Ravnogorski Boţji studenac

(Etnografsko istraţivanje magiĉnosti vode)

Antonija Podobnik
3.god.preddipl. EKA/ARH
Filozofski fakultet u Zagrebu

Tema ovog rada je izvor vode, zvan Boţji studenac, u Ravnoj Gori u Gorskom kotaru. Studenac
je poseban jer se smatra nepresušnim, dok se nalazi na više od 900 metara nadmorske visine. U
narodu se njegova voda smatra ljekovitom za vid i lijepo lice, zrači ljekovitom energijom i
oličenje je prirodne ljepote. Početci vjerovanja u magičnost Boţjeg studenca se ne znaju, no
zadiru duboko u ranogorsku prošlost. Na temelju oronima i svetog trokuta povezanog uz
(pra)slavenski mit u prostoru, moţemo magičnost Boţjeg studenca povezati sa starim Slavenima.

Kljuĉne rijeĉi: Boţji studenac, Ravna Gora, Gorski kotar, Javorova kosa, Suhi vrh, Slaveni, Sveti
trokuti

O istraživanju

Poticaj za istraţivanje dobila sam od Instituta za antropologiju kojima je Boţji studenac

„iskakao“ u istraţivanjima po Gorskom kotaru, kao specifiĉnost vezana uz Ravnu Goru. Nevino
se raspitivajući, shvatila sam da njegova popularnost nije neosnovana.

Od literature mi je, u vezi vjerovanja u vodu, najviše pomogao rad Jadranke Grbić Jakopović
„Voda u vjerovanjima, običajima i ritualima“ (2011.), objašnjavajući vaţnu ulogu vode u
vjerovanju i koherentnosti zajednice, navodeći i hrvatske primjere. Daljnje hrvatske primjere
potraţila sam u knjizi Milovana Gavazzija „Godina dana hrvatskih narodnih običaja”.Podatke
vezane uz Ravnu Goru pronašla sam u monografiji Gordane Podobnik „Zavičaju (baština
ravnogorskog kraja – odškrinuta vrata)“ (2005.). Monografija se temelji na starijoj literaturi,
priĉama i predajama Ravnogoraca, koje su sakupljala i djeca Osnovne škole dr. Branimira

1
Markovića u Ravnoj Gori. RazraĊene su razliĉite teme poput arhitekture i gradnje kuća,
poljoprivrede i njenih polodova, gospodarstva, odjeće, hrane, narodnih predaja, obiĉaja i
blagdana, društvenog ţivota, itd. O vodi u ravnogorskom ţivotu kratko je napomenula i bivša
direktorica Turistiĉke zajednice Ravna Gora Blaţica Sveticki u knjiţici „Ravnogorski plodovi
gorja – tajne iz bakine škrinjice” (2008.). Literatura za povezivanje sa (pra)slavenskom
mitologijom bila mi je “Sveti trokuti” Vitomira i Juraja Belaja (2014.). Za samo istraţivanje,
koristila sam metodologiju usmenog etnografskog polustrukturiranog intervjua, ĉiji su rezultati i
kljuĉni dio ovog rada.
Sugovornike za istraţivanje birala sam na temelju preporuka. Budući da sam i sama Ravnogorka,
sugovornike nije bilo teško pronaći, posebice uz pomoć majke i bake, a onda sam, slijedeći
tragove i preporuke, širila krug sugovornika, ali i konstruirala cjelovitu sliku na temelju krhotina
i slagalica.

Prve sugovornice su bile M. Vizjak i A. Bajt koje su mi za poĉetak objasnile koliko je odlazak na
Boţji studenac bio vaţan dio tradicije i zajednice. Zatim mi je gospodin V. M. malo više znao
reći o priĉama i vjerovanju, a tome su pridonijeli i braĉni par Anka i Vinko “Vrhovci”. GospoĊa
Blaţica Sveticki više mi je rekla o suvremenijim praksama i hodoĉašćima, a gospoda Ivica
Erjavac i Stanko Svetliĉić o dugoj tradiciji odlazaka, radovima na Javorovoj kosi, odnosno
Boţjem studencu, budući da su oni tamo provodili mnogo vremena. Ostali sugovornici su mi u
nakratko rekli neke informacije i izjave koje sam takoĊer iskoristila. U radu ću ih navoditi
imenima ili nadimcima po kojima su poznati u Ravnoj Gori.

Ravna Gora – opći podatci

Ravna Gora nalazi se u središtu Gorskog kotara, u sklopu Primorsko-goranske ţupanije, na pola
puta izmeĊu Karlovca i Rijeke na autocesti Rijeka – Zagreb. Općina površine 82,08 km2
obuhvaća naselja Kupjak, Leskova Draga, Ravna Gora, Stari Laz, Stara Sušica i Šije, a okruţena
je općinama Mrkopalj, Skrad te Gradovima Vrbovsko i Delnice. Nadmorska visina je izmeĊu
700 i 900 m. Viša podruĉja (iznad 1200 mnm) obiljeţava subartiĉka, snjeţno-šumska klima, dok

2
niţa toplo-umjerena kišna klima. Ljeta su kratka i svijeţa, dok zime oštre i duge. U ovom radu
koncentrirat ću se na mjesto Ravna Gora, a ne općinu. 1

Općina Naselja

Ravna Gora Kupjak Leskova Ravna Stara Stari Laz Šije

Draga Gora Sušica

Uk. 2 430 227 10 1709 262 201 21

M 1202 110 5 853 125 101 8

Ţ 1228 117 5 856 137 100 13

Stanovništvo (prema spolu) po naseljima, Popis 2011.2

Slika1. Ravna Gora iz zraka.3

Povijest Ravne Gore

1
Preuzeto sa sluţbene stranice Općine Ravna Gora (http://www.ravnagora.hr/cd/9/gcgid/4/O-Ravnoj-Gori.wshtml)
2
Ibid.
3
Izvor: Geoportal (http://geoportal.dgu.hr/)

3
Nije sigurno jesu li Avari i Slaveni naselili podruĉje Gorskog kotara zato što je prije njih
vjerojatno nije bilo naseljeno (Rimljani su ga zaobišli). Kroz srednji vijek je Gorski kotar
prostorno i politiĉki razdvajao hrvatske zemlje, a sam je, u gosp.-politiĉkom ustrojstvu, pripadao
Hrvatskoj. (Crnić et al. 1981:47) Za vrijeme knezova Kriĉkih i Frankopana, Gorski kotar je
obuhvaćao dvije ţupe: Modruš (Bosiljevo, Severin, Vrbovsko) i Vinodol (do Istre, Kranjske,
Modruške ţupe) (Crnić et al. 1981:50), a sami Frankopani su odigrali veliku ulogu u
gospodarskom, politiĉkom društvenom razvoju ovog kraja. (Crnić et al. 1981:50)

O porijeklu imena Ravne Gore govori Podobnik (2005.): „Po Gori se nazivamo. I gorski je i
zrak i vedrac. U tome jednome Gora svečarica silazeći do zaleţana Laza zaustavi se na
susjednom, širem i uleknutijem nalazištu. Svidje joj se mjesto stvoreno za svestrane prilaze ... Pa
da uvjeri i najnepovjerljivije s Dvorca, bušnut će u čelo Ravnicu kad se spregne. Kad se uspravi
bit će prstenovana. Po vjenčanom prstenu stoljetne svadbe nazvat će se Ravna Gora ... Kosili
pokosinama koje su te buduće kosce primile da osnuju selo i daju mu ime Kosa, a oni da budu
Kosari nastanjeni u njemu ...“ (Podobnik 2005: 13)4

Turci su u 16.st. opustošili podruĉje Ravne Gore. Tako je do poĉetka 17.st. neko vrijeme bila
posve pusta, dok se nisu poĉeli vraćati neki starosjedioci (Podobnik 2005:130). Posljednji put su
Turci oštetili Ravnu Goru 1732.g. opljaĉkavši ju i odvedevši ljude u roblje (Podobnik 2005:14)

Za Ravnu Goru je kljuĉna gradnja ceste Karoline 1725.-26. godine. Herljević u svojoj
monografiji (1965.) navodi njen brz gospodarski razvoj radi kirijašenja5 , proizvodnje potaše6 ,
zbog rada staklarne šumarstva, drvne industrije i drugih zanata. (Podobnik 2005:13) . Josip II je
1785.g. Ravnoj Gori dao povelju slobodnog kraljevskog grada te je time dobila samoupravu
(općinu i suca), pravo na iskorištavanje šuma zemlje, prodaju zemlje i kuća, sluţbeni peĉat i grb
slobodne općine. (Podobnik 2005:14) U Ravnu Goru su doseljavali i slovenaĉki, srpski i ĉeški
doseljenici te Hrvati iz Primorja i Gorskog kotara. Narjeĉje slovenaĉkih doseljenika je ostalo i do
danas. (Podobnik 2005:14)

4
(prema) Starĉević, 2003: 32-34
5
Izvlaĉenje trupaca iz šume
6
kalijev karbonat, Koristio se za proizvodnju sapuna, stakla, predmeta od keramike i kao gnoj
(https://sh.wikipedia.org/wiki/Pota%C5%A1a) U Ravnoj Gori se industrijski proizvodila.

4
Što se religioznog ţivota tiĉe, poĉetci gradnje crkve vezani su uz Staru Sušicu, gdje je poĉetkom
18.st. izgraĊena kapelica sv. Antuna Padovanskog, a sušiĉki kapelan je vodio knjige i za Staru
Sušicu i za Ravnu Goru. Najstarija zajedniĉka knjiga tih dvaju naselja je iz 1764. godine. U
meĊuvremenu je (1732. g.) kroz Ravnu Goru izgraĊena cesta Karolina, što je svakako potaklo
razvoj i daljnje naseljavanje. Izgradnja crkve u Ravnoj Gori trajala je od 1770. do 1774.g., za
vrijeme kapelana Gabrijela Vukšića. 1807.g. je proglašena ţupa Ravna Gora, dok se 1823.g.
ţupa već proširuje. (Podobnik 2005:161) 1906. g. poĉela je s gradnjom suvremena crkva, na
temeljima dotadašnje.

Voda u vjerovanjima

O znaĉaju vode u narodnim vjerovanjima i obredima pisala je Jadranka Grbić Jakopović (2011.).
Podsjeća kako znaĉaj vode u vjerovanjima i mitovima jest općepoznat i neupitan: “Voda je
supastancijalni oblik objave, iz nje su nastali ţivot, snaga, čistoća, ona stvara, ali i razara, ona
je materia prima. Njoj se izriču molitve, prinose ţrtve, hodočasti se, blagoslivlja” (Grbić
Jakopović 2011:153) te sluţi kao sredstvo za blagoslove, ali i skidanje uroka (Grbić Jakopović
2011:177). Takozvana ţiva voda (tekućice) preporaĊa i lijeĉi, dok mrtva voda (stajaĉice) pustoši
i razara. (Grbić Jakopović 2011:154), a razlikuju se još i mlada voda, nenaĉeta voda (prikladna
za ritualna kupanja), voda zaborava, voda nepresušna, itd. (Grbić Jakopović 2011:175) Voda
moţe biti i opasna jer “u njoj prebivaju demonska bića koja mogu biti pogubna za ljude.” Preko
tih voda je opasno prelaziti, kupati se ili konzumirati. (Grbić Jakopović 2011:175) U narodnoj
medicini voda se koristi u sklopu racionalne terapije, ali i kao magijsko sredstvo lijeĉenja kojima
se odreĊena bolest ţeli sprijeĉiti, utvrditi ili izlijeĉiti. (Grbić Jakopović 2011:176)

Milovan Gavazzi smatra da su mnoga hrvatska vjerovanja vezana uz vodu porijeklom

indoeuropske tradicije, praslavenskog, općeslavenskog ili juţnoslavenskog porijekla, no neke su
se sasvim sigurno konstruirale na današnjem hrvatskom prostoru u procesu aklulturacije,
transkulturacije i adaptacije” (Gavazzi 1988:156) U obiĉajima se voda najĉešće koristi u
proljetnim obiĉajima, upravo obiljeţavajući, slaveći i nadajući se plodnoj vegetaciji. Tako
Gavazzi za blagdan Cvjetnice navodi obiĉaj kićenja bunara ranim proljetnim cvijećem u nekim
dijelovima Slavonije, (Gavazzi 1988:24) , takoĊer navodi drijenak (dren) kao ljekovitu biljku
koja se stavi u vodom i sluţi (mladeţi) za ĉistoću i zdravlje lica (Gavazzi 1988:25) Nadalje, za
obiljeţavanje Jurjeva, se prije zore (u SZ Hrvatskoj) umiva/lo vodom s biljem ili omajom

5
(pjenušava s mlinskog kola) za zdravlje i bijelo (lijepo lice) (Gavazzi 1988:57) Ostali blagdani su
još Duhovo, Uskrs, Jurjevo, Ivanje, itd. (Gavazzi 1988:24)) Gavazzi je, nadalje, naveo kako se
konkretno vode s ljekovitih izvora povezuju se sa zaĉećem, trudnoćom i porodom. Rituali su bili
umivanje, prskanje, kupanje, prolijevanje ili konzumacija (odreĊivanje spola djeteta, za zdravlje
djeteta, itd.), te sluţe pri svadbenim, ali i posrmtnim obiĉajima (Gavazzi 1988:172, 173)

Vjerovanje u vodu u Ravnoj Gori

Blaţica Sveticki, direktorica Turistiĉke zajednice Ravna Gora (1998.-2008.) i predsjednica

Planinarskog društva “Višnjevica” (2000.–2013.) u poglavlju “Lijeĉenje vodom” svoje knjiţice
o korištenju plodova gorja (2008.) navodi: “Rituali s vodom uobičajeni su u cijelom goranskom
kraju pa tako i u Ravnoj Gori. U stara vremena bilo je nezamislivo da se nakon teškog
cjelodnevnog fizičkog rada legne u krevet, a da se prije toga ne pripremi vodeni melem. Umorne
noge odmakale su se u lavoru u slanoj vodi ili s dodatkom ljekovitog bilja, a uobičajena je bila i
primjena vode u obliku kupki, polijevanja i inhalacija za liječenje mnogih bolesti (...)” (Sveticki
2008:58) Time moţemo vidjeti teţak naĉin ţivota u ovom kraju radi ĉega ljekovitost vode koja
opušta, ĉisti i lijeĉi nije uopće neobiĉna.

Voda je imala ulogu i u ravnogorskim godišnjim obiĉajima i blagdanima, od kojih su, meĊu
najvaţnijima oni u Velikom tjednu. Za obiĉaj vodom navodi Podobnik: „U Velikom tjednu
blagoslovljenim komadima kruha, blagoslivljala se voda u koritima, kadama, izvorima. Tada
mnoge kuće nisu imale vodovod, nego su po vodu išle na te ureĎene izvore uz cestu.“ 7 (Podobnik
2005:172)

Božji studenac

Boţji studenac nalazi se na brdu Javorova kosa na 1016 m n/v, na sjeveru Ravne Gore (slika 1.)
te zapravo pripada pod općinu Skrad, tj. sela Bukov Vrh.8 Javorova kosa je popularna je meĊu

7
Autorica nije sigurna na koji se toĉno blagdan ovaj obiĉaj odnosi
8
K.O. (katastrarska općina) BUKOV VRH
K.Ĉ.BR. (katastarska ĉestica broj) 1565/1

6
planinarima, a jedan od njih je u planinarskom godišnjaku naveo: “Prekrasan je ravnogorski kraj
u Gorskom kotaru. (...) U prvom redu privlači čista priroda i šumovite planine s mirisom jelki,
borova i smole. Takva je i goranska planina Javorova kosa (1016 m). Tu postoji izvor iz dubine
planine. Ţitelji Ravne Gore zovu ga Boţji studenac. Kaţu da nikad ne presuši. Mnoge je
planinare osvjeţio svojom kristalno čistom vodom.” (Acinger 1993:106).

Slika 2. Javorova kosa, autocesta i odmorište Ravna Gora (Tifon) te dio naselja iz zraka, 3D snimka9

Slika 3. Pogled s Javorove kose10

WGS 84 –koordinate φ 45. 39228; λ 14.95047

HTRS96/TM –koordinate E 378672; N 5029204
9
Izvor Geoportal (http://geoportal.dgu.hr/)
10
Fotografirala Tea Kordiš

7
Javorova kosa i Boţji studenac dojmili su i Katicu Kvaternik11, ljubiteljicu putovanja i poezije,
za koju jedan sugovornik kaţe da je ondje u planinarskoj kućici provela tjedan dana te se nije
mogla napiti vode sa studenca koliko joj je bila fina (Erjavac, 2016.). Izdala je više zbirki
pjesama, a u jednoj, nazvanoj “Zov divljine” (1994.), naišla sam na pjesmu “Javorova kosa i ja
kraj Ravne Gore”:

Javorova kosa i ja kraj Ravne Gore

Javorova kosa
Ima svoje tajne,
Svoje snove.

Njezin šuštanj lišće

-I rijeĉi moje pjesme –
Vode do izvora
Nepoznatog.

Mi ne traţimo
Slavu
Lovorovog vijenca
Već putujemo sloţno
Do Boţanskog studenca.
(Kvaternik 1994: 21)

Ravnogorsku ljubav prema studencu prepoznajemo i u pjesmi “Baţji stadenc” Vidice Poljanĉić,
u zbirci pjesama “Da se ne pozabi (kaj, kej, što)”:

Baţji stadenc
Pa potu pa stozi
Preku jorka se gozi
Papreku se hodi
Pa hlodu se gre
Ţejn i zmuĉen
Do Baţjeg stadenca prides
Mrzle se vade napiješ
I lice umiješ
Zmuĉene nage paĉineš
Na veja sedeš
Tiĉke paslušaš
Iza breze te zajĉk paluka
Pa se skrije
Vetrĉk papihne
Is stela pamoha
Is dumple te veverca gleda

11
Rođena Sečen, 1940.g., u Klancu, Severin na Kupi

8
 Akol tebe je ĉuda aĉi
U šumi nigdar nisi som
Šuma ima i uhe i aĉi.
(Poljanĉić 2011:54)

Naziv Javorova kosa je vrlo zanimljiv zato što javor ondje, barem trenutno, nije poznat. Kao što
jedan moj sugovornik kaţe: “Javorova kosa, a nema nijednog javora” (Erjavac, 2016.), što potvrĊuje
i Gordana Podobnik: “Kad smo mi s učenicima uz Projektni dan škole išli na Javorovu kosu dali smo si
zadatak pronaći javor.” (Gordana Podobnik, 2016). Zašto se onda zove baš Javorova kosa? Stoji
mogućnost da je nekada bilo javora, no više mi se ĉini logiĉnim da je to preţitak starijih naziva i
vjerovanja. Tako analizirajući etimologiju rijeĉi javor dolazimo do informacija o dubljoj
konotaciji. Tako
prasl. * (j)avorъ (rus. jávor, polj. jawor) ← stvnjem. Ahorn12. No, praslaveni nisu poznavali drvo
javor nego bi ga zapravo trebalo usporediti s bukvom. Rijeĉ za javor je posuĊena iz
zapadnogermanskog *ahor, dok se u grĉkom jeziku se povezuje sa znaĉenjem “lovor”. Latinski
naziv je acer te bi se moglo povezati sa znaĉenjem oštar. (Skok 1971:292)

Za Javorovu kosu ţitelji općenito kaţu da je “puna vode”, te da se njeni tokovi i granaju 13 .
Nekada je, dok je stoĉarstvo, tj. poljoprivreda općenito bila aktivna, imala puno praktiĉniju
ulogu, te brda radi ispaše stoke i obraĊenih površina nisu bila toliko pošumljena kao danas.

O nazivu “Boţji studenac” ne zna se mnogo. Sugovornici uglavnom kaţu – “nešto je moralo biti,
po nečemu je poseban kad ima takvo ime.” Pretpostavlja se da se desilo neko ĉudesno izljeĉenje.
Povezuje se i s tim što studenac nikada nije presušio (Sveticki, 2016.)

12
Hrvatski jeziĉni portal (http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search)
13
Naišla sam i na konstatacije kako Javorova kosa uopće nema vode (o tome više kasnije) (Stanko, 2016.), ali i da je
danas sve manje vode zato što drveće sve upije (Ivica, 2016.)

9
 Slika 4. Boţji studenac na Javorovoj kosi14

U vezi tradicije odlazaka na Boţji studenac, Ravnogorci najĉešće kaţu: “oduvijek se išlo na
Boţji studenac” ili “Oduvijek se vjeruje”, ali je teško konkretnije reći od kada i zašto.
Informacija koja zadire najdublje u prošlost jest da je Marija Terezija koĉijom posjećivala Boţji
studenac (Svetliĉić, 2016.)15 Tu informaciju je gospodin Stanko dobio ili od djeda (1911.
godište) ili mamine tete (1909.godište) koji su mu ĉesto priĉali razne priĉe i predaje. Za tetu
kaţe: “Ona je to jako puna znala. Rekla je da je do studenca išla Marija Terezija s lajtervagnon16. To je
bila glavna riječ (popularna) prije.” (Svetliĉić, 2016.)

14
Autorska fotografija
15
Kao što se moglo vidjeti iz uvoda, Marija Terezija je zasluţna za razvoj Ravne Gore, a svoj dvorac i staklarnu je
imala na Staroj Sušici (naselje u sklopu općine Ravna Gora), gdje je bila razvijena dobra industrija, izmeĊu ostalog i
vrlo cijenjena staklarna. Od Stare Sušice do Vrha išla je makadamska cesta koja je danas zapuštena unutar šume radi
izgradnje okolne ceste.
16
koĉija

10
 Slika 5. Tok Boţjeg studenca17

Posjet Boţjem studencu je bio vrlo vaţna i cijenjena aktivnost zajednice, a to potvrĊuju i rijeĉi
jedne sugovornice: “Jako se išlo. I dolje je bila voda i tata je uvijek govorio da se moramo ići prekriţiti
i umiti da bi imale lijepa lica, i vode popiti. To se je radilo uvijek. “Vavek Baţji studenčk”18. Nikada
nismo išli mimo.” (A. Bajt, 2016.) Koliko je Boţji studenac znaĉio za zajednicu, iskazala mi je
gospoĊa M. Vizjak opisivajući razredni izlet: “Ja se sjećam kad smo bili u školi (…) Ja sam u
drugom razredu bila. ... To je bilo 1933. i rekla nam je učiteljica da idemo sutra na izlet na Boţji
studenac (…) Mislim da imam i sliku. Sjećam se kao da je bilo jučer.” (M. Vizjak, 2016.)

O poĉetku hodoĉašća kao organiziranih kolektivnih odlazaka na Boţji studenac, vrlo je teško
reći. Smatraju se dugom tradicijom, što je gospodinu Ivici znao spomenuti otac, što znaĉi da se
odlazilo najkasnije sredinom prošlog stoljeća. Naglašava kako su na studenac odreĊenog ljetnog
dana ţene odlazile po vodu19, no na upit što s muškarcima navodi kako su i muškarci išli. Gore je

17
Autorska fotografija
18
„Uvijek Boţji studenac“ (prijevod autorice/Podobnik)
19
Napomena: jedino u ovom razgovoru sam dobila izjavu da se kolektivno „išlo po vodu“. Nakon obnavljanja
obiĉaja hodoĉašća, ta praksa je postala individualna inicijativa

11
bila misa te je to bilo poput kriţnog puta. (Erjavac, 2016.) Ne bih se usudila upuštati u
interpretacije datuma hodoĉašća, jedino, radi izjava mojih sugovornika, pretpostavljam da je to
bilo u srpnju ili kolovozu.20 Iako se voda u ritualnim praksama veţe uz proljeće i rast vegetacije,
moramo uzeti u obzir klimatske uvjete u Gorskom kotaru te duţe zadrţavanje zime i snijeţnog
pokrivaĉa. Pregledavši crkvene knjige21, moram napomenuti kako nijedan ţupnik nije u svojim
bilješkama naveo odlaske na Boţji studenac ili Boţji studenac uopće. Budući da su bilješke šture
i uglavnom se odnose na materijalne (graĊevinske) poduhvate i doprinose, mogu shvatiti da nisu
našli mjesto za neku lokalnu aktivnost. TakoĊer stoga mogu pretpostaviti da su hodoĉašća na
studenac bila rezultat inicijative naroda te nisu predstavljala neki znaĉaj za svećenike. S
vremenom (vjerojatno u vrijeme 2. svj. rata), tradicija se prekinula, a obnovljena je u drugoj
polovici 20. st.:“Inicijativa je od planinarskog društva. Mi smo njega zvali (velečasnog). Mi smo ti to
radili. Zapravo je to obiljeţavanje ravnogorskog planinarskog puta. Od 1990. je krenulo. Na način da se
svaki put jedna etapa proĎe i uvijek je sve završavalo na Javorovoj kosi. Par godina kasnije, kad više
nismo vidjeli smisao jer je bio manjak interesa, onda smo to pretvorili u feštu na Javorovoj kosi. Ali
moglo bi se reći da je to krenulo kad smo imali 60 godina planinarstva. to je bilo, 1993. je bilo baš
hodočašće na Boţji studenac, do 2013.g.
“Uvijek je to bilo u 7. mjesecu, uvijek. Onda smo iz nekog razloga to prebacili na prvu nedjelju nakon
Velike Gospe. Mi. Ja. Tako nam je.. Ne znam.. Moţda je razlog taj jer sam imala Plodove gorja pa dani
ĎurĎica, smreke, a u osmom mjesecu nismo imali ništa. Tako da ti to nikakve veze stvarno nema s
Velikom Gospom.” (Sveticki, 2016.)

20
Ovdje si dajem slobodu zato što je to ljeti najoptimalniji mjesec što se ljeta u Gorskom kotaru tiĉe (barem prije
novijih klimatskih promjena) stoga što lipanj naginje proljeću, dok kolovoz jeseni
21
Pregledane knjige odnose se na razdoblje od otprilike 1880. godine

12
 Slika 6.22 i 7.23 Izletnici razliĉitih dobi umivaju oĉi i piju vodu na Boţjem studencu

Zadovoljstvo Ravnogoraca takvom manifestacijom prepoznajem u izjavama:

“Jako svečano je bilo gore.. Bili su vatrogasci, zbor...” (A. Bajt, 2016.); “Baš nam je bilo lijepo, jeli smo,
pili. To je bila milina… i sviralo se… i Gimpli24 su tamo imali prvi nastup. i svirali su ovi gore, sve je bilo
naštimalo. I meni je sad bezveze kako se to prekinulo.” (V. M, 2016.) S tradicijom se prekinulo
dolaskom novog veleĉasnog (2008. godine) i odlaskom Blaţice Sveticki s kljuĉnih pozicija u
Turistiĉkoj zajednici i planinarskom društvu. Nezainteresiranost novog svećenika ne smatram
toliko nelogiĉnim budući da porijeklom nije iz ovog kraja pa upoznat sa znaĉajem ove tradicije
zajednici, a ni nepristupaĉnost lokacije ne ide u korist. On kaţe kako mu se ne sviĊa to što je
ljudima pri hodoĉašćima više bilo stalo do jela, pića i zabave nego do molitve.

Što se obrasca ponašanja na studencu tiĉe, ne smatra se da ima nekog strogog redoslijeda, barem
nije naglašen pri mom istraţivanju. Neki sugovornici su rekli da nisu bila neka posebna pravila,
dok su neki naveli da su se prvo oprale ruke pa se umilo i prekriţilo (V. M,, 2016.) ili pranje
ruku, umivanje, i pijenje vode (Monika, 2016.) Pod pojmom “prekriţilo”, generalno se smatra
“pomolilo”: “Molili smo se ispred onog kipa, uvijek smo stali i pomolili se. “(A. Bajt, 2016.) Takvi

22
Sveticki 2008: 59
23
Autor Stanko Jelin (sugovornik)
24
Ravnogorski mješoviti zbor

13
obrasci ponašanja su se redovito opravdali logiĉkim redoslijedom radi higijene, ali i hladnoće
vode:
“Voda je jako hladna… Pola stupnja je… Mjerili smo mi.. I onda si moraš prvo ruke namočiti jer ćeš
dobiti upalu pluća… Hladna je tako.” (Erjavac, 2016.)
Moja baka pak navodi kako se toĉno sjeća da su djeĉaci s jednom rukom pili vodu, dok
djevojĉice s dvije. (Budiselić, 2016.)
Noviji obiĉaji nisu nuţno podrazumijevali uzimanje vode kući, a obiĉaj ostavljanja darova ili
cvijeća nije bio popularan, no nije ni nepoznat: “(…) su se i felari ostavljali. Da, bilo nas je strah da
se ne bi kaj zapalilo, ali bilo je sve okej, puštali smo.” (V. M., 2016.)

Odlasci na Boţji studenac su zapravo većinom bili praktiĉne naravi. Javorova kosa, nekada, kao
što sam rekla, pokrĉena, bila je dobro mjesto za ispašu stoke, košnje i sakupljanja sijena, drva,
lijeska za grah,poljoprivredu, sakupljanje šumskih plodova, itd. Stoga i moji sugovornici znaju
više informacija o studencu, jer su povodili mnogo vremena tamo u košnji ili ĉuvajući krave. Do
Boţjeg studenca prilazilo se s dvije strane – gornje ili donje. S gornje se dolazilo iz Vrha25 dijela
Ravne Gore istoĉno od Javorove kose S donje se pak strane dolazilo iz podnoţja Javorove kose,
tj. od škole, “Manceta”26. Ti putevi vrijede i danas.

Sada ću se malo osvrnuti na vjerovanje u ljekovitost Boţjeg studenca. Naţalost, nema neke
fantastiĉne priĉe ili legende koja nam moţe pomoći pri demistificiranju vjerovanja u ovaj izvor.
Na pitanja o porijeklu ideje o ljekovitosti sam uglavnom dobivala neutralne reakcije -
“Vjerojatno se nekome nešto prikazalo, ne bi to sam tak´.” Tek mi je jedan ispitanik, koji mi je
zapravo bio preporuĉen radi poznavanja raznih duhovnih priĉa, dao naslutiti nešto više: “Znalo
se prikazivati ljudima, znalo se. (…) A sve, i anĎeli i sve.” (V. M., 2016.) Nije mi rekao više od
toga jer ĉovjek zaboravi i tek kad poĉne razmišljati se sjeti nekih stvari: “ima toga još (tih
priča)... A i zaboravi se, kad odeš tamo, il´ si razmisliš, onda se sjetiš.” Ipak, moram priznati da
su mi njegove poduţe stanke i suzdrţanost pri upitima o “ĉudesnim priĉama” dale naslutiti da
zna više no što mi je rekao. Moje sumnje su poduprijela njegova višestruka ponavljanja kako
“nije svakome dano da vidi” (ĉudesne stvari). TakoĊer mi je naposljetku potvrdio posjećivanje
jednog ravnogorskog jezerca od strane vila.

25
Dio Ravne Gore
26
Prezime jedne obitelji

14
Ljepota prirode i utjecala je i na ugoĊaj na Boţjeg studencu. Toga su se sugovornici rado i
emotivno prisjetili: “Joj, što je bilo lijepo (…) Isuse Boţe, ja sam stala i gledala.” TakoĊer
naglašava: “Jako je lijepa priroda. Čuda je breze… Kada sunce sija kroz breze pa je malo hlad, malo
sunce, pa to titra srebrno pa zeleno. I borovnice smo tamo pobirali. Jako nam je bilo lijepo.” (Micika,
2016.) Osim igre svijetla i sijene, ljepotu kraj studenca su krasile i visibabe: “Bilo je visibaba jako
puno… To je bilo bijelo kao snijeg, tol´ko puno ih je bilo. A kak je mirisalo, to… To je…” (Erjavac,
2016.)27 Jedna o ideja je i da je pelud s visibaba utjecao na ljekovitost studenca. (Erjavac, 2016.)

Iznad studenca nalazila se vrlo prominentna “jela, hloja” (jelka), kojoj su se moji (uglavnom
muški) sugovornici divili: “Gore je bila hloja široka, pff, tri metra.” (V. M., 2016.) Na moje pitanje je
li ona bila vaţna, dobila sam odgovor: “Sigurno da je bila. To je bilo staro moţda 200, 150 godina.
To sad vidiš u Americi kada prikazuju kakve su. To ti je bio obim te jele... Da su je trojica mogla okruţit´.
I nisu je trebali srušiti, ali su je srušili.” (V. M., 2016.)28 “Na toj jelki, do poslijeratnog razdoblja
(vjerojatno i rušenja jelke), bio je obješen drveni kip Majke Boţje veličine jednog metra. Moj
tata je govorio da je on uvijek bio tamo. Nalazio se u drvenoj kućici (kao i danas).” (Svetliĉić,
2016.) Za današnji kip Majke Boţje, zasluţni su upravo gospodin Stanko i Ivica, koji su izradili
kućicu te dali kipić.

27
Visibabe su iskorijenjene kao rezultat veće sijeĉe šuma 80-ih godina 20. stoljeća
28
Smatra se da je nakon rušenja te jelke došlo do poremećaja toka studenca.

15
Slika 8. Sadašnji kipić Majke Boţje29 Slika 9. Stepenice izmeĊu studenca i puta30

Ljekovitost vode s Božjeg studenca

Popularnost Boţjeg studenca proširila se i do drugih naselja. Tako je sestra majke gospodina
Stanka je za vrijeme bolesti traţila da joj se donese voda s Boţjeg studenca sve do Rume (?).
(Svetliĉić, 2016.)

Vjera u ljekovitost Boţjeg studenca, kao što rekoh, odnosila se na lijeĉenje lošeg vida i ljepotu
lica: “Tko nije pravo vidio, samo se umio… i za lice i za oči… to je za to super.” (V. M., 2016.)
“Ja se sjećam kad smo bili dečki pa smo išli onuda na zabavu (U Bukov Vrh31). i prolazili smo pokraj,
umili smo se, napili vode i opet naprijed. I kao da si se bolje osjećao.” (V. M., 2016.)
Upravo u tom napornom radu i mogućnosti osvjeţenja Blaţica Sveticki vidi magiĉnost Boţjeg
studenca: “To je posebnost toga, u planini si, vruće je, radiš i usred brda naiĎeš na vodu. To je ko neka
boţja pomoć radniku, seljaku. Ja sam sebi tako protumačila iz priča… Kad si umoran, ni ne vidiš, znojan
si i sve i onda se ti bistrom, planinskom, svjeţom vodom okrijepiš i ti si svjeţiji i odmah bolje vidiš.” Ona
nije jedina koja tako razmišlja, ĉesto i drugi Ravnogorci opravdavaju ljekovitost Boţjeg studenca

29
Fotografiju ustupio Stanko Jelin
30
Autorska fotografija
31
Susjedno selo u općini Skrad

16
praktiĉkim razlozima. Ne mogu ta tumaĉenja, svakako logiĉna i, izmeĊu ostalog, najvjerojatnija,
ne pripisati i zatvorenom ravnogorskom, i goranskom mentalitetu. Redovito sam znala ĉuti
oduševljenost studencem, njegovom ljepotom, o njegovoj vaţnosti zajednici te ljekovitošću, no
onda bi se uvijek nekako provukla izjava o praktiĉnosti – tko se ne bi osjećao bolje nakon
osvjeţenja prirodnom izvorskom vodom? Moram priznati da sam ĉak znala steći dojam srama
što su si dopustili vjerovati u nadnaravnost ljekovitosti. “To je bilo za vid obavezno… A ljudi su
radili tamo , orali, kosili i sve. I vode nije bilo i onda su išli dole pa su se umili i onda su dobro i vidli
poslije toga. Ma za sve je ta voda, i za lijepo lice, za sve. A se je i svaka, kad pogledaš.” (V. M., 2016.)

Osim ljepota i vjere u ljekovitost vode, Boţji studenac posebnim ĉini i posebna energija koju
ljudi osjete: “Meni je tamo jako lijepo. Kao da je neka moć . Takav mir. ”. (A. Vrhovka, 2016.) Tu
energiju je potvrdilo više bioenergetiĉara32. Prvi je rekao “(…) da ima nešto tamo, da ima neke
energije, da nešto je.” (Sveticki, 2016.). Zdenka Andrijić, astrologinja, na jednoj radionici o
anĊelima, u sklopu Tjedna ezoterije u Opatiji, Ravnogorki Tanji je nakon upoznavanja rekla
kako pri putovanju obavezno stane u Ravnoj Gori gdje je “strahovito čista energija. Da ima psa i
obavezno stanu na Tifonu33 i prošeću. Kaţe - vi ste tamo jako pozitivni ljudi i čista je energija.” (Tanja,
2016.) Slikovit opis susreta jednog bioenergetiĉara opisala je treća sugovornica:
“Mi smo se išli šetati i nismo mu rekli di idemo. I sve je bilo normalno, zafrkancija, još se on ţalio koliko
ima tog hodanja. Kada smo došli blizu... Totalna promjena. Transformacija. Muk. On je zastao. Skinuo
cipele i hodao bos po lišću i svemu i pred studencem… On je… zavapio. Zavapio je Majci Boţjoj za
pomoć potrebitima. I onda ti stvarno osjetiš da je to nešto posebno, da je to Boţji studenac. Ja sam
plakala, a suprug je rekao da od tada osjeća veliko poštovanje. (...) Umio se. Ali nije se umio k´o mi. On
je uzeo tu vodu, zgrabio ju i zalio se. Kao da se tom vodom on čisti, traţi čistoću. Ne znam, ne znam. Od
onda je ta voda meni takva čistoća… Taj izvor čistoće i onoga… Boţanskog…” (Nadica, 2016.)

Nepresušivost studenca je najoĉitiji kriterij za pridavanje magiĉnih svojstava. Svi ispitanici su mi

rekli kako “taj studenac nikada ne presuši”, ĉak ni za najvećih suša: “I prolazili smo pokraj, i bila
je velika suša, baš je, jedno mjesec ili dva, ali tamo je još uvijek voda tekla. (V. M., 2016.); “Bilo je i
slučajeva kada su izvori na sličnoj uzvisini presušili, ali ne i ovaj.” (Sveticki, 2016.) Uglavnom se
navode dva sluĉaja kada je studenac imao kritiĉan tok i govori se kako je presušio, no pod time
sugovornici ne misle da je u potpunosti presušio nego da je oslabio ili bio kritiĉno. Prvi put je
32
Moram napomenuti kako su izjave bioenergetiĉara ili opisa njihovih postupaka do mene došle iz razliĉitih izvora
te oni sami nisu u meĊusobnoj sluţbenoj suradnji (po mojim spoznajama)
33
Odmorište Ravna Gora, odmorište je na autocesti Rijeka-Zagreb koje se nalazi ispod Javorove kose

17
sluĉaj kada se srušila već spomenuta velika jela: “Šta se jednom dogodilo je da se ispod jednog
velikog stabla, ispod korijena je ona curila. To je bio taj prvi tok, prvi izvor kojeg su ljudi
poznavali. Onda je netko srušio to veliko stablo i ta voda se razbila, ali je ispod, malo niţe, opet
procurila.” (Sveticki, 2016.) Kao drugi sluĉaj se navodi razdoblje bušenja tunela na autocesti
Rijeka - Zagreb : “Počela je kao gubit se, bilo je još mokro, ali je bilo kritično,i onda su oni34 nama
pomogli, dali nam strojeve i oni su tamo kopali dok nisu došli do starog izvora koji je bio ispod ovoga, i
onda smo ga mi našli i oni su nam dali foliju i cijevi i mi smo taj stari spojili s novim izvorom i sve
zatrpali. I tako je taj izvor mislim zauvijek sačuvan.” (Sveticki, 2016.).35 No, dobila sam i drukĉiju
informaciju na istu situaciju: “Rekli su da je radi gradnje tunela presušila voda. K. Kufner i nas par je
došlo gore vidjeti, ali je rekao - ma kakvi, pa nije to. Tunel je ispod, dolje. To je voda iz zakona
dvostrukih posuda. Voda je iz masiva Risnjaka, nema tu vode na Javorovoj kosi, to je 1016 m nm. I onda
smo mi pogrebli i voda je počela curiti. I stavili smo nove cijevi i tako.” (Svetliĉić, 2016.)

Fasciniranost studencem dijelili su i struĉnjaci36 koji su radili na bušenju tunela, smatrajući vrlo
neobiĉnim što voda, kao podzemni tip vode s Risnjaka na toj visini nije presušila.37. Kao
argumenti za pripadnost toka masivu Risnjaka navode se “da ne more bit izvor na pola brijega,
mora biti na podnoţju.” (Erjavac, 2016.) te da je sadrţaj vode karakteristiĉan za bijele i silikonske
stijene (Risnjak), a ne crne (Javorova kosa):“Javorova kosa ima crni kamen, to je kiselo… zato i raste
breza tamo, njoj paše kiselo.” (Erjavac, 2016.)

Povezanost s (pra)slavenskom mitologijom

Razmišljajući o toj vaţnosti i moći Boţjeg studenca, teško mi je pomisliti da nema još duţu
tradiciju no što sam ja mogla saznati. Tako mi budi znatiţelju pomisao tko je otkrio Boţji
studenac, koji su ga i, ako jesu, narodi posjećivali i uvrštavali u svoje vjerske i vrijednosne
sustave. Za teoriju da su vjerovanje i tradicija o Boţjem studencu duboko ukorijenjeni u narodu
temeljim na navodima mojih sugovornika koji su naglašavali dugotrajnost te tradicije, nedostatak
informacija u crkvenim knjigama, ali i praslavenska etimologija naziva Javorova kosa, posebice
zato što nije obilata javorom.
34
Graditelji, geolozi
35
Do tada je tok vode tekao po drvenom ţlijebu, tj. koritu
36
Geolozi, itd.
37
Ovo tumaĉenje dao je geolog Bojan Vivoda Blaţici Sveticki 2008. godine.

18
Svjesna sam da se navedenih argumenata ne mogu striktno drţati, ali ću svejedno pokušati
opravdati ideju. Kao što sam rekla, prouĉavajući crkvene knjige, nisam pronašla nijedan znaĉaj
Boţjeg studenca u crkvenom djelovanju. Knjige jesu voĊene šturo i saţeto, no naglasak je na
materijalnim doprinosima vezanim uz obnavljanje i ureĊivane crkve, ispovijedima i blagdanima.
TakoĊer je spomenuto nekoliko hodoĉašća u Mariju Bistricu, Gomirje, itd., ali na Boţji studenac
ne. Mislim da bi svećenik koji je to ili uveo ili obnovio naglasio, no spomena nema.

O porijeklu rijeĉi javor i povezanosti sa (pra)slavenima sam već govorila, no da bih to mogla
detaljnije razraditi, moram prouĉiti (pra)slavenski svjetonazor. U (pra)slavenskom vjerskom
sustavu i svjetonazoru, svijet je stvorilo prvo biće, muški bog-otac38 . (Belaj 2014:39) Uz njega
je Majka ĉiji je utjecaj porastao poĉetkom zemljoradnje u kojoj se Plodnost zemlje se
izjednaĉava s plodnošću ţenepa je stoga ţena odgovorna za uspješnu ţetvu. Kako Belaj navodi:
“Prisutna je i predodţba prema kojoj Majka Zemlja stupa u brak s Ocem Nebom. On ju oploĎuje
svojim sjemenom- kišm te je stoga ona usko vezana s vlagom i vodom.” (Belaj 2014:40)
Boţanski roditelji imaju i djecu (tri sina) koji su nadzornici nebeskog, zemaljskog i podzemnog
svijeta (Belaj 2014:43) te se smatraju “izvršnom vlasti”, ali i tri kćerke koje je ĉesto teško
razlikovati. (Belaj 2014:47) Bogovi pak treće generacije, (Stvoriteljevi unuci) su bogovi
vegetacije, uliĉeni u brata i sestru.

Uz Oca i Majku postojao je tzv. Zavidnik koji je uglavnom predstavljan u zmijolikom obliku i
uvijek je u sukobu s boţanskim predstavnikom Neba. Budući da je on suprotnost Nebu, on se
nalazi u dubini – “zmija dubina, zmija s dna vode”, kako se spominje u vedama. (Belaj 2014:41)
Stoga se on smatra bogom podzemnog svijeta, koji se nalazi pod vodom, u vodi ili iza vode.
(Belaj 2014:42) On se nazivlje Veles te ću se na njega više koncentrirati u ostatku rada zato što,
ukoliko bi jedan od ovih bogova bio pozicioniran na poloţaju Boţjeg studenca, mislim da bi to
bio on. Praindoeuropsko ime Welnos je izvedeno iz praindeur. *wel- pašnjak, livada, zemlja
mrtvih. U indijskom svjetonazoru, Vrtra je zatvarao izvore rijekama, krao goveda i zatvarao ih u
gore”. (Belaj 2014:42) Protiv njega se bori gromovnik, sin Perun koji vlada gromovima i
munjama i koji je preuzeo Oĉevu ulogu (borbe). (Belaj 2014:45). Jednostavno i jasno to opisuje
Jeţić (2006.): “središnji kult starih Slavena bio je, s jedne strane, kult nebeskog gromovnika
Peruna koji boravi u višim i suhim područjima ispunjenim vatrom ili suncem te, s druge, stočnog

38
Primijećujemo patrijarhalnu karakteristiku Indoeuropljana

19
boga Velesa, boga blaga koji boravi u donjim i vlaţim prostorima. Oni su u opreci i dolaze u
sukob, pri čemu Veles preuzima lik zmije, zmaja ili zvijeri, kojim se moţe penjati i u viša
područja kako bi svrgnuo Peruna. No, Perun ga svojom strijelom ruši u donje prostore.” (Jeţić
2006:53) (Belaj 2014:51) Gavazzijeva interpretacija nam nadalje objašnjava: “Veles takoĎer
moţe poprimiti i oblik medvjeda. Unosi nered u ureĎeni svijet, penje se na Goru, uzurpira
Perunovo mjesto, otima mu ţenu, sina, zadrţava za sebe vodu, blago…”( Belaj 2014:54)

Znaĉi, Velesov svijet je “s druge strane”, pri ĉemu se obiĉno mislilo na veliku vodu (more,
rijeku), ponekad zvanu Dunaj. (Belaj 2014:55) U ravnogorskom sluĉaju on se ne bi nalazio u
nekoj velikoj vodi jer, realno, ni nema je, no smatram da Boţji studenac, i njegovi tokovi s visina
u doline dovoljno moćno djeluju. Općenito napominjem kako treba uzeti u obzir specifiĉan
klimatsko-geografski poloţaj Ravne Gore, gdje se obrasci vjerovanja i ponašanja ne mogu
kopirati bez varijacija. O javoru i vodi piše i Belaj: “Javor, voda što ispod njega teče, strahotna
zmija, mladi ptići na najvišoj grani, sve su to prepoznatljivi elementi očito još praslavenskoga
mitskog kazivanja o borbi Gromovnika sa Zmijom” (Belaj 1996:99).

Borba izmeĊu Peruna i Velesa se simboliĉno prikazuje na stablu. Bratanić tako, pri uoĉavanju
nekih stalnih elemenata u razliĉitim inaĉicama predaja, navodi razmjerno visoko stablo, preteţito
jabuku (najĉešće), jelu, javor i jablan (najrjeĊe). Na vrhu stabla je ptica, sokol (koji simbolizira
Peruna), a na dnu, u korijenju uglavnom zmaj (Veles), koji zna prijetiti sokolu da će mu uništiti
ptiće, dakle potomke. (Belaj 1996:92) O borbi Belaj kaţe: “(…) dvoboj izmeĎu Gromovnika na
suhoj grani i velike Zmije/Zmaja, boga Podzemlja koji leţi u vodi meĎu korijenjem stable.”
(Belaj 1996:98) Javor povezan s vodom nalazimo i u pjesmi s otoka Šipana, koju iznosi Katiĉić,
pri analizi ideje o ĉudesnom drvu u (pra)slavenskoj mitologiji:

Rasla jela u osoju,

zelen bore u prisoju.
Jela boru poruĉuje:
“Oj javore, zelen bore,
Lijepo ti je ukraj vode!
Iz stabra ti voda teĉe,
iz grana ti ĉele lete,
a vrhom ti biser raĊa.
Lopće vodu kuniĉica
ĉele kupi lisiĉica

20
 biser bere djevojĉica
(…)
(HNP 5, 18 BR. 14)

Iz navedenih usporedbi, uvjerila sam se da je na poloţaju Boţjeg studenca “pozicioniran” Veles.

No, da bih mogla o tome nastaviti, moram objasniti obrazac (pra)slavenskog mta u prostoru
kojeg objašnjava Belaj. Zamišljeni trokuti (pra)slavenske mitologije u prostoru odnose se na
vrhove/poloţaje slavenskih boţanstava: gromovnika Peruna, suparnika Velesa i boţici Mokoš za
koju se njih dvojica bore. (Belaj 2014:103) Ona je jedno vrijeme “suha, ognjena” (Ţiva), dok u
drugo “vlaţna, mokra (Mokoš)” Ona je Perunova ţena, ali i Velesova ljubavnica pa je smještena
na mjestu gdje su oba ta svijeta spojena, uglavnom uz neku vodu (zdenac, izvor, rijeku). (Belaj
2014:55) Jedan od kuteva takvog trokuta je uvijek 23 stupnja +/- 2, tj. 23 stupnja 27 minuta u
zemljopisnim širinama što predstavlja razmak izmeĊu najviših toĉala (prividne putanje sunca) to
asocira da je Mokoš (Sunce) jednu polovicu godine (ljeti) bliţe Perunu, a drugu Velesu. To
potvrĊuju odnosi dviju većih stranica kojih se duţine odnose 1: √2. Manje stranice iraţavaju
odnose izmeĊu Peruna i Velesa s Mokoši, a veća je odraz napetosti koja vlada izmeĊu muških
bogova. (Belaj 2014:103) Pleterski kaţe da su takvim trokutima plemenski svećenici
uspostavljali kozmiĉki red (Belaj 2014:104)

Traţeći ostala dva poloţaja, iliti vrhove trokuta na kojima se nalazi, prije svega, Perun, prvo mi
je pala na pamet ţupna crkva Svete Terezije Avilske, na nadmorskoj visini od 825 m 39, no onda,
shvativši da crkva, kao i naselje, nema neku dugu prošlost te se ne nalazi na velikoj nadmorskoj
visini, prosvijetlilo me brdo Suhi vrh koji se nalazi toĉno nasuprot crkve.

39
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ravna_Gora_(op%C4%87ina)

21
 Slika 10. Pravac koji povezuje Boţji studenac i vrh Suhog vrha 40

Rijeĉ suh veţe se uz baltoslav., sveslav., i praslav. pridjev41. Najviši vrh Suhog vrha je na 1020
m nm,42 a svakako ga povezujem s Perunovim vrhom budući da se Perun povezuje s visokim,
suhim poloţajem, o kojem je već bilo spomena. Moram priznati da nikad nisam bila na vrhu, no
ovo mi je svakako motivacija za posjet.

Nastavivši konstrukciju trokuta po Belajevoj matematiĉkoj formuli, treći vrh, na kojem je Mokoš
u svom niţem i plodnom podruĉju, pozicioniran je na mjestu današnjeg odmorišta Ravna Gora
na autocesti Rijeka-Zagreb, podno Javorove kose.

40
Autorska konstrukcija
41
Skok 1971:357
42
Informaciju dobila od planinara Gorana Belobrajdića

22
Slika 11. “Sveti slavenski trokut” koji povezuje Boţji studenac, Suhi vrh i poloţaj danasšnjeg odmorišta na autocesti

23
 43
Slika 12. “Sveti slavenski trokut”, bliţi pogled Slika 13. Idealna konstrukcija svetog slavenskog trokuta

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je ovaj trokut ispravan ili da je vjerovanje u magiĉnost Boţjeg
studenca pradavna tradicija, no morala sam se upustiti u ovo zanimljivo putovanje u magiĉnu
prostor moga mjesta. No, zasada ću stati na loptu što se tiĉe daljnjih teorijskih analiza te još bolje
i konstruktivnije istraţiti mit u prostoru.

Zaključak

Nakon istraţivanja Boţjeg studenca u Ravnoj Gori u Gorskom kotaru, zakljuĉujem da je taj
studenac vrlo vaţan dio narodnih ravnogorskih vjerovanja te vaţan segment kohezije zajednice i
odrţavanja tradicije. Ravnogorci napominju “oduvijek se išlo”, “jako se išlo”, “jako se cijenilo”.
Naravno, s vremenom se, opadanjem korištenja pašnjaka, ta tradicija zanemarila, no Boţji
studenac još uvijek ţivi u srcima Ravnogoraca. Njegova voda se smatra ljekovitom za oĉi i

43
Mit u prostoru (http://belaj.com/mit/?stranica=mit&poglavlje=prostorne-strukture)

24
ljepotu lica, njegov tok nikada nije presušio, a osjeti se i posebna energija. Moţemo to smatrati i
samo maštom naroda, za što ima vrlo realnih i logiĉnih argumenata, poput osvjeţenja tokom
napornog rada, a to nikako nije loše ili krivo jer kao što rekoh, potvrĊuje identitet, jaĉa koheziju
zajednice, postavlja društvene vrijednosti, itd. Svakako je sigurno da je magiĉnost Boţjeg
studenca vezana uz drugu tradiciju, za koju sam bila hrabra povezati je još sa slavenskim
svijetonazorom i vjerskim sustavom. Na to su me posebno naveli oronimi Javorova kosa i Suhi
vrh te pravac koji povezuje Boţji studenac i najviši vrh Suhog vrha gotovo savršenog pruţanja
sjever-jug. Nadam se da sam ovim radom probudila magiĉnost Boţjeg studenca, ne samo kao
turistiĉke znamenitosti, nego i kao dio ravnogorskog duha i tradicije, što bi opet moglo postati
temelj za povezivanje Ravnogoraca s prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti zajednice.

Popis priloga

1. Slika1. Ravna Gora iz zraka

2. Slika 2. Javorova kosa, autocesta i odmorište Ravna Gora (Tifon) te dio naselja iz zraka,
3D snimka
3. Slika 3. Pogled s Javorove kose44
4. Slika 4. Boţji studenac na Javorovoj kosi
5. Slika 5. Tok Boţjeg studenca
6. Slika 6. Izletnici razliĉitih dobi umivaju oĉi i piju vodu na Boţjem studencu
7. Slika 7. Izletnici razliĉitih dobi umivaju oĉi i piju vodu na Boţjem studencu
8. Slika 8. Sadašnji kipić Majke Boţje
9. Slika 9. Stepenice izmeĊu studenca i puta
10. Slika 10. Pravac koji povezuje Boţji studenac i vrh Suhog vrha
11. Slika 11. “Sveti slavenski trokut” koji povezuje Boţji studenac, Suhi vrh i poloţaj
danasšnjeg odmorišta na autocesti
12. Slika 12. “Sveti slavenski trokut”, bliţi pogled
13. Slika 13. Idealna konstrukcija svetog slavenskog trokuta

44
Fotografirala Tea Kordiš

25
Popis literature

Autorske knjige:

ACINGER, Nevenko. 1993. 60 godina planinarstva u Ravnoj Gori u riječi i slici. Ravna Gora:
Hrvatsko planinarsko društvo “Višnjevica” – Ravna Gora, Gorski kotar.

BELAJ, Vitomir, Juraj BELAJ. 2014. Sveti trokuti. Topografija hrvatske mitologije. Zagreb:
Ibis grafika.

CRNIĆ, Alojz, Alojzije FRKOVIĆ, Tomislav HESKI, Jerko JANEŠ, Viktor JURKOVIĆ, Ivan
TOMAC KAPELAN, Josip ŠAFAR.1981.Gorski kotar. Delnice: Fond knjige Gorski kotar.

GAVAZZI, Milovan. 1988. Godina dana hrvatskih narodnih običaja, Zagreb: Kulturno-
prosvjetni sabor Hrvatske.

KVATERNIK, Katica. 1994. Zov divljine.Rijeka: Hrvatsko knjiţevno-znanstveno društvo, klub

znanstvenika i knjiţevnika

PODOBNIK, Gordana.2005. Zavičaju. Baština ravnogorskog kraja-odškrinuta vrata. Ravna

Gora: Općina Ravna Gora.

POLJANĈIĆ, Vidica. 2011. Da se ne pozobi (kaj, kej, što). Ravna Gora: Matica hrvatska.

SKOK, Petar.1971. Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezik. Zagreb: JAZU.

SVETICKI, Blaţica. 2008. Ravnogorski plodovi gorja – tajne iz bakine škrinjice. Ravna Gora:
Kota d.o.o.

Elektronski ĉlanci:

BELAJ, Vitomir. 1996. “Poznaje li netko mladu Garibaldu?”. Etnološka tribina. No. 19.: 83-108.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=120093. (pristup 29.6.2016.)

GRBIĆ JAKOPOVIĆ, Jadranka. 2011. “Voda u vjerovanjima, obiĉajima, ritualima. Dies

Historiae, br.4. Voda i njezina uloga kroz povijest.
https://www.scribd.com/doc/155558584/Dies-Historiae-Br-4 (pristup 29.6.2016.)

KATIĈIĆ, Radoslav. 2007. “Ĉudesno drvo”.Filologija. No.43: 47-86.

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=12409 (pristup 29.6.2016.)

Internetske stranice:

Mit u prostoru http://belaj.com/mit/?stranica=projekt (pristup 29.6.2016.)

http://www.ravnagora.hr/ (pristup 29.6.2016.)

26
http://www.hps.hr/ (pristup 29.6.2016.)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ravna_Gora_(op%C4%87ina) (pristup 29.6.2016.)

http://geoportal.dgu.hr/ (pristup 29.6.2016.)

http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search) (pristup 29.6.2016.)

http://www.hps.hr/info/planinarske-kuce/planinarska-kuca-javorova-kosa/ (pristup 29.6.2016.)

27