Professional Documents
Culture Documents
Otpornici PDF
Otpornici PDF
Otpornici PDF
Žičani otpornik
Zbog toga što oznaka Ω liči na nulu i može nas dovesti u zabunu, ponekad se umesto
Ω koriste slova R i E, a umesto kΩ ili MΩ samo k ili M :
270 R = 270 Ω
390 E = 390 Ω
47 k = 47 kΩ
2k7 = 2,7 k Ω
3R3 = 3,3 Ω
M 1 = 100 kΩ
Veoma je nepraktično ispisivati brojčane i slovne oznake na male elemente kao što
su otpornici (dimenzije oko 6 mm). Zbog toga se vrednost otpora označava pomoću obojenih
prstenova gde boje zamenjuju cifre, prema tabeli :
1,0 1,1 1,2 1,3 1,5 1,6 1,8 2,0 2,2 2,4 2,7 3,0
3,3 3,6 3,9 4,3 4,7 5,1 5,6 6,2 6,8 7,5 8,2 9,1
VEZIVANJE OTPORNIKA
Ako nam je potreban otpornik od npr 110 Ω koji ne postoji u nizu E 12, potrebnu
vrednost u našem primeru možemo dobiti na dva načina :
R1 R2 R = R1 + R2 = 100 + 10 = 110 Ω
100 Ω 10 Ω
220 Ω
I pored toga što nam je ova formula dobro poznata, često ne primetimo dve važne
stvari koje imaju praktičnu primenu : 1) kada paralelno vežemo dva otpornika iste vrednosti
otpora, ekvivalentni otpor je duplo manja vrednost, što u našem primeru proračun čini
suvišnim 2) ako su paralelno vezana dva otpornika različite vrednosti, ekviv. otpor nije neka
srednja vrednost između ove dve, nego je uvek manji od najmanjeg otpora u paralelnoj vezi
SNAGA OTPORNIKA
Postoje otpornici koji nelinearno menjaju otpor pod dejstvom nekog spoljašnjeg
faktora. Tako su naprimer :
Termistori posebno osetljivi na promene temperature. Kod PTC termistora otpor se
povećava sa temperaturom, a kod NTC opada.
Varistori menjaju otpor u zavisnosti od priključenog napona.
Fotootpornici (LDR otpornici) menjaju otpor u zavisnosti od toga da li su osvetljeni ili
nisu. Kada se osvetle, oni bitno smanje otpor.
2) Međutim, ako na isti način pokušamo priključiti sijalicu iz baterijske lampe na kojoj su
utisnuti podaci 3,5V 0,2A na akumulator 12 V posle proračuna
vidimo da nam je potreban otpornik od 42.5 oma snage 1.7 W.
Pošto je snaga sijalice 3,5 V · 0,2 A = 0,7 W to bi značilo da će
struja iz akumulatora pretežno da se troši na zagrevanje otpornika
što ovakvo rešenje čini besmislenim.
3) Većina elektronskih uređaja se napaja iz jednog izvora napona (ispravljača ili baterije).
Za rad uređaja međutim potrebno je više različitih napona – npr. na bazi jednog tranzistora
0,7 V, na bazi sledećeg 1,2V, na nekoj drugoj
komponenti npr 5 V itd. Svi ovi naponi se mogu
dobiti razdelnikom napona sa slike. To je ustvari
redna veza dva otpornika, a napon koji nam je
potreban "skidamo" sa otpornika R2.
Ako je U=12V, R1=6k8 a R2=2k2, struja
kroz R1 i R2 je 12V/9kΩ=1,33mA. Napon U2 na
otporniku R2 je 1,33mA*2,2kΩ=2,93V a "ostatak"
od 9,07V je na otporniku R1. Sa slike vidimo da
je napon U2 iskorišćen za polarizaciju tranzistora.
Ako nam je potreban npr manji napon povećaćemo R1 ili smanjiti R2. Ako stavimo npr.
R1=10k a R2=1k napon U2 biće ≈ 1V. Praktično,sve potrebne napone možemo dobiti
promenom međusobnog odnosa vrednosti R1 i R2.
PROMENLJIVI OTPORNICI
Postoje otpornici čiju vrednost otpora možemo menjati mehaničkim putem (pomica-
njem klizača ili zakretanjem osovine) pa ih nazivamo promenljivim otpornicima. Na slici je
laboratorijski promenljivi otpornik koji se koristi u raznim električnim merenjima.
Smešten je u metalno kućište pa ga
treba uzemljiti preko posebnog kontakta.
Između donja dva priključka spojeni su
krajevi otporne žice koja je gusto namotana
na izolacionom cilindru. Na treći (gornji)
priključak spojen je klizeći kontakt preko
koga u el kolo unosimo kraći ili duži deo žice
i na taj način u kolu menjamo otpor.
A B
reostat potenciometar
Ako se promenljivi otpornik spoji prema sl. A on može poslužiti za promenu struje u
kolu i zvaćemo ga reostat.
Kada se koriste sva tri priključka promenljivog otpornika prema slici B, pomeranjem
klizača menja se napon. Ovako spojen promenljivi otpornik zove se potenciometar.
U svakodnevnom životu elektroničari promenljivi otpornik nazivaju potenciometrom
bez obzira na način njegovog spajanja i ulogu u kolu.
ulaz izlaz
Primer sa sledeće slike pokazuje kako se uz regulaciju jačine zvuka može uticati i na
boju zvuka. Regulacija jačine se vrši sa P2 na već opisani način, a pomoću P1 mogu se
prigušiti tonovi visokih frekvencija.
Iz osnova elektrotehnike nam je poznato da kondenzator provodi naizmeničnu struju
a otpor Xc = 1 / 2·π·f·C (gde je f- frekvencija) je manji za visoke frekvencije a veliki za niske
frekvencije. U kolu sa slike deo visokih frefvencija ( sopran, činele, flauta...) neće stići do
izlaznog pojačala jer će se "izgubiti" kroz C i P1 i vratiti na ulaz. Koliko ovih tonova će ipak
stići na izlaz zavisi od položaja klizaca P1. Njegovim pomeranjem utičemo na impedansu Z
tako što se menja otpor R (realni deo imp.). Ako je klizač blizu gornjeg priključka, R je mali i
skoro svi tonovi visokih frekv. će biti prigušeni. Ako klizač približimo donjem priključku veći
deo ovih tonova će ipak preko P2 stići na izlazno pojačalo i biće reprodukovan u zvučniku.
Uticaj C i P1 na tonove niskih frekvencija ( bas gitara, bubnjevi ) je beznačajan jer
kond. C za ove tonove predstavlja veliki otpor i oni bez prigušenja stižu na izlaz preko P2.
DODATAK
Složenije kolo kojim se može regulisati prigušenje i visokih i niskih tonova detaljno je
objašnjeno u knjizi „ Prakticna Elektronika „*. Način realizacije ovog kola prikazan je na slikama: