Professional Documents
Culture Documents
Mjerenja VANREDNI
Mjerenja VANREDNI
- Decembar, 2010. -
1. Mjerni kompenzatori
Osim mjerenja sa mjernim instrumentima sa direktnim očitavanjem, izvode se
električna mjerenja i mjernim metodama koje omogućavaju usporedbu poznatih i nepoznatih
veličina. Za uspoređivanje je potreban indikator koji se podešava da ostane bez otklona na
način što se podešava poznata veličina.
Kompenzacionim metodama se određuje nepoznati napon ili pad napona poređenjem
sa padom napona koji izaziva poznata struja na poznatom otporu. Naime,oba napona vezuju
se u opoziciju pa se poznati napon mijenja sve dok nul-indikator ne pokaže nulu. Tada je
nepoznati napon jednak poznatom. Za vrijeme mjerenja mjerni izvor ostaje neopterećen, jer je
struja kroz nul-indikator jednaka nuli. Mjerni rezultat je neovisan otporu indikatora i
unutarnjem otporu mjernog izvora, pa je to osnovna prednost kompenzacionih metoda nad
ostalim.
U N I P R1 (1.1)
2
Kako su (R1) i (UN) tačno poznati moguće je pouzdano određivanje pomoćne struje.
Poslije ovoga preklopnik prebacujemo u položaj (2) te, mijenjajući otpor (R P) tražimo
položaj klizača (C) pri kojem će nul-indikator ostati bez otklona. Ako pri tome otpor između
tačaka (A) i (C) potenciometra iznosi (R2) bit će:
U X I P R2 (1.2)
R2
UX UN (1.3)
R1
Za struju (IP) se obično odbire (0,1 mA) ili (1mA). To se postiže kada kod etalonskog
elementa, čiji je napon (UN=1,01865 V)odaberemo (R1=10186,5 Ω). Tada je izračunavanje
mjerenog napona jednostavno:
U X 10 4 R2 (1.4)
3
Kompenzator s termopretvaračem
Otpor (RD) je jednak otporu zagrijevne žice termopretvarača tako da ovo prespajanje
ne izaziva promjenu struje (IP). Ne mijenjajući otpor (R) sada se podešava struja u
izmjeničnom krugu sve dok nul-indikator ne pokaže nulu.
4
Slika 3. Izmjenični kompenzator sa termopretvaračem –
Mjerenje izmjeničnog napona
Tada kroz zagrijevnu žicu termopretvarača teče struja iste efektivne vrijednosti (IP)
kao i pri prvom podešavanju, pa je mjereni izmjenični napon:
U X I P Ri Rd (1.5)
2. Analogni indikatori
Pisači
Ako je potrebno pratiti trenutne vrijednosti struje kroz pomični namotaj, tj. ako se žele
registrirati brze promjene, pojavljuju se dva momenta koje mora savladati moment (M)
izazvan strujom kroz namotaj. Brze promjene se mogu pratiti samo ako se na neki način
zabilježe, npr. npr. na papiru,pa je potrebno u tom slučaju izvesti kazaljku kao pisaljku. Cijeli
sistem permanentnog magneta pomičnog namotaja sa pisaljkom zove se pisačem.
5
Slika 4. Pisač sa pisaljkom
S momentom izazvanim strujom kroz namotaj (M) drže ravnotežu moment izazvan
krutošću opruge (MC), moment inercije (Mi) i moment trenja (Mt). Pisač sa pisaljkom prema
slici 3 ne može imati veću rezonantnu frekvenciju od 150 Hz. Iako najveći broj pisača
upotrebljava za registraciju tintu, za neke od njih koristi se poseban papir koji se sastoji od
dva sloja: podloge od tamnog papira i površinskog sloja od lako topljivog bijelog materijala
(voska ili posebne plastike). Pisaljka na svom donjem dijelu ima razapetu nit koja se
električnom strujom grije i topi gornji bijeli sloj, tako da ostaje kao trag donji sloj papira.
Postoje izvedbe s pisaljkom od metalne tanke šipke koja preko indiga ostavlja trag na papiru.
Na taj način se izbjegava mokar trag tinte, iako zapis nije jako kontrastan. Rezonantna
frekvencija je ovom slučaju malo veća i iznosi oko 200 Hz. Da bi se postigla veća granična
frekvencija potpuno je odbačena pisaljka (koja najviše doprinosi momentu inercije). Mlaz
tinte se štrca pod velikim pritiskom na papir.
6
Tako je masa pisaljke zamijenjena mnogo manjom masom tinte. I pokretni sistem je u
tom slučaju manjih dimenzija. Izvodi se od rotirajućeg permanentnog magneta učvršćenog
između dvije torzione niti u polju elektromagneta pobuđivanog strujama iz pojačala. Kroz
rotirajući permanentni magnet prolazi kapilara koja je na vrhu savijena da usmjeri mlaz tinte
na papir. Pritisak mlaza se kreće u granicama (2,5-6) MPa što ovisi o brzini pisanja. Ako je
brzina veća potreban je veći pritisak. Granična frekvencija mu je oko 700 Hz.
3. Digitalni indikatori
7
Indikatori sa tečnim kristalilma LCD (liquid – cristal – display)
8
U tom su slučaju molekule tekućeg kristala raspoređene spiralno – pa svjetlo prolazi
kroz njih zaokrečući ravan plarizacije kroz unakrsno smještene polarizatore. Djelovanjem
električnog polja molekule se zaokrenu, što ima za posljedicu – neprolaženje svjetla kroz
polarizatore (Slika 8).
9
4. Mjerenje neelektričnih veličina električnim postupcima
10
Slika 11. Otporni pretvarač sa prstenastom cijevi i živom
1- mjerni otpornici
2- unutarnji vodovi
3- prirubnica za pričvršćenje
4- zaštitna cijev
5- priključne stezaljke
6- priključna glava
11
Induktivni mjerni pretvarač
Slika 13. Mjerna kutija vage sa rasteznim Slika 14. Ovisnost R, X, Z ... o položaju
mjernim trakama jezgre u namotu
Promjene induktiviteta, a time i reaktanse jednog namota, koje nastaju kod pomicanja
jezgre su male, pa se koriste rješenja u kojima pomicanje jezgre dovodi do povećanja jednog,
a smanjenja induktiviteta drugog namota. Spajanjem namota u mosni spoj postiže se veća
osjetljivost i tačnost.
12
namota u mosnom spoju
Kondenzatorski mjerni pretvarač
1- priključna glava
2- priključne stezaljke
3- pridržni prsten
4- pridržna cijev
5- prirubnica
6- zaštitna cijev
7- izolacione cjevčice
8- termopar
13
Slika 17. Termoelement
14
5. AUTOMATSKI MJERNI SISTEMI
Pri izvršavanju ovog algoritma, automatski mjerni sistem polazi sa malim ulaznim
naponom (20 mV), uz pretpostavku da će se tada svakako dobiti da je izlazni napon manji od
zahtijevanih 4 V (da će se proći kroz petlju algoritma: 3,4,6,7 i natzad u 3). Pri svakom
prolazu kroz petlju napon iz NF generatora se povećava za 1 mV, mjeri se napon na zvučniku,
ako je taj napon manji od 4 V, ponavlja se petlja uz dalje povećavanje napona generatora.
Ovakvim postepenim povećavanjem napona na izlazu generatora postići će se u jednom
momentu da napon na zvučniku bude: V>4 V, i tada će se izaći iz petlje i otići na tačku 8
algoritma, gdje će se izračunati pojačanje pojačala.
15
Slika 18. Upotreba magistrala za povezivanje instrumenata
16
Literatura:
[1] Zdravko Vrsalović, “Električna mjerenja” (IV razred elektrotehničke škole), Ljiljan,
Sarajevo, 1998.
17