br. 96 rujan - listopad 2006.

VJERUJEMO

Ž BA KAKO I UŽIVATE U

IZLO A
PEKMEZU KOJI SMO

RA F I J TAMO SAMI RADILI, A SADA VAM

FOT OG VEĆ
OSIM PRIČA I OKUSA PRUŽAMO
MOGUĆNOST DA VIDITE NA NAŠIM
FOTKAMA KAKO SMO STVARNO UŽIVALI! ALI
I S TE
SV TO NISU SVE FOTKE TAKO DA NASTAVAK SLIJEDI!

L I K AKO OVIM PUTEM VAS TAKOĐER PODSJEĆAMO DA

ČU 10. 10. U UTORAK OPET S NAŠIM NOVIM
M J E NA PRIJATELJIMA IZ EVANGE-
NA
E T U BILO LISTIČKOG VRTIĆA ODLAZIMO U
IZL KAŠINU, U EKO VRTIĆ, GDJE ĆEMO
OVAJ PUTA RADITI
R,
SUPE KRUH!
JUPIII!
 SADRÆAJ
Sastanak predstavnika RH, ÆOZ-a i Bet Izraela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
IMPRESSUM Memorijalna izloæba Oskara Hermana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Ha-kol 96.
rujan - listopad 2006. Europski dan æidovske kulture u Zagrebu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
tiπri - heπvan 5767. Evropski dani jevrejske kulture u Beogradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Glavna i odgovorna urednica Roπ Haπana u Zagrebu i Dubrovniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Nataπa Barac
Roπ Haπana u Osijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
UredniËki savjet Roπ Haπana u Rijeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Zora Dirnbach, Æivko Gruden,
Tamara Indik-Mali, Promocija poπtanske marke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Damir Lajoπ
Udruga osoba koje su preæivjele holokaust . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
TehniËka urednica Or ha©emeπ - muzikom i plesom do uËenja o judaizmu . . . . . . . . . . . 14
Nataπa PopoviÊ
Konferencija Æidovi i more . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Priprema i oblikovanje za tisak Uz Menuhu na tuzlanskom groblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Magen d.o.o. Zagreb
Iz naπih opÊina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Ha-kol
glasilo æidovske zajednice u Hrvatskoj Leatid Europe - seminar u Parizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Meirom negodovao zbog TankoviÊevih izjava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Lektorica
Ivana Kurtovic Budja Otkuda su doπli i πto su bili naπi stari. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
IzdavaË
Peti dio serijala o izraelskim zastavama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Æidovska opÊina Zagreb, 65. godiπnjica masakra u Babinom Jaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
PalmotiÊeva 16, 10000 Zagreb,
p.p. 986. SjeÊanje na Lavoslava Schwarza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Tel: 385 1 49 22 692 »inovi i oznake u izraelskoj vojsci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
fax: 49 22 694
e-mail: jcz@zg.t-com.hr Povratak izgubljenog plemena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
uredniπtvo: hakol@net.hr Logoraπka poπta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Za izdavaËa Rim: najstarija æidovska zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
dr. Ognjen Kraus
Ispunjena æelja Theodora Herzla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
ISSN 1332-5892 Æidovski muzej u Berlinu proslavio pet godina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Izlaæenje Ha-kola financijski potpomaæe Zbirka od milijun dolara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Savjet za nacionalne manjine
Republike Hrvatske
150. godiπnjica roenja Sigmunda Freuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Quislingova kuÊa centar borbe protiv netrpeljivosti . . . . . . . . . . . . . . . 57
Pretplata
100 kuna godiπnje, Susret nakon 65. godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
za inozemstvo 200 kuna. Pisma Ëitatelja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Æiro raËun kod ZagrebaËke banke broj:
2360000-1101504155 In memoriam: Magda Leitner Kornhauser. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Æidovska opÊina Zagreb.
Devizni raËun: 30101-620-16/2424116441

Tisak U realiziciji ovog broja sudjelovali su:

NPGTO OFFSET ZAGREB
Na naslovnici:
Nastup plesne skupine Or Hašemeš
u okviru Dana židovske kulture na
prostoru geta u Trstu
Dean Friedrich, Laila ©prajc, Klara Azulaj, Raka Levi, Damir Lajoπ,
Darko Fisher, Filip Kohn, Melita ©vob, Neda Wiesler, Mirjam Bing-
DrempetiÊ, Nataπa PopoviÊ, Æeljko Heimer, Paula Novak, Jurica MiletiÊ,
Vesna Domany-Hardy, Jaπa Kraus, Nada Kohn-Nguyen, Vojislav OlujiÊ
Svim suradnicima najtoplije zahvaljujemo!
 DOGA–ANJA
Sastanak predstavnika RH,
predstavnika ÆOZ-a i predstavnika Bet Izraela

U prostorijama hrvatske Vlade odræan
je 12. rujna 2006., na poziv Ureda preds-
jednika Vlade RH, sastanak predstavnika
dræavnih vlasti, Æidovske opÊine Zagreb i
Bet Izraela. Sastanku su nazoËili: g. Stje-
pan MesiÊ, predsjednik RH, g. Vladimir
©eks, predsjednik Sabora RH, dr. Ivo Sa-
nader, predsjednik Vlade RH, ga Marina
MatuloviÊ - DropuliÊ, ministrica graditeljst-
va i prostornog ureenja, ga Ana Lovrin,
ministrica pravosua, g. Milan BandiÊ,
gradonaËelnik Zagreba, g. Antun PalariÊ,
dræavni tajnik, g. Franjo DubroviÊ, tajnik
Komisije za odnose s vjerskim zajednica-
ma, dr. Ognjen Kraus, predsjednik ÆOZ-
a, mr. Jozef Papo, potpredsjednik ÆOZ-a
te dr. Ivo Goldstein i ga Anica Elizabeta
FranoviÊ, predstavnici Bet Izraela.
Premijer je u uvodnoj rijeËi izrazio sprem-
nost Vlade i Grada da pomogne izgrad-
nju æidovskog centra u Praπkoj ulici u
Zagrebu i to do 4.000 m2 te izjavio da pri-
sutne vidi dijelom radne grupe odnosno
odbora koje Êe voditi projekt.
Zahvalivπi na inicijativi, dr. Kraus je izra-
zio negodovanje moguÊnoπÊu bilo kakve
participacije Bet Izraela, nezakonito reg-
istrirane zajednice koja je traæila brisanje
ÆOZ-a iz registra vjerskih zajednica i to u
4
Sastanku su nazoËili:
g. Stjepan MesiÊ,
predsjednik RH, g. Vladi-
mir ©eks, predsjednik Sa-
bora RH, dr. Ivo Sanader,
predsjednik Vlade RH, ga
Marina MatuloviÊ - Dropu-
liÊ, ministrica graditeljstva i
prostornog ureenja, ga
Ana Lovrin, ministrica pra-
vosua, g. Milan BandiÊ,
gradonaËelnik Zagreba,
g. Antun PalariÊ, dræavni
tajnik, g. Franjo DubroviÊ,
tajnik Komisije za odnose
s vjerskim zajednicama,
dr. Ognjen Kraus, preds-
jednik ÆOZ-a, mr. Jozef
Papo, potpredsjednik
ÆOZ-a te dr. Ivo Goldstein
i ga Anica Elizabeta
FranoviÊ, predstavnici Bet
Izraela.
projektu ÆOZ-a koji bi se trebao realizirati
na zemljiπtu u vlasniπtvu ÆOZ-a. Naglasio
je da ÆOZ nije realizirala ovaj projekt veÊ
πezdesetak godina pa s istim moæe joπ
priËekati bude li pokuπaja njezina dovo-
enja u odnose koji joj ne odgovaraju.
Zamolio je Vladu da ÆOZ dostavi Odluku
o gradnji u pisanom obliku s organizacijs-
kim i financijskim pojedinostima te da
potpiπe Ugovor izmeu Koordinacije
ÆO-a u RH i Vlade RH o pitanjima od za-
jedniËkog interesa. Nakon realizacije tih
molbi, VijeÊe ÆOZ-a Êe se dati svoje oËi-
tovanje.
Ukupna bruto razvijena povrπina budu-
Êeg centra mogla bi biti oko 9.000m2 pa
bi u sluËaju sudjelovanja dræave i grada u
izgradnji 4.000 m2 ÆOZ trebala osigurati
ostatak sredstava. Kako bi uopÊe mogla
planirati gradnju, uz postojeÊu programs-
ke i investicijske studije, ÆOZ mora imati
na raspolaganju precizne podatke o pla-
novima dræave i grada. Prije investicijs-
kog zahvata, kao πto je u ovom sluËaju
gradnja centra, prioritet je osiguranje fina-
ncijske samostalnosti malih opÊina, koja
bi se osigurala potpisom gore navedenog
ugovora. 
:: ÆO ZAGREB::
Sjednica
Koordinacije
ÆO u RH
Koordinacija židovskih općina u Re-
publici Hrvatskoj održala je sjednicu
24. rujna 2006. kojoj su prisustvova-
li: dr. Ognjen Kraus, predsjednik, dr.
Andrej Pal (Čakovec), Zlatko Bie-
nenfeld (Daruvar), prof. dr. Sabrina
Horović (Dubrovnik), dr. Krešimir
Švarc (Koprivnica), Damir Lajoš
(Osijek), Vlado Kohn (Rijeka) i Zo-
ran Morpurgo (Split). Nakon uvod-
nog “čestitarskog” dijela, na kraćem
sastanku prisutni su se upoznali s naj-
novijim događajima, a posebice oko
daljnjeg odlaganja potpisivanja Ugo-
vora s Vladom RH. Zaključeno je da
se Vlada još jednom pozove na pot-
pis te da Koordinacija iznađe sreds-
tva za općine bez prihoda.
VAÆNA OBAVIJEST
Kao i svake godine, korisnici
Claims penzija primiti Êe pismo
s formularom (na njemaËkom
jeziku) kojeg treba potvrditi kod
javnog biljeænika (uz predoËenje
osobne iskaznice) ili u
njemaËkom veleposlanstvu.
Potvreni formular treba vratiti
na adresu
Claims Conference CEEF
Sophienstrasse 44
60487 Frankfurt/Main
Germany
Napomena: ostaje stara adresa za
ove potvrde, jer u Frankfurtu imaju
sve podatke u raËunalu (objaπnje-
nje primljeno iz Izraela).
96
:: IZLOÆBA ÆO ZAGREB ::
Memorijalna izloæba
Oskara Hermana

U nedjelju 17. rujna 2006. u prostorijama galerije KloviÊevi dvori
na Jezuitskom trgu u Zagrebu otvorena je Memorijalna izloæba slika
Oskara Hermana, a povodom dvjestote obljetnice osnutka ÆOZ-a i
sto dvadesete obljetnice roenja ovog slikara. Oskar Herman jedan
je od najmanje poznatih umjetnika iz tzv. muenchenskog kruga. Uz
RaËiÊa, KraljeviÊa i BeciÊa pripadao je “hrvatskoj πkoli”, a od pret-
hodne trojice izdvojio se osebujnim stilom i samozatajnoπÊu.
Za ovu su retrospektivnu izloæbu autori, g. Zdenko Rus i ga Jas-
mina Bavoljak, odabrali oko dvjesto pedeset radova iz fundusa zbir-
ki KloviÊevih dvora, Galerije likovnih umjetnosti Osijek, Galerije
umjetnina Split, Gradskog muzeja Karlovac, Gliptoteke HAZU-a,
Moderne galerije Zagreb, Kabineta grafike HAZU-a, Zagreb, Muzeja
moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Muzeja suvremene umjet-
nosti Zagreb, UmjetniËke galerije Dubrovnik, zbirki DeËi, Selem, Vi-
doπeviÊ i zbirke ÆOZ-a.
Prigodnim govorima pred tristotinjak uzvanika, izloæbu su otvorili
ravnateljica Galerije, ga Vesna Kusin, predsjednik ÆOZ-a, dr.
Ognjen Kraus te autor teksta u katalogu, g. Zdenko Rus.
Uz prigodni domjenak, goste su zabavljali Jewsersi. Izloæbu prate
plakat i katalog na 250 stranica. Organizaciju izloæbe pomogli su
Diners Club Adriatic, Helios osiguranje i Veleposlanstvo Savezne
Republike NjemaËke u Zagrebu. Izloæba je otvorena do 3. prosinca
2006. PreporuËujemo. 
96
KULTURA
Oskar Herman roen je u Zagrebu, 17. oæujka 1886.
godine, od oca Danijela i majke Jozefine Hermann,
koja umire kada su mu bile Ëetiri godine. Imao je tri
sestre i jednog brata. 1894. godine otac Danijel pa-
da pod steËaj πto uzrokuje probleme u obitelji. Obi-
teljsko prezime Oskar Ëetrdesetih godina 20. stolje-
Êa krati u Herman.
Oskar Herman u Zagrebu je zavrπio osnovno i sred-
njoπkolsko obrazovanje, a 1903. nakon mature od-
luËuje postati slikar, napuπta obiteljski dom i polazi
u slikarsku πkolu Konrada Filipa. Godinu dana kas-
nije seli u Muenchen, koji je u to vrijeme bio snaæni
likovni centar, te upisuje Akademiju likovnih umjet-
nosti, u klasi prof. Johanna Hartericha. Prijateljuje s
Josipom RaËiÊem i Romanom Kramsztykom koji
takoer tamo studiraju.
Prvu samostalnu izloæbu imao je 1908. u Zagrebu,
te je bio prvi od Ëlanova «minhenskog krugafl koji je
izlagao u Zagrebu. Nakon toga Herman traæi vlasti-
ti likovni jezik, a 1914. sudjeluje na prvoj izloæbi Min-
henske nove secesije. Na poËetku Prvog svjetskog
rata vraÊa se u Zagreb, gdje je zavrπio vojni rok, a
1918. ponovno odlazi u Muenchen, gdje Êe provesti
iduÊih petnaest godina. Povratak u Zagreb 1933.,
nakon πto je Hitler doπao na vlast u NjemaËkoj, zna-
Ëio je za Hermana korjenit prijelom. S minhenskom
slikarskom kulturom ne uklapa se u aktualne zagre-
baËke trendove, te æivi u teπkim materijalnim prilika-
ma.
Tijekom Drugog svjetskog rata sklanja se u Kar-
lovac, zatim u Ljubljanu, a od 1942. bio je zatoËen u
logoru na jugu Italije. Nakon pada Italije prikljuËuje
se NOP-u. Po zavrπetku rata vraÊa se u Zagreb u
svoj stan-atelje u MartiÊevoj ulici, u kojem je æivio i
radio do smrti. Bio je kustos Moderne galerije u
Zagrebu do umirovljenja 1949. U Zagrebu se æeni s
Mirom SvjeæiÊ.
Godine 1954. prireena mu je velika retrospektivna
izloæba u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, ko-
jom se potvruje njegova vrijednost, a joπ viπe s ret-
rospektivnom izloæbom u UmjetniËkom paviljonu u
Zagrebu 1971.
Godine 1955. nagraen je Nagradom grada Zagre-
ba, a 1960. odlikovan Ordenom zasluga za narod I.
Reda. Godine 1966. nagraen je za æivotno djelo
nagradom iz fonda «Vladimir Nazorfl.
Preminuo je 18. sijeËnja 1974., a pokopan je u obi-
teljskoj grobnici na Mirogoju.
(prema tekstu Jasmine Bavoljak,
iz kataloga Memorijalne izloæbe Oskara Hermana)
5
 KULTURA :: ÆO ZAGREB::

Europski dan
æidovske kulture

Zagrebački
gitaristički kvartet

Æidovska opÊina Zagreb se, veÊ tradicionalno, i ove go- knjiænice nije bila u moguÊnosti osobno odræati predavanje na
dine pridruæila mnogobrojnim æidovskim zajednicama Europe temu zaπtite knjiænog fonda ÆOZ-a, pa je njezino izlaganje
pri proslavi sedmog po redu Europskog dana æidovske kul- proËitala mr. sc. Julija Koπ, voditeljica Knjiænice i arhiva ÆOZ-a.
ture.
Program pripremljen za ovu prigodu pobudio je velik interes
PreteËa ovoj manifestaciji bila je inicijativa ogranka B’nai graana Zagreba i Ëlanova ÆOZ-a te je tako OpÊinu tijekom
Brith iz Strasbourga koji je 1996. godine or- dana posjetilo viπe od 400 ljudi. Realizaciju
ganizirao zajedno s TuristiËkom zajedni- Pripremljeni program po- programa djelomiËno je ostvarena i sredst-
com Bas-Rhin (Francuska) Dan otvorenih budio je veliki interes gra- vima Predstavnika æidovske nacionalne
vrata. S vremenom projekt je izrastao u đana Zagreba i članova manjine Grada Zagreba.
meunarodnu manifestaciju velikih raz- ŽOZ-a te je tako Općinu Pozivamo sve zainteresirane da se svojim
mjera te od 2000. godine nosi naziv Eu- tijekom dana posjetilo idejama i sugestijama veÊ sada ukljuËe u
ropski dan æidovske kulture. planiranje Europskog dana æidovske kulture
više od 400 ljudi.
U nedjelju 3. rujna 2006. godine u 300 eu- Realizaciju programa 2007. godine. 
L. ©.
ropskih gradova okupilo se viπe od djelomično je ostvarena i
125,000 posjetitelja prateÊi raznovrsne sredstvima Predstavnika
programe i aktivnosti koje su æidovske za- židovske nacionalne ma-
jednice pripremile na ovogodiπnju temu njine Grada Zagreba.
“Europskim stazama æidovske baπtine”. U
organizaciji Odbora za zaπtitu kulturne
baπtine ÆOZ-a i B’nai B’rith ogranka Gavro Schwarz, u ÆOZ-u
se odvijao cjelodnevni program.
U 12.00 sati predsjednik ÆOZ-a Ognjen Kraus otvorio je iz-
loæbu “Tora - knjiga æivota” / svakodnevna i vjeËna; u 14.00
rabin Zvi Eliezer Alonie priredio je pravi kulinarski show, kao
uvod u bogatu zakusku.
Tijekom poslijepodneva publika je imala prilike pratiti odliËan
nastup ZagrebaËkog gitaristiËkog kvarteta, koji je izveo tradi-
cijske æidovske pjesme te na kraju uæivati u ciklusu pjesama
“Memories”, Brune Bjelinskog, u izvedbi sopranistice Lidije
Lidija Horvat Dunjko
Horvat Dunjko koju je na klaviru pratio Darko DomitroviÊ. Na-
koju je na klaviru prati
æalost mr. sc. Irena MediÊ, konzervatorica i voditeljica odjela
Darko DomitroviÊ
zaπtite i pohrane knjiæniËne grae Nacionalne i sveuËiliπne

6
96
:: JO BEOGRAD::
Od proteklog izveπtaja za Ha-kol,
obeleæili smo Evropski dan jevrejske
kulture i Roπ Haπana, a evo i kratkog
izveπtaja o ovim dogaajima:
Evropski dani
jevrejske kulture u Beogradu

U okviru Evropskog dana jevrejske
kulture, koji se veÊ tradicionalno odræava
treÊeg septembra, Jevrejska opπtina Be-
ograd pripremila je prigodan celodnevni
program. Naπe druæenje je poËelo izjutra
obilaskom Jevrejskog muzeja.
Upravnica muzeja, Voislava Radovano-
viÊ nas je provela kroz stalnu izloæbu.
Svojim izlaganjem, jasnim objaπnjenjima
i odgovorima na sva naπa pitanja, pobu-
dila je paænju svih prisutnih, a poπto nam
je vreme bilo ograniËeno verujem da su i
oni koji su prvi put bili u muzeju i oni koji
su tu bili ranije, poæeleli da ponovo dou
i provedu mnogo viπe vremena.
Skoro sva mesta koja su znaËajna i ve-
zana za naπu zajednicu u Beogradu
obiπli smo autobusom. Na DorÊolu smo
posetili spomenik “Menora u plamenu”,
mesto na kome je bila stara sinagoga u
Solunskoj ulici, Æenski dom odnosno bol-
nicu, bioskop Rex. Obiπli smo naπe grob-
lje i nastavili do Starog sajmiπta - koncen-
tracionog logora za vreme rata.
Stigli smo i na ostvaranje izloæbe fotogra-
fija u organizaciji Jevrejske opπtine Ze-
mun.
Drugi deo druæenja nastavili smo u zgra-
di sinagoge gde nas je saËekalo malo
posluæenje i nezaboravni trenuci uz se-
fardske muziËke numere Drite TutunoviÊ
u pratnji Nikole SalaËanina. Posle njih
nastupila je naπa plesna grupa Nahar
haes i joπ viπe doprinela da se opustimo
i oseÊamo prijatno.
Obilazak smo nastavili posetom Topovs-
kih supa i Jajincima. Sve vreme vodiË
nam je bio Aleksandar MoπiÊ. Kao kulmi-
nacija ovog divnog dana bilo je iscrpno
96
predavanje kustosa Jevrejskog muzeja
gospoe Milice MihailoviÊ pod nazivom
“Putevi Evropskog jevrejskog naslea”.
Potom je amatersko pozoriπte Kralj Da-
vid izvelo odlomke iz romana Æaka Kon-
fina “Jesi li ti razapeo Hrista” uz muziËku
pratnju Nikole SalaËanina i –ure Makre-
vske - reæija Mirjam Salom.
Na samom kraju druæenja nastupio je hor
BraÊe Baruh i kao i obiËno dobio gromo-
glasan aplauz.
Roπ Haπana
Roπ Haπana smo obeleæili sveËanom
veËerom posle sluæbe u sinagogi i to kao
novoj - sveæe okreËenoj sinagogi koja je
za svoj 80-ti roendan dobila novo ruho.
Sinagoga je bila prepuna, sva mesta za-
uzeta, stajalo se u prolazima i pred ula-
zom, a na balkonu su se videle glave
koje su izvirivale.
U gostima su nam bili ambasadori Izrae-
la i ©panije, predstavnici ameriËke i bri-
tanske ambasade, te francuskog kultur-
nog centra i potpredsednik druπtva srp-
sko-jevrejskog prijateljstva, a i mnogi dru-
gi. Posle pozdrava predsednika Izraela
koje je rabin Asiel proËitao, obratila nam
se ambasador Izraela Yaffa Ben Ari, koja
je odræala lepi govor, zaæelela Shana to-
va i naglasila da je “shana habaa be Je-
rushalaim” bar za nju, jer joj se u meu-
vremenu zavrπava mandat u Beogradu.
Predsednik JOB je takoer pozdravio
sve prisutne i zaæeleo da nova godina
bude slatka i rekao da Jevreji doËekuju
5676. godinu (ko bi rekao da Êemo toli-
ko opstati) samo gajeÊi ljubav prema æi-
votu, jedni drugima, uËenjem i znanjem,
KULTURA
radom, te ËuvajuÊi uspomene i negujuÊi
tradiciju koju nosimo sobom veÊ mileniju-
mima.
PripremajuÊi se za Seder veËeru, koju
smo po sefardskom obiËaju vodili prateÊi
redosled po Seder knjiæici koju je Rabin
Aisel pripremio joπ proπle godine, pro-
davali smo karte za naπ social hall sa in-
formacijom da Êe oni prijavljeni preko
broja 80 biti smeπteni u velikoj sali JOB.
To je znaËilo da Êe se veËera dogaati
na dva mesta simultano i da Êe sedere
voditi naπi rabin i hazan. Meutim, zad-
njeg dana smo odluËili ipak da se stis-
nemo i svi slavimo zajedno u social hallu
i napravili pometnju jureÊi sve da obaves-
timo o promeni.
Seder veËera u naπem sveËano okiÊe-
nom social hallu je poËela Ëitanjem Kidu-
πa na ladinu jer smo u Ëast naπeg gosta
ambasadora ©panije koji nam je uveliËao
ovu sveËanu veËeru, veÊinu blagoslova
proËitali na Ladinu. Posle pranja ruku bla-
goslovili smo halu, pa jeli urme, jabuke,
tikve, praziluk, πargarepu i pasulj. Sve
kao simboliku po sederu, do kasno u noÊ.
Na kraju je glava jagnjeta pripala pred-
sedniku - glavi Jevrejske opπtine Beog-
rad - jer “Neka bude volja tvoja…. da
budemo glava a ne rep”. Ovo je Majmo-
nides komentarisao na sledeÊi naËin:
“Bolje je Ëoveku da bude uËenik nekoga
ko je mudriji od njega, nego da bude gos-
podar nekom ko je gluplji od njega. Prvo
ga vodi u poboljπanje a drugo u pogorπa-
nje”
Æelim vam da svi budemo upisani u knji-
gu dobrog æivota 
Klara Azulaj, potpredsednik JOB
7
 DOGA–ANJA :: NOVA GODINA ZAGREB :: DUBROVNIK ::

Roπ Haπana
u ÆOZ-u
Proslavili smo joπ jednu Novu godinu.
Sve to i nije vijest da se nije dogodilo
neπto πto ne pamte ni oni stariji. Samo
u sinagogi na Erev Roπ Haπana bilo je
gotovo stotinu ljudi. Ubrzo nakon toga
brojka onih koji su æeljeli uÊi u klub
popela se na viπe od 170 osoba. Ranije
postavljen stol za 121 osobu pokazao
se premalim, pa su se ad hoc angaæi-
rala sva raspoloæiva sjedala kako bi u
klub doslovno nagurali 160 stolaca, a
neki su ljudi ostali u predvorju jer se
fiziËki nije moglo uÊi. Jedini gost brojnih
opÊinara bio je izraelski veleposlanik s Erev Roπ Haπana u
obitelji. Svi kaæu da ne pamte tako poz-
itivnu atmosferu i tako ugodan obiteljs-
ki ambijent. Da jedno iznenaenje nije
Domu Lavoslav Schwarz
dovoljno, pobrinuli su se Ëlanovi u ned-
Erev Roπ Haπana naπi su korisnici ove godine uglavnom proveli u krugu svo-
jelju, stigavπi na jutarnju sluæbu i πofar jih obitelji. Iako je veËera bila dogovorena za 18 sati veÊ su mnogo ranije svi bili
u doista, do sada, nevienu broju. u predvorju.
Ovom prigodom gosti su bili predsjed-
Zasjali su u svom najboljem izdanju, ureeni kao da se spremaju na veËeru u
nici æidovskih opÊina u RH.
kakav ekskluzivni restoran. Naπ je deæurni roËnik neprestano donosio dodatne
stolice kako bi se svi mogli smjestiti u blagovaonicu.
Nakon paljenja svijeÊa i blagoslova uslijedilo je Ëestitanje uz æelje za uspjeπnu i
Roπ Haπana slatku godinu.

u Dubrovniku VeËera je protekla u dobrom raspoloæenju i ugodnoj atmosferi, a naroËito su uæi-

vali oni korisnici uz koje su bili njihovi unuci. 
Prigodnom sveËanoπÊu u
dubrovaËkoj sinagogi 22. rujna
obiljeæena je Roπ Haπana 5765.
Uzvanicima, gostima i Ëlanovima dubro-
vaËke æidovske opÊine obratila se pred-
sjednica te opÊine Sabrina HoroviÊ, koja
je istaknula kako je duga povijest æidovs-
koga naroda pokazala da ga nije odræalo
materijalno bogatstvo i fiziËka snaga, veÊ
poπtivanje Knjige æivota - svete Tore.
«Vjera je ujedinjujuÊi i najvaæniji temelj
æidovskoga jedinstvafl, kazala je preds-
jednica Æidovske opÊine Dubrovnik.
SveËanosti u dubrovaËkoj sinagogi, dru-
goj najstarijoj u Europi, nazoËni su bili
podæupan dubrovaËko-neretvanski Ved-
ran LelekoviÊ, predsjednik dubrovaË-
koga Gradskog vijeÊa Nikola Obuljen,
zamjenik dubrovaËke gradonaËelnice
Antun KisiÊ te predstavnici vjerskih za-
jednica.

8
96
:: NOVA GODINA OSIJEK :: DOGA–ANJA

Dogaaji
u Osijeku

Sada veÊ neupitno tradicionalno obiljeæavanje Dana
æidovske kulture popratila su dva dodatna, nama bitna
dogaaja.
Prvi je uspjeπno okonËanje projekta zaπtite pisane baπtine
Æidovske opÊine Osijek, ostvarenog uz pomoÊ Centra za rad za æidovstvo koje je odræao nadrabin zagrebaËki Zvi Eliezer
s psiho-traumom i mirom iz Vukovara i njihova predsjednika Alonie. Nakon ovog predavanja Ëlanovi ÆOO-a su imali priliku
Charlesa Tauberta. Bogata pisana graa Æidovske opÊine pogledati i projekciju na temu „Sinagoge IstoËne Europe, proc-
Osijek je, nakon poæara koji je zadesio zgradu 1998. godine, vat, razaranje i obnova“, koje je odræao Gosp. Yechiel Bar
spaπena uz intervenciju Ëlanova ÆOO-a, OsjeËke vatrogasne Chaim, predstavnik J-fonda za IstoËnu Europu.
sluæbe i pripadnika HV-a koji su pomagali u gaπenju. U nedo-
Za sada Shalom iz Osijeka, a za iduÊi broj Ha’kola obeÊavam
statku drugih moguÊnosti, graa je uskladiπtena u pomoÊnim
sliku suka koju Êe za Sukot izraditi Nedjeljna πkola ÆOO-a u
prostorijama gornjogradskog Æidovskog groblja. Premda su
sklopu obiljeæavanja tog praznika. 
knjige na ovaj naËin zaπtiÊene od neposrednog uniπtenja, ipak
novi prostor nije bio odgovarajuÊi i nije imao potrebne uvjete Damir Lajoπ
za skladiπtenje vrijedne grae. Uz pomoÊ sredstava Hanadiv Predsjednik Æidovske opÊine Osijek
fondacije sva ova pisana graa je popisana, katalogizirana i
premjeπtena u prostorije ÆOO-a. Kako se zavrπetak ovog pro-
jekta poklopio s Danima æidovske kulture, iskoristili smo taj
dan i ovogodiπnju temu da predstavimo rezultate.
Drugi dogaaj bio je dovrπetak knjige „Stradanja i pamÊenja,
Holokaust u Osijeku i æivot koji se nastavlja“, autorice Zlate
ÆivakoviÊ-Keræe. Na naslovnici knjige je i kip Majka s djetetom,
umjetniËko djelo kipara Oskara Nemona, OsjeËanina æidovs-
kog podrijetla i dugogodiπnjeg kraljevskog kipara i medaljone-
ra na dvoru britanske kraljice. Izloæbu u ÆOO-u posjetila je i
Nemonova kÊi te joj je tom prilikom i sveËano uruËen jedan
primjerak knjige. Ova je knjiga smiπljena prvenstveno kao
skup priloga za prouËavanje povijesti Æidova u Osijeku. Knjiga
Êe imati sveËanu promociju u sklopu dana Grada Osijeka u
prosincu ove godine.
Roπ Haπana i Jom Kipur
Roπ Haπana smo ove godine proslavili kao gosti Jevrejske
Opπtine Subotica gdje su Ëlanovi ÆOO-a, nakon sluæbe, imali
priliku razgledati impresivnu subotiËku sinagogu, nakon Ëega
smo posjetili i Sajam na PaliÊkom jezeru. Ovo Êemo gosto-
primstvo uzvratiti veÊ za Sukot kada u ÆOO dolazi pedesetak
gostiju iz Subotice, Beograda i Zrenjanina.
Kako nije bilo moguÊnosti za organiziranjem sluæbe za Jom Ki-
pur u Osijeku, organizirano je predavanje o vaænosti tog dana

9
96
 DOGA–ANJA
OBILJEÆAVANJE
EUROPSKOG DANA
ÆIDOVSKE KULTURE
U OSIJEKU

Europski dan æidovske kulture odræan je u
Æidovskoj opÊini Osijek u 3. rujna 2006. Ovaj opÊe-
europski dogaaj pokrenut je prije 10 godina u
Francuskoj kao lokalna manifestacija. U Hrvatskoj je
taj dan prvi puta obiljeæen 2001. godine i to baπ u
Osijeku. U toj manifestaciju sudjelovale su toga
dana veÊina zemalja Europe u kojima æivi oko 2 mil-
ijuna Æidova. Svrha manifestacije, predoËiti javnosti
bogatstvo æidovske kulture i tradicije, postigla je u
Osijeku, kao i u ostalim europskom gradovima (njih
oko 200) znaËajnu paænju i uspjeh. Tema ovogo-
diπnjeg "Dana otvorenih vrata" kako se ova mani-
festacija Ëesto joπ naziva, bila je znaËajna mjesta
æidovskog nasljea.
Na podruËju istoËne Hrvatske gotovo da ne postoje objekti -
nepokretna dobra - znaËajna za æidovsko nasljee. Postoje
samo groblja i spomenici podignuti nakon holokausta. Od
desetak sinagoga od kojih su veÊina bile monumentalne
graevine, ostao je samo jedan manji objekt - bivπa sinagoga
u Donjem gradu, danaπnja Crkva radosne vijesti. OsjeËka
Æidovska opÊina je zato za ovogodiπnji Dan æidovske kulture
uz projekciju fotografija æidovskih objekata priredila i malu
izloæbu knjiga pod naslovom "Knjiga, odraz æidovske tradicije"
i nastup plesne grupe Haverim πel Israel". Izloæbu i projekciju
fotografija priredio Darko Fischer koji je i koordinator ove ma-
nifestacije za Hrvatsku.
Javnost Osijeka bila je pravovremeno i dobro obavijeπtena o
dogaaju preko lokalnih medija za koje je dva dana ranije
prireena konferencija. Mediji su slikom i tekstom dali opπirni
prikaz dogaaja u Æidovskoj opÊini Osijek a oko 100 posjetila-
ca u prostorijama Æidovske opÊine bili su vidno zadovoljni
izloæenim predmetima i plesom djece.  agoge te obnovu svih proËelja sinagoge. 
Darko Fisher
10
:: NOVA GODINA RIJEKA ::
©ANA TOVA, RIJEKA!

Dugo sam razmiπljao o tome πto ljudima opÊe-
nito znaËi Nova godina. Nakon dugog razmiπljanja
u viπe navrata zakljuËio sam da praznik Nove
godine za sve nacije i religije ima vrlo sliËno zna-
Ëenje, ali sama proslava i doËek dogaaju se u
razliËita doba godine. Æidovski kalendar je jedan
od najstarijih (ako ne i najstariji) i zato se moæemo
pohvaliti Ëinjenicom da su krπÊani u svom julijans-
kom kalendaru preuzeli æidovske poËetne dane
mjeseca za poËetke i zavrπetke horoskopskih
znakova. Novogodiπnji obiËaji vrlo su razliËiti, a
opet na neki naËin sliËni - govorimo o “vremenu
darivanja”, uËestale su pijanke, glasna muzika dok
ispraÊamo novu godinu i na samu ponoÊ gleda-
mo vatromet. Vatromet u Rijeci je posebno lijep jer
se ispaljuje s brodova, poËinje pola sata prije po-
noÊi, a kad nastupi ponoÊ odjekuju brodske
sirene, petarde i rakete.
U naπoj æidovskoj opÊini u Rijeci Novu smo godinu proslavi-
li u subotu 23. rujna, na prvi dan Roπ Haπana. Omladinci su
ukrasili prostorije pahuljicama izrezanim od papira, Davi-
dovim zvijezdama od srebrnog papira te balonima.
UnatoË lijepom vremenu i naπim oËekivanjima, u opÊini se
okupio prosjeËan broj ljudi - nas tridesetak.
Sjedili smo za stolovima, razgovarali, pijuckali, uæivali u se-
ndviËima, voÊu, kolaËima te Ëuvenom “©tajner Ëaju”. Prije
poËetka pravog slavlja, predsjednik Æidovske opÊine Rijeka
odræao je kratak pozdravni govor te proËitao Ëestitke koje je
opÊina dobila.
Malo po malo, æamor je postajao sve glasniji.
S obzirom na to da je naπa druπtvena sala relativno mala,
æamor je ubrzo postao tako glasan da je komunikacija bila
oteæana.
I da ne zaboravim - interes omladinaca rijeËke æidovske op-
Êine u posljednje je vrijeme porastao, pa smo se dogovar-
ali da se poËnemo redovito sastajati.
I joπ vaænije - uskoro poËinje obnova fasade svih proËelja
sinagoge u Rijeci.
Ovu priliku takoer koristim da u ime Æidovske opÊine
Rijeka zahvalim Gradu Rijeci, Æupaniji primorsko-goranskoj
i Ministarstvu kulture Republike Hrvatske za dosadaπnje
donacije koje su omoguÊile obnovu sakralnog prostora sin-
Filip Kohn
96
 :: ÆO ZAGREB :: DOGA–ANJA

Promocija
poπtanske
marke

Prigodom obiljeæavanja dvjestote obljetnice osnut-
ka ÆOZ-a, Hrvatska poπta d.d. pripremila je i izdala
prigodnu poπtansku marku.
Na internom natjeËaju Hrvatske poπte, za motiv mar-
ke izabran je rad Hrvoja ©ercara, poznatoga grafiË- Poπtanska marka izdana povodom
dvjestote obljetnice ÆOZ-a na prigodnoj omotnici s FDC-om.
kog umjetnika i Ëovjeka koji je do sada osmislio
odnosno grafiËki rijeπio brojna poπtanska izdanja.
Marka je uz FDC (First Day Cover) puπtena u promet 15. Ëestitao obljetnicu te rekao da je u æelji da istakne ulogu
rujna 2006., a isti je dan u prostorijama ÆOZ-a odræana pri- ÆOZ-a u druπtvu, HP izdala prigodnu marku nominalne vrije-
godna promocija. Za tu prigodu HP je otisnuo plakat te letak dnosti za frankiranje poπiljki u inozemstvo (5,00 kn) kako bi
s pojaπnjenjem razloga ovog izdanja na Ëetiri jezika (hrvats- ista obiπla svijet.
kom, engleskom, francuskom i njemaËkom).
Gosti su se potom druæili na prigodnom domjenku u klubu
Promociji su bili nazoËni predstavnici uprave HP-a na Ëelu s ÆOZ-a uz svirku Jewsersa. Uz ovo izdanje filatelisti do kraja
predsjednikom uprave, g. SardeliÊem, autor marke, brojni godine pripremaju i Maximum kartu. Interesantno je da su
gosti, veÊinom hrvatski gospodarstvenici i Ëlanovi ÆOZ-a. ove godine, a uz prigodne dogaaje oko ÆOZ-a, izdana veÊ
Promociju je prigodnim rijeËima otvorio potpredsjednik ÆOZ- dva dotiska na dopisnici; povodom Meunarodnog dana
a, g. Joka Papo, a prisutnima se nakon njega obratio g. Sar- sjeÊanja na ærtve holokausta te uz koncert Izraelske filhar-
deliÊ. Istaknuo je znaËaj doprinosa ÆOZ-a druπtvu u cjelini, monije pod ravnanjem Zubina Mehte. 

Dotisak na dopisnici s FDC-om uz obiljeæavanje Meunarodnog dana Malo poznata dopisnica s originalnim potpisom dirigenta s
sjeÊanja na ærtve holokaust; prvi put u povijesti RH na dopisnici se FDC-om uz koncert Izraelske filharmonije; prvi put u povijesti
pojavljuje tekst na hebrejskom jeziku (veÊ sada jedno od najvrednijih se na FDC-u pojavljuje hebrejski tekst
hrvatskih filatelistiËkih izdanja, naklada 50 komada). (naklada 20 komada, naklada bez potpisa 100 komada).

11
96
 UDRUGE
Udruga je u Hrvatskoj osnovana 2001. godine po uzoru na sliËne organizacije
πirom svijeta koje okupljaju oko milijun osoba koje su preæivjele holokaust, a ne-
davno je dobila i nove prostorije. To je prilika da se podsjetimo na vaæan rad
ove udruge.
Udruga osoba koje su preæivjele holokaust
Piπe: Melita ©vob

Naπa organizacija je udruga graana koja okuplja osobe
koje su preæivjele holokaust u Hrvatskoj, a kojih ima oko
tisuÊu; Ëlan je svjetskih (Federacija sa sjediπtem u Americi) i
europskih organizacija (EUAS sa sjediπtem u Bratislavi) , te
je u najuæem (potpredsjednik) njihovu rukovodstvu.
Njezina je osnovna zadaÊa da odræava sjeÊanje na holokaust
i sudjeluje u edukaciji o holokaustu, da podræi i zastupa Ëlan-
stvo u njihovoj borbi za jednaka prava na restituciju, reparaci-
ju i poboljπanje uvjeta æivota, da predaje svoju zadaÊu bu-
duÊim generacijama i ukljuËuje ih u rad svojih konferencija i
aktivnosti πirom svijeta.
Moæemo kazati da je naπa aktivnost zapoËela davno prije
nego smo formalno osnovali organizaciju. Naπa kratka kro-
nika moæda Êe stoga biti korisna i kada se nabrajaju aktiv-
nosti za proslavu 200-te godiπnjice OpÊine, iako nije uvijek
bila praÊena i shvaÊena, moæda jednostavno zato jer je tradi-
cionalno utkana u rad svake kehile .
• Prva veÊa «akcijafl bila je Socijalna anketa za osobe stari-
je od 65 godina (a to su oni koji su preæivjeli holokaust)
provedena u Zagrebu 1995. godine. Ona je znaËajna ne
samo zbog rezultata anketiranja veÊ i zbog sudjelovanja
velikog broja volontera, od omladinaca do umirovljenika,
socijalnog odbora, socijalnog radnika (Rut DajË) i potpore
JOINT-a (Bar-Chaim). Anketa je kompjutorski obraena i
tada je zapoËela dragocjena i uspjeπna suradnja s ing.
Zoranom MirkoviÊem, koji je postavio i bazu za ærtve ho-
lokausta u Hrvatskoj.
• U studenom 1997. Vlada Republike Hrvatske imenovala
je Povjerenstvo za istraæivanje povijesnih Ëinjenica o sud-
bini imovine nacistiËkih ærtava u koje je ukljuËila dr. Melitu
©vob , tada joπ na radu u Institutu za migracije i narodnos-
ti. ZapoËinje znaËajna suradnja i sudjelovanje na meu-
narodnim konferencijama u vladinim delegacijama, pripre-
mama izloæbi i publikacija i dobivanje meunarodne pot-
pore za osnivanje baze podataka.
12
:: ÆO ZAGREB ::
• U to se vrijeme otvorila moguÊnost za sve istoËno-europ-
ske Æidove da prvi put dobiju potporu iz fondova nastalih
kao dug onih koji su opljaËkali Æidove, u ovom sluËaju
πvicarskih banaka s raËunima Æidova koje su tajili pedese-
tak godina. Zbog toga je taj fond nazvan «©vicarski fondfl,
a distribuciju je preuzela Svjetska organizacija za restitu-
ciju i njezin izvrπni direktor Eli Spanic, porijeklom iz
Hrvatske.
U Hrvatskoj je organiziran posebni Odbor Ëija je pred-
sjednica bila Sanja TabakoviÊ, a direktorica Melita ©vob.
Uvjeti rada su bili strogo propisani, sve se mnogostruko
provjeravalo, isplate su iπle preko banaka, a relativno
mala (ali dragocjena) svota joπ se dijelila u nekoliko rata.
Trebalo je, ne samo pronaÊi osobe koje su preæivjele
holokaust, a æivjele u πezdesetak mjesta u Hrvatskoj, veÊ
i privoljeti ih da ispune formulare, predaju dokumente,
otvore raËune u bankama, a osobito uvjeriti njihov ponos
da je taj novac njihovo pravo.
Prema izvjeπtaju Spanica, ukupni broj osoba koje su pri-
mile ©vicarski fond bio je 255.087 , a u Hrvatskoj je bilo
959 osoba ili 90 posto svih preæivjelih.
• U Osijeku smo 22. 9. 1999. organizirali konferenciju i se-
minar o ©vicarskom fondu na kojoj je prisustvovao, uz
ostale uzvanike, i direktor ©vicarskog fonda Rolf Bloch,
inaËe predsjednik πvicarske æidovske organizacije, na Ëiju
inicijativu se i osnovao taj Fond. On je priznao da je tada
prvi put ima priliku vidjeti i razgovarati s osobama za koje
je Fond ustanovljen, s osobama koje su preæivjele ho-
lokaust.
• U svibnju 1998. osnovan je CEEF fond Claims konferen-
cije, prema kojemu njemaËka vlada, pod strogo odre-
enim uvjetima, osigurava mjeseËne mirovine za osobe
koje su preæivjele holokaust. Postojao je popis logora koji
su se priznavali, a u Hrvatskoj je tada bio priznat samo
Jasenovac. 
96
 :: ÆO ZAGREB ::
 • Centralni ured Claimsa za Europu bio je u Frankfurtu.
Tamo je jedina osoba koja je preæivjela holokaust bila dr.
Brozik, a svi ostali, u dvije velike zgrade, su bili njemaËki
sluæbenici koji su smiπljali pitanja i ocjenjivali odgovore.
ZapoËinje borba, ne samo za priznavanje ostalih logora
(na kraju i talijanskih logora, onih koji su bili sakriveni itd.),
nego i protiv birokracije. Za sve je trebalo prikupiti doku-
mente, liste logoraπa, prevoditi korespondenciju koja je
bila na njemaËkom jeziku pa i hrabriti ljude da ne odusta-
ju od svega.
• U Zagrebu je osnovan podruËni ured s dr. Melitom ©vob
na Ëelu, ali je ubrzo ukinut nakon πto je poslala pismo u
New York, u Claims centralu, s citatima najblesavijih pita-
nja i netoËnih procjena.
• Ured, ipak, volonterski, nastavlja s radom u okviru Istra-
æivaËkog i dokumentacijskog centra i do danas je preko
300 osoba primilo rjeπenja o penziji. Velik broj osoba
dobio je i jednokratnu pomoÊ (u dvije rate) za program
Prisilnog rada, koji je automatski pratila i nova donacija
©vicarskih banaka (nakon sudske odluke u New Yorku).
• Stalno se prate nove moguÊnosti i πalju nove molbe iako
je Centrala Claimsa za Europu preseljena u Izrael. Novi
direktor u Frankfurtu je povjesniËar, direktor Æidovskog
muzeja i od njega smo primili lijepo pismo zahvalnosti za
rad u Claims-u i pomoÊ Frankfurtu, a iz Izraela ljubazni
poziv na suradnju.
• O holokaustu i preæivjelima se piπu brojnu Ëlanci i referati
na domaÊim i stranim simpozijima i konferencijama, (npr.
©vob, Melita: Holocaust survivors in Croatia. The Prime
Minister’s Internatinational conference on the legacy of
Holocaust survivors, Yad Vashem, Israel, 2002), a tri knji-
ge su publicirane u IstraæivaËkom i dokumentacijskom
centru itd.
• Organizirane su tri velike izloæbe - jedna je poslana u
Strasbourg, druga u Amsterdam, a treÊa je organizirana u
Zagrebu u povodu obiljeæavanja Dana holokausta.
• Najnovija socijalna i zdravstvena anketa 2005. godine za
osobe koje su starije od 65 godina, u cijeloj Hrvatskoj,
prezentirana je u posebnoj publikaciji.
• Organizirana je, u svibnju ove godine u Zagrebu, Europs-
ka konferencija udruæenja koja okupljaju osobe koje su
preæivjele holokaust i sudjeluje se u pripremama za Svjet-
sku konferenciju u Izraelu 2007. godine
Nakon ovog, veoma skraÊenog prikaza dugogodiπnje ak-
tivnosti, oËito je da postoji nasuπna potreba da se rad
Udruge, koja je godinama uæivala gostoprimstvo Istraæiva-
96
UDRUGE
Ëkog i dokumentacijskog centra, «osamostalifl i da sa
svojim povjerljivim arhivom, korespondencijom, literaturom i
sve veÊom internacionalnom aktivnoπÊu dobije svoj po-
sebni prostor.
Sada nam predstoje
• pojaËane aktivnosti za priznavanje jednakih penzija kao i
druge zemlje (EEZ, pa i novo-primljene Ëlanice) pri Ëemu
je potrebno i povezivanje s drugim sliËnim zemljama i pri-
tisak na svjetsku i europsku organizaciju;
• Potrebno nam je pojaËati borbu za priznavanje (proπirenje)
nekih uvjeta Claims-a, npr. skraÊivanje vremena za oso-
be koje su bile pod maarskom upravom za vrijeme
holokausta i tek 1944. okupirane od Nijemaca (npr. Voj-
vodina, Meimurje). Tu je i pitanje tzv. Maarskog zlatnog
vlaka itd.;
• Otvaraju se arhivi u Bad Arolsenu o ærtvama holokausta,
koji su do sada bili strogo Ëuvani;
• Pronaena je Arhiva æidovske opÊine u Zagrebu koju su
otuili najprije Nijemci, a onda Crvena armija i nalazi se u
Rusiji (postoje mikrofilmovi);
• PrikljuËili smo se Yad Vashemu s naπom bazom podata-
ka o ærtvama holokausta;
• »ekamo da SlovaËka udruga odnosno njezin predsjednik,
odvjetnik dr. Volko, s kojim blisko suraujemo, dobije od
Nijemaca naknadu (povrat) sredstava koju su SlovaËki
nacisti (kao i ustaπe) platili Nijemcima za odvoenje Æido-
va u logore smrti. To bi bio presedan na koji bi se i mi
mogli pozvati;
• Uspjeli smo dobiti posebna sredstva, tzv. «Cafe Europafl
fond za rad i organiziranje druæenja preæivjelih holokaus-
ta;
• Udruga je traæila i sredstva za svoje socijalne aktivnosti i
organiziranje konferencija itd.;
• Naπ prostor Êe omoguÊiti brojnim Ëlanovima udruge da
aktivnije sudjeluju u njezinu radu, da se okupljaju, prate
literaturu i povezuju se s drugim organizacijama u zemlji
i inozemstvu.
Ovaj je Ëlanak i informacija i poziv na suradnju i zahvalnost
za dobiveni prostor. 
13
 KULTURA :: ÆO ZAGREB ::

Or ha©emeπ
muzikom i plesom
do uËenja o judaizmu
Nastup plesne skupine Or Hašemeš
u okviru Dana židovske kulture na prostoru geta u Trstu

Plesnoj grupi Or ha©emeπ Æidovske jer je to ustvari za mnoge bio prvi susret ozbiljniji ton i polako se pretvorili u pravu
opÊine Zagreb u posljednje vrijeme sa æidovstvom u æivo. instituciju obrazovnog karaktera.
stiæu sve brojniji pozivi ©ezdesetak godina, Predstave u obliku scenskih igara u koji-
za nastupe u zemlji i Židovski je ples naime dakle cijela jedna ge- ma sudionici koriste ples kao neverbalni
inozemstvu, pa je tako oduvijek tijekom povije- neracija, o æidovstvu je govor, tako su sadræajno osmiπljene da
ovogodiπnja sezona po- sti bio neodvojiv dio ži- imala prilike saznati teme iz æidovskog æivota s lakoÊom do-
Ëela nastupima u Ljub- dovske tradicije, religije jedino preko knjiga i fil- laze do publike. Ovdje se vaænost jed-
ljani, Trstu i Banja Luci. pa, reklo bi se, i filozo- mova te prilikom obil- nako pridaje faktografskom, koliko i
Potvrda je to programu, fije. jeæavanja tuænih oblje- emocionalnom elementu, jer su jednako
Ëiji je plesni izraz u obli- tnica, komemoracija ili vaæni za razumijevanje suπtine. Tu sva-
ku kulture pokreta pos- predavanja o holokau- kako treba pridodati i naËin kojim se
luæio kao osnova za promociju æidovske stu. Mladoj bi tako gene- rukovodimo prilikom kr-
kulture i tradicije. raciji Æidova i neæidova Predstave u obliku sce- eiranja kostima, jer ih je
pojmovi ostali potpuno nskih igara u kojima potrebno stilizirati.
Projekt je zapoËeo prije desetak godina
zamagljeni. sudionici koriste ples Æidovski je ples naime
s ciljem da se πto viπe mladih ljudi uklju-
Ëi u druæenje, pa makar samo kroz mu- Plesni su nastupi poste- kao neverbalni govor, oduvijek tijekom povijes-
ziku i ples. VeÊ nakon prvih javnih nas- peno od veselja i zaba- tako su sadržajno os- ti bio neodvojiv dio æido-
tupa zamijeÊen je velik interes publike, ve poËeli poprimati sve mišljene da teme iz ži- vske tradicije, religije pa
dovskog života s lako- reklo bi se i filozofije, ali
ćom dolaze do publike. su Æidovi nakon ruπenja
II. hrama æivjeli raseljeni
po svijetu pa su tako u
raznim vremenima bili drugaËije odje-
veni, a o tome imamo samo oskudne
informacije. Prilikom stvaranja pred-
stave potrebno je stoga dobro prouËiti
pojedina razdoblja u odreenoj geograf-
skoj cjelini. S obzirom da su plesaËi
Nastup plesne ukljuËeni u sve faze stvaranja, neprim-
skupine Or jetno se uæivljavaju u stvarne dogaaje.
Hašemeš na
Trećoj smotri
UnoseÊi mladenaËki æar i polet, ponos-
aktivnosti ni na svoj udio, najbolja su garancija us-
nacionalnih pjehu.
manjina RS u
Narodnom
Osim nastupa u koncertnim dvoranama,
pozorištu u kazaliπtima, sinagogama, centrima za
Banja Luci kulturu, u posljednje vrijeme sve je viπe

14
96
:: ÆO ZAGREB ::
onih koji se odvijaju na otvorenim pro-
storima trgova.
Najimpresivnije do sada bilo je u Trstu,
kada je jedan od tri tamoπnja nastupa
upriliËen u uskoj ulici negdaπnjeg trπ-
Êanskog geta. Izmeu tijesnih fasada
plesaËi odjeveni u odoru kakvu su nosili
nasljednici Baal ©em Tova, iskazujuÊi
unutarnje veselje prilikom molitve uz
autentiËnu klezmer muziku, uËinili su
nesvakidaπnji ugoaj. Svatko prisutan
mogao je osjetiti kako se povijest koja je
©to je Or ha©emeπ Æidovskoj opÊini Zagreb,
a πto je OpÊina Or ha©emeπu

Uz članak Nede Wiesler o djelo-
vanju Or haŠemeša želja mi je dodati
sljedeće. Ova je grupa nastala na inici-
jativu nekoliko entuzijasta, bez sred-
stava i pretencioznih planova. Iako se
u početku činilo da se radi o običnom
KUD-u, vrijeme je brzo pokazalo da
ovaj projekt ima puno širi i dublji zna-
čaj. Scenski i plesni pokret odnosno
izraelski i židovski plesovi Or haŠe-
meša razvili su se u izuzetan neformal-
ni obrazovni alat koji privlači upravo
onu skupinu mladih ljudi koja teško
pronalazi odgovarajuće sadržaje u
vjerskoj zajednici. Zaraza Or haŠeme-
ša brzo se proširila te je skupina posta-
la najbrojnija kulturno - umjetnička
sekcija ŽOZ-a, proširivši se i na druge
gradove. Usuđujem se reći da je ovaj
projekt postao jedan od glavnih
Hašemeš na Trećoj
nacionalnih manjina
do tada ËuËala utisnuta u te troπne zido-
ve, neprimjetno iz njih iskrala, dotakla
mlade duπe, kako bi naπla svoj dom u
njihovim srcima i tu ostala zauvijek.
Do danas plesna je grupa odræala deve-
desetak nastupa izvan Æidovske opÊine
Zagreb po raznim gradovima Hrvatske,
Austrije, Bosne i Hercegovine, »eπke,
Italije, Slovenije i Srbije, kao i redovite
nastupe za praznike u svojoj zajednici u
PalmotiÊevoj 16. 
Neda Wiesler
čimbenika revitalizacije života nekih
manjih općina, a ovaj originalni kon-
cept neformalnog židovskog obrazo-
vanja doživio je svoje priznanje i u
međunarodnim židovskim krugovima.
Sveopća spoznaja o vrijednosti i kvali-
teti ovog projekta dovela je Or haŠe-
meš u situaciju da se uključi u progra-
me financiranja inozemnih institucija.
I tu je na razini ŽOZ-a zauzeo jedno od
prva četiri mjesta u smislu visine dobi-
venih sredstava aplikacijama, što je
priznanje kvalitete, opravdanosti inve-
stiranja, transparentnosti i kompatibil-
nosti s europskim standardima. 
Bravo Neda!
Dean Friedrich
Nastup plesne
skupine Or
smotri aktivnosti
RS u Narodnom
pozorištu u Banja
Luci
KULTURA
Or ha©emeπ na
smotri u Banja Luci

U Narodnom pozoriπtu Republike Sr-
pske, u petak, 29. rujna 2006. odræana
je treÊa po redu smotra kulturnog stvara-
laπtva nacionalnih manjina koje æive u
Republici Srpskoj.
S obzirom na malobrojnost Jevreja teπ-
ko je odræavati kulturne aktivnosti, pa
smo za tu priliku u pomoÊ pozvali naπe
prijatelje iz Æidovske opÊine Zagreb, da
nastupom plesne grupe Or ha©emeπ
doprinesu πirenju æidovske kulture.
Publika i ostali uËesnici gromoglasnim
su pljeskom za vrijeme i poslije nastupa
izraæavali svoje oduπevljenje. Mnogi su
se pojedinci nakon zavrπetka predsta-
ve doπli predstaviti i izraziti svoje zado-
voljstvo ne samo zbog izvrsne izvedbe
nego i zato πto su imali prilike po prvi pu-
ta upoznati neπto iz æidovske tradicije.
Druæenje uËesnika i organizatora nas-
tavilo se u restoranu Skupπtine Repub-
like Srpske, uz veËeru, te zajedniËku
pjesmu i ples sve do pola noÊi.
Nakon toga stisak ruke i zagrljaj, te je-
dan bus koji je veselo druπtvance od-
veo u noÊ.
Ostala je Ëvrsta odluka… vidimo se πto
skorije opet. 
Vojislav OlujiÊ - Bato
Banja Luka 3.10.2006.
Nastup plesne
skupine Or
Hašemeš na Trećoj
smotri aktivnosti
nacionalnih manjina
RS u Narodnom
pozorištu u Banja
Luci
 KONFERENCIJA :: DUBROVNIK ::

I ove godine, po πesti put,

organizirana je u Dubrovni-
ku meunarodna konfe- Æidovi i
rencija «Socijalna i kulturna
povijest Æidova na istoËnoj
Jadranskoj obali≈. Konfe-
rencija je odræana od 10.
do 12. rujna u Centru za
Mediteranske studije u
Dubrovniku. more
Piπe: Melita ©vob

Izvrsna organizacija prof. Burelez i njezina tima, renomi- sveuËiliπta Ben Gurion iz Negeva, dr. Ognjen Kraus, pred-
rani istraæivaËi i uvaæeni gosti pridonijeli su sveËanoj atmos- sjednik Koordinacije æidovskih opÊina Hrvatske, dr. Sabrina
feri. Svaka je konferencija do sada imala svoj znanstveni HoroviÊ, predsjednica æidovske opÊine u Dubrovniku te pred-
okvir i naziv - ove godine tema je bila «Æidovi i morefl, a suor- stavnici grada Dubrovnika.
ganizator konferencije bio je izraelski institut «Moshe David
Predvia se tiskanje knjige radova dosadaπnjih sudionika,
Gaon Center for Ladino culturefl.
πto je zaista veliki pothvat, jer je u proteklih desetak godina
Na otvorenju konferencije, uz prof. Burelez, bili su izraelski sudjelovao velik broj znanstvenika meunarodnog ugleda iz
veleposlanik u Republici Hrvatskoj Shmuel Meirom, dr. Pavo Italije, ©panjolske, Francuske, Portugala, Izraela, Amerike,
BariπiÊ, zamjenik ministra znanosti, dr. Zdenko KovaË, prorek- Rusije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije, Turske,
tor SveuËiliπta u Zagrebu, Jimmy Weinblatt, rektor izraelskog Hrvatske i drugih zemalja.
Sistematsko istraæivanje
Kada je u listo- Æidova Mediterana
padu 1996. u Du-
Kada je u listopadu 1996. u Dubrovniku odr-
brovniku održan æan prvi meunarodni simpozij «Druπtvena i
prvi međunarod- kulturna povijest Æidova na istoËnoj jadranskoj
ni simpozij obali do godine 1808.fl, pod pokroviteljstvom
«Društvena i kul- UNESCO-a, nije se joπ moglo pretpostaviti da
turna povijest Êe se znanstveni interes za Æidove na istoË-
Židova na istoč- noj obali Jadrana i okupljanje vrhunskih istraæi-
noj jadranskoj vaËa nastaviti sve do danas.
obali do godine Sve veÊi broj sudionika, iz raznih zemalja uspio
1808.», pod je stvoriti meunarodnu reputaciju i suradnju
pokroviteljstvom koja prerasta u gotovo sistematsko istraæivanje
UNESCO-a, nije Æidova Mediterana. No, ipak, konferencija se
se još moglo pret- nije pretvorila u «megakonferencijufl, koja je u
postaviti da će se posljednje vrijeme postala gotovo uobiËajeni
znanstveni inte- oblik znanstvenih skupova, veÊ je razumnim
tematskim cjelinama i brojem sudionika omo-
res za Židove na
guÊila normalan rad i komunikaciju.
istočnoj obali
Jadrana i okup- Uz mnoge jezike i izvrsne prevoditelje, πteta da
ljanje vrhunskih je prevladao πpanjolski jezik u predavanjima,
diskusiji i komunikaciji, kao i nastojanje da se
istraživača nasta-
pokaæe znanje ladina, koji je ipak jezik proπlosti,
viti sve do danas.
ma kako sjajna ona bila. To je umanjilo

16
96
:: DUBROVNIK :: KONFERENCIJA
 moguÊnost praÊenja konferencije
jednom dijelu sudionika.
Trebamo naglasiti joπ neke znaËajke ove
serije konferencija o Æidovima na Jad-
ranu, a to je u prvom redu πirina intere-
sa i tema koje su dozvoljene, iako pos-
toji osnovni okvir.
Zatim, razvila se postepena evolucija
programa, koja je dozvolila da se pres-
koËe, ali i poveæu stoljeÊa boravka i dje-
lovanja Æidova na ovim prostorima i da
se, kao osobito ovaj put, zakoraËi u ne-
davnu, ali neizostavnu proπlost - holo-
kaust.

Znanstvena atmosfera
konferencije
Posebni znaËaj konferencija jest u to-
me da se postepeno formirala skupina
naπih istraæivaËa, meu njima i mladih,
iz Zagreba, Splita, Zadra i Dubrovnika
koji komplementarno s istraæivaËima iz
Sarajeva, Beograda, Skoplja i Izraela
(a naπeg porijekla kao Æeni Lebl, Elie-
zer Papo, Mirjam Reiner, Cvi Loker i
drugi) predstavljaju solidan temelj za istraæivanje πireg geografskog, vremenskog i
kulturnog kruga kojem pripadaju Æidovi, ne samo istoËne obale Jadrana i ne samo
sefardi.
Pravoj znanstvenoj atmosferi pridonijela je i demokratiËnost i
objektivnost koja je vladala. Iako su na konferenciji bili aka-
demici, rektori, predstojnici katedri, direktori institucija, uvaæeni
profesori i istraæivaËi, nije bilo nametanja autoriteta i s istom su
se paænjom sluπali i poËetnici koji su prvi put bili nazoËni.
Najviπe me se dojmilo odsustvo politike ili propagande, svaki
bi se takav pokuπaj veÊ u poËetku osujetio ili marginalizirao.
Iako je, u meuvremenu, od prve konferencije do danas, Du-
brovnik postao turistiËka atrakcija, zadræao se znanstveni nivo,
ne dozvoljavajuÊi da se pretvori u tzv. znanstveni ili kulturni tur-
izam, koji je obiËno na kraju viπe turizam nego kultura.
Organiziranje konferencije u gradu Ëija povijest i kultura
predstavlja znanstveni interes sudionika; posjet dubrovaË-
kom arhivu, sinagogi i æidovskom muzeju stvara posebno
ozraËje.
Vjerojatno tu posebnu magiËnu moÊ proπlosti u sadaπnjosti
osjeÊaju i nebrojene grupe turista u Dubrovniku, koje trËe za
svojim vodiËima i najËeπÊe ne razumiju pola od onoga πto im
se tumaËi.
No dovoljan je pogled na veliËanstvene zidine i kule koje su
izgraene da zaπtite DubrovËane od stranaca, da osjetite za-
hvalnost da nema viπe «VijeÊa umoljenihfl koje bi vam zabra-
nilo boravak u Dubrovniku. 

17
96
 MENUHA :: TUZLA ::

UZ MENUHU NA TUZLANSKOM GROBLJU

Pokušavajući okupiti židovsku omladinu s prostora

bivše Jugoslavije došla je na “revolucionarnu”
ideju. Izmislila je i napisala projekt i nazvala ga
„menuha“ što na hebrejskom znači spokoj.
Menuha u Tuzli bila je treća u nizu što nesumnji-
vo govori o uspješnosti toga projekta. Menuha je
projekt koji uključuje rad na groblju, edukativne
sadržaje i najvažnije od svega - upoznavanje i
druženje omladinaca iz raznih židovskih općina.
Eto ovo je bio mali uvod o menuhama.......

Elem, bila je ovo treÊa u nizu Menuha, a sluËaj je htio da se

ona dogodi baπ u radniËkom gradu soli i struje - Tuzli. Ovo je
predzadnja Menuha u ciklusu od Ëetiri predviene, a ponosno
istiËem da Êe Ëetvrta biti odræana 2007. godine u Rijeci.
Put je ovaj put bio malo drugaËiji od onog proπloga, kada sam
putovao u Niπ, jer nas je ovaj put iz Rijeke u avanturu krenu-
lo troje. Dari-
ja, Leon i ja Menuha je projekt koji uključuje rad
(Filip) sastali na groblju, edukativne sadržaje i naj-
smo se 22. važnije od svega - upoznavanje i dru-
kolovoza na- ženje omladinaca iz raznih židovskih
veËer u kafi- općina.
Êu u blizini
autobusnog kolodvora u Rijeci. Nakon πto smo popili piÊe,
ukrcali smo stvari u bunker autobusa na direktnoj liniji Rijeka -
Tuzla firme “PEPEX”. Naravno “oderali” su nas za prtljagu, ali
nekako smo pregrizli. Krenuli smo.....
Zaustavili smo se u Zagrebu i pokupili putnike koji idu u smjeru
Tuzle i postalo je vruÊe. A klima naravno nije radila. Nekoliko
mlaih bosanskih momaka zavitlavalo je πofera da zapali i
koju cjepanicu pride.... Negdje oko 5 sati ujutro stali smo na
autobusnom kolodvoru u Tuzli. Na izlazu opsjedali su nas tak-
sisti i izabrali smo jednog. Kad smo doπli do auta, ostali smo
zapanjeni; auto je podsjeÊao na Gastonovo vozilo iz istoime-
nog stripa. Auto je nemilice krenuo, a motor jako zaruæio. Vo-
zeÊi se po Tuzli onako pospani mislili smo da idemo kroz zonu
sumraka i stigli do joπ neobiËnijeg hotela po imenu “Bristol”.
Kasnije smo saznali da je hotel raen za ugodan boravak Josi-
pa Broza kad doe u Tuzlu, a na vrhu hotela postojao je pred-
sjedniËki apartman.
Pomalo se upoznajemo...
ZahvaljujuÊi naklonosti i dobroti Ane Lebl smjestio sam se sam
u dvokrevetnu sobu. Moji prijatelji bili su sami u sobi s fran-
cuskim leæajem i jako zadovoljni time. SlijedeÊe jutro poËelo je
nesluæbeno upoznavanje.... Cijeli dan skupljali su se sudionici
da bi naveËer bili svi na broju i skupili se u hotelskoj sali kako
bi se i sluæbeno upoznali.
Svi su se nekako predstavljali u grËu pa sam se, da bih razbio
led i tremu, predstavio kao “deran, veteran, grobar, omladi-
nac”.
Svi smo se po-
Šabat smo slavili u hotelu „Tuzla“ u malo upoznali i
konferencijskoj dvorani, bilo nas je podijeljene su
ukupno 30 - 40, a šabatni stol je bio majice; pogle-
postavljen prekrasno. dao sam oko
sebe i vidio da
je omjer æenskih i muπkih osoba 2 prema 1. Za razliku od Niπa
tu sam se osjeÊao kao “riba u vodi” pa Ëak kao kod svoje kuÊe.
Nakon doruËka u petak otiπli smo na groblje i poËeli pripremati
rad - podjela u sektore itd. ....
U poËetku radilo se polagano kao da se uigravamo i podsje-
Êamo na minule Menuhe, ja sam bio “oficir za vezu” i nosio te
dodavao ono πto je „radnicima“ trebalo - pribor ili vodu. Oni 

18
96
:: TUZLA ::
 malo stariji, ali i novi koji joπ nemaju iskustva, imali su i
treÊeg kao uËenika i pomagaËa. Dubravka je pomagala Jasni
∆iriÊ i Ljilji koje, ako izuzmemo Dubravku, spadaju u klasu
„deranki, veteranki“ (40 +). Radili smo do ruËka, a onda smo se
malo odmarali i pripremali se za πabat.
©abat u konferencijskoj dvorani
©abat smo slavili u hotelu „Tuzla“ u konferencijskoj dvorani, bilo
nas je ukupno 30 - 40 , a πabatni stol je bio postavljen pre-
krasno. Prije poËetka veËere Ana je rekla blagoslov i podijelila
kruh. VeËera je bila vrlo ukusna i po ukusima se moglo se pre-
poznati u kojem smo dijelu bivπe Jugoslavije. Bilo je tu janje-
tine, sira, burekitasa, bureka i joπ svaËega. U jednom trenutku
spazio sam „anela“ i primijetio da me kriπom pogledava te
da joj na trenutke oËi zabljesnu. PoËevπi pjevati kao “prvi gl-
as” i izaπao sam na Ëelo stola te primijetio sam da me prati
veÊina ljudi za stolom.
U subotu smo imali pomalo predugaËak obilazak Tuzle tije-
kom kojeg smo Ëuli skoro sve o svakom kamenu i bili vrlo za-
dovoljni kad je Simen zavrπio, te smo mu srdaËno zahvalili.
Nakon slobodnog popodneva dobili smo jednu salu u hotelu
samo za nas i naπu razonodu.
Oko 19 sati Ana je odræala zanimljivo predavanje o razlikama
Sefarda i Aπkenaza; a onda je doπao Simen i odræao joπ jedno
zaista zanimljivo predavanje o tuzlanskim Æidovima prije rata i
posebno o Zvonimiru Papu koji je roen u Tuzli, a sada æivi u
Osijeku.
Napokon doπla je i nedjelja koja je poËela s prekrasnim toplim
vremenom, a zavrπila se s „kijametom“. U nedjelju smo nas-
tavili posao na groblju, djelomiËno ponavljali neke grobove i
naravno dokumentirali one koji su ostali. ZaËudo, bili smo de-
setkovani jer su se dva para otrovala hranom. Vrijeme je pro-
lazilo i za popisivanje je ostajalo sve manje i manje grobova.
Pohvalio bih odaziv tuzlanske omladine, jer bez njih ne bismo
96
MENUHA
uspjeli odraditi cijelo groblje. Ana je bila vrlo
zadovoljna obavljenim poslom i preuzela je
duænost da groblje naknadno posnimi s ne-
kolicinom omladinaca.
Zbog loπeg vremena bilo je odgoeno otvaran-
je rekonstrukcije neolitskog naselja oko slanog
jezera u Tuzli, a ja sam dobio priliku prezenti-
rati saæetak izloæbe “Tjedan edukacije o holoka-
ustu” koja govori o pet stoljeÊa rijeËkih Æidova.
PrikazujuÊi DVD doæivio sam prave ovacije i
svakoj opÊini podijelio po jedan DVD. Nakon
toga imali smo zavrπnu veËeru i proslavu po-
praÊenu svirkom na gitari Saπe Kabilja.
I tako je doπao kraj. U ponedjeljak ujutro nakon
doruËka krenuli smo autobusom prema Bjelji-
ni. Nakon dolaska u Bjeljinu proπetali smo po
ulici koja se prije holokausta zvala Jevrejska ulica do Jevrejs-
kog groblja. Nakon nekog vremena ugledali smo restoran iz
kojeg su se πirili zamamni mirisi koji su nas privukli. Jeli smo
raznoliku hranu. Zatim povratak u autobus. Bili smo na zad-
njem sjediπtu tog autobusa, tiho priËali i smijuckali se .....
Povratak u Tuzlu proπao je kao san i slijedio je bolni rastanak,
koji je svima mrzak i neugodan. Rastanak od Tuzlanki i Tuzle
bio je teæak. Otiπle su s prijateljicama po kutiju s opremom za
Menuhu u Rijeci, a Darija, Leon i ja otiπli smo pripremiti stvari
za put. S rece-
pcije su poz-
Predstavio sam sažetak izložbe
vali taksi...
“Tjedan edukacije o holokaustu”
Dragu Anu
koja govori o pet stoljeća riječkih
Židova. Prikazujući DVD doživio sam pozdravio
jednim Ëvrstim
sam prave ovacije i svakoj općini
muπkim zagrl-
podijelio po jedan DVD.
jajem i sjeo u
taksi koji je ub-
rzo krenuo i dovezao nas do autobusnog kolodvora. Primijetio
sam u nekoj vrsti transa kako ulazimo u bus i kreÊemo - nismo
stigli baciti ni zadnji pogled na Tuzlu.
Udaljavali smo se velikom brzinom, a ja sam utonuo u misli o
proteklim danima koji su nevjerojatno brzo proπli.
Zahvaljujem svim sudionicima, a posebno tuzlanskim i rijeËkim,
velika hvala Ani Lebl i Jasni ∆iriÊ na svemu πto su napravile
za nas.
Joπ jednom jedno veliko, veliko hvala svima koji su sudjelovali
u tuzlanskoj Menuhi!! 
Filip Kohn
Omladinski klub Æidovske opÊine Rijeka
19
 IZ NA©IH OP∆INA :: ÆO ZAGREB ::

Izlet Seniorskog kluba NOVOSTI IZ

Kada smo se s dr. Jelicom Polak-BabiÊ dogovarali o
terminu izleta u Rastoke, nismo ni sanjali da Êemo 12.
DV MIRJAM WEILLER
rujna uz dobro druπtvo imati prekrasno vrijeme. Na izlet S poËetkom Nove godine, zapoËeli smo dugo
nisu mogli krenuti svi koji su to æeljeli jer je minibus kojim oËekivane susrete s drugim vrtiÊima...
smo putovali imao samo devetnaest mjesta.
U petak, 22. rujna u posjet su nam doπli
Magla se digla Ëim smo doπli do staroga grada Dubovca.
Proπetali smo se oko dvorca, koji je bio zatvoren, pa ga
djeca i tete iz katoliËkog vrtiÊa "SunËev
nismo imali prilike razgledati i iznutra. UËenici jedne sjaj". Bilo nam je super. Igrali smo se,
osnovne πkole imali su toga dana sat πkole u prirodi, a mi zabavljali ali i pomalo uËili.
smo se divili pogledu na Karlovac s brda.
IspriËali smo im sve πto znamo o Roπ Haπana,
VozaË je dovezao grupu u neposrednu blizinu æidovskog
groblja na Dubovcu. Bilo je uredno, trava pokoπena, a
ponudili im πipak, datulje, jabuke i med,
ispred æidovskih grobova sad se tamo nalaze i novi otpjevali im nekoliko pjesmica i molitvi.
grobovi s petokrakama i kriæevima. Stavili smo kamenËi-
A oni - oni su bili super! I oni su nama IZMO-
Êe na æidovske grobove i ostavili ih da svjedoËe da je i tu
nekad bila æidovska zajednica. LILI svoju molitvu i s nama pjevali ©ana tova,
Nastavili smo put prema Slunju, na uπÊe rjeËice SlunjËice
a na kraju svega, zajedno smo radili slatke
u Koranu. Zbog prevencije moguÊe ekoloπke katastrofe, okrugle hale kakve jedemo za Roπ Haπana.
autobusi i osobni automobili u selo nemaju pristup.
Bilo nam je stvarno lijepo i jedva Ëekamo 6.
Imali smo unaprijed rezerviran ruËak na jednom seoskom prosinac kada Êemo opet vidjeti naπe nove
dvoriπtu. U njegovu je sklopu i ribnjak u kojem uzgajaju
pastrve. Selo, u kojem smo boravili, dobilo je ime prema
prijatelje u njihovom vrtiÊu!
krπkom fenomenu koji je jedinstven za taj dio Hrvatske i
vrijedi i za PlitviËka jezera. O geoloπkoj studiji Ëitali smo
na oglasnoj ploËi Rastoka. SlunjËica je iz gornjeg toka Holokaust,
donosila nanose prema uπÊu u Koranu i taloæila u obliku
vapnenaËkih barijera. Preko njih se voda zaista rastaËe i
ljudska prava obrazovanje
tvori predivna jezerca, te pada u slapovima.
U završnoj je fazi priprema publikacije istoimenog
Poslije ruËka bilo je dovoljno vremena za obilazak toga i naslova namijenjene nastavnicima osnovnih i srednjih
susjednog imanja. Uz neizbjeæne suvenirnice, naiπli smo škola te učenicima koji u okviru nastavnih programa
na restauriranu staru vodenicu - mlin je bio u pogonu. Neki dotiču navedene teme. Kao osnova za ovu publikacije
od nas su i kupili tamo na starinski naËin mljeveno kuku- poslužila su predavanja održana u okviru Seminara odr-
ruzno braπno i nekoliko koluta sira πkripavca. žanog u ŽOZ-u 2004. godine. Nakon brojnih izmjena i
dopuna te uključivanjem filmskog materijala na DVD-u,
Opijeni svjeæim zrakom, osjetili smo velik umor dok smo se
rad na ovom projektu privodi se kraju. Radna grupa za
verali strmom cestom prema naπem minibusu, koji nas je
provedbu obrazovnih programa u okviru ŽOZ-a, uz sa-
trebao vratiti u svakodnevicu. U kafiÊu pred Karlovcem
vjetovanje s hrvatskim nastavnicima, nada se da će ova
smo uz kavu komentirali naπa iskustva. Osjetili smo djeliÊ
publikacija biti od pomoći javnom školstvu koje je pre-
divote zemlje u kojoj æivimo i te Êe slike ostati u predivnom
uzelo obvezu uvođenja ovih programa temeljem Stock-
sjeÊanju na tako provedeno druæenje naπih seniora. 
holmske deklaracije. Promocija se očekuje u studenom
Mirjam Bing - DrempetiÊ 2006. 

20
96
 :: PARIZ :: SEMINAR

U razdoblju od 27. do 29. lipnja 2006. godine u Parizu,

u organizaciji European Center for Jewish Leadership
- Leatid Europe, the American Joint Distribution
Committee - JDC i the European Council of Jewish
Communities - ECJC, odræan je trodnevni seminar
pod radnim nazivom “Executives 2006 Alef”.

Leatid Europe
“Executives 2006 Alef”, seminar Pariz

Seminaru je nazoËio 21 sudionik iz 13 zemalja. “Exe- zajednica u Europi susreÊe s istim problemima, kao πto su
cutives 2006 Alef” bio je namijenjen zaposlenicima æidovskih aktivacija veÊeg broja Ëlanova u radu i prezentaciji same
opÊina i institucija, organiziran kao kombinacija plenarnih zajednice, sudjelovanje istih na raznim ponuenim pro-
predavanja i radionica uz aktivno sudjelovanje polaznika. gramima, problemi s rabinima (uloga i zadaÊe rabina u za-
Dobrodoπlicu i uvod u aktualne teme otvorio je Andres jednici), uloga i zadaÊa predstavnika zajednice, te obveze i
Spokoiney, direktor Leatid Europe. Europski centar za židovsko vodstvo naËin djelovanja profesionalnog osobl-
(Leatid Europe) je neprofitna orga- ja zajednice.
Za vrijeme radionica sudionici su bili
nizacija koja nudi programe za obuku
podijeljeni u dvije grupe kako bi πto čelnika židovskih zajednica u Europi. ZakljuËak seminara je da za profesion-
aktivnije sudjelovali u programu, te πto Leatid je osnovan u uskoj suradnji alno osoblje treba omoguÊiti struËno
JOINT-a i europskih partnera a glav- obrazovanje koje treba ukljuËivati stje-
efikasnije usvojili nova znanja. Tako na ideja je bila jačanje dinamike ži- canje kljuËnih kompetencija. StruËno
smo imali prilike uvjeæbavati strategije dovskih zajednica u Europi, planira- obrazovanje i osposobljavanje mora
managementa i voditeljskih vjeπtina u nje daljnjeg rada židovskih zajednica,
te obučavanje čelnika židovskih zaje- biti decentralizirano. Promjene u sva-
komunikaciji profesionalnog osoblja dnica. Aktivnosti uključuju intenzivne koj zajednici moraju biti zasnovane na
unutar æidovskih opÊina i organizacija, radionice, izdavanje obrazovnog ma- tradiciji i jasno postavljenim ciljevima
te prakticirati modele provoenja novih terijala i organiziranje seminara. svake zajednice.
Leatid Europe započeo je s organiza-
ideja, nakon Ëega bismo uz struËno cijom niza seminara 1995. godine a U svakom sliËaju zahvaljujemo Æidovs-
vodstvo moderatora dolazili do zak- do danas su organizirali čitav niz se- koj opÊini Zagreb koja je prepoznala
ljuËaka. Glavni cilj ovog seminara bio je
minara diljem Europe. Seminari se potrebe za dodatnom edukacijom svo-
organiziraju prema temama i sudion- jih zaposlenika, te sudjelovanju istih na
razviti komunikacijske vjeπtine potreb- icima. Na seminarima Leatida sudje-
ovom seminaru. Nadalje zahvaljujemo
ne profesionalnom osoblju unutar luju djelatnici židovskih zajednica,
direktori židovskih institucija, rabini, organizatorima na izvrsnoj organizaciji,
æidovskih organizacija, osvjestiti utjecaj odabiru zanimljivih i nadasve potrebnih
predstavnici mladih itd.
okoline, tehnologije i suvremenosti na Jedan seminar Leatida Europe odr- tema, naËinu prezantacije istih od strane
æidovski identitet dijaspore, pronaÊi i žan je 1999. godine u ŽOZ-u. iskusnih predavaËa. I na kraju, treba li
ponuditi afirmativne teme Ëlanstvu zajednice (s obzirom na odliËnu atmosferu koja se razvila za svo vrijeme seminara zah-
dobne, interesne i dr. skupine). valiti Ëarolijama Pariza, ogranizatorima ili pak nama samima
joπ uvijek nismo odgonetnule, no u svakom sluËaju toplo pre-
Na seminaru su predstavnici svake od zemalja sudionica
poruËamo pohaanje ovog seminara (Ëak i ako Êe sljedeÊi biti
prezentirali aktualno stanje i probleme u svojim zajednicama
organiziran u nekom drugom gradu). 
i organizacijama, te naËin djelovanja u svojim sredinama. Bilo
je zanimljivo (a i utjeπno!) primjetiti da se veÊi broj æidovskih Laila ©prajc i Nataπa PopoviÊ

21
96
 POLITIKA
MEIROM NEGODOVAO ZBOG
TANKOVI∆EVIH IZJAVA

Izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Shmuel
Meirom u rujnu je, tijekom radnog posjeta, izrazio nego-
dovanje predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru ©eksu
zbog izjave saborskog zastupnika ©emse TankoviÊa, da-
ne u jednom hrvatskom listu, da su „ameriËki Æidovi krea-
tori teroristiËkog napada 11. rujna“.
“Tko ima najveÊu korist od tog suludog Ëina? Odgovor je
jasan: ameriËki Æidovi. Vjerujem da Êe buduÊnost pokaza-
ti da su upravo oni kreatori tog teroristiËkog iskoraka“,
kazao je u intervjuu objavljenom u kolovozu u jednome
hrvatskom dnevnom listu TankoviÊ.
Izraelski veleposlanik te je izjave nazvao „antisemitskim i
rasistiËkim“.
Predsjednik Sabora je izrazio æaljenje zbog „osobnog miπ-
ljenja zastupnika TankoviÊa“, a takoer je kazao da se radi
o „posve neprihvatljivim i netoËnim stavovima koji su u
suprotnosti sa sluæbenim stajaliπtima hrvatske politike“.
TankoviÊ, predsjednik stranke SDA, u Saboru zastupa
albansku, boπnjaËku, crnogorsku, makedonsku i slovens-
ku nacionalnu manjinu.
Izraelski veleposlanik uruËio je predsjedniku Sabora poziv
predsjednice Knesseta Dalije Itzik da doe u sluæbeni pos-
jet Izraelu.
©eksov posjet Izraelu bio bi prvi posjet predsjednika hrvat-
skog parlamenta toj dræavi. 
Dobrovoljni prilozi ÆOZ
1.000,00 kn Dječjem vrtiću Mirjam Weiller
U SPOMEN NA POKOJNOG SUPRUGA I OCA
MARKA SCHEIBERA SUPRUGA JELENA I
DJECA MLADEN I LJERKA
Dobrovoljni prilozi za
Dom Lavoslav Schwarz (lipanj - rujan)
Obitelj Švarc - Weber . . . . . . . . . . . . . .500,00
Žuži Jelinek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4.650,00
Melita Matijaca . . . . . . . . . . . . . . . . . .50,00
I. i A. Singer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200,00
Obitelj Lustig
povodom Roš Hašana . . . . . . . . . . . . .500,00
Mila Ajzenštajn-Stojić kao uspomena
na roditelje Elzu i Milana . . . . . . . . . . .200,00
22
:: HRVATSKA ::
HRVATSKA MINISTRICA S
DIREKTOROM AJC-A
Hrvatska ministrica vanjskih poslova i europs-
kih integracija Kolinda Grabar-KitaroviÊ sudjelo-
vala je u rujnu u radu 61. zasjedanja OpÊe
skupπtine UN-a u New Yorku, a tijekom svog
boravka u SAD-u susrela se s predstavnicima
AmeriËko-æidovskog odbora (AJC), na Ëelu s
njegovim direktorom Jasonom Isaacsonom.
AJC je nevladina organizacija sa 100-
godišnjom tradicijom djelovanja
na jačanju i zaštiti židovskih zajednica u SAD-
u i svijetu kroz
promicanje demokratskih i pluralističkih
društava i poštivanja
dostojanstva svih naroda. S 32 američka
ogranka i 20 međunarodnih
ispostava te više od 100.000 članova, ACJ je
međunarodni ‘’think
tank’’ i organizacija za podršku koja posebnu
pozornost posvećuje
borbi protiv antisemitizma, terora i kršenja
ljudskih prava, a podržava i težnje Izraela za
mirom i sigurnošću.
ACJ je poznat po diplomatskoj aktivnosti
neusporedivom s onom drugih nevladinih or-
ganizacija, a njegov ured u Bruxellesu, pod
nazivom Transatlantski institut, posebno djelu-
je na jačanju veza između EU, Izraela i SAD-a.
Ministrica Grabar-KitaroviÊ je predstavnike AJC-a upoz-
nala s prioritetima hrvatske vanjske politike, a Jason
Isaacson ponudio je svesrdnu pomoÊ i potporu Hrvatskoj
na putu prema euroatlantskim integracijama. Kako je
kazao Isaacson, AJC bi Hrvatskoj mogao pruæiti pomoÊ
posredstvom njihova ureda u Bruxellesu.
Direktor AmeriËko-æidovskog odbora je tijekom razgovora
s hrvatskom ministricom pohvalio aktivnosti Hrvatske u
podruËju obrazovanja
o holokaustu, antisemitizmu i svim ostalim oblicima rasne
diskriminacije.
96
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
Uz 200. godiπnjicu
Æidovske opÊine u Zagrebu
Od kuda su doπli
i πto su bili naπi stari
Piπe: Melita ©vob

Obljetnice su obiËno prilika da se prisjetimo istaknutih
pojedinaca zasluænih za neku naciju, zajednicu, pobjede, usp-
jehe - a o ostalima se obiËno ne govori ili se spominju samo
kao oni koji su taj uspjeh pojedinca omoguÊili.
U ovom prilogu, krenula sam drugim putem, æeljela sam iden-
tificirati one koji su osnovali zagrebaËku opÊinu, oni koji su se
prvi naselili, stvarali, borili za prava i dali temelje daljem uspje-
hu zajednice, pa i nama danas. U tome su mi najviπe pomogli
radovi pionira naπih demografskih istraæivanja, zagrebaËkog
nadrabina dr. Gavre Schwarz-a, koji je ovako opisao osni-
vanje Æidovske opÊine u Zagrebu:
«… doseljeni su Æidovi morali prema tomu, gdje su se æelili
naseliti, steÊi dozvolu ili od gradskog magistrata ili od biskupa.
Sigurno je ipak, da su zajedno saËinjavali jednu opÊinu veÊ
radi malog njihovog broja, ta bilo ih je jedva 20 obitelji g. 1806.
kad su se u opÊinu udruæilifl…
Tko su bili ti prvi «ZagrepËanifl i odakle su doπli, otkrivaju nam
popisi koji su posebno voeni u tadaπnjem Gradecu i Kaptolu.
Popis Æidova u biskupskom Kaptolu, u Laπkoj ulici, naËinio je
sudac BaboËaj (Joannem Babochay) dana 5. studenog 1806.
ali se taj dokument nije saËuvao. SaËuvao se njegov kasniji
popis od 21. prosinca 1812. godine, u kojem se nalazi samo
nekoliko obitelji sa ukupno 19 osoba:
1. Jacobus Stern, koji je stigao u Zagreb 1789. iz Bohemije,
sa suprugom Rosinom i sinovima Salamonom i Edvardom;
2. Philipus Stern, koji je stigao u Zagreb 1794 . sa suprugom
i sinom Ignatiusom;
3. Elias Herschl stigao 1789., iz Rechnitza, sa æenom Ester,
sinom Majerleb i kÊerkom Mariom.
4. Josephus Fisher doπao u Zagreb 1789. iz Miskolczina,
æena Caecilia, Sigismundus sin i sestra supruge Theresia.
96
OBLJETNICA
Ilica, 1915.
5. Ignatius Veiszer, doselio 1807. iz Balotha;
6. Jacobus Erlih , doselio 1800. iz Balotha
7. Simeon Khon, doselio 1794 iz Miskolczina
8. Jacobus Khror , doselio 1807. iz Posonia
Svi oni su posjednici malih trgovina (Trafica minuta), samo
posljednji, Jacobus Khrol je po zanimanju spaljivaË potaπe
(Cremati exustor).
U to vrijeme, u sluæbenom popisu stanovnika 1809. u Æupi Sv.
Marije, kojoj je pripadao Kaptol, bilo je 3.262 katolika, 2
grkokatolika, 2 evangelika i 24 Æidova. U popisu stanovnika u
Æupi Sv.Marka, kojoj je pripadao Gradec s nekoliko susjednih
sela, bilo je 1809. godine 6.506 katolika, 33 grkokatolika, 110
pravoslavnih, 4 evangelika i 57 Æidova.
Popis Æidova u Gradecu su saËinili Jakob Stiegler i Jakob We-
iss 5. srpnja 1808. godine, a potpisan ga je i Josephus Stajdu-
char - gradski biljeænik i «komesarfl mjesne æidovske zajednice.
Svi su popisani bili svrstani prema prihodima u πest privrednih
grupa,: Mercatore (trgovce); Questores (kramare), Questores
circumforanci (kramare kuÊarce); Opifices (obrtnike); Arendato-
res (zakupnike) i Depauperati (osiromaπeni-koji veÊinom æive
od potpore). Svaka grupa ima tri razreda prema prihodu.
Popis Gradeca nam daje viπe podataka, osobito o strukturi
domaÊinstava. U tim su domaÊinstvima tada popisani ne samo
Ëlanovi obitelji veÊ i sluæbenici i posluga. Ukupno je bilo 60 os-
oba (samo 8 ne Æidova) i to 9 glava obitelji, 8 njihovih supruga
i 13 djece, te namjeπtenici, sluge, roaci, braÊa i sestre itd.
1. Jakob Weiss, koji je naveden kao glava domaÊinstva
(Hausvater), u kojem imamo 18 Ëlanova, doπao je u Zagreb
1789. iz Rechnitza, zajedno sa suprugom Franciskom koja
je roena u Kaniæi. Njihova djeca: kÊerke Theresia i Char-
lotte kao i sinovi Mayer i Max su roeni u Zagrebu. Tu je
23
 OBLJETNICA
roen i Anton, sin umrlog brata. Jakob Weiss ima trgovinu
zemaljskim plodovima i fabriku potaπe, i svrstan je u kate-
goriju imuÊnih trgovaca koji imaju dohodak do 2.000 forinti.
Njegov je posao razgranat na terenu i ima filijalu u Jaski.
Zato ima knjigovou (Hermann Fuchs), pomoÊnika Samuel
Scholinger, sluæbenike koji na terenu kupuju produkte (Ger-
sson Hirschler i Marcus Pollak), majstore za potaπu (Bene-
dikt Schlohsinger i Pinkas Pollak), kuÊnog uËitelja Israela
Breuera, koËijaπa (Joseph Lewinger), slugu (Isac Ehren-
fest), kuharicu Nanette Freida i pomoÊnicu Maritzu Burge.
Svi su doπljaci u Zagreb iz raznih krajeva Maarske, Poljs-
ke, Austrije itd.
2. Jakov Stiegler je imuÊan trgovac s viπe od 2.000 forinti pri-
hoda, a doπao je iz Trebitscha u Moravskoj 1787. godine.
Njegova æena Anna Jakoby je roena u Schleiningu, a jed-
ina kÊerka Theresia u Zagrebu. Njegov knjigovoa (pisar)
Schamburg Joseph je iz Eisenstadta. PomoÊnici koji su
kupovali produkte na terenu Joseph Mann (iz Pesenza) 
 te Jakob Lobel i njegova æena Fanny Heinrich su iz
Schleininga, dok se njihov sin Mandl rodio u Jaski (Jahska);
pomoÊnik Alexander Fisher je iz »akovca (Czakatorn). Iz
Varaædina (Warasdin) su doπli roaci J. Stieglera i kuharice.
On je bio prvi predsjednik æidovske opÊine u Zagrebu.
3. Adam Schlesinger iz Kaniæe sa æenom Terezijom (iz Rech-
nitza), je manje imuÊan i nema pomoÊnika. Imaju od ranije
dva sina: Wilhelma Kohna i Josepha Kohna, te kÊerku Ro-
zaliju roenu u Zagrebu. Od posluge se spominje samo ku-
harica Kattel koja je doπla iz Kormenda.
4. Izak Lobl je uËitelj, on i njegov sin Jakob su stigli iz Eisens-
tadta
5. Franz Lobl, trgovac, doπao je iz Kaniæe, a njegova æena
Theresia je porijeklom iz Lovo. KÊerke Margarita i Hanna su
roene u Zagrebu.
6. Salamon Schwarz, tapecirer i njegova æena Katharina su
doπli iz Kaniæe.
7. Izrael Lowy, zubni lijeËnik i njegova æena Katton su doπli
1797. iz Gochingena,
8. Abraham Stiegler, trgovac, doπao je 1790. iz Guchsinga, nje-
gova æena Henrieta ro. Spitzer je porijekom iz Lachen-
bacha, a sin Acher se rodio u Zagrebu. Imali su kuharicu
Saru.
9. Fischer Filip, grobar doπao je u Zagreb 1797. iz Poljske, æe-
na Terezija iz Lowe, od kuda je i kÊerka Zilla, a sinovi Franz
i Joseph, te kÊerka Rosel su roeni u Zagrebu.
Prema tome, osnivaËi Æidovske opÊine u Zagrebu doselili su
se krajem 18. stoljeÊa u Zagreb. Postavlja se pitanje zaπto nije
bilo Æidova u Zagrebu ranije odnosno, πto se s njima dogodilo.
O ranijem boravku Æidova na Gradecu prema nekim izvorima:
«na zagrebaËkom Gradecu u 14. i 15. stoljeÊu postojala je mala
24
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
æidovska zajednica, koja po svemu sudeÊi nije brojala viπe od
desetak obitelji. Pedesetih godina 15. stoljeÊa istjerani su iz
grada i otada su u njemu bili tek povremeni prolaznicifl.
Ipak se dozvoljavaju pojedinaËni dolasci trgovaca pa je tako
zagrebaËka skupπtina 8.VII.1771. donijela zakljuËak da se Æi-
dovima dopuπta tri dana boravka u svrhu trgovanja, a 20.XI.
1771. da Æidovi mogu na godiπnji sajam dolaziti i svoju robu na
prodaju izlagati.
Do nagle promjene je doπlo tek nakon tolerancijskih zakona
cara Josipa II. koji otvaraju moguÊnost naseljavanja Æidova i u
onim gradovima u kojima ih do tada nije bilo, ali uz posebnu
dozvolu za svakog naseljenika. Tako su se naselili i (novi) Æi-
dovi u Zagreb.
Tolerancijski su zakoni poboljπali poloæaj Æidova, ali im nisu
osigurali potpunu ravnopravnost.
Analizirati Êemo ovdje samo neke od tih zabrana.
1. Pravo na obrt (zanimanja)
O tome piπe Mirjana Gross : « Edikti o toleranciji Josipa II (1781.
1783) golema su prekretnica u æivotu Æidova Habsburπke
monarhije, iako su veÊinom omoguÊili samo olakπanje raznih
ograniËenja, a neke njihove odredbe, kao pravo na obrt, nisu
se u Ugarskoj i Hrvatskoj provodilefl.
Æidovi su tolerancijskim ediktom dobili moguÊnost da se bave
obrtom, ali su se mogli obrazovati samo kod æidovskih majsto-
ra i u svojim radionicama imati samo æidovske pomoÊnike. O
tome nam svjedoËi molba iz 1839. godine koja je podnesena
saboru u ime zagrebaËkih i varaædinskih Æidova , takoer i u
ime ostalih hebrejskih opÊina u Hrvatskoj i Slavoniji, a osobito
peticija zagrebaËkih Æidova od 23. travnja 1843. u kojoj se
izriËito nabraja: «samo mi, ma da nas je zakonodavno tijelo
primilo me sinove domovine, samo mi smo prisiljeni da ne
uæivamo blagodati ovih zakona, samo jedino nam je na temelju
paragrafa 2, zakonskog Ëlanka 29 iz 1840. put, πto vodi moral-
nom usavrπavanju, k zanimanju sa znanoπÊu i sa slobodnim
umijeÊima- oj kakve li boli!- zagraen; samo se nama u naπoj
domovini brani gradska i seoska dobra (fundorum civilium et
colonicalium) kupovati, i tako krati moguÊnost i sposobnost, da
podizanjem poljodjelstva doprinaπamo k blagostanju zemlje i
poveÊamo dohodak dræave…fl.
Zabrana dræanja krπÊanskih kalfa i πegrta, bila je zapravo
dvosjekli maË, jer je ograniËavala moguÊnost zarade domaÊih
mladiÊa i poveÊavala sklonost æidovskih zanatlija da dovode æi-
dovske kalfe iz Ugarske.
To se moæe vidjeti i iz opisanih primjera sastava domaÊinsta-
va Jakova Weissa i Jakova Stieglera.
Ipak su se postepeno , Ëesto uz proteste domaÊih obrtnika i tr-
govaca, promijenila slika zanimanja i poloæaj Æidova u
Zagrebu, o Ëemu nam svjedoËe i podaci o strukturi Ëlanstva u
æidovskoj opÊini 1926. godine.
96
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
Godine 1926. brojila je Æidovska opÊina u Zagrebu
2.756 poreskih obveznika, od toga je bilo 95 sefarda, 41 u
ortodoksnom udruæenju starovjeraca i 2.622 neologa. Ukupno
je bilo razrezano 2,101.320 dinara poreza.
Prema zanimanju su Ëlanovi bili razvrstani u:
- dræavne Ëinovnike (53),
- kuÊevlasnike, posjednike i “posebnike” (102),
- obrtnike (160),
- slobodna zvanja (238)
- bankare, trgovce i industrijalce (586),
- privatne Ëinovnike i namjeπtenike (1.617).
Vjerojatno Êe biti od interesa za Ëitaoce naπa analiza zani-
manja Ëlanova Æidovske opÊine u Zagrebu koji su bili registri-
rani 1941. godine, neposredno pred njeno uniπtenje.
Tu se oËituje zaista impresivna slika rezultata 100 godiπnje
borbe, truda i nastojanja Æidova u Zagrebu.
Ovdje pokazujemo samo sumarne rezultate, ali oni su detaljno
razraeni i publicirani.
Podjelu na pojedine sektore privrede naËinili smo prema pod-
jeli u popisu stanovniπtva.
Grana privrede ukupno muπkarci æene
Industrija i rudarstvo .............................190.........146........44
Poljoprivreda i ribarstvo .........................28...........22 ..........6
©umarstvo ...............................................1 .............1
Graevinarstvo .......................................16...........16
Promet i veze .........................................24...........24
Trgovina ...............................................1470.......1374.......96
Ugostiteljstvo i turizam ...........................76...........72 ..........4
Obrtniπtvo i osobne usluge ...................649.........461.......188
Stambeno komunalna djelatnost ...........12...........12 ...........
Financijske, tehniËke i
poslovne usluge ...................................1907.......1400......507
Kultura ....................................................79...........48.........31
Obrazovanje ..........................................194.........119........75
Znanost ..................................................18...........11 ..........7
Zdravstvena zaπtita i socijalna skrb .....291.........248........43
Ostala zanimanja ..................................764.........449.......315
2. Pravo na stjecanje nekretnina
Druga velika zabrana koja je pogaala tek doseljene Æidove
bila je zabrana posjedovanja nekretnina.
96
OBLJETNICA
Zabrana posjedovanja nekretnina je prema miπljenju Mirjane
Gross, bila najveÊa zapreka normalnom æivotu i privrednoj dje-
latnosti Æidova. Ako su i kupili kuÊu za stanovanje ili duÊan ili
radionicu nisu mogli osigurati svoje vlasniπtvo u gruntovnici, pa
su æivjeli u stalnoj imovnoj nesigurnosti.
Carskim patentom od 18.veljaËe 1860. dopuπteno je Æidovima
posjedovanje nekretnina i zemljiπta ako ih obrauju u vlastitoj
reæiji. Potpuna ravnopravnost Æidova je u Hrvatskoj i Slavoniji
proglaπena zakonom od 21. listopada 1873.
Za svoj boravak, za vjenËanja, sudjelovanje na sajmovima itd.,
Æidovi su do 1846. morali plaÊati tolerancijske takse. U
Zagrebu je 1838. godine tolerancijsku taksu plaÊalo 38 æi-
dovskih obitelji. Na kongresu æidovskih izaslanika u Peπti
1846. godine, otkupljena je tolerancijska taksa za iznos od
1,200.000 forinti u toku od deset godina. Na Zagreb je otpala
suma od. 8.105 forinti.
Æidovske su opÊine trebale i posebne carske dozvole za
kupovinu zemljiπta za groblja (πto je zapravo uvijek bila prva
briga novih doseljenika), za kupovinu zgrada za religijske ili
edukativne potrebe itd. U prvo vrijeme nije bilo izgraene sin-
agoge (hrama), nego se bogosluæje odræavalo u adaptiranim
prostorima.
Dajemo nekoliko podataka o tome kako se mukotrpno stjecala
æidovska «imovinafl pa makar se radilo o komadiÊu zemlje za
ukop svojih Ëlanova.
Tako je 1811. æidovska opÊina u Zagrebu kupila zemljiπte za
groblje, veliËine 100 hvati, u blizini crkvice Sv Roka od Pavla
AntolkoviÊa za sumu od 650 forinti. To je groblje proπireno
1835. kada je Hevra Kadiπa kupila zemljiπte «Mali Tuπkanacfl,
veliËine oko 480 hvati od Marije Cezarec, a veÊ 1844. groblje
je opet proπireno kupovinom zemljiπta od Juraja i Agneze
Smeπnik (280 hvati). Na Rokovom groblju se pokapalo do 60-
tih godina. Ta su proπirenja ujedno i dokaz poveÊanja Ëlanstva
æidovske opÊine ali i njene kupovne moÊi.
Postojalo je i Petrovo groblje, koje je zapravo nastalo nakon
burnih dogaaja u zagrebaËkoj æidovskoj opÊini 1843. godine
kada su se u posebnu opÊinu odvojili ortodoksni ( laπkouliËan-
ski ) Æidovi pod vodstvom rabina Pallote. Tada im je njihov
zaπtitnik, biskup Juraj Haulik, iznajmio za groblje zemljiπte
«Zbiracfl (godiπnja najamnina 4 forinti i 20 novËiÊa). No to je
zemljiπte, zbog udaljenosti, kasnije bilo zamijenjeno sa
zemljiπtem kmeta Hranitela koje se nalazilo iza Petrove crkve.
Nakon πto je otvoreno groblje na Mirogoju 1878, ova su grob-
lja prestajala postojati.
SliËno je bilo i s kupovinom zemljiπta ili objekata bez kojih nije
bio moguÊe djelovanje æidovske opÊine:
Bogosluæje je najprije bilo u LukaËiÊevoj kuÊi u Petrinjskoj ulici
12. Godine 1833. dozvolila se kupnja zemljiπta za gradnju hra-
ma (za πto nije bilo novaca), ali je kupljena kuÊa za bogomolju
i rabina na uglu Petrinjske i Amruπeve ulice, za 2330 forinti.
25
 OBLJETNICA
Zbog poveÊanih potreba unajmila se kasnije prostorija za bo-
gomolju u »aËkoviÊevoj ulici (danas Gajeva). Prilikom
posveÊenja te bogomolje propovijed je odræao Mavro
Goldman, rabin πkolovan u Pragu.
LaπkouliËanci (ortodoksi) su æeljeli izgraditi svoj hram i dobili su
u tu svrhu zemljiπte od biskupa Haulika za najamninu od 10
forinti srebra. Ako se hram ne bi izgradio, πto se i dogodilo,
zemljiπte se vraÊa u vlasniπtvo biskupa. Oni su uredili svoju bo-
gomolju u Ruæinoj ulici (danas KurelËeva).
Postoji popis Ëlanova «LaπkouliËanskefl opÊine iz 1848. go-
dine koji citiramo iz knjige Gavre Schwarza:
Neufeld, Samuel Stern, Joseph Fisher,Heinrich Stern, Eichner,
Wellisch, Rosenfeld, Samuel Weiss, Zaghaft, S. Schwarz,
Ehrenreich, L. Spitzer. Lobl, Ornstein David, Bauer, Deutsch
Benjamin, Frohlich, Honigsberg M., Honigsberg S., L.
Ornstein, Simon Pick, Ig. Stern, Albert Stern, Adolf Weiss.
Nakon prodaje opÊinske kuÊe zbog financijskih neprilika 1833,
kupljena je 1852 nova kuÊa. U zgradi je bila vijeÊnica, stan ra-
bina, a u dvoriπtu u posebnoj zgradi bogomolja.
Od obitelji Kobaltz za 14.000 forinti kupljena je kuÊa u Petrinjs-
koj ulici broj 360 (Æidovi su posudili 3.200 forinti, a ostatak je
ostao uknjiæen). Tada je OpÊinu saËinjavalo svega oko 40 æi-
dovskih obitelji.
Proπirenjem zemljiπta, na inicijativu nadrabina dr. Hoseje
Jakobija podignuta je nova opÊinska zgrada, a na zemljiπtu
gdje je bila stara sinagoga podigla je svoju zgradu Hevra
Kadiπa. Na Ëetvrtom zemljiπtu djelovao je “Makabi” koji je kas-
nije dobio svoju zgradu.
U opÊinskoj kuÊi bila je smjeπtena i πkola, osnovana 1841. go-
dine, koja je 1855. imala tri razreda tzv. «Trivialschulefl, a od
1898. «osnovna πkola izraelitiËne vjeroispovjedne opÊine sa
pravom javnostifl smjeπtena je u novoj zgradi u PalmotiÊevoj
ulici.
Godine 1862. Æidovska je opÊina zamolila za dozvolu za iz-
gradnju sinagoge na poËetku nove ulice koja je trebala voditi
od JelaËiÊevog trga do danaπnjeg Zrinjevca (danas Praπka uli-
ca). Nakon dobivanja dozvole donesena je odluka o gradnji
sinagoge1(1863). Osim kupnje zemljiπta OpÊina je priloæila i
2.000 forinti za izgradnju prometnice, a prilog je dao i Emanuel
Prister uz uvjet da ulica bude zavrπena u 1865. godini.
Plan za novu sinagogu napravio je arhitekt Franjo Klein, a
gradnja je zapoËela 1866. godine. PosveÊenje sinagoge bilo je
27. rujna 1867. godine. Sinagoga je sruπena 1942. godine.
26
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
©to je bilo s imovinom opÊine
i njezinih Ëlanova?
Zakonskom odredbom o podræavljenju æidovske imovine od
30. listopada 1942. godine cjelokupna je æidovska imovina
konaËno konfiscirana bez naknade i iznimaka.
3. Porijeklo Ëlanova zagrebaËke opÊine
Gavro Schwarz je prilikom opisa 116 obitelji prvih Æidova u
Zagrebu (izmeu 1840-1843), nabrojao mjesta odakle su oni
doπli. Posebno su voeni muπkarci, a posebno æene, prema
zemljama porijekla (i gradovima). Mi smo prouËili te popise i
opise i uspjeli pokazati porijeklo veÊine prvih æidovskih nasel-
jenika u Zagreb. Dodali smo i neke podatke iz matice vjenËa-
nih u Zagrebu u razdoblju od 1858. do 1879. godine (oni u
pisani kurzivom).
To Êe moæda posebno zanimati one koji traæe porijeklo svojih
obitelji, odnosno svoje korijene.
Ugarska (Maarska)
Bonyhad: Klein Aleksander, Eichner Samuel, Rosenberg Ign-
ac, Rosalia Rosenberg Roszai Antal, Eishner Ignatz, Pollak
Johana
Budim - Altofen: Heimbach Leopold, Dr. Schonstein Leopold
Budim: Moses Samuel; Földvar: Baumgartner Leopold;
Güns: Spitzer Moritz, Terezija Spitzer;
Kaniæa Velika: Hermina Schwarz, Samuel Schwarz, Nanette
Lichenstein, ©arlota Hirschl, Terezija Lederer, Amalija Hert-
man, Kati Hirschler, Nanetta Weiss, Stern Abraham, Julija
Kostler, Heinrich Stern, ©arlota Feigelstock, Betlheim Jakob,
Roza Stern, Roza Mayer, ©arlota Politzer, Ana Bachrach; Sch-
warz Friedrich, Singer Henriette, Bachrach Eduard, Scherz
Simon, Kohn Josef, Scherz Simon, Lowy Ignatz, Bachrach
Friedrich Kurschner Heron, Weinberger Jakob. Stern Cecilie,
Spitz Cecilie, Neuman Karolina Schlesinger Rosa
Kormend: Nanetta Gross, Fürst Heinrich, Fürst Jakob, Marija
Fürst; Karadazs David, Steinhardt Moritz, Karpeler Regine,
Buchler Johana, Buchler Albert, Buchler Fany, Prager Bela
Lengyeltot: Brill Josef; Palotta: Palotta Aron; Papa: Abraham
Hertmann, Babeta Steiner, Hertman Samuel, Schwarz Josip;
Pest: Emina Pollak, Wellsch David; Kohn Samuel, Marcus
Samuel
Pressburg: Rozalija Hirsch, Katarina Langraf;;
Rechnitz: Jozefina Deutsch, Angelus Jakob, Langraf Jakob,
Regina Lowy, Babeta Leitner, Helena Guttermann; Angelus
Jakob, Langraf Gustaf, Kronfeld Gustav, Spiegler Friedrich
Gyömory (Feher): Deutsch Albert;; Deutsch Leopold
96
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
Szombathely: Hofmann Samuel (Steinmanger);
Szigetvar: Ignaz Deutsch,, Katarina, Weiss Herman, Kremsir;
Tapio: Klein Bernhard;; Vasvar: Muller Jakov;;
Vasan-Veszprem: Guthardt Josip, Hochstadter Josip;;
Zala Egerszeg: Katarina Weinberger; Zala Lövo: Johana Sch-
wabenitz, Bruckner Moritz,, Kohn Salamon, Kohn, Deutsch
Babette, Schwabenitz Leopold
Austrija:
Deutschkreutz: Neufeld Heinrich;; Gross-Magendorf: Hirsch
Adolf, Babeta Frei;;
Kitze: Goldziehler Markus;;
Güssing: Stiegler Aπer, Rozalija Sommer, Rozalija Kaufmann,
Julija Ungar, Kaufmann Filip, Tereza Neufeld;; Benfeld Tere-
zija, Alexander Jonas, Ornstein Rosalie Neufeld Gina,
Schonheit Katharina, Pollak Leopold, Alexander ©andor, Ma-
yer ©andor, Kaufman Jakob, Kellner sarafina,Rosenberg Max,
Bendiner Heinrich, Rosenberg, Bichler Moritz, Neumann
Aleksander, Risenberg Leopold, Sconheit Therese Schonheit
Cecilie, Schonheit Johana, Aleksander Bernard, Weiss Jakob
Lakenbach: Henrijeta Spitzer, Katarina Spitzer, Hirschler Ger-
πon, Naneta Spitzer, ©arlota Spitzer;
Mattersdorf:Heinrich Kohn, Johana Kohn, ©arlota Kohn,
Schlaining:Naneta Linenberg, Schweizer Salman, Julija
Weiss,,Honisberger Katarina
Steiner Netti, Gunsburg Josefina, Grunwald, Honmigsberg
Cili, Rosenberg, Hirschl Heinrich, Hirsch Paulina, Kern
Alexander, Heinrich Ignatz
»ehoslovaËka republika:
Gross Meseritsch: Blum David, Holzmann Sigmund;
Komorn:Schwarz Ignac;;
Droviπnje Arva :Ehrenfreund Ignac, Rezi Bankner;
Holitsch (Njitra): Loffler Moπe;Stern Aleksandar
Kaschau: Rotter Ignac;; Lipto Szt. Miklos: Leopold Friedlander;
Neuschloss: Neuberger Simon;; Eidlitz: Rosenzweig Eduard;;
Nuesohl: Julija Weiss;
Neuzetlisch: Epstein Ignac; Nikolsburg: Tereza Herzl;
Polna: Jakob Weiss, Pulzer Leopold, Weiss Simon;
Pohrlitz: Schuller Hirsch Heinrich;; Saaz:Neuberger Simon;
Surany: Braun Moritz, Weiss Adam; Hranice:Siebenschein
Josip;
Tapolscsany: Tereza Blum;; Trebitsch: Benjamin Deutsch;
Trencsen: Epstein Wolf; Ung. Brod: Frankl Johan;; Frankl
Leopold
96
OBLJETNICA
Nemesker (Sopron): Amalija Deutsch; Waag Neustaldt: Hana
Lowy.
NjemaËka: Pruska i Bavarska
Bungt Bayern: Kahn Josip; Schlichtigsheim: Emanuel Sachs;
Merzbach Bayern: Franciska Schneider; Ottonson Bayern:
Emilija Simonsfeld
Poljska:
Bielitz: Ema Goldsmidt; Jaroslav: Segen Emanuel; Krakov
:Figantner Josip, Herz Moses Sauerbrunn Marcus, Regina
Horovitz;
Liska: Rosenfeld Israel;; Rezov: Rozalija Ornstein; Tarnov:
Sismann Josip
Italija
Gradiπka (Gradisca kraj Goricije) :Prister Emanuel, Karolina
Prister, Prister Girolamo, Karolina Luzzato, Babeta Luzzato,
Regina Prister.
Navedeni nazivi i lokacije mjesta porijekla prvih Æidova koji su
doπli u Zagreb, odnose se na podruËje u tadaπnjim granicama
Austrougarske monarhije.
Te su se granice kasnije mijenjale, a s njima i imena gradova
pa i imena Æidova, πto posebno upozorava Malcom Scott
Hardy. Tako se npr. grad Gusing, koji se danas nalazi u
Austriji nekada zvao Nemet Ujvar i pripadao maarskoj gro-
foviji Vas. Olsnitz je promijenio ime najprije u Musas Zombat a
kasnije u Murska Sobota itd.
Pree zagrebaËkih Æidova istraæivao je i Lavoslav ©ik. osobito
za zagrebaËkih obitelji Alexander, Mayer, Friedrich, Herzer,
Spiegler, Hoffmann, Schwartz, Wohlmut, Weiss, Hirschl,
Rosenberg koji su bili porijeklom iz Æeljezne æupanije (
Eisenstadta), iz mjesta Gussing, Schleining i Reichnitz.
Za Æidove koji su prelazili iz jedne dræave i jednog kulturnog
kruga u drugi bilo je poteπkoÊa s imenima mjesta, obiteljskim
prezimenima i prvim imenima. Osobito su nastali problemi
nakon propasti Austrougarske 1918 i mnoga su mjesta u
Maarskoj pripala drugim zemljama (Hrvatskoj, Sloveniji,
Slavoniji, Srbiji, Austriji, Rumunjskoj, SlovaËkoj itd).
U polovini 19. stoljeÊa dolazi do maarizacije njemaËkih prez-
imena ( koje su Æidovi morali primiti 1787 godine), a kasnije
se nastavlja proces slaveniziranja imena.
Gavro ©varc nadalje navodi da je u razdoblju 1840-1843. (
koje je pratio ) bilo porijeklom iz samog Zagreba 28 muπkara-
ca i 29 æena, a od ostalih krajeva Jugoslavije doπli su: iz
Bistrice ( Rozalija Grinwald), Cernika 1, Daruvara 3, Karlovca
3 , Kraljeveca 1, Ljubljane 1, Osijeka 1, Sv. Ivan Zelina 3 i
Varaædina 8.
27
 OBLJETNICA
Æenidbe i udaje
Kasnije, u podacima iz Matice vjenËanih u Zagrebu, koju sam
analizirala u razdoblju od 1858. do 1879. godine, dominiraju
mladenci iz Hrvatske i to iz Zagreba (99) odakle su osobito
porijeklom nevjeste , zatim je poveÊani broj Varaædinaca (10),
grada koji je izgleda bio vaæna etapa u doseljavanju u Zagreb,
ali se pojavljuju i mjesta kao Bistrica, Bjelovar, Brezovica,
Cernik, »akovec, Daruvar,Glina, Jakovlje, Jaska, Karlovac,
Koprivnica, Kutina, Naπice, Rugvica, Samobor, Sisak,
Sv.Martin, Velika Gorica, Virovitica, a dolaze i mladoæenje iz
drugih krajeva Jugoslavije.
Ti nam podaci govore o nekoliko promjena u æidovskoj popu-
laciji: njena relativno velika geogarska raspostranjenost, po-
javljivanje novih generacija Æidova koji su roeni u naπoj zemlji
i konaËno vrlo velika povezanost i razgranatost tzv. «træiπta za
brakovefl koji su u to vrijeme gotovo jedino bili izmeu æi-
dovskih partnera.
Prema Della Pergoli æenidbe su rezultat djelovanja nekoliko
grupa determinanata:
Sociokulturnih- prema kojoj obitelj ima centralni poloæaj u tradi-
cionalmoj æidovskoj kulturi
Socioekonomskih - stratifikacija u æidovskoj zajednici, pitanje
miraza koje se upisuje i u braËni ugovor- ketubu
Demografskih- relativno mali broj potencijalnih æenidbenih kan-
didata, pojava posrednika
Zakonskih- ograniËenja brakova npr. samo najstarijeg sina u
obitelji, dok su ostali obiËno migrirali.
Postojala je dakle migracija muπkaraca koji su se priæenjivali u
druge zajednice ili su nakon πto se etabliraju, doveli mladu iz
svoje bivπe sredine.
Uzevπi u obzir gore navedene podatke i
analize ustanovili smo nekoliko zanimljivih
Ëinjenica:
• Porijeklo vjerenika (æenika) i vjerenica (nevjesta) se
sada Ëesto razlikuje.
• Djevojke u Zagrebu (i Hrvatskoj) postaju vrlo zan-
imljive, jer svojom udajom omoguÊuju dolazak novih
Æidova u Zagreb
• U vrijeme koje smo prouËili, muπkarci su ti koji migri-
raju u Hrvatsku, ali smo mogli pratiti i kako djevojke
svojom udajom doprinose geografskoj rasprostran-
jenosti æidovske populacije u Hrvatskoj
• Æidovi se pojavljuju u novim mjestima i nakon nekoliko
godina (kada se etabliraju), æene se ili s djevojkama iz
28
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
kraja iz kojeg su doπli ili s djevojkama u mjestu u koji
su se doselili.
• Takoer smo ustanovili da Ëesto postoje velike razlike
u godinama izmeu æenika i nevjeste. Æenici znaju biti
Ëak deset i viπe godina stariji od nevjesta.
• Zbog toga πto su muπkarci u prosjeku stariji u vrijeme
æenidbe dogaa se razliËita «ponudafl
muπkaraca i æena za brakove u nekoj populaciji i pos-
toje periodiËne fluktuacije
• Ipak je u prosjeku starost nevjesti viπa nego πto je
starost nevjesti u okolnoj populaciji toga doba koje su
se udavale vrlo mlade osobito u ruralnim sredinama.
• Broj djece je veliki, 5-8, a Ëesto i viπe, ako dolaze i dje-
ca iz ranijih brakova, nezakonite djeca su iznimka
• Rijetki su neoæenjeni (celibat), obiËno se udovci i
udovice ili rastavljeni (rastave su rijetke) ponovno
æene.
Ortodoksna i sefardska opÊina
U svoja demografska istraæivanja (objavljena 1933. godine) na
osnovi matiËnih knjiga æidovske opÊine u Zagrebu (roenih,
umrlih, vjenËanih) Gavro Schwarz nije ukljuËio Ëlanove
ortodoksne i sefardske opÊine, jer su se njihove knjige vodile
odvojeno od 1926. (do 1940). godine.
Odvojena æidovska opÊina ortodoksa u Zagrebu registrirana je
sluæbeno 1926. godine, nakon dugog Ëesto i muËnog procesa
nesuglasica i podjela.
Prve nesuglasice i podjele u æidovskoj opÊini Zagreb nastale
su zbog uvoenja reformi u bogosluæje i angaæiranja novog ra-
bina Mavra Goldmanna (1840). Goldmanu je veÊ 1843.
otkazano, ali je 1844. ponovno izabran. Prestao je biti rabinom
opÊine 1849. godine.
Na sjednicama je bilo i «eksomukacijafl kada su neki Ëlanovi,
zbog uvreda opÊinskog predsjednika bili odstranjeni sa sjed-
nice, zabranio im se izbor u odbore na tri godine i iskljuËeni su
od Ëasti u hramu na tri mjeseca
Stajaliπte politiËkih vlasti o tom sukobu, u ugarskoj kancelariji,
a i banskoj vladi, bilo je da doduπe treba gospodarstveno pos-
tojati jedna opÊina, ali da manjina ima pravo na svoju bogo-
molju, ali se nije odredilo tko Êe snositi troπkove πto je izazva-
lo spor dug petnaest godina (1841-1856), kada se opÊine
ponovno ujedinjuju 30.oæujka 1856. godine, a ortodoksna sin-
agoga je zatvorena 1858. godine.
Nesuglasice su se ponovno razbuktale kada je izabran novi ra-
bin Lavoslav Rokostein, kojega «starovjercifl (ortodoksi) ne
priznaju.
Novi zakon o vjeroispovjednim odnosima i Zakon o ureenju
izraelitskih bogoπtovnih opÊina od 7.2. 1906. godine donio je
96
:: 200 GODINA ÆO ZAGREB ::
promjene u organizaciji æidovskih opÊina. Tim zakonom je pri-
padnost æidovskoj opÊini bila obavezna i u jednom mjestu je
mogla postojati samo jedna opÊina, a sve dotadanje su uk-
inute kao javne i pravne institucije.
Novi je zakon razlikovao pitanja slobode savjesti od organi-
zacijskih i pravnih pitanja. Iako je æidovska konfesija jedna
jedinstvena, postojale su obredne, liturgijske i jeziËne razlike
meu Ëlanstvom. Na osnovi toga je u jedinstvenoj zagrebaËkoj
opÊini osnovano 1906. «Udruæenje starovjeraca Ëlanova
izraelitske bogoπtovne opÊine u Zagrebufl, sa svrhom da obra-
zovne ortodoksne uredbe saËuvaju, unaprede i usavrπe.fl .
Te su razlike kasnije dovele do osnivanja autonomne ortodok-
sne opÊine.
Potraæili smo matiËne knjige ortodoksne opÊine (od 1926. do
1940. godine) u MatiËnom uredu opÊine Centar, gdje se Ëuva-
ju i zapazili smo slijedeÊe.
Iz knjige umrli Ëlanova ortodoksne zajednice vidljivo je da su
porijeklom bili iz Galicije (Rothstein), Rusije, (Zeitlin, Herπ-
koviÊ), Rumunjske (Wieder,Mozes), BeËa (Hessel, Engels-
rath), Iloka (Hoffmann) ili su njihove mlae generacije roene
u Zagrebu (HrπkoviÊ,Wieder,Zeitlin,Mozes)
Knjigu roenih u Ortodoksnoj opÊini vodio je M. Steiner, sres-
ki rabin. U knjizi se nalazio æig: Ortodoksna Jevrejska vjerois-
povjedna opÊina u Zagrebu. Rabinat i matiËni ured.
Podaci su voeni (prepisani) u novoj knjizi od 1925. do 1940.
godine. Ukupno je od 1925. do 1940. roeno 69 djece (u pros-
jeku znatno viπe nego u “neoloπkoj” opÊini).
Izvadili smo samo prezimena novoroene djece, koja nam
govore o Ëlanovima te opÊine: Ta su se prezimena roditelja
ponavljala gotovo svake odnosno svake druge godine kako su
se ponovno raala djeca:
Adler, Bleier, Buchler, Deutsch, Friedmann, Gunc, Guns,
Guttmann, Hauer, HerπkoviÊ Hessel, Hirsch, Hoffman,
Knaker, MarkoviÊ, Mozes, Rothstein, Schlesinger, Schreiber,
Schwabenitz, Spitzer, Stein, Stern, Wachsmann, Weiss,
Weisz, Wieder, Zeitlin,
Analizirali smo i matiËne knjige sefardske
æidovske opÊine u Zagrebu, osnovane 1.
veljaËe 1927. godine.
PoveÊani broj Æidova u Zagrebu koji su porijeklom iz Bosne i
Hercegovine (sefardi) zapaæa se nakon raspada Osmanlijskog
carstva. Austrougarska aneksija Bosne i Hercegovine donijela
je novi reæim, administraciju, pravila trgovanja, sluæbeni jezik
itd., πto je izazvalo velike promjene u æivotu stanovniπtva.
To je navelo Æidove da se poËinju orijentirati na zapadne zem-
lje. Njihova se djeca πkoluju u BeËu, Pragu i drugim
96
OBLJETNICA
Austrougarskim srediπtima, trgovina se manje orijentira na
dotadanje trgovaËke partnere u Dubrovniku i Italiji.
Nakon raspada Austrougarske veliki dio bosanskih Æidova
prelazi u Zagreb gdje nastavljaju πkolovanje, ali i osnivaju svo-
ja udruæenja (Benevolencija) koja im omoguÊuju oËuvanje kul-
ture i identiteta.
Ekonomska kriza u Jugoslaviji uvjetovala je njihove daljnje mi-
gracije iz Bosne u Hrvatsku, osobito u Zagreb.
MatiËne knjige roenja sefardske opÊine u Zagrebu su voene
od 1927.do 1941. godine. Naknadno je upisano za 1922.god-
inu 1, i za 1925. godinu 1 dijete.
Ukupno je roeno 139 djece s prezimenima: Abinun, Albala,
Albuher, Alkalaj, Almoslino, Altarac, Aruti, Atijas, Avram,
Baruch, Baruh, BaruhoviÊ, Benjamin, Carfati, Cohen, Danon,
DaviËo, Demajo, Eπkenazi, Gaon, Hajon, Hason, Kabiljo,
Kajon, Kamhi, Kampos, Katan, Koen, Kohen, Kon, KovaËeviÊ,
Kreskes, Leci, Levi, Levy, Lowy, MandiÊ, Mandolfo, Meov,
Mevorah, MihanoviÊ, Nahmijas, Nisan, Nisna, Papo, Parda,
Pardo, Peso, Poljokan, RadanoviÊ, Romano, Salamon,
Sason, Sasson-ÆiæiÊ, Schnittlinger, Semo, Testa, Toledano,
Zaraja, Zoraja, Zureff.
Neka su se prezimena ponavljala, jer je vjerojatno bilo viπe
obitelji s istim prezimenom, npr. Levi, a isti su roditelji imali po
nekoliko djece razliËite starosti.
Napominjemo da su svi podaci u matiËnim knjigama pisani
rukom, Ëesto teπko Ëitljivim rukopisom, pa su stoga moguÊe
greπke u transkripciji.
Godine 1940. bilo je u Zagrebu 8.712 aπkenaπkih Æidova, 625
sefarda i 130. ortodoksa.
Holokaust je uniπtio tu cvatuÊu i perspektivnu æidovsku zajed-
nicu Zagreba , od koje se vratilo u Zagreb 1946. (prema
sluæbenom popisu) samo oko 10 % (1.222) njenih nekadaπnjih
Ëlanova
Molba za razumijevanje na kraju Ëlanka
Nadam se da je moj izbor podataka i tema pomogao Ëitaoci-
ma da bar donekle upoznaju razvojni put naπe zajednice i bro-
jne probleme ali i uspjehe koje je imala.
Prekratko je vrijeme i prostor, a i teæak izbor tema, kojima bi se
obiljeæilo najvaænije dogaaje iz æivota jedne zajednice, Ëiji su
Ëlanovi postepeno i uporno gradili i stvarali ne samo svoju za-
jednicu nego i zajednicu u kojoj su æivjeli, dræeÊi se upute koju
je, prema legendi, prorok Jeremiah poruËio Æidovima u dijas-
pori, u Babilonu:
«Traæi mir i dobro grada u koji sam vas poslao i moli Boga za
njegov napredak, jer u njegovu miru i vi Êete naÊi svoj mirfl 
29
 VEKSILOLOGIJA
Piπe: Æeljko Heimer
5. Zastave izraelskih opÊina
Uvod

Dræava Izrael administrativno je podi-
jeljena u πest pokrajina (hebr. Ma’hoz,
mn. M’hozot): Sjeverna (HaTzafon), Ha-
ifa (Hefa), Srediπnja (HaMerkaz), Tel-
Aviv, Jeruzalem (Yerushalayim) i Juæna
(HaDarom)1. Svaka se dalje dijeli na jed-
nu ili viπe oblasti (hebr. Nafa, mn. Nafot).
No ni jedne ni druge nemaju svoje lokal-
ne organe vlasti, veÊ su iskljuËivo admi-
nistrativnog karaktera, pa tako nemaju ni
svojih zastava. Zastave imaju tek admin-
istrativne jedinice na treÊoj razini - zaje-
dniËkim imenom ovdje nazvane jednos-
tavno opÊinama. U Izraelu se razlikuju
tri vrste opÊina - temeljnih jedinica loka-
lne samouprave:
- Iriya (mn. Iriyot) - gradska opÊina - ve-
Êe urbane cjeline odnosno gradovi (en-
gleski najËeπÊe Municipality),
- Mo’atza Mekomit (mn. Mo’atzot Meko-
miyot) - mjesne opÊine - manje urbane
cjeline (engleski Local Council),
- Mo’atza Ezorit (mn. Mo’atzot Ezori-
yot) - podruËne opÊine - uglavnom ru-
ralna i slabije naseljena podruËja (en-
gleski Regional Council).
Granice opÊina ne poklapaju se uvijek
s granicama pokrajina i oblasti, pa tako
neke opÊine teritorijalno pripadaju dvje-
ma, pa i trima oblastima.
Osim podruËja koja pokrivaju opÊine, u
Izraelu postoje i podruËja koja ne pri-
padaju pod teritorijalnu jurisdikciju niti
jedne opÊine, veÊ su na neki naËin „ek-
steritorijalna podruËja“ na kojima ulogu
opÊinskih vlasti provodi dræavna upra-
va. U takva podruËja pripadaju, primje-
rice, vojne instalacije, morske i zraËne
30
:: V. DIO SERIJALA ::
ZASTAVE
IZRAELA
luke, rafinerije, prirodni rezervati i a Tel-Aviv je usvojio svoj gradski znak
sliËno. 1934. godine prigodom proslave 25.
godiπnjice grada.
Broj opÊina vrlo se dinamiËno mijenja,
kao πto se vrlo Ëesto mijenja i status Godine 1958. Knesset je usvojio „Za-
pojedinih opÊina, primjerice kada mjes- kon o znakovima opÊina“ [5-2] prema
na opÊina dosegne broj od 20.000
stanovnika, viπe ili manje automatski
„promovira“ se u status grada. ©to se
zastava tiËe, status opÊine ne utjeËe na
pravo na koriπtenje niti na izgled zas-
tave. U Izraelu ima 266 opÊina sva tri
tipa (podaci iz 2001. godine). Od tog
broja, prema istraæivanju Dova Gutter-
mana [5-1], gotovo sve koriste neku
5-2 Haifa (foto ÆH)
kojemu opÊine mogu usvojiti svoje zna-
kove. Te znakove mora odobriti Minis-
tarstvo unutraπnjih poslova, te se potom
objavljuju u sluæbenom glasniku (Raπu-
mot). Taj zakon zamijenjen je 1974. go-
dine „Zakonom o zaπtiti znakova“ [5-3].
Novi zakon ne samo da omoguÊava op-
Êinama da usvoje znakove (grbove, lo-
5-1 Dimona (foto DG)
vrstu zastave s viπe ili manje sluæbenim
statusom, dok samo 30 opÊina ima jedi-
no grb odnosno znak2, a zastave ne ko-
riste, a samo jedna opÊina (mjesna op-
Êina Zoran) nema ni grba ni zastave.
Pravna podloga opÊinskih
zastava
Uz dva izuzetka, opÊinski se simboli 5-3 Or Yehuda (foto DG)
pravno reguliraju tek oko 1958. godine.
Jedino su Haifa i Tel-Aviv imali gradske goe), nego sada eksplicitno navodi i za-
grbove i prije stvaranja Dræave Izrael. stave meu zakonski πtiÊene oznake op-
Naime, Haifa je dobila gradski grb, re- Êina (i ne samo opÊina, jer zakon odre-
gistriran u londonskom College of Arms uje i pravo na usvajanje i koriπtenje
ranih tridesetih godina proπlog stoljeÊa, zastave dræavnim institucijama odnosno
96
:: V. DIO SERIJALA ::
sluæbama, kao i meunarodnim javnim
institucijama koje djeluju u Izraelu). Ipak,
zakonsku moguÊnost registriranja zasta-
va na taj naËin do sada nije iskoristila
niti jedna jedina opÊina (sic!). Iako je do
sada na temelju obaju tih zakona ob-
javljeno oko 250 odluka u sluæbenom
glasniku (neke od njih od strane, sada
veÊ odavno rasformiranih i zaboravljenih
opÊina), niti jedna opÊina nije se potrudi-
la na taj naËin registrirati zastavu, veÊ su
samo registrirani grbovi. Stoga se zapra-
vo ne moæe ni u kojem sluËaju govoriti o
sluæbenim zastavama izraelskih opÊina,
jer su sve one na neki naËin nesluæbene.
Ipak, gotovo sve opÊine koriste kakve-
takve zastave.
Dizajn opÊinskih zastava
Sve izraelske opÊine, bez izuzetka, ko-
riste zastave u kojima se kao element
dizajna pojavljuje i opÊinski grb. Ipak, πto
se tiËe dizajna opÊinske se zastave mo-
gu klasificirati u nekoliko osnovnih uzo-
raka:
Uzorak 1: grb na jednobojnoj podlozi -
najjednostavniji dizajn onaj je u kojem
se na jednobojnu podlogu zastave apli-
cira opÊinski grb. Gotovo dvije treÊine
opÊina (njih 158) koristi zastave prema
tom uzorku, u pravilu gotovo uvijek kad
grb sadræi i naziv opÊine. Pri tome se
mogu zabiljeæiti dvije podvrste: zastava
s grbom prikazanim u svojim prirodnim
bojama (tj. viπebojno) te zastava s gr-
bom prikazanim samo u jednoj boji. Nije
neobiËno da se obje ove podvrste ko-
riste i paralelno.
Uzorak 2: grb i natpis na jednobojnoj
podlozi - kada opÊinski grb u svojem
dizajnu ne sadræi ime opÊine, Ëesto se
upotrebljava ovaj uzorak. Dodatni nat-
pis, u pravilu puni naziv opÊine, najËeπ-
Êe se nalazi u donjem dijelu zastave i
ispisan u jednom ili dva reda, a pone-
kad i kruæno. Neπto manje od Ëetvrtine
opÊina (66) koristi taj uzorak. Kao pose-
ban podtip ovog uzorka moæe se zabil-
jeæiti grupa zastava kod kojih se natpis
pojavljuje na dva jezika (hebrejski i arap-
ski - tipiËno kod mjesnih opÊina s araps-
kim stanovniπtvom), a u jednom sluËaju
96
VEKSILOLOGIJA
zabiljeæena je i zastava gdje se pojavljuje Gutterman zakljuËuje da je u nekim slu-
hebrejski i ÊiriliËni natpis (Kfar Kama, Ëiji Ëajevima moguÊe naÊi odreenu pravil-
stanovnici su uglavnom »erkezi). nost u vezi s izborom boje zastave iako
ne postoji sveobuhvatno pravilo. Plava i
Uzorak 3: zastave inspirirane nacional-
bijela nacionalne su boje Izraela, no po-
nom zastavom - prethodna dva uzorka
javljivanje plave podloge u opÊinskim
koristi viπe od 95 posto opÊinskih zas-
zastavama opÊina koje se nalaze uz
tava, pa je malo zastava koje bi se
more ËeπÊe je nego u unutraπnjosti.
mogle grupirati u neke druge kategorije.
Moæda je najznaËajnija pravilnost zabil-
Ipak, devet je opÊinskih zastava koje
jeæena u opÊinama izmeu Netanije na
osim grba na jednobojnoj podlozi
sjeveru i Nes-Cione na jugu gdje se go-
sadræe uz gornji i donji rub pruge poput
tovo redovito za boju podloge izabire
onih na nacionalnoj zastavi Izraela. Se-
naranËasta boja, koja se redovito pove-
dam od tih zastava zapravo je jednakog
zuje s proizvodnjom naranaËa. U po-
izgleda kao i izraelska zastava pri Ëemu
druËju Negeva pak zabiljeæena je Ëesta
je na mjesto Magen Davida postavljen
upotreba æute boje, kao simbola pusti-
opÊinski grb. U jednom sluËaju (Hulon)
nje, pri Ëemu je gotovo redovito grb u
opÊina koristi zastavu u kojoj su boje
zamijenjene - tj. plavu zastavu s bijelim tim zastavama onda prikazan zelenom
prugama, a u jednom (Kirjat Gat) um- bojom kao simbol oaze.
jesto plavih pruga iz nacionalne zas-
tave pruge po bojama odgovaraju op- Zastave opÊina
Êinskom grbu (zelena i crvena).
Svaka zastava na svoj naËin priËa po
Uzorak 4: zapravo je skupina „razno“. jednu kratku priËu o svojem gradu. Ov-
Tri su opÊine Ëije se zastave ne mogu dje su prikazane samo neke.
svrstati niti u jednu od gore navedenih
Arad je grad na rubu Judejske pustinje
kategorija. Kfar Saba koristi zastavu ko-
oko 25 km zapadno od Mrtvog mora
ja bi bila klasificirana kao uzorak 2, da
nepostedno uz Masadu. Ustanovljen je
nisu na njezinu slobodnom kraju dodane
1962. godine, a nazvan prema bibli-
dvije raznobojne pruge. Givatajim ima
jskom mjestu Tel-Arad. Grb je usvojen
zeleno-bijelo-zelenu zastavu Ëija je bijela
1966. godine [5-4]. U njemu je prikaza-
pruga dvostruko πira od svake zelene s
grbom u sredini i donekle pripada u pro-
πirenu vrstu uzorka 3. NajneobiËniju za-
stavu ima Or Yehuda, koja se sastoji od
plavo-bijelo-naranËastih valovitih nejed-
nakih pruga s grbom i natpisom.
Osnovne boje zastave
Vjerojatno je najneobiËnija Ëinjenica ve-
zana za izraelske opÊinske zastave u
odnosu na zastave jedinica lokalne sa-
mouprave drugdje u svijetu ta da u mno-
gim sluËajevima boja zastavnog polja
nije jedinstveno odreena. Tako odreen
broj opÊina koristi viπe od jedne inaËice
zastave, koje se razlikuju jedino u boji 5-4 Tiberija (foto ÆH)
podloge. Zabiljeæeni su sluËajevi upot-
rebe Ëak i do πest razliËitih varijanti boje
podloge. Ta neobiËnost se doduπe oËi- no brdo Kidod na kojem je grad izgra-
tuje samo u nekim opÊinama, dok en, a plamen predstavlja izvore plina
veÊina ipak koristi samo jednu inaËicu koji su naeni u blizini i koji predstavlja-
zastave. ju industrijsku osnovu grada.
31
 VEKSILOLOGIJA
Ashdod je glavna izraelska teretna lu-
ka, izgraen 1956. godine oko 25 km
juæno od Tel Aviva. Biblijsko naselje is-
tog imena nalazilo se vjerojatno neπto
viπe u unutraπnjosti. Grb je usvojen joπ
dok je Ashdod imao status mjesne op-
Êine 1963. godine, te je potvren nakon
dobivanja statusa grada 1969. godine
[5-5], a na zastavi se nalazi u bijeloj boji
5-5 Rahat (foto DG)
na plavoj podlozi, sadræi prikaz lava i
sidra πto simbolizira glavnu karakteris-
tiku grada - luku Judeje.
Dimona je jedan od desetak „razvojnih
gradova“ osnovanih na inicijativu Davi-
da Ben-Guriona i nalazi se u 35 km juæ-
no od Beer-Sheve u srediπtu pustinje
Negev. U gradu se nalazi mnoπtvo ke-
mijskih, tekstilnih i drugih kompanija su-
vremenih tehnologija, a svjetski je poz-
nata kao srediπte izraelskog nuklearnog
programa. Æuta zastava sa zelenim grb-
om tipiËna je za pustinjske gradove, a
cvijet u grbu ne samo da prikazuje Ma-
gen David i vezu s prirodom, nego svo-
jim oblikom i naznaËuje kemijsku i nu-
klearnu industriju. Grb je usvojen 1961.
godine [5-6].
5-6 Hevel Eilot (foto DG)
32
Haifa je jedini grad u Izraelu koji ima
povijesni grb. Takoer, Haifa je jedini
grad koji ima grb nadviπen zidanom kru-
nom. Grb prikazuje jedrenjak pred ula-
zom u haifsku luku sa svjetionicima na
lukobranima. U suvremenom likovnom
prikazu usvojen je 1959. godine [5-7], a
5-7 Sderot (foto DG)
koristi se na zastavi svjetloplave podloge
barem od kraja 40-ih godina 20. stoljeÊa
(ranije je zastava bila na crvenoj pod-
lozi).
Herzlia je grad osnovan 1924. godine i
nazvan prema Beyaminu Ze’evu odnos-
no Teodoru Herzlu, utemeljitelju cioniz-
ma. Herzlova originalna ideja o sedam
zvijezda kao simbolu cionizma ukljuËena
je u gradski grb usvojen 1958. godine
(uz manje promjene 1972. godine [5-8]).
U grbu se joπ nalaze i maslinove
granËice, jedrenjak i zupËanik kao sim-
boli mira, poloæaja uz more i industrije.
Herzlia koristi zastavu koja se temelji
na cionistiËkoj zastavi, s gradskim grb-
om u sredini.
Grad Or Yehuda („Judino svjetlo“) naz-
van je prema Judi Elkalaiju iz Sarajeva,
jednom od osnivaËa religioznog cioniz-
ma 19. stoljeÊa. Grad je osnovan 1949.
godine, smjeπten izmeu Tel Aviva i
zraËne luke Ben Gurion, a grb je usvo-
jen 1967. godine [5-9]. Or Yehuda ima
neobiËnu trobojnu zastavu s grbom u
sredini, a te zastave mogu se vidjeti
doslovno na svakom mjestu u gradu. Si-
mboli u grbu naznaËuju suvremeno na-
selje, prirodu, industriju te mjesto zna-
Ëajne bolnice.
Qiryat Motzkin nalazi se 12 km sjeverno
od Haife u dolini Zebuluna (Zvulun), os-
novan je 1934. godine, a nazvan je pre-
ma Arieju Leibu Motzkinu, cionistiËkom
:: V. DIO SERIJALA ::
voi. Iako u svojem grbu prikazuje
brod, Qiryat Motzkin nije na obali, veÊ
je brod biblijski znak („grb“) plemena
Zebulun. Drugi element grba usvo-
jenog 1958. godine [5-10] jest toranj za
vodu koji je joπ uvijek oËuvan, kao i de-
veterokraka svjetiljka u kruni grba koja
simbolizira Hanuku. »ini se da se pre-
ferira zastava zlatno-æute boje podloge
s grbom i natpisom, ali se koristi i bi-
jela. Do prije par godina osim grba u
svojim prirodnim bojama, koristile su
se inaËice i s jednobojnim plavim prika-
zom grba i natpisom, na raznim pod-
logama - æutim, naranËastim i plavim.
Rehovot je osnovan 1890. godine, da
bi nakon stjecanja nezavisnosti postao
srediπte izraelske znanosti utemeljenj-
em Weitzmannova Instituta. To se oËi-
tuje u grbu usvojenom 1959. godine [5-
11], koji sadræi mikroskop i knjigu uz
plodove πipka, biblijskog simbola plod-
nosti i blagostanja. Zastava je bijela s
grbom i crvenim napisom.
Rishon le-Zion je prvo naselje osno-
vano na cionistiËkim principima 1882.
godine (iako nije prvo suvremeno na-
selje, prije njega osnovana je Petakh-
Tiqva 1878. godine). Povodom prosla-
ve 60. obljetnice grada, usvojen je grb
koji prikazuje poljoprivredu te bunar [5-
12]. U grbu se nalazi i pokliË koji su
radnici na bunaru uzviknuli u kljuËnom
trenutku: „Naπli smo vodu!“.
Tiberija (Tverya) nazvana prema rims-
kom caru Tiberiju, naziva se joπ i gra-
dom Kinereta, odnosno Galilejskog je-
zera, osnovana je 18. g. n. e. Grb grada
objavljen je 1958. godine meu prvim
grbovima koji su objavljeni u sluæbenim
novinama [5-13]. Na bijeloj zastavi
prikazuje tvravu s fontanom i palma-
ma nad vodom jezera. 
Napomene:
1 Sedma izraelska pokrajina je Judeja
i Samarija (Yehuda VeShomron) poz-
natija kao Zapadna obala, no UN kao i
veÊina drugih zemalja ne priznaju iz-
raelsku vlast na tom podruËju.
2 Kako u Izraelu ne postoji tradicional-
na heraldika, u principu se ne moæe
96
:: V. DIO SERIJALA ::
govoriti o grbovima izraelskih gradova i
opÊina osim tek u nekoliko izuzetaka
grbova dodijeljenih u vrijeme Britanske
uprave. Ipak, mnoge opÊine usvojile su
znakove koji viπe ili manje nalikuju na
grbove te, iako ti znakovi krπe odreena
tradicionalna heraldiËka pravila pa se
ne bi mogli smatrati grbovima, uobiËa-
jeno je sve znakove koji vrπe funkciju
grba jednostavno onda ipak zvati grbo-
vima. »esto je nemoguÊe povuÊi Ëvrstu
granicu izmeu onih koji bi se mogli uz
odreenu toleranciju nazivati grbovima i
onih koji se bliæi drugim simbolima koji
se koriste u sliËne svrhe kao πto su
znakovi, logoi, amblemi i sliËno. S
obzirom na to da ne postoji razlika u
naËinu upotrebe tih znakova, oprav-
dano ih je sve uvrstiti pod istim naziv-
nikom.
Bnei-Shim'on
Hora
Tel Aviv-Jafa
96
Reference:
[5-1] Dov Gutterman: „Sub-national
Flags of Israel“, in Jan Oskar Engene:
„Proceedings of teh XX International
Congress of Vexillology, Stockholm,
27th July to 1st August 2003“, Bergen,
Mordic Flag Society, 2004. ISBN 82-
996983-1-6.
[5-2] The Local Authorities (Emblems)
Act, 5718-1958 (adopted 5 August
1958).
[5-3] The Symbols Protection Act,
5735-1974 (adopted 9 December
1974).
[5-4] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 1277, 19 May 1966.
[5-5] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 1001, 28 March 1963; YP 1499, 16
January 1969.
Eilat
Jeruzalem
VEKSILOLOGIJA
[5-6] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 825, 2 March 1961.
[5-7] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 663, 16 April 1959.
[5-8] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 631, 30 October 1958; YP 1846, 17
August 1972.
[5-9] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 633, 13 November 1958; YP 1382,
3 August 1967
[5-10] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 631, 30 October 1958.
[5-11] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 663, 16 April 1959.
[5-12] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 633, 13 November 1958; YP 3882,
30 May 1991.
[5-13] Rashumot, Yalkut ha-Pirsumim,
YP 631, 30 October 1958.
Netivot
Zahvala
Ovaj Ëlanak temelji se veÊim dijelom
na radu g. Dova Guttermana iz Haife
predstavljenom na XX. meunarod-
nom veksiloloπkom kongresu u Stock-
holmu, 2003. [5-1] U pripremi ovog
teksta g. Gutterman je ljubazno pruæio
dodatne informacije i nova saznanja o
opÊinskim zastavama Izraela.
Napomena uz prikaz opÊinskih zasta-
va (na koricama):
Zastave gradskih, mjesnih i podruËnih
opÊina Izraela. Kada se koristi viπe
inaËica zastava, na osnovnom mjestu
prikazana je jedna (ne nuæno naj-
vaænija), a ostale su naznaËene man-
jim sliËicama. Slike zastava preuzete s
FOTW-a, autori slika: Santiago Dotor,
Dov Gutterman, Æeljko Heimer, Ivan
SarajËiÊ.
33
65. GODI©NJICA
MASAKRA
U BABINU JARU

Pod visokim pokroviteljstvom ukrajinskog

predsjednika Viktora JuπËenka, memori-
jalnog centra holokausta Yad Vashem iz
Jeruzalema te Zaklade svjetskog foruma
holokausta u Kijevu je u rujnu obiljeæena 65.
godiπnjica masakra u Babinu Jaru. Nacisti
su 29. i 30. rujna 1941. godine u tom pred-
grau glavnog rada Ukrajine poubijali viπe
od 33 tisuÊe Æidova, a masovna ubojstva u
Babinu Jaru nastavila su se i kasnije, sve do
osloboenja grada 1943. godine.
:: BABIN JAR ::

Na obiljeæavanju tragedije u Babinu Jaru sudjelovali su
visoki gosti iz brojnih zemalja, meu kojima i predsjednik Hr-
vatske Stjepan MesiÊ, izraelski predsjednik Moshe Kastav te
crnogorski predsjednik Filip VujanoviÊ. Hrvatsku æidovsku
zajednicu predstavljao je predsjednik Æidovske opÊine Zagreb
i Koordinacije æidovskih opÊina u Hrvatskoj Ognjen Kraus.
Sudionici komemoracije, preæivjele ærtve masakra te brojni
gosti odali su poËast ubijenima u Babinu Jaru. Predsjednici i
visoki gosti poloæili su cvijeÊe i zapaljene svijeÊe kod spomeni-
ka ærtvama te u spomen na mrtve odræali minutu πutnje, nakon
Ëega su uslijedile ekumenske molitve.
U sklopu obiljeæavanja ove tragedije u Kijevu je bio organiziran
i meunarodni forum pod nazivom “Pustite moj narod da æivi”.
Bio je to drugi takav forum koji omoguÊava svjetskim Ëelnicima
da se osobno ukljuËe u πirenje znanja o holokaustu te u borbu
protiv bilo kojeg oblika antisemitizma, rasizma i ksenofobije.
Prvi je odræan 27. sijeËnja 2005. u Krakovu, prigodom obiljeæa-
vanja 60. godiπnjice osloboenja zloglasnog koncentracijskog
logora Auschwitz-Birkenau.
BABIN JAR - MASOVNA GROBNICA
ÆRTAVA NACIZMA
Tijekom Ëitavog razdoblja okupacije Kijeva, od jeseni 1941. do
osloboenja grada 1943. godine, predgrae grada Babin Jar
bilo je masovna grobnica za stotine tisuÊa ærtava nacizma.
U samo dva dana,
29. i 30. rujna
1941. godine, na- Nacisti su u kolovozu i rujnu 1943.
cisti su u Babinu godine, prije dolaska Crvene armi-
Jaru ubili 33.771 je, ekshumirali i zapalili leševe iz
kijevskog Æidova. masovne grobnice u Babinu Jaru
Do danas povjes-
u posljednjem pokušaju da sakriju
niËari nisu uspjeli
utvrditi toËan broj tragove svojih zločina.
ærtava Babina
Jara, ali smatra se da je na tom mjestu ubijeno viπe od
100.000 ljudi, od toga najmanje 50.000 Æidova.
Samo nekoliko dana nakon πto su okupirali Kijev, nacisti su
objavili proglas u kojem je stajalo da se svi Æidovi 29. rujna
1941. godine u 8 sati ujutro moraju okupiti u predgrau grada.
Sa sobom su, prema naredbi, trebali ponijeti „dokumente,
novce, vrijedne stvari, kao i toplu odjeÊu i sliËno“. Oni koji neÊe
poπtovati naredbu, napisali su nacisti, bit Êe ubijeni.
Na poËetku Drugoga svjetskog rata u Kijevu je æivjelo 175.000
Æidova, a velika veÊina vjerovala je u nacistiËku priËu o de-
portaciji te nije znala da su nacisti joπ 26. rujna odluËili da Êe
kijevski Æidovi biti ubijeni u znak odmazde zbog niza napada
na njemaËke ciljeve.
Malo je onih koji se joπ uvijek sjeÊaju „marπa smrti“ koji je
zavrπio u predgrau, u Babinu Jaru. Joπ je manje onih koji 
96
OBLJETNICA
Oleksandar Opengeim imao je tada samo četiri godi-
ne, ali još se jasno sjeća 29. rujna 1941. kada je nje-
gova obitelj, kao i tisuće drugih kijevskih Židova,
krenula iz grada prema Babinu Jaru.
„Tata je bio mobiliziran početkom rata, a mi smo os-
tali u Kijevu - mama, baka Sima, moj desetogodišnji
brat Mirončik, moja trogodišnja sestra Manečka i ja“,
sjeća se Opengeim.
Njegova obitelj vjerovala je da se radi o deportaciji i
toga je dana rano ujutro krenula prema Babinu Jaru.
„Bilo je hladno, ali sunčano. Mama je u naručju nosi-
la Manečku, gurala kolica s našim stvarima i mene
čvrsto držala za ruku. Mirončik je nosio ruksak. Ulice
su bile pune ljudi, većinom staraca, žena i djece“, pri-
ča muškarac plavih očiju i sijede kose.
Kada su došli do središta grada, malenoj Manečki je
trebalo promijeniti pelene. Majka to nije željela ura-
diti na cesti i poslala je svog najstarijeg sina u stan
obiteljskih prijatelja. Dječak se nije vratio...i tako je
spasio svoju obitelj.
Zabrinuti Opengeimovi odlučili su se vratiti kući, na-
dajući se da će tamo pronaći malog Mirončika. Uza-
lud. Više ga nikada nisu vidjeli. Ali njegov nestanak
spasio je obitelj, koja nije podijelila sudbinu ostalih
kijevskih Židova ubijenih u Babinu Jaru.
Povratak u stan nije bio lak. Vlasnik stana nije ih že-
lio pustiti da uđu iz straha od nacista. Pala je noć i po-
čela je padati kiša, a obitelj je pronašla sklonište u
jednoj praznoj kući.
„Mama je čitavo vrijeme plakala. Nije imala mlijeka
za Manečku. Bilo je strašno“, nastavlja svoju priču
Oleksandar Opengeim.
Preživjeli su zahvaljujući ukrajinskoj obitelji Omel-
čenko koja ih je skrivala sve do dolaska sovjetske
vojske u studenome 1943. godine.
„Riskirali su svoje živote i život svoje kćeri. Da su
nas nacisti pronašli, sve bi ih ubili. Ali oni su s nama
dijelili sve što su imali i skrivali nas za vrijeme raci-
ja“, sjeća se Opengeim.
35
 OBLJETNICA :: BABIN JAR ::

Izloæba o tragediji u Babinu Jaru

Kao dio komemorativnih dogaanja koji obiljeæavaju 65. godiπnjicu ma-
sakra u Babinu Jaru, u Kijevu je 26. rujna otvorena izloæba „Upozorenje
za buduÊnost“.
Na izloæbi, koju su otvorili ukrajinski predsjednik Viktor JuπËenko i izrael-
ski predsjednik Moshe Katsav, izloæene su fotografije maskara, osobne
stvari ærtava te brojni dokumenti.
“Vrijeme moæe izlijeËiti naπe rane, ali ne moæe izbrisati te stranice
naπeg sjeÊanja. »ovjeËanstvo mora joπ mnogo puta proËitati stranice o
tragediji u Babinu Jaru, tu gorku pouku za nas i sve buduÊe naraπtaje”,
rekao je otvarajuÊi izloæbu JuπËenko.
Moshe Katsav naglasio je da tragedija u Babinu Jaru “simbolizira najgore
u Ëovjeku, æelju za uniπtenjem, ubijanjem, prolijevanjem krvi”. Danaπnja
generacija, rekao je Katsav, mora mladima u svim zemljama ispriËati o
tim straπnim vremenima kako bi se izbjegla svaka moguÊnost da se takve
tragedije ponove.
Izloæba se sastoji od dva dijela. U prvome dijelu pod nazivom
“Upozorenje za buduÊnost”, izloæeni su arhivski dokumenti koji prikazuju
nacistiËke zloËine, a drugi je dio posveÊen 1,5 milijuna æidovske djece
stradale u holokaustu. U tome dijelu pod nazivom “Nema djeËjih igara”
izloæene su djeËje fotografije, albumi, igraËke i slike.

 mogu razumjeti uæas i samoÊu koju su ti ljudi osjeÊali suo-
Ëeni s nacistiËkom maπinom smrti. Ta apsolutna samoÊa joπ
uvijek ispunjava predgrae glavnoga grada Ukrajine. To je
samoÊa ljudi suoËeni sa smrÊu.
Starci, æene i djeca u Babinu Jaru ubijeni su iz vatrenog oruæ-
ja, a to je bio tek prvi u nizu sistematskih pokolja ukrajinskih
Æidova.
Tijekom Drugoga svjetskog rata ubijeno je viπe od 800.000
ukrajinskih Æidova, a i danas se joπ uvijek istraæuju mjesta ma-
sovnih grobnica u Ukrajini.
Tuæna sudbina Babina Jara nije prestala pokoljem kijevskih
Æidova. Na tom su se mjestu nastavila masovna ubojstva sve
do 1943. godine, a do te je godine na istom mjestu likvidirano

U samo dva dana, 29. i 30.

rujna 1941. godine, nacisti
su u Babinu Jaru ubili
33.771 kijevskog Židova.
Do danas povjesničari nisu
uspjeli utvrditi točan broj
žrtava Babina Jara, ali
smatra se da je na tom
mjestu ubijeno više od
100.000 ljudi, od toga naj-
manje 50.000 Židova.

36
:: BABIN JAR :: OBLJETNICA

Izraelski predsjednik Moshe

Katsav naglasio je da
tragedija u Babinu Jaru
“simbolizira najgore u čov-
jeku, želju za uništenjem,
ubijanjem, prolijevanjem
krvi”.

Tijekom vladavine SSSR-a vlasti

 joπ 60.000 osoba - Æidova ali i deseci ti-
suÊa Roma, pripadnika pokreta otpora i so-
vjetskih ratnih zarobljenika.
Nacisti su u kolovozu i rujnu 1943. godine,
prije dolaska Crvene armije, ekshumirali i
zapalili leπeve iz masovne grobnice u Ba-
binu Jaru u posljednjem pokuπaju da sakri-
ju tragove svojih zloËina. Tek je na suenju nacistiËkim ratnim
zloËincima u Nuerenbergu svijetu otkriven sav uæas Babina
Jara.
Izraelski predsjednik Moshe
Katsav naglasio je da tragedija u
Babinu Jaru “simbolizira najgore
u čovjeku, želju za uništenjem,
ubijanjem, prolijevanjem krvi”.
U Ukrajini danas æivi oko 500.000 Æidova i ta je æidovska za-
jednica Ëetvrta po veliËini u svijetu, nakon SAD-a, Izraela i
Rusije. 
su pokuπale smanjiti veliËinu dra-
me, a desetljeÊima nakon rata bila
su zabranjena okupljanja za godiπ-
njicu pokolja.
Spomenik koji se danas nalazi u
Babinu Jaru ne spominje podrijetlo
ærtava, ali ukrajinska æidovska za-
jednica je 1991. godine u blizini po-
digla spomenik u obliku menore,
æidovskoga sedmokrakog svijeÊ-
njaka.
U Ukrajini danas æivi oko 500.000
Æidova i ta je æidovska zajednica
Ëetvrta po veliËini u svijetu, nakon
SAD-a, Izraela i Rusije.
Nataπa Barac

Komemoracija u Kijevu (Babin Jar)

Predsjednik Koordinacije i ŽOZ-a, dr. Kraus te pot-
predsjednik ŽOZ-a, Saša Cvetković predstavljali su
židovsku zajednicu Hrvatske na komemoraciji žrtva-
ma Babin Jara u Ukrajini od 19. - 21. rujna 2006.
Na poziv Euro-azijskog židovskog kongresa, a pod
pokroviteljstvom Predsjednika Ukrajine, ta se
komemoracija održala uz nazočnost brojnih
političara i predstavnika židovskih zajednica.
Delegacija ŽOZ-a ujedno je održala sastanke s pred-
stavnicima Europskoga židovskog kongresa i Euro-
azijskoga židovskog kongresa.

37
96
 OBLJETNICA
SjeÊanje na
Lavoslava Schwarza
povodom stote godiπnjice
njegove smrti
A tko je zapravo bio Lavoslav Schwarz?

Stari ZagrepËani zgradu u Maksimirskoj 63 joπ uvijek zovu
Schwarzov dom, a stanovnici Maksimira znaju da su u ulici
koja nosi njegovo ime smjeπteni Dom zdravlja i centar za kul-
turu Maksimir. Malo tko se meutim pita tko je bila osoba Ëije
ime nosi ulica.
Lavoslav, ili kako u nekim dokumentima stoji Leopold
Schwarz, rodio se u Zagrebu 17. svibnja 1837. godine kao
prvo od πestero djece u obitelji Salamuna i Johane, roene
Schlenger. Bio je uspjeπan trgovac, zakupac soli i, premda
imuÊan, æivio je skromno dajuÊi onima koji nemaju.
„Joπ za æivota dao je gradu Zagrebu dve stipendije za ake po
1.000Kr., a dva æid. opÊini.“* Lavoslav Schwarz umro je 14.
listopada 1906. godine u Budimpeπti, bez potomaka. Svu svo-
ju imovinu namijenio je siromaπnima, naroËito vodeÊi raËuna o
potrebi obrazovanja nadarene djece bez obzira na porijeklo,
Ëime je dao neizbrisiv doprinos meuvjerskoj toleranciji, ali i
ukupnom razvoju grada.
38
Na dan 14. listopada korisnici naπeg Doma
Êe, kao i svake godine, poloæiti cvijeÊe na
grobnicu Lavoslava Schwarza u arkadama
zagrebaËkog Mirogoja. Toga dana, toËno
100godina nakon njegove smrti, u Domu
Êe njemu u Ëast odræati koncert naπ pozna-
ti bariton Ronald Braus uz klavirsku pratnju
Marija »opora.
Oporuka - doprinos meuvjerskoj
toleranciji i razvoju grada
Oporukom datiranom 4. svibnja 1905. ostavio je 10.000 K za
osnivanje zaklade „da se od kamatnoga prihoda siromaπna
πkolska mladeæ bez razlike vjeroispovjesti teËajem πkolske
godine nadijeli toplim objedom i legat od 10.000 K za osni-
vanje zaklade, da se svake godine o BoæiÊu imade nadjelji-
vati siromaπna πkolska mladeæ bez razlike vjeroispovjesti 
Grad Zagreb je prepoznao važnost i humani
karakter Schwarzovih ideja te je na skupštini
održanoj 14. svibnja 1928. ulica istočno od Doma
nazvana njegovim imenom. Ta sjednica, kojom je
predsjedao gradonačelnik Vjekoslav Heinzel,
značajna je zbog činjenice da su toga dana prvi
put u zagrebačkoj povijesti tri ulice dobile imena
po zaslužnim građanima Židovima.
96
:: LAVOSLAV SCHWARZ :: OBLJETNICA
 zimskim odijelom i obuÊom, nu pod uvjetom, ako kr. zem. ljiπta i izgradnju doma ostavio je 200.000 K te 50.000 K za
vlada, odjel za bogoπtovje i nastavu privoli, da se kamatni pro- ureenje i opremu. Pored toga ostavio je 150.000 K za osniva-
hod spomenutih zapisa podjeljuje po grad. poglavarstvu isklju-
nje zaklade iz koje bi se dom uzdræavao. Jedini uvjet koji je
Ëivo samo za ovogradske
Lavoslav, ili kako u ne- postavio jest „da taj dom i bolnica za sva vremena nose naziv
pripadnike.“ Nadalje, os-
kim dokumentima stoji „Zaklada Lavoslava Schwarza“ πto treba jasno naznaËiti s
tavio je 10.000 K od Ëijih
kamata „imade svake go- Leopold Schwarz, rodio vanjske i unutarnje strane zgrade, te taj naziv treba odræavati
dine na dan smrti pokoj- se u Zagrebu 17. svibnja tako da bude Ëitak za sva vremena“.*** Iako je vodstvo ta-
nikove gr. poglavarstvo 1837. godine kao prvo od daπnje zagrebaËke Æidovske opÊine smatralo nepotrebnim os-
razdijeliti meu siromake nivanje doma za desetak staraca i starica o kojima se opÊina
šestero djece u obitelji
bez razlike vjeroispovjes- i do tada brinula, poπtivala se volja dobrotvora.
ti, a osobito meu one za
Salamuna i Johane,
rad nesposobne“. Takoer rođene Schlenger. Bio je U Maksimiru, daleko od gradske guæve, kupljeno je zemljiπte i
je ostavio sumu od 6.000 uspješan trgovac, zaku- izgraena zgrada, te su krajem prosinca 1910. godine useljeni
K od Ëijih se kamata tre- pac soli i, premda imu- prvi stanari. Tek se kasnije pokazalo da je Schwarz predvidio
bao odræavati grob njego- ćan, živio je skromno da- buduÊnost bolje od svojih suvremenika. Naime, nakon Prvog
ve majke i njezina drugog jući onima koji nemaju. svjetskog rata potrebe za takvim domom naglo su rasle, tako
supruga Adolfa Hercela,
da je 1939. godine u domu bilo smjeπteno 90 starijih osoba****.
te brata Sigmunda Hercela. Ovi su zapisi prihvaÊeni na sjedni-
I Grad Zagreb je prepoz-
ci skupπtine zastupstva slobodnog i kraljevskog glavnog grada
nao vaænost i humani ka-
Zagreba pod presjedanjem gradonaËelnika Milana Amruπa, Lavoslav Schwarz umro je rakter Schwarzovih ideja
dana 10. sijeËnja 1907.** 14. listopada 1906. godine te je na skupπtini odræa-
u Budimpešti, bez potoma- noj 14. svibnja 1928. uli-
Zagreb je prepoznao vaænost i humani ka. Svu svoju imovinu ca istoËno od Doma naz-
karakter Schwarzovih ideja namijenio je siromašnima, vana njegovim imenom.
Ipak, najveÊom njegovom ostavπtinom smatram samu ideju naročito vodeći računa o Ta sjednica, kojom je
osnivanja doma za stare i nemoÊne Æidove. Za kupnju zem- potrebi obrazovanja predsjedao gradonaËel-
nadarene djece bez obzira nik Vjekoslav Heinzel,
na porijeklo, čime je dao znaËajna je zbog Ëinje-
neizbrisiv doprinos nice da su toga dana prvi
međuvjerskoj toleranciji, put u zagrebaËkoj povi-
ali i ukupnom razvoju jesti tri ulice dobile imena
grada. po zasluænim graanima
Æidovima. Pored Ulice
Lavoslava Schwarza, to
su Ulica Æige Epsteina i Ulica Lavoslava Hartmana. Stjecajem
okolnosti sve su se tri ulice nalazile na podruËju Maksimira,
Ëetvrti u kojoj se i danas nalazi Dom koji ponosno nosi ime
svog osnivaËa. 
Paula Novak
________
* Prof. Dr. Gavro Schwarz: „Povijest zagrebaËke Æidovske opÊine
od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka“, Zagreb 1939.
** Dræavni arhiv u Zagrebu, Zapisnik I. skupπtine zastupstva sl. i kr.
glav. grada Zagreba od 10.sijeËnja 1907.
*** Iz oporuke od 04. 05. 1905., prijevod s njemaËkog Truda Preis-
Hur
**** Dr. Gavro Schwarz: Spomenica Kuratorija Doma zaklade
Lavoslava Schwarza, naklada druπtva prijatelja Schwarzovog
doma, Zagreb 1940.
***** Dræavni arhiv u Zagrebu, Zapisnik skupπtine zastupstva sl. i kr.
glav. grada Zagreba odræane 14. svibnja 1928.

39
96
 MILITARIA

»INOVI I OZNAKE U
IZRAELSKOJ VOJSCI

U jeku ratnih zbivanja, ali i u vrijeme oznaku (u silaznoj putanji) kao i gener-
krhkog primirja, i vojnici izraelske ali, ali bez dodanih prekriæenih maËeva
vojske i njihovi gerilski protivnici i granËica.
uglavnom nose maskirne odore na koji-
ma je teæe vidjeti kakav Ëin ili rang Seren, segen i segen miπne su niæi
dotiËna osoba ima. Na svakidaπnjim i Ëasnici odnosno kapetan (odgovara
radnim odorama to je Ëinu satnika u hrvatskoj
mnogo vidljivije, a sami vojsci), stariji i mlai
nazivi Ëinova nemaju U svakom poruËnik. Uporaba izraza
barem s jeziËne strane natporuËnik bila bi posve
nikakvih dodirnih toËaka
slučaju neprimjerena, jer taj izraz
s nazivima Ëinova u ustrojstvo i pripada germanskim vojs-
vojskama zapadno- kama s kojima izraelska
gradacija armija ni u strukturalnom
europskih zemalja ili
SAD-a. činova niti u organizacijskom
pogledu nema baπ niπta.
U svakom sluËaju ustroj- ponajviše sliči Oni nose oznake u obliku
stvo i gradacija Ëinova vodoravnih pruga ispunje-
ponajviπe sliËi upravo
upravo vojsci
nih granËicama, ponovo 3
vojsci SAD-a, premda SAD-a, premda - 2 - 1, u silaznoj putanji.
ima neke osobitosti. Neki
ima neke Katsin akademai i k’tsin
se Ëinovi mogu usporei-
osobitosti. Neki m iktsoa su kadeti, viπi i
vati s odgovarajuÊim Ëi-
niæi, i na samom su dnu
novima u hrvatskoj vojs-
se činovi mogu ËasniËkih Ëinova. Izraelski
ci, ali kod nekih je takva
doËasnici oznake nose na
usporedba nemoguÊa. uspoređivati s
rukavima kao pruge svi-
Rav aluf oznaËava Ëin u odgovarajućim nute u obliku slova „V V“,
rangu ameriËkog gene- iznad kojih je mali David-
činovima u ov πtiti, oznaka koju mno-
ralpukovnika, a oznaËa-
vaju ga dvije oznake u hrvatskoj gi posve pogreπno naziva-
obliku lista, ispod kojih su ju Davidovom zvijezdom.
vojsci, ali kod
prekriæeni maË i Tri pruge oznaËuju rav
granËica. »in ispod njega nekih je takva nagada odnosno najviπeg
je aluf (generalbojnik), doËasnika koji bi odgo-
usporedba
koji ima oznaku manje, a varao naπem ËasniËkom
brigadni general ima nemoguća. namjesniku, a slijede rav
samo prekriæene maË i samal bakhir i rav samal
granËicu. kitkadem. S prugama, ali
Stariji ili viπi Ëasnici u izraelskoj vojsci bez Davidova πtita, jesu rav samal riπon
su aluf miπne, sgan aluf i rav seren. Ti i rav samal - dva stupnja narednika.
bi nazivi u ameriËkoj vojsci odgovarali UnovaËeni i stoæerni doËasnici nose
Ëinovima pukovnika, dopukovnika i drugaËije stilizirane oznake. 
bojnika, pa stoga nose tri, dvije i jednu Jurica MiletiÊ

40
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA ::
Povratak
izgubljenog
plemena
O pripadnicima Bnei Menashéa
(smatraju se potomcima
Jakobova sina Josipa) ne postoji
nikakva pisana dokumentacija,
jer teško da bi se u nestabilnim
uvjetima njihova života takva
mogla i očuvati. Njihova je povi-
jest prenošena usmenim putem,
tj. od koljena na koljeno i obavi-
jena u legende.

Nakon sto sam proËitala odliËni esej
Zorane BakoviÊ “Æidovi i Kina” u proπlom
broju Ha kola, uoËila sam u talijanskom
dnevnom listu La Repubblica (na strani-
ci na kojoj se najavljuje izloæba hrvatsk-
og Apoksiomena u Firenzi) zanimljiv Ëla-
nak o povratku izgubljenog plemena
‘Bnei Menashé’ iz Indije u Izrael, poslije
2700 godina lutanja.
Dopisnik lista, Alberto Stabile iz Jeruza-
lema, piπe o povratnicima bademastih
oËiju, Ëvrste vjere i mongolskih crta lica
koji su stoljeÊima lutali, proganjani, u ne-
koliko navrata prisilno konvertirani i koje
je u Indiji ‘otkrio’ izraelski rabin Aliahu
Avichail, znanstvenik koji se posvetio
traganju za Æidovima raπtrkanim po svi-
jetu. S ciljem da pomogne oko preselja-
vanja tih ljudi u Izrael, rabin Avilchai je
1979.godine utemeljio udrugu ‘Amis-
hav’.
96
O pripadnicima Bnei Menashéa (smat-
raju se potomcima Jakobova sina Josi-
pa) ne postoji nikakva pisana dokumen-
tacija, jer teπko da bi se u nestabilnim
uvjetima njihova æivota takva mogla i
oËuvati. Njihova je povijest prenoπena
usmenim putem, tj. od koljena na kol-
jeno i obavijena u legende. Neke od tih
legendi priËaju o prolasku preko mora
crvene boje ili o voljenoj pradomovini, a
saËuvali su i neke svetkovine koje bi
Novovjekovna priča
indijsko/kineskih Bnei Menashé
datira od polovine 20. stoljeća
kad se jednome od njih, imenom
Malachal ili Chaliantanga, u
snu prikazao Bog i naredio da
se on i ostali pripadnici njegove
skupine moraju prevjeriti na ju-
daizam i vratiti u domovinu svo-
jih predaka.
mogle biti æidovske, kao recimo svetko-
vinu posveÊenu plodovima zemlje.
Dugo lutanje do Indije
Navodno povijest njihova lutanja datira
od 722. godine prije naπe ere, tj. vreme-
na asirskog porobljavanja Izraela, kad
su se neki pripadnici rasprπenog Mena-
shéova plemena nastanili u Kini, u pros-
ZANIMLJIVOSTI
torima izmeu Tibeta i krajnjeg Istoka,
da bi u novije doba, tj. u 19. stoljeÊu, ne-
ki od njihovih potomaka preπli u Indiju.
Njihova priËa kaæe da su u Kini Menas-
héove potomke prodavali kao roblje
zbog Ëega su bili prisiljeni na konverziju,
ali da su oni kriomice nastavili odræavati
svoje izvorne vjerske obiËaje. Nazivaju
se Shinlung, dok ih antropolozi zovu
Mizo-Kuki-Chin..
U posljednjih dvadesetak godina poto-
mci Bnei Menashéa pojedinaËno se
doseljavaju u Izrael, da bi sada po prvi
put veÊa skupina, njih 218, sletjela na
telavivski aerodrom Ben Gurion, s iz-
nimnim dozvolama za emigraciju. S ob-
zirom da se radi o grupi, njihov su do-
lazak popratile polemike u medijima i u
parlamentu. Naime, Bnei Menashé koji
su se ranije pojedinaËno doseljavali, æiv-
jeli su, zbog kontroverzne izraelske poli-
tike smjeπtaja najnovijih povratnika u 
Svojom teorijom o hazarskoj
konverziji Koestler je smjestio
Aškenaze u srednjoazijsku koli-
jevku naroda s tezom da je jedi-
no tako moguće objasniti velik
broj Židova koji su teritorije
istočne Europe i Azije nastavali
prije pogroma u carskoj Rusiji i
prije holokausta.
41
 ZANIMLJIVOSTI
 naselja na teritoriju dodijeljenu Pales-
tincima, u pojasu Gaze, a æestoko su se
opirali kasnijoj Sharonovoj odluci o na-
puπtanja naselja Gush Katiff.
Do unutarnjih polemika u Izraelu doπlo
je zbog dolaska ove zadnje grupe Bnei
Menashea, buduÊi da je ministar za pri-
hvat novih doseljenika, Zeev Boim, na-
javio da se tih 218 koji su se konvertirali
proπle godine, ne mogu doseliti u Izrael
prije nego πto vlada odluËi kako se pos-
taviti prema doseljenju nekoliko tisuÊa
onih ostalih Bnei Menashea koji se joπ
nisu stigli konvertirati. Tada su ministra
Boima napali, tvrdeÊi da je njegova od-
luka protuzakonita i da ne poπtuje
cionistiËke ni hebrejske vrijednosti. Tako
je pod pritiskom tih prigovora grupi od
njih 218 izdana jedinstvena dozvola,
una tantum, uz odobrenje da se nasele
u zoni Karmela, blizu Nazareta.

Prelazak ili povratak

na judaizam? ©panjolski slikar Fransicco de Zurbaran (1598-1664)
Novovjekovna priËa indijsko/kineskih serija Jakob i njegovih 12 sinova koji su utemeljili 12 plemena Izraela.
Bnei Menashé datira od polovine 20.
stoljeÊa kad se jednome od njih, ime-
nom Malachal ili Chaliantanga, u snu
prikazao Bog i naredio da se on i ostali
pripadnici njegove skupine moraju preo-
bratiti na judaizam i vratiti u domovinu
svojih predaka. U Indiji Bnei Menashé
æive na indijskoj granici s Burmom u po-
krajinama Maniour i Mizoram gdje su ih,
prema priËi, anglikanski misionari prisil-
no pokrπtavali poËetkom 20. stoljeÊa.
No gledajuÊi iz danaπnje engleske pers-
pektive, teπko da bi se nekome moglo
izdati dozvolu za doseljenje samo na
osnovi sna, a joπ teæe povjerovati da bi
misionari, inaËe danas posloviËno tole-
rantne anglikanske crkve, vrπili prisilne
konverzije i to tako kasno kao πto je
poËetak 20. stoljeÊa.
Njihov dolazak u Izrael podupire rabin
Avachali koji im pomaæe sve od kad ih je
otkrio, usprkos protivljenju izraelskih vla-
dinih udruga odgovornih za useljenje.
Tako je polemika o njima s Velikim rabi-
natom potrajala nekoliko godina, da bi ih
tek poslije dugotrajnih pregovora 

42
96
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA ::
 priznali za Æidove 2005. godine. Tada
je iz Izraela krenula u Indiju ‘task force’
radi konverzije na judaizam onih Bnei
Menashéa koji to æele. No ova je akcija
izloæila riziku, inaËe odliËne odnose Iz-
raela s Indijom, s obzirom da su ostale
indijske manjine tvrdile da se Æidove fa-
vorizira.
***
*Ova me priËa podsjetila na mnoge
druge kakve se godinama taloæe u rizni-
ci informacija ili gomilaju u naπem fun-
dusu znanja bez da im posveÊujemo
posebnu paænju, da bi tek ponekad izbi-
le na povrπinu neËim izazvane, moæda i
kao asocijacija. Recimo, Ëim netko spo-
mene ‘plemena Izraela’, prvo mi padne
napamet 13 veliËanstvenih portreta Ja-
koba i njegovih 12 sinova, od kojih je
svaki osnovao po jedno pleme Izraela,
kako ih je zamislio i velebno naslikao
πpanjolski slikar Francisco de Zurbaran
prije 250 godina. No Ëak su i portreti
ovih patrijarha, izvorno naruËeni za
U mnoštvu stanovnika Kabula
koje se činili Tadžici, Hazari,
pripadnici raznih Paštunistan-
skih plemena, Indijci među koji-
ma su posebno uočljivi bili
Sikhi, naravno da je bilo i
Židova.
ukras jedne katedrale u πpanjolskim
kolonijama Juæne Amerike, imali svoju
æidovsko-lutalaËku sudbinu.
Gdje su
izgubljena plemena?
U πpanjolskim kolonijama u 16. i 17.
stoljeÊu opÊenito je bilo uvrijeæeno
miπljenje da izvorni stanovnici Novog
svijeta vuku svoje porijeklo od disperzi-
ranih plemena Izraela. Zbog toga dvije
istovjetne Zurbaranove serije Jakoba i
njegovih sinova krase katedrale u Limi u
Peruu i u Puebli u Meksiku. No slike o
96
kojim je rijeË nikad nisu stigle na odre-
diπte jer su, prema jednoj verziji, jedre-
njak koji ih je transportirao u Karipskom
moru napali engleski gusari. Oni su
slike patrijarha, zajedno s ostalim plije-
nom, dopremili u Englesku gdje ih je od
gusara otkupio palatinski biskup od
Durhama za ukras svoje palaËe u mjes-
tu koje se, valjda po biskupima, zove
Bishop Auckland. Kad je prije nekoliko
godina Anglikanska crkva odluËila te Zu-
rberanove portrete patrijarha staviti na
draæbu, da bi popunila svoj mirovinski
Dijaspora
Bnei
Menashe
fond, bili su neko vrijeme izloæeni za
javnost u Nacionalnoj Galeriji u Lon-
donu.
No tada je navedena druga priËa nji-
hove provenijencije, a prema kojoj ih je
u Englesku iz ©panjolske uvezao jedan
trgovac tek oko 1726. godine, da bi ih
od njega otkupio jedan trgovac æidovs-
kog porijekla, Benjamin Mendez, nakon
Ëije su smrti prodajom stigle u kolekciju
biskupa od Durhama.
Arthur Koestler i Hazari
Ali da se vratim izgubljenom plemenu.
Mnogi sigurno pamte kako je sedamde-
setih godina 20. stoljeÊa odjeknula hi-
potetiËka teorija Arthura Koestlera o
Hazarskoj konverziji1. Koestler je poku-
πao dokazati da Aπkenazi potjeËu od
ZANIMLJIVOSTI
srednjoazijskog naroda Hazara Ëiji je
vladar, tj. Khan, u 10. stoljeÊu izabrao
judaizam kao nacionalnu religiju. Ha-
zarski je Khan tom odlukom zakljuËio
veliku religijsku debatu voenu na nje-
govu dvoru na njegov poziv, izmeu
predstavnika Islama, IstoËnog i Zapad-
nog Rimskog carstva i jednog mudrog
rabina. Svojom teorijom o hazarskoj
konverziji Koestler je smjestio Aπke-
naze u srednjoazijsku kolijevku naroda
s tezom da je jedino tako moguÊe ob-
jasniti veliki broj Æidova koji su teritorije
istoËne Europe i Azije nastavali prije
pogroma u carskoj Rusiji i prije holoka-
usta.
Kako u njegovo vrijeme nije postojao
DNA ili genetiËki otisak, njegovi su se
dokazi manje viπe sveli na ovu, inaËe,
dosta dobro dokumentiranu vjersku de-
batu kao i na neke orijentalne obiËaje
kod istoËno europskih Aπkenaza. Osim
toga Koestler je utvrdio sliËnost jidiπa i
nekih azijskih jezika, zatim mu je poslu-
æila Ëinjenica da su se mnogi Æidovi
odijevali u kaftane, tipiËnu komotnu
istoËnjaËku odjeÊu, ili æivjeli u uskim uli-
Ëicama geta nalik tijesnim i uskim ulica-
ma istoËnih gradovima, ili da njihov na-
Ëin ishrane imao orijentalno porijeklo. 
43
 ZANIMLJIVOSTI
Trinaesto pleme
u Afganistanu
 Posebno me zaintrigirao esej Zora-
ne BakoviÊ jer sam u nekoliko godina
provedenih u Pakistanu sluπala mnoge
priËe o tome kako su se poslije propasti
Judejskog kraljevstva i nakon prve dijas-
pore, u susjednom Afganistanu nastanili
upravo ti Æidovi izgubljenog 13. pleme-
na. ©toviπe, kako se opÊenito govoreÊi
tamo teπko razaznaje povijest od leg-
ende, neki ljudi joπ uvijek vjeruju da
Afganci potjeËu od izgubljenog plemena
Izraela. Takve se tvrdnje moglo lako
oporeÊi jednom πetnjom kroz glavnu
kabulsku trgovaËku ulicu, koju su u ta
zlatna ‘hipijevska’ vremena, poËetkom
sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa,
putnici i drugi namjernici popularno zvali
‘Chicken street’. VeÊ sama neviena
raznolikost fizionomija pripadnika raznih
grupa koje su æivjele na teritoriju Af-
ganistana, bila je najbolji protudokaz toj
teoriji, osim πto je ta raznolikost fascini-
rala. U tom mnoπtvu stanovnika Kabula
koje se Ëinili Tadæici, Hazari, pripadnici
raznih Paπtunistanskih plemena, Indijci
meu kojima su posebno uoËljivi bili
Sikhi, naravno da je bilo i Æidova.
44
Potvrdilo se to kad su prvi zapadnjaËki
ratni reporteri 2001. godine uπli u netom
od talibana osloboeni Kabul. Jedan od
tih reportera za subotnji prilog eng-
leskom listu The Guardian poslao je izv-
jeπÊe o posljednja dva rabina u potpuno
poruπenom i ratom opustoπenom gradu.
Ta dvojica, izgledom gotovo biblijskih
patrijarha, ostali su tvrdoglavo Ëuvati
svoje dvije napola uruπene sinagoge i
godinama svakodnevno podnosili teπka
zlostavljanja talibana. Nekim su Ëudom
preæivjeli, a njihove su se obitelji davno
bile odselile u Izrael. Njih dvojica, odje-
veni u lokalnu odjeÊu πalvarkamiz i
obrasli u dugaËke proroËke brade meu-
sobno su bili na smrt zavaeni, godina-
ma nisu komunicirali, osim πto su jedan
drugoga proklinjali teπkim kletvama, do
neba i natrag.
Spoj budizma i helenizma
U tim azijskim prostorima gdje se povi-
jest i legende mijeπaju, postoji obilje hi-
potetiËnih teorija vezanih za porijeklo
ovog ili onog Paπtu ili drugih plemena,
tako da Ëesto pripadnici ponekih od njih
za sebe tvrde da su baπ oni to izguljeno
pleme Izraela, a neki su drugi Ëlanovi
ponekih od ratniËkih plemena, visoki i
svjetlooki, obiljeæja inaËe u tim krajevima
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA ::
rijetkost, tvrdili da su njihove svijetle oËi
dokaz helenskog porijekla, tj. da su baπ
oni potomci starogrËkih ratnika cara i ve-
likog vojskovoe Aleksandra Makedons-
kog, koji je tuda vojevao u svom pohodu
na Indiju i usput za svoje generale osni-
vao mala kraljevstva u 4. stoljeÊu prije
naπe ere.
Tad je i nastao taj bizarni spoj budizma i
helenizma, poznatiji u povijesti umjet-
nosti kao umjetnost Ghandare. Sigurno
je da su i tu vojsku pratili, opskrbljivali ili
s njom trgovali æidovski trgovci koji su na
tim prostorima vjekovnih karavanskih
putova od davnine osnivali svoje trgo-
vaËke baze. No osim bogatstva afganis-
tanskih priËa, postoje joπ mnoge druge o
Æidovima prve dijaspore koji su u Indiju
stigli iz Kine, a koje mi je nekoÊ ispri-
povijedao jedna profesor matematike,
Indijac iz Kalkute Ëije je porijeklo defini-
tivno bilo æidovsko preko Kine, premda
su njegovi preci u neko doba bili konver-
tirani. Poglavito se sjeÊam opisa sina-
goge na samom jugu Indije koja je u
neko vrijeme iz Kine u cijelosti od tamo
prenesena. Bila je iznutra potpuno re-
konstruirana i obloæena tirkizno plavim i
oslikanim keramiËkim ploËicama koje su
datirale iz antiknog doba kineskog carst-
va, a u jednoj ju je svojoj knjizi detaljno
opisao Salman Rushdie.
O kolonijama Æidova na jugu Indije pri-
Ëala mi je mnogo i moja prijateljica, pov-
jesniËarka konverzija, dr. Ines Æupanov
koja je to podruËje podrobno istraæivala i
na tu temu objavila u znanstvenom svi-
jetu nekoliko vrlo cijenjenih i fascinantnih
knjiga.
Zato sam sigurna da u vlastitoj riznici
znanja svatko od nas ima poneku sliËnu
priËu o izgubljenom plemenu Izraela, a
kada bismo ih sve skupili, uËas bi nastao
podulji roman. 
©Vesna Domany Hardy
1 Arthur Koestler ‘13th Tribe’ 1976.
96
:: LOGORI NDH :: FILATELIJA

LOGORA©KA
PO©TA
Piπe: Jurica MiletiÊ
Djelo Encyclopedia Judaica, koju je izdavaË Keter
Publishing realizirao na CD-romu, donosi pregrπt
podataka o koncentracijskim logorima na tlu tzv.
NDH, i bogato ilustrira logoraπku korespondenciju,
odnosno poπtanske cjeline na kojima se nerijetko
kao dio tiskanog teksta moæe proËitati PISANJE
JE NAGRADA ZA DOBAR RAD I VLADANJE, I
DAJE PRAVO NA PRIMANJE PAKETA.
U uvodnom se dijelu spominje kako su travnja
1941. tadaπnju Jugoslaviju okupirale njemaËke,
1. maarske, talijanske i bugarske postrojbe i kako je 5.
zemlja bila podijeljena na nekoliko dijelova. Jedan
je dio zauzimala tvorevina zvana Nezavisna dræa-
va Hrvatska koja se protezala na dijelovima Hrva-
tske i Bosne i Hercegovine. Proganjanje Æidova
zapoËelo je trenutaËno, i prvi je koncentracijski lo-
gor bio ustanovljen svibnja 1941. Do kraja rata, u
logorima su zavrπile dvije treÊine ukupne æidovske
populacije zemlje. Mnogi su Æidovi bili ubijeni u lo-
goru Jasenovac, a godine 1942. zapoËelo se s de-
portacijama u Auschwitz. Sva je prilika da su smr-
ti izbjegli uglavnom oni Æidovi koji su se uspjeli
2.
dokopati talijanske zone.
6.

Logori u NDH
Glavni koncentracijski logori bili su Jasenovac i
nedaleka Stara Gradiπka. Bio je to kompleks koji
je obuhvaÊao pet logora u kojima je umoreno bilo
oko 100.000 osoba, ukljuËujuÊi 20.000 Æidova od
ukupnog prijeratnog æidovskog stanovniπtva koje
je brojilo 25.000 osoba. Naπe ilustracije br 1 i 2
prikazuju lice i naliËje dopisnice sa æigom Jaseno-
vca i datumom 23. srpnja 1943. upuÊene majci lo-
goraπa u Zemun.
U sjevernoj je Hrvatskoj djelovao logor Loborgrad
3.
koji je ustanovljen rujna 1941., namijenjen uglav- 7.
nom æenama i djeci, ali raspuπten je bio veÊ listo-
pada 1942. Illustracije 3 i 4 prikazuje dopisnicu
upuÊenu na adresu RELICO (Povjerenstvo za æi-
dovske ratne ærtve) u ©vicarskoj 25. travnja 1942.
kojom se potvruje primitak dva paketa. Poπtans-
ki je æig Zlatara. Potvrda primitka je na njemaËkom
i francuskom jeziku, a u ustaπkom ljubiËastom æigu
se Ëita ZAPOVJEDNI©TVO SABIRNIH LOGORA
- LOBOR - GRAD i GORNJA RIEKA.
Ilustracije pod brojevima 5, 6, 7 i 8 prikazuju ra-
zliËite primjerke dopisnica iz Stare Gradiπke.
4. 8.

45
96
 PUTOVANJA :: RIM ::

R I M: NAJSTARIJA
ÆIDOVSKA ZAJEDNICA

Kad se onog vrelog i sparnog

ljetnog dana, umoran i prašnjav, na
čelu svojih isto tako umornih i
prašnjavih legionara Marko
Vipsanije Agripa, zet i najsjajniji
vojskovođa Oktavijana Augusta,
uzvišenog i prvog cara rimskog,
vraćao u Rim, draži susret s
nekom osobom vjerojatno nije mo-
gao ni zamisliti. Jer, nadomak
carskom forumu čekaše jedra i ru-
mena djevojka s peharom punim
svježe izvorske vode kojom napoji i
njega i njegove davno već i suviše
žedne vojnike. Štoviše, i put im do
izvora ljubazno pokaza.
Velika sinagoga

I danas je oËito da Agripa susret nije zaboravio. Brzo je ben Eleazar i Epolemus ben Johan. Druga su poslanstva
naloæio je da se izgradi dvadesetak kilometara dug kanal kojim stigla desetak godina kasnije, a kad su Rimljani 63. godine pr.
je vodu, po djevojci nazvanu “djeviËanskom” odnosno “acqua n. e zauzeli Judeju, mnogi su Æidovi - ratni zarobljenici u Rim
Vergine”, doveo u neprijeporno jedan od glavnih zaπtitnih bili dovuËeni kao robovi. Istodobno, u Rim su stizali i razliËiti
znakova vjeËnog grada - u Fontanu di Trevi. Nema u Rimu poslanici i mnogobrojni trgovci u potrazi za okruæjem u kojem
“ËiËerona” koji Êe zaboraviti spomenuti kako je legendarnu Êe razviti posao. Stigavπi u vjeËni grad, mnogi su u njemu za-
fontanu, udarivπi visoke pristojbe na prodaju vina, obnovio uvijek ostali, i æidovska je zajednica rasla iz dana u dan.
upravo papa Urban VIII., pa je ubrzo cijeli Rim pjevao:
“Novcem dobivenim taksom od vina, Gaj Julije Cezar bio je veliki prijatelj Æidova
osvjeæi Urban vodom graane Rima!”
Za razliku od Palestine u kojoj su Rimljani sa æidovskim sta-
Danaπnji joj je oblik dao Nicolo Salvi, a okupala se onomade u novniπtvom uglavnom postupali okrutno, vlastodrπci su u Rimu
njoj i bujno prsata Anita Ekberg u legendarnom filmu “Slatki Æidovima bili mnogo skloniji. Glasoviti Gaj Julije Cezar, kojeg
æivot”. Njezina partnera Marcella Mastroia- su onako muËki ubili na stepenicama senata,
nnija veÊ deset godine nema, ali “dolËevitka” Ëovjek koji je moÊi Rima podvrgnuo Galiju,
(originalni naziv filma je “La dolce vita”) je os- Za razliku od Palestine slovio je kao velik prijatelj Æidova. Mnogi je
tala. Manje je poznato da su upravo robovi u kojoj su Rimljani sa povjesniËar ustvrdio kao su upravo oni dani-
koje su osobno oslobodili August i zet mu židovskim stanovništvom ma i noÊima oplakivali njegovu smrt. Njegov
Agripa utemeljili i prve dvije rimske sinagoge. uglavnom postupali praneÊak Oktavijan, prvi koji Êe uzeti titulu au-
Jer, æidovska zajednica Rima najstarija je u okrutno, vlastodršci su u gustus (uzviπen) i u povijest uÊi kao Octavia-
Europi, ali i najstarija na svijetu, utemeljena Rimu Židovima bili nus Augustus Primus Imperator Romanorum
zapravo joπ 161. godine pr. n. e kad su u grad mnogo skloniji. (Oktavijan August - prvi rimski car) takoer je
kao izaslanici Jude Makabejca pristigli Jason prema Æidovima bio blagonaklon. Ostalo je

46
96
:: RIM :: PUTOVANJA
 zabiljeæeno kako je i javnu razdiobu pπenice
uredio tako da ne zadire u svetost πabata. Pa
ipak, i u tom su razdoblju Æidovi dvaput iz Rima
bili prognani. Dok se prvi put to dogodilo zbog
izvjesne Fulvije koju je judaizam iznimno priv-
laËio, drugi je put razlog bilo krπÊanstvo u
usponu. Sva je prilika da te nevolje nisu dugo
potrajale, jer veÊ za cara Karakale i Æidovima se
pruæala moguÊnost da postanu rimskim graan-
ima. U to vrijeme djelovalo je Ëak devet sina-
goga, ali na æalost, nijedna saËuvana do danaπ-
njih dana.
Tijekom srednjeg vijeka poloæaj Æidova razliko-
vao se od pape do pape: Bonifacije VIII. ih je
poniæavao, ali Bonifacije X. im je bio blago-
naklon Pomagao je u karijeri njihovih lijeËnika,
a svima je dao graanska prava, za razliku od
Rimske ruπevine u getu Obavijest na sinagogi
Eugenija IV. koji ih je dokinuo.
Stepenicama ©panjolskog trga na duæini od samo kilometar i pol. Puca pogled na Oltar do-
movine odnosno veliËanstveni spomenik Vittoriju Emmanuelu
do nekadaπnjeg geta
II. koji se smjestio podno Kapitolija, moæda najvaænijeg od
Od kolodvora Stazione Termini do nekadaπnjeg geta moæe se
sedam breæuljaka na kojima je Rim osnovan. »udno je to
i preko ©panjolskog trga. Na stepenicama ©panjolskog trga,
ako igdje, a onda romantiËno ovjekovjeËenima u poratnoj tali- zdanje: neki ga kuju u zvijezde, a neki kaæu da je pogled na
janskoj kinematografiji, donedavna se prodavalo cvijeÊe - da- Rim najljepπi upravo s tog spomenika. Jer, moæete vidjeti sve,
nju i noÊu. CvijeÊe je, kaæu, nestalo, a nerijetko se na njemu osim - tog spomenika.
sad “dila” droga. Uglavnom - noÊu. Berni- Guæva na autobusnom stajaliπtu pokraj
nijeva “Fontana della Barcaccia” okruæena je Židovska zajednica Rima koloseja odnosno Flavijeva amfiteatra i
japanskim turistkinjama. Dozivaju se cvrku- najstarija je u Europi, ali i danas je neopisiva, ali kako mimoiÊi zdanje
tavim glasiÊima dok ih, valjda muæevi, snima- najstarija na svijetu, koje je Vespazijan na obali malog jezera u
ju i snimaju... nekoÊ analogno, danas digital- utemeljena zapravo još vrtu Neronove vile zapoËeo, a za javnost
no! Ne znaju, a po svoj prilici ih i ne zanima 161. godine pr. n. e kad su otvorio car Tito, po povratku iz Palestine?
previπe, kako je Berninijeva barËica koja na u grad kao izaslanici Jude Nedaleki njegov slavoluk ovjekovjeËuje pob-
pramcu i krmi ispuπta vodu, tek spomen na Makabejca pristigli Jason jedu nad Judejcima 70. godine Malo njih zna
veliku poplavu koja je jednom zalila Rim. No, da se replika slavoluka moæe vidjeti i u Beth
ben Eleazar i Epolemus
zato mnogo veÊe zanimanje pokazuju za ben Johan. Hatefusothu - Muzeju dijaspore u Tel Avivu.
Caffe Greco, u nekoliko koraka udaljenoj uli-
ci Via dei Condotti (nekoÊ su njome prolazili Michelangelov Mojsije
vodovodi, pa joj otud i ime), u svakom sluËaju najskupljoj i πto Kako zanemariti nedaleku crkvicu sv. Petra u okovima koja je
se prodavaonica tiËe, najotmjenijoj ulici Rima. Caffe Greco posljednje poËivaliπte dala i Michelangelu minijature, nenad-
otvoren je prije nekih 245 godina, a Ëesti su mu posjetitelji bili maπnom Juliju KloviÊu iz Griæana pokraj Novog Vinodolskog.
Goethe i Thordvaldsen, Schopenhauer i Gogolj, Baudelaire i Da ne spominjem kako mu je grob tek nekoliko koraka od
Taine, Wagner i Mendelsson... tko bi ih sve nabrojio. Michelangelova Mojsija koji je i samog autora toliko zadivio da
mu je jednom, udarivπi ga u koljeno, uzbueno povikao:
Slavoluk pobjede “Progovori!” Iz glave mu izbijaju rozi. VodiË koji turistiËkoj
skupini iz nedaleke istoËnoeuropske zemlje tumaËi kako su ti
slavi pobjedu nad Judejcima rogovi simbol mudrosti, zapravo im prodaje rog za svijeÊu.
Prelazim preko legendarne ulice Corso koja trg Piazza Ve- Nikad nije Ëuo da je rijeË o pogreπnom prijevodu svetog pisma
nezia spaja s trgom Piazza del Popolo. Malo se koja rimska ili koje govori o zrakama. Jer, Mojsije je stigavπi sa Sinaja sa
svjetska ulica moæe pohvaliti tolikim brojem velebnih palaËa Deset zapovijedi „zraËio“, ali u hebrejskom jeziku, kaæu, lako 

47
96
 PUTOVANJA :: RIM ::

 je pomijeπati „zrake“ s „rogovima“. Ispred crkve nekolicina (prijetila im je kaz-

tamnoputih mladiÊa orijentalna izgleda nasrtljivo prodaje dran- na ako se ne oda-
gulije i πarolike knjiæice o Rimu. Svakog poteæu za rukav i usko- zovu), kaæu da su
ro im posao procvjeta. Prodaju, naime, i lijepe, gotovo prave si svi oba uha na-
male monografije Rima, s tekstom na hrvatskom jeziku. Cijena punili voskom i pro-
je samo pet eura! dike, ne trepnuvπi,
Oboruæan novokupljenom knjigom, æurim se prema carskim „odsluπali“ do kraja.
forumima u sredini kojih su ostaci Venerina hrama. Podigao Kad su, ispunivπi
ga je Gaj Julije Cezar osobno, 48. godine pr. n. e., nakon bitke svoju duænost, na-
kod Farsala. Njegov nasljednik, praneÊak i posinak Oktavijan pokon smjeli otiÊi,
nije mu ostao duæan i njegov je trg osvanuo tik do Cezarova. mirno su napustili
Od Maksencijeve bazilike do Mamertinskog zatvora tek je crkvu, a da u njoj
ugodna πetnja, a onda uspon na Kapitolij sa straænje strane: nisu Ëuli ni rijeË.
preda mnom se πiri zacijelo jedan od najskladnijih trgova na U neposrednoj bli-
svijetu: usred Michelangelova trga jezdi Marko Aurelije na ko- Dvoriπte muzeja zini Tibera, tik do
nju (sreÊa πto su ljudi vjerovali kako je to kip velike sinagoge u koju se ulazi sa πetaliπta
cara Konstantina, pa ga nisu uniπtili joπ u Lungotevere Cenci uzduæ Tibera, tek je
Tijekom srednjeg vijeka
srednjem vijeku). »udna je priËa vezana uz jedan kosher restoran. Gotovo nevidljiv u
taj kip. Pronaen u Tiberu, dugo je godina
položaj Židova razliko- sjeni antiËkih materijalnih ostataka i sina-
stajao na Lateranskom trgu, ali upravo je vao se od pape do pape: goge dovrπene prije toËno stotinu i dvije go-
Michelangelo traæio njegovo premjeπtanje Bonifacije VIII. ih je dine. Svojim perzijsko-babilonskim izgledom
ovamo. Na kipu se joπ vide ostaci pozlate, a ponižavao, ali u posvemaπnjoj je suprotnosti s ostatkom
puËko je vjerovanje da Êe se jednog dana Bonifacije X. im je bio grada, a u sinagogi se nalazi i muzej koji
nestala pozlata pokazati u cijelosti i zafijukat blagonaklon. Pomagao bogato i rjeËito govori o povijesti najstarije æi-
Êe konjska griva izmeu uπiju, navijeπtajuÊi je u karijeri njihovim dovske zajednice. Izmeu hrama i Portica je
smak svijeta. Idejni zaËetnik obiju boËnih liječnicima, a svima je trg sa spomen-ploËom koja podsjeÊa da je
palaËa bio je Michelangelo, a boæicu Minervu upravo ovdje 16. listopada 1943. zapoËeo
dao građanska prava, za
ispred Senatorijalne palaËe, jedan je papa marπ smrti kojem su samo rijetki izbjegli.
“prekrstio” u boæicu zvanu “Dea Romana”. razliku od Eugenija IV.
koji ih je dokinuo . Danaπnjoj rimskoj æidovskoj zajednici koja
Lijepim se stepenicama spuπtam prema pa- broji petnaestak tisuÊa ljudi (communita Eb-
laËi Venecija (opet taj Michelangelo, ovaj put raica di Roma) sluæi najmanje 13 sinagoga,
kao projektant silaznog puta) i bacam pogled udesno, na ukljuËujuÊi i onu posebnu - Libijsku - utemeljenu za libijske
crkvu sv. Marije Nebeskog ærtvenika. U njoj je grob bosanske Æidove koji su u Rim stigli nakon ©estodnevnog rata 1967. go-
kraljice Katarine KosaËe, æene bosanskog kralja Stjepana dine. 
Tomaπa OstojiÊa. Æena koja je imala iznimno tragiËan æivot. Jurica MiletiÊ
Pred turskom najezdom napustila je svoj dvor na Kozogradu
na Zec-planini iznad Fojnice, a put od Konjica do Zaostroga
preπla pjeπice. Uspjela se probiti do Dubrovnika i otploviti u
Anconu, pa otiÊi u Rim. Djecu su joj pak kod Jajca zarobili
Turci, odveli u Carigrad i preveli na muslimansku vjeru. Nikad
ih viπe nije vidjela.

Perzijsko-babilonski
izgled sinagoge
Sad sam veÊ vrlo blizu nekadaπnjeg geta. Zapravo blizu sam
dijela koju svaki Rimljanin poznaje pod nazivom Portico
d’Ottavia, u neposrednoj blizini crkava S. Angelo in Pescheria,
S. Maria del Pianto i Tempietto del Carmelo. Jedni kaæu svake
subote, a drugi samo u odreeno doba godine, Æidovi su se
morali u jednoj od njih okupiti i sluπati prodike poboænih kato-
lika koji su ih na sve moguÊe naËine æeljeli nagovoriti da se
preobrate i prijeu na katoliËanstvo. Okupljeni u velikom broju Portico d Ottavia

48
96
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA - TEODOR HERZL :: IZRAEL

Posljednja æelja Theodora Herzla - da njegova djeca

Hans i Paulina budu pokopani pored njega u Izraelu is-
punjena je u rujnu - s „malim“ kaπnjenjem od 76 godina.
U rujnu su tijela Herzlova sina i kÊeri iskopana iz groba u
Bordeauxu te prebaËena u Izrael, gdje su pokopana uz
tijelo njihova oca na Brdu Herzl u Jeruzalemu.

Na sluæbenoj ceremoniji nazoËan je bio i izraelski premi-

jer Ehud Olmert.

ISPUNJENA ÆELJA
THEODORA HERZLA

U rujnu 1930. godine, krivnjom rastrgan, umoran muπka-
rac stigao je na æeljezniËku stanicu u Bordeauxu.
Hans Herzl (39), koji je mjesec dana ranije napustio svoju
sestru Paulinu, bio je πokiran saznanjem o njezinoj smrti, Tijekom svog kratkog æivota, Hans Herzl je pokuπao ispuniti
koja je uslijedila nakon duge ovisnosti o morfiju. oËekivanja svoga oca i nade Ëelnika Svjetske cionistiËke or-
Stigao je iz Londona kako bi prisustvovao ganizacije, koja je bila zaduæena za njego-
njezinu sprovodu. vo obrazovanje nakon πto je ostao bez oca
Oproštajno pismo koje je u dobi od 13 godina. Ali od njegova πkolo-
Prvo se uputio u lokalnu bolnicu s predsta- ostavio pokazuje da je
vnicima æidovske zajednice kako bi tamo vanja u Engleskoj, studija u Cambridgeu,
pažljivo razmotrio vjerske
identificirao njezino tijelo, a zatim je otiπao pa sve do odrasle dobi u Londonu, Hans je
aspekte svog čina.
u skromni hotel. Tri dana lutao je fran- bio opsjednut osjeÊajem neuspjeha. Sebe
„Izgubio sam moju volje-
cuskim luËkim gradom, a 15. rujna ubio se nu sestru i osjećam da je je smatrao mediokritetom, vjerovao je da
iz piπtolja. moja nebriga uzrok mu nedostaje upornosti i mislio je da nije
njezine smrti. Čovjek koji sposoban za æivot. »esto je padao u dep-
„Oprostite zbog nereda“, napisao je u po-
sebe smatra odgovornim resije, a 1924. preπao je na krπÊanstvo.
ruci upravi hotela. Njegova je sestra poko-
pana dan kasnije, kao πto je to bilo i pred-
za svoja djela ne smije, Odmah je bio javno izbaËen iz æidovske
vieno. Hans je pokopan na istom groblju
po mom mišljenju, očeki- zajednice.
tri dana kasnije. Na njihovim je sprovodima
vati kaznu od drugih. To
„Ja sam osamljena, jadna i ogorËena oso-
mi se čini važnim argu-
bilo malo ljudi. ba“, napisao je svom prijatelju Marcelu
mentom za samoubojstvo
Danas, 76 godina kasnije, dva jednostavna - usprkos društveno prih- Sternbergeru, godinu dana prije nego πto
groba na æidovskom groblju u Bordeauxu vatljivim normama koje je poËinio samoubojstvo. „Nitko ne sluπa
nalaze se u srediπtu paænje. Na sluæbenim na samoubojstvo gledaju konvertita. Sruπio sam sve svoje mostove.
pokopima Herzlove djece u Jeruzalemu na- kao na zločin“, napisao Moj æivot je uniπten. Nitko neÊe æaliti ako
zoËni su bili brojni izraelski politiËki i vjers- je Hans prije nego što se se ubijem. Ne mogu nastaviti æivjeti“.
ki duænosnici. ubio.
Hans je na sebe preuzeo zadatak pribliæa-
Æivot i smrt vanja judaizma i krπÊanstva.
Ekshumacija njihovih ostataka bacila je svjetlo na priËu o „Moj otac je bio velik Ëovjek i ja sam ga jako volio, ali pogri-
njihovim æivotima i smrti, koja odraæava zbunjenost, depresi-
jeπio je kada je pristao ograniËiti svoj idealizam i uspostaviti
ju i nemoguÊ æivot djece Ëovjeka koji je svoj æivot posvetio
stvaranju nove æidovske dræave. dræavu“, napisao je. 

49
96
 KULTURA :: NJEMA»KA ::

 Hans je vjerovao da bi se Æidovi trebali prikljuËiti veÊoj

krπÊanskoj zajednici.
U Bordeauxu Hansova se depresija pojaËala zbog osjeÊaja
krivnje zato πto je napustio Paulinu, koja je od svoje mladosti
imala emocionalnih problema i koja je tijekom putovanja po ÆIDOVSKI MUZEJ U
Europi postala ovisna o sredstvima za smirenje.
OdluËio je poËiniti samoubojstvo. O tome je razmiπljao joπ od
mladosti. „OsjeÊam da svakoga Ëasa mogu poludjeti. Pre-
zirem se“, napisao je. Kupio je piπtolj i vratio se u hotel.
Oproπtajno pismo koje je ostavio pokazuje da je paæljivo raz-
motrio vjerske aspekte svog Ëina. „Izgubio sam moju voljenu
sestru i osjeÊam da je moja nebriga uzrok njezine smrti. »ov-
jek koji sebe smatra odgovornim za svoja djela ne smije, po
mom miπljenju, oËekivati kaznu od drugih. To mi se Ëini
vaænim argumentom za samoubojstvo - usprkos druπtveno
prihvatljivim normama koje na samoubojstvo gledaju kao na
zloËin“, napisao je Hans prije nego πto se ubio.
Svjetska cionistiËka organizacija odluËila je Hansa i Paulinu
pokopati u Bordeauxu, unatoË njihovoj æelji da budu poko- Daniel Libeskind rođen je 1946. godine u poslijerat-
pani pored svog oca u Austriji. Austrijski konzul u Bordeauxu noj Poljskoj, a 1965. dobio je američko državljanstvo.
pisao je organizaciji o Paulininoj æelji da bude pokopana u
Studirao je muziku u Izraelu, a s vremenom je na-
BeËu.
pustio muziku i počeo studirati arhitekturu. Diplomi-
Hans je traæio da njegovo tijelo bude stavljeno u Paulinin li-
jes („ima dovoljno mjesta za nas oboje“) te je zatraæio da li-
rao je arhitekturu na sveučilištu u New Yorku 1970.
jes bude prebaËen u BeË. „A doÊi Êe Ëas kada Êe naπa tijela godine, a doktorirao na temu povijesti i teorije
biti prebaËena u Palestinu“, napisao je. arhitekture 1972. godine.
©ezdeset i πest godina kasnije, njegova je æelja ispunjena.
Karijeru u arhitekturi započeo je izgradnjom
Mlaa Herzlova kÊi, Trude, bila je u Austriji kada je saznala Židovskog muzeja u Berlinu. Muzej je otvoren uz ve-
sa smrt brata i sestre. Kao i oni, i Trude je osjetila neimaπ-
like pohvale u rujnu 2001. godine. Libeskind je zatim
tinu. Herzl je Ëitavu svoju imovinu potroπio na cionistiËki pro-
jekt i nakon smrti njihove majke 1907. troje djece je ostalo projektirao muzej u Osnabruecku - muzej Felix Nus-
bez novËiÊa. Nacisti su ubili Trude 1943. godine i ne zna se sbaum otvoren 1998. te muzej u Manchesteru. Daniel
gdje je pokopana. Njezin jedini sin Stephan ubio se skoËivπi Libeskind je držao predavanja na brojnim sveuči-
s mosta u Washingtonu 1946. godine i tako je prekinuta
lištima diljem svijeta, a za svoj rad dobio je brojna
Herzlova obiteljska linija.
priznanja. Libeskind je nedavno dobio nagradu
Herzlova djeca bila su shrvana veliËinom njegove vizije. Ta
Hiroshima, koja se dodjeljuje umjetnicima koji svo-
je vizija diktirala i umanjila njihove vlastite æivote. Kao mlada
djeca æivjeli su poput prinËeva dræave koja joπ nije postojala. jim djelom promoviraju mir. Godine 1999. dobio je
Nakon smrti oca, oni su ostali bez novaca, a gdje god da su njemačku Nagradu za arhitekturu za projekt Židov-
otiπli, bili su izloæeni nasljedstvu æidovske legende. skog muzeja u Berlinu.
Theodore Herzl, Æidov roen u Maarskoj, osnovao je cionis-
Daniel Libeskind oženjen je Ninom Libeskind i imaju
tiËki pokret 1897. godine. Umro je 1904., a njegovi su ostaci
prebaËeni u Izrael 1949., godinu dana nakon utemeljenja æi- troje djece Leva, Noama i Rachel. U Berlinu su živjeli
dovske dræave.  13 godina, a početkom 2003. godine preselili su se u
(prema Ëlancima objavljenim u rujnu u izraelskom tisku) New York.

50
:: NJEMA»KA :: KULTURA

BERLINU
PROSLAVIO PET GODINA
U Æidovskom muzeju u Berlinu naglasak se stavlja na
povijest berlinske æidovske zajednice, na æidovski æivot
prije i nakon 1933. godine te na ulogu koju su imali
brojni znaËajni njemaËki Æidovi.

Æidovski muzej u Berlinu

Lindenstrasse 9-14, 10969 Berlin
Info: +49 (0)30 259 93 300
Fax: +49 (0)30 259 93 409

Æidovski muzej u Berlinu privukao je, otkako je otvoren se javilo 165 arhitekata,
prije pet godina, gotovo 3,5 milijuna posjetitelja. Muzej je 13. kamen temeljac polo-
rujna proslavio svoj peti roendan. Tog je dana ulaz za pos- æen je u studenome
jetitelje bio besplatan. Prema podacima uprave, muzej koji je
1992., a “zgrada Libe-
s vremenom postao jedna od atrakcija Berlina, dnevno pos-
jeÊuje prosjeËno dvije tisuÊe posjetitelja. skind” zavrπena je
1998. godine.
Æidovski muzej u glavnom gradu NjemaËke prikazuje dvije
tisuÊe godina njemaËko-æidovske povijesti. U prosincu 1997. godi-
Ideja o izgradnji Æidovskog muzeja u Berlinu pojavila se ne Æidovski muzej u
1971. godine kada je berlinska æidovska opÊina slavila svo- Berlinu dobio je status
ju 300. godiπnjicu. Prema prijedlogu berlinske æidovske autonomne zaklade.
opÊine te je godine odræana izloæba “Uspjeh i sudbina”. Zgrada Libeskind ot-
U Æidovskom muzeju u Berlinu naglasak se meutim stavlja vorene je za posjetitel-
na povijest berlinske æidovske zajednice, na æidovski æivot je u sijeËnju 1999. go-
prije i nakon 1933. godine te na ulogu koju su imali brojni dine i ubrzo je postala
znaËajni njemaËki Æidovi. Muzej je tako oæivio i stariju tradi- velika berlinska atrak-
ciju: onu æidovskog muzeja koji je bio otvoren u Berlinu prije cija koja je godiπnje
nego πto je Hitler doπao na vlast. Taj muzej je 1938. godine
privlaËila 350 000 pos-
zatvorio Gestapo, a svi eksponati su bili zaplijenjeni.
jetitelja usprkos Ëinje-
Udruga za æidovski muzej osnovana je 1975. godine. Do kra-
nici da sljedeÊe dvije godine u muzeju nije bilo ni jednog ek-
ja 1978. Berlinski muzej je prvo postavio izloæbu s novim
sponata.
eksponatima skupljenima za buduÊi æidovski muzej, a pet
godina kasnije prikazana je povijesna izloæba o berlinskim Æidovski muzej u Berlinu otvoren je 9. rujna 2001. godine iz-
sinagogama. loæbom “Dva stoljeÊa njemaËko æidovske povijesti”, a na
Godine 1989. arhitekt Daniel Libeskind pobijedio je na nat- otvorenju su bili tadaπnji njemaËki predsjednik i kancelar, kao
jeËaju za projekt buduÊega æidovskog muzeja. Na natjeËaj i drugih 850 uglednih gostiju iz NjemaËke i inozemstva. 

51
 FILATELIJA :: WIESENTHAL ::

SIMON WIESENTHAL

ZBIRKA OD MILIJUN DOLARA

Argentinu u kojoj je Eichmann 1960. bio uhvaÊen, i nakon su-

enja, smaknut 31. svibnja 1961. godine.

Kad je proπle godine umro u dobi od 96 godina, Wiesenthal

je u zbirci imao tek oko tisuÊu rijetkih maraka, veliki dio njih
iz Poljske i Ukrajine - objavila je draæbovaonica. U svakome
sluËaju dovoljno rijetkih da zbirka postigne cijenu od 791.000
eura, odnosno milijun dolara, dvostruko viπe od cijene koju je

Kad se u protekla dva mjeseca i flatelistiËki i ini tisak kuÊa Heinrich Koehler oËekivala.
raspisao o draæbi na kojoj Êe se pojaviti legendarna fila-
telistiËka zbirka diljem svijeta poznatog lovca na nacistiËke Marka vrijedna 5.200 eura
zloËince Simona Wiesenthala, oËekivalo se Najskuplji komad u zbirci bila je jedna
da Êe ona postiÊi cijenu od nekih pola mili- omotnica iz Kine koja je postigla cijenu od
Nenadmašni lovac na
juna eura. Oni stidljiviji i oprezniji, najavlji- 41.000 eura, dok je jedna od prvih nje-
vali su „samo“ pola milijuna dolara, odnos-
nacističke zločince radio je
u oskudno namještenom maËkih maraka, tzv. Schwarze Einzer
no 350.000 eura. „otiπla“ za 5.200 eura. Joπ jedan kljuËni dio
bečkom uredu s tri pros-
Draæba je bila povjerena uglednoj njemaË- zbirke, austrijske marke poratnog razdob-
torije i sa samo trojicom
koj kuÊi Heinrich Koehler iz Wiesbadena, lja postigle su cijenu od 5.400 eura. Nai-
namještenika.
koja nikad ne zaboravlja spomenuti da je me, kad je rat zavrπio, Austrija uopÊe nije
upravo ona najstarija draæbovaonica na imala svoje vlastite marke, pa su u upora-
njemaËkom tlu. Za draæbu bila su predviena Ëetiri dana, od bi bile marke poraæenog njemaËkog reicha s crnim pretiskom
27. do 30. rujna, a sve su se obavijesti mogle dobiti i na in- Austria i crnim crtama, popularno zvane Hitler iza reπetaka.
ternetskoj adresi. Dakako, filatelistima je uglavnom bilo poz-
nato da je rijeË o rjeim i rijetkim poπtanskim markama XIX. Patnje i logori tijekom
i XX. stoljeÊa, posebice o rijetkim izdanjima tiskanima u
Grazu.
Drugog svjetskog rata
Simon Wiesenthal rodio se 31. prosinca 1908. u Buczaczu,
Filatelija je pomogla u u danaπnjoj Ukrajini. Kad mu je u I. svjetskom ratu poginuo
otac, njegova mati se nakratko s obitelji preselila u BeË, a po
potrazi za Eichmannom
povratku u Buczacz se preudala. Zavrπviπi gimnaziju, Simon
Nakon Wiesenthalove smrti, zbirka je bila u posjedu njegove se prijavio na politehniËki institut u Lvovu, ali buduÊi da je
kÊeri Pauline koja danas æivi u SAD, ali je joπ kao dijete imala kvota za æidovske studente veÊ bila popunjena, bio je odbi-
prilike vidjeti svog oca kako, baveÊi se filatelijom, pokuπava jen. Zavrπio je stoga na praπkom TehniËkom sveuËiliπtu na
izlijeËiti nesanicu od koje je nakon rata dugo patio. Marke je kojem je i diplomirao godine 1932. »etiri godine kasnije oæe-
poËeo skupljati tek 1950. godine, a malo je poznato da mu je nio se Cylom Mueller i zaposlio u praπkom arhitektonskom
upravo filatelija uvelike pomogla u potrazi za Adolfom Eich- birou. Brak im je bio skladan i sretan sve dok NjemaËka i Rusija
mannom. Upravo su ga filatelistiËke veze uputile na nisu 1939. potpisale pakt o nenapadanju i sloæile se 

52
96
:: WIESENTHAL :: FILATELIJA
da podijele Poljsku. Ruska je armija ubrzo okupirala Lvov, æelio uhititi nekadaπnjeg gestapovca Karla Silberbauera -
i nije trebalo dugo Ëekati da crveni zapoËne svoje Ëistke Ëovjeka koji je uhitio Ëetrnaestogodiπnju Annu Frank. Naπao
meu æidovskim trgovcima, tvorniËarima i drugim buræoas- ga je u ulozi austrijskog policijskog inspektora i njegovim
kim elementima. Wiesentalova oËuha odvela je ruska tajna priznanjem “Da, ja sam uhitio Annu Frank”, pokuπaji neona-
policija NKVD i u zatvoru je i umro, polubrata su mu streljali, cista da diskreditiraju autentiËnost njezina dnevnika, bili su
a sam se uspio zaposliti kao mehaniËar u tvornici opruga. onemoguÊeni zauvijek.
Uspio je podmititi enkavedeovska ko- Uspio je locirati i pravdi privesti Franza
mesara, pa ga nisu s majkom i obitelji Najskuplji komad u zbirci Stangla - nekadaπnjeg zapovjednika u
deportirali u Sibir. Kad su Ruse zamije- bila je jedna omotnica iz Sobiboru i Treblinki. Iz Brazila je bio do-
nili Nijemci, uz pomoÊ jednog svojeg Kine koja je postigla cijenu veden u tadaπnju Saveznu republiku
bivπeg zaposlenika spasio je æivot, ali od 41.000 eura, dok je jed- NjemaËku, osuen na zatvorsku kasno,
nije izbjegao uhiÊenje. na od prvih njemačkih a u zatvoru je i umro.
maraka, tzv. Schwarze
U poËetku je zajedno sa svojom supru- Nenadmaπni lovac na nacistiËke zloËin-
Einzer „otišla“ za 5.200
gom bio zatoËen u koncentracijskom lo- ce radio je u oskudno namjeπtenom
eura.
goru Janwska u neposrednoj blizini beËkom uredu s tri prostorije i sa samo
Lvova, a onda su 1942. godine nacisti trojicom namjeπtenika. Objavio je knjigu
donijeli plan „o konaËnom rjeπenju æidovskog pitanja““: ZloËinci su meu nama. Na jednom mjestu zapisuje svoj
genocidni je stroj proradio punom snagom i u kolovozu maj- razgovor s jednim SS kaplarom koji mu je doslovce rekao:
ka mu je bila poslana u logor smrti Belzec, a samo mjesec „Ljudima u Americi æeliπ reÊi istinu o logorima smrti ? I znaπ
dana kasnije Ëak osamdeset i devet Ëlanova njegove i æe- li, Wiesenthale, πto Êe se dogoditi ? NeÊe ti povjerovati. ReÊi
nine πire ili uæe obitelji bilo je mrtvo. Iskoristivπi to πto mu je Êe ti da si lud. Moæda te Ëak strpaju u ludnicu. Kako bi itko
æena bila plavuπa, pa se mogla “prodati” kao arijevka, uz mogao povjerovati u te strahote, osim ako ih nije sam proæiv-
pomoÊ poljskog pokreta otpora Simon ju je uspio izvuÊi iz lo-
io ?“
gora. S laænim ispravama i kao Poljakinja Irene Kowalska u
Varπavi je provela dvije godine, a nakon toga bila na prisil- “Nisam vas zaboravio”
nom radu u podruËju Rhinelanda. Njezin Wiesenthala su za æivota Ëesto pitali
pravi identitet nije nikad bio otkriven. πto ga je natjeralo da se poËne baviti
Nakon Wiesenthalove smr- lovom na naciste. Prema napisu Cly-
I Wiesenthal je uspio pobjeÊi iz logora, dea Farnswortha (New York Times
ti, zbirka je bila u posjedu
baπ kad su Nijemci zapoËeli s masovni- 1964.), Wiesenthal je jednom prilikom
njegove kćeri Pauline koja
jim likvidacijama, ali godine 1944. bio je πabat proveo u kuÊi svojeg prijatelja s
danas živi u SAD, ali je još
ponovno uhiÊen i vraÊen u logor Janws- kojim je nekoÊ dijelio logoraπki æivot u
kao dijete imala prilike vid-
ka, a potom bio prebaËen u Mauthausen Mauthausenu, a koji je u meuvreme-
jeti svog oca kako, baveći nu postao imuÊni draguljar. Nakon ve-
u Austriju. Nije imao ni 50 kila kad je lo-
se filatelijom, pokušava Ëere, njegov ga je domaÊin upitao:
gor bio osloboen 5. svibnja 1945. U
izliječiti nesanicu od koje
okviru razliËitih povjerenstava latio se Simone, da si se vratio svojem pozivu -
je nakon rata dugo patio.
traganja za zloËincima i ponovno se gradnji kuÊa, bio bi milijunaπ. Zaπto
naπao sa æenom. Oboje su u meuvre- nisi?
menu vjerovali kako je onaj drugi mrtav. KÊi Paulina rodila se Ti si religiozan Ëovjek, odgovorio mu je Simon, vjerujeπ u Bo-
godinu dana kasnije. ga i æivot nakon smrti. I ja sam vjernik. Kad se naemo na
Lov na naciste drugom svijetu i susretnemo s milijunima Æidova koji su umr-
Prvi æidovski dokumentacijski centar otvorio je u Linzu u li u koncentracijskim logorima, i kad nas oni upitaju: „©to ste
Austriji. Kad je zbog hladnoratovskoga ozraËja zanimanje za vi uËinili?“ odgovora Êe biti mnogo. Ti Êeπ reÊi da si postao
nacistiËke ratne zloËine i zloËince meu bivπim saveznicima draguljarom. Netko Êe moæda reÊi da je πvercao kavom i
splasnulo, dio dokumentacije predao je arhivu Yad Vashem ameriËkim cigaretama. Netko drugi Êe reÊi da je zidao kuÊe,
u Izraelu. NastavljajuÊi sa svojim plaÊenim socijalnim radom,
usredotoËio se na Eichmanna i doznao da se pod imenom ali ja Êu reÊi
Ricardo Klement krije u Buenos Airesu. Ohrabren njegovim „Ja vas nisam zaboravio!“ 
hvatanjem i privoenjem pravdi, ponovno je otvorio doku-
mentacijski centar, ali ovaj put u BeËu. Pod svaku je cijenu Jurica MiletiÊ

53
96
 OBLJETNICA :: S. FREUD ::

BeË Êe ove godine brojnim manifestacijama obiljeæiti 150. obljet-

nicu roenja jednog od svojih najpoznatijih sugraana - oca psi-
hoanalize Sigmunda Freuda.

150. GODI©NJICA RO–ENJA

SIGMUNDA FREUDA

Povodom 150. obljetnice roenja velikana psihoanalize Roditelji su veÊ rano uoËili da je Sigmund
Freuda, otvoren je obnovljeni dio njegova muzeja u ulici Berg poseban
19, u BeËu, gdje je Freud imao stan i ordinaciju. U muzeju je
otvorena izloæba pod nazivom “KauË - o razmiπljanju u leæe- Freud je roen 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiburg u Mo-
Êem poloæaju”, koja obuhvaÊa 250 eksponata, od toga 35 raviji (mjesto se danas zove Pribor i nalazi se u »eπkoj) kao
umjetniËkih djela te knjige, Sigismund Schlomo Freud.
biljeπke, pisma, fotografije i, Nakon što su nacisti Sto pedeseta obljetnica Freudov otac Jacob bio je
na istaknutom mjestu, neko- duhovit i oπtrouman trgovac
1938. godine okupirali rođenja oca psihoanal-
liko kauËeva. vunom, a njegova majka
Austriju, a prije toga u ize privukla je već ove
Amalie bila je æena vedra
KauË je za Freuda bio neizo- Berlinu javno spalili godine u Beč oko duha, druga supruga svoga
stavan “rekvizit”, jer bi nje- Freudove knjige, 72.000 inozemnih gos- muæa koja je bila 20 godina
govi pacijenti ispovijedali Sigmund Freud tiju, a najviše ih je bilo mlaa od njega. U 21. godini
svoje æivote i snove leæeÊi na napušta Austriju i seli iz SAD-a, Velike Brita- rodila je svog prvog sina
kauËu. se u Englesku gdje do nije, Argentine, Brazila, Sigmunda. Sigmund je imao
Uz glazbene, filmske i likov- smrti liječi svoje paci- Španjolske i Rusije, a dva polubrata i πestoro mla-
ne priredbe ove Êe se godine jente. najmanje Austrijanaca. e braÊe i sestara. Kada je
u BeËu odræati i viπe znanst- Freudu bilo Ëetiri godine, s
venih skupova posveÊenih roditeljima se seli u BeË, jer
Freudu, simpozij o njegovu æivotu i djelu, forum “Psihoanaliza oËev posao trgovine vunom viπe nije bio isplativ.
i politika”, a bit Êe predstavljena i knjiga “Freud - 1856. - 1939. Roditelji su vrlo rano uoËili da je mali Sigmund izrazito bistro
æivot i djelo”. dijete te je stoga uæivao i poseban status unutar obitelji. Iako
Sto pedeseta obljetnica roenja oca psihoanalize privukla je su æivjeli u malenom stanu sa sedmero djece, Sigmund je
veÊ ove godine u BeË oko 72.000 inozemnih gostiju, a najviπe imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku, a ostala su djeca u obitelji
ih je bilo iz SAD-a, Velike Britanije, Argentine, Brazila, ©panjo- za rasvjetu pri uËenju koristila svijeÊe. Kao dijete maπtao je o
lske i Rusije, a najmanje Austrijanaca. Prema podacima tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Æidov,
BeËke gospodarske komore samo posjetitelji Freudova mu- izbor zanimanja bio mu je ograniËen. To ga nije sprjeËavalo
zeja potroπili su u BeËu oko deset milijuna eura. No, BeË joπ da nauËi govoriti francuski, engleski, talijanski i πpanjolski, a
nema ulicu koja nosi Freudovo ime, a prema najavi gradskog svoje slobodno vrijeme provodio je ËitajuÊi i prouËavajuÊi
savjetnika za kulturu Andreasa Mailatha-Pokornyja “do kraja djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea,
godine trebao bi je dobiti”. Hegela, Shakespearea i Kanta. 

54
96
:: S. FREUD :: OBLJETNICA

Freudova mladost nije dobro poznata

 Freud je kao Æidov u BeËu mogao birati izmeu studija
medicine i prava, a 1873. godine upisuje studij medicine na
beËkom SveuËiliπtu, gdje je upoznao sestrinu prijateljicu
Marthu Bernays s kojom Êe se kasnije oæeniti. Godine 1877.
promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund
Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata
(1885. i 1907.) uniπtavao spise na osnovi kojih bi se moglo
doznati viπe. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i
briæno Ëuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo
njegovu osobnom æivotopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini
psihoanalitiËara koji su mu bili bliski.
Nakon zavrπetka πkolovanja 1881., s 25 godina prihvaÊa rad-
no mjesto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istra-
æivanja usporeujuÊi mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko
godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otkriva
njegova analgetska svojstva i iskuπava ga na sebi. Godina Kauč je za Freuda bio neizostavan “rek-
1885. od posebnog je znaËaja za Freudovu karijeru. Te je vizit”, jer bi njegovi pacijenti ispovijedali
godine Ëetiri mjeseca proveo u Parizu gdje je radio s jednim od
svoje živote i snove ležeći na kauču.
najpoznatijih neurologa toga vremena
Jeanom Charcotom koji je istraæivao uz- Brak s Marthom Bernays
roke i terapiju histerije putem hipnoze. Sigmund je zbog svoje pretjer-
Godine 1886. vraÊa se u BeË i otvara pri- ane organiziranosti bio gotovo U listopadu 1886. Freud stupa u brak s
vatnu praksu. Otvorivπi privatnu praksu Marthom Bernays s kojom Êe imati πes-
dosadan muškarac. Svaki je
Freud se posveÊuje oboljelima od histeri- tero djece. Izmeu ostalog i kÊer Annu
dan “štucao” bradu i brkove
je koje - πto je u to doba bilo uobiËajeno - koja Êe kasnije postati ugledna psihoana-
kod istog brijača, svake subote litiËarka na podruËju djeËje psihologije. Ia-
lijeËi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije kartao s istim društvom i,
Êe odustati od hipnoze te primijeniti meto- ko su bili razliËitih karaktera, ljubav Sig-
nakon 11 godina braka, u koji munda i Marthe bila je Ëvrsta.
du slobodnih asocijacija i analize snova.
Njegove teorije i tretman pacijenata bile
je ušao poslije petogodišnjih
Sigmund je zbog svoje pretjerane orga-
su kontroverzne, a njegove su ideje Ëesto zaruka, više nije bilo intim- niziranosti bio gotovo dosadan muπkarac.
obraivane u raznim djelima, struËnim i nosti. Svaki je dan “πtucao” bradu i brkove kod
laiËkim. istog brijaËa, svake subote kartao s istim
druπtvom i, nakon 11 godina braka, u koji
je uπao poslije petogodiπnjih zaruka, viπe
nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju πestero djece,
a Freud je danonoÊno radio na svojim “sluËajevima”. Martha
je s druge strane, tvrde neki prouËavatelji, bila strastvena
æena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili da je uopÊe
nema. Freud je pak bio ljubomoran, iskljuËiv, uvjeren da su
æene ograniËene svojim spolom.

Freudov znanstveni rad

Rodni list Sigmunda Freuda
Zajedno s Josefom Breuerom posveÊuje se istraæivanju prob-
lema histerije, a kao rezultat tog istraæivanja 1895. nastala je
njihova zajedniËka knjiga “Studije na podruËju histerije” u kojoj
postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnu-
tih sjeÊanja i traumatskih dogaaja. No, nedugo nakon objav-
ljivanja knjige prekidaju suradnju. PouËen iskustvima zajed-
niËkih istraæivanja, Freud zastupa stajaliπte da je uzrok hister-
ije seksualne prirode i tada razvija dio onog πto Êe kasnije 

55
96
 OBLJETNICA :: S. FREUD ::

oduπevljenje tim otkriÊem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da

kokain stvara ovisnost. Godine 1922. dijagnosticiran mu je rak
nepca te se podvrgao nizu operacija.
Nakon πto su nacisti 1938. godine okupirali Austriju, a prije
toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund Freud
napuπta Austriju i seli se u Englesku gdje do smrti lijeËi svoje
pacijente. Freudov kuÊni lijeËnik utvrdio je 23. rujna 1939.
godine u 3 sata ujutro njegovu smrt, nakon smrtonosne doze
morfija, koju je Freud sam zatraæio.
Sigmund Freud djed je slikara Luciena Freuda, komediografa i
pisca Clementa Freuda i pradjed novinarke Emme Freud. 

Sigmund
Freud i
Anna
Wanderung

 postati poznato kao psihoanalitiËka teorija. Nakon raskida

s Breurom Freud se i dalje posveÊuje istom problemu. U
listopadu 1897. godine Freud otkriva Edipov kompleks, a dvi-
je godine kasnije pojavljuju se i njegovi prvi znaËajni tekstovi -
knjiga “TumaËenje snova” (1900.), njegovo najznaËajnije djelo,
Freud je rođen 6. svibnja 1856. godine u
mjestu Freiburg u Moraviji (mjesto se
danas zove Pribor i nalazi se u Češkoj)
kao Sigismund Schlomo Freud.
koje se temelji na analizi njegovih vlastitih snova, zatim
“Psihopatologija svakodnevnog æivota” (1901.), “Tri eseja o
seksualnosti” (1905.) te “©ale i njihova povezanost s nesvjes-
nim” (1905.).
Freud je 1902. osnovao “Psiholoπko druπtvo srijedom” u kojem
okuplja svoje prve uËenike (Ferdern, Ranka, Adler). U svojim
radovima i istraæivanjima bavio se, izmeu ostaloga, pojmovi-
ma nagona æivota i nagona smrti, principima realnosti i zado-
voljstva.
Ipak, najvaænijim otkriÊem smatra se Ëinjenica da kokain moæe
biti upotrijebljen za lijeËenje mnogih bolesti. Sam Freud uzi-
mao je drogu bez pojave nekih πtetnih uËinaka, no njegovo
OTVOREN MUZEJ
SIGMUNDA FREUDA
U PRIBORU
Muzej Sigmunda Freuda otvoren je krajem svibnja u
njegovoj rodnoj kući u Priboru, gradiću na istoku
Češke, gdje je otac psihoanalize rođen prije 150 go-
dina.
Sigmund Freud je rođen u kući blizu središnjeg grad-
skog trga 1856. godine, a zajedno sa svojim roditelji-
ma tri se godine kasnije preselio u Beč, grad u kojem
je proveo veći dio života.
Na svečanom otvaranju muzeja u malom gradu, koji
se nalazi 350 kilometara istočno od Praga, nazočan je
bio i češki predsjednik Vaclav Klaus te Freudova
praunuka Carolina Penny Freud.
Otvorenje muzeja u Priboru je dio programa obilježa-
vanja 150. obljetnice Freudova rođenja u Češkoj,
Austriji i Velikoj Britaniji.

56
96
:: BUDIMPE©TA :: OSLO ::
ODLAZAK
ÆIDOVSKO -
MA–ARSKOG
PJESNIKA
Pjesnik i bivši disident Gyoergy Fa-
ludy, židovski doajen mađarskog pje-
sništva, preminuo je u rujnu u svojem
domu u Budimpešti u dobi od 96 go-
dina, objavila je njegova obitelj.
Pisca koji je za života stekao status
legende u Mađarskoj, autora romana
“Moji radosni dani u paklu” (1962.),
bivši je komunistički režim 1949. go-
dine osudio na tri godine zatočeništva
u logoru Recsku na sjeveru Mađarske.
Zemlju je napustio 1956. godine i naj-
prije živio u Londonu, a potom u
Torontu, gdje je dobio i kanadsko
državljanstvo. U tom je kanadskom
gradu boravio 20 godina prije povrat-
ka u domovinu 1988. godine.
Budući da je bio židovskog podrijetla,
Faludy se tijekom Drugoga svjetskog
rata skrivao u Parizu i New Yorku.
Faludyjev opus u Mađarskoj je objav-
ljen tek nakon pada komunizma 1989.
godine, a pet godina poslije toga do-
bio je najprestižniju mađarsku knjiže-
vnu nagradu Kossuth.
96
QUISLINGOVA KU∆A
CENTAR BORBE PROTIV NETRPELJIVOSTI

KuÊa u kojoj je u Oslu æivio norveπki
nacistiËki kolaboracionist Vidkun Quis-
ling tijekom Drugoga svjetskog rata u
rujnu je otvorena kao centar za borbu
protiv netrpeljivosti, mrænje i izdaje ka-
kvu je on utjelovljivao, objavio je direk-
tor centra Odd-Bjoern Fures.
KuÊa u Oslu, poznata kao Villa
Grande, postala je u Norveπkoj dom
Centra za prouËavanje holokausta i
religija manjina, a izloæbe i istraæivanja
koja Êe Centar prireivati i obavljati
usredotoËit Êe se na nacistiËki genocid
milijuna Æidova i progon drugih manji-
na.
Gotovo 60 godina nakon πto je Norveπ-
ka strijeljala Quislinga jer je uspostavio
marionetsku vladu koja je suraivala s
njemaËkim okupacijskim snagama, nje-
govo je ime u rjeËnicima zapisano kao
sinonim izdajice, pojam graanina koji
pomaæe neprijatelju da osvoji njegovu
zemlju.
Kada su njemaËke postrojbe upale u
Norveπku 1940. godine, Quisling se
samoproglasio “Gospodinom pred-
sjednikom” i uselio u Villa Grande
svoju æenu 1941. godine. Za njegove
vladavine umro je 771 od 2,100 pri-
padnika predratne norveπke æidovske
zajednice. 
ZANIMLJIVOSTI
Vidkun Quisling roen je 1887. godine u
mjestu Fyresdal. Vojnu karijeru zapoËeo
je veoma rano, s 18 godina, a vojnu
zrakoplovnu πkolu zavrπio je najbolji u
svojoj klasi. U razdoblju od 1922. do
1925. godine sudjelovao je u humanitarn-
im misijama u Sovjetskom Savezu i Ar-
meniji, a kasnije je bio sluæbenik u nor-
veπkom poslanstvu u Moskvi. Po pov-
ratku u Norveπku uπao je u politiku kao
strastveni antikomunist. Bio je ministar
obrane (1931. - 1933.) u kabinetu preds-
jednika Agrariana, ali je kasnije utemeljio
vlastitu politiËku stranku Narodni savez,
koju su kao politiËki srodnu stranku,
pomagali njemaËki nacisti. Quisling Êe im
se oduæiti pri invaziji na Norveπku jer Êe
njegova stranka biti peta kolona pri
napadu NjemaËke na Norveπku.
PoËetkom Drugoga svjetskog rata Quis-
ling je odræao brojne sastanke s Hitlerom
i njegovim suradnicima kako bi ih uvjerio
u nuænost osvajanja Norveπke. Kada mu
je to poπlo za rukom u travnju 1940., Nje-
maËka je izvrπila invaziju na Norveπku, a
veÊ u svibnju Norveπka je kapitulirala.
Dana 9. travnja 1940. kraljevska obitelj i
Ëlanovi parlamenta bili su prisiljeni na-
pustiti glavni grad Norveπke i povuÊi se u
mjesto Elverum. Quisling je tu vidio svoju
priliku da se domogne vlasti te se veÊ ne-
koliko sati nakon njemaËke invazije pro-
glasio premijerom, a Narodni savez jedi-
nom legalnom politiËkom strankom.
Do 1942. godine Nijemci nisu sluæbeno
priznali Quislinga za norveπkog premijera
sve dok to ne uËini norveπki kralj Haakon
II, ali kako je on to uporno odbijao uËiniti,
iste godine NjemaËka je priznala Quislin-
govu vladu. Zauzvrat Quisling se trudio u
norveπko druπtvo usaditi nacistiËke princi-
pe i praksu, te je takoer organizirao i
progone Æidova. Pored toga provodio je
teroristiËke metode spram onih koji su
iskazivali lojalnost kralju i legalno izabra-
noj vladi, a koji su nakon invazije na Nor-
veπku boravili u Londonu. Po zavrπetku
Drugoga svjetskog rata Vidkun Quisling
uhvaÊen je i norveπki sud osudio ga je na
smrt strijeljanjem. Smrtna kazna je izvr-
πena 24. listopada 1945. godine.
57
 ZANIMLJIVOSTI :: IZRAEL ::

SUSRET NAKON
65 GODINA

Hilda Shlick vjerovala je da ju je holokaust zauvijek odvojio

od njezina brata Simona. Ali nakon 65 godina bez ikakvih
vijesti, oni su jedno drugome pali u zagrljaj na zraËnoj luci u Tel
Avivu, zahvaljujuÊi upornosti Hildina unuka.
„Plakao sam. Svi smo plakali. Ne moæete ni zamisliti kakav je
to osjeÊaj...nakon 65 godina...To je takva sreÊa“, govori Simon
Glasberg, star 80 godina, koji nije mogao skriti suze na cere-
moniji koja je u njihovu Ëast odræana u memorijalnom centru
Yad Vashem u Jeruzalemu.
Obitelj Glasberg je 1941. godine bila razbacana na sve strane.
S dolaskom nacista Hilda, tada stara 10 godina, pobjegla je Hildini roditelji preminuli su 1980. godine u Montrealu, u dobi
zajedno sa svojom starijom sestrom Berthom iz Chernowitza, od 98 i 92 godine. Karol i drugi brat Eddie preminuli su 1999.
grada na sjeveru Rumunjske. Uspjele su doÊi do Uzbekistana i 2004. Ali Simon i Mark joπ su æivi.
te zatim do Estonije gdje je Hilda provela veÊi dio svog æivota. „Pripremali smo baku Hildu prije nego πto smo joj rekli ove vi-
Tamo je izuËila zanat i udala se. A 1998. odluËila se preseliti u
jesti. Nismo æeljeli da πok bude prevelik“, govori Benny, drugi
Izrael gdje æivi s jednim od svojih sinova.
Hildin unuk.

Kako baki priopÊiti dobre vijesti?
Tijekom svih tih godina nije imala vijesti o svojim roditeljima i
Ëetvero braÊe i vjerovala je da su svi poginuli tijekom Drugoga
svjetskog rata.
Ali prije nekoliko mjeseci David, jedan od Hildinih unuka,
odluËio je na internetu prouËiti bazu podata Yad Vashema,
kako bi pronaπao podatke o obitelji svoje bake.
„Tijekom tjedan dana priËao sam joj o raznim ljudima koji su se
pronaπli nakon nekoliko desetaka godina. Ali moja baka je
uporno ponavljala da ne æeli kopati po proπlosti i da nema
nikakve πanse“.
Emocionalan susret u Tel Avivu
Prije velikog susreta Simon i Hilda razgovarali su telefonom.

Internetska stranica Yad Vashema sadræi viπe od 3 milijuna
imena æidovskih ærtava genocida.
David Shlick nije pronaπao podatke o tragiËnoj sudbini Hildine
obitelji. Upravo suprotno.
Pronaπao je podatke koje je dao Karol Glasberg o smrti svoje
sestre Hilde. „Informacije koje sam proËitao odgovarale su mo-
joj baki“, kazuje David.
„Svugdje sam traæio Karola. I konaËno sam pronaπao njegova
sina, lijeËnika na Floridi“, dodaje.
Hilda, koja danas ima 75 godina, bila je pomalo izgubljena
kada je na aerodromu u Tel Avivu ugledala brojne novinare i
fotoreportere.
Za razliku od svog brata, koji nije mogao skriti emocije i zagr-
lio je svoju sestru, te joj dugo na engleskom priËao priËu o nji-
hovoj obitelji. Hilda je jedva Ëujno odgovarala na ruskom. A za-
jedno su najbolje komunicirali na jidiπu.
„Sada sanjam o tome da odem u Kanadu i da posjetim mog
brata Marka, koji je jako bolestan i da odem na grob svojih
roditelja“, kazala je Hilda.

Obitelj Glasberg preæivjela je holokaust
On mu je ispriËao da je obitelj Glasberg preæivjela rat, preselila
se u Kanadu, a Ëitavo vrijeme vjerovali su da su dvije sestre
Hilda i Bertha ubijene tijekom holokausta.
„Mislim da joj najteæe pada Ëinjenica da su joj roditelji tako
dugo æivjeli, a da ih ona nije vidjela“, objaπnjava njezin sin Zeli.

(prema izraelskim medijima)

58
96
:: SAD :: HRVATSKA ::
SAD protjerao nadzornicu
logora Ravensbrueck

Vlasti SAD-a u rujnu su iz zemlje protjerale 83-godiπnju
Elfriede Rinkel, nakon πto je otkriveno da je ona tijekom
Drugoga svjetskog rata radila kao nadzornica u koncen-
tracijskom logoru Ravensbrueck.
“AmeriËke vlasti redovito usporeuju liste useljeniËkih ure-
da s listama djelatnika nacionalsocijalistiËkog reæima i pri
svakom otkriÊu pokreÊu postupak protjerivanja”, izjavila je
tim povodom glasnogovornica dræavnog odvjetniπtva u
San Franciscu.
Elfriede Rinkel protjerana je poËetkom rujna ali, prema
dogovoru s vlastima, mediji su o tom protjerivanju bili tek
naknadno obavijeπteni. Rinkel je zauzvrat obeÊala da viπe
nikada neÊe polagati pravo na povratak u Sjedinjene
AmeriËke Dræave.
Prema pronaenim dokumentima, Elfriede Rinkel je od lip-
nja 1944. sve do travnja 1945. godine radila kao nadzor-
nica u æenskom koncentracijskom logoru Ravensbrueck, u
kojem je æivot izgubilo viπe od 100.000 logoraπica. Prema
podacima ameriËkih vlasti, Elfriede Rinkel radila je s psi-
ma koje je dresirao SS, ali nije bila Ëlanica nacistiËke stra-
nke. Od 1939. do 1945. kroz vrata zloglasnog logora Ra-
vensbrueck proπlo je viπe od 130.000 æena, a procjenjuje
se da je uæase logora preæivjelo njih 40.000. U logoru je
radilo viπe od 150 nadzornica.
Zanimljivo je da se Rinkel, nakon πto je krajem pedesetih
iz tadaπnjeg DDR-a emigrirala u SAD, tamo udala za
njemaËkog Æidova koji je dvadesetak godina ranije pred
progonima pobjegao iz Hitlerove NjemaËke.
Navodno ni suprug, koji je preminuo 2004. godine, niti
njezina braÊa nisu znala da je Rinkel radila u zloglasnom
logoru.
NjemaËko odvjetniπtvo trenutno ispituje postoji li osnova
za pokretanje postupka protiv Elfriede Rinkel.
AmeriËke vlasti su i proteklih godina sustavno protjerivale
one koji su pri dolasku u SAD skrivali svoje sudjelovanje u
nacistiËkom reæimu.  Jaπa Kraus
96
PISMA »ITATELJA
KOGA ZASTUPA
©EMSO TANKOVI∆?

U maniri (a moæda i svojstvu) jeruzalemskog muftije al-
Husseinija koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio
Himmlerov intimus i suosnivaË SS-ove Handæar-divizije,
ovih nam se dana obratio i gospodin, uvaæeni zastupnik
©emso TankoviÊ.
Gospodin uvaæeni zastupnik koji u Saboru «zastupafl
nekoliko nacionalnih manjina od kojih doista zastupa jednu
(koju doduπe æeli preimenovati), a ponaπa se kao da je zas-
tupnik kakve islamistiËke stranke, prozborio je o aktualnim
temama u zemlji i svijetu.
Nakon uvoda u Ëlanak u kojemu su nabrojena osobna i pro-
fesionalna postignuÊa prije ulaska u politiku, gospodin zas-
tupnik TankoviÊ odluËio je progovoriti i o temi terorizma,
inaËe core biznisa «radikalnogfl islama. Osvrnuvπi se na
masovno ubojstvo poËinjeno 11. rujna 2001. u New Yorku
uvaæeni zastupnik za taj gnjusan Ëin okrivio je, a koga dru-
gog nego - Æidove, ovim rijeËima:
“Spomenuo bih rujan 2001. godine. Tko ima najveÊu korist
od tog suludog Ëina? Odgovor je jasan: ameriËki Æidovi.
Vjerujem da Êe buduÊnost pokazati da su upravo oni
kreatori tog teroristiËkog iskoraka”
Dakako Bin Laden i njegove ubojice su Æidovi na tajnom
zadatku kako bi okrenuli Ameriku i Zapad protiv Islama.
Takva retorika je dakako neπto sofisticiranija od one kojom
se truju Muslimani na Bliskom istoku.
PriËe o Æidovima koji kradu krv malim muslimanima pa od
nje rade kolaËe ne mogu proÊi u Europi 21. stoljeÊa, ali ipak
postoji sliËna retoriËka figura dostojna Goebelsova πegrta u
kakvoj balkanskoj provinciji TreÊeg Reicha 1942. godine.
Kako je gospodin TankoviÊ profesor statistike na ekonom-
skom fakultetu, u bliæoj moguÊnosti moæemo od njega
oËekivati i zakljuËak da je u holokaustu poginulo nekoliko
desetaka tisuÊa Æidova (dakako sluËajno, od iscrpljenosti),
a sve u sklopu πiroke urote kako bi se osnovao Izrael.
Tuæno je da takva osoba zastupa Muslimane u Republici
Hrvatskoj, a joπ je tuænije da nije bilo glasnih reakcija istih
na tu izjavu. Naæalost takvo je i vodstvo mnogih (nekih)
muslimanskih zajednica πirom Europe, koji umjesto da
javno i nedvosmisleno osude ubojice, koji ubijaju i u njihovo
ime, neumorno im nalaze opravdanja.
Nadam se da Êe mu presuditi biraËi, kad ne mogu dræavna
tijela jer je zaπtiÊen imunitetom i plaÊen novcem poreznih
obveznika Republike Hrvatske. 
59
 PISMA »ITATELJA
POGLED NA PRO©LOST, SADA©NJOST, BUDU∆NOST

Ovaj moj “pogled” odnosi se na do-
gaaje posljednjih godina, koji su doveli
do rascjepa naπe zajednice i vrlo ruænih
odnosa o kojima sam Ëitala u Hakolu,
broπuri detaljno posveÊenoj tim doga-
ajima, a u posljednje vrijeme i u
dnevnom tisku, zahvaljujuÊi pripadnici-
ma Bet Izraela te napose i preko Inter-
neta.
Neki Êe moæda reÊi, “koja je ta” ili “sto
se nje tiËe” πto se dogaa u Æidovskoj
opÊini Zagreb? Odgovaram odmah, da
me se itekako tiËe. Iako ne æivim mo-
mentalno u Zagrebu, Æidovska opÊina
Zagreb ostaje moja zajednica. Na eve-
ntualnu primjedbu “koja je ta”, odgovor
Êe biti osobnog sadræaja i posebno us-
mjeren gospodinu Ivi Goldsteinu kao
povjesniËaru. Dogaaji i nepravde, koje
gospodin Ivo Goldstein sebi danas
dozvoljava, ponukali su me da objelo-
danim ovo πto Êe slijediti i πto sam tre-
bala veÊ 2002. godine, kada sam to ot-
krila. Njegova pogreπka o kojoj se ovdje
radi, dokaz je povrπnosti, nedovoljne
dokumentiranosti, i ta se pogreπka ni-
kako ne moæe opravdati. Gospoda Ivo
Goldstein, suautor Slavko Goldstein, iz-
dali su knjigu godine 2001: HOLO -
KAUST U ZAGREBU, izdanje Novi
Liber. U poglavlju 24 : Mjeπoviti brakovi
i “poËasni arijevci”, na str. 379, Ëitamo :
Emil KOHN (28), oæenjen Hrvaticom
Ankom rodj. TurkoviÊ i otac dvoje dje-
ce, od 2,5 godine i 9 mjeseci, koji je bio
namjeπten kod tvrtke Siodd skladiπno i
otpremniËko dioniËko druπtvo, dobio je
30. srpnja otkaz. Time je “ostao bez ik-
akve zarade”. Potkraj rujna iz Ministar-
stva za obrt, veleobrt i trgovinu stigao je
u Siodd dopis da “ukoliko je Emil Kohn
neophodno potreban moæete ga zadr-
æati”. MoguÊe je da se Emil Kohn i vra-
tio na posao. Naime, neπto je novca
imao, jer je sve do kraja 1942. godine
uredno plaÊao opÊinski prinos (koji mu
60
je odreen u minimalnom iznosu - 350
za 1941, 700 kuna za slijedeÊu godinu).
No dugoroËno, to niπta nije znaËilo -
Emi l Kohn j e depor t i r an, po s v emu
sudeÊi, u svibnju 1943. godine. »ini se
da je stradala i njegova supruga, iako
“arijevka”. O sudbini djece nije se mog-
lo nista ustanoviti.
Gospodin Ivo Goldstein, jednostavno je
zakljuËio da smo bili deportirani, jer ot-
ac od kraja 1942. viπe nije plaÊao op-
Êinski prinos!!!!
Na naπu sreÊu, spaπeni hrabroπÊu naπe
majke Anke Kohn, po cijenu vlastitog
æivota (medalja pravednika 16/6/1999.),
otac Emil (1913.), ja Nada (1939.), ses-
tra Zora (1940.), brat Nenad, roen po-
slije osloboenja (1945.), ne samo πto
smo ostali æivi, nego smo naπom aktiv-
noπÊu dali takoer skromni doprinos æi-
dovskoj zajednici tadaπnje Jugoslavije.
Majka je odræavala æidovske blagdane,
poznavala i uËila nas tradicionalnoj ku-
hinji, odræavala vezu i pomoÊ naπoj de-
portiranoj obitelji, sve do gubitka nje-
zinog traga. Dovela nas je u Æidovsku
opÊinu 1955. gdje smo kod prvog sus-
reta, upoznale Mihajla (Miπu) Montilju,
dr. Lazu Weinbergera, predsjednika
opÊine gospodina Stockhamera i gos-
podina Leona Altarca, spiritualnog “Ëu-
vara” OpÊine. Miπo Montiljo tada nije
bio religiozan Æidov te je bio sretan sto
su dvije polu-Æidovke doπle kao prino-
va, jer odmah aktivno sudjelujemo u æi-
dovskom pjevaËkom zboru Moπa Pija-
de, Ëiji je Miπo Montiljo bio predsjednik.
Miπo Montiljo je tada bio u prvim re-
dovima tadaπnjeg reæima, kao πto je
danas u istim sadaπnjeg.
Zatim sudjelujemo u ljetnim kolonijama
te kasnije i kao odgojiteljice u djeËjim
smjenama. Pohaam 2 godine teËaj
ivrita, kao jedini ak, kod gospodina
Ezre UkrainËika.
1959. godine poslana sam ispred omla-
dine Saveza jevrejskih opÊina Jugosla-
vije, kao predstavnik, na tromjeseËni
seminar u Pariz, organiziran od JOINT-
a iz Æeneve, za direktore æidovskih cen-
tara-kolonija. Bilo nas je 7 uËesnika iz
europskih zemalja.
Studentica romanistike na Filozofskom
fakultetu Zagreb, diplomirala sam 1963.,
a godinu dana kasnije od CLAIMS-a
dobivam jednogodiπnju stipendiju za
hebrejske studije u Parizu. Radim u
izraelskoj brodskoj kompaniji da upot-
punim stipendiju. Naπ æidovski odgoj
bio je usmjeren prema Izraelu, s odræa-
vanjem tradicije i æidovske kulture, pa
su i moji planovi bili odlazak u kibuc
nakon zavrπene stipendije. No ubrzo
upoznajem mog muæa, osnivamo obi-
telj, imamo tri sina. S prijateljima iz æi-
dovskih opÊina bivπe Jugoslavije, s koji-
ma sam provela najljepπe dane mladosti,
a koji su danas rasprπeni po svijetu, te s
onima u zemlji, odræavam stare veze.
Æivimo u mjestu od 48.000 stanovnika s
æidovskom zajednicom koja broji 2000
pripadnika i sinagogom. Svi ovdaπnji
naπi prijatelji Æidovi, zanimaju se uvijek
za naπu malu zajednicu s divljenjem!
Danas, nakon svega πto se zbiva, osta-
je mi pred njima samo osjeÊaj srama.
1995. godine, naπi roditelji Emil i Anka
Kohn, dolaze kod nas. Otac je ovdje i
preminuo 1999. godine, a majka je
navrπila 98 godina. Nositeljica je medal-
je pravednika, koju je primila u Parizu u
ime Hrvatske, u oæujku 2000. godine.
Tekst o tome tiskan je u Hakolu br.
75/76 od studenog 2002. str.15. Ovo
gornje, upuÊeno je dakle na znanje
gospodi Ivi i Slavku Goldsteinu.
U nastavku Êu si dopustiti slobodu raz-
jasniti razloge zbog kojih ne mogu viπe
zatomiti osjeÊaje gnjeva, stida, srama. 
96

 Srama prvenstveno, zbog pomanj-
kanja dostojanstva prema ærtvama ho-
lokausta, blateÊi javno svoje najbliæe, a
time i nepoπtivanje uspomene na sve
naπe nevine ærtve. »itajuÊi Ëasopise
Hakola, prebrojne javne uvredljive izja-
ve, posebno gospodina Ive Goldsteina
kroz medije i, napokon, otkrivπi sluËajno
stranicu Bet Izrael na Internetu te sliku
prijema nekolicine njezinih predstavni-
ka kod predsjednika MesiÊa, povodom
Bejahada 2006., ostala sam ZAPRE-
PA©TENA. Kakva ironija, a tek kakva
sramota! Bejahad znaËi ZAJEDNO ,
moæda je to Bet Izrael zaboravio??
Kako je dozvoljeno da tako vaæan skup,
koji je pod tim imenom okupljao sve
Æidove jedne generacije, koja je upravo
æivjela, radila, gradila zajedno, kako je
dakle moguÊe da joπ uvijek nosi to ime,
u vlastito odluËenoj podvojenosti od st-
rane Bet Izraela (KuÊe Izraela)? Nismo
smjeli dozvoliti da jedna manjina (veÊ
posve male manjine), s rabinom na
Ëelu, razori zajedniπtvo. Ta on æivi tek 7
godina u toj zajednici. Kakav je to rabin,
koji prihvaÊa ovakav naËin svoje “obra-
ne” i od koga i zbog Ëega? Da je gospo-
din Kotel Da Don vrπio svoju duænost -
rabinsku duænost (i samo nju!), praved-
no prema svim zajednicama Hrvatske
PRVO: bio bi bio ponovo JEDNOGLA-
SNO izabran za rabina;
DRUGO: nakon πto nije dobio ponovno
povjerenje veÊine (oËito nije zadovo-
ljio), nikada ne bi, kao pravi spiritualni
voa, dozvolio razvoj ove danaπnje si-
tuacije, nego bi prihvatio odluku veÊine i
povukao se. Ta danaπnja situacija, oËita
je borba za liËne interese moÊi i finan-
cijske, pod izlikom “obrane” rabina. Ra-
bin Kotel Da Don pak, brani svoje, viπe
nego povoljne tekovine, pod izlikom reli-
gioznog ekstremizma i svojih se tekovi-
na ne æeli liπiti. A gdje su u svemu tome
interesi zajednice i njezinih pripadnika,
koje se svim sredstvima nastoji podijeli-
ti? Religija je intimni i slobodan izbor
svakog pojedinca, posebno danas, a to
je bio Ëak i u proπlosti uz vjernu sluæbu
gospodina Leona Altarca, koji je obavljao
96
sve vjerske obrede, jednako za sve,
voljen od svih. Zato je ovo danas πto se
laæno prikazuje u ime religije, njeno jav-
no skrnavnjenje. Treba li se podsjetiti
na ono sto se dogodilo u poËetku novo
stvorene Hrvatske, te su se morale
uvesti posebno oπtre mjere sigurnosti
sve do danas? Ili se treba Ëuditi πto da-
nas jedan (a i mnogi drugi anonimni)
Ivan KesiÊ smije otvoreno pisati gadosti
u vezi Æidova? (proËitati u Hakol-u br.
94, svibanj-lipanj 2006. str. 26-27). Pa
kada netko od vas bude bio napadnut
na ulici, napadaËi vas neÊe pitati jeste li
Sefard ili Aπkenaz niti jeste li vjernik ili
niste!?
Gospodin rabin Kotel Da Don ne moæe
odreivati smjernice zajednice, jer to ni-
je njegova funkcija, a posebno kada je
to osoba, koja æivi tek 7 godina u Hrva-
tskoj. Joπ dugo vremena, ako i ostane u
Hrvatskoj, neÊe moÊi doæivjeti, osjeÊati
zajednicu kao svoju, niti suosjeÊati s
njom naslijee holokausta. Ovakvih
ruænih nesuglasica, javno iskazanih, na
Ëelu sa rabinom, nije bilo u naπoj zajed-
nici, a naroËito ne bi smjelo biti danas,
kada je zajednica tako mala da se broji
svaki njezin pripadnik. A πto se radi kod
nas? PotiËe se na netrpeljivost i to na
Ëelu s rabinom te se oËekuje opredje-
ljenje pripadnika jednoj ili drugoj strani.
Dezorijentacija Êe dovesti do toga da
Êe mnogi potpuno izgubiti svaki interes
i volju sudjelovati u æivotu zajednice te
ju napustiti.
Napokon, najvaænije pitanje koje se po-
stavlja, jest pitanje omladine. Vi ste da-
nas, veÊina, veÊ u drugom i treÊem pla-
nu. Vaπa djeca i unuci su u prvom
planu. Kakvo je vaπe odgojno djelovanje
prema toj omladini? Svu energiju zrelih i
iskusnih “intelektualaca” stavljate u sluæ-
bu vaπih liËnih teænji, interesa, borbu za
te interese i prestiæ, bez obzira na sred-
stva i posljedice za njihova ostvarenja.
Bez obzira za naslijee koje ostavljate
omladini. I tako SEBE STAVLJATE U
PRVI PLAN. Gdje je u svemu tome da-
vanje primjera toj omladini i osiguravanje
njene buduÊnosti? Primjer koji dajete
PISMA »ITATELJA
omladini, vaπ primjer, ne moæe joj biti
uzorom za svjetliju buduÊnost i nado-
gradnju æidovske zajednice, u viπe-ma-
nje uvijek neprijateljskom okruæenju. Ta
omladina, u ovakvim uvjetima, neÊe mo-
Êi reÊi da joj je njezina æidovska zajed-
nica pruæila ostvarenje “najljepπih dana
mladosti”, kao πto je meni moja.
Bilo bi pouËno i korisno proËitati Ëlanak
u veÊ ranije navedenom broju Hakola,
na str. 27, pod naslovom “Reagiranje”,
od dr. Nade Rajner. Potpuno se slaæem
s njom. Hvala joj velika.
U mojoj obitelji ima Æidova, katolika, bu-
dista, pravoslavaca, muslimana - svatko
je svoj po vlastitom izboru i æeljama, svi
se slaæemo i nadopunjavamo, otkrivamo
sliËnosti i identiËnosti u univerzalnim ljud-
skim vrijednostima te se tako uzajamno
obogaÊujemo. Svijet se otvara, mijeπa i
ide prema “jednom”. Iz jednog je iziπao, u
jedno se vraÊa. A vi se zatvarate pod iz-
likom neke “nove ËistoÊe” - opasna igra,
koja podsjeÊa, vrlo nelagodno, na jednu
kobnu ideologiju zbog koje smo teπko
stradali. A bojim se, da stradanja nisu
zavrπena!!!
Na kraju æelim izraziti svoju golemu ogo-
rËenost, na dogaaje, koji sramote pred
javnoπÊu Ëitavu æidovsku zajednicu te
razoËaranje u poπtenje naπih “velikih in-
telektualaca”. Ostala sam onakva kakva
sam bila i nadam se da Êu, po povratku,
nastaviti tamo gdje sam stala, s dragim,
starim prijateljima. Izgleda da nam je pro-
πlost bila svjetlija od sadaπnjosti, a moæ-
da Êe biti i od buduÊnosti!
Moj pokojni tata, pun mudrosti i toleran-
cije, Ëesto je znao reÊi, a ja opet to isto
joπ ËeπÊe ponavljam:
NAJTEÆE JE »OVJEK BITI! 
Massy, 28/7/2006
Nada KOHN-NGUYEN
(BEBEK, za stare prijatelje koji
me nisu zaboravili)
61
 IN MEMORIAM

S tugom u srcu ispratili smo naπu
gospou Magdu Leitner Kornhauser,
koja je mirno zaspala uoËi svog 104. ro-
endana!
Roena je u malom mjestu Horvat Kim-
le na sjeveru Maarske, 22. studenog
1902. godine u obitelji Gomboπa, πefa
tamoπnje æeljezniËke postaje. Magda
se upisala na glazbenu akademiju u
Budimpeπti ali iako Prvi svjetski rat ju je
sprijeËio da diplomira, klaviru je ostala
vjerna do kraja æivota. U Subotici je iza
Prvog svjetskog rata nastavila studij na
Glazbenoj πkoli, a tamo je upoznala i
svog prvog supruga Dezidera Kornha-
usera, farmaceuta i joπ se prije svoje
dvadesete godine æivota udala.
Prvi sin Pavle rodio se u Subotici. Obi-
telj 1926. godine seli u Zagreb, gdje je
suprug dobio sluæbu, a tu im se rodio
drugi sin Andrija.
Gospoa Magda je bila uËiteljica na
Glazbenoj πkoli u Zagrebu, a prije Dru-
gog svjetskog rata nastupila je i na Ra-
dio stanici Zagreb.
Godine 1941. ustaπki reæim je obitelj
prisilio na bijeg. Prvo su pobjegli u Ita-
liju, a zatim u ©vicarsku. Muæ Dezider,
dijabetiËar, umro je iscrpljen u ©vicar-
skoj. Ga Magda se 1945. godine,
odvojeno od sinova, vratila u Zagreb.
62
22.XI 1902. - 02.10.2006.
Radila je kao njegovateljica za napuπ-
tenu djecu, dok se nije udala za magis-
tra farmacije Igora Leitnera. Kasnije je
radila kao honorarna uËiteljica klavira
na Glazbenoj πkoli Pavao Markovac.
Ponosila se svojom djecom, a imala je i
razloga:
Pavle je diplomirao na zagrebaËkom
Medicinskom fakultetu, a sa suprugom
Slovenkom otiπao je u Sloveniju, zapo-
slio se u ljubljanskom kliniËkom centru,
gdje je postao πef pedijatrije i neko vri-
jeme bio medicinski direktor bolnice.
Mlai sin Andrija je zavrπio u Zagrebu
studij kemije, radio u Institutu Ruer
BoπkoviÊ. Kao znanstvenik je neko vri-
jeme bio u NjemaËkoj, dok nije otiπao u
SAD, prvo na fakultet u Bostonu, kasni-
je u Washington, gdje je u poznatoj dr-
æavnoj organizaciji Food and Drug
postao πef odsjeka.
Premda sinovi nisu æivjeli u Zagrebu,
Ëesto su dolazili k majci kojoj je bilo
teπko πto sinovi ne æive u njenoj blizini.
Pokojna ga Magda je bila jako dobra
majka i dobar Ëovjek.
Bila je Ëlanica Æidovske opÊine u Zag-
rebu. Iako nije bila vjernica ranije je re-
dovito odlazila na zajedniËke sastanke i
priredbe, gotovo do svoje stote godine.
Bila je do zadnjega vrlo zainteresirana
za sva zbivanja u æidovskoj zajednici, a
Magda Leitner
Kornhauser
njezina vitalnost i naËin ophoenja is-
punjavao nas je zadovoljstvom. Uvijek
Êe nam nedostajati.
Dobro se sjeÊam proslave stotog roe-
ndana gospoe Magde u njezinom sta-
nu u Varπavskoj 2. Uz uæu obitelj, iz Lju-
bljane i Washingtona, na proslavu su bili
pozvani i prof.dr Ognjen Kraus, predsje-
dnik Æidovske opÊine u Zagrebu, te ga
Vlasta PaviÊ, gradonaËelnica Zagreba.
Slavljenica je na klaviru zasvirala sklad-
be Frederica Chopina i maarski Ëar-
daπ. Bilo je nezaboravno.
Joπ citiram iz molitvenika M. ©alom Fre-
ibergera: „ Spomeni se Boæe duπe majke
i uËiteljice, koja se preselila u bolji svijet.
Spomeni je se u milosti Svojoj, te joj daj
nagradu, koju si obeÊao pravednicima i
pravednicama Svojim. Daj joj vjeËno bla-
æenstvo u sjaju prijestolja Svoga zajedno
s duπama praotaca i pramajki naπih.
Amen.“
Na molbu i uz pomoÊ sina
Pavla Kornhausera
Prigodom ispraÊaja 09.10.2006
Mirjam Bing- DrempetiÊ,
dipl.ing socijalnog rada
96
Zastave gradova, mjesnih i podruËnih opÊina Izraela. Slike preuzete sa Flags of the World www.fotw.net, autori crteæ a: Santiago Dotor, Dov Gutterman, eljko Heimer, Ivan SarajËiÊ. 2006.

Gradovi
(Iriyot ) Acco Afula Al-Tira Arad Ariel Ashdod Ashqelon Bat Yam

Be'er Sheva Betar Illit Bet She'an Bet Shemesh Bnei-Braq Dimona Eilat Givatayim

Hadera Haifa Herzliya Hod ha'Sharon Hulon Jerusalem Karmiel Kfar Saba

Lod Ma'ale Edimim Ma'alot-T arshiha Migdal ha'Emeq Nahariya Nazareth Nazareth Ilit Nesher

Nes Ziona Netanya Ofaqim Or Yehuda Petakh Tiqva Qiryat Ata Qiryat Bialik Qiryat Gat

Qiryat Mal'akhi Qiryat Motzkin Qiryat Ono Qiryat Shmona Qiryat Yam Ra'anana Rahat Ramat-Gan

Ramat ha-Sharon Ramla Rehovot Rishon le-Zion Rosh ha'A'yin Sakhnin Sderot Shafr'am

Tamra Tel Aviv-Jaf fa Tiberias Tirat Carmel Umm el-Fahem Yahud Yavne Zefat

Mjesne opÊine
(Mo'atzot
Mekomiyot)
Abu Gosh Abu Snan A'eblin Alfei Menashe Araba Ar'ara ba'Negev Atlitt

Azor Baka el-Gharbiya Basmat-T iv'on Be'er Ya'akov Bait-Arye Beit Zarzir Benyamina Bet Jann

Bina Bir el-Maksur Bnei Ayish Bueina Nujidat Buk'ata Cabul Daliat el-Carmel Dabburiya

Dir el-Asad Dir Hanna Eilabun Ein Kinya Ein Mahl El'ad El'yakhin Even-Y ahuda

Fasuta Ganei Tiqva Gan Yavne Gedera Giv'at Ada Giv'at Shmuel Gush Halav / Jish Har Adar

Hatzrot Yasaf Hazor ha'Gillit Hora Hurafesh Ilut Isfiya / Usfiya Jaljulya Jatt

Julis Kfar Manda Kaukab Abu el-Hija Kedumim Kafar Bara Kfar Kama Kfar Kara'a Kfar Kasem

Kfar Smariahu Kfar Tabor Kfar Vradim Kfar Yasif Kfar Yona Kinneret Kisra-Sammia'a Kokhav Ya'ir