WWW.EPRAVO.

BA

I DIO: UVOD

1. POJAM I NARAV MEĐUNARODNOG PRAVA

MeĎunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni način ureĎuju odnose izmeĎu subjekata tog prava.
Glavni subjekti meĎunarodnog prava su drţave i meĎuvladine organizacije.

Izvori meĎunarodnog prava su ugovori, običaj, opća načela prava i neke vrste jednostranih akata drţava.
Za razliku od unutrašnjeg prava, koje je pravo subordinacije, meĎunarodno pravo je pravo koordinacije,
jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drţava i drugih subjekata koji su mu
u načelu potčinjeni slobodnom voljom. Suverene drţave u meĎunarodnom pravnom poretku su u
dvostrukoj ulozi: u ulozi nosilaca prava i obaveza i u ulozi stvaralaca meĎunarodnog prava.

Za razliku od unutrašnjeg prava, meĎunarodno pravo ne poznaje centralizirane organe za osiguranje i

izvršenje njegovih pravila, kao ni sudske organe sa obaveznom nadleţnošću za sve njegove subjekte.
Nadleţnost za rješavanje sporova putem stalnih i arbitraţnih meĎunarodnih sudova uvijek se zasniva na
obostranom pristanku stranaka u sporu.

Sankcije u meĎunarodnom pravnom poretku postoje, ali su specifične i decentralizirane. U slučajevima

kršenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te
mjere mogu se sastojati u:
- kolektivnom nepriznavanju protivpravnog stanja;
- osudi ponašanja putem rezolucija Generalne skupštine UN i političkih tijela drugih meĎunarodnih
organizacija;
- oduzimanju prava glasa predstavniku drţave kršiteljice u nekoj organizaciji;
- isključenju drţave iz jedne ili više organizacija;
- u najteţim slučajevima Vijeće sigurnosti na osnovu poglavlja VII Povelje UN nalaţe ekonomske i
druge sankcije protiv drţave-kršiteljice, a koje obavezuju sve drţave članice UN.

2. PODJELA PRAVILA MEĐUNARODNOG PRAVA

Najznačajnije podjele meĎunarodnog prava su:

1. S obzirom na prostornu vaţnost, meĎunarodno pravo se dijeli na opće i partikularno. Pravila općeg
meĎunarodnog prava primjenjuju se u cijeloj meĎunarodnoj zajednici. Pravila partikularnog
meĎunarodnog prava su ona čiji je domen primjene ograničen na poseban krug drţava i drugih
subjekata, krug koji je uvijek uţi od cijele meĎunarodne zajednice. Ta pravila se prvenstveno
ustanovljavaju ugovorima, ali mogu proizaći i iz partikularnog običajnog prava ili iz nekih
jednostranih akata drţava.

2. S obzirom na domet njihovog značaja, pojedina pravila meĎunarodnog prava dijele se na imperativna
(apsolutno obavezujuća – ius cogens) i dispozitivna (ius dispositivum). Ius cogens su pravila od kojih
nije dozvoljeno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim uţim odnosima. To su pravila
općeg meĎunarodnog prava. Od dispozitivnih pravila drţave mogu odstupati sklapanjem suprotnog
ugovora ili nastankom novih partikularnih običajnih pravila u njihovim meĎusobnim odnosima, a u
odreĎenim slučajevima i jednostranim aktima koji imaju pravni učinak.

3. Obzirom na formu u kojoj se očituju, pravila meĎunarodnog prava dijele se na pisana i pravila koja
nisu u pisanoj formi (najčešće u usmenoj). Pravila koja nisu pisana mogu biti običajna pravila, mada
se i ona najčešće potvrĎuju nekim pisanim aktom. Mogući su i ugovori sklopljeni u usmenom obliku,
ali se i o njima najčešće sastavlja pisani dokument. Jednostrane akte je takoĎe moguće očitovati u
usmenom obliku, npr.putem izjave odgovornog duţnosnika date putem medija i sl. Uz to, jednostrani
akti se mogu očitovati i praksom, tj. odreĎenim činjenjem ili uzdrţavanjem.
Subjektivna prava neke drţave proizilaze iz pravila objektivnog meĎunarodnog prava – pravila općeg
prava, ugovora ili jednostranih akata. Svaka drţava se moţe odreći svojih subjektivnih prava.
Istovremeno, drţava se u načelu ne moţe jednostrano razriješiti svojih duţnosti. Te duţnosti se mogu
mijenjati ili dokidati daljim razvojem općeg meĎunarodnog prava, izmjenama ili istekom ugovora kojima
je stranka, a pod posebnim okolnostima one mogu prestati zastarom (dosjelošću).

3. ODNOS MEĐUNARODNOG I UNUTRAŠNJEG PRAVA

Dualističko i monističko shvatanje

Postoje 2 osnovna shvatanja kad je u pitanju odnos meĎunarodnog i unutrašnjeg prava – dualističko i
monističko shvatanje.

Prema dualističkom shvatanju, meĎunarodno i unutrašnje pravo su 2 odvojena, ravnopravna i

meĎusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj drţavi usvoji zakon koji je suprotan njenoj
meĎunarodnoj obavezi, njeni sudovi i drugi organi primjenjivaće samo taj zakon, ali to ne isključuje
meĎunarodnu odgovornost te drţave zbog kršenja njene meĎunarodne obaveze. Zbog toga se
meĎunarodna pravila moraju prethodno transformirati u zakone i druge akte, koji potom obavezuju
drţavne organe samo po toj osnovi.

S druge strane, ako ta drţava prihvati nadleţnost nekog meĎunarodnog sudskog ili arbitraţnog tijela da
riješi spor u kome je ona stranka, prema dualističkom shvatanju meĎunarodni organ će voditi računa
samo o njenim meĎunarodnim obavezama, a ne i o njenim unutrašnjim propisima.

Prema monističkom shvatanju, meĎunarodno i unutrašnje pravo su dijelovi jedinstvenog pravnog

poretka, ali se pristalice tog gledišta sukobljavaju o pitanju da li se meĎunarodno pravo zasniva na
unutrašnjem (primat unutrašnjeg prava) ili je obrnuto (primat meĎunarodnog prava).

Pristalice primata unutrašnjeg prava svode meĎunarodno pravo na vanjsko drţavno pravo. Njihovi
argumenti su slijedeći:
a) nepostojanje naddrţavne vlasti – svaka drţava slobodno odlučuje o svojim meĎunarodnim
obavezama i o načinu njihovog izvršenja;
b) nadleţnost za zaključenje ugovora u ime drţave i za njeno obavezivanje zasnovano je na ustavu
drţave, dakle na unutrašnjem pravu.

Pristalice primata meĎunarodnog prava smatraju da obaveze drţave po meĎunarodnom pravu imaju
prednost nd njenim unutrašnjim propisima, pa i u odnosu na njen ustav. Iz takvog shvatanja proizilazi da
bi sudije u nekoj drţavi kada primjenjuju unutrašnje propise, morali neprekidno voditi računa da njihove
odluke ne budu u suprotnosti sa meĎunarodnim obavezama njihove zemlje.

MeĎunarodna stvarnost se ne moţe u cjelini uklopiti ni u jedno od navedenih shvatanja. Imajući u vidu
da je interes svake drţave da bude prihvaćena u općim i regionalnim meĎunarodnim organizacijama, stav
o primatu unutrašnjeg prava nad meĎunarodnim je u savremenim uslovima neprihvatljiv, tako da
drţavama preostaje izbor izmeĎu dualizma i primata meĎunarodnog prava. Osim toga, dualističko-
monistička rasprava sve više gubi na značaju jer su granice i razlike izmeĎu unutrašnjeg i meĎunarodnog
prava sve manje jasne, a njihovi odnosi postaju sve sloţeniji.

Običajno meĎunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drţava

Početkom 18.vijeka engleski pravnik lord Mansfield izloţio je stav po kome meĎunarodno pravo čini dio
prava Engleske. To je bio početak tzv.”doktrine inkorporacije”. Engleski sudovi direktno su primjenjivali
pravila meĎunarodnog (običajnog) prava, osim ako bi ta pravila bila u suprotnosti sa nekim zakonom koji
je usvojio Parlament ili nekom ranijom konačnom sudskom presudom.

Od druge polovine 19.vijeka preovladava tzv.”doktrina transformacije”. Po toj doktrini meĎunarodno

pravo je dio prava Engleske tek ako su njegova pravila na jasan način usvojena i učinjena dijelom prava

2
Engleske kroz zakone, sudske odluke ili praksu. Slična je i praksa zemalja čiji su pravni sistemi proizašli
iz engleskog.

U drţavama kontinentalne pravne tradicije, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, odnos prema
meĎunarodnom pravu često je regulisan u ustavnom aktu.

Primjena meĎunarodnih ugovora od strane organa drţava njihovih stranaka

U V.Britaniji vlast sklapanja i ratifikacije meĎunarodnih ugovora pripada kraljici, ali tek na savjet
premijera, ministra Krune, amabasadora ili drugih duţnosnika. Ako neki tako sklopljen ugovor zadire u
privatna prava britanskih graĎana, povlači izmjene engleskog prava, zakona parlamenta ili proširuje prava
Krune ili nameće posebne finansijske obaveze drţave, nuţno je da Parlament usvoji zakon (ili rezoluciju)
da bi ugovor postao dijelom prava Engleske. Ako se zakon ne bi usvojio, ugovor bi obavezivao Britaniju
po meĎunarodnom pravu i zemlja bi po tom pravu bila odgovorna zbog njegovog izvršenja. Zbog toga
akti Parlamenta obično prethode samoj ratifikaciji ugovora.

Ustav SAD predviĎa da predsjednik sklapa ugovore, uz uslov da ugovor potvrdi 2/3 senatora. Ugovori
ratificirani na taj način automatski postaju dio prava SAD. Sporovi koji proizilaze iz meĎunarodnih
ugovora su u nadleţnosti saveznih sudova.

Slično kao u SAD, u drţavama kontinentalne Evrope nadleţnost za sklapanje i ratifikaciju meĎunarodnih
ugovora i njihov odnos prema zakonima su često ureĎeni ustavom zemlje.

Unutrašnje pravo drţava pred meĎunarodnim tijelima

Neke meĎunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za prijem novih drţava u njihovo članstvo, te
potom stalno provjeravaju da li su pravni poredak i unutrašnja praksa njihovih članica u skladu sa
ugovornim obavezama koje proizilaze iz članstva. Drţave članice koje odstupe od tih uvjeta se izlaţu
mjerama političkog, pa i ekonomskog pritiska. To je slučaj sa Vijećem Evrope, Evropskom unijom,
OSCE-om i NATO-om.

MeĎunarodni arbitraţni i stalni sudski organi nemaju vlast odlučivanja izvan pristanka na njihovu
nadleţnost od svih stranaka u sporu, ali je nadleţnost takvih tijela danas u ekspanziji. Sud Evropskih
zajednica u Luksemburgu i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu nadleţni su za odreĎene vrste
sporova svih drţava članica EU, odnosno Vijeća Evrope.

Kad imaju nadleţnost, meĎunarodna sudska i politička tijela bez izuzetka daju prvenstvo obavezama
drţava po meĎunarodnom pravu, u odnosu na ustave i zakone tih drţava. Stalni sud meĎunarodne pravde
koji je egzistirao prije II sv.rata, je u jednoj presudi iz 1926.godine pošao i korak dalje, izjednačavajući
zakone stranaka u sporu sa običnim činjenicama. Sličan pristup imala je i Badinterova komisija
Konferencije o bivšoj Jugoslaviji.

II DIO: IZVORI MEĐUNARODNOG PRAVA

- Obiĉaj u meĊunarodnom pravu -

4. DVA ELEMENTA OBIĈAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO IURIS

Za nastanak običajnog pravnog pravila bitna su 2 elementa:

a) objektivni i materijalni element, tj. opća praksa (ponavljano vršenje);
b) subjektivni i psihološki element, da je ta praksa prihvaćena kao pravo, tj.opinio iuris sive necessitatis.

Praksa ili ponavljano vršenje obično prethodi uvjerenju o pravnoj obaveznosti. Takva praksa najčešće se
odvija u odnosima izmeĎu drţava. Pritom je vaţna ne samo praksa drţavnih organa nadleţnih za vanjsko

3
zastupanje (šef drţave, vlade, ministar vanjskih poslova, diplomatski predstavnici), već i praksa
zakonodavnih organa, kao i sudska praksa u drţavi. Ako se oruţane snage po bilo kojoj osnovi nalaze na
području druge drţave, tada od vaţnosti moţe biti i praksa vojnih organa.

Praksa mora biti stalna, istovjetna (jednoobrazna) i kontinuirana, tj. da nema značajnih prekida u
njenom vršenju tokom kojih bi prevladavala neka suprotna praksa. S druge strane, protesti i druge vrste
suprotstavljanja nekoj praksi od strane drţava, mogu spriječiti da se takva praksa transformira u običajno
pravilo.

MeĎunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa transformirala u

običajno pravno pravilo. Sve zavisi od učestalosti prakse, njenog kvaliteta i njenih učesnika.

Opinio iuris. Kriterij da bi se neki puki običaj razlikovao od običajnog pravnog pravila je uvjerenje ili
svijest da je praksa o kojoj se radi obavezna zbog postojanja odgovarajućeg pravnog pravila koje istu
nalaţe. To je opinio iuris sive necessitatis, kao bitan element postojanja običajnog pravnog pravila.

Danas je vrlo malo priznatih običajnih pravnih pravila, posebno onih imperativne prirode (ius cogens), a
koja su u praksi nastala sasvim spontano i zakoja se doslovno moţe reţi da su ostala u nepisanom obliku.
U većini slučajeva običaj je artikuliran nekim meĎunarodnim aktima u pisanoj formi.

5. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIĈAJNOG PROCESA

Materijalna i dokumentarna sredstva običajnog procesa su materijalni i dokumentarni izvori koji dokazuju
postojanje i sadrţaj odreĎenog običajnog pravila. To mogu biti ugovori, zaključci meĎunarodnih
konferencija, deklaracije političkih organa meĎunarodnih organizacija, zaključci sastanaka šefova drţava
i vlada, jednostrani akti drţava, meĎunarodna sudska i arbitraţna praksa, te nauka meĎunarodnog prava.

Ugovori. MeĎunarodni ugovor je najznačajniji izvor partikularnog meĎunarodnog prava. Uz to, ugovori
su i vrlo vaţna materijalna i dokumentarna sredstva običajnog procesa i to u procesu nastanka, izmjene i
prestanka običajnih pravila. Npr, Povelja UN je u čl.2 propisala tzv.načela Ujedinjenih nacija. Nema
sumnje da su se ta načela transformirala u opće običajno pravo i da obavezuju sve drţave svijeta,
neovisno od te ugovorne osnove. Osim mnogostranih konvencija, i niz dvostranih ugovora mogu biti
dokazom odreĎene prakse njihovih stranaka. Njihov sadrţaj čak moţe biti i dokaz uvjerenja njihovih
stranaka o postojanju nekog običajnog pravila koje ih obavezuje.

Zaključci meĎunarodnih konferencija. Završni akt neke diplomatske konferencije moţe predstavljati
ugovor za sebe. MeĎutim, ti akti mogu sadrţavati i zaključke koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi
završni akti čine neku sredinu izmeĎu ugovora i prostih preporuka. Oni mogu dati podsticaj za stvaranje
novih običajnih pravnih pravila ili mogu značiti potvrdu već postojećih pravila. Završni akt Konferencije
o sigurnosti i saradnji u Evropi iz Helsinkija 1975.godine je u tom smisu vrlo značajan. Bez obzira što taj
Završni akt nije ugovor, svako kršenje načela sadrţanih u tom aktu činilo bi grubu povredu imperativnih
normi općeg običajnog prava.

Deklaracije političkih organa meĎunarodnih organizacija. Neke od deklaracija koje je usvojila

Generalna skupština UN bile su vrlo značajne u običajnom procesu. Čak je moguće formulisati i nekoliko
općih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu:
- tekst deklaracije mora biti sročen na imperativan način i mora sadrţavati precizna pravila koja se
mogu pretvoriti u pravo. Formulacija u obliku preporuka ili ţelja ne moţe postići taj učinak;
- jednoglasno ili konsenzusom usvojene deklaracije imaju veći autoritet od onih usvojenih većinom
glasova;
- konačan dokaz o uvjerenju o pravnoj obavezi proizilazi tek iz ponašanja drţava nakon usvajanja
konkretne deklaracije. Ako se velika većina drţava pridrţava njenih načela u praksi, ili ako se one
kasnije pozivaju na tu deklaraciju kao na izvor pravnih pravila, moţe se zaključiti da je deklaracija
postigla svoj cilj.

Zaključci sastanaka šefova drţava i vlada mogu imati sličnu ili značajniju ulogu od deklaracija
usvojenih u Generalnoj skupštini UN. Oni mogu sami predstavljati praksu drţava, mogu biti dokaz već

4
postojeće prakse, a mogu biti i osnova za buduću praksu. Prema propisima općeg meĎunarodnog prava,
izjave šefova drţava i vlada obavezuju njihove drţave kad su date sa namjerom da stvore pravnu obavezu.
Dakle, takve izjave mogu čak stvarati jednostrane ili ugovorne obaveze, ali mogu biti i faktori u
običajnom procesu.

Jednostrani akti drţava mogu se sastojati od neke prakse, tj.od ponašanja ili uzdrţavanja od ponašanja,
mogu se očitovati u usmenom obliku (npr. izjave za medije), a mogu biti i instrumenti u pisanoj formi
poput zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda itd. Običajna pravila mnogih grana meĎunarodnog
prava (npr.pravo mora) razvijala su se najprije putem jednostranih akata drţava, prije nego što je dolazilo
do sklapanja dvostranih i višestranih ugovora.

Sa stanovišta postojećeg običajnog prava, neki akti drţava mogu prvobitno biti protivpravni i povlačiti
meĎunarodnu odgovornost njihovih učinilaca. MeĎutim, kumulacija takvih akata od strane većeg broja
drţava, pod uslovom da ne nailazi na proteste i protivljenje ostalih, moţe dovesti do izmjene postojećeg
običajnog prava ili do njegovog ukidanja i zamjene novim.

MeĎunarodna sudska i arbitraţna praksa. Statut MeĎunarodnog suda navodi sudska rješenja kao
“pomoćno sredstvo za utvrĎivanje pravnih pravila”. Neke presude i savjetodavna mišljenja
MeĎunarodnog suda u Hagu imaju veliki autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanju
odreĎenih pravnih pravila. Ako je MeĎunarodni sud u nekoj svojoj odluci utvrdio postojanje običajnog
pravnog pravila, na taj iskaz kao vjerodostojan će se pozivati sve drţave čijim interesima to pravilo
odgovara. U takvim slučajevima na ostale drţave pada teret da dokaţu suprotno.

Naravno, u običajnom procesu nisu jednako vaţne sve sudske i arbitraţne odluke. Neke od njih usvojene
su neznatnom većinom glasova ili odlučujućim glasom predsjednika kad su glasovi sudija bili podijeljeni.
Razlozi za neke odluke nisu bili dovoljno uvjerljivi, ili su čak protivrječili prijašnjim stavovima Suda bez
dovoljno argumenata koji bi opravdavali odstupanje od prijašnje prakse. Takve presude nisu ostavljale
traga u običajnom procesu, a nailazile su i na kritike u nauci.

Nauka meĎunarodnog prava je Statutom MeĎunarodnog suda takoĎer priznata kao “pomoćno sredstvo
za utvrĎivanje pravnih pravila”. Vrijednost nekog naučnog djela zavisi od meĎunarodnog ugleda pisca i
njegovih sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloţi svoje zaključke i stavove. U moderno
doba, od pojedinačnih djela pisaca znatno su uticajniji rezultati i zaključci nekih meĎunarodnih tijela:
- Komisija za meĎunarodno pravo je organ Generalne skupštine UN, koja bira i njene članove. Glavna
djelatnost Komisije sastoji se u pripremanju nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju
odreĎenih područja meĎunarodnog prava;
- Institut za meĎunarodno pravo je nevladino tijelo sastavljeno od ograničenog broja najuglednijih
stručnjaka koji djeluju u ličnom svojstvu (tj.ne kao predstavnici zemalja iz kojih dolaze). U okviru
djelatnosti Instituta pripremaju se nacrti rezolucija o vaţnim pitanjima meĎunarodnog prava.
Usvojeni tekstovi rezolucija, kao i obimni pripremni radovi koji se objavljuju u Godišnjaku, u nauci
se uzimaju kao vjerodostojan dokumentarni izvor meĎunarodnog prava, osim ako su ih prevazišli
kasnija praksa drţava ili ugovori o kodifikaciji.
- International Law Association (Društvo za meĎunarodno pravo) je nevladino tijelo koje okuplja
nacionalna društva za meĎunarodno pravo, ali i članove pojedince. I ono priprema i usvaja rezolucije
o vaţnim pitanjima meĎunarodnog prava. U tim djelatnostima mogu učestvovati svi meĎunarodni
pravnici koji imaju ţelju i materijalne mogućnosti za to.

6. UVJETI NASTANKA I DOMAŠAJ OPĆIH OBIĈAJNIH PRAVILA

Opći običajnih proces je jedini proces nastanka, izmjene i prestanka specifičnih pravila općeg
meĎunarodnog prava koje se primjenjuje u meĎunarodnom pravnom poretku. Prema pozitivističkom, tj.
voluntarističkom učenju, ni jedna drţava ne moţe bez svog pristanka biti vezana bilo kojim pravilom
meĎunarodnog prava. Izričiti pristanak daje se putem ugovora, a prećutni nastankom običajnog pravnog
pravila. Prema tom učenju, običajno meĎunarodno pravo zasniva se na prećutnom pristanku (tacitus

5
consensus). Kad bi ovo učenje bilo u cjelini ispravno, pravila općeg meĎunarodnog prava ne bi ni
postojala, ili bi bila toliko malobrojna da ne bi mogla činiti cjelovit sistem prava.

Pasivnost i nezainteresiranost, čak i većine drţava svijeta, ne smeta stvaranju općeg običajnog prava ako
postoje svi drugi uvjeti njegovog nastanka. Pasivnost drţava se uzima kao njihov “podrazumijevani
pristanak”.

Ako je nekoj drţavi u interesu da se odupre meĎunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do nastanka
novog općeg običajnog pravila, ona treba uloţiti protest aktivnim učesnicima te prakse. Protest se moţe
izraziti i nekim konkludentnim činom, kao npr:
- iznošenjem spora pred Vijeće sigurnosti ili Generalnu skupštinu UN;
- glasanjem za neku rezoluciju kojom se takva praksa osuĎuje;
- otpočinjanjem arbitraţnog ili sudskog postupka protiv učesnika takve prakse;
- opozivanjem diplomatskog predstavnika ili prekidom diplomatskih odnosa ako se takav korak navede
kao čin suprotstavljanja odreĎenoj praksi;
- dozvoljenim represalijama itd.

Da bi protest mogao postići ţeljeni cilj, mora biti efikasan i proporcionalan prirodi akta protiv kojeg je
usmjeren. Zbog toga se protest mora i ponavljati ako druga drţava nastavi sa svojom praksom. Protest
znatnijeg broja drţava protiv neke običajne prakse moţe spriječiti običajni proces i tada neće doći do
nastanka novog običajnog pravnog pravila. Efikasni protesti neke izolovane drţave u početnoj fazi
običajnog procesa tu drţavu mogu izuzeti iz domašaja primjene općeg običajnog pravila, čak i u slučaju
ako je to običajno pravilo nastalo. Primjer je presuda MeĎunarodnog suda o Anglo-norveškom ribolovu iz
1951.godine, kojom je presuĎeno da se pravilo o najvećoj dozvoljenoj širini ulaza u zaliv od 10 milja ne
moţe primijeniti na Norvešku, “budući da se ona uvijek odupirala svakom pokušaju da se ono primijeni
na Norvešku obalu”.

Vaţno praktično pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila općeg običajnog
meĎunarodnog prava. U praksi MeĎunarodnog suda je u vezi s tim uočen jedan paradoks u vezi pravila
ius cogens. Što je neko imperativno pravilo vaţnije, opada osjećaj duţnosti suda da dokazuje njegovu
opću običajnu prirodu. Kad treba primijeniti neko pravilo te vrste, Sud će kao vjerodostojan prihvatiti
svaki dokaz da su obje parnične stranke njime pravno obavezane, kao npr. njihovo glasanje za neku
deklaraciju Generalne skupštine UN kojom je potvrĎeno to pravilo.

Ako se radi o nekom općem običajnom pravilu od manje političke vaţnosti, teret dokazivanja pada na
drţavu koja se na njega poziva. Pritom ta drţava nije duţna direktno dokazati da je suprotna stranka
aktivno učestvovala u običajnoj praksi ili da je dala svoj izričit ili prećutan pristanak na odreĎeno pravilo.

Po pravilu će najprije pokušati dokazati da se što veći broj drţava ponaša u skladu sa tim pravilom. Kad o
sporu odlučuje neko meĎunarodno sudsko tijelo, od njega se očekuje da na osnovu dokazane prakse
ustanovi opinio iuris. Najvaţnije je dokazati da se suprotna strana nije oduprla ili izuzela od te prakse
putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju značaj protesta.

Stranci u postupku koja osporava postojanje odreĎenog običajnog pravila, dovoljno je da dokaţe kako
praksa nije bila općenita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Za nju je najvaţnije ukazati na njene
vlastite akte suprotstavljanja toj praksi. Takvi akti je izuzimaju iz primjene običajnog pravnog pravila,
čak i ako je ono nastalo.

7. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPĆEM

OBIĈAJNOM PRAVU

Svaka drţava različitim aktima nastoji da običajni proces, kao jedini proces nastanka općeg
meĎunarodnog prava, usmjeri u skladu sa svojim interesima. Najvaţniji način uticanja na običajni proces
je pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane meĎunarodnog
prava. Povelja UN u čl.13 kao jednu od funkcija Generalne skupštine navodi podsticanje progresivnog
razvoja meĎunarodnog prava i njegove kodifikacije.

6
Ove 2 funkcije (razvoj i kodifikacija) meĎusobno se proţimaju. U većini konvencija te vrste izmiješani su
propisi koji očituju već postojeća pravila općeg običajnog prava i propisi de lege ferenda, koji bar u
početku obavezuju samo stranke usvojene konvencije i to kad ona stupi na snagu, ali ne i sve druge
drţave.

U tekstovima takvih konvencija moguće je razlikovati 4 vrste pravila:

1. Ugovorni propisi o čistoj kodifikaciji – to su propisi koji očituju već postojeće pravo, tj. koji su ranije
prerasli u opće običajno pravo. Oni dakle samo odraţavaju postojeća pravila na snazi i njima se vrši
konverzija običajnih pravila u sistem pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila.
2. Propisi koji čine progresivni razvoj meĎunarodnog prava – to su pravila koja kristaliziraju postojeću
praksu u novo običajno pravilo (law crystallizing rules). Za treće drţave, koje ne postaju strankama
takve konvencije, ta pravila su još uvijek lex ferenda, koja u početku obavezuju samo stranke
učesnice konvencije i to na ugovornoj osnovi. Ali, razumno se moţe očekivati brza transformacija i
tih pravila u opće običajno pravo, pogotovo ako takva pravila predviĎaju neka nova prava za drţave.
3. Legislacija meĎunarodnog prava putem konvencija – propisi koji predviĎaju potpuno nova rješenja
za nove odnose i novonastale objektivne situacije (law generating rules). Tu običajni proces još nije
ni otpočeo. Po svom sadrţaju, takvi propisi moraju biti na jednak način primjenjivi za sve drţave i
konvencija sa takvim pravilima mora biti otvorena za pristup svim drţavama svijeta.
4. Kontraktualni propisi – iz njih proizilazi namjera stvaranja prava i duţnosti isključivo za strane u
konvenciji. U tu skupinu spadaju uobičajene završne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i
stupanju na snagu konvencije, o dozvoljenosti ili zabrani rezervi na konvenciju.

8. PARTIKULARNA OBIĈAJNA PRAVILA

Kao i opći, i partikularni običaj se sastoji iz 2 konstitutivna elementa: prakse i opinio iuris. Po svojoj
prirodi, partikularno običajno pravo je ipak sličnije ugovorima nego općim običajnim pravilima.
Partikularno običajno pravilo je u suštini prećutan sporazum (pactum tacitum), vrlo slično ugovorima u
nepisanom obliku. Zbog toga postoji velika razlika u teretu dokazivanja partikularnog u odnosu na opći
običaj. Stranka koja se poziva na partikularni običaj mora dokazati i praksu i opinio iuris stranke za koju
tvrdi da je to pravilo obavezuje.

Partikularno običajno pravilo u svakom slučaju ne smije biti u suprotnosti sa postojećim imperativnim
pravilom. Partikularna običajna pravila mogu nastajati u području djelovanja dispozitivnih normi općeg
meĎunarodnog običajnog prava. U takvom slučaju, primjenom općeg pravnog načela lex specialis
derogat legi generali, partikularna pravila imaju prednost u primjeni.

Vrste partikularnog običajnog prava:

a) Lokalni obiĉaj – lokalna običajna pravila mogu biti kontraktualne prirode, koja predviĎaju prava
samo za jednu stranku, a duţnosti za drugu;
b) Regionalni obiĉaj – regionalna običajna pravila ureĎuju odnose izmeĎu drţava iz odreĎenog dijela
svijeta koji se po nečemu razlikuje od ostalih dijelova. Sama činjenica da drţava geografski pripada
tom regionu nije dovoljan dokaz da je ona povrgnuta odreĎenom partikularnom običajnom pravu. I za
nju se treba dokazati da je to pravo prihvatila, jer je ono u protivnom ne obavezuje.
c) Specijalni obiĉaj u ugovornom odnosu – drţave stranke nekog ugovora mogu tokom njegove
primjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje tokom duţeg perioda,
a iz odreĎenih razloga se ne vrši formalna revizija njegovog teksta. Ako je praksa takvog odstupanja
stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeĎu svih stranaka ugovora, ona moţe dovesti do uvjerenja o
obaveznosti te prakse (opinio iuris), a time i do stvaranja partikularnog običajnog pravila. Takvo
pravilo de facto ima učinak revizije teksta tog ugovora.

Mada partikularni običaj nije veoma pogodan način za pravno ureĎenje meĎudrţavnih i drugih pravnih
odnosa u regionalnim okvirima, takva pravila su moguća, a kad nastanu imaju jednak učinak kao i sva
druga pravila partikularnog meĎunarodnog prava.

7
 - Pravo meĊunarodnih ugovora –
9. KARAKTERISTIKE UGOVORA KAO IZVORA MEĐUNARODNOG PRAVA

MeĎunarodni ugovori su najvaţniji način ustanovljavanja prava i obaveza subjekata meĎunarodnog prava
u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Ugovor ima odreĎene prednosti u odnosu na ostale
izvore meĎunarodnog prava:
1. Budući da se najveći broj ugovora sklapa u pisanom obliku, strane u njima mogu na precizan način
izraziti svoje meĎusobne odnose i uspostaviti ravnoteţu uzajamnih prava i duţnosti;
2. U odlučivanju i ratifikaciji, kao i o ulaganju rezervi na ugovor, drţave mogu paţljivo odmjeriti svoje
interese i očuvati svoju jednakost u odnosu na ostale ugovornice. Taj proces pospješuje pravnu
sigurnost u meĎunarodnim odnosima;
3. Neki oblici meĎunarodne saradnje se mogu urediti samo pisanim ugovorima: osnivanje nove
meĎunarodne organizacije, ugovori o trgovini, meĎudrţavnim komunikacijama, ograničenju oruţja…
4. Za razliku od običajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati, jer o
njima postoji pisani akt. MeĎutim, to ne otklanja sporove o tumačenju, a ponekad i sporove o
primjeni ugovornih propisa.

Pravo meĎunarodnih ugovora je grana općeg meĎunarodnog prava koja propisuje pravila o sklapanju
ugovora, njihovom stupanju na snagu, rezervama na ugovore, primjeni, tumačenju, izmjenama, ništavosti,
te o prestanku i obustavljanju izmjene ugovora. Najznačajniji izvor tog prava je Bečka konvencija o pravu
ugovora, potpisana 23.05.1969, a stupila na snagu 27.01.1980.godine. Pisana pravila iz te Konvencije
primjenjuju se (ili se smatraju primjenjivima) na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Nešto manje
značajna je Bečka konvencija o sukcesiji drţava u pogledu meĎunarodnih ugovora od 23.08.1978, koja je
stupila na snagu 06.11.1996.godine.

10. POJAM I VRSTE UGOVORA

MeĎunarodni ugovor sastoji se od saglasnosti volja dvaju ili više subjekata meĎunarodnog prava, s ciljem
da postigne odreĎeni učinak po meĎunarodnom pravu, stvarajući odnos prava i duţnosti izmeĎu njegovih
stranaka.

Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni učinak, potrebno je ispuniti više uvjeta:
1. Sve ugovorne strane moraju biti subjekti meĎunarodnog prava, tj.drţave, meĎuvladine organizacije ili
priznati ustanici;
2. Da bi ugovor mogao biti valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno nedopustiv
je ugovor koji je materijalno nemoguće izvršiti, ili ugovor koji je u sukobu sa nekom imperativnom
normom općeg meĎunarodnog prava.
3. Izraţena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Zbog toga su, prema općim
načelima, ništavi ugovori koji sadrţe mane u očitovanju volje neke od strana. Neke od tih mana su
uzrok apsolutne ništavosti – sukob sa ius cogens, prisila izvršena nad predstavnikom neke drţave ili
prisila izvršena na samu drţavu. Ostale mane su uzroci relativne ništavosti (zabluda, prevara,
korupcija predstavnika drţave, te druge mane koje predviĎa Konvencija).
4. Opće meĎunarodno pravo ne propisuje nikakvu odreĎenu formu ugovora. Ugovori koji nisu
sklopljeni u pisanoj formi ne gube zbog toga na svom pravnom značaju.

U načelu ne postoji hijerarhija izmeĎu ugovora koja bi bila slična hijerarhiji pravnih normi i akata u
unutrašnjem pravu. Djelomičan izuzetak od ovog načela je Povelja UN, zbog derogatorne klauzule date u
čl.103, prema kojoj se u slučaju sukoba izmeĎu obaveza članica UN po Povelji i obaveza po bilo kom
drugom meĎunarodnom aktu, ima primjenjivati Povelja.

Ugovori se mogu podijeliti po različitim kriterijima:

8
Ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku. Kriterij za podjelu je forma ugovora. Mada su
danas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. u usmenom obliku, pravno jednako obavezuju sve njihove
stranke kao i pisani sporazumi. Bečka konvencija iz 1969. ne primjenjuje se na meĎunarodne sporazume
koji nisu sklopljeni u pisanoj formi. MeĎutim, konvencija izričito propisuje da ta činjenica nije na štetu
pravne snage takvih sporazuma, kao i primjene svih pravila Konvencije koja su na njih primjenjiva.

Dvostrani i mnogostrani ugovori. Kriterij je broj ugovornih strana. Postoje značajne razlike kad je u
pitanju primjena i prestanak dvostranih u odnosu na višestrane ugovore. Dvostrani ugovor okončava se
otkazom jedne strane, dok se kod višestranih ugovora radi samo o jednostranom povlačenju jer govor po
pravilu ostaje na snazi izmeĎu preostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugovora jedne strane
ovlašćuje drugu stranu da se na tu povredu pozove kao na razlog prestanka ugovora ili suspenzije njegove
primjene. Kod višestranih ugovora propisi o prestanku i suspenziji ugovora zbog bitne povrede od strane
neke stranke su mnogo sloţeniji.

Posebnu podvrstu višestranih ugovora čine višestrani ugovori ograniĉene prirode. Ako sam ugovor ne
predviĎa drugačije, na njega su rezerve moguće samo uz pristanak ostalih njegovih stranaka. Ako neka od
stranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove drţave nasljednice moraju posebno pristupiti tom
ugovoru, poput svake treće drţave. Dakle, nema sukcesije drţava povodom tih ugovora.

Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. Ugovor-zakon se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih

ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve njihove stranke
preuzimaju iste pravne obaveze. Prema učenju Hajnriha Tripela krajem 19.vijeka, samo takvi ugovori su
izvor “objektivnog prava” i izvor meĎunarodnog prava uopće. Oni su slični (ali ne isti) zakonima u
unutrašnjim pravnim porecima drţava.

Osnova ugovora – pogodbe su volje njegovih stranaka različitog sadrţaja, ali koje su usmjerene ka istom
cilju i uzajamno se dopunjavaju, poput kupovine i prodaje.

Ugovori-ustavi meĎunarodnih organizacija. Ovi ugovori imaju 2 različite funkcije: Za drţave-stranke

nisu bitno različiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih je izvor prava i duţnosti za sve njegove
stranke, a većina takvih ugovora sklapa se bez ograničenja njihovog trajanja. Istovremeno, ugovorom te
vrste stvara se novi subjekat meĎunarodnog prava. Za taj novi subjekat, ugovor je od temeljnog, tj.
ustavnog značaja.

Većina tih ugovora propisuje postupak njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na
snagu, ne traţi se jednoglasnost već kvalificirana većina. Nezadovoljna članica, ako ne ţeli pristati na te
izmjene, moţe samo napustiti organizaciju.

Politički sporazumi (gentlemen’s agreements). Rašireno je mišljenje o postojanju sporazuma posebne

vrste koje drţave sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom da ih obaveţu samo moralno ili
politički, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo oštro razlikovanje sporazuma
drţava na istinske ugovore i pravno neobavezujuće sporazume u praksi najčešće nije opravdano.

11. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA

Sve suverene drţave su subjekti meĎunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od priznanja drugih
drţava. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja ničim nije ograničena. Kad
je u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica, one mogu imati sposobnost sklapanja meĎunarodnih
ugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu, i u granicama koje su tim ustavom
propisane. Npr. u Njemačkoj i Švicarskoj federalne jedinice uţivaju ograničenu ugovornu sposobnost, s
tim da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne saglasnosti na sklapanje svakog takvog ugovora
pojedinačno.

Vatikan je danas općenito priznat kao poseban subjekat meĎunarodnog prava. Svi konkordati i drugi
ugovori koje Vatikan sklapa sa trećim drţavama su meĎunarodni ugovori na koje se neposredno
primjenjuju propisi Bečke konvencije iz 1969.

9
Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost, ali je nesumnjivo da većina meĎuvladinih
organizacija objektivno imaju meĎunarodni subjektivitet ne samo u odnosu na njihove drţave članice, već
i prema trećim drţavama. MeĎunarodne organizacije se ravnaju “načelom specijalnosti”, tj. drţave koje
su ih osnovale daju im odreĎena ovlaštenja čije su granice odreĎene funkcijom zajedničkih interesa. Zbog
toga je ugovorna sposobnost čak i same OUN ograničenija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo koje
njene drţave članice.

Ukoliko ustavni akt neke organizacije ne propiše drugačije, ugovor koji neka organizacija sklopi u
svojstvu posebnog subjekta meĎunarodnog prava i u granicama svojih funkcija ne stvara neposredna
prava i duţnosti za njene članice.

Ustanici u nekom oruţanom sukobu ne uţivaju meĎunarodnopravni subjektivitet erga omnes.

Ograničeni subjektivitet i ograničenu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stiču tek aktom priznanja, i
to samo u odnosu na drţavu koja ih je priznala. Priznanje im moţe dati bilo ustanovljena, tj. legitimna
vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke treće drţave.

12. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

U meĎunarodnoj praksi izrasla su 2 postupka sklapanja ugovora: pojednostavljeni i sloţeni postupak, a

moguće su i kombinacije ovih dvaju postupaka.

Pojednostavljeni postupak se sastoji u razmjeni isprava (pisama, nota) i tada se ugovor sastoji od 2 ili
više meĎusobno povezanih isprava. Iz razmijenjenih pisama nesumnjivo mora proizilaziti saglasnost volja
obiju (ili svih) strana sa ciljem da postignu učinak po meĎunarodnom pravu, kao i konstatacija te
saglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i duţnosti za strane tog ugovora.

Sloţeni postupak sklapanja ugovora moţe se sastojati od više odvojenih radnji:

1. Pregovori, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora. Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta

ugovora obavljaju ovlašteni predstavnici drţava. To su šef drţave, premijer, ministar vanjskih poslova,
šef diplomatske misije u zemlji sa kojom se pregovara. Eventualni ostali predstavnici moraju imati
odgovarajuću punomoć. Bez pravnog učinka je akt koji u postupku sklapanja ugovora izvrši neovlaštena
osoba, osim ako ga drţava naknadno potvrdi. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, po pravilu je
potreban pristanak svih drţava koje učestvuju na pregovorima. To vaţi kad se radi o dvostranom ugovoru
ili ugovoru ograničenog značaja. Ako se pregovori vode na meĎunarodnoj konferenciji uz učešće velikog
broja drţava i kada se ne očekuje da će ugovor odmah po svom stupanju na snagu obavezivati sve
učesnice pregovora, Bečka konvencija predviĎa da se tekst ugovora usvaja dvotrećinskom većinom
prisutnih drţava, osim ako drţave istom većinom ne odluče da se primjenjuje neko drugo pravilo.

Ovjeravanje (autentifikacija) teksta vrši se na način predviĎen u samom ugovoru. Ako ugovor ne predviĎa
način ovjeravanja, ovjeravanje se moţe izvršiti: potpisivanjem, potpisivanjem ad referendum ili parafom
predstavnika drţava. Ovjeriti se moţe sam tekst ugovora ili završni akt konferencije u kojoj je tekst
ugovora sadrţan.

Usvajanjem i ovjeravanjem drţave još nisu dale svoj pristanak da budu vezane konkretnim ugovorom.
Zbog toga potpisivanje ugovora kao način ovjeravanja teksta nije isto što i potpisivanje kao način davanja
pristanka da drţava njime bude vezana. Potpisivanje ad referendum izričito znači da opunomoćeni
predstavnik izraţava svoju saglasnost sa utvrĎenim tekstom, ali smatra da nema dovoljno ovlaštenja da
obaveţe svoju vladu, pa čak ako je potom nuţna i ratifikacija.

Nako što se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji još nije stupio
na snagu.

2. Pristanak drţave da bude vezana ugovorom moţe se dati:

- ratifikacijom. Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogućeg stupanja na snagu,
razmotri u nadleţnim tijelima drţave prema njenom unutrašnjem pravu.

10
- potpisivanjem ugovora. Bečka konvencija predviĎa da se pristanak drţave da bude vezana ugovorom
izraţava potpisom predstavnika drţave u slijedećim slučajevima:
a) ako ugovor predviĎa da će potpisivanje imati taj učinak;
b) ako se na drugi način ustanovi da su se drţave sporazumjele da potpisivanje ima takav učinak ili
c) ako namjera drţave da potpisivanju da takav učinak proizilazi iz punomoći njenog predstavnika, ili
je izraţena tokom pregovora.
- razmjenom isprava koje čine ugovor
- pristupom ugovoru. Pristupanje ugovoru je način izraţavanja pristanka na ugovor u čijem sklapanju
neka drţava nije učestvovala, ili je učestvovala ali ga je propustila ovjeriti u predviĎenom roku.
Mogućnost pristupa nije jednaka za sve ugovore. U tom smislu postoje zatvoreni, poluotvoreni i
otvoreni ugovori. Zatvoreni ugovori ne predviĎaju pristupanje trećih drţava, ili ga čak izričito
zabranjuju. Tu spadaju svi dvostrani ugovori, te višestrani ugovori ograničene prirode. Pristup je
moguć samo ako sve stranke tog ugovora na to pristanu. Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviru
regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeţje. Takvi ugovori predviĎaju pristup samo
drţavama regiona (npr.Vijeće Evrope, Organizacija afričkog jedinstva i sl). Otvoreni ugovori kao
jedan od ciljeva imaju da okupe što veći broj zemalja. To se posebno odnosi na konvencije o ljudskim
pravima.

3. Razmjena i polaganje isprava o ratifikaciji. Ako ugovor ne odredi drugačije, drţave učesnice
dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Višestrani ugovori u tu svrhu predviĎaju
depozitara. Depozitar je drţava domaćin diplomatske konferencije, generalni sekretar ili direktor
meĎunarodne organizacije pod čijim je okriljem odrţana konferencija na kojoj je ugovor usvojen. Kod
depozitara svaka drţava pohranjuje isprave o svom prihvatanju ugovora. Duţnost depozitara je da čuva
originalni tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prepise svih isprava o potpisivanju,
ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora, kao i drţavama koje imaju pravo da
postanu stranke.

4. Registracija ugovora kod Generalnog sekretara UN i njegovo obavljivanje. Depozitar registruje

ugovor kod Generalnog sekretara UN (ukoliko se ne radi o istoj osobi). On takoĎer obavještava sve te
drţave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune predviĎeni uvjeti. Prema čl.102 Povelje, sve
drţave članice UN obavezne su da svoje ugovore (nastale nakon donošenja Povelje) registruju u
Sekretarijatu OUN, koji ih potom objavljuje. Neregistrovani ugovori pravno obavezuju ugovorne strane i
one se na njih mogu pozvati pred meĎunarodnim tijelima izvan UN (npr. pred nekim arbitraţnim
tribunalom), ali ne i pred MeĎunarodnim sudom u Hagu i ostalim organima UN. Povelja nije propisala
rok za registraciju ugovora.

Stupanje na snagu ugovora. Ugovor stupa na snagu na način i na dan koji su utvrĎeni odredbama
ugovora ili sporazumno izmeĎu ugovornih strana. Da bi stupile na snagu, višestrane otvorene konvencije
u svojim završnim odredbama predviĎaju polaganje kod depozitara odreĎenog broja isprava o ratifikaciji i
pristupu, a mogu propisati još i vremenski rok za njihovo stupanje na snagu nakon što se taj uvjet ispuni.

Ugovorne strane preuzimaju izvjesne obaveze i prije samog stupanja na snagu ugovora. One nisu duţne
izvršavati ugovor, ali su obavezne da se uzdrţe od radnji koje bi mogle osujetiti predmet i svrhu ugovora.
To pravilo se zasniva na načelu dobre vjere.

Ugovor se moţe i privremeno primjenjivati dok ne stupi na snagu. To se moţe predvidjeti samim
ugovorom, ili se ugovorne strane o tome mogu sporazumjeti na drugi način. Privremena primjena se moţe
odnositi na cio ugovor ili neke njegove dijelove. Sporazum o privremenoj primjeni obavezuje sve
ugovornice. Neka ugovornica moţe naknadno odlučiti da ne postane strankom ugovora, ako ta mogućnost
nije isključena samim ugovorom ili sporazumom svih strana. Takva ugovornica moţe jednostrano
prekinuti privremenu primjenu ugovora, a svoju odluku mora notificirati ostalim ugovornim stranama.

11
13. REZERVE NA UGOVORE

Rezerva (ograda, priuzdrţaj) je jednostrana izjava kojom drţava ţeli u odnosu na sebe isključiti ili
izmijeniti pravni učinak nekih ugovornih odredbi. Moţe se očitovati pri potpisivanju ugovora, ratifikaciji
ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding)
kojom drţava bez namjere da isključi ili preinači pravni učinak ugovornih odredbi, nekim od tih odredbi
pridaje posebno tumačenje. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, posebno kad ih ugovor
izričito zabranjuje.

Rezervu načelno moraju dopustiti sve stranke ugovora. Rezerva se ne moţe uloţiti na ugovor koji takvu
rezervu izričito zabranjuje. Ako sam ugovor ne sadrţi odredbe o rezervama, prema Bečkoj konvenciji iz
1969, u svakom slučaju je nedopuštena rezerva koja je inkompatibilna sa predmetom i svrhom ugovora, a
tu činjenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. Ako ugovor ne sadrţi odredbe o rezervama, Bečka
konvencija u pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve razlikuje 3 vrste ugovora:
a) Kod dvostranih ugovora i ugovora-pogodbi, takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke;
b) Kad se radi o ugovoru-ustavu meĎunarodne organizacije, takvu rezervu mora prihvatiti nadleţni
organ te organizacije;
c) Kod svih ostalih ugovora drţava koja uloţi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo sa onim strankama
koje takvu rezervu izričito prihvate ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od prijema
notifikacije o rezervi.

Prihvaćena rezerva uvijek mijenja ugovorni odnos na bazi reciprociteta. Dakle, ako neka drţava putem
rezerve uspije u odnosu na sebe isključiti primjenu nekih odredaba, ona od drugih stranaka nema pravo
traţiti izvršenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moţe u svakom slučaju povući i za to u načelu
nije potreban pristanak ostalih ugovornih strana.

Rezerva, izričit prihvat rezerve i prigovor na rezervu se moraju sačiniti u pisanoj formi i dostaviti
drţavama ugovornicama i ostalim drţavama koje imaju pravo da postanu stranke ugovora. Ako je rezerva
stavljena pri potpisivanju ugovora, prilikom ratificiranja je treba izričito potvrditi.

14. TUMAĈENJE UGOVORA

Postoje 3 osnovne metode tumačenja ugovora: subjektivna, tekstualna i funkcionalna. Subjektivna

metoda polazi od prvobitne namjere drţava pregovarateljica, smatrajući da je namjera stranaka najbitniji
element ugovora, a riječi u tekstu nemaju značenje ako ne izraţavaju tu namjeru.

Tekstualna metoda uzima sam tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne namjere ugovornica,
kojeg pri tumačenju treba maksimalno iskoristiti. Tek ako je tekst dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do
besmislenog ili nerazumnog ishoda, dozvoljeno je istraţivati namjeru stranaka putem drugih dokaza.

Funkcionalna (teleološka) metoda se ne obazire na prvobitnu namjeru, a ponekad ni na tekst ugovora.

Primjenom te metode ugovor se tumači s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vrši
tumačenje. Predmet i svrha višestranih ugovora mogu se izmijeniti protekom vremena.

Očito je da od izbora metode tumačenja zavisi i rezultat. Izbor metode zavisi od vrste ugovora, a još više
od organa koji tumači ugovor. Najveću slobodu u tumačenju uţivaju same ugovorne strane, kad
zajednički tumače njihov vlastiti ugovor. Uvjet za autentično tumačenje ugovora je jednoglasnost svih
njegovih stranaka.

Bečka konvencija iz 1969. postavila je opće pravilo tumačenja, u kome polazi od tekstualne metode kao
osnovne za tumačenje svih ugovora: “Ugovor se mora tumačiti u dobroj vjeri, prema uobičajenom smislu
izraza iz ugovora, u njihovom kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora”. Poseban smisao pridaje se
nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka. Spomenuti kontekst obuhvata:
a) svaki sporazum koji se odnosi na ugovor, a koji su sve stranke sklopile u vezi sa ugovorom;

12
b) svaku ispravu koju jedna ili više stranaka sastave u vezi sa ugovorom, a koju ostale stranke prihvate
kao ispravu koja se odnosi na ugovor.

Konvencija u čl.32 predviĎa i “dopunska sredstva tumačenja”, koja uključuju (ali se na njih ne svode)
“pripremne radove” i “okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen”.

Ako sam ugovor predviĎa, ili se stranke o tome sporazumiju, da je samo jedna jezična verzija
vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri tumačenju ugovora mora poštivati. Ako je
vjerodostojnost teksta ugovora utvrĎena na 2 ili više jezika, smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto
značenje u svakom vjerodostojnom tekstu. Ako uporedba vjerodostojnih tekstova pokaţe razlike u smislu,
koje primjenom navedenih pravila tumačenja nije moguće otkloniti, “usvaja se smisao koji najbolje
usklaĎuje te tekstove uzimajući u obzir predmet i svrhu ugovora”.

15. POŠTIVANJE I PRIMJENA UGOVORA

Obavezujuća snaga svih ugovora zasniva se na načelu pacta sunt servanda (ugovori se moraju izvršavati).
Ovo načelo potvrĎeno je u svim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. U tom pogledu
najautoritativniji je čl.26 Bečke konvencije iz 1969, koji navodi: “Svaki ugovor koji je na snazi veže
stranke i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri”.

Sa stanovišta meĎunarodnog prava, svaki meĎunarodni ugovor je instrument koji stvara prava i duţnosti
za njegove stranke. S tim u vezi načelo pacta sunt servanda odnosi se na sve organe svih ugovornih
stranaka. Stranka se ne moţe pozvati na odredbe svog unutrašnjeg prava da bi opravdala neizvršenje
ugovora. Njena obaveza je da otkloni smetnje u svom unutrašnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u
dobroj vjeri izvršavati svaki ugovor koji je za tu drţavu na snazi.

Ukoliko postoje odreĎena ustavna ograničenja, o istima treba voditi računa tokom pregovora, tj. prije
nego što drţava da svoj pristanak da bude vezana ugovorom, a ne nakon toga. Bečka konvencija iz 1969.
predviĎa različite načine izraţavanja pristanka na ugovor upravo da bi vlada svake drţave paţljivo
razmotrila sadrţaj ugovora i uzela u obzir svoje ustavne ograde prije nego što da svoj pristanak na taj
ugovor.

Ako bi neka ugovorna obaveza koja je vrlo dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim
promjenama, jedino preostaje otkazivanje tog ugovora. Ako je to nemoguće, drţava treba pokrenuti
postupak izmjene konkretnog ugovora. Dakle, čak i u takvim izuzetnim okolnostima, sve dok je odreĎena
ugovorna obaveza na snazi, drţava je ne smije kršiti niti odbaciti pod izgovorom da je protivustavna.

Raniji dualistički pristup odnosa izmeĎu meĎunarodnog i unutrašnjeg prava napušten je u mnogim
zemljama. Mnoge drţave su u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile postupke po kojima njihovi
graĎani i domicilirani stranci imaju pravo direktnog obraćanja meĎunarodnim tijelima za zaštitu ljudskih
prava. Neke drţave su u svojim ustavima proglasile prvenstvo meĎunarodnog nad domaćim pravom i
prvenstvo meĎunarodnih ugovora nad vlastitim zakonima.

Kad su u pitanju učinci ugovora u odnosima izmeĎu stranaka, Konvencija iz 1969. predviĎa neka opća
pravila:
a) Ugovor nema retroaktivnog učinka. Njegove stranke obavezuje od dana stupanja na snagu, ali stranke
mogu ugovoriti retroaktivni učinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi način.
b) Ugovor veţe svaku stranku za čitavo njeno područje (teritoriju), ukoliko drugačija namjera ne
proizilazi iz ugovora ili ako takva namjera nije izraţena na drugi način. Od ovog pravila postoje
izuzeci jer se neki ugovori obzirom na njihov predmet i svrhu ne mogu primjenjivati na čitavom
području drţava-stranaka (npr.ugovori o meĎunarodnim vodama, iskorištavanju svemira i sl)
c) Kršenje obaveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlači meĎunarodnu odgovornost drţave koja
te obaveze krši. Stranka koja je pretrpjela štetu se moţe pozvati na to kršenje kao na uzrok prestanka
ili suspenzije ugovora, ili primijeniti dozvoljene mjere represalija kako bi kršiteljicu natjerala da
nastavi izvršavati ugovor i da naknadi pričinjenu štetu. U svojim ugovorima drţave su slobodne

13
 utvrditi i dopunske načine za osiguranje izvršenja. Najrasprostranjeniji način osiguranja izvršenja
ugovora danas je ugraĎivanje odredbe kojom se predviĎa obavezna nadleţnost nekog stalnog suda ili
arbitraţnog tijela da odlučuje o svim sporovima.

16. UGOVORI I TREĆE DRŢAVE

Ugovor je isključivo izvor partikularnog meĎunarodnog prava i kao takav obavezuje samo njegove
stranke. Izuzeci od tog načela su:

a) Pristanak treće drţave na ugovor. Konvencija predviĎa da “za treću državu nastaje obaveza na
osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom stvoriti obavezu i ako treća
država izričito, u pisanoj formi, prihvati tu obavezu”. Strogo posmatrano, treća drţava tada i prestaje biti
“treća”.

Ugovorni odnosi koje predviĎa navedeni propis nisu poznati u praksi. MeĎutim, pravi smisao ovog
propisa jeste u sprečavanju nametanja obaveza trećoj drţavi bez njenog izričitog pismenog pristanka.
Kada ovog propisa ne bi bilo, pasivno drţanje treće drţave bi izvornim strankama ugovora dalo povoda
za tvrdnju da je treća drţava prećutno prihvatila neke obaveze iz ugovora.

“Za treću državu nastaje pravo na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom
odredbom dati pravo trećoj državi, skupini država kojoj ona pripada ili svim državama, i ako treća
država na to pristane. Njen pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovor
odreĎuje drugačije.”

Drţava koja ostvaruje pravo na osnovu navedene odredbe “dužna je poštivati uvjete za ostvarivanje ovog
prava predviĎene u ugovoru ili ustanovljene u skladu sa njegovim odredbama.” To znači da će drţava
izvršavati i sve odgovarajuće obaveze koje proizilaze iz takvog ugovora, jer ogromna većina
meĎunarodnih ugovora predviĎa izvjesnu ravnoteţu izmeĎu prava i obaveza. Na taj način navedeni propis
u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i trećih drţava.

b) Djelovanje pravila iz ugovora na treće drţave po obiĉajnoj osnovi. Radi se o pravilima koja čine
progresivni razvoj meĎunarodnog prava (vidi 7, str.9 tač.2).

17. IZMJENE I REVIZIJA (PREINAKA) UGOVORA

Stabilnost i promjene pravnog poretka. Stabilnost meĎunarodnog pravnog poretka moguće je odrţati
samo njegovom otvorenošću za promjene i progresivni razvoj na miroljubiv način. Zbog toga bi trebalo
da svaki ugovor koji se sklapa na neodreĎeno vrijeme, a koji ureĎuje vaţne odnose u meĎunarodnoj
zajednici, sadrţi odredbe o izmjenama i usklaĎivanju sa promjenama aktuelnih uvjeta pod kojima se
primjenjuje.

Temeljna pravna pravila o izmjenama meĎunarodnih ugovora:

1. Sve stranke ugovora mogu zajedničkim sporazumom izmijeniti ili preinačiti svoj ugovor, bilo kada i
iz bilo kog razloga.
2. Ako neki višestrani ugovor ima veliki broj stranaka, jednoglasnost stranaka u cilju njegove izmjene
teško je ili nemoguće postići. U nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samog ugovora o
njegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Ako nema drugačijih odredaba, izmijenjeni
ugovor se primjenjuje samo izmeĎu stranaka koje su usvojile te izmjene. MeĎu ostalim strankama
ostaje raniji ugovor. Ugovori-ustavi meĎunarodnih organizacija sa velikim brojem članica takoĎer
odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu većinu za svoju izmjenu. MeĎutim,
izmjena u ovom slučaju vaţi za sve članice te organizacije, pa one koje se ne slaţu s njima mogu
prihvatiti izmjene ili napustiti organizaciju.

Pravila o sukobu ugovora o istom predmetu. Konvencija predviĎa više propisa o primjeni uzastopnih
ugovora o istom predmetu. Glavna načela, po hijerarhijskom redoslijedu su:

14
a) Imperativne norme općeg meĎunarodnog prava, kad su sadrţane u nekom ugovoru, čine ništavim svaki
drugi ugovor koji je sa njima u sukobu u trenutku njegovog sklapanja. Nova imperativna norma čini
ništavim i okončava svaki postojeći ugovor koji je sa njom u sukobu.

b) Obaveze drţava članica iz Povelje UN, prema čl.103 Povelje, prevladavaju nad njihovim obavezama iz
bilo kojeg drugog sporazuma.

c) Ako neki ugovor odreĎuje da je podreĎen nekom prethodnom ili kasnijem ugovoru, ili da ga ne treba
smatrati inkompatibilnim sa tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost.

Osim navedenih, moguće su različite druge situacije sukoba više ugovora o istom predmetu, gdje nema
hijerarhijski postavljenih pravila. Za takve situacije primjenjuju se različita pravila:
- Kasniji ugovor moţe imati veći, ali ne i manji broj stranaka od prethodnog. Dakle, ne smije se desiti
da bilo koja stranka prethodnog ugovora ne bude stranka i kasnijeg ugovora. Za takve situacije vaţi
opće pravno načelo lex posterior derogat legi priori, s tim što se prethodni ugovor u potpunosti
zamjenjuje novim, ili se njegova primjena nastavlja u mjeri u kojoj on nije u suprotnosti sa novim
ugovorom.
- Dvije ili više stranaka prijašnjeg višestranog ugovora mogu ugovor preinačiti samo u njihovim
uzajamnim odnosima, ali Bečka konvencija predviĎa vrlo stroge uvjete da bi takav novi sporazum bio
pravovaljan. Novi sporazum je moguć: ako ugovorom takav sporazum nije zabranjen, ako nije na
štetu prava i obaveza ostalih stranaka i ako se ne odnosi na odredbu čija bi izmjena dovela do
inkopatibilnosti sa efikasnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijašnjeg ugovora.
- Ako kasniji ugovor o istom predmetu ne obuhvata sve stranke prijašnjeg ugovora, taj problem sukoba
ugovora ne moţe se riješiti jednostavnim i jasnim pravnim načelima, već Konvencija tu predviĎa više
pravila obzirom na situacije koje mogu nastati.
- Ako jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je još na snazi sklopi sa trećom drţavom novi
dvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor je inkompatibilan sa prijašnjim, ta stranka nije u stanju izvršiti
svoje obaveze prema strankama oba ugovora. Tada nastupa meĎunarodna odgovornost za stranku
obaju ugovora.

18. NIŠTAVOST UGOVORA

Pravila o postupku iz Bečke konvencije. Svaka stranka koja se pozove na to da postoji mana u njenom
pristanku da bude vezana ugovorom ili koja se pozove na uzrok osporavanja ugovora, povlačenja ili
suspenzije njegove primjene, duţna je svoj zahtjev notificirati ostalim ugovornim stranama. U notifikaciji
se navodi mjera koja se predlaţe u vezi sa daljom primjenom ugovora i razlozi za to. Ako u roku od
najmanje 3 mjeseca od prijema notifikacije ni jedna strana ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala
izjavu moţe poduzeti mjeru koju je predloţila. U suprotnom se ne moţe tvrditi da je postignut prešutni
sporazum o najavljenoj mjeri izmeĎu svih stranaka ugovora, već time nastaje spor o prvobitno
postavljenom zahtjevu.

Učinci ništavog ugovora. Odredbe ništavog ugovora u načelu su bez pravne snage od samog njegovog
sklapanja. Ako na osnovu takvog ugovora neka njegova stranka kojoj se ne moţe pripisati prevara,
korupcija ili prisila, izvrši neke radnje, ona moţe od svake druge stranke tog ugovora zatraţiti povrat u
prijašnje stanje (restitutio in integrum). Izuzetak su radnje koje su izvršene u dobroj vjeri prije pozivanja
na ništavost. One ne postaju protivpravne samim tim što je ugovor ništav.

Vaţno je napomenuti da ne moţe biti drugih uzroka ništavosti osim onih koji su izričito predviĎeno
Konvencijom. Ti uzroci se mogu podijeliti na 2 skupine: apsolutni i relativni uzroci ništavosti.

Apsolutni uzroci ništavosti su oni koji se ne mogu naknadno otkloniti i ugovor ne moţe konvalidirati
čak i ako bi drţava koja je pretrpjela štetu pristala da takav ugovor ostane na snazi. Ti uzroci su:
a) sukob ugovora sa imperativnom normom (ius cogens). Imperativna norma općeg meĎunarodnog
prava je norma koju je prihvatila i priznala čitava meĎunarodna zajednica kao norma od kojie nije
dozvoljeno nikakvo odstupanje i koja se moţe izmijeniti samo novom normom iste prirode. U svrhe
15
 Bečke konvencije ius cogens obuhvata mali krug pravnih pravila koja sva nalaţu poštivanje ljudskih
prava u vrijeme mira i oruţanih sukoba.
b) prisila izvršena na predstavnika drţave. Ugovor koji je posljedica prisile ili prijetnje izvršene na
predstavnika drţave je bez ikakvog pravnog učinka. Po ovom propisu Bečke konvencije, u tim
slučajevima se ne radi ni o apsolutno ništavom, već o nepostojećem ugovoru.
c) prisila na drţavu izvršena prijetnjom ili upotrebom sile.

Relativni uzroci ništavosti su:

- korupcija predstavnika drţave. Drţava koja se poziva na ovaj uzrok ništavosti ne moţe sama i
neposredno proglasiti ugovor ništavim, već se to čini po propisima Bečke konvencije o postupku.
- prevara;
- zabluda. Zabluda je nepoznavanje ili pogrešna predstava o nekoj činjenici ili stanju. Oprostiva
zabluda je relativni uzrok ništavosti. Ona nastupa kad drţavni organ koji je dao očitovanje ne poznaje
pravo stanje stvari, a ne moţe mu se pripisati nemar. Ako je sama drţava koja se poziva na zabludu
toj zabludi doprinijela svojim postupkom ili ako je na osnovu svih okolnosti morala znati za pravo
stanje stvari, ne moţe se pozivati na zabludu kao uzrok ništavosti.
- odredbe unutrašnjeg prava o nadleţnosti za sklapanje ugovora. Da bi ovo bio razlog ništavosti,
moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi: kršenje takve odredbe mora biti očigledno i mora se odnositi na
neko bitno pravilo.
- posebna ograniĉenja ovlaštenja za izraţavanje pristanka drţave. Da bi bilo uzrok ništavosti, ovo
ograničenje je blagovremeno moralo biti notificirano ostalim ugovornim stranama.

Ako se drţava koja na to ima pravo ne pozove na neki od relativnih uzroka ništavosti u nekom
primjerenom roku, smatraće se da je ona pristala na valjanost ugovora.

19. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAĈENJE IZ UGOVORA

Suspenzija primjene nekog ugovora je privremeno stanje u njegovom izvršenju. Ako se stranke drugačije
ne dogovore, suspenzija oslobaĎa stranke obaveza izvršenja ugovora za period suspenzije, ali ne utiče na
pravne odnose izmeĎu stranaka koji su ustanovljeni ugovorom. Bitno je načelo da se za vrijeme trajanja
suspenzije stranke moraju suzdrţati od svih radnji koje bi mogle spriječiti ponovnu primjenu ugovora. Do
suspenzije nekog ugovora u praksi dolazi vrlo rijetko.

Prestanak ugovora. Ugovor moţe prestati (ili biti suspendiran) po 4 osnove:

1. Sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) – sporazumom svih stranaka svaki
ugovor se moţe okončati u svakom trenutku, neovisno od njegovih vlastitih odredaba o trajanju,
prestanku, otkazu ili izmjenama.
2. Primjenom njegovih vlastitih propisa – u praksi najveći broj ugovora prestaje u skladu sa
odredbama koje su predviĎene u samom tekstu ugovora. Opće meĎunarodno pravo ne nameće
nikakva ograničenja u pogledu uslova koje stranke mogu propisati.
3. Kao posljedica naknadne nemogućnosti izvršenja ugovora;
4. Pod posebnim uvjetima koje propisuje Beĉka konvencija, kao posljedica kršenja ugovora.

20. NAKNADNA NEMOGUĆNOST IZVRŠENJA UGOVORA

Nastupa usljed naknadnih dogaĎaja koje stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a usljed kojih
dalje izvršenje ugovora postaje nemoguće. Uslovi mogućeg prestanka (ili suspenzije) ugovora po ovom
osnovu su slijedeći:

1. Stalni ili privremeni nestanak predmeta potrebnog za izvršenje ugovora – npr.nestanak nekog
otoka, uništenje hidrocentrale, isušenje rijeke itd. Stranka ne moţe jednostrano okončati ugovor, već
mora poštivati pravila postupka data u Bečkoj konvenciji. Ako je nemogućnost privremena, onda se
na nju moţe pozvati samo kao na uzrok suspenzije primjene. Stranka se na nemogućnost izvršenja ne
može pozvati ako je takva nemogućnost posljedica njenog kršenja obaveze iz ugovora ili bilo koje
druge meĎunarodne obaveze preuzete prema svakoj drugoj stranci ugovora.

16
2. Bitna promjena okolnosti – Radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja
ugovora, a stranke tu promjenu nisu predvidjele. Prema Bečkoj konvenciji, na takvu promjenu
okolnosti se ne može pozivati kao na uzrok prestanka ugovora, osim u 2 slučaja:
a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova za sklapanje ugovora;
b) ako učinak te promjene predstavlja korjenitu promjenu dometa obaveza koje prema ugovoru još
treba izvršiti.

Uz navedeno, Bečka konvencija isključuje primjenu tog propisa u 2 slučaja i to:

a) ako se ugovorom ustanovljava granica;
b) ako je bitna promjena okolnosti nastupila kao posljedica kršenja neke obaveze od strane stranke
koja se poziva na tu promjenu.

3. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa – Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa izmeĎu
stranaka ugovora utiče na ugovorni odnos izmeĎu tih stranaka samo u slučaju da je postojanje
diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora. U ostalim slučajevima
prekid ne utiče na ugovorni odnos.

4. Oruţani sukob izmeĊu stranaka ugovora – Ovo pitanje niije riješeno Bečkom konvencijom iz
1969. Danas nema pravnog pravila koje bi u slučaju izbijanja oruţanog sukoba okončalo bilo koju
vrstu ugovora. U slučaju izbijanja sukoba zasigurno postaju primjenjivi ugovori koji se obzirom na
njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenjivima u vrijeme tih sukoba (ţenevske i haške
konvencije o zaštiti ţrtava rata i kulturnih dobara).

Izbijanje oruţanog sukoba samo po sebi ne okončava niti suspenduje primjenu ugovora izmeĎu
učesnice sukoba i trećih drţava. Isto se odnosi i na ugovore-ustave meĎunarodnih organizacija u
slučaju sukoba izmeĎu bilo kojih njegovih stranaka.

U pogledu ostalih ugovornih odnosa vaţno je pitanje da li je Vijeće sigurnosti UN donijelo neku
obavezujuću rezoluciju koja se odnosi na taj sukob i da li je rezolucijom označila agresora ili ne. Ako
nema nikakve rezolucije, pretpostavlja se da svaka od stranaka moţe (ali ne mora) suspendirati
primjenu svakog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoba. Ako je Vijeće sigurnosti donijelo
neku obavezujuću rezoluciju, u izvršenju te rezolucije svaka drţava moţe otkazati ili suspendirati
primjenu ugovora koji je inkompatibilan sa sadrţajem rezolucije. Iz ovog prava isključena je drţava-
agresor, koja je kao takva označena rezolucijom.

5. Novi ius cogens – Ako nastane nova imperativna norma općeg meĎunarodnog prava, svaki ugovor
koji je suprotan toj normi postaje ništav i prestaje njegova dalja primjena. Prestanak ugovora po ovoj
osnovi ne ide na štetu stečenih prava nastalih izvršenjem ugovora prije njegovog prestanka, osim ako
zadrţavanje tih prava nije samo po sebi suprotno novoj imperativnoj normi.

21. KRŠENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKA

Kršenje ugovora povlači meĎunarodnu odgovornost kao i svaki drugi meĎunarodno protivpravni čin. Po
općem meĎunarodnom pravu, postoji tzv.rezidualno pravo svake drţave koja pretrpi štetu da protiv
kršiteljice preduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj način natjera da naknadi pričinjenu štetu i
nastavi izvršavati svoje ugovorne obaveze. Ne postoje pravila postupka za izvršenje prava na represalije.
Pravo na represalije je Bečkom konvencijom ograničeno i ne primjenjuje se na odredbe ugovora o zaštiti
ljudskih prava. Dakle, njegovim ostvarenjem se ne mogu pogaĎati prava pojedinaca, koji najčešće nisu
krivi za kršenje ugovornih obaveza njihove drţave. Ovo pravilo je ius cogens.

Bitna povreda dvostranog ugovora od jedne stranke ovlašćuje drugu stranku da se pozove na tu povredu
kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene.

17
Bitna povreda višestranog ugovora ovlašćuje ostale stranke da jednoglasnim sporazumom suspendiraju
primjenu ugovora u cjelini ili djelomično, ili da ga dokinu, i to:
- u odnosima prema drţavi koja je povrijedila ugovor ili
- izmeĎu svih stranaka.

Osim toga, stranka koja je posebno oštećena povredom mnogostranog ugovora moţe se na tu povredu
pozvati kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u odnosima izmeĎu nje i drţave koja je povrijedila
ugovor. Ova suspenzija se moţe odnositi na cio ugovor ili njegov dio. Dakle, radi se o jednostranoj akciji,
ali drţava koja je preduzima mora poštivati pravila postupka.

Bečka konvencija u čl.60 st.3 definiše “bitnu povredu” nekog ugovora: Bitnu povredu ugovora čini: (a)
odbacivanje ugovora koje nije predviĎeno Konvencijom; ili (b) povreda odredbe bitne za ostvarenje
predmeta ili svrhe ugovora.

22. SUKCESIJA DRŢAVA U POGLEDU MEĐUNARODNIH UGOVORA

Sukcesija je stanje nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju postojeća pravila

meĎunarodnog prava. Drţavu prethodnicu zamjenjuje jedna ili više drţava sljednica. Pravilo pozitivnog
meĎunarodnog prava je da sukcesija drţava kao takva ne utiče na granicu ustanovljenu ugovorom, na
ugovorne obaveze i prava koja se odnose na reţim granica, kao i na druge teritorijalne reţime.

Ako identitet drţave prethodnice sukcesijom nije doveden u pitanje, ili je općenito priznat kontinuitet
neke nove drţave (npr.SSSR-Rusija), takva drţava ostaje strankom svih ugovora i članicom svih
meĎunarodnih organizacija. Svi postojeći ugovori primjenjuju se u njenim novim granicama. Tek ako je
neki prijašnji ugovor bio vezan isključivo za područje na kome je nastala nova drţava sljednica ili je to
područje ta drţava izgubila cesijom, drţava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora.

Osim navedenih slučajeva, sve ostale drţave sljednice nastale iz teritorijalnih promjena drţave
prethodnice smatraju se novim drţavama. Bečka konvencija o sukcesiji drţava u pogledu meĎunarodnih
ugovora iz 1978.godine za te drţave propisuje slijedeća pravila:
a) Kad su u pitanju mnogostrane otvorene konvencije, po Bečkoj konvenciji iz 1978, drţavlje sljednice
mogu depozitaru notificirati sukcesiju konvencija po vlastitom izboru (ovo se primarno odnosi na
konvencije čiji je član bila drţava prethodnica).
b) Kod višestranih zatvorenih konvencija, ako tekst konvencije predviĎa postupak pristupanja, drţave
sljednice se moraju podvrći tom postupku. U nedostatku tih propisa, one moraju o svom pristupu
pregovarati sa svim postojećim strankama tih konvencija.
c) Kod dvostranih ugovora je nastala običajna praksa da se ti ugovori privremeno primjenjuju izmeĎu
novih drţava sljednica i trećih drţava, sve dok one ne postignu sporazum o daljoj sudbini tih ugovora.

- Jednostrani akt kao izvor meĊunarodnog prava

23. ZNAĈAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

Jednostrani akti se mogu podijeliti na one koji se ne mogu smatrati izvorom meĎunarodnog prava već
samo vrstom pravnih poslova, te na one koji se mogu smatrati izvorom meĎunarodnog prava. U prvu
skupinu spadaju notifikacija, priznanje i protest.

Notifikacija nije posebna vrsta pravnog akta, već samo oblik izraţavanja volje neke drţave. Radi se o
formalnom pismenom saopštenju drugoj drţavi neke činjenice, tvrdnje ili zahtjeva. Druga drţava moţe
osporiti sadrţaj notifikacije i ako zahtjev koji je u njoj izraţen nema pravne osnove, notifikacija će ostati
bez učinka. Budući da nema jedinstven cilj ili sadrţaj, već moţe sadrţavati različita očitovanja,
notifikacijja se ne moţe smatrati izvorom meĎunarodnog prava.

Priznanje i protest su reakcije na akte ili ponašanje neke druge drţave, te se zbog toga ne mogu smatrati
samostalnim jednostranim aktima, a još manje jednostranim aktima kao izvorom meĎunarodnog prava.

18
U drugu grupu jednostranih akata, tj.onih koji se mogu smatrati izvorom meĎunarodnog prava, spadaju:

a) Obećanje, tj.akt kojim neka drţava (ili drugi subjekat meĎunarodnog prava) preuzima nove
meĎunarodne obaveze. Da bi obećanje po meĎunarodnom pravu imalo učinka, ono mora biti dato od
nadleţnog organa, tj.onoga koji svojim očitovanjem moţe obavezati svoju drţavu (šef drţave ili
vlade, nadleţni ministar, zakonodavno tijelo i sl). Ono takoĎer mora biti izraţeno na jasan i odreĎen
način sa namjerom da se drţava obaveţe u skladu sa datim iskazom. Moţe se očitovati u pisanom, ali
i u usmenom obliku. Dato obećanje se moţe naknadno i opozvati, ali činjenica da je opozvano ne
moţe ići na štetu bilo kojeg prava, obaveze ili pravnog poloţaja ostalih subjekata, nastalih izvršenjem
obećanja prije njegovog prestanka.

b) Odreknuće, tj.akt kojim drţava napušta neko svoje postojeće subjektivno pravo proizilazi iz prava
svake suverene drţave da slobodno raspolaţe svojim subjektivnim pravima i pravno zaštićenim
interesima. Za odreknuće nije propisana posebna forma, te se ono moţe očitovati pismeno, usmeno ili
konkludentnim radnjama. U praksi se afirmiralo pravilo da se odreknuće neke drţave od njenih prava
ne pretpostavlja. Ako je odreknuće očitovano na izričit način i bez uvjeta, te ako je stiglo do adresata,
ono se ne moţe naknadno opozvati. Ako postoji sumnja o namjeri odreknuća, treba ga tumačiti u
prilog drţave koja ga je navodno očitovala.

c) Jednostrani akti kojima drţava stiče nova prava i to: okupacijom ničijeg područja, sticanjem
područja putem zastare i historijskim naslovom, te neki jednostrani akti predviĎeni pravom mora.
Najvaţniji uvjeti da bi odreĎena drţava jednostrano stekla neko pravo je da je takav način sticanja
novih prava predviĎen općim meĎunarodnim pravom koje je na snazi u trenutku očitovanja te
namjere, te da se stečeno pravo neprekidno uţiva u granicama tog prava. Ako su ti uvjeti ispunjeni, za
takav akt po pravilu nije potrebno ovlaštenje ili pristanak bilo kojeg drugog subjekta. Glavni primjeri
jednostranih akata su:
- Okupacija ničijeg područja. Efektivno i vidljivo zaposjedanje nekog područja koje u trenutku
zaposjedanja ne pripada ni jednoj drugoj drţavi je uvjet za legitimno sticanje. Danas gotovo da i
nema takvih područja na Zemlji.
- Zastara i historijska prava. Neka drţava moţe čak i bez valjanog pravnog osnova steći izvjesna prava.
Uvjet za to je da na miroljubiv način u duţem periodu izvršava vlast na nekom području ili dijelu
otvorenog mora, a da pritom ne naiĎe na otpore i proteste bilo koje druge drţave.
- Jednostrano sticanje prava priobalne drţave prema pravu mora. Opće meĎunarodno pravo mora
ovlašćuje priobalne drţave da, u skladu sa meĎunarodnim pravom, jednostranim aktima stiču
suverenost, suverena prava ili jurisdikciju nad nekim dijelovima mora u produţetku svoje obale.

III DIO: MEĐUNARODNA ZAJEDNICA

24. DRŢAVA KAO SUBJEKAT MEĐUNARODNOG PRAVA

Nastanak drţave. Starija nauka razlikovala je 2 načina nastanka nove drţave: originarni i derivativni.
Originarno drţava nastaje na području koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj drţavnoj
vlasti, tj. na ničijem području (terra nullius). Svi ostali načini nastanka nove drţave su derivativni. U
svim takvim slučajevima postoji jedna ili više drţava prethodnica i jedna ili više drţava sljednica, a
nastanak nove drţave povlači pitanja sukcesije drţava.

Nova drţava moţe nastati na osnovu pravnog akta unutrašnje ili meĎunarodne prirode. To moţe biti:
a) Unutrašnji akt drţave prethodnice, kao npr.Indian Independence Act, usvojen u Britanskom
parlamentu, kojim su nezavisnost stekli Indija i Pakistan.
b) Ugovor izmeĎu bivše kolonijalne sile i narodnooslobodilačkog pokreta;
c) MeĎunarodni ugovor (npr. ustanovljavanje Kraljevine Albanije odlukom Londonske konferencije
nakon 1.Balkanskog rata 1912).

19
d) Odlukama političkih organa UN (rezolucijom od 29.11.1947.g odlučeno je da se u Palestini stvore
jedna ţidovska i jedna arapska drţava)

MeĎunarodno pravo postavlja izvjesne kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista
transformirala u novu drţavu. Na osnovu Povelje UN, ti uvjeti su: mora postojati drţava, mora biti
miroljubiva, prihvatiti obaveze iz Povelje, biti sposobna da te obaveze izvršava, te mora biti voljna da to
čini.

U odgovoru na pitanje da li se u slučaju SFRJ radilo o secesiji ili raspadu federacije, Badinterova
komisija u svom Mišljenju br.1 od 29.11.1991.godine navodi da se drţava općenito definira kao zajednica
koja se sastoji od teritorije i stanovništva podvrgnutih organiziranoj političkoj vlasti koja takvu državu
čini suverenom. Dakle, bitni elementi ove definicije su:
a) drţavna teritorija (podruĉje). Svaka drţava mora imati područje na kojem njeni organi vrše svoje
nadleţnosti Područjem drţave odreĎene su granice njene vlasti.
b) Stanovništvo. Drţava je istovremeno i zajednica ljudi na njenom području. Ne moţe biti drţave bez
stalno naseljenih stanovnika.
c) Organizirana politiĉka vlast (suverenost). Suverenost se u meĎunarodnom pravu definira kao
vrhovna vlast drţave na njenom području, koja isključuje vlast drugih drţava i nije podvrgnuta
nikavoj višoj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se ispoljava kao nezavisnost.

Nestanak drţave. Drţava prestaje postojati nestankom nekog od 3 elementa koji je čine drţavom.
Posljedica nestanka neke drţave je da se cjelokupno njeno područje sa stanovništvom inkorporira u jednu
ili više drţava sljednica. Politička vlast drţave prethodnice time prestaje postojati.

25. TEMELJNA PRAVA I DUŢNOSTI DRŢAVA

Učenje o temeljnim pravima i duţnostima drţava počelo se širiti nakon I svjetskog rata. Da bi postigla
svoju svrhu, načela o temeljnim pravima i duţnostima moraju prerasti u pravila općeg meĎunarodnog
prava. Najznačajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i duţnosti drţava postala pravilima pozitivnog
meĎunarodnog prava jeste Povelja UN iz 1945.godine. Generalna skupština OUN je 24.10.1970.godine
konsenzusom (bez glasanja) usvojila “Deklaraciju o načelima meĎunarodnog prava u prijateljskim
odnosima i saradnji izmeĎu drţava u skladu sa Poveljom UN. Ta Deklaracija je autentično tumačenje
Povelje OUN. U njoj se izlaţe i razraĎuje 7 načela:
1. načelo zabrane sile;
2. načelo mirnog rješavanja meĎunarodnih sporova;
3. načelo neintervencije;
4. duţnost drţava da meĎusobno saraĎuju u skladu sa Poveljom;
5. načelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda;
6. načelo suverene jednakosti drţava;
7. načelo ispunjavanja prihvaćenih meĎunarodnih obaveza u dobroj vjeri.

Načelo zabrane sile. Povelja UN propisuje: “Članovi se u svojim meĎunarodnim odnosima uzdržavaju od
prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su usmjerene protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti
bilo koje države, ili su na bilo koji način nespojive sa ciljevima UN”. Deklaracija iz 1970.godine na ovu
definiciju dodaje:”Takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavljaju kršenje meĎunarodnog prava i
Povelje UN i ne smiju se nikad upotrebljavati kao sredstvo za rješavanje meĎunarodnih problema”.

Deklaracija iz 1970.godine navodi i slijedeća pravila:

- Drţave su duţne da se uzdrţavaju od svake propagande u korist agresivnog rata. TakoĎer su duţne da
se uzdrţavaju od represalija koje uključuju upotrebu sile.
- Nikakvo sticanje teritorija koje je posljedica upotrebe sile ili prijetnje silom neće biti priznato kao
zakonito.
- Svaka drţava je duţna da se suzdrţi od organiziranja ili poticanja na organiziranje dobrovoljačkih
snaga ili oruţanih skupina, uključujući plaćenike, radi njihovog ubacivanja na područje neke druge
drţave.

20
- Svaka drţava je duţna da se suzdrţi od organiziranja, poticanja, pomaganja ili učešća u graĎanskom
ratu ili terorističkim aktima u nekoj drugoj drţavi i ne dozvoliti na svom području organizirano
djelovanje u svhu izvršenja tih radnji.

Dakle, svaka prijetnja oruţanom silom ili upotreba oruţane sile je zabranjena prema općem
meĎunarodnom pravu, uz izuzetak samoodbrane. Pri pribjegavanju legitimnoj samoodbrani isključeni su
”preventivni rat” protiv mogućeg napada neke drţave ili oruţani napad u odgovoru na tzv.”produţenu
agresiju”, kad mjere samoodbrane nisu preduzete odmah i neposredno nakon oruţanog napada suprotne
strane, ili kao odgovor samo na prijetnju silom prije nego što je oruţani napad preduzet.

Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile kao što su npr. ekonomski i politički pritisak, drţava ţrtva
ima pravo da uzvrati istom mjerom. To su tzv.nenasilne represalije koje se ne smiju sastojati u upotrebi
oruţane sile.

Iz naprijed navedenog je vidljivo da opće meĎunarodno pravo imperativnom normom zabranjuje svaku
prijetnju ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti bilo koje drţave ime opće
meĎunarodno pravo ne garantira direktno svim drţavama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a pogotovo ne
njegove postojeće granice. Zabranjuju se nasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim
promjenama.

Nasuprot općem meĎunarodnom pravu, “Deklaracija o načelima kojima se drţave vode u svojim
uzajamnim odnosima” iz Helsinškog završnog akta iz 1975.godine navodi da drţave učesnice “smatraju
nepovredivim sve svoje granice, kao i granice svih država u Evropi… Shodno tome, one će se suzdržati
od svakog zahtjeva ili čina prisvajanja ili uzurpiranja dijela ili čitavog područja bilo koje države
učesnice”. Ta obaveza znači da su se sve evropske drţave članice OSCE odrekle zahtjeva za
promjenama postojećih granica u Evropi. Granice se mogu mijenjati, u skladu sa meĎunarodnim
pravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma. Na toj osnovi došlo je do pripajanja DDR SR Njemačkoj.

Načelo mirnog rješavanja meĎunarodnih sporova. Ovo načelo dato je u Povelji, a Deklaracija iz
1970.godine ne izlazi iz okvira Povelje, osim što obavezu mirnog rješavanja sporova navodi kao
univerzalnu za sve drţave.

Načelo neintervencije. Nedopuštena intervencija moţe se definisati kao diktatorsko (nasilno) miješanje
neke drţave, skupine drţava ili meĎunarodne organizacije u poslove koji spadaju u unutrašnju ili vanjsku
nadleţnost neke drţave, bez njenog pristanka.

Unutrašnja nadleţnost drţave moţe se definisati kao pravo njenog stanovništva da slobodno izabere i
razvija svoj politički, društveni, ekonomski i kulturni sistem, bez miješanja spolja. Vanjska nadleţnost
drţave se očituje u njenom pravu da bude ili ne bude član meĎunarodnih organizacija, bude ili ne bude
stranka u ugovoru, kao i njeno pravo na neutralnost.

Drţava se ne moţe pozvati na svoju isključivu nadleţnost ako je slobodnom voljom prihvatila neku
ugovornu obavezu i njome pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvršenjem. Npr.učlanjenjem u EU,
drţave prenose značajne nadleţnosti na zajedničke organe. Razvoj općeg meĎunarodnog prava je takoĎer
suzio isključivu nadleţnost drţava u nekim oblastima, što se posebno odnosi na osnovna ljudska prava i
slobode.

Ne smatraju se nedopuštenima mjere kolektivne intervencije koje Vijeće sigurnosti UN naloţi u skladu sa
Poglavljem VII Povelje. Kolektivne mjere koje neka druga organizacija preduzme bez prethodnog
odobrenja Vijeća sigurnosti su pravno nedopuštene.

Pod naĉelom neintervencije u uţem smislu podrazumijevaju se druge pravno nedopuštene mjere jedne
ili više drţava (npr.mjere ekonomskog, propagandnog ili sličnog pritiska), posebno kad se preduzimaju sa
namjerom da se iznudi neki postupak drţave protiv koje su mjere poduzete. Na takve mjere njihova ţrtva
se moţe suprotstaviti nenasilnim mjerama represalija.

21
Za razliku od ostalih prava i duţnosti koja su ovdje opisana, načelo neintervencije kao takvo nije
predviĎeno u čl.2 Povelje UN.

Duţnost drţava da meĎusobno saraĎuju u skladu sa Poveljom UN. Ove duţnosti se ustvari odnose na
saradnju izmeĎu svih drţava svijeta radi podsticanja meĎusobnog povjerenja i jačanja meĎunarodnog
mira i sigurnosti. Njihov značaj je primarno politički. Tim “duţnostima” se suprotstavlja pravo svake
drţave da sama odlučuje hoće li priznati ili ne neku drugu drţavu ili vladu, da li će uspostaviti
diplomatske odnose i stupiti u odreĎene ugovorne odnose.

Načelo ravnopravnosti i samoodreĎenja naroda. Svi meĎunarodni instrumenti koji se odnose na načelo
ravnopravnosti i samoodreĎenja pod pojmom “narod” podrazumijevaju narod u teritorijalnom, a ne u
etničkom smislu. Dakle, uţivaoci tog načela su svi stanovnici jednog područja, bez obzira na to da li to
područje već čini drţavu, da li je dio neke drţave ili je u nesamoupravnom poloţaju u odnosu na drugu
drţavu.

Najvjerodostojniji instrument kojim se ureĎuje i razraĎuje ovo načelo je Deklaracija iz 1970. U

deklaraciji se moţe uočiti razlika izmeĎu unutrašnjeg i vanjskog samoodreĎenja naroda. Na unutrašnje
samoodreĎenje odnosi se navod Deklaracije prema kome “…svi narodi imaju pravo da slobodno, bez
miješanja izvana odrede svoj politički status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i
svaka država je dužna poštovati to pravo u skladu sa odredbama Povelje”. Ovo pravo odnosi se na sve
graĎane neke teritorijalne cjeline, koja moţda još i nije stekla nezavisnost.

Prema Deklaraciji, način primjene prava naroda na samoodreĎenje je “stvaranje suverene i nezavisne
države, slobodno udruživanje ili ujedinjenje sa nekom nezavisnom državom ili prihvatanje slobodnom
odlukom naroda bilo kojeg drugog političkog statusa”.

Deklaracija u 2 zadnja stava nastoji uskladiti načelo ravnopravnosti i samoodreĎenja naroda sa načelom
teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti postojećih drţava. Tako se u predzadnjem stavu navodi da
“ništa u prethodnim stavovima ne treba tumačiti kao da ovlašćuje ili podstiče bilo kakvu akciju koja za
cilj ima razbijanje ili ugrožavanje, potpuno ili djelomično, teritorijalne cjelovitosti ili političkog jedinstva
suverenih i nezavisnih država koje se ponašaju u skladu sa naprijed proglašenim načelom jednakih prava
i samoodreĎenja naroda i koje imaju vladu koja predstavlja cjelokupni narod tog područja, bez razlike
u pogledu rase, vjere ili boje.”

Posljednji stav Deklaracije izričito nalaţe svim drţavama poštivanje cjelovitosti svih drugih postojećih
drţava, pa i ostalih teritorijalnih cjelina, i to čak i na uštrb uţivanja prava na samoodreĎenje njihovih
stanovnika: “Svaka država se mora uzdržavati od bilo kakve akcije koja za cilj ima djelomično ili potpuno
razbijanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti neke druge države ili zemlje”.

Načelo suverene jednakosti drţava. Pravna jednakost drţava proizilazi iz svojstva drţave da je suverena i
da je subjekat meĎunarodnog prava. Povelja UN navodi da se OUN temelji na načelu suverene jednakosti
svih svojih članova. Istovremeno, sama Povelja daleko odstupa od tog načela u pogledu prava 5 stalnih
članica Vijeća sigurnosti. Deklaracija iz 1970. navodi da su sve drţave ravnopravni članovi meĎunarodne
zajednice, bez obzira na razlike ekonomske, socijalne, političke i druge prirode.

Načelo ispunjavanja prihvaćenih meĎunarodnih obaveza u dobroj vjeri. Čitavo meĎunarodno pravo
zasnovano je na načelu pacta sunt servanda, te na duţnosti svih drţava da se pridrţavaju pravila općeg
meĎunarodnog prava.

26. SUKCESIJA DRŢAVA

Sukcesija drţava je stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama, na koje se primjenjuju sva
pravila meĎunarodnog prava. Postoji 6 glavnih tipova teritorijalnih promjena:
1. Ustup (cesija) – postojeća drţava prethodnica ustupa dio svog područja postojećoj drţavi slijednici.
Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka postojeće, niti do nastanka neke nove drţave.

22
2. Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) – Drţava prethodnica u cjelosti postaje dijelom druge, već
postojeće drţave slijednice. Dakle, drţava prethodnica prestaje postojati, a drţava slijednica proširuje
svoje područje (npr.uključenje DDR u SR Njemačku 1990).
3. Ujedinjenje – 2 ili više drţava prethodnica se ujedinjuju u novu drţavu slijednicu i time gube svoju
drţavnost. Dakle, nastaje jedna nova drţava slijednica (npr.ujedinjenje AR Jemen i DNR Jemen u
Republiku Jemen 1990).
4. Odvajanje (secesija) – Na dijelu ili dijelovima područja drţave prethodnice nastaju jedna ili više
novih drţava slijednica. Dakle, drţava prethodnica i dalje postoji ali na umanjenom području, a
istovremeno nastaju 1 ili više novih drţava.
5. Raspad (disolucija) – Drţava prethodnica prestaje postojati, a na njenom području nastaju 2 ili više
novih drţava slijednica (SFRJ). Dakle, za razliku od secesije, drţava prethodnica pri raspadu prestaje
postojati, a sve drţave slijednice su nove drţave.
6. Podjela (partition) – Više susjednih drţava slijednica meĎusobno podijele područje drţave
prethodnice koja prestaje postojati. Takav tip promjena danas je teško zamisliv.

Godine 1983. usvojena je Bečka konvencija o sukcesiji drţava u pogledu drţavne imovine, arhiva i
dugova, koja je pravnički daleko kvalitetnija od ranije spomenute Konvencije iz 1978. MeĎutim, da bi
Konvencija stupila na snagu potrebno je da najmanje 15 drţava postane njenim strankama.

Temeljna pravila meĎunarodnog prava koja se tiču sukcesije drţava su:

Drţavljanstvo. Svaki pojedinac na području koje je promijenilo suverenitet ima pravo na drţavljanstvo.
Novonastale drţave slobodne su vlastitim zakonima ureĎivati pitanja svog drţavljanstva, ali se ukupnom
primjenom tih zakona ne smiju stvarati apatridi. Da bi izbjegle apatridiju, drţave mogu pojedinačna
pitanja drţavljanstva ureĎivati ugovorima.

Penzije. Svaka osoba zadrţava pravo na penziju koje je stekla u drţavi prethodnici. Drţave sljednice
trebaju sklopiti sporazume o isplati penzija,a do sklapanja takvih sporazuma svaka drţava bi privremeno
trebala isplaćivati penzije svim osobama koje su stalno nastanjene na njenom području, čak i ako ne
steknu njeno drţavljanstvo.

Vlasnička prava. Naprijed navedeno vaţi i kad je u pitanju uţivanje privatne imovine fizičkih i pravnih
osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijeţe podjeli izmeĎu drţava slijednica.

Drţavni arhivi. Iz definicije u čl.20 Bečke konvencije iz 1983.godine proizilazi da drţavne arhive drţave
prethodnice čine dokumenti (uključujući filmske, elektronske i druge zapise) koje su drţavni organi
prethodnice izdavali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na dan sukcesije pripadali drţavi
prethodnici. To znači da arhivi uţih teritorijalnih cjelina, crkveni, privatni i drugi slični arhivi nisu
predmet sukcesije.

Drţavni arhivi koji jesu predmet sukcesije dijele se na 3 skupine:

1. Dijelovi koji radi redovnog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija moraju biti u drţavama
slijednicama. Ovi dijelovi se moraju u kopijama predati svim tim drţavama.
2. Dijelovi koji se direktno odnose na područje jedne ili više drţava slijednica, osim onih iz prethodne
tačke. Te dijelove treba u originalima predati tim drţavama slijednicama. Ako ih ima više, one trebaju
odlučiti koja od njih će dobiti originale, a koja kopije tih dijelova arhiva.
3. Kad se radi o raspadu i nestanku drţave prethodnice, svi ostali drţavni arhivi prelaze na drţave
sljednice “na pravičan način, vodeći pritom računa o svim relevantnim okolnostima”.

Pravilo meĎunarodnog prava je da svi drţavni arhivi drţave prethodnice, ma gdje se nalazili i bez obzira
na koga budu preneseni, moraju ostati otvoreni za slobodan pristup, korištenje i kopiranje ostalim
drţavama slijednicama. To pravilo se posebno odnosi na ”tekuće arhive” (current archives) drţave
prethodnice, koje su neophodne da bi se utvrdio obim drţavne imovine i dugova, kao i obim samih
drţavnih arhiva koje su predmet sukcesije.

23
Drţavna imovina. Prema Bečkoj konvenciji iz 1983, izraz “državna imovina države prethodnice
označava imovinu, prava i interese koji su na datum sukcesije prema unutrašnjem pravu države
prethodnice pripadali državi prethodnici”. Shodno tome, imovina bivših drţava članica federacije,
imovina gradova, općina i drugih teritorijalnih cjelina, kao i privatna imovina, nisu predmetom sukcesije.

Nepokretna drţavna imovina ostaje drţavama slijednicama na području kojih se nalazi. Ako je veoma
neravnomjerno rasporeĎena (npr.kasarne ili druga vojna postrojenja), postoji mogućnost njene procjene i
uzajamnih pravičnih kompenzacija. Sva ostala nepokretna i pokretna imovina drţave prethodnice,
uključivši i onu koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se izmeĎu drţava slijednica u pravičnim razmjerima.

Drţavni dugovi. Dugovi drţave prethodnice dijele se na tzv.alocirani i nealocirani (opći) dug. Dug koji je
napravila neka bivša federalna jedinica ili pravna osoba sa njenog područja, ili ga je podigla (ili
garantirala) drţava prethodnica ali je u cjelini potrošen na području koje je postalo područjem drţave
slijednice, prelazi na tu drţavu slijednicu. Opći nealocirani dug drţave prethodnice (npr.kredit radi
odrţanja monetarne stabilnosti ili radi zajedničkih troškova) se dijeli izmeĎu drţava slijednica po ključu
koji vaţi za podjelu imovine.

Sukcesija u članstvu meĎunarodnih organizacija. Prema Bečkoj konvenciji o sukcesiji drţava u pogledu
ugovora iz 1978.godine, moţe se zaključiti da ne postoji nikakvo pravilo općeg meĎunarodnog prava u
pogledu sukcesija drţava u članstvu u meĎunarodnim organizacijama. Osim ako je drţava prethodnica ili
drţava slijednica očuvala svoj meĎunarodni identitet (slučajevi cesije ili dekolonizacije), u svim ostalim
slučajevima teritorijalnih promjena odlučujuća je politička volja većine drţava članica odreĎene
organizacije.

27. SLOŢENE DRŢAVE

Sve drţavne cjeline mogu se podijeliti na 2 velike skupine: centralističke ili unitarne i sloţene drţave. U
unitarnim drţavama postoji jedinstvena vlast za cijelo drţavno područje i jedinstveni organi
meĎunarodnih odnosa. Mnoge takve drţave imaju razvijenu samoupravu na pokrajinskom i općinskom
nivou, sa predstavničkim organima koje biraju graĎani. U sloţenim drţavnim zajednicama po pravilu
postoje neka zajednička tijela, ali uz to svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe sa
isključivom nadleţnošću, u koju se vlast zajednice ne smije miješati.

Historijski posmatrano, postojale su slijedeće vrste sloţenih drţava: personalna unija, realna unija,
konfederacija i federacija. Danas je federacija jedini oblik sloţene drţave koji je zastupljen u svijetu.

Personalna unija bila je prolazna, pa i slučajna zajednica dvaju drţava u osobi jednog vladara. Vladar
jedne je dolazio i na čelo druge drţave nasljeĎivanjem ili izborom za vladara u drugoj drţavi. Te drţave
su ostajale samostalne i neovisne, i bez drugih zajedničkih organa, te personalna unija nije bila subjektom
meĎunarodnog prava.

Realna unija osnivana je sa namjerom da bude trajna. Osim zajedničkog vladara imala je i druge
zajedničke organe (šefa vlade, odbrana, finansije, vanjski poslovi i sl). Prema inostranstvu realna unija je
nastupala kao jedinstven subjekat meĎunarodnog prava. Članice su povremeno nastupale i samostalno u
meĎunarodnim odnosima, i to u poslovima koji nisu preneseni na uniju (npr.PTT sluţba, carinski ugovori
itd). Najpoznatiji primjer ove unije je Austrougarska monarhija 1867.-1918.godine.

Konfederacija je savez drţava u kome su drţave članice dobrovoljno prenosile izvjesne nadleţnosti i
ovlaštenja na konfederalne organe, stvarajući pritom novu pravnu osobu, koja nije bila nova drţava i nije
bila nadreĎena svojim članicama. Sama konfederacija nije imala ni jednu karakteristiku drţave:
drţavljane, drţavno područje niti suverenu vlast. Mada nisu bile drţave, sve konfederacije su bile priznate
od stranih drţava kao posebni pravni subjekti.

Primarni cilj udruţivanja u konfederacije bio je predstavljanje drţava članica prema inostranstvu i njihova
zajednička zaštita od vanjskog napada. Odnosi izmeĎu drţava članica konfederacije regulisani su
ugovorom o njenom osnivanju koji je bio meĎunarodni ugovor, kao i drugim pravilima meĎunarodnog
prava. Osim u nadleţnostima koje su ugovorom prenijele na zajedničke organe, u svemu ostalom su

24
drţave članice bile u potpunosti izjednačene sa drugim suverenim drţavama svog vremena. Glavni i u
većini konfederacija jedini zajednički organ bio je konfederalni sabor, čiji članovi su bili imenovani od
svojih drţava i zastupali njihove interese. Dakle, ove članove nisu birali graĎani, nti su oni izraţavali
volju birača.

Federacija. Za razliku od konfederacije koja je savez drţava, federacija je savezna drţava, koja ima svoje
stanovništvo, područje i suverenu vlast. Temeljni akt federacije nije meĎunarodni ugovor, nego federalni
ustav. Članove federalnih organa vlasti u potpunosti ili djelomično biraju graĎani federacije. Njime
drţave članice na savezne organe prenose vrlo značajne i široke nadleţnosti. Karakteristika istinske
federacije je podjela vlasti, odnosno nadleţnosti izmeĎu saveznih i organa federalnih jedinica. U tom
smislu postoje funkcije koje su u isključivoj nadleţnosti federacije, u zajedničkoj nadleţnosti federacije i
federalnih jedinica, te u isključivoj nadleţnosti federalnih jedinica.

Federacija je kao drţava istinski i potpuni subjekat meĎunarodnog prava. Drţave članice federacije po
pravilu nemaju pravo na direktne diplomatske i konzularne odnose sa drugim drţavama. Samo u
slučajevima kad im savezni ustav to dozvoljava, federalne jedinice su subjekti meĎunarodnog prava, ali
sa vrlo ograničenom poslovnom sposobnošću (predviĎeno u SR Njemačkoj i Švicarskoj).

28. TRAJNO NEUTRALNE DRŢAVE

Trajna neutralnost je pravno i političko stanje neke drţave kojoj njen meĎunarodni poloţaj zabranjuje da
učestvuje u bilo kom oruţanom sukobu ili da njeno drţavno područje postane područjem ratnih operacija
trećih drţava. Trajnu neutralnost treba razlikovati od neutralnosti u nekom oruţanom sukobu, koja je
faktičko stanje i traje dok traje sukob. TakoĎer je treba razlikovati od političke neutralnosti koja nije
meĎunarodno priznata. Švedska je npr. ostala neutralna u svim sukobima još od 1815, ali joj taj poloţaj
nije meĎunarodno priznat niti garantiran.

Sticanjem poloţaja trajne neutralnosti, drţava pristaje na neka ograničenja suvereniteta. Ona prihvata
obavezu suzdrţavanja od učešća u napadačkim ratovima, ali zadrţava pravo na odbranu i u tom cilju ima
pravo da drţi oruţane snage, osim ako je njeno područje demilitarizirano. Osim toga, neutralna drţava
nema pravo sklapati napadačke, ali ni odbrambene saveze koji bi mogli kompromitirati njen poloţaj
neutralnosti.

Treće drţave koje prihvataju poloţaj trajne neutralnosti neke drţave se obavezuju da toj njenoj
neutralnosti neće naškoditi. Tzv.”drţave jamci” (garanti) ugovorom o trajnoj neutralnosti preuzimaju
obavezu da će oruţanom silom intervenirati u slučaju agresije na trajno neutralnu drţavu, da bi se taj
poloţaj ponovo uspostavio. Danas su trajno neutralni Švicarska, Vatikan i Austrija.

Švicarska je politiku nemiješanja o oruţane sukobe vodila od 1481.godine. Formalno i stvarno priznanje
trajne neutralnosti Švicarska je dobila na Bečkom kongresu 20.03.1815.godine. Taj njen poloţaj potvrĎen
je i Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919.godine.

Drţava Vatikanskog Grada ustanovljena je Lateranskim ugovorom Svete stolice sa Italijom iz 1929. To
područje je i demilitarizirano.

Austrija je svoju trajnu neutralnost proglasila Ustavnim zakonom od 25.10.1955.godine. Tekst tog
Ustavnog zakona Austrija je notificirala svim drţavama sa kojima je odrţavala diplomatske odnose, sa
molbom za priznanje tog poloţaja. Neke drţave su izričito dale to priznanje, druge su ga primile k znanju,
ali se ni jedna drţava nije suprotstavila tom Ustavnom zakonu. Iz toga je proizašlo općenito priznanje
trajne neutralnosti Austrije u svijetu.

29. PRIZNANJE DRŢAVA I VLADA

Priznanje nove drţave. O učincima priznanja nove drţave u nauci postoje 2 suprotna gledišta. Po jednom,
meĎunarodno priznanje ima konstitutivne učinke i ono je ustvari četvrti uslov samog postojanja drţave.
Po drugom, prihvaćenijem stanovištu, priznanje ima samo deklaratorni učinak, jer postojanje nove

25
drţave, sa svim pravnim posljedicama, neće biti dovedeno u pitanje ako je jedna ili više drţava odbiju
priznati.

Ipak se moţe reći da je pitanje priznanja suviše sloţeno da bi se moglo riješiti prihvatanjem jednog ili
drugog stanovišta. Nova drţava ne moţe uspostaviti dvostrane odnose sa drugim drţavama prije nego što
je oni priznaju, a dok god nije u članstvu meĎunarodnih organizacija, drţava je manje-više izolirana u
mnogostranim odnosima. Tek priznanje normalizira odnose izmeĎu nove drţave i one koja ju je priznala.

MeĎutim, postojanje nepriznate drţave ne moţe se ignorisati. Teritorija nepriznate drţave koja ispunjava
sve uslove drţavnosti, a pogotovo efektivnu vlast, ne moţe se smatrati ničijim područjem slobodnim za
sticanje putem okupacije. Njeno područje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja,a brodovi koji
plove pod zastavom nepriznate drţave ne mogu se smatrati brodovima bez nacionalne pripadnosti, a još
manje piratskim brodovima.

Opće meĎunarodno pravo ne propisuje način priznanja nove drţave, te se ono moţe dati izričito, prećutno
i konkludentnim radnjama. Prema općem meĎunarodnom pravu ne postoji duţnost priznanja, niti
odgovarajuće pravo drţave da bude priznata, već se radi o aktu slobodne volje koji spada u diskreciono
pravo svake drţave.

Priznanje nove vlade. U slučaju promjena u nekoj drţavi koje su nastale u skladu sa ustavom propisanim
postupcima, ostale drţave nemaju pravo da se miješaju u takve promjene. MeĎutim, ako u nekoj drţavi
doĎe do promjene vlasti neustavnim putem (drţavnim udarom ili revolucijom), dolazi u pitanje priznanje
nove vlade od drugih zemalja. Ovo je posebno izraţeno ako 2 vlade pretendiraju da obnašaju vlast ili ako
zbačena vlada nastavi djelovati u inostranstvu.

Prema općem meĎunarodnom pravu, kao i priznanje nove drţave, priznanje nove vlade je čin slobodne
volje svakde drţave. Priznanje novoj vladi redovno se daje kad se ustalila i kad efektivno vrši vlast na
čitavom drţavnom području. Nova vlada moţe biti priznata de jure i de facto. Priznanje de jure je
potpuno, konačno i djeluje retroaktivno, tj. od preuzimanja vlasti a ne od dana priznanja. Priznanje de
facto moţe se uzeti kao privremeno, kad se nova vlast u drugoj drţavi još nije sasvim ustalila i nije
uspostavila potpunu kontrolu nad čitavim drţavnim područjem, ili se još sumnja da je u stanju ispunjavati
sve uvjete koji se veţu za njeno priznanje.

30. USTANICI I OSLOBODILAĈKI POKRETI

MeĎunarodni subjektivitet. Ustanici i oslobodilački pokreti ne uţivaju meĎunarodni subjektivitet koji bio
djelovao erga omnes. Oni se bore za drţavnost na dijelu teritorije neke drţave ili za vlast u drţavi. Tokom
te borbe njih moţe priznati vlada protiv koje se bore, kako bi otklonila vlastitu odgovornost za djela
ustanika prema strancima i njihovoj imovini na teritoriji te drţave. TakoĎer ih mogu priznati neke treće
drţave. Priznavanje ustaničke vlasti i oslobodilačkih pokreta uvijek ima konstitutivne učinke. Za drţavu
koja ih ne priznaje oni nisu nikakav subjekat meĎunarodnog prava.

Priznanje zaraćenosti u graĎanskom sukobu. U prvoj polovini 19.vijeka razvila se praksa priznanja
zaraćenosti. Preduvjet priznanja zaraćenosti bila je pretpostavka da obe strane poštuju pravila ratnog
prava i da su pod organizovanom komandom. Podrazumijevalo se takoĎe da su pobunjenici uspostavili
faktičku vlast nad širokim područjem. Drţava koja je priznala zaraćenost je sa svoje strane preuzimala
sve obaveze neutralnosti u tom sukobu u odnosu na obe zaraćene strane.

Priznanje ustanika. U drugoj polovini 19.vijeka u Americi je nastala praksa priznavanja ustanika. Treće
drţave su se tim priznanjem uzdrţavale od toga da pobunjenike tretiraju kao kršioce prava, a da bi
zaštitile svoje drţavljane i brodove s njima su uspostavljale neku vrstu odnosa kao sa de facto vlastima.

Priznanje “naroda”. Tokom I sv.rata u 1917. i 1918.godini Francuska i Britanija priznale su poljski i
čehoslovački “narod”. Do tada se narodi nisu smatrali subjektima meĎunarodnog prava. To priznanje
imalo je politički značaj, jer su se predstavnici priznatih “naroda” mogli na Versajskoj mirovnoj
konferenciji zalagati za svoju drţavnost.

26
Narodnooslobodilački pokreti. Nakon II sv.rata počeo je proces dekolonizacije, te je priznanje
narodnooslobodilačkih pokreta postalo političkim sredstvom mnogih drţava. Nakon što je blok
novoosloboĎenih i antikolonijalnih drţava postao većinski u Generalnoj skupštini UN, neki od organa
OUN priznali su te pokrete i oni su stekli poloţaj posmatrača u različitim organima i ustanovama UN.
Palestinska oslobodilačka organizacija dobila je poloţaj punopravnog člana u Arapskoj ligi i njenim
ustanovama.

Drţave koje priznaju oslobodilačke pokrete dozvoljavaju im osnivanje informativnih ureda na svom
području. Neke od njih priznaju pune diplomatske povlastice i imunitete tim uredima.

31. ZAVISNE TERITORIJE I POSEBNI SLUĈAJEVI SUBJEKATA

MEĐUNARODNOG PRAVA

U pravu nikada nisu postojali “čisti oblici” odreĎenih odnosa ovisnosti. Uvijek je bilo nuţno izučavati
svaki od tih slučajeva za sebe, jer su uprkos istim nazivima imali vrlo različite sadrţaje. Neki od odnosa
ovisnosti koji su se u meĎunarodnom pravu oblikovali u stalnijim oblicima su:

Vazalitet. Smatralo se da meĎunarodnopravno priznati vazalitet nastaje jedino ako drţava sizeren
preuzme neke ugovorne obaveze i ograničenja u korist vazalne drţave prema trećim drţavama. Dok su
trajale, vazalne drţave su se mogle smatrati subjektima meĎunarodnog prava, sa ograničenom poslovnom
sposobnošću. Jedno od obiljeţja vazaliteta je bilo plaćanje godišnjeg danka sizerenu. Visina danka
odreĎivala se ugovorom.

Protektorat. Po definiciji protektorat bi obuhvatao duţnost jače drţave da štiti slabiju u odnosima prema
trećim drţavama. Osim odbrane, drţave protektori su izvršavali i pravo meĎunarodnog zastupanja štićene
drţave, kao i značajno miješanje u njene unutrašnje stvari. Drţave protektori su ugovorom sebi
osiguravale gotovo potpuni nadzor nad unutrašnjim organima vlasti, tako da je drţavnost protektorata
ostajala forma bez sadrţaja. Drţave pod protektoratom zadrţavale su svojstvo posebnog subjekta
meĎunarodnog prava, a ugovori sklopljeni sa trećim drţavama prije nametanja protektorata ostajali su na
snazi.

Sistem mandata Lige naroda. Pakt lige naroda usvojen je kao sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora
1919.godine. Paktom je bio ustanovljen sistem mandata sa izvjesnim meĎunarodnim nadzorom nad
izvršenjem obaveza. Prema stepenu dostignutog razvoja sva mandatna područja bila su podijeljena na 3
kategorije: A, B i C. Mandati A bili su “zajednice” koje su dostigle toliki stepen razvoja da njihovo
postojanje kao neovisnih naroda moţe biti priznato “pod uslovom da primaju savjete i pomoć mandatara
dok ne postanu sposobne da same sobom upravljaju”. Tu su spadale ranije osmanske pokrajine na
Bliskom istoku. Mandati B odnosili su se na narode centralne Afrike, u bivšim njemačkim kolonijama,
koji nisu imali posebnu političku organizaciju. Njima je mandatar upravljao uz odreĎena ograničenja i
obaveze. Mandati C su bila najmanje razvijena područja. Njima je mandatar upravljao po svojim
zakonima, kao dijelovima svog područja, pod uvjetima predviĎenim za mandate B.

Starateljski sistem UN. Povelja UN je u poglavlju XII donijela propise o novom sistemu starateljstva,
koji je zamijenio predratni sistem mandata. Poglavljem XIII ustanovljeno je i Starateljsko vijeće, kao
jedan od 6 glavnih organa UN. Za svako područje sklapao se poseban sporazum izmeĎu zainteresirane
drţave i UN, u kome su obaveze “upravne vlasti” bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio je
postepeni razvitak tih područja “prema samoupravi ili neovisnosti”. Mada su pomenuti propisi Povelje i
danas formalno na snazi, a Starateljsko vijeće još nije raspušteno, sva ta područja su odavno stekla
nezavisnost.

Nesamoupravna područja prema Povelji UN. Poglavlje XI Povelje UN nosi naziv “Deklaracija o
nesamoupravnim područjima”. Njome su drţave članice UN koje su imale kolonije, protektorate i druga
nesamoupravna područja preuzele odreĎene pravne obaveze prema tim područjima. Priznale su načelo da
su interesi stanovnika tih područja primarni i prihvatile “kao svetu duţnost” da unapreĎuju njihovo
blagostanje. Vrhunac tog razvoja bilo je usvajanje Deklaracije o davanju nezavisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima, koju je Generalna skupština usvojila 1960.

27
Područja pod posebnim meĎunarodnim poloţajem (internacionalizirana područja). Ta područja imala
su vrlo raznolik meĎunarodni poloţaj.
a) Neovisna država Krakov ustanovljena je 1815.g na Bečkom kongresu od strane Austrije, Pruske i
Rusije. Prvobitno je bilo predviĎeno da pod zajedničkim protektoratom Krakov uţiva znatnu
autonomiju, ali nakon što je pomenuta autonomija postepeno suţavana, 1846.godine to područje je
pripojeno Austriji. Neovisna drţava Krakov nije se mogla smatrati subjektom meĎunarodnog prava.
b) MeĎunarodna zona Tangera takoĎer nije bila subjekat meĎunarodnog prava. Ta luka je ostala pod
nominalnom suverenošću marokanskog sultana i nakon što je on 1912.godine potpao pod francuski
protektorat.
c) Slobodni grad Danzig je stvoren Versajskim ugovorom iz 1919.godine. Taj grad je ţeljela anektirati
Poljska, ali su se savezničke sile protivile tome obzirom na njegovo preteţno njemačko stanovništvo.
Na Versajskoj konferenciji je pronaĎen kompromis tako što je Danzig odvojen od Njemačke kako bi
Poljska preko njega dobila izlaz na more. Njemačke karakteristike tog grada trebale su se očuvati
ustanovljavanjem Slobodnog grada sa širokom samoupravom. Danzig se mogao smatrati subjektom
meĎunarodnog prava.
d) Saarsko područje. Prema Versajskom mirovnom ugovoru, područje Saara bogato ugljenom je na 15
godina ustupljeno na korištenje Francuskoj, kao naknada za njemačko uništenje rudnika uglja u
sjevernoj Francuskoj. Njemačka se nije morala odreći suverenosti nad Saarom, već ga je privremeno
prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru. Vlast nad Saarom nije bila data Francuskoj, već
“MeĎunarodnom upravljačkom povjerenstvu” koje je zastupalo Ligu naroda. Nakon II svjetskog rata,
odlukom Postdamske konferencije, Francuska je od 1945-1957.godine neposredno upravljala Saarom
kao samoupravnim područjem politički odvojenim od Njemačke,a ekonomski ujedinjenim sa
Francuskom. U ovom periodu nije bilo nikakvog meĎunarodnog nadzora. U nastojanju da što duţe
zadrţi Saar odvojenim od SR Njemačke, Francuska mu 1950.godine osigurava poloţaj pridruţenog
člana Vijeća Evrope. MeĎutim, na referendumu 1955.godine dvotrećinskom većinom je bio odbačen
evropski status Saara i Saar je od 01.01.1957.godine vraćen Njemačkoj.

32. SVETA STOLICA I DRŢAVA VATIKANSKOG GRADA

Papa je još od VIII i IX vijeka bio i svjetovni vladar, zahvaljujući franačkim vladarima Pipinu Malom i
Karlu Velikom, koji su mu dali značajne zemljišne posjede. Papinska drţava je mijenjala granice, ali je
uvijek obuhvatala Rim sa dijelom srednje Italije. Sa izvjesnim prekidima na kraju 18. i početku 19.vijeka
trajala je do 1870.godine, kad ju je Italija nakon ujedinjenja Italije anektirala. Italija je nakon toga
jednostrano uredila poloţaj pape Garancijskim zakonom iz 1871.godine. Ovim zakonom je jednostrano
preuzela široke meĎunarodne obaveze. Priznata je nepovredivost papine osobe, odreĎena mu godišnja
renta, priznata potpuna sloboda u duhovnoj oblasti, pravo da šalje i prima diplomatske predstavnike itd,
ali mu je negiran suverenitet nad bilo kojom teritorijom. Pape su odbijale takvu poziciju. Odbijale su
godišnju rentu i sluţbene kontakte sa Italijom.

Lateranski ugovor iz 1929. Pomenuti spor je uspješno riješen sa 3 ugovora koja je Sveta stolica sklopila
sa fašističkom Italijom. To su Lateranski ugovor, zatim konkordat kojim se uredio poloţaj Katoličke
crkve u Italiji, te finansijska konvencija kojom je iznos rente iz Garancijskog zakona bio prepolovljen.

Lateranskim ugovorom je ustanovljena Drţava Vatikanskog Grada sa papom kao šefom drţave, riješeno
je tzv.”Rimsko pitanje”, a papi su u suštini priznata ista prava kao i ona iz Garancijskog zakona. Sveta
stolica je priznala da je Lateranskim ugovorom konačno i neopozivo riješeno Rimsko pitanje i priznala je
Rim kao prijestonicu Italije. Italija je priznala Drţavu Vatikanskog Grada pod papinim suverenitetom.
Drţava Vatikanskog grada je ustanovljena na prostoru od oko pola kvadratnog kilometra i sa manje od
1.000 stanovnika. Ustanovljeno je i posebno vatikansko drţavljanstvo, koje je po svojoj prirodi preteţno
funkcionalno. Stiču ga duţnosnici Katoličke crkve dok tamo ţive, ali oni redovno zadrţavaju i svoje
prijašnje drţavljanstvo.

Lateranske ugovore priznao je i Ustav Italijanske republike iz 1947.godine.

28
MeĎunarodni odnosi. Vatikan odrţava diplomatske odnose sa preko 140 zemalja, od kojih nisu sve
većinski katoličke. Oko 40 drţava ima stalne diplomatske misije pri Vatikanu. Vatikan ima stalnu
posmatračku misiju pri UN od 1964.godine, a od 1978.godine i pri organizaciji američkih drţava.
Punopravni je član više specijaliziranih ustanova UN, član OSCE i stranka nekih meĎunarodnih
konvencija, kaon npr.bečkih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963.godine.

Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drţave, Sveta stolica sklapa i tzv.konkordati. Po svojoj prirodi
to su meĎunarodni ugovori koji se ravnaju prema propisima Bečke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
Konkordatima se ureĎuje poloţaj katoličke crkve u odreĎenoj drţavi.

Odnosi Svete stolice i Drţave Vatikanskog Grada. Sveta stolica je centralni upravni organ Katoličke
crkve. Sastoji se od pape, Zbora kardinala, drţavnog sekretara i centralnih tijela (kongregacija) koja
upravljaju čitavom Crkvom. Drţava Vatikanskog Grada ustanovljena 1929, stekla je općenito
meĎunarodno priznanje. Odnos tih dvaju entiteta u praksi nije sasvim jasan, a moţe se posmatrati kao
odnos “vlade” i “drţave”, s tim da je svaka od njih vrlo specifična.

33. ORGANI DRŢAVE U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

Šef drţave se u meĎunarodnom pravu smatra najvišim organom vanjskog zastupanja drţave. To je
vjerovatno naslijeĎe apsolutističkog perioda u Evropi, kad su stvarani temelji meĎunarodnog prava. Kad
se nalazi u drugoj drţavi, šefu drţave se ukazuju najviše počasti, ali se smatra da one nisu namijenjene
njegovoj ličnosti, već drţavi koju predstavlja. U stranoj zemlji šef drţave uţiva potpuni sudski imunitet u
krivičnim stvarima. On uţiva i imunitet u graĎanskim stvarima, ali ga se moţe odreći.

Po Konvenciji iz 1969, za voĎenje pregovora i sklapanje ugovora šefu drţave ne treba posebna punomoć.
Zbog toga se promjene šefa drţave notificiraju ostalim zemljama. Izjave šefa drţave i ugovori koje on
sklapa obavezuju njegovu drţavu, ukoliko on to čini u okviru svojih općepoznatih ustavnih ovlaštenja.

Vlada i njen predsjednik. Za razliku od predsjedničkog i polupredsjedničkog sistema, u parlamentarnom

sistemu uloga šefa drţave u odlučivanju je simbolična. Teţište vlasti je u parlamentu, a svu izvršnu vlast
ima vlada koja proizilazi iz parlamenta i zavisi od njegove podrške. U okviru te izvršne vlasti sve vaţnije
vanjskopolitičke odluke donosi vlada i njen predsjednik (premijer, kancelar, predsjednik ministarskog
vijeća). MeĎutim, za razliku od šefa drţave, premijer ne simbolizira svoju drţavu i njen suverenitet kad se
nalazi u inostranstvu i lično ne uţiva počasti koje se ukazuju šefu drţave.

Tokom sluţbenih boravaka u inostranstvu premijer je po svom poloţaju šef specijalne misije. Konvencija
o specijalnim misijama iz 1969.godine za njega uglavnom predviĎa jednake povlastice i imunitete koje
uţivaju članovi stalne diplomatske misije prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.

Premijeru ne treba punomoć za pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili u pogledu pristanka
sovje drţave da bude vezana ugovorom. Uz to, prema poslovniku Vijeća sigurnosti UN, premijer i
ministar vanjskih poslova ne trebaju posebnu punomoć kad zastupaju svoju zemlju na sastancima Vijeća,
te se i promjene osoba na ovim funkcijama notificiraju ostalim zemljama.

Ministar vanjskih poslova. Ministarstvo vanjskih poslova je sluţba koja koordinira političke i druge
odnose svoje drţave sa inostranstvom i meĎunarodnim organizacijama. Njegovi dijelovi su i DKP te
zemlje u inostranstvu. Istovremeno, strana diplomatska predstavništva su u stalnom odnosu sa MVP
drţave u kojoj se nalaze.

Ministar vanjskih poslova redovno je član vlade i u njoj ima istaknut poloţaj. On je neposredno nadreĎen
cjelokupnom diplomatskom osoblju u inostranstvu. S njim stalno kontaktiraju šefovi diplomatskih misija
akreditirani u njegovoj zemlji. On učestvuje u najvaţnijim pregovorima i na meĎunarodnim
konferencijama. Obrazlaţe i brani vanjsku politiku svoje vlade pred parlamentom. Ni njemu ne treba
punomoć za pregovore i usvajanje teksta ugovora. Zbog toga se promjene osobe na funkciji ministra
vanjskih poslova redovno notificiraju drugim drţavama putem diplomatskih kanala.

29
Parlament. U mnogim drţavama parlamenti se do danas nisu uspjeli izboriti za šire pravo u odlučivanju,
nadzoru i uvodi u vanjske poslove svoje zemlje. Parlamenti po pravilu utvrĎuju i odobravaju dugoročne
vanjskopolitičke ciljeve svoje zemlje. Daju saglasnost na sve vaţnije akte u toj oblasti, uključujući
ratifikaciju meĎunarodnih ugovora. U meĎunarodnu saradnju parlamenti mnogih drţava direktno su
uključeni putem povremenih posjeta njihovih delegacija parlamentima drugih zemalja, te
Interparlamentarne unije, koja okuplja predstavnike parlamenata mnogih drţava.

34. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

Dosad su usvojene slijedeće konvencije iz diplomatskih i konzularnih odnosa:

- Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961;
- Bečka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963;
- Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom Generalne skupštine OUN 1969;
- Konvencija o sprečavanju i kaţnjavanju krivičnih djela počinjenih protiv osoba pod meĎunarodnom
zaštitom uključivši diplomatske agente, usvojena rezolucijom Generalne skupštine OUN 1973;
- Bečka konvencija o predstavljanju drţava u odnosima sa univerzalnim meĎunarodnim organizacijama
iz 1975, koja još nije stupila na snagu.
- Konvencija o sigurnosti osoblja UN i pridruţenog osoblja iz 1994.

Pravo poslanstva. Svaka suverena drţava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno pravo je pravo
upućivanja diplomatskih predstavnika u druge drţave,a pasivno je pravo primanja stranih diplomatskih
predstavnika. Uspostavljanje diplomatskih misija vrši se na temelju uzajamnog pristanka. Po općem
meĎunarodnom pravu ne postoji nikakva duţnost drţava da stupaju i odrţavaju diplomatske odnose.

Jedna zemlja moţe akreditirati istog šefa misije u više drugih drţava, ako se ni jedna od njih ne protivi
tome. Danas se mnoge drţave koriste tom praksom radi uštede u troškovima. Po istom principu, više
drţava moţe istu osobu akreditirati u svojstvu šefa misije u nekoj drţavi.

Funkcije diplomatskih misija se prema Bečkoj konvenciji iz 1961.godine izmeĎu ostalog sastoje u:
a) Predstavljanju svoje drţave u zemlji u kojoj je uspostavljena;
b) Zaštiti interesa graĎana svoje drţave u toj zemlji, u granicama dozvoljenim meĎunarodnim pravom;
c) Pregovaranju sa vladom drţave u kojoj je misija uspostavljena;
d) Prikupljanju obavještenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju u drţavi u kojoj je misija
uspostavljena i izvještavanju o tome svoje vlade;
e) UnapreĎivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnnih i naučnih odnosa izmeĎu
dvaju zemalja.

Ovim se nabrajanje funkcija diplomatskih misija ne iscrpljuje, a djelovanju misije u naprijed opisanim
okvirima ne moţe se prigovoriti.

Diplomatski predstavnik (šef misije). Bečka konvencija iz 1961. Šefove diplomatskih misija dijeli u 3
klase i to:
a) Ambasadori (veleposlanici, poklisari) ili nunciji akreditirani kod šefova drţava i drugi šefovi misija
jednakog ranga. U tom rangu su visoki komesari koje meĎusobno razmjenjuju članice Komonvelta.
b) Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod šefova drţava;
c) Otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

Bečka konvencija izričito navodi da osim u pogledu prvenstva i etikecije meĎu šefovima misija ne postoje
nikakve razlike u pogledu njihove pripadnosti odreĎenom razredu.

Svi šefovi misija akreditirani u jednoj drţavi čine diplomatski kor (zbor), na čijem čelu se nalazi duajen
(doyen). Prema Bečkoj konvenciji iz 1961.godine ta počast pripada šefu misije najvišeg razreda u
konkretnoj drţavi, koji je na tom poloţaju neprekidno proveo najduţe vremena. Ostali šefovi misija
dobivaju rang u svakom razredu prema danu i času kad su predali akreditivna pisma šefu drţave u kojoj
30
su akreditirani. Konvencija priznaje izuzetak koji je nastao u praksi, a prema kome je u drţavama sa
preteţno katoličkim stanovništvom duajen po običaju nuncij Svete stolice.

Diplomatski kor kao posebno tijelo nije spomenut u Bečkoj konvenciji iz 1961. On ima preteţno
protokolarnu funkciju.

Šefa misije imenuje drţava koja ga upućuje, u skladu sa vlastitim propisima i na vrijeme koje ona odredi.
Prije zvaničnog imenovanja konkretne osobe, mora se obezbijediti pristanak od drţave u koju će ta osoba
biti upućena u svojstvu šefa misije. Drţava primateljica moţe odbiti taj pristanak bez navoĎenja razloga
za to. Da bi se izbjeglo izričito odbijanje, ponekad se odugovlači sa davanjem pristanka, iz čega se moţe
zaključiti o negativnom stavu prema odreĎenoj osobi.

Nakon što šef misije dobije pristanak, njegova funkcija počinje teći od trenutka predaje akreditiva šefu
drţave. U slučaju spriječenosti šefa misije, njegovu duţnost privremeno obavlja otpravnik poslova. Po
pravilu je to najstariji član diplomatskog osoblja misije. Ako takvog nema izuzetno se moţe imenovati
neki član administrativnog i tehničkog osoblja.

Duţnost šefa misije prestaje opozivom od strane njegove vlade (zbog penzionisanja, ostavke, bolesti itd)
smrću, ili proglašavanjem za persona non grata od strane drţave u kojoj je akreditiran. Notifikacija o
proglašenju za persona non grata ne mora navoditi razloge. S druge strane, drţava o čijoj misiji se radi
moţe privremeno ili stalno opozvati svog šefa misije u slučaju pogoršanja političkih odnosa. Blaţi oblik
je njegovo “pozivanje na konsultacije” ili “na odmor”.

Ostalo osoblje diplomatske misije. Iz Bečke konvencije iz 1961.g. proizilazi podjela cjelokupnog osoblja
diplomatske misije na slijedeće 4 skupine:
1. šef misije;
2. diplomatsko osoblje, tj. članovi misije koji imaju diplomatski status;
3. administrativno i tehničko osoblje (pisari, arhivari, prevodioci, šifranti itd);
4. posluţno osoblje (vratari, čuvari, vozači, čistači i sl), te u nekim slučajevima i privatna posluga
članova misije.

Članovi diplomatskog osoblja (1 i 2) načelno moraju biti drţavljani drţave o čijoj misiji se radi. Oni ne
mogu biti drţavljani drţave domaćina, osim uz njenu saglasnost koju moţe povući u svako doba.
Diplomatski duţnosnici mogu biti zaduţeni za posebne poslove u odnosima sa drţavom u kojoj su
akreditirani. To su atašei: vojni, za kulturu, za ekonomiju itd. Broj osoblja diplomatske misije moţe se
utvrditi sporazumno sa drţavom u kojoj je misija uspostavljena. Najveće drţave u nekim zemljama imaju
diplomatske misije sa nekoliko stotina, pa i preko 1.000 članova u različitim svojstvima. Ako o tome
nema sporazuma, drţava-domaćin moţe zahtijevati da se taj broj kreće u granicama koje ona smatra
normalnim i razumnim.

Specijalne misije. Pod specijalnim misijama se podrazumijeva tzv. diplomatija ad hoc, koja se naročito
raširila nakon II sv.rata. Radi se o posjetama šefova drţava, ili delegacija na čelu sa premijerom,
ministrom vanjskih poslova ili drugim odgovornim ministrom. To mogu biti i delegacije stručnjaka radi
pregovora o nekoj posebnoj vrsti saradnje (ekonomskoj, vojnoj itd). Pojam specijalnih misija obuhvata i
drţavne delegacije koje učestvuju na diplomatskim konferencijama.

Misije drţava pri meĎunarodnim organizacijama. Većina drţava članica OUN je do 1950.godine
otvorila svoje stalne misije pri sjedištu UN u Njujorku. Bečka konvencija iz 1975.godine sadrţi posebna
pravila o stalnim misijama pri meĎunarodnim organizacijama, te posebne odredbe o delegacijama drţava
koje imaju obiljeţja specijalnih misija.

Stalne misije pri meĎunarodnim organizacijama. Drţave članice i nečlanice mogu otvarati stalne misije
ako do dozvoljavaju pravila organizacije. Za to nije potreban poseban pristanak organizacije niti drţave
domaćina, ali je organizacija duţna notificirati drţavi domaćinu osnivanje takve misije prije njenog
otvaranja. Ove misije nemaju nikakve redovne odnose sa vladom drţave domaćina. To je duţnost
diplomatske misije akreditirane u drţavi domaćinu, ukoliko je takva misija uspostavljena.

31
Prvenstvo izmeĎu stalnih predstavnika u organizaciji odreĎuje se prema abecednom redoslijedu imena
drţava članica organizacije. Dakle, ne vaţe pravila o rangu šefova diplomatskih misija akreditiranih u
drţavama.

Delegacije država u tijelima i na konferencijama organizacije. Sastav delegacije, vrijeme njegovog

dolaska i odlaska, lokacije boravka itd. notificiraju se organizaciji, ali ni organizacija niti drţava domaćin
nemaju pravo stavljati primjedbe u tom pogledu, niti mogu nekog člana delegacije proglasiti za persona
non grata.

Misije i njihovi članovi, te članovi delegacija, uţivaju gotovo iste povlastice i imunitete kao i diplomatsko
osoblje. Drţava domaćin je duţna izvršavati svoje obaveze u vezi s tim, a organizacija je obavezna u tom
smislu pruţiti pomoć misiji odnosno delegaciji da ostvari povlastice i imunitete koji joj pripadaju.

35. DIPLOMATSKE PRIVILEGIJE I IMUNITETI

Pravila o diplomatskim privilegijama kodificirana su Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima iz

1961.godine. Sva ta pravila predstavljaju propise općeg običajnog meĎunarodnog prava. Diplomatske
povlastice priznaju se diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog osoblja, arhivima, dokumentima
i imovini misija, osobama diplomatskih agenata i članovima njihovih porodica. Ograničenija prava na
zaštitu ima administrativno, tehničko i posluţno osoblje misije, a neka osloboĎenja od davanja uţiva i
privatna posluga članova misije.

Prostorije misije su nepovredive. Organi drţave u kojoj se misija nalazi ne smiju ući u te prostorije, osim
uz pristanak šefa misije. To vaţi čak i u slučaju poţara. U slučaju opasnosti od napada, drţava primalac
misije duţna je da policijskim i drugim snagama zaštiti njihovu nepovredivost. Ako ne uspije spriječiti
pokušaj napada, duţna je o tome provesti istragu, dati objašnjenje i zvanično izvinjenje drţavi o čijoj
misiji se radi. Prostorije misije i imovina koja se u njima nalazi ne smiju biti podvrgnuti pretresu,
oduzimanju, pljenidbi ili mjeri izvršenja. Nepovredivost se poštuje i u slučaju prekida diplomatskih
odnosa, pa čak i oruţanog sukoba.

S druge strane, prostorije misije se ne mogu koristiti na bilo koji način nespojiv sa funkcijama misije. U
slučaju zloupotrebe, šef misije ili neki drugi član diplomatskog osoblja moţe biti proglašen za persona
non grata, a u najteţim slučajevima moţe doći do prekida diplomatskih odnosa.

Posebno je pitanje azila (utočišta) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije ustanova
općeg meĎunarodnog prava i nije predviĎen Bečkom konvencijom iz 1961, ali je u praksi drţava Juţne i
Srednje Amerike dozvoljavano utočište u stranim diplomatskim misijama za osobe progonjene iz
političkih razloga. Diplomatski zastupnik je duţan izvijestiti drţavu primatelja o pruţanju azila, a
bjegunca spriječiti u svakoj djelatnosti protiv opće sigurnosti zemlje. Potom 2 drţave (drţava u čijoj
misiji je pruţen azil i drţava domaćin) ugovaraju način da bjegunac sigurno napusti zemlju.

Misija i njen šef imaju pravo isticati grb i zastavu svoje drţave na prostorijama misije, rezidenciji šefa
misije i njegovim prevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata uţivaju jednaku nepovredivost
kao i prostorije misije.

Arhivi i dokumenti misije su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto gdje se nalaze. TakoĎe
su nepovredivi spisi i prepiska diplomatskih agenata.

Sloboda općenja (komuniciranja). Drţava u kojoj je misija akreditirana duţna je dozvoliti i štititi
komuniciranje misije za sluţbene svrhe. Misija moţe u tu svrhu koristiti sva pogodna sredstva, uključivši
diplomatske kurire i kodirane poruke. Radio odašiljač misija moţe koristiti samo uz pristanak drţave
primateljice. Sluţbena prepiska misije je nepovrediva.

Poloţaj diplomatskog agenta. Ličnost diplomatskog agenta (šefa misije i članova diplomatskog osoblja)
je nepovrediva. On se ne smije podvrgnuti nikakvoj vrsti hapšenja ili pritvaranja. Drţava primateljica je
obavezna preduzeti sve mjere radi sprečavanja svakog napada na njegovu ličnost, slobodu i dostojanstvo.
Izuzetak je ako se diplomatski agent zatekne u fizičkom napadu na drugu osobu ili izvršenju nekog

32
drugog krivičnog djela. Tada se on nakratko smije pritvoriti da bi bio spriječen u izvršenju tog djela, ali
odmah nakon toga mora biti osloboĎen. Naravno, ta osoba se moţe proglasiti personom non grata.

Diplomatski agent uţiva potpuni imunitet od krivičnog gonjenja u drţavi u kojoj je akreditiran. Od te
odgovornosti on nije izuzet u svojoj vlastitoj drţavi. Diplomatski agent uţiva i imunitet od graĎanske i
upravne nadleţnosti drţave u kojoj je akreditiran, osim ako se radi:
a) O stvarnopravnoj tuţbi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na području drţave u kojoj je
akreditiran;
b) O tuţbi koja se odnosi na nasljeĎivanje, a u kojoj se on u svojstvu fizičke (privatne) osobe pojavljuje
kao nasljednik, legatar, izvršilac oporuke ili upravnik ostavštine;
c) O tuţbi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovačku djelatnost koju obavlja u drţavi u
kojoj je akreditiran, a izvan svojih sluţbenih funkcija.

Bečka konvencija inače zabranjuje diplomatskim agentima da se bave profesionalnom ili trgovačkom
djelatnošću u drţavi u kojoj su akreditirani.

Diplomatski agent nije duţan da svjedoči. Ako pokrene sudski postupak, ne moţee se pozvati na imunitet
u pogledu nekog protivzahtjeva vezanog za glavni zahtjev. Izuzet je od propisa o socijalnom osiguranju u
drţavi u kojoj je akreditiran, kao i od svih direktnih poreza i taksi, javnih sluţbi i vojnih tereta
(rekvizicija, kontribucija, pruţanje konačišta vojsci i sl).

Drţava o čijem diplomatskom agentu se radi moţe se odreći imuniteta od krivične, graĎanske ili upravne
odgovornosti svog agenta, ali to sam agent ne moţe učiniti. Odricanje uvijek mora biti izričito.

Članovi porodice diplomatskog agenta koji ţive u njegovom domaćinstvu uţivaju iste privilegije kao i
sam agent, ukoliko nisu drţavljani zemlje domaćina (primateljice).

Administrativno i tehničko osoblje i članovi porodica tog osoblja uglavnom uţivaju iste povlastice.
Imunitet od graĎanske i upravne nadleţnosti primjenjuje se jedino na djela učinjena u obavljanju njihovih
funkcija. Osoblje i članovi njihovih porodica koji su drţavljani drţave primateljice ne uţivaju povlastice i
imunitete.

Posluţno osoblje misije, ako se ne radi o drţavljanima primateljice ili u njoj nemaju stalno boravište,
uţivaju imunitet samo za djela izvršena u obavljanju svojih funkcija. Ovo osoblje takoĎe ne plaća poreze i
takse na plate koje prima za vršenje svoje sluţbe. Poreze i takse ne plaća ni privatna posluga članova
misije.

Duţnosti. Bez štete po njihove povlastice i imunitete, sve osobe koje ih uţivaju duţne su poštivati zakone
i propise drţave domaćina, i uzdrţavati se od miješanja u unutrašnje poslove drţave domaćina. U slučaju
prekršaja tih duţnosti, drţava domaćin moţe zatraţiti da bio koji član misije napusti njenu teritoriju i u
tom pogledu mu odrediti razuman rok. Ako on to ne učini, drţava domaćin moţe odbiti da tu osobu
prizna kao člana misije, a u najteţim slučajevima moţe doći do prekida diplomatskih odnosa.

36. KONZULARNO PRAVO

Materija iz oblasti konzularnog prava kodificirana je Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima iz

1963.godine. Kao i kod diplomatskih odnosa, sve suverene drţave imaju pravo i nemaju duţnost na
odrţavanje konzularnih odnosa. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je na uzajamnom pristanku. Ako
drugačije nije odreĎeno, pristanak na uspostavu diplomatskih odnosa uključuje i ustanovljavanje
konzularnih odnosa. Prekid diplomatskih odnosa sam po sebi ne povlači i prekid konzularnih odnosa.

Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija. Konzularni duţnosnik moţe, uz saglasnost drţave

domaćina, biti od svoje zemlje ovlašten da obavlja diplomatske radnje, ukoliko u toj zemlji nema
diplomatske misije. MeĎutim, obavljanje diplomatskih radnji ne daje mu pravo na diplomatske privilegije

33
i imunitete. S druge strane, diplomatska misija moţe obavljati konzularne funkcije a u takvom slučaju
osoblje diplomatske misije zadrţava diplomatske povlastice i imunitete.

Konzularne funkcije. Konzul obavlja mnoštvo nepolitičkih i tehničkih funkcija koje su vrlo značajne za
odrţavanje meĎudrţavnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u:
- zaštiti interesa njegove drţave u zemlji u kojoj je angaţiran, a posebno interesa svojih drţavljana, kao
i interesa pravnih lica iz svoje drţave;
- unapreĎenju trgovačkih, ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa dvaju zemalja i unapreĎenju
uzajamnih prijateljskih odnosa;
- izdavanju viza i odgovarajućih isprava osobama koje ţele putovati u njegovu drţavu;
- konzul obavlja i sve druge funkcije koje mu njegova drţava povjeri, a koje nisu zabranjene
propisima drţave domaćina i kojima se ona ne protivi.

Konzularno područje je teritorija na kojoj konzularni ured obavlja svoje funkcije. Ako postoji samo 1
konzularni ured, onda njegovo područje obuhvata cijelu drţavu u kojoj je ured ustanovljen. Ako ureda
ima više, uz saglasnost drţave domaćina odreĎuje se konzularno područje za svaki ured.

Šef konzularnog ureda i drugi konzularni funkcioneri. Prema običajnom pravu potvrĎenom
Konvencijom iz 1963, šefovi konzularnih ureda dijele se na 4 razreda (klase) i to: generalni konzuli;
konzuli; vicekonzuli i konzularni agenti. Prema razredu šefa, i konzularni uredi nose nazive generalni
konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularna agencija.

Šefa konzularnog ureda imenuje njegova drţava, uz odobrenje drţave primateljice, slično kao i kod
šefova diplomatskih misija. Naime, matična drţava izdaje šefu konzularnog ureda patentno (ili
proviziono) pismo u kome potvrĎuje njegovo svojstvo šefa konzularnog ureda i navodi osnovne podatke
o njemu i njegovom budućem uredu. To pismo se dostavlja drţavi primateljici. Po prijemu patentnog
pisma drţava domaćin izdaje egzekvaturu, tj. odobrenje imenovanom šefu konzularnog ureda da obavlja
svoje funkcije. Ona moţe, bez obrazloţenja, odbiti da izda egzekvaturu, a moţe je i naknadno povući i u
takvom slučaju se dotična osoba prestaje smatrati članom konzularnog osoblja.

Svi šefovi konzularnih ureda u jednom gradu čine konzularni kor (zbor) kojeg predvodi duajen (doyen)
prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen je šef konzularnog ureda u najvišem razredu u tom mjestu, koji
tu funkciju obavlja najduţe bez prekida. Ostali dobivaju rang prema razredu i datumu izdavanja
egzekvature.

Drţava moţe imenovati više konzularnih duţnosnika, a drţava primateljica moţe zadrţati pravo da izdaje
egzekvature svakom pojedinačno. Ukoliko ne postoji izričit sporazum o broju administrativnog i
tehničkog osoblja, drţava primateljica moţe zahtijevati da se taj broj kreće u granicama koje ona smatra
normalnim, uzimajući u obzir sve okolnosti i potrebe konzularnog ureda.

Funkcije članova konzularnog ureda prestaju: (a) opozivom od strane matične drţave (tj.notifikacijom
drţavi domaćinu da su funkcije te osobe prestale), (b) povlačenjem egzekvature, (c) notifikacijom od
strane drţave domaćina da je dotičnu osobu prestala smatrati članom konzularnog osoblja.

Konzuli po zvanju i počasni konzuli. Konzuli po zvanju su osobe kojima je to isključivo zanimanje. Oni
načelno trebaju biti drţavljani zemlje koja ih upućuje. Izuzetno, mogu biti i drţavljani druge zemlje
(uključujući i zemlju domaćina), ali uz saglasnost drţave primateljice koju ona moţe povući u svakom
trenutku.

Počasni konzuli imenuju se meĎu osobama stalno nastanjenim u konkretnoj drţavi. Obavljanje
konzularnih funkcija njima nije glavno zanimanje, niti isključivi izvor prihoda. Počasni konzularni
duţnosnici su preteţno osobe slobodnih zanimanja, a za konzularnu sluţb ne moraju dobivati naknadu od
drţave koja ih je imenovala. Te se osobe prihvataju duţnosti radi duštvenog ugleda ili u njoj nalaze svoj
profesionalni interes.

Konzularne prostorije, arhive i dokumenti. Konzularne prostorije koje se koriste isključivo za potrebe
rada su nepovredive. U slučaju poţara ili druge nesreće, moţe se pretpostaviti pristanak šefa konzularnog

34
ureda za ulazak u te prostorije. Drţava domaćin duţna je preduzeti sve mjere zaštite prostorija
konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Isto se odnosi i na konzularni ured kojim upravlja
počasni konzularni duţnosnik.

Konzularni arhiv i dokumenti su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto na kome se nalaze.
Pritom je počasni konzularni duţnosnik duţan konzularni arhiv i dokumente odvojiti od ostalih svojih
dokumenata.

Konzularne prostorije i imovina u njima, kao i prevozna sredstva konzularnog ureda, ne mogu biti
predmetom bilo kakve rekvizicije. Izuzeti su od svih poreza i drugih davanja, osim davanja za posebne
usluge. Konzularne prostorije, imovina i arhiv štite se i u slučaju prekida konzlarnih odnosa, pa čak i u
slučaju oruţanih sukoba.

Na konzularnom uredu, ulaznim vratima prostorija, rezidenciji šefa konzularnog ureda, te na njegovom
vozilo kad se ono koristi u sluţbene svrhe, moţe se isticati grb i zastava matične drţave. Isto vaţi i za
počasnog šefa konzularnog ureda.

Sloboda komuniciranja. Propisi o slobodi komuniciranja jednaki su kao i u slučaju diplomatskih misija.
Značajna razlika je u tome što ako nadleţni organi drţave domaćina imaju ozbiljnog razloga da vjeruju
kako konzularna valiza sadrţi druge predmete osim dopisivanja, dokumenata i predmeta namijenjenih
sluţbenoj upotrebi, oni mogu zahtijevati da valizu u njihovom prisustvu otvori ovlašteni predstavnik
drţave o čijem konzularnom uredu se radi. Ako on to odbije, valiza se mora vratiti u mjesto odakle je
upućena.

Konzularni duţnosnici imaju pravo na svom konzularnom području komunicirati i kontaktirati sa

drţavljanima svoje zemlje. Ako je strani drţavljanin uhapšen ili zadrţan na bilo koji način, na njegov
zahtjev se bez odlaganja o tome mora obavijestiti nadleţni konzularni ured njegove zemlje. Konzularni
duţnosnici imaju pravo takvu osobu posjećivati i sa njom odrţavati kontakte, te preduzimati sve mjere za
pravno zastupanje svojih graĎana.

Povlastice i imuniteti konzularnih duţnosnika. Bečka konvencija iz 1963.godine donijela je odreĎene

minimalne norme iz ove oblasti, a drţave mogu na bilateralnoj osnovi ugovoriti i veći obim njihove
zaštite. Prema Konvenciji, drţava domaćin ima općenitu obavezu zaštite konzularnih funkcionera i
postupanja prema toj osobi sa poštovanjem.

Konzularni funkcioneri i radnici ne podlijeţu krivičnoj nadleţnosti sudskih i upravnih organa drţave
domaćina za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. To se odnosi i na počasne konzule. Ali
za sva ostala djela, uz odreĎena ograničenja konzularni duţnosnik je krivično odgovoran. Moţe biti
uhapšen i pritvoren samo u slučaju počinjenog teškog krivičnog djela i to samo u provoĎenju odluke
nadleţnog suda. Dakle, ne moţe biti uhapšen na osnovu odluke policije ili upravne vlasti. Sudski
postupak protiv konzularnog funkcionera moţe se provoditi i za ostala krivična djela, ali se pritom on
brani sa slobode i to sve do izricanja konačne presude. U slučaju hapšenja ili pritvaranja člana
konzularnog osoblja, to se odmah notificira šefu konzularnog ureda, odnosno matičnoj drţavi
pritvorenog.

Sva navedena ograničenja ne odnose se na počasnog konzula, koji je u većini slučajeva drţavljanin
drţave u kojoj se nalazi konzularni ured.

Konzularni funkcioneri i radnici, uključujući i počasne, izuzeti su i od nadleţnosti graĎanskih, sudskih i

upravnih organa za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. To izuzeće se ne odnosi na
graĎanske tuţbe pokrenute na osnovu ugovora koje je konzularni funkcioner ili radnik sklopio u svojstvu
fizičke osobe, te u slučaju kad treća osoba podnese graĎansku tuţbu za naknadu štete nastalu
saobraćajnim udesom koji je izazvalo neko prevozno sredstvo konzularnog ureda.

Članovi konzularnog ureda mogu biti pozvani da svjedoče u sudskom i upravnom postupku, ali nisu
duţni da svjedoče o činjenicama koje se odnose na obavljanje njihovih funkcija i nisu duţni pokazati
dokumente i sluţbenu prepisku koja se na to odnosi. To se odnosi i na počasne konzule. MeĎutim,

35
konzularni funkcioneri po zvanju mogu odbiti da svjedoče i o drugim činjenicama, a ostali konzularni
radnici uključujući i počasne konzularne funkcionere, ne smiju odbiti svjedočenje o činjenicama koje se
ne odnose na obavljanje njihovih funkcija.

Kao i kod diplomata, matična drţava se moţe odreći povlastica i imuniteta za bilo kog konzularnog
funkcionera. To odricanje mora biti izričito i u pisanoj formi.

Ako sam konzularni funkcioner ili radnik pokrene postupak o nekom pitanju u kome bi inače uţivao
imunitet, on se na taj imunitet ne moţe više pozivati u pogledu bilo kojeg protivzahtjeva vezanog za
glavni zahtjev. Odricanej od imuniteta u postupku ne obuhvata i odricanje imuniteta u pogledu izvršenja
presude, za što je potrebno posebno odricanje.

Konzularni duţnosnici po zvanju ne smiju u drţavi primateljici obavljati bilo kakvu profesionalnu
djelatnost u svrhu sticanja lične zarade. To se ne odnosi na konzularne radnike, posluţno osoblje i
članove njihovih porodica, ali im se u pogledu takve djelatnosti ne priznaju nikakve povlastice i imuniteti.

Fiskalna izuzeća, izuzeća od carina i carinskog pregleda, nasljeĎivanja i ličnih davanja ureĎena su kao i
za članove diplomatske misije prema Bečkoj konvenciji iz 1961.

MeĎutim, članovi porodice počasnih konzularnih duţnosnika prema Konvenciji iz 1963.godine, ne

uţivaju nikakve olakšice, povlastice i imunitete.

- Neka posebna pitanja meĊunarodnog prava -

37. IMUNITET DRŢAVE OD NADLEŢNOSTI SUDSTVA I SREDSTAVA IZVRŠENJA

Apsolutni i ograničeni imunitet. Sve do kraja XIX vijeka prevladavale su doktrina i praksa o apsolutnom
imunitetu stranih drţava. Prema tom gledištu, strana drţava je mogla u svakom trenutku spriječiti domaći
sud da raspravlja o njenim pravima. Sud je bio spriječen da ulazi u predmet spora, a posebno da se uvjeri
u to da li strana drţava ima valjan titulus nad odreĎenom imovinom. Bio je dovoljno da ona spornu
imovinu drţi u posjedu ili pod svojom kontrolom.

Od početka 20.vijeka u sudskoj praksi razvija se doktrina o ograničenom imunitetu, koja se zasniva na
razlikovanju izmeĎu akata javne drţavne vlasti iure imperii, koji su i dalje pokriveni imunitetom, i akata
iure gestionis, gdje strana drţava djeluje poput svake druge fizičke ili pravne osobe. Naime, ekonomske
djelatnosti svih drţava svijeta su vrlo razvijene i sve je manje opravdanja da se takvi poslovi isključe iz
sudske nadleţnosti drţave foruma. MeĎutim, do danas nema pouzdanih pravila i kriterija za razlikovanje
tih djelatnosti imajući u vidu različita shvatanja u pojedinim drţavama.

Imunitet rationae personae. Svaka drţava djeluje putem svojih organa, a ponekad i teritorijalnih jedinica
na niţem nivou. U nekim slučajevima se i akti pojedinaca mogu priznati za akte u ime njihove drţave.
Stoga sud ima široku diskreciju u priznavanju ili nepriznavanju imuniteta.

Sud nije duţan priznati imunitet stranoj drţavi ili stranoj vladi i njihovim organima koju drţava foruma
nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud će zatraţiti stanovište ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje.

Napokon, moguće je da se u nekoj parnici strana drţava ili njen organ ne pojave kao tuţena strana
neposredno, ali da se ipak nametne pitanje imuniteta. Spor se npr. moţe odnositi na brod u vlasništvu
strane drţave koji se koristi na osnovu ugovora o zakupu. Nije dovoljno da se u takvoj parnici strana
drţava pokaţe svoj interes u predmetu spora, već ona mora podnijeti dokaze o svom vlasništvu da bi se na
osnovu toga sud oglasio nenadleţnim.

Imunitet rationae materia. U osnovi je podjela izmeĎu akata javne drţavne vlasti i akata javnog
upravljanja, kad drţava obavlja komercijalne transakcije poput svake fizičke ili pravne osobe. Za te druge
akte sudski imunitet načelno ne bi postojao. MeĎutim, malo je pokušaja definiranja akata iure imperii, u
pogledu kojih se priznaje imunitet.

36
Postupak i načini odricanja imuniteta. Komisija za meĎunarodno pravo 1991.godine predloţila je Nacrt
pravila koji sadrţi najpreciznija pravila u toj oblasti. MeĎutim, dok ne stupi na snagu, Nacrt moţe sluţiti
samo kao uputstvo sudovima kako da postupe kad se uvjere da strana drţava ima pravo na imunitet.

U tom Nacrtu se navodi obaveza drţave da tom imunitetu da učinak, suzdrţavajući se od vršenja sudske
nadleţnosti u postupku pred svojim sudovima protiv strane drţave. Strana drţava ima mogućnost
odricanja od svog imuniteta, dakle moţe prihvatiti nadleţnost stranog suda. Ako doĎe do odricanja, sud
drţave foruma po pravilu više nema razloga da sumnja u svoju nadleţnost.

Nacrt pravila propisuje da se strana drţava ne moţe pozvati na svoj imunitet ako je izričito priznala
sudsku nadleţnost drţave foruma:
a) u nekom meĎunarodnom ugovoru;
b) u dvostranom pismenom ugovoru;
c) u izjavi datoj pred sudom ili u pismenom podnesku u nekoj parnici.

Sam pristanak na primjenu prava druge drţave se ne tumači kao pristanak na sudsku nadleţnost te iste
drţave.

Pristanak na sudsku nadleţnost se moţe implicirati i iz učešća u nekoj parnici. Strana drţava se ne moţe
pozvati na imunitet ako je sama pokrenula parnicu, ako intervenira u parnici ili poduzme bilo koji drugi
korak pri odlučivanju o meritumu spora. Ipak, ako pritom strana drţava uvjeri sud da ne bi preduzela tu
mjeru da je znala za činjenice koje bi joj davale pravo na imunitet, ona se moţe naknadno pozvati na svoj
imunitet ako to učini što je moguće prije.

Osim toga, neće se smatrati da je strana drţava pristala na sudsku nadleţnost ako u parnici intervenira sa
jedinim ciljem da se pozove na imunitet ili ako istakne svje pravo ili interes na imovinu koja je predmet
spora. Pojavljivanje predstavnika strane drţave u svojstvu svjedoka u parnici neće se tumačiti kao
odricanje te drţave od imuniteta.

Imunitet od sredstava izvršenja. Da bi imovina strane drţave uţivala imunitet od sudskog izvršenja ne
smije biti namijenjena za komercijalne, odnosno ekonomske svrhe. Osim toga, kumulativno se mora
raditi o nekoj od slijedećih vrsta imovine:
a) Imovina, uključujući i bankovne račune, koja se koristi ili je namijenjena za potrebe diplomatske,
konzularne ili specijalne misije, odnosno u slične svrhe;
b) Imovina vojne prirode, upotrijebljena ili namijenjena za upotrebu u vojne svrhe;
c) Imovina centralne banke ili monetarnih vlasti korištena ili namijenjena upravo za te, a ne za
komercijalne svrhe;
d) Imovina koja čini dio kulturne baštine ili arhiva stane drţave, a nije namijenjena prodaji;
e) Imovina koja čini dio izloţbe predmeta od naučnog, kulturnog ili historijskog značaja, a nije
namijenjena prodaji.

Navedene vrste imovine ne mogu biti predmetom izvršenja, osim ako je strana drţava dala poseban
pristanak da vlast suda drţave foruma izriče i takve mjere. Takav poseban pristanak moţe se dati u
meĎunarodnom ugovoru, arbitraţnom kompromisu ili pismenom kontraktu, izjavom datom sudu ili u
pisanom podnesku nakon što je nastao spor meĎu strankama.

38. ODGOVORNOST U MEĐUNARODNOM PRAVU

Svako protivpravno djelo neke drţave po meĎunarodnom pravu povlači meĎunarodnu odgovornost.
MeĎunarodno protivpravno djelo kumulativno čine slijedeći elementi:
a) Ponašanje koje se po meĎunarodnom pravu pripisuje drţavi, a koje se sastoji u činjenju ili
propuštanju;
b) Činjenica da takvo ponašanje čini povredu neke meĎunarodne obaveze te drţave.

Na kvalifikaciju meĎunarodno protivpravnog djela ne utiče eventualna dozvoljenost tog djela po

unutrašnjem pravu.

37
Ranije pomenuti Nacrt pravila razlikuje meĎunarodne delikte i meĎunarodne zločine. MeĎunarodni delikt
je akt koji čini povredu neke meĎunarodne obaveze odreĎene drţave. MeĎunarodni zločin je takva
povreda meĎunarodne obaveze koja je bitna za zaštitu interesa meĎunarodne zajednice u cjelini i koju
čitava meĎunarodna zajednica smatra meĎunarodnim zločinom (genocid, aparthejd, agresija itd)

Odgovornost u meĎunarodnom pravu ima graĎanske i krivične elemente, pri čemu odgovornost za
meĎunarodni delikt ima mnogo više graĎanskopravnih nego krivičnopravnih elemenata.

Odgovornost za meĎunarodna protivpravna djela i odgovornost za rizik. Odnova odgovornosti u

meĎunarodnom pravu leţi u samom činjenju meĎunarodnog protivpravnog djela kao objektivnoj
činjenici. Dakle, napušta se krivnja počinitelja kao osnova odgovornosti.

U pogledu nekih posebno opasnih djelatnosti, ugovara se i odgovornost za rizik. Kada se takva
odgovornost izričito ugovori, drţava (ili fizička ili pravna osoba) odgovara za posljedice čak i takvog
ponašanja koje samo po sebi nije meĎunarodno protivpravno djelo. Ta odgovornost se posebno ugovara u
oblastima lansiranja objekata u svemir, miroljubive upotrebe atomske energije, zagaĎenja mora i sl.

Okolnosti koje isključuju protivpravnost djela. To su:

a) Pristanak. Valjano dat pristanak jedne drţave na izvršenje odreĎenog akta od strane druge drţave
isključuje protivpravnost tog akta, ali samo u mjeri u kojoj taj akt ostaje u granicama pristanka.
Pristanak se ne moţe dati kad je u pitanju obaveza koja proizilazi iz imperativne norme općeg
meĎunarodnog prava. Dati pristanak moţe biti ništav, i to iz istih razloga koji čine ništavim i neki
meĎunarodni ugovor.
b) Protumjere u odnosu na neko meĊunarodno protivpravno djelo. Protivpravnost je isključena ako
taj akt po meĎunarodnom pravu predstavlja zakonitu mjeru protiv druge drţave, kao odgovor na
meĎunarodno protivpravno djelo te drţave. Dakle, protivmjera je zakonita ako se na kršenje prava od
neke druge drţave odgovara kršenjem njenih prava.
c) Viša sila i nepredviĊeni dogaĊaj. Protivpravnost je isključena ako je akt poduzet usljed neodoljive
sile ili vanjskog nepredviĎenog dogaĎaja izvan kontrole te drţave, što je učinilo materijalno
nemogućim djelovanje te drţave u skladu sa obavezom. Protivpravnost se ne isključuje ako je drţava
sama doprinijela nastanku stanja materijalne nemogućnosti.
d) Nesreća. Ako učinilac ponašanja koje se sastoji u djelu te drţave nije imao drugog načina u stanju
teške nesreće, da sačuva svoj ili ţivote osoba koji su mu povjereni. Dakle, radi se o prirodnim i
drugim nepogodama koje dovode u opasnost ţivote ljudi. Protivpravnost se ne isključuje ako je
drţava sama doprinijela stanju teške nesreće.
e) Stanje nuţde. Drţava se moţe pozvati na stanje nuţde kao osnov isključenja protivpravnosti svog
akta samo ako su ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uslovi:
- ako je taj akt predstavljao jedini način očuvanja njenog suštinskog interesa, nasuprot teškoj i
neposrednoj opasnosti i
- ako taj akt nije teško naškodio suštinskom interesu drţave u odnosu na koju je obaveza postojala.
Drţava se u slijedećim slučajevima ne moţe pozvati na stanje nuţde kao osnov isključenja
protivpravnosti:
- ako meĎunarodna obaveza drţave koja je aktom prekršena proizilazi iz neke imperativne norme
općeg meĎunarodnog prava;
- ako je meĎunarodna obaveza predviĎena ugovorom koji izričito ili implicitno isključuje
mogućnost pozivanja na stanje nuţde;
- ako je drţava sama doprinijela nastanku stanja nuţde.
f) Samoodbrana. Protivpravnost akta je isključena ako taj akt predstavlja zakonitu mjeru samoodbrane
preduzetu u skladu sa Poveljom UN.

Isključenje protivpravnosti nema uticaja na pitanja koja se tiču naknade štete počinjene tim aktom.
Izuzetak je šteta nastala zbog protivmjere ili samoodbrane.

38
Posljedice meĎunarodnog protivpravnog djela. Pravne posljedice odgovornosti prema povrijeĎenom
subjektu nameću duţnost povreditelja da prekine protivpravno ponašanje da ispravi (reparira) počinjenu
štetu, te da eventualno pruţi osiguranje ili jamstvo da djelo neće ponoviti. U isto vrijeme, pravne
posljedice koje proizilaze iz same odgovornosti za činjenje meĎunarodnog protivpravnog djela ne diraju u
odrţavanje duţnosti učinitelja da izvrši (ili nastavi izvršavati) obavezu koju je prekršio.

“Pripisivost” meĎunarodnog protivpravnog djela. Djelovanje organa drţave se po meĎunarodnom pravu

smatra “aktom drţave “. Tako drţava odgovara za ponašanje običnih radnika policije ili najniţih
pripadnika oruţanih snaga, jednako kao i za ponašanje i akte najviših organa. Osim toga, drţava odgovara
i za djelovanje organa njenih teritorijalnih cjelina.

Aktom drţave se po meĎunarodnom pravu smatra i slučaj kad takav organ prekorači svoja ovlaštenja po
unutrašnjem pravu, ili ako prekrši uputstva o svojoj djelatnosti. U tim situacijama drţava je odgovorna
zbog propuštanja, tj. zbog toga što nije preduzela odgovarajuće mjere da spriječi zloupotrebu vlasti.

Posebno pitanje predstavlja odgovornost meĎunarodnih organizacija za protivpravna djela. Opće pravilo
je da drţave nisu odgovorne za meĎunarodna protivpravna djela njihove organizacije. Prema općem
meĎunarodnom pravu, svaka organizacija koja je meĎunarodna pravna osoba, odgovorna je za
meĎunarodna protivpravna djela svojih organa i svojih agenata koji djeluju u njeno ime.

39. ŠTETA I NAĈINI NJENOG ISPRAVLJANJA

Šteta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu (indirektnu) štetu. Neposredna šteta je ona koja nuţno
proizilazi iz meĎunarodnog protivpravnog djela kao njegova neposredna posljedica. Pri procjeni
neposredne štete po pravilu se uzima u obzir stvarno nastala štete (damnum emergens) i izgubljena dobit
(lucrum cessans). Posredna šteta sama za sebe ne moţe povući meĎunarodnu odgovornost drţave
počinioca. Ona je akcesorna i moţe imati pravni učinak tek ako nastupi neposredna šteta.

Uz materijalnu štetu, današnje meĎunarodno pravo priznaje i pravo na ispravljanje nematerijalne, tj.
moralne štete. Za nju se pruţa satisfakcija.

Oštećena osoba u meĎunarodnom pravu. Oštećena osoba u načelu mora biti subjekat meĎunarodnog
prava, tj. drţava ili meĎunarodna organizacija. Pravilo meĎunarodnog prava je i da se šteta nanesena
fizičkim i pravnim osobama iz neke drţave smatra štetom nanesenom toj drţavi ukoliko ona odluči da toj
osobi pruţi diplomatsku zaštitu ili da zbog njenog zahtjeva pokrene meĎunarodni arbitraţni ili sudski
postupak protiv drţave počinioca.

Da bi je njena drţava mogla zastupati, oštećena osoba mora biti drţavljanin te drţave barem u trenutku
počinjenog protivpravnog djela i u trenutku pokretanja meĎunarodnog zahtjeva. U slučaju dvojnog
drţavljanstva oštećene osobe, pravilo je da mu drţava ne moţe pruţiti zaštitu protiv druge drţave čiji je
on takoĎer drţavljanin. UtvrĎivanje drţavljanstva pravne osobe je ponekad ozbiljan problem. U praksi su
moguća 3 kriterija za utvrĎivanje drţavljanstva neke pravne osobe: kriterij sjedišta, kriterij mjesta upisa u
registar i kriterij kontrole, zasnovan na drţavljanstvu većinskih dioničara ili osoba koje stvarno upravljaju
društvom.

Iscrpljenje domaćih lijekova. Uvjet pruţanja diplomatske zaštite nekoj fizičkoj ili pravnoj osobi je da je
ta povrijeĎena osoba prethodno duţna iscrpiti sva pravna sredstva koja su joj na raspolaganju u drţavi
počiniocu meĎunarodnog protivpravnog djela. Taj uvjet nalaţe pravilo općeg običajnog meĎunarodnog
prava. PovrijeĎena drţava ga se ima pravo odreći svojim ponašanjem ili na osnovu ugovora, ili
npr.sklapanjem sporazuma o arbitraţi u pogledu rješavanja nekog već postojećeg spora.

U izuzetnim slučajevima, neobraćanje domaćim organima moţe biti opravdano, ako je očito bez koristi ili
neefikasno. Ako nadleţni organ u primjerenom roku ne donese svoju odluku, to se smatra uskraćivanjem
pravosuĎa i time se smatra da je osoba zadovoljila uvjet iscrpljenja lokalnih pravnih lijekova. Neki
privatni kontrakti izmeĎu fizičkih i pravnih osoba, ili sklopljeni sa stranom drţavom, sadrţe tzv.”Calvo
klauzulu”. Njome se stranac unaprijed izričito odriče prava da u slučaju mogućeg spora traţi diplomatsku
zaštitu svoje drţave.

39
Prava povrijeĎene drţave i duţnosti drţave počinioca meĎunarodnog protivpravnog djela. PovrijeĎena
drţava ima pravo na potpuno ispravljanje (integralnu reparaciju) posljedica meĎunarodnog protivpravnog
djela. Ta reparacija ne smije za učinak imati lišavanje sredstava za opstanak stanovništva drţave
počinitelja, a moţe imati slijedeće oblike:

Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum) je primarni način reparacije. Ona podrazumijeva
ponovno uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije činjenja protivpravnog akta. Nacrt pravila Komisije za
meĎunarodno pravo predviĎa da se materijalna restitucija mora izvršiti, osim u slijedećim slučajevima:
a) ako je materijalno nemoguća;
b) ako bi uključivala povredu neke imperativne norme općeg meĎunarodnog prava;
c) ako bi nametnula nesrazmjeran teret u odnosu na korist koju bi povrijeĎena drţava ostvarila
restitucijom umjesto obeštećenja;
d) ako bi ozbiljno ugrozila političku nezavisnost ili ekonomsku stabilnost drţave učinioca
meĎunarodnog protivpravnog djela, a povrijeĎena drţava ne bi na sličan način bila pogoĎena
neostvarenjem materijalne restitucije.

Obeštećenje (indemnizacija). Mada kao načelo ima prvenstvo, povrat u prijašnje stanje nije čest u
meĎunarodnoj praksi, već se reparacija vrši putem obeštećenja, najčešće novčanog. Pri odreĎivanju
iznosa obeštećenja po pravilu se u obzir uzima samo stvarno počinjena šteta (damnum emergens).
Obeštećenje moţe uključiti i kamatu., a samo izuzetno i izmaklu dobit (lucrum cessans).

Satisfakcija (zadovoljština) se daje za nanesenu nematerijalnu štetu i moralnu uvredu. Ona moţe imati
jedan ili više slijedećih oblika:
a) izvinjenje;
b) simboličnu nadoknadu (npr.1 zlatni franak);
c) u slučaju teške povrede prava povrijeĎene drţave, materijalnu naknadu koja odraţava ozbiljnost
povrede;
d) ako meĎunarodno protivpravno djelo proizilazi iz postupaka agenata drţave ili privatnih osoba,
preduzimanje mjera protiv odgovornih;

Osiguranja (jamstva) da se protivpravno djelo neće ponoviti.

Postupak po zahtjevima u pogledu odgovornosti. PovrijeĎena drţava će najprije pokušati da svoj zahtjev
ostvari od drţave počinioca diplomatskim putem. Ako drţava počinilac ne prihvati opravdanost tog
zahtjeva, nastaje meĎudrţavni spor. Stranke će svoj spor prvo pokušati riješiti neposrednim pregovorima.
Nisu rijetki sporovi koji su riješeni upravo na taj način. Ako pregovori ne dovedu do rezultata, svaka
strana moţe jednostrano pokrenuti postupak mirenja, arbitraţe ili sudskog rješavanja ukoliko je takav
postupak unaprijed predviĎen nekim ugovorom o rješavanju budućih sporova te vrste.

Pravo povrijeĎene drţave na protivmjere. Ako se meĎudrţavni spor ne riješi, svaka strana ima pravo
pribjeći dozvoljenim represalijama (protivmjerama). Pod protivmjerama se podrazumijevaju neke radnje
koje povrijeĎena drţava preduzima protiv drţave počinioca nekog protivpravnog djela, a sa ciljem da se
ta drţava navede da se podvrgne svojim obavezama prema povrijeĎenoj drţavi.

Prije preduzimanja protivmjera, povrijeĎena drţava je duţna ponuditi pregovore drţavi počiniocu
meĎunarodnog protivpravnog djela. Ta obaveza ne dira u mogućnost povrijeĎene drţave da preduzme
privremene mjere radi osiguranja svojih prava (npr.da zamrzne spornu imovinu u svojim bankama).

Protivmjere koje povrijeĎena drţava preduzima ne smiju biti van svake srazmjere sa stepenom teţine
protivpravnog djela i njegovog učinka na povrijeĎenu drţavu. Osim ovog ograničenja, izričito je
zabranjeno preduzimanje slijedećih protivmjera:
1. prijetnja ili upotreba sile zabranjene Poveljom UN;
2. ekstremna ekonomska ili politička prisila usmjerena na ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti ili
političke nezavisnosti;
3. svako ponašanje koje krši nepovredivost diplomatsko-konzularnih agenata, prostorija, arhiva ili
dokumenata;

40
4. svako ponašanje kojim se derogiraju osnovna ljudska prava;
5. svako drugo ponašanje u kršenju neke imperativne norme općeg meĎunarodnog prava.

40. ODGOVORNOST DRŢAVA ZA MEĐUNARODNE ZLOĈINE

MeĎunarodni zločin je meĎunarodno protivpravno djelo koje proizilazi iz kršenja obaveze erga omnes, a
koje je toliko bitno za zaštitu temeljnih interesa meĎunarodne zajednice da je ta zajednica tu povredu
priznala meĎunarodnim zločinom (npr.agresija, kolonijalna dominacija silom, ropstvo, genocid,
aparthejd, masovno zagaĎenje okoline itd).

OdreĎenja i kvalifikacije meĎunarodnih zločina i statutima tribunala nadleţnih za kaţnjavanje pojedinaca

(npr.ICTY), odnose se i na drţave. OdreĎena drţava odgovorna je, bilo direktno ili zbog toga što zločine
nije spriječila. Po toj osnovi se listi meĎunarodnih zločina koje drţava moţe počiniti mogu dodati zločini
protiv čovječnosti, ratni zločini, teška kršenja humanitarnog prava, zločini protiv osoblja UN i sl.

Kad je u pitanju meĎunarodni zločin, povrijeĎena drţava ima pravo da povrat u prijašnje stanje ne bude
podvrgnut ograničenjima u pogledu tereta drţave počinitelja koji bi bio izvan svake srazmjere u odnosu
na korist koju bi povrijeĎena drţava ostvarila, kao i ograničenjima u pogledu restitucije koja bi ugrozila
političku nezavisnost ili ekonomsku stabilnost drţave počinioca.

Svaka druga drţava u svijetu, u slučaju činjenja meĎunarodnog zločina ima slijedeće obaveze:
a) da ne prizna kao zakonito stanje koje je stvoreno zločinom;
b) da ne pruţi pomoć ili podršku drţavi koja je počinila zločin u odrţavanju stanja koje je time stvorila;
c) da saraĎuje sa drugim drţavama u provoĎenju navedenih obaveza;
d) da saraĎuje sa drugim drţavama u pogledu mjera sa ciljem otklanjanja posljedica zločina.

Dakle, kad je u pitanju direktna odgovornost drţava za meĎunarodne zločine, još uvijek nije sasvim
precizirano značenje “kaznene odgovornosti” drţave za takva djela. Mjere koje predviĎa Nacrt pravila
Komisije za meĎunarodno pravo nemaju značaj i domet stvarnog kaţnjavanja drţave počinoca.

41. PRAVNA PITANJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE OKOLINE

Probleme zaštite okoline više nijjedna drţava ne moţe rješavati sama za sebe. Ta zaštita zahtijeva
meĎunarodni pristup i meĎunarodne sporazume. Danas postoji veliki broj meĎunarodnih instrumenata,
uključujući i konvencije, koji na nesistematski način pokušavaju regulisati sprečavanje, kontrolu,
umanjivanje ili otklanjanje posljedica zagaĎenja nekog prostora iz različitih izvora.

Uz brojne diplomatske konferencije o pojedinim pitanjima, 1972. i 1992.godine odrţane su 2 konferencije

UN o okolini, prva u Štokholmu, a druga u Rio de Ţaneiru. Konferencija u Štokholmu osnovala je
Program UN o okolini (UNEP – United Nations Environment Programme) koje koordinira sve planove
UN, pruţa savjete meĎunarodnim organizacijama, osigurava saradnju svjetskih naučnika i predlaţe
srednjoročne i dugoročne planove akcije UN.

Pitanja odgovornosti u pogledu zaštite okoline. Pitanje odgovronosti za zagaĎenje okoline postavlja se u
meĎunarodnim ugovorima i drugim instrumentima na dva nivoa: meĎunarodna odgovornost drţava i
tzv.graĎanska (graĎanskopravna) odgovornost. GraĎanska odgovornost nastupa zbog štetnih djelatnosti
poduzetnika ("operatora”), tj. fizičke ili pravne osobe. Ali ako je drţava neposredno angaţirana u svojstvu
“operatora”, onda i ona potpada pod graĎansku odgovornost.

Treći nivo odgovornosti koji se apstraktno moţe razmatrati je krivična odgovornost. Ona se moţe
predvidjeti u nacionalnim zakonima drţava, ali meĎunarodni instrumenti dosad su izbjegavali da je
nametnu kao obavezu drţavama.

MeĎunarodna odgovornost drţava u pogledu zaštite okoline. Temeljna duţnost drţava je da svaka na
svom području ne djeluje na način koji nanosi štetu drugim drţavama. Ovo načelo pomenuto je i u
Deklaracijama sa konferencija iz Štokholma i Ria.

41
Odgovornost za rizik u oblasti zaštite okoline još uvijek nije općeprihvaćeno načelo pozitivnog
meĎunarodnog prava. Odgovornost drţava za rizik, koja obuhvata i duţnost naknade za svu stvarno
nastalu štetu za sada se ugovara samo u pogledu nekih naročito opasnih djelatnosti. Jedan od rijetkih
ugovora koji predviĎaju odgovornost drţava za rizik je Konvencija o štetama počinjenim od svemirskih
objekata, potpisana u Londonu, Moskvi i Vašingtonu 1972.

Opće pozitivno pravo o odgovornosti drţava za zagaĎenje okoline još uvijek kao uvjet meĎunarodne
odgovornosti zahtijeva nastanak stvarne štete ili škodljivih posljedica. Uz to je nuţno da je prekoračen
izvjestan prag nastale štete.

MeĎunarodna odgovornost drţave moţe nastupiti i za štetu koju okolini nanesu fizičke ili pravne osobe.
Osim odgovornosti za štetu nastalu djelatnošću njenih organa, odgovornost drţave moţe osobito proizaći
iz djelatnosti poduzetnika na njenoj teritoriji. Ako npr. neki ugovor zahtijeva ograničenja emisije štetnih
plinova ili drugih materija, drţava će biti direktno odgovorna za prekoračenje tih ograničenja od strane
fizičkih i pravnih osoba na njenoj teritoriji.

Općenita duţnost svih drţava je da uzajamno saraĎuju u ovoj oblasti. Saradnja obuhvata duţnost
uzajamnog obavještavanja o nastaloj nezgodi, a moţe obuhvatati i izmjene izmeĎu drţava planova za
slučajeve opasnosti, obavezu drţava na monitoring rizika ili posljedica zagaĎenja okoline iz nekog izvora,
procjenu štetnih posljedica neke djelatnosti po okolinu, te obavezu na uzajamnu razmjenu takvih
podataka.

GraĎanska odgovornost (civil liability) poduzetnika se od meĎunarodne odgovornosti drţava razlikuje

po tome što moţe nastupiti čak i kada se ne radi o nekom meĎunarodnom protivpravnom djelu.
Rezolucija Instituta za meĎunarodno pravo iz 1997.godine izmeĎu ostalog navodi da graĎanska
odgovornost operatora moţe biti angaţirana po domaćem pravu ili prema odgovarajućim pravilima
meĎunarodnog prava, neovisno o zakonitosti djela, ako ono rezultira u šteti nad okolinom.

U pravnim reţimima o okolini objektivna odgovornost operatora za rizik često je normalan standard.
Duţnost drţava trebala bi biti da osiguraju adekvatnu finansijsku sposobnost operatora da plaćaju moguće
obeštećenje koje proizilazi iz te odgovornosti. U te svrhe drţave mogu osnivati nacionalne fondove za
osiguranje od moguće štete.

GraĎanska odgovornost drţave. Komisija za meĎunarodno pravo od 1978.godine razmatra pitanje

“MeĎunarodne odgovornosti drţava za štetne posljedice djela koja nisu zabranjena meĎunarodnim
pravom”. Pritom su u centru paţnje štete nanesene okolini. Članovi Komisije podijeljeni su u tome da li
naglasak treba dati na rizik ili nastalu štetu.

- meĊunarodne organizacije -
42. POJAM, PRAVO I PODJELA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA POJAM,
PRAVO I PODJELA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

Pojam. MeĎunarodne organizacije predstavljaju institucionaliziran i trajniji oblik saradnje njihovih

drţava članica u izvršenju nekih zajednički postavljenih ciljeva.

Svaka meĎunarodna vladina organizacija osnovana je meĎunarodnim ugovorom izmeĎu drţava. Taj
ugovor je temeljni pravni akt za rad organizacije. On izmeĎu ostalog propisuje: ciljeve i nadleţnosti
organizacije; organe, njihove odnose i nadleţnosti; način donošenja odluka; način finansiranja; prava i
duţnosti drţava članica itd.

Pravo. S obzirom na centralni značaj ugovora-ustava za rad organizacije, to pravo je u osnovi pisano i
ugovorno, za razliku od općeg meĎunarodnog prava koje je u osnovi običajno tj.nepisano. MeĎutim,
pravo neke meĎunarodne organizacije osim ugovora o osnivanju obuhvata i ugovore koje sama

42
organizacija sklapa sa drugim subjektima, poslovnike njenih organa, odluke o prijemu novih članova,
odluke o učešću drţava članica u finansiranju, o načinu utroška tih sredstava itd.
Pored pisanih propisa, pravo svake meĎunarodne organizacije se dograĎuje i putem običajnih pravnih
pravila koja nastaju u praksi njenih organa i drţava članica. Ova pravila imaju supsidijarni značaj.

Pravo svake meĎunarodne organizacije je partikularne prirode. Ono obavezuje drţave članice, samu
organizaciju i njene organe. MeĎutim, uticaj tog prava na razvoj i promjene općeg meĎunarodnog prava
moţe biti znatan, posebno ako je organizacija politički značajna i po prostoru djelovanja univerzalna,
kakav je slučaj sa OUN.

Historijski razvoj meĎunarodnih organizacija. Prve stalne meĎunarodne organizacije nastale su u

19.vijeku. To su bile tzv.riječne komisije. U drugoj polovini 19.vijeka osnivaju se i tzv.administrativne
unije (upravni savezi). Prva od tih organizacija bila je ustanovljena 1865.godine, sklapanjem
MeĎunarodne telegrafske konvencije. Današnji naziv joj je MeĎunarodna unija za telekomunikacije i
specijalizirana je ustanova UN.

Nakon I sv.rata na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919.godine paralelno su stvorene Liga naroda i
MeĎunarodna organizacija rada. Krajem II sv.rata dolazi do osnivanja OUN. Danas djeluje više različitih
meĎuvladinih organizacija nego što ima suverenih drţava u svijetu.

Podjele. Sa stanovišta meĊunarodnog prava, najvaţnija je podjela na vladine (meĊudrţavne) i

nevladine organizacije. Vladine organizacije osnivaju drţave i one su im jedini pravi članovi. U nekima
od njih nisu neposredno učlanjene drţave, već odreĎena drţavna tijela ili organizacije (npr.centralne
banke, ţeljezničke uprave i sl).

Nevladine organizacije osnivaju pojedinci iz više drţava ili srodna, tzv.nacionalna društva ili udruţenja
pojedinaca iz više drţava.

Samo vladine organizacije mogu biti subjekti meĎunarodnog prava. Od toga su moţda izuzetak MKCK i
Liga društava crvenog kriţa kojima su Ţenevske konvencije i dodatni protokoli povjerili odreĎene
zadatke i ovlaštenja u oruţanim sukobima.

Po obimu nadleţnosti, meĎunarodne organizacije se mogu podijeliti na opće i specijalizirane. Opće su

one čija nadleţnost nije usko specijalizirana na odreĎenu oblast. Najbolji primjer takve organizacije danas
je OUN, ali to su i neke regionalne organizacije kao Vijeće Evrope, Organizacija afričkog jedinstva,
Organizacija američkih drţava.

Specijalizirane organizacije su one koje djeluju u nekoj uţoj – specijaliziranoj oblasti. To su npr. sve
specijalizirane agencije UN kao MeĎunarodna organizacija rada, MMF, Svjetska banka, itd.

Po prostornom vršenju djelatnosti i po ĉlanstvu postoje univerzalne i regionalne organizacije.

Univerzalne su one organizacije koje za cilj imaju da okupe sve drţave svijeta. U njih spada UN i sve
njene specijalizirane ustanove.

Regionalne organizacije su pod odreĎenim uvjetima otvorene za pristup zemljama iz odreĎenog regiona
ili subregiona. Tipične regionalne organizacije su Organizacija afričkog jedinstva i Organizacija
američkih drţava.

Neki pisci od univerzalnih i regionalnih organizacija razlikuju i treću skupinu – organizacije posebno
zainteresiranih drţava. One su sve zatvorenog tipa, ali u svom članstvu obuhvataju drţave iz različitih
dijelova svijeta. To su npr. OPEC, NATO, te razne organizacije koje okupljaju najveće proizvoĎače i
najveće potrošače odreĎenih proizvoda.

Po stepenu ovlaštenja i dometu odluka razlikuju se deliberativne i supranacionalne organizacije.

Deliberativne organizacije koordiniraju uzajamnu saradnju njihovih drţava članica. U njihovim organima
se donose zaključci, najčešće u obliku pravno neobavezujući preporuka (rezolucija).

43
Supranacionalne organizacije su izuzetno rijetke. Danas je to praktično jedino Evropska unija. U
odreĎenim oblastima drţave članice EU su na zajedničke organe prenijele pravo da donose odluke koje se
direktno primjenjuju na teritorijama svih drţava članica, kao da ih je donio neki odgovarajući drţavni
organ. EU nije naddrţavna organizacija, jer bi tada predstavljala federaciju drţava.

43. MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI MEĐUNARODNOG PRAVA

Usvajanje Bečke konvencije o predstavljanju drţava u odnosima sa univerzalnim meĎunarodnim

organizacijama iz 1977.godine, afirmira objektivni meĎunarodni subjektivitet i to po pravilu svih
meĎudrţavnih organizacija. MeĎutim, mada su subjekti meĎunarodnog prava, meĎuvladine organizacije,
za razliku od drţava, ne raspolaţu općenitom nadleţnošću. U tom smislu ni sama OUN nije isto što i
njena najmanja drţava članica. MeĎunarodne organizacije rukovode se “načelom specijalnosti”, tj. drţave
koje su ih stvorile im daju ovlaštenja koje su ograničene funkcijom zajedničkih interesa čije su im
ostvarenje povjerile.

Danas je općenito prihvaćeno da meĎunarodne organizacije sklapaju punopravne meĎunarodne ugovore s

drţavama i izmeĎu sebe. UN i neke druge meĎunarodne organizacije šalju svoje predstavnike u drţave
(aktivno pravo poslanstva), čiji poloţaj je sličan diplomatskom.

44. PRIVILEGIJE I IMUNITETI MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA I NJIHOVIH

RADNIKA

Propisi o privilegijama i imunitetima meĎunarodnih organizacija i njihovih radnika obuhvaćeni su:

- ugovorima-ustavima tih organizacija;
- posebnim konvencijama koje organizacije sklapaju sa svojim članicama;
- ugovorima izmeĎu organizacije i drţave-domaćina, na čijoj teritoriji se nalaze zgrade i uredi
organizacije.

Privilegiji i imuniteti meĎunarodnih organizacija i njihovih radnika u osnovi se razlikuju od diplomatskih

i konzularnih privilegija i imuniteta. S obzirom da se te povlastice općenito zasnivaju na
tzv.funkcionalnoj teoriji, jer se izričito priznaju radi postizanja ciljeva organizacije, posebni privilegiji i
imuniteti su ograničeniji od onih koje uţivaju diplomatski predstavnici drţava.

Razvoj meĎunarodne prakse u tom pogledu još nije stvorio neka općeobavezna pravna pravila, tako da se
privilegiji i imuniteti svake od organizacija i njenih radnika još uvijek zasnivaju na ugovornim propisima
za svaku drţavu koja im je stranka. MeĎutim, većina ugovornih propisa kojima se ta oblast ureĎuje
predviĎa slična rješenja.

Imuniteti i privilegije koje uţivaju meĎunarodne organizacije mogu se podijeliti na:

a) Imunitet od sudske nadleţnosti – ugovornim propisima se predviĎa imunitet organizacija, njihove
imovine i sredstava od svih vrsta mjera izvršne, sudske ili zakonodavne vlasti drţava, osim ako se u
nekom posebnom slučaju organizacija izričito odrekla tog imuniteta.
b) Nepovredivost prostorija i arhiva – svi ugovori predviĎaju nepovredivost prostorija i arhiva
organizacije, ma gdje se nalazili. Pravo pruţanja azila odbjeglim osobama se općenito moţe smatrati
zabranjenim, jer ga neki ugovori zabranjuju izričito, neki o tome šute, ali ni jedan od ugovora ne
dozvoljava izričito davanje utočišta.
c) Fiskalne i valutne privilegije – fondovi, zlato i devize organizacije izuzeti su od finansijske kontrole
drţave. Imovina, prihodi i potraţivanja organizacija osloboĎeni su od poreza i carina.
d) Sloboda komuniciranja – sloboda komuniciranja regulisana je u istoj ili sličnoj mjeri kao za
diplomatske misije.
e) Pravo izdavanja putnih isprava – Većini organizacija izričito se priznaje pravo da izdaju putne
isprave svojim radnicima koje šalju u druge zemlje.

44
Privilegije i imunieti meĎunarodnih sluţbenika općenito su ograničeniji u odnosu na one koje uţivaju
diplomatski agenti drţava. Konvencija o privilegijama i imunitetima UN osigurava pune diplomatske
imunitete jedino generalnom sekretaru i njegovim pomoćnicima. Ostalim sluţbenicima se imunitet od
sudskog gonjenja priznaje jedino u vezi poslova koje su obavili u sluţbenoj svojstvu. Generalni sekretar
ima pravo i duţnost da nekog sluţbenika liši i tog imuniteta u svim slučajevima kad bi po mišljenju
generalnog sekretara taj imunitet ometao izricanje pravde i kada to ne utiče na interese UN. Generalnog
sekretara Vijeće sigurnosti moţe lišiti imuniteta.

MeĎunarodni sluţbenici oslobaĎaju se taksi i poreza na plaće koje primaju za svoj rad u meĎunarodnoj
organizaciji, ali u nekim slučajevima drţava domaćin ne priznaje ta izuzeća kad su u pitanju njeni vlastiti
drţavljani uposleni u meĎunarodnoj organizaciji.

MeĎunarodni sluţbenici se izuzimaju i od obaveza graĎanskih (civilnih) duţnosti, propisa o useljavanju i

formalnosti prijavljivanja stranaca itd. U slučaju meĎunarodnih kriza, oni i članovi njihovih porodica
uţivaju iste olakšice napuštanja drţave kao i diplomatski predstavnici.

45. PRETEĈE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NACIJA

Sveta alijansa je savez najvećih evropskih sila osnovan na Bečkom kongresu 1815.godine. Obuhvatao je
Rusiju, Austriju, Prusku i Britaniju, da bi 1818.godine primio i Francusku. To je bio etatistički savez
evropskih vladara koji je za cilj imao očuvanje njihovih dinastičkih interesa.

Liga naroda osnovana je na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. SAD nije nikada postala njenim
članom jer je Senat odbio ratificirati mirovne ugovore. Glavna svrha Lige naroda bilo je očuvanje
svjetskog mira. Imala je 3 stalna organa: Skupštinu, Vijeće Lige i stalni Sekretarijat. Skupština i Vijeće su
imali nerazgraničene nadleţnosti u svim pitanjima svjetskog mira. U oba ta organa odluke su se morale
donositi jednoglasno. Generalnog sekretara je imenovalo Vijeće na prijedlog većine u Skupštini. Sjedište
Lige bilo je u Ţenevi.

Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skupštini odrţanoj u Ţenevi u aprilu 1946, nakon što
je Povelja UN već stupila na snagu. Sva imovina Lige prenesena je u vlasništvo OUN.

Osnivanje UN. Predstavnici V.Britanije, SAD, SSSR i Kine su u Moskovskoj deklaraciji od 01.11.1943.
priznali neophodnost ustanovljenja opće meĎunarodne organizacije za odrţanje meĎunarodnog mira i
sigurnosti. Konferencija UN o meĎunarodnoj organizaciji odrţana je u San Francisku u periodu od
25.04.-26.06.1945. Prisustvovali su predstavnici 50 drţava osnivača, a to su bile drţave koje su ratovale
protiv sila Osovine. Na konferenciji je usvojen tekst Povelje UN i svečano potpisan 26.06.1945. Član 110
Povelje predvidio je njeno stupanje na snagu tek nakon ratifikacije od strane svih 5 stalnih članica
budućeg Vijeća sigurnosti i većine ostalih drţava potpisnica. Taj uvjet ispunjen je 24.10.1945. i taj se
datum slavi kao Dan UN.

46. ĈLANOVI UN I POLOŢAJ DRŢAVA NEĈLANICA

Iskonske i naknadno primljene drţave članice. Iskonske (prvobitne) članice UN su sve one drţave koje
su učestvovale na osnivačkoj konferenciji u San Francisku i potom ratificirale Povelju. Njih je sa
Poljskom bilo 51. Iskonske članice su odlučivale o prijemu svih novih drţava u članstvo.

Sve drţave članice prema Povelji imaju jednaka prava i obaveze, s tim da 5 stalnih članica Vijeća
sigurnosti imaju i neka posebna prava u odlučivanju. Povelja predviĎa da se svaka drţava prima u
članstvo UN odlukom Generalne skupštine na preporuku Vijeća sigurnosti. U stvarnosti, Vijeće sigurnosti
odlučuje o prijemu u članstvo, a Generalna skupština potom donosi konačnu odluku koja je gotovo
redovno potvrdna.

Prava i duţnosti drţava članica UN. Sve drţave članice imaju pravo učestvovati i glasati na
zasijedanjima Generalne skupštine. One u njoj mogu birati i biti birane za članice drugih organa koje ona
imenuje (nestalne članice Vijeća sigurnosti i sve članice Ekonomskog i socijalnog vijeća). U Generalnoj

45
skupštini one biraju članove MeĎunarodnog suda u Hagu, generalnog sekretara UN, te članove pomoćnih
organa, npr.Komisije za meĎunarodno pravo.

Putem notifikacije pristupa ili po jednostavnoj proceduri primanja, drţave članice UN mogu postati
članicama većine specijaliziranih ustanova UN. Jedino je primanje u članstvo finansijskih organizacija
(MMF, Svjetska banka) uvjetovano ispunjenjem i nekih drugih uvjeta.

Istovremeno, drţave članice UN su Poveljom preuzele i niz posebnih ugovornih obaveza, i to posebno na
osnovu Poglavlja VII, koje predviĎa djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanja mira ili čina agresije.
Ugovorna obaveza članica UN je i da snose svoj dio troškova UN kako ih rasporedi Generalna skupština.

Posebni poloţaj stalnih članica Vijeća sigurnosti. Članom 23 izričito je propisano da su stalni članovi
Vijeća sigurnosti SAD, V.Britanija, Francuska, SSSR (sada Ruska federacija) i Kina. Odluke Vijeća
sigurnosti o svim pitanjima donose se potvrdnim glasovima devetorice, uključujući 5 stalnih članova.
Dakle, tekst Povelje predviĎa jednoglasnost svih 5 stalnih članova pri donošenju odluka i preporuka u
Vijeću sigurnosti. MeĎutim, od početka rada Vijeća sigurnosti, taj propis se tumačio na način da
uzdrţavanje od glasanja ili odsustvo nekog od stalnih članova ne sprečava usvajanje odluke. Odluka se ne
moţe donijeti ako je neka stalna članica glasala protiv nje, tj.ako je uloţila veto.

Posebna prava stalnih članova Vijeća sigurnosti se ne mogu mijenjati ili dokidati bez njihovog pristanka.
Stalna članica praktično ne moţe biti ni isključena iz UN, jer za to prema Povelji treba prijedlog Vijeća
sigurnosti, a taj prijedlog stalna članica moţe spriječiti vetom.

Stalne članice mogu sprečavati ili ometati donošenje i odluka za koje je potrebna preporuka Vijeća
sigurnosti, npr. o prijemu neke drţave u članstvo UN. Njihovi drţavljani se redovno biraju za članove
MeĎunarodnog suda u Hagu. Uz to velike sile imaju osiguran poseban poloţaj u izvršnim organima
većine specijaliziranih ustanova UN.

Suspenzija, iskjučenje iz članstva i povlačenje iz UN. Prema Povelji, članica UN koja ne plaća svoje
finansijske doprinose Organizaciji tokom pune 2 godine gubi pravo glasa u Generalnoj skupštini. To je
tzv.”mala suspenzija” koja drţavu lišava samo prava glasa u Generalnoj skupštini, ali ne i prava na učešće
u raspravama Generalne skupštine. Skupština toj članici moţe dozvoliti glasanje ako je neplaćanje
uzrokovano okolnostima koje ne ovise o njegovoj volji.

Generalna skupština moţe na preporuku Vijeća sigurnosti suspendirati vršenje članskih prava i povlastica
članici UN protiv koje je Vijeće preduzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Radi se o tzv.”velikoj
suspenziji”, koja se odnosi na sva članska prava u svim organima UN. Vršenje tih prava moţe ponovno
uspostaviti samo Vijeće sigurnosti, nakon što obustavi takvu akciju.

Generalna skupština moţe na preporuku Vijeća sigurnosti isključiti iz Organizacije članicu UN “koja
uporno krši načela sadrţana u Povelji”. Ta krajnja mjera dosad nije bila preduzimana. Povelja ne sadrţi
propise o povlačenju iz članstva, ali je to suvereno pravo svake drţave. Iz UN se dosad povlačila jedino
Indonezija 1965.godine, da bi se slijedeće godine vratila u članstvo.

Poloţaj drţava nečlanica prema Povelji UN. Obzirom da su UN dostigle cilj univerzalnosti, poloţaj
drţava nečlanica danas je preteţno akademsko pitanje. Obaveze iz Povelje danas su dio općeg
meĎunarodnog prava. Radi se o zabrani prijetnje silom ili njene upotrebe u rješavanju sporova. Poveljom
je predviĎeno da Organizacija osigurava da drţave koje nisu članice UN postupaju u skladu sa njenim
načelima koliko je to potrebno za odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti. Dakle, organizacija i njene
drţave članice mogu nečlanicu prisiliti na poštivanje rezolucija Vijeća sigurnosti.

47. ORGANI UJEDINJENIH NACIJA

Povelja predviĎa 6 glavnih organa UN: Generalnu skupštinu, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno
vijeće, Starateljsko vijeće, MeĎunarodni sud u Hagu i Sekretarijat.

46
Generalna skupština je plenarni organ u kome su sve drţave zastupljene sa najviše po 5 predstavnika, a
svaka članica ima po 1 glas. Generalna skupština ima opću nadleţnost. Moţe raspravljati o svim
pitanjima ili predmetima koji ulaze u okviruPovelje ili se onose na ovlaštenja ili funkcije bilo kojeg
drugog organa predviĎenog Poveljom. O svim tim pitanjima ona moţe davati preporuke drţavama
članicama i drugim organima UN. Ona prima i razmatra izvještaje ostalih organa UN.

Ako neko pitanje koje prema Povelji spada u nadleţnost UN nije izričito dato u nadleţnost nekog drugog
organa, za njegovo razmatranje je nadleţna Generalna skupština.

Od opće nadleţnosti Generalne skupštine postoji 1 izuzetak, a to je u slučaju kad Vijeće sigurnosti
povodom nekog spora ili situacije vrši funkcije predviĎene Poveljom. Tada Generalna skupština svoju
preporuku moţe dati samo na traţenje Vijeća sigurnosti.

Generalna skupština donosi rezolucije, koje načelno imaju značaj neobavezujućih preporuka. Od toga su
izuzetak odluke o raspodjeli troškova UN koje su obavezujuće, ili o izboru drţava ili pojedinaca u druge
organe OUN.

Odluke o «vaţnim pitanjima» donose se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih članova, a ostale
oduke običnom većinom prisutnih. MeĎu «vaţna pitanja» spadaju preporuke koje se odnose na
odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti, izbor članova drugih organa UN, primanje novih članova u
UN, suspenzija i isključenje članova, te pitanja proračuna.

Generalna skupština ima 3 vrste zasijedanja: redovna, vanredna i hitna vanredna. Redovna se sazivaju
svake godine, po pravilu u septembru, i po potrebi se produţavaju u narednu kalendarsku godinu.
Vanredna saziva generalni sekretar na zahtjev Vijeća sigurnosti ili većine članica UN.

Sazivanje hitnih vanrednih zasijedanja ne predviĎa Povelja, već rezolucija Generalne skupštine
«Ujedinjeni za mir» iz 1950.godine. Ukoliko usljed nedostatka jednoglasnosti stalnih članova Vijeće
sigurnosti nije u stanju izvršavati svoje obaveze na odrţavanju meĎunarodnog mira i sigurnosti,
Generalna skupština odmah mora razmotriti taj problem. U slučaju narušenja mira ili čina agresije, ona
moţe drţavama članicama preporučiti i upotrebu oruţanih snaga. Ukoliko u to vrijeme Generalna
skupština ne zasijeda, moţe se u roku od 24 sata sazvati hitno vanredno zasijedanje. Taj zahtjev moţe
postaviti Vijeće sigurnosti većinom od bilo kojih 9 članova, ili većina članova UN.

Generalna skupština ima više stalnih i ad hoc organa za različite djelatnosti. Ima 6 glavnih komiteta
(odbora) i to: za razoruţanje i meĎunarodnu sigurnost, za ekonomska i finansijska pitanja, za socijalna,
humanitarna i kulturna pitanja, za posebna politička pitanja i dekolonizaciju, administrativni i budţetski
komitet, te pravni komitet.

Vijeće sigurnosti je neka vrsta izvršnog organa UN. Uz 5 stalnih članova, Generalna skupština bira još 10
nestalnih članova na mandat od 2 godine. Svake godine bira se polovina od toga broja. Na funkciji
predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti smjenjuju se predstavnici drţava članica svakog mjeseca, a po
abecednom redu.

Glavna nadleţnost i odgovornost Vijeća je odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti. U obavljanju

svoje nadleţnosti ono moţe, osim preporuka, donositi i obavezujuće odluke za sve drţave članice. Osim
toga, Vijeće preporučuje Generalnoj skupštini prijem, suspenziju i isključenje drţava iz članstva UN, te
imenovanje generalnog sekretara, a sa Generalnom skupštinom učestvuje u paralelnom postupku izbora
sudija MeĎunarodnog suda u Hagu.

Odluke i preporuke o svim pitanjima, osim pitanja postupka donose se većinom od najmanje 9 glasova,
pod uslovom da ni jedan stalni član ne glasa protiv, tj.da ne uloţi veto.

Ekonomsko i socijalno vijeće obavlja znatan dio poslova UN u širokom krugu ekonomskih i socijalnih
pitanja. Najcjenjenija njegova djelatnost je unapreĎenje poštivanja i odrţavanja ljudskih prava i temeljnih
sloboda za sve. Ono koordinira djelatnosti svih specijaliziranih ustanova UN, ali ne donosi odluke, već ih

47
samo preporučuje na usvajanje Generalnoj skupštini. Dakle, ovo vijeće djeluje kao neka vrsta pomoćnog
organa Generalne skupštine.

Eknomsko i socijalno vijeće sastoji se od 54 člana koje bira Generalna skupština na mandat od 3 godine.
Pri izboru se osigurava zastupljenost svih dijelova svijeta. Odluke se donose prostom većinom glasova
prisutnih članova. Zasijedanja se odrţavaju 2 puta godišnje, u proljeće i jesen, u Ţenevi. U vršenju svojih
nadleţnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće osniva stalne odbore, tzv.funkcionalne komisije i regionalne
komisije.

Starateljsko vijeće bilo je osnovano radi provoĎenja meĎunarodnog sistema starateljstva iz poglavlja XII.
Nakon što je posljednje starateljsko područje Palau na Pacifiku steklo nezavisnost 01.10.1994.godine,
Starateljsko vijeće je suspendiralo svoje djelatnosti.

MeĎunarodni sud u Hagu je glavni sudski organ UN. Nasljednik je Stalnog suda meĎunarodne pravde,
koji je osnovala Liga naroda 1920.godine. MeĎunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN, a Statut
suda je sastavni dio Povelje. Praksa oba ova suda uzima se kao jedinstvena.

Sekretarijat se sastoji od generalnog sekretara i pomoćnog osoblja. Generalnog sekretara imenuje

Generalna skupština na prijedlog Vijeća sigurnosti. On je najviši administrativni duţnosnik UN, ali
obavlja i značajne političke funkcije. Suština njegovog autoriteta leţi u čl.99 Povelje, prema kome on
moţe upozoriti Vijeće sigurnosti na svaki predmet koji bi po njegovom mišljenju mogao dovesti u
opasnost odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti. Uloga generalnog sekretara je u praksi nadmašila
propise Povelje. U mnogim situacijama mu drugi organi povjeravaju neke vaţne funkcije. Generalni
sekretar djeluje u ličnom svojstvu na sastancima svih glavnih organa UN, osim MeĎunarodnog suda, te
Generalnoj skupštini podnosi godišnje izvještaje o radu UN.

48. ĈOVJEK KAO SUBJEKAT MEĐUNARODNOG PRAVA

Oni koji nastoje dokazati da čovjek pojedinac jeste subjekat meĎunarodnog prava polaze od mišljenja da
se taj subjektivitet moţe stepenovati po intenzitetu, te pojedinca uporeĎuju sa drugim izvedenim
subjektima, kao što su meĎudrţavne organizacije. Na taj način dolaze do zaključka da je njegov
subjektivitet ograničen i izveden iz subjektiviteta drţave.

Argumenti te vrste idu u nekoliko pravaca:

- opće meĎunarodno pravo razvija se u pravcu priznavanja pojedincu mnogih ljudskih prava, a
istovremeno nameće pojedincu i mnoge pravne obaveze (npr.svaki pripadnik oruţanih snaga
podvrgnut je pravilima koja vaţe u oruţanim sukobima. Za njihovo kršenje direktno je
odgovoran). MeĎutim, ovaj argument ustvari dokazuje činjenicu da je čovjek objekat, a ne
subjekat meĎunarodnog prava u smislu u kome su to meĎunarodne organizacije;
- u nekim meĎunarodnim ugovorima drţave su priznale prava pojedinaca, koja pojedinci uţivaju u
ličnom svojstvu, a ne posredstvom drţave. MeĎutim, ti ugovori se mogu otkazati, čime bi prestao
«subjektivitet» pojedinca;

Čovjek bi mogao postati subjektom meĎunarodnog prava, ukoliko bi čitava meĎunarodna zajednica stekla
neke odlike naddrţavne organizacije. MeĎutim, ako bi se to dogodilo, meĎunarodno pravo bi postalo
federalno pravo te svjetske superdrţave.

49. DRŢAVLJANI I STRANCI

Pojam drţavljanstva. Drţavljanstvo je pravna veza koja pojedinca vezuje za neku drţavu. Svaka drţava
načelno ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na njeno drţavljanstvo.

Drţavljanstvo stečeno roĎenjem. Većina ljudi stiče drţavljanstvo roĎenjem i ne mijenja ga do smrti.
Drţavljanstvo se roĎenjem stiče na osnovu porijekla roditelja (ius sanguinis) ili činjenicom roĎenja na
teritoriji neke drţave (ius soli).

48
Drţavljanstvo udate ţene. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ţena iz 1979.godine
predviĎa da će drţave stranke te Konvencije ţenama priznati jednaka prava kao i muškarcima u pogledu
sticanja, promjene ili očuvanja drţavljanstva supruga. Ni brak sa strancem, niti promjena drţavljanstva od
strane supruga dok brak traje, ne mijenja automatski i drţavljanstvo supruge, niti je ostavlja bez
drţavljanstva.

Naturalizacija i ekspatrijacija (otpust iz drţavljanstva). Naturalizacija je postupak u kome drţava po

svojoj diskreciji dodjeljuje drţavljanstvo nekoj osobi na njenu molbu. Drţava moţe svojim zakonima
predviĎati različite uvjete za prijem u drţavljanstvo. Istovremeno, u meĎunarodnom pravu nije
prihvaćena doktrina o «neraskidivoj privrţenosti» koja bi drţavu sprečavala da neku osobu otpusti iz svog
drţavljanstva suprotno njenoj volji.

Osobe bez drţavljanstva i osobe sa više drţavljanstava (apatridi i polipatridi). Bez drţavljanstva mogu
ostati mnoge osobe koje napuštaju svoju domovinu iz političkih razloga. Osim toga, moguće je da
pripadnici neke etničke skupine ne ţele primiti drţavljanstvo na koje jedino imaju pravo, a drţava u kojoj
borave odbija im dati svoje drţavljanstvo (npr.Albanci roĎeni na Kosovu, a nastanjeni u BiH i sl).

Što se tiče polipatrida, Konvencija o sukobu zakona o drţavljanstvima iz 1930.godine predviĎa neka
pravila u pogledu poloţaja osoba sa više drţavljanstava, a koja se dana mogu smatrati pravilima općeg
običajnog meĎunarodnog prava:
- svaka od drţava čiji je drţavljanin ta osoba, moţe je smatrati samo svojim drţavljaninom;
- drţava ne moţe toj osobi pruţati diplomatsku zaštitu u drţavi čiji je takoĎer drţavljanin;
- u trećoj drţavi ta osoba će se tretirati kao da ima samo jedno drţavljanstvo, i to po pravilu
drţavljanstvo one drţave u kojoj obično ili uglavnom boravi, ili sa kojom je najduţe vezana,
uzimajući u obzir okolnosti slučaja;
- ako drţave putem sporazuma ne urede drugačije, osoba sa 2 drţavljanstva duţna je sluţiti vojsku
i plaćati poreze u obe drţave.

Pravni poloţaj stranaca. Pristup stranaca u neku drţavu. Drţava moţe strancima zabraniti pristup na
svoju teritoriju, ili ga ograničiti uvjetima koje sama propiše (npr. u zakonima o useljavanju). Mnoge
drţave dozvoljavaju dolazak turista ili studenata na kraći rok (najčešće do 3 mjeseca), bez formalnosti i
bez ulazne vize. Ponekad se diskriminiraju potencijalni useljenici iz samo nekih drţava, ili se u pogledu
useljenja nekima predviĎaju povlastice.

Protjerivanje stranaca. Poput prava da dozvoli ili ne dozvoli pristup, svaka drţava ima pravo da uskrati
dalji boravak stranca kojeg smatra nepoţeljnim na svojoj teritoriji. Drţava moţe svojim propisima
predviĎati kriterije, tj. razloge protjerivanja stranca, ali se to pravo u njegovoj primjeni ne smije
zloupotrebljavati. Drţava protjeranog stranca ima pravo traţiti razloge zbog kojih je ta mjera preduzeta. U
slučaju objavljenog rata, svaka zaraćena strana ima pravo sa svog područja protjerati sve graĎane druge
zaraćene strane. Protjerivanje se ne bi smjelo vršiti uz povredu dostojanstva protjerane osobe i sa
nepotrebnom brutalnošću. Osobi treba dati razuman rok za napuštanje drţave i da sama izabere drţavu u
koju će otići.

Prava stranaca. Kad je stranac primljen na teritoriju neke drţave sa pravom neograničenog ili
privremenog boravka, on u toj drţavi uţiva neka minimalna prava potrebna za privatni ţivot.
MeĎunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj drţavi da strancima uskrati prava sklapanja graĎanskih
ugovora, sticanja ličnog vlasništva, sklapanja braka i uţivanja porodičnih prava. Izvan tih osnovnih prava,
drţava moţe (ali i ne mora) stranca podvrgnuti nekim ograničenjima radi zaštite nacionalne sigurnosti,
javnog poretka ili prava svojih drţavljana (npr. u pogledu zapošljavanja). Strancima se obično uskraćuju
politička prava, uključujući aktivno i pasivno biračko pravo i obavljanje javnih funkcija.

Uprkos mogućim ograničenjima, lična sigurnost, sloboda i prava stranaca kome je dozvoljen neograničen
ili privremeni boravak, jednako su «sveta» kao i prava domaćih drţavljana. Drţava je duţna pruţati
efikasnu zaštitu tih njihovih prava.

49
Stranac ima pravo traţiti i diplomatsku zaštitu svoje drţave, ali tek nakon što je iscrpio sva raspoloţiva
pravna sredstva u drţavi u kojoj boravi. Stranac ima pravo napustiti drţavu svog boravka, ali se to pravo
moţe uvjetovati prethodnim ispunjenjem odreĎenih obaveza kao npr.plaćanja poreza, vraćanja privatnih
dugova i sl.

Eksproprijacija imovine stranca. Jedno od načela meĎunarodnog prava je poštivanje privatnog vlasništva
i stečenih prava stranaca. MeĎutim, eksproprijacija strane imovine se ne smatra suprotnom
meĎunarodnom pravu, ali se moţe izvršiti samo uz ispunjenje slijedećih uvjeta:
- isključivo u javnom interesu;
- predmet eksproprijacije mora biti odreĎena vrsta imovine, bez obzira da li je njen vlasnik domaći
graĎanin ili stranac;
- za ekspropriranu imovinu mora se platiti naknada.

Duţnosti stranaca. Stranac koji boravi u odreĎenoj drţavi podvrgnut je pravu te drţave, kao i njeni
graĎani. Osim ako drugačije nije propisano ugovorom ili zakonom, stranci se ne smiju uplitati u politiku
drţave u kojoj borave. Stranac sa stalnim boravkom duguje lojalnost drţavi u kojoj ţivi i moţe biti
optuţen za zločin izdaje. Općenito je prihvaćeno da se stranci ne smiju prisiliti da sluţe u oruţanim
snagama domaće drţave.

Azil (utočište). Svaka drţava moţe dati azil strancu koji je prognan ili je pobjegao iz svoje domovine, kao
i osobi bez drţavljanstva. Pruţanje azila je pravo koje proizilazi iz teritorijalnog suvereniteta drţave. Ni
jedna drţava nema obavezu po meĎunarodnom pravu da odbije primiti nekog stranca na svoju teritoriju,
da ga izruči drugoj drţavi ili da ga protjera sa svoje teritorije, osim u slučaju nekih ograničenja i izvršenja
obaveza koje je sama preuzela. Običnim zločincima se u načelu ne pruţa azil, a pravo pruţanja azila se u
praksi sve više ograničava brojnim ugovorima o izručenju (ekstradiciji), te nekim pravilima učtivosti.

Samo meĎunarodno pravo ne garantira pojedincima «pravo na azil», tj. pravo da ga pod odreĎenim
uvjetima uvijek dobiju na vlastito traţenje. MeĎutim, neke drţave svojim ustavima izričito priznaju pravo
na azil odreĎenim osobama. Npr. Osnovni zakon SR Njemačke iz 1949. godine izmeĎu ostalog predviĎa:
«Osoba progonjena na političkoj osnovi uţivat će pravo azila».

Poloţaj izbjeglica i osoba bez drţavljanstva. IzmeĎu velikog broja drţava na snazi je Konvencija o
poloţaju izbjeglica iz 1951. i Protokol koji se odnosi na poloţaj izbjeglica iz 1967.

Konvencija o poloţaju osoba bez drţavljanstva usvojena je 1954.godine.

Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjerske ili
nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja, naĎe izvan
zemlje čije drţavljanstvo ima i koja ne ţeli ili zbog tog straha neće traţiti zaštitu te drţave.

Osoba bez drţavljanstva (apatrid) je osoba koju primjenom svojih zakona ni jedna drţava ne smatra
svojim drţavljaninom.

U drţavi koja im je pruţila utočište, izbjeglice i apatridi imaju odgovarajuća prava i duţnosti. Njihova
duţnost je da poštuju zakone i propise, kao i mjere za zaštitu javnog poretka drţave u kojoj se nalaze.

Drţava boravka im je duţna osigurati tretman koji je barem jednak tretmanu svojih graĎana u pogledu
slobode kretanja i izbora mjesta boravka, slobode vjeroispovijesti i vjerskog obrazovanja njihove djece,
prava vlasništva, obrazovanja, javne pomoći, radnog i socijalnog zakonodavstva, poreskih opterećenja,
itd.

Izbjeglice i apatridi se ne smiju izloţiti progonu zbog svoje rase, vjeroispovijesti ili političkog mišljenja.
Izbjeglice i apatridi koji se zakonito nalaze na području drţava stranaka pomenutih konvencija mogu se
protjerati samo iz razloga sigurnosti drţave i javne sigurnosti, ali se takve odluke moraju donijeti u
odgovarajućem postupku pred nadleţnim drţavnim organima.

50
Pojam ekstradicije. Pod institutom ekstradicije podrazumijeva se formalno izručenje neke osobe od jedne
drţave drugoj koja ga je zatraţila, a radi suĎenja i kaţnjavanja.

Ekstradicija bjegunca nikada nije postala obavezom drţava po općem meĎunarodnom pravu. Ona se i
danas moţe izvršiti na osnovu učtivosti ili primjenom nekog ugovora koji unaprijed predviĎa ekstradiciju.

Smatra se općeprihvaćenim da drţava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz

odobrenje drţave koja je osobu izručila, suditi joj za druge zločine osim onih zbog kojih je izručena. To
načelo «specijalnosti» predviĎa se ugovorima o ekstradiciji, ali se poštuje čak i ako nije izričito
propisano.

Osobe i zločini koji podlijeţu ekstradiciji. Ujednačena je praksa da drţava kojoj je zahtjev za ekstradiciju
upućen izručuje drţavi koja ekstradiciju traţi graĎane te drţave ili graĎane trećih drţava. Drţave
evropskog kontinenta nesklone su izručivati vlastite graĎane i sklonije su im same suditi za zločine koje
su počinili u inostranstvu. Nasuprot njima, V.Britanija i SAD se nisu opirale da izručuju svoje graĎane
radi suĎenja u drţavi u kojoj su počinili zločin.

Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviĎaju da djelo za koje je bjegunac optuţen mora biti krivično
djelo prema zakonima obe drţave, tj. one koja traţi izručenje i one u kojoj se bjegunac nalazi.
Ekstradicija se ne odobrava nakon što je bjeguncu u drţavi u kojoj se nalazi već izrečena konačna presuda
za to djelo (non bis in idem).

50. MEĐUNARODNA ZAŠTITA ĈOVJEKA

Danas je svaka drţava u postupanju sa svim osobama koje borave na njenoj teritoriji vezana mnogim
pravilima općeg običajnog prava, od kojih većina ima karakter ius cogens. Generalna skupština UN
usvojila je 10.12.1948.godine Opću deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su definirana graĎanska,
politička, kao i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Nakon Opće deklaracije, 1966.godine
usvojeni su MeĎunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i MeĎunarodni pakt o
graĎanskim i političkim pravima. Obzirom da su sva prava i obaveze iz tih konvencija propisana na
općenit i normativan način, to moţe njihovim strankama dati uporište za tvrdnju da ta pravila po običajnoj
osnovi obavezuju i treće drţave. Zbog toga se danas smatra da je obaveza poštivanja ljudskih prava
obaveza erga omnes.

MeĎu ljudska prava koja se štite pravilima ius cogens prvenstveno spadaju neka temeljna prava svakog
čovjeka na ţivot, tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo, čije je kršenje čitava meĎunarodna zajednica
priznala meĎunarodnim zločinom.

Na drugom mjestu je sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi. Po svojoj prirodi
diskriminacija uvijek proizvodi masovna i sistematska kršenja ljudskih prava.

U treću skupinu meĎu pravilima ius cogens spadaju ona graĎanska i politička prava koja se, prema
konvencijama na snazi, ni pod kojim okolnostima ne smiju derogirati. Krug tih prava nije ureĎen u
jednakom obimu u različitim ugovorima koji predviĎaju takve propise.

Član 4 MeĎunarodnog pakta o graĎanskim i političkim pravima iz 1966.godine predviĎa da se u doba

vanredne javne opasnosti koja ugroţava opstanak naroda, a čije je postojanje sluţbeno proglašeno, mogu
privremeno derogirati neke obaveze iz toga Pakta, “uz uvjet da te mjere nisu nespojive sa ostalim
obavezama po meĎunarodnom pravu i ne povlače diskriminaciju jedino na osnovu rase, boje koţe, spola,
jezika, vjere ili socijalnog porijekla”. MeĎutim, ni pod takvim okolnostima ne mogu se privremeno
derogirati slijedeća prava:
1. pravo na ţivot, uz izuzetak izricanja smrtne kazne za najteţe zločine u sudskom postupku;
2. zabrana mučenja ili nečovječnog postupanja;
3. zabrana ropstva i ropstvu sličnih oblika;
4. zabrana hapšenja samo zbog neizvršenja ugovorne obaveze;

51
5. zabrana kaţnjavanja za djela koja u vrijeme činjenja nisu bila krivična djela po unutrašnjem niti
meĎunarodnom pravu;
6. pravo na pravni subjektivitet;
7. sloboda misli, savjesti i vjere.

U sljedećoj skupini su neka imperativna pravila o slobodama i pravima pojedinaca koja ne odgovaraju
sasvim ius cogens prema Bečkoj konvenciji iz 1969. Te slobode i prava podloţni su izvjesnim
ograničenjima koja moţe propisati drţavna vlast i to: zbog poštivanja prava i ugleda drugih, za zaštitu
drţavne sigurnosti, javnog poretka, javnog zdravlja ili morala. Tu spadaju sloboda kretanja, sloboda
izraţavanja mišljenja, sloboda sindikalnog udruţivanja, sloboda od miješanja u privatni ţivot, sloboda
stupanja u brak, posebna prava djece, pravo učešća u voĎenju javnih poslova, pravo na pristup javnim
sluţbama pod jednakim općim uvjetima, te aktivno i pasivno biračko pravo.

U slijedeću grupu spadaju većina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja su u meĎunarodnim
konvencijama većinom formulirana kao neki daleki ciljevi kojima treba teţiti. Mjera njihovog poštivanja i
sudske zaštite prvenstveno zavisi od sposobnosti, a ne o volji drţavne vlasti.

Napokon, neki pisci raspravljaju i o tzv.”pravima treće generacije”, meĎu koja spadaju pravo na mir, na
ekonomski razvoj, na zdravu okolinu itd. Ova “prava” ustvari bi trebalo smatrati nekim univerzalnim i
dugoročnim ciljevima čitave meĎunarodne zajednice.

Obaveze drţava iz meĎunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Članice Vijeća Evrope usvojile su
1950.godine Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konvencijom su
ustanovljeni Evropska komisija i Evropski sud za ljudska prava. Dopunskim protokolom koji je stupio na
snagu 1999.godine prethodni Komisija i Sud su dokinuti i ustanovljen je novi Sud za ljudska prava kao
stalno tijelo kome se pojedinci mogu obraćati sa svojim tuţbama protiv drţava u kojima su prekršena
njihova prava iz Konvencije ili protokola.

Obaveze drţava na izvršenju konvencija prvenstveno naravno zavise od toga koje konvencije je odreĎena
drţava prihvatila. Uopćeno posmatrano, kad su u pitanju mjere osiguranja izvršenja obaveza iz
meĎunarodnih konvencija, postoji više takvih mjera:
- tuţba jedne drţave koja je stranka konvencije protiv druge drţave-stranke zbog kršenja obaveza iz
konvencije. Neke od konvencija sklopljenih pod okriljem UN predviĎaju nadleţnost Suda u Hagu u
slučaju sporova u njihovom tumačenju i primjeni. MeĎutim, drţave se u praksi uzdrţavaju od takvih
tuţbi.
- podnošenje periodičnih izvještaja o mjerama preduzetim na implementaciji konvencije;
- obraćanje pojedinaca unutrašnjim sudskim organima ili meĎunarodnim tijelima u slučaju kršenja
nekog prava garantovanog konvencijom.

Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. Tuţbu moţe podnijeti pojedinac koji smatra da je
ţrtva povrede prava predviĎenih Evropskom konvencijom ili protokolima od neke drţave stranke. Tuţilac
moţe biti drţavljanin, stranac ili osoba bez drţavljanstva, a u svojstvu tuţioca moţe se pojaviti i
nevladina organizacija ili grupa graĎana.

Tuţba se podnosi Generalnom sekretaru Vijeća Evrope u Strazburu, običnim pismom u slobodnoj formi i
bez naknade. Tuţba i svi drugi podnesci moraju biti sačinjeni na jednom od sluţbenih jezika Suda –
engleskom ili francuskom. Postupak pred sudom je besplatan.

Da bi sud usvojio tuţbu, moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti:

- povredu prava mora počiniti javna vlast tuţene drţave (npr.ne moţe se tuţiti privatni poslodavac
zbog otpuštanja sa posla);
- dogaĎaji koji čine povredu prava tuţitelja moraju se desiti nakon što je Konvencija stupila na snagu
za tuţenu drţavu;

52
- tuţba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog i Konvenciji ili Protokolima, te u
granicama tih propisa;
- tuţitelj mora lično biti ţrtva povrede tih prava, tj. pojedinac ne moţe upućivati tuţbu zbog kršenja
prava drugih osoba ili grupa;
- prije nego uputi tuţbu Sudu, tuţilac mora iscrpiti sva raspoloţiva pravna sredstva predviĎena pravom
tuţene drţave;
- tuţba se Evropskom sudu mora podnijeti najkasnije 6 mjeseci od donošenja konačne presude ili
odluke protiv koje nije dozvoljena ţalba;
- tuţba ne smije biti anonimna;
- ako je tuţba odbijena, ne moţe se podnositi nova tuţba po istom predmetu, osim ako sadrţi nove
podatke;
- tuţba ne smije prethodno biti već podnesena nekom drugom meĎnarodnom postupku istrage ili
rješavanja (zabrana litispendencije);
- pojedinosti iznesene u tuţbi moraju biti pouzdane i tačne.

Izvršenje konačnih presuda Suda nadzire Vijeće ministara Vijeća Evrope.

Tuţbe Komitetu za ljudska prava. Tuţba se upućuje Sekretarijatu UN (Odjel za ljudska prava) u Ţenevi.
Moţe biti sastavljena na bilo kom jeziku. Uvjeti za tuţbu slični su uvjetima po Evropskoj konvenciji, s
tim što se Komitetu moţe obratiti samo pojedinac kome je lično nanesena šteta i rok za tuţbu nije
ograničen na 6 mjeseci, niti je pravo na tuţbu ograničeno za povrede nakon stupanja na snagu
Fakultativnog protokola.

51. MEĐUNARODNA ZAŠTITA MANJINA

Nakon 1945.godine poloţaj manjina u nekim zemljama sreĎen je putem dvostranih ugovora, ali je
zanimanje za manjinsku zaštitu u Evropi poraslo tek nakon raspada socijalističkog reţima, kad su porasle
teţnje za emancipacijom bivših federalnih jedinica u SFRJ, SSSR i Čehoslovačkoj.

Najopširniji dokument kojim se definira sadrţaj manjinskih prava kao dio univerzalno priznatih ljudskih
prava dosad je Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimenziji KESS-a iz juna 1990.godine.
U Evropi je 1994.godine ustanovljena i duţnost Visokog komesara za nacionalne manjine. Za opći
običajni proces još značajniji od Dokumenta iz Kopenhagena je Deklaracija o pravima osoba koje
pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, koju je Generalna skupština UN
usvojila u februaru 1993.godine.

Pravila općeg i regionalnog meĎunarodnog prava o zaštiti manjina. Najčešće citirana definicija manjine
je definicija italijanskog profesora Capotortija, specijalnog izvjestioca UN o pravima manjina. On smatra
da je manjina skupina brojčano manja od ostatka stanovništva neke države, u nedominantnom položaju,
čiji pripadnici koji su graĎani te države, imaju etničke, vjerske ili jezičke karakteristike različite od
karakteristika ostatka stanovništva, i makar implicitno iskazuju osjećaj solidarnosti usmjeren ka očuvanju
svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika».

Cilj svake manjinske zaštite prvenstveno bi trebao biti potpuna ravnopravnost pripadnika manjina u
odnosu na ostatak stanovništva, dakle njihova nediskriminacija, a zatim posebna prava, institucije i druge
pogodnosti potrebne za očuvanje njihovih posebnosti. Po čl.27 MeĎunarodnog pakta o graĎanskim i
političkim pravima, manjinama se ne smije uskratiti pravo da imaju svoj vlastiti kulturni i vjerski ţivot i
da se sluţe svojim vlastitim jezikom.

Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama ide i
korak dalje, predviĎajući obaveze drţava da zaštite postojanje i subjektivitet tih manjina i da ohrabruju
stvaranje uvjeta za promoviranje njihovog subjektiviteta. Ta Deklaracija formulira i odgovarajuća prava
osoba koje pripadaju tim manjinama. MeĎutim, predstoji dugačak put da se načela Deklaracije putem
običajnog procesa pretvore u pozitivna pravila općeg meĎunarodnog prava.

53
 Razvoj pravila o zaštiti manjina u Evropi je mnogo brţi od onoga na svjetskom nivou. U okrilju Vijeća
Evrope usvojena su 2 vrlo vaţna ugovora o manjinskoj zaštiti: Evropska povelja o regionalnim ili
manjinskim jezicima iz 1992, te Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina iz 1995. MeĎutim,
mjere izvršenja ovih ugovora su daleko slabije od onih koje se odnose na zaštitu graĎanskih i političkih
prava pojedinaca.

Evropska povelja predviĎa duţnost izvještavanja od strane drţava stranaka svake 3 godine, koje razmatra
komisija nezavisnih stručnjaka. Zbirne izvještaje Komisije razmatraju Odbor ministara i Parlamentarna
skupština Vijeća Evrope. Okvirna konvencija predviĎa samo da će Odbor ministara pratiti njeno
izvršenje.

Postoji 5 temeljnih prava koja trebaju uţivati sve skupine i svi njihovi pripadnici na teritoriji svake drţave
svijeta. Neka od tih pravila već su se afirmirala kao propisi općeg meĎunarodnog prava:
1. Pravo na opstanak;
2. Pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost (sloboda od diskriminacije);
3. Pravo na odgovarajuću zastupljenost u političkom odlučivanju. U etnički izmiješanim područjima
načelo «jedan čovjek jedan glas» je pravilo koje nije dovoljno za sve svrhe.
4. Pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i javne svrhe;
5. Pravo na vlastite institucije, da bi se odrţale posebnosti pojedinih skupina (obrazovne i kulturne
ustanove, učešće u javnim RTV programima i sl).

52. KRIVIĈNA ODGOVORNOST POJEDINCA

Odgovarajuće meĎunarodne konvencije redovno propisuju jurisdikciju i duţnost nacionalnih sudova

drţava stranaka da kaţnjavaju zločine i druge meĎunarodne delikte koje one zabranjuju. Neke od tih
konvencija predviĎaju alternativnu jurisdikciju domaćih i meĎunarodnih sudova, mada to dosad nije
imalo značajnijih praktičnih posljedica.

Statuti meĎunarodnih krivičnih tribunala za bivšu SFRJ i za Ruandu predviĎaju primarnu nadleţnost tih
sudova u odnosu na domaće sudstvo. Za razliku od tih slučajeva, Rimski statut o MeĎunarodnom
krivičnom sudu predviĎa komplementarnu nadleţnost tog suda i sudova drţava stranaka, o čemu se
predviĎaju detaljni propisi.

Dilema o zastarivosti meĎunarodnih zločina okončana je 1968.godine usvajanjem Konvencije o

nezastarivosti ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Tom konvencijom je utvrĎena nezastarivost
dvaju široko definisanih grupa zločina, ali ne izričito i zločina protiv mira. Pod meĎunarodnim ratnim
zločinima podrazumijevaju se oni definirani Statutom Nirberškog suda, te «teške povrede Ţenevskih
konvencija o zaštiti ţrtava rata». MeĎu zločinima protiv čovječnosti navedeni su i zločini genocida i
aparthejda.

Jurisdikcija domaćih sudova u pogledu kaţnjavanja meĎunarodnih zločina i drugih delikata. Da bi se

neki domaći sud proglasio nadleţnim za suĎenje osobama okrivljenim za meĎunarodne zločine, oni
moraju izričito biti predviĎeni u krivičnom zakonu te drţave, što je u skladu sa načelom legaliteta
krivičnog djela i kazne. Drţava moţe u svom krivičnom zakonu predviĎati i djela zabranjena
konvencijama kojih ona nije stranka, a posebno djela zabranjena općim meĎunarodnim pravom.

MeĎunarodni sudski organi. MeĎunarodni vojni tribunal u Nirbergu osnovan je Londonskim

sporazumom od 08.08.1945, kome je bio pridodat i Statut MeĎunarodnog vojnog tribunala. Tribunal je po
statutu bio nadleţan za 3 vrste zločina: zločine protiv mira, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
MeĊunarodni vojni tribunal za daleki istok u Tokiju ustanovljen je posebnim proglasom vrhovnog
komandanta savezničkih snaga gen.Daglasa MekArtura 19.01.1946. Imao je istu nadleţnost kao i
Tribunal u Nirbergu.

MeĊunarodni kriviĉni tribunal za bivšu Jugoslaviju ustanovljen je Rezolucijom Vijeća sigurnosti

br.827 od 25.05.1993.godine. To je prvi tribunal koji je osnovan rezolucijom na osnovu Poglavlja VII

54
Povelje UN. Time Statut Tribunala pravno obavezuje sve članice UN. Tribunal je počeo sa radom
18.11.1993. u Hagu. Sud se sastoji od 11 sudija, koje bira Generalna skupština UN sa liste od 22-33
kandidata koje predlaţe Vijeće sigurnosti. Mandat sudija je 4 godine, uz mogućnost ponovnog izbora.
Sud čine 2 prvostepena vijeća od po 3 člana, te Apelaciono (ţalbeno) vijeće od 5 sudija. Po Statutu,
Tribunal je nadleţan za kaţnjavanje 4 vrste meĎunarodnih zločina: (1) teške povrede Ţenevskih
konvencija, (2) kršenja zakona i običaja rata, (3) genocid i (4) zločini protiv čovječnosti. Moţe izreći
samo vremenske kazne.

MeĊunarodni kriviĉni tribunal za Ruandu uspostavljen je rezolucijom Vijeća sigurnosti 955 od

08.11.1994.godine. Nadleţan je za kaţnjavanje meĎunarodnih zločina počinjenih na području Ruande,
kao i od njenih graĎana na području drugih drţava tokom 1994.godine. Nadleţan je za kaţnjavanje 3
skupine meĎunarodnih zločina: genocid, zločine protiv čovječnosti, te kršenje čl.3 zajedničkog
Ţenevskim konvencijama i Drugom dopunskom protokolu («nemeĎunarodni oruţani sukobi»).

Stalni meĊunarodni kriviĉni sud. Na diplomatskoj konferenciji u Rimu 17.07.1998.godine potpisan je

Rimski statut MeĎunarodnog krivičnog suda sa sjedištem u Hagu. Za Statut je glasala 121 drţava, uz 21
uzdrţanu i 6 drţava protiv (SAD, Izrael, Irak, Kina, Sudan, Libija). Sud će biti nadleţan za kaţnjavanje
pojedinaca zbog zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina, genocida i agresije. Postupak će moći pokretati
drţave, samostalni tuţilac i Vijeće sigurnosti UN. Najveća kazna koju će sud moći da izrekne je doţivotni
zatvor.

Na početku svoje djelatnosti sud će se sastojati od 18 sudija izabranih na rok od 9 godina. Radni jezici
suda biće engleski i francuski, finansiraće se iz doprinosa drţava stranaka Statuta, doprinosa iz budţeta
UN, te dobrovoljnih priloga. Da bi Statut stupio na snagu potrebna je ratifikacija 60 drţava.

IV DIO: OBJEKTI U MEĐUNARODNOM PRAVU

53. PROSTOR DRŢAVNOG PODRUĈJA. TERITORIJALNA SUVERENOST DRŢAVE

Drţavno područje je prostor na kome drţava vrši svoju vrhovnu vlast i do čijih granica ta vlast dopire.
Ono je objekat meĎunarodnog prava jer svaka drţava prema tom pravu uţiva tzv. »teritorijalnu
suverenost». Pod teritorijalnom suverenošću moţe se smatrati skup nadleţnosti koje drţava vrši na svojoj
teritoriji. Na toj teritoriji se primjenjuje ustavnopravni poredak te drţave. Ona smije slobodno donositi
svoje zakone, ali time ne smije ugroţavati prava drugih drţava.

Pod svojom jurisdikcijom drţava ima sve fizičke i pravne osobe koje se nalaze na njenoj teritoriji (uz
izuzetak stranaca sa diplomatskim imunitetom). Nad svojim drţavljanima koji se nalaze u drugoj drţavi,
drţava vrši i tzv.personalnu suverenost. Ta suverenost se meĎutim ne smije vršiti na štetu teritorijalne
suverenosti druge drţave.

Načelo isključivosti. Drţava na svojoj teritoriji vrši vlast uz isključenje vlasti svake druge drţave. Od
ovog načela postoje izuzeci – na osnovu ugovora o vojnom savezu, neka drţava moţe iz svoje jurisdikcije
isključiti pripadnike stranih oruţanih snaga stacioniranih na svom području. Oruţane snage UN se
upućuju na osnovu dvostranog ugovora drţave domaćina i OUN. Krivičnu nadleţnost nad svojim
pripadnicima načelno ima drţava o čijem kontingentu se radi. Osim toga, od načela isključivosti
teritorijalne suverenosti moţe se odstupiti i nekom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN donesenom na
osnovu Poglavlja VII Povelje.

Poseban slučaj ograničenja teritorijalne suverenosti neke drţave su meĎudrţavne sluţnosti. One se
uspostavljaju ugovorim, uvijek su vezane samo za dio teritorije neke drţave, a mogu biti u korist druge
drţave, skupine drţava ili u korist svih drţava. Tu se konkretno moţe raditi npr. o duţnosti trpljenja
prolaska trupa susjedne ili druge drţave, davanju susjednoj drţavi prava na izgradnju ţeljezničke pruge ili
ceste preko njenog područja, korištenje luke i sl.

55
54. DRŢAVNE GRANICE

Granica neke drţave čini «liniju» koja je na kopnu dijeli od teritorije njoj susjednih drţava. Na moru je to
vanjska granica teritorijalnog mora te drţave. Granice se često dijele na prirodne i vještačke.

Prirodna granica oslanja se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva.

Ako neka neplovna rijeka dijeli područja dvaju drţava, njihova granica po pravilu slijedi liniju sredine
izmeĎu obala te rijeke. Ako rijeka ima više rukavaca, usvaja se linija sredine glavnog rukavca.

Kod plovnih rijeka za graničnu liniju moţe se usvojiti thalweg. To je linija koja neprekinuto spaja
najdublje tačke u koritu rijeke i objema drţavama omogućava plovidbu na rijeci. Kod niskog vodostaja,
kad se na rijeci pojave ade (riječna ostrva), uvijek se pouzdano zna koje od tih privremenih ostrva
pripadaju kojoj od susjednih drţava.

Ako granična rijeka postepeno mijenja svoj tok, a ako se ugovorom drugačije ne odredi, drţavna granica
se pomjera sa linijom sredine ili thalwegom njenog glavnog rukavca. Ako rijeka naglo napusti ranije
korito i stvori novi, granica ostaje tamo gdje je bila, ukoliko se ugovorom ne odredi drugačije.

Ako susjedne drţave izgrade most preko granične rijeke, svoju granicu najčešće odreĎuju na sredini
mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci.

Kad su 2 susjedne drţave povezane planinskim masivom ili lancem, granična linija moţe povezivati
vrhove planina ili slijediti njihove grebene, a moţe slijediti i vododjelnicu. U posljednjem slučaju granica
se povlači na način da dijeli slivove svih vodenih tokova koji se ulijevaju u 2 veće rijeke ili 2 mora. Takva
granica ponekad bolje sluţi potrebama lokalnog stanovništva.

Vještačke granice povlačile su se u kolonijalnom periodu (a i kasnije) na neistraţenim i slabo naseljenim

područjima. Vještačka granica je imaginarna geometrijska prava linija koja slijedi neki geografski
meridijan ili paralelu, ili je povučena na drugi način.

Granice se po pravilu utvrĎuju ugovorom ili meĎunarodnom sudskom odnosno arbitraţnom presudom.
Neke su nastale običajnim putem, na osnovu dugotrajne prakse i ne osporava ih ni jedna od susjednih
drţava, ali se i većina takvih granica potvrĎuje i precizira ugovorom.

Načelo uti possidetis znači da ako izmeĎu novih drţava slijednica nema drugačijeg sporazuma, izmeĎu
tih teritorijalnih cjelina koje su stekle nezavisnosti linija razgraničenja unutar drţave prethodnice koja je
bila na snazi na dan sukcesije, postaje njihova drţavna granica po meĎunarodnom pravu. Isto načelo
primjenjuje se i na vanjsku drţavnu granicu nove drţave slijednice sa područjima susjednih, već
postojećih drţava.

Rješavajući spor o granicama izmeĎu Burkine Faso i Malija, Vijeće meĎunarodnog suda u Hagu je
1986.godine svojom presudom proglasilo načelo uti possidetis načelom općeg meĎunarodnog prava. Ovo
načelo nema domet ius cogens, već nove susjedne drţave mogu i drugačije odreĎivati granice, ali pod
uslovom da o tome postignu obostran i slobodan sporazum. Ukoliko se sporazum ne postigne, ovo načelo
se uvijek nameće kao obavezno. Pomenuta presuda je načelu uti possidetis dalo prednost čak i u odnosu
na načelo samoodreĎenja naroda.

U primjeni načela uti possidetis postoji izvjesna hijerarhija akata i činjenica drţave prethodnice, a koje su
vaţne pri razgraničenju:
1. Najvaţniji su akti prijašnje centralne vlasti o razgraničenju teritorijalnih cjelina, a koji su bili na snazi
na dan sukcesije, tj. u trenutku kad su te cjeline postale nezavisne drţave.
2. U nedostatku centralnih akata, vodi se računa o eventualnim sporazumima organa dvaju nekadašnjih
teritorijalnih cjelina (npr.federalnih jedinica) o uzajamnom razgraničenju.

56
3. U nedostatku i takvih sporazuma, mora se utvrĎivati granica na osnovu jednostranih očitovanja volje
neke od strana, ali pod uslovom da ima dokaza da ih je suprotna strana prihvatila izričito ili prećutno
(tacitus consensus). Suprotna strana takve dokaze moţe pobijati.

U procesu dokazivanja, karte ne mogu same po sebi biti dokazom granica, jer bi u takvom slučaju one
činile neoborivu prezumpciju, ustvari isto što i pravni naslov. One imaju jedino vrijednost pomoćnog
dokaza, što isključuje mogućnost da im se prida značaj veći od praesumptio iuris tantum, tj. oborive
pretpostavke.

Ako se dokazi sukobljavaju ili ako ima dokaza da su na istom prostoru vlast vršile obje strane (što je
izuzetno rijetko u praksi), to sporno područje treba izdvojiti iz onih o kojima je već postignut sporazum o
razgraničenju. Potom se stranke mogu sporazumjeti da to sporno područje pravično podijele ili da spor
povjere na konačnu odluku nekom meĎunarodnom sudskom ili arbitraţnom organu.

Postupak utvrĎivanja granica sastoji se od više faza: Prva faza se sastoji u postizanju ugovora o
granicama ili u rješavanju spora od strane nekog arbitraţnog ili sudskog organa.

Druga faza se sastoji od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. To se moţe povjeriti paritetnoj
stručnoj komisiji kojoj se daje ovlaštenje na mala odstupanja od ugovorene linije, kako bi se granica na
terenu bolje postavila (npr.da se izbjegne prolazak granice kroz nečiju kuću).

Završna faza je podizanje trajnih graničnih stubova, nakon što se granica privremeno markira na terenu.
Ako ne slijedi neki vodeni tok, granica na kopnu je ustvari linija izmeĎu graničnih stubova.

Pravni učinci ugovora o granicama. Bečkom konvencijom o sukcesiji drţava povodom ugovora iz 1978.
potvrĎeno je pravilo pozitivnog meĎunarodnog prava da sukcesija drţava kao takva ne utiče na granicu
ustanovljenu ugovorom, na obaveze i prava ustanovljena ugovorom koja se odnose na reţim granica, kaoi
na druge teritorijalne reţime.

Načelo nepovredivosti postojećih granica drţava je jedan od osnova meĎunarodnog mira i sigurnosti u
svijetu. Ovo načelo potvrĎeno je i u Bečkoj konvenciji o pravu ugovora iz 1969, koja predviĎa da je, ako
se ugovorom ustanovljava granica, isključena mogućnost pozivanja neke stranke na bitnu promjenu
okolnosti kao uzrok prestanka ili suspenzije tog ugovora.

Na kraju, imperativna norma općeg meĎunarodnog prava, koja je rezultirala iz Povelje UN, zabranjuje
svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje
drţave.

55. STICANJE PODRUĈJA

Svi način sticanja područja mogu se razmatrati u okviru osnovnih 5: ustup (cesija), okupacija ničijeg
područja, povećanje drţavne teritorije prirodnim zbivanjima ili na vještački način, sila kao način sticanja
područja, te zastara i historijski naslov. Načini sticanja mogu se podijeliti na originarne i derivativne, pri
čemu je glavni način originarnog sticanja okupacija.

Ustup (cesija) postoji kada postojeća drţava prethodnica ustupa dio svog područja nekoj već postojećoj
drţavi slijednici. Po pravilu se obavlja putem ugovora. Moţe biti sa i bez protučinidbe, ali je i drţava koja
područje stiče bez protučinidbe po pravilu duţna preuzeti dio duga drţave prethodnice, pri čemu se
uzimaju u obzir veličina i značaj ustupljenog područja. Ona naročito preuzima sve tzv.alocirane dugove,
koji su bili utrošeni ili investirani na tom području.

Treće drţave se po pravilu nemaju pravo izjašnjavati o ustupu područja, ali ga nisu duţne priznati ako je
do njega došlo bez valjanog pravnog osnova, a posebno protivpravnom primjenom sile.

Ugovor o cesiji moţe stanovništvu ustupljenog područja dati pravo na opciju, tj. da se u odreĎenom roku
izjasne o tome da li prihvataju drţavljanstvo sticateljice ili zadrţavaju ranije drţavljanstvo. U ovom
drugom slučaju, drţava sticateljica moţe od osoba koje su zadrţale drţavljanstvo zahtijevati da se isele.

57
Okupacija ničijeg područja. Sticanje područja putem okupacije mora zadovoljiti 2 uvjeta:
1. U periodu neposredno prije preduzimanja tog akta, to područje ne smije pripadati nijednoj drugoj
drţavi;
2. Područje se mora zaposjesti na vidljiv i efektivan način, preuzimanjem posjeda i uvoĎenjem
administracije nad njim, u ime i u korist drţave sticateljice.

Kad su početkom 20.vijeka preduzimana prva putovanja na Sjeverni i Juţni pol, postavilo se pitanje
okupacije polarnih predjela. Za Arktik je utvrĎeno da se sastoji od zaleĎene morske površine, gdje morske
struje pokreću led, te se suverenost nad njim ne moţe steći okupacijom.

Za Antarktik, koji predstavlja stalno zaleĎenu kopnenu površinu, 01.12.1959. je u Vašingtonu sklopljen
ugovor na 30 godina, koji je stupio na snagu 1961, a ostao je na snazi i nakon isteka roka 1991.
Ugovorom i kasnijim posebnim konvencijama koje su sklopljene na osnovu tog ugovora, Antarktik je
dobio karakteristike prostora sa posebnim meĎunarodnim poloţajem, na kome su dopuštene samo
djelatnosti u miroljubive svrhe.

Povećanje drţavnog područja prirodnim zbivanjima ili na vještački način. Do prirodnog uvećanja
područja neke drţave moţe doći na graničnoj rijeci ili na morskoj obali neke drţave i to vodenim
nanosima ili nastankom novih ostrva u unutrašnjim vodama ili teritorijalnom moru. Sva ovakva
povećanja teritorije se prema običajnom pravnom pravilu dešavaju sama po sebi, tj. ne moraju se
preduzimati nikakvi posebni akti u svrhu proširenja suverenosti na povećanom području.

Do povećanja vještačkim putem moţe doći podizanjem brana i lučkih graĎevina. Na taj način drţava
moţe povećati svoj kopneni prostor ili prostor unutrašnjih morskih voda. Ukoliko do povećanja dolazi na
račun područja otvorenog mora, za takvo povećanje ne treba ničije odobrenje. U suprotnom ono nije
dozvoljeno bez sporazuma sa susjednom drţavom.

Sticanje područja silom zabranjeno je imperativnom normom meĎunarodnog prava.

Zastara i historijski naslovi. U meĎunarodnom pravu se razlikuju 2 aspekta zastare: pozitivni tj. dosjelost
(usucapio, acquisitive prescription) i negativni (extinctive prescription), kao osnovi sticanja i gubitka
prava.

Svaki pravni poredak prihvata mogućnost sticanja prava putem dugotrajnog i miroljubivog posjeda,
ukoliko se tome niko drugi (a posebno zakoniti vlasnik) ne suprotstavlja. Ali svaki protest onoga ko ima
pravo da se odupre tom stanju prekida tok zastare. Najveći problem je u tome što meĎunarodno pravo ne
propisuje nikakve rokove za zastaru. Ona ustvari nastupa tek onda kad se stvori opće uvjerenje da je
stvarno stanje u skladu sa meĎunarodnim pravom, a u svrhu odrţavanja reda i stabilnosti. Zbog toga se
moţe reći da su bitni uvjeti nastanka historijskog naslova nad nekim područjem:
7. miroljubivo vršenje vlasti od posjednika, bez valjanog pravnog osnova u vremenskom periodu koji
zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja;
8. podrazumijevani pristanak svih zainteresiranih drţava.

56. MEĐUNARODNE RIJEKE I JEZERA

MeĎunarodne rijeke su rijeke koje razdvajaju teritorije dvaju drţava ili sukcesivno prolaze kroz više
drţava. Sve upotrebe meĎunarodnih rijeka mogu se podijeliti na 2 velike skupine: plovidbu i korištenje
vodenih tokova u druge svrhe, posebno za proizvodnju energije i navodnjavanje.

Pravo plovidbe meĎunarodnim rijekama. Načelo slobodne plovidbe meĎunarodnim rijekama u Evropi za
sve, a ne samo za drţave kroz koje rijeka prolazi, proglašeno je tek na Bečkom kongresu 1815.godine.
MeĎutim, to načelo je do danas ostalo neostvareni cilj i nije se transformiralo u pravilo općeg
meĎunarodnog prava.

58
Naredna faza u tim nastojanjima bilo je usvajanje Barselonske konvencije o režimu plovnih puteva od
meĎunarodnog značaja iz 1921.godine. Konvencija je za njene stranke i danas na snazi. Njena načela su:
1. Sloboda plovidbe i jednakost tretmana za brodove pod zastavama svih drţava stranaka;
2. Daţbine se mogu naplaćivati samo za stvarno pruţene usluge i za odrţavanje i poboljšavanje
plovnosti rijeke, a ne u svrhe bogaćenja;
3. PredviĎaju se znatne obaveze za svaku obalsku drţavu u pogledu njenog sektora meĎunarodne rijeke.
Ta drţava je duţna odrţavati plovnost rijeke;
4. Konvencija podrazumijeva različite mogućnosti upravljanja meĎunarodnim rijekama: pojedinačno
(svaka drţava u svom sektoru), regionalno (sve obalske drţave zajedno) ili meĎunarodno (obalske i
treće drţave).

Od 40 prvobitnih, danas ima 28 drţava koje su još uvijek stranke konvencije. Mnogo vaţnijima su se
pokazali reţimi za plovni dio meĎunarodne rijeke koji su predviĎeni posebnim ugovorima.

Dunav. Konvencija o reţimu plovidbe na Dunavu usvojena je 1948.godine u Beogradu, od strane zemalja
podunavlja: Čehoslovačka, MaĎarska, SFRJ, Bugarska, Rumunija, SSSR i Ukrajina. Austrija je pristupila
1960, a poloţaj Njemačke do danas nije ureĎen. Danas Dunavska komisija ima sjedište u Budimpešti i
sastoji se od po jednog predstavnika podunavskih drţava. Njene nadleţnosti su preteţno savjetodavne.

Rajna. Za Rajnu se još uvijek primjenjuje Konvenacija iz Manhajma iz 1868, koja je dopunjena
Versajskim ugovorom iz 1919, te konvencijom iz Strazbura iz 1963.

Korištenje meĎunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe. Ova materija u praksi se reguliše putem
ugovora zainteresiranih drţava. Komisija za meĎunarodno pravo je 1994.godine usvojila nacrt članaka o
upotrebi vodenih tokova za neplovidbene svrhe. Generalna skupština OUN je iste godine odlučila da se
na osnovu tog nacrta i mišljenja drţava izradi okvirna konvencija iz te oblasti.

Načelo meĎunarodnog prava je da ni jedna drţava ne smije izmijeniti prirodne uvjete područja susjedne
drţave. Zbog toga drţava ne smije koristiti vodu rijeke na način koji bi ugrozio susjednu drţavu, ili je
onemogućio da se na prikladan način koristi tim vodenim tokom na svom području. To podrazumijeva
npr. zabranu skretanja toka rijeke od strane uzvodne drţave, ali i zabranu izgradnje brana od strane
nizvodne drţave ako bi takve brane izazvale poplave ili na drugi način ugrozile uzvodnu drţavu.

MeĎunarodna jezera nalaze se na granicama 2 ili 3 drţave. Do danas su sve drţave koje imaju granična
jezera putem ugovora razgraničile njihovu površinu. Tim ugovorima se ureĎuju i druga pitanja, kao npr.
napajanje i odvoĎenje vode iz jezera, odrţavanje ribljih vrsta i zaštita okoline.

Očuvanje okoline na vodenim tokovima. Pravila općeg meĎunarodnog prava u ovoj oblasti su tek u
začetku. Helsinška konvencija za zaštitu i upotrebu prekograničnih vodenih tokova i meĎunarodnih jezera
iz 1992.godine izmeĎu ostalog propisuje da će stranke preduzimati sve prikladne mjere da osiguraju
zaštitu i razumno upravljanje vodama, te da osiguraju očuvanje i obnovu ekosistema.

57. ZRAĈNI PROSTOR

Suverenost drţava u zračnom prostoru. Prvi svjetski rat je razriješio sve dileme u vezi pravnog poloţaja
zračnog prostora. Sve drţave su prihvatile stanovište o suverenitetu svake od njih u svom zračnom
prostoru. To je načelo i potvrĎeno Pariškom konvencijom o ureĎenju zračne plovidbe iz 1919. Ta načela
su potvrĎena u Čikaškoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944.godine.

Na osnovu tih propisa se razvilo se nekoliko načela općeg običajnog prava iz te oblasti. Zračni prostor
iznad otvorenog mora i kopnenog prostora koje ne spada pod suverenitet ni jedne drţave, slobodan je za
prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih dijelova svijeta. Ista sloboda se podrazumijeva iznad isključive
ekonomske zone onih drţava koje su te zone proglasile.

59
Svaka drţava iznad svog kopnenog područja, unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora, svaka
drţava uţiva isključivu suverenost.

Cjelokupan meĎunarodni zračni promet odvija se na osnovu dvostranih i višestranih ugovora, meĎu
kojima je osnovna Čikaška konvencija iz 1944.godine. Drţave stranke Konvencije zadrţale su pravo da
odreĎuju koridore za prelijetanje i zračne luke koje se koriste u civilnom prometu.

Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova. Zrakoplov je u pravnom smislu širi pojam od aviona.
Obuhvata avione, helikoptere i jedrilice. Čikaška konvencija je izvršila osnovnu podjelu zrakoplova na
civilne i “drţavne”. Pod “drţavnim” se podrazumijevaju zrakoplovi u vojnoj, policijskoj i carinskoj
sluţbi, ali se na njih ne odnose propisi Konvencije.

Osnovna načela meĎunarodnog zračnog prometa. Na Čikaškoj konferenciji raspravljano je o slijedećih

5 sloboda, tj. prava:
1. Pravo prelijetanja preko teritorije druge drţave bez slijetanja;
2. Pravo slijetanja na područje druge drţave, ali samo iz tehničkih razloga;
3. Pravo da se iskrcaju putnici, pošta i teret iz drţave kojoj pripada zrakoplov;
4. Pravo da se ukrcaju putnici, pošta i teret u drţavi kojoj pripada zrakoplov;
5. Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pošte i tereta izmeĎu zračnih luka bilo koje stranke
Konvencije.

Na konferenciji su usvojena 2 sporazuma: Sporazum o meĎunarodnom zračnom tranzitu, koji je

garantirao samo prve 2 slobode i kome je pristupio veliki broj drţava. SAD su zagovarale Sporazum o
meĎunarodnom zračnom transportu koji je podrazumijevao svih 5 sloboda, ali on je prihvaćen od vrlo
malog broja zemalja, te su ga kasnije otkazale i SAD.

Čikaškom konferencijom sonovana je MeĎunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) sa

sjedištem u Montrealu, koja je počela sa radom 1947.godine, postavši specijaliziranom agencijom UN.
Ona formulira i usvaja meĎunarodne standarde i preporučenu praksu (SARPS). Svaka drţava članica
konvencije moţe izjaviti da te standarde i praksu ne moţe provesti, ali se time izlaţe riziku da bude
isključena iz meĎunarodnog zračnog prometa (radi se o tehničkim standardima).

ICAO je 1984.godine usvojila dopunu čl.3 Čikaške konvencije. Dopuna propisuje da se svaka drţava
mora uzdrţati od upotrebe oruţja protiv civilnih zrakoplova u letu, a ima pravo od civilnog zrakoplova
koji je bez odobrenja ušao u njen zračni prostor traţiti spuštanje u zračnu luku koju ona odredi.
Istovremeno, svaka drţava je duţna preduzeti mjere kako bi spriječila da se njeni civilni zrakoplovi ne
zloupotrebljavaju u pomenutom smislu.

Pitanje jurisdikcije u pogledu djela počinjenih na zrakoplovu moţe biti vrlo sloţeno, imajući u vidu
počinioce, kao i mjesto i vrijeme činjenja odreĎenog protivpravnog djela (iznad koje drţave, iz koje
drţave je avion poletio, koje oznake nosi, čiji drţavljanin je učinilac itd). Nakon 1970.godine posebno su
bile učestale otmice zrakoplova. Još ranije, 1963.godine u Tokiju je usvojena Konvencija o krivičnim
djelima i nekim drugim radnjama izvršenim u zrakoplovu. Ona se odnosi na radnje koje mogu ugroziti
sigurnost zrakoplova, osoblja ili dobara u njemu, ili remete red i disciplinu, bez obzira da li takva radnja
predstavlja krivično djelo ili ne. MeĎutim, konvencija nije propisala nikakve mjere protiv otmičara
zrakoplova.

Zbog navedenog je 1970.godine u Hagu sklopljena Konvencija o suzbijanju otmica zrakoplova. Ona
krivičnu jurisdikciju daje drţavi kojoj zrakoplov pripada, onoj u koju je zrakoplov sletio ili onoj u koju su
se otmičari sklonili. Ta konvencija nema odredaba o ekstradiciji. Zato je u Montrealu 1971.godine
usvojena Konvencija o suzbijanju protipravnih radnji protiv sigurnosti civilnog zrakoplova. IzmeĎu
ostalog je predviĎeno da se ta Konvencija moţe smatrati pravnom osnovom za izručenje. Konvencija je
dopunjena Montrealskim protokolom za suzbijanje protivpravnih djela nasilja u zračnim lukama koje
služe meĎunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1988.godine. Na kraju, 1991.godine usvojena je
Konvencija o obiljeţavanju plastičnih eksploziva u svrhu otkrivanja.

ZagaĎenje atmosfere. ZagaĎenja se mogu grubo podijeliti na ona iz nuklearnih izvora i ostala zagaĎenja.

60
ZagaĊivanje atmosfere iz nuklearnih izvora je relativno dobro “pokriveno” propisima meĎunarodnog
prava. U Moskvi je 1963.godine potpisan Ugovor o zabrani eksperimenata nuklearnim oružjem u zraku,
izvanzračnom prostoru i pod vodom. Od nuklearnih sila, ugovor nisu prihvatile Kina i Francuska.
Francuska je zadnji atomski eksperiment u atmosferi izvela 1974.godine. Danase se moţe smatrati da
opće meĎunarodno pravo apsolutno zabranjuje atomske eksperimente u atmosferi.

ZagaĊivanje atmosfere ostalog porijekla. Trenutno ne postoji sveobuhvatan pravni reţim u svrhu
sprečavanja ovog zagaĎenja. Najvaţniji ugovori iz te oblasti su: Ženevska konvencija o prekograničnom
zagaĎenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979.godine, koja je dopunjavana protokolima iz 1985,
1988, 1991 i 1994.godine. Stranke ove konvencije su gotovo sve evropske zemlje, Kanada i SAD.
Konvencija o zaštiti ozonskog omotača sklopljena je 1985. u Beču, a ne predviĎa čvrste pravne obaveze
za njene stranke. U Montrealu je 1987. usvojen Protokol o smanjenju potrošnje CFC-a i drugih sličnih
proizvoda, koji je dopunjavan 1990. i 1992..

58. SVEMIR

Svemirsko pravo se od početka stvaralo i razvijalo u običajnom procesu. Običajna pravila su kodificirana
1967.godine Ugovorom o načelima koja ureĎuju djelatnosti država na istraživanju i iskorištavanju
svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela. Nakon toga su usvojeni i neki drugi ugovori koji su
potvrdili i razradili načela navedenog Ugovora iz 1967.

Svemir, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, ne moţe biti predmetom nacionalnog prisvajanja
proglašenjem suverenosti, niti osnovom iskorištavanja ili okupacije, a ni na bio koji drugi način. Drţava u
čijem je registru upisan objekat lansiran u svemir, zadrţava nadleţnost nad tim objektom i njegovom
posadom, sve dok se nalazi u svemiru ili na nekom nebeskom tijelu. Pravo vlasništva nad lansiranim
objektima ostaje i po povratku na zemlju. Takvi objekti koji se naĎu izvan granica drţave koja im je
vlasnik, moraju se vratiti toj drţavi. Generalna skupština UN je 1974.godine usvojila Konvenciju o
registraciji objekata lansiranih u svemir, na osnovu koje je uspostavljen Centralni registar u UN.

Svaka drţava koja lansira ili omogući lansiranje nekog objekta u svemir je meĎunarodno odgovorna za
štetu koju takav objekat ili njegovi dijelovi izrazovu drugoj drţavi stranci, njenim fizičkim ili pravnim
osobama i to na zemlji, u zračnom prostoru ili u svemiru.

Članom 4 Ugovora, drţave su se obavezale da ne stavljaju nuklearno oruţje ili bilo koju drugu vrstu
oruţja za masovno uništenje u orbitu oko zemlje ili na nebeska tijela, te da ih ne stacioniraju u svemiru na
drugi način. Uspostavljanje svih vrsta vojnih postrojenja na nebeskim tijelima je zabranjeno, kao i
obavljanje eksperimenata svim vrstama oruţja, te izvoĎenje vojnih manevara.

59. MEĐUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU

Razvoj prava do modernog doba. U rimskom pravu more se izjednačavalo sa zrakom i tekućom vodom,
pa i morskom obalom. Nije moglo biti predmet privatnog vlasništva (res extra commercium).

U doba feudalizma, od početka IX vijeka, počinje preovladavati mišljenje da su dijelovi mora pod vlašću
pojedinih feudalnih vladara. Neke drţave su isticale zahtjeve za vlašću nad čitavim morima. Venecija
(Mleci) je do 13.vijeka svojatala Jadransko more, mada nikad nije posjedovala sve njegove obale. Ona
nije dozvoljavala plovidbu Jadranom bez njenog odobrenja i naplaćivanja.

Nakon otkrića Amerike, Španija i Portugal smatrale su sebe vlasnicima čitavih okeana, zajedno sa
otkrivenim zemljama. Portugal je svojatao Indijski ocean i dio atlantika, a Španija Karipsko more i
Pacifik.

Kada je V.Britanija u XVIII vijeku izrasla u najveću svjetsku pomorsku silu, počinje preovladavati učenje
Huga Grotiusa o slobodi mora. Tek od druge polovine XVIII vijeka drţave su meĎusobno priznavale
vlast nad morem do dometa topa. Ubrzo se javila potreba da se taj domet topa pretvori u neku stalnu
daljinu. Britanija i SAD od kraja XVIII vijeka usvajaju tu granicu od 3 morske milje, a skandinavske

61
drţave 4 milje. Španija i Portugal nikad nisu priznali osnovnu granicu svoje vlasti nad morem uţu od 6
morskih milja.

Pravo mora do kraja II sv.rata. Na prelazu iz XIX u XX vijek na moru su postojala samo 3 općenito
priznata pravna reţima. Unutrašnje morske vode obuhvatale su more do najniţe linije oseke, zatim luke,
ušća rijeka i zalive (ako su sve obale zaliva bile pod vlašću iste drţave). Vlast nad ovim vodama
izjednačavala se sa onom na kopnenom području.

Teritorijalno more činilo je morski prostor (ili pojas) duţ obale svake drţave, čija se polazna linija
mjerila od najniţe linije oseke ili od vanjskih granica unutrašnjih voda. Nije postojala jedinstveno
prihvaćena širina teritorijalnog mora, a zahtjevi drţava kretali su se od 3-6 morskih milja. Općenito se
smatralo da u teritorijalnom moru svi strani civilni brodovi imaju pravo neškodljivog prolaska, ali je bilo
dilema o tome da li to pravo uţivaju i strani ratni brodovi.

Otvoreno more obuhvatalo je sva ostala morska prostranstva. Svima je otvoreno za plovidbu, ribolov i
polaganje podmorskih kablova, a od početka 20.vijeka i za prelijetanje.

Prva i druga konferencija UN o pravu mora. Prva konferencija je odrţana u Ţenevi 1958.godine.
Materija o pravu mora je na toj Konferenciji razdijeljena na 4 posebne konvencije:

Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu je potvrdila suverenitet drţave u njenom

teritorijalnom moru. Propisi o neškodljivom prolasku teritorijalnim morem i jurisdikciji primorske drţave
nad stranim brodovima u njemu predstavljaju kodifikaciju postojećeg prava, čije se osnove nisu mijenjale
do danas. Prema Konvenciji, vanjski morski pojas je dio otvorenog mora u kome drţava moţe vršiti
nadzor da bi spriječila povredu svojih propisa. Najveća dozvoljena širina tog pojasa je 12 morskih milja,
mjereno od polazne linije od koje se odreĎuje širina teritorijalnog mora.

Konvencija o epikontinentskom pojasu propisuje da drţava nad svojim epikontinentskim pojasom

(morsko dno i podzemlje) uţiva “suverena prava” radi njegovog istraţivanja i iskorištavanja njegovih
prirodnih bogatstava. More iznad tog pojasa čini dio otvorenog mora. Konvencija nije uspjela propisati
jedinstvenu vanjsku granicu epikontinentskog pojasa. Propisan je dvostruki kriterij: dubine i
eksploatabilnosti, te je u skladu s tim širina do dubine mora od 200m ili do granice gdje dubina
dozvoljava iskorištavanje prirodnih bogatstava. Time je ostavljena mogućnost da se tehnološkim
napretkom ove granice pomjeraju sve dalje.

Konvencija o otvorenom moru kodificirala je postojeće običajno pravo. Otvoreno more slobodno je za
sve narode. Konvencija je donijela i propise o osiguranju slobodnog pristupa otvorenom moru i drţavama
koje nisu primorske.

Konvencija o ribolovu i oĉuvanju bioloških bogatstava otvorenog mora imala je za cilj očuvati pravo
svih zemalja na ribolov u otvorenom moru, ali istovremeno i zaštititi interese primorskih drţava u
dijelovima otvorenog mora u blizini njihove obale. Konvencija nije postigla ţeljeni cilj.

Pomenute 4 konvencije nikad nisu bile općenito prihvaćene.

Druga konferencija UN o pravu mora odrţana je u Ţenevi 1960.godine. Na njoj je ponovo razmatrana
širina teritorijalnog mora i granice isključivog ribolova primorskih drţava. Sporazum u vezi s tim nije
postignut, te iz postojećih propisa proizilazi da je pravo svake primorske drţave da jednostrano odreĎuje
širinu svog teritorijalnog mora. Najjače pomorske sile (osim SSSR) drugim zemljama nisu priznavale
širinu teritorijalnog mora veću od 3 milje. 1

Treća konferencija UN o pravu mora otpočela je u Njujorku 1973, a završena u Montego Bayu na
Jamajci 1982.godine, potpisivanjem nove Konvencije UN o pravu mora.

Konvencija iz 1982. i opće običajno pravo mora. Konvencija je obiman dokument sa 320 članova u 17
dijelova, uz 9 aneksa. Konvencija sadrţi dijelove koji predstavljaju čistu kodifikaciju općeg običajnog
prava (teritorijalno more, vanjski morski pojas, otvoreno more). Istovremeno, mnogi propisi predstavljaju

62
progresivni razvoj općeg običajnog prava jer kristaliziraju već postojeću praksu drţava (teritorijalni pojas
do 12 milja, vanjski morski pojas do 24 milje, epikontinentski pojas do 200 milja od polazne linije). Na
kraju, odredbe o “legislaciji” prava mora u Konvenciji su relativno malobrojne.

Karakteristike i pregled pravnih reţima na moru prema današnjem pravu. Konvencija predviĎa 8
različitih pravnih reţima u različitim dijelovima mora, morskog dna i njegovog podzemlja, te zračnog
prostora iznad mora.

Obzirom na odnos isključivih prava drţave i prava ostalih drţava, svi dijelovi mora, morskog dna i
podzemlja, te zračnog prostora iznad mora, mogu se podijeliti na 3 velike skupine:

a) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja koji ĉine drţavno podruĉje. U njih spadaju:
1. unutrašnje morske vode;
2. arhipelaške vode arhipelaških drţava
3. teritorijalno more.
Ti dijelovi mora, morskog dna i podzemlja te zračnog prostora iznad, obuhvaćeni su suverenitetom
primorske drţave. Taj suverenitet je sa “kopnenim” izjednačen samo u nekim dijelovima unutrašnjih
morskih voda. U drugim dijelovima suverenitet je ograničen posebnim ugovorima ili propisima općeg
običajnog prava koji su kodificirani općim konvencijama. Ipak, drţava sve ove dijelove mora ima pravo
smatrati dijelom svoje drţavne teritorije.

b) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja u kojima drţava uţiva “suverena” ili neka druga
prava. U ove dijelove spadaju:
4. Vanjski morski pojas;
5. Isključiva ekonomska zona
6. Epikontinentski pojas.
Ovi pojasevi nisu dio drţavnog područja primorske drţave. U vanjskom morskom pojasu drţava ima
ograničena prava vršenja nadzora, sprečavanja i kaţnjavanja. U ostala 2 pojasa Konvencija priznaje
primorskoj drţavi odreĎena “suverena prava”, a u isključivoj ekonomskoj zoni i “jurisdikciju”.

c) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije drţava. Ovdje
spadaju:
7. Otvoreno more;
8. MeĎunarodna zona dna mora i okeana.
U ovim dijelovima ni jedna drţava ne moţe vršiti nikakvu isključivu vlast.

60. UNUTRAŠNJE MORSKE VODE

Unutrašnje morske vode su dijelovi mora koji su u najuţoj vezi sa kopnom. U njih spada more do linije
oseke, zatim luke, ušća rijeka, zaljevi, te more unutar ravnih polaznih linija. Ti dijelovi unutrašnjih voda
su pod potpunim suverenitetom primorske drţave. Jedino u tim dijelovima je vlast potpuno izjednačena sa
onom koju drţava uţiva na svojoj kopnenoj teritoriji. Prema općem običajnom pravu, drţava je duţna
dozvoliti pristup u bilo koju luku ili sidrište svakom brodu koji se nalazi u nevolji.

Reţim luka otvorenih za meĎunarodni promet. U pogledu pristupa i poloţaja stranih trgovačkih
brodova, i danas je na snazi Opća konvencija o morskim lukama, sklopljena u Ţenevi 1923.godine.

Pristup lukama otvorenim za meĎunarodni promet se danas na osnovu učtivosti dozvoljava trgovačkim
brodovima svih zastava svijeta, čak i ako primorska drţava nema diplomatskih i drugih odnosa sa
drţavom zastave broda.

Pravo pristupa stranim lukama otvorenim za meĎunarodni promet ograničeno je samo na trgovačke
brodove, i to samo na one koji nisu na nuklearni pogon. Za sve ostale brodove drţava ima pravo zabraniti
pristup svojim lukama, usloviti ga prethodnom dozvolom ili barem najavom.

Poloţaj stranih brodova u lukama. Strani trgovački, ribarski ili drugi brod koji se ne moţe pozvati na
imunitet, je u načelu podloţan vlasti primorske drţave dok se nalazi u luci. Drţava se uzdrţava od vršenja

63
jurisdikcije sve dok red i mir u luci nisu ugroţeni ili dok lokalne vlasti ne budu pozvane upomoć od
strane kapetana broda ili konzula drţave zastave. GraĎansku jurisdikciju primorska drţava vrši samo u
sporovima izmeĎu posade broda i putnika, odnosno drugih osoba koje nisu članovi posade.

Primorska drţava moţe vršiti svoju jurisdikciju nad stranim brodom i za djela počinjena prije ulaska u
njenu luku, u njenom teritorijalnom moru, isključivoj ekonomskoj zoni, pa i dijelu otvorenog mora u
blizini njene obale ako se radi o zagaĎenjima velikih razmjera.

Strani ratni brod i drţavni netrgovački brod kojima se dozvoli pristup u luku, uţivaju imunitet koji
podrazumijeva nevršenje nadleţnosti za sva djela počinjena na brodu, ali i za djela na kopnu koja su
izvršena u sluţbenoj duţnosti u vezi sa brodom. Jurisdikcija (krivična i graĎanska) se vrši za djela koja
članovi posade izvrše na kopnu izvan sluţbene duţnosti. S druge strane, ratni i drţavni brodovi koji
uţivaju imunitet su duţni poštivati lokalne propise.

61. ARHIPELAŠKE VODE ARHIPELAŠKIH DRŢAVA

Arhipelaške vode su institut meĎunarodnog prava o kome su propisi po prvi put predviĎeni Konvencijom
iz 1982. Pravo na arhipelaške vode priznaje se samo tzv.”oceanskim” arhipelaškim drţavama, tj. onima
koje su u cjelosti sastavljene od jednog ili više arhipelaga i ostrva.

Arhipelaške vode se moraju izričito proglasiti, jer u suprotnom u vodama izmeĎu otoka ostaje reţim
teritorijalnog mora i dijelova otvorenog mora. U odreĎivanju svojih arhipelaških voda, drţava ima pravo
povlačenja tzv.”ravnih arhipelaških linija”, spajajući krajnje tačke najudaljenijih vanjskih ostrva i
nadmorskih grebena u arhipelagu, s tim da su tim linijama obuhvaćena glavna ostrva.

Arhipelaška drţava uţiva suverenitet u njenim arhipelaškim vodama i to bez obzira na njihovu udaljenost
od obale ili dubinu.

62. TERITORIJALNO MORE

Teritorijalno more je pojas mora duţ obale u kome drţava uţiva suverenitet. Drţava je duţna dozvoliti
neškodljivi prolazak stranih brodova kroz svoje teritorijalno more, ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad
njega. Konvencija iz 1982. propisuje da svaka drţava ima pravo odrediti širinu svog teritorijalnog mora
maksimalno 12 milja. Ako se obale dvaju drţava nalaze jedna nasuprot druge, ili se dodiruju, ni jedna od
njih nije ovlaštena da proširi svoje teritorijalno more preko linije sredine. Ovaj propis se ne primjenjuje
ukoliko meĎu drţavama postoji drugačiji sporazum ili ako druge posebne okolnosti opravdavaju
razgraničenje na drugi način.

Neškodljivi prolazak stranih brodova. Prolazak je neškodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost
primorske drţave. Konvencija iz 1982. primjerice nabraja neka djela koja prolazak čine škodljivim i
protivpravnim. To su:
- nasilne ili prikrivene vojne i obavještajne djelatnosti;
- carinski, fiskalni i zdravstveni prekršaji o useljavanju;
- svaki čin namjernog ili ozbiljnog zagaĎenja u teritorijalnom moru;
- svaka ribolovna djelatnost;
- obavljanje istraţivanja ili mjerenja;
- miješanje u sistem komunikacija ili nekih drugih sredstava i ureĎaja primorske drţave;
- svaka druga djelatnost koja nije u direktnom odnosu sa prolaskom broda.

Primorska drţava po Konvenciji iz 1982. ima pravo da u svojim teritorijalnim vodama propisuje plovne
puteve i sisteme odijeljenog prometa. Oni su obavezni za strane brodove koji obavljaju neškodljiv
prolazak. Konvencija načelno priznaje pravo na neškodljiv prolazak i ratnim brodovima. Podmornice su u
tim slučajevima duţne ploviti površinom i istaći zastavu.

Drţava ne smije naplaćivati nikakve takse od stranih brodova samo zbog njihovog prolaska teritorijalnim
morem, a u svom teritorijalnom moru ima pravo preduzimati mjere potrebne za sprečavanje prolaska koji
nije neškodljiv. Drţava takoĎer moţe privremeno obustaviti neškodljivi prolazak u tačno naznačenim

64
dijelovima svog teritorijalnog mora, ako je takvo obustavljanje bitno za zaštitu njene sigurnosti. Takvo
obustavljanje stupa na snagu nakon što se propisno objavi.

Naučna istraţivanja i zaštita od zagaĎivanja. U svom teritorijalnom moru drţava ima isključivo pravo da
ureĎuje, odobrava i obavlja naučna istraţivanja.

Nadleţnost primorske drţave u teritorijalnom moru. Kada trgovački brod prolazi teritorijalnim morem,
ploveći iz unutrašnjih morskih voda primorske drţave, ona nad tim brodom moţe preduzimati sve mjere
radi kaţnjavanja kršenja njenih propisa počinjenih u luci i drugim dijelovima unutrašnjih morskih voda.

Ako se trgovački brod nalazi samo u prolasku kroz teritorijalno more bez zadrţavanja, u interesu
meĎunarodne plovidbe je nadleţnost primorske drţave znatno manja.

Strani ratni brod u teritorijalnom moru uţiva isti imunitet kao i u luci, ali drţava zastave snosi
meĎunarodnu odgovornost za svaki gubitak ili štetu nanesenu primorskoj drţavi u njenom teritorijalnom
moru. Ako ratni brod ne poštuje propise primorske drţave, ona ga moţe pozvati da im se pokori, a ako se
tom pozivu ne odazove, drţava jedino moţe zahtijevati da taj brod odmah isplovi iz njenog teritorijalnog
mora.

63. VANJSKI MORSKI POJAS

Po Konvenciji iz 1982, vanjski morski pojas moţe biti širok maksimalno 24 morske milje, računajući od
polaznih linija za mjerenje širine teritorijalnog mora. Dakle, ako je širina teritorijalnog mora 12 milja, za
vanjski morski pojas ostaje još maksimalno 12 milja. Po Konvenciji iz 1982.godine vanjski morski pojas
ostaje dijelom otvorenog mora, sve dok drţava ne proglasi svoju isključivu ekonomsku zonu, čija najveća
širina moţe biti do 200 milja od polazne linije. Kad se proglasi isključiva ekonomska zona, onda ona
obuhvata i vanjski morski pojas.

Primorska drţava nema sama po sebi pravo na vanjski morski pojas, već ga mora izričito proglasiti. Ako
ga ne proglasi, kao i ako ne proglasi isključivu ekonomsku zonu, taj prostor ostaje dijelom otvorenog
mora.

64. ISKLJUĈIVA EKONOMSKA ZONA

Prostor i reţim ekonomske zone. Zona moţe biti široka 200 milja. Dakle, ako je širina teritorijalnog mora
12 milja, ekonomska zona će biti široka 188 milja, jer se ona nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog
mora.

Da bi stekla pravo na ekonomsku zonu, drţava je mora izričito proglasiti. Dok ga ne proglasi, drţava ima
pravo na epikontinentski pojas koji obuhvata morsko dno i podzemlje, a voda i površina mora iznad tog
dna ostaju u reţimu otvorenog mora. Proglašenjem ekonomske zone, ta zona asimilira i epikontinentski
pojas.

Ekonomska zona je pod posebnim pravnim reţimom. Ona nije ni dio teritorije primorske drţave, niti dio
otvorenog mora. Primorska drţava u njoj ima znatno ograničeniju vlast nego u svom teritorijalnom moru,
ali u toj zoni ipak ima vrlo vaţna “suverena prava” i “jurisdikciju” i to prvenstveno up ogledu
tzv.”resursnih prava”.

Prava trećih drţava u ekonomskoj zoni. Treće drţave uţivaju slobodu plovidbe, prelijetanja, te polaganja
podvodnih kablova i cjevovoda. U ostvarivanju svojih prava i izvršavanju obaveza u ekonomskoj zoni,
treće zemlje poštuju prava i duţnosti primorske drţave i drţe se njenih zakona i drugih propisa koji su u
skladu sa meĎunarodnim pravom.

“Suverena” resursna i druga prava, te duţnosti primorske drţave. Drţava u svojoj ekonomskoj zoni ima
suverena prava radi istraţivanja, korištenja, očuvanja i upravljanja ţivim i neţivim prirodnim bogatstvima
nad morskim dnom, morskog dna i podzemlja mora.

65
Primorska drţava ima najveća prava u pogledu iskorištavanja ţivih bogatstava svoje ekonomske zone u
odnosu na sve druge drţave. Ona odreĎuje njihov dozvoljeni ulov i svoje vlastite mogućnosti njenog
lovljenja. Tek ako ona sama nema mogućnosti da ostvari cjelokupan dozvoljeni ulov, ona će
sporazumima dati drugim drţavama pristup tom višku.

Jurisdikcija u pogledu vještačkih ostrva i naprava. U svojoj ekonomskoj zoni drţava ima isključivo
pravo da sama gradi ili dopušta i reguliše izgradnju, rad i upotrebu tih ureĎaja. U svim slučajevima ona
ima isključivu jurisdikciju nad njima, ali se oni ne smiju postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu
poznatih plovnih puteva bitnih za meĎunarodnu plovidbu. Vještačka ostrva, ureĎaji i naprave nemaju
status ostrva – nemaju vlastito teritorijalno more niti njihovo postojanje utiče na odreĎivanje granice
teritorijalnog mora.

Jurisdikcija u pogledu naučnih istraţivanja mora. Za razliku od njenih unutrašnjih voda i teritorijalnog
mora, drţava nema isključivo pravo da se bavi istraţivanjima u ekonomskoj zoni. Ona treba dati
odobrenje za istraţivanje drugim drţavama i naučnim organizacijama, pod uslovom da se istraţivanje vrši
u miroljubive svrhe.

Jurisdikcija u sprečavanju zagaĎivanja. Drţava je duţna da štiti i čuva morsku sredinu i u tom cilju
ostvaruje meĎunarodnu saradnju. Za svoju ekonomsku zonu moţe donositi vlastite zakone i druge propise
radi sprečavanja, smanjivanja i kontrole zagaĎenja, samo ako su ti propisi usklaĎeni sa općeprihvaćenim
meĎunarodnim standardima.

65. EPIKONTINENTSKI POJAS

Epikontinentski pojas obuhvata morsko dno i njegovo podzemlje. I danas je na snazi Konvencija o
epikontinentskom pojasu iz 1958.godine, koja obavezuje 53 drţave. Konvencija propisuje da svaka
drţava ima pravo na svoj epikontinentski pojas, neovisno o bilo kakvom proglasu ili okupaciji.

Vanjska granica epikontinentskog pojasa proteţe se na udaljenosti od 200 milja od polazne linije ili do
vanjskog ruba kontinentalne orubine (dubina vode oko 4.000m). Po konvenciji iz 1982.godine, krajnja
granica tog pojasa ne moţe pralaziti 350 morskih milja.

Posebne duţnosti primorske drţave u epikontinentskom pojasu izvan 200 milja. Drţava je duţna dati
obavještenje posebnoj Komisiji za granice epikontinentskog pojasa ako njen epikontinentski pojas prelazi
širinu od 200 milja. Za iskorištavanje neţivih (mineralnih) bogatstava u dijelu pojasa izvan 200 morskih
milja, drţave su duţne da MeĎunarodnoj vlasti uplaćuju godišnje doprinose.

Drţava ne moţe na osnovu svoje slobodne ocjene uskratiti svoj pristanak na projekte naučnog istraţivanja
u njenom epikontinentskom pojasu izvan 200 milja. To vaţi samo za ona područja u kojima sama drţava
ne vrši istraţivanje i iskorištavanje. Ona moţe odbiti projekte koji uključuju bušenje dna, korišenje
eksploziva, unošenje škodljivih tvari u morsku sredinu ili izgradnju vještačkih ostrva, ureĎaja i naprava.

Reţim epikontinentskog pojasa. Suverena prava primorske drţave u njenom epikontinentskom pojasu se
odnose na istraţivanje i iskorištavanje njegovih neţivih (mineralnih) prirodnih izvora, te na samo ona ţiva
bića koja pripadaju “vrstama od dna”.

Prava primorske drţave na epikontinentskom pojasu ne diraju u pravni status voda i zraka iznad tog
pojasa.

Sve druge drţave imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode na epikontinentskom pojasu neke
drţave, ali za odeĎivanje njihovih pravaca oni moraju dobiti i saglasnost primorske drţave.

Razgraničenje epikontinentskog i ekonomskog pojasa se prema Konvenciji iz 1982.godine ostvaruje

sporazumom izmeĎu zainteresiranih drţava.

66
66. OTVORENO MORE

Konvencija iz 1982.godine reţimom otvorenog mora obuhvata sve dijelove mora koji nisu uključeni u
ekonomsku zonu, teritorijalno more ili unutršanje morske vode neke drţave, ili u arhipelaške vode neke
arhipelaške drţave. Konvencija izričito proklamira da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe.

Otvoreno more jednako je slobodno za primorske i kontinentalne drţave. Pristup moru od strane
kontinentalnih drţava osigurava se preko tranzitnih drţava. Tranzitna drţava je drţava sa morskom
obalom ili bez nje, koja se nalazi izmeĎu kontinentalne drţave i mora, a preko čijeg područja se obavlja
promet u tranzitu. Tranzit se obavlja svim prevoznim sredstvima. Brodovi pod zastavom kontinentalnih
drţava u lukama imaju isti tretman kao i ostali brodovi.

Poloţaj brodova na moru. Svaka drţava odreĎuje uslove pod kojima brodovima daje svoju drţavnu
pripadnost, odnosno uslove za upis u registar. Brod plovi pod zastavom samo jedne drţave. Ta zastava se
moţe promijeniti samo ako je izvršen prenos vlasništva, odnosno izmjena upisa u registar brodova. Ako
brod plovi pod zastavama dvaju ili više drţava i njima se sluţi po svom nahoĎenju, moţe se izjednačiti sa
brodom bez drţavne pripadnosti i zbog toga ga na otvorenom moru moţe pregledati ratni brod bilo koje
drţave.

Brodovi mogu nositi i zastave UN, neke specijalizirane ustanove UN ili agencije za atomsku energiju,
naravno ako su u sluţbi tih organizacija. Pravo i duţnost svake drţave je da efikasno vrši jurisdikciju i
nadzor nad brodovima pod njenom zastavom i nad posadama tih brodova.

Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio propise odreĎene drţave u nekim dijelovima mora
koji su pod njenom jurisdikcijom. Pravo progona počinje nakon što je osumnjičenom brodu dat znak za
zaustavljanje, a on mu se ne odazove i nastoji pobjeći. Progon mora biti kontinuiran, a moţe se
naizmjenično vršiti sa više zrakoplova ili brodova. Pravo progona prestaje kad progonjeni brod uplovi u
teritorijalno more svoje ili neke treće drţave. Pravo pregleda ili pravo progona moţe vršiti samo ratni
brod, vojni zrakoplov ili propisno označeni i ovlašteni brod ili zrakoplov u drţavnoj sluţbi.

67. SLOBODE OTVORENOG MORA

Konvencija iz 1982.godine nabraja slijedeće slobode:

1. Sloboda plovidbe – Svaka drţava, primorska ili kontinentalna, ima pravo na to da otvorenim morem
plove brodovi pod njenom zastavom. Konvencija predviĎa 5 mogućih slučajeva ograničenja ove
slobode, kad ratni brod neke drţave moţe pregledati strani brod ako ima ozbiljnih razloga za sumnju:
da se brod bavi piratstvom, trgovinom robljem, neovlaštenim emitiranjem, da je bez drţavne
pripadnosti ili da je brod iste drţavne pripadnosti kao i ratni brod bez obzira što odbija istaći zastavu
ili ističe stranu zastavu. Zaustavljanje moţe izvršiti samo ratni brod ili vojni zrakoplov, ili propisno
označen i ovlašten brod ili zrakoplov u drţavnoj sluţbi, i to po posebnom postupku. Ako se nakon
pregleda pokaţe da su sumnje bile neosnovane, zadrţanom brodu se nadoknaĎuje gubitak ili šteta koju
je pretrpio. Prema općem običajnom pravu, koje je potvrĎeno konvencijama iz 1958. i 1982, zbog
sudara ili druge plovidbene nezgode broda na otvorenom moru, član posade moţe disciplinski ili
krivično odgovarati samo pred organom drţave zastave broda ili drţave čiji je on drţavljanin.
2. Sloboda prelijetanja – Prelijetanje otvorenog mora i ekonomske zone ureĎuje Vijeće MeĎunarodne
organizacije za civilno zrakoplovstvo svojim “meĎunarodnim standardima” i “preporučenom
praksom”. Prilikom prelijetanja otvorenog mora svi zrakoplovi podloţni su propisima prava mora o
zabrani piratstva i pravu progona.
3. Sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda – na dnu otvorenog mora, izvan
epikontinentskog pojasa neke drţave, ova sloboda nema ograničenja. Na epikontinentskom pojasu
odreĎivanje pravaca polaganja podlijeţe saglasnosti primorske drţave o čijem pojasu se radi.
4. Sloboda podizanja vještaĉkih ostrva i drugih ureĊaja – i ova sloboda vaţi na dijelu otvorenog
mora koji se ne nalazi iznad epikontinentskog pojasa neke drţave. Na dijelu otvorenog mora iznad
epikontinentskog pojasa neke drţave, strane drţave mogu postavljati samo ureĎaje koji nisu
pričvršćeni za dno.

67
5. Sloboda ribolova – ovu slobodu uţivaju sve drţave – kontinentalne i primorske, ali je ona podloţna
većim organičenjima nego bilo koja druga sloboda otvorenog mora. Ta ograničenja su posljedica
velikog porasta ulova morske ribe.
6. Sloboda nauĉnog istraţivanja – Po prvi put je izričito afirmirana konvencijom iz 1982.godine, mada
se podrazumijevala i ranije. Sve drţave i nadleţne meĎunarodne organizacije imaju pravo obavljati
naučna istraţivanja u svim dijelovima otvorenog mora.

Zloupotrebe sloboda otvorenog mora mogu se svrstati u 3 najvaţnije skupine:

1. Nuklearni eksperimenti u moru i atmosferi;
2. Eksperimenti sa raketama dugog dometa;
3. Pomorski manevri širokih razmjera.

68. MEĐUNARODNA ZONA

Prema propisima Konvencije iz 1982, Zona obuhvata dno i podzemlje otvorenog mora, umanjeno za
epikontinentski pojas svih primorskih drţava do najveće dozvoljene širine. Zona je pristupačna svim
drţavama radi upotrebe u miroljubive svrhe. Naučna istraţivanja se u Zoni takoĎer mogu obavljati samo
u miroljubive svrhe i radi dobrobiti čovječanstva kao cjeline. Svi arheološki i historijski predmeti koji se
naĎu u Zoni se čuvaju i njima se raspolaţe u korist cijelog čovječanstva, imajući posebno u vidu prednosti
u pravima zemlje porijekla.

Nakon što je Konvencija iz 1982.godine stupila na snagu 16.11.1994, ustanovljeni su organi predviĎeni
za MeĎunarodnu zonu. Sve drţave stranke Konvencije su članice Vlasti. Sjedište Vlasti i svih njenih
organa je na Jamajci. Glavni organi Vlasti su Skupština, Vijeće i Sekretarijat. Skupštinu čine sve drţave
članice vlasti sa po jednim glasom. Sstanci se odrţavaju samo kad je to neophodno za obavljanje poslova.

Vijeće čini 36 članova koje po posebnim kriterijima bira Skupština na 4 godine. Organi Vijeća su
Ekonomsko-planska, Pravna i tehnička komisija, te Finansijska komisija.

Sekretarijat čini glavni sekretar i pomoćno osoblje. Bira ga Skupština meĎu kandidatima koje predloţi
Vijeće na rok od 4 godine, uz mogućnost reizbora.

Sporazum o primjeni dijela XI Konvencije UN o pravu mora sa aneksom usvojen je rezolucijom

Generalne skupštine UN od 23.06.1994. Odredbe Sporazuma iz 1994. i dijela XI Konvencije iz 1982. se
tumače i primjenjuju kao jedinstven instrument, a u slučaju nesaglasnosti prednost imaju odredbe
Sporazuma. Ovim sporazumom su industrijski razvijene drţave, a posebno SAD, dobile satisfakciju za
sve svoje zahtjeve.

V DIO: MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA

69. NAĈINI MIRNOG RJEŠAVANJA SPOROVA

Obaveze drţava po općem meĎunarodnom pravu koje se drţavama nameću u rješavanju sporova vrlo su
oskudne. Povelja UN propisuje opću duţnost rješavanja svih meĎunarodnih sporova mirnim sredstvima,
na način da se ne ugroze meĎunarodni mir i sigurnost, te pravda.

Opće meĎunarodno pravo nameće načelo slobodnog i obostranog izbora prikladnih načina rješavanja
sporova. Ali pri njihovom rješavanju ni jedna od njih ne smije pribjeći upotrebi sile ili prijetnji silom
protiv političke neovisnosti ili teritorijalne cjelovitosti bilo koje drţave, ili su na bilo koji način nespojive
sa ciljevima UN.

Drţave svoj spor mogu riješiti i na vanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to na način da se svaka od
njih odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi se sklopila nagodba. Ali se pritom
moraju poštivati imperativne norme općeg meĎunarodnog prava (ius cogens).

68
Tzv.pravni i politički sporovi. Odredbe Statuta Haškog suda, koje su preuzimali i mnogi drugi ugovori,
nabrajaju 4 vrste takvih sporova, koji se odnose na:
a) Tumačenje nekog ugovora;
b) Svako pitanje meĎunarodnog prava;
c) Postojanje svake činjenice koja bi, ako se ustanovi, činila povredu meĎunarodne obaveze,
d) Prirodu ili obim satisfakcije koju treba dati za povredu meĎunarodne obaveze.

Politički ili nepravni sporovi su se preteţno negativno definirali kao svi sporovi koji nisu pravne prirode.

Po subjektivnom kriteriju, spor pravne prirode je svaki onaj spor u kome se njegove strane spore o
primjeni ili tumačenju postojećeg meĎunarodnog prava. Spor političke prirode je svaki spor u kome jedna
ili obje strane zahtijevaju izmjenu postojećeg prava u svoju korist.

Pregled načina mirnog rješavanja sporova

1. Diplomatska sredstva su: direktni pregovori izmeĎu strana spora, zatim "dobre usluge" i na kraju
posredovanje nekog trećeg. Njihova prednost je u fleksibilnosti postupka i mogućnosti da se postupak
obavi u punoj diskreciji, izvan paţnje javnosti. Nedostatak ovih sredstava prvenstveno je u tome što nema
garancija ravnopravnosti drţava - jača strana nameće interes slabijoj.

2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva su: istraga (anketa) i mirenje (koncilijacija). Njihova

prednost je u nepristrasnosti tijela koje rješava spor. Redovno se tu radi o komisijama stručnjaka, koje
imenuju same strane meĎu osobama od vlastitog povjerenja. Praktični nedostaci su u formalizmu. Osim
toga, pokazalo se da svaka od strana koja nastoji postojeće pravno stanje izmijeniti u svoju korist,
izbjegava te postupke upravo zbog njihove nepristrasnosti.

3. Sredstva koja dovode do obavezujuće presude su arbitraţa i rješavanje spora pred nekim stalnim
meĎunarodnim sudskim organom. Njihove prednosti su u nepristrasnom postupku i jednakosti obiju
strana. Spor se tim putem konačno rješava obavezujućom presudom .

71. DIREKTNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE

Neposredni pregovori strana u sporu prethode svakom daljem rješavanju spora, ukoliko ono uslijedi. Po
općem meĎunarodnom pravu, pregovori nisu obavezan način rješavanja sporova, tj. jedna strana ih ne
moţe nametnuti drugoj. Ipak, u praksi se daleko najveći broj sporova rješava upravo ovim putem.

Dobre usluge (good offices) su način rješavanja spora u kome treća drţava, više njih ili neko
meĎunarodno tijelo, nastoji navesti strane da preduzmu ili da nastave neposredne pregovore, ili da se
saglase na neki drugi način rješavanja.

Bitna razlika izmeĎu dobrih usluga i posredovanja je u tome što se subjekat koji pruţa dobre usluge ne bi
smio miješati u predmet spora, dok posrednik stranama daje savjete kako da pronaĎu obostrano
prihvatljivo rješenje. Uz izričit ili prećutan pristanak obiju strana, dobre usluge mogu tokom njihovog
pruţanja da prerastu u posredovanje.

Prednost dobrih usluga je u odsustvu bilo kakvih pravila postupka i odreĎenja predmeta spora. Mogu se
obavljati diskretno i ostati u tajnosti.

Pri posredovanju (medijaciji), treća drţava, više njih ili neki meĎunarodni organ se aktivno upliće u
predmet spora i pomaţe stranama da pristanu na rješenje koje bi bilo obostrano prihvatljivo.

Do dobrih usluga ili posredovanja dolazi ponudom trećeg, a rjeĎe zahtjevom jedne ili obiju strana u
sporu.

69
72. ISTRAGA I MIRENJE

Istraga (anketa, istraţno povjerenstvo) je način rješavanja sporova u kome organ sastavljen od stručnjaka
na nepristrasan način utvrĎuje činjenično stanje koje je predmet spora. Izvještaj istraţne komisije ne
obavezuje strane, ali je namijenjen da im pomogne u pronalaţenju rješenja u daljim pregovorima.
Članove komisije imenuju strane ili treći subjekt ali uz pristanak strana. Ovaj postupak se rijetko
primjenjuje, upravo zbog njegove objektivnosti. Mada je neobavezan, izvještaj komisije ograničava dalju
mogućnost cjenkanja i nagodbe.

Mirenje (koncilijacija) se od istrage razlikuje u tome što se u toku postupka pred komisijom nastoje
izmiriti njihovi suprotni stavovi i postići prihvatljivo rješenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja
postupka, komisija sastavlja izvještaj u kome stranama predlaţe cjelovito rješenje spora i ostavlja im rok
za prihvatanje ili odbacivanje.

73. ARBITRAŢA

MeĎunarodna arbitraţa je rješavanje sporova izmeĎu drţava i drugih meĎunarodnih subjekata odlukom
arbitra kojeg su strane izabrale i koji izriče obavezujuću i po pravilu konačnu presudu.

Od početka 19.vijeka, ulogu arbitra vrše slijedeća tijela i pojedinci:

a) Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici trećih drţava ili kolegijalni šefovi drţava, a
koje su za arbitra imenovale strane. Često je ulogu arbitra pojedinca vršio ugledan stručnjak iz reda
diplomatskih agenata, sudija, profesora prava i sl.

b) Mješovita vijeća najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijeća, u kojima je svaka
strana imenovala po jednog predstavnika. Oni su više teţili nagodbi nego odluci zasnovanoj na pravu.
Ako se nisu mogli nagoditi, spor su upućivali arbitru pojedincu. Zatim je dolazilo do mješovitih
arbitraţnih vijeća sastavljenih od neparnog broja članova. Svaka strana imenovala je po 1 ili 2
predstavnika, a oni su imenovali predsjednika. Ako su same drţave imenovale predsjednika, njegov naziv
bio je "nadarbitar".

c) Arbitraţni tribunali, sastavljeni od nezavisnih stručnjaka, redovno se sastoje od neparnog broja

članova (3 ili 5, a rjeĎe više), a koje imenuju strane uz meĎusobnu saglasnost. Potom se o ličnosti
nadarbitra strane direktno sporazumijevaju, ili njegov izbor prepuštaju već imenovanim članovima.

d) Pokušaji organizirane arbitraţe. Stalni arbitraţni sud osnovan je Haškom konvencijom o mirnom
rješavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene Haške konvencije iz 1907. Sjedište mu
je u Hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari nije stalni sudski organ, a posljednju presudu izrekao je
1931.

Osnova arbitraţe. MeĎunarodna arbitraţa se zasniva isključivo na dobrovoljnom pristanku strana. Taj
pristanak podrazumijeva i preuzimanje obaveze na izvršenje presude. Pristanak na arbitraţu moţe biti dat
za neki već postojeći spor (prigodna ili izolirana arbitraţa), ili za potencijalne buduće sporove izmeĎu
stranaka nekog ugovora (institucionalna arbitraţa).

Pristanak na arbitraţu za već postojeći spor izraţava se arbitražnim kompromisom. I sam kompromis je
meĎunarodni ugovor, koji podlijeţe načelima Bečke konvencije iz 1969. Njime strane odreĎuju predmet
spora i način imenovanja arbitra ili arbitraţnog tribunala. Osim toga, kompromis moţe sadrţavati i
pravila postupka, kao i osnovu po kojoj će arbitar presuditi. Valjanost arbitraţe zavisi od valjanosti
kompromisa. Ništavost ili prestanak vaţnosti kompromisa moţe uzrokovati ništavost arbitraţe.

Mjerodavna pravila za odlučivanje u sporu. Kompromis moţe:

a) propisati materijalna pravila ad hoc, čijom primjenom će arbitar presuditi spor. Do toga dolazi izuzetno
rijetko, jer strane koje se mogu dogovoriti o takvim pravilima, obično mogu postići i sporazum o
predmetu spora.
b) uputiti arbitra na primjenu meĎunarodnog prava, rjeĎe izričito navodeći čl.38 Statuta Haškog suda, koji
propisuje njegove izvore.

70
c) uputiti na načela pravičnosti i prava, na "apsolutnu pravičnost" ili na odlučivanje ex aequo et bono.
d) zatraţiti od tribunala da propiše buduće pravno ureĎenje za odnose izmeĎu strana. Tada će njegova
vlast u suštini biti ista kao da odlučuje ex aequo et bono, tj. kao pod c).

Ako kompromis ne predviĎa nikakve odredbe o osnovi odlučivanja, to podrazumijeva da su strane

ovlastile arbitra da njihov spor riješi na osnovu općeg meĎunarodnog prava, tj. kao pod b).

Predmet spora se odreĎuje kompromisom i arbitar ga ne smije prekoračiti. Arbitar u presudi mora
donijeti odluku o svim spornim pitanjima. Pritom, ukoliko prije ili tokom postupka uoči postojanje
saglasnosti strana u nekim tačkama spora, tu saglasnost će utvrditi u svojoj presudi.

Postupak se moţe sastojati od pismenog i usmenog dijela. Pismeni dio je obavezan, a usmeni samo po
sporazumu strana ili ako arbitar odluči o njegovoj neophodnosti.

Svaka strana je pred tribunalom zastupljena putem agenta. Agent je zvanični predstavnik svoje vlade.
Osim agenta, svaka strana moţe biti zastupljena potrebnim brojem savjetnika i advokata.

U slučaju institucionalne arbitraţe, postupak se moţe pokrenuti tuţbom koja se upućuje tribunalu nakon
što ga strane konstituišu, te suprotnoj strani. U slučaju prigodne arbitraţe, same strane ili tribunal mogu
odlučiti koja će od njih podnijeti prvo parnično pismo.

U pismenom dijelu postupka strane su duţne formirati svoje zahtjeve i protivzahtjeve. Načelno su duţne
predočiti sve dokumente koji podupiru njihov zahtjev.

Usmeni postupak, ukoliko do njega doĎe, vodi predsjednik ili nadarbitar. U načelu se ovaj dio postupka
vodi uz isključenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne odluči drugačije. O toku usmenog
postupka vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar tribnala.

Presuda se donosi većinom glasova članova tribunala, u tajnom zasijedanju. Presudu potpisuju
predsjednik i svi članovi tribunala. Ako članovi koji su glasali protiv odbiju potpisati presudu, to se
konstatuje u tekstu, ali ne utiče na valjanost presude. Presuda mora sadrţavati obrazloţenje. Izriče se na
javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne učini, onda se zvanično notificira stranama. Pravo
obavezuje strane od trenutka izricanja ili notifikacije.

Arbitraţna presuda spor rješava konačno, osim ako su se strane drugačije dogovorile unaprijed, što se
izuzetno rijetko dešava. Na osnovu pristanka datog na arbitraţno rješavanje, strane su duţne u potpunosti
izvršiti presudu.

Sporedni (incidentni) postupci. U toku ili po okončanju arbitraţnog postupka, tribunal moţe uz pristanak
strana dozvoljavati neke sporedne postupke.

Strane mogu unaprijed predvidjeti mogućnost revizije presude na osnovu naknadno utvrĎenoh činjenica
koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a neznanje se ne moţe pripisati njenom
nemaru. Nove činjenice moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da bi uticale na odluku tribunala.

Statut MeĎunarodnog suda u Hagu, kao i Štokholmska konvencija KESS-a, propisuju apsolutni rok
zastare za podnošenje zahtjeva za reviziju od 10 godina od izricanja presude. Taj rok je moguće tumačiti i
kao običajno pravilo arbitraţnog postupka, ukoliko sporazum stranaka o tome šuti.

74. MEĐUNARODNI SUD U HAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI

Pregled stalnih meĎunarodnih sudskih organa. Svi meĎunarodni sudovi se mogu svrstati u 2 široke
skupine:
1. Sudovi za rješavanje svih vrsta meĊunarodnih sporova. Prvi takav sud bio je Centralnoamerički
sud, koji je osnovan Konvencijom iz 1907. Stranke konvencije i članice suda bile su sve drţave Srednje
Amerike osim Paname.

71
Stalni sud meĎunarodne pravde osnovan je 1920, na osnovu čl.14 Pakta Lige naroda. Djelovao je izmeĎu
1922. i njemačkog okupiranja Holandije 1940. Formalno je dokinut 1946, kad je raspuštena i Liga naroda.

MeĎunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN iz 1945. Statut tog Suda je sastavni dio Povelje.

2. Sudovi sa specijaliziranom nadleţnošću osnivaju se meĎunarodnim ugovorima nakon II sv.rata.

Njihov glavni (mada ne i jedini) izvor prava su ugovori kojima su osnovani. To su:
a) Evropski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strazburu, osnovan Evropskom konvencijom za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.godine;
b) MeĎuamerički sud za ljudska prava sa sjedištem u San Hozeu (Kostarika), osnovan je Američkom
konvencijom za ljudska prava iz 1969.
c) Sud evropskih zajednica osnovan 1951, danas je glavni sudski organ EU. IzmeĎu ostalog je nadleţan
za rješavanje sporova izmeĎu članica EU.
d) MeĎunarodni tribunal za pravo mora sa sjedištem u Hamburgu predviĎen je Konvencijom o pravu
mora iz 1982, a osnovan 1996.godine.

MeĎunarodni sud u Hagu

Sastav i funkcije suda. Sud se sastoji od 15 sudija sa mandatom od 9 godina uz mogućnost reizbora.
Svake treće godine obnavlja se jedna trećina sudija. Sudije se biraju u paralelnom postupku u Generalnoj
skupštini i Vijeću sigurnosti. Kandidate predlaţu nacionalne skupštine članova Stalnog arbitraţnog suda.
Oni moraju imati reference potrebne za izbor na najviše sudijske funkcije u svojoj zemlji ili uţivati ugled
pravnika na polju meĎunarodnog prava. U slučaju smrti, ostavke ili smjene pojedinog sudije, novi
kandidat se bira na isti način, s tim što novoizabrani sudija tu duţnost obavlja do isteka mandata svog
prethodnika.

Sud meĎu svojim članovima bira predsjednika i podpredsjednika na rok od 3 godine, uz mogućnost
reizbora. Sud načelno radi u punom sastavu, a za sastav suda dovoljan je kvoru od 9 sudija. Sud moţe
ustanovljavati vijeća od najmanje trojice sudija za rješavanje odreĎenih vrsta predmeta. Presuda koju je
izreklo vijeće vaţi kao da ju je izrekao Sud.

Sudije drţavljani svake od strana u sporu o kome odlučuje Sud, zadrţavaju pravo učešća u odlučivanju.
Ako u svom sastavu Sud nema drţavljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka takva drţava moţe
imenovati sudiju ad hoc, koji djeluje samo u toj parnici.

Sjedište suda je u Hagu, ali moţe zasijedati i na drugim mjestima kad to smatra potrebnim. Sluţbeni jezici
suda su francuski i engleski. Sud ima 2 funkcije: suĎenje u parnicama i davanje savjetodavnih mišljenja o
nekim pravnim pitanjima.

Parnični postupak. Strane u postupku mogu biti samo drţave. MeĎutim, znatan broj parnica odnosio se
na potraţivanja pojedinaca kad je njihova drţava preuzimala njihovu diplomatsku zaštitu i nastupala pred
Sudom kao tuţitelj.

Obzirom da je Statut suda sastavni dio Povelje UN, sve drţave članice UN su istovremeno i stranke
Statuta. Sud moţe odlučivati i u parnicama u kojima učestvuje drţava koja nije stranka Statuta, pod
uslovom da ta drţava kod sekretara suda deponuje pismenu izjavu kojom prihvata nadleţnost suda i
prihvata sve obaveze člana UN prema čl.94 Povelje.

Nadleţnost Suda moguća je samo uz pristanak svih strana. Pristanak se moţe dati za neki već postojeći
spor ili u pogledu budućih sporova koji mogu nastati. Statut predviĎa i jednostrano prihvatanje
nadleţnosti Suda za buduće sporove sa svakom drugom drţavom koja je prihvatila istu obavezu. Radi se
o tzv.”fakultativnoj klauzuli”.

Statut Suda predviĎa osnovne propise o parničnom postupku, koji su detaljno razraĎeni u Poslovniku koji
donosi sam Sud. Postupak se pokreće notifikacijom Sudu kompromisa obiju strana (ako se radi o
postojećem sporu) ili tuţbom. Sastoji se od pismenog i usmenog dijela.

72
Incidentni postupci prije ili tokom pismenog postupka. Na samom početku postupka strane mogu
postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv.”incidentnim postupcima”. Radi se o zahtjevima za izricanje
privremenih mjera i izlaganju prethodnih prigovora.

Zahtjevi za izricanje privremenih mjera mogu se podnositi tokom cijelog postupka. Kopija zahtjeva
dostavlja se suprotnoj strani. Sud takav zahtjev hitno razmatra, a o njemu se po pravilu saziva usmena
rasprava. Privremene mjere moţe izreći i Sud po sluţbenoj duţnosti. Svaka odluka o privremenim
mjerama se odmah dostavlja Generalnom sekretaru UN koj ije prosljeĎuje Vijeću sigurnosti. Ukoliko
doĎe do promjene okolnosti, svaka strana moţe zahtijevati ukidanje ili izmjenu privremenih mjera.

Prethodnim prigovorima svaka strana moţe osporavati nadleţnost suda ili opravdanost tuţbe. Tuţena
strna je duţna da Sudu uloţi prethodni prigovor u pisanoj formi do isteka roka za njen odgovor na tuţbu.
Svaka druga strana ih je duţna uloţiti do isteka roka za njeno prvo parnično pismo.

Podnošenjem prethodnog prigovora suspenduje se postupak o predmetu (meritumu) spora. Nakon što ih
primi, Sud odreĎuje suprotnoj strani rok za podnošenje svojih pismenih opservacija. Potom se po pravilu
zakazuje usmena rasprava samo o prigovorima. Na kraju sud izriče presudu kojom moţe usvojiti
prethodne prigovore i oglasiti se nenadleţnim. U takvom slučaju se okončava postupak i o predmetu
spora. Ako sud u presudi odbaci sve ili neke prethodne prigovore, ili ako zaključi da oni u suštini nisu
prethodnog karaktera, postupak se nastavlja u granicama nadleţnosti koje je Sud utvrdio tom presudom.

Intervencija u postupku. Po Statutu Suda, intervencija trećih drţava u nekoj parnici moguća je po 2
osnove:
1. Ako neka drţava smatra da u parnici ima interes pravne prirode. Ovdje se ne radi o pravu na
intervenciju, već o mogućnosti da se intervencija zatraţi. Sud je dosad odbijao sve zahtjeve za
intervencijom kojima su se obje parnične stranke suprotstavljale, a nije bilo druge osnove zajedničke
nadleţnosti Suda.
2. Ako se radi o tumačenju ugovora u kome su stranke i treće drţave, osim parničnih stranaka. Ako se
treća drţava posluţi tim pravom, tumačenje ugovora sadrţano u presudi je jednako obavezujuće i za
nju, kao i za stranke u sporu. Dakle, u ovom slučaju se radi o pravu na intervenciju u parnici.

Pismeni postupak obuhvata saopštavanje spomenice, odgovora i po potrebi protivodgovora (replike i

duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama. Svojim zaključcima sud odreĎuje rokove za
podnošenje svakog parničnog pisma.

U svakom trenutku Sud moţe odlučiti da spoji 2 ili više parnica u jednu, kad 2 drţave tuţe treću (ista
tuţena strana), a predmet spora je u suštini isti. Parnica se u tom slučaju okončava jedinstvenom
presudom.

Spomenica obuhvata: izlaganje relevantnih činjenica, izlaganje o primjenjivom pravu, te zaključke.

Odgovor na spomenicu obuhvata priznanje ili osporavanje činjenica izloţenih u spomenici, po potrebi
izlaganje dopunskih činjenica, opservacije na prikaz primjenjivog prava i zaključke.

U usmenom postupku sud saslušava svjedoke, vještake, agente, savjetnike i advokate strana. Rasprave su
javne, osim ako sud odluči drugačije ili ako obje strane zahtijevaju isključenje javnosti. O svakoj raspravi
vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar Suda. Tokom usmenog postupka stranke izlaţu
svoje teze. Na kraju zadnjeg izlaganja agent svake od strana izlaţe zaključke svih izlaganja, bez
ponavljanja argumenata.

Pošto je primio dokaze i svjedočenja u rokovima koje je odredio, Sud moţe onemogućiti svako novo
svjedočenje koje bi mu jedna od strana htjela predloţiti bez pristanka druge strane. Ukoliko se naknadna
svjedočenja dozvole, druga strana se uvijek ima pravo izjasniti o njima.

Presuda se donosi većinom glasova sudija koji su učestvovali u parnici. U slučaju podjele glasova,
odlučuje glas predsjednika ili onoga ko ga zamjenjuje. Presuda mora biti obrazloţena. Konačna je i

73
obavezujuća, ali samo za stranke spora i samo za slučaj koji je riješila. Ako bilo koja strana ne izvrši
obaveze koje joj nameće Sud, druga strana se moţe obratiti Vijeću sigurnosti UN.

Incidentni postupci nakon izricanja presude mogu biti tumačenje presude i revizija presude.

Tumaĉenje presude. U slučaju spora o značenju i dometu presude, pravo na tumačenje pripada Sudu, a
na zahtjev svake od stranaka spora. O zahtjevu se moţe provesti postupak, nakon kojeg Sud po pravilu
izriče presudu o tumačenju svoje ranije presude.

Revizija presude se moţe zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkrića neke relevantne činjenice koja
bi dovela do drugačije odluke Suda, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata bez krivice stranke
koja traţi reviziju. Subjektivni rok za podnošenje zahtjeva za reviziju je 6 mjeseci od dana saznanja za
nove činjenice, a objektivni 10 godina od izricanja presude.

Izricanje savjetodavnih mišljenja je druga funkcija MeĎunarodnog suda koja je odreĎena Poveljom UN.
Ta mišljenja od Suda mogu zatraţiti samo Generalna skupština i Vijeće sigurnosti UN, te drugi organi i
specijalizirane ustanove UN koje za to ovlasti Generalna skupština. Savjetodavna mišljenja se usvajaju u
tajnom vijećanju, kao i presude. Uz njih sudije mogu prilagati svoja posebna ili odvojena mišljenja, ili
deklaracije.

Ne postoji mogućnost da sud izriče savjetodavna mišljenja na pitanja koja nisu pravne prirode, ili da na
njih daje vanpravne odgovore. Sud čak moţe odbiti dati mišljenje na pitanja koja on ocijeni da nisu
pravne prirode, ili da nisu u okviru djelatnosti organa ili ustanove koja ga je zatraţila, ali takvu odluku
mora obrazloţiti pravnim argumentima.

75. RJEŠAVANJE SPOROVA POD OKRILJEM MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

Mirnom rješavanju sporova posvećeno je Poglavlje VI Povelje UN. Uloga Vijeća sigurnosti prema tom
Poglavlju se svodi na funkciju pruţanja dobrih usluga, a izuzetno i mirenja izmeĎu drţava stranaka nekog
meĎunarodnog spora.

S druge strane, ukoliko samo Vijeće sigurnosti utvrdi da je negdje u svijetu došlo do prijetnje miru,
narušavanja mira ili čina agresije, ono prema Poglavlju VII dobiva ovlaštenje da osim preporuka donosi i
obavezujuće odluke za sve članice UN, u svrhu odrţavanja ili uspostavljanja meĎunarodnog mira i
sigurnosti. Ako to ocijeni potrebnim, Vijeće u tu svrhu moţe organizirati i vojnu akciju.

Nadleţnost u rješavanju sporova prema Povelji UN prvenstveno ima Vijeće sigurnosti, a potom i
Generalna skupština, ali ponekad neke funkcije moţe vršiti i generalni sekretar UN, po nalogu ovih
organa ili zahtjevu stranaka u sporu.

Vijeće sigurnosti. Prema propisima Povelje, UN nisu zainteresirane za sve meĎudrţavne sporove, već
samo za one koji bi mogli dovesti u pitanje meĎunarodni mir i sigurnost. Drţave su prema Povelji duţne
prvenstveno same pokušati riješiti spor putem pregovora. Ako se rješenje ne postigne, spor koji je opasan
za meĎunarodni mir i sigurnost mogu pred Vijeće sigurnosti iznijeti:
a) Svaka drţava članica UN, bez obzira da li je strana u sporu ili ne;
b) Drţava nečlanica UN, ali samo onaj spor u kome je stranka i ako za taj spor prethodno prihvati
obaveze iz Povelje o mirnom rješavanju sporova;
c) Generalna skupština ili Generalni sekretar mogu upozoriti Vijeće sigurnosti na situacije koje mogu
ugroziti meĎunarodni mir i sigurnost;

Stranke u sporu su obavezne taj spor iznijeti pred Vijeće sigurnosti, ukoliko ga prehodno nisu uspjele
riješiti na neki drugi način. MeĎutim, samo od političke procjene Vijeća sigurnosti zavisi da li će ono
razmatrati spor i da li će u vezi tog spora preuzeti svoje funkcije.

74
U razmatranju spora, normalno je da Vijeće sigurnosti najprije provede istragu (anketu) i utvrdi sve
okolnosti spora. Na osnovu tog nalaza Vijeće moţe utvrditi da se već radi o prijetnji miru, narušenju mira
ili agresiji, te na osnovu toga preduzeti mjere iz Poglavlja VII Povelje. Dakle, pritom su se izbrisale
razlike u pogledu ovlaštenja Vijeća sigurnosti po poglavljima VI i VII, jer je postupak rješavanja sporova
u funkciji odrţavanja ili ponovnog uspostavljanja meĎunarodnog mira i sigurnosti.

Ako uspije iznuditi pristanak strana na djelomično ili potpuno rješenje njiihovog spora, Vijeće sigurnosti
moţe nakon toga uputiti posmatračke misije sa zadatkom nadgledanja izvršenja postignutog rješenja.
Mada nisu izričito predviĎene u Poglavlju VI, posmatračke misije se mogu podvesti pod propise ovog
Poglavlja.

Ali upućivanje oruţanih snaga UN za razdvajanje zaraćenih strana i odrţanje mira u nekom regionu nema
uporište ni u Poglavlju VI niti u Poglavlju VII Povelje. Ove snage se u svaku misiju upućuju na osnovu
posebnog ugovora. Danas je za neka zajednička pravila iz tih ugovora prisutan naziv “Poglavlje šest i po
(6½) Povelje”.

Generalna skupština ima supsidijarnu nadleţnost u rješavanju sporova. Sporove pred nju mogu iznijeti
na razmatranje: drţava članica UN; drţava nečlanica koja je stranka u nekom sporu; Vijeće sigurnosti.

Da bi se izbjegao sukob nadleţnosti Vijeća i Skupštine, Povelja Generalnoj skupštini nameće 2 opća
ograničenja:
1. Dok Vijeće sigurnosti u pogledu nekog spora ili situacije vrši funkcije koje su mu dodijeljene
Poveljom, Generalna skupština mu ne moţe davati nikakve preporuke, osim ako Vijeće to zatraţi.
2. Svako pitanje koje zahtijeva prisilnu akciju prema Poglavlju VII Povelje, Generalna skupština
upućuje Vijeću sigurnosti “prije ili poslije rasprave”.

Generalni sekretar UN moţe na vlastitu inicijativu pokrenuti akciju Vijeća sigurnosti, ako to ne učini ni
jedna drţava. On u praksi rijetko koristi tu nadleţnost. U rješavanju sporova generalni sekretar mnogo
češće vrši funkcije koje mu povjere Vijeće sigurnosti ili Generalna skupština. On moţe po njihovom
nalogu ili vlastitom izboru preduzeti pregovore sa stranama nekog spora, ovlastiti neku osobu ili skupinu
nezavisnih stručnjaka ili predstavnika drţava. TakoĎe moţe provoditi istragu, a izvještaj o utvrĎenim
činjenicama podnosi Vijeću sigurnosti ili Generalnoj skupštini.

Mirno rješavanje sporova u okrilju regionalnih i drugih meĎunarodnih organizacija. Povelja predviĎa
da članovi UN koji sklapaju regionalne sporazume ili osnivaju takve ustanove, “moraju uložiti sve svoje
napore da postignu mirno rješenje lokalnih sporova putem tih regionalnih sporazuma ili ustanova prije
nego što ih iznesu pred Vijeće sigurnosti”.

U okrilju nekih regionalnih organiacija stvarani su sloţeni ugovorni mehanizmi za rješavanje budućih
lokalnih sporova. Još 1940.godine ustanovljena je MeĎuamerička mirovna komisija. Paralelno sa
osnivanjem Organizacije američkih drţava, 1948.godine sklopljen je Američki ugovor o mirnom
rješavanju sporova (tzv.”Bogotski pakt”).

Sud Evropskih zajednica sa sjedištem u Luksemburgu ima nadleţnost i u presuĎivanju sporova izmeĎu
drţava članica zbog neizvršavanja obaveza preuzetih ugovorima o njihovom ustanovljavanju.

U okrilju Vijeća Evrope, 1957.godine je sklopljena Evropska konvencija o mirnom rješavanju sporova,
koja je ostala bez primjene u praksi.

76. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I MIROVNE OPERACIJE

Vijeće sigurnosti. Vijeće sigurnosti ima prvenstvenu odgovornost za mir, tj. za odrţavanje meĎunarodnog
mira i sigurnosti. Odluke koje ono donosi su pravno obavezujuće za sve članice. Ali prije nego što usvoji
mjere koje smatra potrebnim, Vijeće mora samo utvrditi postojanje prijetnje miru, narušenja mira ili čina
agresije. U tu svrhu ono moţe, ali i ne mora, poduzeti prethodnu istragu.

75
Kvalifikacija stanja opasnog za meĎunarodni mir zavisi od okolnosti slučaja, ali i od političke procjene i
odnosa izmeĎu stalnih članica Vijeća. Najšira kategorija je “prijetnja miru”, obzirom da ju je najteţe
objektivno definirati. S druge strane, primjenom objektivnih kriterija najlakše bi bilo utvrditi čin agresije
u nekom oruţanom sukobu. Generalna skupština je 1974.godine usvojila definiciju agresije. MeĎutim,
simptomatično je da Vijeće sigurnosti nikad nije u svojim rezolucijama neko stanje okarakterisalo kao
agresiju, niti je neku drţavu proglašavalo agresorom. U svakom slučaju, bez obzira na kvalifikaciju nekog
spora ili situacije, Vijeće ima pravo propisati mjere koje su pravno obavezujuće za sve članice UN.

Privremene mjere. I prije utvrĎivanja i kvalifikacije činjenica Vijeće moţe pozvati strane da se
pridrţavaju privremenih mjera koje ono smatra potrebnim. Svrha tih mjera je sprečavanje pogoršanja
situacije. Tu se uvijek radi o neobavezujućim preporukama, koje još ne sadrţe nikakvu osudu.

Preporuke i odluke Vijeća sigurnosti. U situacijama opasnim po mir, Vijeće sigurnosti moţe svojim
rezolucijama

VI DIO: PRAVO ORUŢANIH SUKOBA

IZVORI RATNOG I HUMANITARNOG PRAVA

U Ţenevi su 12.08.1949.godine usvojene i potpisane 4 konvencije iz oblasti meĎunarodnog humanitarnog

prava:
1. Konvencija za poboljšanje poloţaja ranjenika i bolesnika u oruţanim snagama u ratu;
2. Konvencija za poboljšenje poloţaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruţanih snaga na moru;
3. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima;
4. Konvencija o zaštiti graĎanskih lica u vrijeme rata.

Dva dopunska protokola usvojena su 1977.godine:

- Protokol I, o zaštiti ţrtava meĎunarodnih oruţanih sukoba;
- Protokol II, o zaštiti ţrtava nemeĎunarodnih oruţanih sukoba.

Tzv.Martensova klauzula iz uvoda u IV Hašku konvenciju o zakonima i običajima rata na kopnu iz

1907.godine predviĎa izvjesnu hijerarhiju u primjeni pravnih pravila o ratovanju: Najprije se primjenjuju
pisane odredbe iz konvencija. U nedostatku pisanih propisa, moraju se primijeniti “načela meĎunarodnog
prava koja proizilaze iz običaja ustanovljenih meĎu civiliziranim narodima”. Ako ni takvih pravila nema,
strane u sukobu moraju primjenjivati načela koja proizilaze iz zakona čovječnosti i zahtjeva javne svijesti.

Humanizacija ratovanja znači uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprečavanje najstrašnijih oblika

ratovanja. Mjera humanizacije ograničena je postizanjem ratnih ciljeva. Zato ratno pravo po pravilu
nameće samo ograničenja koja ne smetaju postizanju ratnih ciljeva.

Opće običajno pravo primjenjivo na oruţane sukobe. Danas je općenito uvjerenje da materijalna pravila
iz mnogih konvencija po običajnoj osnovi obavezuju sve drţave svijeta. Osim toga, velika većina drţava
postaje strankama konvencija o humanitarnom pravu sklopljenih nakon II sv.rata. Broj stranaka
Ţenevskih konvencija je danas preko 130. Stoga bi na nekolicinu drţava koje nisu postale strankama neke
od tih konvencija pao teţak teret dokazivanja da ih pravila iz konvencija ne obavezuju po običajnoj
osnovi.

Pored toga, općenito je mišljenje da većina ograničenja ratovanja propisanih u konvencijama predstavlja
ius cogens. Teške povrede Ţenevskih konvencija i Protokola I predstavljaju meĎunarodne zločine koji
povlače meĎunarodnu odgovornost, kako drţave koja je za njih odgovorna, tako i pojedinačnu krivičnu
odgovornost učinilaca tih djela.

76
Ostali izvori prava oruţanih sukoba. Vaţan pomoćni izvor ratnog prava čine tzv.vojni pravilnici
pojedinih drţava, a po potrebi i propisi iz njihovog krivičnog zakonodavstva koji se primjenjuju na
zločine počinjene u oruţanim sukobima.

RAT I DRUGE VRSTE ORUŢANIH SUKOBA

MeĎunarodno pravo koje je bilo na snazi do iza II sv.rata dijelilo je sve oruţane sukobe na 3 skupine: rat,
upotreba oruţane sile koja ne dovodi do rata, te graĎanski rat.

Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja (tzv.animus
beligerendi). Otpočinjanje rata nastojalo se urediti obavezom formalne, bezuslovne ili uslovne objave
(ultimatum), adresirane protivničkoj drţavi i svim trećim drţavama. Treće zemlje koje se nisu svrstale uz
neku od zaraćenih strana imale su prava i duţnosti neutralaca.

Upotreba oruţane sile koja ne dovodi do rata i ratnog stanja, nije dovodila ni do neutralnosti trećih
drţava. Tu su spadali ratovi koji nisu priznati ni od jedne strane u sukobu, oruţane represalije, akti
samoodbrane koji nisu dovodili do ratnog stanja, te druge vrste oruţane intervencije kao npr.”mirna
blokada” dijela obale druge drţave i sl.

GraĎanski rat se odlikovao u tome što se vodio na području jedne drţave. Po pravilu se nije smio ticati
stranih drţava.

Ţenevske konvencije iz 1949. i Protokoli iz 1977.godine razlikuju 4 moguće skupine sukoba:

meĎunarodni oruţani sukobi, nemeĎunarodni (graĎanski) oruţani sukobi, unutašnji nemiri i zategnutosti,
te uplitanje Vijeća sigurnosti UN u oruţani sukob.

U meĎunarodne oruţane sukobe spadaju: svi slučajevi objavljenog rata; svaki drugi sukob iz meĎu 2 ili
više drţava stranaka Ţenevskih konvencija; te svi slučajevi okupacije dijela ili cijele teritorije neke
drţave, čak i ako ta okupacija ne naiĎe ni na kakav otpor. Protokol I iz 1977.g u meĎunarodne oruţane
sukobe uključuje i one sukobe “u kojima se narodi bore protiv kolonijalne domiinacije i strane okupacije
i protiv rasističkih režima, koristeći se pravom naroda na samoodreĎenje”.

NemeĎunarodni (unutrašnji, graĎanski) oruţani sukobi su oni koji se vode na području jedne drţave (sa
izuzetkom onih u korištenju prava naroda na samoodreĎenje). U unutrašnjim sukobima se primjenjuju
pravila iz zajedničkog člana 3 Ţenevskih konvencija, te pravila iz protokola II iz 1977.

Unutrašnji nemiri i zategnutost. Protokol II iz 1977 izmeĎu ostalog navodi da se taj Protokol neće
primjenjivati na situacije unutrašnjih nemira i zategnutosti, kao što su pobune, izolirani sporadični akti
nasilja i ostali akti slične prirode, jer “to nisu oruţani sukobi”. Osim drţavne vlasti, tu nema “druge
strane” u sukobu jer se ona (još) nije organizirala.

Uplitanje vijeća sigurnosti UN u meĎunarodni ili nemeĎunarodni oruţani sukob. Ako Vijeće
sigurnosti, ili neki vojni savez po njegovom odobrenju, preduzme oruţanu akciju u nekom oruţanom
sukobu, oruţane snage UN ili meĎunarodne organizacije su duţne da u svim situacijama poštuju sva
pravila prava oruţanih sukoba. Čak i u operacijama protiv drţave agresora, uvijek obje strane u sukobu
moraju poštivati ista pravna pravila i ograničenja.

Kvalifikacija nekog oruţanog sukoba i primjena odgovarajućih pravnih pravila na njega zavise od toga da
li je Vijeće sigurnosti poduzelo mjere u cilju izvršavanja svoje prvenstvene odgovornosti za odrţavanje
mira i sigurnosti ili ne. U sukobima u kojima je učestvovala neka od stalnih članica Vijeća sigurnosti
(npr.Vijetnam), Vijeće nije donosilo nikakve, ili je donosilo neodgovarajuće mjere.

Ta kvalifikacija u drugom redu zavisi od izraţene namjere strana u sukobu i trećih drţava. Svaka od
strana koja se naĎe u sukobu moţe proglasiti ratno stanje, ali se češće dešava da ni jedna od njih ne prizna
izričito da je u ratu.

77
Sasvim izuzetno, intenzitet neprijateljstava ili intenzitet oruţane intervencije treće drţave u nekom
unutrašnjem sukobu, mogu ukazati da se radi o meĎunarodnom oruţanom sukobu, neovisno od prethodno
navedenih faktora. Ali i tada, ukoliko ni jedna drţava nije proglasila ratno stanje ili neutralnost, mogu i
dalje ostati dileme o kvalifikaciji tog sukoba.

OGRANIĈENJA RATOVANJA OBAVEZNA U SVIM ORUŢANIM SUKOBIMA

Ograničenja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruţja.

Ratna lukavstva su se uvijek smatrala dozvoljenim, s tim da ne smiju preći u perfidiju. Protokol I iz
1977.godine navodi neke od primjera perfidije: (a) pretvaranje da se ima namjera pregovarati pod
parlamentarnom zastavom iil pretvaranje da se ima namjera predati; (b) pretvaranje nekoga da je
nesposoban za borbu usljed rana ili bolesti; (c) pretvaranje nekoga u civila da bi imao poloţaj neborca; (d)
pretvaranje nekoga da ima zaštićeni poloţaj koristeći oznake ili uniforme UN ili neutralnih drţava,
zloupotreba oznaka crvenog kriţa, crvenog polumjeseca itd.

Izdajniĉko ubijanje ili ranjavanje neprijatelja predstavlja meĎunarodni zločin. Ranjavanje ili ubijanje
protivnika koji je poloţio oruţje nakon poziva da se preda je barbarski čin i nije dozvoljeno čak ni kao
protivmjera na takve radnje protivničke strane.

Izjava da se neće davati milost, tj.naredba da neće biti preţivjelih (ako se ne predaju), te u tom smislu
prijetiti protivniku i ratovati na toj osnovi je takoĎe samo po sebi meĎunarodni zločin.

Uništenje, pljaĉka ili pljenidba imovine protivnika je takoĎe meĎunarodni zločin, osim kad to
imperativno nalaţe vojna potreba.

Precizne odredbe o postupanju sa padobrancima usvojene su tek 1977. Ni jedna osoba koja u nevolji
iskače padobranom ne smije biti predmetom napada za vrijeme spuštanja. Ako se spusti na protivničku
teritoriju, osobi u nevolji se treba pruţiti mogućnost predaje prije nego što postane metom napada.
Izuzetak su zračno-desantne jedinice, na koje se ova ograničenja ne odnose.

Špijunaţa ne predstavlja meĎunarodni zločin, ali špijun uhvaćen na djelu nema poloţaj ratnog
zarobljenika i podlijeţe strogom kaţnjavanju, ali nakon prethodnog pravičnog i nepristrasnog suĎenja.

Plaćenici prema Protokolu I iz 1977. ne uţivaju status borca niti ratnog zarobljenika.

Ograničenja ratovanja s obzirom na objekte

Nebranjena mjesta i vojni cilj. Zabranjeno je bilo kojim sredstvima napadati nebranjena naselja ili
zgrade. Bombardovanje iz zraka zakonito je samo ako je usmjereno na vojni cilj: vojne snage, utvrĎenja,
vojne ustanove ili skladišta, fabrike oruţja i vojne opreme i sl. Nenamjerno oštećivanje drugih objekata
smještenih u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne povlači nikakvu odgovornost jer se
radi o tzv.”kolateralnoj šteti”.

Zaštita kulturnih dobara i hramova. Noviji propisi izričito zabranjuju vršenje bilo kakvih
neprijateljskih akata prema historijskim spomenicima, umjetničkim djelima ili hramovima koji
predstavljaju kulturno i duhovno naslijeĎe naroda. S druge strane, ova dobra je zabranjeno koristiti za
podršku vojnim akcijama.

Zaštita objekata nuţnih za preţivljavanje civilnog stanovništva. Zabranjeno je napasti, uništiti,

ukloniti ili učiniti nekorisnim objekte koji su neophodni da bi civilno stanovništvo preţivjelo, kao što su
namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvonju hrane, ţetva, ţiva stoka, postrojenja za pitku vodu i
rezerve i postrojenja za navodnjavanje.

Zaštita graĊevina i instalacija koje sadrţe opasne sile. Ove graĎevine, kao što su brane, nasipi,
nuklearna postrojenja i sl, ne smiju biti objektom napada čak ni ako su vojni ciljevi, ako takav napad
moţe uzrokovati oslobaĎanje opasnih sila pa prema tome i velike gubitke meĎu civilnim stanovništvom.

78
Zaštita prirodne sredine. Protokol I iz 1977.godine predviĎa općenitu pravnu obavezu da se prirodna
sredina zaštiti od obimnog, dugotrajnog i ozbiljnog oštećenja.

Zabranjene vrste oruţja

- Municija (meci) teţine ispod 400 grama koja se rasprskava ili je napunjena gorućom ili zapaljivom
materijom. Ova zabrana ne vaţi za rat u zraku;
- Meci koji se u ljudskom tijelu lahko rašire ili spljošte (dum-dum meci);
- Otrov i otrovno oruţje;
- Svako oruţje namijenjeno da svojim fagmentima nanosi povrede koje se ne mogu otkriti X-zrakama;
- OdreĎene vrste mina, mina iznenaĎenja i nekih drugih sredstava;
- Napalm i druge vrste zapaljivog oruţja i municije;
- Zasljepljujuće lasersko oruţje (zabranjeno 1996);
- Protivpješadijske mine (zabranjene Konvencijom UN iz 1997, koju nisu prihvatile SAD, Kina i još
neke zemlje);
- Bakteriološko (biološko), toksično i hemijsko oruţje zabranjeno je još na osnovu Ţenevskog
protokola iz 1925.
- U pomorskom ratu općenito su dozvoljene samo usidrene mine. Sve ostale se smatraju zabranjenima.
- Upotreba nuklearnog oruţja je prema nepodijeljenom mišljenju pravne nauke zabranjena već
postojećim pravnim pravilima.

PRAVILA HUMANITARNOG PRAVA PRIMJENJIVA U NEMEĐUNARODNIM

ORUŢANIM SUKOBIMA

Za sve slučajeve unutrašnjih oruţanih sukoba zajednički član 3 sve 4 Ţenevske konvencije iz 1949.godine
predviĎa neka minimalna pravna pravila za zaštitu osoba koje ne učestvuju neposredno u
neprijateljstvima, uključujući pripadnike oruţanih snaga koji su poloţili oruţje i osobe onesposobljene za
borbu zbog bolesti, rana, lišavanja slobode ili bilo kojeg drugog razloga.

Prema tim osobama su u svako doba i na svakom mjestu zabranjeni slijedeći akti:
a) nasilje protiv ţivota i tijela;
b) uzimanje talaca;
c) povrede ličnog dostojanstva, posebno uvredljivi i poniţavajući postupci;
d) izricanje i izvršenje kazni bez prethodnog suĎenja pred redovno ustanovljenim sudom.

Navedeni čl.3 dopunjen je i razraĎen Protokolom II iz 1977.godine, kojim su u unutrašnjem sukobu

zaštićeni:
- ranjenici, bolesnici i brodolomci;
- sanitetske jedinice i transporti;
- civilno stanovništvo i pojedinci civili koji ne učestvuju (i dok ne učestvuju) neposredno u
neprijateljstvima.

Ratni zločini u kontekstu nemeĎunarodnih oruţanih sukoba. Rimski statut MeĎunarodnog krivičnog
suda iz 1998.godine u neku ruku predstavlja kodifikaciju općih običajnih pravila humanitarnog prava koja
su danas na snazi i koja obavezuju sve strane u nemeĎunarodnim oruţanim sukobima, bez obzira da li su
članice Protokola II. U tom smislu zločine predstavljaju teška kršenja čl.3 Ţenevskih konvencija, te
Protokola II iz 1977. Tu spadaju:
- namjerni napadi usmjereni protiv civila, zaštićenih objekata, osoblja mirovnih misija;
- seksualno nasilje – silovanja, nasilna trudnoća, nasilna sterilizacija i sl;
- mobilizacija djece mlaĎe od 15 godina;

79
- nareĎivanje premještaja civilnog stanovništva, osim iz razloga njihove sigurnosti ili imperativnih
vojnih razlog itd.

POĈETAK I ZAVRŠETAK MEĐUNARODNOG ORUŢANOG SUKOBA. PRAVNE

POSLJEDICE RATNOG STANJA

Do 1919.godine smatralo se da je pravo na otpočinjanje rata izraz suvereniteta svake drţave. Prema
Trećoj Haškoj konvenciji o otpočinjanju neprijateljstava iz 1907.godine, neprijateljstva izmeĎu stranaka
Konvencije ne smiju početi bez prethodnog nedvosmislenog upozorenja koje će imati oblik obrazloţene
objave rata ili ultimatuma uz uvjetnu objavu rata.

MeĎutim, nakon pravne zabrane rata Brajan-Kelogovim paktom iz 1928.godine i Nirberškog suĎenja za
zločine protiv mira u II sv.ratu, više nema primjera objavljivanja rata. Danas bi se i ultimatum drugoj
drţavi smatrao prijetnjom upotrebom sile, što je suprotno Povelji UN.

Pravne posljedice ratnog stanja sastoje se u slijedećem:

- po pravilu dolazi do prekida diplomatskih odnosa izmeĎu zaraćenih strana;
- poništavaju se dvostrani ugovori zaraćenih strana o vojnom ili političkom savezu ili saradnji. Ako se
ti ugovori i dalje izvršavaju, moţe se izvesti zaključak o namjeri stranaka da ne priznaju postojanje
ratnog stanja izmeĎu njih;
- svaka zaraćena strana slobodna je suspendirati izvršenje dvostranih ugovora o trgovini, prometu,
ekstradiciji i drugim oblicima saradnje;
- s druge strane, u ratnom stanju se tek počinju primjenjivati odreĎeni ugovori (Ţenevske konvencije i
Protokol I);
- oruţani sukob nema učinka na vaţenje ugovora o granicama i onih ugovora koji ustanovljavaju
objektivne reţime;
- izbijanje neprijateljstava ima značajne posljedice na trgovinske i druge slične odnose izmeĎu
zaraćenih strana i njihovih pravnih i fizičkih osoba – prekida se trgovina i svako ugovaranje, a
sklapanje kontrakata samo po sebi postaje kaţnjivo. Osim toga, sve zaraćene strane vršile su
pljenidbu neprijateljske javne imovine i na svojoj i na privremeno zauzetoj teritoriji.

Prestanak meĎunarodnog oruţanog sukoba moguć je na neki od sljedećih načina:

a) Prostim prestankom neprijateljstava, bez posebnog ugovora – ovaj način nije pogodan za
savremene uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju izbjeglica i ratnih zarobljenika, pitanja
sukcesije drţava itd;
b) Kapitulacijom (debelacija, subjugacija) – radi se o osvajanju cjelokupne teritorije druge zaraćene
strane. Slijedi aneksija, pod uslovom da prestane svaki otpor u zemlji i inostranstvu, te da svaka vlast
osvojene drţave nestane, čak i u izbjeglištvu. Anektirana drţava prestaje postojati kao subjekat
meĎunarodnog prava. Ovakav način prestanka rata nije moguć, imajući u vidu sadašnje propise
meĎunarodnog prava;
c) Mirovnim ugovorom – ovaj način se smatra normalnim načinom okončanja ratnog stanja. Tim se
ugovorom ureĎuju sva pitanja koja proizilaze iz rata i promjena koje su se u ratu desile. U nedostatku
drugačijih propisa u mirovnom ugovoru, primjenjuje se načelo postliminium. To znači da se za osobe
koje su se zatekle bilo u neprijateljskoj drţavi ili na okupiranoj teritoriji, ponovo uspostavljaju sva
prava kakva su postojala i prije rata. Ovo načelo se moţe odnositi samo na posljedice akata koje je
okupator preduzeo u prekoračenju ili kršenju svojih ovlaštenja.
d) Sporazumom o primirju – sklapa se sa namjerom okončanja neprijateljstava u očekivanju konačnog
mirovnog ugovora. Ako ugovor izostane, a izostane i obbnova neprijateljstava, sporazum o primirju
se stvarno primjenjuje kao ugovor o prestanku ratnog stanja;
e) Jednostranom izjavom – na ovaj način pobjednička drţava okončava ratno stanje sa pobijeĎenom
drţavom ako primirje nije na vidiku. Ova praksa nastala je nakon II sv.rata u odnosu na Njemačku,
Austriju i Japan.

80
Okončanje neprijateljstava moguće je i prije okončanja ratnog stanja. Postoje 4 načina okončanja
neprijateljstava:
- primirje obustavlja ratne operacije uzajamnim sporazumom. Moţe biti opće i lokalno.
- opća bezuvjetna kapitulacija je jednostran čin poraţene drţave praćen sporazumom o predaji svih
vojnih jedinica i dokidanjem svih civilnih vlasti u toj drţavi.
- prekid neprijateljstava ili “primirje” po nalogu ili preporuci Vijeća sigurnosti UN. Cilj takve
odluke je apsolutni prestanak neprijateljstava na vremenski rok predviĎen rezolucijom. U tom roku bi
trebalo postići trajniji politički sporazum, redovno uz posredovanje organa UN.
- ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava – do takvih ugovora dolazilo je na
diplomatskim konferencijama, uz posredovanje trećih drţava ili organa UN.

OSNOVNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I NEPRIJATELJSTVIMA

Pod “zakonima rata” podrazumijevaju se ograničenja propisana meĎunarodnim pravom, u okviru kojih
se smije primijeniti sila potrebna da se savlada neprijatelj. Ograničenja ratovanja se mogu podijeliti na
ograničenja ratione loci, ratione instrumenti i ratione personae.

Ograničenja ratione loci. U ratovima se razlikuje ratište od područja ratnih operacija. Pod ratištem se
podrazumijeva sav prostor u kome zaraćene strane mogu pripremati i voditi neprijateljstva (teritorija
drţava – kopno, voda, zrak; te područje otvorenog mora). Ratište ne obuhvata teritoriju neutralnih drţava
i područja koja su neutralizirana meĎunarodnim ugovorima (npr.Suecki i Panamski kanal, Antarktik itd).
Podruĉje ratnih operacija je prostor na kome se neprijateljstva, tj.oruţana borba stvarno vodi.

Ograničenja ratione instrumenti. Radi se o ograničenjima s obzirom na metode i sredstva ratovanja, s

obzirom na objekte, te s obzirom na pojedine vrste oruţja.

Ograničenja ratione personae. U svim oruţanim sukobima trebalo bi poštivati temeljno razlikovanje
izmeĎu ratnika (boraca) i civilnog stanovništva. Osnovno načelo je da civilno stanovništvo ne bi smjelo
učestvovati u neprijateljstvima, a zauzvrat bi moralo biti pošteĎeno od posljedica ratnih operacija koliko
god je to moguće. Zaštita civila u meĎunarodnim oruţanim sukobima kodificirana je u Protokolu I iz
1977.godine.

Borci su osobe koje učestvuju u neprijateljstvima, a ako padnu pod vlast neprijatelja imaju status ratnih
zarobljenika. Ovaj status imaju i neki neborci, a to su osobe koje neposredno prate oruţane snage, a nisu
njihovi pripadnici, kao što su npr.civilni članovi posade vojnog zrakoplova, ratni dopisnici, pripadnici
radnih jedinica i sl.

Borci se mogu podijeliti na “regularne” i “neregularne”. Regularni borci su pripadnici oruţanih snaga
strane u sukobu, kao i pripadnici milicija i dobrovoljačkih odreda koji ulaze u sastav tih oruţanih snaga.
Prema Trećoj Ţenevskoj konvenciji iz 1949, neregularni borci mogu imati status ratnih zarobljenika ako
kumulativno ispunjavaju 4 uslova:
1. da im je na čelu osoba odgovorna za svoje potčinjene;
2. da imaju odreĎen znak raspoznavanja uočljiv na daljinu;
3. da otvoreno nose oruţje;
4. da se pridrţavaju zakona i običaja rata.

Narodni ustanak. Stanovnici neokupiranog područja koje se prilikom pribliţavanja neprijatelja spontano
late oruţja da bi se oduprli napadu, nemajući vremena da se organiziraju kao regularne oruţane snage,
imaće status boraca ako otvoreno nose oruţje i ako se pridrţavaju zakona i običaja rata.

Pripadnici sanitetskog i vjerskog osoblja (vojnog i civilnog) strana u sukobu se ne smatraju ratnim
zarobljenicima ako padnu pod vlast neprijatelja. Oni uţivaju poseban i povlašten poloţaj. To osoblje
moţe biti zadrţano pod vlašću neprijatelja samo ako to zahtijeva zdravstveno stanje, duhovne potrebe i
broj ratnih zarobljenika. Ostalo osoblje se prvom prilikom vraća strani kojoj pripada.

81
Navedeno osoblje ne uţiva posebnu zaštitu ako se upotrijebi za vršenje akata štetnih za neprijatelja, a
izvan svojih humanitarnih zadataka. Ta zaštita prestaje tek nakon prethodnog upozorenja koje je “u
razumnom roku“ ostalo bez odgovora.

ZAŠTITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA, BOLESNIKA I BRODOLOMACA

Poloţaj ratnih zarobljenika propisan je Trećom Ţenevskom konvencijom o postupanju sa ratnim

zarobljenicima iz 1949, te nekim propisima Protokola I iz 1977.

Svi ratni zarobljenici su pod vlašću neprijateljske drţave, a ne pojedinaca ili vojnih jedinica koje su ih
zarobile, što znači da je drţava pod čijom su vlašću meĎunarodno odgovorna za njihovu sudbinu.

Pri ispitivanju ratni zarobljenici su duţni navesti samo prezime i ime, čin, datum roĎenja i matični
(registarski) broj. Ne smiju se prisiljavati da daju druge podatke. Smiju zadrţati sve lične stvari osim
oruţja, konja, vojne opreme i vojnih dokumenata. Od vojne opreme koja im se oduzima izuzeti su odjeća
i namirnice.

Ratni zarobljenici mogu biti internirani, ali se ne smiju drţati u zatvoru osim kad prekrše disciplinske ili
krivične propise. Prije svake osude imaju pravo na odbranu.

Drţava u čijoj su vlasti je duţna zarobljenicima osigurati besplatnu ishranu, odjeću i uvjete smještaja koji
ne smiju biti lošiji od onih za vlastite jedinice, kao i zdravstvenu zaštitu. Mogu biti prisiljeni na rad (osim
oficira), ali im se ne smiju nametnuti radovi vojnog karaktera niti radovi koji su opasni i štetni po
zdravlje. Mora im se omogućiti kontakt sa porodicom, kao i sa MKCK. U svakom zarobljeničkom logoru
mora biti istaknut tekst III Ţenevske konvencije na jeziku zarobljenika, kako bi se oni u svako doba mogli
upoznati sa svojim pravima i duţnostima.

Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca ureĎeni su Prvom i Drugom Ţenevskom konvencijom.

Protokol I iz 1977.godine je pojam zaštićenih osoba proširio i na civilne ranjenike, bolesnike i
brodolomce. Sve te osobe moraju biti poštovane i zaštićene, bez obzira na stranu kojoj pripadaju. Jednaka
pomoć i medicinska zaštita se moraju ukazivati vlastitim i neprijateljskim vojnicima i civilima, a jedini
kriterij za odreĎivanje priroriteta je njihovo zdravstveno stanje.

INVAZIJA I RATNA OKUPACIJA. ZAŠTITA CIVILNOG STANOVNIŠTVA

Ratna okupacija je stanje u kome okupator drţi okupiranu teritoriju pod svojom kontrolom u mjeri da je
prestao svaki organizirani oruţani otpor i da je okupator u mogućnosti uspostaviti svoju upravu. Radi se o
privremenom stanju, u kome se suverenost zaposjednute teritorije nije (ili još nije) promijenila.

Svo vrijeme trajanja okupacije, okupator ima brojne duţnosti po meĎunarodnom pravu. Mora poštivati
prava pojedinaca, privatno vlasništvo, vjerska uvjerenja itd. Ima pravo namiriti troškove svoje uprave i
potreba vojske koju drţi na okupiranoj teritoriji, ali ne smije ubirati veća sredstva koja bi mu posluţila za
ratovanje na drugim područjima. Novčane kontribucije moraju biti koliko god je to moguće u skladu sa
ranijim propisima o razrezivanju poreza.

Načelo nedodirljivosti privatnog vlasništva na okupiranoj teritoriji ima vaţan izuzetak. Naime, sva
sredstva namijenjena za prenos vijesti (komunikaciju), prevozna sredstva, skladišta oruţja ili municije i
sl, mogu se zaplijeniti čak i ako pripadaju privatnicima. Ali kad nastupi mir, ona se privatnicima moraju
vratiti i mora se urediti odšteta.

Sudbina drţavne imovine koju okupator zatekne na okupiranoj teritoriji zavisi od toga da li se radi o
pokretnoj ili nepokretnoj imovini. Pokretna imovina se po ratnom pravu smatra ratnim plijenom.
Nekretnine se ne smiju plijeniti niti prodavati trećim osobama, a okupacijska drţava se smatra
plodouţivaocem javnih nekretnina što podrazumijeva postupanje u skladu sa pravilima plodouţivanja.

82
Izuzetak od navedenog su dobra namijenjena za vjerske svrhe, dobrovorne svrhe, prosvjetu, nauku i
umjetnost. Ta imovina je nedodirljiva, bez obzira da li je pokretna ili nepokretna.

Četvrta Ţenevska konvencija iz 1949. se primjenjuje na sve civile koji ne učestvuju u neprijateljstvima, a
ne uţivaju zaštitu prvih triju konvencija. Na okupiranom području civilno stanovništvo mora nastaviti da
ţivi normalno, koliko god je to moguće. Okupator ima duţnost odrţavanja javnog poretka. Općenito su
zabranjeni deportacija ili premještanje stanovništva, uključujući i naseljavanje vlastitog stanovništva na
okupirana područja. Svako uzimanje civila za prisilan rad je takoĎe podloţno strogim ograničenjima.

Krivično zakonodavstvo na okupiranoj teritoriji ostaje na snazi, ali okupator moţe dokinuti ili
suspendirati odreĎene dijelove koji predstavljaju prijetnju njegovoj sigurnosti ili ga sprečavaju u primjeni
IV Konvencije. Ako okupator donese svoje krivične zakone, oni stupaju na snagu tek nakon što se
propisno objave i nemaju retroaktivno dejstvo.

Ako razlozi sigurnosti ne zahtijevaju suprotno, civilima bi trebalo omogućiti napuštanje neprijateljske
drţave. Iz imperativnih razloga vlastite sigurnosti okupator moţe internirati neke osobe ili im odrediti
prinudni boravak.

Sve osobe zaštićene IV Konvencijom imaju pravo da se slobodno obraćaju Sili zaštitnici, MKCK, te
nacionalnom društvu Crvenog kriţa drţave u kojoj se nalaze. Predstavnici tih institucija imaju pravo da ih
posjećuju.

Mjesta i zone pod posebnom zaštitom. IV konvencija predviĎa mogućnost ustanovljavanja sanitetskih i
sigurnosnih zona i mjesta, kao i neutraliziranih zona. Protokol I predviĎa mogućnost proglašenja
nebranjenih mjesta i demilitariziranih zona.

Sanitetske i sigurnosne zone i mjesta morale bi se nalaziti na značajnoj udaljenosti od bojišta, a

protivnik bi ih morao priznati, i to ako je moguće na osnovu izričitog sporazuma. Ustanovljavanje ovih
zona dosad nije primijenjeno u praksi.

Neutralizirane zone se mogu ustanoviti kao privremene na području ratnih operacija sa namjerom da se
u njih smjeste ranjeni i bolesni sa obje strane. Za njihovo uspostavljanje potreban je pisani sporazum
zaraćenih strana.

Nebranjenim mjestom se moţe proglasiti svako naseljeno mjesto koje postaje protivniku otvoreno da ga
bez otpora okupira. Uslovi za proglašenje nebranjenog mjesta su slijedeći:
a) Svi borci, pokretno oruţje i vojna oprema se moraju evakuirati iz tog mjesta;
b) Nepokretne vojne instalacije se ne smiju koristiti u neprijateljstvima;
c) Vlasti ili stanovništvo ne smiju preduzimati nikakve neprijateljske radnje niti akcije za podršku
vojnim operacijama.

Demilitarizirane zone se takoĎe proglašavaju sporazumom strana. Protokol I potvrĎuje pravilo po kome
je stranama u sukobu zabranjeno proširivanje vojnih operacija na takve zone.

PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU

U ratovanju na moru osnovna je razlika izmeĎu ratnih i trgovačkih brodova. Prema općeusvojenoj
definiciji, ratni broj mora ispunjavati više uvjeta:
a) pripada oruţanim snagama neke drţave;
b) ima vanjske oznake prema kojima se raspoznaje brod te drţavne pripadnosti (boja, zastava itd);
c) broj je pod komandom oficira koji je u sluţbi vlade te drţave;
d) ima posadu podvrgnutu disciplini regularnih oruţanih snaga.

Brodovi koji uţivaju imunitet u oruţanom sukobu su:

- bolnički brodovi i mala plovila za priobalne operacije spasavanja (propisno su označeni – obojeni u
bijelo sa znakom crvenog krsta);

83
- brodovi namijenjeni isključivo za obalsko ribarstvo ili malu lokalnu plovidbu;
- brodovi kojima su povjereni vjerski, naučni ili humanitarni zadaci;
- brod parlamentar (prevozi pregovarača) i kartelni brod (prevozi ratne zarobljenike radi razmjene ili
vrši evakuaciju civila);

Poloţaj neprijateljskog trgovačkog broda. Šesta haška konvencija iz 1907.godine preporučila je svojim
strankama da neprijateljskim trgovačkim brodovima koji se nalaze u njihovim lukama ne znajući za
početak rata, omogući da napuste te luke odmah ili u roku koji one odrede.

Neprijateljski trgovački brod nije zaštićen od zarobljavanja i pljenidbe ako bude zatečen na otvorenom
moru ili u teritorijalnim vodama zaraćenih strana. Od II sv.rata se općenito smatra da se trgovački brodovi
u ratu smiju naoruţavati. Naoruţavanje samo po sebi ne bi bilo opravdanje za napad, ali su zaraćene
strane u Prvom i Drugom svjetskom ratu nalagale svojim trgovačkim brodovima da napadaju
neprijateljske podmornice čim ih uoče. Time je njihovo naoruţavanje prevazilazilo potrebe samoodbrane
i predstavljalo je prijetnju neprijateljskim ratnim brodovima.

NEKA OGRANIĈENJA RATOVANJA NA MORU

Brodolomci, članovi posade i putnici zarobljenog trgovačkog broda. Kapetan broda je prema običajnom
pravilu duţan i u doba mira pruţiti pomoć svakoj osobi koja se naĎe u moru, ako to moţe učiniti bez
opasnosti za svoj brod, posadu ili putnike. Slično načelo se primjenjuje i u ratu, pod uslovom da se
brodolomci uzdrţavaju od bilo kakvog neprijateljskog akta.

Članovi posade zarobljenog trgovačkog broda imaju status ratnih zarobljenika, ako na osnovu drugih
propisa meĎunarodnog prava ne uţivaju povoljniji poloţaj.

Ograničenja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruţja. Dok se neke metode ratovanja
na kopnu smatraju perfidijom, u ratovanju na moru su to ratna lukavstva. Ne smatra se zabranjenom
upotreba laţne zastave ili prerušavanje ratnog broda u neprijateljski ili neutralni trgovački brod, ali se
vlastita ratna zastava mora istaći neposredno pred početak napada. Izuzetak je boja i oznake bolničkog
broda, koji se ne smiju zlupotrijebiti ni u kojim okolnostima.

Ograničenja ratovanja s obzirom na objekte. Ovdje prvenstveno spadaju neka ograničenja u

bombardovanju obale sa ratnih brodova. Prema 9.haškoj konvenciji iz 1907.godine o bombardovanju od
strane pomorskih snaga u vrijeme rata, zabranjeno je bombardovati nebranjene luke ili naselja. Mjesto se
smatra nebranjenim čak i ako se ispred luke nalaze usidrene automatske kontaktne mine. MeĎutim, i u
nebranjenim mjestima dozvoljeno je bombradovati vojne ciljeve.

Osim ako vojna potreba zahtijeva neodloţnu akciju, kapetan ratnog broda duţan je prije bombardovanja
obavijestiti o tome mjesne vlasti i ostaviti im dovoljan rok za evakuaciju civila.

Zabranjene vrste oruţja. Sve vrste oruţja koje su općenito zabranjene, zabranjene su i u pomorskom
ratovanju. Osim toga, zabranjeno je:
- postavljati neusidrene mine, osim ako su izraĎene tako da postaju neškodljive najviše 1 sat nakon što
se nad njima izgubi kontrola;
- usidrene mine koje ne postaju neškodljive nakon što se otkače od sidra;
- upotreba torpeda koji ne postanu neškodljivi (tj.ne potonu) nakon što promaše cilj.

Posebno je zabranjeno postavljati automatske kontaktne mine ispred protivničkih obala i luka sa jedinim
ciljem sprečavanja trgovačke plovidbe.

POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAĆENOSTI I “NEUTRALIZMA”

Institut neutralnosti nakon zabrane rata Brajan-Kelogovim paktom iz 1928.godine više nema značaj kakav
je imao od 17.vijeka do tada.

84
Nakon Drugog svjetskog rata većina teoretičara smatra da je klasična neutralnost nespojiva sa pravnim
sistemom UN. Izuzetak su trajno neutralne zemlje, kakva je Švicarska.

Opće duţnosti neutralaca u odnosu na sve zaraćene strane su slijedeće:

a) Uzdržavanje – neutralna drţava ne smije pomagati ni jednoj zaraćenoj strani;
b) Prevencija – neutralna drţava je duţna spriječiti djelatnosti zaraćenih strana na svom području, kao
što su regrutovanje vojnika, pripreme za rat ili borbena dejstva;
c) Trpljenje – neutralna drţava duţna je priznati zakonitost akata zaraćenih strana protiv djelatnosti
njenih fizičkih i pravnih osoba, ukoliko su takvi akti u skladu sa meĎunarodnim pravom.

Duţnosti zaraćenih strana u odnosu na neutralne drţave su:

a) Uzdržavanje - protivničke strane su se duţne uzdrţavati od vojnih djelatnosti na području neutralne
drţave. Ni jedna od njih ne smije ometati ili sprečavati trgovinu i druge oblike saradnje neutralne
drţave sa neprijateljem, koji su dozvoljeni prema ratnom pravu.
b) Prevencija – svaka zaraćena strana duţna je npr. spriječiti kršenje prava diplomatskih predstavnika i
zlostavljanje graĎana neutralne drţave na vlastitoj teritoriji i na teritoriji koju je okupirala;
c) Trpljenje – zaraćena strana je duţna trpiti interniranje na neutralnom području neprijateljskih trupa
koje su tamo dobile utočište do kraja rata, ako su prethodno razoruţane. TakoĎer je duţna trpiti
boravak neprijateljskih ratnih brodova u neutralnoj luci, uz stroga ograničenja koja nameću pravila o
neutralnosti u pomorskom ratu.

“Nezaraćenost” i nesvrstanost. Nakon Brajan-Kelogovog pakta počelo je preovladavati političko

uvjerenje da je neutralnost u odnosu na ţrtvu agresije nemoralna. Ali na početku II sv.rata neke fašističke
sile počele su proglašavati “nezaraćenost” u tom ratu. Osim što neko vrijeme nisu učestovale u
neprijateljstvima, nisu se uzdrţavale od pruţanja pomoći ostalim fašističkim zemljama na sve druge
načine. Izraz “nezaraćenost” za stanje izmeĎu zaraćenosti i neutralnosti prva je upotrijebila diplomatija
fašističke Italije.

I u oruţanim sukobima nakon 1945.godine u kojima Vijeće sigurnosti UN nije preduzimalo nikakve
akcije, “nezaraćenost” je kao stvarna praksa prevladala nad klasičnom neutralnošću, mada ne pod tim
imenom. Sadrţaj “nezaraćenosti” do danas nije kodificiran pravnim pravilima.

Pojam nesvrstanosti odnosi se na zemlje koje su odbijale stupiti u neki od blokova u vrijeme hladnog
rata. Većina tih zemalja je odbijala da na svom području dozvoli uspostavljanje stranih vojnih baza.

Neutralnost i sistem UN. Ukoliko Vijeće sigurnosti preduzme akciju na osnovu Poglavlja VII,
neutralnost svih članica UN postaje neodrţiva. Ali učešće drţava u prinudnoj akciji UN protiv drţave
agresora, samo po sebi ne stvara ratno stanje izmeĎu članica UN i drţave napadača. Zbog toga učesnici
tih sukoba nisu “zaraćene strane” i izmeĎu njih ne nastaje ratno stanje.

U sukobima u kojima izostane kolektivna akcija UN poloţaj drţava koje ne učestvuju u ratu je mnogo
bliţi nezaraćenosti nego klasičnoj neutralnosti. One više nisu duţne na uzdrţavanje koje bi uključivalo
apsolutnu nepristrasnost. Npr.ukazivanje protivneutralne pomoći, pa čak i snabdijevanje oruţjem suprotne
zaraćene strane danas ne bi mogli biti povod za napad na neku takvu drţavu.

DUŢNOSTI NEUTRALACA I ZARAĆENIH STRANA POSEBNO NA PODRUĈJU

NEUTRALNE DRŢAVE

Duţnosti neutralaca i zaraćenih strana u kopnenom ratovanju kodificirane su Petom ţenevskom

konvencijom o pravima i duţnostima neutralnih sila i osoba u slučaju rata na kopnu iz 1907.

Duţnosti zaraćenih strana. Njihova prva duţnost je poštivanje nepovredivosti teritorije neutralne
drţave.

Neutralna drţava može (dakle ne mora) na svoju teritoriju primiti trupe zaraćene strane koje nastoje
izbjeći zarobljavanje. Pri prelasku granice će ih iz razloga vlastite sigurnosti razoruţati i internirati ih što

85
dalje od bojišta. Odbjegle ratne zarobljenike neutralna drţava može primiti i ostaviti na slobodi, ali im
moţe odrediti boravište.

Neutralna drţava može dozvoliti prelazak ranjenika i bolesnika zaraćenih strana preko svoje teritorije, pod
uslovom da u tim transportima nema boraca niti ratnog materijala.

Duţnosti neutralnih drţava. Minimalna duţnost im je da na svojoj teritoriji ne dozvole organizovanje

boračkih odreda zaraćenih strana, niti otvaranje ureda za njihovo regrutiranje.

Mada to nije izričito predviĎeno Petom konvencijom, ranije se kršenjem neutralnosti smatrao izvoz oruţja
i municije i davanje ili garantiranje zajmova same neutralne drţave nekoj od zaraćenih strana. Danas se te
zabrane uglavnom ne poštuju.

Neutralni drţavljani koji borave na području zaraćenih ne uţivaju zaštitu iz IV ţenevske konvencije iz
1949. Ako su na okupiranoj teritoriji, strani drţavljani su izjednačeni sa svim ostalim osobama koje se
nalaze na toj teritoriji i njih štiti IV konvencija.

Duţnosti neutralaca i zaraćenih strana u pomorskom ratu. Ove duţnosti obuhvaćene su Trinaestom
haškom konvencijom o pravima i duţnostima neutralnih sila u slučaju pomorskog rata iz 1907.godine.

Zaraćene strane duţne su poštivati suverenitet neutralne drţave i uzdrţavati se na njenoj teritoriji od
svakog akta koji bi predstavljao povredu tog suvereniteta.

U pomorskom ratu posebno vaţno je pitanje neškodljivog prolaska teritorijalnim morem. Prolaz kroz te
vode je slobodan, uz ograničenja koja pravo mora propisuje i za vrijeme mira. Uţivaoci prava
neškodljivog prolaska su sve vrste brodova zaraćenih strana, uključujući i ratne brodove. Prolazak se
mora obaviti bez prekida ili odgode i ne smije dirati u mir, red ili sigurnost primorske drţave.

Neutralna drţava moţe, bez pravne i stvarne diskriminacije meĎu stranim brodovima, privremeno
obustaviti tj. suspendirati neškodljivi prolazak stranih brodova ako je takvo obustavljanje bitno za zaštitu
njene sigurnosti.

Duţnosti neutralne drţave. Neutralna drţava mora prema objema zaraćenim stranama jednako
primjenjivati uvjete, ograničenja i zabrane koji su doneseni u toj oblasti.

Neutralnoj drţavi je zabranjeno snabdijevati zaraćenu stranu ratnim brodovima, oruţjem ili bilo kojim
ratnim materijalom. MeĎutim, ono što se zabranjuje neutralnoj drţavi, ne zabranjuje se njenim ili stranim
fizičkim i pravnim osobama, osim kad je u pitanju prodaja ratnih brodova.

Ratni brodovi zaraćenih strana u neutralnoj luci. Tu se načelno primjenjuje “pravilo od 24 sata”.
Naime, ratni brod zaraćene strane koji se zatekao u luci neutralne drţave ili u njenim vodama u trenutku
izbijanja rata, duţan je isploviti u roku od 24 sata ili u roku propisanom pravom neutralne drţave.

Ako se u neutralnoj luci istovremeno naĎu brodovi protivničkih strana, mora proći najmanje 24 sata
izmeĎu njihovih isplovljavanja.

U neutralnim lukama se mogu obavljati samo prijeko potrebne popravke stranog broda nuţni za sigurnost
njegove plovidbe, ali ne i za povećanje njegove borbene moći. Te potrebe procjenjuje neutralna vlast.
Gorivom se mogu snabdijeti koliko im je potrebno da stignu do najbliţe luke u svojoj drţavi.

Ako se ratni brod zaraćene strane zadrţi u luci duţe nego što smije ostati, neutralna drţava ga smije
onesposobiti za plovidbu do kraja rata. Posadu moţe ostaviti na brodu ili je smjestiti na kopno uz
ograničenje kretanja.

NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAĈKI BROD I ROBA U POMORSKOM

RATOVANJU

86
87