Uvod

U ovom će se eseju govoriti o konfliktima učenica srednjoškolskog uzrasta, analizirajući njihove

opažljive radnje kao pojedinaca te kao skupine. Važnost obrazovanja bit će istaknuta kroz
društvene norme, tj. prikazat će se što društvo očekuje, a koja je uloga školskoga sustava u odgoju
i obrazovanju. Koristeći znanja iz razvojne psihologije, prikazat će se karakteristike adolescentske
dobi te će se ponašanjs iz zadane situacije usporediti s razvojnim stadijem. Kao metode, bit će
korišteni nestrukturirani i strukturirani oblici intervjua, kako bi se lakše došlo do zaključka o tome
što je potaknulo, odnosno uzrokovalo događaje o kojima će kasnije biti riječ. Budući da je problem
grupne prirode, analizirat će se efekt promatrača te difuzija odgovornosti u prisustvu većeg broja
gledatelja i/ili sudionika.

Odabrana situacija prikazuje dvije učenice čiji je fizički konflikt izvan nastavnog vremena ugrozio
prijateljsku atmosferu u razredu te nekadašnje složno društvo pretvorio u dvije zaraćene klike.
Kako bi situacija poprimila više smisla, produbio sam njezin kontekst nadogradivši priču na
sljedeći način: dvije ulenice u pitanju, Sandra i Tina, pripadale su istome društvu do dana svađe.
Prolazeći kroz burne promjene adolescencije, Sandra se otuđila od obitelji i Tine te je počela
izlaziti s mladićima iz susjedne škole, koji su pokazivali sklonosti rizičnom ponašanju. U novom
svijetu alkohola i lakih droga, Sandra je pribjegla apsentizmu kako bi zadobila povjerenje svojeg
novog društva. Situacija je eskalirala kada je Tina pokušala intervenirati, vidjevši Sandru da poseže
za teškim drogama. Njihov su fizički sukob promatrale neke od učenica iz razreda, ne učinivši
ništa kako bi razriješile konflikt.

Evidentno je kako ovoj adolescentnoj skupini društvo predstavlja važan aspekt života, a odgoj
adolescenata predstavlja velik izazov, kako roditeljima, tako i nastavnicima. Upravo zato što je
škola odgojno-obrazovnog ustanova, nastavnici i razrednici se ne smiju oglušiti na naznake
konflikta u razredu. Uz pomoć roditelja, razrednika, ostalih učenika te stručnog tima, treba doći
do rješenja kako bi se obrazovni aspekt škole mogao ostvariti u punom smislu.

Prepreke

Jedan od problema na koje bih mogao naići kao razrednik iz navedene situacije je odbijanje
suradnje. Naime, učenice trećeg razreda srednje škole su adolescentice za koje je tipično da ulaze
u brojne konflikte te da im ponašanje oscilira, dosežući ponekad i ono rizično. Ovoj situaciji stoga
treba pristupiti pažljivo i promišljeno kako bi se ostvarila maksimalna suradnja. Moguće je da
učenice odbiju razgovarati s razrednikom ili stručnom osobom te tako uskrate stručnom timu
ikakvo saznanje o sukobu, pri čemu valja uključiti roditelje kako bi se situacija raščistila. Međutim,
postoji mogućnost da će roditelji također odbiti suradnju te tako stvoriti i konflikt između sebe i
škole. Treba uzeti u obzir i nedostupnost osobe iz stručnog tima, uzevši u obzir njihovu količinu
posla te omjer stručnjaka na broj učenika u školi. Dakle, svaki nastavnik mora posjedovati
određene kompetencije kako bi se znao nositi s ovakvim situacijama, odnosno kako bi znao
prepoznati kada treba poduzeti određene mjere uz pomoć pedagoga ili psihologa.

Rješenje

Nakon saznanja o navedenoj situaciji bih učenice pozvao na kratak razgovor u kojemu bih koristio
strukturirani intervju kako bih dobio što bolju sliku o razmjeru sukoba te njegovim potankostima.
Nakon odvojenih razgovora, pozvao bih obje učenice na pokušaj razrješenja problema uz moj
nadzor i vođenje razgovora kroz nestrukturirani intervju Ukoliko bi njihovi odgovori sugerirali na
problem koji je iznad moje sfere djelovanja (a fizičko nasilje to jest), obratio bih se za pomoć
pedagogu ili psihologu kako bi se problem iz korjena počeo rješavati. No, ukoliko bi učenice dale
na znanje da će same riješiti sukob, pomno bih pratio odnose u razredu te uz pomoć najpopularnije
učenice pokušao usmjeriti situaciju prema rješenju. Odredio bih tko su one mirnije učenice u
razredu te napravio razmještaj sjedenja u kojemu bi “problematične” učenice bile okružene onim
milenijuma. Također bih poticao suradnju i grupni rad između strana koje su u konfliktu te kroz
razne kompetitivne aktivnosti pokušao vratiti osjećaj jedinstva u razred. Važno je napomenuti i
ulogu roditelja u odgojno-obrazovnog procesu čija suradnja može umnogome olakšati
problematične situacije. Kako bi razred vratio svoju složnost i prijateljsku atmosferu, valjalo bi
uključiti roditelje i učenike u radionice o nenasilju i suradnji, a u sklopu izmišljene situacije, čak i
u dodatne aktivnosti vezane uz zlouporabu droga i alkohola.