knjiţevni jezik). Standardni jezik je po
svojoj naravi umjetna tvorevina, nastala na temelju nekoga dijalekta (npr. italijanski jezik je
nastao na temelju toskanskoga dijalekta - a ne, recimo, venecijanskoga ili romanjskoga) ili
kombinacijom više njih, ali u svom daljnjem razvoju ne ovisi o dijalekatskim promjenama
baziĉnog dijalekta (italijanski standardni jezik ne reflektira promjene u toskanskom dijalektu u
zadnjih 500-600 godina), niti je vjerna slika dijalekta na kojem je temeljen. Ukratko - standardni
jezik je nosilac društvenoga ţivota zemlje i naroda, polifunkcionalan je (pokriva sva podruĉja
ţivota, od prava do nauke, od filozofije do vojske), i ima karakter prisile: u njemu su propisani
naĉini ispravni komunikacije, i ta dimenzija preskripcije koja odluĉuje što je ispravno, a što ne,
predstavlja bitnu karakteristiku standardnoga jezika, kodificiranoga u gramatikama i rjeĉnicima.

U sociolingvistiĉkim krugovima ne postoji jedinstveno stajalište o tome je li knjiţevni jezik

identiĉan standardnom (ili mu je samo faza), te kada poĉinje proces standardizacije za pojedini
jezik. Za standardne jezike Bošnjaka, Hrvata i Srba postoje ĉesto opreĉna stajališta, pa se mogu
navesti samo dominantna meĊu lingvistima za vlastiti nacionalni standardni jezik, kao i stavovi
stranih slavista.

Stajalište je većine srpskih lingvista da je srpski jezik utemeljio Vuk Karadţić svojim izborom
novoštokavskoga idioma, reformom grafije i ortografije i prekidom s dotadašnjom
viševjekovnom tradicijom knjiţevnosti i pismenosti. Taj je proces poĉeo 1818. godine, a dovršen
je oko 1850. Kasnije se srpski jezik razvijao bez većih diskontinuiteta. Većina srpskih lingvista
se drţi teze Vuka Karadţića po kojoj je štokavski dijalekt etniĉki srpski (a ne višenacionalan od
samoga poĉetka), i ustrajava na jednakosti narodnoga govora i standardnoga jezika (uz manja
odstupanja). Po toj vizuri, za hrvatski jezik se smatra da je varijanta jednog, srpskohrvatskog
jezika (jedna, manjinska škola), dok je drugo, većinsko mišljenje da se radi samo o hrvatskoj
varijanti srpskog jezika. Za bosanski jezik se drţi da je samo preimenovani srpskohrvatski jezik
kakav je bio u sluţbenoj upotrebi u BiH, a za sam srpskohrvatski da je standardni jezik formalno
nastao Beĉkim dogovorom hrvatskih i srpskih knjiţevnika i filologa 1850. Opet, za jednu školu
taj je dogovor poĉetak nastanka srpskohrvatskog jezika u kojemu su se hrvatski i srpski
jednostavno "spojili", dok je za druge to znaĉilo hrvatsko prihvaćanje, ili "preuzimanje"
Karadţićevog, etniĉki srpskog jezika. Dominantne moderne stavove o jeziĉkoj historiji srpskog
oblikovali su Pavle Ivić, Milorad Radovanović, Slobodan Remetić i Branislav Brborić.

Hrvatski lingvisti se slaţu u nekoliko glavnih stavova, no razilaze u drugima, isto tako
znaĉajnima. Mjesta slaganja su sljedeća: hrvatski jezik je nastao kao standardni jezik najkasnije
sredinom 18. vijeka, a proces dovršetka standardizacije se protegao do sredine, pa i konca 19.
vijeka. Istodobnost konaĉne faze standardizacije hrvatskog i srpskog (druga polovina 19. vijeka)
ne znaĉi ništa, jer se dva toka jeziĉke historije oba jezika, veoma razliĉita u prošlosti, nisu slila u
jedan jezik, nego dotaknula u meĊusobnim uticajima, i to takvima u kojima je hrvatski, zbog
svoje bogate prošlosti (knjiţevne i filološke), bio jezik-davalac. Srpskohrvatski standardni jezik
nije se raspao propašću SFRJ, nego nikada nije ni postojao, usprkos svim meĊunarodnim
klasifikacijama koje su samo politiĉka potvrda politiĉkih dogovora i pregovora, a ne relevantna
lingvistiĉka kategorizacija. Ono što se oznaĉavalo zapadnom i istoĉnom varijantom, ili
zagrebaĉkom i beogradskom verzijom srpskohrvatskog ili hrvatskog ili srpskog- zasebni su
standardni jezici, što se nije smjelo javno priznati zbog politiĉkih pritisaka. Hrvatski lingvisti se
razilaze u pitanju kada je nastao hrvatski standardni jezik: jedna škola tvrdi da je to bilo oko
1750, s presudnom ulogom novoštokavske knjiţevnosti Kaĉića- Miošića i Relkovića; druga, da
je to pojavom hrvatske knjiţevnosti na štokavsko-ijekavskom narodnom idiomu u Dubrovniku
(Šiško Menĉetić, Dţore Drţić) (1480-1500), ili, najkasnije, ostvarenjima razvijenoga jezika u
prvoj polovini 17. vijeka, s umjetniĉkim djelom Gundulića i gramatikama i rjeĉnicima Bartola
Kašića i Jakova Mikalje (1600-1650). Za srpski jezik se drţi da je nastao reformama Vuka
Karadţića, no, da su te reforme, u onome dijelu koji se tiĉe hrvatskog, već ionako bile u svim
elementima prisutne u korpusu hrvatske pisane rijeĉi decenijama i vijekovima prije Karadţića.
Većina hrvatskih lingvista ne smatra da je srpski dio hrvatskog, nego, kao standardni jezik,
njegov "mlaĊi brat". Katkad se provlaĉi paralela urdua i hindija, od kojih je stariji, urdu
(muslimanska varijanta temeljena na dijalektu hindustani, jezik sjeverne Indije nastao u 17-18.
vijeku), stavljen u razinu hrvatskog, a hindi (hinduska varijanta iz 19. vijeka) bi, u toj vizuri,
odgovarao srpskom. Za bosanski je stav prema imenu jezika identiĉan onom srpskih lingvista (tj.
da bi ime jezika trebalo biti bošnjaĉki), a razlikuje se u tome da se ne misli da je bosanski dio
hrvatskog (ili srpskog) jezika, nego da je još nedovoljno standardiziran nacionalni jezik ĉija
dijalekatska sliĉnost ili istost s razliĉitim dijalektima kojima govore Hrvati i Srbi nema nikakve
posljedice po samostalnost jezika. Ili - štokavski dijalekt i poddijalekti nisu nacionalno
vlasništvo nijedne nacije, dok je standardni jezik nešto što nastaje svjesnim oblikovanjem pisaca
i lingvista pojedinoga naroda, i već se time ne moţe podvesti pod hrvatski i srpski jeziĉki
kišobran. Dominantne stavove o hrvatskoj jeziĉkoj historiji su oblikovali Dalibor Brozović,
Radoslav Katiĉić, Stjepan Babić i Milan Moguš.

Mišljenje je bošnjaĉkih lingvista podijeljeno: aktivni uĉesnici u oblikovanju bosanskog standarda

smatraju da bosanski jezik postoji vijekovima u nizu zapisanih djela, no da zbog historijsko-
politiĉkih okolnosti nije standardiziran kao poseban jezik sve do novijega doba - što ne umanjuje
ĉinjenicu njegova postojanja, nego samo pokazuje kašnjenje u preskripciji fizionomije
sluţbenoga jezika u praksi. Dio lingvista drţi da hrvatsko-srpski dogovor u Beĉu 1850. ne znaĉi
ništa za Bošnjake jer tamo nije bio prisutan nijedan bošnjaĉki kulturni radnik. TakoĊer, zbog
historijskih referencija na bosanski jezik, jedan dio lingvista misli da su hrvatski i srpski zapravo
izvedeni jezici iz bosanskog - koji je, iz te vizure, dijalekatska osnovica za oba jezika, pa je
štokavsko narjeĉje esencijalno etniĉki bosansko. Većina bošnjaĉkih lingvista istiĉe veću
homogenost narodnih govora Bošnjaka u odnosu na srpsku, a pogotovo na hrvatsku situaciju, te
bliskost novoštokavskoga dijalekta i jezika kakav je bio na snazi kao sluţbeni u BiH u doba
Jugoslavije (1945-1991). U naglasku na identiĉnosti ili velikoj bliskosti narodnoga i knjiţevnog
idioma, kao i na kontinuitetu sa srpskohrvatskim jezikom na vlasti u socijalistiĉkoj BiH, većina
je bošnjaĉkih lingvista bliţa srpskom shvaćanju jeziĉke kulture. Razlika je u tome što srpski
lingvisti tvrde da je sluţbeni jezik u socijalistiĉkoj BiH bio esencijalno srpski, dok bošnjaĉki
lingvisti smatraju da je bio esencijalno bosanski. Sliĉnost je u tome što obje strane smatraju da je
"s-h" u BiH nastao bez većih nasilja, i da ga treba zadrţati više-manje onakvog kakav je bio (uz
manje izmjene). Mišljenje je većine bošnjaĉkih lingvista da su hrvatski, srpski i bosanski zapravo
jedan standardni jezik koji se prije zvao srpsko-hrvatski, a da je prirodno da taj jezik, uz manje
promjene koje bi unijela svaka nacionalna zajednica u BiH, trebao biti jedinim sluţbenim
jezikom u Bosni i Hercegovini. Manjina bošnjaĉkih lingvista smatra da bosanski jezik tek treba
oblikovati, i to na tradicijama potiskivane bosanskomuslimanske pismenosti i knjiţevnosti,
prvenstveno usmene i one nastale do 19. vijeka. Glavni je spor meĊu bošnjaĉkim lingvistima o
samoj namjeni bosanskog jezika: je li to nacionalni jezik Bošnjaka ili svih stanovnika BiH ?
Koliko je bivši "s-h" u BiH nametnut strani idiom, a koliko je prirodan jeziĉki izraz ? U ovisnosti
o odgovoru slijede i praktiĉni potezi koji se tiĉu svih razina sluţbenog jezika. Dominantne
stavove o bosanskoj jeziĉkoj historiji su oblikovali Alija Isaković, Dţevad Jahić, Senahid
Halilović i Naila Valjevac.

Strani su slavisti oko tih pitanja podijeljeni. Većina pripadnika starije generacije,školovane u
doba SFRJ, smatra da srpskohrvatski postoji kao jedan standardni jezik s dvije (ili tri) varijante.
Drugi, mlaĊih naraštaja, misle da je srpskohrvatski postojao, ali da se raspao zajedno sa SFRJ.
Neki su mišljenja da srpskohrvatski standardni jezik nikada nije postojao, nego da je njegova
kategorizacija danak politiĉkoj situaciji. Uz ovo valja napomenuti da je propašću komunizma u
dobroj mjeri opao interes za uĉenje jezika bivše SFRJ (usprkos ratu koji je bio dimenzija svjetske
krize), kao i općenito slavenskih jezika, pa je broj inozemnih struĉnjaka za bivši srpskohrvatski
malen, a još je problematiĉnija njihova sprema, ĉesto ovisna o sredini u kojoj su usavršavali
studije i ĉije stavove nerijetko prenose.

Sada prelazimo na pregled jeziĉkih promjena u BiH u 19. i 20. vijeku.

Jeziĉka standardizacija je, kao što je već reĉeno, izvršena izvan BiH: za Hrvate to su uĉinili
Ilirski pokret, Zagrebaĉka škola i mladogramatiĉari (od Gaja i Šuleka do Maretića i Broza), a za
Srbe Vuk Karadţić i Đuro Daniĉić. Poces rastakanja Osmanske imperije, neredi, ustanci, vojne
operacije i bune dovele su do austrougarske okupacije 1878, koja je potrajala do 1918. i stvaranja
drţave Srba, Hrvata i Slovenaca. Tri vjersko-narodnosna elementa u BiH proţivjela su te
dogaĊaje na sljedeći naĉin (govorimo o jeziku - politiku spominjemo u mjeri u kojoj se dodiruje
jeziĉne situacije):
 Hrvati su se preko istaknutijih franjevaca uključili u opdehrvatski Ilirski pokret, te su učestvovali u
posljednjim pokušajima reforme turske imperije u 60-im godinama. Nakon okupacije, koju je
pozdravila vedina katoličkoga življa, franjevačka književna produkcija stagnira, a dolazak vedega
broja činovnika i drugih djelatnika iz Hrvatske utiče na oblik jezika Hrvata u BiH. Zanimljivo je da
zbog snage prošloga uticaja franjevačke komponente i sporije nacionalno-kulturne emancipacije
bosanski Hrvati ne pokazuju vede aktivnosti na književnom i jezičkom polju, pa je najvedi dio
vrijednih tekstova nastalih na tlu BiH do 1. svj. rata uglavnom djelo Hrvata pristiglih iz Hrvatske.
Iako i dalje postoje značajne konfesionalne škole, došlo je i do svjetovnoga školstva. Uzmemo li u
obzir visok stepen nepismenosti (što vrijedi za sva tri naroda), kao i druge otežavajude faktore,
moglo bi se zaključiti da su Hrvati u BiH prihvatili utemeljeni hrvatski standardni jezik, temeljen
na novoštokavsko-ijekavskom narječju i pisan Gajevom latinicom. Reformiranu vukovsku srpsku
dirilicu su mnogi poznavali, no to nije bio dio njihove baštine. Hrvati razvijaju intenzivnu
spisateljsku djelatnost na više polja (historiografija, etnologija, beletristika, paleografija,…), no,
to je skoro isključivo djelo pridošlica iz Hrvatske (Truhelka, Prelog, Pilar, Hoermann, Skok,…). Ime
jezika je različito: hrvatski, srpsko-hrvatski, hrvatski ili srpski, dok je pokušaj guvernera Kallaya da
uspostavi bosansko ime za jezik propao zbog opdega otpora. Možda najbolji primjer jezika
književnosti stvorene na tlu BiH koncem 19. vijeka jeste poetski opus Silvija Strahimira
Kranjčevida, a u prozi - nešto kasniji tekst Ive Pilara - također došljaka. Kranjčevideva su djela
dostupna na linku http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Kranj5.htm , a Pilarov spis na
http://www.geocities.com/athens/troy/9892/bhpilar2.html . Vedu kreativnost i angažman de
bosanskohercegovački Hrvati pokazati tek od 20-ih i 30-ih godina 20. vijeka.

 Srbi su dočekali austrijsku okupaciju s nezadovoljstvom, smatrajudi cijelu BiH srpskom zemljom.
No, nakon borbi za crkveno-školsku autonomiju, našli su modus vivendi s austrijskom vlasti.
Veoma brzo prihvativši reformiranu dirilicu i Karadžidev model jezika, Srbi su brzo razvili
književnu aktivnost centrima koje bijahu Mostar i Banja Luka. Pojavljuje se vedi broj istaknutih
pisaca na više polja (Šantid, Dučid, Dorovid,..), otvorenih za ekavsku normu iz Srbije i Vojvodine.
Ime jezika je srpski i srpsko-hrvatski. Reprezentativnim tekstovima mogu poslužiti djela Petra
Kočida, dostupna na http://www.rastko.org.yu/rastko-bl/kocic/index_l.html

 za Bošnjake je austrijska okupacija značila radikalni prijelom. Mnogi su ju doživjeli kao katastrofu
(prvenstveno inteligencija) i trajno odselili u Tursku (od 100 do 200.000 ljudi). Time je slomljena
kičma staležu obrazovanom na orijentalnim jezicima, pa je konac vijeka svjedočio i brzo
smanjenje turske leksike u pisanoj riječi, kao i opdu dezorijentaciju. Nakon početnih lutanja,
koncem vijeka dolazi do stabilizacije stanja. Nije uspio projekt imenovanja bosanskog jezika (koji
je vedi dio muslimanske inteligencije, na čelu s Kapetanovidem Ljubušakom, podupirao), a na
prijelazu vijeka se formirao sloj inteligencije školovane na zapadu, koja je uglavnom prihvadala
hrvatsku nacionalnu orijentaciju (Bašagid, Mulabdid, Kreševljakovid, Dazim Datid,…). Ovdje valja
napomenuti nekoliko stvari: relativno malen broj pojedinaca je uspio povezati niti starije
pismenosti na turskom i arapskom (najbolji je primjer Bašagid); dio inteligencije je bio prosrpski
orijentiran i pisao na dirilici, dok je manji dio nastavio pismenost na orijentalnim jezicima. Jezik je
 nazivan različito: kod bošnjački nacionalno orijentirane inteligencije bosanski i bošnjački, kod
hrvatske (najbrojniji dio) hrvatski, te hrvatski ili srpski, a kod prosrpske inteligencije srpski ili
srpskohrvatski. Dobar primjer jezika je u djelima Bašagida, dostupnima na
http://www.xs4all.nl/%7Eeteia/kitabhana/Bashagich_Safvet_beg/index.html

Ako se pogledaju navedena djela, vidi se da je osnovna razlika u opreci ćirilica-latinica, te da su

standardnojeziĉki izrazi vrlo sliĉni, skoro istovjetni. Naravno - budući da se radi o umjetniĉkim
djelima, sama umjetniĉka sloboda ne daje pravu sliku o stanju sluţbenoga jezika, no tekstovi
ipak pokazuju sljedeće stanje: jezik u Koĉića, kao srpskog pisca, uza svu sliĉnost, otvoren je za
ekavizme i koristi karakteristiĉnu srpsku i pravoslavnu terminologiju, dok je kod Pilara, a i
Kranjĉevića (koji zbog umjetniĉke slobode upotrebljava i neke srpske jeziĉke oblike) rijeĉ o
hrvatskom jeziku onoga doba, a kod Bašagića sliĉno - no uz uklon prema arhaiĉnijim izrazima i
bošnjaĉkom leksiku. Moglo bi se reći da su srpski, hrvatski i bosanski toga doba (oko 1900-
1920) bili praktiĉki jedan jezik na razini politiĉko-publicistiĉke proze, iako uz vidljivu razliku u
leksiku, stilu i, dijelom, sintaksi (dakanje). Vremenom, kako se jezici, posebno hrvatski i srpski,
budu dalje kristalizirali na svim poljima, te će razlike rasti.

Kraljevina Jugoslavija (prvotno SHS) za BiH je u jeziĉkom pogledu znaĉila snaţno

posrbljavanje: najviše u širenju srpske ćirilice, srpskoga ekavskoga govora, te karakteristiĉnoga
leksika (kotarski predstojnik je postao sreski naĉelnik). Tomu valja dodati i to da je dio Hrvata i
bosanskih muslimana uĉestvovao u tom "pothvatu", voĊen politikom jeziĉkog unitarizma koji je
preferirao srpsku ekavicu. Nakon sloma stare Jugoslavije, na podruĉju BiH je uspostavljena
NDH (1941-1945), koja je, na onim dijelovima koje je kontrolirala, provodila jeziĉku politiku
ekstremnoga purizma kojem su se protivili i vodeći hrvatski lingvisti toga doba (Stjepan Ivšić,
Petar Guberina, Kruno Krstić), ali bez uspjeha. Taj bi eksperiment ostao bez posljedica da nije
kasnije bio zloupotrebljavan u druge politiĉke svrhe - veoma sistematsku jeziĉku srbizaciju BiH.
Naime, jedna od odlika hrvatskog jezika je i tvorbenost, ili purizam koji strane rijeĉi zamjenjuje
hrvatskim kovanicama (stroj mjesto mašine, glazba mjesto muzike (i uz nju), povijest mjesto
historije (i uz nju),…). Tu je odliku Pavelićev reţim u NDH nasilnim sredstvima doveo do
grotesknoga ekstrema, a što se, nakon sloma NDH, vratilo kao bumerang i bilo je izvrsnim
argumentom u posrbljivanju jezika u Bosni i Hercegovini - u kojoj su inaĉe do 70-ih godina
demografski i praktiĉki na svim poljima dominirali Srbi.

Stanje jezika u Bosni i Hercegovini u doba komunistiĉke Jugoslavije (1945-1991) ima sljedeće
odlike:

 snažnom kampanjom opismenjavanja, širenja jezičkih uticaja preko medija (prije svega radija i
televizije), te državnih instituacija (JNA), dolazi do vrlo uspješnoga oblikovanja jezika ("jezičko
planiranje"), koje prodire i u najzaostalije krajeve i mijenja, najviše u leksiku, i dijalekatsku
strukturu

 oblik jezika kakav se propagira kroz medije (od novina do TV) i školstvo jeste srpski jezik
ijekavskoga izgovora, uz minimalan uticaj hrvatskog. To su ilustrirali i pisci kao Mak Dizdar i Alija
Isakovid, koji su ukazali, u 70-im godinama, na postupno istiskivanje riječi koje se mogu označiti
 kao hrvatske - npr., analizom jezika u dnevniku "Oslobođenje", Isakovid je došao do podatka da
je 97% karakteristično različitih riječi srpsko (fudbal mjesto nogometa, opština mjesto opdine
itd.). Ekavizacija nije nastavljena, ali je simptomatično da su svi srpski stručnjaci na više polja koji
su došli u BiH zadržavali i proširivali srpski ekavski leksik - dok su, npr. Hrvati na radu u Beogradu
u saveznim institucijama morali prolaziti dodatno školovanje za osposobljavanje služenja
srpskim jezikom. Dirilica je u BiH bila ravnopravna s latinicom, no procesi integracije SFRJ u
međunarodni poredak doveli su do prevlasti latinice. Ovdje valja napomenuti i da su srpski
lingvisti dominirali jezičkom politikom u BiH koju su oblikovali (od Jovana Vukovida do Miloša
Okuke), dok hrvatski nisu mogli dobiti posla u institucijama na području BiH (od Dalibora
Brozovida do Tomislava Ladana). Bošnjaci su bili zadovoljni što je došlo do nacionalne
emancipacije, pod imenom Muslimani (u sedamdesetim godinama), a dominantni lingvist je bio
Asim Peco, Srbin-musliman. Oni koji se nisu slagali s takvom jezičkom politikom (Mak Dizdar,
Alija Isakovid, Muhsin Rizvid) bili su marginalizirani ili prešudivani. U novinstvu i javnom mnijenju
se stvarala lažna slika o idiličnosti i nekonfliktnosti jezičko-nacionalnih odnosa, o, rječnikom
onoga doba, "prožimanju" ili "neutralizaciji" varijanti (tj. hrvatskog i srpskog jezika) na tlu Bosne i
Hercegovine. Ime jezika je skoro isključivo bilo srpskohrvatski, vrlo rijetko hrvatskosrpski, a
praktički nikad hrvatski ili srpski, a kamoli bosanski ili bošnjački. Za sagledavanje cijele
problematike treba napomenuti još nekoliko stvari: od 60-ih godina nadalje hrvatski jezik se sve
više vrada korijenima, pa se, usprkos partijskim proklamacijama, dotjerani jezički izraz hrvatskih
pisaca i lingvista (Novak, Šoljan, Katičid, Ladan), kao i medija, vidljivo udaljava od srpske jezičke
norme, kako ekavske, tako i ijekavske; nemali je dio hrvatskih lingvista (npr. Brozovid) praktički
ignorirao jezičku praksu u Bosni i Hercegovini, postavši tako učesnikom u politici laži i obmane
(samo je manji dio hrvatskih, kao i bošnjačkih pisaca, digao glas protiv jezičkoga posrbljivanja
BiH: najpoznatiji su Koroman i Dizdar); u Bosni i Hercegovini je od 60-ih godina do propasti SFRJ
održano mnoštvo simpozija o jeziku u jezičkoj toleranciji (skoro 1 godišnje, od 1975 nadalje), što
je bio jasan znak da partijsko vodstvo vidi kakvo je stanje u praksi, ali nema volje ni snage išta
mijenjati; modernizacija je dovela do društvene integracije Hrvata, Srba i Muslimana, dokidajudi
vjersko-narodnosnu izoliranost, no s pomiješanim rezultatima, od kojih je na polju jezične
politike najvidljivija bila prevlast srpskog ijekavskoga idioma i latiničnog pisma.

Raspad komunizma je i prije rata 1992-1995 doveo do aktualizacije jeziĉke problematike, no, to
je kulminiralo u ratu, a nastavilo se u Daytonskom protektoratu. Na jeziĉkom planu, glavna je
posljedica bio slom nametanoga jeziĉkoga zajedništva/jedinstva, i afirmacija, s razliĉitim
uspjehom i rezultatima, tri nacionalna standardna jezika.

Srbi su pokušali preuzeti u cijelosti srpski ekavski standard, ne bi li postigli potpuno kulturno
jedinstvo srpskoga naroda na jeziĉkom planu. Iako je taj oktroirani pokušaj propao, ĉinjenica je
da srpski narod u BiH raspolaţe medijima na srpskom jeziku, da je revitalizirana upotreba
ćirilice kao primarnog srpskog pisma, te da postoji otvorena povezanost sa srpskim medijima i
jeziĉkom kulturom u Srbiji i Crnoj Gori. Srpskohrvatski naziv je praktiĉki nestao.

Hrvati su se otarasili nametanog srpskohrvatskog, i ponovo vratili na hrvatski standardni jezik,

isti kakav je u sluţbenoj upotrebi u Hrvatskoj. Još je neriješeno pitanje medija na hrvatskom
jeziku, kao i zbiljskoga statusa hrvatskog kao jednog od tri sluţbena jezika u BiH.

Bošnjaci su u jeziĉkom pogledu prošli i najmanje i najveće promjene, zavisno od kuta gledanja:
nacionalno ime Bošnjaka je vraćeno od 1993, dok je ime jezika fluktuiralo, da bi se prihvatio
naziv bosanski jezik - a ne bošnjaĉki. Zbog više razloga, Hrvati i Srbi odbacuju to ime, dok
Bošnjaci uporno ustraju na njemu. Osim samoga imena, problematika jeziĉkoga planiranja i
oblikovanja bosanskog standarda ostaje otvorenom: iako su objavljeni pravopisi, gramatike i
rjeĉnici bosanskog jezika (Halilović, Jahić, Isaković), sama jeziĉka praksa u dominantno
bošnjaĉkim medijima ne ravna se po propisima iz tih djela, nego je dosta ĉesto bliska
"srpskohrvatskom" iz perioda socijalistiĉke BiH.

Kao zakljuĉak, moglo bi se navesti da je na planu jezika situacija sljedeća:

 jezičnodijalekatski, situacija je bila stabilna od, otprilike, početka 19. vijeka do rata 1992-1995.
Rat je uzrokovao prostorno širenje novoštokavskog ijekavskog dijalekta prvenstveno na štetu
istočno-bosanskog, a manim dijelom i bosansko-dalmatinskog, što je koincidiralo s nacionalnim
promjenama kao posljedicom etničkog čišdenja

 na polju standardnoga jezika, dolazi do sužavanja uticaja srpskog jezika, ali i ponovnom
oživljavanju dirilice. Hrvatski jezik se "vratio" u BiH, a bosanski je u fazi konačne kristalizacije. Sve
to znači konac srpskohrvatskog, ili srpskog ijekavskog idioma kao dominantnoga u cijeloj Bosni i
Hercegovini.

 jezik je slijedio društvene promjene, pa nacionalna separacija tri naroda u BiH ima i posljedice na
jezički izraz. Moglo bi se redi da je postmoderna situacija slična predmodernoj u tom pogledu što
je očita ponovna uspostava tri nacionalne kulture, praktički na svim poljima - od zabave i sporta
do jezika i medija. Kao i u drugim pitanjima, stanje jezika u BiH zavisi od pitanja svih pitanja:
mogudnosti opstanka Bosne i Hercegovine kao države bez stranih protektora, te obliku
unutrašnje organizacije te države. Nacionalni standardni jezici de, kao i ostali vidovi života,
slijediti politička i društvena strujanja.

 službeni naziv jezika koji Bošnjaci smatraju svojim, prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine
je bosanski

Literatura [uredi]

Gregor Ĉremošnik: Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, Sarajevo, 1948-1952

Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I-IV, Sarajevo, 1962-1964

Krešimir Georgijević: Hrvatska knjiţevnost od 16. do 18. st. u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni,
Zagreb, 1969

Dalibor Brozović: Standardni jezik, Zagreb 1970

Pavle Ivić: Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971

Vojislav Bogićević: Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1975

Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969, ponovljeno izdanje 1997
Boris Ćorić: Knjiţevnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1978

Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd, 1978

Muhamed Huković: Alhamiado knjiţevnost i njeni stvaraoci u BiH, Sarajevo, 1980

Pavle Ivić: O jeziku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd, 1990

Milan Moguš: Povijest hrvatskog knjiţevnog jezika, Zagreb, 1995

Senahid Halilović: Bosanski jezik, Sarajevo, 1998

Dţevad Jahić: Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo, 1999

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Zagreb, 2000

Hrvatska knjiţevnost u Bosni i Hercegovini

Hrvatska knjiţevnost u Bosni i Hercegovini je definicija dana skupu novela, kratkih priĉa,
pjesama i ostalih raznih knjiţevnih djela koja su ispisana na hrvatskome jeziku i pripadaju u
cijelosti hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegovaĉkim Hrvatima i hrvatskome
jeziku. Ta knjiţevnost obuhvaća knjiţevnike koji su pisali na hrvatskom jeziku, koji su
podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Ona ukljuĉuje i mnoge bošnjaĉke knjiţevnike, za koje
mnogi tvrde da ne pripadaju hrvatskoj knjiţevnosti u Bosni i Hercegovini. No, ipak ti su
knjiţevnici svoje djelo svjesno utkali u korpus hrvatske knjiţevnosti, crpili su iz njega izraţajne
oblike i primali utjecaje znaĉajnijih hrvatskih autora, nacionalno se izjašnjavali Hrvatima i pisali
su na hrvatskome jeziku.[1]

Najpoznatiji knjiţevnici iz Bosne i Hercegovine, koji su pisali na hrvatskom jeziku su: Ivo
Andrić, Ivan Aralica, Toma Babić, Safvet-beg Bašagić, Enver Ĉolaković, Musa Ćazim Ćatić,
Matija Divković, Mak Dizdar, Asaf Duraković, Fadil Hadţić, Nusret Idrizović, Lucijan Kordić,
Veselko Koroman, Mirko Kovaĉ, Ivo Kozarĉanin, Silvije Strahimir Kranjĉević, Jakša Kušan,
Tomislav Ladan, Filip Lastrić, Vitomir Lukić, Grgo Martić, Matija Maţuranić, Ahmed
Muradbegović, Alija Nametak, Zvonimir Remeta, Novak Šimić, Antun Branko Šimić, Lovro
Šitović Ljubušak, Nikola Šop, AnĊelko Vuletić.[2]


Predosmansko razdoblje [uredi]

Humaĉka ploĉa

Prvi jeziĉni spomenici na slavenskom jeziku na podruĉju Bosne i Hercegovine potjeĉu iz 11. ili
12. stoljeća. Radi se uglavnom i epigrafici, natpisima uklesanima u kamenu, od kojih je najstarija
i najpoznatija Humaĉka ploĉa, u Humcu kod Ljubuškoga.

Prvotno pismo u staroj, predosmanskoj bosanskoj politiĉkoj jedinici bijaše glagoljica, na kojoj su
napisani (najvjerojatnije na podruĉju sadašnje Hercegovine) i poznati Mihanovićev i Grškovićev
fragment apostola, no koju je ubrzo zamijenila domaća varijanta ćirilice, tzv. bosanĉica, na kojoj
je napisan veći dio tekstova sve do 16. stoljeća.

Podruĉje sadašnje Bosne i Hercegovine, od poĉetka dijalekatske diferencijacije u 11. i 12.

stoljeću, uglavnom pripada štokavskom narjeĉju, uz prevlast ĉakavskoga narjeĉja na krajnjem
zapadu, sadašnjem Bihaćkom kraju i Pounju. Do 15. stoljeća su u velikoj mjeri dovršene
jeziĉnodijalekatske promjene, koje su dale miješani idiom štokavsko-ĉakavski u kojem
prevladava štokavština. Sliĉan tomu je i izraz pisaca hrvatske knjiţevnosti u Dubrovniku u 15. i
dijelu 16. stoljeća (Dţore Drţić, Šiško Menĉetić, Dominko Zlatarić): štokavsko-ĉakavska
mješavina u kojoj preteţe štokavština, uz tu razliku što je u Dubrovniku ijekavski refleks jata
prevagnuo nad ikavskim (s kojim supostoji), dok u Bosni dominira ikavski govor. Još jedna
razlika je u tome što se pisani dokumenti u Bosni i Humu nisu oslobodili prevlasti ili snaţnoga
utjecaja crkvenoslavizama sve do turskoga osvojenja, osim u tekstovima na mramorovima.

Mihanovićev fragment

U promjenama koje su zahvatile podruĉje od Sutle do Morave, od 12. do 15. stoljeća su

formirane ĉetiri velike narjeĉne zone: kajkavska, ĉakavska, štokavska i torlaĉka. Štokavska se
dalje dijeli na zapadnoštokavsku i istoĉnoštokavsku. Prva obuhvaća Slavoniju i veći dio Bosne
do preko granica crte koja povezuje slijevove rijeka Bosne i Neretve (u sjevernijem dijelu skoro
do Drine), dok je istoĉna štokavština nazoĉna na najistoĉnijem dijelu BiH, u Podrinju, povijesnoj
Travunji i istoĉnom Zahumlju. Upitna zamjenica je "šća" na sjeveru, a "što" na jugu, dok je
refleks jata "i" na zapadu ("svidoci", "Stipan") i "je" ili "ie" na istoku ("sieĉe", "vjere"). Ikavski
refleks jata je prvi puta upisan u baš u Bosni, 1331. godine. Zapadna se štokavština od istoĉne
razlikovala po tronaglasnom sustavu (poput ĉakavštine), dok je istoĉno štokavsko narjeĉje imalo
2 naglaska.

Najstarija se bosansko-humska knjiţevnost veţe uz primanje kršćanstva i uporabu

crkvenoslavenskoga jezika u bogosluţne svrhe. Korpus bosansko-humske pismenosti u
predturskom (cca. 1100. – 1463.) moţemo podijeliti u tri velike skupine.
Prvu kategoriju ĉine tekstovi krstjana, ili pripadnika Crkve bosanske, nastali uglavnom u 14. i
15. stoljeću. Radi se o prijepisima EvanĊelja, dijelova Staroga zavjeta (Psaltir), i nekim drugim
biblijskim tekstovima (Apokalipsa, Poslanice), deset do petnaestak tekstova, od kojih su
najreprezentativniji "Hvalov zbornik", "Mletaĉki zbornik" i "Radosavljev zbornik". Jezik je u tim
spisima veoma arhaiĉan crkvenoslavenski s elementima narodnoga govora (npr., karakteristiĉan
ikavizam u većini djela). Pisani su bosanĉicom, najĉešće s glagoljskih predloţaka i s
glagoljiĉnim dodatcima u kolofonu.

Povelja Kulina Bana

Uzmu li se u obzir i malobrojni drugi vjerski i umjetniĉki spisi za koje se smatra da su nastali na
tlu BiH ("Berlinska Aleksandrida") ili su navedeni kao izgubljeni izvori, ovaj dio starobosanske
pismenosti i knjiţevnosti nije, osim nekih znaĉajki, presudan za utvrĊivanje oblika jezika u
predturskoj Bosni i Hercegovini. Naravno, druge je prirode njegova umjetniĉka i
jeziĉnopovijesna vaţnost kao dijela kulturne baštine. Jeziĉnopaleografska istraţivanja krstjanskih
tekstova vršili su mnogi znanstvenici (katkad pod utjecajem vladajućih ideoloških matrica),
meĊu kojima se istiĉu Đuro Daniĉić, Vatroslav Jagić, Vera Jerković, Jaroslav Šidak i Herta
Kuna.

U drugu kategoriju spadaju diplomatsko-pravni tekstovi (ugovori o trgovini, ugovori izmeĊu

bosanskih banova i kraljeva s Dubrovnikom i drugim gradovima, meĊusobna prepiska vlastele),
s poĉetkom u 12. stoljeću (povelja Kulina bana iz 1189. godine), no najbrojnijim korpusom
tekstova nastalim u 14. i 15. stoljeću. Dokumenti su heterogene naravi, i odraţavaju povijesni
razvoj jezika kao i kulturnopolitiĉki utjecaj susjednih zemalja. Uglavnom, za većinu tekstova se
moţe reći da su pisani na narodnoj štokavštini ikavskoga refleksa jata (npr., Stjepan Ostoja 8.
kolovoza 1400. vojvodi Hrvoju: "...Mi Stipan Ostoja...dajemo viditi vsakomu ĉloviku ...virnim'
slugam' za virna posluţenia.. ". Ili, Grgur Vukosalić Hrvatinić, gospodar juţnoga Zahumlja, 6.
srpnja 1418.: "..Ja knez Grgur Vukosalić daju va s'vidinie vsakomu, kako po navodu zla ĉlovika
postavih' pri Stonom' na Zablatku carinu, tko godi grede u Ston' ili dubrovĉanin' ili vlah' ili
sr'blin ili tko ini, i takoĊe i(z) Stona, da plaća carinu....koi gredu priko moe zemle u Ston', koliko
koi gredu i(z) Stona priko moe zemle, i za to svrgoh ju.. "), uz primjetan udio
crkvenoslavenskoga jezika i ĉakavštine (crksl.: poĉteni, ĉto; ĉakavski: greb, pojde, dojde, meju,...
kao i oblici istovjetni u oba jezika: govoril, pisal, ...).

Dakle, pravno-administrativni tekstovi su dobra slika jezika u Bosni i Humu u to doba: radi se o
zapadnoj, tronaglasnoj štokavštini preteţito ikavskoj, protkanoj ĉakavizmima (izrazitije) i
crkvenoslavizmima. Uz ovo valja napomenuti nekoliko stvari: dio je povelja obiljeţen srpskim
jeziĉnim znaĉajkama, poglavito zato što su neki Kotromanići (kao i dio vlastele) uzimali na dvor
srpske pisare, što je utjecalo na oblik jezika u manjem broju pravno-trgovinskih dokumenata.

Nasumiĉno nabrajanje sadašnjih nacionalnih imena ne moţe daleko odvesti, prije svega u tom
srednjovjekovnom razdoblju, jer se stanje nacionalne atribuiranosti kaotiĉno. Referencija na
jezik je najĉešće slavenska (sclauonice), u djelima srpskih pisara katkad srpska, nekad i u
bizarnom obliku (sr'scie, srp'scie), a u latinskim spisima ponekad hrvatska (croatice u pismu
Stjepana II. Kotromanića papi). Bosansko se ime ne pojavljuje u samim tekstovima kao oznaka
za jezik, a suvremena etniĉka imena nisu jednoznaĉno povezana s nazivkom jezika, koji je
rijedak u odnosu na invokacije Bošnjana, Hrvata, Srba, Dubrovĉana, Vlaha i ostalih. Stoga se za
oblik jezika dio dokumenata koji je prošao kroz ruke srpskih pisara koje je katkad zapošljavala
bilo bosansko-humska, bilo dubrovaĉka kancelarija za prepisku sa Srbijom, a i meĊu sobom,
moţe reći da ne predstavlja vjerno oblik jezika kakav bijaše u uporabi u Bosni i Humu u to doba,
prije svega jer u svojim jeziĉkim karakteristikama (fonološkim, morfološkim, pravopisnim)
odstupa od jezika kakvoga nalazimo u golemoj većini dokumenata, pisari kojih su bili domaći
ljudi.

Hrvojev misal

Još valja napomenuti da je uslijed pojednostavljenih predodţbi slavistike 19. st. (Franca
Miklošiĉa i Vatroslava Jagića) sav korpus ćirilske pisane rijeĉi na podruĉju Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Srbije i Crne Gore proglašen "srpskim", pa su se tako krstjanski, katoliĉki i
muslimanski tekstovi, koji ni po nacionalnoj obiljeţenosti, a kamoli po obliku jezika ne
pripadaju srpskomu uljudbenom krugu, našli u antologijama srpske pismenosti (najpoznatije su
Stojanovićeva iz 1927. i Solovjeva iz 1926.). To je ispravljeno izdavanjem reprezentativnijih i
znanstveno bolje obraĊenih zbirki u izdanju Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, koje je uredio
Gregor Ĉremošnik, 1948.-1952. Politiĉka dimenzija o "nacionalnoj" atribuciji tih bosanĉicom
pisanih tekstova ostaje i dalje prijeporištem meĊu hrvatskim, bošnjaĉkim i srpskim paleografima.
Zakljuĉno bi se moglo reći da je doba nastanka diplomatsko-komercijalnih tekstova u 12. i 13., a
ponajviše u 14. i poĉetku 15. stoljeća bilo još prerano za izraţenije etniĉko obiljeţavanje većega
dijela tih tekstova (zbog više razloga, od kojih je najvaţniji civilizacijska i gospodarstvena
marginalnost), pa se nacionalna atribucija najĉešće traţi preko znaĉajki karakteristiĉnih za
hrvatski i srpski jeziĉnodijalekatski izriĉaj, uz sve više rastuću svijest o rubnosti starobosanske
diplomatike koja nema dovoljno samostalnih obiljeţja e da bi bila svrstana u zaseban, bosanski
korpus, a zbog niza posebnosti nije ni u matici hrvatske ni srpske pismenosti toga doba.

Stećak, Radimlja

Najznaĉajniji su dokumenti narodnoga jezika na podruĉju koje pokriva sadašnja Bosna i

Hercegovina natpisi na mramorovima ili stećcima. Po raznim brojanjima, stećaka ima oko
60.000, no onih s natpisima je daleko manji broj: Marko Vego je u svojoj reprezentativnoj zbirci
epigrafike naveo oko 400 zapisa. Manji je broj iz 12. i 13. stoljeća, dok je većina iz 14. i 15.
stoljeća. Osim najstarijih, najveći je dio pisan bosanĉicom, a gnomskim iskazima o ţivotu i
ljudskoj sudbini neki dosiţu i umjetniĉku vrijednost (koja je inspirirala Maka Dizdara, hrvatskog
i bošnjaĉkog pjesnika i sastavljaĉa antologije starih bosanskih tekstova). Jezik je narodni,
većinom štokavsko ikavski (rjeĊe jekavski), uz dosta ĉakavizama (stoga katkad karakteriziran
kao šćakavski, ili štokavsko-ĉakavski idiom), te zanemariv broj crkvenoslavizama. Najveće su
nekropole mramorova ili biliga u Hercegovini (šire podruĉje mjesta: Stolac, Široki Brijeg,
Mostar, Konjic, ...) i Bosni (Vareš, Kraljeva Sutjeska, Kakanj, Zenica, ...). Jezik mramorova je
najpotpunije obraĊen u opseţnoj zbirci natpisa koju je objelodanio Marko Vego.

Knjiţevnost Bosne Srebrene [uredi]

Franjevci su u Bosnu došli potkraj 13. stoljeća (1291.) i nedugo potom u Srebrenici izgradili svoj
prvi samostan po kojemu je kasnija redodrţava nazvana Bosna Srebrenika ili Bosna Srebrena
(lat. Bosna Argentina). U poĉetku su pripadnici franjevaĉkoga reda bili uglavnom stranci
(Nijemci, MaĊari, Talijani), no, ubrzo je, meĊu inim i zbog zahtjeva bosanske vlastele, prevladao
domaći kler. Tako je npr. ban Stjepan Kotromanić traţio da duhovnici budu viĉni domaćem
jeziku: u pismu datiranom 1347. traţi i dobiva mnoga prava za franjevce u Bosni, pa tako i to da
mogu sebi uzimali pomoćnike, ali samo in fidei doctrina peritos et lingue croatice non ignaros -
"iskusne u nauku vjere i ne bez znanja hrvatskoga jezika".[3]

Franjevaĉka provincija Bosna Srebrena, nakon osmanskih osvajanja, neko vrijeme je zauzimala
prostor znatno veći od Bosne i Hercegovine: od Dalmacije na jugu, do Budima na sjeveru i
Temišvara na istoku te dio današnje Bugarske. U njenim su granicama bili, npr. Šibenik,
Skradin, Knin, Sinj, Vrlika, Makarska, Zaostrog, Imotski, Rama, Fojnica, Olovo, Srebrenica,
Kreševo, Mostar, Tuzla, Modriĉa, Poţega, Đakovo, Udbina, Graĉac, Kostajnica, Našice,
Vinkovci, Osijek, Peĉuh, Budim. Na tome su podruĉju franjevci dugo bili jedini dušobriţnici i
puĉki prosvjetitelji. U poĉetku preteţito za potrebe pastoralizacije, a dijelom i za školovanje
vlastitoga podmlatka, bosanski franjevci su od poĉetka 17. stoljeća razvili iznimno plodnu i
raznovrsnu knjiţevnu djelatnost na hrvatskom (bosanĉicom i latinicom) i latinskom jeziku.

Ostavština Bosne Srebrene. S lijeva na desno, od vrha do dna: Franjevaĉka provincija Bosna
Srebrena 1679.; Ivan Bandulavić: Pisctole i evangelya, 1613., hrvatski jezik štokavskoga
narjeĉja, ikavsko-ijekavskoga dijalekta; fra Bernardin Splićanin: Pistule i Evanyelya (Lekcionar),
1495., najstarija datirana tiskana latiniĉna knjiga na hrvatskom jeziku, oblika splitske ĉakavštine;
Ljetopis fojničkoga samostana, fra Nikola Lašvanin, bosanĉica, prva polovica 18. st.; Filip
Lastrić: Epitome vestatum bosnensis provinciae, 1776., poĉetak historiografije u Bosni i
Hercegovini.

Knjiţevnost bosanskih franjevaca obuhvaća sljedeća podruĉja:

1. naboţna djela (molitvenici, katekizmi, zbirke propovijedi, ţivoti svetaca), npr. Nauk
krstjanski (1611.) i Razlike besjede svrhu evandelja nedjeljnih priko svega godišta
(1616.) fra Matije Divkovića, Pistole i evanĊelja priko svega godišta (1613., latinicom)
fra Ivana Bandulavića (druga polovica 17. stoljeća - prva polovica 18. stoljeća),
Izpoviedaonik (1630.) fra Stjepana Matijevića (oko sredine 17. stoljeća - 1730.),
NaslaĊenje duhovno (1682.) i Cvit kriposti (1701.) fra Pavla Posilovića (1600. - 1653.),
Izpovied kršćanska (puĉki "Stipanuša", 1701.) i Fala od sveti (1708.) fra Stjepana
Margitića (oko sredine 17. stoljeća - 1730.), Cvit razlika mirisa duhovnoga (puĉki
"Babuša", 1726.) fra Tome Babića (1680. - 1750.), Pripovidanje nauka krstjanskoga
(1750.) fra Jerolima Filipovića (1688. - 1765.), Testimonium bilabium (1755.), Od uzame
 (1765.), Nediljnik dvostruk (puĉki "Ĉizmar", 1766.) i Svetnjak (1766.) fra Filipa Lastrića,
Kratko skupljenje ĉudoredne, iliti moralne bogoslovice svrhu sedam katoliĉanske crkve
sakramenatah (1782.) fra Marka Dobretića (1707.? - 1784.);
2. samostanske ljetopise, npr. fojniĉkoga samostana fra Nikole Lašvanina (1703.? - 1750.),
sutješkoga samostana fra Bone Benića (1708. - 1785.), kreševskoga samostana fra
Marijana Bogdanovića (1720. - 1772.);
3. prva povijesna djela, npr. Epitome vetustatum Provinciae Bosnensis (1765.) fra Filipa
Lastrića, Godišnjak dogaĊaja i promine vrimena u Bosni 1754. - 1882. (objavijeno tek
1991.) fra Jake Baltića (1813. - 1887.), Zemljopis i poviestnica Bosne (1851.) fra Ivana
Franje Jukića;
4. pjesniĉka djela, npr. Pisna od pakla (1727.) fra Lovre Šitovića Ljubušaka (1682. - 1729.),
Isitirion fra Ambroza (Ambroţe) Matića (1795. - 1849.), Osvetnici (1861. - 1883.) fra
Grge Martića;
5. putopise, npr. Putovanje iz Sarajeva u Carigrad godine 1852. mjeseca svibnja fra Ivana
Franje Jukića;
6. memoarska djela, npr. Zapamćenja (1906.) fra Grge Martića;
7. gramatike latinskoga i hrvatskoga jezika: Prima grammaticac institutio pro tyronibus
Illyricis accomodata (1712.) fra Tome Babića, Grammatica latino-illyrica (1713.) fra
Lovre Šitovića Ljubušaka, Institutiones grammaticae idiomate Illyrico (1822.) i Syntaxis
linguae latinae iuventuti Provinciae Bosnae Argentinae accomodata (1823.) fra Stjepana
Marijanovića, Knjiţica ruĉna (1832.) fra Ambroza (Ambroţe) Matića i Slovnica jezika
latinskoga ilirski iztumaĉena za porabu mladeţi bosanske s kratkim i potrebitim
rjeĉnikom (1857.) fra Filipa Kunića (1821. - 1871.);
8. leksikografska djela koja su mahom ostala u rukopisu, npr. Blago jezika slovinskoga ili
Slovnik u kojemu izgovarajuse rici Diacke Latinski, i Slovinski fra Ljudevita (Lalića?) iz
Ruţića (u 1. polovici 17. stoljeća - u poĉetku 18. stoljeća), hrvatsko-latinski dikcionar fra
Matije Jakobovića (potkraj 17. stoljeća - 1753.), anonimni latinsko-hrvatski (fojniĉki)
rjeĉnik iz 19. stoljeća (objavljen 2000. godine) te jezikoslovna djela od kojih je
najvaţnije De ratione depingendi seu vera ortographia (1853.) fra Marijana Šunjića
(1789. - 1860.).

Bosanski franjevci svoj jezik zovu najĉešće slovinskim ili ilirskim (“čistomaći, ispisa i složi u
jezik slovinski“; Divković 1616.; “izvaĎen iz jezika latinskog u jezik iliriski, aliti slovinski“,
Posilović 1647.), katkad bosanskim (“u pravi istiniti jezik bosanski“, Divković 1616.;
“Ispoviedaonik“ prinesen u jezik bosanski, Matijević 1630.), a ĉešće hrvatskim (“Pistole i
Evanyelya po sfe godischie harvatskim yazichom stumacene“, fratri u Olovu 1586.; “bosanska
dica naroda slavnoga i jezika harvatskoga“, Toma Babić 1712.; “..mi Hrvati istoma ili
declinatione i imenah i conjugatione verbah hrvatski..“, Lovro Šitović Ljubušak 1713.; “po ocu
fra B.Pavloviću iz Dubrovačke države..u harvaski jezik. Za korist naroda Harvaskoga“,
Bernardin Pavlović, 1747.)

U tako opseţnoj produkciji, pisanoj na hrvatskom (preteţito) i latinskom jeziku, bosanĉicom i

latinicom (latinica je odnijela pretegu u 18. stoljeću), nije lako odvojiti djela trajnije vrijednosti
od onih koja imaju još jedino kulturno-povijesnu vaţnost. No, knjiţevnopovijesna istraţivanja su
došla do suglasja u sljedećim toĉkama:
  odgojiteljski, nacionalno-prosvjetni i općecivilizacijski rad bosanskih franjevaca je
neprocjenjiv. On je u toj mjeri utkan u cijelo biće hrvatskoga naroda da uvelike nadilazi
granice i Bosne i vjerske literature, kao i bilo kakve iskljuĉivo spisateljske djelatnosti. Od
prosvjetnog do karitativnog, od dušebriţniĉkog do gospodarskog i općedruštvenoga
napora, redovnici bosanske redodrţave stoljećima bijahu kiĉmom većine hrvatskoga
naroda. Bez franjevaca provincije Bosne Srebrene Hrvati ne bi bili ono što su danas.
 sudi li se iskljuĉivo estetskim mjerilima, malen je dio knjiţevne produkcije Bosne
Srebrene još ţiv i ţivotan. Najvrjedniji i najvitalniji su samostanski ljetopisi i memoarska
literatura koja se ĉita kao realistiĉna kronika jednoga doba, a koja je, meĊu ostalim, bila
glavnim vrelom inspiracije za većinu pripovijedaka i romana Ive Andrića. Ironijom
sudbine, najutjecajniji puĉki spisi, ĉesto oblika didaktiĉke i junaĉke poezije, te narodnih
vjerskih moralki, najslabije su se oduprli koroziji vremena. Kao da je povijest htjela da za
knjiţevnost Bosne Srebrene primijeni rijeĉi iz EvanĊelja po Marku: “Mnogi prvi bit će
posljednji, a mnogi posljednji prvi“.
 gledano iz perspektive današnjice, moţemo zakljuĉiti da je spisateljska djelatnost
bosanskih franjevaca integralnim dijelom, a katkad i ishodištem dvaju disciplina koje ne
pripadaju umjetniĉkoj knjiţevnosti: jezikoslovlja i povijesne znanosti. Hrvatski jezik je
nezamisliv bez rjeĉnika i gramatika autori kojih su bosanski i hercegovaĉki franjevci, od
Šitovića do Marijanovića i Lalića, te oblika knjiţevnoga izraza popularnih pouĉnih djela
Divkovića ili Babića. TakoĊer, historiografska djela, poglavito Lastrića, a manjim
dijelom i Jukića, ĉine nezaobilazni izvor za poznavanje povijesti Bosne i Hercegovine.

Franjevac sluţi svetu misu pred hrvatskim katoliĉkim pukom, središnja Bosna, oko 1900. godine

Katkad se dovodi u pitanje nacionalna i knjiţevna pripadnost franjevaĉkih pisaca provincije

Bosne Srebrene. Navodni se argument, temelji na tvrdnji da hrvatski pisci iz franjevaĉke
provincije Bosne Srebrene (koja je, ĉesto se zaboravlja, ukljuĉivala i veći dio Dalmacije i
Slavonije, pa je već time jasno hrvatski nacionalno obiljeţena) nisu imali hrvatsku, već
"bosansku" nacionalnu svijest, pa time ne pripadaju u kanon hrvatske knjiţevnosti. Radi se
uglavnom o ljetopiscima, auktorima vjerskih moralki, raznih pouĉno-poboţnih djela te
leksikografskih radova. Najpoznatiji su Matija Divković, Ivan Anĉić, Pavao Posilović, Ivan
Bandulavić, Stjepan Matijević, Filip Lastrić, Lovro Šitović Ljubušak, Marko Dobretić, Stjepan
Margitić, Toma Babić, Bono Benić, Nikola Lašvanin, Ivan Franjo Jukić, Grga Martić, Jako
Baltić, Vice Vicić, Martin Nedić.

"Kako je djelovanje bosanskih franjevaca obuhvatilo za duže vrijeme Slavoniju i Dalmaciju, nije
bez značenja da su se u okviru jedne franjevačke provincije okupili gotovo svi štokavski Hrvati,
što će odigrati izvjesnu ulogu i u formiranju standardnoga jezika kod Hrvata.", ustvrdila je
poznata paleografkinja i filologinja Herta Kuna. Tijekom povijesti mijenjajući granice (posebno
u drugoj polovici 18. stoljeća, nakon osloboĊenja Slavonije i Dalmacije), Bosna Srebrena je u
najvaţnijem razdoblju svoga postojanja (koje se proteţe preko 300 godina) obuhvatila pod
svojom jurisdikcijom najveći broj Hrvata štokavskoga (dijelom i ĉakavskoga) narjeĉja i vitalnom
spisateljskom, prosvjetnom i općedruštvenom djelatnošću znatno doprinijela oĉuvanju i
homogenizaciji hrvatskoga naroda.
Hrvatski narodni preporod [uredi]
Podrobniji članak o temi: Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini

Ivan Franjo Jukić

Grgo Martić

Devetnaesto stoljeće u Bosni i Hercegovini poznato je po buĊenju nacionalne svijesti i

formiranju nacionalnih zajednica u njihovim osobitostima. Pojavljuje se veliko zanimanje za
narodnu prošlost, narodni ţivot i narodne obiĉaje. Sakupljaju se, njeguju, preraĊuju pa ĉak i
imitiraju narodne umotvorine. Pod jakim utjecajem hrvatskoga narodnog preporoda sa središtem
u Zagrebu našlo se hrvatsko kulturno biće i u Bosni i Hercegovini, ĉije su voĊe studirali u
Zagrebu, suraĊivali kao sudionici ilirizma i imali ţiv i redovit dodir s Ljudevitom Gajem,
ĉelnikom hrvatskoga narodnog preporoda. Oni će nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu širiti
ideje hrvatskog narodnog preporoda, veliĉati hrvatsku nacionalnu ideju, ali i ideju suţivota s
drugim slavenskim narodima. Tako će i osnovne znaĉajke kulturnih udruga, a i knjiţevnoga
stvaralaštva, biti u veliĉanju nacionalnih osobitosti, afirmaciji narodnoga stvaralaštva, nacionalne
prošlosti, a sve u smislu ljudske i nacionalne slobode.

Najpoznatiji pokretaĉi i nositelji hrvatskog narodnog preporoda u Bosni i Hercegovini koji su

djelovali pod izravnim utjecajem Gaja i ostalih iliraca i koji su suraĊivali u Novinama
horvatskim, slavonskim i dalmatinskim, kao i u njihovu kulturnom prilogu Danici, bili su Ivan
Franjo Jukić, Grgo Martić, Martin Nedić i Marijan Šunjić. S druge strane, Gaj i njegovi suradnici
ţivo se zanimaju za Bosnu i Hercegovinu, potiĉu suradnike u BiH i na idejnom i na kulturno-
stvaralaĉkom polju. Napose su podupirali otpor protiv turske vlasti, što se posebice vidi u
knjiţevnom stvaralaštvu hrvatskih preporoditelja u Bosni i Hercegovini. U dva navrata, 1840. i
1848. godine, na poticaj Ivana Franje Jukića trebalo je osnovati knjiţevno društvo pod imenom
"Kolo bosansko", ali budući da su turske vlasti zabranjivale takvu ideju, a ni meĊu franjevaĉkim
vodstvom nije bilo jedinstva, ta nakana nije ostvarena.

Posebno teško stanje za katoliĉki narod bilo je u Hercegovini jer ondje nije bilo sakralnih
objekata, pa se svećeniĉka sluţba obavljala iz susjednih samostana u Dalmaciji i Bosni. Tijekom
19. stoljeća samostan u Kreševu postaje središte iz kojega je obavljano bogosluţje Hercegovine.
Zbog udaljenosti (tri dana hoda) meĊu franjevcima, koji su rodom iz Hercegovine, sazrijeva
ideja da se samostan i crkva grade u Hercegovini. Za ostvarenje te ideje trebalo je dobiti dekret
od Kongregacije za širenje vjere, suglasnost Ali-paše Rizvanbegovića i carev ferman te odabrati
mjesto za gradnju crkve i samostana. Nakon nekoliko godina upornog traţenja franjevci su dobili
traţena dopuštenja i odvojili se od subraće u Bosni.

Prva hrvatska tiskara u Mostaru

Hrvatsko kulturno društvo Hrvoje u Mostaru

Gradnjom crkve i samostana na Širokom Brijegu i osnivanjem Kustodije godine 1852. te

Provincije 1892. izgradila se franjevaĉka crkvena organizacija u Hercegovini. Grade se
samostani na Humcu i u Mostaru, a otvaranjem škola: u Vukodolu kod Mostara 1852., Gorici
1853., Veljacima 1860., Humcu 1866., Širokom Brijegu i Tomislavgradu 1866., Gradinićima i
Posušju 1867. te katolikih uĉionica u Gabeli, Humcu, Širokom Brijegu i Konjicu, otpoĉeo je
kulturni preporod u Hercegovini. Zahvaljujući osnutku prve hrvatske tiskare ("Tipografija
katoliĉkog poslanstva u Hercegovini") u Bosni i Hercegovine, godine 1872. u Mostaru, koju je
vodio Franjo Miliĉević, taj je proces još ubrzaniji. Tiskara je imala veliku ulogu u prosvjećivanju
hrvatskog naroda i razvijanju hrvatske narodne svijesti. U razdoblju od tridesetak godina
objavljeno je oko 600 knjiga pa je Mostar krajem 19. i poĉetkom 20. stoljeća postao jaĉe
kulturno središte od većine gradova na Balkanu.

Nakon ustanka 1875. - 1878. u Hercegovini i Bosni protiv turske uprave velike sile na
Berlinskom kongresu 1878. godine daju mandat Austro-Ugarskoj da aneksira Bosnu i
Hercegovinu. Poloţaj katolika se promijenio nakon dolaska Monarhije. Nova vlast nastoji
modernizirati zemlju te razviti gospodarstvo i iskoristiti prirodna bogatstva zemlje.[4]

Uz franjevce u preporodna gibanja ukljuĉuje se i hrvatsko graĊanstvo. Osniva se niz organizacija

i društava koja istiĉu nacionalnu hrvatsku pripadnost u svom nazivu, a preko njih hrvatsko ime
prodire u hrvatski narod koji postaje svjestan svoje nacionalne pripadnosti. Hrvatska društva iz
ovog perioda: Hrvoje u Mostaru, Slavuj u Trebinju, Trebiţat u Ljubuškom, Dinara u Livnu,
Trebević u Sarajevu, Majevica u Tuzli, Nada u Banja Luci... ţarišta su hrvatskog narodnog
preporoda u Bosni i Hercegovini. Uz društva se osnivaju ĉitaonice i knjiţnice, u kojima se ĉitaju
knjige, novine i kalendari, a odrţavaju se i teĉajevi opismenjavanja.

Valja posebno istaknuti znaĉenje prvih hrvatskih novina na tlu Bosne i Hercegovine što ih je
pokrenuo i ureĊivao Franjo Milićević sa svojim suradnicima, a to su: "Hercegovaĉki bosiljak"
(1883.), "Novi hercegovaĉki bosiljak" (1884.), "Glas Hercegovca" (1885.). U ljeto 1898. godine
na idejnim temeljima Franje Miliĉevića, koji mu je bio stric i u duhu pravaške orijentacije, Ivan
Aziz Miliĉević i njegovi suradnici u Mostaru pokreću "Osvit" (1898.), koji izlazi do 1907.
godine.[4]

Uz gorostasnu Kranjĉevićevu pjesniĉku figuru te široku i intenzivnu knjiţevno-kulturnu

poduzetnost Ivana Milićevića i Osmana Nuri Hadţića (Osman-Aziz), u Osvitu se pojavljuju
knjiţevnici kao što su Tugomir Alaupović, Ivan Klarić, Jagoda Truhelka, Eugenija Šah
Knopharo, Mirko Jurkić, Eugen Matić, Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ćatić i još neki koji će,
uz sve nevolje što ih je nametala društveno-politiĉko stanje u njihovoj zemlji, na smjeni stoljeća
pokazati uklopljenost hrvatske knjiţevne rijeĉi iz BiH u europska knjiţevna strujanja.

Ova su mostarska glasila pronosila pravašku orijentaciju za razliku od ilirske - preporodne ideje
u Zagrebu i u Sarajevu. Za temeljnu odrednica svojih programa, ĉasopisi su uzeli prirodno,
povijesno i narodno pravo Hrvata u Bosni i Hercegovini na sjedinjenje sa Banskom Hrvatskom i
ostalim hrvatskim zemljama. To se vidi i po nizu ĉlanaka politiĉke naravi, to je oĉito i
pojeziĉnim rješenjima, a i po drugim znaĉajkama koje oni pokazuju. Doduše, ideja hrvatskoga
narodnog preporoda i ovdje se pojavljuje kao poticaj. Priznate su mnoge teĉevine ilirskog
pokreta, nacionalno buĊenje, narodno stvaralaštvo, kao i aktualno knjiţevno stvaralaštvo, ali se
ne prihvaća politiĉko juţnoslavenstvo jer se ono pokazuje kao zabluda i samonijekanje s obzirom
na vrijeme i prostor u kojem ţivi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Panorama grada Mostara, 1890.

Panorama grada Sarajeva, 1900.

U preporodnom pokretu Hrvata u Bosni i Hercegovini veliku ulogu imali su franjevci. Oni su
jedini imali utjecaj na hrvatske seljake koji su ĉinili veliku većinu hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Franjevci istiĉu da nisu pripadnici nijedne stranke iako su im bliske ideje Stranke
prava, a krajem 19. stoljeća deklariraju se kao pripadnici Stranke prava. Stalno istiĉu da su oni
najprije Hrvati pa tek onda katolici. Dolaze u sukob s vlasti jer ona širi katoliĉku svijest u narodu
i u tome ima oslonac u redovitoj katoliĉkoj hijerarhiji na ĉelu s nadbiskupom Stadlerom.
Najpoznatiji preporoditelji bili su franjevci: AnĊeo Kraljević, Radoslav Glavaš, AnĊeo Nuić,
Nikola Šimović, Augustin Zubac, Petar Bakula i Franjo Miliĉević koji su se dokazali kao
graditelji, uĉitelji, dušobriţnici, ali i kao pisci prvih udţbenika, priruĉnika i kalendara, novina i
samostalnih knjiţevnih ostvarenja. Mostar je u tom razdoblju postao kulturno, gospodarsko,
prosvjetno i politiĉko središte Hrvata u BiH.

Središte hrvatske politike prelazi iz ruku hercegovaĉkih franjevaca i Mostara u Sarajevo, u kojem
je bila smještena većina hrvatske inteligencije, trgovaca i obrtnika. Narodni preporod ulazi u
najšire strukture hrvatskog društva i time je postignut cilj preporoditelja. Osnivanje škola,
ĉitaonica i raznih društava te borba za napredak na kulturnome, prosvjetnom i gospodarskom
polju uvjet je i za politiĉki napredak Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Kao rezultat snaţne potrebe za osnivanjem društva koje bi pomagalo i financiralo obrazovanje
hrvatske mladeţi, nastala su dva društva kojima je poticanje obrazovanja bio osnovni cilj. Prvo je
osnovano 14. rujna 1902. godine u Mostaru pod nazivom "Hrvatsko potporno društvo za
siromašne Ċake i nauĉnike", a drugo 11. studenog iste godine u Sarajevu pod nazivom "Hrvatsko
društvo za namještanje djece na zanate i u trgovinu". Prvi predsjednik u Mostaru je bio fra
Radoslav Glavaš, a u Sarajevu privremeno Tugomir Alaupović. Godine 1904. sarajevsko društvo
u naziv dodaje rijeĉ "Napredak". Mostarsko i sarajevsko društvo ujedinjuju se 1907. godine, a
pod nazivom "Hrvatsko prosvjetno i kulturno društvo Napredak" djeluju od 1914. godine.[4]

Dolaskom Josipa Stadlera za vrhbosanskog nadbiskupa pokrenute su novine "Vrhbosna" i

"Hrvatski dnevnik". Nadbiskup je podupirao rad brojnih dobrotvornih institucija, meĊu kojima i
sirotišta, te izgradio biskupijski dvor i katedralu u Sarajevu. Ukljuĉivanje inteligencije,
svećenstva, trgovaca, obrtnika, graĊana i seljaka u preporodna gibanja znaĉilo je ostvarenje
preporodne ideje u Hrvata na tlu Bosne i Hercegovine.

Islamski civilizacijski krug [uredi]

Najĉešće je problematizirana tema pripadnosti autora islamske vjeroispovijesti hrvatskoj
knjiţevnosti. Osporavanje statusa Bašagića, Dizdara ili Durakovića kao hrvatskih spisatelja se
sreće u ĉetiri vida:

1. navedeni pisci nisu Hrvati nego Bošnjaci, samom ĉinjenicom što su muslimani, a ne
katolici (ili, šire, ―zapadnjaci―). Stoga im, po tom tumaĉenju, nije mjesto u hrvatskoj
literaturi;
2. ti se autori nisu javno izjasnili kao Hrvati, pa ne pripadaju korpusu hrvatske kulture;
3. jezik je tih spisatelja ―bosanski― (ili bošnjaĉki), a ne hrvatski, pa je već ta differentia
specifica dovoljna da ih se izluĉi iz kanona hrvatske pisane rijeĉi;
4. posljednja, i relativno najsuptilnija teza je ona o navodnoj nacionalnoj mimikriji kojoj su
pribjegavali pisci poput Ćazima Ćatića, Ĉolakovića ili Muradbegovića. Po toj su tvrdnji
spomenuti autori, da bi uopće mogli objavljivati u razdoblju nepovoljnom po bošnjaĉku
nacionalnu ideju, bili prisiljeni laţno se predstavljati Hrvatima, izabravši tako manje od
dva zla (druga, još nepovoljnija opcija bi bio ulazak u ―srpski tabor―, što je korak koji su
napravili neki drugi bošnjaĉki pisci kao Meša Selimović, Zuko Dţumhur ili Izet Sarajlić).
Po tomu je njihovo hrvatstvo (ili bar pripadnost korpusu hrvatske pisane rijeĉi) laţno jer
se radilo o nuţnom ţivotnom manevru pisca koji je pristao na koliko-toliko prihvatljiv
kompromis da bi se uopće mogao afirmirati.

Utemeljenost će se tih tvrdnji detaljno rašĉlaniti, ali uz prethodnu vaţnu, moţda i kljuĉnu
opasku: u doba socijalistiĉke Jugoslavije kulturna su klima i duhovni ţivot u Bosni i Hercegovini
bili sustavno srbizirani. Doduše, ne na radikalno velikosrpski naĉin, ali uz trajno i uporno
potiskivanje i minoriziranje hrvatskoga udjela u bosanskohercegovaĉkoj kulturnoj baštini. Jedan
je od posljedaka bio i ―povijesni samozaborav― Bošnjaka koji su proraĉunatom politikom jeziĉno
i civilizacijski posrbljivani (u vidu unitaristiĉkog jugoslavenska preteţito srpskoga predznaka), te
je mlaĊim naraštajima stasalima u Titovskoj Jugoslaviji groteskna i potpuno nezamisliva
ĉinjenica da se većina bošnjaĉke inteligencije u razdoblju do 1945. godine nacionalno
izjašnjavala Hrvatima (ili je bar bila ―prohrvatski― orijentirana). Zato je prije razjasnidbe
pojedinih toĉaka koje smo naveli nuţno napomenuti da su shvatljivi šok i zaprepaštenost, kao i
neglumljeno emocionalno odbijanje velikoga broja Bošnjaka da prihvate relativno banalan
povijesni podatak o hrvatskom uklonu većine svojih sunarodnjaka u desetljećima koja su
prethodila komunistiĉkoj samovlasti. Dugogodišnja protuhrvatska ideološka indoktrinacija i
―pranje mozga― u sluţbi prosrpskoga jugoslavenstva uĉinili su svoje.

Prije no što se odgovori na upite koji su sami skcirani, valja napomenuti kljuĉnu ĉinjenicu:
nijedan od autora nije uvršten u korpus hrvatske knjiţevnosti po hiru vlasnika ili ureĊivaĉa. Pri
odabiru su korištena kapitalna djela koja nedvosmisleno oznaĉuju pripadnost pisaca hrvatskoj
nacionalnoj knjiţevnosti: ―Leksikon hrvatskih pisaca―, urednik Krešimir Nemec, ―Povijest
hrvatske knjiţevnosti―, 1-3, autor Slobodan Prosperov Novak, ―Povijest hrvatske knjiţevnosti―
Dubravka Jelĉića, te ―Hrvatska knjiţevnost do narodnog preporoda― Kombola i Novaka. Tu je i
popularnije djelo posvećeno tematici muslimanskih pisaca u hrvatskoj knjiţevnosti, ―Hrvatsko-
bošnjaĉke teme― Ferida Karihmana, kao i internetski portal hrvatskih pisaca, pripadnika Društva
hrvatskih knjiţevnika, meĊu kojima su i Ladan, Kovaĉ, Idrizović, Hadţić, Aralica, Vuletić i
Koroman.

Da bi se odgovorilo na prigovore koji se najĉešće upućuju zbog uvrštavanja autora iz islamskoga

civilizacijskoga kruga u korpus hrvatske knjiţevnosti (što nije hiroviti postupak urednika ili
nakladnika, nego je jednostavna bibliografska ĉinjenica koja se ne moţe i neće svojevoljno
mijenjati), valja najprije definirati opće odrednice koje odreĊuju pripadnost nekoj nacionalnoj
knjiţevnosti. No, najprije treba reći što nije nuţno za takvu kategorizaciju:

 da bi pojedini autor pripadao odreĊenoj nacionalnoj knjiţevnosti, ne mora pripadati toj

naciji. Primjeri su Irac Beckett koji je francuski pisac, engleski prozaik Conrad koji je
Poljak (dakle, ne poljskoga podrijetla, nego poljske nacionalnosti) ili Rus Nabokov ĉije je
mjesto u ameriĉkoj knjiţevnosti osigurano. Vjerska ili ―rasna― drugotnost u odnosu na
većinu pripadnika nacije u ĉiju je nacionalnu knjiţevnost neki autor ―upisan― ne igraju
nikakvu ulogu u odreĊivanju njegovoga statusa kao nacionalnoga pisca.
 takoĊer, nije nuţno da je sav (ili ĉak većina) opusa autora na nacionalnom jeziku dotiĉne
literature. ―Klasiĉni― primjer su latinisti u više stoljeća europske pred- i postrenesansne
knjiţevnosti, ali i pisci na ţivim jezicima koji su dali znaĉajna djela na ―stranim―
jezicima. Karen Blixen ostaje danskom spisateljicom premda je znaĉajan dio djela
napisala na engleskom jeziku, Oscar Wilde ostaje irskim i britanskim piscem premda je
dramu ―Salome― napisao na francuskom. Drugi poznati primjeri ―višejeziĉnih― autora
ukljuĉuju Emile Ciorana, Mircea Eliadea, Samuela Becketta, Stanislawa
Przybyszewskog, Milana Kunderu i Josefa Brodskog.

No, koji su onda kriteriji po kojima navedeni pisci islamskoga civilizacijskoga kruga pripadaju
hrvatskoj knjiţevnosti? Jednostavno, ti su knjiţevnici svoje djelo svjesno utkali u korpus
hrvatske knjiţevnosti, crpili su iz njega izraţajne oblike i primali utjecaje znaĉajnijih hrvatskih
autora, nacionalno se izjašnjavali Hrvatima i pisali su na hrvatskom jeziku. Autori od Bašagića i
Ćazima Ćatića do Nametka i Durakovića smatrali su da njihova djela ne pripadaju nijednoj
knjiţevnosti osim hrvatskoj, a oni sami nijednom narodu osim hrvatskom. TakoĊer je i jezik
dotiĉnih autora hrvatski knjiţevni jezik, u mnogim elementima s manje islamskih orijentalizama
ili turcizama nego jezik drugih bosanskohercegovaĉkih hrvatskih pripovjedaĉa (npr. Jakše
Kušana), ako je to razlikovna odrednica od ikakve vaţnosti. Jedna od ilustracija da je tomu tako
je i to što kapitalno djelo hrvatske lingvistike, ―Sintaksa hrvatskoga knjiţevnog jezika―
akademika Radoslava Katiĉića (jedan od ĉetiriju dijelova tzv. Velike gramatike Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti), u popisu knjiţevnih djela kojima se prikazuje hrvatski
sintaktiĉki propis, sadrţi, osim radova hrvatskih pisaca iz europskoga uljudbenoga kruga kao što
su Krleţa, Marinković, Ujević ili Šoljan, takoĊer i djela hrvatske knjiţevnosti, autori kojih su
pripadnici islamskoga civilizacijskoga sklopa poput Alije Nametka, Mulabdića i Kikića.

Stoga se utemeljeno moţe reći da su svi prigovori o ukljuĉivanju muslimanskih pisaca u kanon
hrvatske knjiţevnosti potpuno ništavni. Pogotovo je ništavna, a zapravo izuzetno uvrjedljiva
sama ideja da su navedeni auktori jednostavno lagali ili se pretvarali u pogledu vlastite
nacionalne i knjiţevne pripadnosti. Smatra se da takav oblik ―argumentacije― vrijeĊa osobno i
ljudsko dostojanstvo spomenutih pisaca i ne zavrjeĊuje nikakvoga osvrta.

Musa Ćazim Ćatić

Sama odrednica bosanstva ili bošnjaštva zasluţuje nešto detaljniji osvrt. Za citirane je pisce
bošnjaštvo oznaĉavalo ponosno isticanje zaviĉajnosti, a ne otklon od ili nijekanje hrvatske
nacionalne pripadnosti. To je vidljivo i iz pjesme Muse Ćazima Ćatića Bosni (Pjesma Bosni je
dostupna na Wikizvoru, a ovdje se citiraju samo dvije strofe):

„Bosni

Ponosna je Bosna moj zaviĉaj mili,

Tu je sunce ĉija granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja ĉelenka i dika.
...
Dok svetinje ove Hrvat ĉuva svoje
Nikada ga sila uništiti neće.
Isto i presjajno, kao sunce što je,
I njemu će sinut sunce stare sreće.―
(―)

Gornja je pjesma dobar primjer snaţnoga bosanskoga domoljublja povezanoga s hrvatskim

rodoljubljem u većine hrvatskih muslimanskih pisaca. Ono što naizgled komplicira situaciju je
nacionalna emancipacija muslimana u Bosni i Hercegovini tijekom socijalistiĉke Jugoslavije,
kada se većina pripadnika islamskoga civilizacijskoga kruga koji govore jezikom bliskim
hrvatskom i ijekavskom srpskom deklarirala kao posebna nacija pod imenom Muslimani. Ne
sporeći utemeljenost takvoga izbora, kao ni opravdanost samoga oblika nacionalnoga imena
(prvo Muslimani, a otprilike 20 godina poslije prvoga ―imenovanja― i propasti komunizma i
Jugoslavije, preimenovanje u naciju naziva Bošnjaci), moraju se zamijetiti bar dvije ĉinjenice:

 koliko god bilo nespornom istinom da se golema većina muslimana Bosne i Hercegovine
nacionalno samooĉitovala kao zasebna nacija (Muslimani, Bošnjaci, Bošnjaci-
muslimani), isto je tako neprijeporno da se manji dio muslimana koji govore hrvatskim i
 srpskim jezikom (ili nekim amorfnim kriţancem tih dvaju jezika) i dalje nacionalno
izjašnjava pripadnicima hrvatskog, srpskog i crnogorskoga naroda, kako u BiH, tako i u
susjednim zemljama Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Društveni pritisak okoline vjerojatno
igra odreĊenu ulogu u tome (kao što je odigrao i u bošnjaĉkoj identifikaciji, primjer koji
se ĉesto prešućuje i zaboravlja), no postojanje mnogih pripadnika hrvatske i srpske nacije
islamske vjeroispovijedi stvarnost je koja se ne moţe ignorirati, i koja neće (kao što nije
ni do sada) nestati s povijesne pozornice.
 relativno kasna bošnjaĉka nacionalna emancipacija dovela je do delikatne, a katkad i
groteskne situacije: u ţelji da afirmiraju sve atribute nacije (a meĊu najvaţnije spadaju
jezik i knjiţevnost), bošnjaĉka kulturno-politiĉka elita je poĉela ubrzanu
―prekvalifikaciju― i reklasifikaciju mnogih autora koji su dotada smatrani integralnim
dijelom srpske (Skender Kulenović, Meša Selimović, Hamza Humo, Zulfikar Dţumhur)
ili hrvatske (Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ćatić, Hamdija Kreševljaković, Abdurezak
Hivzi Bjelavac, Enver Ĉolaković, Alija Nametak, Ahmed Muradbegović, Mak Dizdar)
knjiţevnosti. Aktivnost u konstituiranju i okupljanju korpusa bošnjaĉke nacionalne
knjiţevnosti je posve razumljiva i opravdana pojava. No, zbog izriĉite i naglašene
pripadnosti pojedinih pisaca hrvatskoj i srpskoj literaturi, nemoguće je obaviti takav
mehaniĉki ―prijenos―, to prije što velik dio autora više nije ţiv i jednostavno se ne moţe
izjasniti slaţe li se ili ne s takvim postupkom u kojemu ima, mora se reći, dosta elemenata
groteske.

U toj je situaciji vjerojatno najlogiĉnija rješidba višestruka knjiţevna pripadnost autora, primjer
ĉemu se nalazi i u ―velikim― svjetskim literaturama: Henry James se klasificira kao ameriĉki i
britanski pisac, Vladimir Nabokov kao ameriĉki i ruski, Samuel Beckett kao francuski, irski i
britanski knjiţevnik, a Emile Cioran kao rumunjski i francuski spisatelj. Budući da je nemoguće
proizvoljno, politiĉkim dekretom istrgnuti hrvatske muslimanske pisce iz hrvatske knjiţevnosti, a
opravdanost tvrdnji njihovih zaviĉajnih istovjernika da korpus bošnjaćke nacionalne knjiţevnosti
ne poĉinje od juĉer (jer su bosanski muslimanski spisatelji stvorili zavidan opus pisane rijeĉi
uronjen u tematiku i problematiku bosanskohercegovaĉkog muslimanskog ţivlja) se ne moţe
ignorirati i odbaciti bez argumenata, najbolje je rješenje koje je izabrala hrvatska kulturna
javnost, a to je da hrvatski muslimanski autori koji se ne mogu izrijekom izjasniti o svojoj
knjiţevnoj pripadnosti pripadaju, uz hrvatsku, i bošnjaĉkoj nacionalnoj literaturi.

Jedan od kompendija koji eksplicite potvrĊuju dvojnu pripadnost pisaca je i reprezentativni

―Leksikon stranih pisaca―, izašao u Zagrebu 2001. godine. Tu su, npr. Ivo Andrić kao srpski i
hrvatski pisac, Safvet-beg Bašagić kao hrvatski i bošnjaĉki autor, Mak Dizdar kao bošnjaĉki i
hrvatski pjesnik (a sliĉno je s mnogim drugima iz Bosne i Hercegovine). Smatra se da je, po
uzusima koji vrijede u svjetskim knjiţevno-kritiĉkim krugovima, to i najbolji i najrealniji
knjiţevnopovijesni pristup.
Suvremena knjiţevnost [uredi]
Hrvatska suvremena knjiţevnost u Bosni i Hercegovini je dala veliki broj istaknutih stvaratelja:
pjesnika, pripovjedaĉa, novelista, romansijera, dramskih pisaca, knjiţevnih kritiĉara, esejista,
memoarista, prevoditelja. Većina njih u ĉeţnji za osobnom afirmacijom na polju knjiţevnosti,
zbog zaposlenja ili školovanja, zbog nerazumijevanja ili zbog nemogućnosti objavljivanja u
matiĉnoj sredini, i iz nekih drugih razloga, odlazila je u veće kulturne centre u zemlji izvan nje.
Hrvaski knjiţevnici većinom su odlazili u Zagreb. Najrazvijeniji kulturni centri u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla, dugo vremena nisu mogli da zadovolje
njihove kulturne potrebe u onom opsegu koliko su to oni ţeljeli. Zapoĉinje ţiva aktivnost na
kulturno-prosvjetnom uzdizanju naroda. U periodu poslije Prvog svjetskog rata svoj rad
obnavljaju knjiţevni listovi, ĉasopisi i društva koja su prije rata bila osnovana, a pokreću se i
osnivaju nova.

Kao jedan od kulturno-povijesnih kontinuiteta iz razdoblja doba austro-ugarske uprave u Bosni i

Hercegovini, poĉeo je nakon Prvog svjetskog rata, 1921. godine izlaziti ĉasopis "Napredak",
glasilo hrvatskog prosvjetnog i kulturnog društva Napredak, koje je tada obnovilo svoj rad.
"Naročite prilike, u kojima se razvijao kulturni život hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine",
pisalo je u programskom ĉlanku... "potaknule su prije 17 godina ostvarenje našega Napredka.
Potreba podizanja školovanog i privrednog podmladka bila je u ovim krajevima veća nego
drugdje". Njegov programski zadatak je kulturno-prosvjetno uzdizanje naroda i tog programskog
naĉela će se pridrţavati sve do 1941. godine. U svom radu je imao i nekoliko kraćih prekida.

U vezi sa njegovom poslovnom orijentacijom, zanimljivo je jedno zapaţanje bošnjaĉkog

profesora Rizvića: "Najznačajniji hrvatski književnici srednje i mlaĎe generacije koji su stvarali
u okviru grupe sarajevskih književnika ili suraĎivali na stranicama Pregleda ne spominju se kao
suradnici Napretka pa je očita bila podvojenost književne i kulturne orijentacije meĎu Hrvatima
u Bosni i Hercegovini u razdoblju nakon rata na one koji su slijedili rane predratne i poratne
jugoslavensko nacionalističke ideale i na one koji su se okupljali oko Napretkove kulturno-
povijesne linije (osobito poslije 1929.), nalazeći u njoj više hrvatskog nacionalnog sadržaja i
tradicionalnih oznaka u Bosni i Hercegovini koje su se prenosile iz vremena nacionalnih pokreta
austrougarskog razdoblja nastavljajući zasade franjevačko ilirske književno-kulturne
djelatnosti".

Hrvatski knjiţevnici iz Bosne i Hercegovine na konvertibilnim markama, novĉanoj jedinici

Bosne i Hercegovine (verzija koja se korisiti u Federaciji BiH)
Mehmedalija Mak Dizdar - 10 KM
Antun Branko Šimić - 20 KM
Musa Ćazim Ćatić - 50 KM
Nikola Šop - 100 KM
Ivo Andrić - 200 KM

Radeći istodobno na svom osobnom uzdizanju i na širenju i razvijanju knjiţevne kulture u

narodu, pisci hrvatske knjiţevnosti u Bosni i Hercegovini ĉine nevjerojatan poduhvat. Koracima
od "sedam milja", oni smanjuju razliku izmeĊu svojih i susjednih kulturnih centara te izmeĊu
sebe i afirmiranih hrvatskih i srpskih pisaca. Zahvaljujući tome, bosanskohercegovaĉka
knjiţevnost je za vrlo kratko vrijeme prevalila ogroman put od tradicionalne knjiţevnosti
regionalnog znaĉaja, preko romantiĉarske i usko nacionalne knjiţevnosti (Alija Nametak, Enver
Ĉolaković, Zvonimir Šubić), francuske realistiĉke škole (Alija Nametak), lirizma, sociološkog
realizma i simbolizma (Nikola Šop, Alija Nametak), impresionizma (Antun Branko Šimić),
ekspresionizma (A. B. Šimić, Ahmed Muradbegović), do tendenciozne, aktivistiĉke, angaţirane,
ĉesto po zadatku pisane literature, socijalistiĉkog realizma (Zija Dizdarević).

Poĉetak 20. stoljeća, takoĊer, je bilo uspješno razdoblje za razvoj romana u BiH. Tamo gdje su
neki poznati europski pisci gubili na knjiţevno-umjetniĉkoj vrijednosti svog uspješnog
knjiţevnog djela (pretjerano naglašen lirski element), romansijeri hrvatske knjiţevnosti iz Bosne
i Hercegovine, kojima su oni sluţili za uzor, dobijali na kvaliteti djela. Za razliku od proze,
bosanskohercegovaĉka poezija 1930-ih godina 20. stoljeća sasvim izvjesno biljeţi stagnaciju.
Oko 1930. godine javlja se grupa mladih i društveno naprednih pjesnika. Pred Drugi svjetski rat,
od 1936. godine pa dalje, pridruţuju se i novi glasovi meĊu kojima i Mak Dizdar. "Socijalna
lirika" našla je u ovim pjesnicima iskrene, ubijeĊene i oduševljene pristalice. Da njihovo
djelovanje nije ostalo nezapaţeno i beznaĉajno, svjedoĉi, pored ostalog, i poznati kikindski
proces protiv ureĊivaĉa almanaha Knjige drugova (1929.), u kome su se pojavili i neki od
istaknutijih pjesnika ove grupe. Pa ipak iako je bilo izvjesnog odjeka i nekog ţivljeg kretanja,
velikih i znaĉajnih imena nema, niti pojava i prodora.

Kljuĉna pretpostavka razumijevanja kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine je uvaţavanje

njegove kompozitne integralnosti. Kulturne tradicije bosanskohercegovaĉkih naroda nalaze se u
specifiĉnom odnosu obiljeţenom stalnim osciliranjem izmeĊu bosanske integralnosti i
nacionalnih posebnosti. Pri tom, ni u vremenima politiĉkih zaoštravanja, praćenih kulturnim
izolacionizmom, nije posve ugušen duh zajedništva, niti se u periodima naglašenije
integrativnosti potiru posebnosti. Na tim osnovama baštinjen suvremeni kulturološki kontekst
pojmovnoj odrednici knjiţevnost naroda Bosne i Hercegovine obezbjeĊuje širinu koja nadilazi
nacionalne pa i drţavne okvire kada je u pitanju mogućnost ukljuĉivanja integralnih knjiţevnih
tradicija sva tri konstitutivna bosanskohercegovaĉka naroda.

Suština je u tome da se nacionalne knjiţevnosti: hrvatska, srpska, crnogorska i bošnjaĉka, ne

mogu vezati za granice nacionalnih drţava (svi ovi narodi u statusu konstitutivnog ili nacionalne
manjine ţive i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj i u Srbiji i u Crnoj Gori) nego iskljuĉivo za
kulturne prostore koji se meĊusobno preklapaju i interferiraju. To, dakako, ne dovodi u pitanje
legitimitet bosanskohercegovaĉke knjiţevnosti, koja ukljuĉuje knjiţevne tradicije nastale na tlu
BiH, a ĉije se postojanje temelji na:

 svijesti svake knjiţevne tradicije o sebi i vlastitom kontinuitetu;

 svijesti o bosanskohercegovaĉkoj skupnosti koja proizlazi iz evidentne tolerantnosti
prema drugim knjiţevnim tradicijama, te iz znanja o autohtonom poloţaju svake tradicije
na bosanskohercegovaĉkom tlu;
Most na rijeci Drini, osnovni leitmotiv romana "Na Drini ćuprija", za koji je Ivo Andrić dobio
Nobelovu nagradu za knjiţevnost 1961.

 svijesti o meĊusobnim odnosima koji su nuţnost na liniji zajedniĉkog jezika, na liniji

historijske sudbine zajedniĉkog ţivljenja i interesa odrţanja, na liniji zajedniĉke
uzajamne tematike, ideologije socijalnog opstanka, te, najzad, na liniji interesa stilsko-
estetskih dodira i proţimanja;
 svijesti o prirodnom zalaţenju u matiĉne literature kod srpskih i hrvatskih pisaca —
uzimanje srpskih i hrvatskih knjiţevnih djela kao uzora na liniji knjiţevno-stilskih
osobina zajedniĉkog jezika te juţnoslavenske uzajamnosti.

Navedene ĉinjenice, k tome, opravdavaju višestruku pripadnost nekih autora pojedinim

knjiţevnostima, primjerice Ive Andrića bosanskohercegovaĉkoj, srpskoj i hrvatskoj knjiţevnosti.
U periodu Drugog svjetskog rata knjiţevno stvaranje ne zamire, dapaĉe nastaju znaĉajna
pjesniĉka djela s ratnom tematikom, a Ivo Andrić piše svoje znaĉajne romane "Na Drini ćupriju",
"Travniĉku kroniku" i "GospoĊicu". MeĊutim, već prvih poslijeratnih godina (1945. - 1950.) sva
knjiţevnost je u znaku doktrine socrealizma koji je zagovarao toboţnju vjernost ĉinjenicama
realnog ţivota, a s druge strane ispostavljao zahtjev partije: pisati samo o onome što je pozitivno
i uzvišeno. Proizvod takve knjiţevno-politiĉke ideologije bila je crno-bijela tehnika prikazivanja.
Neprirodna sinteza romantizma i realizma najizraţenija je u proznim djelima ĉiji su junaci ljudi
bez straha i mane, hrabri ratnici, ukrašeni svim pozitivnim ljudskim osobinama. Ĉest oblik proze
su dnevnici i zapisi partizanskih boraca i komandanata. U poeziji se više opijeva zanos mladosti
pri obnovi i izgradnji zemlje. Ovaj će koncept knjiţevnosti biti prolazna stvaralaĉka faza i za
mnoge, kasnije uvaţene autore.

Sa izvjesnim liberaliziranjem politiĉkih prilika i knjiţevnost na širem prostoru bivše Jugoslavije

osvaja prostor estetske autonomije. U Bosni i Hercegovini se stvaraju i institucionalne
pretpostavke za ekspanziju knjiţevnog ţivota. Osniva se Filozofski fakultet u Sarajevu, obnavlja
rad kazališta u većim gradskim centrima, formiraju se nove izdavaĉke kuće i pokreću knjiţevni
ĉasopisi. Dana 28. sijeĉnja 1971., zalaţući se za hrvatsku nacionalnu i kulturnu suverenost i
jednakopravnost s drugim narodima u Bosni i Hercegovini, sedmorica hrvatskih knjiţevnika iz
BiH potpisala su Sarajevsku deklaracija o hrvatskom jeziku[5], 4 godine nakon što su hrvatski
uglednici potpisali Deklaraciju o nazivu i poloţaju hrvatskoga knjiţevnog jezika.

Sjedište Društva hrvatskih knjiţevnika Herceg-Bosne je u Hrvatskom domu herceg Stjepan

Kosaĉa u Mostaru.

Najsnaţniji trag u suvremenoj bosanskohercegovaĉkoj knjiţevnosti ostavio je novopovijesni tip

proze. Motivi okretanja pisaca ka prošlosti poĉivali su u nastojanju da se posredstvom dekora
povijesnog vremena kao alegorijskih kulisa kazuje istina o našem današnjem dobu i njegovim
dramama, kakav je sluĉaj kod mnogih pisaca meĊu kojima je svakako najpoznatiji Ivo Andrić. U
Andrića je naglašena simbolizacija i dehistorizacija kronotopa karakreristike su i Andrićevog
romana "Prokleta avlija" (1957.), za razliku od objektivnog realistiĉkog manira u poimanju
povijesti svojstvenog njegovim povijesnim romanima ukljuĉujući i "Omer-paša Latas" (1976.).
Poezija nove moderne u BiH svoje vrhunce dosegnuće u opusima onih pjesnika koji iskustva
moderniteta oplemenjuju na vrelima zaviĉajnog podneblja i njegove duhovne tradicije. Prvi su
tim putem krenuli AnĊelko Vuletić i Veselko Koroman. Egzistencijalistiĉke preokupacije i
motive putovanja, patništva i nezadovoljstva konvencijama malograĊanskog ţivota, Vuletić
upjesmljuje oslanjajući se na mitologeme i gnomiĉnost narodne poezije, duhovnost i
temperament hercegovaĉkog zaviĉaja. Koroman je jednako sklon puĉkom imaginariju i
jezikotvorsrvu, ali smireniji, škrtiji na rijeĉi, lišen patosa i subverzivnih intelektualnih
provokacija, blaţi u sarkazmu, a pitoreskniji u oslikavanju zaviĉajnih pejzaţa i doţivljaja
djetinjstva.

Pjesniĉka zbirka Maka Dizdara "Kameni spavaĉ" (1966.), s pravom ocijenjena kao najznaĉajnije
pjesniĉko ostvarenje hrvatske knjiţevnosti 20. stoljeća, otkriva se u prvom znaĉenjskom sloju
kao alegorijska parabola o tragiĉnoj sudbini Bosne i njenog ĉovjeka, ali ta je zavičajna melodija
tek uvodna fraza polifonijski razvijene i molski intonirane simfonije o čovjeku uopće, zemlji i
nebu, padu i uznesenju, bolu i spasenju.

Društvo hrvatskih knjiţevnika Herceg-Bosne je osnovano na Osnivaĉkoj skupštini u Mostaru,

20. studenog 1993. godine. Društvo hrvatskih knjiţevnika Herceg-Bosne (DHK HB) je
dobrovoljna izvanstranaĉka organizacija knjiţevnika koji ţive i djeluju na podruĉju Bosne i
Hercegovine i knjiţevnika koji ţive i djeluju izvan njenog podruĉja, a roĊeni su u njoj. Sjedište
Društva hrvatskih knjiţevnika Herceg-Bosne je u Mostaru, na Trgu hrvatskih velikana, u
Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosaĉe.

Zadaci DHK HB su: razvijati i afirmirati hrvatski jezik, zalagati se za raznolik i kontinuiran
napredak hrvatske knjiţevnosti, poticati suvremeno knjiţevno stvaralaštvo i valorizaciju hrvatske
knjiţevnosti, unapreĊivati i štititi slobodu knjiţevnog stvaralaštva i djelovanja, štititi knjiţevna
djela i rad svojih ĉlanova, sudjelovati u pripremama donošenja zakona i propisa koji utjeĉu na
sudbinu knjiţevnog stvaralaštva, osiguravati trajan utjecaj u oblikovanju kulturne politike,
osiguravati zaštitu socijalnih prava svojih ĉlanova i njihovih obitelji, osiguravati i ostvarivati
javne knjiţevne tribine i druge knjiţevne priredbe, zalagati se za afirmaciju i promicanje
hrvatske knjiţevnosti u svijetu, organizirati meĊurepubliĉke i meĊunarodne skupove, dodjeljivati
knjiţevne nagrade kao poticaj knjiţevnom stvaralaštvu i javnoj afirmaciji djela ĉlanova DHK
HB, objavljivati publikacije, ĉasopise i knjige kroz nakladu DHK HB te brinuti se o
pohranjivanju i ĉuvanju pismohrane DHK HB sukladno zakonskim propisima.

Mak Dizdar – ‘Stari bosanski tekstovi’

Nalazeći se u poloţaju krajnje zemlje istoka izloţene prema zapadu i krajnje zemlje zapada
okrenute ka istoku, Bosna je oduvijek bila raskrsnica raznih interesa i razmeĊe raznovrsnih
uticaja. Takva njena situacija odrazila se i u njenoj pismenosti, knjiţevnosti i umjetnosti. U koje
vrijeme prije dvanaestog vijeka poĉinje knjiţevni rad u ovoj zemlji, i kakve je prirode bio, teško
je danas utvrditi. Pretpostavlja se da je uporedo sa grĉkim i latinskim pismom poslije
pokrštavanje domaćeg stanovništva poĉeo prodor i slavenske pismenosti, polagano rasprostiranje
knjiţevnosti u ćirilometodskom duhu, a moţda i razvijanje vlastite knjiţevnosti u takvoj tradiciji.
Po oskudnim spomenicima koji su saĉuvani do danas poslije viševjekovnog njihovog uništenja
potvrĊeno je prisustvo ĉetiri pisma kojim su se sluţili stanovnici bosansko-humskog podruĉja:
grĉkog, latinskog, glagoljice i ćirilice. Vjerovatno su prva dva pisma poĉela osvajati pozicije
veoma rano, a njihov prodor i egzistencija zavisli su od dominacije jedne ili druge crkve, istoĉne
ili zapadne. Grĉko pismo ostavilo je više tragova u Humu, a latinica u Bosni. Iako prisutni sve do
XV vijeka, tragovi grĉkog pisma mnogo su oskudniji od latinice. Latinski natpisi evidentirani su
u periodu bosanskog srednjeg vijeka na nekim crkvenim graĊevinama, na novcima i peĉatima
bosanskih vladara, na nadgrobnim ploĉama kraljeva, itd. Humski kneţevi u XII stoljeću, a
bosanski banovi i kraljevi u XIV i XV, imali su posebne latinske kancelarije osposobljene za
voĊenje diplomatske prepiske sa zapadnim zemljama i primorskim gradovima. Sa slavenskom
sluţbom u crkvi prodire i slavensko pismo, glagoljica i ćirilica, a latinica se upotrebljava samo s
vremena na vrijeme i u specijalnim sluĉajevima (v. P. AnĊelić, Kulturna istorija BiH, Sarajevo
1966).

V. Jagić je iznio mišljenje da je jedan od najstarijih i najvaţnijih glagoljskih spomenika uopće,

Marijansko evanĎelje, nastao na jugozapadu naše zemlje. Ako ovaj crkveni rukopis, napisan
oblom glagoljicom i nije kasnije od većine struĉnjaka prihvaćen kao bosanski, dva rukopisa u
fragmentima iz XII vijeka, Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak, rjeĉiti su i umnogome
neosporni svjedoci glagoljske pismenosti i crkvene knjiţevnosti na podruĉju Bosne, odnosno
Huma. Ovi spomenici pisani su poluoblom glagoljicom, koja je na prelazu iz oble, istoĉne, u
uglatu, zapdnu glagoljicu te je zbog njene osobenosti u posljednje vrijeme nazivaju i bosanskom
glagoljicom. U starije glagoljske rukopise srpskohrvatske recenzije, koji bi pripadali po svojim
jeziĉkim i paleografskim osobinama ovoj bosanskoj grupi, pribrojan je nedavno još jedan
rukopis, Splitski odlomak. Po pismu bi ovaj spomenik pripadao XII stoljeću, a po nekim jeziĉnim
elementima novijeg narodnog govora spadao bi u poĉetak XIII vijeka.

Vjerovatno je i prije i poslije Splitskog odlomka bilo i više i raznovrsnijih crkvenih spomenika u
glagoljskom pismu, ali danas nema nikakvih neposrednih dokaza kojim bi se ova pretpostavka
mogla utvrditi. Štaviše, Splitskim odlomkom prekida se lanac glagoljskih rukopisa za duţi period.
Dokaz da glagoljska knjiţevnost ovog podruĉja ipak nije presahla nalazimo u nekim ćirilskom
rukopisima s kraja XIV i iz prve polovine XV vijeka, na ĉijim marginama su bosanski dijaci
zapisivali glagoljske glose (u rukopisu Apostola Srpske akademije nauka u Beogradu, u rukopisu
Čajničkog evanĎelja i u Zborniku krstijanina Radosava, koji se danas nalazi u Vatikanu), a još
veća potvrda za to je u Hrvojevom misalu, koji je izmeĊu 1403. i 1415. za velikog vovjvodu
bosanskog i hercega splitskog Hrvoja Vukĉića Hrvatinića, pisao dijak Butko. Da je glagoljsko
pismo bilo u upotrebi u crkvi i van nje, dokazuju juš i epigrafi na nekoliko saĉuvanih lapidarnih
spomenika (natpis u crkvi u Kijevcima kod Prijedora iz XI – XII vijeka, izvjesni simboli u obliku
glagoljskih slova na Kulinovoj ploči s kraja XII ili poĉetka XIII viejka, zapis u kamenu iz
okoline Banjaluke XV vijeka, a na Humačkoj ploči kod Ljubuškog s kraja X ili poĉetka XI
vijeka primjetni su u ćiriliĉkom tekstu glagoljski uticaji). Ako se još podsjetimo kako je već
davno utvrĊeno da su skoro svi ćiriliĉki spomenici, poĉevši od Miroslavljevog evanĎelja,
prepisivani sa glagoljskih predloţaka, onda ćemo prihvatiti kao sigurnu ĉinjenicu da se tokom
ĉitavog srednjeg vijeka u bosanskoj pismenosti i knjiţevnosti njegovala i ĉuvala glagoljska
tradicija, kao vrlo cijenjena duhovna i kulturna baština. Glagoljica je najvjerovatnije ostala u
upotrebi kao crkveno pismo u krilu Crkve bosanske. Kada je padom Bosne propala i ova crkvena
organizacija, iz upotrebe je nestalo i glagoljsko pismo.

Upotreba ćiriliĉkog pisma bila je mnogostranija i rasprostranjenija. Zato je i broj spomenika

ćiriliĉke pismenosti i nkiţevnosti veći i raznovrsniji, mada je golem broj rukopisa uništen u
viševjekovnom procjepu izmeĊu neprijateljskih crkava, izmeĊu zapadne i istoĉne, te stalnih,
neprestanih maĊarskih invazija i kasnijih stogodišnjih turskih pohoda i viševjekovne okupacije.
Da je ćirilica ovdje u upotrebi nedugo iza njenog prodiranja u većinu juţnoslavenskih zemalja,
svjedoĉi natpis na Humačkoj ploči u Hercegovini, iz kraja X ili poĉetka XI vijeka, nadgrobni i
ktitorski epigrafi iz Travunije i srednje Bosne i Miroslavljevo evanĎelje, nastali od sredine do
kraja XII vijeka. Sudeći po rezultatima najnovijih paleografskih i lingvistiĉkih istraţivanja
ćirilicu su u Bosnu donijeli Makednoci, neposredno ili posredstvom i uticajem Zete. Ćiriliĉki
bosanski spomenici mogu se po svojoj namjeni i izradi podijeliti u nekoliko osnovnih grupa. Na
prvom mjestu su svakako crkveni rukopisi pisani staroslavenskim jezikom srpskohrvatske
recenzije sa elementima ţivog narodnog govora, a uz njih valja vezati i nekanonske tekstove:
apokrife, molitve i sruge sliĉne tvorevine koje spadaju u staru duhovnu knjiţevnost. Zatim bi
došli tekstovi vezani svojom sadrţinom za vjerski i kulturni ţivot i vjerovanje srednjovjekovnog
ĉovjeka Bosne, dati u obliku zapisa na marginama rukopisa i natpisa na graĊevinama i stećcima.
Povelje i pisma predstavljaju znaĉajno blago diplomatske pismenosti ove zemlje, naroĉito zato
što je njegovala autohtone crte i nije prezirala narodni jezik. Ogromna većina duhovnih tekstova,
kako kanonskih tako i apokrifnih, dobar dio zapisa i natpisa, a pogotovo povelja i pisama
predstavljaju veliku vrijednost kao spomenici jezika, pismenosti, opće kulture i historije, a
poneki od njih izdvajaju se i nameću i savremenom ĉitaocu kao primjeri poetskog nadahnuća i
knjiţevnog kvaliteta. Na kraju bi došla lijepa knjiţevnost. Njeni tragovi i uticaji su dosta blijedi,
ali ipak ţivi i evidentni. Na ţalost, kao i u ostalim juţnoslavenskim knjiţevnostima toga doba,
takva literatura, koja se njeguje naroĉito na dvoru vladalaca i oblasnih gospodara, neoriginalna
je, prevodilaĉka, a u najboljem sluĉaju preraĊivaĉka.

Crkvene knjige sadrţe skoro iskljuĉivo prevode Novog zavjeta, u kome istaknuto mjeto imaju
evanĊelja, djela apostolska, poslanice, apokalipsa i izvjestan broj apokrifnih tekstova. To su
u stvari prepisi ranijih prevoda sa glagoljskih predloţaka, sa znaĉajnim elementima daleke
starine u pravopisu i jeziku, ali i sa karakteristiĉnim prodorom ţivog narodnog govora po kome
se i prepoznalo njihovo jeziĉno i geografsko porijeklo. Najstariji ćirski rukopis crkvenog
karaktera, Miroslavljevo evanĎelje, pisano je negdje u Humu, za kneza Miroslava, ali ima i
mišljenja da je ovaj prekrasno opremljeni rukopis nastao moţda na dvoru Kulina bana, koji je po
svojoj sestri srodnik Miroslavljev. Kulin ban je oko sebe okupljao neke znaĉajne umjetnike i
poznavaoce knjige (kao što su braća Matija i Aristodije iz Zadra, progonjeni kao heretici).
Trinaesto stoljeće poznato je ovdje kao vijek kriţarskih pohoda i lomaĉa, pa nam je iz tog doba
ostalo samo nekoliko povelja i jedan crkveni rukopis, Gligorović – Gilferdingovi odlomci, koje
se sastoji iz šest listova teksta iz evanĊelja. Kada je dvadesetih godina XIV stoljeća Crkva
bosanska, poslije vjekovnog i nemilosrdnog progona, ponovo stala na svoje noge, poĉela je da
jaĉa knjiţevna djelatnost. Iz tog vremena saĉuvana su dva rukopisa koja u mnogome nastavljaju
tradiciju ranijih glagoljskih knjiga i Miroslavljevog evanĎelja. Prvi je EvaĎelje Manojla Grka (ili
Mostarsko evanĎelje), a drugi EvanĎelje Divoša Tihoradića, nazvano po njegovom vlasniku,
krupnom feudalcu iz Završja i pristavu na dvoru Stjepana II Kotromanića. U drugoj polovini
XIV do prvih godina XV stoljeća nastali su sljedeći manuskripti crkvene knjiţevnosti:
ČetverojevanĎelje iz Dovolje, Gilferdingov apostol, Srećkovićevo evanĎelje, Ljubljansko
bosansko evanĎelje (ili Kopitarevo evanĎelje), Nikoljsko evanĎelje, Odlomak lenjingradskog
apostola, Vrutoški rukopis (ili Grujićevo evanĎelje), Daničićevo evanĎelje (ili Drugo beogradsko
evanĎelje), Rukopis Krstijanina Hvala, Čajničko evanĎelje, Aprakos kneza Lobanova i EvanĎelje
krstijanina Tvrtka Pripkovića. U prvoj polovini XV do sredine istog stoljeća napisane su u
raznim krajevima Bosne i Huma nove knjige duhovne sadrţine, poznate danas pod ovim
naslovima: Treće beogradsko evanĎelje, Mostarski listovi (ili Belićevi odlomci bosanskog
evanĎelja, odnosno Drugo mostarsko evanĎelje), Mletački zbornik (ili Marčijanski rukopis iz
Venecije), Odlomci iz Montepardonea, Beogradski apostol, Zbronik krstijanina Radosava i
Početije svijeta (ili Plovdivski rukopis).

Donedavno se smatralo da je broj bosanskih rukopisa crkvene knjiţevnosti toliko oskudan da je

nemogućno na osnovu njih napraviti bilo kakve ozbiljnije tekstološke ili umjetniĉke sinteze.
Pogotovo poslije prvog i drugog svjetskog rata, vremena u kome su nestala ili izgorjela ĉak tri
bosanska rukopisa u Narodnoj bibiloteci u Beogradu (Nikoljsko evanĎelje, Daničićevo evanĎelje
i Treće beogradsko evanĎelje). MeĊutim, broj bosanskih medijevalnih rukopisa iznenada se,
posljednjih godina, poĉeo povećavati, zahvaljujući novim nauĉnim istraţivanjima, tako da bi se
danas već moglo prići studioznom prouĉavanju ovih rukopisa, iz više vaţnih aspekata. Prvi
seriozni pregled djela crkvene knjiţevnosti bosanskog i humskog podruĉja crkvenoslavenskog
jezika i srpskohrvatske recenzije dao je Vladimir Vrana (Književna nastojanja u srednjovječnoj
Bosni, Napretkova „Povijest hrvatskih zemalja―, Sarajevo 1942). Njegov popis dopunio je A.
Solovjev, dodajući Vrutoški rukopis, poznat u nauci i kao Grujićevo evanĎelje (Vjersko učenje
Bosanski crkve, Zagreb 1948). Na Kopitarevo bosansko evanĎelje upozorio je Svetozar
Radojiĉić, vraćajući ga iz zaborava (Stare srpske minijature, Beograd 1950). Na Mletački
zbornik i Odlomke iz Montepardona ukazao je Jaroslav Šidak (Problem bogumilstva v Bosni,
Zlodovinski ĉasopos 1-4, Ljubljana 1955), a na EvanĎelje Divoša Tihoradića J. Đurić i R.
Ivanišević (JevanĎelje Dvoša Tihoradića, Zbornik Vizantološkog instituta, br. 7, Beograd 1961).
U najnovije vrijeme pronaĊen je štaviše i jedan novi glagoljski knjiţevni spomenik, pisan
poluoblom bosanskom glagoljicom Splitski odlomak – o njemu je opširno i studiozno posao
Vjekoslav Štefanić (Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije, Slovo br. 7-8, Zagren
1957), ĉime je, kao što smo i ranije spomenuli, i baština glagoljsko knjiţevnosti iznenada
obogaćena.

Bosanski crkveni knjiţevni spomenici, kako glagoljski tako i ćiriliĉki, pisani su na pergamentu, a
pokasno, krajem XIV i poĉetkom XV vijeka, ulazi u u potrebu hartija za pisanje knjiga. Na
papiru su pisani sljedeći manuskripti: ČetveroevanĎelje i Dobolje, Mostarski listovi, Beogradski
apostol i Zbornik krstijanina Radosava, u svemu dakle ĉetiri rukopisa, nastala, u vrijeme kada je
papir ušao u upotrebu i u kraljevsku dvorsku kancelariju u Sutjesci, Bobovcu i Jajcu.

Samo jedan fragment jedne crkvene knjige iz vremena bosanskoi samostalnosti ĉuva se danas u
samoj Bosni – Čajničko evanĎelje. Ostali rukopisi dospijeli su tokom vijekova na razne naĉine u
razne krajeve svijeta. Tako su mnogi stigli u biblioteke i muzeje Lenjingrada i Moskve, ĉetiri u
Italiju (u Vatikan, Veneciju i Montepardone), po jedan je u Carigradu, u Turskoj, u Plovdivu, u
Bugarskoj, a relativno mali broj nalazi se u jugoslavenskim bibliotekama i manastirima. Kao što
smo ranije napomenuli, tri duhovne knjige bosanskog porijekla stradale su prilikom poţara od
bombardiranja Narodne biblioteke u Beogradu, a Srećkovićevo evanĊelje je negdje zagubljeno.
Novija traganja u zemlji i inostranstvu bila si dosta uspješna u otkrivanju nepoznatih bosanskih
rukopisa. Zato postoji opravdana nada da će se naići i na nove primjerke, naroĉito u bibliotekama
Sovjetskog Saveza, Bugarske i Italije, a posebno istraţivanjem starih rukopisa u manastirima,u
krajevima gdje je zabiljeţena jaka emigracija Bosanaca poslije propasti bosanski drţave.
Zahvaljujući Vl. Mošinu i J. Šidaku koji su nedavno boravili u Lenjingradu u cilju identifikacije i
obrade starih bosanskih rukopisa, sada znamo za još neke spomenike bosanske crkvene
knjiţevnosti. Mošin je upozorio na Odlomak lenjngradskog apostola (K datirovke rukopisej iz
sobranija A. F. Gilferdinga GPB, Trudi Otdela drevnorusskoj literaturi Instituta russkoj literaturi
XV, 1958) i EvanĎelje iz Dovolje (Paleografski album na južnoslavovenskoto kirilsko pismo,
Skopje 1966), a Šidak na Aprakos kneza Lobanova (Bosanski rukopisi u Gospodarsrtvenoj
publičkoj biblioteci u Lenjingradu, Slovo 17. Zagreb 1967). Prije deset godina u svim
raspravama govorilo se o broju od blizu dvadesetak bosanskih medijevalnih rukopisa, a danas,
poslije prvih sistematiĉnijih iztraţivaĉkih pothvata, već znamo za skoro tridesetak manuskripta te
vrste. Razlika, zaista, ohrabruje!

Bosanske duhovne knjige objavili su ponajviše struĉnjaci – filolozi, prouĉavajući u njima

prvenstveno pravopisne i dijaktološke osobine, ne ulazeći mnogo u analizu i ocjenu sadrţaja
objavljenih tekstova. Njima pripada zasluga u otkrivanju porijekla pojedinih manusripta. U
posljednje doba posvećuju im sve veću brigu historiĉari koji prouĉavaju problem Crkve
bosanske, u nastojanju da na primjerima potvrde ili pobiju mišljenje o heretiĉkom uĉenju
bosanskih patarena (neomanihejskom, bogumilskom, odnosno o dualistiĉkom uĉenju što je u
raznim krajevima i raznim periodima dobijalo i razno imenovanje). Tako je A. Solovjev kao
rukopise sa bogumilskom crtom oznaĉio sljedeće knjige i odlomke: Daničićevo i Nikoljsko
evanĎelje, Srećkovićevo i Grujićevo evanĎelje, Batalov fragment, Hvalov zbornik i Zbornik
krstijanina Radosava, napominjući da mnogi rukopisi nisu još prouĉeni detaljnije te bi njihova
analiza dala još znaĉajnije rezultate u pogledu ideološkog stava njihovih autora (Vjersko učenje
Bosanski crkve, JAZU Zagreb 1948). Đ. Sn. Radojiĉić, na osnovu najnovijih istraţivanja,
pribraja ovim njigama kao bogumilske: Divoševo evanĎelje, Mletački zbornik, Kopitarevo
evanĎelje i Početije svijeta iz Plovdivske biblioteke, sa ogradom za posljednji rukopis: „Svakako
je iz Bosne, ali je veliko pitanje da li je bogumilskog postajanja.― (Jugoslovenski ćirilićki
rukopisi, Ţivot br. 1-2, Sarajevo 1967). Na osnovu jedne glose pisara, J. Šidak je nedavno došao
do zakljuĉka da EvanĎelje Tvrtka Pripkovića pripada takoĊer Crkvi bosanskoj (v. cit. ĉl). Uz
mišljenje Jordana Ivanova, izvrsnog poznavaoca slavenske srednjovjekovne knjiţevnosti, o
bosanskom porijelu apokrifne i heretiĉne apokalipse, poznate u nauci kao Bečka tajna knjiga,
saĉuvane na la tinskom jeziku XII vijeka, pristao je Solovjev i neki drugi naši historiĉari, ĉime je
još više obogaćen ne samo broj knjiga nego i znaĉaj stare bosansko knjiţevnosti. Bečka tajna
knjiga i Početije svijeta, prvorazredne su karike u lancu jedne literature ĉiji su dijelovi iskidani i
uništeni, ali po njima i po izvjesnim tragovima ostavljenim u glosama na marginama
pravovjernih kodeksa i usmenoj knjiţevnosti moţemo da naslutiom elemente jedne dualistiĉke
kosmogonije u ĉijem vjerskom, odnosno ideološkom znaku je ţivio bosanski ĉovjek srednjeg
vijeka.

Heretiĉka Tajna knjiga (latinski prevod nalazi se u beĉkoj Nacionalnoj biblioteci) nastala je u
vrijeme snaţnog prodora ćirilice i neomanihejskih uĉenja, koji je dolazio u isto vrijeme moţda i
kao dva vida iste pojave. To je jedna od onih heretiĉkih knjiga o kojima s gnušanjem govore
inkvizitori zapadne crkve, odnosno knjiga naĉastiva, koju anatemišu sinodici istoĉne crkve.
Poslije objuracije na Bilinom polju kod Zenice, na kome su se bosanski krstijani i krstijanice
odbranili od optuţbi Rima, a Kulin ban vješto sprijeĉio mogućnost da maĊarski kriţari, krstom,
ognjem i maĉem, urazume optuţene bosanske ţitelje, bosanski patareni prilagoĊavaju se svom
novom poloţaju i svoje uĉenje, kao i njihovi istomišljenici od Carigrada do Provanse,
kamufliraju pravovjernim, ortodoksnim simbolima. Ne usuĊuju se više da prepisuju zabranjene
knjige i vrlo su marljivi u prepisivanju i promicanju kanonskih knjiga, uglavnom knjiga Novog
zavjeta, u kojima poĉasno mjesto zauzimaju tekstovi Ivana Bogoslova, autora jednog od
evanĊelja i Apokalipse. Ovi biblijski tekstovi, zajedno sa djelima apostolskim i poslanicama, bili
su glavna i svakodnevna lektira patarena i vjernika njihove crkve. Njima moţemo pridruţiti
jedan broj apokrifa, zabiljeţen u nekim rukopisima, kao što su Hvalov zbornik i Mletački
zbornik, Početije svijeta (koje nekim stavovima asocira na dalekog svog pretka – Tajnu knjigu),
Povijest o Abagaru (apokrif prenesen u bosanski katoliĉku knjiţevnost i zasvjedoĉen kasnije u
Bugarskoj, objavljen u Veneciji kao prva štampana knjiga namijenjena Bugarima). Sadrţine,
simbole i vjerovanja zapaţena u apokrifima pronaći ćemo ponovno u zapisima, koji su se kao
ljekaruše i talismani odrţavali i kasnije, kroz vijekove, marljivo prepisivani bosanskom
ćirilicom. Takav jedan zapis pod naslovom Molitva ot treska iz druge polovine petnaestog
vijeka, nastao u okolini Foĉe, saĉuvan je do danas, a znaĉajan je naroĉito kao indikator koji nas
moţe uputiti u karakter jedne vrste knjiţevnosti svog doba, nestale u tami vjekova, a saĉuvane
samo u narodnoj knjiţevnosti.

Poseban naĉin mišljenja, sa izvjesnim heretiĉkim elementima u odnosu na uĉenje pravovjernih

crkava, zacrtanim slovom i duhom Tajne knjige, došao je do izraţaja u tumaĉenju kanonskih
tekstova. Ta tumaĉenja su vršena, iz opreza zbog svakodnevnih opasnosti od inkvizitorske
intervencije, usmenim putem, ali se poneki komentator nije mogao suzdrţati a da na
marginamane zabiljeţi poneki zapis koji nam moţe pomoći da odgonetnemo suštinu patarenskih
komentara. Ona se sastojala od dva osnovna elementa: razbijanja i kritke izvjesnih dogmi kao i
protesta protiv svemoći vladajućih crkava i drţave. U tom pogledu najinteresantnije su glose iz
Srećkovićevog evanĎelja, koje spadaju u posebnu podvrstu srednjovjekovne duhovne
knjiţevnosti, poznate pod imenom Razumnik (ili Pitanja i odgovori) u starim slavenskim
knjiţevnostima, a na zapadu kao Lucidarius (Prosvjetitelj). Za razliku od ovih glosa koje imaju
apokrifni karakter, bosanske glose iz navedenog rukopisa umnogome forsiraju heretiĉka,
bogumilska shvatanja. Po ovom patarenskom glosatoru, koji misli u duhu principa dualistiĉkog
pogleda na svijet, ĉovjeĉje su duše anĊeli zavedeni od Sotone kao boţjeg suparnika. Te duše su
zarobljene u materijalnom svijetu, u ljudskom tijelu, a mogu se spasiti samo milošću boţjom, a
ne euharistijom. Stari zavjet je vjera Jidina. Krštavanje vodom ne moţe pomoći ljudskom
rodu, a Ivan Krstitelj nije svetac nego vodonosac, te je ispravno i korisno samo duhovno
krštenje, o kome pouĉavaju svaki dan vjernike dvanaest apostola, što se moţe odnositi na na
dvanaest starješina Crkve bosanske. Zapadne crkva je prema ovoj interpretaciji Sotonina
crkva, koji sluţi gospodaru vijeka, knezu vijeka (ovog svijeta). Glosator iz Grujićevog
evanĎelja (Vrutoškog rukopisa) govori u svojim zapisima o istoĉnoj crkvi kao podmitljivoj, jer
se njene starješine postavljaju na visoke poloţaje pomoću mita (srebrom i zlatom). U drugoj
glosi u istom rukopisu dijak upućuje prekor svom starješini „prepodobnejšem Ratku―, nazivajući
sebe „gladnim siromahom―. Moţda se prvim zapisom aludira i na samu bosanski crkvu, koja je u
novije doba uţivala status drţavne crkve, i na Ratka, kao jednog od njenih starješina što su se
poĉeli bogatiti sluţeći interesima drţave i nekih moćnih njenih predstavnika, dok je nasuprot
tome stanje dijaka, koji se nalazi na tako nezavidnom poloţaju da mora ĉak i da gladuje, mada
vrši dobro i pošteno svoju duţnost, teško i nesigurno. Uĉenje Crkve bosanske, izraţeno u
glosama na marginama izvjesnih bosanskih rukopisa do kraja je rasvijetljeno rukopisima iz
knjiga katoliĉke crkve, nastalim iz potrebe za pobijanjem „manihejskih zabluda―, kojim je kao
idejnom kugom bila zaraţena Bosna. Najvaţniji meĊu njima je spis iz XIII vijeka, poznat pod
naslovom Važni momenti i primjeri uzeti iz rasprave izmeĎu katolika – Rimljanina i bosanskog
patarena (vid F. Raĉki, Prilozi za povjest bosanskih patarena, Starine I, Zagreb 1869).

Ranije smo naveli jedan sluĉaj koji govori o stanju pisaca, pisara – dijaka. O odnosima dijaka i
feudalaca govori i glosa jednog od prvih pisaca u XII stoljeću, dijaka Grigorija, koautora
Miroslavljevog evanĊelja. U njoj „grešni Grigorije― zamjera svome knezu, gospodaru Huma, što
ga ne štiti, ma da bi za teţak i kvalitetan rad koji za njega obavlje morao to da ĉini. Ostali
glosatori, svaki na svoj naĉin, daju i druga zanimljiva svjedoĉanstva o svom vremenu i ljudima.
Tako krstijanin Hval u svom rukopisu, što ga je pisao „zlatom kako i ĉrnilom―, moli ĉitaoce da
mu ne zamjere ako je štogod u pisanju pogriješio, a krstijanin Radosav dajući podatke o svom
djelu, u kome se uz Apokalipsu nalazi i jedini saĉuvani obrednik bogumilske crkvene sluţbe,
ispovijeda, iskreno se tuţeći, da su mu ruke otešćale od napornog i odgovornog rada na izradi
knjige. Veoma lijepi su zapisis krstijanina Stanka Kromirijanina na marginama odlomka
Batalovog evanĊelja (poznatog i kao Lenjngradsko bosansko evanĎelje). Stanko piše o tepaĉiji
Batalu, koji je veliku šaţnju posvećivao patarenima, kao o ĉovjeku goleme moći i ugleda u
tadašnjem društvu. Neki detalji ovog zapisa kazani su vrlo skladno, ĉistim narodnim jezikom,
zahvaljujući ĉemu ove glose mnogi uvrštavaju u knjiţevne tvorevine svoje epohe. Kromirjaninov
popis starješina bogumilske crkve u istom rukopisu dragocjen je historijski podatak ne samo za
izuĉavanje razvoja Crkve bosanske nego i ĉitavog bogumilskog pokreta na Balkanu. Naime, u
prvom dijelu popisa, koji poĉinje sa Jeremijom kao rodonaĉelnikom (poznatim u istoriji i iz
nekih drugih spomenika i ponekad poistovećenim sa popom Bogumilom), nalaze se imena svih
herezijarha do djeda Rastudija, za koga se pretpostavlja da je osnivaĉ prvi put ĉvrste bosanske
patarenske crkvene organizacije, a zatim imena bosanskih djedova, episkupa Crkve bosanske do
vremena u kome je ţivio Stanko Kromirjanin, dakle do 1393. Radeći na knjizi za Divoša
Tihoradića, anonimni dijak iz Završja zastao je kod rijeĉi krin, ne znajući šta ona znaĉi. Presretan
da je saznao njen smisao, on hita da to zabiljeţi: „Lilije, cvijetu ime – krin…―

U jednom rukopisu s kraja XIV stoljeća dijak se na margini ovako potpisao: „A zapisa boţjom
milostiju krstijanin, a zovom Tvrtko Prinković, zemljom Gomilanin―. Kasnije će se na istoj
stranici ruka nekog pakosnog pravovjernika dopisati na raĉun bosanskog heretika sljedeće: „I
bog zna – neka je to svinja bila!―

Po knociznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su sliĉni natpisi, koji se pojavljuju

najviše na stećcima, a zatim na crkvenim graĊevinama, sudaĉkim stolicama, mauzolejima,
kaznenim ploĉama, itd. I kao što pisac zapisa na marginama svojih ili tuĊih knjiga mora u nekoj
mjeri da se drţi izvjesnih pravila u formiranju reĉenice, proporcija i sadrţaja zapisa, tako i pisci
epigrafa imaju priliĉno strogo odreĊene formulare, o kojima su morali voditi raĉuna. Naroĉito je
takav sluĉaj sa nadgrobnim tekstovima – epitafima, što je i razumljivo s obzirom da grobno slovo
mora da sadrţi dostojanstvo i mjeru u stilu i jeziku zbog bola što valja da ga izrazi. U sadrţaju
nekih bosanskih i humskih epigrafa ima izvjesnih reminiscencija na stare grĉke i latniske natpise,
kao i na suvremene il talijanske epitafe, ali se ovdje ne radi o direktnom uticaju tih tekstova,
nego o rezultatima koji su prozašli iz istog napora i raspoloţenja da se naĊe adekvatan tekst
motivu iz kojeg bi trebalo da proizaĊe. Po toj istoj logici stvaralaĉkog umjetniĉkog akta našle su
se istovetne ornamentalne realizacije izvjesnih motiva na stećcima i meksiĉkim lapidarnim
spomenicima, te valja odluĉni odbiti one pedante koji po svaku cijenu i u svakoj prilici traţe
uzore na kojima je izraslo domaće stvaralaštvo, nalazeći se uvijek u jednom inferiornom
poloţaju i stanju u odnosu prema svemu što je strano, pa bilo i manje interesantno, ĉak i mnogo
manje originalno. Lapidarni natpisi poĉinju obiĉno frazom: A se neka se zna… ili A se leži…, već
prema prirodi natpisa. Epitaf u najviše sluĉajeva obavještava prolaznika, ĉitaoca, da je pokojnik
pokopan na plemenitoj baštini, ponekad se navede i ime lokacije, a ĉesto i ime osobe, obiĉno iz
uţe porodice pokojnika, koja podiţe spomenik. Većina natpisa ne spominje pisca epitafa, ali su
neki dijaci smatrali da njihov djelo ne treba da ostane u tami anonimnosti, te su se potpisivali,
obiĉno svojim imenom.

Najveći broj epigrafa ne probija koru i oklop sheme što se nametnula kao obrazac za sve
sluĉajeve. Ali ima priliĉan broj natpisa koji su rezultat dubokih liĉnih emocija i senzacija autora,
izazvanih jaĉinom tragiĉnosti dogaĊaja o kome je trebalo ostaviti svjedoĉanstvo potomstvu. Ima
epigrafa koji svojom konciznošću i misaonošću mogu da zaplijene i kritiĉki raspoloţenog ĉitaoca
našeg vremena, a ima tekstova ĉiji poetski patos moţe da zagrije i pravog literarnog sladokusca,
ĉak i onoga koji priznaje samo najmoderniji izraz u umjetnosti. U epitafu Bogĉina, sina Stipka
Ugrinovića, urezanom u stećak u Kotarcu koj Sarajeva, sa savršenom jednostavnošću opisana je
zla sudbina mladog pokojnika:

Mlad sa ovoga svijeta odoh –

A jedan bijah u majke…

Neizmjerna je tuga utamniĉenika koji je trunuo u vlazi i tami blagajske tamnice, podignute ispod
zidina dvorske tvrĊave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna.
U jednom kamenu od miljevine uznik je, moţda i samim golim noktima, uspio da ureţe svoj
bolni i zatomljeni krik:

A ovo pisa Vrsan Kosarić,

suţanj, koji se ne raduje…

Ţivot je ĉudo, a smrt je zagonetka o kojoj valja voditi raĉuna kao misteriji što nas neminovno
grabi. Zato je motiv smrti, kao neminovnost, najĉešće prisutan u mislima ovjekovjeĉenim u
kamenu. Ovozemaljski ţivot je tmaĉa, mrak, apsurd, iz kojeg treba što prije izaći, jer je produkt
naĉela zla. Anonim iz Gorice obiljeţio je svoj grob, nadajući se nekom novom, svjetlijem ţiću:

Odar zapisah ja u tmaĉi

i ostavih mudro

za novi ĉas…
Ivan Maršić iz zapadnog Huma, jednostavno i bez ironije, biljeţi jednu gorku istinu o ljudskoj
sudbini, što ju je na kraju svog ţivota kao najdragocenije iskustvo stekao, predajući ga u vidu
poruke onima što dolaze poslije njega:

Dugo na zemlji ţivjeh ja –

osamdeset i osam ljeta.

a ništa ne ponesoh!…

Jedan ţitelj sa Lašve, iz okolice Travnika, reći će to još tiše i dublje:

A ovdje leţi Dragaj

na kraju –

ništ…

Radojica Bilić iz Starog sela kod Jajca nije bez taštine podigao sebi biljeg za svog ţivota, ali
njegovo slovo o smrti nosi u sebi iskrenu bol zbog prolaznosti ovog svijeta, i tugu s kojom valja
upoznati i druge. Svojoj rodbini, susjedima, namjernicima i putnicima obraća se on, uz pomoć
dijaka Veselka Kukulamovića, ovako:

Molju

bratiju

i strine

i neviste

pristupite

i ţalite me…

jer ćete biti vi

kako jesam ja,

a ja neću biti

kakovi jeste vi! …

Nepoznati patnik iz Goraţda na Drini zaţalio je za ĉudima ovoga svijeta u kome je ĉovjek samo
privremeno nastanjen, stranac, i putnik što je saznao da je samo prošao putevima ispod
tajnovitog neba, da bi mogao na kraju tog kratkog i snovitog puta iskreno rezignirati:
Ĉuţdome –

ţeljeti ovoga svijeta…

Daleki i duboki, skoro vanvremenski i vanprostorni uzdah Stipka Radosalića, koji je ţivio negdje
krajem ĉetrnaestog stoljeća u Premilovom polju, dopire iz tame vijekova sve do nas i preko nas,
u budućnost iskopanu i za našu neizvjesnost, potresajući sva naša ĉula i dubeći po svim našim
misaonim spekulacijama:

Boţe, davno ti sam legao

i vele ti mi je leţati…

Niko nije pošteĊen iskušenja i gorĉine smrtnog ĉasa, ni ubogi ni uzmoţni. Na kamenu kneza
Tvrdisava Brsnića iz Bujakovine stoji uklesano slovo proste istine i neumitne pravde:

Poĉten vitez –

ovdje jadan dojde…

Blaga tuga provijava kroz natpis iz Svitave:

Rodih se

u veliku radost,

a umrijeh

u veliku ţalost.

Ne samo ironije, nego i pravog crnog humora ima na stećku Juraja Ivanovića iz srednje Neretve:

A se piše na krstu Jurja:

Da je znati svakomu ĉoviku

kako stekoh blago

i š njega –

pogiboh…

Ne stećku Radosava Mrkšića iz Miruša u Travuniji izreĉena je jedna oštra misao koju teško
moţe bez svetogrĊa podnijeti bilo kakav nadgrobnjak. To je osuda smrti poslane od nekoga u
kome je otjelovljena nepravda, od sile koja moţe biti samo opaki, crni i nemilosrdni bog, zbog
koga mogu biti izreĉene ivako sarkastiĉno poentirane rijeĉi:
Stah,

boga moleći,

i zla ne misleći –

i ubi me grom!…

Ali, smrt dolazi ponekad u pravi ĉas, kao posljedica i zasluga, kao otkupljenje za nepravedno
djelo što ga je neko uĉinio. Ubistvo ne dolikuje pravednom ĉovjeku, boriti se smije samo u
pravednom ratu, u onome koji se vodi protiv rata, protiv zla. U samoodbrani . Dabiţiv Drašković
kaţnjen je u ĉasu u kome je odluĉio da sudjeluje u nekom krvoproliću, u kome nije trebalo da se
naĊe:

Kada htjeh pobiti –

tada i umrijeh…

Ţivot je isprepleten sa tisućama zamki i tajni i u njemu nije lako prosuditi šta je dobro a šta zlo.
Odgovornost sudija je zato tim teţa i veća. Ako vrhovni sudija moţe da pogriješi u procjenama
grijeha koje ĉine ljudske duše, zemaljski suci su tim prije i više skloni zabludama u ocjeni teţine
prestupa, o zloĉinu i kazni, te je time i njihova uloga delikatnija. Vlast na zemlji je kratka i
privremena i pred velikim sudištem poslije smrti sve ćemo polagati raĉune. O toj temi, o
sudištima i sucima, izreĉena je drevna mudrost na kamenoj sudaĉkoj stolici u Hodovu:

Pogledaj

ovaj kamen –

Ĉiji li je bio?

Ĉiji li je sade?

Ĉiji li neće biti?

Najstarija ţarišta lapidarne pismenosti nalazila su se u starom Humu i u središnjoj, banskoj

Bosni. Jedan natpis u Humcu na Trebiţatu uklesan je u ktitorsku ploĉu već krajem X ili
poĉetkom XI vijeka, a uklesao ga je ţupan Krsmir Eretović. Nekoliko natpisa iz okolice Trebinja
potjeĉu iz sredine i kraja XII vijeka. S kraja istog vijeka saĉuvani su natpisi Kulina bana, sudije
Gradiše i kaznaca Nespine u okolini Visokog i Zenice, u centru ondašnje bosanske drţave. Kao
treći centar pismenosti ove vrste moţe se oznaĉiti okolina Vidoške (današnjeg Stoca), u kojoj je
prvi epitaf pronaĊen tek s poĉetka trinaestog stoljeća, ali se tu razvijala lapidarna epigrafika
tokom ĉitavog srednjeg vijeka da bi svoju kulminaciju dostigla u XV stoljeću. Najveći broj
natpisa u ovom podruĉju pronaĊen je u Boljunima, jugozašadno od Radimlje i Stoca, ĉija
nekropola sa svojih dvadesetak natpisa izbija na prbo mjesto na ĉitavom bosansko-humskom
podruĉju. Zanimljive oaze tekstova u kamenu postoje takoĊe u okoini Blagaja, sjedišta humske
vlastele, gdje je prvi natpis, ktitorski , zabiljeţen već krajem XII vijeka, zatim u dolini Lašve,
kojom je nekada vladao tepĉija Batalo, te u bosanskom Podrinju, od Foĉe do Vlasenice i
Srebrenice, glavnog rudarskog centra zemlje. U najnovije vrijeme registriran je veći broj epitafa
na podruĉju srednjovjekovnih ţupa Usora i Soli, te u Posavini oko Koraja i Bijeljine, što je još
jedan novi dokaz o velikom kulturnom uticaju zraĉenom iz centra i u najudanjenija podruĉja
zemlje, pa i ona u kojima je prisustvo neprijateljski raspoloţenih i agresivnih Ugra bilo vrlo
ĉesto. Najpoznatiji dijaci i kovaĉi koji su pisali i klesali natpise u kamenu jesu: Prodan i Miogost
u središnjoj Bosni, Veseoko Kukulamović i Vukašin u podruĉju Lašve i Jajca, Bratjen u
Travuniji, Semorad, Miogost, Grubaĉ i Krilić u okolici Stoca, Nikola Dragoljević i Dragoje dijak
u Podrinju, Ugarak u Vrhbosni, i drugi, manji ili više danas poznati.

Postavljanje stećaka nastavljeno je i u doba turske okupacije, ali sa raspadom i nestankom Crkve
bosanske sve više je išĉezavao i ovaj zanimljiv obiĉaj i kult u spulkralnoj kulturi Bosne. Izvjesni
ikonografski motivi i simboli sa stećaka jedno vrijeme su se zadrţali na nadgrobnjacima katolika
i pravoslavnih koji su nekada pripadali patarenskoj sljedbi, da ubrzo prepuste mjesto
pravovjernim oblicima obiljeţavanja mrtvih. Snaţan uticaj stećkovske tradicije naroĉito dugo se
zapaţao na muslimanskim nišanima, kako u arhitektonskom oblikovanju tako i u izvjesnim
simbolima reljefa, a na nekim su epitafi muslimanksim pokojnicima napisani u potpunoj tradiciji
kako u stilu i jeziku tako i u pismu (bosanĉicom). Takvi spomenici sa starim simbolima mogu se
danas vidjeti na sarajevskim grobljima, kao i u sarajevskoj okolici (Bulozi i drugi). Zato nije
nikakav paradoks da se poneki primjerak stećka naĊe i danas ne samo u grobljima pravovjernih
Hristovih sljedbenika nego i u starim grobištima pristalica Muhameda, koji je u vrijeme
propagande za prelaţenje na islam proglašen za onoga što je najavljen u EvanĎelju (InĎilu kod
musilmana), za patarenskog Paraklita (Utješitelja).

Velike zasluge u otkrivanju stećaka i ostalih lapidarnih spomenika imao je saradnik Zemaljskog
muzeja u Sarajevu Ć. Truhelka, koji je i nekoliko desetina godina objavio najveći broj epigrafa,
od kojih su većina epitafi. Još 1890. Godine V. Jagić je upozorio na vaţnost ovakvog napora,
naglašavajući: „Ako ćemo da sudimo po epigrafici, za Bosnu i Hercegovinu se moţe reći – koji
ste bili posljednji, bićete prvi! Jer, nema slovenske zemlje iz koje bi u novije vrijeme izišlo na
vidjelo toliko slovenskih natpisa, koliko iz ove zemlje… Stari ćirilski natpisi ostaće svakako, da
li s bogumilstvom ili bez njega, to će riješiti budućnost – vrlo znamenita pojava u ţivotu našeg
naroda ovih krajeva―. (Einige Worte ueber bosnische Inschriften auf Grabsteinen,
Wissenschaftliche Mitteilungen aus BiH, Wien 1895). Jagićeva predviĊanja su se do kraja
ispunila. Natpisima na stećcima bavili su se mnogi uĉenjaci velikog renomea, meĊu njima K.
Jureĉek, a u najnovije vrijeme mnogi lingvisti, istraţivaĉi stare knjiţevnosti i umjetnosti,
medijevalisti iz naše zemlje: V. Ćorović, A. Solovjev, J. Šidak, Đ. Sn. Radojiĉić, A. Benac, M.
Vego, S. Ćirković, Š. Bešlagić, B. Hrabak, i mnogi drugi. PotvrĊeno je da su pored vlastela i
vlasteliĉića i ostalih ţitelja pod stećcima pokopani patareni raznog ranga i hijerarhije Crkve
bosanske, kao što su djedovi, gosti, strojnici, te ostali krstjani i krstjanice i obiĉni vjernici poznati
kao mrsni ljudi. To ne iskljuĉuje mogućnost da pod stećcima ne leţe i pripadnici drugih religija,
naroĉito pod onim nagrobnjacima gdje su pokopani bivši patareni, što prihvatiše poslije propasti
Bosne druge religije, posebno islam. Na ţalost, od velikog broja epigrafa ostao je samo manji
dio, jer su tokom vjekova uništavanjem stećaka uništavani i natpisi na njima. Pribliţno taĉan broj
znaćemo uskoro, kada M. Vego završi svoj korpus, od kojeg su do sada izašle tri sveske pod
naslovom Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1962 – 1964).
Posebnu vrstu pisanih spomenika predstavljaju manuskripti povelja, darovnica i pisama
drţavne kancelarije, oblasnih gospodara i pojedinaca, poĉevši s povljeom Kulina bana iz 1189.
do posljednje povelje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića iz 1461. i sliĉnih
dokumenata pojedinih znaĉajnih feudalaca do kraja XV vijeka. Okovane zakonima uobiĉajenih
formula i šablona, povelje i sliĉni rukopisi u prvi mah mogu da djeluju stereotipno, hladno, pa i
dosadno. Dubljim poniranjem u njihovu sadrţinu otkrićemo tek tada dijelove koji imaju veću
vrijednost nego što ga pruţa goli dokumenat, pronaći ćemo zrnca još nepoznate zlatne ţice, pa i
ĉitave partije poetski nadahnutog teksta, ĉak i onda ako dijak i nije išao za knjiţevnim rezultatom
i poetskim kićenjem. Sadrţinom su bogate povelje humskih knezova XIII vijeka, a naroĉito su
zanimljiva pisma kneza Ĉrnomira i općine Popovo – u njima se otvoreno i gnjevno govori o
nedosljednosti i prevrtljivosti Dubrovĉana, na koje su poruke i naslovljene. Saĉuvane su iz tog
vremena i ĉetiri povelje Mateja Ninoslava. Prekid u djelovanju bosanske banske kancelarije traje
od sredine trinaestog do dvadesetih godina ĉetrnaestog stoljeća, do dolaska Stjepana II
Kotromanića na bansku stolicu, a sliĉno je i sa djelatnošću u Humu, u kome je šutnja i mnogo
duţa. Povelje bana Stjepana II i njegovog brata Vladislava odlikuju se bogatstvom naracije, koja
je naroĉito došla do izraţaja u darovnici izdatoj Vlatku Vukosaviću za „njegovu vjernu sluţbu―,
u kojoj mu je posluţio sa tri junaĉka djela što ih uĉini u raznim prilikama, a naroĉito u sukobu sa
mladim kraljem Dušanom kada se s njim sukobio u Raškoj. Iz nje potiĉu proklinjanja „bezboţnih
i poganih babuna―, u koje se ubraja i sam bosanski ban. Opis tih junaĉkih djela umnogome
podsjeća na sliĉne opise u deseteraĉkim narodnim pjesmama koje su nastale mnogo kasnije.
Veoma je upeĉatljiva povelja istog bana kojom daruje Dubrovnik Stonskim ratom i Prevlakom,
„sve do zgorenja svijeta―, do strašnog sudišta, najavljenog u bosanskoj Apokalipsi. Za vrijeme
kralja Tvrtka domaći dijaci dolaze u sjenu logoteta Vladoja – on u kraljevsku kancelariju uvodi
stil i jezik raških povelja, što je naroĉito jako izraţeno u prvim dijelovima dokumenata –
intitulaciji i arengi, sveĉanom uvodu u kome se iznosi opća motivacija akta, povezana sa
vjerskim shvatanjima tog vremena po kojem je vlast dar boţji, potreban da se prenosi i na druge.
Naroĉito je izrazita arenga u Tvrtkovoj povelji od aprila 1378. kojom obnavlja trgovaĉke veze sa
Dubrovĉanima. Svojom rjeĉitošću i poetskim nadahnućem izdvaja se posebno darovnica kralja
Dabiše vojvodi Hrvoju Vukĉiću Hrvatiniću iz 1392. To je jedan od najljepših tekstova našeg
jezika srednjeg vijeka. Zanimljive su i neke povelje pojedinih oblasnih gospodara, a meĊu njima
se istiĉe darovnica braće bjeljaka i Radiĉa Sankovića, kojom nakon smrti kralja Tvrtka,
otkidajući se polako od autoriteta centralne vlasti, daruju Ţupu konavaosku gradu Dubrovniku,
kao njihovu drevnu baštinu, silom otetu od strane raške i humske gospode. Nisu nezanimljive
povelje i pisma Pavlovića, Kosaĉa i Hrvatinića, kao ni hercega Stjepana i njegovih sinova:
Vladislava, Vlatka i Stjepana, odnosno Ahmeda Hercegovića. Od ostalih vrsta pismenosti koja se
njegovala na dvorovima zanimljivi su takoĊe trgovaĉki ugovori (kao onaj što je kralj Tomaš
sklopio sa knezom Nikolom Trogirarinom), rodoslovi (od kojih se izdvajaju dva: prvi,
nepoznatog dijaka iz Polimlja, kojim izvodi porijeko kralja Tvrtka iz nemanjićke loze, kako bi se
dokazalo njegovo pravo na kraljevsku krunu i, drugi, rodoslov što ga jedan od bivših dvorjana na
dvoru vojvode Radoslava Pavlovića izreĉe u dubrovaĉkoj kancelariji, kako bi dokazao pravo
Juraja Bogišića – Hvalovića na nasljedstvo od svog srodnika Braila Tezalovića). Neka vjerovna
dokumenta mogu nam pomoći da dobijemo odliĉan uvid u odnose i naravi ljudi jednog dalekog
doba, kao što su na primjer vjerovnice Jelene Grube. Srednjovjekovnih ljetopisa Bosna nema,
što ne znaĉi da ih nikada nije ni imala. Kao i mnogi srugi spomenici pismenosti i knjiţevnosti i
bosanske kronike nestale su u tami vijekova. Zahvaljujući podacima nekih historiĉara iz kasnijeg
doba mi ipak danas znamo za imena dvojice ljetopisaca. Dubrovĉanin Jakov Lukarević, koji je
djelovao na razmeĊu XVI i XVII stoljeća, spominje ljetopisca Manojla Grka (kao „ducis Harvoia
Harvatich cronista Emanuele Greco―), a iz ljetopisa jednog drugog bosanskog ljetopisca, Milića
Velimislića („Milich Velimiseglich, cronista di Bosna―) uzeo je podatke o dogaĊanjima u Humu
što su se dogodili oko 1171. godine (J. Luccari Copioro ristretto degli annali di Rausa libri
quatro, Venezia 1605). Ljetopis Fra Nikole Lašvanina saĉinjen je najvjerovatnije i na osnovu
neke medijevalne bosanske kronike što ju je ovaj kronista imao u rukama, u originalu ili u
prepisu.

Od knjiţevnih djela, za koje se zna da su sigurno postojala u Bosni, spominje se na prvom mjestu
Povjest o Aleksandru (ili Aleksandrida) još u XIV stoljeću. (S. Nazeĉić, Književnost Bosne i
Hercegovine, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 2, Zagreb MCMLVI). Na jedan kasniji rukopis iz
Roudnica u Ĉeškoj, pod naslovom Aleksandar Velik upozorio je V. Jagić, objasnivši njegov tekst
i davši komentar o njemu. Pretpostavlja se s pravom da su na dvorovima prepisivani i drugi
rukopisi ondašnje lijepe literature, koja je kao lektira dopunjavala apokrifne tekstove. Pa i samih
apokrifnih pripovijesti moralo je više biti, što potvrĊuju i pojedine priĉe što danas pripadaju
narodnoj, usmenoj knjiţevnosti, sa izrazitim elementima doketizma, i drugim karakteristikama
neomanihejskog uĉenja, onemogućavanog vijekovima u pisanoj knjiţevnosti. Postoje posredno
svjedoĉanstva o lirskoj i epskoj poeziji – njegovala se na dvorovima, ali i u narodu. Poznate su
bile neke pjesme o Radosavu Pavlovići, a jedna pjesma, bugarštica, o vjernoj sluţbi, toliko
zagovaranoj i cijenjenoj u Bosni, pod naslovom Kako se Nikola Radanović odvrgao od svoga
gospodara, odnosi se na oblasne gospodare iz Srebrenice, Dinĉići – Kovaĉeviće. Do danas je
saĉuvana, pretrnjevši razumljive redakcije od dubrovaĉko-dalmatinskih prepisivaĉa, ali je u njoj
u osnovi ostala bosanska fraza i leksika. Sliĉan sluĉaj je i sa drugom bugaršticom, poznatom pod
naslovom Razbolje se Đerzeleze, nastaloj takoĊe u drugoj polovini XV vijeka i modificiranoj
kasnije, prema ukusu prepisivaĉa i pjevaĉa. Na dvorovima kraljeva i najkrupnijih feudalaca
postojale su grupe glumaca, sviraĉa i igraĉa, koje su ĉesto puta nastupale ne samo da zabave
svoje gospodare nego su odlazile i na razne feste u Dubrovnik. Pojedine tvorevine iz njihovog
repertoara ulazile su u narod, mapćene i prenešene s usta na usta. One su uticale na stvaranje
umjetniĉke knjiţevnosti dubrovaĉkih literata XV i XVI stoljeća, au Bosni su postajale dio bogate
narodne knjiţevnosti, koja će dati tada i kasnije najljepše primjere pripovijedaka, poslovica, a
naroĉito lirskih pjesama i balada, što će u XIX vijeku, kada se za njih saznalo, proslaviti našu
narodnu poeziju u svijetu.

Dugo vremena knjiţevni historiĉari, a naroĉito knjiţevni kritici u svim juţnoslavenskim

zemljama, gledali su na staru knjiţevnost skoro sa prezrenjem, nalazeći da je prevodna, da je
pisana na jeziku koji narod ne razumije, da je svojim vjerskim domišljanjima i pretjerivanjima
nezanimljiva, pa i dosadna. Tek u novije vrijeme izvršena je kritiĉka valorizacija te i takve
literature, ĉime se došlo do novih rezultata. Pobijedilo je shvaćanje da su i primjeri pismenosti
dragocjeni prilog svakog naroda u njegovom razvoju i razultati koji ulaze u fond kulturnog
naslijeĊa. U Srbiji je došlo do novog vrednovanja hagiografija i biografija, koje su historijski
materijali, ali i knjiţevni dokumenti. Bosna doduše nema nijedne hagiografije, ni biografije –
takva literatura protivila bi se moralu koji je propovijedan od strane Crkve bosanske, ĉiji vjernici
nisu smjeli da veliĉaju zasluge vladara kao predstavnika materijalne vlasti, niti svetaca, jer nije
postojao kult svetaca u onom obliku u kome se pojavljivao u istoĉnoj ili zapadnoj crkvi.
Srednjovjekovna Bosna nije ostavila svojim potomcima ni druga originalna djela knjiţevna
(neznatan broj bio je poznat u susjednim zemljama). Ali, nema potrebe da se preskromno i
stidljivo krije ono što je u njenoj prošlosti zaista stvoreno kao kulturna vrijednost, i predato u
riznicu zajedniĉke jugoslavenske kulture, kao njen integralni dio. Traba znati da je prvi fresko-
portre naslikan u Stonu, staroj prijestonici Humske zemlje. Neka se zabiljeţi da je prvi i najstariji
ćiriliĉki natpis zapadno od Makedonije uklesan u Humcu, kod Ljubuškog. Zašto se ne bi
upamtilo da je prvi i najljepši naš ćiriliĉki spomenik crkvene knjiţevnosti napisan negdje u
Humu ili na dvoriu Kulina bana u Bosni? Dobro je da se nove generacije upoznaju s ĉinjenicom
da bosanski glagoljski rukopisi, pisani poluoblom glagoljicom, spadaju meĊu najstarije i
najvaţnije glagoljske spomenika hrvatsko.srpske recenzije uopće. Pravo je da povelja Kulina
bana s kraja XII stoljeća, najstariji spomenik svjetovnog karaktera pisan na narodnom jeziku u
juţnoslavenskim zemljama, ne bude više jedini reprezentatn bosanskog kulturnog nasljeĊa u
juţnoslavenskoj knjiţevnosti srednjeg vijeka.

Središnja juţnoslavenska zemlja moţe da se ponosi da je njena Crkva bosanska pripadala jednoj
i jedninoj ogromnoj univerzalnoj organizaciji u to vrijeme, ĉiji je pokret išao za tim da sruši
misterij drţave i njen vlasti u kojoj je carevala starhovlada nad narodima, misterij što ga je
njegovala crkvena hijerarhija Carigrada i Rima. U sklopu tog borbenog zadatka demistifikacije
razvijala se i njena apokrifna i heretiĉka knjiţevnost, zacrtana pojavom Tajne knjige, a završena
Početijem svijeta, u knjigama u kojima je osnovni motiv pobjeda dobra nad zlom i potreba da se
zlo savlada pravednim ţivotom i radom.

Neki bosanski srednjovjekovni tekstovi ne prelaze konvencionalne oblike i okvire pismenosti

svoga doba, i po tome mogu biti reprezentanti prosjeĉnosti i osrednjosti. Ali izvjesni primjeri,
kao neke povelje Stjepana Kotromanića, Dabišina povelja Hrvoju Vukĉiću, povelja braće
Sankovića Dubrovniku, ili neke glose, kao ona dijaka Grigorija, ili anonima iz Srećkovićeva
evanĎelja, ili Stanka Kromirjanina iz Batalovog fragmenta, oveći broj epigrafa, kao što je onaj
zapis suţnja Vrsna Kosarića, epitafi Stipka Radosalića, Radoslava Mrkšića, Juraja Ivanovića i
mnogi srugi, ili epigram na sudaĉkoj stolici u Hodovu, po mišljenju mnogih znalaca,
predstavljaju po novim, savremenim mjerilima koja ne odbacuju primitivne civilizacije kao
barbarske, nego u njima nalaze ljepote što ih je tek valjalo otkriti razvijanjem istanĉanijeg
senzibiliteta – antologijske knjiţevne vrijednosti. Da je to zaista tako potvrĊuju i neke antologije
stare naše knjiţevnosti, objavljene posljednje decenije u Novom Sadu, Zagrebu i Beogradu – u
njima se prvi put javljaju i srednjovjekovni bosanski tekstovi, mada ne u mjeri koja bi bila
dekvatna stvarnim vrijednostima knjiţevnog stvaralaštva ove zemlje u datom periodu. Naravno,
zato nisu krivi samo sastavljaĉi ovih izbora i antologija – izvori koje su imali bili su veoma
oskudni, a nekad i nepristupaĉni.

Moja kamena knjiga: Natpisi na stećcima u

ţupi Gradnići; autorica Dr. Marinka Šimić

U cilju pribliţavanja naše kulturne baštine svima nama, ma gdje bili, te takoĊer u cilju
razjašnjenja nekih bitnih pojmova o njoj koja su, namjerno ili nenamjerno, bila krivo
interpretirana javnosti, donosimo ovaj vrlo vrijedni rad autorice Dr. Marinke Šimić,
Staroslavenski institut, Zagreb. Izvor: Godišnjak ţupe Sv. Blaţa, Gradnići, godina IV., broj 4,
veljaĉa 2007., stranica 66 do 72. TakoĊer: http://gradnici-paoca.blatnica.com/. Slike koje su
unutar rada ovdje nisu pokazane. Pokrenite opciju više. Obavijestite i druge ako mislite da bi
mogli biti zainteresirani!

Natpisi na stećcima u ţupi Gradnići

dr. Marinka Šimić
(Staroslavenski institut, Zagreb)

1. Uvod

Kameni su natpisi prvorazredna vrela za kulturnu

povijest, jer su kamen i zid postojani i nepomiĉni,
natpisi ostaju obiĉno tamo gdje su i nastali
na mjestu klesanja i urezivanja. Njihova je
vrijednost neprocjenjiva: iz njih se zrcali društvo
u pojedinom kraju i vremenu: imena, prezimena,
struktura vlasti, ambicije, pothvati, kreativni
potencijal društva. Ĉitav niz imena domaćih
graditelja, kipara, slikara oĉuvan je primjerice na
glagoljskim natpisima širom Hrvatske od 11. do

67 Godina IV., broj 4, Gradnići, veljaĉa 2007.

18. stoljeća. I dok je jedan od najteţih problema
kod starih rukopisa, knjiga, njihova uţa lokalizacija,
odreĊivanje mjesta ili kraja, u epigrafici
se taj problem ne postavlja - na mjestu gdje su
natpisi zapaţeni, tamo su i nastali. Za razliku od
hrvatskoglagoljskih natpisa, kojih se najveći broj
odnosi na gradnju crkava, ali ih ima dosta po privatnim
kućama, natpisi pisani hrvatskom ćirilicom
u Bosni i Hercegovini većinom se nalaze na
nadgrobnim spomenicima, tj. stećcima. Iznimka
je npr. Natpis vojvode Masna iz Donje Dreţnice
koji je uklesan na stijeni gdje je bio dvor velikaša
Masnovića. Natpisi na stećcima u pravilu su
posve kratki, lapidarni: poĉetak natpisa obiĉno
je zazivanje Boga i svetaca, onda slijedi podatak
o pokojniku i naĉinu njegove smrti. Potom se uz
ime obiĉno navodi društveni status i poloţaj pokojnika,
politiĉka funkcija, te da pokojnik leţi na
svojoj baštini, kao potvrda da je bio feudalac. Na
kraju natpis najĉešće završava reminiscencijom
o prolaznosti i brigom za vjeĉni mir, a ponekad
sadrţi podatke o majstoru, kao i o odreĊenim
povijesnim dogaĊajima. Natpisi su uklesani na
najljepšim i najbogatijim stećcima, obiĉno su
smješteni u središte nekropole, to su, moţemo
zakljuĉiti, posve sigurno grobovi feudalnih gospodara,
jedino su oni i mogli naruĉiti natpis.
Ponekad su natpisi imali i praktiĉnu svrhu, u
ţelji da se nadvlada zaborav, negdje su bili trajna
potvrda nekih prava, a drugdje podsjetnik budućim
pokoljenjima da obavljaju neke obveze,
npr. Bašćanska ploča obvezuje monahe da mole
za darovatelje.

2. Jezik

Kameni su spomenici nastali na bosanskohercegovaĉkom

prostoru u srednjem vijeku pisani
jeziĉnim izrazom u kojem se prepliću narodni
elementi s crkvenoslavenskim, ovisno o sadrţajno-
stilskim zahtjevima.
Kad govorimo o jeziku epigrafskih spomenika,
treba imati na umu najmanje dvije ĉinjenice:
u usporedbi sa sadrţajnim, jeziĉnim i paleografskim
bogatstvom što ga imaju kodeksi i drugi
dulji pisani tekstovi, natpisi su opsegom i sadrţajem
općenito kratki, lapidarni, ĉesto šturi i
stereotipni. Ĉesto oskudni rijeĉima, oskudni su i
slovima, pa nemaju ponekad ni sva slova azbuke
(kad je rijeĉ o glagoljskim i ćirilskim spomenicima),
pa oni ne omogućuju punu kontrolu pojedinih
jeziĉnih i grafijskih oblika, kao što ih pruţa
obilje i uĉestalost tih oblika u duljim tekstovima,
odnosno rukopisima. S druge strane, natpisi
imaju jednu prednost pred duljim kodeksima:
dublje su i prisnije od njih uronjeni u ţivot: javni
društveni, ambijentalni, ţivot pojedinca, mali
svakodnevni. Stoga se i oblici ţivoga govorenog
jezika i dijalekatske osobitosti jednog vremena
i kraja slobodnije pojavljuju na natpisima nego
u liturgijskim kodeksima koji su stroţe vezani
za normu.129 S druge strane, treba imati u vidu,
da ti spomenici, budući da su pisani po odre-
129 B. Fuĉić, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982., str. 2.
dr. Marinka Šimić

68 Godišnjak ţupe sv. Blaţa, Gradnići

Ċenim shemama, posebice nadgrobni natpisi,
ipak dobro ĉuvaju knjiţevne oblike, odnosno
neke elemente crkvenoslavenskog jezika i stila. I
dok se ranije smatralo da su epigrafski spomenici
pisani narodnim jezikom, a crkvenoslavenske
su jeziĉne osobine prisutne samo u invokacijama
i nekim završnim klauzulama isprava, novija
istraţivanja pokazuju da su spomenici nastali na
bosanskohercegovaĉkom prostoru u srednjem
vijeku pisani jeziĉnim izrazom u kojem se prepliću
narodni elementi s crkvenoslavenskim.

3. Pismo

Svi oĉuvani natpisi na podruĉju Brotnja pisani

su zapadnom varijantom ćirilice - hrvatskom ćirilicom,
koja je bila u uporabi kroz osam stoljeća
(11. - 18.) u Bosni, Humu i u Hrvatskoj. Iako u
obitelji ćirilskih pisama hrvatska ćirilica zauzima
posebno mjesto, gotovo je nevjerojatno koliko
je bila zapostavljena u prouĉavanju hrvatskog
srednjovjekovlja. Proces oblikovanja hrvatske
ćirilice zapoĉinje u srednjem vijeku i oĉituje
se na bosanskim i hercegovaĉkim rukopisima i
kamenim spomenicima od 12. do 14. stoljeća,
te na takvim istim spomenicima kasnije na podruĉju
Dalmacije.130 Najstariji je spomenik pisan
hrvatskom ćirilicom Humačka ploča iz 11. sto-
130 B. Zelić - Bućan, Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj
Dalmaciji, Split, 2000., str. 7.
ljeća, a kasnije je na podruĉju današnje Bosne i
Hercegovine oĉuvano mnoštvo natpisa, isprava
i knjiga od 12. do 14. stoljeća. Najznaĉajniji spomenici
pisani hrvatskom ćirilicom u Dalmaciji
su: Povaljski prag iz 1180. godine, Isprava bračkog
kneza Brečka iz 1184. uvrštena u Povaljsku
listinu iz 1250. godine, nadgrobni Natpis kneza
Miroslava u Omišu iz 13. stoljeća. Smatra se da
se na poĉetku bosansko humske pismenosti pisalo
glagoljicom, ali naţalost, malo se što iz tog
razdoblja oĉuvalo: primjerice, na ovom podruĉju
nekoliko glagoljskih slova na Humačkoj ploči.
Hrvatskom se ćirilicom pišu nadgrobni natpisi
sve do 18. stoljeća, npr. kriţ iz Donje Britvice,131
posvetni kriţ s groblja u Blaţevićima iz 1678. godine,
132 a nekoliko je takvih natpisa pronaĊeno u
groblju u Biogracima.133
Vaţno je istaknuti da su na natpisima iz Brotnja
potvrĊene neke grafijske i jeziĉne osobine
svojstvene i drugim natpisima pisanim hrvatskom
ćirilicom iz istog vremena: 14 - 15. stoljeća,
npr. Kočerinskoj ploči, Drežničkom natpisu. Neke
od tih pojava karakteristiĉne su i za najstarije
dokumente pisane hrvatskom ćirilicom.
Zanimljivo je da su sliĉne grafijske osobine
oĉuvane i u hrvatskoglagoljskim rukopisima,
misalima i brevijarima 14. i 15. stoljeća, kao i u
bosanskim rukopisima, npr. Hvalovu zborniku
- najljepše iluminiranom bosanskom rukopisu,
koji je 1404. godine pisao krstjanin Hval za vojvodu
Hrvoja Vukĉića Hrvatinića.

4. Pismenost u Brotnju

Do danas je oĉuvano i poznato više od 200 natpisa

sa stećaka, i to uglavnom u Hercegovini.
Najviše je oĉuvanih natpisa u istoĉnoj Hercego-
131 M. Šimić, I. Dugandţić, Značaj križa iz Donje Britvice,
Vitko 7., Široki Brijeg, 2005., str. 38 - 50.
132 M. Šimić, Pismenost na području današnje zapadne
Hercegovine, Kršni zaviĉaj 39., Humac, 2006., str. 32.
133 M. Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do
turske okupacije, Sarajevo 1961., str. 86.

69 Godina IV., broj 4, Gradnići, veljaĉa 2007.

vini, primjerice u općini Stolac od ukupno 1954
oĉuvana stećka na 44 se nalaze natpisi, što je
2,25%.134
Na podruĉju Brotnja oĉuvano je deset natpisa
pisanih hrvatskom ćirilicom. Kako je ovdje do
danas oĉuvano otprilike oko 720 stećaka,135 to
bi znaĉilo da su natpisi uklesani na nešto manjem
broju stećaka nego u istoĉnoj Hercegovini.
Oĉuvani natpisi na nadgrobnim spomenicima u
Brotnju potvrĊuju da pismenost na ovom podruĉju
nije zaostajala za drugim našim krajevima.
Najveći broj natpisa pronaĊenih u Brotnju
odnosi se na velikašku obitelj Komlinović - ĉetiri
natpisa, i to na groblju Visoĉica: natpis Ivaniša
Komlinovića, natpis Grgura Vukovića i dva
natpisa Pavla Komlinovića.
Iako je teško posve pouzdano utvrditi vrijeme
nastanka ovih natpisa, oni su, smatra se, nastali
koncem 14. ili poĉetkom 15. stoljeća. Vrijeme
nastanka pojedinih natpisa najĉešće se odreĊuje
posredno, tj. preko drugih datiranih dokumenata
u kojima se spominju iste osobe kao na
epitafima. Stoga vremensko preciziranje epitafa
nije posve pouzdano, a ponekad varira od jednog
autora do drugog. Na nekim se natpisima
oznaĉava trenutak pokojnikove smrti u vreme-
134 Stj. Galić, Stećci govore svojim jezikom, Humski zbornik
IV., Stolac - Zagreb, 1999., str. 436.
135 Zahvaljujem Ivanu Dugandţiću na podatcima.
nu vladanja njegova kralja, bana ili vojvode, pa
je onda odreĊivanje vremena tu jednostavnije,
npr. na grobu Vignja Miloševića spominju se
ban Stjepan, kralj Tvrtko, kralj Dabiša, kraljica
Gruba i kralj Ostoja, a na grobu Pavla Komlinovića
vojvoda Sandalj.
Na ĉetiri natpisa obitelji Komlinović spominju
se tri njihova ĉlana:
Ivaniš koji oĉito nije imao znaĉajniju politiĉku
ulogu jer se uz njegovo ime ne spominje titula:
knez, vojvoda i sliĉno.
Grgur - iako je na natpisu uklesano prezime
Vuković, djeĉak Grgur je takoĊer bio iz obitelji
Komlinović. Naime, oni su imali dva prezimena,
što nije nimalo neobiĉno u srednjem vijeku.
Zanimljivo je da je grob malog Grgura Vukovića
najmanji meĊu svim oĉuvanim stećcima uopće.
Pavao Komlinović - knez, od svih imena oĉuvanih
na ovim natpisima on je najznaĉajnija osoba,
to pokazuje i ĉinjenica da su oĉuvana njegova
dva natpisa: kraći na stranama sljemenjaka,
a dulji na postolju, što je jedinstven primjer
meĊu svim kamenim spomenicima pisanim hrvatskom
ćirilicom. U dubrovaĉkom su Arhivu
oĉuvani neki dokumenti u kojima se spominje
Pavao sa svojom braćom. Pretpostavlja se da je
knez Pavao umro izmeĊu 1423. i 1434. godine.
Ostali su natpisi pronaĊeni u sljedećim mjestima:

70 Godišnjak ţupe sv. Blaţa, Gradnići

Ĉerin: natpis Radovana Rakojevića.
Natpis obitelji Rakojević je uklesan na nadgrobnom
spomeniku u obliku visokog sanduka, a
danas je ispred crkve. Ukrašen je štitom s maĉem
i trolistom. Na natpisu se uz ime pokojnika
moli da se u taj grob ne pokapaju ĉlanovi drugih
obitelji, što potvrĊuje da je u to doba bilo takvih
sluĉajeva. Obitelj Rakojević spominje se i u povijesnim
dokumentima već od 14. stoljeća.

Slipĉići – Arapi: natpis na kriţu Jurja

Ivanovića.

Na istom je groblju na kamenoj nadgrobnoj ploĉi

urezan natpis Radiše Zloušića
† a se leži knezь radiša zloušićь
a se piše kami vukovićь
za (na) êunaka tumova radiši zloušićь.
Natpis je uklesan na gornju površinu stećka
koji je ukrašen grbom s maĉem, polumjesecom
i dvjema zvijezdama šestokrakama, iz ĉega se
moţe zakljuĉiti da je Radiša Zloušić bio ratnik.
136
136 Više o natpisima iz Brotnja v. M. Šimić, Jezik natpisa
na stećcima u Brotnju, Brotnjo Zbornik 4., Ĉitluk,
2006.

5. Natpisi u ţupi Gradnići

Paoĉa:
† a se piše otьcu milьnu sin radičь
Natpis se nalazi u groblju Oborine na jednoj
ploĉi, urezan je na gornjoj površini, po svoj prilici
prije 1468. godine, tj. prije dolaska Turaka u
Brotnjo.

Gradnići

Taj je natpis Marko Vego proĉitao ovako:

a se leži petarь milanov
jeno Peri meta jegova žena
i zde vaj pomenite ga
prinapisa ivane koji jedino pera jegovi ove
dana (pomenuše).
Natpis je uklesan uz jednu plastiĉno izraĊenu
zvijezdu a nalazi se na gornjoj površini velike
kamene ploĉe kod Osnovne škole u Gradnićima.
Oĉito se radilo o imućnijem feudalcu koji je
moţda imao i svoje groblje.
Natpis je već 80-ih godina prošlog stoljeća,
kako navodi M. Vego, bilo vrlo teško proĉitati.137
Stoga je teško odgonetnuti njegov sadrţaj, ipak,
nešto više jasnoće unosi ĉitanje Vinka Grubišića
koji misli da zde vaj pomenite ga treba ĉitati: zde
vaj spomenik te ga prinapisa...138
Nakon tog ĉitanja postaje nešto jasnija poruka
s ovog stećka: tu leţi Petar Milanov, spomenik
mu podiţe njegova ţena, a natpis je izradio,
tj. moţda nešto kasnije dopisao Ivan koji se jedino
u to doba sjećao pokojnog Petra. MeĊutim,
zbog slabe ĉitljivosti natpisa ostaje i dalje niz
nejasnoća, posebice jeno peri meta jegova žena.
Zapravo te tri poruke koje su urezane na ovom
stećku i jesu najĉešće na epitafima:
1. tko poĉiva u grobu, 2. tko podiţe spomenik,
3. tko piše natpis.
137 M. Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do
1878., Ĉitluk 1981., str. 139 -140.
138 V. Grubišić Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, München
- Barcelona, 1978., str. 36.

71 Godina IV., broj 4, Gradnići, veljaĉa 2007.

Zanimljivo je da od svih natpisa u Brotnju jedino
ova dva u Gradnićima i Paoĉi nemaju uklesana
prezimena, nego samo imena i patronim,
što je stariji obiĉaj prije uvoĊenja prezimena:
Petar Milanov, Ivan, Milьnь, Radiĉь. Iz toga se,
moţda, moţe zakljuĉiti da su ti spomenici nastali
prije obaveznog voĊenja matica krštenih,
vjenĉanih i umrlih, tj. od Tridentskog koncila
(1545 - 1563.). Prema tome bi datiranje ovih
spomenika bilo pomaknuto moţda na 15. stoljeće,
dok je M. Vego (ne znamo na temelju kojih
pokazatelja) stećak iz Gradnića stavio u 16. vijek.
Da bi taj stećak mogao biti stariji potvrĊuje
još jedna ĉinjenica: svi stećci oĉuvani u Brotnju
izraĊeni su prije dolaska Turaka na ovo podruĉje,
tj. prije 1468. godine.

6. Zakljuĉak

Sadrţaji nadgrobnih natpisa nisu samo dragocjeno

vrelo egzaktnih povijesnih podataka,
nego i autentiĉna svjedoĉanstva o vjerskom i
društvenom kontekstu u kojem su pokojnici
ţivjeli. Oni su dragocjeni za prouĉavanje povijesti
nekog kraja, u njima se ogledaju kulturni i
politiĉki utjecaji, socijalni status pojedinih velikaša,
kao i njihova politiĉka uloga, npr. u ovom
podruĉja: Komlinovića, Vukovića, Nimiĉića, Milatović
- Grgurevića. Ujedno, oni otkrivaju i sjedište
knezova, npr. Komlinovića i njihov odnos
prema drţavi. Natpisi su takoĊer od neprocjenjive
vrijednosti u prouĉavanje razvoja jezika i
pisma ovog podruĉja, jer su njih pisali uglavnom
domaći ljudi.
Iznimna je vrijednost natpisa iz Brotnja što
je na njima oĉuvan velik broj narodnih imena i
prezimena domaćih velikaša, ali i obiĉnih ljudi,
to potvrĊuje da su to grobovi ovdašnjih ljudi.
S obzirom na razliĉita mišljenja o pripadnosti
stećaka, posebice kad je u pitanju tzv. ―vlaška
teorija‖, vaţno je istaknuti da su skoro sva imena
koja se pojavljuju na našim stećcima narodna,
odnosno slavenska ili kršćanska, koja su u Bosni
i Humu bila u uporabi na kraju srednjeg vijeka.
TakoĊer je vaţno istaknuti da se na gotovo
svim natpisima na poĉetku kao simboliĉna invokacija
urezuje kriţ † uz verbalnu invokaciju
va ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha, poĉevši
od najstarijih natpisa - Humačka ploča: †
u ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha, na
Drežničkom natpisu vojvode Masna (iz sredine
14. stoljeća): † va ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)tago
d(u)ha a se dvorь voevode masna, na Natpisu
Vignja Miloševića s Koĉerina (poĉetak 15.
stoljeća): † va ime oca i sina i svet(a)go d(u)ha
aminь se leži viganь miloševićь, itd. Vrlo su rijetki
natpisi na stećcima koji ne poĉinju znakom
kriţa, a tako zapoĉinju i svi pisani dokumenti
kraljevskih i plemićkih kancelarija tijekom cijeloga
srednjeg vijeka. ―Takvu stilsku znaĉajku
imaju preteţno svi natpisi na lapidarnim nadgrobnim
spomenicima, što se najoĉitije dade
registrirati u hrvatskim primorskim gradovima,
odakle su uz snaţne ekonomske veze isijavali i
jasni kulturni utjecaji (...). Svojom tradiranošću,
podudarnošću s upotrebom u drugim suvremenim
oblicima tekstova i neupitnom kršćanskom
osnovom, ti oblici invokacije smještaju natpise
na stećcima u duhovni i kulturološki kontekst
europskog srednjovjekovlja u najdoslovnijem
smislu, u kršćanski kontekst u kome se kultura
stećaka jedino i mogla pojaviti.‖139 TakoĊer je
vaţno napomenuti, da je meĊu svim simbolima
i ukrasima na stećcima cijelog bosanskohercegovaĉkog
podruĉja najĉešći ukras † kriţ. što je
139 M. Palameta, Strukturalni elementi u epigrafici stećaka,
Motrišta 23., Mostar, 2003., str. 100.

72
još jedna potvrda da su to bili kršćanski grobovi.
Oĉuvani epigrafski spomenici iz srednjovjekovnog
Brotnja, kao i susjednog Blata, svjedoĉe da
je i ovdje bila u uporabi hrvatska ćirilica, kao jedino
pismo, koje se od 11. stoljeća rabilo u cijeloj
Humskoj zemlji.
Velik broj oĉuvanih natpisa u Brotnju potvrĊuje
da je pismenost, a time i kultura u srednjem
vijeku na ovom podruĉju bila na visokom
nivou. Potvrda je to da su ovdje postojali domaći
majstori klesari, odnosno kovaĉi, kao i da je
na podruĉju Brotnja, kao i u susjednim ţupama
postojao odreĊeni broj pismenih ljudi - pisara,
glagoljaša. Vaţno je istaknuti da su na podruĉju
Brotnja nastajale i isprave, a ne samo kameni
spomenici, primjerice, Povelja bana Tvrtka izdana
u Suhoj na Prozraĉcu 1353. godine koju je
pisao dijak Draţeslav.
Na današnjem stupnju istraţenosti i po današnjem
izgledu, odnosno oĉuvanosti da su dva
stara nadgrobna natpisa iz Gradnića i Paoĉe
moţe se zakljuĉiti da su oni izraĊeni istovremeno
kao i svi ostali stećci iz Brotnja odnosno koncem
14. do sredine 15. stoljeća. Takvo se datiranje
moţe potkrijepiti sljedećim argumentima:
1. stećci se na ovom podruĉju ne izraĊuju nakon
dolaska Turaka (1468.),
2. na njima nema prezimena, odnosno potvrĊena
su samo imena i patronim, što je stariji
obiĉaj prije uvoĊenja prezimena,
3. jeziĉna arhaiĉnost, npr. oĉuvan znak za poluglas
i zamjenica se (a se piše, a se leži).

O stećcima
Mak Dizdar

Po konciznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su sliĉni natpisi, koji se pojavljuju

najviše na stećcima, a zatim na crkvenim graĊevinama, sudaĉkim stolicama, mauzolejima,
kaznenim ploĉama, itd. I kao što pisac zapisa na marginama svojih ili tuĊih knjiga mora u nekoj
mjeri da se drţi izvjesnih pravila u formiranju reĉenice, proporcija i sadrţaja zapisa, tako i pisci
epigrafa imaju priliĉno strogo odreĊene formulare, o kojima su morali voditi raĉuna. Naroĉito je
takav sluĉaj sa nadgrobnim tekstovima – epitafima, što je i razumljivo s obzirom da grobno slovo
mora da sadrţi dostojanstvo i mjeru u stilu i jeziku zbog bola što valja da ga izrazi. U sadrţaju
nekih bosanskih i humskih epigrafa ima izvjesnih reminiscencija na stare grĉke i latinske natpise,
kao i na suvremene im talijanske epitafe, ali se ovdje ne radi o direktnom uticaju tih tekstova,
nego o rezultatima koji su proizašli iz istog napora i raspoloţenja da se naĊe adekvatan tekst
motivu iz kojeg bi trebalo da proizaĊe. Po toj istoj logici stvaralaĉkog umjetniĉkog akta našle su
se istovjetne ornamentalne realizacije izvjesnih motiva na stećcima i meksiĉkim lapidarnim
spomenicima, te valja odluĉno odbiti one pedante koji po svaku cijenu i u svakoj prilici traţe
uzore na kojima je izraslo domaće stvaralaštvo, nalazeći se uvijek u jednom inferiornom
poloţaju i stanju u odnosu prema svemu što je strano, pa bilo i manje interesantno, ĉak i mnogo
manje orginalno. Lapidarni natpisi poĉinju obiĉno frazom: A se neka se zna… ili A se leţi…,
već prema prirodi natpisa. Epitaf u najviše sluĉajeva obavještava prolaznika, ĉitaoca, da je
pokojnik pokopan na plemenitoj zemlji, ili plemenitoj baštini, ponekad se navede i ime lokacije,
a ĉesto i ime osobe, obiĉno iz uţe porodice pokojnika, koja podiţe spomenik. Većina natpisa ne
spominje pisca epitafa, ali su neki dijaci smatrali da njihovo djelo ne treba da ostane u tami
anonimnosti, te su se potpisivali, obiĉno svojim imenom.

Najveći broj epigrafa ne probija koru i oklop sheme što se nametnula kao obrazac za sve
sluĉajeve. Ali ima priliĉan broj natpisa koji su rezultat dubokih liĉnih emocija i senzacija autora,
izazvanih jaĉinom tragiĉnosti dogaĊaja o kome je trebalo ostaviti svjedoĉanstvo potomstvu. Ima
epigrafa koji svojom konciznošću i misaonošću mogu da zaplijene i kritiĉki raspoloţenog ĉitaoca
našeg vremena, a ima i tekstova ĉiji poetski patos moţe da zagrije i pravog literarnog sladokusca,
ĉak i onoga koji priznaje samo najmoderniji izraz u umjetnosti. U epitafu BOGĈINA, sina
STIPKA UGRINOVIĆA, urezanom u stećak u Kotorcu kod Sarajeva, sa savršenom
jednostavnošću opisana je zla sudbina mladog pokojnika:

Mlad sa ovog svijeta odoh –

a jedan bijah u majke…

Neizmjerna je tuga utamniĉenika koji je truhnuo u vlazi i tami blagajske tamnice, podigute ispod
zidina dvorske tvrĊave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna.
U jednom kamenu od miljevine uznik je, moţda i samim golim noktima, uspio da ureţe svoj
bolni i zatomljeni krik:

A ovo pisa Vrsan Kosarić,

suţanj, koji se ne raduje…

Ţivot je ĉudo, a smrt je zagonetka o kojoj valja voditi raĉuna kao misteriju što nas neminovno
grabi. Zato je motiv smrti, kao neminovnosti, najĉešće prisutan u mislima ovjekovjeĉenim u
kamenu. Ovozemaljski ţivot je tmaĉa, mrak, apsurd, iz kojeg treba što prije izaći, jer je produkt
naĉela zla. Anonim iz Gorice obiljeţio je svoj grob, nadajući se nekom novom, svjetlijem ţiću:

Odar zapisah ja u tmaĉi

i ostavih mudro
Za novi ĉas…
Ivan Maršić iz zapadnog Huma, jednostavno i bez ironije, biljeţi jednu gorku istinu o ljudskoj
sudbini, što ju je na kraju svog ţivota kao najdragocjenije iskustvo stekao, predajući ga u vidu
poruke onima što dolaze poslije njega:

Dugo na zemlji ţivjeh ja –

osamdeset i osam ljeta.
A ništa ne ponesoh!…

Jedan ţitelj sa Lašve, iz okolice Travnika, reći će to još tiše i dublje:

A ovdje leţi Dragaj

na kraju –
ništ…

Radojica Bilić iz Starog sela kod Jajca nije bez taštine podigao sebi biljeg za svoga ţivota, ali
njegovo slovo o smrti nosi u sebi iskrenu bol zbog prolaznosti ovog svijeta, i tugu s kojom valja
upoznati i druge. Svojoj rodbini, susjedima, namjernicima i putnicima obraća se on, uz pomoć
dijaka Veselka Kukulamovića, ovako:

Molju
bratiju
i strine
i neviste,
pristupite
i ţalite me…
Jere ćete biti vi
kako jesam ja,
a ja neću biti
kakovi jeste vi!…

Nepoznati patnik iz Goraţda na Drini zaţalio je za ĉudima ovog svijeta u kome je ĉovjek samo
privremeno nastanjen, stranac i putnik što je saznao da je samo prošao putevima ispod tajnovitog
neba, da bi mogao na kraju tog kratkog i snovitog puta iskreno rezignirati:

Ĉuţdome –
ţeljeti ovoga svijeta…

Daleki i duboki, skoro vanvremenski i vanprostorni uzdah Stipka Radosalića, koji je ţivio negdje
krajem ĉetrnaestog stoljeća u Premilovom polju, dopire iz tame vijekova sve do nas i preko nas,
u budućnost iskopanu i za našu neizvjesnost, potresajući sva naša ĉula i dubeći po svim našim
misaonim spekulacijama:

Boţe, davno ti sam legao

i vele ti mi je leţati…
Niko nije pošteĊen iskušenja i gorĉine smrtnog ĉasa, ni ubogi ni uzmoţni. Na kamenu kneza
TVRDISAVA BRSNIĆA iz Bujakovine stoji uklesano slovo proste istine i neumitne pravde:

Pošten vitez –
ovdje jadan dojde…

Blaga tuga provijava kroz natpis iz Svitave:

Rodih se
u veliku radost,
a umrijeh
u veliku ţalost.

Ne samo ironije, nego i pravog crnog humora ima na stećku JURAJA IVANOVIĆA iz srednje
Neretve:

A se piše na krstu Jurja:

Da je znati svakomu ĉoviku.
kako stekoh blago
i š njega –
pogiboh…

Na stećku RADOSAVA MRKŠIĆA iz Miruša u Travuniji izreĉena je jedna oštra misao koju
teško moţe bez svetogrĊa podnijeti bilo kakav nadgrobnjak. To je osuda smrti poslane od nekoga
u kome je otjelovljena nepravda, od sile koja moţe biti samo opaki, crni i nemilosrdni Bog, zbog
koga mogu biti izreĉene ovako sarkastiĉno poentirane rijeĉi:

Stah,
Boga moleći,
i zla ne misleći –
i ubi me grom!…

Ali, smrt dolazi ponekad u pravi ĉas, kao posljedica i zasluga, kao otkupljenje za nepravedno
djelo što ga je neko uĉinio. Ubistvo ne dolikuje pravednom ĉovjeku, boriti se smije samo u
pravednom ratu, u onome koji se vodi protiv rata, protiv zla. U samoodbrani. DABIŢIV
DRAŠKOVIĆ kaţnjen je u ĉasu u kome je odluĉio da sudjeluje u nekom krvoproliću, u kome
nije trebalo da se naĊe:

Kada htjedoh pobiti –

tada i umrijeh…

Ţivot je isprepleten sa tisućama zamki i tajni i u njemu nije lahko prosuditi šta je dobro a šta zlo.
Odgovornost sudija je zato tim teţa i veća. Ako vrhovni sudija moţe da pogriješi u procjenama
grijeha koje ĉine ljudske duše, zemaljski suci su tim prije i više skloni zabludama u ocjeni teţine
prijestupa, o zloĉinu i kazni, te je time i njihova uloga delikatnija. Vlast na zemlji je kratka i
privremena i pred velikim sudištem poslije smrti svi ćemo polagati raĉune. O toj temi, o
sudištima i sucima, izreĉena je drevna mudrost na kamenoj sudaĉkoj stolici u Hodovu:

Pogledaj
ovaj kamen –
Ĉiji je bio?
Ĉiji li je sade?
Ĉiji li neće biti?

Najstarija ţarišta lapidarne pismenosti nalazila su se u starom Humu i u središnjoj, banskoj

Bosni. Jedan natpis u Humcu na Trebiţatu uklesan je u ktitorsku ploĉu već krajem X ili
poĉetkom XI vijeka, a uklesao ga je ţupan KRSMIR BRETOVIĆ. Nekoliko natpisa iz okolice
Trebinja potjeĉu iz sredine i kraja XII vijeka. S kraja istog vijeka saĉuvani su natpisi KULINA
BANA, sudije GRADIŠE i kaznaca NESPINE u okolici Visokog i Zenice, u centru ondašnje
bosanske drţave. Kao treći centar pismenosti ove vrste moţe se oznaĉiti okolina Vidoške
(današnjeg Stoca), u kojoj je prvi epitaf pronaĊen tek s poĉetkom trinaestog stoljeća, ali se tu
razvijala lapidarna epigrafika tokom ĉitavog srednjeg vijeka da bi svoju kulminaciju dostigla u
XV stoljeću. Najveći broj natpisa u ovom podruĉju pronaĊen je u Boljunima, jugozapadno od
Radimlje i Stoca, ĉija nekropola sa svojih dvadesetak natpisa izbija na prvo mjesto na ĉitavom
bosansko-humskom podruĉju. Zanimljive oaze tekstova u kamenu postoje takoĊer u okolici
Blagaja, središta humske vlastele, gdje je prvi natpis, ktitorski, zabiljeţen već krajem XII vijeka,
zatim u dolini Lašve, kojom je nekada vladao tepĉija BATALO, te u bosanskom Podrinju, od
Foĉe do Vlasenice i Srebrenice, glavnog rudarskog centra zemlje. U najnovije vrijeme registriran
je veći broj epitafa na podruĉju srednjovjekovnih ţupa Usora i Soli, te u Posavini oko Koraja i
Bijeljine, što je još jedan novi dokaz o velikom kulturnom uticaju zraĉenom iz centra i u
najudaljenija podruĉja zemlje, pa i u ona u kojima je prisustvo neprijateljski raspoloţenih i
agresivnih Ugra bilo vrlo ĉesto. Najpoznatiji dijaci i kovaĉi koji su pisali i klesali natpise u
kamenu jesu: PRODAN i MIOGOST u središnjoj Bosni, VESELKO KUKULAMOVIĆ i
VUKAŠIN u podruĉju Lašve i Jajca, BRATJEN u Travuniji, SEMORAD, MIOGOST,
GRUBAĈ i KRILIĆ u okolici Stoca, NIKOLA DRAGOLJEVIĆ i DRAGOJE dijak u Podrinju,
UGARAK u Vrhbosni, i drugi, manje ili više danas poznati.

Postavljanje stećaka nastavljeno je jedno vrijeme i u doba turske okupacije, ali sa raspadom i
nestankom Crkve bosanske sve više je išezavao i onaj zanimljiv obiĉaj i kult u sepulkralnoj
kulturi Bosne. Izvjesni ikonografski motivi i simboli sa stećaka jedno vrijeme su se zadrţali na
nadgrobnjacima katolika i pravoslavnih koji su nekada pripadali patarenskoj sljedbi, da ubrzo
prepuste mjesto pravovjernim oblicima obiljeţavanja mrtvih. Snaţan uticaj stećkovske tradicije
naroĉito dugo se zapaţao na muslimanskim nišanima, kako u arhitektonskom oblikovanju tako i
u izvjesnim simbolima reljefa, a na nekim su epitafi muslimanskim pokojnicima napisani u
potpunoj tradiciji kako u stilu i jeziku tako i u pismu (bosanĉicom). Takvi spomenici sa starim
simbolima mogu se i danas vidjeti na sarajevskim grobljima, kao i u sarajevskoj okolici (Bulozi i
drugi). Zato nije nikakav paradoks da se poneki primjerak stećka naĊe i danas ne samo u
grobljima pravovjernih Hristovih sljedbenika nego i u starim grobištima pristalica Muhammeda,
koji je u vrijeme propagande za prelaţenje na islam proglašen za onoga što je najavljen u
EvanĊelju (Indţilu kod muslimana), za patarenskog Paraklita (Utješitelja).
Published with permission from the Mak Dizdar Foundation
Excerpted from Antologija starih bosanskih tekstova (Sarajevo: Alef, 1997)

Jezik u predosmanskome razdoblju [uredi]

Prema ostacima malog broja srednjovjekovnih oĉuvanih spomenika u Bosni i Hercegovini
potvrĊeno je postojanje ĉetiriju pisama na bosansko-humskome podruĉju, i to: grĉkoga,
latinskoga, ćirilice i glagoljice. Prvi jeziĉni spomenici na slavenskom jeziku na podruĉju Bosne i
Hercegovine potjeĉu iz 11. ili 12. stoljeća. Radi se uglavnom i epigrafici, natpisima uklesanima u
kamenu, od kojih je najstarija i najpoznatija Humaĉka ploĉa, u Humcu kod Ljubuškoga.

Humaĉka ploĉa, 10.-11.st.

Prvotno pismo u staroj, predosmanskoj bosanskoj politiĉkoj jedinici bijaše glagoljica, na kojoj su
napisani (najvjerojatnije na podruĉju sadašnje Hercegovine) i poznati Mihanovićev i Grškovićev
fragment apostola, no koju je ubrzo zamijenila domaća varijanta ćirilice, tzv bosanĉica, na kojoj
je napisan veći dio tekstova sve do 16. stoljeća.
Mihanovićev fragment, 12. st.

Podruĉje sadašnje Bosne i Hercegovine, od poĉetka dijalekatske diferencijacije u 11. i 12.

stoljeću, uglavnom pripada štokavskom narjeĉju, uz prevlast ĉakavskoga narjeĉja na krajnjem
zapadu, sadašnjem Bihaćkom kraju i Pounju. Do 15. stoljeća su u velikoj mjeri dovršene
jeziĉnodijalekatske promjene, koje su dale miješani idiom štokavsko-ĉakavski u kojem
prevladava štokavština. Sliĉan tomu je i izraz pisaca hrvatske knjiţevnosti u Dubrovniku u 15. i
dijelu 16. stoljeća (Dţore Drţić, Šiško Menĉetić, Dominko Zlatarić): štokavsko-ĉakavska
mješavina u kojoj preteţe štokavština, uz tu razliku što je u Dubrovniku ijekavski refleks jata
prevagnuo nad ikavskim (s kojim supostoji), dok u Bosni dominira ikavski govor. Još jedna
razlika je u tome što se pisani dokumenti u Bosni i Humu nisu oslobodili prevlasti ili snaţnoga
utjecaja crkvenoslavizama sve do turskoga osvojenja, osim u tekstovima na mramorovima. U
promjenama koje su zahvatile podruĉje od Sutle do Morave, od 12. do 15. stoljeća su formirane
ĉetiri velike narjeĉne zone: kajkavska, ĉakavska, štokavska i torlaĉka. Štokavska se dalje dijeli
na zapadnoštokavsku i istoĉnoštokavsku- prva obuhvaća Slavoniju i veći dio Bosne do preko
granica crte koja povezuje slijevove rijeka Bosne i Neretve (u sjevernijem dijelu skoro do Drine),
dok je istoĉna štokavština nazoĉna na najistoĉnijem dijelu BiH, u Podrinju, povijesnoj Travunji i
istoĉnom Zahumlju. Upitna zamjenica je "šća" na sjeveru, a "što" na jugu, dok je refleks jata "i"
na zapadu ("svidoci", "Stipan") i "je" ili "ie" na istoku ("sieĉe", "vjere"). Ikavski refleks jata je
prvi puta upisan u baš u Bosni, 1331. Zapadna se štokavština od istoĉne razlikovala po
tronaglasnom sustavu (poput ĉakavštine), dok je istoĉno štokavsko narjeĉje imalo 2 naglaska.

Korpus bosansko-humske pismenosti u predturskom (cca. 1100. – 1463.) moţemo podijeliti u tri
velike skupine:
 prvu kategoriju ĉine tekstovi krstjana, ili pripadnika Crkve bosanske, nastali uglavnom u
14. i 15. stoljeću. Radi se o prijepisima EvanĊelja, dijelova Staroga zavjeta (Psaltir), i
nekim drugim biblijskim tekstovima (Apokalipsa, Poslanice)-sve u svemu, deset do
petnaestak tekstova, od kojih su najreprezentativniji "Hvalov zbornik", "Mletaĉki
zbornik" i "Radosavljev zbornik". Jezik je u tim spisima veoma arhaiĉan
crkvenoslavenski s elementima narodnoga govora (npr., karakteristiĉan ikavizam u većini
djela). Pisani su bosanĉicom, najĉešće s glagoljskih predloţaka i s glagoljiĉnim
dodatcima u kolofonu. Uzmu li se u obzir i malobrojni drugi vjerski i umjetniĉki spisi za
koje se smatra da su nastali na tlu BiH ("Berlinska Aleksandrida") ili su navedeni kao
izgubljeni izvori- ovaj dio starobosanske pismenosti i knjiţevnosti nije, osim nekih
znaĉajki, presudan za utvrĊivanje oblika jezika u predturskoj Bosni i Hercegovini.
Naravno, druge je prirode njegova umjetniĉka i jeziĉnopovijesna vaţnost kao dijela
kulturne baštine. Jeziĉnopaleografska istraţivanja krstjanskih tekstova vršili su mnogi
znanstvenici (katkad pod utjecajem vladajućih ideoloških matrica), meĊu kojima se istiĉu
Đuro Daniĉić, Vatroslav Jagić, Vera Jerković, Jaroslav Šidak i Herta Kuna.

 u drugu kategoriju spadaju diplomatsko-pravni tekstovi (ugovori o trgovini, ugovori

izmeĊu bosanskih banova i kraljeva s Dubrovnikom i drugim gradovima, meĊusobna
prepiska vlastele), s poĉetkom u 12. stoljeću (povelja Kulina bana 1189.), no najbrojnijim
korpusom tekstova nastalim u 14. i 15. stoljeću. Dokumenti su heterogene naravi, i
odraţavaju povijesni razvoj jezika kao i kulturnopolitiĉki utjecaj susjednih zemalja.
Uglavnom, za većinu tekstova se moţe reći da su pisani na narodnoj štokavštini
ikavskoga refleksa jata (npr., Stjepan Ostoja 8. kolovoza 1400. vojvodi Hrvoju: "...Mi
Stipan Ostoja...dajemo viditi vsakomu ĉloviku ...virnim' slugam' za virna posluţenia.. ".
Ili, Grgur Vukosalić Hrvatinić, gospodar juţnoga Zahumlja, 6. srpnja 1418.: "..Ja knez
Grgur Vukosalić daju va s'vidinie vsakomu, kako po navodu zla ĉlovika postavih' pri
Stonom' na Zablatku carinu, tko godi grede u Ston' ili dubrovĉanin' ili vlah' ili sr'blin ili
tko ini, i takoĊe i(z) Stona, da plaća carinu....koi gredu priko moe zemle u Ston', koliko
koi gredu i(z) Stona priko moe zemle, i za to svrgoh ju.. "), uz primjetan udio
crkvenoslavenskoga jezika i ĉakavštine (crksl.: poĉteni, ĉto; ĉakavski: greb, pojde, dojde,
meju,... kao i oblici istovjetni u oba jezika: govoril, pisal, ..). Dakle, pravno-
administrativni tekstovi su dobra slika jezika u Bosni i Humu u to doba: radi se o
zapadnoj, tronaglasnoj štokavštini preteţito ikavskoj, protkanoj ĉakavizmima (izrazitije) i
crkvenoslavizmima. Uz ovo valja napomenuti nekoliko stvari: dio je povelja obiljeţen
srpskim jeziĉnim znaĉajkama, poglavito zato što su neki Kotromanići (kao i dio vlastele)
uzimali na dvor srpske pisare, što je utjecalo na oblik jezika u manjem broju pravno-
trgovinskih dokumenata. Tako ĉitamo u prijepisu srpskoga pisara u povelji Stjepana II.
Kotromanića, dana 15. kolovoza 1332.: "...ban Stepan....veke...veru...verovana". U
kupoprodajnom ugovoru istoga bana s Dubrovĉanima, 15. veljaĉe 1333., te povelje isti
pisar zove "sr'pscie". Nasumiĉno nabrajanje sadašnjih nacionalnih imena ne moţe daleko
odvesti, prije svega u tom srednjovjekovnom razdoblju, jer se stanje nacionalne
atribuiranosti kaotiĉno. Referencija na jezik je najĉešće slavenska (sclauonice), u djelima
srpskih pisara katkad srpska, nekad i u bizarnom obliku (sr'scie, srp'scie), a u latinskim
spisima ponekad hrvatska (croatice u pismu Stjepana II. Kotromanića papi). Bosansko se
ime ne pojavljuje u samim tekstovima kao oznaka za jezik, a suvremena etniĉka imena
nisu jednoznaĉno povezana s nazivkom jezika, koji je rijedak u odnosu na invokacije
 Bošnjana, Hrvata, Srba, Dubrovĉana, Vlaha i ostalih. Stoga se za oblik jezika dio
dokumenata koji je prošao kroz ruke srpskih pisara koje je katkad zapošljavala bilo
bosansko-humska, bilo dubrovaĉka kancelarija za prepisku sa Srbijom, a i meĊu sobom,
moţe reći da ne predstavlja vjerno oblik jezika kakav bijaše u porabi u Bosni i Humu u to
doba- prije svega jer u svojim jeziĉkim karakteristikama (fonološkim, morfološkim,
pravopisnim) odstupa od jezika kakvoga nalazimo u golemoj većini dokumenata, pisari
kojih su bili domaći ljudi. Još valja napomenuti da je uslijed pojednostavljenih predodţbi
slavistike 19. st. (Franca Miklošiĉa i Vatroslava Jagića) sav korpus ćirilske pisane rijeĉi
na podruĉju Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore proglašen "srpskim", pa
su se tako krstjanski, katoliĉki i muslimanski tekstovi, koji ni po nacionalnoj
obiljeţenosti, a kamoli po obliku jezika ne pripadaju srpskomu uljudbenom krugu, našli u
antologijama srpske pismenosti (najpoznatije su Stojanovićeva iz 1927. i Solovjeva iz
1926.). To je ispravljeno izdavanjem reprezentativnijih i znanstveno bolje obraĊenih
zbirki u izdanju Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, koje je uredio Gregor Ĉremošnik, 1948-
1952. Politiĉka dimenzija o "nacionalnoj" atribuciji tih bosanĉicom pisanih tekstova
ostaje i dalje prijeporištem meĊu hrvatskim, bošnjaĉkim i srpskim paleografima.
Zakljuĉno bi se moglo reći da je doba nastanka diplomatsko-komercijalnih tekstova u 12.
i 13., a ponajviše u 14. i poĉetku 15. stoljeća bilo još prerano za izraţenije etniĉko
obiljeţavanje većega dijela tih tekstova (zbog više razloga, od kojih je najvaţniji
civilizacijska i gospodarstvena marginalnost), pa se nacionalna atribucija najĉešće traţi
preko znaĉajki karakteristiĉnih za hrvatski i srpski jeziĉnodijalekatski izriĉaj- uz sve više
rastuću svijest o rubnosti starobosanske diplomatike koja nema dovoljno samostalnih
obiljeţja e da bi bila svrstana u zaseban, bosanski korpus, a zbog niza posebnosti nije ni u
matici hrvatske ni srpske pismenosti toga doba.

 najznaĉajniji su dokumenti narodnoga jezika na podruĉju koje pokriva sadašnja Bosna i

Hercegovina natpisi na mramorovima ili stećcima. Po raznim brojanjima, stećaka ima
oko 60.000, no onih s natpisima je daleko manji broj: Marko Vego je u svojoj
reprezentativnoj zbirci epigrafike naveo oko 400 zapisa. Manji je broj iz 12. i 13. stoljeća,
dok je većina iz 14. i 15. stoljeća. Osim najstarijih, najveći je dio pisan bosanĉicom, a
gnomskim iskazima o ţivotu i ljudskoj sudbini neki dosiţu i umjetniĉku vrijednost (koja
je inspirirala Maka Dizdara, hrvatskog i bošnjaĉkog pjesnika i sastavljaĉa antologije
starih bosanskih tekstova). Jezik je narodni, većinom štokavsko ikavski (rjeĊe jekavski),
uz dosta ĉakavizama (stoga katkad karakteriziran kao šćakavski, ili štokavsko-ĉakavski
idiom), te zanemariv broj crkvenoslavizama. Najveće su nekropole mramorova ili biliga
u Hercegovini (šire podruĉje mjesta: Stolac, Široki Brijeg, Mostar, Konjic,..) i Bosni
(Vareš, Kraljeva Sutjeska, Kakanj, Zenica,..). Jezik mramorova je najpotpunije obraĊen u
opseţnoj zbirci natpisa koju je objelodanio Marko Vego.

Za usporedbu, prikazat ćemo jeziĉni izriĉaj s nekoliko mramorova i supostaviti ga prema

tekstovima nastalima u razdoblju nakon turskoga osvojenja, u istom podruĉju ili u blizini:
Stećak kod Koĉerina

V ime Oca i Sina i Svetago duha amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju
Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralju Ostoji. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj se
hercegom i z Bosnom i na Ugre poje Ostoja. To vrime mene Vignja dojde končina na svom
plemenitom pod Kočerinom i molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti
kako jesam ja.

(Stećak kod Koĉerina kraj Širokoga Brijega, 1411.)

Se leži Stipko Radosalić Bože davno ti sam' legao i vele mi ti e ležat

(Premilovo polje, Ljubinje, poĉetak 15. st.)

V ime Oca i Sina i Svetago duha amen. Se je kami Radojica Bilića. Milostiju božijom i pomoćiju
roda moga izidah mnogočasnu grobnicu i postavih si kamen na grobnici mojej i ugotovih si vični
dom za života svojega, ako hoće gospodin Bog, sebi i drugu mojemu. Molju bratiju i strine i
neviste: pristupite i žalite me i ne popirajte me nogama, jere ćete biti vi kakov jesam ja, a ja neću
biti kakovi jeste vi. [A se] pisa Veseoko Kukulamović.

Staro selo, Jajce, po Jagiću oko 1500

Vidimo da je vernakular na stećcima u 15. st. štokavsko-ĉakavski ikavski idiom (ĉakavizmi:

"dojde", "poje", "bil",..ikavski oblici: "vrime", "Stipko", "viĉni", neviste",...te jedan štokavski
particip: "legao"). Nalazimo i pokoji crkvenoslavizam i zastarjelicu ("svetago", "se", ..).
Usporedimo li vremenski bliske pjesme hrvatske knjiţevnosti, vidimo oĉitu sliĉnost u izrazu:

MISAL MI ZANOSI

Misal mi zanosi ovaj vil gdi pušta

Dva prama od kosi niz lišca gorušta,

Ali kad otvori dva svitla pozora

Ter bjelji svit stvori nego li dan zora.

Rozom jes povezla obliĉje veselo,

A dţiljom prinesla bijeli vrat i ĉelo,

Iz koga jezera moţe bit da nose

S koraljom bisera, ĉim usti nje rose;

Ar iz njih leti glas za ki svak svidoĉi

Da rajsku ima slas ter miris s istoĉi.

Šiško Menĉetić, Dubrovnik, oko 1480.-1490.

Pjesma jednoga ĉlana legendarnoga dvojca Šiško-Dţore, koji je postavio temelje hrvatske
knjiţevnosti Dubrovnika na narodnom jeziku je isto miješani, štokavsko-ĉakavski idiom, snaţno
ikaviziran, no temeljno ijekavski. Tako imamo ĉakavske oblike ("misal", u drugim pjesmama
"zaĉ", "taĉ",..), ikavski izriĉaj ("gdi", "svitla", "prinesla", "svidoĉi",..) koju postoje zajedno s
jekavskim ("bjelji", "bijeli", ..).

Ĉakavsko je narjeĉje Hvaranina Lucića, u velikoj mjeri sliĉno natpisima na stećcima (dapaĉe,
Lucić u svojoj poeziji rabi i crkvenoslavizme e da bi postigao efekt patine i sveĉansoti: poĉten,
ĉto,..). Idiom poznate pjesme "Jur nijedna na svit vila" je ĉakavsko ikavski.

JUR NIJEDNA NA SVIT VILA

Jur nijedna na svit vila

Lipotom se već ne slavi,

Jer je hvale sve skupila

Vila, ka mi srce travi.

Ni će biti, ni je bila,

Njoj takmena ka se pravi.

Lipotom se već ne slavi

Jur nijedna na svit vila.

Hanibal Lucić, Hvar, nastalo oko 1520.

Vidimo da se karakteristiĉna štokavsko-ĉakavska mješavina u Dubrovniku zadrţala i dalje, kao i

snaţni udio ikavizama, tako da je Zlatarićev tekst zapravo ikavsko-ijekavski, uz vidljiv udio
ĉakavštine ("izranil", "zaĉ"). Zanimljivo je da je pjesma, objavljena u zborniku 1597., dakle
praktiĉki 150 godina nakon pada Bosne pod Turke i velikih migracija koje su promijenile etniĉku
i jeziĉnodijalekatsku strukturu toga i bliskih krajeva. Unatoĉ tomu, jasan je i vidljiv kontinuitet
izmeĊu ovoga jeziĉnoga izraza, i skoro 200 godina starijih natpisa na stećcima u velikom broju
glavnih crta: štokavsko-ĉakavski vernakular, ikavski refleks jata (u Bosni i Hercegovini praktiĉki
jedini, u Dubrovniku supostojeći s ijekavskim koji je u konaĉnici prevladao.).

VEĆEKRAT NEMIR MOJ

Većekrat nemir moj odluĉim tebi rit,

gospoje svijeh gospoj, za muĉe ne umrit;

neka t' se otkriju rane kim ljuven stril

iz tvojijeh oĉiju smrtno me izranil;

zaĉ bi se nemile sve zvijeri u gori

na moj plaĉ smutile i tvrdi mramori.

Ter mjesto i vrime priĉekav moć stavlju,

da ti jad koji me sve kolje, objavlju;

ali toj sve zaman, jer kad sam prid tobom,

iziĊem sebe van i nijesam voljan mnom;

smijenje me odbigne, s kim tada bit uzmnim,

strah i sram dostigne, umre riĉ, budem nim.

Tako se razdijelju pun smeće od tebe,

pak vapim i cvijelju i kunem sam sebe.

Ostaje trud meni i suze prigrozne.

O, moji tamni dni! o, noći ţalosne!

Dominko Zlatarić, Dubrovnik, Pjesni razlike, 1597.

U sluĉaju pjesme bosansko-muslimanskoga pisca i leksikografa Mehmeda Uskufija imamo

zanimljiv primjer štokavsko ikavskoga vernakulara u kojem nema turcizama ili islamskih
orijentalizama. Tekst je zanimljiv i zbog šĉakavskoga oblika ("išćemo"), a po jeziku je štokavsko
ikavski. Interesantno je i to da kojih 150 do 200 godina nakon Osmanskoga osvojenja islamski
leksik ne dominira (niti ga uopće ima) u ovoj pjesmi koja pripada bošnjaĉkoj alhamijado
knjiţevnosti.

MOLIMO SE TEBI, BOŢE

Molimo se tebi, Boţe,

ukaţi smilje nami.

Lik išćemo sebi, Boţe:

ukaţi smilje nami.

Uruĉi nam - nije nešto,

već molidba jedna isto;

omiluj nas, lipo, ĉisto,

ukaţi smilje nami.

Ne muĉi nas ti rastankom,

oveseli srce sastankom,

i javi nam i još sankom:

ukaţi smilje nami.

Za tobom srce nam tuţi

milostim uviravavši

ne odbijaj i ne ruţi:

ukaţi smilje nami.

Ţivot othodi dan po dan;

ne zaborav', Boţe jedan,

moli ti se Huvo jadan:

ukaţi smilje nami.

Mehmed Hevaji Uskjufi, Tuzla, oko 1630

Turska vlast i jeziĉne promjene [uredi]

Standardni jezici i politika: 19. i 20. stoljeće [uredi]
Devetnaesto stoljeće je bilo prijelomnim za daljnji oblik jezika u uporabi u Bosni i Hercegovini.
Ništa se revolucionarno nije dogodilo na jeziĉnodijalektalnom planu, niti je došlo do vaţnijih
promjena na podruĉju oblika govornoga jezika. Ono što se pokazalo trajnim i dalekoseţnim su
prije svega društveni potresi i promjene: kolaps turske vlasti u BiH, formalna standardizacija
jezika Hrvata i Srba sa središtima u Hrvatskoj i Srbiji, kao i ponovno ukljuĉivanje Bosne i
Hercegovine u europski poredak po okupaciji Austro-Ugarske 1878..

Jezik se moţe promatrati na više naĉina, od kojih su za ovaj prikaz najvaţniji

genetskolingvistiĉki i sociolingvistiĉki. Po prvom pristupu, jezik se prikazuje kao sustav narjeĉja
(u sluĉaju BiH, to su najviše novoštokavski ikavski i ijekavski, te staroštokavski ijekavski, te niz
dijalekata i subdijalekata). Genetska lingvistika opisuje ponajvećma nastanak i ustroj jezika kao
govora (rodoslovlje, genealogija jezika) i stupanj razumljivosti ili nerazumljivosti u komunikaciji
izvornih govornika nekoga vida jezika-narjeĉja. Taj je pristup vaţan u klasifikaciji jezika i
njihova podrijetla, no nema veze sa standardnim jezicima. Po genetskoj lingvistici, npr. nema
jednoga njemaĉkoga jezika nego više njih, a nizozemski je takoĊer prikazan kao sustav više
jezika-narjeĉja. Drugi, sociolingvistiĉki pristup, izmeĊu ostaloga (bavi se, takoĊer, i
društvenojeziĉnim promjenama, nastankom i oblikom sociolekata i jezikom kao identifikatorom
društvenoga statusa i sl.) prikazuje nastanak i uobliku standardnih jezika (kod nas je ĉesto u
upotrebi i naziv knjiţevni jezik, no, taj naziv je višeznaĉan). Standardni jezik je po svojoj naravi
umjetna tvorevina, nastala na temelju nekoga narjeĉja (npr. talijanski jezik je nastao na temelju
toskanskoga narjeĉja, a ne, recimo, venecijanskoga ili kalabreškoga), ali u svom daljnjem
razvoju ne ovisi o dijalekatskim promjenama baziĉnog narjeĉja (talijanski standardni jezik ne
reflektira promjene u toskanskom narjeĉju u zadnjih 400-500 godina), niti je u svim vidovima
(glasovnim, oblikoslovnim, sintaktiĉkim) vjerna slika narjeĉja na kojem je temeljen. Npr.,
hrvatski standardni jezik je u praksi promijenio neke sustave naglašavanja karakteristiĉne za
novoštokavski dijalekt (rijeĉ hotel moţe imati naglasak i na "o" i na "e"- utjecaj kajkavštine),
ima fonem "h" koji se izgubio u govornom novoštokavskom (hoću/'oću), oblik upitne zamjenice
nije dijakatski "ko", nego knjiţevnošću stvoreno "tko", u oblikoslovlju se nerijetko razlikuju
padeţi za dativ i lokativ (komu/kome, jednomu/jednome, pametnomu/pametnome). Ukratko,
standardni jezik je nositelj društvenoga ţivota zemlje i naroda, polifunkcionalan je (pokriva sva
podruĉja ţivota, od prava do znanosti, od filozofije do vojske i diplomacije), i ima karakter
prisile: u njemu su propisana pravila ispravne komunikacije, i ta dimenzija preskripcije koja
odluĉuje što je ispravno, a što ne- predstavlja bitnu znaĉajku standardnoga jezika, u zrelome
obliku kodificiranoga u gramatikama i rjeĉnicima.

U sociolingvistiĉkim krugovima ne postoji jedinstveno stajalište o tome je li knjiţevni jezik

identiĉan standardnomu (ili mu je samo faza, najĉešće prethodeća), te kada poĉinju procesi
standardizacije za razliĉite jezike i koji su im tijekovi (ĉeški, slovenski, hrvatski, turski, slovaĉki,
hindi, norveški,..). Za standardne jezike Bošnjaka, Hrvata i Srba postoje ĉesto oprjeĉna stajališta,
pa se mogu navesti dominantni stavovi meĊu jezikoslovcima za vlastite nacionalne standardne
jezike, kao i mišljenja stranih slavista.

Stajalište je većine srpskih lingvista da je srpski jezik utemeljio Vuk Karadţić svojim izborom
novoštokavskoga idioma, reformom slovopisa i pravopisa i prijekidom s dotadašnjom
višestoljetnom tradicijom knjiţevnosti i pismenosti (na crkvenoslavenskom srpske suvrste,
ruskocrkvenom i slavenosrpskom). Taj je proces poĉeo 1818, a dovršen je oko 1850. Kasnije se
srpski standardni jezik razvijao bez većih diskontinuiteta. Većina srpskih jezikoslovaca pristaje
uz tezu rane slavistike (Jernej Kopitar,Vuka Karadţić,...) po kojoj je štokavsko narjeĉje etniĉki
srpsko (a ne višenacionalno od poĉetka i po svom habitusu), i ustraje na jednakosti narodnoga
govora i standardnoga jezika (doduše, uz manja odstupanja). Po toj vizuri, za hrvatski jezik se
smatra da je varijanta jednog, srpskohrvatskog jezika (jedna, manjinska škola), dok je drugo,
većinsko mišljenje da se radi samo o hrvatskoj inaĉici srpskog jezika. Za bošnjaĉki jezik se drţi
da je samo preimenovani srpskohrvatski jezik kakav je bio u sluţbenoj porabi u BiH u doba
SFRJ, a za sam srpskohrvatski da je standardni jezik formalno nastao Beĉkim dogovorom
hrvatskih i srpskih knjiţevnika i filologa 1850. Opet, za jednu školu taj je dogovor poĉetak
nastanka srpskohrvatskoga jezika u kojemu su se hrvatski i srpski jednostavno "spojili", dok je
za druge to znaĉilo hrvatsko prihvaćanje, ili "preuzimanje" Karadţićevog, etniĉki srpskog jezika.
TakoĊer, stav je da se jezik Bošnjaka treba zvati (nezavisno o njegovoj supstanciji i strukturi)
bošnjaĉkim, a ne bosanskim jezikom, jer drugi naziv pokazuje politiĉke pretenzije i ne odgovara
ĉinjenici da se jezik zove po narodu (talijanski, francuski, srpski, ukrajinski,..), a ne po zemlji
(nepostojanje švicarskog, belgijskog, jugoslavenskog, indijskog, pakistanskog, britanskog,...).
Dominantne moderne stavove o jeziĉnoj povijesti srpskog su oblikovali Pavle Ivić, Milorad
Radovanović, Slobodan Remetić i Branislav Brborić.
Hrvatski jezikoslovci se slaţu u nekoliko glavnih stavova, no razilaze u drugima, isto tako
znaĉajnima. Mjesta slaganja su sljedeća: hrvatski jezik je nastao kao standardni jezik najkasnije
sredinom 18. stoljeća, a proces dovršetka standardizacije se protegao do sredine, pa i konca 19.
stoljeća. Istodobnost konaĉne faze standardizacije hrvatskog i srpskog (druga polovica 19.
stoljeća) ne znaĉi ništa, jer se dva toka jeziĉne povijesti oba jezika, veoma razliĉita u prošlosti,
nisu slila u jedan jezik, nego dotaknula u meĊusobnim utjecajima, i to takvima u kojima je
hrvatski, zbog svoje bogate prošlosti (knjiţevne i filološke), bio u većini sluĉajeva jezik-davalac.
Srpskohrvatski standardni jezik se nije raspao propašću SFRJ, nego nikada i nije postojao,
usprkos svim meĊunarodnim klasifikacijama koje su samo politiĉka potvrda realpolitiĉkih
odnosa snaga i specifikuma jeziĉne historije, a ne relevantna lingvistiĉka kategorizacija. Da nije
bilo dogovora, pregovora i prisila oko ujedinjavanja jezika (kao što nije bilo s ĉeškim i
slovaĉkim, ili urduom i hindijem), ni srpskohrvatski ne bi bio klasificiran kao standardni jezik.
Ono što se u doba SFRJ oznaĉavalo zapadnom i istoĉnom varijantom, ili zagrebaĉkom i
beogradskom verzijom srpskohrvatskog ili hrvatskog ili srpskog- zasebni su standardni jezici, što
se onda nije smjelo javni priznati zbog politiĉke situacije. Hrvatski lingvisti se razilaze u pitanju
vremena nastanka hrvatskoga standardnog jezika: jedna škola tvrdi da je to bilo oko 1750, s
presudnom ulogom novoštokavske knjiţevnosti auktora Kaĉića Miošića i Relkovića; druga, da je
to pojavom hrvatske knjiţevnosti na štokavsko-ijekavskom narodnom idiomu u Dubrovniku
(Šiško Menĉetić, Dţore Drţić) (1480-1500), ili, najkasnije, ostvarenjima razvijenoga jezika u
prvoj polovici 17. stoljeća, ozbiljenim umjetniĉkim djelom Gundulića i gramatikama i rjeĉnicima
Bartola Kašića i Jakova Mikalje (1600-1650). Za srpski jezik se drţi da je nastao reformama
Vuka Karadţića, no, da su te reforme, u onome dijelu koji se tiĉe hrvatskoga, već ionako bile u
svim elementima nazoĉne u korpusu hrvatske pisane rijeĉi desetljećima i stoljećima prije
Karadţića. Većina hrvatskih jezikoslovaca ne smatra da je srpski dio hrvatskoga, nego, kao
standardni jezik, njegov "mlaĊi brat". Katkad se povlaĉi paralela Urdua i Hindija, od kojih je
stariji, Urdu (muslimanska inaĉica jezika temeljena na narjeĉju Hindustani, skupu dijalekata
sjeverne Indije i nastao u 17-18. stoljeću), metaforiĉki analogon hrvatskomu, a Hindi (hinduska
varijanta iz 19. stoljeća) bi, u toj vizuri, odgovarao srpskomu jeziku. Hrvatski jezikoslovi
inzistiraju na trima znaĉajkama hrvatskoga jezika: tronarjeĉnoj dimenziji, kontinuitetu hrvatske
knjiţevnojeziĉne povijesti, te tvorbenosti ili purizmu- što su sve odlike koje ga odvajaju kako od
srpskog, tako od bošnjaĉkog jezika. Za bošnjaĉki je stav prema imenu jezika identiĉan onom
srpskih jezikoslovaca (tj. da bi primjerenije ime jeziku trebalo biti bošnjaĉki, a ne bosanski- što
je sluţbeno ime u samome bošnjaĉkom jeziku), a razlikuje se u tome što se ne misli da je
bošnjaĉki dio hrvatskog (ili srpskog) jezika, nego da je još nedovoljno standardiziran nacionalni
jezik ĉija dijalekatska sliĉnost ili istost s razliĉitim dijalektima kojima govore Hrvati i Srbi nema
nikakve posljedke po samostalnost jezika. Ili- štokavsko narjeĉje i njegovi dijalekti etniĉki ili
nacionalno ne pripada, niti je ikada pripadalo samo jednomu narodu (po tomu, štokavsko bi
narjeĉje bilo sliĉno Hindustaniji ili Plattdeutschu), dok je standardni jezik nešto što nastaje
svjesnim oblikovanjem pisaca i lingvista pojedinoga naroda, i već se time ne moţe podvesti pod
hrvatski i srpski jeziĉni kišobran. Dominantne stavove o hrvatskoj jeziĉkoj povijesti su
oblikovali Dalibor Brozović, Radoslav Katiĉić, Stjepan Babić i Milan Moguš.

Mišljenje je bošnjaĉkih lingvista podijeljeno: aktivni sudionici u oblikovanju bošnjaĉkoga

standarda smatraju da bošnjaĉki jezik postoji stoljećima u nizu zapisanih djela, no da zbog
povijesnopolitiĉkih okolnosti nije standardiziran kao poseban jezik sve do novijega doba- što ne
dovodi u pitanje njegovu opstojnost, nego samo pokazuje kašnjenje u preskripciji fizionomije
sluţbenoga jezika u praksi. Dio jezikoslovaca drţi da hrvatsko-srpski dogovor u Beĉu 1850. ne
znaĉi ništa za Bošnjake jer tamo nije bio prisutan nijedan bošnjaĉki kulturni djelatnik. TakoĊer,
zbog povijesnih referencija na bosanski ili bošnjaĉki jezik, jedan dio lingvista misli da su
hrvatski i srpski zapravo izvedeni jezici iz bošnjaĉkog- koji je, iz te vizure, dijalekatska osnovica
za oba jezika, pa je štokavsko narjeĉje esencijalno etniĉki bosansko (ovdje dolazi do konfuzije
pojmova bosanski i bošnjaĉki). Većina bošnjaĉkih jezikoslova istiĉe veću homogenost narodnih
govora Bošnjaka u odnosu na srpsku, a pogotovo na hrvatsku situaciju, te bliskost
novoštokavskoga dijalekta i jezika kakav je bio na snazi kao sluţbeni u BiH u doba Jugoslavije
(1945.-1991.). U naglasku na identiĉnosti ili velikoj bliskosti narodnoga i knjiţevnoga idioma,
kao i na kontinuitetu sa srpskohrvatskim jezikom na vlasti u socijalistiĉkoj Bosni i Hervegovini,
glavnina je bošnjaĉkih lingvista bliţa srpskom shvaćanju jeziĉne kulture. Razlika je u tome što
srpski jezikoslovci tvrde da je sluţbeni jezik u socijalistiĉkoj BiH bio esencijalno srpski, dok
bošnjaĉki lingvisti smatraju da je bio esencijalno bošnjaĉki/bosanski. Sliĉnost je u tome što obje
strane smatraju da je "srpskohrvatski" u Bosni i Hercegovini nastao bez većih prisilja, i da ga
treba zadrţati više-manje onakovog kakav je bio (uz manje izmjene). Mišljenje je većine
bošnjaĉkih jezikoslova da su hrvatski, srpski i bošnjaĉki zapravo, gledano s genetskog kriterija
jedan jezik, koji se realizira u praksi kao tri razliĉita standarda. Manjina bošnjaĉkih lingvista
smatra da bošnjaĉki jezik tek treba oblikovati, i to na tradicijama potiskivane bosansko
muslimanske pismenosti i knjiţevnosti, poglavito usmene poezije i proze, kao i knjiţevnosti
nastale do 19. stoljeća. Glavni je spor meĊu bošnjaĉkim filolozima i lingvistima o samoj namjeni
bošnjaĉkoga jezika: je li to nacionalni jezik Bošnjaka ili svih stanovnika BiH ? Koliko je bivši
srpskohrvatski u Bosni i Hercegovini bio nametnut strani idiom, a koliko je prirodan jeziĉni
izraz ? U ovisnosti o odgovoru slijede i praktiĉni potezi koji se tiĉu svih razina sluţbenoga
jezika. Dominantne stavove o bošnjaĉkoj jeziĉnoj historiji su oblikovali Alija Isaković, Dţevad
Jahić, Senahid Halilović i Naila Valjevac.

Strani slavisti oko tih pitanja zauzimaju razliĉite stavove. Većina pripadnika starijega naraštaja,
školovanoga u doba SFRJ, smatra da srpskohrvatski postoji kao jedan standardni jezik s dvije (ili
tri) varijante. Drugi, mlaĊih naraštaja, misle da je srpskohrvatski postojao, ali da se raspao
zajedno sa SFRJ. Neki su mišljenja da srpskohrvatski standardni jezik nikada nije postojao, nego
da je njegova kategorizacija danak politiĉkoj situaciji. Uz ovo valja napomenuti da je propašću
komunizma u dobroj mjeri opao interes za uĉenje jezika bivše SFRJ (unatoĉ ratu koji je bio
dimenzija svjetske krize), kao i općenito slavenskih jezika, pa je broj inozemnih struĉnjaka za
bivši srpskohrvatski malen, a još je problematiĉnija njihova sprema, ĉesto ovisna o sredini u
kojoj su usavršavali studije i ĉije stavove nerijetko prenose.

Sada prelazimo na prijegled jeziĉnih promjena u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeću.

Unutarnje poveznice [uredi]

 Hrvatska knjiţevnost u Bosni i Hercegovini
Literatura [uredi]
Gregor Ĉremošnik: Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, Sarajevo, 1948.-1952.

Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I.-IV., Sarajevo, 1962.-
1964.

Krešimir Georgijević: Hrvatska knjiţevnost od 16. do 18. st. u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni,
Zagreb, 1969.

Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969., 1997.

Dalibor Brozović. Standardni jezik, Zagreb, 1970.

Petar ĐorĊić: Istorija srpske ćirilice, Beograd, 1971.

Pavle Ivić: Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971.

Hazim Šabanović: Knjiţevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973.

Mehmed Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, I.-II., Sarajevo, 1974.-1977.

Vojislav Bogićević: Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1975.

Milan Kašanin: Srpska knjiţevnost u srednjem veku, Beograd, 1975.

Vinko Grubišić: Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, Barcelona, 1978.

Boris Ćorić: Knjiţevnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1978.

Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd, 1978.

Zlatko Vince: Putovima hrvatskog knjiţevnog jezika, Zagreb, 1978., 2000.

Jaroslav Šidak: Studije o "Crkvi bosanskoj " i bogumilstvu, Zagreb, 1978.

Muhamed Huković: Alhamiado knjiţevnost i njeni stvaraoci u BiH, Sarajevo, 1980.

Pavle Ivić: O jeziku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd, 1990.

Miro Kaĉić: Hrvatski i srpski: zablude i krivotvorine, Zagreb, 1995.

Milan Moguš: Povijest hrvatskoga knjiţevnog jezika, Zagreb, 1995.

Senahid Halilović: Bosanski jezik, Sarajevo, 1998.

Dţevad Jahić: Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo, 2000.

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Zagreb, 2000.

Josip Lisac: Hrvatski dijalekti, Zagreb, 2004.

Darija Gabric - Bagaric: Primjeri Bosanskohercegovacke Pismenosti i Knjizevnosti Od 11. Do

19. Stoljeca, Zagreb, 2004.

Josip Bratulic - Stjepan Damjanovic: Hrvatska Pisana Kultura 1. (VIII. Do XVII. Stoljece) i 2
(XVII. Do XIX: Stoljece), 2005. (1. dio) i 2007. (2. dio)

Slobodan Prosperov Novak: Povijest Hrvatske Knjizevnosti, Zagreb, 2003.

Stjepan Krasic: Pape i Hrvatski Knjizevni Jezik u XVII. Stoljecu, Zagreb - Citluk, 2004.

Benedikta Zelic - Bucan: Bosancica ili Hrvatska Cirilica u Srednjoj Dalmaciji, Split, 2000

Darko Zubrinic: Hrvatska Glagoljica, Zagreb, 1996.

Stećak

Stećci u Radimlji

Stećak je uobiĉajeni naziv za kameni nadgrobni spomenik iz srednjeg vijeka na širem podruĉju
Bosne i Hercegovine, sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovima Srbije i
juţnim dijelovima Hrvatske, uglavnom u Dalmaciji. Sinonimi za stećak su i nazivi bilig (bilizi),
kami (kamenovi), mramor (mramorovi) i drugi. Karakteriše historiju srednjovjekovne bosanske
drţave i njenih susjednih krajeva. Na podruĉju današnje Bosne i Hercegovine oĉuvano je preko
66.000 stećaka, u Srbiji i Crnoj Gori oko 5000, a u Dalmaciji oko 4000.[citat potreban] Njih 95% je u
katastrofalnom stanju i neopohodna im je hitna zaštita.
Stećci i njihove nekropole su jedna od misterija bosanskohercegovaĉke historije. Najveće dileme
se svode na pitanja njihovog porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka,
kao i simboliĉkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima. Najviše podataka za
historiĉare daju natpisi koji karakterišu manji broj stećaka. Natpisi govore o razliĉitim
društvenim slojevima koji su sahranjivani ispod stećaka, a i razliĉitim vjerskim pripadnostima.
Time je opravdana postavka o stećcima kao nadgrobnim spomenicima stanovnika
srednjovjekovne Bosne.

Najpoznatiji stećak na prostorima Bosne je Zgošćanski stećak naĊen u okolini Kaknja. On nema
natpis, a zbog izuzetne ukrašenosti neki istraţivaĉi, kao što je ĐorĊe Stratimirović, uzimaju da se
radi o grobu Stjepana II Kotromanića. Zgošćanski stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Najpoznatija nekropola u Bosni i Hercegovini je
Radimlja kod Stoca.

Stećci su danas najvaţniji spomeniĉki dokaz predosmanlijske Bosne, najupeĉatljiviji materijalni

simbol vremena od 13. do kraja 15. stoljeća. Već nakon 1463. i pada Bosne pod Osmanlije
stećak poĉinje ustupati mjesto osmanlijskom nišanu. Iako se glas o njima pronio i prije, stećci se
poĉinju sistematski prouĉavati od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine i otada svako
vrijeme njihovu pripadnost tumaĉi u svoju politiĉku korist. I danas postoje dvije dominantne
teorije o njihovoj pripadnosti. Jedna kaţe da je rijeĉ o bogumilskim spomenicima, odnosno
nadgrobnim spomenicima pripadnika Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi, originalna
nomadska grupa s ovih prostora. Ono što je sigurno jest da su se ispod stećaka pokopavali
pripadnici tri tadašnje konfesije u Bosni i Hercegovini: Crkve bosanske, Rimokatoliĉke i
Pravoslavne.

Epitafi stećaka napisani bosanĉicom svjedok su onodobne pismenosti. Oni uglavnom otkrivaju
ime pokojnika (ĉesto je i nekoliko njih pokopano ispod stećka). Na nekim primjercima je i potpis
dijaka - pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikovog
ţivota ili molitve. Ukrasi na stećcima, odnosno njihova simbolika još je enigma, ali ujedno dokaz
nasljeĊa prahistorijskog doba i antike. Pojavljuju se motivi sunĉevog diska, polumjesec u pratnji
zvijezde koji izaziva brojna tumaĉenja, zatim kriţ i ljiljan, prikazi lova, oruĊa i alata, figure
muškaraca i ţena sa štapovima ili kriţevima u ruci.
Stećci na Radimlji
Povijesni nastavak i vaţnost stećaka kao spomenika kulture

MeĊu nacionalnim spomenicima BiH vrlo znaĉajno mjesto zauzimaju stećci, srednjovjekovni
nadgrobni spomenici. Po svojoj rasprostranjenosti, i po relativno dobroj oĉuvanosti, obzirom na
vremensku distancu i nepovoljne prostore koji su stoljećima bili izloţeni ratnim nedaćama i
rušenjima, stećci se mogu smatrati i najtipiĉnijim obiljeţjem spomeniĉke hercegbosanske baštine
i nedvojbeno njezinim najorginalnijim dijelom. Karakteristiĉni su za podruĉje današnje
Hercegovine, istoĉne Bosne, Dalmacije. Premda se susreću i u drugim krajevima BiH, zapadne
Srbije, zapadne Crne Gore, cijele juţne Hrvatske, prostori srednjovjekovnog Huma, Travunije i
najranije banovine Bosne njihovo je središnje podruĉje. Moţemo zamijetiti da na prostorima
donje Hercegovine postoji veliki broj lokaliteta sa znaĉajnim brojem stećaka. Gustoća lokaliteta
uvelike ovisi i o blizini kamenoloma, a posebno o koliĉini samog kamena, a lokalitet Radimlje je
upravo bio pogodan i za pronalazak odgovarajućeg ovalnog bloka, kao i za transport tih nosivih
elemenata uz minimum energije. Prema podacima dosadašnjeg istraţivanja smatra se da uvijek
ostaje mogućnost pronalaska nekog novog lokaliteta, jer velik je broj stećaka uporabljen kao npr.
graĊevinski materijal za gradnju vjerskih objekata, a mnogi su kroz povijest jednostavno
zatrpani.

Poruke sa stećaka

Mnogobrojna istraţivanja nisu dala jednoglasnu ocjenu o porijeklu i nastanku stećaka. Postoji
niz teorija o podrijetlu stećaka i njihovoj pripadnosti koji se meĊusobno iskljuĉuju. Moţemo
govoriti više o lokalnoj originalnosti stećaka negoli o sliĉnosti s srednjovjekovnim nadgrobnim
spomenicima po Europi, ali moţemo takoĊer govoriti o vezi s motivima romantiĉke i gotiĉke
stilistike i koja se oĉituje i u dalmatinskim primorskim središtima, i u prekomorskim zapadnim
zemljama. Zapravo stećci samo ukazuju na nestali i uništeni kulturološki kontekst
 srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Mada je od samih poĉetaka prouĉavanja stećaka i
simbolike na stećcima sustavno pokušavano nametnuti mišljenje da oni pripadaju bogumilima, a
kasnije se pojavljuju i teze da oni pripadaju Vlasima. obje ove teze su znanstveno neutemeljene i
neprihvatljive . Ljudi koji prihvaćaju i zastupaju ove teze, moţemo ustvrditi, zaobilaze ili ne vide
ĉinjenice koje su oĉite na stećcima, a to su da stećci i svojim oblikom i ukrasima kao i poukama
predstavljaju uistinu prepoznatljivu kršćansku sakralnu i posmrtnu tradiciju.

MeĊutim, na samom terenu stećci su manje ili više izloţeni propadanju i traţe ozbiljnu struĉnu i
pravodobnu zaštitu, posebice zaštitu od suvremenih nasrtaja, koji ubrzavaju njihov nestanak.
Kandidiranje nekoliko nekropola ovih stećaka na listi svjetske zaštite pod zaštitom UNESCO-a
imalo bi dublji smisao prije nego u zaštiti stećaka općenito, na ĉitavom njihovom podruĉju,
pored toga što stećci zasluţuju da budu predstavljeni upravo na toj razini, i kao originalne pojave
i kulturni fenomen prostora na kome se nalaze, i ne samo fenomen, nego i simbol prošlosti i
stradanja višestoljetne opstojnosti naroda na ovim prostorima.Najpoznatija nekropola stećaka
uopće, kod nas i u svijetu svakako je Radimlje. Ona je inaĉe postala sinonim za kulturu stećaka.
Njezino znaĉenje je i u tome što predstavlja reprezentativan uzorak i ostalih nekropola s tog
podruĉja, kao i po klesarskim ostvarenjima i oĉuvanim bogatstvom simbola. Većina ovih
spomenika datira iz razdoblja 14. i 15.st. premda se njihova pojava registrira u velikoj mjeri i u
12.stoljeću.

OPIS STANJA NEKROPOLE NA RADIMLJI

Nekropola na Radimlji udaljena je svega tri kilometra od Stoca i nalazi se uz cestu Stolac –
Ĉapljina, na lokalitetu Vidovo polje, na domak sela Paprati. Toĉan poloţaj moţemo vidjeti i na
sljedećoj situaciji.

SITUACIJA
 Ovdje se nalazi 133 stećka od kojih je 63 ukrašeno, oko 30 % ih ima oblik ploĉe, 25 % oblik
sanduka i 25 % sanduka s podnoţjem. To znaĉi stećci su ili jedan element ili dva posebno
oblikovana i spojena elementa ; tu su još i tri kamena kriţa, od kojih jedan dominira nekropolom.
Orijentacija stećaka u prostoru je istok-zapad , a smješteni su u polju okruţenom stijenskim
masivom ĉiji pravac pruţanja prati pravac pruţanja Dinarida. Na samoj lokaciji stećci su gusto
sloţeni i nalaze se neposredno uz prometnicu. Ovdje se nalazi 133 stećka od kojih je 63
ukrašeno, oko 30 % ih ima oblik ploĉe, 25 % oblik sanduka i 25 % sanduka s podnoţjem. To
znaĉi stećci su ili jedan element ili dva posebno oblikovana i spojena elementa ; tu su još i tri
kamena kriţa, od kojih jedan dominira nekropolom. Orijentacija stećaka u prostoru je istok-
zapad , a smješteni su u polju okruţenom stijenskim masivom ĉiji pravac pruţanja prati pravac
pruţanja Dinarida. Na samoj lokaciji stećci su gusto sloţeni i nalaze se neposredno uz
prometnicu.

RELJEFNI MOTIVI NA STEĆCIMA

Nekropola na Radimlji je bogata ukrašenim stećcima, ĉak njih 63. Moţemo istaknuti da je o tim
stećcima u literaturi i najviše pisano do sada. Karakteristiĉni motivi sa stećaka ove nekropole
jesu : arhitektonski ukrasi sa sve ĉetiri strane stećka, stilizirani kriţevi ljudske i ţivotinjske
figure, vinova loza, motivi iz lova i motivi s oruţjem. A moţemo reći da je zaštitni znak ili znak
raspoznavanja ove nekropole muška figura s uzdignutom rukom i relativno velikom šakom i
prstima. Ljudske figure su poznate na nadgrobnim spomenicima još iz davnih vremena pa je
logiĉna njihova pojava i na stećcima.

Problem je u njihovu znaĉenju : neki tumaĉe ljudske figure s uzdignutom rukom kao
predstavnike feudalnih obitelji koji su tu sahranjeni , ili kao simbol Krista , ili kao molitvu tj.
pozdrav Bogu ili pak kao simbol vlasti ili prijetnje za osvetu. Ako znamo da je u vrijeme
 nastajanja ovih stećaka na podruĉju Hercegovine obitavalo samo kršćansko puĉanstvo, jasan je
sadrţaj ovih simbola ; tako uzdignuta ruka a dlanom okrenutim prema vani oznaĉava Boţji
blagoslov. Kriţevi su sastavni dio stećaka ovog kraja pa i svi natpisi imaju na poĉetku ucrtan
kriţ. Veliki broj stećaka napravljen je u obliku kriţa. Sami kriţevi imaju razliĉite oblike.
MeĊutim, postoji veliki broj motiva na kojima je kriţ skriven u neku likovnu predstavu. Najĉešće
i najjednostavnije kombinacije ovog skrivenog kriţa jeste maĉ, koji probada u kombinaciji s
štitom ĉiji rukohvat i štitnici simboliziraju oblik kriţa

PREDRAG MALBAŠA I TIJANA SAMARDŢIĆ

STEĆCI U CRNOJ GORI

Arheolog Predrag Malbaša i istoriĉarka umjetnosti Tijana Samardţić donose prvi obuhvatan
prikaz stećaka na tlu Crne Gore, te ukazuju na potrebu istraţivanja i oĉuvanja ovih
srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, kao unikatnog fenomena u evropskoj i svjetskoj kulturi

Nijemi podsjetnici na davno minulu prošlost

"Ni ţivot ni smrt ne pripada meni"

Mak Dizdar

I. UVOD

Posebnu specifiĉnost u kulturnom i istorijskom nasljeĊu balkanskih prostora srednjeg vijeka

predstavljaju stećci. Stećci su jedinstvena monumentalna i monolitna nadgrobna kamena
obiljeţja koja se gusto rasprostiru Bosni i Hercegovini, juţnim djelovima Hrvatske, zapadnoj
Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Uzdiţući se na planinskim zaravnima i breţuljcima, usamljeni
ili u grupama, daleko od starih gradina ili neposredno uz njih, stećci ĉine jedinstveni peĉat
srednjovjekovne kulture na pomenutim prostorima. Nekropole stećaka smještene su na
otvorenim i prolaznim mjestima, u potpunosti srasle sa prirodom sa kojom ĉine jedinstvenu
ambijentalnu cjelinu.
Kultura stećaka pripada razdoblju poĉev od 12. do kraja 16. vijeka i svojom pojavom, ukupnim
osobinama i prostorom na kojem se pojavljuje nema direktnih istorijskih uzora. To je neobiĉna,
impresivna, zagonetna i nedovoljno pojašnjena kulturološka pojava pa se moţe tvrditi da stećci
predstavljaju jedinstveni i unikatni fenomen u evropskoj i svjetskoj kulturi. Prostorno vremenska
komponenta stećaka objašnjava njihovo etnološko, kulturološko i estetsko znaĉenje u prošlosti i
sadašnjosti ali je socijalni i duhovni okviri nastanka stećaka za istraţivaĉe još uvijek velika
nepoznanica. TakoĊe ikonografija brojnih predstava klesanih na njima, u literaturi se razliĉito
odreĊuje. Posebno je interesantna ĉinjenica da se radi o nadgrobnicima poniklim prevashodno u
okrilju ruralnog svijeta koji se nalazi na samo korak od velikih gradova i smatra se da pripadaju
svijetu popularne umjetnosti i narodne kulture.
Cilj ove studije je da laiĉku, ali i struĉnu javnost u Crnoj Gori upozna sa nekim veoma
interesantnim aspektima vezanim za kulturu stećaka i do sada poznatim istraţivanjima i
lokalitetima stećaka u Crnoj Gori. TakoĊe naš cilj je da ovim tekstom popularizujemo stećke kao
neobiĉne, zadivljujuće, zagonetne i nedovoljno pojašnjene svjedoke davno minule prošlosti, koji
imaju izuzetnu istorijsku, umjetniĉku i duhovnu vrijednost i za kulturnu baštinu Crne Gore. Sve
ovo bi trebalo da podstakne nadleţne drţavne i lokalne sluţbe da sistematski i odgovorno
postignu njihovu bolju zaštitu i oĉuvanje.
Stećci i njihove nekropole su jedna od nedovoljno razjašnjenih stranica prije svega bosansko
hercegovaĉke istorije ali i svih prostora na kojima se tokom srednjeg vijeka praktikovao ovakav
naĉin sahranjivanja, odnosno izraz kulta smrti. Najveće dileme se svode na pitanja njihovog
porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboliĉkih poruka koje
nose pojedine predstave uklesane na njima. Najviše podataka za istoriĉare daju natpisi koji
karakterišu manji broj stećaka i koji govore o razliĉitim društvenim slojevima koji su
sahranjivani ispod stećaka.
Raznovrsnost i ljepota ukrasa na stećcima, a ponajviše njihova tajanstvenost, plijeni paţnju
struĉnjaka koji su ih istraţivali. Stećci su istinske srednjovjekovne slikovnice u kamenu, sa
reljefima koji prikazuju vjersko znamenje, ljudske likove, ţivotinje, biljne ornamente. Na
stećcima se krije ogromno likovno blago sa scenama na kojima pobjeĊuje ţivot i svakodnevna
borba za opstanak. Iz motiva na reljefima mogu se išĉitati uticaji romaniĉkog i gotiĉkog
umjetniĉkog kruga, ali i nasljeĊe slovenske mitologije i drevne antike.
Vješti klesari uljepšavali su stećak i tekstom i crteţima, nikada nasumice i bez reda. Svaka slika,
svaki udarac dlijetom imao je svoj cilj, slikom do rijeĉi, djela i ţivota pokojnika. U ĉemu leţi
tajna ukrašavanja ili ureĊivanja nadgrobnika, ostaje nepoznato, ali moţemo samo slutiti da je ono
zavisilo od društvenog poloţaja pokojnika ili jednostavno od vještine i slobode dijaka.
Stećaka nema nigdje u toliko velikom broju kao u Bosni i Hercegovini, pa je dugo preovladavalo
mišljenje da su oni fenomen vezan iskljuĉivo za taj prostor.
MeĊutim, stećaka ima ne samo na prostoru gdje se u vrijeme svoje najveće moći prostirala
srednjovjekovna bosanska drţava, nego i u krajevima koji nijesu ulazili u njen sastav kao u
zapadnoj Srbiji, sjevernoj i zapadnoj Crnoj Gori i u juţnoj Hrvatskoj. Do sistematskih
arheoloških i istorijskih istraţivanja koja su se kontinuirano vršila tokom šeste i sedme decenije
20-og vijeka, kao i dodatnih popisivanja koja su uslijedila osamdesetih godina istog vijeka,
raspolagalo se sa cifrom od 27.067 stećaka dobijenih austrougarskim popisom. Prema
sistematskim istraţivanjima i popisu stećaka iz 20-og vijeka na 3.162 lokaliteta u navedene ĉetiri
drţave evidentirano je 69.356 stećaka. Od ukupnog broja popisanih stećaka: u Bosni i
Hercegovini na 2.687 lokaliteta postoji 59.593 stećka, u Hrvatskoj na 247 lokaliteta ih je 4.447, u
Crnoj Gori je do tada evidentirano 107 lokaliteta sa 3.049 stećaka i u Srbiji je pronaĊen 121
lokalitet sa 2.267 primjeraka. Procjenjuje se, da je pravi broj ovih kamenih blokova puno veći od
broja evidentiranih i da njihov broj na prostoru ovih ĉetiri drţave prelazi 100 hiljada. Brojni
stećci su nestali, uništeni, iskorišteni za gradnju ili jednostavno još nisu pronaĊeni, pa se struĉna
javnost zalaţe za novi popis stećaka, ali i za novu ocjenu njihovog aktuelnog stanja.
Hronologija stećaka priliĉno uspješno se moţe utvrditi zahvaljujući promjenama oblika i
reljefnih motiva i prouĉavanju natpisa gdje oni postoje. Za razliku od antiĉkog sarkofaga u
kojem se pokojnik polagao, srednjovjekovni stećak predstavlja monolitnu ploĉu koja se za
obiljeţavanje grobova poĉinje koristiti još od 12. vijeka. U prvoj fazi od kraja 12. pa do 14.
vijeka javljaju se oblici ploĉe i sanduka a zatim varijeteti tih oblika i zatim od 14. do 16. vijeka
novi oblik sljemenik. Najkasnije se od sredine 15. do 16. vijeka javlja oblik stuba, što se vezuje
za orijentalno porijeklo uspravnog nišana.

Ime stojećak oznaĉavalo nešto uspravno i trajno

Cvjetno doba umjetnosti stećaka se poklapa sa usponom i razvojem Bosne, odnosno od polovine
14. vijeka, kada se pojavljuju prvi primjerci u obliku sanduka, a već u drugoj polovini i prvi
ukrasi. Ovo razdoblje traje do pred kraj 15. vijeka kada ova umjetnost poĉinje da se gasi. Stećci
se rijetko klešu i nešto kasnije ali se to moţe smatrati odrazom svojevrsnog istoricizma.
Nadgrobni spomenici–stećci, impozantni po svojoj veliĉini i broju, a ĉesto vrlo zanimljivi i
zagonetni po natpisima i reljefnim predstavama, privlaĉili su paţnju uĉenih putnika već od 16.
vijeka, a krajem 19. vijeka interesovanje za kulturu stećaka raste, naroĉito u vezi sa
istraţivanjima koja se tiĉu bogumila i bosanske crkve.

II. ISTORIJAT

Stećci se, prema poznatim pisanim izvorima, prvi put spominju 1530. godine u djelu "Putopis
kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Romeliju" Slovenca Benedikta Kuprešića, tumaĉa u poslanstvu
austrijskog cara Ferdinanda I Habsburškog. Iako je interesovanje za stećke postojalo mnogo
ranije njihovo sistematsko prouĉavanje zapoĉinje od austrougarske aneksije Bosne i
Hercegovine. Prvo znaĉajno knjiţevno djelo u kojem je istaknuta kultura stećaka, a koje je
ujedno i pronijelo glas o njima u svijet, je putopis "Put po Dalmaciji" italijanskog prirodnjaka,
mineraloga i sveštenika Alberta Fortisa iz 1774. godine. Tokom 19. vijeka niz stranih putopisaca
i istraţivaĉa meĊu kojima Dţon Gardner Vilkinson (John Gardner Wilkinson), Artur Evans i
Johan Esbot (Johann Asboth) biljeţili su podatke o stećcima uglavnom sa aspekta iznošenja
svojih liĉnih zapaţanja i opservacija. Prvi popis stećaka na prostoru svoje administrativne vlasti
uradila je Austrougarska tokom 1887. i 1898. godine, a rezultat popisa je saopšten deset godina
kasnije.
Krajem 19. vijeka, u vrijeme austrijske uprave u Bosni i Hercegovini povećao se interes stranih i
domaćih nauĉnika za prouĉavanje stećaka. MeĊutim, presudan dogaĊaj u sistematskim
nastojanjima na nauĉnoj valorizaciji stećaka bilo je osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu
1888. godine i pokretanje Glasnika, u kojem su publikovani prvi po nauku vrijedni prilozi o
stećcima. Tom krugu istraţivaĉa izmeĊu ostalih pripadaju: Vid Vuletić-Vukasović, Kosta
Hörmann, Petar Kaer, Ćiro Truhelka i Vejsil Ĉurĉić. U godinama izmeĊu dva svjetska rata nije
bilo organizovanog prouĉavanja stećaka i njihove zaštite, meĊutim, poslije "Izloţbe
srednjovjekovne umjetnosti jugoslovenskih naroda" odrţane u Parizu 1950. godine, prepoznata
je kulturološka i nauĉna vrijednost stećaka. Iz tog razloga Savezni institut za zaštitu spomenika
kulture odluĉio je da sprovede akciju rekognosciranja stećaka i da taj posao organizuje kao
sistematsku meĊurepubliĉku saradnju, a sve u cilju prikupljanja podataka što bi u konaĉnom
doprinijelo njihovoj zaštiti i sveobuhvatnom istraţivanju. Shodno tom zadatku u Sarajevu je 28.
decembra 1950. godine odrţana konferencija gdje je predstavljen akcioni plan i ustanovljena
metodologija naĉina sakupljanja podataka vezanih kako za nekropole tako i za pojedinaĉne
primjerke stećaka.
Prilikom te akcije saĉinjen je prvo popis nekropola u Bosni i Hercegovini, a potom u Hrvatskoj,
Srbiji i Crnoj Gori. U razdoblju od 1950. do 1967. godine vaţnije nekropole detaljno su prouĉene
i o njima objavljene monografije. Mnogi struĉni i nauĉni ĉasopisi tog vremena obiluju natpisima
iz ove oblasti, od kojih su mnogi posvećeni prouĉavanju pojedinog segmenta stećaka, kao što su
na primjer natpisi, ukrasi ili arheološki materijal. Zahvaljujući ovim aktivnostima nastala je jedna
generacija nauĉnika koja je dala veliki doprinos u rasvjetljavanju fenomena stećaka. Njoj
pripadaju: Alojz Benac, Šefik Bešlagić, Đuro Basler, Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, Marian
Wenzel i Nada Miletić. O stećcima u Hrvatskoj pisali su AnĊela Horvat, Cvito Fisković, Ljubo
Karaman, dok je o stećcima u Srbiji najviše pisala Mirjana Ćorović-Ljubinković.
Nedavno je iz štampe izašla i monografija "Stećci–bosansko i humsko mramorje Srednjeg
vijeka" bosansko-hercegovaĉkog istoriĉara Dubravka Lovrenovića u kojoj je autor dao
sveobuhvatnu analizu ovog kulturno-istorijskog fenomena na prostoru Bosne i Hercegovine.
Ovim radom Lovrenović je postavio visoke standarde za struĉnjake i nauĉnike iz ostalih zemalja
gdje se rasprostiru stećci da na sliĉan naĉin obrade ovaj segment kulturnog nasljeĊa sa teritorije
njihovih drţava.
Iako u narodu za ove kamena nadgrobna obiljeţja postoje brojni i razni nazivi u zavisnosti od
podruĉja gdje se koriste, u literaturi i praksi najĉešće se koristio pojam stećak, pa ga je nauka kao
takvog prihvatila i priznala. Ranije su se centralnoj Bosni najĉešće upotrebljavali izrazi mramor i
mramorje a u zapadnoj Bosni i većem dijelu Hercegovine mešhed ili mašet. Za istoĉne krajeve
Bosne i Hercegovine i za Crnu Goru karakteristiĉni naziv za nekropole stećaka bio je grĉka
groblja. Termine biljeg, kâm, zlamen i vjeĉni dom nalazimo u natpisima sa stećaka a ĉitave
nekropole ĉesto se nazivanju kao kameni spavaĉi, svatovski ili bogumilski grobovi, rimska,
divska ili dţinovska groblja. Naziv stećak vuĉe porijeklo od rijeĉi stojećak, u znaĉenju neĉeg
uspravnog, trajnog, velikog i vjeĉnog.
Kao što je sluĉaj sa mnogim drugim tragovima iz prošlosti, tako su i uz stećke vezane
mnogobrojne legende i narodna predanja, od kojih su tri veoma karakteristiĉne i jako raširene.
Prva legenda se odnosi na temu o svatovima, koji su na mjestu nekropole sreli suparniĉku grupu
i izginuli zajedno sa mladom i mladoţenjom. Naziv "svatovsko groblje" odraţava ovakvu
dijelom romantiĉnu ali u svakom sluĉaju tuţnu legendu u narodu.

Legenda porijeklo vezuje za „grĉko‖ stanovništvo

U mnogim krajevima nekropole sa stećcima se pripisuju "grĉkom" stanovništvu. Ta legenda je

zastupljena i u Crnoj Gori. Legenda govori o sedam hladnih i snijeţnih godina koje su prisilile to
stanovništvo da napusti ove hladne prostore. MeĊu narodom takoĊe je rašireno predanje o
ĉudotvornoj moći ovih nadgrobnika. Nema gotovo kraja sa stećcima u kojem narod ne vjeruje da
će udariti grom ili nevrijeme ako neko bude dirao ove nadgrobnike. Takvo vjerovanje je spasilo
dobar broj nekropola od uništenja, jer one naţalost ĉesto pruţaju pogodan kameni materijal za
zidanje kuća i ograda.
Nauka je razvrstala stećke u razne osnovne i prelazne oblike. Prema poloţaju na terenu stećci su
podijeljeni na dvije grupe - leţeće koji ĉine preko 95 odsto ukupnog broja svih poznatih stećaka i
stojeće. Osnovne varijante leţećih stećaka su ploĉa, sanduk, kojih ima najviše ĉak 61 odsto,
zatim sljemenjak, dok su stojeći stub, stela i krst. Podvrste ovih osnovnih tipova su pored ostalih
sanduk s postoljem, sanduk s krstaĉom, dvojni sljemenjak, sljemenjak s postoljem i krstaĉa u
kombinaciji s ploĉom. U kategoriju stećaka uvrštavaju se i amorfni stećci, odnosno primjerci
neobraĊenih blokova, koji su ponekad samo ovlaš pritesani a po obliku i dimenzijama najbliţi su
ploĉama i sanducima.
Svi ovi oblici su proizašli iz tradicije i estetskih mogućnosti sredine u kojoj su nastali. Bolja
obrada, ukrašavanjem uklesanim ili reljefnim motivima, postavljanje natpisa i veliĉina stećka,
uvijek su vezani za isticanje staleškog statusa sahranjenog, a ujedno ukazuju i na klesarsku
tradiciju odreĊenog podruĉja.
Materijal iz kojeg je većina stećaka isklesana su veliki blokovi kamena vapnenca. Ove vrste
kamena ima najviše u krajevima rasprostiranja stećaka, a uz to je bio pogodan za obradu i trajan.
Tamo gdje nije bilo ove vrste kamena koristile su se druge vrste. Karakteristiĉno je da je blizina
kamenoloma bitno uslovljavala i formiranje nekropola. Najprije su odvajani i vaĊeni iz
kamenoloma veliki kameni blokovi, koji su potom grubo obraĊivani da bi se na kraju klesali do
konaĉnog oblika stećka. Nije poznato da li su se stećci klesali u kamenolomu ili na samom
groblju. Pojedini primjeri stećaka bili su veoma teški ponekad i do 30 tona, pa se smatra da
ukoliko nije bilo vještih klesara da dekorativno obrade stećak, onda je impozantnost stećka bila
mjera koja je trebala da ukaţe na znaĉaj osobe koja je pod njim sahranjena. Stećci su postavljani
taĉno iznad rake, u redovima ili nizovima, a najĉešća orijentacija je po pravcu istok zapad,
odnosno sjeveroistok-jugozapad. Pokojnik je polagan leĊima prema zemlji, ruku stavljenih na
grudi ili trbuh, glavom prema zapadu. Najĉešće su rake sluţile za jedan ukop, ali je bilo i
porodiĉnih grobnica. U nauci se lokalitet sa jednim do dva ovakva nadgrobnika smatra
osamljenim stećcima. Lokalitet sa 3-20 stećaka je manja nekropola, a sa 20-50 stećaka je veća
nekropola, dok se lokalitet sa preko 100 nadgrobnika smatra velikom nekropolom.
Prema izboru oblika i ukrasnih motiva, kao i prema naĉinu obrade kamena moguće je govoriti i o
postojanju razliĉitih klesarskih škola a Alojz Benac u tom smislu izdvaja Hercegovaĉku i
Istoĉno-bosansku klesarsku školu.
Veliku vrijednost za istraţivanje stećaka predstavljaju epitafi odnosno natpisi na stećcima kao
izvori prvog reda za prouĉavanje ovog segmenta balkanske srednjovjekovne istorije. Stihovima,
rijeĉima ili samo crteţima srednjovjekovni klesar je odao svrhu i ljepotu nadgrobniku koji stoji
kao ĉuvar mira pokojnika. Isklesani bosanĉicom tekstovi su poruka pokojnika koji nije ţelio da
njegovo prisustvo na ovom svijetu bude zaboravljeno. Pokojnik je time ţelio da neke buduće
generacije, ali i prolaznike namjernike obavijesti ko je on bio i gdje je krenuo.

III. PISMO

Kako se smatra, bosanĉica je formirana krajem 10. vijeka, pod uticajem glagoljice ali i ĉistog
narodnog govora. Ovo pismo su odlikovala staroslovenska slova, sa uvedenim novim znakovima
i svojim oblikom i pravopisom se razlikovala od bugarske i srpske ćirilice. Za ovo pismo u nauci
su korišćeni razni nazivi: najĉešće bosanĉica, zatim bosanska ćirilica, bosanica, bukvica,
bosansko pismo, a tendenciozno i nenauĉno upotrebljavali su se i nazivi hrvatska ćirilica,
hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, pa ĉak i naziv srpsko pismo. Danas se smatra da je
ovo pismo najispravnije zvati bosanska epigrafska ćirilica ili bosanska lapidarna ćirilica, a zbog
praktiĉnosti sasvim je opravdan i naziv bosanĉica.
Kroz njen viševjekovni razvoj nastala su dva osnovna oblika bosanĉice i to ustavno pismo, koje
se odlikuje oštrinom oblika i skladnim štamparskim izgledom. Njime su pisane povelje i listine,
pisma bosanskih vladara i plemića visokog ranga. Ovakva ustavna bosanĉica bila je u upotrebi
od 9. do 15. vijeka. Negdje od 13. vijeka uobliĉava se drugi tip bosanĉice – kurzivna rukopisna
bosanĉica, sa slobodnijim formama slova, nastala pod uticajem latiniĉne kurzive, da bi tokom 17.
i 18. vijeka bosanĉica dobila formu bosanskog brzopisa. To je rukopisna bosanĉica. Ona se
upotrebljava kroz gotovo ĉitav turski period sve do poĉetka 20. vijeka i otpoĉinjanja ĉetvrte faze
razvoja bosanskog pisanog jezika.
Paleografske osobine bosanĉice svode se na teţnju ka jednostavnijim oblicima i
prilagoĊavanjima zahtjevima narodnog jezika. Ĉisti narodni govor i ikavizam, kao odlika
bosanske zapadne štokavštine, odraz su izvornosti bosansko-humske pismenosti, razvijane bez
presudnog uticaja sa strane. Mnogi poznati i nepoznati klesari i pisari srednjovjekovnog
starobosanskog jezika urezivali su natpise u kamenu i pisali jednostavnim jezikom. Njihova
grafija bila je pojednostavljena, tipiĉno bosanska, a ona se razlikovala od klasiĉne ćirilice.
Bosanĉica je imala ujednaĉena slovna i jeziĉka obiljeţja u srednjem vijeku da bi se kroz
prilagoĊavanje vremenu nalazila u praktiĉnoj upotrebi sve do poĉetka 20. vijeka.

Ne prevrni mi ovaj kamen ne prekidaj mi ovaj san (18. jul 2010.)

Pravi poĉeci bosanskog knjiţevnog jezika javljaju se u posebnom vidu originalnog stvaralaštva u
srednjovjekovnoj knjiţevnosti, odnosno natpisima na kamenu. To su, prije svega, epitafi, natpisi
na stećcima, koji po svojoj brojnosti, originalnoj knjiţevnoj vrijednosti, i jeziĉkoj zanimljivosti
idu u sami vrh balkanske epigrafike.
Za istraţivaĉe stećaka natpisi su od višestruke koristi. Prvenstveno oni predstavljaju dragocjen
materijal za prouĉavanje pisama i razvoja narodnog jezika, i sa druge strane izvor za prouĉavanje
istorijskih dogaĊanja u srednjem vijeku. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikova ţivota,
molitve i veoma interesantne pogleda na ţivot i smrt.
Epitafi na stećcima svjedok su onovremene pismenosti. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika.
Na nekim primjercima je i potpis dijaka - pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi
donose pojedinosti iz pokojnikova ţivota ili molitve.
Ipak, ono što posebno karakteriše srazmjerno malobrojne zapise sa stećaka je narodna mudrost
uklesana na kamenu. Neki, izvodi i detalji iz ovih zapisa plijene svojom zagonetnošću,
razboritošću ili ĉistom filozofijom. Tako su natpisi sa stećaka, osim dokumentarne i istorijske
vrijednosti, postali i reprezenti specifiĉnog umjetniĉkog izraza zasnovanog na kultu smrti ĉija
postojanost i ljepota nije prestala ni danas.
Neki od najljepših izvornih natpisa glase:

Ovdje leţi Toloje.

Ne prevrni mi ovaj kamen, ne prekidaj mi ovaj san,
Moţda mi se sada desi ono što ţeljeh da mi se desi u ţivotu.
1066. kada vepar bješe gospodar u šumi, a ja....
Zapis sa stećka Tolojevog iz (1066)

"Legoh 1094. ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe ni jedna suza za mene".
„Vi ćete biti ono što sam ja, a ja ne mogu biti ono što ste vi―

Najstarija ţarišta ove pismenosti nalaze se u starom Humu i srednjoj Bosni. Najveći broj natpisa
sa ovog podruĉja nalazi se u Boljunima, jugozapadno od Radmilje i Stolca. Znaĉajni
srednjovjekovni tekstovi na kamenu javljaju se i u okolini Blagaja (središte humske vlastele), u
dolini Lašve, u Podrinju (jugoistoĉna Bosna) od Foĉe do Vlasenice i Srebrenice. U novije
vrijeme veći broj epitafa naĊen je na podruĉju srednjovjekovnih ţupa Usora i Soli, kao i u
Posavini oko Koraja i Bijeljine.
Natpisi na stećcima su klesani bosanĉicom, na onovremenom govornom jeziku, pa kao takvi
imaju izuzetnu dokumentarnu vrijednost.

IV. UKRASNI MOTIVI

Zasebnu i najatraktivniju temu kada govorimo o stećcima svakako predstavljaju ukrasni motivi
uklesani na njima. Stećci tek sa reljefnim ukrasom dobijaju karakteristike umjetniĉkog djela. U
ovoj studiji dat je iskljuĉivo sumarni pregled najzastupljenijih motiva, bez ulaţenja u njihovo
simboliĉno znaĉenje i genezu likovnog izraza, jer će ova tema biti obraĊena kao zasebna cjelina
u monografiji posvećenoj stećcima na tlu Crne Gore. Reljefne ukrase na stećcima tumaĉili su
mnogi autori od istoriĉara umjetnosti, preko knjiţevnika i slikara do psihologa, i o njima postoji
relevantan broj objavljenih ĉlanaka, studija i monografskih publikacija. Najpotpunija studija o
ovoj temi je knjiga ameriĉke istoriĉarke umjetnosti Marian Wenzel "Ukrasni motivi na
stećcima". Wenzelova, koja je svoj cjelokupni ţivotni rad posvetila Bosni i Hercegovini i
prouĉavanju stećaka, zastupa tezu da ukrasni motivi na stećcima nemaju zajedniĉko porijeklo te
da je većina motiva na stećcima ritualnog karaktera. MeĊutim, najveću vrijednost ovog djela
predstavljaju autorkini crteţi ukrasa sa stećaka sa popisom lokacija, kao i table na kojima je
predstavljena teritorijalna rasprostranjenost odreĊenih motiva.
Broj ukrašenih, u odnosu na ukupan broj popisanih stećaka, srazmjerno je mali jer je ukrašeno
6000 stećaka ili 8,5 odsto. Razlog zbog ĉega je broj ukrašenih stećaka mali leţi iskljuĉivo u
ekonomskoj mogućnosti onog ko je nadgrobnik podizao. Prvi precizno datirani ukrašeni
nadgrobnik koji pripada kulturi stećaka bio je postavljen 1391. godine. Klasifikaciju na osnovu
motiva nezahvalno je uspostavljati zbog njihovog proţimanja, a prije svega zbog slojevitosti
tumaĉenja rjeĉnika simbola kojim govore reljefi uklesani na stećcima. Uslovno ih moţemo
podijeliti na: ĉiste ornamente, simboliĉne predstave i figuralne kompozicije.
Najprostiji motivi na stećcima su oni koji najĉešće sluţe za podjelu prostora, što ne iskljuĉuje
mogućnost da i geometrijska podjela prostora moţe imati simboliĉno znaĉenje. Ornamentalna
grupa ukrasa svoju dalju razradu ima na arhitektonske, geometrijske i biljne motive. Stećci, kako
oni neukrašeni tako i oni ukrašeni posebnim motivima ili figuralnim scenama, ĉesto su bili
završeni rubnim ukrasima – bordurama, koje se ponekad upotrebljavaju i za podjelu površine
stećka. Bordure mogu biti sastavljene od paralelnih, kosih ili cik-cak linija. TakoĊe zastupljene
su i spiraloidne bordure, kao i one sastavljene od krugova i polukrugova. Spirale su
upotrebljavane dvojako: kao osnovni ukrasni element i kao bordure. Najzastupljenija je spirala sa
jednom stabljikom iz koje se raĉvaju dvije volute.
Podgrupa sa arhitektonskim motivima dijeli se na direktne predstave arhitektonskih objekata i na
stećke koji su u cjelini zamišljeni kao objekti i ukrašeni arkadama i stubovima. Razvijajući ove
motive arkade i lukovi se dijele na polukruţne i potkoviĉaste, koje su u odnosu na prethodno
navedene i brojno i prostorno nadmoćnije. Zabiljeţeni su i pojedini sluĉajevi gotiĉkih arkada.
U likovnom pogledu najjednostavniji arhitektonski motiv je niz vertikalnih traka u obliku
stubova. Svi ukrasni elementi ove podgrupe imaju svoje prelazne varijante.
Rozete na stećcima mogu biti jednostavne i dvostruke. Najjednostavniji tip rozete je kada su
ĉetiri zraka upisana u krug. MeĊutim, postoje i razraĊeniji tipovi kod kojih se broj zraka ne moţe
razlikovati. Najsloţeniji tip je dvostruka rozeta. Ĉesto se prikazuju dvije rozete u kombinaciji sa
dva konjanika, kao kompozicija polumjeseca izmeĊu rozeta takoĊe u kombinaciji sa
konjanicima.

Motivi koji odraţavaju duh feudalnog doba

Prikaz ljiljana se grubo moţe svrstati u dvije grupe na one kod kojih su boĉne volute povijene
unutra i one kod kojih su boĉne volute povijaju u vidu slova S. Grozd se kao simbol prikazuje
kako izlazi iz voluta dvostruke spirale. Priliĉno ĉesto komponovan je sa krstom smještenim
izmeĊu voluta dvostruke spirale. Drveće, grane koje izlaze iz stabla ili iz loze su ukrasni motivi
koji se ĉesto sreću na stećcima, ali njihov prikaz isto kao i ostalih ornamenata biljnog porijekla
se nikako ne smije posmatrati iskljuĉivo kroz prizmu dekorativnog karaktera.
Krstovi ĉine jedan od najĉešćih oblika ukrasa na stećcima. Wenzel je u svojim istraţivanjima
došla do broja od 438 stećaka na kojima krst predstavlja jedan od ukrasa, dok Šefik Bešlagić
navodi da je krst najzastupljeniji meĊu pojedinaĉnim motivima, te da ima oko 700 stećaka na
kojima je zastupljen kao simbol. Postoji veliki broj varijanata krsta na stećcima. Najĉešći su
grĉki i latinski krst. Zatim se pojavljuju: jednakokraki krst, malteški krst, dvostruki patrijaršijski
(lorenski) krst, Petrov krst, Andrijin krst, krst u obliku slova T – odnosno takozvani Tau krst,
cvjetni krst, ank(h) i mnoge druge veoma specifiĉne varijante. Svastika se kao motiv pojavljuje
na dvadesetak nadgrobnika.
Astralni motivi meĊu kojima i polumjesec su jedni od najznaĉajnijih obiljeţja na stećcima.
Najĉešće se prikazuje u kombinaciji sa jednim solarnim znakom.
Oruţje: maĉevi, koplja, sjekire, lukovi i bodeţi predstavljaju se na stećcima najĉešće
pojedinaĉno, a rjeĊe u kombinaciji. Najĉešća je kompozicija maĉa sa štitom, koji moţe biti sa ili
bez heraldiĉkih simbola. Predstave oruĊa moguće asociraju na zanimanje pokojnika.
Grupa figuralnih kompozicija obiluje predstavama raznih vrsta ţivotinja. Najĉešće prezentirane
ţivotinje na stećcima su: više vrsta ptica, jeleni, konji, psi i zmije. Njihova simbolika se prije
svega ĉita iz konteksta kompozicije. Javljaju se i fantastiĉne ţivotinje, a srazmjerno ĉest ukrasni
motiv je predstava para zmija vezanih u ĉvor nalik kaduceju.
Prikaz ljudske figure ĉini sloţenu grupu motiva. Muške figure prikazuju se kao figure s jednom
podignutom rukom, zatim s obje podignute ruke - oranti, one koje drţe predmete ili nose oruţje.
Ţenske figure se predstavljaju u priliĉnom broju varijanti: u stojećem stavu, sa jednom rukom
podignutom do glave, zatim ţene koje mole ispod leša, kako stoje pored drveta, ili kako drţe
krst, obruĉ ili rozete. TakoĊe ţenske figure se prikazuju kako stoje izmeĊu ţivotinja ili
konjanika. Jedan zanimljivi i nedovoljno rasvijetljen motiv pojavljuje se na velikom broju
stećaka. Rijeĉ je o usamljenoj šaci ili ruci savijenoj u laktu, koja ĉesto drţi neku vrstu oruţja.
Predstave kola se mogu podijeliti na ţensko, muško i mješovito kolo. Praksa prikazivanja
posmrtnog kultnog plesa bila je raširena u ranosrednjovjekovnoj zapadnoevropskoj sepulkralnoj
umjetnosti, a svoje porijeklo vodi još iz antiĉkog doba. Broj „plesaĉa― u ovim kolima iznosi od
dva do dvanaest, a interesantno je napomenuti da su ţenska kola mnogo zastupljenija. U većini
predstava kola plesaĉi plešu spojenih ruku. Ponekad izmeĊu sebe drţe nešto nalik na trolist ili
djetelinu. Kola predvode tri vrste figura: osoba koja jaše na jelenu, osoba koja jaše na konju i u
najmanjem broju sluĉajeva ţena iznad koje se nalazi vijenac.
Predstava usamljenog konjanika nije mnogo ĉesta, ali je likovno raznolika. Konjanici se
prikazuju sa svim viteškim atributima, ponekad sa sokolom u ruci, a najzanimljivije su one u
kojima konjanik ima oreol. Znatno ĉešće se javljaju konfrotirani konjanici sa ţenom izmeĊu njih,
što se tumaĉi kao scena dvoboja. Ponekad je izmeĊu konjanika prikazan i jelen.
Lov na ţivotinje predstavljan je na stećcima na više naĉina. Evidentirano je ukupno 69
primjeraka stećaka sa prikazanom scenom lova. Po uĉestalosti prikaza dominira scena lova na
jelene, koja takoĊe ima više razliĉitih varijanti. Pored ove zastupljene su scene lova na vepra i
najmanje zastupljena scena lova na medvjeda.
Uz ove postoji i grupa neklasifikovanih motiva koju ĉine simboli geometrijskog oblika, neobiĉni
predmeti kao i motivi koje zbog oštećenja nije moguće identifikovati.
Pojedini istraţivaĉi osporavaju simboliĉna znaĉenja motiva predstavljenih na stećcima, kao na
primjer Ljubo Karaman, koji iznosi tezu da su dekoracije nastale iskljuĉivo iz potrebe ljudi za
umjetniĉkim izraţavanjem.
Cjelokupni repertoar likovnih motiva na stećcima odraţava duh i kulturu epohe
srednjovjekovnog feudalizma na prostorima na kojima se oni rasprostiru. Sudeći na osnovu bilo
kojeg ukrasnog motiva ili kompozicije stećke moţemo smjestiti u krug evropsko-mediteranskog
kulturnog nasljeĊa kasne antike i srednjeg vijeka. Ipak, po cjelokupnosti svog umjetniĉkog izraza
oni ipak govore autentiĉnim likovnim jezikom, kroz koji je transponovana osnovna ideja
inspirisana vjeĉnom borbom svjetlosti i tame. Bez obzira na estetske domete stećci nadasve
plijene svojom ekspresivnošću.

V. BOSANSKA CRKVA

Pokušaj utvrĊivanja pripadnosti pokojnika sahranjivanih ispod stećaka pokazao se za istraţivaĉe

kao veoma osjetljiv i problematiĉan. Do danas su se pored brojnih drugih izdvojile dvije
dominantne teorije o njihovoj pripadnosti koje su veoma ĉesto bile tumaĉene i sa aspekta
nacionalne ili politiĉke koristi naroda koji danas ţive na ovim prostorima. Jedna od ovih teorija
kaţe da je rijeĉ o bogumilskim spomenicima, odnosno nadgrobnim spomenicima pripadnika
Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi, originalna nomadska grupa sa ovih prostora. Ono
što je sigurno jeste da su se ispod stećaka sahranjivali pripadnici svih naroda i nacija koji danas
ţive na prostorima gdje se nalaze i gdje su otkriveni stećci ili nekropole stećaka.

Bogumilska teorija kao kljuĉ za dvije misterije

Ipak problem Bosanske crkve i kroz ovu materiju već više od dva vijeka pobuĊuje nesmanjeni
interes, kako meĊu nauĉnicima i istraţivaĉima, tako i meĊu širim slojevima obrazovanih ljudi. U
ovom vremenskom intervalu nastao je ĉitav niz nauĉnih ali i nenauĉnih djela i ĉlanaka u kojima
se iznose najrazliĉitiji pogledi na njeno uĉenje, ustrojstvo i ulogu koju je imala u
srednjovjekovnoj Bosni.
Naţalost, graniĉni poloţaj koji Bosna ima izmeĊu istoĉne i zapadne Europe, politiĉka previranja
i pretenzije, razlog je za pojavu mnogih subjektivnih razjašnjenja i uĉenja o Bosanskoj crkvi koja
je uvlaĉe i u danas aktuelne nacionalne rasprave.
Iz tog razloga ni oko jedne teme u bosanskoj istoriji nijesu se toliko lomila koplja koliko oko
Crkve bosanske u srednjem vijeku. Ni danas se o toj temi ne moţe raspravljati a da se ne dotaknu
i savremeni mitovi i ideologije kojima je ona posluţila, ili koje je ona proizvela. Tretirana kao
nacionalna jeretiĉka crkva ona je kod mnogih bosanskih istoriĉara budila poseban osjećaj
identifikacije. Zato nije ĉudno što su se neki koji su pisali o ovoj temi ponekad ponešeni
aktuelnim dešavanjima i liĉnom nacionalnom identifikacijom ovo pitanje tretirali i drugaĉije i
van granica profesionalne istraţivaĉke objektivnosti.
Uobiĉajan prilaz Bosanskoj crkvi jeste da je ona bila jeretiĉka kako sa stajališta rimokatoliĉke
crkve, tako i sa stajališta pravoslavne crkve, a njene vjernike razliĉiti izvori nazivaju patarenima,
bogumilima, babunima, manihejcima, katarima i kutugerima. Ĉinjenica je ipak da su oni sami
sebe nazivali krstjanima i krstjankama.
Hronološki najstarija vijest o pojavi krstjana potiĉe od dukljanskog kneza Vukana koji izmeĊu
22. februara 1199. i 21. februara 1200. godine javlja papi Inocentu III da se u Bosni pojavilo
krivovjerje uz koje su pristali bosanski ban Kulin, njegova porodica i više od 10.000 hrišćana. U
to vrijeme, kako se iz ovog i ostalih tekstova vidi, monaški red Bosanske crkve pokazuje sve
elemente posvećenog i dobro ureĊenog reda koji uţiva dobar glas u narodu, povjerenje vladara i
bosanskih velikaša. Jasno je da do toga nije došlo preko noći, te da je tome prethodio duţi period
nastajanja i širenja ovog monaškog reda.
U nauci se smatra da je po svom ustrojstvu i uĉenju Bosanska crkva pripadala katarsko-
patarenskom pokretu ĉiji korijeni seţu daleko u prošlost, u prve vjekove hrišćanstva. U to
vrijeme, izvirući iz Male Azije, javlja se više razliĉitih uĉenja temeljenih na duhovnim
spoznajama koji s jedne strane objedinjuju kulturu grĉkih, azijskih, rimskih i egipatskih
misterija, a sa druge strane nalaze izvor u rijeĉima Isusa, jevanĊeljima i Pavlovim poslanicama.
Pod uticajem jednih od ovih struja u 10. vijeku u Bugarskoj nastaje bogumilstvo, nazvano po
svešteniku Bogumilu. Pod razliĉitim imenima ovaj impuls se preko Bugarske širi dalje na zapad i
istok pod razliĉitim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi,
Agen i Tuluz, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu. Te grupe
stvorile su skoro jake struje mišljenja i tokom mnogih godina djelovale su samo kroz tajna
bratstva, da bi poĉevši od 12. vijeka svoja uĉenja dale otvoreno na znanje, ĉime su izazvale
brojne konflikte, koliko religiozne toliko i društvene.
Utemeljitelj svih modernih prouĉavanja Bosanske crkve bio je hrvatski istoriĉar Franjo Raĉki. U
brojnim tekstovima koje je na ovu temu objavio tokom 1869. i 1870. godine Raĉki je prikupio
svu do tada raspoloţivu graĊu i pokušao dokazati da je Crkva bosanska bila izdanak bogumila.
Ovo tumaĉenje je snaţno uticalo na naĉin na koji su bosanski istoriĉari razmišljali o istoriji
Bosne. Raĉki nije bio prvi koji je Bosansku crkvu povezao sa bogumilima jer je takvih mišljenja
postojalo i ranije, ali je svojim temeljnim istraţivanjima u Dubrovaĉkom i arhivu Venecije dao
mnogo potpuniju i zaokruţeniju sliku Bosanske crkve kao jednog vjerskog korpusa znaĉajno
razliĉitog od crkava u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Ova crkva sa svojim vlastitim naĉelima
ustrojstva i teologije, vezana ili ne sa bogumilima i stećcima ipak je predstavljala posebnost
bosanske istorije.
Pored teorije Raĉkog, koja nije nikada u potpunosti odbaĉena, u prvoj polovini 20. vijeka od
strane srpskih istoriĉara propagirala se teorija da je Bosanska crkva bila samo jedna od
pravoslavnih crkava, koja se otcijepila i prihvatila neka jeretiĉka vjerovanja. Ova omiljena teorija
meĊu srpskim autorima, kojima je bilo stalo do toga da dokaţu kako je Bosna u svim bitnim
aspektima bila tek prirepak Srbije, u novije vrijeme izgubila je gotovo svu nauĉnu
vjerodostojnost.
Glavna teorija koja se suprotstavlja teoriji Raĉkog i koja je stekla podršku u periodu nakon
Drugog svjetskog rata tvrdi da je Bosanska crkva u osnovi bila ogranak Katoliĉke crkve,
vjerovatno monaški red, koji je zapao u šizmu i stekao neke jeretiĉke sklonosti. Nije ni ĉudo što
je ova teorija posebno bila omiljena i propagirana meĊu katoliĉkim autorima, a njena nauĉna
vjerodostojnost danas se otprilike smatra jednaka srpskoj teoriji.
Bogumilska teorija Franje Raĉkoga bila je omiljena iz više razloga. Ne samo što je objašnjavala
tajanstvene karakteristike Bosanske crkve nego je nudila i kljuĉ za tumaĉenje dvije najveće
misterije u bosanskoj istoriji. Jedna je od njih je prelazak velikog dijela bosanskog stanovništva u
islam i druga postojanje stećaka pronaĊenih u mnogim djelovima Bosne. Na taj naĉin
"bogumilska" teorija postala je posebno privlaĉna bosanskim muslimanima jer ih je umjesto
pukih otpadnika hrišćanstva jednako katoliĉkog i pravoslavnog, smještala u potomke autentiĉne
Bosanske crkve, a njihovo prevjeravanje moglo se cijeniti ne kao ĉin slabosti nego kao konaĉan
gest prkosa prema njihovim progoniteljima.

Pod stećcima i bogumili i katolici i pravoslavci

MeĊutim, moderna nauka je temeljito pobila tvrdnju da se islamizacija Bosne preteţno sastojala
od masovnog prevjeravanja ĉlanova Crkve bosanske. Vrlo je moguće da su neki ĉlanovi ove
Crkve bili skloniji preći na islam, ali pravih i vjerodostojnih istorijskih dokaza za takvu tvrdnju
nema. Nauka danas smatra da su mnogi drugi faktori, mnogo znaĉajniji i vaţniji, uticali na
širenje islama u Bosni.
Moderna nauka je takoĊe iznijela niz prigovora o povezanosti Bosanske crkve preko
"bogumilske teorije" sa nadgrobnim spomenicima stećcima.
Budući da je Bosna kao podruĉje sa najvećim brojem stećaka u najmanju ruku poznata kao
središte aktivnosti Crkve bosanske, bilo je prirodno povezati ta dva fenomena. Iako nema sumnje
da su neki od stećaka podignuti u spomen na pripadnike Crkve bosanske, teško je vjerovati da je
sav fenomen stećaka, kao takav, iskaz vjerovanja te crkve. Poznato je da je krajem 14. i
poĉetkom 15. vijeka, kad su mnogi od brojnih stećaka nastali, veliki dio stanovništva u Bosni bio
katoliĉke ili pravoslavne vjere. TakoĊe u to vrijeme i na prostorima Hrvatske, Srbije i Crne Gore
podizali su se takoĊe ovakvi nadgrobnici. Poistovjećivati sve stećke kao takve s bogumilstvom
znaĉilo bi zamijeniti jednu misteriju sa drugom misterijom, odnosno nepostojanjem katoliĉkih ili
pravoslavnih nadgrobnih spomenika.
S druge strane, postavilo se i pitanje zašto se stećci ako su svojstveni bogumilstvu, nisu podizali
u Bugarskoj, Trakiji ili drugim poznatim podruĉjima bogumilske djelatnosti. Nemogućnost
"bogumilske" teorije da objasni islamizaciju ili stećke ne opovrgava samu teoriju, ali prisiljava
istoriĉare da ne puštaju mašti na volju tumaĉeći ukrase na stećcima ili kasnije istorijske
dogaĊaje. Osim toga problem Bosanske crkve kompleksniji je i zbog nedostataka pismenih
svjedoĉanstava o samoj crkvi.
Dubravko Lovrenović se umjesto najĉešćih ideološko i politiĉki motivisanih interpretacija o
tome da li su stećci grobovi pripadnika Crkve bosanske, pravoslavni ili katoliĉki, srpski ili
hrvatski, zalaţe za transetniĉku i interkonfesionalnu interpretaciju stećaka. On se svojim
istraţivanjem uzdigao iznad "magle nacionalne romantike" i u svom radu umjesto paušalnih
ocjena i pjesniĉkih opisa nudi statistiku i kompleksnu matematiĉko-statistiĉku obradu podataka.
Tek u takvom kljuĉu interkulturalna i interkonfesionalna dimenzija stećaka postaje znatno
jasnija.
Lovrenović, u svojoj monografiji govori o vezi stećaka i kulture umiranja, ali, istovremeno,
odbacuje pokušaje svojatanja stećaka poruĉujući da su stećci interkonfesionalni i najmistiĉniji
fenomen srednjeg vijeka na ovim prostorima. Autorova zamisao je bila u postavljanju i
argumentovanju teze o vjerskoj pripadnosti pokojnika pod stećcima, pa prema tome i samih
stećaka, sa osnovnom postavkom da su pod stećcima sahranjivani hrišćani razliĉitih hrišćanskih
zajednica, od katoliĉke, preko one humskih i bosanskih hrišćana do pravoslavaca.

VI. REGION

Nemoguće je izabrati najljepši stećak, ali najpoznatiji i najĉešće opisivani stećak je Zgošćanski
stećak. On nema natpis, a zbog izuzetne ukrašenosti neki istraţivaĉi smatraju da se radi o stećku
Stjepana II Kotromanića. Zgošćanski stećak se sada nalazi u Botaniĉkom vrtu Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu gdje ga je 1914. godine, istoriĉar Ćiro Truhelka prenio
sa lokaliteta Crkvine u blizini Zgošća kod Kaknja, gdje je pronaĊen.
Zgošćanski stećak, oblikovan je kao sljemenjak i bogato ukrašen brojnim ornamentima i
skulpturama, pa se smatra jednim od najljepših i u likovnom pogledu najvrijednijih spomenika
ove vrste. Po svemu sudeći obiljeţavao je grob nekog vaţnog srednjovjekovnog velmoţe ili
bana. Na njegovom proĉelju je prikazan grad sa kapijama, do njih dvije visoke kule, a na
uglovima po dvije manje kule. Pred gradom sjedi "Ban" na prijestolu, a do njega lijevo i desno
stoje dva "dvorjanika". Na balkonu jedne kule sjedi gospoĊa i gleda napolje. Ispod ove
kompozicije su dvije ljudske figure koje pridrţavaju uzde odsedlanim konjima. Desna strana
prikazuje u dva reda dva prizora: u gornjem ĉetiri maĉem i kopljem okruţena i oklopljena viteza
jašu jedan za drugim na lijevo, a u donjem redu prikazan je lov u šumi.
Zbog svoje originalnosti Zgošćanski stećak je bio inspiracija mnogim arheolozima,
muzeolozima, istoriĉarima i drugim ekspertima koji su sa raznih aspekata analizirali njegove
motive. Dimitrije Sergejevski 1943. godine u Glasniku Hrvatskog drţavnog muzeja u Sarajevu, u
ĉlanku po nazivom "Nekoliko neizdatih antiĉkih reliefa", objašnjavajući lovaĉke prizore, zapazio
da na sredini stećka kraj jednog stabla lovac navaljuje lovaĉkim kopljem na krupnog vepra.
Ono što je neosporno jeste da se Zgošćanski stećak, koga neki arheolozi nazivaju i "Stećkom
Kulina bana" datira iz druge polovine srednjeg vijeka kada je Bosna bila najmoćnija. Odgovor ko
je bio sahranjen ispod Zgošćanskog stećka pokušao je 1926. godine dati i ĐorĊe Stratimirović
koji u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH konstatuje: "Moţemo znati i koga predstavljaju ona
ĉetiri lica što su i vajana na proĉelju stećka. Muţ i dvije ţene koji su išetali ispred grada, jesu ban
Stefan sa ţenom i kćerkom, udatom za ugarskog kralja Lauša; a muţ što gleda sa kule, to je
sinovac i nasljednik Banov, Tvrtko".
Ovaj stećak teţak je preko 14 tona, nema natpisa a isklesan je od smeĊeg vapnenca koji potiĉe sa
nekog od lokalnih majdana. Obiluje dekorativnim ukrasima u vidu šestolisnih rozeta u kruţnim
vijencima, bordura i traka stilizovanih biljaka kao što su palmete i akantusi.

Najĉešće su scene ţivota u najveselijim trenucima

Najpoznatijom nekropolom stećaka smatra se Radimlja kod Stoca, koja se nalazi u Vidovom
polju na putu Ĉapljina-Stolac. Od 133 primjerka nadgrobnih spomenika na Radimlji, 63 su
ornamentisana. Ta ornamentika vodi od figuralnih predstava na sve ĉetiri strane stećaka do
jednostavne, plastiĉne ispupĉene linije koja odvaja krovnu konstrukciju sarkofaga od donjeg
dijela ili vodenice na gornjoj površini stećka. MeĊu ukrasnim motivima posebno se istiĉu
povijena lozica s trolistom i tordirano uţe, a od simbola su najzastupljeniji krug i stilizovani krst.
Zatim ima ukrasnih motiva na kojima su prikazani: maĉ, luk sa strijelom i arkade.
Stećci u Radimlji se istiĉu po mnogobrojnim figuralnim predstavama i kompozicijama, relativno
većih dimenzija i dobre klesarske obrade, a koji bi se mogli podijeliti u nekoliko grupa. Tu su
predstave ţivotinja, predstave lova, predstave igre, predstave borbe ili turnira. Vidimo jelene i
srne. Psi tjeraju grupu srna na lovca koji ih ĉeka sa lukom i strijelom i spreman je na gaĊanje. Tri
psa i konjanik tjeraju jelena na lovca sa lukom i strelicom. Iz ovog vidimo da je tada podruĉje
oko Stoca bilo prekriveno šumama i pašnjacima u kojima su ţivjeli jeleni. Predstave ţivotinja i
scene lova na stećcima imaju veliko znaĉenje a oĉigledno je da je lov na jelene bio omiljena
zabava i zanimanje.
Najĉešće figuralne predstave su ţenska, muška i mješovita kola gdje na krajevima stoje
muškarci. Najljepše su predstave borbe i turnira. U predstavama borbe i kola raspoznajemo
detalje. Ţene nose duge haljine da se ne vide ni stopala, a kod nekih su ţena haljine kratke sa
produţenim skutom, utegnute u pasu i vide se stopala. Muškarci imaju gaće i dugaĉku košulju,
kape sa zašiljenim vrhom i kljunastim produţenjem pozadi. Od oruţja su u upotrebi maĉ i koplje,
a na jednom mjestu i buzdovan. Luk i strijela su upotrebljavani u lovnim scenama a meki od
boraca su zaštićeni i štitom. Oĉigledno je da se na stećcima najĉešće prikazuju scene ţivota u
njegovim najveselijim trenucima. To su scene lova, turnira i igranki. Scene su napravljene u
reljefu i izvedene sa velikom umjetnošću.
Stećci sa lokaliteta u Radimlji najĉešće su dekorisani floralnim motivima povijenom lozicom sa
trolistovima, a zatim slijede tordirane vrpce, motivi arkada, frizovi od cik-cak linija, spiralno
povijene lozice sa grozdovima, pravougaoni štitovi sa maĉevima, stilizovani krstovi, a zatim
predstave ljudskih i ţivotinjskih figura, scene lova, kola i turnira, kao i muške figure sa
uzdignutom rukom sa relativno velikom šakom i prstima. Motivi ruke i krstovi su karakteristiĉni
za ovu nekropolu. Nekropola stećaka u Radimlji datuje se u vrijeme kraja samostalnosti
srednjovjekovnog Huma, to jeste u vremenskom okviru 15. i 16. vijeka.
Stećci na Radimlji izgraĊeni su od kamena kreĉnjaka koji se sjekao u lokalnim majdanima gdje
se i danas vidi mjesto gdje je kamen sjeĉen. Gruba obrada vršena je u kamenolomu, a preciznije
dotjerivanje i ukrašavanje na nekropoli. To nam govore stećci koji su zapoĉeti a nijesu u
potpunosti dovršeni. Najljepše su ukrašeni stećci u obliku sanduka i sljemenjaka. Do ovog
brojnog ukrašavanja na Radimlji došlo je prije svega zato što su ovdje ţivjeli i radili dobri
kamenoresci koji su izvodili ove radove. Ukrašavanje na nadgrobnicima Radimlje izveli su u
plitkom reljefu tehnikom urezivanja ili kombinacijama.
Ovo je najljepše zdanje stećaka iz srednjeg vijeka na kojem je sa velikom umjetnošću prikazan
ţivot i rad stanovnika toga vremena. Ovaj izuzetni segment kulturnog nasljeĊa Bosne i
Hercegovine je 2002. godine proglašen nacionalnim spomenikom ali je i zbog danas primjetne
ambijentalne degradacije ovaj lokalitet uvršten i na Listu ugroţenih spomenika Bosne i
Hercegovine.
Po vaţnosti lokaliteta na ovom podruĉju istiĉe se i lokalitet Boljuni sa 269 oĉuvanih stećaka.
Pored njih brojem stećaka i dekoracijama na njima istiĉu se nekropole u Bjeloslavljevićima kod
Sokoca na Glasincu, na Gvoznom polju kod Kalinovika, Ravanjskim vratima kod Kupresa a u
Hrvatskoj nekropole stećaka iz Luĉana kraj Sinja, Prološca kod Imotskoga, Brela, Budimira i
Ciste Velike.

VII. STEĆCI U CRNOJ GORI

Za razliku od Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije gdje je stećcima poklonjena velika paţnja u
Crnoj Gori se do sada nije pristupilo sistematskom prouĉavanju stećaka. Istraţivanja nekropola
nijesu vršena na drţavnom ili institucionalnom nivou, ali se zahvaljujući ranijim pojedinaĉnim
istraţivanjima moţe uraditi sumarni popis jednog broja najpoznatijih nekropola sa stećcima po
opštinama.
Neke od ovih nekropola predstavljaju pravo kulturno blago, koje je zbog nemarnog odnosa i
nezainteresovanosti prepušteno propadanju. Koliko su stećci ostavili traga na ovim prostoru vidi
se iz lokalnih naziva mjesta na kojima se pojavljuju, pa ĉak i tamo gdje se javljaju u svom
amorfnom obliku. Oko ovih nekropola najĉešće su u naseljenim mjestima formirana groblja.
Prema objedinjenim podacima koje u svojim radovima donose Pavle Rovinski, Svetozar Tomić,
Dimitrije Sergejevski, Gojko Kilibarda, Nada Miletić, Šefik Bešlagić, Vladimir Leković,
Radoslav Rotković, Vanja Beloševac, Slobodan Raiĉević, Maksim Vujaĉić, Anka Ţugić i drugi
istraţivaĉi moţe se saĉiniti spisak lokaliteta u nikšićkoj, pluţinskoj, pljevaljskoj, ţabljaĉkoj,
šavniĉkoj i cetinjskoj opštini. Objavljivanje ovog spiska nosi i rizik da se zbog upotrebe razliĉitih
toponima od strane istraţivaĉa, sela ili crkve neki od lokaliteta naĊe u spisku dva puta pod
razliĉitim imenima. Ipak objavljivanje ovakvog spiska najbolje govori o brojnosti i geografskoj
rasprostranjenosti lokaliteta.

Od Nikšića do Pljevalja preko stotinu nekropola

Na teritoriji opštine Nikšić nekropole stećaka su evidentirane na lokalitetima: crkve sv. Petra i
Pavla, u Poĉekovićima, crkve sv. ArhanĊela Mihaila u Prigredini blizu Velimlja, crkve u
Poĉivalima, u Podljutu, Barama Boţovića (Rastovac), Grebnice (Rastovac), Grebnice pod
Uzdomirom, Grebnice u Cerovici, Bobotovo Groblje, Lokalitet Vratkovići (Golija), Bogetići,
Ţeljev Do pod Straţištem, Smrduša kod Podboţura, Stuba, Balosave (Vilusi), Šipaĉno, Lukovo,
Potkupić, Višnjića Do (Golija), Prevale, Trepĉa, Pilatovci, Tupan na Tanurovom brdu u
Banjanima, Vilusima, Mokri Do, Vraćenovići, Miruše, Štrpca, Maoĉići, Broćanac Nikšićki,
Gornje Polje kod Grahova, Klenku u Banjaninima, Zagrad (Nikšićka ţupa), Miolje Polje
(Nikšićka ţupa), Krstac (Golija), Smoljevik (kod Stubice), Straţnica (Petrovići), Koĉani, Kuside,
Drijenak (Petrovići), Glibavac, Liverovići, Carine (Nikšićka ţupa), Gornje Polje kod Grahova,
Broćanac Baćovića, Dragalj, Broćanac Viluški, Spila, Broćanac Budoški, Peraj Do (kod
Brezovika), Vir (Gornje Polje), Opaĉica (pod Budošem), Perast (kod Vira), crkve sv. Nikole u
Grahovu, Milovići (Velimsko polje), Miljanići (Velimsko polje), Klenje kod Velimlja,
Koravlica, Macavare (kod Velimlja), Moštanica, Ništice (Golija), Proplanak (kod Vidrovana),
Rijeĉani.
U Pluţinama na lokalitetima: Brezna, Pivski manastir, Ravno, Brvna (Pišĉa), Boriĉje, Stabna,
Stolac, Kneţev Do, Boškovo groblje Donji Unaĉ, Bukovac, Ilijino brdo, Stubline (Donja
Brezna), Gornja Brezna, Donji Broćanac, Sinjac, Goransko, Smrijeĉno, Gradac, Pluţine,
Zagrebine, Valje, Grgureva bara, Krivodo, Šćepan-Polje, Papratište Šćepan-Polje, ZagraĊe
Šćepan-polje, Luţnica Miloševići, Magude Ruţin grob, Rudinice, Miljkovac, Todorov do,
Suvodo Brljevo, Trsa, Pirni do, Crkvište, Grac, Grgureva bara, Nikolin dol, Hercegova crkva,
Mratinje, Mramorje Brljevo, Borkovića katun, Boriĉje.
U Pljevljima na lokalitetima: Poda (Donja Brvenica), Piţuri, Poblaće, ZaviĊen, ĐurĊevića Tara,
Glisnica, Gornji Gradac, Kakmuţ, Kruševo, Marina šuma, Mataruge, Mirovića groblju, Vrulja,
Odţak, Potpeće, RaĊevići, Rovići.
U Ţabljaku Bare Ţugića i Novakovići, Šavniku Pošćenje i Previš i na Cetinju Vlaška crkva.
Pored navedenih opština, nije iskljuĉena mogućnost da se stećci nalaze i na teritoriji nekih drugih
opština Crne Gore, prije svega na sjeveru a moguće i na većim nadmorskim visinama u zaleĊu
Jadranskog mora. Tome u prilog ide tekst Šefika Bešlagića koji u Starinama piše da je prilikom
sluţbenog boravka u Kotoru 1972. godine saznao da se u Perastu već odavno nalazi kameni
nadgrobnik u obliku krstaĉe na kojem je ćirilski natpis. Ovaj nadgrobnik su 30-ih godina prošlog
vijeka sveštenik Don Gracia i Miroslav Brajković prenijeli sa brda Sutilija u Perast. Natpis na
ovom stećku govori o pravednoj pogibiji izvjesnog Šćepana Vukova, a Bešlagić ga datuje u kraj
15-og vijeka. Sudbina ovog stećka, autorima nije poznata ali je ovaj nalaz svakako veoma
interesantan jer na podruĉju Boke Kotorske do danas nijesu ustanovljene nekropole stećaka a
najbliţi kraj sa stećcima su Krivošije u zaleĊu Boke Kotorske ukoliko se ne raĉuna, u nauci
nikada potvrĊeni primjerak iz Spiĉa.

NIKŠIĆ

Malo je poznato da je odmah nakon osloboĊenja Nikšića ovaj grad obišao engleski arheolog
Artur Evans i izmeĊu ostalih podataka pribiljeţio postojanje monolitnih nadgrobnih ploĉa. Pavel
Apolonoviĉ Rovinski, ruski nauĉnik i publicista, koji je sa kraćim prekidima boravio u Crnoj
Gori od 1879-1907. godine, takoĊe se interesovao, obilazio i opisivao lokalitete sa stećcima na
nikšićkoj teritoriji a u svom radu "Crna Gora u svojoj prošlosti i sadašnjosti" i objavio svoja
zapaţanja o ovim znaĉajnim starinama.
Pored Dimitrija Sergejevskog o stećcima u nikšićkom kraju pisao je tokom prve polovine
prošlog vijeka istoriĉar i geograf Svetozar Tomić, jedan od saradnika Jovana Cvijića. O svojim
zapaţanjima Tomić je 1949. godine objavio rad Piva i Pivljani. O stećcima u nikšićkom kraju i
skrećući paţnju na njihovo nestajanje pisali su novije vrijeme Gojko Kilibarda u brojnim
tekstovima i Maksim Vujaĉić u Nikšićkim novinama.
Kilibarda slikovito piše o prvim poĉecima zaštite stećaka u Nikšiću navodeći da se Drţavnom
arhivu na Cetinju mogu naći dokumenta kako su plemenski kapetani preduzimali mjere zaštite
stećaka. Jedna prijava se odnosi na sluĉaj u Gornjem Polju kod Grahova, kada je neki majstor
upotrijebio stećak za gradnju nadgrobnog spomenika vojvodi Jovanu Baćoviću, što se dogodilo
na kraju 19. vijeka.
Najveći doprinos faktografskom pristupu istraţivanja i evidentiranju lokaliteta u nikšićkoj opštini
dao je istoriĉar umjetnosti Slobodan Raiĉević. Raiĉević je magistrirao odbranom rada
"Spomenici u staroj ţupi Onogošt" a doktorirao sa tezom "Stilska obiljeţja sakralnog slikarstva
Crne Gore u Novom vijeku".
Na osnovu ovih radova, uvodom u postojeću dokumentaciju i obilaskom terena na teritoriji
opštine Nikšić po svom znaĉaju izdvajaju se sljedeće lokacije:
Crkva sv. Petra i Pavla podignuta je u centru nekropole stećaka u samom urbanom naselju
Nikšića. Iako nema preciznih podataka o vremenu gradnje ove crkve na osnovu njenog ţivopisa
smatra se da ona ne moţe biti starija od 17. vijeka. Zbog svoje karakteristiĉne arhitekture ova
crkva je od 1960. godine registrovana kao kulturno dobro. Nekropola stećaka je pod nazivom
„Groblje oko crkve Sv. Petra i Pavla― još 1950. godine imala status zaštićenog kulturnog dobra i
bila upisana u Centralni registar spomenika kulture 1961. godine.
U Nikšiću za pola vijeka nestale stotine stećaka

Usljed potreba stvaranja prostora za pravljenje novih grobnica, nikšićka velika nekropola
stećaka, je naţalost u prošlom vijeku ostala bez mnogih primjeraka. To se najbolje moţe vidjeti
ako se uporede izvještaji pojedinih istraţivaĉa o broju stećaka na ovoj nekropoli. Tako,
poĉetkom šeste decenije prošlog vijeka Dimitrije Sergejevski je na njoj nabrojao 396
nadgrobnika. Tri decenije kasnije Šefik Bešlagić je ustanovio da ih ima svega 125. Poĉetkom
devedesetih godina struĉnjaci Republiĉkog zavoda za zaštitu spomenika kulture ih popisuju
svega pedesetak. Prema Bešlagićevom zapaţanju od tada registovanih 125 stećaka bilo je 14
ploĉa, 105 sanduka, 4 sljemenjaka i 2 krstaĉe. Bezmalo polovina od njih posjedovalo je klesani
ukras (12 ploĉa, 20 sanduka, 4 sljemenjaka i 2 krsta), a neki su imali i natpis. Stećak sa natpisom
ugraĊen je u juţni zid crkve Sv. Petra i Pavla. Stećci su dobre kamenorezaĉke izrade, ali su
nekropola i njeni stari stećci dugo vremena bili prepušteni nebrizi. Mnogi od stećaka utonuli su u
zemlju, pomjereni su sa prvobitnog mjesta i zarasli u šipraţje. Štaviše neki od njih upotrijebljeni
su za nove nadgrobne spomenike na ĉemu su izmeĊu ostalih još 1972. godine u Nikšićkim
novinama upozorili Pavle Mijović i Mirko Kovaĉević.
Od klesanog ukrasa na njima se najĉešće sreću lozica, razne vrpce, frizovi, bordure, krst sa tri ili
ĉetiri kraka, luk, strijela, štit i maĉ. Znatan broj stećaka dekorisan je paralelnim rebrima,
diskovima i koncentriĉnim krugovima, polumjesecima, rozetama ili nizovima arkada. Na njima
se sreću i figuralne predstave: narodne igre, pojedinaĉni likovi i viteško nadmetanje, turniri. Stari
nadgrobnici kod Petrove crkve u naĉelu su orijentisani po pravcu istok-zapad.
Nekropola stećaka Groblje kod Petrove crkve u Nikšiću vrlo je zanimljiva iz više razloga.
Poznati arheolog Artur Evans bio je prvi arheolog koji je 1877. godine vidio ovu nekropolu i
imajući iskustvo sa stećcima zbog svoje ranije posjete Bosni i Hercegovini obratio je posebnu
paţnju na nikšićke stećke. On je nekoliko godina kasnije svoja zapaţanja o stećcima pa dijelom i
ovih u Nikšiću ukratko iznio u izdanju "Antiquarian Resarshes". Kasnije su o ovoj crkvi i
nekropoli stećaka pisali Pavle Rovinski i Petar Šobajić. Brojnost primjeraka, raznovrstnost
ukrasa i oblika pruţaju dovoljno elemenata za razumijevanje i ocjenu stećaka u Crnoj Gori.
Sergejevski smatra da će kod prouĉavanja srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti stećci starog
Onogošta zauzeti jedno od prvih mjesta.
Na inicijativu i akcijom struĉnjaka Centra za kulturu najveći dio preostalih stećaka sa gotovo
potpuno uništene nekropole tokom osme decenije prošlog vijeka dislociran je sa svoje prirodne
lokacije, pa se nametnula potreba prezentacije ovog vrijednog kulturnog blaga. Posao na izradi
Elaborata o prezentaciji stećaka sa Nikšićke nekropole povjeren je Republiĉkom zavodu za
zaštitu spomenika kulture sa Cetinja. Razmatrano je nekoliko mogućnosti izmeĊu kojih i
formiranje lapidarijuma za šta su postojala izvjesna opravdanja jer bi eventualno formiran
lapidarijum imao organsku vezu sa muzejskim zbirkama, što bi doprinosilo što potpunijem
sagledavanju kulturnog nasljeĊa nikšićkog regiona. MeĊutim, postavljanjem „Kamenog grada―
zauzet je dio površine koji bi bio optimalan za formiranje lapidarijuma. Tako da je preostala
varijanta prezentacije stećaka u okviru kaskadnih površina na šest platoa, ispod hrama Sv.
Vasilija. Tom prilikom nije obraĊena mogućnost za konzervaciju dislociranih stećaka, koji su
većim dijelom teţe oštećeni usljed izlizanosti kamena, mehaniĉkih oštećenja i zaprljanosti.
O nekropoli u Poĉekovićima, koje se nalazi na oko tri kilometra od Petrovića prema Bileći pisao
je Pavle Rovinski koji navodi da je prilikom posjete ovom selu zapazio 5 ogromnih ploĉa od
"starih grobnica" od kojih su na jednoj od njih bili ugravirani ljudski likovi. Više od jednog
vijeka kasnije i Slobodan Raiĉević je na ovom lokalitetu zapazio ĉetiri nadgrobnjaka u obliku
ploĉe. On biljeţi visoki izvrnuti stećak sljemenjak koji na poduţnim stranama ima arkade i
stubove sa kapitelima. Iznad arkada izveden je friz od rozetica. Stotinjak metara sjevernije nalazi
se druga grupa stećaka koju ĉini 5 velikih monolitnih ploĉa. MeĊu njima je i jedan sanduk koji
na poduţnim stranama ima arkade i stubove. U blizini nekropole stećaka sagraĊen je hram sv.
Ignjatija, koji je obnovljen 1897. godine. Prilikom njene gradnje majstori su u zidove hrama
ugradili mnoge stećke.
U porti crkve Sv. arhanĊela Mihaila u Prigredini blizu Velimlja nalazi se reprezentativna grupa
stećaka (6 ploĉa, 2 sanduka i jedan sljemenjak). Na ovoj nekropoli je prije podizanja i obnove
crkve bilo znatno više stećaka. Mnogi su ugraĊeni u zidove crkve kao graĊevinski materijal, o
ĉemu svjedoĉe i stećci sa natpisom. Jedan iz sjevernog zida pominje Stjepana, a drugi ţenu po
imenu Stanislava. Od saĉuvanih nadgrobnika oni u obliku ploĉe imaju borduru od lozica, a
sanduci arkade i stubove sa frizovima iznad njih. Svojom veliĉinom i ljepotom zanatske izrade
istiĉu se visoki sanduci. Jedan od njih ima arkade sa potkoviĉastim lukovima uz jasno naznaĉene
kapitele. Wenzelova ovaj tip lukova naziva "prelazni A" jer predstavlja razvojni stepen od
polukruţnih ka ĉisto potkoviĉastim lukovima. Oni i sljemenjak na poduţnim stranama imaju
arkade i stubove, motiv štita i maĉa, a na jednom je prikazan ĉovjek na konju. Od dekorativnih
motiva i simbola na njima se sreće i krst sa tri kraka i romboidna mreţa. Trokraki krst uklesan je
na zapadnoj strani sljemenjaka i na jednoj nadgrobnoj ploĉi pored njega. Zbog svoje
reprezentativnosti i istorijskog, umjetniĉkog i arheološkog znaĉaja, nekropola stećaka u Velimlju
je od 1950. godine registrovana kao kulturno dobro.

Drevni spomenici kao graĊevinski materijal

Gojko Kilibarda takoĊe navodi da se u blizini Velimlja u crkvi u Poĉivalima nalazi nekoliko
stećaka od kojih se na jednom natpisu pominje neki Herak. Raiĉević je na ovom lokalitetu
zapazio šest stećaka u obliku sanduka. Oni su dobre izrade, djelimiĉno su oštećeni i pomjereni sa
prvobitnog mjesta. Izgleda da je na ovom lokalitetu ranije bio veći broj nadgrobnika, ali su oni
ugraĊeni u zidove postojećeg hrama. Svi primjerci orijentisani su po pravcu istok-zapad.
O još jednoj nekropoli u oblasti Velimlja u Podljutu podatke nam je ostavio Svetozar Tomić,
imenujući ovaj lokalitet Groblje kod kuća Elezovića. Na ovom lokalitetu stećci su rasporeĊeni u
tri grupe a Raiĉević je na ovom lokalitetu ukupno evidentirao oko 80 nadgobnika. On navodi da
je najviše onih amorfnog oblika , ali su zastupljeni i stećci u obliku ploĉe i sanduka. Najljepši
stećci su visoki sanduci. Oni su ukrašeni arkadama, romboidnim motivima, mreţama, bordurom
od kosih paralelnih linija, a zastupljeni su i drugi simboli kao što je krst, sunce, maĉ i ljudska
figura, a na jednom se nalazi i predstava štita u vidu amblema. Neki od ovih ukrasa su vrlo lijepo
i pravilno izraĊeni. Pojedinaĉno su orijentisani duţim stranama u smjeru istok-zapad.
U Šipaĉnu, nedaleko od Vidrovana, u blizini osnovne škole nalazi se stara nekropola sa 56
stećaka (8 ploĉa, 47 sanduka i jedan stećak u obliku stuba), od kojih 14 posjeduje klesani ukras, a
to su razne vrpce, bordure, paralelna rebra, polumjesec, krst, rozete, arkade, maĉ, krug sa
zvjezdicama, predstava ĉovjeka, udubljenja sa koncentriĉnim krugovima i sliĉnim ukrasima.
Zbog svoje reprezentativnosti i istorijskog, umjetniĉkog i arheološkog znaĉaja nekropola stećaka
u Šipaĉnu je od 1950. godine registrovana kao kulturno dobro. Juţnije od ovog lokaliteta na oko
500 metara pored crkve Sv. Spasa, kako navodi Raiĉević, nalazi se još 5 starih nadgrobnih ploĉa
koje su ugraĊene u temelje postojećeg hrama. One su reprezentativne izrade, posjeduju klesani
ukras, bordure, tordirane vrpce, frizove od rozeta i lozica, a na jednoj je uklesan monumentalni
krst rascvjetalih završetaka.
U selu Lukovo koje se nalazi na dvanaestom kilometru puta koji vodi od Nikšića za Šavnik uz
seosku crkvu i mjesno groblje nalazi se velika nekropola sa stećcima. Prilikom gradnje crkve
1905. godine u njene zidove ugraĊeni su mnogi dijelovi stećaka. Na ovom lokalitetu ima oko 200
primjeraka. Od tog broja samo je 7 ploĉa, dva sljemenjaka i 1 krst, dok svi imaju oblik sanduka
ili su amorfnih oblika i nijesu ukrašeni. Mali je broj stećaka koji posjeduju klesani ukras, ukupno
11 (5 ploĉa, 3 sanduka, 2 sljemenjaka i 1 krst), a na njima su od motiva isklesane tordirane vrpce,
lozice sa stilizovanim cvjetićima, arkade, stubovi i krstovi. Raiĉević navodi da na ovoj nekropoli
nijesu primjećeni stećci sa natpisima.
Veći broj stećaka, Raiĉević registruje i na lokaciji Višnjića Do istoĉno od mjesta Krstac u
zaseoku Prevale gdje se nalazi 51 stari nadgrobnik. Od tog broja 39 su ploĉe a ostalih 12 stećci u
obliku sanduka. Kameni nadgrobnjaci po kvalitetu izrade spadaju u vrednije primjerke. Neki od
njih sluţe kao nadgrobnjaci nedavno sahranjenih osoba. U naĉelu, svi su orijentisani po pravcu
istok-zapad i poreĊani u nizove. Klesani ukras ima 19 primjeraka, od toga 7 ploĉa i 12 sanduka.
Dekorativni ukras ĉine stilizovane arkade, rozete, krstovi, polumjesec, bordure od kosih i cik-cak
ureza, frizovi romboidnih oblika i maĉ.
I na nekolika lokaliteta Tupanjske visoravani registrovani su u staroj literaturi saĉuvani
nadgrobnici. U Gornjem Tupanu ih ima na tri mjesta, pored puta koji vodi za Broćanac nalazi se
33 primjerka i to 9 ploĉa, 23 sanduka i jedan sljemenjak. Stećci su mahom dobro obraĊeni i
orijentisani uobiĉajeno po pravcu istok-zapad. Dekoraciju posjeduje 11 komada i to 6 sanduka, 4
ploĉe, i jedan sljemenjak. Dekoraciju ĉine motiv bordure mahom u vidu uţeta, friz cvjetića, a
srijeću se i motivi uprošćenog krsta, maĉ, ruka s maĉem, jelen, ĉovjek na konju, predstave ptica i
ţivotinja, a ima sluĉajeva gdje su prikazane igre muškaraca i ţena.
Raiĉević navodi da stotinjak metara juţnije od ovih stećaka, na druga dva tumula, koja razdvaja
seoski drum, ima 16 starih nadgrobnjaka (10 ploĉa i 6 sanduka). Neki su reprezentativne
zanatske izrade. Sanduci su dekorisani arkadama, stubovima, frizovima, bordurama,
romboidnom mreţom, polumjesecom i predstavom ljudske figure.
Postojanje nekropola sa stećcima u Viluškom polju zabiljeţio je još u prošlom vijeku Pavle
Rovinski. On je prvo zapazio dva "stojeća spomenika" oko kojih je bilo puno izvaljenih i
polomljenih stećaka, a zatim i u obliţnjem šumarku veliku nekropolu stećaka, mahom ploĉa
meĊu kojima ima i onih koje posjeduju klesani ukras. U trenutku kada je Rovinski posjetio ovu
nekropolu bilo je šest ploĉa od kojih nijedna nije imala duţinu manju od 215 cm. Od motiva
najĉešće su bordure, frizovi kanelura i kosih linija i razne figure. Prije više od jednog vijeka na
ovom mjestu bilo je oko stotinjak stećaka, ali su mnogi uzidani u cistijernu koja je u vrijeme
posjete Rovinskog bila u izgradnji. Od krstova koje je zapazio Rovinski sada se dva nalaze u
Zaviĉajnom muzeju u Nikšiću. Na jednom je predstavljen ratnik sa maĉem i štitom. Iznad
ljudskog lika uklesan je i krst sa krugom. Drugi antropomorfni krst ima natpis koji pominje
nekog Radonju i ukrašen je takoĊe dekorativnim klesanim ukrasom. Raiĉević navodi da je 1953.
godine prilikom izgradnje škole u Vilusima veći broj stećaka polomljen i iskorišten kao gradivni
materijal.

Spomenik ĉovjeku od koga su potekli Nikšići

Na putu od Petrovića za Bileću u selu Vraćenovići uz sami put registrovana su tri mjesta na
kojima se nalaze stećci. Na prvoj lokaciji je 8 ploĉa bez ukrasa i jedan sanduk oboren sa svog
postolja ukrašen arkadama i stubovima. Druga lokacija je uz ogradu mjesnog groblja i na njoj
ima 9 ploĉa i 1 visoki sanduk a u neposrednoj blizini je još jedna lokacija sa 35 stećaka (26 ploĉa
i 9 visokih sanduka). Nadgrobnici u Vraćenovićima orijentisani su uobiĉajeno, po pravcu istok-
zapad, izuzev onih koje je naknadno pomjerila ljudska ruka. Ukupno je ukrašeno 15 komada i to
2 ploĉe i 13 sanduka. Najĉešći motiv su arkade, stubovi, štit, mlad mjesec, romboidni oblici,
usukano uţe, krst i lozice sa trolistovima.
U zaseoku Štrpca, u blizini puta koji vodi od Rijeĉana prema Velimlju na mjesnom groblju
nalazi se jedan stećak u obliku visokog sanduka. Postojeća crkva sazidana je 1911. godine a dio
starih nadgrobnika i na ovoj lokaciji korišten je kao gradivni materijal. Stotinjak metara
sjevernije od crkve u dolini obrasloj hrastovom šumom nalazi se još ĉetrdesetak stećaka. MeĊu
njima 32 ih je u obliku sanduka, 6 ih je u vidu ploĉe i 1 je u obliku krsta. Pojedini primjerci su
dobre izrade, ali su neki utonuli u zemlju ili su pomjereni sa prvobitnog mjesta.
Nadgrobnjaci su orijentisani mahom po pravcu istok-zapad, mada ima nekoliko komada koji su
orijentisani po pravcu sjever-jug. Dekoraciju stećaka ĉine tordirana vrpca, lozica sa cvjetićima,
friz od rozetica, antropomorfni krstići, krstovi zaobljenih krakova, štit, maĉ i prikaz ljudske
figure.
Na putu od Velimlja za Petroviće u selu Klenak nalaze se tri manje grupe stećaka. Prva cjelina
nalazi se na Glavici Glušĉevića gdje se saĉuvalo 13 stećaka (9 ploĉa i 4 sanduka). Oni su dobro
obraĊeni i oĉuvani. Orijentisani su po pravcu istok-zapad. Ĉetiri komada posjeduju ukras u vidu
usukanog uţeta, lozice, stilizovanih cvjetića i rozeta.
Stotinjak koraka istoĉno od ovih starih spomenika u gustišu hrastovog šipraţja sakriveno je 37
stećaka (19 ploĉa, 17 sanduka i 1 sljemenjak). Motiv dekorativnog ukrasa na njima su tordirana
vrpca, arkade, stubovi, lozice i stilizovani cvjetići. Postoji i figuralna predstava koja pokazuje
scenu lova na jelene.
Istoĉnije od ove grupe stećaka nalazi se lokalitet Runjava glavica, gdje se nalazi devet stećaka (8
ploĉa i 1 sanduk). Stećci pokazuju dobar klesarski rad, ali su loše oĉuvani. Dekorisana su 3
primjerka, dvije ploĉe i jedan sanduk. Imaju na poduţnim stranama friz od lozice i stilizovanih
cvjetića. Visoki sanduk ima polukruţne arkade i stubiće, a iznad i friz od rozeta-cvjetova.
Postavljeni su po pravcu istok-zapad, osim ĉetiri koja su orijentisana duţim stranama u pravcu
sjever-jug.
Od brojnih lokacija stećaka koje u svom radu navodi Slobodan Raiĉević, interesantna je i
lokacija Zagrad (Nikšićka ţupa), za ĉije se stećke veţe lokalna legenda. Na lokalitetu koji je kod
mještana poznat pod imenom "Đilasko groblje" nalazi se jedan nadgrobnjak-ploĉa za koju se
govori da je donesena sa susjednog lokaliteta Dublje. Ploĉa je ukrašena dekorativnim motivima
geometrijskog oblika. Mjesna legenda govori da je ovo nadgrobna ploĉa Jevrosime - supruge
bana Ilijana koji se ovdje doselio iz Grblja, u stvari, Nikšine majke, od kojeg potiĉe pleme
Nikšići.
Druga nadgrobna ploĉa nalazi se na groblju Dublje. Ona je nešto manja od prethodne ali i ona
ima klesani ukras, borduru od kosih paralelica i friz od spirala. Na ploĉi nedostaje jedan dio a po
njenoj sredini uklesana su tri rebra. Raiĉević navodi da "narod vjeruje i priĉa da je ovo Nikšin
nadgrobni spomenik".
Pored Zagrada u Nikšićkoj ţupi i na lokalitetu Miolje Polje nalazi se znaĉajan lokalitet stećaka.
Oni su skoncentrisani u blizini temelja porušene stare crkve. Najljepši primjerci nalaze se
neposredno uz zidove crkve. Znatan dio zaklanja gusta šikara koja izrasta na ruševinama starog
hrama. Njih ovdje ima oko 100 komada. Najviše ih je u obliku ploĉe, ali se u ovoj grupi izdvaja i
nekoliko visokih sanduka. Posebno je reprezentativan jedan koji je oboren sa svog kamenog
postolja i navuĉen na noviji grob. Ovaj primjerak ima bogat dekorativni ukras, posjeduje
naglašenu kolonadu stubova na boĉnim stranama koje povezuju arkade. Iznad toga u tri friza
isklesan je dekorativan ukras po motivu razliĉit u svakom frizu. Od motiva ovdje se sreću krug,
tordirana traka, luk i vrpca. Pored pomenutih ploĉa i sanduka, na lokalitetu se razaznaje nekoliko
komada sa blago naglašenom sljemenom osom. Raiĉević takoĊe navodi stub oltarske menze, koji
i sada stoji na svom prvobitnom mjestu porušene crkve, za koji on smatra da nije ništa drugo do
jedan stećak, visoki sanduk koji je uzet sa zateĉenog lokaliteta starih nadgrobnjaka.
U Petrovićima u zaseoku Drijenak kod pravoslavne crkve Sv. Jovana nalazi se lokalitet sa
stećcima. Ima ih oko 20 (12 ploĉa, 7 sanduka i 1 krst). Tri ploĉe ugraĊene su u podu crkve, a svih
sedam sanduka u zidove postojećeg hrama. I ĉetiri pilastra, koliko ih ima na poduţnim zidovima
sa unutrašnje strane, u stvari su dvije po duţini prepolovljene nadgrobne ploĉe, što se vidi po
borduri koja postoji sa tri strane svakog pilastra. Obrada svih ploĉa pokazuje visok stepen
zanatskog umijeća obrade kamena. Nekoliko ploĉa nalazi se sa zapadne strane crkve. Ukras
posjeduje 6 ploĉa, od kojih su dvije u podu naosa i dvije u funkciji pilastara. Istraţivaĉi su od
dekorativnih ukrasa ovdje uoĉili bordure sa motivom lozice i trolista, spirale i usukanog uţeta.
Dvije nadgrobne ploĉe iz poda crkve posjeduju pored ukrasa i ćirilski natpis. Natpis sa ploĉe do
ikonostasa govori da je pod njom sahranjen vojvoda Cvjetko Banjanin, a onaj koji je uklesan na
ploĉi sa zapadne strane od ploĉe vojvode Cvjetka obavještava nas da pod njom poĉiva knez
Grban Cvjetković.

Mramor bana Ugrena osnivaĉa grada Onogošta

U zaseoku Carine (Nikšićka ţupa), na desnoj obali rijeke Graĉanice u Liverovićima nalazi se
staro groblje koje je i danas u funkciji. Raiĉević navodi da ovdje nema stećaka u oblicima u
kojima ih znamo, ali postoje kameni nadgrobnici koji su zabodeni u zemlju bez klesanog ukrasa.
Na ovom lokalitetu nalazio se spomenik Jovice Neimara iz 1627. godine, sada smješten u
Zaviĉajnom muzeju u Nikšiću.
Zapadnije od ove lokacije na rastojanju od 1,5 km u pravcu Nikšića sa juţne strane puta stoji
nadgrobnik za koji postoji vjerovanje da je mramor bana Ugrena, po predanju osnivaĉa grada
Onogošta. Nadgrobnjak je oblika prizme i ima klesanu dekoraciju koja se sastoji od bordure u
vidu uţeta, uklesanih krstova, diska i natpisa koji je znatno oštećen.
Nedaleko od Grahova zapadno od sela Dragalj, na humci koja nosi naziv Podvrsnik se nalazi 8
stećaka u obliku sanduka. Tri posjeduju klesanu dekoraciju, a ona se sastoji od bordure sa
koncentriĉnim krugovima, lozica, rozeta i tordirane vrpce. Na lokalitetu se nalazi i nekoliko
nadgrobnjaka u obliku krsta. Zapadnije od ove grupe stećaka nalazi se još 9 nadgrobnika i to 8
sanduka i 1 stub.
U selu Broćanac Viluški koje je smješteno na polovini rastojanja od Vilusa do Petrovića takoĊe
se nalaze lokaliteti stećaka. U krugu mjesnog groblja ima 25 stećaka (2 visoka reprezentativna
stećka na postolju i 23 ploĉe). Većina je dobre izrade. Orijentisani su po pravcu istok-zapad.
Polovina je ukrašena raznim motivima: lozice, trolisti, rozete (8 komada), arkade, ljudski lik sa
maĉem, štit, jahaĉ na konju, antropomorfni krstići. Na tumulu 250 metara sjeverno od crkve
nalazi se grupa od dvadeset stećaka, mahom u obliku ploĉa. Oni su dobre izrade i oĉuvanosti.
Orijentisani su po pravcu istok-zapad i poreĊani u nizove.
Od dvadeset, 15 ih ima uklesan ukras. Uobiĉajeni motiv je lozica sa trolistovima, uvijeno uţe i
krstovi. Nešto juţnije od ovih nalaze se dvije nadgrobne ploĉe dobro obraĊene i u cjelini
oĉuvane. Orijentisane su po pravcu istok-zapad. Jedna posjeduje borduru od lozice sa
trolistovima. Tu se nalazi nekoliko izuzetnih stećaka od kojih sanduk ide u visinu skoro tri metra.
Broćanac Budoški nalazi se 15 kilometara jugozapadno od Nikšića. Pored crkve Sv. arhanĊela
Mihaila nalazi se desetak stećaka. Dio stećaka sa ove nekropole uzidan je u zidove crkve
prilikom njene gradnje. Neki stećci imaju klesani ukras, a motivi su uvijeno uţe i spirale.
Na putu koji vodi od Blata Matanovića preko Tovića za Glibavac u Peraj Dolu (kod Brezovika)
sa sjeverne strane nalazi se jedan nadgrobnik u obliku ploĉe koji je oĉigledno nekada pomjeren
sa prvobitnog mjesta. Na površini ploĉe uklesan je monumentalni krst od 110 cm. Na krajevima
krsta ukomponovane su rozete. Po obodu, ploĉa je opervaţena bordurom sa motivom trolista i
motivom usukanog uţeta.
Na lokalitetu "Krstaĉa" uzvodno od sela Vira na lijevoj obali rijeke Zete u Gornjem polju, nalazi
se monolitni kameni nadgrobnjak u obliku krsta. Boĉni kraci krsta orijentisani su po pravcu
sjever-jug, a postojeći klesani ukras rasporeĊen je sa istoĉne i zapadne strane. Ovaj krst isklesan
je iz jedne starije monolitne nadgrobne ploĉe koja je imala po obodu friz sa motivom loze i
trolista. Prilikom "prekrajanja" ploĉe u krst kao dekoracija uklesana su kruţna udubljenja,
diskovi i urezani krugovi. Krst je monumentalan, sa usaĊenim dijelom u zemlju visine dva i po
metra i ima dekoraciju i sa zapadne strane. Nju ĉine diskovi, koncentriĉni krugovi i paralelna
rebra.
U svom radu crkva Sv. Nikole i stećci u Grahovu, koji je objavljen u Starinama Crne Gore 1975.
godine Slobodan Raiĉević navodi da se u neposrednoj blizini crkve Sv. Nikole u Grahovu, nalaze
ostaci nekropole sa dvadesetak stećaka. Najbrojniji su stećci u obliku ploĉe, zatim sanduka a
nekropola posjeduje i jedan primjerak sljemenjaka.
Najjednostavniji tip po dekoraciji i najuobiĉajeniji za grahovsku nekropolu je nadgrobnik u
obliku ploĉe. Neke od njih nemaju nikakav klesani ukras, a kod onih koji posjeduju u pitanju je
samo bordura. Bordura se na ovim stećcima javlja kao završetak inaĉe neukrašenog stećka ploĉe
ili sanduka, što je veoma karakteristiĉno za ovo podruĉje.
Drugi oblik stećak sanduk, takoĊe je karakteristiĉan za ovu grupu. Svi nadgrobnici ovog tipa
posjeduju stilizovanu dekoraciju izvedenu u plitkom i dubokom reljefu. Najreprezentativniji je
stećak sanduk bez postolja, dobro usaĊen i orijentisan, po duţini, u pravcu istok-zapad. Raiĉević
smatra da bi ovaj stećak po ljepoti oblika, stilizaciji i odmjerenosti oblika klesane dekoracije
mogao da zauzme vaţno mjesto meĊu istaknutim srednjovjekovnim stećcima. Visoki sanduk
posjeduje duboke arkade i udubljenja kruţnog oblika, spojena kanelurom. Ovim naĉinom klesar
je kroz sintezu geometrijskih oblika formirao siluetu ljudske figure. Iznad "silueta" povijaju se
lozice u naizmjeniĉnim spiralama uokvirene pravim linijama, koje obrazuju jedan izduţeni
pravougaonik. Poviše ovog nalazi se i drugi pravougaonik u kojem je smješten friz isklesanih
cvjetića oiviĉenih sa po jednim prstenom. U zidove i ogradu crkve Sv. Nikole uzidano je 6
stećaka od kojih su tri ploĉe i tri sanduka a štaviše i postojeći stub ĉasne trpeze u oltaru je u
stvari jedan stećak sanduk.
Dekorativni ukrasi koje srećemo na grahovskim stećcima mogu se svesti na nekoliko osnovnih
oblika: pravougaonici, arkade, bordure u obliku uţeta, spirale i cvjetovi. Odmah pada u oĉi da
nijedan stećak ne posjeduje figuralne motive koji bi se odnosili na dogaĊaje iz prirode i
svakodnevnog ţivota. Na njima nije uoĉen nijedan natpis. Napor klesara je usredsreĊen na to da
realni oblik ĉovjeka putem zanemarivanja i stilizacije, svede u šematske odnose koji će kao
sadrţaj dekorativnog ukrašavanja ĉesto biti ponavljan.

Povijest fiziĉke kulture kroz motive na stećcima

Na lokalitetu "Groblje" kod crkve sv. Nikole, u selu Milovići oko 3 km zapadno od Velimlja,
saĉuvano je 80 stećaka. Svi primjerci su u obliku sanduka, izuzev jednog koji ima oblik
sljemenjaka. Oni su mahom dobre izrade i oĉuvanosti. Orijentisani su po pravcu istok-zapad,
osim ĉetiri koji su svojim duţim stranama usmjereni pravcem sjever-jug. Klesani ukras ĉine
povijene lozice sa trolistovima, rozete, obiĉni i stilizovani krstovi, arkade, romboidne mreţe,
polumjesec, maĉ, ruka i maĉ, tordirana vrpca, štit i maĉ, ĉovjek sa štitom i krugovi.
Selo Macavare nalazi se 6 kilometara udaljeno od Velimlja u pravcu sjeverozapada. U selu se
nalazi lokalitet "Grĉko groblje". Na njemu ima 38 stećaka (12 ploĉa i 26 sanduka). Oni su
mahom dobre izrade. Utonuli su u zemlju i obrasli u šipraţje. PoreĊani su u nizove i orijentisani
pravcem istok-zapad. Klesani ukras posjeduje 14 komada (3 ploĉe i 11 sanduka). Od motiva
zastupljeni su cik-cak linije, lozice, arkade, stubići, romboidne mreţe, tordirane vrpce, krugovi,
krstovi i scena kola.
Zapadno od Nikšića, na udaljenosti od 3-4 km, nalazi se lokalitet Moštanica. Tu se na lokalitetu
seoske crkve i mjesnog groblja nalazilo oko stotinjak starih nadgrobnjaka. Raiĉević navodi da se
na ovom lokalitetu nalazi 70 sanduka u obliku niskog sanduka, 7 je u obliku visokog sanduka
bez postolja, 15 u obliku stuba i 2 sljemenjaka. Postoji izvjestan broj amorfnih oblika. Stećci sa
ovog lokaliteta upotrebljavani su kao graĊevinski materijal za seosku crkvu i stari most na
Moštanici. U najvećem dijelu su postavljeni po pravcu istok-zapad, mada ima sluĉajeva, istina
rijetko, koji su orijentisani pravcem sjever-jug. Klesanim ukrasom je ukrašeno 17 komada - 1
ploĉa, 13 sanduka, 2 sljemenjaka i 1 stub. Njihov ukras je tordirana vrpca, lozica sa listićima i
cvjetovima, rozeta, arkada, krstovi, krstovi sa tri kraka, polumjesec, a od scena primijećena je
predstava kola i lov na jelena.
Svetozar Tomić navodi da se iznad Ubla u Rijeĉanima na imanju Spasoja Vukova Andrijaševića
nalazi staro groblje, sa preko 50 grobova sa neobraĊenim poloţenim kamenim ploĉama. On
iznosi i interesantan podatak da je na ovoj lokaciji 1905. godine pronaĊen kameni prag sa
latinskim natpisom. I Tomić i Raiĉević na ovom lokalitetu pominju interesantan nadgrobnik. To
je visoki sanduk sa postoljem koje je iz jednog dijela. Ovaj nadgrobnik na poduţnim stranama
ima borduru sa usukanim uţetom. Na ĉeonoj, istoĉnoj strani predstavljena su dva sokola, a
suprotno od njih na zapadnoj dat je lik ratnika sa kopljem u ruci. Stećci su posaĊeni na jednoj
mogili i orijentisani pravcem istok-zapad.

PLUŢINE

Potrebu evidentiranja i prouĉavanja stećaka u Pivi, poĉetkom 60-ih godina prošlog vijeka
uslovili su i ubrzali zapoĉeti poslovi oko izgradnje hidroenergetskog sistema na rijeci Pivi, kojim
je bilo predviĊeno potapanje nekoliko mjesta sa stećcima. Kako je sistematska akcija
evidentiranja stećaka u Bosni i Hercegovini trajala od 1952. do 1959. godine i kako je u tim
poslovima uĉestvovao bosanski istraţivaĉ Šefik Bešlagić isti je i od strane Republiĉkog fonda za
kulturne i nauĉne djelatnosti SR Crne Gore bio angaţovan na ovim poslovima i u Crnoj Gori.
Zahvaljujući struĉnoj pomoći Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore na samom
terenu, Šefik Bešlagić je u tokom 1966. i 1967. godine rekognoscirao podruĉje Pive. Rezultat
njegovog rada bio je struĉni separat Stećci u Pivi, objavljen u Starinama Crne Gore 1975. godine.
Naţalost i nakon 35 godina ovaj rad profesora Bešlagića predstavlja skoro jedini reper i izvor
informacija o stećcima u ovom kraju. Bešlagić u svom radu naglašava da su zbog našeg
neshvatanja prave vrijednosti ovog segmenta kulturne baštine, stećci na crnogorskim prostorima
u veoma lošem stanju, a na lokalitetima su već sasvim nestali.
Za razliku od poslova ekipnog struĉnog evidentiranja stećaka u Bosni i Hercegovini, gdje su
prethodno sakupljeni opšti informativni podaci preko osnovnih škola i opština, ovdje je posao
bio oteţan. Kao orijentacija posluţila su usmena obavještenja koja su prikupljena u centru
opštine Pluţine neposredno prije stvaranja plana pregleda terena i vrlo oskudni i šturi podaci iz
literature, ukoliko su oni uopšte postojali. Iz tog razloga i sam Bešlagić ne iskljuĉuje mogućnost
da je neka nekropola stećaka izmakla njegovoj paţnji. U toku dvije ljetnje kampanje koliko je
trajalo rekognosciranje terena Bešlagić je u Pivi registrovao 23 nekropole sa 611 primjerkom
stećaka.
Nekoliko godina kasnije taĉnije 1974. godine, Bešlagić je ponovo dolazio na prostor Pive da bi
se upoznao sa radovima oko prenosa Pivskog manastira. Tada je ustanovio da je u zidovima
crkve na starom lokalitetu, bilo 20 ĉitavih stećaka u obliku sanduka i desetak fragmenata od
sanduka, koji su na novoj lokaciji ponovo ugraĊeni u zidove crkve. Istom prilikom Bešlagić je
pronašao, odnosno registrovao 3 nove lokacije.
U vremenu izmeĊu prvih istraţivanja Bešlagića na prostoru Pluţina i njegovog ponovnog
dolaska u Crnu Goru izašla je iz štampe velika monografija "Piva" autora dr Obrena Blagojevića
u kojoj su navedene i neke nove lokacije sa nekropolama stećaka u Pivskom kraju. Veoma je
zanimljivo da je na osnovu tih podataka apsolvent tadašnje Škole za fiziĉku kulturu u Sarajevu
Milika Popović, 1974. godine odbranio diplomski rad "Motivi na stećcima opštine Pluţine i
Ţabljak kao izvori za prouĉavanje istorije fiziĉke kulture". Šefik Bešlagić je u svim završnim
razmatranjima 1975. godine uvrstio i sve ove lokacije pa konaĉna informacija koju je on sakupio
o stećcima u ovom kraju jeste da je na ovom podruĉju evidentirano 35 lokaliteta sa ukupno 787
primjeraka stećaka.

Utonuli u tle, oštećeni ili prekriveni šikarom

Na osnovu ovih radova, uvodom u postojeću dokumentaciju i obilaskom terena na teritoriji

opštine Pluţine po svom znaĉaju izdvajaju se sljedeće lokacije: na podruĉju Šćepan Polja
evidentirane su tri lokacije sa stećcima. Na blagoj, a prostranoj glavici u samom polju, nedaleko
od puta, nalazi se grupa sa 110 stećaka, od kojih 109 u obliku amorfnih ili vrlo malo pritesanih
sanduka i 1 u obliku niskog i slabo klesanog sljemenjaka. Nadgrobnici su orijentisani po pravcu
istok-zapad, u nizovima, osim 3 primjerka koji leţe po pravcu sjever-jug. Dosta su oštećeni, a
osim toga su utonuli u zemlju ili obrasli korovom. Ni na jednom od njih nema ukrasa.
U zaseoku ZagraĊe, na lokalitetu Grĉko groblje, smještena je nekropola sa 14 stećaka, od kojih
12 sanduka i 2 sljemenjaka. Nadgrobnici su dobro obraĊeni, nakrivljeni i djelimiĉno zatrpani
zemljom. Postavljeni su po pravcu istok-zapad, osim 4 primjerka koji leţe okomito na taj pravac
orijentacije. Na ovom lokalitetu Bešlagić je zapazio relativno veliki sanduk sa postoljem. Na
njegovoj juţnoj boĉnoj strani se zapaţaju dva urezana slova, a na istoĉnoj ĉeonoj i sjevernoj
boĉnoj urezan je dugaĉak natpis u kome se spominje vojvoda Stjepan i Jeremija Petko krstjanin.
U zaseoku Kneţev Do nalazi se nekropola sa 15 stećaka, od kojih 14 sanduka i 1 sljemenjak, koji
su uglavnom slabo obraĊeni i oĉuvani. Postavljeni su po pravcu istok-zapad, osim 2 primjerka
koji leţe po pravcu sjever-jug. Na vodoravnoj strani jednog sanduka oklesan je motiv krsta.
U selu Mratinje na breţuljku obraslom šumom, smještena je grupa sa 9 stećaka, od kojih 6 u
obliku ploĉa, a 3 u obliku sanduka. Nadgrobnici su dosta slabo klesani, postavljeni su po pravcu
istok-zapad, danas su u slabom stanju i nemaju ukrasa.
Na krajnjem zapadnom dijelu podruĉja opštine Pluţine, u zaseoku Krivodo na lokalitetu
Grgureva bara, skoro na samoj granici Crne Gore i Bosne i Hercegovine, nalazi se nekropola sa
88 stećaka, od ĉega 51 ploĉa, 36 sanduka i 1 sljemenjak.
Stećci su dobro obraĊeni, ali su mnogi primjerci prevaljeni, utonuli i oštećeni atmosferilijama.
Orijentisani su po pravcu istok-zapad, osim jednog primjerka koji leţi po pravcu sjever-jug i
svrstani su u nizove. Ukrašeno je 14 primjeraka, i to 12 sanduka i 2 ploĉe. Dekorativni ukrasi na
ovim stećcima mogu se svesti na nekoliko osnovnih oblika: pravougaonici, arkade, bordure u
obliku uţeta, spirale i lozice. Na jednom stećku Bešlagić je zapazio scenu lova u kojoj je lovac
na konju, sa štitom i kopljem, a ispred njega je jelen na koga sa druge strane nasrće pas.
Na podruĉju nekadašnjeg naselja Pluţina stećci su ustanovljeni na tri mjesta. Prema obavještenju
starijih mještana, na mjestu gdje je bila tadašnja zgrada Opštine i u njenoj blizini, do sredine
prošlog vijeka, bila je nekropola sa oko 20 stećaka u obliku sanduka. Bešlagić je na toj lokaciji
našao samo 1 sanduk koji viri iz zemlje u blizini policijske stanice. Izgradnjom hidrocentrale
Mratinje staro naselje Pluţine je potopljeno.
U zaseoku Gradac, na brijegu pokraj puta, nalazi se nekropola sa 13 stećaka, od ĉega 7 ploĉa i 6
sanduka. Nadgrobnici su slabo obraĊeni, utonuli su u zemlju i oštećeni. Postavljeni su u pravcu
zapad-istok i nemaju ukrase.
Na lokalitetu Zagrebine, nalazi se nekropola sa 12 stećaka u obliku sanduka. Nadgrobnici nijesu
uopšte klesani, oštećeni su i utonuli u zemlju. Postavljeni su po pravcu istok-zapad i nemaju
ukrasa.
U oblasti sela Pišĉe u centralnom dijelu planine Pive evidentirane su dvije nekropole stećaka.
Oko seoske crkve pronaĊeno je 43 stećka, od ĉega 8 ploĉa, 33 sanduka i 2 sljemenjaka, od toga 5
sanduka su u temeljima jedne stare crkvice, ĉiji se ostaci nalaze zapadno od današnje crkve.
Osim toga, u zidovima današnje crkve nalazi se 10 sanduka, pa Bešlagiĉ ovdje registruje 53
stećka. Prvobitno je nekropola brojala sigurno mnogo više, ali su neki primjerci iskorišteni za
kasnije nadgrobnike. Stećci su vrlo dobro klesani, ali priliĉno oštećeni. Orijentisani su po pravcu
istok-zapad i svrstani u nizove. Ukrašeno je 17 primjeraka, i to 2 ploĉe, 14 sanduka i 1
sljemenjak (od toga broja 6 sanduka su uzidani u crkvu). Pored uobiĉajnih geometrijskih i
floralnih motiva na jednoj većoj ukrašenoj ploĉi Bešlagić je ustanovio natpis koji spominje
nekog Grubaĉa.
Druga nekropola Pišĉa je na brdu Brvnima, gdje je evidentirano ukupno 14 stećaka, od ĉega 13
sanduka i 1 sljemenjak. Obrada je dobra, ali su stećci djelimiĉno oštećeni, prevaljeni ili utonuli u
zemlju. Orijentisani su po pravcu istok-zapad. Na jednom od sanduka kao ukras evidentirana je
svastika, a na drugom dugaĉak maĉ.
Zapadno od Pluţina, u selu Stolac, nekropole stećaka naĊene su na dva mjesta. U zaseoku
Donjem Selu, nalazi se grupa sa 3 stećka u obliku sanduka. Njihova obrada i oĉuvanost su
osrednji. Djelimiĉno su utonuli u zemlju. Orijentisani su po pravcu istok-zapad i ne posjeduju
ukrase.
Na lokalitetu koji je kod mještana poznat pod imenom Grĉko groblje, nalazi se nekropola sa 30
stećaka, od ĉega 29 sanduka i 1 sljemenjak. Nadgrobnici su dobro obraĊeni, ali znatno utonuli u
zemlju i zarasli šikarom. Orijentisani su po pravcu istok-zapad, osim 1 primjerka koji leţi po
pravcu sjever-jug. Na jednom od 5 ukrašenih sanduka prikazana je figura ţene, sa jednom
ispruţenom, a drugom podboĉenom rukom.
U selu Boriĉje 3 km istoĉno od Pišĉa, registrovane su dvije nekropole stećaka. Na Brvnima, gdje
su katuni mještana Boriĉja, nalazi se nekropola sa 9 stećaka u obliku sanduka. Nadgrobnici su
osrednje obraĊeni, i oštećeni od klimatskih uslova. Postavljeni su po pravcu istok-zapad i
svrstani u nizove. Na ovoj lokaciji 4 primjerka stećaka su ukrašeni, uglavnom pravougaonim
bordurama od povijene lozice.

Brojni stećci u zidovima starog Pivskog manastira

I u selu Goransko postoje dvije nekropole stećaka. Na pošumljenom breţuljku kod zaseoka
Sinjac nalazi se grupa sa 16 stećaka u obliku sanduka. Nadgrobnici su slabo obraĊeni, postavljeni
su po pravcu istok-zapad i nemaju ukrasa. TakoĊe se u zidovima Pivskog manastira, na staroj
lokaciji, našlo 20 stećaka u obliku sanduka. Bešlagić opravdano pretpostavlja da je na mjestu
crkve ili u njenoj neposrednoj blizini bila sama nekropola, koja je brojala više stećaka. Na
jednom ugraĊenom sanduku nalazi se plastiĉan motiv povijene lozice sa trolistovima. Zbog
potapanja ovog terena, manastirska crkva je demontirana i prenijeta na novu lokaciju oko 2 km
zapadno od stare lokacije.
U blizini sela Borkovići, na lokalitetu Mramorje, nalazi se nekropola sa 15 stećaka, od ĉega 1
ploĉa i 14 sanduka. Nadgrobnici su vrlo dobro obraĊeni, ali u lošem stanju. Svrstani su u nizove i
orijentisani po pravcu istok-zapad. Ukrašeno je 10 primjeraka, i to 1 ploĉa i 9 sanduka. Ukrasi su
standardnih pravougaonih i floralnih motiva.
U selu Rudnice koje se nalazi visoko iznad kanjona rijeke Komarnice evidentirane su tri grupe
stećaka koje su u meĊusobnoj neposrednoj blizini. Na lokalitetu koji je kod mještana poznat pod
imenom \"groblje\", nalazi se velika nekropola sa ukupno 113 stećaka, od ĉega 21 ploĉa, 90
sanduka i 2 krstaĉe sa ploĉama i preteţno su slabo obraĊeni. Ovi nadgrobnici su postavljeni po
pravcu istok-zapad i svrstani u nizove. Ukrašeno je 6 primjeraka, i to 1 ploĉa i 5 sanduka. Oko
80 m juţno od prethodne nekropole, na vrlo blagoj glavici, smještena je skupina sa 7 stećaka, od
ĉega 6 sanduka i 1 krstaĉa sa pripadajućim joj sandukom. Obrada i oĉuvanost ovih nadgrobnika
su dobri. Orijentacija je po pravcu istok-zapad, u nizovima. Ukrašena su 2 primjerka, i to 1
sanduk i 1 krstaĉa. Treća grupa stećaka nalazi se oko 80 metara zapadno od prve, na niţem i
blago kosom terenu.
Tu je 11 stećaka, od ĉega 10 ploĉa i 1 sljemenjak. Nadgrobnici su dobro obraĊeni, ali su ploĉe
priliĉno utonule. Orijentacija je po pravcu istok-zapad. Na ovoj lokaciji ukrašen je samo
sljemenjak. On je vrlo lijepo klesan i oĉuvan. Gore je nešto širi nego dolje. Na svim vertikalnim
stranama su obiĉne arkade, sa tordiranim stubovima i lukovima, a iznad ovih je friz od povijene
lozice sa spiralnim zavojima, te iznad ovoga vrpca od kosih paralelica.
U selu Donja Brezna na putu od Pluţina prema Nikšiću, Bešlagić je stećke zabiljeţio na dvije
lokacije. Na lokalitetu Stubline, u blizu seoskih kuća, gdje je i mjesno groblje, evidentirana je
nekropola sa 33 stećka, od ĉega 23 ploĉe i 10 sanduka. Većina ih je slabo obraĊena, a neki
primjerci su oštećeni i utonuli, orijentacija je po pravcu istok-zapad, u nizovima. Na ovoj lokaciji
su ukrašena dva sanduka. Oko 100 m jugozapadno od prethodne nekropole, na prostranoj glavici
koja se obraĊuje i sije, naĊene su 3 utonule ploĉe, bez ukrasa, dobre obrade, sa orijentacijom po
pravcu istok-zapad.
U selu Gornja Brezna uz crkvu i groblje Bešlagić je registrovao 10 stećaka, od ĉega 5 ploĉa i 5
sanduka. Nadgrobnici su dobro obraĊeni, ali su danas oštećeni i utonuli, te iskorišćeni za kasnije
nadgrobnike. Orijentisani su po pravcu istok-zapad. Ukrašena su 3 primjerka, i to 2 ploĉe i 1
sanduk: Šefik Bešlagic je u konaĉnom zbiru na prostoru Pive registrovao 35 lokaliteta sa ukupno
787 primjeraka stećaka. Ove nekropole stećaka vezao je za 24 sela, zbog toga što se faktiĉno
nalaze na njihovom podruĉju, u samom selu, odnosno zaseoku, ili u njihovoj okolini. To brojno
stanje danas moramo uzeti sa veliko rezervom iz više razloga. Prvenstveno zbog toga što je u
meĊuvremenu izvjestan broj stećaka potopljen a moguće i iskorišćen kao graĊevinski materijal.
Sa druge strane i Bešlagić navodi da je već tada jedan dio stećaka pretvoren u novije
nadgrobnike ili dotrajao pod uticajem surovih klimatskih uslova pa on u tome smislu navodi
primjer sa nestalim stećcima u Pluţinama, Mratinju i Gornjoj Brezni, a vjerovatno i u Pišĉu.
Osim toga, postoji mogućnost da, i pored najbolje paţnje, tom prilikom nijesu uoĉeni i
evidentiran neki lokalitet sa stećcima, prije svega u planinskim predjelima, kao na primjer na
potezu Pišĉe — Šćepan polje, a onda i u samoj Ţupi, oko Bukovca, Smrijeĉnja i Budnja, ili je
moţda, zbog utonulosti u zemlju i zakrĉenosti ţbunjem, ostao neki primjerak neprimijećen i na
evidentiranim lokacijama. Isto tako prilikom ovog rekognosciranja terena i evidentiranja stećaka
u Pivskoj oblasti, paţnja je svakako bila skoncentrisana na prostor koji se neposredno ticao
izgradnje hidrocentrale i tada budućih akumulacionih jezera. U svakom sluĉaju moţemo smatrati
da je prvobitno brojno stanje stećaka Pive bilo znatno ili nešto veće i moramo zakljuĉiti potrebu
jednog novog, studioznog i svakako obimnog rekognosciranja ovog terena.
Dugogodišnjim aktivnostima na prikupljanja osnovnih podataka o stećcima Bosne i
Hercegovine, uvidom i razmatranjem prikupljenih informacija, Bešlagiću su stvoreni uslovi da
sistematizuje raspoloţivu graĊu. Po toj sistematizaciji svi osnovni oblici podijeljeni su na dvije
opšte kategorije - na leţeće i stojeće stećke. Prvu kategoriju saĉinjavaju stećci u obliku ploĉa,
sanduka i sljemenjaka, a drugu u obliku stubova i krstaĉa. Sanduci i sljemenjaci se još dijele na
primjerke sa postoljem i bez njega. Takva sistematizacija osnovnih oblika zastupljena je i kod
stećaka Pive, samo što, zbog znatnog broja u zemlju utonulih primjeraka, sanduke i sljemenjake
nije bilo moguće iskazati sasvim precizno.

Motivi maĉa i štita, luka sa strijelom i buzdovana

Karakteristika nekropola stećaka u Pivi je da su uspravni stećci u ovom podruĉju zaista

beznaĉajno zastupljeni, sa svega nepunih 0,5 odsto ukupnog broja, a da oblika stubova uopšte
nema. Veliki nesrazmjer leţećih u odnosu na stojeće stećke je karakteristiĉan za ĉitav prostor
kulture stećaka, a u Crnoj Gori on je veoma potenciran, zbog ĉega nas ovakva situacija u Pivi ne
iznenaĊuje.
Druga ĉinjenica, koja je takoĊe vrlo uoĉljiva kada posmatramo raspoloţive podatke, odnosi se na
stećke u obliku sanduka. Oni zauzimaju 76 odsto cjelokupnog broja stećaka ovoga podruĉja.
Bešlagić navodi da je taj oblik dominantan na ĉitavom prostoru kulture stećaka, jer je zastupljen
sa 62 odsto, ali je u tome pogledu stanje u Crnoj Gori naroĉito naglašeno, jer sanduci zauzimaju
ĉak preko 70 odsto cjelokupnog fonda. Klesarska obrada sanduka nije ujednaĉena. Preteţno su
pravilni i dosta dobro klesani, ali naravno ima i dosta primjeraka koji su slabo ili samo ovlaš
kresani.
Na podruĉju Pive ustanovljeno je 10 stećaka u obliku sljemenjaka, što iznosi 1,6 odsto ukupnog
broja. To nije daleko od prosjeka u Crnoj Gori (3 odsto), ali predstavlja znatnu razliku u odnosu
na ĉitav prostor kulture stećaka gdje prosjek iznosi 8,8 odsto. Vjerovatno je u svoje vrijeme bilo
malo majstora koji su se mogli prihvatiti posla oko klesanja sljemenjaka, usluge oko izrade ove
vrste stećaka su traţile najveće izdatke, a i sam proces je relativno dugo trajao. Te okolnosti bi se
mogle navesti kao razlog zašto u Crnoj Gori, a posebno u Pivi, nema više sljemenjaka. Uoĉljivo
je da se sljemenjaci nalaze na nekropolama gdje su stećci relativno lijepo klesani.
Krstaĉe predstavljaju sve stojeće stećke, na ovom prostoru i ima ih ukupno 3 primjerka, ili 0,5
odsto ukupnog broja nadgrobnika. Taj osnovni oblik nije uopšte karakteristiĉan za Crnu Goru
(0,1 odsto), a i u jugoslovenskim relacijama je vrlo malo zastupljen (0,5 odsto).
Od ukupno evidentiranog broja stećaka, njih 79 ima isklesane reljefne motive na svojim
stranicama, što iznosi 12 odsto. To je više od ex-jugoslovenskog prosjeka (8,5 odsto), ali je
manje od crnogorskog (17 odsto).
Bešlagić je ustanovio da je na stećcima Pive zastupljeno više od 30 vrsta reljefnih motiva, ali nije
iskljuĉio mogućnost postojanja nešto više vrsta motiva, jer su neke stranice prevaljenih i utonulih
stećaka nevidljive. Dijeleći reljefne ukrase u tri osnovne grupe - dekoracije, simbole i figuralne
predstave, Bešlagić je standardizovao i metodološki utemeljio analizu reljefnih ukrasa na ovim
prostorima.
Za sve motive dekoracija moţe se reći da su vrlo dobro klesani, ali se sasvim sigurno moţe
zakljuĉiti da su crnogorski majstori najviše paţnje poklanjali motivima povijene lozice sa
trolistovima i sa spiralicama. U grupi motiva sa simboliĉnim znaĉenjem najbrojniji je motiv krsta
koji se javlja 42 puta u 6 raznovrsnih oblika. Pored krsta na stećcima u Pluţinskoj opštini
pojavljuju se i motivi arkada, motiv zvijezde ili rozete, zatim zvijezde okruţene obiĉnim ili
tordiranim vijencem, motiv polumjeseca, maĉa i štita, kao i motivi buzdovana i luka sa strijelom,
koji su ovdje naĊeni samo po jedan put.
Grupa figuralnih predstava je ovdje, kao uostalom i u ĉitavoj Crnoj Gori, vrlo slabo zastupljena.
Od pojedinaĉnih predstava postoji jedna muška i jedna ţenska ljudska figura. Prva je vrlo
jednostavno urezana na krstaĉi u Rudinicama izmeĊu luka i krsta, a druga je osamljena na
vodoravnoj strani jednoga sanduka u Stolcu sa jednom podboĉenom i drugom gore uzdignutom
rukom. Ovoj skupini pripada i jedna scena lova sa stećka u Krivodolu u kojoj lovac na konju, sa
kopljem, progoni jelena, kojeg s druge strane napada pas. Scena je dosta oštećena, pa se detalji
ne primjećuju. Inaĉe je data vrlo sliĉno ostalim takvim scenama koje najviše susrećemo u
Hercegovini. Na prostoru opštine Pluţine registrovani su i stećci sa natpisima.
Uopšteno moţe se reći da na stećcima Pive nema mnogo vrsta dekorativnih motiva, ali da se oni
ĉesto pojavljuju i da se meĊu njima brojem i izradom istiĉu povijene lozice sa trolistovima ili
spiralicama; zatim da su simboli najbrojniji i da tu dominiraju krstovi, a da meĊu njima ima
stilizovanih i originalnih vrsta, te da su figuralne predstave vrlo slabo zastupljene.
Po izboru i obradi mnogih motiva Piva najviše veza ima sa stećcima iz okoline Nikšića, a zatim
sa stećcima istoĉne Hercegovine. Ukrasi stećaka Pive pruţaju nekoliko dosta sigurnih elemenata
za utvrĊivanje njihove hronologije i smještanje u vrijeme 14. i 15. vijeka.

PLJEVLJA

Istraţivanja stećaka u opštini Pljevlja nikada nisu vršena na sistematiĉan ili od strane neke
drţavne institucije organizovan naĉin. Ipak stećcima u Pljevaljskom kraju bavili su se Nada
Miletić, arheolog i istoriĉar umjetnosti, pionir moderne bosanske arheologije koja je preko 40
godina radila u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, kao i Šefik Bešlagić u svojim
radovima iz 1971. godine, a nešto kasnije i arheolog Mitra Cerović. Nekoliko nekropola sa
stećcima u pljevaljskom kraju obradila je tokom 1999. godine, Vanja Beloševac u to vrijeme
arheolog u opštinskom muzeju. Pripremajući struĉni rad za sticanje zvanja kustosa, Beloševac je
koristeći se metodologijom i prethodnim informacijama Miletićeve i Bešlagića obradila 14
nekropola od kojih je za Marinu šumu uradila i kataloški pregled.
Na osnovu ovih radova, uvodom u postojeću dokumentaciju i obilaskom terena na teritoriji
opštine Pluţine po svom znaĉaju izdvajaju se sljedeće lokacije:
U selu RaĊevići nedaleko od Pljevalja, na breţuljku zvanom Mramorje, nalaze se 3 stećka, 2
sanduka i 1 sljemenjak, koji su dobro obraĊeni, ali bez ukrasa i priliĉno oštećeni.

Oko stećaka su nicala savremena groblja

U selu Piţuri, na lokalitetu Grobnice, Livadice nalazi se velika nekropola sa stećcima u narodu
poznata pod nazivom "grĉko groblje". Nadgrobnici su dosta oštećeni i zarasli u šumu. Beloševac
na ovoj nekropoli biljeţi 230 stećaka, od ĉega 226 sanduka i 4 sljemenjaka. Grobovi su poreĊani
na redove u pravcu istok-zapad.
U selu Podblaće, u blizini osnovne škole, na lokalitetu Rid, nalazi se veća nekropola sa stećcima.
Postoji podatak da je ovdje bilo ukupno 177 stećaka, meĊutim Beloševac konstatuje da je njihov
broj sada daleko manji. Stećci su poreĊani u redove, na pravcu istok-zapad.
U selu Glisnica, udaljenom 20 kilometara sjevero-zapadno od Pljevalja, nalaze se 4 nekropole sa
stećcima. Na breţuljku u blizini osnovne škole, u savremenom groblju, nalazi se nekropola od
20-ak stećaka, od ĉega najviše sanduka, 3 sljemenjaka i 1 stub. Beloševac konstatuje da je stećak
oblika stuba jedan od najbolje ukrašenih i najljepših primjeraka u ovom kraju. U zaseoku Rovići,
na lokalitetu Ĉardak, nalazi se grupa od 4 stećka oblika sanduka, postavljenih na pravcu istok-
zapad. U savremenom groblju takozvanom Mirovića groblju nalazi se grupa od 4 stećka oblika
sanduka. U zaseoku ZaviĊen, na imanju Milovana Lakovića, nalazi se nekropola od 18 stećaka.
Nadgrobnici su dobro obraĊeni i imaju oblik sanduka a 1 je ukrašen predstavom maĉa.
Na gornjem dijelu nekropole stećaka u Gornjem Gradcu nalaze se 4 velika stećka od ĉega 3
sanduka i 1 sljemenjak. Nadgrobnici su dobro obraĊeni, velikih dimenzija, ali nemaju ukrasa.
Ostali dio nekropole smješeten je odmah uz obalu Ćehotine, na mjestu gdje se danas nalaze kuće.
U dvorištu privatne kuće na jednoj ploĉi urezana je predstava maĉa. Većina nadgrobnika na
ovom lokalitetu je utonula a neki su dislocirani pa im se ne moţe odrediti taĉan broj.
U selu Donja Brvenica, 17. kilometara udaljenom od Pljevalja, na lokalitetu Poda u savremenom
groblju, nalazi se nekropola stećaka. Na ovoj lokaciji ranije je zabiljeţeno 40 stećaka od kojih su
3 bila oblika sanduka, a 4 sljemenjaka. Danas je ovaj broj daleko manji, u lošem su stanju i
orijentisani su na pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na jednom sljemenjaku sa postoljem, urezana
je kompozicija ruke koja drţi maĉ.
U selu Kruševu udaljenom od Pljevalja desetak kilometara nalazi se nekropola sa 37 stećaka.
Nadgrobnici su priliĉno slabo obraĊeni i većina je nepravilnog, amorfnog oblika. Ukrašena su
samo 4 primjerka, od ĉega 3 sanduka i 1 sljemenjak. Postavljeni su u nizove, u većini na pravcu
istok-zapad, a jedan manji broj na pravcu sjever-jug.
Na lokalitetu Grobnice u selu Kakmuţ nalazi se nekropola sa 37 stećaka. Nadgrobnici su loše
obraĊeni i dosta oštećeni. Postavljeni su u nizove, u većini na pravcu istok-zapad, a jedan manji
broj na pravcu sjever-jug.
U selu Odţak sa desne strane puta koji vodi za Ţabljak, na breţuljku u zaseoku Ljeljenjak,
Beloševac biljeţi jedan usamljeni stećak u obliku sanduka. Nadgrobnik je dosta oštećen i
dislociran. Iako je ukras na stećku većim dijelom uništen, jasno se razaznaje da je ovaj primjerak
nekada bio bogato ornamentisan.
U selu Potpeće, odnosno njegovom zaseoku Gornje selo, na lokalitetu Luke nalazi se nekropola
od 78 stećaka. Nadgrobnici su dosta oštećeni i utonuli. Postavljeni su u redove po pravcu istok-
zapad, a pet primjeraka po pravcu sjever-jug.
Na lokalitetu Crkvine, ĐurĊevića Tara, u savremenom seoskom groblju nalazi se manja
nekropola sa stećcima. Nadgrobnici su dosta velikih dimenzija.
U selu Mataruge, na breţuljku zvanom Molika, u savremenom groblju, nalazi se nekropola sa 32
stećka. Veći broj nadgrobnika je nepravilnog, amorfnog oblika, ali ima nekoliko veoma
izuzetnih, bogato ukrašenih primjeraka oblika sanduka. Većina ih je postavljena po pravcu istok-
zapad. Samo 5 primjeraka postavljeno je po pravcu sjever-jug. Prema podacima ranijih
istraţivaĉa nekada su na ovoj lokaciji bila 53 stećka, ali je danas njihov broj mnogo manji.
U selu Vrulja udaljenom 30 kilometara od Pljevalja, na breţuljku zvanom Marina šuma, na
savremenom groblju nalazi se nekropola od 38 stećaka. Većina nadgrobnika je dosta oštećeno i
zaraslo u korov. Na samom breţuljku smješten je 31 nadgrobnik, a ostalih 7 nalazi se u
podnoţju, u neposrednoj blizini lokalne ambulante. I za ovoj lokaciji nekada se nalazilo više
stećaka, odnosno postoji podatak da je ovdje nekada bilo 53 nadgrobnika. Oni su postavljeni po
pravcu istok-zapad, sa malim odstupanjem a samo 3 primjerka su postavljena po pravcu sjever-
jug. Wenzelova u svojoj studiji biljeţi da se na ovoj nekropoli nalazi stećak na kojem je figura
konjanika sa oreolom, što je scena koja je veoma rijetko zastupljena u likovnom repertoaru na
stećcima. Za jedan premješteni nadgrobnik pouzdano se zna da potiĉe sa ove nekropole a danas
se nalazi u u Pljevaljskom parku u sekundarnoj namjeni i upotrebljen je kao dopuna za spomenik
Milu Peruniĉiću.
Za nekropolu u Marinoj šumi Beloševac je primijenila Bešlagićevu tipologiju na šest osnovnih
oblika od kojih se na ovoj lokaciji nalaze ĉetiri oblika, ploĉa, sanduk, sljemenjak i stub. Od
navedenog broja na lokalitetu Marina šuma evidentirano je 14 stećaka oblika ploĉe, 7 stećaka
oblika sanduka, 13 stećaka oblika sljemenjaka, 1 stećak oblika stuba i 4 primjerka ĉiji oblik nije
mogao biti odreĊen pošto su dva bila skoro sasvim utonula u zemlju, a dva potpuno obrasla
trnjem.
Drţeći se pravila da sve stećke visine do 30 cm visine treba svrstati u ploĉe, dok se ne dokaţe
suprotno, Beloševac nije iskljuĉila mogućnost da neki stećak iz ove grupe a zbog utonuća u
zemlju ipak moţe pripadati grupi sanduka. Na samo jednom od 14 ploĉa registrovan je izvedeni
ukras.

Motivi koji ukazuju na vojnike, ratnike, velikaše

Svih 7 registrovanih stećaka oblika sanduka na Marinoj šumi su ukrašeni i to 1 primjerak sa dvije
duţe strane, 3 primjerka sa sve ĉetiri vertikalne strane, 3 primjerka sa svih strana, kao i sa gornje
površine stećka. Za samo jedan sanduk moţe se pouzdano tvrditi da je imao postolje, ĉetiri
stećka spadaju u kategoriju visokog sanduka, odnosno njihova visina prelazi 80 cm.
Slemenjak je takoĊe leţeći nadgrobnik, oblika pravouglog paralelopipeda ĉija je gornja površina
rješena u obliku krova. Na nekropoli u Marinoj šumi primijećeno je nekoliko varijanti stećaka
tipa slemenjaka, vertikalnih strana suţenih na dolje, baĉvastog-luĉno zasvedenog krova, niski
ploĉasti, odnosno niskog slemenjaka sa blago naglašenim grebenom, zarubljenog krovnog dijela
i sa niskim slemenom na ĉetiri vode. Od ukupno 13 stećaka oblika slemenjaka samo je 1
neukrašen, dok su 4 primjerka ukrašena sa svih strana. Na sve 4 poboĉne strane ukrašena su 4
stećka, 3 samo na sljemenu i 1 na sljemenu i jednoj ĉeonoj strani. Interesantno je da je od
stojećih nadgrobnika na lokalitetu Marina šuma registrovan samo 1 primjerak oblika stuba.

Na lokalitetu Marina šuma susrećemo se sa skoro svim oblicima dekoracija na stećcima poĉev od
cik-cak bordura, ureza i traka koji se sreću na svim oblicima stećaka, zatim talasastih i tordiranih
traka, spiralnih vreţa, kruga, zrakastih krugova, rozeta i krstova.
Veoma je interesantno da se na tri stećka na kojima se pojavljuje krst nalaze i predstave oruţja,
strijela i luk, maĉ i štit. Uglavnom vlada mišljenje da ovakva predstava stoji na nadgrobniku
vojnika, ratnika ili moţda nekog lokalnog velikaša, odnosno da oznaĉava status i poloţaj
pokojnika ili da naglašava znak nekog vojnog reda. Na stećcima u Marinoj šumi motiv luka i
strijele je relativno brojan i nalazi se na ukupno 9 primjeraka i to na 3 sanduka, 4 slemenjaka i
jednoj ploĉi. Predstava luka i strijele je izvedena sasvim jednostavnim urezivanjem, bez
naglašavanja bilo kakvih detalja i odaje gotovo istu ruku. Kao i ostalo oruţje luk i strijela
obiljeţavaju grob nekog ratnika, poznatog strijelca ili moţda lovca.
Arkadni stubovi su najbrojniji motiv na nekropoli u Marinoj šumi. Zastupljeni su na skoro svim
većim i reprezentativnijim primjercima tipa sanduka i slemenjaka (ukupno 10). Arkade imaju
oblik plitke niše, polukruţne zasvedene sa nekada blago naglašenim dijelom gdje stoje stubovi
koji produţavaju arhivolte. Od ovoga jedino odstupa izmješteni "sljemenjak iz Pljevalja" koji
ljepotom izrade, masivnošću, dubokim reljefom i raznovrsnošću motiva nadvisuje sve ostale i
predstavlja jedan od najljepših primjeraka stećaka uopšte.
Samim vizuelnim izgledom nadgobnici oblika slemenjaka predstavljaju imitaciju kuće. Kolonada
uklesanih arkadnih stubova još više pojaĉava ovaj utisak. MeĊutim predstava se toliko ĉesto
ponavlja da gubi svoje pravo znaĉenje i prelazi u ornament. Uz predstavu arkadnih stubova, na
boĉnim stranama stećka uglavnom stoje polukruţne niše i to na ukupno 7 primjeraka.
Predstavu ţivotinja na stećcima iz Vrulje nalazimo na samo jednom stećku oblika sljemenjaka. U
jednoj od arkadnih niša nalazi se plitko urezana figura jelena, a u drugoj arkadnoj niši predstava
neke ţivotinje, moţda psa, danas je priliĉno oštećena. Nada Miletić u svojim zapaţanjima sa
ovog lokaliteta navodi i jednu kompoziciju konjanika na slemenjaku ali postojanje ovakvog
motiva na nekom nadgrobniku Beloševac nije zapazila iako je taj motiv i traţila.
Motiv ljudske figure na ovim stećcima je rijedak i javlja se na samo dva primjerka, na jednom
nadgrobniku se javlja motiv polufigure, tj. poprsja. A na drugom sitno urezana ljudska figura. U
susjedne dvije niše urezane su predstave ţivotinja, vjerovatno jelena.
Na boĉnoj strani jednog slemenjaka nalazi se predstava ljudske polufigure sa naglašenim krugom
oko glave. Pored ovih Nada Miletić navodi, već pomenuti nepoznat stećak iz Vrulje na kom je
predstavljen konjanik.
Na nekropoli u Marinoj šumi nemamo ni jedan nadgobnik sa natpisom, ĉime je datovanje
priliĉno oteţano, pa se pri odreĊivanju njene starosti moţemo osloniti samo na ornamentalne
motive. Beloševac ovu nekropolu stećaka na osnovu ujednaĉenog naĉina obrade i priliĉno
jedinstvenog ornamentalnog sistema smješta u 14 vijek i sa najdaljim trajanjem do poĉetka 15-og
vijeka.
ŢABLJAK

Prema podacima Anke Ţugić u tekstu Ugroţenost spomenika kulture na podruĉju Ţabljaka na
podruĉju opštine Ţabljak nalaze se dvije nekropole Novakovići i Bare Ţugića. One obiluju
velikim brojem stećaka ukupno 337 od kojih je ukrašeno 47. Prema ovim podacima na ovim
nekropolama ukrašen je skoro svaki sedmi stećak, ali treba uzeti u obzir i veliki broj amorfnih
oblika koji nijesu ukrašeni.
Selo Novakovići udaljeno je od Ţabljaka 12 km. Sama nekropola se nalazi na blagom uzvišenju
u blizini Ribljeg jezera, na 1420 metara nadmorske visine a na kartama je ucrtana kao "grĉko
groblje". Nekropola je priliĉno zapuštena i ima dosta oštećenih, nagnutih i prevaljenih
primjeraka. Okrenuti u pravcu istok-zapad. Nekropola prema ranijim podacima ima 61 stećak (9
ploĉa, 35 sanduka, 10 sljemenika i 1 sljemenik sa postoljem), ukrašenih ima 24 (2 ploĉe, 10
sanduka, 2 sanduka sa postoljem i 10 sljemenika).
Najĉešći ukrasni motivi su: arkade, tordirane vrpce, frizovi, okviri ili bordure od kosih paralelica.
Više puta se javljaju motivi povijene lozice sa spiralicama, odnosno trolistovima ili samo
vjenĉićima. Osim toga, javljaju se motivi obiĉnih i stilizovanih krstova i svastika. Vrlo je malo
motiva rozeta, polumjeseca i krugova.

Konjanik s kopljem na stećku kod Vlaške crkve

Javljaju se po jedanput motivi paralelnih rebara, štita, predstave ĉovjeka sa maĉem i štitom i
scene lova. A originalna su i dva motiva; friz od lukova sa vjenĉićima i prepletna povijena lozica
sa akantusovim listovima. Ovu nekropolu stećaka ranije je zapazio i Rovinski a kasnije je bila
predmet interesovanja brojnih istraţivaĉa kao i nekropola u Novakovićima.
Na 2 kilometra Novakovića o u pravcu NjegovuĊe, u selu Bare Ţugića pored samog puta nalazi
se veoma zapuštena nekropola stećaka od kojih su većina oštećeni. Skoro svi stećci su nagnuti ili
prevaljeni na juţnu stranu. Ima ih oko 206 amorfnog oblika. Nekropola ima ukupno oko 276
primjeraka meĊu njima je 10 ploĉa, 46 sanduka, 4 sanduka sa postoljem i 10 sljemenika.
Ukrašena su 23 primjerka (1 ploĉa, 14 sanduka, 2 sanduka sa postoljem i 6 sljemenika). Na
stećcima se javljaju motivi bordura od kosih paralelica, obiĉne i tordirane vrpce, obiĉni i
stilizovani krstovi, arkade, povijena lozica sa trolistovima, cik-cak linije, vrpcom spojena tri
koncentriĉna kruga, rozete, polumjesec, jabuka, lukovi i strijele, maĉevi i štit, predstava kola,
uzjahan jelen, lov na jelena i ubijena ţivotinja.
Interesantno je i zapaţanje Rovinskog koji je obilazeći ovaj lokalitet uoĉio da na ovom lokalitetu
do prije manje od 100 godina nije bilo stalnih naselja, nego su bili samo katuni. On kaţe da je i
tada kada je on obilazio ovaj teren bilo teško naći 200 kuća, "iako se u posljednje vrijeme sve
više doseljavaju iz drugih mjesta i niĉe gradić Ţabljak. Ali u staro vrijeme, sudeći po grobljima,
ovdje je stanovništvo bilo brojno i uţivalo u blagostanju, koje im je i omogućilo da postave tako
veliĉanstvene spomenike svojim umrlim". Postojanje u današnje vrijeme velikih nekroploa, kao
na Jezerima, u krajevima sada relativno nenaseljenim, ukazuje da je nekada u tim krajevima bilo
mnogo brojnije stanovništvo.
I na Cetinju u dvorištu Vlaške crkve, sa obije strane puta koji vodi ka njenom portalu, nalazi se
po jedan monolitni nadgrobnik - stećak. Stećci su usko povezani sa istorijatom crkve koju su
podigli sinovi Ivana Borojevića u spomen ocu i u znak sjećanja na dan njihovog zajedniĉkog
dolaska na Cetinjsko polje, kako piše Leković, pozivajući se na Erdeljnovića. Kako stoji u
natpisu iznad portala crkva je podignuta 1450. godine. Risto Dragićević u ĉlanku pod nazivom
"Nekoliko potpuno ili djelimiĉno nestalih spomenika kulture" navodi podatke koje je u listu
"Otadţbina" objavio Rovinski, a koji govore da je pri graĊenju Vlaške crkve upotrijebljeno "150
kamenova", a da je znatan dio istih utrošen za druge graĊevine.
Po narodnom predanju na ovom mjestu su sinovi sahranili Ivana Borojevića i pred njegovim
grobom sagradili crkvicu "od plota". Stećci su po ovoj verziji podignuti kao obiljeţje na
grobovima rodonaĉelnika Donjokrajaca, Ivana Borojevića i njegove ţene Jelice. Po drugom
predanju ispod njih su sahranjeni narodni junak Bajo Pivljanin i njegova ţena ili barjaktar Lima,
dok su po trećem narodnom predanju ispod stećaka sahranjeni vojvoda Vuksan Nikolin i Bajo
Pivljanin.
Stećci ispred Vlaške crkve predstavljaju posebnu varijantu tipa sanduk, ali su deformisani na
specifiĉan naĉin. Po jedna boĉna i ĉeona strana zakošene su tako da reduciraju površinu osnove u
odnosu na gornju površinu kamenog bloka. Stećak sa lijeve strane puta ka crkvi je ukrašen, nešto
malo oštećen, dok je drugi neukrašen i oštećen na desnoj boĉnoj strani.
Usljed uticaja atmosferalija njegov ukrasni motivi danas se sa naporom moţe razaznati. Širina
ureza je 1-2 cm, a neki djelovi ukrasa izraĊeni su gotovo u plitkom reljefu. Strane stećka
oiviĉene su bordurom od tordiranog kanapa dok je ovakva plastiĉna traka izostala na gornjoj
površini. Na zapadnoj boĉnoj strani stećka prikazano je kopljište sa trolisnim završetkom i
nejasnim parom kosih ureza sa obije strane pri njihovom dnu.
Na juţnoj strani stećka prikazan je konj sa jahaĉem u sedlu usmjeren u pravcu zapada. Konjanik
u ruci i pod pazuhom, drţi koplje uzdignuto prema gornjem lijevom uglu polja. Vrh koplja,
bodeţ jasno se razlikuje od drvenog kopljišta, na kome se primjećuje nataknuti predmet u obliku
prstena. Konj je prikazan statiĉno u trenutku zaustavljanja. Nogama ukošen unaprijed neobiĉno
je povio glavu i rep a iza njega je prikazano drvo. Glavu jahaĉa je nemoguće rekonstruisati jer je
na tom mjestu stećak teško oštećen. Kompletna scena fiksirana je za tlo urezanom linijom. Na
istoĉnom boĉnom polju ne postoji nikakav ukras osim bordure koja oiviĉava neoštećenu
površinu. Na sjevernoj strani predstavljen je štit romboidnog oblika. Oko njegovih ivica
primjećuje se šrafirana ukrasna bordura. Površina štita presjeĉena je sa dva paralelno i vertikalno
postavljena ureza, koji pored uloge ukrašavanja vjerovatno imaju kao i bordura utilitarnu
funkciju u njegovom ojaĉanju.
Gornje polje ukrašavano je najmanje dva puta. Urezani maĉ pripada prvobitnom, originalnom
ukrasu. Uvuĉen je u korice sa opasaĉem na kome se vidi preĊica. O pojasu je obješena ukrašena
torbica, neobiĉnog oblika, moţda relikvijar ili neka vrsta insignije. Na maĉu se jasno razlikuju
krsnica sa okruglom jabukom i nakrsnica jednostavnog vodoravnog tipa. Maĉ je predstavljen u
prirodnoj veliĉini. Pri vrhu maĉa simetriĉno su urezana dva polumjeseca. Dva krsta od kojih je
jedan urezan preko centralnog dijela oštrice maĉa a drugi u jugozapadnom uglu polja,
nesumnjivo su iz kasnijeg perioda.

Jesu li macurska groblja u vezi sa kulturom stećaka

Radoslav Rotković u knjizi „Sazdanje Cetinja― dovodi u vezu predstavu konjanika na stećku sa
prvim pomenom Cetinja u Kotorskom arhivu iz koga saznajemo da jedan Cetinjanin kupuje
pancirnu košulju. Za razliku od Lekovića koji smatra da nije rijeĉ o prizoru iz svakodnevnog
ţivota, Rotković stavlja predstavu konjanika u istorijski kontekst i uvjerava nas da je prizor
realan. Aleksandar Berkuljan u ĉlanku „Gnostiĉki simboli u Crnoj Gori― tumaĉi ovaj prizor kroz
prizmu gnostiĉke simbolike. Isti autor u ĉlanku „Prilog priĉi o sudbini stećaka u Crnoj Gori―
ukazuje na grupu, najvjerovatnije dislociranih stećaka oko Saborne crkve na Ĉevu.
Ukrasni motivi identiĉni onim na stećcima mogu se primijetiti na mnogim crkvama u okolini
Cetinja, posebno u Katunskoj nahiji, a upotrebljavani su kao spolije i na nekim objektima u
basenu Skadarskog jezera.

ŠAVNIK

U opštini Šavnik Gojko Kilibarda pominje lokalitete stećaka u Pošćenju i Previšu, ali bez bliţih
podataka o nekropolama i broju nadgrobnika. Prilikom obilaska crkve Sv. ĐorĊa u Tušinji koju
je podigao i u kojoj je sahranjen crnogorski ban Novica Cerović uoĉili smo da su i u ovoj crkvi
kao gradivni materijal korišćeni stećci.
Pored ovdje iznesenih lokaliteta sasvim je moguće da se nekropole stećaka nalaze i na nekim
drugim lokacijama u Crnoj Gori, prvenstveno na teritoriji ostalih opština na sjeveru Crne Gore i
zapadnim planinskim masivima iznad Boke Kotorske. O \"macurskim grobljima\" pisala je i
Draginja Kujović (Evidencija stanja spomenika Kolašina) koja navodi da nekropola sa kamenim
monolitima u obliku sanduka ima i u Gornjim Rovcima, Veljem Dubokom, Liješnju, Starteškoj
Gori, PrekobrĊu, Gornjoj Ljutoj, Vrujcima, Javorju, Gornjoj Moraĉi. Prema stilskoj analizi
ukrasa na kamenim ploĉama nekropole u selu Bojići - Gornja Moraĉa, ona smatra da bi se
pomenute nekropole mogle dovesti u vezu sa stećcima, na što ukazuju i neke istorijske ĉinjenice.
Ukras na nekoliko nadgrobnika nekropole u selu Bojići izveden je u vrlo plitkom reljefu,
površinski; simboli su stilizovani solarni i lunarni motivi, dati u obliku kruga i rozeta, uokvireni
linijama ili dati samostalno bez okvira. Draginja Kujović smatra da "macurske nekropole" u
Moraĉi i Rovcima pripadaju hercegovaĉkoj školi poloţenih stećaka tipa sanduka bez ukrasa.
Sve ovdje o prikupljene informacije o crnogorskim stećcima imaju za cilj da prije svega podsjete
na napore i nastojanja drugih istraţivaĉa da zabiljeţe ostatke kulture stećaka na prostoru Crne
Gore i ujedno daju podstrek svima nama da uradimo ono što je u našoj moći da ih saĉuvamo za
buduće generacije. Premda je predmet i povod njihovog stvaranja bila smrt, danas oni najmanje
podsjećaju na to. Sada su oni daleko više svjedoĉanstva nekog prošlog ţivota i vremena,
dokumenti o djelima naših predaka i test našeg odnosa prema njihovom znaĉaju.

VII. ZAVRŠNA RAZMATRANJA

Stećci pripadaju kategoriji nepokretnih kulturnih dobara pa je meĊu konzervatorima ĉesto

voĊena rasprava o naĉinu njihove zaštite i veoma ĉestom izmještanju najĉešće u parkovima
muzeja ili za to posebno napravljenim lapidarijumima. Motiv za njihovo izmiještanje najĉešće se
nalazio u potrebi njihove bolje zaštite, oĉuvanja od uništenja, oštećenja i vandalizma, ali i bolje
prezentacije.
Ipak postalo je oĉigledno da kulturno-istorijske vrijednosti stećaka prije svega i jedino dolaze do
izraţaja u ambijentu gdje su prvobitno bili postavljeni. Tako danas bez dileme u struĉnoj javnosti
preovladava stav da je stećak nepokretno kulturno dobro koje treba da ostane na mjestu svoga
nastanka.
Problemi s kojima se susreću struĉnjaci u današnjem savremenom društvu prilikom obrade
stećaka na terenu su zapuštenost, izmiještanje, uzurpiranje prostora na kojima su stećci
smješteni, izgradnja stambenih objekata koji narušavaju ambijentalni izgled nekropole,
nekropole sa stećcima unutar kojih se nalaze aktivna groblja i vandalizam. Postoji niz faktora
koji su presudno uticali da se danas većina nekropola stećaka nalazi u zapuštenom stanju a pored
djelovanja prirodnih sila najveći neprijatelji stećaka je neprosvijećenost i nebriga.
Stanje sa terena upućuje na zakljuĉak da se stećci nalaze u jednom nezavidnom poloţaju u
odnosu na savremena zbivanja u društvu, pa je u cilju njihove zaštite neophodno iznalaziti
konkretne struĉne, pravne, finansijske i druge mjere da se stećci zaštite od propadanja i na pravi
naĉin prezentiraju javnosti.
Postupak zaštite i sanacije stećaka obiĉno se sastoji iz više faza. Prva faza obuhvata pravnu
zaštitu, odnosno donošenje akta kojim se stećci utvrĊuju za kulturno dobro ili im se kroz neki
drugi relevantni model obezbjeĊuje pravna zaštita. Ovim aktom se pored samih stećaka pod
pravni reţim stavlja zaštićena okolina i odreĊuje kontakt zona.
Poseban problem kod zaštite stećaka predstavlja imenovanje titulara ili vlasnika stećka ili
nekropole stećaka koji bi po pravilu trebalo da vodi brigu o njima. U najvećem broju sluĉajeva
stećci ili nekropole stećaka se nalaze na drţavnoj zemlji, u neposrednoj blizini aktivnih grobalja i
na privatnim imanjima gdje vlasnici zemljišta nijesu zainteresovani za njihovu zaštitu i oĉuvanje.
U tom smislu kao najbolje riješenje za oĉuvanje stećaka jeste da se briga o njima povjeri
lokalnim ili drţavnim sluţbama nadleţnim za oĉuvanje kulturnih dobara.

Nominacija za upis u listu svjetske kulturne baštine

Neki od sluĉajeva kada moţe doći do izmiještanja stećaka su ukoliko je došlo do njihovog
prirodnog pomjeranja ili ugroţenosti usljed prirodnih fenomena, te ukoliko postoje jasni dokazi
da bi njihovo zadrţavanje na trenutnoj lokaciji predstavljalo ozbiljan rizik za sam stećak. U
sluĉajevima kada se odluĉuje o izmiještanju, potrebno je izvršiti detaljno snimanje lokacije,
ukljuĉujući arheološko istraţivanje i snimanje kako nadgrobnika, tako i groba. TakoĊe, prije
izvoĊenja radova potrebno je identifikovati pogodnu lokaciju za izmiještanje. Naravno postupak
izmiještanja stećaka mora imati i osnovu u zakonu.
Tehniĉka zaštita stećaka obiĉno podrazumjevaju mjere preventivne zaštite, odnosno nivelaciju
terena u cilju rješavanja problema utonuća stećka u zemlju što je posljedica njihove velike teţine
i poroznosti terena i uklanjanje rastinja, korijena drveta i svega onoga što na terenu moţe
direktno da ugroţava stećke.
Konzervatorski radovi na stećcima najĉešće se svode na uklanjanje nanosa zemlje i humusa sa
stećaka, uklanjanje lišajeva i mahovine, odnosno ĉišćenje stećaka od organskih i neorganskih
materija. Poseban proces se odnosi na ĉišćenje i sanaciju pukotina, dekorativnih i eventualno
tekstualnih elemenata na stećcima. Posljednja faza je ureĊenje i odrţavanje nekropole ili
zaštićenog prostora, ureĊenje pristupnih staza i nadzor kako bi se stvorili uslovi za njihovu trajnu
zaštitu.
Dokumentacija o stećcima se po pravilu radi prema jedinstveno ureĊenom obrascu za ĉitavi
prostor koji uţiva isti pravni reţim. Ovakva dokumentacija sadrţi sljedeće podatke o lokaciji;
naziv lokaliteta, opština, naselje, katastarska ĉestica, imovinski podaci, geografske koordinate,
nadmorska visina, pozicija na karti i prostornom planu. Dokumentacija takoĊe sadrţi i podatke o
bibliografskim podacima, ranijim istaţivanjima, mjesnoj tradiciji, toponimima, broju stećaka,
tipovima, poziciji, dimenzijama, dekoracijama i ornamentima, njihovoj oĉuvanosti, foto-
dokumentaciju i sva druga zapaţanja koja mogu biti od interesa za oĉuvanje ili istraţivanja o
predmetnoj nekropoli.
Za poĉetak trebalo bi na jednom mjestu, ili konkretno u vodećoj drţavnoj ustanovi nadleţnoj za
zaštitu kulturnih dobara prikupiti dokumentaciju vezanu za već izvršena terenska istraţivanja.
Prouĉavanje još neistraţenih lokaliteta stećaka i rekognosciranje terena se nameće kao velika
potreba i prevazilazi daleko snage i mogućnosti pojedinaca. Ono zahtijeva saradnju ĉitavog niza
struĉnjaka, predstavnika raznih nauĉnih grana (istorija, arheologija, istorija umjetnosti,
etnologija, paleografija, lingvistika). Istovremeni rad raznih struĉnjaka, koordiniran iz jedne
ustanove, dao bi najviše garancije da bi se posao obavio za srazmjerno kratko vrijeme i na
kvalitetan naĉin.
Poseban impuls u zaštiti stećaka dala je inicijativa potekla od strane Bosne i Hercegovine da se
stećci kao jedinstveni primjer ljudske kreacije upišu na Listu svjetske kulturne baštine. U tom
smislu predstavnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore potpisali su prošle godine
u Sarajevu Pismo namjere za uspostavljanje meĊuinstitucionalne saradnje na pripremi i
prezentaciji zajedniĉkog projekata "Nominacija stećaka-srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika
za upis na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO".
Inicijativa i sve aktivnosti koje se u tom smislu podrazumijevaju trebalo bi do septembra 2010.
godine rezultirati uvrštavanjem stećaka na UNESCO-voj tentativnoj listi svjetske baštine što bi
bio neki prethodni korak u ĉitavoj proceduri. Predstavnici institucija za zaštitu kulturnog nasljeĊa
iz ove ĉetiri drţave, takoĊe su formirali administrativno tijelo za pripremu i prezentaciju
zajedniĉkog projekta izrade dokumenta ―Nominacija stećaka - srednjovekovnih nadgrobnih
spomenika - za upis na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a‖. Ovo tijelo ima zadatak da
zajedno sa struĉnim sluţbama objedini sve podatke koji se tiĉu preciznog broja nekropola,
njihovog rasporeda u prostoru i svih drugih kriterijuma bitnih za uvrštavanje nekropola stećaka u
nominacijski dokument.
Kao zajedniĉka kulturna, ali i nacionalna baština kultura stećaka je okupila ove ĉetiri zemlje i
povezala ih u najveći zajedniĉki regionalni kulturni projekat. Nema sumnje da će i UNESCO u
ovom projektu prepoznati interkulturalni dijalog koji istovremeno relaksira i meĊunacionalne
odnose i da će mu u tom smislu dati punu podršku.
Iako se u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori nalazi tek nešto manje od 10 odsto ukupnog broja
stećaka, kultura stećaka je takoĊe veoma vaţna i za ove drţave preko ĉijih se teritorija prepliću
brojne kulture i civilizacije. Istovremeno zajedniĉka nominacija stećka za upis na Listu svjetske
kulturne baštine je ĉin prijateljstva i razumijevanja i dobra šansa da se region bivše Jugoslavije u
najboljem svjetlu prikaţe Evropi i svijetu.
Ovu tezu najbolje potvrĊuju rijeĉi istoriĉara Dubravka Lovrenovića: "Za evropske, pogotovo
srednjovjekovne kulturološke prilike neuobiĉajena je ĉinjenica da su se pod stećcima u isto
vrijeme sahranjivali pripadnici triju kršćanskih konfesija - pravoslavne, katoliĉke i crkve
bosanske, što nam daje osnova za jednu tezu da se u srednjovjekovnoj Bosni radilo o jednoj vrsti
mekoga multikulturalizma, gdje granice izmeĊu odreĊenih kultura i konfesionalnih identiteta
nisu bile tako oštro iscrtane kao u ostalom dijelu srednjovjekovne Evrope".

ĈuĊenje pred smrću i strah pred zaboravom

Nema dileme da stećci ispunjavaju najznaĉajnije i najbitnije kriterijume od onih deset koje je
utvrdio UNESCO i da će se stećci u dogledno vrijeme naći na Listi svjetske kulturne baštine. Za
Crnu Goru je zato jako vaţno da što više svojih institucija i struĉnjaka ukljuĉi u ovaj proces.
Razloga za to ima više, sa jedne strane potreba zaštite stećaka u Crnoj Gori je civilizacijska
obaveza a sa druge strane imamo jedinstvenu šansu da se naši struĉnjaci, rukovodeći kadrovi,
pravnici i drţavni organi, kao i ĉlanovi Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO-om do
detalja upoznaju sa nominacionim postupkom i procedurama koje ćemo i pojedinaĉno morati
proći prilikom najavljene nominacije Cetinja na UNESCO-vu Listu svjetske kulturne baštine.
Na kraju moţe se bez svake sumnje zakljuĉiti da su stećci autohtoni srednjovjekovni nadgrobni
spomenici, ukrašeni plastiĉnim prizorima iz ţivota, lova, viteških turnira i vanredno zanimljivim
natpisima. Stećci su tragovi prošlosti i ĉuvari tajne jednog danas zagonetnog i još uvijek
nedovoljno rasvijetljenog vremena srednjovjekovne istorije Balkana, ali i kljuĉevi za njeno
otkrivanje. I pored brojnih drugih narodnih imena za ove kamene nadgrobne spomenike, naziv
stećak ostao je onaj univerzalni i najĉešće korišćeni na cijelom prostoru gdje se oni mogu i naći.
Teško je iznijeti taĉan podatak o njihovom broju jer nakon svakog obavljenog istraţivanja
konstatuju se nove nekropole ili pojedinaĉni stećci, pa se brojka od 100 hiljada stećaka ĉini
najrealnijom. Najveći broj stećaka skoro 70 posto nalazi se na prostoru Bosne i Hercegovine a
ono što zabrinjava jeste ĉinjenica da je njih 95 posto u lošem stanju, na granici potpunog
propadanja i da im je neophodna hitna zaštita.
Najveće dileme u istraţivanju i analizama stećaka svode se na pitanja njihovog porijekla,
pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboliĉkih poruka koje nose
pojedine predstave uklesane na njima. Najviše podataka za istoriĉare daju natpisi koji karakterišu
manji broj stećaka i koji govore o razliĉitim društvenim slojevima koji su sahranjivani ispod
stećaka.
Kada su krajem 18. vijeka poĉele u Evropi da prodiru vijesti o postojanju jedne originalne
umjetnosti na nadgrobnicima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, zapadni
kulturni svijet bio je u to vrijeme zauzet analizom nekih sasvim drugih umjetniĉkih djela.
Piramide, antiĉki hramovi i renesansna umjetnost bili su mnogo atraktivnije teme kako za
istraţivaĉe tako i za ljubitelje starine.
Stećci se poĉinju sistematski prouĉavati od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine i ova
istraţivanja i tumaĉenja najĉešće prate nacionalna i politiĉka obojenost u cilju ostvarivanja nekih
nacionalnih ili politiĉkih interesa. Najveći znaĉaj ranih istraţivanja kulture stećaka svakako
imaju ondašnji opisi nekropola koje su tada bile brojnije i naţalost mnogo bolje oĉuvanje nego
što je to danas. Ono što je danas sigurno jeste da su se ispod stećaka pokopavali pripadnici svih
naroda koji danas ţive na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, ali i preci današnjih
Crnogoraca sa prostora kulture stećaka.
U periodu nakon Drugog svjetskog rata zapoĉet je i usvojen sistem monografskih studija o
pojedinim znaĉajnim nekropolama ili grupama nekropola sa stećcima a zatim objavljen ĉitav niz
monografskih radova koji i danas predstavljaju osnovni fond nauĉno sreĊene graĊe za šire
istraţivaĉke poduhvate. Moţe se reći da su ovim radovima već obuhvaćene najljepše nekropole i
najvaţnija podruĉja sa stećcima na prostoru Bosne i Hercegovine, ali tako obraĊen i publikovan
materijal iz Crne Gore praktiĉno ne postoji.
Ĉak i danas kada se na ovim prostorima vlastitim snagama obavljaju savremena istraţivanja
kulturnog nasljeĊa, prouĉavanje stećaka a pogotovo njihova prezentacija nijesu ni pribliţno
srazmjerni ovom umjetniĉkom blagu i specifiĉnom fenomenu kulta mrtvih. Nedovoljno istraţena
teritorija, parcijalno obraĊene lokacije ili teritorije, bez baze podataka i objedinjene graĊe stavili
su Crnu Goru na marginu kulture stećaka ne samo u geografskom nego i u struĉnom dijelu.
Inicijativa da se stećci kao regionalno kulturno dobro upišu na Listu svjetske kulture baštine ipak
uliva optimizam da će ovaj segment crnogorskog kulturnog nasljeĊa biti u bliskoj budućnosti
temeljnije istraţen i kvalitetno zaštićen.
Od brojnih djela, separata, rasprava i tekstova napisanih o stećcima, knjiga Nenada Tanovića,
"Oblici bosanskih duša" iz 1994. godine, postala je nezaobilazno štivo kada se o ovoj temi
razgovara, ali i zbog kontroverznog epitafa sa Stećka Tanišinog (1389).
Sam Tanović kaţe:
―Ali initimno, nikada nisam prestao da vjerujem da su jedino natpisi koje sam proĉitao sa stećaka
prava istina o ţivotu. Jednaĉine koje sam nauĉio, i kojima se svijet elektrona i mikroĉipova
pokoravao, su me oduševljavale, raĉunari beskrajno radovali, ali sam znao da ono što je danas
tehniĉka i tehnološka istina sjutra će biti samo muzejski eksponat. A kada bih proĉitao natpis sa
stećka, koji je bez velikih i malih slova, bez podjele rijeĉi u reĉenice i bez reĉeniĉnih znakova,
tada bi do mene, u trenu kroz vijekove prenesen, dopro istinski ljudski krik, istovremeno i
potresan i dirljiv, jer se tu u par redaka stisla cijela ţivotna staza pokojnika, njegove sklonosti i
njegova povijest i rodovsko stablo i gruntovnica i ljubav prema ţeni i baštini i ĉuĊenje pred
smrću i strah pred zaboravom‖.
Upravo ove rijeĉi profesora Tanovića iznose neumitnu ĉinjenicu, da se o stećcima mnogo više
nagaĊalo nego što se stvarno znalo i da se o stećcima puno više govorilo i pisalo, nego što se
sistematski istraţivalo i upoznalo.

Bijah onaj koji se pitao kako to da nebo ne stari

Na kraju evo i nekoliko natpisa sa stećaka, ĉije zagonetne poruke i danas izazivaju divljenje i
tjeraju na duboko razmišljanje.

Zapis sa stećka Ljubenova (1258):

Ovdje leţi Ljuben u Vrhbosni roĊen u Vrhbosni zakopan na svojini plemenitoj.

Ja bijah onaj koji cijeli ţivot na raskrsnici stajah, razmišljah, oklijevah.
Bijah onaj koji se pitao kako to da nebo ne stari,
a iz njega se stalno raĊaju nova i nova godišnja doba.
I u sobi gdje bjeh bijaše prozora a iza prozora beskraj, ali ja uporno gledah u pod.
I mišljah mojom smrti sve će to konaĉno stati, ali nije i moja smrt sve starša i tješnja je.
Kam mi usjeĉe Draţeta, a zapis upisa Husar ne da pokaţu da bijah već da me više nema
ljeta gospodnjega 1258.

Zapis sa stećka Berka Miotosa (1317):

Ovdje leţi Berko Miotoš, na svojoj zemlji plemenitoj,

Ako ćeš mi biljeg pogubiti, pogubi ga, ali ruke i noge svoje saĉuvaj.
Teţak je ovaj kamen, a još teţi za prevalit. Kosti mi moje teţinom naţuljao.
Ako u kosti moje još hoćeš krenuti, uĉini to i prosto ti od mene i Boga bilo.
Ali samo nemoj Bakulinu kćer poljubiti. Zbog nje mi je srce prepuklo.
Ako je poljubiš pogubio te Bog i moja te sudbina strefila.
Juli mjeseca 1317. godine, po Gospodu.

Zapis sa stećka Milca Povrzena (1165):

Ovdje leţi Milac Povrzen od Gornjih strana na svojoj plemenitoj Bosni.

Kad proljeće doĊe po ko zna koji put i moje bi pomahnitale kosti negdje išle
za mirisom nekih starih, tajnih i tuĊih ljubavi.
A i ţivot mi takav bijaše. U snovima bijah kao planina, u mislijma kao vitez, a u ţivotu paţ.
Ne prevrni moj kamen mogao bi vidjeti, kako ćeš i ti izgledati.
Dvanajestog dana februara 1165. godine Gospodnje.

Zapis sa Stećka Stanca Godinovljevog (1204):

Ovdje leţi Stanac Godinov sin na svojini plemenitoj u Bosni.

Ne ubi me sedam rana od strijela, koplja i sjekire, ne proţdre me nijedna
šumska zvijer, ne proguta me rijeĉni vir, ni oganj, ni zima, mi ne smetoše trag.
Ubi me Sipara jer mi se obećala a za drugog otišla.
Prosto joj bilo sve,
ali ja ću našeg sina i dalje da sanjam, makar sada sam.
Ne svalite mi ovaj kam. To su moje oĉi kroz koje ću i dalje zvijezde i Siparu da gledam
1204. ljeto, oktobar, mjesec lijep ali tuţan, jer nema više onoga što bi, a nema ni onoga što će
nekada biti.

Zapis sa stećka Tolojevog (1066):

Ovdje leţi Toloje.

Ne prevrni mi ovaj kamen, ne prekidaj mi ovaj san. Moţda mi se sada desi ono što,
ţeljeh da mi se desi u ţivotu.
1066, kada vepar bješe gospodar u šumi, a ja....

Zapis sa stećka Aste kćeri Bogcinove iz 1422:

Ovdje leţi Asta Bogĉinova zloušica kći, a ne leţi mi se.

Kako bih rado sada pred veĉe sa tobom kroz livade prošetala
i onaj poljubac što si isko, a ne dobio, ti dala.
Pa da i nebo pukne
Ne bi mi bilo ţal, ... ni stid,
Namjerniĉe ne tiĉi mi kam, nek oni koji ne ĉine, uĉine to, što ja ne uĉinih,
jer ja tek sad znam kako dušu prţe neispunjena davanja.
1422. ljeta kad se radovaše sretni a ja umrijeh.

Zapis sa stećka Tanišinog (1389):

Ovdje leţi Taniša Crk od kraljeve Sutjeske, od kralja voljen, ali bez slobode, ko lovaĉki pas
kralju dodiljen. Ţivjeh, al vodom ne ugasih ţeĊ, niti plodovima zemlje ne utolih glad, jer se glad
i ţeĊ vraćahu svaki dan, u utrobu moju, kao što se svaki dan ja iz polja vraćah kući isti, ali za taj
dan drugaĉiji. I stalno mišljah na tebe Gospode, i sa molitvom tebi pred noć sklapah oĉi svoje, i
sa molitvom tebi sa jutrom ih otvarah, kao što se jutrom otvaraju prozori i dvori doma tvojega i
mojega. I stalno te ĉekah i nadah ti se stalno. Ali Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani. Samo
muk.
I rodi se sumnja u duši mojoj sumnji nesklonoj, da i ti negdje, kao ja ovdje, uzalud ne ĉekaš
spasenje od mene. I sa tom teškom mišlju legoh pod ovaj biljeg i tu misao usjekoh u tvrdi kamen
da oni koji proĉitaju vide ko će od nas dvojice prvi doĉekati spasenje. Legoh gorak 1389. ljeta po
Gospodu kad Tvrdko bješe kralj od Bosne, Srbije, Dalmacije i Zapadnih Strana, a ja tad bjeh
starac koji u svijetu vidjeh ono što ne htjedoh vidjeti, a ne doĉekah ono što srce moje stalno
ĉekaše i samo to ţelješe.

Tekst je preuzet iz dnevnog lista "Vijesti", izlazio u vidu feljtona koji je poĉeo 15. jula 2010.,
završen 7. avgusta 2010.

Stećci u Bosni i Hercegovini

Stećci
Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave
spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo
Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje
gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji
uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko
nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na
kome je prikazan kao sužanj", zapisao je Miroslav Krleža.

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili stećci predstavljaju

svakako najzanimljiviju i najznaĉajniju pojavu u umjetnosti stare Bosne. O stećcima i njihovoj
umjetnosti napisana je obimna literatura - veća nego o bilo kojoj drugoj kulturno-umjetniĉkoj
pojavi, pravcu ili školi u našoj starijoj historiji. Odmah treba reći da ovi stećci nose još jedan
rekord: nijedna pojava ove vrste nije izazvala toliko raznolikih mišljenja i interpretacija. Raĉuna
se da je do danas saĉuvano svega oko 50.000 stećaka, a da ih je još toliki broj uništen tokom
posljednja dva stoljeća. Rašireni su po ĉitavoj Bosni i Hercegovini (osim Posavine i zapadnog
dijela Bosanske krajine), ali ih ima i na većim prostorima zapadne Srbije i Crne Gore, zatim u
Dalmaciji i mjestimiĉno u Lici. U pojedninim krajevima postoje razliĉiti nazivi za ove
spomenike. Osim najraširenijeg naziva - stećci, koji je konaĉno usvojen i u struĉnoj literaturi,
ĉuju se još i ovi nazivi: mramorovi, mašeti, grĉki grobovi, stare grobnice, divovsko kamenje i
neki drugi. Prvotnji njihovi nazivi, prema svjedoĉanstvima natpisa, bili su najĉešće „bilig",
„kami" (kamen), a rjeĊe „kuća", „zlamenje" i neki drugi. Stećci se obiĉno nalaze u skupinama,
meĊu kojima struĉnjaci raspoznaju: groblja pojedinaĉnih porodica sa svega nekoliko spomenika,
zatim groblja ĉitavih rodova sa prosjekom od 30 do 50 stećaka, i, konaĉno, velike nekropole
seoskih općina koje ponekad imaju i više stotina grobova. Karakteristike uţe lokacije pokazuju
tendenciju smještaja na povišenim mjestima, uz puteve i uopće na poloţajima, s kojih se pruţa
dobar vidik. Vezani su za "crkvu bosansku" i bogumilstvo mada to neki osporavaju tvrdeći da su
stećci izraz i obiĉaj odreĊenog historijskog vremena u Bosni i Hercegovini, te da pripadaju svim
njenim stanovnicima jer su se ispod njih sahranjivali i pravoslavci i katolici.

HRONOLOGIJA I PORIJEKLO
Problem hronologije stećaka još nije ni pribliţno riješen, ali se, prema sadašnjem stanju
istraţivanja, mogu konstatirati bar neki orijentacioni vremenski okviri. Najstarija datirana ploĉa,
koja se već moţe smatrati stećkom, potiĉe iz druge polovine XII stoljeća (ploĉa sa natpisom
trebinjskog ţupana Grda). Nijedan stećak u obliku sanduka ne moţe se datirati prije polovine
XIV stoljeća. Moţe se reći da se sanduci pojavljuju tek u trećem periodu kulturne historije, dakle
u vrijeme vlade bana Stjepana II . Dalje, nijedan sigurno datirani stećak-sarkofag nije stariji od
kraja XIV stoljeća, što praktiĉno znaĉi da se ova forma spomenika javlja tek u vrijeme
bosanskog kraljevstva.
Izuzetnu vaţnost za hronološko opredjeljivanje stećaka ima još jedna opservacija: nijedan
ukrašeni stećak ne moţe se pouzdano datirati ranije od druge polovine XIV stoljeća; to praktiĉno
znaĉi da sve umjetniĉki znaĉajnije pojave na stećcima pripadaju IV i V periodu bosanske
kulturne historije ovoh doba, tj. periodu kraljevstva i vremenu propadanja srednjovjekovne
kulture.

O porijeklu stećaka iznesen je veći broj teorija. Jedni kaţu da su bosansko-hercegovaĉki stećci
raĊeni po uzoru na antiĉke sarkofage; drugi u njima vide imitaciju monumentalne romaniĉke
arhitekture sa primorja; treći pripisuju stećke bogumilskom vjerskom pokretu, pa im porijeklo
traţe na Istoku; ĉetvrti upućuju na sliĉne drevne spomenike kod sjevernih Slavena. Sve ove
teorije imaju jednu bitnu manu koja je, u stvari, metodološke prirode: sve one, naime, polaze od
forme sarkofaga kao izvorne, prvobitne forme bosanskih stećaka. Sarkofag je, u stvari, tek
krajnji i zadnji proizvod jednog dugog razvoja i taj razvoj se odvijao na teritoriji Bosne i
Hercegovine; to se vidi i po tome što se i danas na većini bosanskih nekropola raspoznaju svi
stupnjevi toga razvoja - amorfni kamen, i ploĉa, i sanduk i sarkofag. U toku razvitka primani su i
razni uticaji sa strane, o kojima svakako treba voditi raĉuna, pojavljuju se: nadgroben ploĉe i
(srednjovjekovni) sarkofazi iz crkava u primorju, zatim primorska monumentalna arhitektura i
domaća drvena kuća, te posebno, u pogledu uspravnih monolitnih spomenika, uticaj nadgrobnih
stela i stupova iz Srbije.

Naravno, stećke nije moguće promatrati odvojeno od duhovnih strujanja što su proţimali zemlju
u srednjem vijeku, dakel, nije ih moguće odvojiti od idejnih kompleksa koji su u XII stoljeću
doveli i do formiranja zajednice pod nazivom „Crkva bosanska".

Tvorci stećaka su domaći ljudi. Od majstora - klesara poznato nam je po natpisima destak imena:
kovaĉ Radiĉ i Slipĉićima kod Mostara, Pribil Bjelopĉelanin u Donjem Selu kod Konjica, Boško
Semjunović u Gracu kod Hutova, kovaĉ Grubaĉ u Opliĉićima i Boljunima kod Stoca, Milgost
kovaĉ u Radimlji kod Stoca, Mileta Krilić kovaĉ u Nekuku kod Stoca, Milić kovaĉ i Zelija kovaĉ
u Boljunima kod Stoca. Radoje kovaĉ u ţakovu kod Trebinja. Kao što se vidi, većina klesara
stećaka ĉija su imena saĉuvana potiĉu iz okoline Stoca (njih šest). Veći broj spomenika izradio je
samo Grubaĉ (sedam), Milić (dva) i Radoje (dva). Od deset majstora, njih sedmorica nose naziv
kovaĉ; meĊu struĉnjacima je još uvijek sporno pitanje da li je izraz kovaĉ specifiĉan termin za
specijalizirane klesare nadgrobnih spomenika ili su se neki seoski kovaĉi bavili i klesanjem
stećaka kao sporednim zanimanjem.

NEKROPOLE
Nekropola je groblje ili mjesto gdje se sahranjuje, dok je bukvalno znaĉenje "grad mrtvih". Pored
rijetkih primjena rijeĉi za moderna groblja rijeĉ se gotovo iskljuĉivo koristi kad se misli na
groblja antiĉkih i srednjovjekovnih civilizacija.

U srednjovjekovnoj Bosni nekropolama se nazivaju lokaliteti sa skupinama stećaka, nadgrobnih

spomenika. Radi se o manjim skupinama, ali i lokalitetima sa stotinama nadgrobnih spomenika
(Nekropole stećaka). Pored naziva nekropola, za srednjovjekovne lokalitete sa stećcima u
upotrebi su i nazivi grĉko groblje i svatovsko groblje. U pozadini narodne tradicije uz ova dva
naziva je izraz starine, struĉnog nepoznavanja pokojnika pod stećcima, ali i izraz respekta i
poštovanja prema pokojnicima i njihovim nadgrobnim spomenicima.

Po brojnosti primjeraka, raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, relativno visokoj

umjetniĉkoj kvaliteti izrade, bogatstvu plastiĉnih dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji
spominju poznate historijske liĉnosti, kao i svom neobiĉnom smještaju i dostupnosti, nekropola
Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH. Nekropola u
Radimlji uvrštava se u red najukrašenijih nekropola u BiH. Po svojim likovnim odlikama
nekropola na Radimlji spada meĊu nekoliko najvrijednijih i najznaĉajnijih nekropola stećaka
uopće.

Nekropola stećaka Radimlja nalazi se u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, na putu ĉapljina -
Stolac. Na V sjednici Komisija je donijela odluku o proglašenju Historijskog podruĉja -
nekropola stećaka Radimlja kod Stoca, nacionalnim spomenikom. Odluka o proglašenju ovog
dobra nacionalnim spomenikom objavljena je u \"Sluţbenom glasniku BiH\" broj 40/02.
Spomenik se pod imenom Radimlja - Nekropola stećaka nalazio i na Privremenoj listi
nacionalnih spomenika, a nakon ne sprovoĊenja dispozitiva odluke Komisije i nastavljanja
degradiranja prostora oko i na samoj nekropoli, spomenik je uvršten i na Listu ugroţenih
spomenika.

Na osnovu uvida u stanje navedenog dobara utvrĊeno je da je nacionalni spomenik ugroţen

nezakonitom i bespravnom gradnjom u sklopu spomenika ili u njegovoj neposrednoj blizini.
1999. godine nezakonito su na društvenom zemljištu uz nekropolu i na potencijalnom
arheološkom nalazištu sagraĊeni poslovni objekti, u skladu sa regulacionim planom, koji je
Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika stavila van snage. Potom je središnji prostor
nekropole, koji je trenutno neograĊen, poĉeo da se koristi kao prostor za parkiranje vozila
posjetilaca i vlasnika poslovnih objekata. Nadalje, prostor neposredno uz nekropolu pretvoren je
u odlagalište otpada, pa je cjelina izloţena rizicima koje izazivaju kamioni koji preko njenog
zaštitnog pojasa prevoze otpad, hemijska i vizuelna zagaĊenja.

Nekropola knezova Nikolića

Nekropola knezova humske porodice Nikolići predstavlja dio nekropole stećaka Vranjevo Selo,
smještenih kod Vranjevog Sela blizu Neuma. Nekropola je smještena ispod brda ţrnovo na dva
kilometra od Neuma prema Stocu. ĉitava nekropola ima 152 primjerka stećaka, a jedan njen dio,
gdje su sahranjivani potomci ţupana Nikole, nazvan je nekropolom kneţeva Nikolića. Ti stećci
su grupisani na sjeverozapadnom dijelu u posebnoj cjelini nekropole Vranjevo Selo.

Nekropola knezova Nikolića ima 30 stećaka (sanduka, ploĉa, dvojnih stećaka, sljemnjaka sa
postoljem). Najvaţnija su tri stećka koja pripadaju Katarini, sestri bosanskog bana Stjepana II
Kotromanića i supruzi ţupana Nikole, knezu Vladislavu Nikoliću sinu ţupana Nikole i Katarine,
te knezu Petru Nikoliću sinu kneza Vladislava Nikolića.

Stećci Bitunje
Podruĉje Stoca jedno je od relativno najbogatijih podruĉja sa stećcima, kako po brojnosti, tako i
po originalnosti. Bitunja je selo koje se nalazi na oko 10 do 12 kilometara jugoistoĉno od Stoca.
Stećci Bitunje smješteni su u ZabrĊu kod sela Gornja Bitunja, na ĉetiri lokaliteta Zakuk, Potkuk,
Lokve i Baba. Na njima ima ukupno 282 stećka. U Potkuku je jedna od najvećih nekropola sa
241 stećkom i zauzima prostor 70 sa 40 metara. Nijedan stećak nema natpisa.

Nekropola stećaka u selu šabići

Nekropola stećaka u selu šabići općina Trnovo nalazi se na jugoistoĉnim padinama Bjelašnice.
Nekropola od 58 srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika-stećaka polomljeni su i oštećeni 1994.
za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kada su Francuzi iz tadašnjeg sastava UNPROFOR-a
stigli u selo šabiće. Stećke su poĉupali i pobacili pored puta jer im je bila potrebna lokacija za
bazu.

Ambassador\'s Fund for Cultural Preservation, Department of State, ameriĉka organizacija koja
finansira zaštitu kulturnog naslijeĊa u manje razvijenim zemljama širom svijeta, donirala je
2001. godine 15.000 $ za zaštitu Nekropole stećaka u selu šabići. Federacija Bosne i
Hercegovine takoĊer je odobrila sredstva Federalnom ministarstvu prostornog ureĊenja i okoliša
u iznosu od 20.000 KM za realizaciju \"Programa trajne zaštite nekropole stećaka u selu šabići -
općina Trnovo\" 2001.

Historijsko podruĉje nekropola sa stećcima na lokalitetu Han u šabićima proglašen je

nacionalnim spomenikom.
OSNOVNI OBLICI I UMJETNIĉKO
OBLIKOVANJE
Osnovni oblici stećaka su poloţeni i uspravni kameni monoliti.
MeĊu uspravno postavljenim spomenicima raspoznaje se
nekoliko varijanti, kao što su: stela, cipus, stup (obelisk) i
nišan.U većem broju ovakvi spomenici se nalaze u
sjeveroistoĉnoj Bosni (uglavnom okolina Srebrenice i
Zvornika), dok se u ostalim predjelima Bosne i Hercegovine
pojavljuju samo izimno i pojedinaĉno.

Najveći broj stećakapripada vrsti poloţenih monolita; oni se

obiĉno pojavljuju u tri forme. To su: ploĉa, sanduk i sarkofag
(šljemenjak). Po broju najviše je ploĉa, zatim dolaze sanduci, a
najmanji je broj sarkofaga. Vrsta poloţenih monolita
predstavlja primarnu i glavnu formu stećaka, a raširena je po
ĉitavom podruĉju njihova rasprostiranja. Radi cjelovitosti i
razumijevanja razvojne linije treba spomenuti i veliki broj
spomenika u obliku amorfnog kamenja, koje ima ĉas karakter
uspravnog, a ĉas - poloţenog monolita.

Umjetniĉko oblikovanje stećaka oĉituje se u formi i ukrasu.

Samo prilagoĊavanje forme odreĊenim standardima, a zatim i
diferenciranje pojedinih tipova, osim ĉiste funkcije trajnog
obiljeţavanja groba, ima zadatak da kod gledalaca pobudi
osjećanje lijepoga. Ta estetska tendencija najviše je došla do
izraţaja u formama sarkofaga i tzv. visokih sanduka. Ipak,
osnovni umjetniĉki kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi, koji su
izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najĉešća tehnika je plitki
reljef, ali nisu rijetki ni gravirani klesarski crteţi. Smatra se da
broj ukrašenih stećaka dostiţe nekoliko hiljada.

MOTIVI I SIMBOLI
Glavni ukrasni motivi sa stećaka mogu se svrstati u nekoliko grupa, kao što su: socijalni simboli,
religiozni simboli, figuralne predstave i tzv. ĉisti ornamenti.

U grupi socijalnih simbola najvaţnije mjesto zauzimaju grbovi. Osim nekoliko potpunih grbova
izraĊenih u stilu zapadnoevropske heraldike, svi ostali - njih nekoliko stotina - pripadaju
specifiĉnim heradiĉnim kompozicijama štita sa maĉem. Ove kompozicije susreću se preteţno na
podruĉju bivše Humske zemlje ili Hercegovine, a u okviru opće evropske heraldike predstavljaju
sasvim novu i specifiĉnu pojavu. Misli se da su ovi neobiĉni grbovi uglavnom pripadali niţem
plemstvu i da potiĉu preteţno iz XV stoljeća. Od drugih socijalnih simbola treba spomenuti
jednostavne heraldiĉke ambleme ili figure (ţivotinje, ljiljani, rozete i dr.), zatim predstave maĉa i
koplja. Neki misle da i jedan od najraširenijih ukrasa na stećcima - polumjesec zvijezda - u ovoj
historijskoj epohi imaju prije karakter socijalnog simbola - amblema Bosne ili bosanskog
plemstva - nego znaĉaj odreĊenog religioznog sistema.

Najrašireniji religiozni simbol, i najĉešći ukras na stećcima uopšte, to je znak kriţa. Prema
mišljenju većeg broja autora, u ovu kategoriju spadaju i tzv. solarni zraci - predstave sunĉanog
kruga, „svastika", te polumjesec i zvijezda.

Figuralne predstave su svakako najzanimljivija, te u kulturnom u umjetniĉkom smislu

najvrednija grupa ukrasa na stećcima. Kao što je sluĉaj u drugim granama umjetnosti, i ovdje je
broj motiva relativno malen i u velikoj mjeri shematiziran. Portreti pokojnika relativno su
malobrojni, ali u kulturno-dokumentarnom pogledu veoma znaĉajni. Najpoznatiji su portreti
gosta Milutina Crniĉanina (Humsko kod Foĉe) i vojvode Radoja Miloradovića - Hrabrena
(Radimlja kod Stoca). Najĉešće su figuralne kompozicije - scene kola, predstave bojnih igara,
lova i rzanih ţivotinja. O njihovom znaĉaju autori se ne slaţu: jedni vide u tim scenama samo
ilustraciju pokojnikova ţivota; drugi insistiraju na simbolici, pa kaţu: kolo je posmrtno, lov na
jelena i vepra takoĊer ukazuje na zagrobni ţivot itd. MeĊutim, u novije vrijeme probija se i
mišljenje da su ovakve kompozicije dobrim dijelom preuzete iz fonda ukrasnih motiva
zapadnoevropske romanike i da uglavnom predstavljaju tzv. ĉiste ukrase.

Tzv. ĉisti ornamenti pojavljuju se u tri skupine: najveću paţnju izazivaju arhitektonski motivi
(predstave arkada, okviri od tordiranih traka, krovovi, predstave kuće) jer donekle objašnjavaju,
prema nekim mišljenjima, i samo porijeklo stećaka. MeĊu biljnim motivima najĉešća je loza-
vitica sa trolistom, zatim ljiljan i loza sa groţĊem koja ponekad moţe imati simboliĉan znaĉaj.
Geometrijski motivi su: cikcak-linija, krug, spirala i neki drugi.

Već odavna je zapaţeno da neki krajevi imaju poseban afinitet prema odreĊenim vrstama motiva,
pa su uĉinjeni pokušaji i da se identificiraju i pojedine klesarske škole, odnosno stilovi. Za sada,
izdvojena su samo dva velika podruĉja koja pokazuju specifiĉne osobine u pogledu uotrebe
ornamentalnih motiva. Prvo je podruĉje bivše Humske zemlje ili Hercegovine na kojem su stećci
i doţivjeli svoj najpuniji razvoj. Figuralne predtstave kola, turnira i lova, heraldiĉke kompozicije
štita sa maĉem, arhitektonski ornament slijepih arkada, te biljni motivi ljiljana i vitice sa
trolistom, uz manje iznimke, susreću se samo na podruĉju Hercegovine (raĉunajući tu njezin
najveći opseg koji je imala u XV stoljeću). Druga, istoĉnobosanska zona uglavnom obuhvata
predjele oko Zvornika, Srebrenice, Vlasenice, Rogatice, Kladnja i Olova i sa sjeveroistoĉne
strane zadire duboko u centralnu Bosnu. U ovoj zoni figuralne predstave su vrlo rijetke i
specifiĉne (npr. predstava oranta - ĉovjeka u molitvi). Od socijalnih simbola dolaze samo
predstave koplja, te ruke i maĉa. U ornamentici dominira spirala, a rjeĊe se susreće i loza. Prema
karakteru ornamentike, moţe se izdovojiti još jedna velika zona, iako to struĉnjaci obiĉno ne
ĉine: to je teritorij centralne Bosne koji se uglavnom poklapa sa podruĉjem tzv. Kraljeve zemlje
u XV vijeku. Na ovom podruĉju gotovo jedini ukrasi stećaka su simboli kriţa, polumjeseca i
zvijezde. Dva raskošno ornamentirana stećka iz Zgošće (Kaknja), spomenik sa grbom velikog
bosanskog kneza Radoja i neki drugi predstavljaju rijetke iznimke u ovom podruĉju.
NAJĉEšćI SIMBOLI
Ljiljan

Provlaĉeći se kroz kulture brojnih, od Asirije, Mezopotamije, i Egiptado antiĉkih naroda Grĉke i
Rima te srednjeg vijeka, oduvijek je privlaĉio paţnju, te ostavio neizbrisivu ulogu u umjetnosti i
filozofiji. Pojavljuje se kao dekorativni element, preuzima religijsku ulogu, da bi mu kasnije
prisustvo u obiljeţjima vladarskih dvorova osiguralo simboliku dostojanstva i vladanja te
obezbijedilo glas jednog od najrasprostranjenijih simbola u zapadnoevropskoj ikonografiji.

Simbol ljiljana (Fluer-de-lis) više je nego ijedan drugi zasjeo na tron i u historiji srednjovjekovne
Bosne. Uslijed njegovog stalnog korištenja u obiljeţjima bosanskih vladara, na grbovima i
peĉatima prvenstveno, postao je simbolom srednjovjekovne bosanske drţave.

Prvi bosanski vladar koji je uzeo kraljevsku titulu Tvrtko I Kotromanić (1353 - 1391) ujedno je
prvi i uveo simbol ljiljana na svoj grb. Praveći promjene u dinastijskim obiljeţjima, Tvrtko je na
novom vladarskom grbu zadrţao štit sa desnom kosom prugom, koji je prisutan kod njegovog
prethodnika Stjepana II Kotromanića, ali u njega uvodi nove elemente - šest ljiljana. To je bio
prvi put da simbol ljiljana, umjesto dotadašnje dekorativne upotrebe, postane sastavni dio grba
drţave, što se moţe vidjeti na peĉatima i novcu.

Kasnije će bosanski kralj Ostoja uvesti izmjene u vladarskom grbu, stavivši ljiljanovu krunu kao
glavni grbovni simbol, što će zadrţati i njegovi nasljednici Tvrtko II i Stjepan Tomaš. Sve do
kraja bosanske srednjovjekovne drţave motiv šest ljiljana nije izašao iz upotrebe.

Razvojem kršćanstva, ljiljan dobija i novu ulogu, jer se sve ĉešće vezuje za Djevicu Mariju zbog
simbolizma ĉistote, ljepote i nevinosti, te ĉesto u kršćanskoj ikonografiji on potpuno zamjenjuje
njezin lik ili se uz njega pojavljuje. Zbog prikaza njegova tri lista, ljiljan ĉesto predstavlja i Sveto
trojstvo, te se moţe vidjeti i kao element u crkvama i kršćanskim rukopisima iz XIV i XV
stoljeća. Stoga se ljiljan ne moţe okarakterizirati iskljuĉivo bosanskim, autentiĉnim simbolom,
ali je njegovom stalnom upotrebom u znakovlju ovdašnjeg srednjovjekovnog dvora postao
simbolom bosanske drţave.

Simbol ljiljana u Bosni vremenom sa vladarskog dvora prelazi u upotrebu kod vlastele, odnosno
feudalne elite. Ona ga koristi kao statusni simbol na nadgrobnim spomenicima - stećcima, ispod
kojih je sahranjivana na svojim posjedima. Dekoracija stećaka donosi brojne podatke o
historijskim okolnostima u kojima je ţivio pokojnik, te se na njih pored ljiljana uklesuju simboli
viteštva, maĉevi i štitovi, scene viteških turnira, lova i omiljenih zabava vlastele, sve u cilju
dokazivanja društvenog prestiţa.

Na prostoru srednjovjekovne Bosne i oklonih podruĉja registrirano je oko 60.000 stećaka, dok je
njih oko 6.000 ukrašeno. Ljiljan se pojavljuje na podruĉju cijele regije, ali je njegova najveća
koncentracija utvrĊena na podruĉjima srednjovjekovnih Zapadnih strana, Imotske krajine i Huma
te na podruĉju tzv. Kraljeve zemlje, odnosno današnjeg Kupresa, Imotskog, Hercegovine i
centralne Bosne.

Ljiljan je ĉesto postavljen na prednju, najvaţniju stranu stećka, gdje se nalazi glava pokojnika,
ukazujući na njegov društveni poloţaj. To daje znaĉaj ovom simbolu i ukazuje da on nije
sluĉajno izabran. Uvijek urezan na najbolje izraĊenim u najistaknutijim stećcima odreĊenih
nekropola, ljiljan se prikazuje na dva naĉina - s boĉnim listovima savijenim unutra ili s listovima
u obliku slova „S".

Simbolizam stećaka u savremenom bh. filmu

U Bosni i Hercegovini, stećci se pojavljuju u savremenoj umjetniĉkoj kulturi kao simboli i

motivi. U tom smislu, obratimo paţnju na dva filma, "Niĉija zemlja," i kratki film "Hop, Skip
and Jump." "Niĉija zemlja" završava se sa snaţnom scenom. Jedan ĉovjek iz Bosne ostavljen je
da ţiv leţi na neeksplodiranoj mini. Ako se pomakne, on umire. Koliko dugo će ĉovjek ţivjeti
bez pomjeranja pitanje je sa kojim film završava. Pomoć od Ujedinjenih nacija je stigla, ali je
onda povuĉena. Ĉovjek je prepušten svoj nemilosrdnoj sudbini. Ĉak ni iskusna novinarka ne
prepoznaje da joj priĉa leţi u rovu koji je udaljen samo nekoliko metara od njenog vozila. Poput
UN-a, novinarka odlazi ispunjena osjećajem fatalizma. Ta završna scena je simbol današnje
bosanskohercegovaĉke situacije. Ĉovjek je ţiv, ali svaki pokušaj kretanja ili ustajanja dovest će
do njegove smrti. Ĉovjek je ţiv ali zamrznut stvarnošću trenutaĉne smrti

Posmatrajmo prethodnu scenu na kraju filma. Film se završava sa njeţnom pjesmom i zalaskom
sunca. Ĉovjek je postao svoj vlastiti nadgrobni spomenik. On je ţiv, ali ipak mrtav. Njegovo
blijedo tijelo svijetli na veĉernjem suncu. Njegova zguţvana košulja izgleda poput isklesanog
kreĉnjaka. Ĉovjek predstavlja ono što je stećak. Ivan Lovrenović kaţe da stećci "kao da oţive
pod sunĉevom svjetlošću." Stećak obiljeţava smrt nekoga ko još uvijek ţivi, još uvijek se obraća
onima koji ţive i prolaze pored njega.

Poput stećka, ţivi ĉovjek ne moţe biti dotaknut. Ako njemaĉki vojnik dotakne bosanskog
vojnika, i on će doţivjeti smrt. Ţivi ĉovjek je svjedok tragedije svog ţivota, "Ase leţi ... bosanski
vojnik sa prekrasnom kćerkom, prevaren od svijeta, izgubio dragog prijatelja." Poput stećka, ţivi
ĉovjek svjedoĉi o onome što je znaĉajno i izuzetno u sadašnjosti. Upravo takav je dar bosanskog
svetog kulturnog naslijeĊa.

Obratimo sada paţnju na drugi, kratki film "Hop, Skip and Jump." Film predstavlja ţenskog
snajperistu. Film izraţava duboku dvosmislenost. Sa jedne strane, mi ne znamo koliko je ona
ljudi ubila i da li je ubila dijete što na cesti bjeţi od snajpera. Sa druge strane, mi je vidimo kako
metkom u potiljak ubija sadistiĉkog Ĉetnika koji upravo namjerava ubiti majku i njeno dijete. Da
li je ova ţena prava Bosanka ili Ĉetnik? Taj paradoks zaleĊuje naše razumjevanje njenog
identiteta. Da li je moţemo poznavati?
Pogledajmo kritiĉnu scenu kada ona spušta svoje oruţe, otvara prozor, izlazi na sunce i
pozdravlja svoj nekadašnjeg ljubavnika sa druge strane ulice. Ona podiţe ruku, pokazujući svoj
dlan, pomjerajući je ispred sebe i iznad svoje glave, drţeći je u poloţaju zakletve. Šta njen
pozdrav znaĉi? To je isti pozdrav koji susrećemo na stećcima. Na stećku je uklesan ljudski lik
koji stoji na otvorenom polju i pozdravlja nas obasjan sunĉevom svjetlošću. Neki su mišljenja da
je podignuta ruka Pravedna ruka koju idolizira bogumilska hereza. Oto Bihalji-Merin se
meĊutim protivi toj interpretaciji: "Ĉest motiv je ogromna podignuta ruka, arhetipski simbol
zakletve višoj sili. Ne mora biti shvaćena kao ritualni ĉin, prizivanje dalekih boţanstava, već
moţe oznaĉavati stav komunikacije sa magiĉnim silama ovog svijeta." Motiv je dakle prije
duhovan nego religiozan. Njegova duhovnost nije izraţena u transcendentalnom. Ona je izraţena
u imanentnom. Dok je u smrti duša daleko, u stećku je ona prisutna i bliska. Podignutom rukom
ljudska duhovnost postaje prisutna ovdje i u sadašnjici.

Šta znaĉi to što snajperistica koristi ovaj pozdrav. Da li je ona prava Bosanka? Ţenin pozdrav
muškarcu ne moli, niti preklinje. Pozdrav je otvoren, a ne tajan ili sakriven iza zatvorenih vrata.
Ljudska povezanost ne pojavljuje se u privatnosti, već u javnosti. Pozdrav govori "Ja te znam i ti
znaš mene." On kaţe, "Ja te vidim i ti vidiš mene. Vidiš me jer ja vidim tebe."

To je ono što govori stećak. U javnom prostoru prirode, pozdravlja nas ljudski lik sa podignutom
rukom. Ljudski lik stoji i ne preklinje. Ljudski lik pozdravlja nas, strance, u otvorenom prostoru.
On govori "Ja te znam i ti znaš mene," i "ja te vidim i ti me vidiš." Još jaĉe od toga, u pozdravu
je prisutna naredba. Podignuta ruka insistira "ti me moraš poznavati i ja tebe moram poznavati."
"Ja te moram vidjeti i ti mene moraš vidjeti." Zašto je to tako? Ako me ne poznaješ, nećeš
poznavati ni sebe. Ako me ne vidiš, nećeš vidjeti sebe. A ako ne poznaješ ili ne vidiš sebe, ja te
ne poznajem i ne vidim. U tom sluĉaju, ti si barbarin.

Kada snajperistica pozdravlja svog nekadašnjeg ljubavnika, ona takoĊer govori "Ja te znam i ti
me znaš." Ona takoĊer govori "ti me moraš poznavati kao što ja tebe moram poznavati." Ovaj
gest je radikalan ĉin u ovom kontekstu. Ţena zna da neće poznavati sebe ako ne poznaje ovog
ĉovjeka. Ona takoĊer vidi da ovaj ĉovjek neće poznavati sebe ako ne poznaje nju.

Sretanje ţene u autobusu u Sarajevu nakon rata je nemoguća situacija. Ĉovjek ne moţe da
pozdravi ţenu. Ona je ubica. Ona je Ĉetnik. Niti je on moţe ne pozdraviti. Ona je Bosanka. Ona
je ostala u Sarajevu. Ako je pozdravi, on pozdravlja nekoga koga više ne poznaje. Ako je ne
pozdravi, on više ne poznaje sebe, svoju prošlost sa njom.

Umjetnost filma dramatizira ovaj paradoks do krajnosti. Nasuprot umjetnosti, mi moramo

prevazići ovaj paradaoks. Stećak nas uĉi jednu vaţnu lekciju. Ljudska duhovnost nalazi se u
sadašnjem i bliskom, a ne dalekom i davnom. Stećak sa podignutom rukom poziva nas da
ustanemo, da se pomjerimo sa neeksplodirane mine i podignemo ruke prema drugima. Sjetimo
se, na kraju, i pjesme Maka Dizdara "Ruka" iz ciklusa "Radimlja":
Ova ruka kaţe ti da staneš

i zamisliš se nad svojim rukama

Zapisi sa stećaka

„Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo
ti sam."

"I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo."

"Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin."

"Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.Zalud ti je taj posao.Nasi

su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim."

"Ubi me na nevjeru Semrad,lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek."

"Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i

Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah
ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase."

"Ne preturi nam ovi kami,jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,a
ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci,no sto u zivljenju bjesmo."

web portal LjBcom