Zakon o Obligacionim Odnosima FBiH I RS PDF

ZAKON
O OBLIGACIONIM ODNOSIMA1
Federacije Bosne i Hercegovine
i
Republike Srpske
(autorski pre~i{}eni tekst)
( Slu‘beni list SFRJ , br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)
( Slu‘beni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94)
( Slu‘beni glasnik RS , br. 17/93 i 3/96)
1 1
Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) usvojilo je Savezno vije}e Skup{tine
biv{e SFRJ na sjednici odr‘anoj 30. marta 1978. godine. Zakon je objavljen u Slu‘benom listu SFRJ , broj
39/78, a u skladu sa odredbom ~lana 1109., stupio je na snagu 1. oktobra 1978. godine.
Zakonom o izmjenama i dopunama ZOO, koji je stupio na snagu 3. avgusta 1985. godine, ( Sl. list
SFRJ , broj 39/85), izmijenjeni su i dopunjeni ~l. 109., 180., 399. i 410. ^lanom 6. tog zakona propisano je
da se izmijenjene i dopunjene odredbe ~lana 180. ZOO, primjenjuju i na naknadu {tete nastale od 1. januara
1981. godine (retroaktivno dejstvo), zna~i i na odnose nastale prije stupanja na snagu pomenutih izmjena i
dopuna ZOO.
U Sl. listu SFRJ , broj 46/85 objavljena je ispravka Zakona o izmjenama i dopunama ZOO.
U Sl. listu SFRJ , broj 45/89 objavljena je odluka Ustavnog suda SFRJ, U br. 363/86, kojom je
10. jula 1989. godine prestala da va‘i odredba ~lana 24. ZOO.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima ( Sl. list SFRJ , broj 57/89),
koji je stupio na snagu 7. oktobra 1989. godine, izmijenjen je ~lan 277. ZOO, dok je ~lan 401. brisan.
Od 11. aprila 1992. godine ZOO se primjenjuje kao Zakon Republike Bosne i Hercegovine (~l. 1.
Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima ( Sl. list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94).
Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima ( Slu‘beni list RBiH , broj 2/92), koji je
stupio na snagu 11. aprila 1992. godine, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o
obligacionim odnosima, u vidu uredbi sa zakonskom snagom, donijelo je Predsjedni{tvo Republike Bosne i
Hercegovine na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, a potvrdila ih je, kao zakone, Skup{tina
Republike Bosne i Hercegovine Zakonom o potvr|ivanju uredbi sa zakonskom snagom, usvojenim na
sjednici Skup{tine odr‘anoj 1. juna 1994. godine. Taj zakon objavljen je u Slu‘benom listu RBiH , broj
13/94 od 9. juna 1994. godine.
U ovaj pre~i{}eni tekst Zakona ugra|ene su i odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
obligacionim odnosima, objavljene u Slu‘benom glasniku RS , br. 17/93 i 3/96), koje tako|er donosimo u
ovoj knjizi kao Prilog II.
Dio prvi
OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA
(OP[TI DIO)
G L A V A I.
OSNOVNA NAÊLA
Cilj i sadr‘ina zakona

^lan 1.
Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na
tr‘i{tu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba gra|ana, te radi osigu-
ravanja odgovornosti preduze}a i drugih u~esnika u pravnom prometu za iz-
vr{avanje njihovih obaveza, ovim se zakonom ure|uju osnove obligacionih
odnosa (op{ti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 4. Zakona o preuzimanju
Zakona o obligacionim odnosima, Slu‘beni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94 (u
daljem tekstu: ZPZOO). Taj zakon donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj 1.
^lanom 1. ZPZOO propisano je:
U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obli-

gacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike
Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre-
|eno .
^lanom 25. ZPZOO odre|eno je da:
Savezni propisi donijeti za izvr{enje zakona iz ~lana 1. ovog zakona os-
taju na snazi i primjenjuju se kao republi~ki dok se republi~kim propisima dru-
k~ije ne odredi .
Pored toga, ~lanom 26. ZPZOO propisano je da:
Ovla{}enja saveznih organa za izvr{avanje i primjenu zakona iz ~lana
1. ovog zakona postaju ovla{}enje republi~kih organa .
^lanom 27. ZPZOO odre|eno je da:
Pravila Op{teg gra|anskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o po-
sudbi primjenjivat }e sa kao pravna pravila ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i
zakonima Republike Bosne i Hercegovine .
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Za-
kona o obligacionim odnosima Slu‘beni glasnik RS , broj 17/93 (u daljem tekstu:
ZIDZOO, koji donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj III), koji je stupio na snagu 30.
septembra 1993. godine, u Zakonu o obligacionim odnosima ( Slu‘beni list SFRJ ,
br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), u naslovu Dijela prvog brisane su rije~i Osnovi
obligacionih odnosa , kao i zagrade ispred i iza rije~i: Op{ti dio .
Na osnovu ~lana 2. ZIDZOO, naslov ~lana 1. i ~lan 1. izmijenjeni su i glase:
Sadr‘ina zakona
^lan 1.
Ovim zakonom ure|uju se obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prou-
zrokovanja {tete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave
volje i drugih zakonom utvr|enih ~injenica.
U~esnici obligacionih odnosa

^lan 2.
U~esnici obligacionih odnosa su preduze}a i druga dru{tvena pravna lica
(u daljem tekstu: dru{tvena pravna lica) pojedinci i gra|anska pravna lica.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 5. ZPZOO.
Ovo je sada va‘e}i tekst ~l. 2. ZOO.
Napomena (RS): Naslov ~l. 2. i ~l. 2. izmijenjeni su ~lanom 3. ZIDZOO i
glase:
Strane u obligacionim odnosima

^lan 2.
Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizi~ka i pravna lica.
Obligacioni odnosi i raspolaganje dru{tvenim sredstvima

^lan 3.
(1) Dru{tvena pravna lica u~estvuju u obligacionim odnosima u ostvari-
vanju prava raspolaganja dru{tvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u
osnovnim i drugim organizacijama udru‘enog rada, odnosno radni ljudi u dru-
gim dru{tvenim pravnim licima
(2) Dru{tvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja dru{tvenim
sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osno-
vnim i drugim organizacijama udru‘enog rada, odnosno radni ljudi u drugim
dru{tvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupra-
vnim op{tim aktima i zakonom.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, ~lanovi 3. do 9. ZOO stavljeni su
van snage od 11. aprila 1992. godine.
^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o
obligacionim odnosima ( Slu‘beni list RBiH , broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO,
tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe navedenih ~lanova.
Obligacioni odnosi i dru{tveno planiranje

^lan 4.
Dru{tvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u
skladu sa svojim planovima i obezbje|uju izvr{avanje materijalnih obaveza
preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih or-
ganizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova dru{tveno politi~kih
zajednica.
Obligacioni odnosi i kori{}enje dru{tvenim sredstvima
^lan 5.
Dru{tvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa du‘na su da se
dru{tveno i ekonomski cjelishodno koriste dru{tvenim sredstvima kojima raspo-
la‘u i da o~uvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbje|uju unapre-
|ivanje i pro{irivanje materijalne osnove udru‘enog rada, odnosno ostvarivanje
svojih ciljeva i zadataka i za{titu dru{tvene svojine.
Napomena (RS): Odredbom ~l. 4. ZIDZOO brisani su ~l. 5. do 9. i naslovi
tih ~lanova.
Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi

^lan 6.
(1) Dru{tvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvr{a-
vanja samoupravnog sporazuma koji su me|usobno zaklju~ila du‘na su da pos-
tupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom.
(2) U zasnivanju obligacionih odnosa dru{tvena pravna lica du‘na su da
vode ra~una o samoupravnim sporazumima i dru{tvenim dogovorima koje su
zaklju~ila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvr{avanje obaveza preuzetih
tim samoupravnim sporazumima i dru{tvenim dogovorima.
Saradnja u obligacionim odnosima

^lan 7.
(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz
tih odnosa, dru{tvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima me|usobne
povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao i solidarnosti radnika u
udru‘enom radu, zasnovanim na samoupravljanju i dru{tvenoj svojini sredsta-
va za proizvodnju i drugih sredstava rada.
(2) U me|usobnim odnosima saradnje dru{tvena pravna lica du‘na su da
vode ra~una o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajedni~kih in-
teresa i da na drugi na~in stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvr{avanje
obaveza iz obligacionih odnosa.
(3) Na ovim osnovama preduze}a, zemljoradni~ke i druge zadruge ostva-
ruju saradnju u obligacionim odnosima i sa zemljoradnicima i drugim radnim
ljudima koji samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom.
________________________
1. Ugovorna klauzula da }e stranke odre|ene ~injenice smatrati istinitim jedi-
no ako su utvr|ene nalazom specijalizovane radne organizacije va‘i samo kada te ~i-
njenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sa~inile same ugovorne stranke.
Iz obrazlo‘enja:
Stranke su ugovorom zaklju~enim 29. aprila 1981. godine (~lan 7. ta~. b i d),
ugovorile cijenu brodskog prevoza cel. vlakna i rayon filament-a . za Bombaj na
USA dolara 148, plativo u dinarima, po toni, uz uslov da zapremina ne prelazi 2,6
ccm za jednu tonu. Ako prelazi, {to prevoznik mora utvrditi slu‘benim mjerenjem u
luci ukrcaja po ovla{tenoj radnoj organizaciji, prevoznik ima prava na ve}u cijenu
prevoza.
U ovoj parnici tu‘ilac - prevoznik tra‘i razliku u cijeni, tvrde}i da je preveze-
ni teret imao ve}u zapreminu od 2,6 ccm po toni, {to je vidljivo iz brodskih prevo-
znih isprava (naloga ukrcaja, potvrde ukrcaja i teretnice) sa~injenih na osnovu poda-
taka dobijenih od samog naru~ioca prevoza - tu‘enog, odnosno njegovog {peditera i
neosporenih po tu‘enom.
Prvostepeni sud odbija tu‘beni zahtjev sa obrazlo‘enjem da ve}a zapremina
nije utvr|ena slu‘benim mjerenjima po ovla{tenoj organizaciji u luci ukrcaja (RO
Jugoinspekt , Rijeka) te zbog ovako zauzetog stava, ne utvr|uje da li su ta~ni navo-
di tu‘ioca da su podaci o ve}oj zapremini vidljivi iz isprava koje su sa~inili tu‘eni,
odnosno njegov {pediter.
Odredba ~lana 7. ta~ d) ugovora od 29. aprila 1981. godine, razmatrana u
okviru na~ela saradnje u obligacionim odnosima i savjesnosti i po{tenja (~l. 7. i 12.
Zakona o obligacionim odnosima) mora biti shva}ena tako da je tu‘ilac - prevoznik
du‘an da ve}u zapreminu prevezene robe od predvi|ene ugovorom, dokazuje certifi-
katom ovla{tene specijalizovane radne organizacije samo ako me|u ugovornim stran-
kama nije nesporno da je roba ve}e zapremine (dakle, ako to ne proizlazi iz isprava
koje je sa~inio sam tu‘eni ili njegov {pediter).
Staga je trebalo, eventualno i uz pomo} vje{taka, utvrditi da li iz samih ispra-
va koje je sa~inio tu‘eni (ili njegav {pediter) proizlazi da je tu‘eni predao na prevoz
robu ve}e zapremine od 2,6 ccm, po toni.
(Vs BiH, P‘. 481/86, od 22. 4. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 21)
Obaveze prema gra|anima kao potro{a~ima i korisnicima usluga

^lan 8.
U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih
odnosa, osnovne i druge organizacije udru‘enog rada, zadruge i radni ljudi koji
samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom du‘ni su da, kad obavljanjem
svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe gra|ana, svoja prava i oba-
veze ure|uju i vr{e na na~in kojim se obezbje|uju redovno i kvalitetno zadovo-
ljavanje potreba gra|ana i {to povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba.
Pona{anje na tr‘i{tu
^lan 9.
Organizacije udru‘enog rada i drugi u~esnici u prometu du‘ni su da u
obligacionim odnosima postupaju u skladu sa na~elom jedinstva tr‘i{ta i ut-
vr|enom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost tr‘i{ta i da ne nanose
{tetu drugim u~esnicima na tr‘i{tu, potro{a~ima i dru{tvenoj zajednici kao cjeli-
ni.
Sloboda ure|ivanja obligacionih odnosa

^lan 10.
U~esnici u prometu slobodno ure|uju obligacione odnose, a ne mogu ih
ure|ivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima
te moralu dru{tva.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 6. ZPZOO.
Ovo je sada va‘e}i tekst ~lana 10. ZOO.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 5. ZIDZOO naslov ~lana 10. i ~lan 10.
izmijenjeni su glase:
Autonomija volje
^lan 10.
Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa,
javnog poretka i dobrih obi~aja, da svoje odnose urede po svojoj volji.
________________________
1. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasni{tva na nekretnini optere}enoj
pravom plodou‘ivanja sti~e ono lice s kojim }e ‘ivjeti plodou‘ivalac u ~asu smrti.
(Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 37)
2. Sporazum o prenosu osnovnih sredstava uz naknadu i preuzimanje radnika
poslovne jedinice jedne pivare od strane druge ima karakter obligacionog ugovora, a
ne samoupravnog sporazuma, iako je tako nazvan. Ni{tava je odredba u ovom spora-
zumu da je prenosilac du‘an da se uzdr‘i od prodaje piva na podru~ju ranije poslo-
vne jedinice du‘i niz godina ili da pribaviocu plati naknadu {tete, po{to dovodi do
naru{avanja jedinstva jugoslovenskog tr‘i{ta.
(Vs BiH, P‘. 457/90, od 18. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 40)
3. Zakon o naslje|ivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o do-
‘ivotnom izdr‘avanju kojim primalac izdr‘avanja ostavlja u naslje|e svoju imovinu
ili jedan njen dio davaocu izdr‘avanja, ali zakon ne isklju~uje zaklju~enje ugovora o
ustupanju imovine ili njenog dijela za ‘ivota primaoca izdr‘avanja. Za ovaj drugi
ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa na~elom neformalnosti
ugovora, punova‘an i neformalan ugovor o do‘ivotnom izdrzavanju, ako posebni za-
kon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu.
(Vs BiH, Gvl. 4/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 87)
4. Nije suprotna prinudnim propisima ugovorna klauzula po kojoj su stranke
ugovorile da se zahtjev za naknadu {tete ima podnijeti u odre|enom roku (30 dana) i
da nakon isteka tog roka (ako zahtjev nije podnesen) stranka koja je uzrokovala {tetu
vi{e za nju ne odgovara.
(Ps H, P‘. 268/90, od 20. 11. 1990. Psp 49 - 122)
5. Vidjeti: Odluku Vs BiH, P‘. 481/86, od 22. 4. 1987., citiranu u sudskoj
praksi uz ~lan 7. ZOO.
6. Ako su se ~lanovi porodi~ne zajednice sporazumjeli da zajedni~ki sagrade
stambenu zgradu, sa unaprijed utvr|enim suvlasni~kim udjelima, ne mogu pojedini
od njih zahtijevati ve}i dio pozivom na zna~ajniji doprinos u izgradnji. Bra~ni drugo-
vi u~esnika u zajedni~koj gradnji, koji su za sporazum znali i s njim se pre}utno sa-
glasili, mogu zahtijevati udio povodom zajedni~kog sticanja u braku samo unutar su-
vlasni~kog dijela svog bra~nog druga.
7. Protivan je moralu i zato je ni{tav ugovor o kupoprodaji kad je kupac prili-
kom ugovaranja iskoristio te{ko stanje prodavca i naveo ga, da na prodaju pristane za
cijenu koja je nesrazmjerno mala.
(Vs BiH, G‘. 93/56. - Zbirka sudskih odluka knj. I. sv. 2 - 341)
Ravnopravnost u~esnika u obligacionom odnosu
^lan 11.
U~esnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.
Napomena (RS): Naslov ~lana 11. i ~lan 11. izmijenjeni su odredbom ~lana
ZIDZOO i glase:
Ravnopravnost strana
^lan 11.
Strane u obligacionom odnosu su ravnopravne.
________________________
1. Nije dopu{teno ugovaranje prava na jednostrani raskid ugovora u korist je-
dne od ugovornih stranaka, bez vremenskog ograni~enja.
(Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
27)
2. Za utvr|ivanje postojanja zablude pri zaklju~enju ugovora, potrebno je ut-
vrditi da li je tu‘iteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta kao
i u odnosu na okolnosti koje se po obi~ajima u prometu smatraju odlu~nim, jer u pro-
tivnom ne bi zaklju~ila takav ugovor.
Iz obrazlo‘enja:
Presudom op}inskom suda I u Sarajevu broj P. 1111/96 od 4. 3. 1998. godine
tu‘iteljica je odbijena sa tu‘benim zahtjevom, koji je bio upravljen na utvr|ivanje ni-
{tavosti zaklju~enog ugovora o zamjeni nekretnina, zbog zablude kod kupca.
Kantonalni sud u Sarajevu je svojom presudom broj G‘. 173/99 od 22. 4.
1999. godine ‘albu tu‘iteljice odbio, a prvostepenu presudu potvrdio.
U postupku je bitno utvrditi da li je tu‘iteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu
na bitna svojstva predmeta, kao i u odnosu na okolnosti koje se u obi~ajima u prome-
tu smatraju odlu~nim, jer u protivnom ne bi zaklju~ila takav ugovor.
Naime, sama ~injenica da je u momentu zaklju~enja ugovora o zamjeni bila
zaposjednuta nekretnina, koju je u posjed trebala preuzeti tu‘iteljica, ne ~ini ovakav
ugovor ru{ljivim iz razloga {to je zaposjedanje nekretnina u ratnom i u poratnom pe-
riodu, na‘alost, od tre}ih lica gotovo redovna pojava, a to tim prije {to je tu‘iteljica
znala da je ta nekretnina zaposjednuta od strane tre}eg lica.
(Os I Sarajevo, P. 1111/96, od 4. 3. 1998)
(Ks u Sarajevu, G‘. 173/99, od 22. 4. 1999. Bilten sp KsS 3/99, str. 17)
Na~elo savjesnosti i po{tenja

^lan 12.
U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih
odnosa u~esnici su du‘ni da se pridr‘avaju na~ela savjesnosti i po{tenja.
________
Napomena (RS): Odredbom ~lana 57. ZIDZOO, u ~lanu 12., ~lanu 15. stav
1., ~lanu 17. st. 1. i 2., ~lanu 18. st. 1. do 3., ~l. 19. i 20. i ~lanu 21. st. 1. i 2. rije~:
u~esnici , u razli~itom broju i pade‘u zamijenjene su rije~ju: strane , u odgovara-
ju}em broju i pade‘u.
U ~lanu 12, ~lanu 17. stav 1, ~lanu 18. st. 1. i 2. i ~lanu 21. st. 1. i 2. gramati-
~ki oblici pojedinih rije~i mijenjaju se u skladu sa izmjenom iz stava 1. ~lana 57.
ZIDZOO
________________________
1. Stranka koja priznaje da je njen postupak bio protivan na~elu po{tenja i sa-
vjesnosti, ne mo‘e se u odnosu prema drugim licima pozivati na to na~elo.
(Presuda Vrh. priv. suda Sl. 576/60)
2. Ukoliko je ugovorna kamata nerealna odnosno zelena{ka, tada sudovi ima-
ju ovla{}enja da tako ugovorenu kamatu umjere i svedu na realne vrijednosti, koje
odgovaraju na~elu savjesnosti i po{tenja u zaklju~enju obligacionih odnosa i na~elu
jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
(Vs S, broj Pzz. 29/00. Bilten 4/2000)
3. Kupac koji je znao ili je mogao znati da je ulo‘io pa‘nju koja se o~ekuje od
prosje~nog ~ovjeka u pravnom prometu, da su kupljene nekretnine ranije prodate tre-
}em licu ne mo‘e ste}i pravo vlasni{tva uknji‘bom u zemlji{nu knjigu kao ni polaga-
njem isprave kod nadle‘nog suda tamo gdje su uni{tene zemlji{ne knjige.
4. Davanje ponude teleksom smatra se da je jednakog djelovanja kao, na pri-
mjer, davanje ponude na poslovnom papiru (memorandumu), {to zna~i da ako su
ispunjene pretpostavke iz uzance broj 21. Op}ih uzanci za promet robom, koja se ne-
sumnjivo primjenjuje u smislu odredbi st. 2. ~l. 21. i st. 2. ~l. 1107. ZOO, takva izja-
va obvezuje ponuditelja. Isto se tako prosu|uje i prihva}anje ponude teleksom.
Iz obrazlo‘enja citiramo:
Ne mo‘e se prihvatiti stav imatelja teleksa koji se temelji na sumnji da je
izjavu teleksom dala osoba koja za to nije ovla{tena, jer je na njemu du‘nost da orga-
nizira posao tako da u pogledu izjava datih teleksom druga strana ne bude ni u ka-
kvoj sumnji. U suprotnom, tvrdnjom da je izjavu teleksom dala neovla{tena osoba
bio bi doveden u pitanje svaki tako sklopljen posao, a ako se ospori, to nije u skladu s
na~elom savjesnosti i po{tenja na kojem se obvezni odnosi moraju zasnivati.
(Vps H, P‘. 1623/83, od 20. 3. 1984. Psp 25 - 179)
5. Banka - indosant - eskonter mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla}a-
nja, mo‘e u regresnoj mjeni~noj parnici uspje{no ista}i protiv bankarske organizacije
- indosatara - reeskontera mjenice, prigovor da je prema njoj zlomisleno postupao u
~asu kada je eskontom pribavila mjenicu, da bi je tu‘iocu reeskontovala.
(Vs BiH, P‘. 597/89, od 30. 8. 1990., isto P‘. 510/89 i P‘. 515/89, obje od 30.
8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 87)
6. Ni{tav je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju ako ga je davalac izdr‘avanja
zaklju~io u namjeri da pribavi nesrazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i skoru smrt
primaoca izdr‘avanja.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi propustili su da utvrde da li je ugovor ni{tav zbog povrede
na~ela savjesnosti i po{tenja (~l. 12. i 103. Zakona o obligacionim odnosima).
Primalac izdr‘avanja umro je sedam mjeseci nakon zaklju~enja ugovore o do-
‘ivotnom izdr‘avanju u 78 godini ‘ivota, a dugo je bolovao od ciroze jetre i {e}erne
bolesti .
Ni{tav je ugovor ako je tu‘eni s obzirom na konkretne okolnosti ra~unao sa
skorom smr}u primaoca izdr‘avanja da bi pribavio nesrazmjernu imovinsku korist.
7. Komitent je obvezan platiti komisionaru sve tro{kove koji su bili potrebni
za izvr{enje naloga. Komisionar je obvezan postupiti po imperativnom nalogu komi-
tenta. Time {to je upozorio komitenta na pove}ane tro{kove, postupio je kao pa‘ljiv i
dobar trgovac.
(Vs RH, P‘. 2083/91, od 26. 5. 1992. Psp 53 - 211)
8. Ja~i je u pravu prvi kupac nekretnine nego drugi nesvjesni kupac koji je na
temelju ugovora prenio na sebe pravo vlasni{tva uknji‘bom u zemlji{nu knjigu.
9. U slu~aju da su istu nekretninu od njenog vlasnika kupila dva lica, svako
za sebe, pravo vlasni{tva sti~e onaj koji se prvi uknji‘i, osim ako se doka‘e da je bio
nesavjestan kupac.
10. Ugovorna klauzula koja bi prodavcu davala pravo da pove}a ugovorene
obaveze kupca (da mu plati ve}e cijene od ugovorenih) na osnovu jednostrane i for-
malne potvrde tre}eg lica ~iju materijalnu ispravnost kupac ne bi mogao osporavati,
protivna je na~elu po{tenja i savjesnosti.
(Rje{enje Vrh. priv. suda, Sl 550/62)
11. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~l. 13., te 103. i 104. ZOO.
Zabrana zloupotrebe prava

^lan 13.
(1) Zabranjeno je vr{enje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju
zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato.
(2) Isto tako, zabranjeno je vr{enje prava iz obligacionog odnosa proti-
vno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine stav 2.
ovog ~lana stavljen je van snage.
tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe stava 2. ovog ~lana.
Napomena (RS): Odredbom ~lana 7. ZIDZOO brisan je stav 2. ~lana 13.
ZOO, tako da u RS sada va‘i samo odredba stava 1. ovog ~lana.
________________________
1. Kad je vi{e osoba sklopilo zasebne pravne poslove radi stjecanja prava vla-
sni{tva na istoj nekretnini, o ja~em pravu sud odlu~uje primjenom na~ela morala, sa-
vjesti i po{tenja i na~ela zabrane zloupotrebe prava.
(Zaklju~ak biv{ih vrhovnih sudova od 28. i 29. 5. 1986)
2. Stanar je obvezan omogu}iti davatelju stana da u stan dovodi potencijalne
kupce stana radi razgledavanja, pri ~emu je davalac stana ograni~en jedino zabranom
{ikanoznog postupanja.
(Vs H, Rev. 2357/88, od 13. 4. 1989. Psp 44 - 129)
Zabrana stvaranja i iskori{}avanja monopolskog polo‘aja
^lan 14.
U zasnivanju obligacionih odnosa u~esnici ne mogu ustanovljavati prava
i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskori{}ava mo-
nopolski polo‘aj na jedinstvenom jugoslovenskom tr‘i{tu, kojim se sti~u materi-
jalna ili druga preimu}stva koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravno-
pravni odnosi u poslovanju ili naru{avaju druge osnove samoupravnih dru{tve-
no ekonomskih odnosa.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine ~lan 14.
ZOO stavljen je van snage.
tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog ~lana.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 8. ZIDZOO izmijenjen je ~lan 14. ZOO i
glasi:
^lan 14.
U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i oba-
veze kojima se za bilo koga stvara ili iskori{}ava monopolski polo‘aj na tr‘i{tu.
Na~elo jednake vrijednosti davanja

^lan 15.
(1) U zasnivanju dvostranih ugovora u~esnici polaze od na~ela jednake
vrijednosti uzajamnih davanja.
(2) Zakonom se odre|uje u kojim slu~ajevima naru{avanja toga na~ela
povla~i pravne posljedice.
________________________
1. U naknadu {tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovi-
nom radi pokri}a ura~unava se zatezna kamata na iznos unaprijed pla}ene cijene, za
period od uplate do vra}anja.
2. Dispozitivnost norme o ugovornoj kamati mo‘e se protezati samo dok ne
do|e u sukob sa osnovnim na~elom gra|anskog prava jednake vrijednosti uzajamnih
davanja.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom obavezan je tu‘ilac - protivtu‘eni da tu‘enom - pro-
tivtu‘iocu isplati iznos od .. dinara sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od
25. marta 1996. godine, pa do isplate.
Ovakvu odluku prvostepeni sud je donio sa obrazlo‘enjem da je u toku pos-
tupka utvr|eno da su tu‘ilac - protivtu‘eni i tu‘eni - protivtu‘ilac zaklju~ili ugovor o
namjenskom depozitu dana 26.9.1995. godine od . dinara sa kamatom od
0,6% dnevno i rokom vra}anja 6.10.1995. godine, da su aneksom 1. i 2. Ugovora
izmijenili samo rok vra}anja deponovanog nov~anog iznosa, dok su svi ostali bitni
elementi ugovora ostali nepromijenjeni. Tu‘ilac - protivtu‘eni isplatio je tu‘enom-
protivtu‘iocu zaklju~no sa 25.3.1996. godine ukupno . dinara. Obaveza tu‘ioca -
protivtu‘enog prema tu‘enom - protivtu‘iocu iznosi .. dinara.
Po nala‘enju vi{eg suda prvostepena presuda donijeta je uz pogre{nu primje-
nu materijalnog prava i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje, pa je istu valjalo uki-
nuti.
Prvostepeni sud je u dokaznom postupku pravilno i potpuno utvrdio da su tu-
‘ilac-protivtu‘eni i tu‘eni - protivtu‘ilac zaklju~ili ugovor o namjenskom oro~enom
depozitu dana 26.9.1995. godine po kome se deponent - ovdje tu‘eni - protivtu‘ilac
obavezao da kod banke - ovdje tu‘ioca - protivtu‘enog polo‘i, a banka primi nov~ani
iznos od .. dinara, ugovoren je rok vra}anja nov~anih sredstava, sa kamatnom
stopom od 0,6% dnevno, a uz osnovni ugovor zaklju~eni su prvi i drugi aneks ugovo-
ra kojima su izmijenjeni rokovi vra}anja nov~anih sredstava (~l. 1035., 1038. ta~ka 1.
i 1042. ZOO). Prema tome ugovor o oro~enom namjenskom depozitu predstavlja pa-
sivni bankarski posao iz djelatnosti banke, po kojima je banka du‘nik, prema svojim
deponentima, zaklju~uje ih u cilju mobilizacije i koncentracije slobodnih nov~anih
sredstava ~ime obezbje|uje potencijal za obavljanje aktivnih bankarskih poslova.
Pravno stanovi{te prvostepenog suda u konkretnom slu~aju ne mo‘e se pri-
hvatiti. Naime, ta~no je da su stranke ugovorom o namjenskom oro~enom depozitu
ugovorile visinu kamate na iznos deponovanih sredstava od 0,6% dnevno (~lan 1042.
ZOO), ali dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati mo‘e se protezati samo dok ne
do|e u sukob sa osnovnim na~elom gra|anskog prava jednake vrijednosti uzajamnih
davanja iz odredbe ~lana 15. Zakona o obligacionim odnosima, a o ~emu sud vodi ra-
~una po slu‘benoj du‘nosti. U tom smislu prvostepeni sud je bio du‘an da ispita da li
ugovorna kamata od 0,6% dnevno odnosno 18% mjese~no, a za period za koji je
obra~unata predstavlja realnu i uobi~ajenu kamatu za takvu vrstu posla, jer samo ta-
kvoj kamatnoj stopi mo‘e pru‘iti sudsku za{titu.
(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P‘. broj 5408/01 od 21.2.2002.
godine)
3. Promjena okolnosti u smislu ~l. 354. st. 1. ZOO ne daje pravo ugovornoj
strani na raskid ugovora, ve} bi u tom slu~aju njezina obveza prestala.
Ugovaranjem te klauzule ugovorne strane upravo su predvidjele promjenu
okolnosti koje su u trenutku zaklju~enja ugovora bile izvjesne, pa su o~ito tu klauzu-
lu primijenile kako zbog pada vrijednosti doma}e valute ne bi do{lo do o{te}enja vje-
rovnika i kako ne bi do{lo do povrede na~ela jednake vrijednosti davanja (~l. 15.
ZOO).
(Vs RH, Rev. 555/94, od 6. 12. 1995. Izbor odluka 1/1996 - 69)
4. Ne postoji nesrazmjera ugovorenih davanja u pogledu visine ugovorene ka-
mate na bankarski kredit, kada je visina odre|ena prosje~nom visinom kamatnih sto-
pa na tr‘i{tu novca.
Kod nedozvoljenih kretanja kamatnih stopa, s pozivom na na~elo jednakih
davanja, sud bi mogao umjeriti stopu ugovorene kamatu u smislu ~lana 15. ZOO, s
tim {to je eventualna zloupotreba propisivanja zelena{kih kamata sankcionisana i
odredbom ~lana 141. ZOO.
(Vs S, broj Prev. 256/97. Bilten 4/1997)
5. Odredbom ~lana 399. stav 2. ZOO propisano je da u pogledu najvi{e ugo-
vorene kamatne stope izme|u pravnih lica primjenjuju se odredbe posebnog zakona.
Me|utim, bez obzira {to poseban zakon u smislu navedene zakonske odredbe nije
donijet, dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati mo‘e se protezati samo dotle dok
ne do|e u sukob sa osnovnim na~elima gra|anskog prava jednake vrijednosti davanja
iz odredbe ~lana 15. ZOO.
(Odluka Saveznog suda, Pzs. 4/99. Bilten 2/1999)
6. Ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju ima element aleatornosti, jer obaveza iz-
dr‘avanja traje do smrti primaoca izdr‘avanja, a smrt je, po pravilu, vremenski neiz-
vjesna, pa se ne mo‘e primjenjivati pravilo jednake vrijednosti davanja.
(Vs BiH, Rev. 557/86, od 14. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 68)
7. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnos-
ti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa na~elom savjesnosti i po{tenja, te na-
~elom jednake vrednosti davanja iz ~lan 12. i ~lan 15. ZOO, sud je du‘an saglasno
odredbi ~lan 141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi ~lan
399. ZOO.
(Ss, Gzs - 18/99, od 24. 6. 1999. godine)
8. Du‘nik koji djelimi~no izvr{i ugovornu obavezu u uslovima visoke inflaci-
je, ne mo‘e tra‘iti raskid ~itavog ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ali ni povje-
rilac ne mo‘e tra‘iti izvr{enje ostatka obaveze ako prethodno ne valorizuje dio cijene
koji ne odgovara izvr{enom dijelu obaveze.
(VsS, broj Rev. 1452/96 od 23. 4. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
9. Ponuda profaktura za zaklju~enje ugovora u privredi u uslovima nagla{e-
nih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu pla}anja u roku odmah i kada u njoj
nije ozna~eno do kada obavezuje ponudioca.
(Vs RCG, P‘. 69/96, od 1. 4. 1997. Bilten Vs RCG 1997 33)
10. Prinudno poravnanje izme|u du‘nika poravnanja i njegovih povjerilaca,
ne isklju~uje mogu}nost da povjerilac potra‘uje od du‘nika poravnanja valorizaciju
po na~elu jednake vrijednosti iz ~lana 15. ZOO i naknadu {tete u smislu odredbe ~la-
na 278. stav 2. ZOO pod odre|enim uslovima
Zabrana prouzrokovanja {tete

^lan 16.
Svako je du‘an da se uzdr‘i od postupka kojim se mo‘e drugom prou-
zrokovati {teta.
Du‘nosti ispunjenja obaveza

^lan 17.
(1) U~esnici u obligacionom odnosu du‘ni su da izvr{e svoju obavezu i
odgovorni su za njeno ispunjenje.
(2) Obaveza se mo‘e ugasiti samo saglasno{}u volja u~esnika u obligaci-
onom odnosu ili na osnovu zakona.
________________________
1. Eta‘ni vlasnici stambene zgrade u svojini mogu sporazumno priklju~iti dio
zajedni~ke prostorije: hodnika, podruma, tavana itd. posebnom dijelu zgrade, a taj
sporazum obavezuje i njihove pravne sljednike.
Iz obrazlo‘enja:
Izme|u tu‘ioca i njegovog sina postignut je valjan sporazum o prepravci, i
daljem kori{tenju zajedni~kih dijelova zgrade u skladu sa odredbama ~l. 13. Zakona
o svojini na dijelovima zgrade, po kome je sporna povr{ina izgubila prvobitnu na-
mjenu zajedni~kih prostorija, te postala dio stana tu‘enog, kao posebnog dijela zgra-
de. Takav sporazum bi, prema izri~itoj odredbi ~l. 15. st. 4. istog zakona, vezao i sve
kasnije sticaoce prava vlasni{tva na pojedinim stanovima, pri ~emu se posebno na-
gla{ava i to da je samog tu‘ioca, kao ugovornu stranku prodavca, vezivala i odre-
dba ~l. 17. Zakona o obligacionim odnosima u odnosu na raspolaganje sa pravima
koja je ugovorom prenio na tu‘enog.
14)
2. Obavezu iz me|usobnog poslovnog odnosa, u~esnici u obligacionom pra-
vnom odnosu su du‘ni da ispune i snose odgovornost za njeno neispunjenje.
(Vs S, broj Prev. 138/97, od 23. 4. 1997)
3. Sud }e udovoljiti zahtjevu za isplatu deviznoga {tednog uloga ako u vrije-
me zatra‘ene isplate, kao i u vrijeme dono{enja presude prvog stupnja, nisu bila pro-
pisana ograni~enja prava deponenta na isplatu uloga.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su udo-
voljili zahtjevu tu‘itelja i obvezali tu‘enika (banka) da tu‘itelju isplati njegov {tedni
ulog od .. CHF polo‘en na deviznoj {tednoj knji‘ici. Razlog zbog kojega tu‘e-
nik nije udovoljio tra‘enju tu‘itelja jest taj {to tu‘enik (kako je tijekom postupka
opravdavao svoje postupanje, a sada isti~e isti razlog u reviziji) nije bio u mogu}nos-
ti da isplati zatra‘eni iznos deviza jer, kao i druge poslovne banke u zemlji, ne raspo-
la‘e gotovinom, smatraju}i da je to objektivan razlog odnosno okolnost na koju tu‘e-
nik ne mo‘e utjecati. Proizlazi, dakle, da je tu‘itelj u skladu s odredbom ~lanka 1043.
Zakona o obveznim odnosima, koji je na temelju odredbe ~lanka 1. Zakona o preuzi-
manju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) preuzet kao za-
kon Republike Hrvatske (dalje ZOO), polo‘io devizni ulog na {tednju kod tu‘ene, tj.
banke koja na temelju odredbe ~lanka 20. stavak 1. Zakona o bankama i drugim fi-
nancijskim organizacijama ("Slu‘beni list SFRJ", broj 10/89) prima {tedne uloge i
depozit gra|ana i gra|anskih pravnih osoba u dinarima i stranoj valuti. Budu}i da se
u ovom slu~aju radi o ulogu na {tednju po vi|enju, tu‘itelj je, polaze}i pri tom od
propisa mjerodavnih u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude, bio ovla{ten povu-
}i svoja polo‘ena devizna sredstva. Tu‘ena, koja je na temelju odredbe ~lanka 57.
Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama du‘na odr‘avati likvidnost
poslovanja i vlastitu solventnost, stim da su propisane i sankcije ako tako ne postupi
(~lanak 78. stavak 1. to~ka 2. istog propisa), i po ocjeni ovog revizijskog suda bila je
du‘na izvr{iti svoju ugovornu obvezu (~lanak 17. ZOO), posebno zbog toga jer u vri-
jeme kada je tu‘itelj zatra‘io da mu tu‘ena isplati polo‘eni devizni {tedni ulog s nje-
gove {tedne knji‘ice, kao i u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude, nisu posto-
jala ograni~enja u pogledu mogu}nosti podizanja deviznih {tednih uloga. Kako u vri-
jeme mjerodavno za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava nije postojao
propis koji bi intervencijom u obvezno pravni odnos stranaka ograni~avao pravo de-
ponenta da podi‘e sa svog {tednog uloga devizna sredstva, a za odr‘avanje likvidnos-
ti bila je odgovorna upravo tu‘ena, ni‘estupanjski sudovi su pravilno i zakonito odlu-
~ili kada je obvezana tu‘ena da tu‘itelju isplati s njegovoga {tednog uloga iznos od
.. CHF polo‘en na deviznu {tednu knji‘icu tu‘itelja."
(Vs RH, Rev. 2420/91, od 22. 1. 1992.. Izbor odluka 1994 89/140)
4. Zaposlenik je ovla{ten tra‘iti ispunjenje ugovora o svom prelasku na rad u
drugu pravnu osobu {to su ga zaklju~ile me|usobno dvije pravne osobe uz njegovu
suglasnost.
5. Prema Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije koji su sastavni dio
ugovora zaklju~enog izme|u potro{a~a elektroprivredne organizacije, potro{a~ in-
vestitor koji je ulo‘io sredstva u izgradnju nove linije mo‘e tra‘iti obe{te}enje u
trajanju od tri godine od dana predaje u osnovna sredstva isporu~iocu, a obaveza
obe{te}enja koja tereti novog potro{a~a ure|uje se pismenim ugovorom.
6. Prodavac automobila du‘an je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca,
uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom
krivnjom ve} pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku ispo-
ruke cijena nije bila mijenjana).
(Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2)
7. Banka ne odgovara za {tetu zbog pravne nemogu}nosti ispunjenja ugovora
o depozitu u pogledu kamata, koja je nastupila nakon zaklju~enja ugovora stupanjem
na snagu prinudnih odredaba o pla}anju kamata.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estupanjskih sudova proizlazi da su stranke zaklju~ile
dana 28. sije~nja 1982. g. ugovor o namjensko oro~enom depozitu deviznih sredstava
( . DEM) na rok od 10 godina s kamatnom stopom od 10% godi{nje, koje se
obra~unavaju u devizama na dan 31. prosinca i pripisuju depozitu, a ispla}uju pri po-
dizanju depozita.
Tako|er nije me|u strankama sporno da u razdoblju od 1. sije~nja 1984. g. do 31.
prosinca 1988. g. kamata nije pripisivana depozitu ve} je obra~un kamata za to raz-
doblje vr{en u dinarskoj protuvrijednosti deviza i polo‘en na posebni ra~un.
Tu‘itelj u ovom postupku potra‘uje {tetu koja mu je nastala nepridr‘avanjem
odredaba zaklju~enog ugovora o obra~unu kamata na oro~eni depozit, a za sporno
razdoblje.
Prvostupanjski sud prihva}aju}i tu‘beni zahtjev tu‘itelja pozivom na ~l. 17.
i 18. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, prihva}a tu‘beni zahtjev smatraju}i
da je banka bila du‘na pridr‘avati se odredaba zaklju~enog ugovora.
S pravom drugostupanjski sud nije prihvatio pravnu ocjenu depozitnog odno-
sa stranaka navedenog u presudi suda prvog stupnja.
U vremenskom razdoblju od 1. sije~nja 1984. g. do 31. prosinca 1988. g., da-
kle poslije zaklju~enja ugovora stupila je na snagu odredba ~l. 19. Zakona o izmjena-
ma i dopunama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom
kojom je bilo propisano da na devize na deviznim ra~unima i deviznim {tednim ulo-
zima gra|ana i gra|anskih pravnih osoba ovla{tene banke pla}aju kamate u dinarima,
osim na devize na deviznim ra~unima i {tednim ulozima gra|ana na privremenom ra-
du u inozemstvu.
Kako tu‘itelj ni ne tvrdi da bi u vrijeme primjene ove odredbe imao status gra|a-
na na privremenom radu u inozemstvu, tu‘enica je bila du‘na jer se radi o kogentnom
propisu primijeniti taj propis pa stoga i ovla{tena deponirati ugovorenu kamatu u dinari-
ma s konverzijom po te~aju zadnjih dana poslovne godine na poseban ra~un.
Stoga tu‘enica zbog pravne nemogu}nosti ispunjenja ugovorne obveze, koja
je nastupila nakon zaklju~enog ugovora, a zbog stupanja na snagu kogentne norme
nije u obvezi tu‘itelju naknaditi {tetu koja mu je time proiza{la.
Pritom pozivanje revidenta na ~l. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o obveznim odnosima ( Narodne novine , broj 3/94) kojom odredbom je propisano
retroaktivno djelovanje izmijenjenog ~l. 395. ZOO (~l. 2. Zakona o izmjenama i do-
punama ZOO) nema nikakvog pravnog zna~enja jer za konkretni slu~aj citirana nor-
ma se ne mo‘e ni primijeniti.
(Vs RH, Rev. 1543/96, od 12. 1. 2000. – Izbor odluka 1/2000 – 42)
Pona{anje u izvr{avanju obaveza i ostvarivanju prava
^lan 18.
(1) U~esnik u obligacionom odnosu du‘an je da u izvr{avanju svoje oba-
veze postupa sa pa‘njom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovaraju}oj
vrsti obligacionih odnosa (pa‘nja dobrog privrednika, odnosno pa‘nja dobrog
doma}ina).
(2) U~esnik u obligacionom odnosu du‘an je da u izvr{avanju obaveze iz
svoje profesionalne djelatnosti postupa s pove}anom pa‘njom, prema pravilima
struke i obi~ajima (pa‘nja dobrog stru~njaka).
(3) U~esnik u obligacionom odnosu du‘an je da se u ostvarivanju svog
prava uzdr‘i od postupka kojim bi se ote‘alo izvr{enje obaveze drugog u~esni-
ka.
________________________
1. Iako je nadle‘ni organ imao pravo da sru{i zgradu koja je sagra|ena bez
gra|evinske dozvole, nije ovla{ten da pri tome postupa bezobzirno, ve} pri ru{enju
treba da postupa tako kako bi {teta bila {to manja, jer u protivnom }e odgovarati za
{tetu.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2001., str. 23)
2. Krajnje je nepa‘ljivo postupao vlasnik stroja - utovariva~a kad je prilikom
istovara {ute u{ao s utovariva~em te{kim 12 tona u prizemnu prostoriju i propao u
podrum, a da prethodno nije provjerio sigurnost poda prizemlja.
"Dana 23. lipnja 1986.g. do{lo je do nesre}e kada je tu‘itelj, vlasnik stroja -
utovariva~a CAT 941, zajedno sa strojem propao kroz "deku" prizemlja u podrumske
prostorije. Ovaj {tetni doga|aj zbio se na gradili{tu u Z. Predmet spora ovog parni-
~nog postupka je zahtjev tu‘itelja za naknadu {tete koju je pretrpio u opisanoj nesre-
}i. Nije sporno u ovoj fazi postupka da je tu‘itelj izvo|a~ - kooperant zadruge "Z.
77" (ugovor o kooperaciji za izvo|enje radova "U Z. 1986.g."), koja je s tu‘enikom u
ovoj parnici sklopila ugovor (11. VI. 1986.g.) prema kojem je tu‘ena koristila usluge
zadruge kao izvo|a~a pojedinih radova na gradili{tu u Z. Nije sporno da je dana 23.
VI. 1986.g. sam tu‘itelj upravljao svojim strojem - utovariva~em, da je nakon odre|i-
vanja radnog zadatka "da izvr{i istovarivanje {ute" u{ao utovariva~em u prizemnu
prostoriju, da je za vrijeme rada pod prizemlja prostorije po~eo pucati, zbog ~ega je
tu‘itelj zajedno sa strojem propao u podrum. Sudovi smatraju da na strani tu‘enika
ne postoji osnova odgovornosti za {tetu koju trpi tu‘itelj padom s prizemlja u podrum
svojim strojem. Stoga odbijaju zahtjev tu‘itelja. Ovaj revizijski sud smatra da su su-
dovi valjano primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tu‘itelja. Na ugovor
o kooperaciji za izvedbu radova primjenjuju se op}a na~ela Zakona o obveznim
odnosima.
Ugovor o izvedbi radova mora se izvr{avati u skladu s op}im na~elima ZOO.
Prema na~inu i odredbi iz ~l. 18. st. 2. tog Zakona, sudionik u obveznom odnosu du-
‘an je u izvr{avanju obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s pove}anom
pa‘njom, prema pravilima struke i obi~ajima. Takvu pa‘nju navedeni propis definira
kao pa‘nju dobrog stru~njaka. Upravo zbog toga od tu‘itelja se kao vlasnika stroja -
utovariva~a kojim je upravljao na "istovaru {ute" u uvjetima kada je tu {utu trebalo
iznijeti iz sporne prostorije, o~ekuje da poduzme odre|ene mjere sigurnosti. To zna~i
da je tu‘itelj u danim uvjetima trebao provjeriti sigurnost, a s obzirom na konstrukci-
ju poda prizemlja, nesmetanog ulaska te{kog utovariva~a od 12 tona u samo prize-
mlje. Propu{tanje tu‘itelja da to u~ini krajnja je nepa‘nja za koju on, kao vlasnik i
profesionalna osoba koja upravlja strojem, odgovara. U takvom slu~aju tu‘itelj se ne
mo‘e s uspjehom pozivati na propust radnika tu‘enika i pod uvjetom osnovanosti
njegove tvrdnje, iako sud utvr|uje suprotno, koji da ga je trebao "upozoriti na mogu-
}nost popu{tanja deke prizemlja". Stoga svu {tetu koju tu‘itelj propadanjem u po-
drum zajedno sa strojem trpi, posljedice su propu{tanja da postupi pa‘njom dobrog
stru~njaka, kako to nala‘u op}a na~ela ZOO, prilikom obavljanja svoje profesionalne
djelatnosti. Iz tog razloga nema utemeljenja u zahtjevu tu‘itelja da za, na ovaj na~in,
pretrpljenu {tetu odgovara tu‘ena "Industrogradnja" s.p.o. iz Z."
(Vs RH, Rev. 570/93, od 3. 2. 1994. - Izbor odluka 1/1996 17/59)
3. Da bi se utvrdila odgovornost zanatlije da naknadi {tetu nastalu zbog nes-
tru~nog izvr{enja zanatske usluge, potrebno je da se prethodno ispita i utvrdi {ta sve
doti~ni zanatlija u vr{enju svog poziva treba da preduzme radi pravilnog izvr{enja
posla, te da li pod normalnim okolnostima mo‘e do}i do nastanka {tete kao {to se
konkretno dogodilo.
4. Kada proizvo|a~ proizvodi robu za tr‘i{te, {to podrazumjeva da stupa u
obligacione odnose, njegova odgovornost je poja~ana jer se mora pona{ati sa pa‘-
njom dobrog doma}ina. Pove}ana odgovornost proizvo|a~a proizilazi iz ~l. 18.
ZOO, a njegova odgovornost se cijeni po odredbi ~l. 158. ZOO.
(Vs S, broj Prev. 368/96. - Bilten 1/1998)
4. Kod podijeljene odgovornosti za {tetu prouzrokovanu radnjom stru~nog i
nestru~nog lica, po stro‘ijim kriterijima se mjeri propust prvoga od propusta drugog.
5. Ne mo‘e se odbiti tu‘beni zahtjev kupca da mu tu‘eni (prodavac) preda
drugu stvar, iako je propustio da ga u zakonskom roku obavijesti o nedostatku ku-
pljene stvari, ukoliko je prodavac znao za nedostatak ili mu nije mogao ostati nepo-
znat, da je postupao s pa‘njom koja se o~ekuje od dobrog privrednika u pravnom
prometu.
6. Nije isklju~ena odgovornost izvo|a~a molerskih radova za {tetu vlasniku
lustera, koji su njegovi radnici u toku molovanja stana skinuli sa plafona i usljed ne-
pa‘nje razbili na podu, i u slu~aju ako bi se utvrdilo da imalac stana nije postupao s
pa‘njom koja se o~ekuje u takvim okolnostima od ~ovjeka prosje~nih sposobnosti,
ve} bi to bio razlog samo za smanjenje naknade {tete.
(Vs BiH, Gvl. 31/87, od 22. 7. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
39)
7. Komisionar ne snosi te~ajnu razliku nastalu zbog devalvacije doma}e valu-
te, osim ako je do te razlike do{lo zbog propusta komisionara da postupa po nalozima
komitenta pa‘njom dobrog privrednika po ~l. 18. ZOO.
(Vps H. P‘. 1943/81, od 16. 3. 1982. Psp 22 - 165)
Rje{avanje sporova na miran na~in

^lan 19.
U~esnici u obligacionom odnosu nastoja}e da sporove rje{avaju usagla{a-
vanjem, posredovanjem ili na drugi miran na~in.
Dispozitivni karakter odredaba zakona
^lan 20.
U~esnici mogu svoj obligacioni odnos urediti druga~ije nego {to je ovim
zakonom odre|eno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne
proizlazi {to drugo.
________________________
1. Punova‘na je klauzula ugovora o {tednji o promjenljivoj kamatnoj stopi.
(Vs BiH, Gal. 16/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 52. Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 1045.
ZOO)
2. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora pla}anjem odustanice i
nakon {to su po~ele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge
strane, uprkos odredbi ~lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o dispozitivnoj, a ne prinu-
dnoj normi.
28)
Primjena dobrih poslovnih obi~aja

^lan 21.
(1) U~esnici u obligacionim odnosima du‘ni su da u pravnom prometu
postupaju u skladu sa dobrim poslovnim obi~ajima.
(2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su u~esnici u obli-
gacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da
su njihovu primjenu htjeli.
________________________
1. Naru~ilac iz ugovora o gra|enju, ako nije druga~ije ugovoreno, mora izja-
vu o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu zbog zadocnjenja izvo|a~a u obavljanju
radova, dati do zavr{etka kona~nog obra~una. Izjava mora biti odre|ena i jasna, ina~e
ne proizvodi pravno djejstvo.
2. Prodavac motornog vozila pao je u docnju, iako nije prekora~io ugovoreni
rok, ako se nije pridr‘avao redoslijeda isporuke vozila, pa nema pravo da tra‘i razli-
ku u cijeni koja je pove}ana unutar roka isporuke, ali nakon dana kada je motorno
vozilo trebalo biti isporu~eno kupcu da se prodavalac dr‘ao vremenskog redoslijeda
isporuke vozila.
3. Naru~ilac ne duguje zatezne kamate i kada nije platio cio iznos iz privre-
mene situacije, ako je nepla}eni iznos uvr{ten u okon~anu situaciju, koja je na vrije-
me pla}ena, a prilikom kona~nog obra~una na osnovu koga je okon~ana situacija iz-
data, stranke nisu utvrdile obavezu pla}anja zatezne kamate zbog zadocnjenja u pla-
}anju privremene situacije.
4. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i ~uva je za njegov
ra~un du‘an je da sa prodavcem izvr{i kvantitativni i kvalitativni prijem robe u mo-
mentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uva‘iti.
(Vs BiH, P‘. 443/86, od 27. 5. 1987. Biten Vs BiH 3/87 30)
5. Smatra se da su ugovorne stranke htjele primjenu Op{tih uzansi za promet
robom kada u ugovoru upotrijebe izraze koji se koriste u ovim uzansama.
Iz obrazlo‘enja:
U skladu sa ~lanom 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, na obligaci-
one odnose se primjenjuju uzanse ako ugovorne stranke ugovore njihovu primjenu ili
ako iz njihovog poslovnog odnosa proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Prema ut-
vr|enju prvostepenog suda, a tu‘eni ovu ~injenicu priznaje, stranke su ugovorile
isporuku robe "franco" uz naznaku mjesta opredjeljenja (isporuka u M.). Na osnovu
~injenice {to su parni~ne stranke ugovorile isporuku robe "franco" M., dakle, kori{te-
njem izraza iz ovih uzansi, prvostepeni sud je izveo pravilan zaklju~ak da su htjele
primjenu Op{tih uzansi za promet robom te je opravdano primjenom navedenih Op-
{tih uzansi, odlu~io o osnovanosti tu‘benog zahtjeva.
(Vs FBiH, P‘. 236/97, od 18. 11. 1997. Bilten Vs FBiH 1/98 -27)
6. Du‘nik vra}anja ambala‘e ima pravo da vrati ambala‘u ili naknadi njenu
vrijednost, ako nije druga~ije ugovoreno i ako je izme|u stranaka ugovorena primje-
na Op{tih uzansi za promet robom ili se smatra da su stranke tu primjenu htjele.
(Vs FBiH, P‘. 46/96, od 20. 5. 1997. Bilten Vs FBiH 1/97 26)
7. Uzance se ne}e primijeniti na odnose koji su regulirani prinudnim odredba-
ma ZOO.
(Vs H, Rev. 22/87, od 6. 5. 1987. Informator, broj 3566)
8. U odnosima izme|u stranaka iz ugovora u privredi primjenjuju se Op{te
uzanse za promet robom broj 115. - 134., u pogledu utvr|ivanja koli~ine robe prili-
kom isporuke i prigovora na koli~inu, ako stranke nisu druk~ije ugovorile.
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih odredaba o utvr|ivanju koli-
~ine robe prilikom isporuke i prigovorima na koli~inu, ali je ova materija obuhva}ena
Op{tim uzansama za promet robom ( Slu‘beni list FNRJ , broj 15/54), od broja 115.
do 134. U smislu Op{te uzanse za promet robom broj 130, kad se koli~ina utvr|uje u
prisustvu obje stranke (kao u konkretnom slu~aju, jer je izvr{ena predaja stvari voza-
ru, koga je anga‘ovao tu‘ilac, ~lan 472. Zakona o obligacionim odnosima), prigovor
je morao biti stavljen odmah, a u svakom slu~aju u kratkom roku od dana prijema ro-
be.
Op{te uzanse za promet robom se primjenjuju i nakon stupanja na snagu Za-
kona o obligacionim odnosima, ako su stranke ugovorile njihovu primijenu ili ako iz
okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjele (~lan 31. stav 2. Zakona o obligaci-
onim odnosima). U sudskoj praksi u privrednim sporovima zauzet je stav da se uzan-
se kao kodificirani poslovni obi~aji primjenjuju na odnose iz ugovora u privredi i u
pitanjima koja ugovorom stranaka ili dispozitivnim odredbama zakona nisu regulisa-
na.
Polaze}i od navedenog prvostepeni sud je trebao da utvrdi da li su stranke bar
pre}utno ugovorile primjenu Op{tih uzansi za promet robom, te da potom ocijeni da li je
prigovar tu‘ioca na isporu~enu koli~inu kamenog agregata blagovremeno stavljen.
9. Uzanca 21. Op}ih uzanci za promet robom, koja regulira ponudu i prihva-
}anje ponude izjavom neovla{tene osobe na poslovnom papiru, utvr|uje op}eprihva-
}eni poslovni obi~aj pa se primjenjuje u poslovnom prometu i poslije dono{enja
ZOO.
(Vps H, P‘. 1219/86, od 13. 5. 1987. Psp 34 161)
Postupanje u skladu sa statutima i drugim op{tim aktima
^lan 22.
(1) Dru{tvena pravna lica i gra|anska pravna lica u zasnivanju obligaci-
onog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim op{tim aktima.
(2) Ali, ugovor koji je zaklju~en ili druga pravna radnja koja je preduze-
ta suprotno tim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili
morala znati ili ako je ovim zakonom druk~ije odre|eno.
-----------------
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 9. ZIDZOO u naslovu ~lana 1. ZOO bri-
sane su rije~i: statutima i drugim , a rije~i: Dru{tvena pravna lica i gra|anska pra-
vna lica zamjenjuje se rije~ima: Pravna lica . Istom odredbom brisane su i rije~i:
statutom i drugim ..
________________________
1. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija koji je sklopio direktor zakupodavca
bez odobrenja nadle‘nog tijela prema odredbama Statuta valjan je kad druga strana
za to nije znala niti je mogla znati.
(Vs RH, Rev. 1746/92, od 13. 10. 1992. Izbor odluka 1994 - 125)
2. Iako se ugovor po pravilniku o registraciji izme|u igra~a i fudbalskog klu-
ba zaklju~uje na ~etiri godine, stranke ga mogu sporazumno raskinuti, a mogu ugo-
voriti pravo igra~a da ga jednostrano raskine u ljetnom prelaznom roku uz obe{te}e-
nje po propisu .
3. U slu~aju da je zastupnik organizacije udru‘enog rada, protivno statutu ili
drugom samoupravnom op{tem aktu, zaklju~io ugovor bez saglasnosti ovla{tenog or-
gana, smatra se da ugovor nije zaklju~en, ali u tom slu~aju druga savjesna strana ima
pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je dru{tveno pravno lice
zaklju~ilo ugovor suprotno statutu ili drugom op{tem aktu ugovor ostaje na snazi,
osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (~lan 22. ZOO).
(Vs BiH, P‘. 473 /86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 1)
4. Ugovor o udru‘ivanju sredstava za kupovinu stana zaklju~en izme|u banke
i op{tine radi rje{avanja stambenih potreba bra~nih drugova radnika parni~nih strana-
ka, ne proizvodi pravno djejstvo ako su odgovorna lica banke znali odnosno morali
znati da je op{tina udru‘ila sredstva suprotno svom op{tem aktu o anga‘ovanju sred-
stava za stambene potrebe.
5. Ovla{}enje potpisnika ugovora o gra|enju podrazumijeva i ovla{}enje za
potpisivanje okon~ane situacije.
(Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 266/96. Bilten 4/1996)
6. Punova‘an je ugovor o dodjeli stambenog kredita i kada je davalac kredita
prekora~io okvire svog samoupravnog op{teg akta, ako za ovo primalac kredita nije
znao niti mogao znati.
Primjena drugih saveznih zakona
^lan 23.
Na obligacione odnose koji se ure|uju drugim saveznim zakonima pri-
mjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu ure|ena tim zakonom.
Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine ~lan 23.
ZOO stavljen je van snage.
tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog ~lana.
________________________
1. O zastarjelosti zahtjeva zbog odgovornosti za sticanje bez osnova odlu~uje
se na osnovu rokova iz Zakona o mjenici (~lan 85. stav 3. ranijeg Zakona o mjenici
sada ~lan 87. stav 3. nap. a).
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/2000, str. 12)
Primjena republi~kih, odnosno pokrajinskih zkona

^lan 24.
^lan 24. je stavljen van snage 10. jula 1989. godine.
Napomena (FBiH i RS: Vidjeti: odluku Ustavnog suda Jugslavije U. br.
363/86 Slu‘beni list SFRJ , broj 45/89.
Prije stavljanja van snage, odredba ~lana 24. ZOO, glasila je:
Na obligacione odnose koji se ure|uju republi~kim, odnosno pokrajinskim
zakonima ne}e se primjenjivati odredbe op{teg dijela ovog zakona u pitanjima koja
su, s obzirom na posebnu prirodu odre|enih obligacionih odnosa, druk~ije ure|e-
na republi~kim, odnosno pokrajinskim zakonima .
________________________
1. Kako u Zakonu o zakupu poslovnih zgrada i prostorija nije propisano da
zakupni odnos prestaje smr}u zakupca, niti taj zakon, kao specijalni propis, reguli{e
situaciju koja nastaje povodom smrti zakupca, to se, u smislu ~lana 24. Zakona o
obligacionim odnosima, primjenjuju op{te odredbe o zakupu sadr‘ane u ~lanu 599.
Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da se u slu~aju smrti zakupca
zakup nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako je druk~ije ugovoreno.
(Vs FBiH, Rev. 263/99, od 26. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 43: isto Vs
BiH, Rev. 366/84, od 30. 8. 1984. Bilten Vs BiH 4/84 - 17)
2. Naknada {tete na ribljem fondu obra~unata po pavilniku o od{tetnom cje-
novniku koji je bio na snazi u vrijeme su|enja pokriva i {tetu zbog izmakle koristi.
(Vs BiH, Rev. 81/8,. od 19. 3. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 44)
3. U parnici radi ispra‘njenja stana zbog ni{tavosti ugovora o zamjeni presu-
dom se utvr|uje ni{tavost tog ugovora i ni{tavost ugovora o kori{tenju stana po zah-
tjevu dru{tveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima
opravdan interes za utvr|enje da su ugovori ni{tavi (~lan 109. Zakona o obligacionim
odnosima, ~lan 24)
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26. 2. 1988.
Bilten Vs BiH 1/88 119)
4. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne mo‘e produ‘iti usmenom pogo-
dbom.
(Vs BiH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14)
5. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaklju~en uz saglasnost ili po ovla{tenju
vlasnika je punova‘an samo ako je saglasnost odnosno punomo} data u onom obliku
koji Zakon o prometu nepokretnosti propisuje za ugovor.
(Vs BiH, Gvl. 41/85, od 12. 6. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 4)
6. Budu}i da zakon ne propisuje formu, punova‘an je i neformalni sporazum
bra~nih drugova o tome ko }e od njih ostati nosilac stanarskog prava (~lan 67. st. 1. i
24. Zakona o obligacionim odnosima).
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 Bilten Vs
BiH 2/86, str. 27)
Primjena pojedinih odredaba

^lan 25.
(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na
sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izri~ito druk~ije odre|e-
no.
(2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona ugovori koje preduze}a i
druga pravna lica koje obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i
drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu
djelatnost zaklju~uju me|u sobom u obavljanju djelatnosti koje sa~injavaju
predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.
Napomena: Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 4. ZPZOO.
Ovo je sada va‘e}i tekst odredbe ~l. 25. ZOO.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 10. ZIDZOO, u ~lanu 25. stav 2. rije~i:
organizacije udru‘enog rada i druge organizacije i zajednice koje zamijenjene su
rije~ima: preduze}a i druga pravna lica koja .
Ovo je sada va‘e}i tekst ~l. 25. ZOO u RS.
________________________
1. Dru{tveno-politi~ka zajednica duguje zatezne kamate po stopi iz ~lana 277.
stav 2. ZOO ako zadocni sa ispunjenjem otplate sanacionog kredita po ugovoru za-
klju~enom izme|u banke i organizacije udru‘enog rada koja obavlja privrednu djela-
tnost, kada je preuzela dug iz tog ugovora.
(Vs BiH, P‘. 645/87, od 9. 9. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 95. Napomena:
ZOO)
2. Na dugove Federacije BiH iz ugovora o nabavci za potrebe snabdijevanja
vojnih jedinica tokom perioda od 8. 10. 1996. g. te~e zatezna kamata po eskontnoj
stopi Narodne banke BiH uve}anoj za 20%.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br.
18/96), koji se primjenjivao od 8. 10. 1996.g. do 6. 7. 1998.g., propisana je bila stopa
kamate od 28% godi{nje, ali se ona primjenjivala samo na potra‘ivanja iz ugovora u
privredi (~l. 1. navedenog zakona). U ovom slu~aju, nije u pitanju potra‘ivanje iz
ugovora u privredi, jer Vojska FBiH nije stupila u obligacioni odnos kao privredni
subjekt, pa se na ovakva potra‘ivanja do stupanja na snagu novog Zakona o visini
stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br.27/98), kojim je propisana stopa kamate
od 18% godi{nje, primjenjuju odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.list
SFRJ", br.57/89) koji je preuzet, dakle po eskontnoj stopi NB BiH uve}anoj za 20%.
Eskontna stopa za period od 15. 12.do 31. 12. 1996.g. iznosila je 20% godi{nje a sto-
pa zatezne kamate u tom periodu 24%. Od 1. 1. 1997.g. do 6. 7. 1998.g. eskontna
stopa je bila 10% godi{nje, a stopa zatezne kamate 12% godi{nje.
(Vs FBiH, P‘ - 274/99, od 23. 5. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 41)
3. Ugovor zaklju~en izme|u zdravstvene i privredne organizacije nije ugovor
u privredi, pa zajmoprimac ne duguje kamatu ako nije izri~ito ugovorena.
4. Pod ugovorom u privredi u smislu ~lana 25. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima podrazumijeva se i ugovor zaklju~en sa subjektom koji po zakonu obavlja
vanprivrednu djelatnost ako je propisano da mo‘e obavljati i privrednu djelatnost, a
ugovor je zaklju~en u obavljanju dozvoljene privredne djelatnosti ili u vezi sa tom
djelatno{}u.
(Stav XXX zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd 25. i 26. 11.
1986. - Bilten Vs BiH, 4/86 str. 41)
GLAVA II.
NASTANAK OBAVEZA
Odjeljak 1.
UGOVOR
Odsjek 1.
ZAKLJUÊNJE UGOVORA
I - SAGLASNOST VOLJA
Kad je ugovor zaklju~en

^lan 26.
Ugovor je zaklju~en kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojci-
ma ugovora.
________________________
1. Smatra se da ugovor nije ni nastao, iako je prividno zaklju~en u formi pro-
pisanoj za ovakav ugovor, ako je jedna od ugovornih strana potpisala pismeni ugo-
vor, ne znaju}i {ta potpisuje, a me|u ugovornim strankama nije postignut sporazum o
bitnim sastojcima ugovora te vrste.
2)
2. Ugovor o prijenosu osniva~kog udjela u dru{tvu sa ograni~enom odgovor-
nosti punova‘no je zaklju~en kada takvu pismenu izjavu jednog od osniva~a prihvati
posebnom pismenom izjavom drugi osniva~, makar i u formi ugovora zaklju~enog sa
preostalim osniva~ima, kojim primljeni dio djelimi~no i njima ustupa.
(Vs FBiH, G‘. 26/91, od 20. 7. 2001. Bilten Vs FBiH 2/2001 31. Napo-
mena: cjelovito obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan
72. ZOO)
3. Pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana
mo‘e prekinuti kad god ho}e
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju tu‘ilac je vlasnik sporne nepokretnosti.
U ku}i su za ‘ivota majke tu‘ioca ‘ivjeli tu‘eni koji su sa njom imali zaklju~en ugo-
vor o do‘ivotnom izdr‘avanju. Predmet tog ugovora su bile pokretne stvari (ne i ne-
pokretnost koja je predmet spora). Poslije smrti majke tu‘eni su nastavili da ku}u ko-
riste. Sa tu‘iocem su vodili pregovore radi zaklju~enja ugovora o prodaji, ali ugovor
nije zaklju~en. Tu‘eni ne ‘ele da se dobrovoljno isele iz ku}e.
Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo
kada je tu‘beni zahtjev usvojen i kada su tu‘eni obavezani da se iz ku}e isele i nepo-
kretnost tu‘iocu predaju u dr‘avinu oslobo|enu od lica i stvari.
Tu‘ilac je dokazao da je vlasnik stvari i da se tu‘eni nalaze u dr‘avini bez
pravnog osnova. Zato on ima pravo na povra}aj stvari u smislu ~l. 3. i 37. Zakona o
osnovama svojinsko-pravnih odnosa. Prekarijalna dr‘avina tu‘enih ne vodi sticanju
nekog stvarnog ili obligacionog prava kojim bi se ograni~ilo pravo svojine tu‘ioca i
stvorili uslovi za dalje kori{}enje nepokretnosti.
Okolnost da su stranke vodile pregovore u cilju zaklju~enja ugovora o prodaji
su irelevantni za presu|enje ove parnice jer je ugovor u smislu ~lana 26. ZOO-a za-
klju~en kad su se ugovorne stranke saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kod pro-
meta nepokretnosti u skladu sa ~lanom 4. Zakona o prometu nepokretnosti zahtijeva
se i forma javne isprave (ugovor mora biti pismen i potpisi ugovara~a ovjereni od
strane suda). Po{to pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka
ih strana mo‘e prekinuti kad god ho}e u smislu ~lana 30. ZOO-a to su neosnovani re-
vizijski navodi u kojima se isti~e da saglasnost tu‘ioca u pogledu stanovanja prili-
kom pregovaranja ima odre|eno pravno dejstvo i da zato tu‘eni mogu nastaviti sa da-
ljim kori{}enjem ku}e.
(Vs S, broj Rev. 1700/99 od 2. 12. 1999)
4. Nije sklopljen ugovor o najmu stana kada je rije~ o usmenom sporazumu
koji me|u strankama nije ispunjen.
(Vs RH. Rev. 3130/93, od 22. 2. 1995. i Rev. 112/95 od 8. 6. 1995 Izbor
oduka 1/1996 118)
5. Ako usmeni sporazum stranaka o cijeni nepokretnosti ne odgovara cijeni
izra‘enoj u punova‘nom obliku ugovora o prometu nepokretnosti ugovor ne proizvo-
di pravno djejstvo.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbu ~lana 9. stava 2. Zakona o prometu nepokretnosti, ugovor o
prometu nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku, a potpisi ugovara~a
ovjereni od strane suda.
Punova‘an je, u smislu ~lana 9. stava 4. istog zakona, i ugovor zaklju~en u pi-
smenom obliku koji su potpisale ugovorne stranke i dva svjedoka koja su prisustvo-
vala zaklju~enju ugovora, kao i ugovor zaklju~en u pismenom obliku koji je u cjelini
ili prete‘nom dijelu izvr{en.
Ugovor koji nije sa~injen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo
(~lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti).
U pismenom obliku takvog ugovora mora biti ozna~ena cijena kao bitni ele-
ment ugovora (~lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz sa-
glasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stran-
ke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izra‘enoj u propisanom obliku).
5. Samoupravna interesna zajednica zdravstvene (sada: Fond nap. a) za{tite
nije zaklju~ila sa zdravstvenom organizacijom ugovor o lije~enju svog osiguranika
time {to ga je uputila na posmatranje, a u uputnici naglasila da nema medicinske in-
dikacije za lije~enje i da se osiguranik upu}uje radi sudske ekspertize, dok je istovre-
meno parni~ni sud tra‘io od zdravstvene organizacije nalaz i mi{ljenje o smanjenju
‘ivotne aktivnosti osiguranika radi upotrebe u parnici za naknadu {tete.
7. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elemen-
tom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izri~ito ugovoren.
8. Nije nastao ugovor o poklonu {tednog uloga kada je njegov imalac za ‘ivo-
ta ovlastio tre}eg da u njegovo ime i za njegov ra~un podi‘e nov~ana sredstva radi
podmirenja tro{kova ‘ivota.
(Vs BiH, Rev. 564/84, od 13. 12. 1984. Bilten Vs BiH 1/85 - 2)
Obavezno zaklju~enje i obavezna sadr‘ina ugovora

^lan 27.
(1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaklju~i ugovor, zainteresovano
lice mo‘e zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaklju~i.
(2) Odredbe propisa kojima se, djelimi~no ili u cjelini, odre|uje sadr‘ina
ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili stupaju na
mjesto ugovornih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njima.
________________________
1. Odredbe ~lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana
obaveza zaklju~enja ugovora.
Ako je obaveza zaklju~enja ugovora predvi|ena samoupravnim sporazumom,
a ugovorom zaklju~enim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u
cjelini mo‘e se u parnici zahtijevati uskla|ivanje ugovora sa samoupravnim sporazu-
mom, ali samo u roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.
2. Odredbe samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatne stope o pre-
lasku na promjenljive kamatne stope na devizne {tedne uloge gra|ana po~ev od 1. 7.
1986. godine ne mogu se neposredno primjenjivati ako je prije dono{enja ovog spo-
razuma ugovorena fiksna kamatna stopa i ako je poslije isteka teku}eg perioda oro~a-
vanja do{lo do automatskog produ‘enja va‘nosti ugovora po kome je ugovorena fik-
sna kamatna stopa.
Iz obrazlo‘enja:
Revident gubi iz vida da se ovdje radi o nov~anom depozitu, primljenom kao
ulog na {tednju. Ovakav ugovorni odnos po svom sadr‘aju obavezuje tu‘enu banku
da, prema ugovorenim uslovima, izvr{i svoju obavezu. Pravna priroda ovog ugovora,
~ije zaklju~enje nije obavezno, niti mu je sadr‘aj odre|en propisom (~l. 27. ZOO) ne
dopu{ta njegovu izmjenu jednostranom izjavom volje, {to se odnosi i na ugovorenu
fiksnu kamatnu stopu (~l. 133. 138. ZOO) niti raskidanje samo voljom jedne strane.
Prema tome u presu|enju ovog spora mora se po}i od na~ela izra‘enog u odredbi ~la-
na 262. stav 1. ZOO prema kojem je svaka ugovorna strana du‘na obavezu izvr{iti
savjesno i u svemu kako ona glasi, osim ako bi njegova odredba bila protivna prinu-
dnim propisima, javnom poretku i dobrim obi~ajima. Ugovaranje kamatne stope od
12,5 odsto u konkretnom slu~aju nije bilo protivno ni jednom pravnom propisu niti
javnom moralu i dobrim obi~ajima.
(Vs RS, Rev. 39/93, od 26. 10. 1993., Rev. 59/93, od 26. 10. 1993. i Rev.
60/93, od 26. 10. 1993. - Bilten 1/1999 66)
3. Ne smatra se zaklju~enim ugovor o prodaji nepokretnosti u postupku javne
prodaje samim prijemom obavijesti da je ponu|a~ izabran za kupca.
Iz obrazlo‘enja:
âk i da je tu‘ilac u svojoj ponudi u cijelini prihvatio uslove javne prodaje,
ne bi izme|u njega i tu‘enog do{lo do zaklju~enja ugovora ve} samim prijemom oba-
vijesti da je izabran za kupca kao najpovoljniji ponu|a~, ve} bi, kako proizilazi iz
odredaba ~lana 31. Pravilnika o postupku javnog nadmetanja za prodaju nepokre-
tnosti u dru{tvenoj svojini, po zavr{enom postupku javne prodaje, sa najpovoljnijim
ponu|a~em bio zaklju~en pismeni ugovor. Ako bi se i prihvatilo da zakon u ovom
slu~aju obavezuje prodavca da zaklju~i ugovor, tada bi, u smislu ~lana 27. stav 1. Za-
kona o obligacionim odnosima, kupac morao u parnici najprije zahtijevati zaklju~e-
nje ugovora, a bio bi preuranjen tu‘beni zahtjev za ispunjenje ugovora.
4. Punova‘an je izdava~ki ugovor koji zaklju~e autor {kolskog ud‘benika sa
ovla{tenim izdava~em iako ova (izdava~ka organizacija: nap. a) nije u~estvovala u
postupku pripremanja za izdavanje i odobravanje ud‘benika regulisanog ranijim za-
konom.
5. Okolnost {to korisnik komunalne usluge (dimnja~arske) nije zaklju~io ugo-
vor ne li{ava organizaciju udru‘enog rada prava da tra‘i naknadu za izvr{enu uslugu
iz predmeta njenog poslovanja.
(Vs BiH, P‘. 463/83, od 21. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 57)
6. Kad je komunalna organizacija po zakonu obvezna sklopiti ugovor o pri-
klju~enju potro{a~a na javni vodovod, okolnost da me|u strankama postoji spor o vi-
sini tro{kova priklju~enja ne osloba|a je njezine obveze.
Po ocjeni ovog revizijskog suda, osnovan je revizijski razlog pogre{ne pri-
mjene materijalnog prava, jer ni‘estupanjski sudovi nisu imali na umu da je predmet
tu‘benog zahtjeva u stvari zahtjev za obvezno sklapanje i obvezni sadr‘aj ugovora
(sada ~l. 27. ZOO).
(Vs H, Rev. 2168/86, od 1o. 6. 1987. Psp 36 - 62)
7. O tu‘bi kojom se zahtijeva da se tu‘eni obave‘e na zaklju~enje odre|enog
ugovora sa tu‘iocem mora sud meritorno odlu~iti.
Iz obrazlo‘enja:
Iz podnesene tu‘be vidi se da tu‘ilac tra‘i da se tu‘eni obave‘e da sa tu‘i-
ocem zaklju~i ugovor o odr‘avanju autobuske linije za prevoz putnika na odre|enoj
relaciji.
Kada se tu‘bom tra‘i da se tu‘eni obave‘e na zaklju~enje odre|enog ugovora sa tu‘i-
ocem, sud je nadle‘an da meritorno odlu~i o postavljenom tu‘benom zahtjevu, zbog
~ega se u ovoj pravnoj stvari tu‘ba nije mogla odbaciti.
Tu‘beni zahtjev upravljen na obavezu zaklju~enja ugovora me|u strankama
bio bi osnovan samo ako su stranke zaklju~ile predugovor kojim su se obavezale na
zaklju~enje odre|enog ugovora ili ako je zakonom (~lanovi 27. i 45. Zakona o obli-
gacionim odnosima) predvi|ena obaveza zaklju~enja ugovora.
Izjava volje
^lan 28.
(1) Volja za zaklju~enje ugovora mo‘e se izjaviti rije~ima, uobi~ajenim
znacima ili drugim pona{anjem iz koga se sa sigurno{}u mo‘e zaklju~iti o nje-
nom postojanju.
(2) Izjava volje mora da bude u~injena slobodno i ozbiljno.
________________________
1. Stranke mogu i pre}utno, du‘om pasivno{}u, ispoljiti volju da raskinu ugo-
vor, pa i kada je ovaj zaklju~en u pismenom obliku.
Iz obrazlo‘enja:
Svojim pona{anjem - tu‘enikovom kupovinom opeke kod drugog prodavca,
te dugom pasivno{}u tu‘ioca, stranke su manifestovale volju da ugovor o prodaji ras-
kidaju, a mo‘e se, u smislu ~lana 28. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, i na
ovaj na~in izjaviti volja za zaklju~enje, odnosno raskid ugovora .
2. Pridr‘aj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno
o~ituje kao svoju volju ne{to {to ne}e, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na
valjanost ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Tako|er valja razjasniti kakvo pravno zna~enje ima utvr|enje prvostupanj-
skog suda da je tu‘eniku bilo svjedno kakovu izjavu daje, jer da je mislio da }e sve
strojeve, uklju~ivo i sada sporni kultivator, koristiti dok se tu‘itelj ne vrati iz Njema-
~ke. Treba, naime, ocijeniti radi li se o slu~aju pridr‘aja volje (reservatio mentalis).
Takav pridr‘aj volje, za kojega zna samo jedna st rana, ne izaziva pravnu nevaljanost
posla koji je sklopljen. Mentalna rezervacija naime svjestan je nesklad izme|u volje i
o~itovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno o~ituje kao
svoju volju ne{to {to ona uistinu ne}e, a druga strana za to ne zna. Pravni posao u ta-
kvom slu~aju nastaje i obvezuje strane onako kako je ugovor sklopljen (~l.28. Zako-
na o obveznim odnosima), tj. u skladu s o~itovanjem, a ne pridr‘anom voljom. Su-
protna strana, u ovom slu~aju tu‘itelj, ne mo‘e snositi nikakve {tetne posljedice zbog
izjave volje koju je tu‘enik o~itovao na jedan na~in, a pritom svjesno mislio drugo."
(Vs RH, Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. Izbor odluka 1994 44/108)
Pridr‘aj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno
o~ituje kao svoju volju ne{to {to ne}e, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na
valjanost ugovora.
(Vs RH. Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. Izbor oduka 1994, str. 108)
3. Volja za raskidanje ugovora mo‘e se izraziti rije~ima, uobi~ajenim znaci-
ma ili drugim pona{anjem iz kojeg se sa sigurno{}u mo‘e zaklju~iti o njezinu posto-
janju.
(Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. Psp 44 78)
Dozvola i odobrenje
^lan 29.
(1) Kad je za zaklju~enje ugovora potrebna saglasnost tre}eg lica, ova sa-
glasnost mo‘e biti data prije zaklju~enja ugovora, kao dozvola, ili poslije njego-
vog zaklju~enja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano {to drugo.
(2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za
ugovore za ~ije se zaklju~enje daju.
________________________
1. Ni{tav je ugovor o zamjeni stanova u dru{tvenoj svojini zaklju~en bez sa-
glasnosti davalaca stana na kori{}enje, koja nije nadomje{tena odlukom nadle‘nog
stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka mo‘e tra‘iti uspostavljanje prija{njeg
stanja (da se vrati u svoj stan).
64)
Pregovori
^lan 30.
(1) Pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih
strana mo‘e prekinuti kad god ho}e.
(2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaklju~i ugovor
odgovara za {tetu nastalu vo|enjem pregovora.
(3) Odgovara za {tetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da za-
klju~i ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj
strani prouzrokuje {tetu.
(4) Ako se druk~ije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje tro{kove
oko priprema za zaklju~enje ugovora, a zajedni~ke tro{kove snose na jednake
dijelove.
________________________
1. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o
cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zaklju~enja ugovora.
(Vs BiH, Rev. 51/8,7 od 15. 10. 1887.i P‘. br 15/86, od 18. 10. 1986. ZIPS,
broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23)
2. Tro{kovi pokusnih snimaka (fotografija) mogu biti {teta zbog prekida pre-
govora ako je rije~ o tro{ku koji je o{te}enik opravdano poduzeo u o~ekivanju skla-
panja ugovora o djelu ako postoji poslovni obi~aj ili je me|u strankama postojao do-
govor o tome.
(Vs H, Rev. 70/88, od 28. 2. 1989. Psp 46 - 66)
3. Strana koja je prekinula pregovore {to prethode sklapanju ugovora odgova-
ra drugoj strani za {tetu samo ako je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor
ili ako odustane od te namjere bez osnovanog razloga.
(Vs H, Rev. 928/88, od 20. 12. 1988. Psp 43 - 67)
Vrijeme i mjesto zaklju~enja ugovora

^lan 31.
(1) Ugovor je zaklju~en onog ~asa kad ponudilac primi izjavu ponu|enog
da prihvata ponudu.
(2) Smatra se da je ugovor zaklju~en u mjestu u kome je ponudilac imao
svoje sjedi{te, odnosno prebivali{te u trenutku kad je u~inio ponudu.
________________________
72. ZOO)
2. Onog ~asa kada je tu‘ilac primio dopis tu‘enog sa tekstom oglasa i konkur-
sa radi objavljivanja, izme|u stranaka je zaklju~en ugovor (~lan 31. ZOO) iz obra-
zlo‘enja odluke.
Ponuda
^lan 32.
(1) Ponuda je prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen odre|enom licu,
koji sadr‘i sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mo-
gao zaklju~iti ugovor.
(2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastoj-
cima ugovora ostavile neke sporedne ta~ke za kasnije, ugovor se smatra zaklju-
~enim, a sporedne ta~ke, ako sami ugovara~i ne postignu saglasnost o njima,
uredi}e sud vode}i ra~una o prethodnim pregovorima, utvr|enoj praksi izme|u
ugovara~a i obi~ajima.
________________________
1. Ako ponu|eni prema uslovima ponude u odre|enom roku nije isplatio po-
nudiocu cijenu sadr‘anu u ponudi ne mo‘e se smatrati da je ponuda prihva}ena i
sklopljen ugovor o prodaji poslovne prostorije.
Iz obrazlo‘enja:
Prihvatanje ponude je izjava volje ponu|enog kojom izra‘ava svoj pristanak
na u~injenu ponudu. Da bi izjava o prihvatanju ponude dovela do nastanka ugovora,
potrebne su tako|e odre|ene pretpostavke:
a) da izjava o prihvatanju ponude bude ozbiljna; b) da sadr‘aj izjave o prihva-
tanju ponude u cijelosti odgovara sadr‘aju ponude (tzv. komplementarnost prihvata
sa ponudom); v) da prihvatanje ponude pravovremeno stigne ponudiocu i g) da pri-
hvatanje ponude bude u~injeno u posebnoj formi ako zakon izri~ito zahtijeva takvu
formu za sklapanje ugovora (~l. 38. st. 2. ZOO).
înjenice da je tu‘ilac podneskom od 17. 1. 1990. godine, a u vezi dopisa tu-
‘enog od 15. 1. 1989. godine, obavijestio tu‘enog da prihvata sva me|usobna prava i
obaveze stranaka utvr|ena od strane tu‘enog odredbama ugovora od 25. 10. 1989.
godine, da je na ra~un tu‘enog uplatio sav nov~ani iznos utvr|en ovim ugovorom u
roku od dva dana od prijema pismena tu‘enog i da je tu‘ilac u prilogu dopisa od 17.
1. 1990. godine dostavio tu‘enom ~etiri primjerka ugovora od 25. 10. 1989. godine i
na svim ovim primjercima ugovora stavio svoj potpis, same za sebe, ne zna~e da je
tu‘ilac prihvatio ponudu i da je zaklju~en ugovor. Kada bi se i uzelo da pismeno od
15. 1. 1989. godine, zajedno sa tekstom izjave tu‘enog sadr‘ane u ugovoru od 25. 10.
1989. godine na koje je tu‘eni stavio svoj pe~at i potpis, ~ini ponudu tu‘enog, ni u
tom slu~aju se ne mo‘e smatrati da je ponuda prihva}ena i da je sklopljen ugovor. Po
stavu ovog revizijskog suda ne mo‘e se smatrati da je ponuda prihva}ena i sklopljen
ugovor ako udru‘ilac sredstava (ovdje tu‘ilac) kome je ponuda u~injena, osim izjave
o prihvatanju ponude, nije prema uslovima ponude u odre|enom roku isplatio ponu-
diocu (ovdje tu‘enom) cijenu sadr‘anu u ponudi. U konkretnom slu~aju nije sporno
da tu‘ilac nije u skladu sa ~l. 7. dostavljenog mu ugovora od 25. 10. 1989. godine is-
platio tu‘enom cijenu do 8. 11. 1989. godine utvr|enu u ~l. 2. ovog ugovora, nego
tek 17. 1. 1990. godine kada je ovaj nov~ani iznos potpuno obezvrije|en usljed galo-
piraju}e inflacije, ta ~injenica je strankama bila poznata, usljed ~ega se ima uzeti da
tu‘ilac nije prihvatio ponudu i da nije do{lo do zaklju~enja ugovora. Stoga tu‘ilac, po
mi{ljenju ovog suda, ne mo‘e s uspjehom tra‘iti da se utvrdi pravna valjanost ugovo-
ra od 25. 10. 1989. godine, jer takav ugovor kako je naprijed istaknuto, izme|u ovih
stranaka nije ni zaklju~en.
Po ocjeni ovog revizijskog suda pismeno tu‘enog od 15. 1. 1990. godine mo-
glo bi predstavljati samo poziv tu‘iocu za pregovore radi zaklju~enja novog ugovora,
na {to upu}uje i ~injenica da je tu‘eni sa~inio novi ugovor od 10. 1. 1990. godine i is-
ti dostavio tu‘iocu sa nazna~enjem nove cijene i novog roka za ispunjene obaveze is-
plate cijene.
(Vs RS, Rev. 25/95, od 17. 7. 1995. - Bilten 1/1999 51)
2. Obavje{tenje vlasnika stvari imaocu prava pre~e kupnje nema karakter po-
nude za zaklju~enje ugovora.
3. Ponuda koja ne sadr‘i bitne sastojke ugovora (u konkretnom slu~aju nomi-
nalno izra‘enu cijenu) nije potpuna, pa nije ni podobna za prihvatanje.
4. Ne smatra se da je ponuda u~injena nosiocu prava pre~e kupnje ako mu ni-
je uru~ena zbog toga {to nije zate~en na ina~e ta~no ozna~enoj adresi.
5. Ponuda odnosno prihvat ponude dani na poslovnom papiru obvezuju po-
nudioca odnosno ponu|enog, premda ih nije potpisala ovla{tena osoba, ako su ispu-
njeni svi uvjeti predvi|eni Op}om uzancom za promet robom broj 21. (~lan 1107.
stav 2. ZOO).
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sas-
tanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 125)
6. Garantno pismo kojim se donosilac ovla{}uje da iznajmi i preuzme rent-a-
car vozilo, pisano na memorandumu naru~ioca i potpisano od lica za koje je u tekstu
navedeno da je direktor naru~ioca, te snabdjeveno pe~atom naru~ioca, predstavlja
punova‘nu ponudu za zaklju~enje ugovora o zakupu vozila.
7. Po{iljalac ne mo‘e osporavati pravovaljanost ponude ili izjave o prihvatu
ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera (Op}a uzanca broj
31. stav 3. u vezi sa ~lanom 1107. stav 2. ZOO).
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sas-
tanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 126)
8. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 72. ZOO
Op{ta ponuda
^lan 33.
Prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen neodre|enom broju lica, koji
sadr‘i bitne sastojke ugovora ~ijem je zaklju~enju namijenjen, va‘i kao ponuda,
ukoliko druk~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja.
________________________
1. Javni natje~aj na kojem se poziva neodre|en broj osoba da podnesu ponu-
du za sklapanje pravnog posla ne zna~i op}u ponudu, ve} poziv da se podnese ponu-
da uz objavljene uvjete.
(Vts RH, P‘. 595/94, od 28. 3. 1995. - Zbirka 3 - 21)
2. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 397/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan
31. ZOO.
Izlaganje robe
^lan 34.
Izlaganje robe sa ozna~enjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko dru-
k~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja.
________________________
1. Pla}anjem robe po cijeni koja je bila istaknuta u vrijeme prodaje kupac je u
cjelini udovoljio svojoj obvezi pla}anja cijene, pa prodavatelj nema pravo naknadno
zahtijevati razliku cijene bez obzira na razloge zbog kojih je propustio ura~unati ele-
mente od kojih se formira cijena robe izlo‘ene na prodaju.
(Vs H, Rev. 2306/87, od 17. 5. 1988. Psp 43 69)
Slanje kataloga i oglasa

^lan 35.
(1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavje{tenja, kao i oglasi
u~injeni putem {tampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi na~in, ne pred-
stavljaju ponudu za zaklju~enje ugovora, nego samo poziv da se u~ini ponuda
pod objavljenim uslovima
(2) Ali }e po{iljalac takvih poziva odgovarati za {tetu koju bi pretrpio po-
nudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.
________________________
1. Oglas o prodaji nekretnine u dru{tvenoj svojini je samo poziv za davanje
ponude radi zaklju~enja ugovora bez javnog nadmetanja, pa ugovor nije zaklju~en
samim polaganjem tra‘ene kaucije i prihvatanjem objavljenih uslova za zaklju~ivanje
ugovora.
2. Davanje oglasa u tisku ili na neki drugi na~in kojim se unaprijed nepoznate
osobe pozivaju da u~ine ponudu pod objavljenim uvjetima, nije ponuda za sklapanje
ugovora, nego poziv da se u~ini ponuda, koju davalac oglasa nije obvezan prihvatiti,
ali mo‘e odgovarati za {tetu ako su se za to ostvarile sve zakonom predvi|ene pre-
tpostavke.
(Vs H, Rev. 1781/87, od 7. 7. 1987. Psp 46 67)
3. Ponudu koja je dana na oglas objavljen u tisku o davanju u zakup poslo-
vnog prostora u dru{tvenom vlasni{tvu davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali
mo‘e odgovarati za {tetu ako se za to ispune sve zakonom predvi|ene pretpostavke.
(Vs H, Rev. 1323/87, od 24. 2. 1988 Psp 46 68)
4. Javni oglas o udru‘ivanju sredstava radi dovr{etka izgradnje gra|evinskog
objekta i prodaje posebnog dijela zgrade predstavlja poziv za prikupljanje ponuda, a
ne ponudu za zaklju~enje ugovora, pa lice koje je prihvatilo uslove iz oglasa nije ti-
me zaklju~ilo ugovor ve} dalo ponudu za zaklju~enje ugovora. To lice ima pravo da
tra‘i naknadu {tete ako ono lice koje je objavilo oglas ne prihvati ponudu bez osno-
vanog razloga.
Dejstvo ponude
^lan 36.
(1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da odr‘i po-
nudu isklju~io, ili ako to isklju~enje proizilazi iz okolnosti posla.
(2) Ponuda se mo‘e opozvati samo ako je ponu|eni primio opoziv prije
prijema ponude ili istovremeno sa njom.
________________________
72. ZOO)
Do kada ponuda obavezuje

^lan 37.
(1) Ponuda u kojoj je odre|en rok za njeno prihvatanje obavezuje ponu-
dioca do isteka tog roka.
(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje,
smatra}e se da je taj rok po~eo te}i od datuma ozna~enog u pismu, odnosno od
dana kad je telegram predat po{ti.
(3) U slu~aju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude te~e od
dana kad je pismo predato po{ti.
(4) Ponuda u~injena odsutnom licu, u kojoj nije odre|en rok za prihvata-
nje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne po-
nu|enome, da je ovaj razmotri, o njoj odlu~i i da odgovor o prihvatanju stigne
ponudiocu.
________________________
1. Ponuda profaktura za zaklju~enje ugovora u privredi u uslovima nagla{e-
nih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu pla}anja u roku odmah i kada u njoj
nije ozna~eno do kada obavezuje ponudioca.
2. Visina naknade za eksproprisane nekretnine odre|uje se prema okolnosti-
ma u vrijeme dono{enja prvostepenog rje{enja o naknadi u slu~aju kad je biv{i vla-
snik u upravnom postupku pristajao na ni‘u naknadu.
3. Ako je ponuditelj u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje ponude,
smatra se da taj rok te~e od datuma nazna~enog u pismu, odnosno od dana kad je te-
legram predan po{ti.
(Ps H, P‘. 746/90, od 19. 2. 1991. Psp 48 - 114)
4. Ako je du‘nik isplatio dug u valuti na koju obaveza ne glasi, a nakon prote-
ka rokova za prihvat ponude povjerioca o noviranju obaveze, du‘an je da isplati ra-
zliku u valuti na koju glasi obaveza, ako ispla}enim iznosom prera~unatim po kursu
na dan pla}anja obaveze nije izmirena u cjelini.
(Vs BiH, P‘. 493/86, od 22. 7. 1987. 493; Bilten Vs BiH 4/87 29)
5. Vidjeti: odluku Vs FBiH, G‘. 26/91, od 20. 7. 2001., citiranu u sudskoj
praksi datoj uz ~lan 72. ZOO.
Forma ponude
^lan 38.
(1) Ponuda ugovora za ~ije zaklju~enje zakon zahtijeva posebnu formu
obavezuje ponudioca samo ako je u~injena u toj formi.
(2) Isto va‘i i za prihvatanje ponude.
________________________
1. Kada prodavac - dru{tveno pravno lice odlu~i da proda nepokretnost putem
javnog nadmetanja, odnosno pismenog prikupljanja ponuda, i ako ga na to ne obave-
zuju zakonski propisi, ugovor o prodaji je punova‘an samo kada je u pismenom obli-
ku postignut i sporazum o na~inu i uslovima pla}anja cijene.
Prihvatanje ponude
^lan 39.
(1) Ponuda je prihva}ena kad ponudilac primi izjavu ponu|enog da pri-
hvata ponudu.
(2) Ponuda je prihva}ena i kad ponu|eni po{alje stvar ili plati cijenu,
kao i kad u~ini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvr|ene
izme|u zainteresovanih strana ili obi~aja, mo‘e smatrati kao izjava o prihvata-
nju.
(3) Prihvatanje se mo‘e opozvati ako ponudilac primi izjavu o opoziva-
nju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom.
________________________
1. Kada se izlaganje robe s oznakom cijene smatra ponudom, ne mo‘e se
smatrati da je ponuda prihva}ena kad potencijalni kupac, do prodaje robe tre}emu,
nije izrazio spremnost obaviti uplatu (~l. 39. st. 2.).
Odredbom ~l. 34. ZOO propisano je da se izlaganje robe s naznakom cijene
smatra ponudom, ako druk~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja. Odre-
dbom ~l. 39. st. 1. ZOO propisano je da je ponuda prihva}ena kad ponuditelj prihvati
izjavu ponu|enog da prihvata ponudu. S obzirom na to da u konkretnom slu~aju ugo-
vor nije sklopljen, budu}i da tu‘itelj kao potencijalni kupac, sve do dana kad brod ni-
je prodan drugoj osobi koja je uplatu izvr{ila, nije prihvat ponude izrazio spremno{}u
da odmah na odgovaraju}i na~in izvr{i uplatu, sudovi su pravilno primijenili materi-
jalno pravo.
(Vs RH, Rev. 158/94, od 24. 1. 1996. Izbor oduka 1/1996 - 70)
2. Punova‘an je ugovor o prodaji zaklju~en razmjenom teleksa i kada je te-
leks koji sadr‘i ponudu potpisalo neovla{teno lice, ako je otpremljen u ime ugovorne
stranke sa njenog teleprintera.
înjenica da su stranke ugovorile isporuku bronze po cijeni od 1.300 dinara
za 1 kg jasno proizilazi iz teleksa u kojem je ta cijena nazna~ena.
Isporukom bronze koja je naru~ena teleksom i narud‘bom, saglasno odredbi
~lana 39. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, tu‘ilac je prihvatio uslove iz po-
nude tu‘enog. înjenica da je tu‘eni sam preuzeo bronzu od proizvo|a~a, ne ukazuje
da mu je tu‘ilac nije isporu~io, jer je tu‘eni kod proizvo|a~a bronzu preuzeo po ovla-
{tenju tu‘ioca pa je iz tih razloga tu‘ilac i fakturisao cijenu tu‘enom, a tu‘eni platio
ugovorenu cijenu.
Da je tu‘eni uputio tu‘ioca da preuzme robu kod njegovog kooperanta proizi-
lazi iz iskaza svjedoka radnika tu‘ioca, a tu‘eni je preuzeo cijelu koli~inu kupljene
bronze nakon poslanog teleksa, a izvjestan dio i nakon otpreme narud‘be.
Prvostepeni sud je utvrdio i da su parni~ne stranke bile u du‘oj poslovnoj vezi
povodom kupovine bronze, pa se ugovor mora smatrati zaklju~enim i u smislu ~lana
42. stav 3. ZOO, jer tu‘ilac nije odmah odbio ponudu upu}enu teleksom (ovako upu-
}ena ponuda se smatra ponudom u~injenom prisutnom licu u smislu ~lana 40. stav 2.
ZOO) .
3. Ponuda je prihva}ena i kad se iz pona{anja ponu|enog mo‘e smatrati da je
ponuda prihva}ena (konkludentne radnje).
(Ps H, P‘. 2675/89, od 4. 12. 1990. Psp 49 124)
4. Ako je prodavatelj na temelju primljene narud‘benice poslao stvar, smatra
se da je ugovor sklopljen prihvatom ponude pod uvjetima koji su navedeni u naru-
d‘benici (ponudi)
(Ps H, P‘. 2333/90, od 11. 12. 1990. Psp 49 124)
5. Organizacija udru‘enog rada (dru{tveno preduze}e) odgovara za {tetu
prouzrokovanu neurednim odr‘avanjem javnog puta iako za teku}u godinu nije za-
klju~ila pismeni ugovor sa samoupravnom interesnom zajednicom za puteve, ako je
put odr‘avala po pre}utnom sporazumu.
6. Kada jedna od stranaka koje su u du‘oj poslovnoj vezi teleksom naru~i iz-
vjesnu koli~inu robe po odre|enoj cijeni, a ovla{teni radnik prodavca uputi je da
preuzme robu od kooperanta, smatra se da je zaklju~en ugovor o prodaji sa cijenom
navedenom u teleksu.
Prihvatanje neposredne ponude

^lan 40.
(1) Ponuda u~injena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije pri-
hva}ena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizilazi da ponu|enom pripa-
da izvjestan rok za razmi{ljanje.
(2) Ponuda u~injena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio
vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 432/86., citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan
39. ZOO.
Pruihvatanje ponude s prijedlogom da se izmijeni
^lan 41.
Ako ponu|eni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predlo‘i da se
ona u ne~emu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje
strane u~inio drugu ponudu svome ranijem ponudiocu.
________________________
1. Kad je povodom ponude radnika poslodavac svojom odlukom dao novu
ponudu za sklapanje ugovora o stru~nom osposobljavanju radnika, a radnik pristupio
osposobljavanju, treba smatrati da je prihvatio ponudu i da je nastao ugovorni odnos.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tu‘beni zahtjev kojim tu‘itelj tra‘i
ispunjenje tu‘enikove obveze povrata tro{kova svog obrazovanja, koje je snosio tu‘i-
telj kao poslodavac, isplatom iznosa od sa zakonskim zateznim kamatama
od 10. rujna 1996. godine do isplate.
Na temelju utvr|enih ~injenica da je tu‘enik kao radnik tu‘itelja molbom od
11. 6. 1996. godine zatra‘io da mu tu‘enik odobri poha|anje seminara i polaganje
ispita za ispitiva~a za pregled i ispitivanje oru|a za rad na pogon elektri~nom stru-
jom, da je odlukom Upravnog odbora tu‘enika od 16. 2. 1996. godine odlu~eno da se
tu‘enik upu}uje na to obrazovanje, s tim da je u slu~aju jednostranog prestanka ra-
dnog odnosa du‘an vratiti sve tro{kove navedenog osposobljavanja, da su ti tro{kovi
iznosili utu‘eni iznos od .., te da je tu‘enik otkazao tu‘itelju ugovor o radu
20. 8.1996. godine, sudovi su tu‘beni zahtjev ocijenili neosnovanim, uz obrazlo‘enje
da tu‘enikova obveza vra}anja tro{kova obrazovanja ne proizilazi iz odredaba Zako-
na o radu i tu‘iteljevog op}eg akta, a da se tu‘enik nije ugovorom obvezao na povrat
tro{kova u slu~aju otkaza ugovora o radu.
Ocjena sudova da ne postoji ugovorna obveza tu‘enika vratiti tu‘itelju predme-
tne tro{kove obrazovanja je neosnovana, jer je na temelju naprijed navedenih ~injenica, a
uz primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima ZOO, osnovano zaklju~iti da su
stranke sklopile ugovor kojim se tu‘enik obvezao vratiti tu‘itelju navedene tro{kove u
slu~aju prestanka radnog odnosa na osnovi njegovog otkaza ugovora o radu.
Naime, pisana zamolba tu‘enika, kojom je zatra‘io od tu‘itelja da mu odobri
poha|anje seminara i polaganje ispita, ima zna~enje ponude za sklapanje ugovora u
smislu odredbe iz ~l. 32. st. 1. ZOO, a tu‘iteljeva odluka kojom je udovoljeno zamol-
bi, s tim da je u njoj navedena sporna obveza vra}anja tro{kova, ima zna~enje protu-
ponude u smislu odredbe iz ~l. 41. ZOO.
Budu}i tu‘enik nije prigovarao navedenom sadr‘aju tu‘enikove odluke, te je
pristupio osposobljavanju ~ije tro{kove je snosio tu‘itelj, mo‘e se nedvojbeno zaklju-
~iti da je sporni ugovorni odnos nastao.
Kako tu‘itelj po zakonu nije bio du‘an snositi sporne tro{kove, a tu‘enik je
preuzeo ugovornu obvezu vra}anja tih sredstava u slu~aju jednostranog prestanka ra-
dnog odnosa, koji se dogodio ve} sljede}eg mjeseca po zavr{etku obrazovanja, to
postoji osnovanost osnove tu‘benog zahtjeva, pa obzirom na utvr|enu visinu tro{ko-
va koje je tu‘itelj snosio od 2.862,00 kn tu‘beni zahtjev je osnovan u cijelosti."
(Vs RH, Rev. 31/99, od 12. 12. 2001. Izbor oduka 1/2002 31)
2. Kada je ponu|eni prihvatio ponudu za smje{taj 100 osoba u svojim objekti-
ma, ali u {estokrevetnim sobama, a ne u dvokrevetnim, onda je time ponudu odbio i
sa svoje strane u~inio novu ponudu.
(Vts RH, III P‘. 28897/93, od 3. 5. 1994. Praxis 2 25)
]utanje ponu|enog
^lan 42.
(1) ]utanje ponu|enog ne zna~i prihvatanje ponude.
(2) Nema dejstva odredba u ponudi da }e se }utanje ponu|enog ili neko
drugo njegovo propu{tanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u odre|enom ro-
ku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u odre|enom roku i
sl) smatrati kao prihvatanje.
(3) Ali, kad ponu|eni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogle-
du odre|ene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu ro-
bu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.
(4) Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da izvr{ava njegove naloge za
obavljanje odre|enih poslova, kao i lice u ~iju poslovnu djelatnost spada vr{enje
takvih naloga, du‘no je da izvr{i dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo.
(5) Ako u slu~aju iz prethodnog stava ponuda, odnosno nalog nije odbi-
jen, smatra se da je ugovor zaklju~en u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog
stigao ponu|enom.
________________________
1. Smatra se da je lice koje povremeno koristi usluge centralnog grijanja za-
klju~ilo ugovor o isporuci toplotne energije sa isporu~iocem, ako pru‘anje usluga ni-
je odmah odbilo.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni nije porekao da je za navedeni period koristio usluge centralnog grija-
nja, pa njegovi navodi da ugovorom sa tu‘iocem nije u{ao u obavezu pla}anja toplo-
tne energije nisu osnovani. U konkretnom slu~aju za ugovor o isporuci toplotne ener-
gije zakonom nije propisana pismena forma. Imaju}i u vidu da su tu‘ilac i tu‘eni i ra-
nije bili u poslovnoj vezi u pogledu kori{tenja i isporuke toplotne energije, smatra se
da je tu‘eni prihvatio ponudu za isporuku toplotne energije jer je nije odmah odbio -
~lan 42. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Stoga je neosnovano pozivanje tu-
‘enog na prigovor nedostatka pasivne legitimacije.
(Vs BiH, P‘. 284/89, od 30.1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 30)
2. [utnja ponu|enog ne zna~i prihva}anje ponude, ali ako ponu|eni stoji u
stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odre|ene robe, smatra se da je pri-
hvatio ponudu koja se odnosi na takovu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom ro-
ku odbio.
Iz obrazlo‘enja:
"Prihva}anje {utnje kao pravno relevantnog na~ina izjave volje za sklapanje
ugovora samo je iznimno i izri~ito predvi|eno za slu~aj kada je ponu|eni u stalnoj
poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odre|ene robe (~l. 42. st. 3. ZOO-a).
înjenicu da je tu‘enik od tu‘itelja ve} kupovao knjige, sud prvog stupnja je
pravilno ocijenio kao ~injenicu na temelju koje se ne mo‘e primijeniti navedena za-
konska odredba.
Tu‘enik je Osnovna {kola ~ija se profesionalna djelatnost ne odnosi na raz-
mjenu robe, te se {kola u odnosu na kupnju tu‘iteljeve knjige ne mo‘e smatrati profe-
sionalcem koji se bavi takovo m vrstom posla.
U tome smislu {kola s tu‘iteljem nije imala nikakovu poslovnu vezu, a osobi-
to nije stajala u odnosu na tu‘itelja u stalnoj poslovnoj vezi za kupovanje knjige i
neosnovano tu‘itelj tvrdi da je takova veza nastala time {to je tu‘enik od tu‘itelja 19.
2. 1996. godine kupio dvije knjige."
(@s Bjelovar, G‘. 1583/01, od 19. 7. 2001. Izbor oduka 1/2002 32)
3. Kad ponu|eni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem u pogledu odre-
|ene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije
odmah ili u ostavljenom roku odbio (~l. 42. st. 3).
(Vts RH, P‘. 950/96, od 19. 11. 1996. Zbirka 4 21)
4. Ugovor o isporuci koncentrata za tov pili}a, izmijenjen je time {to je ko-
operant primio i upotrijebio kvalitetniji koncentrat, iako pri tome nije sa~injena pi-
smena isprava kako je to bilo ugovoreno.
5. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 432/86, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan
39. ZOO.
Zaka{njelo prihvatanje i zaka{njelo dostavljanje

izjave o prihvatanju
^lan 43.
(1) Prihvatanje ponude izvr{eno sa zaka{njenjem smatra se kao nova po-
nuda od strane ponu|enog.
(2) Ali, ako je izjava o prihvatanju koja je u~injena blagovremeno, stigla
ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao
znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaklju~en.
(3) Ipak, ugovor u takvom slu~aju nije zaklju~en ako ponudilac odmah, a
najkasnije prvog idu}eg radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izja-
ve, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponu|enoga da se zbog za-
docnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.
Smrt ili nesposobnost jedne strane

^lan 44.
Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastu-
pila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana,
obi~aja ili prirode posla.
Predugovor
^lan 45.
(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije
zaklju~i drugi, glavni ugovor.
(2) Propisi o formi glavnog ugovora va‘e i za predugovor, ako je propisa-
na forma uslov punova‘nosti ugovora.
(3) Predugovor obavezuje ako sadr‘i bitne sastojke glavnog ugovora.
(4) Na zahtjev zainteresovane strane sud }e nalo‘iti drugoj strani koja
odbija da pristupi zaklju~enju glavnog ugovora da to uradi u roku koji }e joj
odrediti.
(5) Zaklju~enje glavnog ugovora mo‘e se zahtijevati u roku od {est mje-
seci od isteka roka predvi|enog za njegovo zaklju~enje, a ako taj rok nije pre-
dvi|en, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo
da bude zaklju~en.
(6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaklju~enja
toliko izmijenile da ne bi bio ni zaklju~en da su takve okolnosti postojale u to
vrijeme.
________________________
1. Ne proizvodi pravno djejstvo ugovor (ili predugovor) o prometu nepokre-
tnosti, zaklju~en iza 15 .7. 1994.g., i kada je zaklju~en izme|u pravnih osoba, ako
potpisi zastupnika ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadle‘nim sudom.
Ovakav ugovor se ne mo‘e konvaldirati ispunjenjem.
(Vs FBiH, P‘. 39/96, od 30. 6. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 28. Napome-
na: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz ~lan 73. ZOO.
2. Postoji ugovor o prodaji, iako su ga stranke nazvale predugovorom, ako se
prodavac obavezao da }e nakon fizi~kog izdvajanja zemlji{ne parcele, koju je prodao
i predao u posjed kupcu, zaklju~iti s njim ugovor o prenosu prava vlasni{tva u ze-
mlji{nim knjigama (tabularna isprava).
3. Sama po sebi odredba koja obavezuje ugovara~e da naknadno zaklju~e
ugovor u obliku propisanom za zemlji{no-knji‘ni prenos iste nekretnine ne degradira
ugovor o prodaji nekretnine na nivo predugovora.
4. Ni{tava je odredba o davanju u zakup poslovnih prostorija za koje vrijedi
zabrana raspolaganja prema Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju
Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91).
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da su tu‘enici 7. travnja 1992. g. sklopili ugovor o osnivanju
dru{tva s ograni~enom odgovorno{}u, a u ~l. 22. toga ugovora odre|eno je da prvotu-
‘enik daje novoosnovanom dru{tvu u zakup predmetne poslovne prostorije na rok od
5 godina uz zakupninu odre|enu Odlukom o poslovnim prostorijama Op}ine D.
u odredbi st. 5. toga ~lanka navedeno je da su obveze prvotu‘enika za davanje u za-
kup poslovnih prostorija i prodanu opremu i inventar uvjetovane prethodnom realiza-
cijom prodaje poslovnih prostorija prvotu‘eniku od strane E. G. .
Pravilno su ni‘estupanjski sudovi ocijenili da je odredba ~l. 22. Ugovora
o osnivanju dru{tva s ograni~enom odgovorno{}u {to su ga tu‘enici sklopili, ni{tava,
te su pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatili tu‘beni zahtjev. Odredbom
~l. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske
( Narodne novine , broj 36/91) zabranjeno je raspolaganje i optere}enje nekretnina
na teritoriju Republike Hrvatske, koje su u vlasni{tvu pravnih osoba izvan sjedi{ta
Republike Hrvatske, a odredbom ~l. 2. te Uredbe Vlada Republike Hrvatske ovla{te-
na je izuzeti od zabrane raspolaganja odre|ene nekretnine. ^lankom 3. iste Uredbe
odre|eno je da su svi pravni poslovi zaklju~eni protivno odredbama Uredbe ni{tavni,
te da sudovi i druga dr‘avna tijela Republike Hrvatske ne}e priznati pravne u~inke
tako sklopljenih pravnih poslova.
Nije prihvatljiva tvrdnja tu‘enika da odredba ~l. 22. spomenutog Ugovora
o osnivanju dru{tva ima pravnu va‘nost kao predugovor. Naime, prema odredbi
~l. 45. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine , broj 53/91, 73/91,
3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obve-
za da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Odredbom ~l. 22. spomenutog Ugovora
ne preuzima se obveza sklapanja drugog, glavnog ugovora.
(Vs RH, Rev. 1172/96, od 1. 2. 2000. Izbor odluka 1/2000 32)
5. Sklapanjem predugovora ne nastaju obveze iz ugovora koje su stranke na-
mjeravale zaklju~iti, ve} samo obveze na sklapanje ugovora.
(Vs H, Rev. 40/89, od 21. 9. 1989. Psp 48/54)
6. Ne mo‘e se tra‘iti ispunjenje pismenog predugovora o kupovini nekretnina
ako potpisi ugovara~a nisu ovjereni u roku od {est mjeseci po stupanju na snagu Za-
kona o prometu nepokretnosti.
7. Usmeni ugovor o prodaji nepokretnosti po Zakonu o prometu nepokretnos-
ti SRBiH se ne mo‘e konvalidirati ni ispunjenjem obaveza (izuzetak je ugovor o pre-
nosu nepokretnosti izme|u dru{tveno-pravnih lica), pa usmeno obe}anje prodavca da
}e zaklju~iti pismeni ugovor, koje je bilo osuje}eno njegovom smr}u, ne obavezuje
nasljednike, jer se i za predugovor tra‘i ista forma kao i za glavni ugovor.
(Vs BiH, Gvl. 33/86, od 21. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 1)
8. înidba iz predugovora sastoji se u zaklju~ivanju glavnog ugovora, a pre-
dmet obveze (predugovora) ne mo‘e biti nov~ana ~inidba.
(Os Zagreb, G‘. 6658/87 - 2, od 13. 10. 1987. Informator, broj 3649)
9. Autorski ugovori me|u koje spada i ugovor o recenziji umjetni~kog djela,
koji nisu zaklju~eni u pismenom obliku, ako zakon ne ~ini izuzetak ne proizvode pra-
vno djejstvo, pa je ni{tav i usmeni predugovor za zaklju~enje takvog ugovora.
(Vs BiH, G‘. 215/86, od 26. 2. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 11)
10. O tu‘bi kojom se zahtijeva da se tu‘eni obave‘e na zaklju~enje odre|enog
ugovora sa tu‘iocem mora sud meritorno odlu~iti.
ZOO)
11. Predugovor obvezuje samo ako sadr‘i bitne sastojke glavnog ugovora.
(Vs H, Rev. 726/83, od 20. 9. 1983 Psp 24 82)
12. Sudska presuda donijeta na osnovu ~lana 45. stav 4. ZOO zamjenjuje izja-
vu volje stranke koja ne}e da ispuni obavezu sklapanja glavnog ugovora protekom
roka odre|enog u presudi a kada taj rok nije odre|en, pravosna‘no{}u presude (u ~la-
nu 243. stav 1. ZIP). Zbog toga, izreka presude mora da sadr‘i sve bitne elemente
glavnog ugovora, tako kako su odre|eni u predugovoru (~lan 45. stav 3. ZOO).
(Stav XXI koordinacionog sastanka biv{ih vi{ih privrednih sudova i gra|an-
sko-privrednih odjelenja biv{ih vrhovnih sudova, \akovica 25. do 27. 5. 1988. Bil-
ten Vs BiH 3/88 143)
II - PREDMET
Kakav mora biti predmet obaveze

^lan 46.
(1) Ugovorna obaveza mo‘e se sastojati u davanju, ~injenju, ne~injenju
ili trpljenju.
(2) Ona mora biti mogu}a, dopu{tena i odre|ena, odnosno odrediva.
________________________
1. Ugovorom o zakupu se ne prenosi svojina, odnosno pravo raspolaganja ili
kori{}enja, pa nije nu‘no da zakupodavac bude i vlasnik, odnosno da ima pravo ra-
spolaganja na zakupljenoj stvari. Otuda se u zakup mo‘e dati tu|a stvar pri ~emu je
bez zna~aja da li je zakupodavac bio savjestan ili nesavjestan.
(Vs RS, Rev. 64/96, od 19. 12. 1996. Bilten Vs RS 1/1999 65)
2. Kada je kupac prije zaklju~enja pismenog ugovora vidio zemlji{te koje }e
biti predmet ovog ugovora, a i prodavalac mu pokazao granice (me|e) tog zemlji{ta
koje kupuje, onda kupac ne mo‘e sa uspjehom tra‘iti da mu prodavalac preda u dr‘a-
vinu povr{inu zemlji{ta koja je ozna~ena u ugovoru odnosno zemlji{te koje predstav-
lja razliku izme|u povr{ine ozna~ene u ugovoru i one koja je predata kupcu u izvr{e-
nju ovog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca zaispunjenje ugovora.
Ovaj zahtjev zasnovan je na ~injeni~nim tvrdnjama tu‘ioca da su stranke 1.
11. 1970. godine zaklju~ile pismeni ugovor o prodaji prema kome je tu‘ilac kupio od
tu‘enog zemlji{te u povr{ini od 7.350 m2 i put u povr{ini od 420 m2, da je tu‘ilac u
cijelosti ispunio svoju ugovornu obavezu (isplatio kupoprodajnu cijenu), ali ne i tu-
‘eni jer mu je predao u dr‘avinu svega 6.779 m2, a i odbio da mu izda ispravu za ze-
mlji{no knji‘ni prenos (uknji‘ba svojine) u njegovu korist na ovom spornom zemlji-
{tu i putu.
Odlu~uju}i o sporu ni‘estepeni sudovi su utvrdili:
- da je predmet ugovora o prodaji od 1. 11. 1970. godine bila zemlji{na parce-
la koja se u zemlji{nim knjigama vodila kao k. ~. 388/80, oranica zvana [ibovka u
povr{ini od 7.370 m2, upisana u z. k. ul. 151 k.o. Pala~kovci, a sada u novom katas-
tarskom aparatu kao k. ~. 901/2 zvana Livadica u povr{ini od 6.779 m2 upisana u p.
l. broj 356 k. o. G. Pala~kovci;
- da je tu‘eni odmah po zaklju~enju ugovora o prodaji predao tu‘iocu u dr‘a-
vinu zemlji{te u povr{ini od 6.779 m2 i omogu}io mu da preko njegovog zemlji{ta
koristi putnu vezu od javnog puta do nepokretnosti koja je bila predmet ugovora o
prodaji;
- da je tu‘ilac isplatio tu‘enom kupoprodajnu cijenu, a i neprekidno koristio
onaj dio zemlji{ta koji mu je tu‘eni predao u dr‘avinu, {to ~ini i sada.
Polaze}i od ovog utvr|enja ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da je tu‘beni zah-
tjev neosnovan, jer da je, s jedne strane, dokazano da tu‘ilac nije kupio zemlji{te u
povr{ini od 7.350 m2, nego zemlji{te u okviru granica koje mu je tu‘eni pokazao na
licu mjesta prilikom zaklju~enja ugovora o prodaji i koje odgovara povr{ini od 6.779
m2, a s druge strane, utvr|eno da je predmet ovog ugovora bila i slu‘benost puta koja
je ustanovljena u korist kupljene nepokretnosti na nepokretnostima na kojima je tu‘e-
ni samo jedan od suvlasnika.
Revizioni prigovor u odnosu na odluku po zahtjevu tu‘ioca da mu tu‘eni pre-
da u dr‘avinu 571 m2 i izvr{i zemlji{no knji‘ni prenos (uknji‘ba svojine) na ovom
zemlji{tu u njegovu korist nije osnovan.
Osloncem na provedene dokaze ni‘estepeni sudovi su utvrdili takve ~injenice
koje su im poslu‘ile kao pouzdan osnov za zaklju~ak da je predmet kupoprodajnog
ugovora bilo ono zemlji{te koje je tu‘eni predao tu‘iocu u dr‘avinu prilikom zaklju-
~enja ugovora o prodaji odnosno zemlji{te u okviru granica koje mu je tu‘eni poka-
zao na licu mjesta i to u povr{ini od 6.779 m2, a ne zemlji{te u povr{ini od 7.350 m2,
{to je revident neosnovano tvrdio u postupku, a sada i u reviziji protiv drugostepene
presude.
înjenica da je ugovorom o prodaji ozna~eno da je tu‘ilac kupio od tu‘enog
zemlji{te u povr{ini od 7.350 m2 ne daje pravo tu‘iocu da od tu‘enog zahtijeva pre-
daju u dr‘avinu sporno zemlji{te u povr{ini od 571 m2, jer je utvr|eno da su stranke
postigle sporazum po kome je tu‘ilac kupio, a tu‘eni prodao zemlji{te u povr{ini od
6.789 m2 i da je samo ovo zemlji{te bilo predmet ugovora o prodaji.
S obzirom na navedeno ~injeni~no utvr|enje, za koje je sud u revizionom
postupku vezan u smislu ~lana 385. stav 3. Zakona o parni~nom postupku ni‘estepe-
ni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tu‘ioca da
mu tu‘eni preda 571 m2 zemlji{ta koje, kako to proizilazi iz stanja spasa ovog pre-
dmeta, pripada parcelama ozna~enim kao k. ~. 901/1 i k. ~. 900, upisanim u p. l. broj
276 k.o. G. Pala~kovci, odnosno parceli ozna~enoj kao k. ~. 398/270 upisanoj u z. k.
ul. 192 k.o. Pala~kovci. Zato je u odnosnom dijelu reviziju valjalo odbiti na osnovu
~lana 393. Zakona o parni~nom postupku i rije{iti kao u izreci.
(Vs RS, Rev. 93/93, od 26. 10. 1993. i Rev. 91/97, od 16. 11. 1997. - Bilten
1/1999 74)
3. Naknadna odredba ugovora o kreditu da }e se anuiteti otpla}ivati zavisno
od likvidnosti du‘nika ne proizvodi pravni u~inak jer je takva ~inidba neodre|ena.
4. Ugovor o prodaji zemlji{ta koje je prilikom zaklju~enja ugovora odre|eno
u naravi i predato u posjed kupcu, odnosi se samo na to zemlji{te i kada je u ugovoru
pogre{no ozna~ena ve}a povr{ina prodatog zemlji{ta od one koju stvarno ima.
Iz obrazlo‘enja:
Polaze}i od ~injenice da je tu‘ilac prilikom zaklju~enja ugovora o prodaji, od
tu‘enog kupio u naravni odre|enu povr{inu zemlji{ta i tako kupljeno zemlji{te pre-
uzeo u posjed, odnosno da je predmet prodaje bio odre|en i sastojao se od zemlji{ta
koje je tu‘ilac neposredno po kupovini primio u posjed, ovaj sud nalazi da su ni‘este-
peni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev za predaju u
posjed i drugog zemlji{ta do povr{ine nazna~ene u ugovoru.
To {to je u ugovoru o prodaji ozna~ena ve}a povr{ina koja ne odgovara stvar-
noj povr{ini kupljene parcele ne mo‘e imati zna~aja kod ~injenice da je predmet pro-
daje u naravi ta~no odre|en prilikom zaklju~enja ugovora o prodaji i da je tu‘ilac ta-
ko odre|enu povr{inu zemlji{ta preuzeo u posjed. Kod navedenih okolnosti nije od
uticaja ni {to je porez na promet nekretnina pla}en na osnovicu obra~unatu po cijeni
izra~unatoj prema pogre{no navedenoj povr{ini u ugovoru.
(Vs BiH, Rev 660/86, od 22. 7. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
30)
5. Kako je katastarska ~estica odre|ena stvar (nekretnina), poklonoprimac ne-
ma pravo tra‘iti od poklonodavca da mu preda ve}u povr{inu zemlji{ta, ozna~enu u
ugovoru, pored one koju stvarno ima poklonjena katastarska ~estica.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet ugovora mo‘e biti samo odre|ena nekretnina (nekretnina je po priro-
di odre|ena stvar - res certa) nezavisno od povr{ine odre|ene nekretnine. Zato kada
je predmet poklona odre|ena katastarska ~estica, ugovor je izvr{en ako je poklonoda-
vac predao poklonoprimcu tu katastarsku ~esticu i pristao da se uknj‘i pravo vlasni{-
tva poklonoprimca bez obzira {to ta ~estica ima manju povr{inu nego {to su stranke
navele u ugovoru o poklonu.
6. Ako je svrha preuzimanja obaveze iz ugovora o udru‘ivanju sredstava radi
zajedni~kog sticanja stana bila da u~e{}em u kupovini stana rije{i stambenu potrebu
svog radnika, udru‘ivalac sredstava nije oslobo|en ugovorne obaveze uplate u~e{}a i
kada je druga ugovorna strana nabavila ve}i stan od predvi|enog ugovorom, ali se
zbog ovakvog postupka ne mo‘e pove}ati obim ugovorom preuzete obaveze.
(Vs BiH, P‘. 524/87, od 23. 6. 1988. Bilten 3/88 34
7. Kad obveza glasi na predaju stana, okolnost da se u stanu nalazi stanar ne
zna~i bezuvjetno da predaja stana nije mogu}a.
(Vs H, II Rev. 68/83, od 13. 7. 1983. Psp 24 75)
8. Nije rije~ o nemogu}oj ~inidbi ako ~lan zadruge zahtijeva da mu stambena
zadruga u slu~aju nemogu}nosti predaje to~no odre|enog stana stavi na raspolaganje
drugi odgovaraju}i stan i plati razliku u cijeni ko{tanja.
(Vs H, G‘. 308/82, od 20. 1. 1983. Psp 23 - 106)
Ni{tavost ugovora zbog predmeta

^lan 47.
Kad je predmet obaveze nemogu}, nedopu{ten, neodre|en ili neodrediv,
ugovor je ni{tav.
________________________
1. Alternativna obligacija se pretvara u obi~nu (sa jednom obvezuju}om ~ini-
dbom) ako su ostale alternativne obaveze neodre|ene i neodredive.
Iz obrazlo‘enja:
Bitan prigovor tu‘enog, koji ponavlja i u ‘albi, jeste da je izme|u stranaka
ugovorena alternativna obligacija sa pravom izbora na strani tu‘enog, te da je on mo-
gao biti obavezan samo na ispunjenje takve obligacije (mogao je po svom izboru
umjesto nov~anog iznosa dati odgovaraju}u koli~inu soli ili prenijeti u vlasni{tvo tu-
‘itelju ili mu dati u dugoro~ni zakup nekretninu koja po vrijednosti odgovara nov~a-
noj obavezi tu‘enog, kako bi proizilazilo iz odredaba ~lana 6. ugovora zaklju~enog
30. 12. 1993. godine). ^lan 6. ugovora je zaista stipulisan u obliku alternativne obli-
gacije iz ~lana 403. ZOO, sa pravom izbora tu‘enog, ali ovaj sud, cijene}i nesporni
sadr‘aj ove ugovorne odredbe, izvodi pravni zaklju~ak da alternativna obligacija nije
stvarno ugovorena, jer da alternativne obaveze na isporuku soli ili ustupanja nekre-
tnine nisu punova‘no nastale zbog neopredjeljenosti odnosno neodredivosti predmeta
obaveze - ~lan 47. ZOO, tako da punova‘no postoji samo obligacija na isplatu me|u
strankama nespornog nov~anog iznosa, analogno odredbama ~lana 407. ZOO. Koli-
~ina soli nije, naime, odre|ena, a kako nije utvr|ena ni cijena soli po kilogramu,
isporuka soli nije ni odrediva (so je u vrijeme zaklju~enja ugovora predstavljala skup
i deficitaran artikl, a isporuka soli sada, po dana{njim cijenama nema razuman smi-
sao, i o~ito ne odgovara pobudama stranaka u ~asu zaklju~enja ugovora). Nekretnina
koju bi tu‘eni mogao dati u vlasni{tvo ili na dugoro~ni zakup tu‘itelju nije odre|ena,
a kako se mora raditi o species (rescerta), nije ni odrediva samo pau{alnim navo|e-
njem da mora biti u odgovaraju}oj vrijednosti.
(Vs FBiH, P‘. 22/00, od 24. 10. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 39)
2. Obveza poslovo|e trgovine iz sporazuma sa svojim poslodavcem da }e pri-
silno naplatiti sva potra‘ivanja od kupaca jer se u protivnom to smatra kao potra‘iva-
nje za robu prema poslovo|i je nemogu}a obveza {to takav sporazum ~ini ni{tavim i
takav sporazum ne mo‘e biti pravna osnova za potra‘ivanje poslodavca prema poslo-
vo|i.
Iz obrazlo‘enja:
"Utvr|eno je da nadalje da su stranke sklopile sporazum a prema to~ki 4. tog
sporazuma koji je sklopljen dana 30. rujna 1995. godine, tu‘enica je do 1. prosinca
1995. godine trebala naplatiti sva potra‘ivanja od kupaca, a u protivnom }e se sma-
trati kao potra‘ivanja za robu. Sud prvog stupnja utvr|uje da je radni odnos tu‘enice
kod tu‘itelja prestao 30. rujna 1995. godine pa tu‘enica nije niti imala nikakvih mo-
gu}nosti da naplati dugovanja kupaca. Takav zaklju~ak suda prvog stupnja je ispra-
van. Sve i da je tu‘enica u razdoblju od 30. rujna do 1. prosinca 1995. godine do ka-
da se obvezala naplatiti potra‘ivanje od kupaca, ostala poslovo|a prodavaonice, ona
nije bila ovla{tena vr{iti pravne radnje za tu‘itelja u svrhu prisilne naplate tu‘itelje-
vih tra‘bina, pa je stoga predmet obveze tu‘enice nemogu} i sporazum je u tom dije-
lu ni{tav temeljem odredbe ~l. 47. Zakona o obveznim odnosima. Stoga ni sporazum
ne mo‘e poslu‘iti kao pravna osnova tu‘iteljeve tra‘bine pogotovo stoga je utvr|eno
da tu‘enica tu‘itelju nije po~inila nikakvu {tetu pa je sud prvog stupnja pravilno pri-
mijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio tu‘benog zahtjeva i ‘alba protiv tog
dijela pobijane presude nije osnovana."
(@s Koprivnica, G‘. 678/00, od 6. 11. 2000. Izbor odluka 1/2001 25)
3. U slu~aju ni{tavosti ugovora zbog nemogu}nosti odre|enja koje je vozilo
bilo predmet ugovorne obaveze prodavca, kupac ima pravo na restituciju upla}enog
iznosa po sada{njoj cijeni sli~nog vozila, zajedno sa zateznom kamatom od dana do-
no{enja prvostepene odluke.
4. Da bi jedna obligacioni ugovor proizvodio pravna dejstva potrebno je da je
predmet obaveze mogu} (~l. 46. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima), jer u proti-
vnom ugovor je ni{tav (~l. 47. istog Zakona).
(Vs RCG, Rev. 305/96, od 4. 6. 1997. Bilten Vs RCG 1977 35)
5. Raspolaganja nasljednika se ne odnose na naknadno prona|enu imovinu.
6. Nedopu{tena je klauzula kojom se stranke odri~u prava pobijati ugovor iz
bilo kojeg razloga ili pravne osnove.
(Vs H, Rev. 583/82, od 25. 1. 1983. Psp 23 85)
7. Ugovor kojim se du‘nik obavezuje da vrati stan dat mu na privremeno ko-
ri{tenje ili drugi stan iste povr{ine ni{tav je u alternativnom dijelu (vra}anje drugog
stana), jer je stan kao i svaka druga nekretnina prostorno individualizirana stvar, pa
predmet ugovora mo‘e biti samo odre|eni stan.
(Vs BiH, P‘. 153/85, od 16. 8. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 1)
Naknadna mogu}nost
^lan 48.
Ugovor zaklju~en pod odlo‘nim uslovom ili rokom punova‘an je ako je
predmet obaveze koji je u po~etku bio nemogu} postao mogu} prije ostvarenja
uslova ili isteka roka.
Kad je predmet obaveze nedopu{ten

^lan 49.
Predmet obaveze je nedopu{ten ako je protivan Ustavu Republike Bosne
i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu dru{tva.
Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 8. ZPZOO
( Slu‘beni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94).
Napomena (RS): Odredbom ~lana 58. ZIDZOO, u ~lanu 49., ~lanu 51. stav
2,. ~lanu 75. stav 1., ~lanu 103. stav 1. i ~lanu 104. stav 2. rije~i: Ustavom utvr|e-
nim na~elima dru{tvenog ure|enja, prinudnim propisima i moralu socijalisti~kog sa-
moupravnog dru{tva zamjenjuju se rije~ima: Prinudnim propisima, javnom poretku
ili dobrim obi~ajima .
________________________
1. Mada ugovor o prodaji tu|e stvari, pa prema tome i tu|eg suvlasni~kog di-
jela, obavezuje prodavca, ipak je ni{tav ugovor o prodaji suvlasni~ke nekretnine ko-
jim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da }e otkloniti postoje}u stambenu
zgradu i predati kupcu neizgra|enu gra|evinsku ~esticu ako ga nisu odobrili ostali
suvlasnici u formi koja se tra‘i za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnog suvla-
snika) jer u tom slu~aju prodavac ne mo‘e prenijeti na kupca ni svoj suvlasni~ki dio
na toj ~estici. U tom slu~aju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje ({to
dvojica uglave tre}ega ne ve‘e), tra‘iti da se ugovor poni{ti.
2. Kad su stranke u ugovoru o zajmu predvidjele nedopu{tenu ~inidbu, tj.
stjecanje prava vlasni{tva na nekretninama umjesto vra}anja zajma, obveze iz ugovo-
ra o zajmu imaju se prosu|ivati kao da ta nedopu{tena ~inidba nije niti ugovorena, pa
zajmodavac ima pravo na vra}anje zajma i na zatezne kamate.
(Vs H, Rev. 1739/86, od 18. 9. 1986. Psp 43 76)
Kad je predmet odrediv

^lan 50.
(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadr‘i podatke pomo}u kojih
se mo‘e odrediti ili su strane ostavile tre}em licu da ga odredi.
(2) Ako to tre}e lice ne}e ili ne mo‘e da odredi predmet obaveze, ugovor
je ni{tav.
________________________
1. Predmet nagodbe je odrediv kada je tre}oj osobi prepu{teno da utvrdi visi-
nu {tete koju je jedna strana du‘na naknaditi.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tu‘beni zahtjev kojim tu‘itelj zahti-
jeva poni{tenje izvansudske nagodbe sklopljene tijekom vo|enja disciplinskog pos-
tupka kod tu‘enika protiv tu‘itelja, kojom je ugovoreno da }e radni~ki savjet na
prvoj od sjednica oformiti stru~nu komisiju koja }e utvrditi {tetu koju je uzrokovao
tu‘itelj otu|enjem vozila tipa "Zastava 101" i tipa "Zastava 750", uzimaju}i u obzir
sve okolnosti prije samog utvr|enja, za vrijeme i poslije otu|enja vozila (starost vo-
zila, o~uvanost vozila, nekori{tenja vozila i sve ostalo u svezi s tim), te da }e tu‘itelj
nakon utvr|enja visine {tete, a nakon {to mu bude predo~ena utvr|ena visina, u pri-
mjerenom roku {tetu naknaditi. Nagodbom je odre|eno da }e visinu {tete utvrditi
stru~na komisija, koja je visinu {tete i utvrdila. Dakle, ugovorne strane su ostavile
tre}oj osobi da odredi predmet obveze, {to sukladno odredbi iz ~l. 50. st. 1. ZOO pre-
dmet obveze ~ini odredivim. Treba stoga zaklju~iti da je drugostupanjski sud pogre-
{no primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da predmet nagodbe nije odrediv i
da postoji razlog ni{tavosti nagodbe zbog neodre|enosti i neodredivosti ~inidbe."
(Vs RH, Rev. 3001/94, od 9. 9. 1997. Izbor odluka 1/1998 24/65)
III - OSNOV
Dopu{ten osnov
^lan 51.
(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopu{ten osnov.
(2) Osnov je nedopu{ten, ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Her-
cegovine, prinudnim propisima te moralu dru{tva.
(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izra‘en.
Napomena (FBiH): Odredba stava 2. ovog ~lana je izmijenjena na osnovu
~lana 9. ZPZOO ( Slu‘beni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94).
Napomena (RS): Vidjeti: ~lan 58. ZIDZOO.
________________________
1. Fiktivan je ugovor o zamjeni stanova ako je jedan ugovara~ znao da drugi
saugovara~ ne}e useliti u stan koji mu ustupa u zamjenu jer mu je dodijeljen na kori-
{tenje drugi stan.
Ne protivi se prinudnim propisima niti moralu odredba iz ugovora prema
kojoj pravo vlasni{tva nekretnine optere}ene pravom plodou‘ivanja sti~e ono lice s
kojim }e ‘ivjeti plodou‘ivalac u ~asu svoje smrti, pa je takav ugovor pravno valjan
(~lan 51. Zakona o obligacionim odnosima), kao ugovor zaklju~en pod odlo‘nim
uslovom (~lan 74. stav 2. ZOO).
3. Kako Zakon o stambenim odnosima ure|uje samo posljedice fiktivnosti
ugovora o zamjeni stanova (~lan 33. stav 1. ta~ka 6. ZSO), ne isklju~uju}i ostale ra-
zloge ni{tavosti ugovora, pravni odnosi koji proizlaze iz nedopu{tene osnove (kauze)
ovih ugovora presu|uju se po op{tim na~elima Zakona o obligacionim odnosima
(~lan 51. 53., 24).
4. Stanarsko pravo ne mo‘e biti predmet prometa pa je ni{tav ugovor prema
kojem stanar napu{ta stan n kojem ima stanarsko pravo, a za uzvrat dobiva odre|enu
nov~anu naknadu.
(Vs H, Rev. 1669/82, od 30. 5. 1984. Psp 25 70)
5. Organizacija udru‘enog rada je du‘na ispuniti obavezu iz ugovora o udru-
‘ivanju sredstava radi kupovine stana u cilju zadovoljavanja stambenih potreba ra-
dnika stranaka, pa i kada radniku prestane radni odnos nakon useljenja u stan.
Tu‘eni odbija ispunjenje ugovorne obaveze pozivom na ~lan 12. Zakona o
obligacionim odnosima, no ne vidi se zbog ~ega bi takav ugovor bio suprotan na~elu
savjesnosti i po{tenja. Tu‘eni ne navodi bilo kakve ~injenice iz kojih bi proizilazilo
da je tu‘ilac u odnosu na njega postupao maliciozno i doveo do situacije zbog koje
tu‘eni odbija da ispuni ugovornu obavezu. Ugovor je imao dopu{tenu osnovu (causu)
- ~l. 51. i 52. ZOO, a ova nije otpala prije dospije}a obaveze tu‘enog (tu‘eni i sam
priznaje da je njegova radnica raskinula radni odnos tek nakon useljenja u stani, da-
kle, po dospje}u obaveze tu‘enog da uplati svoj dio u~e{}a za kupovinu stana). Isti-
canjem da se ispunjenjem ne mo‘e ostvariti svrha ugovora tu‘eni se poziva i na ~lan
133. ZOO, ali nije postavio formalni zahtjev za raskid ugovora. Ovaj zahtjev, me|u-
tim, ne bi ni bio osnovan, jer se, u smislu ~lana 133. stav 3. ZOO, strana koja zahtje-
va raskid ugovora ne mo‘e pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po
isteku roka odre|enog za ispunjenje njene obaveze .
Ni{tavost ugovora zbog osnova

^lan 52.
Ako osnov ne postoji ili je nedopu{ten, ugovor je ni{tav.
________________________
1. Pobuda kod ugovora bez naknade (ugovor o poklonu) smatra se osnovom
ugovora, pa ako je pobuda otpala ili se nije ostvarila onda vi{e ne postoji ni osnov,
{to ugovor ~ini ni{tavim u smislu ~lana 52. Zakona o obligacionim odnosima
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je odbio kao neosnovan zahtev tu‘ilje za poni{taj ugovora o
poklonu zaklju~enog izme|u parni~nih stranaka.
Po ‘albi tu‘ilje drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu iz slede}ih
razloga:
Prvostepeni sud je odbio tu‘iljin zahtev pozivaju}i se na nedostatke - uslove
iz ~lana 111. odnosno ~lana 60. - 66. Zakona o obligacionim odnosima, mada ~inje-
ni~ni osnov na kome je taj zahtjev zasnovan uop{te ne upu}uje na primjenu ovih ma-
terijalno-pravnih propisa. Naime, u tu‘bi je navedeno da je tu‘ilja ovaj ugovor za-
klju~ila u o~ekivanju da }e time obezbijediti zajedni~ki ‘ivot sa tu‘enom porodicom i
njihovu pomo} u slu~aju potrebe, {to se nije ostvarivalo zbog poreme}aja u njihovim
me|usobnim odnosima i iseljenja tu‘ene sa porodicom nakon ~ega je tu‘ilja ostala
sama i bez o~ekivane pomo}i. Pobude kod ugovora bez naknade smatraju se osno-
vom ugovora, pa kako je pobuda otpala ili se nije ostvarila onda vi{e ne postoji ni
osnov {to ugovor ~ini ni{tavim u smislu ~lana 52. Zakona o obligacionim odnosima.
Po{to u tom pravcu prvostepeni sud uop{te nije raspravio, niti je utvrdio potrebne ~i-
njenice za primenu ovog materijalno-pravnog propisa prvostepena presuda je morala
biti ukinuta da bi prvostepeni sud u novom postupku ove ~injenice raspravio.
(Os u Zrenjaninu, G‘. 634/99, od 31. 3. 2000)
2. Pobuda da se u~ini poklon ulazi u sam osnov ugovora o poklonu, pa kad
pobuda otpadne, onda otpada i sam osnov ugovora, {to vodi ni{tavosti ugovora
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju tu‘ilac je tu‘enoj, u toku trajanja braka,
poklonio odre|ene nekretnine vo|en motivom {to mu je tu‘ena bila bra~ni drug i da
bi tu‘ena kao suvlasnik mogla da podigne kredit za renoviranje i adaptaciju ku}e.
Me|utim, tu‘ena nije uspjela da dobije kredit, a i brak stranaka je razveden,
pa je izme|u pravnih stranaka prestala zajednica ‘ivota.
Pobuda za ~injenje poklona kod ugovora o poklonu, ulazi u sam osnov, pa
kad pobuda ostane iznevjerenom, kad drugim rje~ima otpadne, otpada i sam osnov -
kauza ugovora, radi ~ega je shodno ~lanu 52. Zakona o obligacionim odnosima ugo-
vor ni{tav.
U ovom sporu ispostavilo se da su pobude zbog kojih je u~injen sporni po-
klon ostale neostvarene, jer niti je tu‘ena ostala bra~nom suprugom tu‘ioca kod po-
klonodavca, niti je realizovana namjera dobijanja kredita uz pomo} svojstva tu‘ene
kao suvlasnika, a {to je ona postala upravo uz pomo} spornog poklona, pa su u takvoj
situaciji ni‘estepeni sudovi pravilno odlu~ili kada su tu‘benom zahtjevu udovoljili
utvrdiv{i da je sporni ugovor o poklonu ni{tav.
(Vs S, broj Rev. 4409/99, od 20. 10. 1999)
3. Ni{tav je ugovor o darovanju kad je predmet darovanja nepostoje}a nekre-
tnina.
Iz obrazlo‘enja:
"Odlu~uju}i o tu‘benom zahtjevu kojim tu‘iteljica tra‘i utvr|enje postojanja
svog suvlasni~kog prava u dijelu od 1/2 prostorija ku}e sagra|ene na zgr.~. i da je
nositelj prava kori{tenja na zemlji{tu koje ~ini sastavni dio zgrade , te da se prvo i
drugo tu‘enike obve‘e ukloniti gara‘e izgra|ene na istoj ~estici i nekretnine predati
tu‘iteljici u posjed, sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su tu‘beni
zahtjev ocijenili neosnovanim.
U zemlji{nim knjigama upisano re~eno stvarno pravo tu‘iteljice, da je do tog
upisa do{lo temeljem darovnog ugovora sklopljenog dana 28. velja~e 1980. godine
izme|u tu‘iteljice i ranijeg stvarnopravnog ovla{tenika M.G., da u vrijeme sklapanja
darovnog ugovora zemlji{noknji‘no stanje nije bilo u skladu s fakti~nim stanjem, jer
sporna ku}a nije postojala, obzirom da je neposredno nakon Drugog svjetskog rata
izgorjela tako da su ostali samo zidovi koji su uz dozvolu biv{e Op}ine R., kao nosi-
telja prava kori{tenja na zemlji{tu ispod zgrade, sru{eni jo{ prije 1970. godine i na
mjestu zgrade prednik tu‘enice izgradio gara‘e.
Budu}i u vrijeme sklapanja re~enog darovnog ugovora na kojeg se tu‘iteljica
poziva kao naslov stjecanja svog vlasni~kog prava na spornoj ku}i, ku}a nije postoja-
la, sudovi su osnovano zaklju~ili da predmet darovanja nije mogla biti zgrada kao ne-
postoje}a stvar i da se stoga radilo o apsolutno ni{tavom ugovoru temeljem kojeg tu-
‘iteljica nije mogla ste}i stvarno pravo ~ije utvr|enje tu‘iteljica tra‘i."
(Vs RH, Rev 902/00, od 17. 1. 2001. Izbor odluka 1/2002 35)
4. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana ako nije postojala osnova za njegovo
zaklju~enje ili ta osnova nije dopu{tena.
5. Lice koje je potpuno nesposobno da shvati zna~aj svojih radnji i upravlja

svojim postupcima ne mo‘e izraziti volju, pa je ugovor koje ono "zaklju~i" ni{tav, a
ne ru{ljiv
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su poni{tili ugovore o do‘ivotnom izdr‘avanju, zajedni-
~koj izgradnji i poklonu, koje je za ‘ivota, zaklju~io pokojni H.S.
Sva tri ugovora pokojni H.S. je zaklju~io u stanju du{evne bolesti (depresivno-an-
ksiozni sindrom) koja fundamentalno uti~e na psihi~ki i kognitivni status, tako da ni-
je bio u stanju da adekvatno procijeni zna~aj pravnih poslova u kojima je u~estvovao,
a to zna~i ni sposoban da razumije smisao i posljedice svojih postupaka. To je sud ut-
vrdio na osnovu vje{ta~enja.
Prema ~lanu 26. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor se zaklju~uje sa-
glasno{}u volja. Izjava volje, prema ~lanu 28. stav 2. istog zakona, mora biti slobo-
dna, a takvu volju mo‘e izraziti jedino mentalno zdrava osoba. Po{to pokojni H.S. u
vrijeme zaklju~enja ugovora nije bio u stanju da svoju volju izrazi, ugovori i nisu
mogli nastati, bez obzira {to ih je on potpisao. Zato su ti ugovori suprotni propisima
koji imaju imperativni karakter. Uz to, oni su li{eni i osnova (kauze), jer ako jedna
strana nije u stanju da izrazi volju ne mo‘e se govoriti ni o podudarnoj volji druge
ugovorne strane. S obzirom na to zaklju~eni ugovori su ni{tavi, u smislu ~lana 103.
stav 1. i ~lana 52. Zakona o obligacionim odnosima.
U reviziji se neosnovano ukazuje na rok iz ~lana 117. stav 2. za pobijanje ru{-
ljivih ugovora. Po ~lanu 111. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor je ru{ljiv ako
ga je zaklju~ilo ograni~eno poslovno sposobno lice. U ovom slu~aju, ugovor nije za-
klju~ilo takvo lice, ve} lice koje uop{te nije bilo u stanju da izrazi volju. Zbog toga,
zaklju~eni ugovori i ne pripadaju kategoriji ru{ljivih, ve} ni{tavih ugovora.
(Vs S, broj Rev. 3118/98, od 17. 6. 1998)
6. Povrat iznosa danog u svrhu igranja hazardne igre (kartanje) ne mo‘e se
zahtijevati tu‘bom.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski su sudovi pravilno primijenili odredbu ~l. 104. Zakona o ob-
veznim odnosima koji je, tako|er, na temelju odredbe ~l. 1. Zakona o preuzimanju
Zakona o obveznim odnosima preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO). U
ovom je slu~aju, naime, sporno ima li pravo tu‘itelj tra‘iti od tu‘enika povrat kn
koje je, kako je u tu‘bi navedeno, tu‘itelj dao tu‘enom u zajam. U postupku je me|u-
tim utvr|eno da se radi o ugovoru s nedopu{tenom osnovom (~l. 51. i 52. ZOO), jer
je pozajmljen novac radi igranja hazardne igre (kartanja), a imaju}i u vidu okolnosti
slu~aja, odnosno utvr|enje da su se i tu‘itelj i tu‘eni bavili hazardnim igrama, karta-
njem za novac, pravilan je zaklju~ak ni‘estupanjskih sudova da takav ugovor ne proi-
zvodi nikakav pravni u~inak i da tu‘itelj svoje potra‘ivanje ne mo‘e realizirati."
7. Fiktivan ugovor o zamjeni stanova, zaklju~en izme|u nosilaca stanarskog
prava prije stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima SRBiH, ne osna‘uje se
protekom vremena.
8. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana ako je naknadno poni{ten akt o dodjeli i
stan dodijeljen na kori{tenje drugom licu, po je osnovan zahtjev davaoca stana na ko-
ri{tenje da mu prvi sticalac preda u posjed stan.
9. Kod ugovora bez naknade, pobude iz kojih je ugovor zaklju~en sastavni su
dio samog ugovora
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju u prvostepenom postupku, tu‘ena je za
sklapanje braka sa tu‘iocem tra‘ila da joj prepi{e cijelu svoju imovinu, ali se na kraju
zadovoljila sa 1/2 dijela sporne nepokretnosti.
Do zaklju~enja braka nije do{lo, po{to je u me|uvremenu do{lo do te{kog po-
reme}aja me|usobnih odnosa, do sva|a i tu~a. Tu‘ena je odbijala tu‘ioca od sebe go-
vore}i mu da je prljav, a kuvala mu je hranu koju on ne mo‘e da jede. Pri takvom
stanju stvari, i po mi{ljenju drugostepenog suda ove ~injenice dovoljno ilustruju pos-
tojanje grube nezahvalnosti od strane tu‘ene, a to je prema pravnim pravilima imo-
vinskog prava razlog za raskid ugovora o poklonu. Ovaj ugovor ne mo‘e biti odr‘an i
zbog toga {to je nesumnjivo otpao motiv zbog kojeg je tu‘ilac tu‘enoj poklonio spor-
ne nepokretnosti.
Naime, do zaklju~enja braka izme|u stranaka nije do{lo, a to je bila osnovna
tu‘io~eva pobuda za zaklju~enje ugovora o poklonu. Kod ugovora bez naknade, po-
bude iz kojih je ugovor zaklju~en sastavni su dio samog ugovora, pa kada osnov ne
postoji, onda je i takav ugovor ni{tav u smislu odredbe ~lana 52. Zakona o obligaci-
onim odnosima.
(Os u Zrenjaninu, broj G‘.458/95, od 26..2. 1997)
Pobude za zaklju~enje ugovora

^lan 53.
(1) Pobude iz kojih je ugovor zaklju~en ne uti~u na njegovu punova‘nost.
(2) Ali, ako je nedopu{tena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugo-
vara~a da zaklju~i ugovor i ako je to drugi ugovara~ znao ili morao znati, ugo-
vor }e biti bez dejstva.
(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo ni kad drugi ugovara~ nije
znao da je nedopu{tena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovara~a.
________________________
1. Nedopu{tena je pobuda darodavca da u~ini poklon tre}em licu da bi li{io
naslje|a zakonskog nasljednika i na taj na~in ga kaznio samo zbog toga {to je zaklju-
~io brak sa pripadnikom druge nacionalnosti, jer je u suprotnosti sa moralnim na~eli-
ma samoupravnog socijalisti~kog dru{tva, pa ovakav darovni ugovor ne proizvodi
pravno dejstvo i kada obdareni nije znao za nedopu{tenu pobudu.
2. Pobuda (motiv) po pravilu ne utje~e na valjanost ugovora, ali nedopu{tena
pobuda pod odre|enim pretpostavkama dovodi i do nevaljanosti ugovora.
Od osnove ugovora valja razlikovati njegove motive. Dok osnova obja{nja-
va obvezu ugovornih stranaka, motiv daje obja{njenje za samu osnovu. Motiv, u pra-
vilu, ne utje~e na valjanost ugovora, ali nedopu{teni motiv pod odre|enim pretpos-
tavkama dovodi i do nevaljanosti ugovora.
3. Pobude iz kojih je ugovor zaklju~en ne uti~u na njegovu punova‘nost. Ali
ako je nedopu{tena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovora~a da zaklju~i
ugovor i ako je to drugi ugovara~ znao, ili morao znati, ugovor }e biti bez dejstva
Iz obrazlo‘enja:
înjenica da je tu‘eni znao da je primalac izdr‘avanja, njegov otac, du‘e vre-
me bolovao od neizlje~ive bolesti, a predmetni ugovor je zaklju~en tek u trenutku ka-
da je njegovo zdravstveno stanje bilo u toj mjeri pogor{ano da je bila gotovo izvjesna
bliska smrt, zatim ~injenica da je primalac izdr‘avanja u tom trenutku pored tu‘enog
imao i suprugu, koja bi kao zakonski nasljednik polagala pravo na dio imovine, te
najzad, da je nedugo nakon smrti svog oca tu‘eni prodao tre}em licu ku}u koja je bi-
la predmet ugovora i tra‘io iseljenje tu‘ilje, nesumnjivo ukazuje da su pobude iz ko-
jih je tu‘eni zaklju~io sporni ugovor le‘ale upravo u ~injenici da je bilo izvjesno blis-
ko nastupanje smrti primaoca izdr‘avanja, te da nakon njegove smrti mo‘e do}i do
podjele imovine izme|u tu‘ene i tu‘ilje, kao mogu}ih nasljednika, {to je tu‘eni o~i-
gledno ‘elio da sprije~i, a {to je njegovom ocu, primaocu izdr‘avanja, moralo biti po-
znato.
Pri tom ~injenica da tu‘eni nije izvr{avao obaveze iz ugovora, {to su utvrdili
ni‘estepeni sudovi, ne mo‘e biti razlog za poni{taj, ve} eventualno za raskid ugovo-
ra, ali u konkretnom slu~aju ova ~injenica uz ostale okolnosti, tako|e ukazuje da tu-
‘eni nije ni zaklju~io ugovor sa namjerom da isti izvr{ava, ve} upravo da bi isklju~io
pravo tu‘ilje da dio imovine naslijedi.
Kako su navedene okolnosti, po nala‘enju Vrhovnog suda, bitno uticale na
odluku tu‘enog da zaklju~i sporni ugovor, {to je primaocu izdr‘avanja, s obzirom na
njegovo zdravstveno stanje i okolnosti pod kojim je ugovor zaklju~en moralo biti po-
znato, to ovakav ugovor u smislu ~lana 53. stav 2. ZOO ne proizvodi pravno dejstvo.
(Vs S, broj Rev. 4641/97, od 4. 2. 1998)
4. Ni{tava je u cjelini nagodba kad je motiv sklapanja nagodbe (kojom se tu-
‘itelji odri~u daljnjih tra‘bina s naslova naknade {tete) bila usmeno preuzeta obveza
nedopu{tenog i neispunjivog sadr‘aja (omogu}iti zaposlenje odnosno stjecanje miro-
vina tu‘iteljima)
(Vs H, Rev. 1533/82, od 3. 11. 1982. Psp 22/55)
IV - SPOSOBNOST
Ugovori pravnog lica
^lan 54.
(1) Pravno lice mo‘e zaklju~ivati ugovore u pravnom prometu u okviru
svoje pravne sposobnosti.
(2) Ugovor zaklju~en protivno odredbi stava 1. ovog ~lana nema pravno
dejstvo.
(3) Savjesna strana mo‘e zahtijevati naknadu {tete koju je pretrpjela
uslijed zaklju~enja ugovora koji nema pravno dejstvo.
________________________
1. Ugovor o snimanju i kupovini gramofonskih plo~a zaklju~en po narud‘bi
organizacije udru‘enog rada koja ne obavlja djelatnost prometa ovakvim plo~ama, ne
proizvodi pravno dejstvo.
2. Ne proizvodi pravno dejstvo ugovor koji je organizacija udru‘enog rada
zaklju~ila van okvira svoje osnovne i sporedne djelatnosti.
(Vs BiH, P‘. 299/86. od 27. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 4)
3. Budu}i da lokalnim i nekategorisanim putevima upravlja samoupravna in-
teresna zajednica za lokalne puteve, mjesna zajednica nije ovla{tena da zaklju~i ugo-
vor o na~inu kori{tenja i odr‘avanja takvog puta. Takav ugovor nema pravno dejstvo.
Saglasnost za zaklju~enje ugovora

^lan 55.
(1) Kad je statutom ili drugim op{tim aktom preduze}a odre|eno i u sud-
ski registar upisano da njen zastupnik mo‘e zaklju~iti odre|eni ugovor samo uz
saglasnost nekog organa, saglasnost se mo‘e dati prethodno, istovremeno ili na-
knadno, ako {to drugo nije upisano u registar.
(2) Druga strana ima pravo da pozove preduze}e da se njen ovla{}eni or-
gan u primjerenom roku izjasni da li daje saglasnost, pa ako to ovaj ne u~ini,
smatra}e se da saglasnost nije data.
(3) Naknadna saglasnost ima povratno dejstvo, ako druk~ije nije ugovo-
reno.
(4) Ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor nije ni zaklju~en.
(5) Kad se prema odredbama ovog ~lana smatra da ugovor nije zaklju-
~en, savjesna strana mo‘e zahtijevati od preduze}a pravi~nu naknadu.
(6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slu~aju kada je statu-
tom ili drugim op{tim aktom preduze}a odre|eno da zastupnik mo‘e sklopiti
neki ugovor samo zajedno s odre|enim organom tog preduze}a.
statutom ili drugim samoupravnim i rije~: sudski brisane su. Rije~i: organizaci-
ja udru‘enog rada zamijenjene su rije~ima: pravnog lica , a rije~: njen rije~ju
njegov .
U stavu 2. rije~i: organizaciju udru‘enog rada zamijenjene su rije~ima:
pravno lice , a rije~: njen rije~ju: njegov .
U stavu 5. rije~i: organizacije udru‘enog rada zamjenjene su rije~ima: pra-
vnog lica .
U stavu 6. rije~i: statutom ili drugim samoupravnim brisane su. Rije~i: or-
ganizacije udru‘enog rada zamjenjene su rije~ima: pravnog lica , a rije~i: te orga-
nizacije rije~ima: tog pravnog lica .
________________________
1. Nepunova‘an je ugovor koji je zaklju~io zastupnik dru{tvenog preduze}a
bez saglasnosti radni~kog savjeta, ako je obaveza pribavljanja saglasnosti bila upisa-
na u sudski registar.
Iz obrazlo‘enja:
Pobijanom presudom prvostepeni sud je udovoljio tu‘benom zahtjevu s obra-
zlo‘enjem da je na tu‘itelja, na osnovu ugovora o dioni~arskom ulogu tu‘enog u
osnivanju banke, preneseno pravo kori{tenja na navedenim poslovnim prostorijama,
te da za rje{enje spora nije bitno je li zastupnik tu‘enog imao ovla{}enje radni~kog
savjeta da zaklju~i ugovor. Ako je zastupnik tu‘enog postupio suprotno op}em aktu,
po mi{ljenju suda, nadle‘ni organ poduze}a mo‘e zahtijevati njegovu odgovornost
zbog nezakonitog rada ili tra‘iti poni{tenje ugovora.
Po odredbama ~lana 170. stav 2. Zakona o poduze}ima, koji je bio na snazi u
vrijeme zaklju~ivanja ugovora o dioni~kom ulogu ("Slu‘beni list SFRJ", br. 77/88,
40/89, 46/90), statutom odnosno pravilima preduze}a moglo se ograni~iti ovla{}enje
zastupnika za sklapanje odre|enih ugovora, a moglo se urediti i da zastupnik u ime
preduze}a sklapa ugovore uz saglasnost radni~kog savjeta odnosno drugog organa.
Ovla{}enje zastupnika odnosno ograni~enje njegovih ovla{}enja upisivalo se u sud-
ski registar. Kad zastupnik zaklju}i ugovor protivno ovla{}enju iz op}eg akta, koje je
upisano u sudski registar, odnosno kad zaklju~i ugovor bez saglasnosti radni~kog sa-
vjeta, ako mu je ona potrebna, a naknadno zatra‘ena saglasnost nije data, po odre-
dbama ~lana 55. stav 4. Zakona o obveznim odnosima - ZOO, smatra se da ugovor
nije zaklju~en, a savjesnoj stranci pripada pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. stav
5. ZOO). Dakle, za odlu~ivanje o zahtjevu tu‘itelja prethodno je potrebno utvrditi je
li izme|u stranaka zaklju~en punova‘an ugovor o dioni~kom ulogu i u tom pravcu
ispitati, na osnovu statuta tu‘enog, na koji je na~in ure|eno pitanje ovla{}enja zastu-
pnika za zaklju~ivanje ugovora, odnosno kako je ono upisano u sudski registar.
(Vs FBiH, P‘. 95/97, od 8.7.1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 26)
2. U slu~aju da je zastupnik organizacije udru‘enog rada, protivno statutu ili
drugom samoupravnom op{tem aktu, zaklju~io ugovor bez saglasnosti ovla{tenog or-
gana, smatra se da ugovor nije zaklju~en, ali u tom slu~aju druga savjesna strana ima
pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je dru{tveno pravno lice
zaklju~ilo ugovor suprotno statutu ili drugom op{tem aktu ugovor ostaje na snazi,
osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (~lan 22. ZOO).
(Vs BiH, P‘. 473 /86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 1)
Ugovor poslovno nesposobnog lica

^lan 56.
(1) Za zaklju~enje punova‘nog ugovora potrebno je da ugovara~ ima po-
slovnu sposobnost koja se tra‘i za zaklju~enje tog ugovora.
(2) Ograni~eno poslovno sposobno lice mo‘e bez odobrenja svog zakon-
skog zastupnika zaklju~ivati samo one ugovore ~ije mu je zaklju~ivanje zako-
nom dozvoljeno.
(3) Ostali ugovori tih lica ako su zaklju~eni bez odobrenja zakonskog
zastupnika ru{ljivi su, ali mogu biti osna‘eni njegovim naknadnim odobrenjem.
________________________
1. Nije valjan kupoprodajni ugovor, ako jedna od stranaka u ~asu zaklju~enja
ugovora nije zbog du{evnog oboljenja bila u stanju shvatiti njegov zna~aj. Pri tome,
bez uticaja je na odlu~ivanje okolnost da je poslovna sposobnost toj stranci bila odu-
zeta tek nakon zaklju~enja ugovora.
2. Poni{tenje ugovora {to ga je sklopila osoba kojoj je djelomi~no oduzeta po-
slovna sposobnost mo‘e se zahtijevati u rokovima iz ~l. 117. Zakona o obveznim
odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
"Pravo da se zahtijeva poni{tenje pobojnog ugovora suglasno odredbi ~l. 117.
st.1. Zakona o obveznim odnosima prestaje istekom roka od jedne godine od sazna-
nja za razlog pobojnosti, odnosno prestanka prinude. To pravo u svakom slu~aju
prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (st.2. ~l. 117. ZOO).
Ugovori {to ih je zaklju~ila osoba kojoj je djelomi~no oduzeta poslovna sposobnost,
bez odobrenja zakonskoga zastupnika kada je ono potrebno, pobojni su a ne apsolu-
tno ni{tavi i njihovo se poni{tenje zbog navedenih razloga mo‘e tra‘iti tako|er u ro-
kovima predvi|enima odredbom ~l. 117. Zakona o obveznim odnosima koji su ov-
dje, kako je re~eno, istekli."
3. Nepostoje}i je ugovor koji zaklju~i umobolno lice, iako ugovara~ u vrijeme

zaklju~enja nije bio li{en poslovne sposobnosti, ako zbog du{evnog oboljenja nije
bio u stanju da shvati zna~aj ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je za zaklju~enje punova‘nog
ugovora potrebno da ugovara~ ima poslovnu sposobnost koja se tra‘i za zaklju~enje
tog ugovora (~lan 56. stav 1). Takvu poslovnu sposobnost nema lice koje, iako jo{ ni-
je li{eno poslovne sposobnosti, zbog du{evnog oboljenja nije bilo u stanju da shvati
zna~aj ugovora koji je zaklju~ilo. Ugovor koji zaklju~i takvo lice smatra se neposto-
je}im.
4. Ni{tav je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju zaklju~en s te{kim plu}nim bo-
lesnikom dva dana pred smrt, koji usljed bolesti nije bio u stanju da razumno rasu|u-
je, iako nije bio li{en poslovne sposobnosti.
5. Ugovor o darovanju u svojstvu daroprimca mo‘e punova‘no zaklju~iti i
djelimi~no poslovno sposobno lice (u konkretnom slu~aju maloljetnik star {esnaest
godina).
6. Ni{tav je ugovor koji je sklopila osoba nesposobna za rasu|ivanje bez ob-
zira na to {to joj u vrijeme sklapanja tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzeta
poslovna sposobnost.
(Vs H, Rev. 767/87, od 21. 8. 1986. Psp 33 78)
7. Sud }e, pozivom na odredbu ~lana 56. stav 1. ZOO, po zahtjevu nasljedni-
ka ugovorne stranke, utvrditi da je ni{tav ugovor ako ustanovi da su u vrijeme zaklju-
~enja ugovora postojale ~injeni~ne i pravne pretpostavke za potupno oduzimanje po-
slovne sposobnosti ugovara~a, iako postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti
nije bio pokrenut do smrti ugovorne stranke.
(Vs BiH, Rev. 639/85, od 24. 4.1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 5)
Pravo saugovara~a poslovno nesposobnog lica

^lan 57.
(1) Saugovara~ poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu po-
slovnu nesposobnost mo‘e odustati od ugovora koji je zaklju~io sa njim bez odo-
brenja njegovog zakonskog zastupnika.
(2) Isto pravo ima i saugovara~ poslovno nesposobnog lica koji je znao za
njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje
svog zakonskog zastupnika.
(3) Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu ne-
sposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika,
ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego {to taj rok
istekne.
Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni

^lan 58.
(1) Saugovara~ poslovno nesposobnog lica koji je zaklju~io ugovor sa
njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika mo‘e pozvati zakonskog
zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor.
(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva
da ugovor odobrava, smatra}e se da je odbio da d odobrenje.
Kad ugovara~ stekne poslovnu sposobnost poslije
zaklju~enja ugovora
^lan 59.
Poslovno sposobno lice mo‘e zahtijevati da se poni{ti ugovor koji je bez
potrebnog odobrenja zaklju~ilo za vrijeme svoje ograni~ene poslovne sposo-
bnosti samo ako je tu‘bu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja po-
tpune poslovne sposobnosti.
V - MANE VOLJE
Prijetnja
^lan 60.
(1) Ako je ugovorna strana ili neko tre}i nedopu{tenom prijetnjom iza-
zvao opravdani strah kod druge strane tako da je ova zbog toga zaklju~ila ugo-
vor, druga strana mo‘e tra‘iti da se ugovor poni{ti.
(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom
opasno{}u ugro‘en ‘ivot, tijelo i drugo zna~ajno dobro ugovorne strane ili tre-
}eg lica.
________________________
1. Stranka koja iznese svoj stav o posljedici odre|enog postupka druge ugo-
vorne strane, ne ~ini prijetnju koja uti~e na va nost ugovora
Iz obrazlo‘enja:
Tu eni je potpisao aneks ugovora koji mu je tu eni dostavio zajedno sa pi-
smom u kome, pored ostalog, stoji da }e tu eni smatrati da je ugovor raskinut ukoliko
aneks ugovora ne bude prihva}en.
Prema ~lanu 60. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako je ugovorna
strana ili neko tre}i nedopu{tenom prijetnjom izazvao neopravdan strah kod druge
strane, tako da je ova zaklju~ila ugovor, druga strana mo e tra iti da se ugovor poni-
{ti. U ovom slu~aju nema ni nedopu{tene prijetnje ni opravdanog straha.
Prijetnja je - stavljanje u izgled nekog zla. Ovdje toga nema. U pismu se sa-
mo iznosi {ta }e tu eni smatrati ako tu ilac ne potpi{e aneks ugovora. Tu eni je stran-
ka u ugovoru, ravnopravna sa tu iocem. Njena volja u zaklju~enom ugovoru nije ni
ja~a ni slabija od volje tu ioca. Iza te volje ne stoji autoritet vlasti. Zato se njegovo
shvatanje o zna~aju neprihvatanja aneksa, ne mo e uzeti kao prijetnja, pogotovu ne
kao nedopu{tena prijetnja. U pismu se ustvari samo najavljuje nastanak eventualnog
spora a po{to rje{avanje tog spora ne zavisi od volje tu enog, njegovo pismo, po ra-
zumnoj ocjeni, nije moglo biti shva}eno kao stavljanje u izgled tu iocu nekog zla.
Postupak koji se ne mo e kvalifikovati kao prijetnja, pogotovu ne kao nedo-
pu{tena prijetnja, ne mo e, po razumnoj ocjeni, izazvati opravdan strah. Prema ~lanu
60. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, strah se smatra opravdanim ako se iz
okolnosti vidi da je ozbiljnom opasno{}u ugro en ivot, tijelo ili drugo zna~ajno do-
bro ugovorne strane ili tre}eg lica. Takve opasnosti ovdje nema. Izra eno shvatanje o
pravnom dejstvu neprihvatanja aneksa mo e da izazove spor izme|u ugovornih stra-
na, ali se tim sporom ne ugro ava ni ivot ni tijelo ni drugo zna~ajno dobro ugovorne
strane. Sporove rje{ava sud, pa bi rije{io i spor o va nosti ugovora poslije neprihvata-
nja aneksa, kao {to je rije{io i spor u ovoj parnici.
S obzirom na re~eno, u reviziji se neosnovano navodi da postoje uslovi za
primjenu ~lana 60. Zakona o obligacionim odnosima i da su sudovi pogrije{ili {to su
odbili zahtjev da se poni{ti aneks ugovora.
(Vs S, broj Rev. 4313/97, od 1. 12. 1997. - ZIPS, broj 947)
2. Prodavac automobila du‘an je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca,
uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom
krivnjom ve} pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku ispo-
ruke cijena nije bila mijenjana).
(Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2)
3. Prijetnja raskidom ugovora ne mora imati zna~enje prinude odnosno prije-
tnje u smislu odredaba ~l. 60. Zakona o obveznim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tu‘beni zahtjev kojim tu‘itelji tra‘e
od tu‘enika povrat dijela razlike cijene stana koji je bio predmetom ugovora o kupo-
prodaji od 29. XII. 1987. godine sklopljenog izme|u tu‘itelja kao kupaca i tu‘enika
kao prodavatelja i proizvo|a~a stanova za tr‘i{te ispla}ene na temelju aneksa istog
ugovora od 25. VIII. 1988. godine i 12. IV. 1989. godine. Tu‘beni zahtjev temelji se
na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvr|enu kupoprodajnu cijenu tu‘enik je-
dnostrano obra~unao protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima - ZOO
("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94), a da su tu‘itelji izvr{ili isplatu da bi iz-
bjegli veliku {tetu koja bi im nastala u slu~aju raskida ugovora kojim je tu‘enik prije-
tio pozivaju}i ih na isplatu razlike cijene. Ocijeniv{i tu‘beni zahtjev neosnovanim,
ni‘estupanjski sudovi su zaklju~ili da tu‘iteljima ne pripada pravo na povrat predme-
tnih sredstava jer da ne postoje uvjeti iz ~l. 211. ZOO, budu}i da nisu dokazali da su
zadr‘ali pravo vra}anja, ili da su platili da bi izbjegli prinudu (prvostupanjski sud), a
osim toga da se tu‘itelji u ovoj parnici ne mogu s uspjehom niti pozivati na postoja-
nje prinude, odnosno prijetnje, jer da ugovori sklopljeni pod prinudom, odnosno pri-
jetnjom, predstavljaju pobojne ugovore koji proizvode pravne u~inke i obvezuju ugo-
vorne strane sve dok ne budu konstitutivnom presudom poni{teni (drugostupanjski
sud). Pravilno je navedeno pravno shva}anje drugostupanjskog suda da se tu‘itelji ne
mogu pozivati na prinudu, odnosno prijetnju, kao razlog relativne ni{tavosti aneksa
ugovora na temelju kojih su izvr{ili sporno pla}anje, jer nisu zahtijevali njihovo po-
ni{tenje, a osim toga prijetnja raskidom ugovora ne mora imati zna~enje prinude
odnosno prijetnje u smislu odredbe ~l. 60. ZOO."
4. Prijetnja kao oblik prisile ili prinude mo‘e biti razlog za potpuno ili djelo-
mi~no poni{tenje ugovora samo u slu~aju ako se radi o nedopu{tenoj prijetnji.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi ~l. 60. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (koji se primjenju-
je kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 53/91) ako ugovorna stra-
na ili netko tre}i nedopu{tenom prijetnjom izazove opravdani strah od druge strane
tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana mo‘e tra‘iti da se ugovor po-
ni{ti. U konkretnom slu~aju tu‘itelji-protutu‘enici tvrde da su bili prinu|eni na skla-
panje spornog ugovora, odnosno njegove odredbe o pla}anju naknade pod nepovo-
ljnim uvjetima, jer da u protivnom nisu mogli legalizirati svoj postoje}i bespravno iz-
gra|eni stambeni objekt. Prijetnja kao oblik prisile ili prinude mo‘e biti razlog za po-
tpuno ili djelomi~no poni{tenje ugovora samo u onom slu~aju ako se radi o nedopu-
{tenoj prijetnji koja izaziva opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga
prisiljena sklopiti ugovor. Pored neosporne ~injenice da se ovdje radilo o bespravnoj
gradnji, pravilan je zaklju~ak da se ovdje nije radilo o nedopu{tenoj prijetnji ru{e-
njem, pa je pravilan i zaklju~ak da ne postoje zakonski uvjeti za djelomi~no poni{te-
nje spornog ugovora. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem ~l. 393. Zakona o par-
ni~nom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne no-
vine", broj 53/91) odbiti reviziju tu‘itelja-protutu‘enika kao neosnovanu."
5. Ne mo‘e se tra‘iti poni{tenje poravnanja zaklju~enog pod uticajem prije-
tnje izvr{enja jer izvr{enje nije nedopu{tena radnja.
(Vs BiH, Rev. 513/88. od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 54. Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz ~lan 1096. ZOO)
6. Oporuka je nevaljana ako je dana pod prijetnjom ili prisilom, koje mogu
biti fizi~ke ili psihi~ke.
Iz obrazlo‘enja:
"Oporuka je formalan pravni posao i potrebno je da je na~injena u obliku koji
je predvi|en za valjano oporu~ivanje, ali u odnosu na pitanje valjanosti i nevaljanosti
oporuke, postoje zakonski kriteriji kojima se to prosu|uje. Oporuka bi bila nevaljana
zbog sile, prijetnje ili prijevare, a nije neophodno da je ta potekla od one osobe u ~iju
je korist ostavitelj oporu~io, jer }e biti nevaljana iako su sila, prijetnja ili prijevara
potekle od tre}e osobe, ali te ~injenice moraju u postupku biti utvr|ene. Valja dodati
da prijetnja kao mana volje ne podrazumijeva pogre{nu predstavu o stvarnosti, {to je
obilje‘je zablude i prijevare, ve} je rije~ o volji koja je izraz to~ne predstave stvar-
nosti, ali koja je izjavljena kao rezultat odre|enog pritiska, a pritisak treba biti u~i-
njen upotrebom fizi~ke sile i izazivanjem straha (~l. 60. Zakona o obveznim odnosi-
ma - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO). Dakle, razlikuju se
dvije vrste prinude: fizi~ka i psihi~ka prinuda ili prijetnja gdje se kod fizi~ke radi o
upotrebi fizi~ke sile u momentu davanja izjave (zlostavljanjem, nano{enjem tjelesnih
ozljeda, fizi~kim mu~enjem i sl.), a kod psihi~ke ~ini se pritisak na volju onoga koji
daje izjavu izazivanjem straha od budu}e opasnosti koja }e se dogoditi njemu ili nje-
govim bliskim osobama ili tre}im osobama."
(Vs RH, Rev 1694/96. - Izbor odluka 1/1997 30)
Bitna zabluda
^lan 61.
(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa
kojim se zaklju~uje ugovor ako se zaklju~uje s obzirom na to lice, kao i na okol-
nosti koje se po obi~ajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlu-
~nim, a strana koja je u zabludi ne bi ina~e zaklju~ila ugovor takve sadr‘ine.
(2) Strana koja je u zabludi mo‘e tra‘iti poni{tenje ugovora zbog bitne
zablude, osim ako pri zaklju~enju ugovora nije postupala s pa‘njom koja se u
prometu zahtijeva.
(3) U slu~aju poni{tenja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana
ima pravo da tra‘i naknadu pretrpljene {tete bez obzira na to {to strana koja je
u zabludi nije kriva za svoju zabludu.
(4) Strana koja je u zabludi ne mo‘e se na nju pozivati ako je druga stra-
na spremna da izvr{i ugovor kao da zablude nije bilo.
________________________
1. Ne mo‘e se pozivati na zabludu stranka, koja se prije potpisivanja ugovora
o nagodbi, nije upoznala sa njezinim sadr‘ajem.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora jest zahtjev tu‘itelja za poni{tenje nagodbe zaklju~ene sa II
tu‘enikom 31. I 1996. godine, a koja se zasniva na tvrdnji da je prilikom zaklju~enja
nagodbe bio u bitnoj zabludi jer je smatrao da potpisuje primljenu isplatu, a ne nago-
dbu kojom bi se odrekao budu}ih potra‘ivanja.
Prvostupanjski je sud udovoljio tu‘benom zahtjevu poni{tiv{i predmetnu na-
godbu u to~ki II., kojom je re~eno da su se stranke sporazumjele da se zahtjev za na-
knadu {tete kona~no rije{i na na~in da osiguranje plati u ime osiguranika o{te}enom
tu‘itelju iznos od .. kn za potpuno podmirenje svih zahtjeva o{te}ene stranke iz
nezgode opisane u to~ki I. nagodbe (nematerijalna {teta: za boli, strah, trajne poslje-
dice i naru‘enje), te da nakon toga u svezi s tom nezgodom ne}e imati nikakovih
daljnjih zahtjeva niti od osiguranja, niti od bilo koje fizi~ke ili pravne osobe.
U razlozima svoje odluke navodi da tu‘itelj nije shvatio da potpisuje primitak
novca, te da je prilikom zaklju~enja nagodbe tu‘itelj bio u bitnoj zabludi u smislu
odredbe ~l. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO, jer je smatrao da
potpisuje primitak novca, a ne nagodbu o namirenju.
Osnovano II tu‘enik ukazuje da se ne radi o bitnoj zabludi u smislu navedene
odredbe ~l. 61. ZOO.
Okolnost, na koju se poziva tu‘itelj, da nije shvatio da potpisuje nagodbu
(ve} primitak naknade) sama po sebi ukazuje da prilikom potpisivanja nagodbe nije
postupio s pa‘njom koja se u prometu zahtjeva (~l. 61. st. 2. ZOO). Naime, prilikom
potpisivanja nagodbe se treba upoznati sa njegovim sadr‘ajem, a ukoliko to nije u~i-
nio, to ide na njegovu {tetu. Stoga kad je tu‘itelj potpisao jedno (nagodbu) smatraju}i
da potpisuje drugo (isplatu) ne radi se o ispri~ivoj, odnosno bitnoj zabludi, te je
prvostupanjski sud pogre{no primijenio odredbu ~l. 61. st. 2. ZOO kada je poni{tio
navedenu nagodbu."
(@s Zagreb, G‘. 7341/99, od 12. 3. 2002. Izbor odluka 1/2002 33)
2. Pravo da zahtijeva poni{taj ugovora, pa i sudskog poravnanja, zbog zablu-
de ne pripada strani koja nije postupala sa uobi~ajenom pa‘njom kako na to upu}uje
shodna primjena ~lana 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
(Os u Zrenjaninu, broj G‘. 1024/97, od 11. 11. 1998)
3. Tu‘ilac - prodavac zemlji{ne parcele ne mo‘e se uspje{no pozvati na za-
bludu kao razlog za poni{tenje ugovora o prodaji, stoga {to je i drugo lice u zemlji-
{nim knjigama upisano kao suvlasnik prodate nekretnine.
4. Kupoprodajni ugovor pri postojanju bitne zablude o predmetu ugovora je
ru{ljiv.
U slu~aju materijalnih nedostataka stvari, predmeta ugovora, kupac mo‘e za-
htijevati ispunjenje ugovora, sni‘enje cijene i raskid ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Kao predmet kupoprodajnog ugovora zaklju~enog me|u strankama je nave-
dena nekretnina iz zk. Ul. broj 2510 k.o. @ednik pod par. br. 4902/3 u povr{ini 43 ara
i 14 m2. U ugovoru su stranke zajedni~ki konstatovale da su na licu mjesta utvrdile
koje zemlji{te ~ini navedenu parcelu u prirodi i da je to zemlji{te ravne povr{ine s
tim {to se prodavac obavezao da }e izvr{iti naknadnu provjeru ta~nosti ome|ivanja
povr{ine na licu mjesta i utvrditi me|e.
Tu‘ioci u tu‘bi navode da tu‘eni nije ispunio obavezu iz ugovora, a kada je
na njihov zahtjev izvr{eno mjerenje zemlji{ta, ispostavilo se da parcelu 4902/3 ne ~i-
ni ono zemlji{te koje je na licu mjesta ome|eno, ve} zemlji{te pored tog zemlji{ta,
neravno i neplodno zemlji{te. Tvrdili su da ih je tu‘eni doveo u zabludu u pogledu
identiteta zemlji{ta i da zemlji{te koje ~ini navedenu parcelu nema istu vrijednost ve}
manju, pa su tu‘bom zahtijevali isplatu razlike. Tokom postupka su preina~ili tu‘bu
zahtijevaju}i raskid kupoprodajnog ugovora i povra}aj kupoprodajne cijene zasniva-
ju}i i preina~enu tu‘bu na istim ~injeni~nim navodima na zabludi o predmetu ugo-
vora. Na kraju su uz ovaj zahtjev postavili i eventualni radi obavezivanja tu‘enog na
isplatu razlike u vrijednosti nekretnina. Prvostepeni sud je svojom presudom usvojio
tu‘beni zahtjev tu‘ioca istaknut kao eventualni.
Preispituju}i prvostepenu presudu ovaj sud je na{ao da ista ima nedostataka
radi kojih se ne mo‘e sa sigurno{}u ispitati.
Ugovor koji stranka zaklju~i pri postojanju bitne zablude o predmetu i svoj-
stvima predmeta je ru{ljiv pod uslovima iz ~lana 61. ZOO, i stranka koja je u zabludi
mo‘e tra‘iti poni{taj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaklju~ivanju ugovora
nije postupala s pa‘njom koja se u prometu zahtijeva.
Odredbe o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari sadr‘ane
su u posebnom odjseku glave VII. ZOO (~lanovi 478. - 500).
U pitanju su razli~iti ~injeni~ni i pravni pojmovi i stoga ih valja razlikovati.
Zato je u datom slu~aju bilo nu‘no utvrditi {ta je bila volja stranaka pri zaklju~enju
kupoprodajnog ugovora, koje je zemlji{te zapravo predmet ugovora, po{to se, po
mi{ljenju ovog suda, o materijalnim nedostacima stvari mo‘e govoriti samo u slu~aju
ako predmetna stvar ima nedostataka u ~asu predaje ili pak u slu~aju skrivenih ne-
dostataka. A tokom postupka su svjedoci potvrdili da je tu‘eni pokazao tu‘iocima ze-
mlji{te i da je tu‘eni zemlji{te ravne povr{ine ome|io cijevima.
U prvostepenoj presudi nisu dati razumljivi razlozi zbog kojih je odbijen pri-
marni tu‘beni zahtjev tu‘itelja.
S obzirom na navedeni ~injeni~ni osnov tu‘be prvostepeni sud je prije dono-
{enja odluke morao otkloniti sumnju o tome {ta tu‘ioci zapravo zahtijevaju.
Sa navedenog je ‘alba uva‘ena, a prvostepena presuda primjenom ~lana 369.
stav 1. ZPP ukinuta i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovno su|enje.
(Os u Subotici, broj G‘. 355/97, od 5. 5. 1998)
5. Ocijenjeno je da nije postupala s pa‘njom koja se u prometu zahtijeva
stranka koja se poziva na zabludu u pogledu identiteta nekretnina kad su nekretnine u
odnosu na koje se tra‘i poni{tenje sudske nagodbe bile predmetom parnice, dakle
raspravljanja i dokazivanja.
Iz obrazlo‘enja:
"Podnositeljica revizije navodi da je nagodbu zaklju~ila u zabludi, pa stim u
svezi valja napomenuti da u smislu ~l. 61. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Na-
rodne novine", br. 53/91) strana koja je u zabludi mo‘e tra‘iti poni{taj ugovora zbog
bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pa‘njom koja se u
prometu zahtijeva. Prema tome, kada bi tu‘iteljica i bila u zabludi u odnosu na iden-
titet nekretnina u vrijeme sklapanja nagodbe, ona sigurno nije postupala s pa‘njom
koja se u prometu zahtijeva u takvim prilikama, jer su nekretnine u odnosu na koje
tu‘iteljica tra‘i poni{tenje nagodbe bile predmetom parnice, dakle predmetom ras-
pravljanja i dokazivanja, pa kako se sklopljena nagodba odnosila na cijeli predmet
spora, a ne samo na dio nekretnina, podnositeljica revizije nije mogla biti u zabludi u
odnosu na identitet nekretnina. Na temelju svega onoga o ~emu je bilo govora tije-
kom rasprave tu‘iteljica je znala odnosno mogla znati da su predmetom nagodbe i
nekretnine koje tu‘iteljica spominje u tu‘bi u ovoj parnici. Dakle, ona nije bila u za-
bludi, a ako je i bila, onda nije postupala s pa‘njom koja se u takvom slu~aju u pro-
metu zahtijeva, pa ne mo‘e tra‘iti poni{taj nagodbe."
6. Bitna zabluda je razlog za poni{taj, a ne za raskid ugovora
(VrsS, Rev. 043/96 od 12. 3. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
7. Kad je zabluda izazvana prijevarom, nije odlu~no da li je rije~ o bitnoj za-
bludi.
(Vs RH, Rev. 3122/94, od 27. 8. 1996. Izbor oduka 1/1998 57)
8. Mo‘e se tra‘iti poni{tenje vansudske nagodbe zaklju~ene izme|u o{te}e-
nog i {tetnika o naknadi nematerijalne {tete zbog trajno smanjene ‘ivotne aktivnosti
ako je do njenog sklapanja do{lo prije zavr{enog lije~enja o{te}enog, kada se jo{ nisu
ispoljile sve posljedice {tetne radnje, pa je o{te}eni bio u ispri~ivoj zabludi o punom
obimu ovog vida nematerijalne {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (koja se primje-
njuje na sporni pravni odnos jer je poravnanje zaklju~eno nakon stupanja na snagu
navedenog zakona) propisano je da stranka koja je u zabludi mo‘e tra‘iti poni{taj
ugovora zbog bitne zablude osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pa‘njom
koja se u prometu zahtijeva. U smislu odredbe stava 1. istog ~lana zabluda je bitna
izme|u ostalog i ako se odnosi na bitna svojstva predmeta ugovora. Kako je procenat
umanjenja ‘ivotne aktivnosti od 35% u postupku vansudskog obe{te}enja utvr|en na
bazi nepotpune medicinske dokumentacije i kada lije~enje nije bilo zavr{eno (defini-
tivne posljedice potresa mozga mogle su se utvrditi tek nakon zavr{enog lije~enja),
tu‘itelj je u vrijeme zaklju~enja vansudske nagodbe bio u zabludi u pogledu visine
procenta umanjenja njegove ‘ivotne aktivnosti, a s tim u vezi i obima nematerijalne
{tete (nije imao ispravnu predstavu o bitnom elementu predmeta poravnanja), pa ka-
ko je tu‘iteljeva zabluda ispri~iva (iz okolnosti slu~aja ne mo‘e se zaklju~iti da tu‘i-
telj nije postupao sa pa‘njom koja se u prometu zahtjeva, jer kao neuka stranka nije
mogao znati da se definitivne posljedice povrede mogu utvrditi tek nakon zavr{enog
lije~enja), sti~u se uslovi za poni{taj vansudskog poravnanja.
Neosnovani su navodi revizije da je o zahtjevu odlu~eno na osnovu naknadno
nastalih okolnosti, jer posljedica potresa mozga u vidu epileptidnih napada ispoljena
u toku trajanja lije~enja ne predstavlja pogor{anje zdravstvenog stanja tu‘itelja koje
bi imalo karakter nove {tete.
(Vs BiH, Rev. 485/85, od 12. 12. 1985. Bilten Vs BIH 1/86 - 3)
9. Rije~ je o bitnoj zabludi prilikom sklapanja sudske nagodbe kad je vlasnik
pristao na smanjenje naknade za eksproprisanu nekretninu smatraju}i da stanaru u
zgradi valja osigurati stan ne znaju}i da to nije potrebno jer je stanar u vrijeme za-
klju~ivanja nagodbe ve} bio mrtav.
(Vs H, Rev. 11847/84, od 25. 12. 1984. Psp 27 56)
10. Izjava prija{njeg vlasnika zemlji{ta o predaji tog zemlji{ta op}ini mo‘e se
u parni~nom postupku pobijati zbog zablude.
" Sud prvog stupnja je utvrdio da je tu‘iteljica spomenutu izjavu dala navede-
nom komitetu stoga {to na svojem zemlji{tu nije mogla ostvariti pravo gradnje, pa je
prona{la odgovaraju}e zamjenske nekretnine, te ishodila urbanisti~ke uvjete i bila
spremna zamjenske nekretnine prihvatiti kao kompenzaciju za dio vrijednosti prije
navedene nekretnine, a za ostalu vrijednost primiti nov~anu naknadu. Dalje je taj sud
utvrdio da je i namjera zastupnika tu‘enice bila da tu‘iteljica primi u zamjenu druge
nekretnine, tako da je u slu‘bi za imovinsko-pravne poslove u tom smislu bilo izra-
|eno rje{enje, ali je skup{tina op}ine takav prijedlog odbila. Tu‘iteljica u ovoj parni-
ci tra‘i poni{tenje navedene izjave zbog mana volje i uspostavu ranijega zemlji{no-
knji‘nog stanja. Sudovi ni‘ega stupnja su takav zahtjev ocijenili osnovanim. Na te-
melju utvr|enih ~injenica ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi ni‘ega stupnja, da je
doista tu‘iteljica spornu izjavu dala u o~ekivanju da }e dobiti drugo zemlji{te, tj. da
}e nastupiti ~injenica koja se po namjeri stranaka smatra odlu~nom, a o~ito je da ona
takvu izjavu ina~e ne bi dala. Dakle, radi se o bitnoj zabludi, a zbog prije navedenih
okolnosti ne mo‘e se govoriti o tome da tu‘iteljica ne bi postupala s pa‘njom, koja se
u prometu zahtijeva (~l. 61. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Stoga njoj pri-
pada pravo na poni{tenje spomenute izjave."
Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade

^lan 62.
Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobu-
di koja je bila odlu~na za preuzimanje obaveze.
________________________
1. Bitna zabluda o pobudi kod sklapanja ugovora o darovanju, neovisno o to-
me {to ta pobuda nije navedena u ugovoru, od utjecaja je na valjanost tog ugovora
Iz obrazlo‘enja:
"Na temelju ~injeni~nih utvr|enja oba ni‘estupanjska suda ocjenjuju da je tu-
‘enik preuzeo obvezu tu‘iteljicu smjestiti u Dom umirovljenika, {to je i u~inio, i da u
ugovoru nije navedeno da bi tu‘ena djelomi~no pla}ala smje{taj tu‘iteljice u domu,
odnosno da takav uvjet nije naveden u darovnom ugovoru, a niti je predvi|eno da bi
se u konkretnom slu~aju ugovor mogao poni{titi, niti je ta ~injenica razlog za poni-
{tenje, odnosno da namjera stranaka nije bila da zaklju~e ugovor o do‘ivotnom uz-
dr‘avanju, da tu‘beni zahtjev tu‘iteljice kojim je tra‘ila da se predmetni ugovor poni-
{ti, nije osnovan. Tu‘iteljica, me|utim, u reviziji isti~e da ni‘estupanjski sudovi nisu
vodili ra~una o pobudi tu‘iteljice radi koje je ona zaklju~ila ugovor o darovanju i da
je tako do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava, jer smatra da kada je otpala
pobuda za darovanje, bez obzira na to {to ona nije ozna~ena kao uvjet u ugovoru,
predmetni ugovor o darovanju mo‘e se poni{titi. Ovaj revizijski sud dr‘i da pobuda
ili motiv koji predstavlja osobnu subjektivnu kategoriju u pravilu nema dodu{e zna-
~enje za punova‘nost i djelovanje ugovora, ali mo‘e eventualno poslu‘iti kao sred-
stvo interpretacije volje stranaka odnosno u ovom slu~aju tu‘iteljice kao darovatelji-
ce, pa budu}i da je animus donandi bitni elemenat ugovora o darovanju, a sastoji se u
svijesti darodavca da nije du‘an daroprimcu ustupiti u vlasni{tvo predmet darovane
~inidbe i namjeri da usprkos tome to u~ini, i da ako nema te svijesti i namjere ne}e
do}i do valjanog zaklju~enja ugovora o darovanju, ni‘estupanjski sudovi su tu odlu-
~nu ~injenicu trebali utvrditi. Dakle, ukoliko je tu‘iteljica imala namjeru darovati tu-
‘enoj svoju nekretninu zbog odre|enog motiva, a utvrdi se da je bila u bitnoj zabludi,
ta bi ~injenica bila pravno relevantna u odnosu na valjanost darovanja bez obzira na
to {to u ugovoru to nije izri~ito navedeno kao uzrok i svrha, kao uvjet zaklju~enja
ugovora. Naime, to proizlazi iz odredbe ~l. 62. Zakona o obveznim odnosima ("Na-
rodne novine", br. 53/91 i 73/91) kojom je odre|eno da kod ugovora bez naknade bi-
tnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlu~na za preuzimanje ob-
veze."
2. Okolnost da su davatelji prilikom sklapanja ugovora bili u zabludi o~ekuju-
}i da }e ih daroprimatelj uzdr‘avati, razlog je za poni{tenje ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Odlu~uju}i o zahtjevu tu‘itelja za poni{tenje predmetnog darovnog ugovora
sklopljenog izme|u tu‘itelja kao darodavca i tu‘enika kao daroprimca sudovi su
osnovano zaklju~ili da je na strani tu‘itelja u vrijeme sklapanja ugovora postojala za-
bluda o pobudi kao mana volje i razlog pobojnosti ugovora bez naknade, te su slije-
dom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su isti zahtjev prihvatili. Sukla-
dno odredbi iz ~l. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, zabluda je bi-
tna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako
se sklapa s obzirom na tu osobu, kao i na okolnosti koje se po obi~ajima u prometu
ili po namjeri stranaka smatraju odlu~nim, a strana koja je u zabludi ne bi ina~e sklo-
pila ugovor takvog sadr‘aja, a prema odredbi iz ~l. 62. ZOO kod ugovora bez nakna-
de bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlu~na za preuzima-
nje obveze. Na temelju ~injenica da su tu‘itelji neuke osobe starije ‘ivotne dobi, da
‘ive isklju~ivo od poljoprivrede, da im je tu‘enik koji je ne}ak tu‘itelja prije sklapa-
nja ugovora pomagao u obavljanju poljoprivrednih poslova, te da su predmet darova-
nja bile sve nekretnine tu‘itelja - obiteljska ku}a i poljoprivredno zemlji{te, sudovi su
osnovano prihvatili tvrdnju tu‘itelja da su oni o~ekivali da }e ih tu‘enik uzdr‘avati, i
da je to bilo odlu~no za sklapanje ugovora. Potpuno je neprihvatljivo i nelogi~no da
bi tu‘itelji darovali svoju ku}u u u‘em centru grada, kao i svoje poljoprivredno ze-
mlji{te tre}oj osobi ne o~ekuju}i za uzvrat nikakovu protu~inidbu, a kako je to pra-
vilno zaklju~io prvostupanjski sud."
(Vs RH, Rev. 3380/95, odd 28. 1. 1999. Izbor odluka 2/1999 27/23)
3. Budu}i da je darovni ugovor nenaplatni pravni posao, to je motiv kod za-
klju~enja takvog ugovora bitni element ugovora (~l. 62. ZOO), pa se o tom elementu
mora voditi ra~una i kad nije izri~ito naveden u ugovoru.
(@s u Karlovcu, G‘. 659/97, od 14. 1. 1998. Izbor oduka 1/1998 70)
Nesporazum
^lan 63.
Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari me|u njima postoji nespo-
razum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.
________________________
1. Ako predmet prodaje nije dovoljno odre|en tako da izme|u ugovorenih
stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje (prodavac je
prodao putem licitacije opremu za ribnjak a kupac je pogre{no smatrao da u sastav
opreme ulazi i agregat)
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 18.)
2. Kad izme|u stranaka ugovornica postoji nesporazum o prirodi ugovora ili
o osnovu ili o predmetu obaveze - ugovor ne nastaje, pa takav nesporazum treba ra-
zlikovati od bitnih zabluda o kojima govori odredba ~lana 61. stav 1. Zakona o obli-
gacionim odnosima
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 63. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da kad
stranke vjeruju da su saglasne, a u stvari me|u njima postoji nesporazum o prirodi
ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje. Dakle, prisustvo za-
blude o prirodi ili o osnovu ili o predmetu obaveze, koje, svakako, treba da postoji u
vrijeme zaklju~enja ugovora, dovodi do nesporazuma u pogledu nu nih uslova za
nastanak ugovora, pa to prisustvo zablude daje pravo zainteresovanom licu da
tu bom za utvr|enje tra i od suda konstataciju da takav ugovor nije ni nastao. Dru-
gim rije~ima ove zablude, koje jo{ nazivaju (zablude - prepreke), a koje dovode do
nesporazuma, ~ine ugovor nepostoje}im, dok bitne zablude (~l. 61., 62. ZOO), ~ine
ugovor ru{ljivim (~l. 111. - 117. ZOO).
U konkretnom slu~aju, ne bi se moglo prihvatiti da je me|u strankama, u vri-
jeme zaklju~enja predmetnog sporazuma o gra|enju, bilo nesporazuma o prirodi ugo-
vora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, kako to zaklju~uju prvostepeni i drugoste-
peni sud. Naprotiv, parni~ne stranke su u pom. sporazumu o gra|enju predvidjele sva
svoja prava i obaveze, pa se ne bi moglo govoriti o tome da predmetni ugovor nije
nastao, kako to predvi|a gore citirana zakonska odredba. Pri tome, valja ukazati, da
prvostepeni sud nije ni mogao, s pozivom na odredbu ~lana 63. ZOO, poni{titi pre-
dmetni sporazum o gra|enju, kako je odlu~eno u stavu drugom izreke prvostepene
presude, jer se, za utvr|enje ni{tavnosti obligacionih ugovora, primjenjuju odredbe
~l. 111. - 117. istog zakona, kako je navedeno.
(Vs RCG, Rev. 338/94, od 14. 3. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
3. Kada je u pismenoj ponudi pogre{no ozna~ena ni‘a cijena od stvarno ponu-
|ene, a druga ugovorna strana nije prihvatila usmeno ponu|enu stvarnu cijenu, ugo-
vor nije nastao.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da izme|u parni~nih stranka nije usmenim ugovo-
rom utvr|ena cijena izrade reklamnog spota, koja je predmet ugovora o djelu, a cije-
na je jedan od bitnih elemenata tog ugovora (~lan 600. Zakona o obligacionim odno-
sima).
Bilo je razgovora o cijeni i pominjana je orijentaciona cifra od .. do
.. dinara, ali se parni~ne stranke nisu preko ovla{}enih zastupnika sporazu-
mjele o cijeni.
Mo‘e, se, me|utim, prihvatiti kao ta~na tvrdnja tu‘ioca da je u kasnijoj pi-
smenoj ponudi oma{kom ozna~io cijenu TV spota na dinara, umjesto na
.. dinara, koju je cijenu namjeravao ponuditi, jer bi cijena od .. dinara
bila primjerenija orijentacionoj cijeni koja je u preliminarnim razgovorima spominja-
na, no ne mo‘e se prihvatiti teza tu‘ioca da je zaklju~en ugovor o djelu kojim je ugo-
vorena cijena u iznosu od dinara.
Mo‘e se samo zaklju~iti, polaze}i od ~injenica koje je prvostepeni sud ut-
vrdio, da je izme|u stranaka do{lo do nesporazuma o jednom od bitnih elemenata
ugovora predmetu obaveze cijene usluge, tako da ugovor nije nastao - ~lan 63.
Zakona o obligacionim onosima.
(Vs BiH. P‘. br. 422/86, od 29. 9. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
24)
4. Ugovor o prodaji nije nastao kada izme|u ugovornih stranaka postoji ne-
sporazum o predmetu obaveze (kupac je naru~io 500 obrazaca kalkulacija, a proda-
vac je shvatio da je naru~io 500 blokova kalkulacija).
Kupac je blagovremeno stavio prodavcu do znanja da ve}u koli~nu ne prima
kada je odbio da vi{ak preuzme, ve} ga je vratio prodavcu po istom voza~u koji je ro-
bu prevozio.
(Vs BIH, P‘. 414/83, od 27. 12. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 21).
5. Ako predmet prodaje nije dovoljno odre|en tako da izme|u ugovorenih
stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje (prodavac je
prodao putem licitacije opremu za fazaneriju, a kupac je pogre{no smatrao da u sas-
tav opreme ulazi i agregat).
Posredna izjava
^lan 64.
Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom
izjavljivanju volje.
________________________
1. Preduze}e po{tansko telegrafsko telefonskog saobra}aja odgovara za {tetu
koja je nastala usljed izmjena sadr‘ine telegrama..
(Vps Srbije, G‘. 3102/63, Zbirka sudskih odluka, knj. VIII, sv. 3, br. 326)
Prevara
^lan 65.
(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odr‘ava u
zabludi u namjeri da je time navede na zaklju~enje ugovora, druga strana mo‘e
zahtijevati poni{tenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna.
(2) Strana koja je zaklju~ila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtije-
va naknadu pretrpljene {tete.
(3) Ako je prevaru u~inilo tre}e lice, prevara uti~e na sam ugovor ako je
druga ugovorna strana u vrijeme zaklju~enja ugovora znala ili morala znati za
prevaru.
(4) Ugovor bez naknade mo‘e se poni{titi i kad je prevaru u~inilo tre}e li-
ce, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zaklju~enja ugovo-
ra znala ili morala znati za prevaru.
________________________
1. Kad je zabluda izazvana prijevarom, nije odlu~no radi li se o bitnoj zablu-
di.
Iz obrazlo‘enja:
"Prijevara kao radnja kojom jedan sukontrahent dovodi drugoga u zabludu ra-
di toga da bi ovaj zaklju~io pravni posao, ima za posljedicu da pravni poredak osu|u-
je takvu izazvanu zabludu i pru‘a za{titu prevarenoj ugovornoj strani, bez razlike je
li konkretno u pitanju neka bitna ili nebitna zabluda. Svaka se zabluda uzima u obzir
zato {to je zabluda zbog prijevare izazvana krivnjom i stoga se stro‘e tretira. Pravne
su posljedice prijevare da druga stranka mo‘e tra‘iti poni{tenje ugovora (st. 1. ~l. 65.
ZOO)."
2. Kada je ugovor o kupoprodaji objekta zaklju~en na osnovu pisma o namje-
rama (ili drugih dogovora izme|u stranaka), a ugovor je samo dio aktivnosti stranaka
vezanih za preuzimanje preduze}a, i tu‘eni poslije zaklju~enja ugovora ne preduzme
nijednu radnju u cilju realizacije pisma o namjerama, tada ima mjesta poni{taju ugo-
vora zbog prevare na osnovu ~lana 65. ZOO.
3. Punova‘no je poravnanje kojim se tu‘ena obavezala da }e tu‘iocu platiti
odre|enu sumu novca na ime njegovog dijela u nedovr{enoj stambenoj zgradi, iako
tu‘ilac u vrijeme zaklju~enja poravnanja nije znao da je tu‘ena ve} prodala zgradu,
pa tu‘ilac nema pravni interes da tra‘i utvrdenje ni{tavosti ugovora o prodaji.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj je prije nego {to se prvotu‘ena upisala u zemlji{nim knjigama kao
vlasnik objekta i prije zaklju~enja kupoprodajnog ugovora u tu‘bi istako alternativni
zahtjev, da mu prvotu‘ena isplati nov~ani iznos srazmjerno njegovom u~e{}u u stica-
nju objekta. U okviru alternativnog zahtjeva zaklju~eno je poravnanje, na osnovu
prethodne procjene objekta od strane vje{taka i sporazuma stranaka o veli~ini udjela
u sticanju objekta, pa se pod navedenim okolnostima, suprotno ocjeni ni‘estepenih
sudova, ne mo‘e zaklju~iti da tu‘itelj ne bi zaklju~io poravnanje, da je znao za ove
okolnosti. Nedovr{eni stambeni objekat u pogledu kojeg je zaklju~eno poravnanje,
iako je prvotu‘ena izdjejstvovala uknji‘bu u zemlji{nim knjigama kao isklju~ivi vla-
snik te iako ga je prodala drugotu‘enom, predstavljao je zajedni~ku bra~nu tekovinu
u smislu odredbe ~lana 264. Porodi~nog zakona, pa se ne mo‘e zaklju~iti da je tu‘i-
telj prevarom doveden u zabludu u pogledu te ~injenice koju su obje stranke imale u
vidu pri zaklju~enju poravnanja.
Tu‘itelj koji je zaklju~io pravno valjano poravnanje s prvotu‘enom nema pra-
vnog interesa da zahtjeva da se utvrdi ni{tavost ugovora o kupoprodaji zaklju~enog
izme|u prvotu‘ene i drugotu‘enog, a s tim u vezi i da se bri{e pravo vlasni{tva dru-
gotu‘enog na predmetnim nekretninama te uspostavi ranije zemIji{no knji‘no stanje.
2)
4. Osiguranik nije du‘an da osigurava~u vrati dio naknade iz osnova kasko
osiguranja ispla}ene nakon zaklju~enja vansudskog poravnanja, ako nakon zaklju~e-
nja poravnanja kupi vozilo istovjetno uni{tenom za ni‘u cijenu od napla}ene nakna-
de, ukoliko nije u vrijeme zaklju~enja vansudskog poravnanja znao da mo‘e {tetu ot-
kloniti za ni‘i iznos.
5. U slu~anju prijevare druga strana nema mogu}nost sprije~iti pozivanje na
zabludu time {to }e izraziti spremnost ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.
(Vs H, Rev. 383/86, od 24. 6. 1986. Psp 32 79)
Prividan ugovor
^lan 66.
(1) Prividan ugovor nema dejstva me|u ugovornim stranama.
(2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi va‘i
ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost.
(3) Prividnost ugovora ne mo‘e se isticati prema tre}em savjesnom licu.
________________________
1. Okolnost da je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju zaklju~en u skladu s
odredbom ~lana 120. stav 2. i 3. ZN, sama za sebe ne isklju~uje mogu}nost da se radi
o ugovoru o poklonu.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ilje da se utvrdi da je sa, sada po-
kojnim, S. J. 25. 12. 1991. godine zaklju~ila ugovor o poklonu koga su nazna~ili kao
ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju.
Ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da se tu‘ilja ne mo‘e se uspjehom pozivati
na odredbu ~lana 66. Zakona o obligacionim odnosima da je predmetni ugovor o do-
‘ivotnom izdr‘avanju po svom sadr‘aju bio ugovor o poklonu, jer da bi to bilo proti-
vno na~elu po{tenja i savjesnosti sadr‘anim u odredbi ~lana 12. ZOO.
Po ocjeni ovog revizijskog suda iznijeti razlozi ne mogu da poslu‘e kao pouz-
dana osnova za pravilno rje{enje spora.
Odredbom ~lana 66. stav 1. i 2. ZOO propisano je da prividan ugovor nema
u~inka me|u ugovornim strankama, ali ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugo-
vor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno uslovima za njegovu pravnu valjanost.
Okolnost da je predmetni ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju zaklju~en u skla-
du s odredbom ~lana 120. stav 2. i 3. ZN, sama za sebe, po ocjeni ovog revizijskog
suda, ne isklju~uje mogu}nost da se radi o ugovoru o poklonu. Za pravilnu odluku o
sporu bilo je potrebno prilikom tuma~enja predmetnog ugovora u smislu ~lana 90.
ZOO, tj. prilikom ustanovljenja i ocjene okolnosti koje su za ovo tuma~enje va‘ne,
ispitati namjeru stranaka, a ne dr‘ati se zna~enja upotrebljenih izraza. Ukoliko bi se
ustanovilo da je volja ugovornih stranaka (ovdje tu‘ilje i sada pok. S. J.) bila uprav-
ljena na zaklju~enje ugovora o poklonu, a ne ugovora o do‘ivotnom izdr‘avanju, ne
~ini ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju ni{tavim, ve} vrijedi kao ugovor o poklonu.
Zbog pogre{nog pravnog stava osnovano tu‘ilja u reviziji isti~e da ni‘estepe-
ni sudovi nisu ocjenjivali materijalne dokaze kojima tu‘ilja dokazuje da je ugovor o
do‘ivotnom izdr‘avanju u stvari ugovor o poklonu, pa tako ni utvrdili pravu volju
ugovornih stranaka u vrijeme zaklju~enja ugovora. To predstavlja bitnu povredu
odredaba parni~nog postupka ozna~enu u ~lanu 354. stav 2. ta~ka 13. Zakona o par-
ni~nom postupku na koju revizija osnovano ukazuje. Stoga je uva‘enjem revizije ni-
‘estepene presude valjalo ukinuti na osnovu ~lana 394. stav 1. Zakona o parni~nom
postupku i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno su|enje.
2. Da li je ugovor o kupoprodaji stvaran ili prividan, te da li shodno odredbi
~lana 66. ZOO proizvodi pravno dejstvo, zavisi od toga da li su stranke imale u vidu
predmet i cijenu kao dva bitna elementa ugovora i da li je i kako ovaj ugovor izvr{en
Iz obrazlo‘enja:
Prvosteni sud je odbio tu beni zahtjev tu ilje kojim je ista tra ila da se utvrdi
da su stranke zaklju~ile prividni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, ili su imale u
vidu ugovor o do ivotnom izdr avanju, da se tako zaklju~en ugovor o do ivotnom iz-
dr avanju raskine da ne proizvodi pravno dejstvo zbog neispunjenja obaveza, iz ra-
zloga {to je zaklju~en nakon izvedenih dokaza, da je bila prava volja stranaka da za-
klju~e ugovor o kupoprodaji, da ovaj ugovor nije zaklju~en u formi koja je propisana
za ugovor o do ivotnom izdr avanju, da sporni ugovor o kupoprodaji nije prividan
po{to se ne mo e prihvatiti ugovor o do ivotnom izdr avanju i da nema mjesta pri-
mjeni odredbe ~lana 66. ZOO, da bi se istom priznala pravna valjanost ugovora o
do ivotnom izdr avanju.
Me|utim, u ponovnom postupku sud je du an utvrditi pravu volju stranaka
prilikom zaklju~enja spornog ugovora o kupoprodaji: da li su stranke imale u vidu
predmet i cijenu kao dva bitna elementa ugovora, da li je ovaj ugovor izvr{en i na ko-
ji na~in, da li su stranke pod prividom ugovora o kupoprodaji imale neki drugi ugo-
vor, zbog toga {to je tu ilja potom zaklju~ila ugovor o do ivotnom izdr avanju sa si-
nom tu ioca, koji nije ovjeren kod suda, iako je raspolagala sa istom imovinom pu-
tem ugovora o kupoprodaji, te da li ugovor o kupoprodaji, shodno odredbi ~lana 66.
ZOO proizvodi pravno dejstvo.
(Os u Beogradu, broj G . 8489/96, od 2. 2. 1996)
3. Ako su ugovara~i prividno (simulirano) izjavili da zaklju~uju jedan pravni
posao a stvarno su zaklju~ili drugi pravni posao, onda prividno zaklju~en pravni po-
sao nema nikakve va‘nosti. Stvarno zaklju~eni pravni posao proizvodi puno dejstvo
ukoliko ispunjava ostale uslove potrebne za njegovu punova‘nost a ako te uslove ne
ispunjava, onda je i on nepunova‘an (~lan 66. Zakona o obligacionim odnosima)
4. Darodavatelj iz prividnog ugovora o darovanju ovla{ten je zahtijevati u
odnosu na drugu ugovornu stranu utvr|enje svog vlasni{tva na nekretnini koja je bila
predmet ugovora budu}i da njegovo vlasni{tvo nije niti prestalo temeljem prividnog
ugovora koji nema pravnog u~inka me|u strankama.
Iz obrazlo‘enja:
"U dokaznom postupku je utvr|eno, da su stranke sklopile prividan ugovor o
darovanju spornih nekretnina, na temelju kojeg je tu‘ena uknji‘ena kao zemlji{no -
knji‘ni vlasnik tih nekretnina, a stranke uistinu nisu ‘eljele sklopiti nikakav pravni
posao, ve} je to u~injeno u svrhu da se tu‘itelju ne oduzme zemlja iznad zemlji{nog
maksimuma. Tu‘itelj je i dalje ostao u neprekidnom posjedu nekretnina, u kojem se
nalazi od 1947. godine, a tu‘enica se nikada nije ni pona{ala kao vlasnik nekretnine.
Prema odredbi ~l. 66. Zakona o obveznim odnosima prividan ugovor nema
u~inka me|u ugovornim stranama, pa je na utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno pri-
mijenjeno materijalno pravo kad je zahtjev tu‘itelja prihva}en jer na spornim nekre-
tninama vlasni{tvo tu‘itelja nije nikada ni prestalo."
5. Prividan ugovor nema u~inke me|u strankama pa on nije ni nastao. Zato se
ne mo‘e s uspjehom tra‘iti njegovo poni{tenje. Poni{titi se mogu samo ugovori koji
postoje ali imaju odre|ene nedostatke.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘i sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su zaklju~ili, da
sporni ugovor o prodaji stana i njegov aneks predstavljaju prividan ugovor, jer nije
postojala volja stranaka za sklapanje takvog ugovora - pa u smislu odredbe ~l. 66. st.
1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), budu}i da se radi o prividnom ugovo-
ru - takav ugovor nema u~inka me|u strankama.
Shodno izlo‘enom ni‘i sudovi su pogre{no primijenili materijalno pravo
u onom dijelu u kojem su poni{tili navedeni ugovor - budu}i da se samo oni ugovori
koji postoje, a imaju odre|ene nedostatke mogu poni{tavati (~l. 111. ZOO) i koji da-
kle predstavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema u~inka me|u stranka-
ma, pa ne samo da je ni{tavan nego nije ni nastao. Stoga je u dijelu u kojem je odlu-
~eno da se spomenuti ugovor i aneks poni{tavaju valjalo povodom revizije, a pravil-
nom primjenom materijalnog prava (~l. 66. st. 1. ZOO) djelomi~nom preinakom ni-
‘estupanjskih odluka tu‘beni zahtjev odbiti kao neosnovan budu}i da nema pretpos-
tavki za poni{tenje takvog ugovora koji nije ni zaklju~en me|u strankama.
6. Ako su stranke zbog pravne neukosti zaklju~ile ugovor o prodaji zemlji{ta,
a stvarno se sporazumjele o izdavanju zemlji{ta u zakup radi eksploatacije {ljunka,
punova‘an je
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, prividan
ugovor nema dejstvo me|u ugovornim strankama, a prema odredbi iz stava 2. istog
~lana, ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi va‘i, ako su ispunjeni
uslovi za njegovu pravnu valjanost. U prvom slu~aju, postoji samo fiktivni ugovor
jer ugovorne stranke ne ‘ele nastanak bilo kakvog ugovora (postoji svjestan nesklad
izme|u volje i njenog o~itovanja). U drugom slu~aju postoji ugovor koji ugovara~i
ho}e i prividni ugovor koji ga prikriva, a koji ugovara~i ne}e. Polaze}i od utvr|enog
~injeni~nog stanja: da su se stranke prije zaklju~enja ugovora o prodaji sporazumjele
da tu‘ena koristi predmetno zemlji{te za eksploataciju {ljunka uz naknadu, s tim da
zemlji{te ostaje vlasni{tvo tu‘itelja, a potom pogre{no pou~ene zaklju~ile ugovor o
prodaji zemlji{ta, ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku
odredbu kada su ocijenili da volja stranaka nije bila zaklju~enje ugovora o prodaji
nego ugovora o zakupu i, dosljedno tome da je kupoprodajni ugovor prividan simu-
liran, te da prikriva ugovor o zakupu. Ne postoje nedostaci u pogledu forme jer za
ovakav ugovor nije zakonom propisana pismena forma (~l. 67. ZOO).
(Vs BiH, broj 671/86, od 22. 7. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH broj
4/87 4)
7. Ako se radi o prividnom (simuliranom) pravnom poslu tada je mjerodavna
volja stranaka.
8. Na pravne posljedice prividnog ugovora nema utjecaja okolnost da je takav
pravni posao prijavljen upravi prihoda radi razreza poreza, da je izvr{ena ovjera po-
tpisa i da je takav pravni posao proveden u zemlji{nim knjigama.
Iz obrazlo‘enja:
"Prvostupanjski je sud utvrdio, a drugostupanjski prihvatio utvr|enja prvostu-
panjskog suda iz kojih proizlazi: - da stranke, zaklju~uju}i kupoprodajni ugovor, u
stvari nisu htjele izvr{iti prodaju odnosno kupnju sporne nekretnine, ve} je svrha za-
klju~enja ugovora o prodaji bila da ugovor djeluje prema tre}im osobama kako bi tu-
‘eni kao z.k. vlasnik ku}e mogao realizirati stambeni kredit za gradnju ku}e, - da su
se stranke i nakon zaklju~enog ugovora pona{ale tako kao da ugovor o prodaji i nije
zaklju~en, te su tu‘itelji ostali u posjedu ku}e, a tu‘enik nije isplatio cijenu ve} je na-
protiv dozna~ena sredstva od strane Obrtni~ke {tedne kreditne zadruge na ime isplate
cijene u ime tu‘enika tu‘iteljici ista odmah sa {tedne knji‘ice prenijela na {tednu
knji‘icu tu‘enika. U konkretnom se slu~aju radi o prividnom - simuliranom ugovoru.
Prividan je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasno{}u volje ugovornih strana, nego
je nastao suglasno{}u volje ugovornih strana da se samo stvori kod tre}ih osoba pri-
vid (fikcija) sklopljenog ugovora. Prema odredbi ~l. 66. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima (koji je preuzet na temelju ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obve-
znim odnosima "Narodne novine", broj 53/91, kao zakon Republike Hrvatske) privi-
dan ugovor nema u~inka me|u ugovornim stranama, dakle radi se o ni{tavom pra-
vnom poslu. Pritom u odnosu na navode revizije valja istaknuti da revident u razlozi-
ma presude, polaze}i od pretpostavke da je ugovor o kupoprodaji valjan, pogre{no
razmatra pitanje prava i obveza koje za stranke proizlaze iz valjanog pravnog posla.
Kad su stranke iz ovog postupka sklopile prividan pravni posao, tada na pravne po-
sljediced prividnog pravnog posla (propisane odredbom ~l. 66. st. 1. ZOO) nema
utjecaja da je takav pravni posao prijavljen upravi prihoda op}ine radi razreza poreza
na promet nekretnina i prava, da je potpis prodavaoca ovjeren i da je takav pravni po-
sao proveden u z.k. Ni‘estupanjski su sudovi nadalje pravilno primijenili materijalno
pravo kad su prihvatili i tu‘beni zahtjev na uspostavu ranijeg z.k. stanja - stanja prije
provedbe uknji‘be temeljem prividnog pravnog posla - jer se na temelju takvog pra-
vnog posla (kao osnova stjecanja - titulusa) ne mo‘e stjecati u ovom slu~aju pravo
vlasni{tva na spornoj nekretnini."
9. Radi se o prividnom ugovoru o darovanju kad volja stranaka nije bila da
daroprimac stekne vlasni{tvo darovane nekretnine, ve} je sklapanje prividnog ugovo-
ra o darovanju imalo drugu svrhu (da se omogu}i registracija vozila) pri ~emu je vo-
lja stranaka bila da darodavac i nadalje ostane vlasnik.
Iz obrazlo‘enja:
"Drugostupanjski je sud potvrdio presudu prvostupanjskog suda kojom je tu-
‘itelj odbijen s tu‘benim zahtjevom kojim tra‘i da se utvrdi da je on suvalsnik u 1/3
dijela sporne ~estice zemlji{ta, koji mu je (dio) darovao sada pok. otac stranaka teme-
ljem pismenog ugovora o darovanju koji je proveden u zemlji{nim knjigama i da se
obve‘e tu‘enoga da mu preda u posjed sporno zemlji{te (u naravi pobli‘e opisano u
izreci prvostupanjske presude) i da se kloni svakog zadiranja u vlasni~ka prava tu‘i-
telja, jer je utvr|eno da jevolja ugovornih stranaka prilikom zaklju~enja ugovora o
darovanju bila da se tim ugovorom samo omogu}i tu‘itelju da registrira svoje teretno
vozilo - kombi, a kad prestanu okolnosti zbog kojih je zaklju~en ugovor o darovanju,
da tu‘itelj vrati ocu darovano zemlji{te. To, uostalom, proizlazi i iz iskaza samog tu-
‘itelja, a nije sporno da je tu‘itelj otu|io teretno vozilo. Prema izlo‘enome, u ovom
se slu~aju radi samo o prividnom ugovoru o darovanju jer volja ugovornih stranaka
nije bila da tu‘itelj tim ugovorom ste~e vlasni{tvo spornog zemlji{ta."
10. Ugovor o zajedni~kom poslovanju zaklju~en izme|u stranaka u kome se
unaprijed priznaje tu‘iocu kao vlasniku objekta garantovana dobit , bez zajedni-
~kog rizika, u su{tini ima drugi karakter. U konkretnom slu~aju radi se o prividnom
ugovoru koji pokriva neki drugi ugovor. Taj ugovor je ugovor o zakupu.
11. Lice koje je fiducijarnim pravnim poslom otu|ilo odre|enu stvar ovla{te-
no je da tra‘i naknadu {tete zbog o{te}enja te stvari.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi nisu prihvatili da je pravno valjan ugovor o poklonu, ko-
jim je tu‘ilac nekretnine k.~. br. 1655/33 i 1655/34 poklonio svom sinu samo zato
da bi ostvario pravo na penziju, jer volja kontrahenata nije bila upravljena na darova-
nje. Zato ovaj ugovor ne proizvodi pravno dejstvo pa je tu‘ilac i sada vlasnik navede-
nih nekretnina. Neosnovan je prigovor revizije da su time ugro‘ena raspolaganja tu-
‘ioca koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima, odnosno da su ozakonjene ne-
zakonite radnje tu‘ioca . To zna~i da je tu‘ilac ovla{ten da tra‘i naknadu {tete prou-
zrokovanu o{te}enjem navedenih nekretnina ru{enjem potpornog zida i betonskog
mosta. U ovom slu~aju se ne mo‘e primijeniti odredba iz ~l. 66. st. 3. ZOO.
(Vs BiH, Rev. 649/86, od 21. 7. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 3)
12. Ne postoji ni kao prividan ugovor o diobi, samo zato {to su ga ugovorne
stranke tako nazvale, ako iz sadr‘aja tog ugovora proizilazi da je zaklju~en ugovor o po-
klonu.
13. Punova‘an je disimulovani usmeni ugovor o zajedni~kom vo|enju zanat-
ske radnje koji su ugovora~i dobrovoljno ispunjavali, pa imaju pravo na podjelu tako
ste~ene imovinske koristi u skladu sa ugovorom iako su prividno zasnovali me|uso-
bni radni odnos.
14. Ne ura~unava se u nasljedni dio vrijednost nekretnina koje je nasljednik
primio od ostavioca po osnovu simulovanog (prividnog) ugovora o poklonu, zaklju-
~enog u pismenom obliku, kojim je prikriven disimulovani ugovor o prodaji, ako je
ovaj u cjelini obostrano izvr{en.
15. înjenica da je darovanje izvr{eno stoga da se daroprimatelju omogu}i
ostvarivanje kredita u svezi darovanim nekretninama ne ~ini ugovor ni{tavim ako su
ina~e ispunjene pretpostavke za njegovu valjanost.
(Vs H, Rev. 1463/90, od 14. 11. 1990. Psp 51 84)
16. înjenica da je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju po svom sadr‘aju za-
pravo ugovor o darovanju ne ~ini ta ugovor ni{tavim, ve} vrijedi kao ugovor o daro-
vanju.
(Vs H, Rev, 151/89, od 22. 3. 1989. Psp 46 71)
17. Kupac koji tvrdi da u kupovini stvari nisu stvarno u~estvovala sva lica
ozna~ena u kupoprodajnom ugovoru kao kupci ve} samo neka od njih, isti~e da je
prividan ugovor o zajedni~kom sticanju stvari kupovinom u odnosu na neke kupce, a
ne i sam kupoprodajni ugovor, pa ne treba da tu‘bom obuhvati prodavca koga se ne
ti~e ugovorni odnos izme|u kupaca.
18. Prividan (simulirani ili fiktivan) jest onaj ugovor koji nije sklopljen sagla-
sno{}u volje ugovornih strana, nego je nastao saglasno{}u volje ugovornih strana da
se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Medutim, nije prividan onaj ugo-
vor koji ugovorne stranke, samoga po sebi, eventualno ne bi sklopile (npr. darovni
ugovor, dakle da neka osoba besplatno ustupi drugoj neku imovinsku vrijednost), ali
ga radi postizanja odre|enoga imovinskog ili drugoga dopu{tenog probitka (stjecanje
prava na razne nov~ane dodatke, oslobo|enje od poreza, izbjegavanje oduzimanja
stvari preko odre|enog maksimuma i dr.) ipak sklope.
(Os Dubrovnik, G‘. 550/86, od 28. 7. 1988. Psp 45 63)
19. Prava volja stranaka je bila prenos svojine na stanu na tu‘enog, odnosno u
konkretnom slu~aju se nije radilo o obezbje|enju zajma koji je otac tu‘enog dao tu‘i-
ocu, s obzirom da nije bilo pravnih smetnji da se zaklju~i ugovor o zajmu, te se ne ra-
di o simulovanom pravnom poslu, shodno ~lanu 66. ZOO
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je sa tu‘enim zaklju~io ugovor o kupoprodaji stana u ulici J.B. u K.
Isti je ovjeren od strane Op{tinskog suda u K. U ~lanu 5. pomenutog ugovora tu‘ilac
je kao prodavac zadr‘ao pravo do‘ivotnog stanovanja. Tu‘benim zahtjevom je tra‘io
da se poni{ti odnosno raskine sporni ugovor, s obzirom da se njime samo obezbje|u-
je ugovor o zajmu koji su zaklju~ili tu‘ilac i otac tu‘enog. Me|utim, po nala‘enju
prvostepenog suda prava volja stranaka je bila da se zaklju~i ugovor o kupoprodaji, a
kupoprodajna cijena je ispla}ena davanjem odre|enog nov~anog iznosa u stranoj va-
luti i davanjem namirnica, a na cijenu je uticala i ugovorena li~na slu‘benost do‘ivo-
tnog stanovanja, te se ne radi o kupoprodajnom ugovoru kao sredstvu za obezbje|e-
nje ugovora o zajmu, ve} o ugovoru o kupoprodaji koji predstavlja pravu volju stra-
naka. înjenica da je ugovorena i li~na slu‘benost do‘ivotnog stanovanja prodavca
ukazuje da ugovor o kupoprodaji ima elemente aleatornog ugovora, pa prodavac nije
o{te}en time {to je ugovorio ni‘u cijenu. Kod ovih ugovora nema o{te}enja preko po-
lovine, a upravo sa razloga {to je ugovoren teret li~ne slu‘benosti, pa se ne mo‘e
ugovoriti tr‘i{na cijena.
(Os u Kraljevu, P 2077/95, od 17. 4. 1996. i Os u Kraljevu, G‘. 1214/96, od
13. 5 1997)
20. Kada je sud utvrdio da zaklju~eni ugovor o kupoprodaji izme|u tu‘ioca i
tu‘enika je u stvari prividan ugovor, a da je prava volja stranaka bila da zaklju~e
ugovor o poklonu sa teretom u korist tu‘enika - poklonodavca, onda je sud pravilno
odlu~io u izreci presude da je zaklju~eni ugovor o kupoprodaji neva‘e}i kao simulo-
vani ugovor, a da je va‘e}i ugovor o poklonu sa pravom do‘ivotnog u‘ivanja ubira-
nja plodova sa parcela do kraja ‘ivota tu‘enika kao disimulovan ugovor
Iz obrazlo‘enja:
Op{tinski sud u Gu~i je presudom od 28. I 1998.godine tj. izrekom presude
utvrdio da je ugovor o kupoprodaji zaklju~en izme|u stranaka simulovan pravni po-
sao, koji je kao takav neva‘e}i, a da je va‘e}i ugovor o poklonu kao disimulovan pra-
vni posao s teretom.
Ocjenom svih dokaza, posebno saslu{anjem stranaka i svjedoka utvr|eno je
da je izme|u stranaka zaklju~en i ovjeren ugovor o kupoprodaji, a da se u stvari radi
o prividnom ugovoru simulovanom iz poreskih razloga, da taj ugovor prikriva pra-
vu volju stranaka, a to je zaklju~enje ugovora o poklonu sa teretom prava plodou‘i-
vanja u korist tu‘enika kao poklonodavca do kraja ‘ivota, a koji je kao disimulovan
ugovor pravno valjan i ovjeren kod suda u skladu sa odredbama Zakona o prometu
nepokretnosti.
Protiv navedene presude tu‘ilac je izjavio ‘albu.
Okru‘ni sud u ^. je presudom od 6. 5. 1998.godine odbio ‘albu tu‘ioca i pot-
vrdio prvostepenu presudu. U drugostepenoj odluci je prihva}eno u potpunosti pra-
vno stanovi{te izlo‘eno u obrazlo‘enju prvostepene presude.
(Osu Gu~i P br. 455/96, od 28. 1 1988. i Os u â~ku, G‘. 593/98, od 6. 5.
1998)
21. Prividan ugovor nema pravnog u~inka me|u ugovornim stranama. U slu-
~aju kada prividan ugovor prikriva drugi ugovor koji je ni{tav, oba ugovora nemaju
pravnog u~inka.
(Vts RH, P‘. 1985/96, od 9. 9. 1997. - Zbirka 5 - 20)
22. Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi va‘i ako su
ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost
Iz obrazlo‘enja:
Sudovi su na{li da je ugovor ni{tav u cjelini, zbog toga {to je fiktivan. Ovo
stoga, {to je zaklju~en sa o~iglednom namjerom da se osujeti pravo pok. majke stra-
naka da utvrdi svoj dio svojine po osnovu sticanja u braku jer je parnica o tome ve}
tekla pred Okru‘nim sudom u Beogradu. Isto tako, sudovi zaklju~uju da se ovim
ugovorom ‘eljelo da se izigra pravo tu‘ioca kao testamentalnog nasljednika svoje
majke, kao i pravo drugih zakonskih nasljednika. Fiktivnost ugovora proizilazi, pre-
ma datom obrazlo‘enju, i iz izuzetno male kupoprodajne cijene, s obzirom da je ta-
ksa za ovjeru tog ugovora ne{to manja od polovine ugovorene cijene. Dalje se obra-
zla‘e da je tu‘ena poslije zaklju~enja navedenog ugovora ostala da ‘ivi samo u dijelu
koji je i ranije koristila. Sve to, kao i adaptiranje samo prostorija koje je tu‘ena koris-
tila prije zaklju~enja spornog ugovora, ukazuje da se nije ni{ta promijenilo u odnosi-
ma ugovara~a {to sve potvr|uje fiktivnost kupoprodajnog ugovora.
Vrhovni sud nalazi da zbog pogre{ne primjene materijalnog prava ni‘estepeni
sudovi nisu potpuno utvrdili ~injeni~no stanje, pa su zbog toga, a na osnovu ~lana
395. stav 2. ZPP, ukinute prvostepena i drugostepena presuda i predmet vra}en
prvostepenom sudu na ponovno su|enje.
Sudovi su dali razloge, za{to smatraju da je u konkretnom slu~aju sporni ugo-
vor o kupoprodaji fiktivan, da su ugovorne strane bile drugim razlozima motivisane
da taj ugovor ozna~e kao kupoprodajni. Me|utim, nisu utvr|ivali ~injenice koje se
odnose na to da li taj ugovor prikriva neki drugi ugovor. Naime, ~lanom 66. stav 2.
ZOO, predvi|eno je da ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi va-
‘i ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. Iz spisa proizilazi da je pok.
Sreten T. bio oslonjen na tu‘enu kao svoju k}erku, bez obzira {to je imao jo{ djece.
To potvr|uje i ranije zaklju~eni ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju kojim je bila obu-
hva}ena nepokretnost koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji. Stoga u nas-
tavku postupka treba utvrditi da li ovaj ugovor ako je prividno fiktivno ozna~en
kao kupoprodajni ugovor, ispunjava zakonske uslove kao ugovor o poklonu, imaju}i
u vidu ukupne odnose izme|u oca parni~nih stranaka i tu‘ene.
(Vs S, broj Rev. 611/95, od 30. 1 1997)
23. Kada su stranke zaklju~uju}i ugovor o kupoprodaji ustvari htjele zaklju~i-
ti ugovor o do‘ivotnom uzdr‘avanju s prijelazom vlasni{tva nakon smrti primatelja
uzdr‘avanja, za valjanost toga drugog ugovora potrebna je forma sudskog zapisnika.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zaklju~uju}i sporni ugovor o ku-
poprodaji zapravo htjele zaklju~iti ugovor o do‘ivotnom uzdr‘avanju tu‘iteljice, tj.
da sporni ugovor prikriva ugovor o do‘ivotnom uzdr‘avanju. Ispituju}i valjanost to-
ga drugog ugovora, u smislu odredbe ~l. 66. st. 2. ZOO, sud je utvrdio da je volja
stranaka bila prilikom zaklju~enja toga drugog ugovora da tu‘itelji~ina imovina koja
je bila predmetom ugovora prije|e u vlasni{tvo tu‘enika kao davatelja uzdr‘avanja
nakon njezine smrti. Takvo utvr|enje kao valjano prihvatio je i sud drugoga stupnja.
Kako prividni ugovor o kupoprodaji nema formu sudskog zapisnika, a s obzirom na
volju stranaka da vlasni{tvo nekretnina koje su predmetom toga ugovora prije|e na
stranu tu‘enika nakon tu‘itelji~ine smrti, pravilno je stajali{te sudova ni‘ega stupnja
da ovaj drugi ugovor o do‘ivotnom uzdr‘avanju ne va‘i, budu}i da nije udovoljeno
uvjetima za njegovu pravnu valjanost po odredbi ~l. 122. Zakona o naslje|ivanju.
Kako je, dakle, prividan ugovor o kupoprodaji ni{tav, a ni prikriveni ugovor o do‘i-
votnom uzdr‘avanju nije valjan, to ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tu‘eni-
ci stekli vlasni{tvo nekretnina koje su bile predmetom spornog ugovora, pa je osno-
van zahtjev tu‘iteljice za uspostavu ranijega zemlji{noknji‘nog stanja."
24. Potrebno je da se sadr ina ugovora o ortakluku ocijeni i sa stanovi{ta pra-
vnih pravila Gra|anskog zakonika Kraljevine Srbije, sadr anih u paragrafima 723. -
758, jer se tek onda mo e zaklju~iti da li je rije~ o simulovanom ugovoru
Iz obrazlo‘enja:
Pitanje va nosti simulovanog ugovora ne mo e se procenjivati bez prethodne
analize odredbi koje se odnose na zaklju~eni ugovor. Ovdje je zaklju~en ugovor o or-
takluku. Za njegovu va nost nije dovoljna samo konstatacija da je zaklju~en, zato {to
ugovor o podzakupu ne bi mogao biti zaklju~en bez saglasnosti zakupodavda. Potre-
bno je da se sadr ina ugovora o ortakluku ocijeni i sa stanovi{ta pravnih pravila GZ
Kraljevine Srbije, sadr anih u paragrafima 723. - 758, jer se tek onda mo e zaklju~iti
da li je ovdje zaista rije~ o simulovanom ugovoru o ortakluku, odnosno disimulova-
nom ugovoru o zakupu.
(Vs S, broj Rev. 616/96, od 27. 2. 1996)
25. Nasljednici ugovorne strane ne smatraju se tre}om osobom prema kojoj
se ne bi mogao isticati prigovor prividnosti ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski su sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo s obzirom
na to da su odredbu ~l. 66. st. 3. Zakona o obveznim odnosima pogre{no protuma~ili
(arg. iz odredbe ~l. 356. Zakona o parni~nom postupku). Naime, to~no je da se privi-
dnost ugovora ne mo‘e isticati prema tre}oj savjesnoj osobi, me|utim, nasljednici
ugovorne strane ne predstavljaju tre}e osobe u smislu citirane odredbe ~l. 66. st. 3.
Zakona o obveznim odnosima."
26. Ne mo‘e se otkazivati prividni ugovor.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovom sporu radi otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog
izme|u prednika tu‘itelja kao zakupodavca i tu‘enika doma zdravlja kao zakupca,
osporavaju}i osnovanost zahtjeva za otkaz ugovora o zakupu, tu‘enik je u postupku
pred ni‘estupanjskim sudovima isticao prigovor da se radi o prividnom ugovoru, te
da tu‘itelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, ve} da je temeljem odredaba
Zakona o zdravstvenoj za{titi tu‘enik stekao vlasni{tvo istog.
Ne bi bilo mjesta otkazivanju ugovora ako bi bio osnovan prigovor tu‘enika
da se radilo o prividnom ugovoru, jer prema odredbi iz ~l. 66. st. 1. Zakona o obve-
znim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, i dr., dalje ZOO) prividan ugovor ne-
ma u~inka me|u ugovornim stranama, a apsolutno ni{tavi ugovor ne mo‘e se raski-
dati niti otkazivati."
(Vs RH, Gzz. 36/00, od 13. 12. 2000. Izbor odluka 1/2001 18)
27. Prema savjesnom tre}em ne mo‘e se uspje{no suprotstavljati prigovor si-
muliranosti pravnog posla (~l. 66. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘enica je kod tu‘itelja prijavljena kao obrtnik i tu‘itelj temeljem toga tra‘i
naplatu doprinosa za socijalno osiguranje. Tu‘enica smatra da to nije du‘na platiti jer
da je obrt bio samo fiktivan (sa~injen po nagovoru M.[. koji da je prijevarno radni
odnos tu‘enice pretvorio u njen status obrtnika)."
(@s Pula, G‘. 197/00, od 15. 1. 2001. Izbor odluka 1/2001 26)
28. Shodno ~lanu 66. stav 3. ZOO pravilo imovinskog prava po kome se ne
mo‘e isticati prividnost ugovora prema tre}em licu ne odnosi se na nasljednika ugo-
vorne stranke jer nasljednik, kao univerzalni sukcesor nije tre}e lice.
VI - FORMA UGOVORA
Neformalnost ugovora
^lan 67.
(1) Zaklju~enje ugovora ne podlije‘e nikakvoj formi, osim ako je zako-
nom druk~ije odre|eno.
(2) Zahtijev zakona da ugovor bude zaklju~en u odre|enoj formi va‘i i
za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora.
(3) Ali su punova‘ne kasnije usmene dopune o sporednim ta~kama o ko-
jima u formalnom ugovoru nije ni{ta re~eno ukoliko to nije protivno cilju radi
koga je forma propisana.
(4) Punova‘ne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili ola-
k{avaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u
interesu ugovornih strana.
________________________
1. Ugovori o prenosu prava vlasni{tva punova‘ni su sa aspekta forme i u slu-
~aju kada su potpisi ugovara~a ovjereni pred sudom Republike Srpske.
Iz obrazlo‘enja:
Ovo bi proizilazilo iz analogne primjene odredbe ~lana 6. Zakona o pri-
znavanju javnih isprava na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ( Sl. novine Fe-
deracije BiH, br. 4/89), kojim je propisano da javne isprave iz ~lana 4. ovog zakona
izdate od strane organa uprave, sudskih i drugih organa i institucija odnosno pravnih
osoba koje vr{e javna ovla{tenja na teritoriji Republike Srpske va‘e u pravnom pro-
metu na teritoriji Federacije sukladno ovom zakonu, ako zakonom BiH nije druga~ije
regulisano. .
(Vs FBiH, Rev. 64/97, od 25. 2. 1998. Bilten Vs FBiH 1/98 - 24)
2. Ugovor o otu|enju nekretnina iz dru{tvenog vlasni{tva zaklju~en u pisme-
nom obliku u martu 1992.g. punovrijedan je glede forme i kada potpisi ugovaratelja
nisu ovjereni u nadle‘nom sudu.
Iz obrazlo‘enja:
Sud prvog stupnja je utvrdio da su parni~ne stranke dana 2. 4. 1992.godine
pismeno zaklju~ile ugovor o prodaji, po kojem je tu‘itelj kao prodavatelj prodao tu-
‘eniku kao kupcu, poslovni prostor u M. Tu‘enik je u ugovorenom vremenu isplatio
tu‘itelju cjelokupni iznos kupovne cijene, a tu‘itelj predao tu‘eniku u posjed kupljeni
poslovni prostor, pa je tako uz pismenu formu, ugovor u cjelosti i izvr{en. Potpisi
ugovornih stranaka nisu ovjereni u nadle‘nom sudu.
Sud prvog stupnja stoji na stajali{tu da je ugovor ni{tavan zbog toga {to po-
tpisi ugovara~a nisu ovjereni od nadle‘nog suda, pa da mu tako nedostaje obavezna
forma propisana u ~lanku 9. stavak 2. Zakona o prometu nekretnina ("Slu‘beni list
SRBiH", br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91), koji zbog primjene ~lanka 2. Zakona o iz-
mjenama i dopunama tog Zakona ("Slu‘beni list SRBiH", broj 4/89), ne mo‘e nado-
mjestiti ni njegovo potpuno izvr{enje.
Takvo pravno stajali{te je pogre{no. Iz spornog ugovora o prodaji i stanja spi-
sa, vidljivo je da je prodavatelj-tu‘itelj dru{tvena pravna osoba, a tu‘enik-kupac pri-
vatno poduze}e. Radi se dakle, o otu|enju poslovnog prostora iz dru{tvenog vlasni{-
tva, a ugovori o takvom otu|enju pravno su valjani ako su zaklju~eni u pismenom
obliku (~lanak 9. stavak 1. Zakona o prometu nekretnina). Poo{trena forma iz ~lanka
9. stavak 2. i 4. Zakona o prometu nekretnina zahtijeva se samo za ugovore kojima se
prenosi pravo vlasni{tva na nekretninama, tj. kada se radi o prometu nekretnina koje
su u vlasni{tvu fizi~kih ili gra|ansko-pravnih osoba (Zakon razlikuje ugovore o otu-
|enju nekretnina iz dru{tvenog vlasni{tva od ugovora na temelju kojih se prenosi
pravo vlasni{tva). I dodati ~lanak 9-a spomenutog zakona isklju~ivo se odnosi na
ugovore kojima se prenosi pravo vlasni{tva, a ne i na ugovore o otu|enju nekretnina
iz dru{tvenog vlasni{tva, {to je vidljivo i iz odredbe ~lanka 9-a stavak 3. tog Zakona
po kojoj }e zahtjev za davanje odobrenja biti odbijen ako je nekretnina, koja je pre-
dmet prodaje, prethodno ste~ena na protupravan na~in, a na {tetu dru{tvenog vla-
sni{tva. To je svakako isklju~eno kada se radi o nekretnini koja se nalazi u dru{tve-
nom vlasni{tvu.
3. Ugovor o gra|ansko-pravnom ortakluku nije formalan ugovor, odnosno za
njegovo zaklju~enje i punova‘nost nije potrebna pismena forma.
Ugovori obligacionog prava ne podlije‘u nikakvoj formi, osim ako zakonom
nije druk~ije odre|eno.
Iz obrazlo‘enja:
Nasuprot iznijetom pravnom stanovi{tu ni‘ih sudova, Vrhovni sud smatra da
ugovor o gra|ansko-pravnom ortakluku nije formalan ugovor, odnosno da za njego-
vo zaklju~enje i punova‘nost nije potrebna pismena forma.
Ugovori obligacionog prava ne podlije‘u nikakvoj formi, osim ako zakonom
nije druk~ije odre|eno (~lan 67. stav 1. ZOO).
Prema tome, izme|u parni~nih stranaka, a s obzirom na utvr|jeno ~injeni~no
stanje u toku prvostepenog postupka, zaklju~en je ugovor o ortakluku u vezi sa zaje-
dni~kim vo|enjem ugostiteljske radnje, te ukoliko je u radu ugostiteljske radnje os-
tvaren gubitak, onda se taj gubitak ima dijeliti na sve ortake, a srazmjerno orta~kim
ulozima svakog od ortaka.
(Vs S, broj Prev. 241/97, od 28. 5 1997)
4. Da bi proizvodio pravne u~inke, ugovor o popravku broda mora biti sklo-
pljen u pisanom obliku, a to vrijedi i za kasnije izmjene i dopune ugovora. Naru~itelj
je, me|utim, obvezan platiti i cijenu naknadnih radova koje je prihvatio potpisom za-
pisnika o primopredaji broda.
(Ps H, P‘. 351/90, od 26. 11. 1991. Psp 52 - 180)
5. Pismena forma ugovora o kreditu zaklju~enog izme|u banke i korisnika
kredita ima konstitutivan zna~aj. Zato ne proizvodi pravni u~inak usmeni sporazum
ugovara~a o produ‘enju roka isplate duga.
6. Pravo vlasni{tva na motorno vozilo sti~e se predajom u posjed i na osnovu
usmenog ugovora bez obzira da li je pla}en porez na promet i motorno vozilo regis-
trovano kod nadle‘nog dr‘avnog organa.
(Vs BiH, Rev. 170/90,od 29. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 29)
7. Kada za ugovor nije propisana posebna forma, pravovaljana je usmena ce-
sija.
8. Zakon o naslje|ivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o do-
‘ivotnom izdr‘avanju kojim primalac izdr‘avanja ostavlja u naslje|e svoju imovinu
ili jedan njen dio davaocu izdr‘avanja, ali zakon ne isklju~uje zaklju~enje ugovora o
ustupanju imovine ili njenog dijela za ‘ivota primaoca izdr‘avanja. Za ovaj drugi
ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa na~elom neformalnosti
ugovora, punova‘an i neformalan ugovor o do‘ivotnom izdrzavanju, ako posebni za-
kon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu.
9. Nije punova‘an ugovor o jednokratnom ustupanju stana radi dodjele na ko-
ri{tenje ako nije zaklju~en u pismenom obliku.
(Vs BiH, P‘. 360/87, od 24. 3. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
69)
10. Saop{tenje o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu mo‘e se dati i usmeno
ako stranke nisu ugovorile da se ta izjava mo‘e dati samo u odre|enoj formi.
Iz obrazlozenja
"Na{e pravo usvaja na~elo neformalnosti ugovora, a odstupanje mo‘e propi-
sati samo zakon (~lan 67. stav 1. ZOO). Saop{tenje povjerioca iz ~lana 273. stav 5.
ZOO po nau~noj klasifikaciji spada u obavje{tajne radnje (notifikacije) koje karakte-
ri{e izjava volje, a za ovu izjavu va‘e pravila koja se primjenjuju kod pravnih poslo-
va. Budu}i da Zakon o obligacionim odnosima za to saop{tenje ne propisuje formu,
proizilazi da se mo‘e pravovaljano izjaviti i neformalno.
Saop{tenje povjerioca o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu se ne smije
mije{ati sa odredbama ugovora o toj kazni. Ugovorna odredba je izvor subjektivnog
prava povjerioca da mu du‘nik plati odre|eni nov~ani iznos ili pribavi neku drugu
materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem
(~lan 270. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), a saop{tenje pretpostavka za
njegovu realizaciju. Zato se iz zakonske odredbe da ugovorom kazna "mora biti ugo-
vorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nstala obaveza na ~ije se ispunjenje
odnosi" (~lan 271. stav 2. ZOO), ne proizilazi zaklju~ak da se u istoj formi mora dati
i saop{tenje povjerioca o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu. Upravo zbog razno-
rodnosti "saop{tenja" i klauzule o ugovornoj kazni nije mogu}a ni analogna primjena
pravila o formi te klauzule. Pretpostavka za analogiju, uostalom, je da postoji pravna
praznina. Ovdje, me|utim, ne postoji pravna praznina. Zakonodavac koji je unutar is-
tog instituta "vezao" formu ugovorne kazne za formu ugovora zbog njene akcesor-
nosti (~lan 272. stav 2. ZOO), nije to u~inio u slijede}em ~lanu (273. stav 5.) - u po-
gledu "saop{tenja".
Pravna sigurnost, naime, se posti‘e i neformalnim saop{tenjem o zadr‘avanju
prava na ugovornu kaznu, da bi se postigla izvjesnost dovoljno je da "saop{tenje" bu-
de izri~ito i odre|eno.
Budu}i da saop{tenje ne kreira subjektivno pravo koje ve} postoji, ve} je sa-
mo pretpostavka za njegovu realizaciju, a ta pretpostavka je nu‘an uslov da bi du‘nik
bio svjestan da }e ga pogoditi ova sankcija, nije bilo potrebno da se za "saop{tenje"
propi{e ista forma kao i za ugovornu kaznu.
Princip neformalnosti "saop{tenja" vazi i u slu~aju kad se jedna ili obje ugo-
vorne strane dru{tvena pravna lica, jer posebne odredbe o formi samoupravnog spo-
razuma, odnosno ugovora o raspolaganju dru{tvenim sredstvima iz ~lana 204. Zako-
na o udru‘enom radu se ne mogu analogno primjeniti zbog toga {to"saop{tenje" ne-
ma karakter akta raspolaganja.
Prema tome ZOO ne propisuje formu za saop{tenje o zadr‘avanju prava na
ugovornu kaznu, pa se to saop{tenje mo‘e dati i usmeno, osim u slu~aju kad su se
ugovorne strane sporazumjele da posebna forma bude uslov punova‘nosti saop{tenja
(~lan 69. stav 1. ZOO)."
(Stav XL zajedni~ka sednica biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989.
11. Na{e pravo je usvojilo na~elo neformalnosti ugovora (~lan 67. Zakona o
obligacionim odnosima u vezi ~lana 24), a Zakon o prometu nepokretnosti ne propi-
suje formu ugovora o zasnivanju stvarne slu‘nosti, ve} samo o prenosu prava svojine
(~lan 9. st. 2, 3. i 4) i prenosu nepokretnosti izme|u dru{tvenih pravnih lica, odnosno
o otu|enju nepokretnosti iz dru{tvene svojine (~lan 9. stav 1).
Formalna isprava ugovora se tra‘i za uknji‘bu prava u katastar nekretnina (~l.
116. i 118. Zakona o premjeru i katastru nekretnina), odnosno u zemlji{nu knjigu
(paragrafi 36 - 39, biv{eg Zakona o zemlji{nim knjigama).
Stvarna slu‘nost na temelju pravnog posla sti~e se upisom u javnu knjigu, bu-
du}i da zakon nije propisao drugi odgovaraju}i na~in sticanja (~lan 51. Zakona o
osnovnim svojinsko pravnim odnosima i ~lan 97. ta~ka 8. Zakona o premjeru i katas-
tru nekretnina).
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 26. 2. 1988. Bilten Vs
BiH 1/88 123)
12. Ugovor o prodaji nepokretnosti, kao i naknadna saglasnost suvlasnika, ni-
{tavi su ako nisu izra‘eni u zakonskoj formi iz ~lana 9. Zakona o prometu nepokre-
tnosti.
13. Ugovorne stranke se mogu i usmeno sporazumjeti o otpustu duga koji se
sastoji od dospjelih zateznih kamata.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju, u pitanju su zatezne kamate koje su u vrijeme usme-
nog dogovora i zaklju~ivanja aneksa ugovora ve} bile dospjele, a dijelom i utu‘ene,
{to zna~i da se usmeni dogovor o zateznim kamatama nije odnosio na odricanje una-
prijed tu‘ioca od prava na zatezne kamate, odnosno protivno pravnoj prirodi odredbe
~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kao prisilnom propisu. Stranke
su se preko zastupnika mogle i usmeno dogovoriti da tu‘ilac odustane od prava na
zatezne kamate koje su predmet spora, iako poti~u iz ugovora o gra|enju (~lan 67. st.
3. i 4. ZOO).
14. Za ugovor o otu|enju nepokretnosti iz svojine gra|ana u dru{tvenu svoji-
nu, va‘e op{ta pravila o formi (~lan 9. st. 2. i 4. ZPN), a ne posebna odredba iz stava
1. ~lana 9. istog zakona koja propisuje formu ugovora o otu|enju nepokretnosti iz
dru{tvene svojine u svojinu gra|ana.
15. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne mo‘e produ‘iti usmenom po-
godbom.
(Vs BIH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14)
16. Izmjena ugovora o zakupu poslovnih prostorija, u pogledu poslovne dje-
latnosti koju }e zakupac obavljati, koja nije u pisanom obliku, nema pravni u~inak.
(Vs H, Rev. 1221/83, od 22. 12. 1983. Psp 25 95)
17. Budu}i da zakon ne propisuje formu, punova‘an je i neformalni sporazum
bra~nih drugova o tome ko }e od njih ostati nosilac stanarskog prava (~lan 67. st. 1. i
(Stav Gra|ansko privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 Bilten Vs
BiH 2/86 - 27, isto i Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22)
18. Punova‘an je usmeni ugovor o podstanarskom odnosu, jer zakon ne pro-
pisuje formu ovog ugovora (~lan 54. ZSO; ~l. 67. stav 1. i 24. Zakona o obligacionim
odnosima).
BiH 2/86, str. 33)
19. Zaklju~ivanje ugovora ne podlije‘e nikakvoj formi, osim ako je zakonom
druk~ije odre|eno
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su nesumnjivo utvrdili da je sada pokojni suprug tu‘ilje,
za sebe i tu‘ilju sa kojom je proveo u braku 40 godina, zadr‘ao pravo plodou‘ivanja,
bez obzira {to ugovor o raspolaganju imovinom za ‘ivota, ne sadr‘i izri~itu odredbu
o tom pravu. Prema ~lanu 67. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zaklju~enje
ugovora ne podlije‘e nikakvoj formi, osim ako je zakonom druk~ije odre|eno. Ne
postoje zakonski propisi koji predvi|aju pismenu formu za konstituisanje prava plo-
dou‘ivanja. Zato je, u konkretnom slu~aju, ovo pravo u korist tu‘ilje nastalo ~im su
se ona, njen suprug i tu‘ena saglasili da na imovini sa kojom je pokojni suprug tu‘i-
lje raspolagao bude ustanovljeno pravo plodou‘ivanja. Postojanje tog prava je uva‘a-
vano vi{e godina a dovedeno je u pitanje tek poslije smrti tu‘iljinog supruga. Ni‘es-
tepene presude obezbje|uju da ovo pravo bude po{tovano i nadalje, jer je konstituisa-
no i u korist tu‘ilje, koja je nad‘ivjela supruga. Prema tome, odsustvo klauzule o plo-
dou‘ivanju u ugovoru o raspolaganju imovinom za ‘ivota, nije moglo isklju~iti pravo
plodou‘ivanja koje je nastalo na osnovu usmene saglasnosti stranaka i tu‘iljinog su-
pruga, dok je bio ‘iv.
(Vs S, broj Rev. 1621/98, od 15. 4. 1998)
20. Ugovor o prodaji automobila ne mora biti zaklju~en u posebnoj formi, pa
je kupac postao vlasnik automobila u ~asu kada mu ga prodavac preda u posjed, po
osnovu usmeno zaklju~enog kupoprodajnog ugovora.
Na sticanje prava svojine automobila nema uticaja okolnost {to nije pla}en
porez na promet i {to automobil nije registrovan na novog vlasnika.
21. Banka koja postupi po usmenom nalogu deponenta za isplatu ne ~ini time
povredu ugovorne obveze.
înjenica {to je nalog tu‘eniku za spornu isplatu usmen ne ~ini nalog ni{ta-
vim. Za ugovor o nov~anom depozitu - ulog na {tednju (~l. 1035. ZOO) - nije propi-
san poseban oblik, pa taj ugovor mo‘e biti dopunjen neformalnim sporazumom (arg.
iz ~l. 67, 69. i 70. ZOO), {to zna~i da je i kasniji usmeni nalog o tome kome }e se iz-
vr{iti isplata pravovaljan.
(Vs H, Rev. 467/85, od 26. 3. 1985. Psp 31 58)
22. Plodou‘ivanje se mo‘e konstituisati i na osnovu usmene saglasnosti volja
(VsS, broj Rev. 1621/98 od 15. 4. 1998. Gp, broj 6/00)
23. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 70. i 71. ZOO
Raskidanje formalnih ugovora

^lan 68.
Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev
ako je za odre|eni slu~aj zakonom predvi|eno {to drugo, ili ako cilj zbog koga
je propisana forma za zaklju~enje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bu-
de obavljeno u istoj formi.
________________________
1. Stranke mogu i pre}utno, du‘om pasivno{}u, ispoljiti volju da raskinu ugo-
vor, pa i kada je ovaj zaklju~en u pismenom obliku.
2. Ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju mo‘e se sporazumno neformalno raski-
nuti.
3. Ugovor o prodaji nekretnine mo‘e se raskinuti neformalnim sporazumom.
(Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. - Psp 44 78)
4. Smatra se da su stranke pre}utno raskinule ugovor o naknadi za ekspropri-
sane nekretnine, ako je korisnik eksproprijacije uskra}ivao isplatu i nakon {to je vla-
snik eksproprisane nekretnine pokrenuo sudski vanparni~ni postupak za odre|ivanje
naknade.
5. Ugovor o prenosu nepokretnosti sa jednog na drugo dru{tveno pravno lice
(~lan 9. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH) mo‘e se punova‘no raski-
nuti samo sporazumom zaklju~enim u pismenom obliku.
(Vs BiH, P‘. 243/85, od 24. 10. 1985. Bilten VS BIH 1/86 - 5)
6. Izjava o raskidu ugovora o djelu mo‘e biti data u bilo kojoj formi, pa i
usmeno.
(Vs BiH P‘. 152/84, od 31. 8. 1984. Bilten Vs BiH 4/84 - 3)
Ugovorena forma
^lan 69.
(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov
punova‘nosti njihovog ugovora.
(2) Ugovor za ~ije je zaklju~enje ugovorena posebna forma mo‘e biti ras-
kinut, dopunjen ili na drugi na~in izmijenjen i neformalnim sporazumom.
(3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osigura-
ju dokaz svoga ugovora, ili da postignu {to drugo, ugovor je zaklju~en kad je
postignuta saglasnost o njegovoj sadr‘ini, a za ugovara~e je u isto vrijeme nasta-
la obaveza da ugovoru dadu predvi|enu formu.
________________________
1. Ugovor o isporuci koncentrata za tov pili}a, izmijenjen je time {to je ko-
operant primio i upotrijebio kvalitetniji koncentrat, iako pri tome nije sa~injena pi-
smena isprava kako je to bilo ugovoreno.
2. Kada je organizacija udru‘enog rada - prodavac automobila, u uslovima
prodaje stavljenim na uvid kupcima, uslovila punova‘nost ugovora o prodaji pretho-
dnim registrovanjem predra~una i potom uplatom kupovne cijene, ugovor nije nastao
samo uplatom cijene na ‘iro ra~un prodavca.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovana je tvrdnja revidenta da je momentom uplate kupovne cijene za-
klju~en ugovor o kupoprodaji motornog vozila jer iz uslova prodaje od{tampanih na
obrascu predra~una proizilazi suprotno, tj. da se uplata vr{i na osnovu registrovanog
predra~una izdatog od strane tu‘enog i da uplata izvr{ena bez registrovanog predra-
~una i bez navo|enja broja predra~una, ne obavezuje tu‘enog (me|u strankama nije
sporno da je uplata izvr{ena bez registrovanog predra~una i navo|enja broja predra-
~una na uplatnici).
Ugovarne stranke mogu i kod neformalnih ugovora, kakav je konkretni, uslo-
viti punova‘nost ugovora njegovim zaklju~enjem u posebnoj formi (~lan 69. Zakona
o obligacionim odnosima), pa se tu‘ilac morao pridr‘avati uslova prodaje koja je dao
tu‘eni. Neopravdan je revizijski navod da je ugovor postao punova‘an u smislu ~lana
73. Zakona o obligacionim odnosima, jer nije ni djelimi~no izvr{en od strane tu‘e-
nog.
(Stav XL zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989.
Sankcija nedostatka potrebne forme
^lan 70.
(1) Ugovor koji nije zaklju~en u propisanoj formi nema pravno dejstvo
ukoliko iz cilja propisa kojim je odre|ena forma ne proizilazi {to drugo.
(2) Ugovor koji nije zaklju~en u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo
ukoliko su stranke punova‘nost ugovora uslovile posebnom formom.
________________________
1. Prodavac je du‘an, nezavisno od uslova iz ~lana 80. Zakona o obligaci-
onim odnosima, vratiti kupcu nov~ani iznos primljen na ime kapare, ako je nepuno-
va‘an ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je
akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugovora) sve to u skladu sa ~lanom 70.
stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22 . isto i Vs BiH, Rev. 558/85,
od 28. 2. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 - 3)
2. Ugovor koji nije sa~injen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo
(~lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti).
U pismenom obliku takvog ugovora mora biti ozna~ena cijena kao bitni ele-
ment ugovora (~lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Iz obrazlo‘enja:
Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz sa-
glasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stran-
ke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izra‘enoj u propisanom obliku).
Sud ne mo‘e ugovorne stranke prinuditi na izvr{enje obaveze koja nije obu-
hva}ena ugovorom o prometu nepokretnosti zaklju~enim u zakonom propisanom
obliku. Prema utvr|enju prvostepenog suda, koji je usvojio i drugostepeni sud, parni-
~ne stranke su 21. 7. 1984. godine zaklju~ile pismeni ugovor o prodaji stambene
zgrade, na kome su potpisi ugovornih stranaka ovjereni od suda i u tom ugovoru ku-
poprodajnu cijenu ozna~ile u manjem iznosu za . dinara od stvarno ugo-
vorene (stvarno ugovorena cijena iznosi .. dinara, a cijena ozna~ena u pisme-
nom ugovoru dinara), te da je tu‘ena po navedenom osnovu isplatila tu‘i-
teljici dinara, a odbila da isplati razliku do usmeno ugovorene kupovne ci-
jene u iznosu od dinara.
Kako prema izlo‘enom, sporazum stranaka o cijeni stambene zgrade ne odgo-
vara cijeni izra‘enoj u punova‘nom obliku ugovora (cijena izra‘ena u pismenom
ugovoru je neistinita), ovaj sud nalazi da ugovor o prometu navedene nepokretnosti
zaklju~en 21. jula 1984. godine, ne proizvodi pravno dejstvo i da dosljedno tome tu-
‘ena po osnovu tog ugovora ne mo‘e biti obavezana na izvr{enje usmeno ugovorene
~inidbe.
3. Subjektivni elementi (volje, svijesti, namjere) ugovornika, po naravi stvari,
ne mogu nadomjestiti propisani oblik pravnog posla.
Iz obrazlo‘enja:
"Sam ‘alitelj priznaje da se za ugovor o darovanju za slu~aj smrti "tra‘i stro-
go formalni karakter", koji u nazo~nom slu~aju nije po{tivan, ali smatra da se "to pi-
smeno ne mo‘e i nipo{to ne bi smjelo tuma~iti, a da se njegov smisao ne stavi u kon-
tekst sporazuma me|u nasljednicima ... koji nedvosmisleno i precizno odra‘avaju
pravu volju koju je pok. T.A. htio i namjeravao iskazati". Me|utim, nije u ovom slu-
~aju pravno odlu~no {to je pok. A.T. "htio i namjeravao iskazati", nego je pravno
odlu~no {to je i kako iskazao ... A po ~l. 70. Zakona o obveznim odnosima, ugovor
koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni u~inak (ako iz cilja propisa ko-
jim je odre|en oblik ne proizlazi {to drugo)."
(@s Dubrovnik, G‘. 1037/94, od 12. 12. 1994. Izbor odluka 2/1995
191/184)
4. Usmena nagodba o diobi nekretnina nema pravno djejstvo iako je realno
izvr{ena.
5. Ugovara~ mo‘e tra‘iti da mu druga strana vrati samo ovaj nov~ani iznos
koji joj je platio osnovu ni{tavog ugovora.
6. Nije pravno valjan usmeni sporazum zaklju~en izme|u dru{tvenih pravnih
lica o izradi projekta za izgradnju gra|evinskog objekta.
(Vs BiH, Rev. 209/87, od 21. 1. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 - 1)
7. Za valjanost sporazuma o otpustu duga nije propisan poseban oblik.
(Vs H, Rev. 274/86, od 3. 4. 1986. Psp 32 72)
8. Ni{tav je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju koji ovjeri slu‘benik suda
umjesto sudije
9. Budu}i da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo proda-
vac koji nije ispunio svoju obavezu du‘an je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime
kapare, a ne udvojenu kaparu.
10. Dr‘avinskoj za{titi prava kori{}enja podataka (informacija) emitent poda-
taka mo‘e se valjano suprotstaviti pravnim prigovorom da je prestalo samo pravo, ali
ako se podaci iz automatske baze podataka odnose na poslovanje korisnika, dr‘avin-
ska za{tita traje sve dok mu u odgovaraju}oj mehani~koj formi oni ne budu povra}e-
ni, jer su u tom slu~aju korisnik i emitent u fakti~kom odnosu posrednog i neposre-
dnog dr‘aoca.
(Vs RCG, P‘. br. 49/94 od 8. 4. 1994. Gp, broj 5/00)
11. Za izdava~ki autorski ugovor obvezan je pismeni oblik.
Iz obrazlo‘enja:
"Sudovi su, po nala‘enju ovoga revizijskog suda, izgubili iz vida odredbe ~l. 56.
st. 1. i 2. Zakona o autorskom pravu koje propisuju da se autorski ugovori (a takav je ne-
sumnjivo i sporni izdava~ki ugovor) sklapaju u pismenom obliku, pa autorski ugovor ko-
ji nije sklopljen u pismenom obliku nema pravni u~inak, ako ovim zakonom nije druk~i-
je odre|eno. Kod toga treba naglasiti da jedinu iznimku odstupanju od obveznoga pi-
smenog oblika izdava~kog ugovora isti zakon predvi|a u odredbi ~l. 71. u kojoj je propi-
sano da ugovor o objavljivanju ~lanaka, crte‘a i bilje{ki u novinama, ~asopisima i drugoj
periodi~noj {tampi ne mora biti sklopljen u pismenoj formi. Prema tome, po nala‘enju
ovog suda, tu‘itelj se ne mo‘e pozivati na autorski (izdava~ki) ugovor koji u ovom slu-
~aju nije zaklju~en u propisanoj formi - jer autorski ugovor koji nije zaklju~en u toj for-
mi, kao {to je ve} izlo‘eno, nema pravnog u~inka."
(Vs RH, II Rev. 92/94, od 23. 6. 1994. Izbor odluka 2/1995 61; ZIPS, broj
946)
Pretpostavka potpunosti isprave
^lan 71.
(1) Ako je ugovor zaklju~en u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo
po volji stranaka, va‘i samo ono {to je u toj formi izra‘eno.
(2) Ipak, bi}e punova‘ne istovremene usmene pogodbe o sporednim ta-
~kama o kojima u formalnom ugovoru nije ni{ta re~eno, ukoliko nisu u supro-
tnosti sa njegovom sadr‘inom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma pro-
pisana.
(3) Punova‘ne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili
olak{avaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u
interesu ugovornih strana.
________________________
1. Usmena klauzula o trajanju zakupa uz pismeni ugovor o zakupu poslovne
prostorije ne proizvodi pravno djejstvo.
2. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o
cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zaklju~enja ugovora.
(Vs BiH, Rev. 51/87, od 15. 10. 1887. i P‘. br 15/86 od 18. 10. 1986. ZIPS,
broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23)
3. Kako su se stranke prilikom zaklju~enja ugovora o ustupanju i raspodeli
imovine za ‘ivota saglasile o bitnim sastojcima tog ugovora, a pomaganje, briga i
staranje tu‘iocu je bila budu}a neizvjesna okolnost koje su ugovorne strane za slu~aj
potrebe u korist tu‘ioca usmeno dogovorile, pa kako takva obaveza tu‘enog nije u
suprotnosti sa sadr‘inom, niti ciljem zaklju~enog ugovora o ustupanju i raspodjeli
imovine za ‘ivota, a ni sa ciljem zbog koga je forma tog ugovora propisana, radi se o
punova‘noj obavezi, bez obzira {to nije izra‘ena u pismenom ugovoru.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaklju~i-
li da su se u smislu ~lana 115. stav 1. i 2. ZON-a stekli uslovi za opoziv ugovora o
ustupanju i raspodjeli imovine za ‘ivota, jer tu‘eni ne izvr{ava svoje ugovorom pre-
uzete obaveze, a na~in pona{anja tu‘enog prema tu‘iocu kao ustupiocu imovine ima
karakter grube neblagodarnosti. Tu‘eni isti~e u reviziji da obaveza tu‘ioca da tu‘iocu
daje izdr‘avanje nije ustanovljena pismenim ugovorom, me|utim u ~lanu 71. stav 2.
ZOO predvi|eno je da su punova‘ne i usmene pogodbe o sporednim ta~kama o koji-
ma u formalnom ugovoru nije ni{ta re~eno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom
sadr‘inom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana.
(Os u Kraljevu, G‘. 1281/95, od 8. 8. 1996. i Vs S, broj Rev. 5419/96, od 18.
2. 1997)
Sastavljanje isprave
^lan 72.
(1) Kad je za zaklju~enje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je
zaklju~en kad ispravu potpi{u sva lica koja se njim obavezuju.
(2) Ugovara~ koji ne zna pisati stavi}e na ispravu rukoznak ovjeren od
dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa.
(3) Za zaklju~enje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpi{u
jednu ispravu ili da svaka od strana potpi{e primjerak isprave namijenjen dru-
goj strani.
(4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se
sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogu}ava da se
sa izvjesno{}u utvrde sadr‘ina i davalac izjave.
________________________
Iz obrazlo‘enja:
Dana 27. decembra 2000. godine D. K. je u Puli, R. Hrvatska u prisustvu ja-
vnog bilje‘nika dao i potpisao izjavu kojom prenosi vlastiti udio u subjektu upisa na
L. M. i odustaje od funkcije direktora upisane u sudskom registru dana 29. marta
2000. godine pod brojem U/I 928/2000, te da ova izjava sa danom kada je sastav-
ljena postaje punova‘na. Izjava je ovjerena pred Op}inskim sudom u Puli dana 23.
januara 2001. godine. Na osnovu ove izjave koja se mo‘e smatrati ponudom za za-
klju~enje ugovora o ustupanju i prijenosu osniva~kog uloga i promjeni osniva~a i
osoba ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje, osniva~i subjekta upisa (i bez navo-
|enja imena ranijeg osniva~a i direktora - ponuditelja) sastavljanjem i potpisivanjem
pismena (ugovora) u B. dana 15. januara 2001. godine, stvarno i pravno su prihvatili
ponudu. Kako je za prihvat ponude ponuditelj saznao 16. februara 2001. godine,
odnosno 26. februara 2001. godine (a {to proizilazi iz njegovog i pismena njegovog
punomo}nika), to je po ocjeni ovoga suda upis u sudski registar odre|enih promjena
izvr{en na osnovu pravno valjanog ugovora o ustupanju i prijenosu osniva~kog uloga
i dokaza o promjeni osniva~a i osoba ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje subje-
kta upisa - ~l. 37. i 38. Uredbe o upisu u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju
privrednu djelatnost.
Prema odredbi ~l. 72. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima, za zaklju~enje
dvostranog ugovora dovoljno je da svaka strana potpi{e primjerak isprave namijenjen
drugoj strani, {to je u konkretnom slu~aju i u~injeno, pa je irelevantno bilo u prihvatu
ponude (ugovoru) navoditi i ime ponuditelja i potpisivati se u njegovo ime.
Prema odredbama ~l. 26. i 31. navedenog Zakona, ugovor je sklopljen kad su
se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora i onoga ~asa kada je ponu-
ditelj primio izjavu ponu|enoga da prihvata ponudu. U ovom slu~aju, prihvat ponude
je izvr{en u B. dana 15. 01. 2001. godine (neovisno od datuma ovjere potpisa kod ja-
vnog bilje‘nika u Puli i Op}inskog suda u Puli), pa ponuditelj nije mogao, svojom
izjavom od 18. januara 2001. godine sastavljenom u Puli i potpisanom pred javnim
bilje‘nikom u Puli dana 19. januara 2001. godine, opozvati svoju ponudu, jer se po-
nuda mo‘e opozvati samo ako je ponu|eni primio opoziv prije primitka ponude ili is-
tovremeno sa njom - ~l. 36. istog Zakona. Tim prije, {to je ponuda u~injena odsutnoj
osobi i {to u njoj nije odre|en rok za prihvatanje, a po ocjeni ovoga suda prihvat po-
nude u~injen je u razumnom roku i prije opoziva ponude, odnosno u vrijeme koje je
vezivalo ponuditelja za ponudu - ~l. 37. st. 4. istog Zakona. Kako ponu|eni nije pri-
mio opoziv ponude (od 19. januara 2001. godine) prije prijema ponude ili istovreme-
no sa ponudom irelevantna je okolnost kada je takav opoziv ponude dostavljen regis-
tarskom sudu.
D. K. kao raniji suosniva~ i direktor subjekta upisa ponudom i njenim prihva-
tom prenio je vlastiti udio u subjektu upisa L. M. kao novom osniva~u i direktoru su-
bjekta upisa i odustao od funkcije direktora, pa je ponu|eni mogao prihvatom ponude
na na~in kako je to u~injeno istovremeno sa zaklju~enjem ugovora prenijeti udio ra-
sporediti na sve osniva~e subjekta upisa, te tako razrije{iti izme|u osniva~a sve
odnose koji su proistekli iz dotada{njeg poslovanja, ~ime ponu|eni nije samovlasno
postupao, kako se to ‘eli ukazati ‘albenim navodima. Tim vi{e, {to udio na koji se
odnosi ugovorena obaveza nije vezan dodatom imovinskom ili osobnom ~inidbom u
korist subjekta upisa, pa za pravno valjan prijenos takvog udjela nije bila ni potrebna
izri~ita pismena saglasnost subjekta upisa (vinkulacija), a niti ovjera potpisa u skladu
sa zakonom koja se zahtjeva kod ugovora o osnivanju dru{tva sa ograni~enom odgo-
vorno{}u - ~l. 311. st. 1. i 328. st. 2. i 3. Zakona o privrednim dru{tvima. Dovoljno je
da je ugovor zaklju~en u pismenom obliku, bez obzira na to da li se prijenos udjela
vr{i uz naknadu ili bez nje, pa razlozi zbog kojih se poku{ala opozvati ponuda nema-
ju uticaja na pravnu valjanost zaklju~enog ugovora o ustupanju i prijenosu osniva-
~kog uloga i promjeni osoba ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje subjekta upisa.
(Vs FBiH, broj G‘, 26/91, od 20. 7. 2001. Biltev Vs FBiH 2/2001 31)
2. Kad je bankarsku garanciju potpisala osoba ovla{tena na zastupanje, upo-
treba neva‘e}eg pe~ata nije odlu~na za valjanost preuzete obveze.
Za pravovaljanost preuzete obveze u pravnom prometu bitno je da osoba ko-
ja je preuzela obvezu za neku pravnu osobu ima u tom smislu pravo zastupanja. Upo-
treba pe~ata pri sklapanju pravnog posla nije obvezatna. Za pravovaljanost isprave u
smislu ~l. 72. ZOO potrebno je da tu isprava potpi{u osobe koje se tom ispravom ob-
vezuju, odnosno kod pravnih osoba osobe koje su ovla{tene za zastupanje odnosno
za potpisivanje doti~ne pravne osobe.
(Vs RH, II Rev. 208/98, od 3. 6. 1999. - Izbor oduka 1/2000 33)
3. Ispunjen je uvjet pismene forme ugovora o prodaji kad je prodavatelj dos-
tavio predra~un koji po svom sadr‘aju predstavlja ponudu koju je kupac u cijelosti
prihvatio i pismenim nalogom banci o uplati cijene u prete‘nom dijelu ispunio.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora jest zahtjev za ispunjenje ugovora o prodaji - za predaju po-
slovne prostorije "u stambeno-poslovnom objektu". Sudovi su odlu~ili da stranke ni-
su sklopile sporni ugovor, jer da nije zaklju~en u propisanoj pismenoj formi, sukla-
dno odredbi iz ~l. 9. Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada, a niti se usmeni ugovor
mo‘e smatrati pravovaljanim, u smislu odredbe iz ~l. 73. Zakona o obveznim odnosi-
ma (ZOO), budu}i da nije izvr{en u prete‘nom dijelu (tu‘itelj je platio prete‘ni dio
cijene, dok tu‘enik nije predao poslovnu prostoriju tu‘itelju). Pogre{na je pravna
ocjena sudova prvog i drugog stupnja da sporni ugovor nije zaklju~en u pismenoj
formi. U ~l. 72. st. 4. ZOO propisano je da je zahtjev pismene forme ispunjen ako
stranke izmijenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sred-
stvom koje omogu}uje da se sa sigurno{}u utvrde sadr‘aj i davatelj izjave. Sudovi su
utvrdili da je tu‘enik "radi realizacije prodaje predmetnog poslovnog prostora" izdao
tu‘itelju predra~un br. 37/92 od 27. II. 1992.g. na iznos od HRD te da je tu‘itelj
na osnovi toga predra~una tu‘eniku platio iznos od . HRD, uplatom na njegov ‘i-
ro-ra~un. U predra~unu je navedeno da tu‘itelj prodaje tu‘eniku "poslovni prostor u
stambeno-poslovnom objektu u stupnju izvedbe "roh-bau" prema projektu", povr{ine
24,50 m2, po cijeni od .. HRD/m2, {to ukupno iznosi .. HRD. Predra~un je potpi-
sao direktor tu‘enika J.S., koji je ovla{ten za zastupanje tu‘enika. Navedeni predra-
~un po svojoj pravnoj prirodi predstavlja pismenu ponudu tu‘enika u~injenu tu‘itelju
za prodaju poslovnog prostora, koja sadr‘i sve bitne elemente ugovora o prodaji po-
slovnog prostora (predmet i cijenu) i koju je potpisao ovla{teni zastupnik. To je (pi-
smena) ponuda u smislu ~l. 32. st. 1. ZOO, {to zna~i da se njezinim prihva}anjem
sklopio ugovor. Ovakvu pismenu ponudu tu‘enika tu‘itelj je u cijelosti prihvatio ti-
me {to je na ‘iro-ra~un tu‘enika uplatio prete‘ni dio predra~unske cijene. Prihvat je,
tako|er, u~injen pismenim putem - pismenim nalogom banci za prijenos sredstava u
korist ‘iro-ra~una tu‘enika. Proizlazi, prema tome, da su ponuda i prihvat ponude za
sklapanje spornog ugovora u~injene pismeno i da je, sukladno citiranoj odredbi iz ~l.
72. st. 4. ZOO, zahtjev pismene forme ispunjen."
4. Zaklju~en je ugovor o prometu nepokretnosti u pismenom obliku samo ka-
da je nepismeni ugovara~ stavio rukoznak na pismeno ugovora u prisustvu dva svje-
doka koji su svojim potpisima potvrdili vjerodostojnost rukoznaka.
Nije valjana ovjera rukoznaka ako oba svjedoka nisu bila prisutna u momentu
stavljanja rukoznaka, ve} je jedan od njih naknadno potpisao pismeno ugovora.
5. Kad jedna od stranaka koje se ugovorom obvezuju nije potpisala pisanu is-
pravu o ugovoru za koji se zahtijeva pisani oblik, ugovor zbog nedostatka forme nije
pravovaljan.
(Vs H, Rev. 7/88, od 6. 7. 1988. Ps 46 71)
Kad je izvr{en ugovor kome nedostaje forma

^lan 73.
Ugovor za ~ije se zaklju~enje zahtjeva pismena forma smatra se punova-
‘nim iako nije zaklju~en u toj formi ako su ugovorne strane izvr{ile, u cjelini ili
u prete‘nom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je
forma propisana o~igledno ne proizilazi {to drugo.
________________________
1. Ne proizvodi pravno djejstvo ugovor (ili predugovor) o prometu nepokre-
tnosti, zaklju~en iza 15 .7. 1994.g., i kada je zaklju~en izme|u pravnih osoba, ako
potpisi zastupnika ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadle‘nim sudom.
Ovakav ugovor se ne mo‘e konvaldirati ispunjenjem.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pogre{no primjenio materijalno pravo kada je usvojio tu-
‘beni zahtjev o punova‘nosti predugovora, sa karakteristikama ugovora, zaklju~enog
izme|u tu‘ioca i prvotu‘enog. U vrijeme zaklju~enja ovog pravnog posla bio je na
snazi izmijenjeni ~lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti (izmijenjen odredbama ~la-
na 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti, "Slu‘beni
list RBiH", broj 18/94), a po odredbama ovog ~lana, ugovor na osnovu koga se pre-
nosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku i potpisi
ugovara~a ovjereni u nadle‘nom sudu RBiH, sa posebnim nagla{avanjem da ugovor
koji nije zaklju~en u ovom obliku, ne proizvodi pravno djejstvo. Ova zakonska odre-
dba se odnosi i na ugovara~e pravna lica, pa i na ona koja imaju u cjelini ili djelimi-
~no dru{tveni, kasnije dr‘avni, kapital. Kako je nesporno da nakon zaklju~enja pre-
dugovora tu‘ioca i prvotu‘enog, nije uslijedila ovjera potpisa ovla{tenih zastupnika
ugovornih stranaka pred nadle‘nim sudom, ovaj pravni posao je bez pravnog djej-
stva, dakle, nepunova‘an. Ovo iako se shvati kao predugovor, jer u smislu ~lana 45.
stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, preuzetog kao zakon RBiH, propisi o formi
glavnog ugovora va‘e i za predugovor ako je propisana forma uslov punova‘nosti
ugovora. Okolnost da su osnovne ugovorne obaveze (isplata cijene i predaja predme-
ta predaje u posjed) izvr{ene, kako utvr|uje prvostepeni sud, ne dovodi do konvali-
dacije ovog pravnog posla (i ako se poprimi da je po svom sadr‘aju ugovor, a ne sa-
mo predugovor).
U smislu ~lana 73. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor za ~ije se skla-
panje zahtijeva pismena forma, smatra se punova‘nim iako nije zaklju~en u toj formi
ako su ugovorne stranke, u cjelini ili u prete‘nom dijelu, izvr{ile obaveze koje iz
ugovora nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana o~igledno ne proizi-
lazi druga~ije. U konkretnom slu~aju zahtjeva se kvalifikovana pismena forma (ovje-
ra potpisa ugovornih strana nakon sa~injavanja pismenog ugovora), pa je o~igledno
cilj propisa da ne dopusti konvalidaciju ovakvih ugovora zaklju~enih samo u pisme-
nom obliku, ispunjenjem ugovornih obaveza. Ovo posebno proizilazi i iz prijelazne
odredbe ~lana 46. Zakona o prometu nepokretnosti (izmijenjenog ~lanom 3. Zakona
o prometu nepokretnosti, "Slu‘beni list RBiH", br. 18/94 i 33/94), po kojoj se mogu
ispunjenjem ugovornih obaveza konvalidirali samo ugovori o prometu nepokretnosti
zaklju~eni u pismenom obliku do dana stupanja na snagu ovih promjena (do dana
15.7.1994.g.), {to zna~i da ovakav na~in konvalidacije nije prihvatljiv u pogledu ugo-
vora zaklju~enih nakon stupanja na snagu navedenih izmjena.
2. Pastorka nije zakonski nasljednik, ni u slu~aju kada je izme|u nje i njene
ma}ehe (ostaviteljice) fakti~ki postojao odnos usvojenja.
3. Ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju koji je du‘e vremena izvr{avan, valjan
je i u slu~aju da sudija sadr‘inu ugovora nije pro~itao ugovara~ima, ali pod uslovom
da ga je sudija ovjerio.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 120. stav 2. i 3. Zakona o naslje|ivanju propisano je da ugo-
vor o do‘ivotnom izdr‘avanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od
sudije, da }e prilikom ovjere sudija pro~itati ugovor i upozoriti ugovara~e na poslje-
dice ugovora.
Polaze}i od utvr|enja ni‘estepenih sudova da su tu‘eni i njegov sada umrli otac za-
klju~ili pismeni ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju kojeg je potpisao tu‘eni i na ko-
jem je prstoznak umrlog, da ugovor sudija nije ovjerio, pa, shodno tome, ni njegovu
sadr‘inu pro~itao ugovara~ima, ovaj sud nalazi da su ni‘estepeni sudovi pravilno pri-
mijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je navedeni ugovor zbog nedostatka
forme ni{tav.
Neutvr|ivanjem ~injenice da li je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju du‘e vri-
jeme izvr{avan, odnosno sve do smrti primaoca izdr‘avanja, ni‘estepeni sudovi nisu
pogre{no primijenili materijalno pravo. Naime, ranijim ukidanim rje{enjem date su
upute prvostepenom sudu da se u ponovnom postupku utvrdi da li je davalac izdr‘a-
vanja du‘e vrijeme izvr{avao ugovorne obveze, izra‘avaju}i pri tome stav da bi u
slu~aju da sudija nije pro~itao sadr‘inu ugovora ugovara~ima (u toj fazi postupka ni-
je bilo utvr|eno da sudija nije uop{te ovjerio ugovor) ugovor bio valjan, ukoliko je
du‘e vrijeme izvr{avan.
S obzirom da je u ponovnom postupku utvr|eno da sudija nije uop{te ovjerio
ugovor, nije odlu~no da li je ugovor du‘e vrijeme izvr{avao jer se zbog nedostatka
ovog bitnog elementa forme ugovora, koji ga ~ini apsolutno ni{tavim, isti ne mo‘e
konvalidirati ni dugogodi{njim izvr{avanjem obaveza iz ugovora.
4. Ocijenjeno je da ugovor o prodaji nije izvr{en u prete‘nom dijelu kad je
kupac platio u cijelosti cijenu, a prodavatelj platio porez, ali nekretnina nije predana
u posjed kupcu.
(Vs RH, Rev. 1441/93, od 10. 11. 1993. - Izbor oduka 2/1995 63)
5. Ugovor se smatra pravovaljanim, iako nije sklopljen u propisanoj pisanoj
formi, ako su ugovorne stranke ispunile u cijelosti ili u prete‘itom dijelu obveze iz
ugovora.
"U konkretnom slu~aju neprijeporno je izme|u stranaka da je tu‘itelj po pozi-
vu tu‘enika otputovao na izlo‘bu aviona u Pariz, te tamo sa~inio 14 fotografija, koje
je tu‘enik objavio u svojoj monografiji Putni ~asopis. Stoga tu‘enik duguje utu‘enu
svotu na ime tro{kova boravka tu‘itelja u Parizu, koja je svota manja od one koja bi
tu‘itelju pripadala da je zahtijevao naknadu za kori{tenje autorskih djela fotografije.
Stoga ne stoji prigovor tu‘enika da nije u obvezi u odnosu prema tu‘itelju samo iz ra-
zloga {to izme|u stranaka nije sklopljen ugovor u pisanom obliku."
(Vts RH RH, P‘. 2289/95, od 9. 1. 1997. - Zbirka 4 22)
6. Punova‘an je ugovor o prodaji nepokretnosti - u formi priznanice u kojoj
su ozna~eni cijena i prodata nepokretnost - a koju su potpisale obje ugovorne stranke
pod pretpostavkom da je kupac platio cijenu a prodavac predao u posjed prodatu ne-
pokretnost.
7. Valjan je usmeni kupoprodajni ugovor koji su stranke u cijelosti izvr{ile
kojim je biv{i vlasnik kao nositelj prvenstvenog prava kori{tenja prodao zemlji{te u
dru{tvenom vlasni{tvu, a na kojem je zemlji{tu nakon toga stupanjem na snagu Zako-
na o izmjenama i dopunama Zakona o gra|evinskom zemlji{tu prestalo dru{tveno
vlasni{tvo.
8. Ugovor o zamjeni stanova smatra se pravovaljanim i kada je zaklju~en u
usmenom obliku, ako je u cjelini ispunjen (preseljenjem nosilaca stanarskog prava u
nove stanove) i ako je pribavljena pismena saglasnost davalaca stanova na kori{}enje
na usmeno ugovorenu zamjenu.
(Vs BiH, Rev 642/85, od 12. 6. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 6)
9. Kad je svoju obvezu iz usmenog ugovora o prijenosu vlasni{tva nekretnina
ispunio samo kupac pla}anjem kupovnine, a ne i prodavatelj, bilo u cijelosti bilo u
prete‘nom dijelu, jer se posjed nije predao, nisu ispunjene pretpostavke koje bi ugo-
vor u~inile valjanim usprkos nedostatku pisane forme.
(Vs H, Rev. 775/86, od 8. 7. 1986. Psp 32 79)
10. Organizacija udru‘enog rada (dru{tveno preduze}e) odgovara za {tetu
prouzrokovanu neurednim odr‘avanjem javnog puta iako za teku}u godinu nije za-
klju~ila pismeni ugovor sa samoupravnom interesnom zajednicom za puteve, ako je
put odr‘avala po pre}utnom sporazumu.
11. Usmeni ugovor o ustupanju prava davanja stana na kori{}enje mo‘e se kon-
validirati ako su ugovorne stranke u prete‘nom dijelu izvr{ile svoje ugovorne obaveze.
12. Iako ugovor o zakupu poslovne prostorije nije bio izmijenjen u pogledu
visine zakupnine, u zakonom propisanoj pismenoj formi zakupac nema pravo da tra‘i
vra}anje vi{e pla}ene zakupnine za period u kome je dobrovoljnim ispunjavanjem
usmeno zaklju~enog ugovora, pla}ao pove}anu zakupninu, jer je u tom obimu ugo-
vor konvalidiran.
13. Nije ni{tav ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju samo zbog toga {to ga sudi-
ja nije pro~itao ugovara~ima i upozorio na posljedice ugovora, ako je davalac izdr‘a-
vanja uredno ispunjavao ugovorne obaveze dugi niz godina sve do smrti primaoca iz-
dr‘avanja.
(Vs BiH, Rev. 100/88 ,od 20. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 89)
14. Op}e pravilo da se ugovor smatra pravovaljanim premda mu nedostaje propi-
sani oblik, ako su ugovorne strane izvr{ile u cijelosti ili u prete‘nom dijelu obveze koje
iz njega nastaju primjenjuje se i kad je u pitanju ugovor o autorskom djelu.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovano tu‘enik isti~e da je sud pogre{no primijenio materijalno pravo
isti~u}i u bitnome da je sud pogre{no primijenio odredbe ZAP-a i to ~l. 56. i 70., iako
ugovor izme|u stranaka nije sklopljen u propisanom pisanom obliku. Naime, prema
osnovnom na~elu sadr‘anome u ~l. 73. ZOO-a, ugovor za ~ije se sklapanje zahtijeva
pisani oblik, smatra se pravovaljanim iako nije zaklju~en u tom obliku, ako su ugo-
vorne strane izvr{ile u cijelosti ili prete‘nom dijelu obveze koje iz njega nastaju. U
konkretnom slu~aju nije sporno da je ugovor u cijelosti izvr{en, jedino je me|u stran-
kama sporno da li je u cijelosti ispla}ena naknada tu‘iteljici za obavljeni rad na prije-
vodu predmetne knjige. Prema tome, ne bi stajala tu‘enikova tvrdnja da usmeno
sklopljen ugovor izme|u stranaka ne bi proizvodio pravno djelovanje, bez obzira na
odredbu ~l. 56. ZAP-a.
(Ps H, P‘ 2723/90, od 29. 1. 1991. Psp 48/91 152)
15. Pisana forma autorskog ugovora nema solemnitetni karakter.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju ukazuje se da u smislu ~l. 56. ZAP-a autorski ugovori
sklapaju se u pisanom obliku, a autorski ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku
nema pravni u~inak ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. No, bez obzira na to,
budu}i da je iz usmenog utana~enja tu‘itelja i drugotu‘enika izrastao odre|eni pravni
odnos, bit }e potrebno da u ponovnom postupku prvostupanjski sud utvrdi sadr‘aj ta-
ko sklopljenog usmenog ugovora. Pritom ovaj ‘albeni sud, bez obzira na odredbu ~l.
56. ZAP-a, upu}uje na ~l. 61. ZAP-a, prema kojem se na autorske ugovore primje-
njuju odredbe zakona kojima se ure|uju obvezni odnosi ako odredbama ovog zakona
nije druk~ije odre|eno. Pritom je ovaj sud imao na umu da su autorski ugovori po
svojem karakteru ugovori obveznog prava pa se na njih ima primijeniti odredba ~l.
73. ZOO-a prema kojoj se ugovor za ~ije se sklapanje zahtijeva pisana forma, smatra
pravovaljanim iako nije zaklju~en u toj formi ako su ugovorne strane ispunile u cije-
losti ili u prete‘nom dijelu obveze koje iz njega nastaju. Na shodnu primjenu ~l. 73.
ZOO-a upu}uje i ~l. 23. ZOO-a. Stoga, ovaj ‘albeni sud smatra da pisana forma
autorskog ugovora nema solemnitetni karakter, tj. ne proizvodi pravnu posljedicu ne-
postojanja ugovora uslijed nedostatka pisane forme, ve} da je pisana forma potrebna
ad probationem. Stoga i usmeno zaklju~eni autorski ugovor proizvodi pravne efekte
ako se doka‘e njegov sadr‘aj i prava i obveze koje iz njega proizlaze. Kako ove
odlu~ne ~injenice o postojanju usmenog ugovora u odnosu na sporne kalendare u
postupku nisu utvr|ene, to je pogre{no primijenjeno i materijalno pravo kada je tako
postavljenom tu‘benom zahtjevu udovoljeno.
(Vps H, P‘. 2627/85, od 4. 11. 1986. - Bilten 10/1987 - 7)
16. Valjan je usmeni ugovor o ustupanju prava kori{tenja groba kad su stran-
ke u cijelosti izvr{ile obveze iz tog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredbom ~l. 12. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 26/60) koji je
stupio na snagu 29.VI.1960.g.) propisano je da se pravo na kori{tenje groba mo‘e us-
tupiti samo besplatno i u pismenom obliku. Me|utim, pomanjkanje pismene forme
ugovora o ustupanju prava kori{tenja groba u ovom slu~aju ne dovodi do druga~ijeg
ishoda spora. Ovo s obzirom na okolnost da je raspolo‘ba spornim grobom izvr{ena
prije stupanja na snagu cit. zakona, a osim toga tu‘iteljica je upravo prava i obveze
koja za nju iz ustupljenog joj prava kori{tenja groba proizlaze od ustupa do sada iz-
vr{avala (sada ~l. 73. Zakona o obveznim odnosima." -
VII - USLOV
Uslovi i njihovo dejstvo

^lan 74.
(1) Ugovor je zaklju~en pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak
zavisi od neizvjesne ~injenice.
(2) Ako je zaklju~en pod odlo‘nim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor
djeluje od trenutka njegovog zaklju~enja, osim ako iz zakona, prirode posla ili
volje strana ne proisti~e ne{to drugo.
(3) Ako je zaklju~en pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje va‘iti kad
se uslov ispuni.
(4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno na~e-
lu savjesnosti i po{tenja, sprije~i strana na ~iji je teret odre|en, a smatra se da
nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno na~elu savjesnosti i po{tenja,
prouzrokuje strana u ~iju je korist odre|en.
________________________
1. Zavje{talac je odredbom testamenta da je testamentarni nasljednik du‘an
da do‘ivotno poma‘e njega i njegovu suprugu postavio uvjet u testamentu u skladu
sa odredbom ~lana 86. stav 2. Zakona o naslje|ivanju. Posljedica neizvr{enja tog
uvjeta (raskidni uvjet) je prestanak pravnog u~inka testamenta izuzev ukoliko uvjet
nije ispunjen krivicom lica u ~iju korist je odre|en.
2. Zakupac ne mo‘e zahtjevati predaju u posjed zakupljene poslovne prostori-
je nakon {to je isteklo vrijeme na koje je ugovor o zakupu bio zaklju~en, osim ako
doka‘e da je zakupodavac nesavjesnim postupanjem sprje~avao zakupca da koristi
prostoriju u toku trajanja ugovorenog roka zakupa.
na: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 78.
ZOO)
3. Sporazum stranaka da prodavac isporu~i kupljenu robu tek po{to u njegovu
korist kupac otvori akreditiv u visini cijene robe nema zna~aj potestativnog odlo‘nog
uslova od ~ijeg ispunjenja zavisi nastanak ugovora o prodaji.
Iz obrazlo‘enja:
Ugovor o prodaji izme|u stranaka definitivno je zaklju~en razmjenom izjava
putem teleksa. Tim ugovorom tu‘eni se obavezao tu‘iocu platiti cijenu od .
DM, a tu‘ilac da mu prenese pravo raspolaganja na ugovorenoj koIi~ini elektroda, ‘i-
ce i pra{ka. Izme|u stranaka nije ugovoren potestativni odlo‘ni uslov (~lan 74. stav
2. ZOO), jer se u teleksu tu‘enog ne navode nikakvi uslovi, a tu‘ilac u teleksu kojim
prihvata ponudu (potvr|uje narud‘bu), samo dodaje da se pla}anje vr{i akreditivom,
a rok isporuke utvr|uje na cca 2 tjedna po primitku akreditiva .
Ovim dodatkom koji je tu‘eni o~igledno prihvatio, jer je odgovarao uobi~aje-
nom na~inu pla}anja izme|u stranaka (~lan 42. stav 3. Zakona o obligacionim odno-
sima), samo je utvr|en na~in pla}anja i rok isporuke. Tu‘eni nije otvorio akreditiv u
primjerenom roku i tako isplatio cijenu tu‘iocu pa je prvostepeni sud pravilno obave-
zao tu‘enog (kupca) da ispuni svoju ugovornu obavezu isplate cijene (stav 1. ~lana
454. ZOO).
4. Ugovor o isplati naknade zaklju~en je pod rezolutnim uvjetom kad se o{te-
}eni potpisivanjem tzv. klauzule o povratu, obvezao osiguravaju}oj organizaciji vra-
titi iznos naknade razmjeran utvr|enoj odgovornosti za {tetni doga|aj.
Iz klauzule o povratu proizilazi da je pravo tu‘enika da zadr‘i isplatu nakna-
de {tete bilo uvjetovano postojanjem odgovornosti osiguranika tu‘itelja (osiguravate-
lja) za nastali {tetni doga|aj, a time i nastalu {tetu tu‘eniku. Klauzulom o povratu
ugovoreno je, dakle, da tu‘itelju pripada pravo na povrat ispla}enog iznosa naknade
{tete ako se utvrdi da je za {tetu odgovoran voza~ tu‘enikova automobila. Prema
izlo‘enom proizilazi da je pitanje postojanja isklju~ive odnosno djelomi~ne odgovor-
nosti voza~a tu‘enikova automobila u klauzuli o povratu raskidni uvjet (ZOO ~l. 74.
st. 3), kako je to pravilno i prosudio drugostepeni sud.
Kako je nakon nastupanja raskidnog uvjeta ugovor izme|u stranaka prestao
va‘iti, to je pravilnom primjenom materijalnog prava sadr‘anoga u odredbi ~l. 132.
st. 4 ZOO-a pravilno prihva}en tu‘beni zahtjev za plate‘ zateznih kamata. Naime,
prema spomenutoj odredbi strana koja vra}a novac du‘na je platiti zateznu kamatu
od dana kad je primila isplatu.
(Vs RH, Rev. 2252/90, od 30. 1. 1991. - Svijet osiguranja 26. 11. 2001)
5. Ako je strana u ~iju je korist odre|en odlo‘ni uslov da }e ugovor proizvo-
diti pravna dejstva tek predajom instrumenata obezbje|ena pla}anja, ispunila ugovor-
nu obavezu prije ispunjenja ovog uslova smatra se da su stranke od odlo‘nog uslova
odustale.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je bio du‘an da utvrdi i cijeni da li je ugovorom o kreditu za-
klju~enim izme|u parni~nih stranaka, obaveza davanja garancije za otplatu kredita,
posebno stimulisana u ~lanu 3. ugovora o kreditu, ugovorena kao odlo‘ni uslov u
smislu ~lana 74. Zakona o obligacionim odnosima, kako tvrdi tu‘ilac, ili nema ovaj
zna~aj. Ako bi ovom ugovornom utana~enju stranke i pridale takav zna~aj, treba cije-
niti, analizom pona{anja stranaka, da li je sam tu‘ilac od takvog uslova odustao, pris-
taju}i da se pristupi uplati kredita umanjivanjem iznosa privremenih situacija i bez
davanja uredne garancije sa avalom banke u roku predvi|enom u ~lanu 3. ugovora o
komercijalnom kreditu.
6. Sporazum ugovara~a da se odlo‘i ovjera potpisa ugovora o prenosu nekretnina
zbog izgleda da prodavac bude oslobo|en obaveze pla}anja poreza na promet nema zna-
~aj odlo‘nog uslova, pa kupac mo‘e po isteku razumnog roka, tra‘iti da mu prodavac iz-
da tabularnu ispravu za uknji‘bu prava vlasni{tva ako ugovor zadovoljava alternativnu
formu (dva svjedoka) ili ako je ispunjen obostrano u prete‘nom dijelu.
Nedopu{ten ili nemogu} uslov
^lan 75.
(1) Ni{tav je ugovor u kojem je postavljen odgodni rok ili raskidni uslov
protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili mora-
lu dru{tva.
(2) Ugovor zaklju~en pod nemogu}im odlo‘nim uslovom je ni{tav, a ne-
mogu} raskidni uslov smatra se nepostoje}im.
Napomena (FBiH): Odredba stava 1. ovog ~lana je izmijenjena na osnovu
~lana 11. ZPZOO ( Slu‘beni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94).
________________________
1. Ni{tav je ugovor kojim se jedan suprug obavezuje da }e svoj dio iz bra~ne
tekovine ustupiti drugome pod uslovom da prekine bra~nu zajednicu i stupi u vanbra-
~nu zajednicu s drugom osobom.
Iz obrazlo‘enja:
Parni~ne stranke su zaklju~ile pismeni sporazum o diobi zajedni~ke imovine
ste~ene u braku sa klauzulom da }e tu‘eni ustupiti tu‘iteljici svoj dio ako prekine
bra~nu zajednicu i zasnuje zajednicu ‘ivota sa drugom ‘enom. Drugostepeni sud je
pravilno sudio kada je na{ao da je ovaj sporazum ni{tav, jer je zaklju~en pod nedopu-
{tenim raskidnim uslovom (~lan 75. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Bra-
~na veza se ne mo‘e mjeriti materijalnim dobrima, pa ni raskid bra~ne veze se ne
mo‘e kompenzirati sa imovinskom naknadom. Bra~na veza se zasniva na moralnom
principu i me|usobnom povjerenju supru‘nika. Nemoralan je uslov kakav je ugovo-
ren u ovom slu~aju, jer s jedne strane stavlja u istu ravan moralnu vrijednost - bra~nu
vezu i imovinsku vrijednost, a s druge strane predstavlja neku vrstu pla}anja naknade
za slobodu odlu~ivanja u pogledu raskida bra~ne zajednice.
2. Ni{tav je ugovor u kome je postavljen odlo‘ni ili raskidni uslov protivan
prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obi~ajima, da ugovor zaklju~en pod
nemogu}im odlo‘nim uslovom je ni{tav, a nemogu} raskidni uslov smatra se nepos-
toje}im.
Iz obrazlo‘enja:
Pobijanom prvostepenom presudom odbijen je kao neosnovan tu‘beni zahtjev
kojim je tra‘eno da se obave‘e tu‘eni da tu‘iocu preda u posjed poslovni prostor slo-
bodan od lica i stvari koji se nalazi u B. u ulici M.J. 30, povr{ine oko 17 m2 prostori-
ja do ulice sa posebnim ulazom.
Prvostepeni sud utvr|uje da su stranke 5.6.2001. godine zaklju~ile sporazum
kojim su ~lanom 1. odredile da su saglasne da po dobijanju saglasnosti Savezne dire-
kcije za imovinu SRJ i Administrativne komisije SRJ o izmjeni nosioca zakupa loka-
la u M.J. 31 sa Muzejom automobila na tu‘enog izvr{e zamjenu lokala, da je ~lanom
2. odre|eno da zajedno podnesu zahtjev za izmjenu nosioca zakupa lokala u M.J.
broj 31 Saveznoj direkciji za imovinu SRJ na kom lokalu je zakupac bio tu‘ilac, da
je ~lanom 3. sporazuma odre|eno da se tu‘eni obavezuje da od momenta sklapanja
ugovora sa Saveznom direkcijom za imovinu SRJ na zakup lokala u M.J. broj 31 is-
prazni od svih lica i stvari lokal u zgradi Muzeja automobila u M.J. broj 30, koji tre-
nutno koristi, a to u roku od 15 dana.
Nije sporno da Savezna direkcija za imovinu SRJ nije dozvolila promjenu za-
kupca na lokalu u M.J. broj 31 ~iji zakupac je tu‘ilac.
Prvostepeni sud je zauzeo pravni stav da tu‘ilac nema pravo na predaju pre-
dmetnog poslovnog prostora sa razloga {to nije ispunjen uslov iz ~lana 3. Sporazuma
od 5.6.2001. godine, a on je bio da tu‘eni sa Saveznom direkcijom za imovinu SRJ
zaklju~i ugovor o zakupu poslovnog prostora u M.J. broj 31 u Beogradu na kom po-
slovnom prostoru je zakupac tu‘ilac.
Naknadno zaklju~eni sporazum od 5.6.2001. godine izme|u tu‘ioca i tu‘enog
ne u‘iva sudsku za{titu.
Tu‘ilac je predmetni poslovni prostor pa i poslovni prostor koji je kao zaku-
pac koristio tu‘eni do otkaza, dobio namjenski na neodre|eno vrijeme i bez naknade
i nije imao ovla{tenje da njegovu predaju odla‘e dobijanjem saglasnosti za davanje
tu‘enom u zakup poslovnog prostora u M.J. 31 od strane Savezne direkcije za imovi-
nu SRJ.
Stranke su ugovorile obavezu tu‘enog da se iz predmetnog poslovnog prosto-
ra iseli ukoliko mu Savezna direkcija za imovinu SRJ izda u zakup drugi lokal tj. lo-
kal u M.J. broj 31 na kome je zakupac tu‘ilac.
Stranke su to ‘eljele da urade kroz vid zamjene zakupca. Takvo raspolaganje
strankama nije dozvoljeno. Imperativnim propisom tj. Zakonom o imovini Savezne
Republike Jugoslavije odre|eno je na koji na~in se izdaju u zakup poslovni prostori
sa kojima raspola‘e Dr‘ava SRJ. Odlo‘ni uslov je nemogu} i kao takav je ni{tav u
smislu ~lana 75. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Ni{tava odredba ne proi-
zvodi pravno dejstvo. Ne u‘iva sudsku za{titu u smislu ~lana 3. stav 3. Zakona o par-
ni~nom postupku.
U ovakvoj procesnoj situaciji stekli su se zakonski uslovi iz ~lana 373. stav 1.
ta~ka 2. Zakona o parni~nom postupku za uva‘avanje ‘albe i preina~enje o‘albene
presude usvajanjem odbijenog tu‘benog zahtjeva.
(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P‘. broj 2246/02 od 29.4.2002.
godine)
3. Nije nemogu} odgodni uvjet po kojem prava i obveze stranaka na temelju
zakupa poslovnih prostorija po~inju te}i danom izdavanja odobrenja zakupoprirncu
za vo|enje ugostiteljske djelatnosti.
(Vs H, Rev. 515/90, od 28. 6. 1990. Psp 51 85)
Obezbje|enje uslovnog prava

^lan 76.
Ao je ugovor zaklju~en pod odlo‘nim uslovom, povjerilac ~ije je pravo
uslovljeno mo‘e zahtijevati odgovaraju}e obezbje|enje tog prava ako je njegovo
ostvarenje ugro‘eno.
VIII - ROK
Ra~unanje vremena
^lan 77.
(1) Rok odre|en u danima po~inje te}i prvog dana poslije doga|aja od
koga se rok ra~una, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana roka.
(2) Rok odre|en u nedjeljama, mjesecima ili godinama zavr{ava se onog
dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka doga|aja od koga rok
po~inje da te~e, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada
na posljednji dan tog mjeseca.
(3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom odre|eno da se
ne radi, kao posljednji dan roka ra~una se sljede}i radni dan.
(4) Po~etak mjeseca ozna~ava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a
kraj posljednji dan u mjesecu, ako {to drugo ne proizilazi iz namjere stranaka
ili iz prirode ugovornog odnosa.
________________________
1. Kada je ugovoreni rok od tri mjeseca po~eo te}i 2. listopada 1990.g., po-
sljednji dan tog roka isti~e 2. sije~nja 1991.g. neovisno o tome {to taj dan po imenu
ne odgovara danu od kojeg rok po~inje te}i.
Iz obrazlo‘enja:
"Za revidenta sporno je pitanje primjene materijalno-pravnih odredaba o ra-
~unanju roka izvr{enja obveze - konkretno odredaba ~l. 77. Zakona o obveznim
odnosima. Prema tuma~enju sudova odredbe ~l. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosi-
ma proizlazi, da kada je ugovoreni rok od tri mjeseca po~eo te}i 2. X. 1990.g. - kao
dana zaklju~enja ugovora o prodaji, tada u smislu odredbe ~l. 77. st. 2. Zakona o ob-
veznim odnosima posljednji dan tog roka isti~e s danom 2. sije~nja 1991.g. Revident,
naime, smatra da kada je propisom iz ~l. 77. ZOO odre|eno da se rok odre|en u tje-
dnima, mjesecima ili godinama zavr{ava onog dana koji se po imenu i broju poklapa
s danom nastanka doga|aja od kojeg rok po~inje te}i, da tada, budu}i da je dan u tje-
dnu kada je zaklju~en ugovor o kupoprodaji bio utorak, u ra~unanju tromjese~nog ro-
ka za isporuku treba uzeti u obzir i to ime dana u tjednu kada je ugovor zaklju~en, a
ne samo broj dana u mjesecu kada je ugovor zaklju~en. Po njegovu tuma~enju, budu-
}i da takvog dana u sije~nju po imenu nema kao 2. sije~nja 1991.g., to bi zadnji dan
roka bio posljednjeg dana prethodnog mjeseca - 31. XII. 1990., kao zadnji dan ispu-
njenja roka isporuke. Takvo tuma~enje suprotno je odredbama ~l. 77. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima, a {to bi dovelo i do apsurdnih situacija, ve} je pravilno tuma~e-
nje sudova da je dana 2. sije~nja 1991.g. posljednji dan tromjese~nog roka izvr{enja
ugovora od strane tu‘enika budu}i da je ugovor zaklju~en 2. X. 1990.g."
2. Protek roka po bankarskoj garanciji ra~una se po odredbama Zakona o
obligacionim odnosima, a ne po odredbama procesnog prava.
Primjena pravila o uslovu

^lan 78.
Kad dejstvo ugovora po~inje od odre|enog vremena, shodno se primje-
njuju pravila o odlo‘nom uslovu, a kad ugovor prestaje da va‘i po isteku odre-
|enog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.
________________________
1. Zakupac ne mo‘e zahtjevati predaju u posjed zakupljene poslovne prostori-
je nakon {to je isteklo vrijeme na koje je ugovor o zakupu bio zaklju~en, osim ako
doka‘e da je zakupodavac nesavjesnim postupanjem sprje~avao zakupca da koristi
prostoriju u toku trajanja ugovorenog roka zakupa.
Iz obrazlo‘enja:
Potra‘ivanje predaje u posjed zakupljenog poslovnog prostora i nakon {to je
isteklo vrijeme na koje je ugovor zaklju~en, nije ostvarenje prava iz obveznog odno-
sa ste~enog za vrijeme njegova trajanja, ve} zahtjev za ostvarenje prava na zakup u
vrijeme kada je ugovor prestao. Naime, kada ugovor prestaje da va‘i po isteku odre-
|enog roka, nastupa ista pravna situacija kad kod nastupanja raskidnog uvjeta (~la-
nak 78. Zakona o obveznim odnosima) sa ~ijim ostvarenjem se zavr{ava obvezni
odnos, tako da ne mogu nastati nikakva prava na daljnje tra‘bine, ve} se mogu ostva-
rivati samo one koje su nastale za vrijeme trajanja ostvarene. Ina~e bi se moglo sma-
trati da u konkretnom odnosu raskidni uvjet (istek roka) nije ostvaren samo kada bi
tu‘enik svojim nesavjesnim postupanjem ili namjerno sprije~io tu‘itelja da u toku
trajanja ugovorenog roka koristi poslovni prostor (~lanak 74. stavak 4. Zakona o ob-
veznim odnosima) {to ne proistje~e iz stanja spisa, a {to ni tu‘itelj ne tvrdi.
Pravo posjedovanja spornog poslovnog prostora (dr‘anja u zakupu) tu‘itelj je
stekao po osnovu zaklju~enog ugovora. To njegovo pravo prestalo je prestankom
ugovora kao pravnog osnova posjedovanja.
Kako je sporni ugovor o zakupu prestao dana 31.10.1996.godine (istekom ro-
ka od pet godina), a prvostepeni sud svojom presudom nakon toga obavezao tu‘enika
na predaju u posjed zakupljenog poslovnog prostora, o~ito je takvu presudu donio uz
pogre{nu primjenu materijalnog prava (~lanak 32. Zakona o zakupu poslovnih zgrada
i prostorija, ~lanci 78. i 74. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima) na koju ‘alba
opravdano ukazuje. Kod toga nema nikakvog pravnog zna~enja ni ~injenica {to je tu-
‘ba podnesena u vrijeme kada ugovoreni rok jo{ nije bio istekao, jer se njenim po-
dno{enjem on ne mo‘e produljiti, a sud je du‘an uva‘iti ~injenice i okolnosti koje
nastanu ili se izmijene od podno{enja tu‘be do dono{enja presude.
IX - KAPARA I ODUSTANICA
1. KAPARA
Vra}anje i ura~unavanje kapare

^lan 79.
(1) Ako je u trenutku zaklju~enja ugovora jedna strana dala drugoj iz-
vjestan iznos novca ili izvjesnu koli~inu drugih zamjenljivih stvari kao znak da
je ugovor zaklju~en (kapara), ugovor se smatra zaklju~enim kad je kapara data,
ako nije {to drugo ugovoreno.
(2) U slu~aju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili ura~unati u
ispunjenje obaveze.
(3) Ako {to drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne mo‘e
odustati od ugovora ostavljaju}i kaparu drugoj strani, niti to mo‘e u~initi druga
strana vra}anjem udvojene kapare.
________________________
1. Pitanje opravdanosti zadr‘avanja i davanja dvostruke kapare pretpostavlja
postojanje odre|enog pravno valjanog ugovora (glavnog ugovora) radi koga je i u
vezi sa kojim je kapara ugovorena i data.
Ako je glavni ugovor apsolutni ni{tav primalac kapare du‘an je vratiti drugoj
ugovornoj strani cjelokupan iznos primljene kapare koju je primio na osnovu ovog
ugovora.
2. Kad me|u strankama ne postoji ugovor o prodaji, pla}eni iznos ne mo‘e
imati zna~enje kapare.
Iz obrazlo‘enja:
Sporno je i u ovoj fazi postupka da li iznos od .. DEM koji su tu‘itelji dali
tu‘enici predstavlja kaparu, a s tim u svezi da li su se ispunile pretpostavke za vra}a-
nje dvostrukog iznosa kapare.
Naime, tu‘itelji i u reviziji ustraju kod tvrdnje da je zaklju~en kupoprodajni
ugovor izme|u stranaka o kupnji stana povr{ine 83,55 m2 za cijenu od .. DEM te
da su tu‘itelji kao kupci prilikom zaklju~enja ugovora na ime kapare tu‘enici kao
prodavateljici isplatili . DEM. Smatraju}i da je tu‘enica odgovorna za neizvr{e-
nje kupoprodajnog ugovora to tra‘e od iste vra}anje dvostruke kapare.
Prema utvr|enjima ni‘estupanjskih sudova, a koji niti revizijski navodi ne
mogu dovesti u sumnju proizlazi da je me|u strankama zaklju~en usmeni kupopro-
dajni ugovor o kupnji gore navedenog stana za cijenu od DEM, te da su tu‘itelji
tu‘enici isplatili ukupno . DEM (koji iznos nije dan odjednom ve} u nekoliko
navrata), a ona ih je uvela u posjed jedne sobe predmetnog stana.
S pravom ukazuju ni‘estupanjski sudovi na odredbu ~l. 9. Zakona o prometu
zemlji{ta i zgrada ( Narodne novine , broj 52/73) prema kojoj ugovor na osnovu ko-
jeg se prenosi pravo vlasni{tva nekretnina mora biti pismen. Ugovor koji nije zaklju-
~en u pismenom obliku ne proizvodi nikakve pravne u~inke.
Neosnovano je i pozivanje tu‘enice na ~l. 73. Zakona o obveznim odnosima -
dalje ZOO, jer ugovor nije izvr{en u prete‘nom dijelu.
Kako ugovor ne postoji ni pla}eni iznos ne mo‘e biti znak da je ugovor za-
klju~en pa stoga ne mo‘e imati zna~enje kapare u smislu ~l. 79. st. 1. ZOO.
Stoga se nisu ispunile ni pretpostavke za primjenu ~l. 80. st. 2. ZOO pa su ni-
‘estupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tu‘itelja odbili s di-
jelom tu‘benog zahtjeva za isplatu dvostrukog iznosa predate sume novca tu‘enici.
3. Ne mo‘e se smatrati kaparom iznos koji je dat u vezi sa ugovorom koji ne-
ma pravni u~inak.
4. Na{e imovinsko pravo poznaje samo onu kaparu koja pretpostavlja ve}
sklopljeni ugovor (arrha canfirmatoria). Zato se u ~l. 79. st. 1. ZOO, definiraju}i ka-
paru, govori o davanju "u trenutku sklapanja ugovora" i da se "ugovor (se) smatra
sklopljenim kad je kapara dana". Prema tome, kad se u nas govori o kapari, misli se
pri tome uvijek na konfirmatornu kaparu.
(@s Dubrovnik, G‘. 419/95, od 24. 8. 1995. Izbor odluka 2/1995
192/184)
5. Ako je kapara data u stranoj valuti, u slu~aju raskida ugovora po zahtjevu
kupca sud }e obavezati prodavca da vrati dati iznos u toj valuti.
Neizvr{enje ugovora
^lan 80.
(1) Ako je za neizvr{enje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu,
druga strana mo‘e po svom izboru tra‘iti izvr{enje ugovora, ako je to jo{ mogu-
}e, i tra‘iti naknadu {tete, a kaparu ura~unati u naknadu ili vratiti ili se zadovo-
ljiti primljenom kaparom.
(2) Ako je za neizvr{enje ugovora odgovorna strana koja je primila ka-
paru, druga strana mo‘e, po svom izboru, tra‘iti izvr{enje ugovora, ako je to jo{
mogu}e, ili tra‘iti naknadu {tete i vra}anje kapare, ili tra‘iti vra}anje udvojene
kapare.
(3) U svakom slu~aju, kad druga strana tra‘i izvr{enje ugovora, ona ima
pravo i na naknadu {tete koju trpi zbog zadocnjenja.
(4) Sud mo‘e na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku
kaparu.
--------------------
Napomena (RS): Odredbom ~lana 12. ZIDZOO, u ~lanu 80. stav 1. rije~: i
zamjenjene su rije~ju: ili , a poslije rije~i: vratiti stavlja se zarez.
________________________
1. Budu}i da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo proda-
vac koji nije ispunio svoju obavezu du‘an je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime
kapare, a ne udvojenu kaparu.
Iz obrazlo‘enja:
Kako je ugovar o prodaji nepokretnosti zaklju~en u usmenom obliku dana
25. 3. 1984. godine, dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti,
taj ugovor je bez pravnog dejstva (~lan 70. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima),
bez obzira na to da li su obostranom voljom tu‘ioca i tu‘enog bile makar i u cijelosti
ispunjene obaveze koje iz takvog ugovora proizlaze.
Po{to je zahtjev tu‘ioca za restituciju onog {to je dao u ispunjenju ni{tavog
ugovora tu‘enom kao kantrahentu (vra}anje prodate nepokretnosti) u skladu sa pravi-
lom ~lana 104. Zakona o obligacionim odnosima, ni‘estepeni sudovi su pravilno su-
dili kada su usvojili tu‘beni zahtjev za ispunjenje takve ~inidbe.
Ni‘estepenim presudama nije na {tetu tu‘enog pogre{no primijenjeno materi-
jalno pravo ni u dijelu odluke kojim je odbijen zahtjev iz protivtu‘be za vra}anje
udvojene kapare u iznosu od dinara, koliko je tu‘eni isplatio tu‘iocu u
ispunjenju ugovora.
Prema citiranoj odredbi iz ~lana 104. Zakona o obliigacionim odnosima, tu‘e-
nom bi pripadalo pravo samo na to da od tu‘ioca zahtijeva vra}anje iznosa od
.. dinara, koji je ovome isplatio u ispunjenju ni{tavog ugovora .
2. Kaparom se ne mo‘e smatrati iznos koji je dat u svezi s ugovorom koji nije
pravovaljan, stoga se taj iznos ne dr‘i s naslova kapare ve} bez valjane pravne osno-
ve.
Iz obrazlo‘enja:
"U postupku je utvr|eno da stranke nisu zaklju~ile ugovor o kupnji stana u
pismenom obliku, a niti je usmeni ugovor stranaka ispunjen u cijelosti ili u prete-
‘nom dijelu.
Temeljem odredbe ~l. 2. st. 4. Zakona o vlasni{tvu na dijelovima zgrada
("Narodne novine", broj 52/93), odredbe Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada ("Na-
rodne novine", broj 52/73) primjenjuju se i na promet posebnih dijelova zgrada, i
odredba ~l. 9. propisuje, da ugovor koji nije zaklju~en u pismenom obliku ne proi-
zvodi pravni u~inak.
Ugovor se ne smatra ni pravovaljanim po odredbi ~l. 73. Zakona o obveznim
odnosima - dalje ZOO, kad nije izvr{en u cijelosti ili u prete‘nom dijelu.
Kaparom se ne mo‘e smatrati iznos koji je dan u svezi sa ugovorom koji ne-
ma pravni u~inak, jer prema odredbi ~l. 79. do 80. ZOO kapara pretpostavlja postoja-
nje pravovaljanog ugovora (glavnog ugovora) zbog kojeg je ugovorena i dana (akce-
sorni ugovor). Kad glavni ugovor nije pravno valjan tu‘enica sporni iznos ne dr‘i
kao kaparu, ve} taj iznos dr‘i bez pravnog osnova i ni‘i sudovi materijalno pravo
pravilno su primijenili kad su zahtjev tu‘itelja prihvatili."
3. Zahtjev zainteresirane osobe za smanjenje kapare mora biti odre|eno pos-
tavljen, a njegovo postavljanje ne mo‘e se izvesti iz same okolnosti protivljenja zah-
tjevu za vra}anje kapare ili pla}anje dvostruke kapare.
(Vs H, Rev. 320/90, od 27. 6. 1990. Psp 50 75)
4. Kad je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 35.000 DEM, ocijenje-
no je da primjerena kapara ne mo‘e prelaziti 10% ugovorene kupoprodajne cijene.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘i sudovi su propustili ocijeniti osnovanost protutu‘benog zahtjeva po
onoj osnovi koju je revidentica nazna~ila jo{ u postupku pred sudom prvog stupnja, a
ponovila u ‘albi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude navodima u kojima isti~e
da sporni iznos i kad bi bio ispla}en kao kapara predstavlja pretjerano veliku kaparu
~ime, po shva}anju ovog suda, njezin protutu‘beni zahtjev sadr‘i i zahtjev protutu‘i-
teljice radi smanjenja pretjerano velike kapare (~l. 80. st. 4. ZOO). Kako su za odlu-
~ivanje o navedenom zahtjevu u postupku pred ni‘im sudovima utvr|ene sve potre-
bne okolnosti - ovaj sud je razmatraju}i osnovanost zahtjeva revidentice po navede-
noj osnovi na{ao da primjerena kapara u konkretnom slu~aju ne mo‘e prelaziti 10%
ugovorene kupoprodajne cijene koja je bila ugovorena u iznosu 35.000 DEM, {to
zna~i da primjerena kapara u ovom slu~aju ne mo‘e prije}i iznos 3.500 DEM."
5. Zadr‘ati primljenu kaparu odnosno tra‘iti vra}anje date kapare u dvostru-
kom iznosu ima pravo nevina stranka ne samo kada krivnjom druge stranke ugovor
nije uop}e ispunjen nego i onda kada je on ispunjen samo djelimi~no.
akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugvora) sve to u skladu sa ~lanom 70. stav
1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22, i Vs BiH, Rev. 558/85, od 28.
2. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 - 3)
7. Pored vra}anja kapare tu‘eni, kao primalac i odgovoran za neizvr{enje
ugovora, duguje i kamatu kao naknadu pretrpljene {tete.
(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 392/97 od 22. 6. 1998. Gp, broj
6/00)
8. Obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu ku}e treba uzeti da je u tom
slu~aju, shodno ~lanu 80. stav 4. ZOO, bila primjerena kapara koja predstavlja 10%
od ugovorene cijene.
8. Ugovorna strana u slu~aju nepotpunog ispunjenja ugovora, u na~elu mo‘e
tra‘iti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu {tete zbog zadocnjenja, ali se u oba slu-
~aja kapara ura~unava u naknadu {tete.
U slu~aju djelimi~nog ispunjenja obaveze
^lan 81.
(1) U slu~aju djelimi~nog ispunjenja obaveze, povjerilac ne mo‘e zadr‘a-
ti kaparu, nego mo‘e tra‘iti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu {tete zbog za-
docnjenja, ili tra‘iti naknadu {tete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slu-
~aja kapara ura~unava u naknadu.
(2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono {to je primio kao djelimi~no
ispunjenje, on mo‘e birati izme|u ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani
kad je ugovor ostao neizvr{en krivicom druge.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs BiH, Rev. 184/90, od 21. 12. 1990., citiranu u sudskoj
praksi datoj uz ~lan 80. ZOO
2. ODUSTANICA
Uloga odustanice
^lan 82.
(1) Sporazumom ugovornih strana mo‘e se ovlastiti jedna ili svaka stra-
na da odustrane od ugovora davanjem odustanice.
(2) Kad strana u ~iju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani
da }e dati odustanicu, ona vi{e ne mo‘e zahtijevati izvr{enje ugovora.
(3) Strana ovla{}ena da odustane du‘na je dati odustanicu istovremeno
sa izjavom o odustajanju.
(4) Ako ugovara~i nisu odredili rok do koga ovla{}ena strana mo‘e odus-
tati od ugovora, ona to mo‘e u~initi sve dok ne protekne rok odre|en za ispunje-
nje njene obaveze.
(5) Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u ~iju je ko-
rist ugovoreno po~ne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispu-
njenje od druge strane.
________________________
1. Odustatninom se ne mo‘e smatrati iznos koji je dat u svezi s ugovorom ko-
ji nije pravovaljan.
Iz obrazlo‘enja:
"U postupku je utvr|eno da stranke nisu zaklju~ile ugovor o kupnji stana u
pismenom obliku, a niti je usmeni ugovor stranaka ispunjen u cijelosti ili u prete-
‘nom dijelu.
Temeljem odredbe ~l. 2. st. 4. Zakona o vlasni{tvu na dijelovima zgrada
("Narodne novine", broj 52/93), odredbe Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada ("Na-
rodne novine", broj 52/73) primjenjuju se i na promet posebnih dijelova zgrada, i
odredba ~l. 9. propisuje, da ugovor koji nije zaklju~en u pismenom obliku ne proi-
zvodi pravni u~inak.
Ugovor se ne smatra ni pravovaljanim po odredbi ~l. 73. Zakona o obveznim odnosi-
ma - dalje ZOO, kad nije izvr{en u cijelosti ili u prete‘nom dijelu.
Sporni iznos nije dan ni kao odustatnina, kako neosnovano prigovara reviden-
tica u reviziji, jer i odustatnina tako|er pretpostavlja pravovaljani ugovor od kojeg se
mo‘e odustati."
(Vs RH, Rev 1361/96 od 14. 2. 2001. Izbo odluka 2/2001 22)
2. Stranka koja je odustala od ugovora ne mo‘e se osloboditi obaveze pla}a-
nja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okol-
nosti.
3. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora pla}anjem odustanice i
nakon {to su po~ele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge
strane, uprkos odredbi ~lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o dispozitivnoj, a ne prinu-
dnoj normi.
28)
Kapara kao odustanica

^lan 83.
(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda
se kapara smatra kao odustanica i svaka strana mo‘e odustati od ugovora.
(2) U ovom slu~aju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a
ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je udvojeno vra}a.
________________________
1. Ugovara~ koji je primio kaparu kao odustanicu kada odustane od ugovora
du‘an je da je vrati protivnoj stranci u dvostrukom iznosu.
Iz obrazlo‘enja:
Parni~ne stranke su dana 21. maja 1984. godine sklopile privremeni kupo-
prodajni ugovor u pismenoj formi u prisustvu dva svjedoka koji su se potpisali na
ugovoru. Tim ugovorom tu‘ilac je od tu‘enih kupio dio parcele br. 867 u povr{ini od
500 m2 za cijenu od .. dinara. Kupovna cijena je ispla}ena po ugovoru.
Ugovorne strane su se sporazumjele da za slu~aj da prodavci iz bilo kojeg ra-
zloga, nastalog njihovom krivicom, odbiju potpis kona~nog kupoprodajnog ugovora,
na osnovu kojeg se kupac mo‘e uknji‘iti s pravom vlasni{tva, prodavci su du‘ni
odmah vratiti kupcu dvostruki iznos primljenog dijela kupovne cijene, koji prema to-
me ima zna~aj kapare kao odustanice u smislu ~lana 83. Zakona o obligacionim
odnosima.
Tu‘eni su naknadno obavijestili tu‘ioca da otkazuju ugovor zbog toga {to
}e ovo zemlji{te biti eksproprisano.
Tu‘ilac je odmah nakon prijema novca koji su mu tu‘eni vratili, obavijestio
tu‘ene da tra‘i isplatu ugovorene odustanice.
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili i da zemlji{te koje je kupio tu‘ilac nije bilo
predmet eksproprijacije u vrijeme slanja obavijesti tu‘enih tu‘iocu da odustaju od
kupoprodajnog ugovora.
Kako su tu‘eni jednostrano odustali od ugovora du‘ni su vratiti kaparu u
dvostrukom iznosu (~Ian 83. Zakona o obligacionim odnosima).
2. Kada se kapara smatra kao odustatnina, od ugovora mo‘e odustati i strana
koja je kriva za neizvr{enje ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Ako bi se radilo o samoj kapari u smislu ~l.79. Zakona o obveznim odnosi-
ma, samo ona strana koja nije kriva za neizvr{enje ugovora ima pravo na odustanak
od ugovora. Me|utim, ako se radi o kapari kao odustatnini u smislu odredbe ~l.83.
Zakona o obveznim odnosima, onda pravo na odustanak od ugovora pripada objema
ugovornim strankama bez obzira na krivnju za neizvr{enje ugovora. U st.1. ~l.83. Za-
kona o obveznim odnosima navodi se: "kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se
odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana mo‘e
odustati od ugovora". Dakle, odustati od ugovora mo‘e i ona strana koja je kriva za
neizvr{enje ugovora. Ako je kapara ugovorena i dana kao odustatnina, onda se ugo-
vor ne treba raskidati ve} ugovornim stranama pripada pravo na odustanak od ugovo-
ra tako da nisu du‘ne ispuniti preuzete ugovorne obveze."
Odsjek 2.
ZASTUPANJE
I - O ZASTUPANJU UOP[TE
Mogu}nost zastupanja
^lan 84.
(1) Ugovor kao i drugi pravni posao mo‘e se preduzeti i preko zastupni-
ka.
(2) Ovla{}enje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom op-
{tem aktu, aktu nadle‘nog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomo}je).
------------------
Napomena(FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 12. ZPZOO
Napomena (RS): Odredbom ~lana 13. ZIDZOO, u ~lanu 84. stav 2. rije~i:
statutu ili drugom samoupravnom brisane su, a poslije rije~i: op{tem aktu dodate
su riije~i: pravnog lica .
______________________
1. Cijena prevoza ozna~ena u prevoznim listovima obavezuje stranke iz ugo-
vora o prevozu robe u drumskom saobra}aju samo ako je upisana od strane radnika
prevoznika ovla{tenog za zaklju~ivanje ugovora o prevozu, a ne i samog voza~a.
2. Osoba koja je u smislu propisa o izgradnji objekata imenovana za nadzorni
organ nije time postala i zastupnik osobe (pravne ili fizi~ke) koja ju je imenovala za
nadzorni organ pa nadzorni organ nije ovla{ten preuzimati nikakve obveze za osobu
koja ga je imenovala. Ako pak nadzorni organ dobije od osobe koja ga je imenovala
(odredila za nadzorni organ) jo{ i ovla{tenje za zastupanje (punomo}) po ~l. 89.
ZOO, ovla{ten je za zastupanje opunomo}itelja u okviru punomo}i.
(Ps H, P‘. 3409/88, od 22. 8. 1989. Psp 43 136)
Dejstva zastupanja
^lan 85.
(1) Ugovor koji zaklju~i zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama
svojih ovla{}enja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pra-
vno dejstvo neposredno prema zastupanom licu.
(3) Zastupnik je du‘an obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupa-
nog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i
drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaklju~iti da on istupa
kao zastupnik.
________________________
1. Nije zaklju~en ugovor o prodaji sa zadrugom kao prodavcem, ako koope-
rant zadruge koji je isporu~io robu kupcu nije nastupao kao punomo}nik zadruge,
ve} je bio anga‘ovan samo kao posrednik.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud utvr|uje, a to proizilazi iz dokaza u spisima predmeta, da tu-
‘ilac - zadruga i tu‘eni nisu zaklju~ili ugovor o prodaji. Tu‘ilac nije tu‘enom (niti tu-
‘eni tu‘iocu) podnio prijedlog za zaklju~enje ugovora (ponudu) ~lan 32. ZOO, niti
preduzeo druge radnje koje va‘e kao ponuda (~l. 33. i 34. ZOO), pa je izostalo i nje-
no prihvatanje, da bi na taj na~in nastao ugovor (~lan 31. ZOO).
Ugovor o prodaji izme|u stranaka nije nastao samom isporukom jabuka od
strane kooperanta tu‘ioca.
Kooperant tu‘ioca nije zastupnik tu‘ioca da bi ugovor koji bi on zaklju~io ne-
posredno obavezao zastupanog - tu‘ioca i drugu ugovornu stranu - tu‘enog (~lan 85.
stav 1. ZOO), niti je u ~asu isporuke jabuka nastupao u tom svojstvu.
Tu‘ilac izri~ito isti~e da je njegov kooperant bio samo posrednik. Ukoliko je
ovo ta~no, on nije ovla{}en da u ime nalogodavca zaklju~i ugovor tako da taj ugovor
ovla{}uje neposredno zastupanu i drugu ugovornu stranu. Posrednik je ovla{}en da
na|e i dovede u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaklju~enju
odre|enog ugovora, a ne i da zaklju~i ugovor u ime nalogodavca, ili da za nalogo-
davca primi ispunjenje iz ugovora zaklju~enog njegovim posredstvom - za to je po-
trebno posebno punomo}je - (~lan 813. u vezi sa ~lanom 815. ZOO).
2. Komisionar duguje prodavcu zatezne kamate zbog zadocnjenja u pla}anju
cijene iz ugovora o prodaji, ako komitent nije preuzeo dug i kada je roba po komisi-
onarovom nalogu, isporu~ena neposredno komitentu i ovaj platio cijenu.
3. Zastupnik ne odgovara za obveze zastupane osobe pa se stoga na njega ne
primjenjuju odredbe o odgovornosti proizvo|a~a za neispravno funkcioniranje pro-
dane stvari (~l. 501. ZOO).
(Vs H, Rev. 1 157/82, od 13. 1. 1982. Psp 23 88)
Preno{enje ovla{}enja
^lan 86.
(1) Zastupnik ne mo‘e prenijeti svoja ovla{}enja na drugog, izuzev kad
mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.
(2) Izuzetno, on to mo‘e u~initi ako je sprije~en okolnostima da posao li-
~no obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodlo‘no preduzimanje pravnog
posla.
Prekora~enje granica ovla{}enja

^lan 87.
(1) Kad zastupnik prekora~i granice ovla{}enja, zastupani je u obavezi
samo ukoliko odobri prekora~enje.
(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da
se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatra}e se da je odobrenje odbijeno.
(3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, ako strane ne
odrede druk~ije.
(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekora~enje ovla{-
}enja, mo‘e odmah po saznanju za prekora~enje, ne ~ekaju}i da se zastupani o
ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana.
(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno
odgovorni za {tetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je
morala znati za prekora~enje ovla{}enja.
________________________
1. Organizaciju udru‘enog rada ne ve‘e ugovor koji je u njeno ime zaklju~ilo
lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomo}nik, pa i kada se ovo lice la‘no pred-
stavilo kao punomo}nik, a druga strana bila savjesna.
2. Naru~ioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio nje-
gov neovla{teni radnik, kada ovaj nije ni punomo}nik po zaposlenju.
Zaklju~enje ugovora od strane neovla{}enog lica

^lan 88.
(1) Ugovor koji neko lice zaklju~i kao punomo}nik u ime drugoga bez
njegovog ovla{}enja obavezuje neovla{}eno zastupanog samo ako on ugovor na-
knadno odobri.
(2) Strana sa kojom je ugovor zaklju~en mo‘e zahtijevati od neovla{}eno
zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.
(3) Ako neovla{}eno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri,
smatra se da ugovor nije ni zaklju~en.
(4) U tom slu~aju, strana sa kojom je ugovor zaklju~en mo‘e od lica koje
je kao punomo}nik bez ovla{}enja zaklju~ilo ugovor tra‘iti naknadu {tete, ako u
trenutku zaklju~enja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo
ovla{}enje za zaklju~enje ugovora.
________________________
1. înjenica da je ugovor zaklju~en sa zastupnikom bez ovla{tenja snabdje-
ven pe~atom, nije od uticaja na njegovu punova‘nost, ukoliko neovla{teno zastupani
odbije da takav ugovor ratifikuje.
2. Ugovor {to ga neka osoba sklopi kao punomo}nik u ime drugoga bez nje-
gova ovla{tenja obvezuje neovla{teno zastupanog samo ako on ugovor naknadno
odobri.
(Ps RH, P‘. 1494/93, od 16. 11. 1993. Praxis 2 27)
3. Sud ne mo‘e samo na osnovu ~injenice da je neko lice prilikom zaklju~e-
nja ugovora raspolagalo pe~atom pravnog lica izvoditi zaklju~ak da je ugovor puno-
va‘no zaklju~en.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnoj pravnoj stvari, prvostepeni sud je bio du‘an da ispita da li je s
obzirom na okolnosti zaklju~enja predmetnog pravnog posla, u ime tu‘enog ugovor
zaklju~ilo neovla{teno lice, koje je pri tom raspolagalo pe~atom tu‘enog.
Odredbom ~lana 88. stav 4. ZOO propisano je da strana sa kojom je ugovor
zaklju~en mo‘e od lica koje je kao punomo}nik bez ovla{}enja zaklju~ilo ugovor tra-
‘iti naknadu {tete, ako u trenutku zaklju~enja ugovora nije znala niti je morala znati
da to lice nije imalo ovla{}enje za zaklju~enje ugovora .
4. Bankarska garancija mora biti izdana u pisanom obliku, pa slijedom toga i
punomo} za izdavanje garancije, a uz to punomo} mora biti specijalna (mora sadr‘a-
vati ovla{tenje za izdavanje garancije). Osoba koja je potpisala garanciju bez takve
specijalne pisane punomo}i ne mo‘e se smatrati punomo}nikom.
(Vts RH, P‘. 864/94, od 29. 3. 1994. - Praxis 2 28)
5. Kod blagovremene notifikacije tu‘enog (odmah po dobijanju ra~una), da
ne odobrava ugovor (otpremnicu) zaklju~en od neovla{}enog lica, tu‘ilac kao nesa-
vjesni saugovara~ zastupnika bez ovla{tenja ne mo‘e se dalje sa uspjehom pozivati
na okolnost da je ugovor snabdjeven pe~atom tu‘enog i da je eventualna zloupotreba
pe~ata interna stvar tu‘enog saugovara~a koji je bio neovla{teno zastupan.
6. Indosant mo‘e u mjeni~nom sporu ista}i protiv indosatora prigovor nepu-
nova‘nosti ugovora o eskontu, na osnovu koga je izvr{en indosament, ako je ugovor
zaklju~ilo neovla{}eno lice.
Ugovor o eskontu se smatra naknadno odobrenim ako je u izvr{enju tog ugo-
vora, indosiranje mjenice izvr{ilo lice koje bi bilo ovla{teno da zaklju~i ugovor o es-
kontu.
(Vs BiH, P‘, 245/88, od 23. 6. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 91)
7. Ukoliko je ugovor potpisalo neovla{teno lice, takav ugovor ne obavezuje
stranku i bez uticaja je na pravnu valjanost ugovora da je ugovor snabdteven pe~atom
te stranke.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom odbijen je zahtjev tu‘ioca kojim je tra‘io da se oba-
ve‘e tu‘eni da mu isplati iznos od .. dinara sa kamatom po zakonu po~ev od 11.
10. 1998. godine do isplate i ukinuto rje{enje o izvr{enju Privrednog suda u B. Iv.
broj 4431/99 od 9. 7. 1999. godine.
Naime, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je sporni ugovor, na kome se
zasniva potra‘ivanje tu‘ioca, potpisalo neovla{teno lice. Takav ugovor ne obavezuje
tu‘enog, a bez uticaja na pravnu valjanost ugovora je ~injenica da je ugovor snabdje-
ven pe~atom tu‘enog, na koju tu‘ilac ukazuje u ‘albi. Pravilno je prvostepeni sud
ocijenio i dopis tu‘enog od 14. 10. 1998. godine iz koga nesumnjivo proizilazi da tu-
‘eni nije naknadno odobrio zaklju~enje spornog ugovora, kao i ~injenica da su dos-
tavljeni registri stavljeni na raspolaganje tu‘iocu. Kod izri~ite izjave tu‘enog da ne
odobrava zaklju~eni ugovor, bez zna~aja je ~injenica da li se registri nalaze kod tu‘e-
nog, tim prije {to je tu‘eni pozvao tu‘ioca da preuzme registre sam ili da mu ih dos-
tavi po{tom.
(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P‘. broj 6859/01 od 5. 4. 2002.
godine)
8. Ako neovla{}eno zastupano lice naknadno odobri ugovor koji je u njegovo
ime zaklju~io drugi, ugovor va‘i, bez obzira koliko je vremena pro{lo od zaklju~enja
do odobravanja ugovora.
(Vrhovni sud Srbije, Rev. 1030/96 od 12. 3. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
9. Prodavac - organizacija udru‘enog rada ne mo‘e zahtijevati ve}u cijenu od
nazna~ene u pismenom ugovoru iako je cijenu u pismenom ugovoru upisalo neovla-
{teno lice, ukoliko je pismenim podneskom datim u toku glavne rasprave, a potpisa-
nim po ovla{tenom organu, odobrio ovu radnju neovla{tenog lica.
10. Naru~ioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio
njegov neovla{teni radnik, kada ovaj nije ni punomo}nik po zaposlenju.
Iz obrazlo‘enja:
Sud je na osnovu iskaza saslu{anih svjedoka i uvidom u dokumentaciju na-
{ao da svjedok nije bio ovla{ten da ugovori cijenu prevoza frakcije kamena sa sepa-
racije, ve} da je bio ovla{ten samo da popunjava i potpisuje narud‘be po{to mu pret-
hodno rukovodilac slu‘be ekonomskih poslova odredi uslove (pomenuti svjedok je
bio samo referent za nabavku, bez ovla{}enja da ugovora cijenu prevoza kako proizi-
lazi iz op{teg akta tu‘enog u koji je prvostepeni sud uzeo uvid).
Polaze}i od naprijed navedenih utvr|enih ~injenica opravdan je zaklju~ak
prvostepenog suda da me|u parni~nim strankama nije zaklju~en ugovor o cijeni pre-
voza.
II - PUNOMO]JE
Davanje punomo}ja
^lan 89.
(1) Punomo}je je ovla{}enje za zastupanje koje vlastodavac pravnim po-
slom daje punomo}niku.
(2) Postojanje i obim punomo}ja su nezavisni od pravnog odnosa na ~ijoj
je podlozi punomo}je dato.
(3) Punomo}nik mo‘e biti i pravno lice.
________________________
1. U pravnom prometu s tre}im osobama punomo}nik mo‘e biti i organizaci-
ja, prema odredbi ~l. 89. st. 3. ZOO.
(Vps H, P‘. 961/87, od 28. 4. 1987. Psp 34, str. 162)
Posebna forma punomo}ja
^lan 90.
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao va-
‘i i za punomo}je za zaklju~enje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog po-
sla.
________________________
1. Forma propisana za neki ugovor va‘i i za punomo}je za zaklju~enje tog
ugovora, odnosno za odobrenje raspolaganja i to ne u obliku op{teg punomo}ja, nego
u obliku specijalnog punomo}ja za zaklju~enje odre|enog pravnog posla koji se na-
mjerava zaklju~iti. Vlastodavac mo‘e dati pristanak na ugovor o naknadno, no taj
pristanak, da bi proizvodio va‘nost ugovora, mora biti pismen, a ne usmen, ili takav
koji proizilazi iz konkludentnih radnji.
2. Valjana je usmena punomo} o otu|enju nekretnina, ako su ispunjene pre-
tpostavke za konvalidaciju usmenog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je tu‘iteljica, suvlasnica sporne neretnine, usmeno opunomo-
}ila drugog suvlasnika (J.B.) da proda cijelu nekretninu.
Ugovor o prometu nekretnina je i po onda{njim propisima (1964. godine) bio
formalan: pismena forma je bio njegov konstitutivni elemanat (~lan 9. Zakona o pro-
metu zemlji{ta i zgrada). Va‘i na~elo gra|anskog prava, predvi|eno u tada{njim pra-
vnim pravilima, a sada u ~lanu 90. Zakona o obligacionim odnosima, prema kome se
za punomo} tra‘i ista forma kao i za ugovor. Me|utim, ako su ispunjene zakonske
pretpostavke za konvalidaciju neformalnog ugovora, tada je i neformalna punomo}
punova‘na. U ovom slu~aju je utvr|eno da su ugovara~i dobrovoljno ispunili obave-
zu iz usmenog ugovora o kupoprodaji prije stupanja na snagu sada{njeg Zakona o
prometu nepokretnosti ("Slu‘beni list SRBiH", broj 38/78) pa je taj ugovor konvali-
diran (~lan 46. stav 1.) a time je konvalidirana i punomo}.
3. Ugovor o prodaji zemlji{ta i porodi~ne stambene zgrade {to ga je zaklju~io
jedan suvlasnik u propisanoj formi ne obavezuje ostale suvlasnike, koji ga nisu odo-
brili, odnosno dali punomo} u formi propisanoj za valjanost ugovora, pa mogu tra‘iti
predaju suposjeda (~lan 14. stav 1. ZOSPO-a).
Ukoliko suvlasnici koje ne ve‘e ugovor tra‘e predaju neposrednog suposjeda
taj zahtjev mogu isticati samo u postupku ure|enja odnosa me|u suvlasnicima ili u
postupku diobe.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 90. Zakona o obligacionim odnosima, forma propisana
zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao va‘i i za punomo}je za zaklju~e-
nje toga ugovora, odnosno za odobrenje raspolaganja. U konkretnom slu~aju je ne-
sporno da tu‘iteljica u svoje ime i ime mldb. tu‘ilaca nije dala pismeno punomo}je
niti je naknadno odobrila ugovor o prodaji njihovih suvlasni~kih dijelova. Po{to nije
uop{te do{lo do zaklju~enja ugovora izme|u navedenih tu‘ilaca i tu‘enog, tu‘ioci
koji nisu ugovorne stranke, ne mogu zahtijevati ni raskid ugovora o prodaji koji su
zaklju~ili prvotu‘itelj i tu‘eni (mogli su zahtijevati samo da se utvrdi da ugovor ne
proizvodi pravno dejstvo u odnosu na njih). Kako ostali tu‘ioci nisu zaklju~ili ugovor
o prodaji ovla{teni su da zahtjevaju od tu‘enoga predaju u suposjed predmetnih ne-
kretnina jer je na osnovu ugovora zaklju~enog sa prvotu‘iteljem stekao titulu za sti-
canje prava susvojine prvotu‘itelja, pa dosljedno tome i pravo na suposjed kojeg je
imao prvotu‘itelj (~lan 14. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima).
Zbog navedenog, primjenom ~lana 393. ZPP revizija prvotu‘itelja je odbije-
na. Revizija ostalih tu‘itelja je djelimi~no uva‘ena, pa su ukinute ni‘estepene presu-
de u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za predaju i suposjed spornih nekretnina.
Ni‘estepene presude nisu mogle biti preina~ene u ovom dijelu, jer je tu‘beni zahtjev
nedovoljno odre|en.
Budu}i da je tu‘eni na temelju ugovora o kupovini suvlasni~kog dijela prvo-
tu‘ioca u{ao u posjed poljoprivrednog zemlji{ta i porodi~ne stambene zgrade, koje je
do tada posjedovao sam prvotu‘ilac, nije jasno da li ostali tu‘ioci tra‘e samo predaju
posrednog posjeda (~i. 70. stav 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima)
ili neposrednog posjeda. Ukoliko oni tra‘e predaju neposrednog posjeda taj zahtjev
mogu isticati samo u postupku ure|enja odnosa me|u suvlasnicima (~i. 15. st. 2. ZO-
SPO-a i ~i. 67. Zakona o stambenim odnosima), iIi u postupku diobe (~l. 16. ZO-
SPO-a i 67. ZSO) .
(Vs BiH, Rev. 45/87, od 22. 10. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87)
4. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaklju~en uz saglasnost ili po ovla{tenju
vlasnika je punova‘an samo ako je saglasnost odnosno punomo} data u onom obliku
koji Zakon o prometu nepokretnosti propisuje za ugovor.
5. Za punomo} koja sadr‘i punomo}nikovo ovla{tenje da u ime vlastodavca
~uva i koristi nekretnine ne tra‘i se neki posebni oblik, a posebno, ako je takva puno-
mo} izdana u inozemstvu, nije potrebno da ona bude ovjerena.
Iz obrazlo‘enja:
"Me|utim ni‘i sudovi zbog svojeg pogre{nog pravnog pristupa do sada nisu
utvrdili sve va‘ne ~injenice na temelju kojih bi se moglo ispitati da li su pravilno pri-
mijenili materijalno pravo u sporu. Naime, ni‘i sudovi zaklju~ili su, da tu‘enik nije
ovla{ten koristiti sporne nekretnine, jer da punomo} koju je izdao brat tu‘enika u Bo-
sni nije ovjerena na propisan na~in, pri ~emu su izgubili iz vida, da se za takvu vrstu
poslova (~uvanje i kori{tenje nekretnina u ime suvlasnika) ne tra‘i poseban oblik pu-
nomo}i, pa bi bila dovoljna punomo} data u bilo kom obliku, te stoga nisu cijenili
one dokaze ponu|ene po tu‘eniku iz kojih bi se moglo utvrditi, da li je brat tu‘enika
ovlastio tu‘enika na posjed spornog dijela nekretnina po~ev{i jo{ od 1986. godine.
Stoga je valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti obje ni‘estupanjske odluke i predmet vra-
titi prvostupanjskom sudu na ponovno su|enje (~l. 395. st. 2. Zakona o parni~nom
postupku - u daljnjem tekstu ZPP)."
Obim ovla{}enja
^lan 91.
(1) Punomo}nik mo‘e preduzimati samo one pravne poslove za ~ije je
preduzimanje ovla{}en.
(2) Punomo}nik kome je dato op{te punomo}je mo‘e preduzimati samo
pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje.
(3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje mo‘e punomo}nik predu-
zeti samo ako je posebno ovla{}en za preduzimanje tog posla, odnosno vrste po-
slova me|u koje on spada.
(4) Punomo}nik ne mo‘e bez posebnog ovla{}enja za svaki pojedini slu-
~aj preuzeti mjeni~nu obavezu, zaklju~iti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o iza-
branom sudu, kao ni odre}i se nekog prava bez naknade.
________________________
1. Punova‘an je ugovor kojim imalac deviznog {tednog uloga ovlasti drugu
ugovornu stranu da taj ulog oro~i u cilju pribavljanja kredita u doma}oj valuti radi iz-
gradnje porodi~ne stambene zgrade za tre}e lice.
2. Samo izri~ita izjava ovla{tenog lica o priznanju duga mo‘e da zna~i konva-
lidaciju sporazuma o vansudskom poravnanju.
3. Punomo}nik mo‘e poduzeti one pravne poslove za ~ije je poduzimanje ovla{ten.
Punomo} izdana punomo}niku da potpisnike zastupa u svim pravima i obve-
zama po osnovi kupljenih dionica, kao {to je otplata dionica, pravo prijenosa dionica,
zalaganje dionica, ovla{}uje punomo}nika na zaklju~enje ugovora o prijenosu dioni-
ca. Nema vremenskog ograni~enja za izdanu ponomo}, jer ona vrijedi dok je izdava-
telj punomo}i ne opozove.
(Vts RH, P‘. 1026/98, od 2. 6. 1998. Ing Psp 1998/1, str. 84)
4. Sporazum o mjesnoj nadle‘nosti mogu punova‘no zaklju~ti samo zastupni-
ci preduze}a ili po njima ovla{teni punomo}nici.
Opozivanje i su‘avanje punomo}ja

^lan 92.
(1) Vlastodavac mo‘e po svojoj volji suziti ili opozvati punomo}je, ~ak i
ako se ugovorom odrekao tog prava.
(2) Opozivanje i su‘avanje svakog punomo}ja mo‘e se u~initi izjavom
bez posebne forme.
(3) Ako je opozivanjem ili su‘avanjem punomo}ja povrije|en ugovor o
nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomo}nik ima pravo na na-
knadu time nastale {tete.
Dejstvo prestanka i su‘avanja punomo}ja prema tre}im licima

^lan 93.
(1) Opozivanje punomo}ja kao i njegovo su‘avanje nema dejstvo prema
tre}em licu koje je zaklju~ilo ugovor sa punomo}nikom, ili obavilo drugi pravni
posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomo}je opozvano, odnosno su-
‘eno.
(2) U tom slu~aju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomo}nika
naknadu {tete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomo}nik nije znao ni
morao znati za opozivanje, odnosno za su‘avanje punomo}ja.
(3) Isto va‘i i u ostalim slu~ajevima prestanka punomo}ja.
Drugi slu~ajevi prestanka punomo}ja
^lan 94.
(1) Punomo}je prestaje prestankom pravnog lica kao punomo}nika, ako
zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Punomo}je prestaje smr}u punomo}nika.
(3) Punomo}je prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smr}u lica ko-
je ga je dalo, osim ako se zapo~eti posao ne mo‘e prekinuti bez {tete po pravne
sljedbenike ili ako punomo}je va‘i i za slu~aj smrti davaoca, bilo po njegovoj
volji, bilo s obzirom na prirodu posla.
III - POSLOVNO PUNOMO]JE
Ko mo‘e dati punomo}je i njegova sadr‘ina

^lan 95.
(1) Poslovno punomo}je mo‘e dati, u granicama zakona, organizacija
udru‘enog rada, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomo}nika da
zaklju~uje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobi~ajeni u vr{enju njihove
poslovne djelatnosti.
(2) Poslovni punomo}nik ne mo‘e otu|iti ili opteretiti nepokretnosti, pre-
uzeti mjeni~ne obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije
dobio posebno punomo}je za svaki takav posao.
(3) Poslovno punomo}je mo‘e biti ograni~eno na odre|enu vrstu poslova,
ili na odre|ene poslove, ali ova ograni~enja imaju dejstvo prema tre}em samo
ako je za njih znao ili morao znati.
-------------------
organizacija udru‘enog rada zamjenjene su rije~ju: preduze}e .
________________________
1. Organizaciju udru‘enog rada ne ve‘e ugovor koji je u njeno ime zaklju~ilo
lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomo}nik, pa i kada se ovo lice la‘no pred-
stavilo kao punomo}nik, a druga strana bila savjesna.
2. U slu~aju osiguranja za tu|i ra~un, ugovaratelj osiguranja ne mo‘e vr{iti
prava iz osiguranja bez pristanka osobe ~iji je interes osiguran.
(Vs RH, Rev. 2178/95, od 29. 2. 1996. godine)
3. Prodavac - organizacija udru‘enog rada ne mo‘e zahtijevati ve}u cijenu od
nazna~ene u pismenom ugovoru iako je cijenu u pismenom ugovoru upisalo neovla-
{teno lice, ukollko je pismenim podneskom datim u toku glavne rasprave, a potpisa-
nim po ovla{tenom organu, odobrio ovu radnju neovla{tenog lica.
Poslovno punomo}je imaoca radnje

^lan 96.
(1) Odredbe o poslovnom punomo}ju shodno se primjenjuju na poslovno
punomo}je imaoca radnje.
(2) Poslovno punomo}je ne prestaje smr}u imaoca radnje, kao ni kad on
bude li{en poslovne sposobnosti.
IV - OVLA[]ENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA
^lan 97.
(1) Trgovinski putnik organizacije udru‘enog rada koja se bavi privre-
dnom djelatno{}u ovla{}en je preduzimati samo one poslove koji se odnose na
prodaju robe i koji su navedeni u punomo}ju koje mu je organizacija dala.
(2) U slu~aju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovla{}en
da zaklju~uje ugovore, nego samo da prikuplja porud‘bine, ali }e ipak ugovor
koji je zaklju~io ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri.
(3) Trgovinski putnik koji je ovla{}en da prodaje robu, nije ovla{}en da
naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovla{}enje za
prodaju na kredit.
(4) Trgovinski putnik je ovla{}en da za vlastodavca prima reklamacije
zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvr{enjem ugovora zaklju~enog
njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere
za o~uvanje njegovih prava iz tog ugovora.
------------------
organizacije udru‘enog rada koja se bavi privrednom djelatno{}u zamjenjene su ri-
je~ju: preduze}a , a rije~i: organizacija dala rije~ima: preduze}e dalo .
V - OVLA[]ENJA LICA KOJA OBAVLJAJU

ODRE\ENE POSLOVE
^lan 98.
(1) Radnici u preduze}ima koji rade na takvim poslovima ~ije je obavlja-
nje vezano za zaklju~enje i ispunjenje odre|enih ugovora, kao {to su prodavci u
prodavnicama, radnici koji obavljaju odre|ene usluge u ugostiteljstvu, radnici
na poslovima {alterske slu‘be u po{ti, u banci i sl. ovla{}eni su samim tim na za-
klju~enje i ispunjenje tih ugovora.
(2) Isto va‘i i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno
obavljaju djelatnost li~nim radom.
--------------------
Ovo je sada va|e}i tekst ~lana 98. ZOO.
Radnici u organizacijama udru‘enog rada koji zamjenjene su rije~ima: Lica koja ,
a rije~: radnici u daljem tekstu rije~ju: lica .
Istom odredbom brisan je stav 2. ~lana 98. ZOO, tako da ovaj ~lan u ZOO u
RS ima samo jedan stav.
________________________
1. Komercijalni direktor preduze}a je punomo}nik po zaposlenju za zaklju~i-
vanje uobi~ajenih ugovora iz komercijalnog poslovanja preduze}a
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘enik u ‘albi navodi da je ugovor sa tu‘iteljem zaklju~ila neovla{tena oso-
ba. D. G. nije imala ovla{}enje za zaklju~ivanje ugovora, {to bi moglo biti utvr|eno
uvidom u sudski registar i saslu{anjem zakonskog zastupnika tu‘itelja. Ove prigovo-
re tu‘enik je isticao i u postupku pred prvostepenim sudom, ali su oni pravilno ocije-
njeni neosnovanim. Iz iskaza D. G., saslu{ane u svojstvu svjedoka pred prvostepenim
sudom, proizilazi, {to i tu‘enik ne osporava, da je ona u vrijeme zaklju~enja prodaj-
nog ugovora sa tu‘iteljem obavljala poslove komercijalnog direktora na osnovu ~ega
se mo‘e izvesti pouzdan zaklju~ak da je obavljala poslove koji su vezani za zaklju~e-
nje i ispunjenje odre|enih ugovora. Osobe koje rade na poslovima ~ije je obavljanje
vezano za zaklju~ivanje i ispunjavanje odre|enih ugovora, ovla{}eni su samim tim
na zaklju~enje i ispunjenje tih ugovora, kako je to ure|eno u ~lanu 98. Zakona o obli-
gacionim odnosima, i za takve osobe nije potrebna posebna punomo} zastupnika, a
nije potrebno ovo ovla{}enje upisati u sudski registar. U Zakonu o obligacionim
odnosima (~lan 98.) primjerice je naveden odre|eni broj osoba, ali time lista puno-
mo}nika po zaposlenju nije iscrpljena, budu}i da se i druge osobe, u smislu navedene
odredbe Zakona, smatraju punomo}nicima po zaposlenju, zavisno od poslova koje
obavljaju. U primjeni odredbe ~lana 98. Zakona o obligacionim odnosima (ali i prije
dono{enja ovoga zakona), sudska praksa se opredijelila za to da je komercijalni dire-
ktor preduze}a punomo}nik po zaposlenju.
(Vs FBiH, P‘. 92/97, od 8. 7. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 30)
2. Naru~ioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio nje-
gov neovla{teni radnik, kada ovaj nije ni punomo}nik po zaposlenju.
3. Za sklapanje odre|enih poslova koji su potrebni da bi se nesmetano odvija-
li radovi, a kojima se ne mijenjaju uvjeti ugovora o gra|enju, ovla{ten je i rukovodi-
telj gradili{ta koji se u tom slu~aju ima smatrati punomo}nikom po zaposlenju.
(Ps H, P‘. 1035/89, od 26. 6. 1990. - Psp 47 - 171)
4. Poslovo|a prodavnice je ovla{ten da kao punomo}nik po zaposlenju za-
klju~i ugovor o pru‘anju usluga zagrijavanja prodavnice.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘itelj za period od novembra 1992. godine
do marta 1995. godine pru‘io usluge zagrijavanja poslovnog prostora (prodavnice)
izdate pod zakup tu‘enom i da tu‘eni nije imao reklamacija na kvalitet pru‘enih uslu-
ga, da tu‘eni nije platio tu‘itelju cijenu pru‘enih usluga za sporni period koja je u vi-
sini utu‘enog iznosa i da su stranke zaklju~ile ugovor 26. 2. 1993. godine o me|uso-
bnim odnosima tu‘enog kao potro{a~a i tu‘itelja kao davaoca usluga zagrijavanja po-
slovnog prostora koji je u ime potro{a~a potpisao poslovo|a prodavnice tu‘enog.
Nisu osnovani ‘albeni razlozi tu‘enog da poslovo|a prodavnice tu‘enog nije
ovla{teno lice za potpisivanje takve vrste ugovora.
Potpisnik ugovora je lice u radnom odnosu kod tu‘enog, koje obavlja poslove
i radne zadatke poslovo|enja prodavnice tu‘enog, pa je ovla{ten da zaklju~uje ugo-
vore ne samo koji spadaju u redovno poslovanje tu‘enog nego i ugovore koji su nu-
‘ni radi obezbje|enja nesmetanog obavljanja registrirane djelatnosti tu‘enog.
Potpisnik ugovora je lice koje je radilo na poslovima ~ije je obavljanje veza-
no za zaklju~ivanje i ispunjenje odre|enih ugovora, pa je samim time ovla{teno i za
zaklju~enje i ispunjenje spornog ugovora i za takva lica nije potrebna posebna puno-
mo} zastupnika, a niti se to ovla{tenje upisuje u sudski registar.
(Vs FBiH, P‘. 74/98, od 21. 4. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 - 18)
5. [ef poslovnice se mo‘e smatrati punomo}nikom po zaposlenju ovla{tenim
da sklapa bez posebne punomo}i ugovore iz djelokruga rada poslovnice kojom ruko-
vodi.
6. Punomo}niku po zaposlenju ovla{}enja za zaklju~ivanje odre|enih ugovo-
ra proizilaze iz radnog odnosa i radnih du‘nosti radnog mjesta na kome je raspore-
|en.
(Vs RCG, Rev. br. 126/94, od 20. 1. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
7. Punova‘an je ugovor o prodaji koji u ime prodavca zaklju~i rukovodilac
poslovnice preko koje se isporu~uje prodata roba kupcu.
8. Radnik koji rukovodi stovari{tem trgovinske organizacije za promet vo}em
i povr}em ovla{ten je, kao punomo}nik po zaposlenju, da zaklju~i ugovor o istovaru
vo}a i povr}a.
9. Direktor komercijalnog sektora mo‘e se smatrati punomo}nikom po zapo-
slenju (~lan 98. stav 1. ZOO), kod sklapanja ugovora iz djelokruga rada sektora ko-
jim rukovodi.
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sastanku,
Dubrovnik 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 127)
10. Cijena prevoza ozna~ena u prevoznim listovima obavezuje stranke iz ugo-
vora o prevozu robe u drumskom saobra}aju samo ako je upisana od strane radnika
prevoznika ovla{tenog za zaklju~ivanje ugovora o prevozu, a ne i samog voza~a.
11. Nastala je obaveza banke po ugovoru o deviznoj {tednji, kada je njen ra-
dnik - kontrolor slu‘be devizne {tednje, van prostorija banke, primio od {tedi{e iznos
strane valute uz obavezu da ulog upi{e u njegovu {tednu knji‘icu koja se ~uvala u
banci i potom u toj knji‘ici upisao ulog i upis ovjerio ban~inim pe~atom, pa nije od
zna~aja {to je primljeni iznos za sebe prisvojio i ulog nije evidentirao na kartonu {te-
di{e.
12. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 162/90, od 9. 5. 1990, citiranu u sudskoj pra-
ksi datoj uz ~lan 91. ZOO.
Odsjek 3.
TUMAÊNJE UGOVORA
Primjena odredbi i tuma~enje spornih odredbi

^lan 99.
(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.
(2) Pri tuma~enju spornih odredbi ne treba se dr‘ati doslovnog zna~enja
upotrijebljenih izraza, ve} treba istra‘ivati zajedni~ku namjeru ugovara~a i
odredbu tako razumjeti kako to odgovara na~elima obligacionog prava utvr|e-
nim ovim zakonom.
________________________
1. Kod tuma~enja ugovora sud se ne ograni~ava samo na obja{njavanju rije~i
i izraza u ugovoru, nego se ispituje i zajedni~ka namjera stranaka i ugovor mora ra-
zumjeti tako kako odgovara po{tenju i savjesnosti u pravnom saobra}aju.
Iz obrazlo‘enja:
Po ocjeni ovog revizijskog suda o pravoj volji ugovornih strana nije se moglo
suditi dok se prethodno pomo}u dostupnih dokaza ne utvrde okolnosti koje su pratile
zaklju~enje predmetnih ugovora i koje su mogle poslu‘iti kao osnova pravilnog su|e-
nja o pravoj namjeri stranaka i da bi se ugovor mogao razrije{iti onako kako to odgo-
vara po{tenju u pravnom saobra}aju. Protivno ovom pravilu ni‘estepeni sudovi su se
ograni~ili samo na verbalnu sadr‘inu ugovora i na samo neke izjave svjedoka.
(Vs RS, Rev. 81/94, od 12. 9. 1994. i Rev. 53/95 od 15. 3. 1996. - Bilten
1/1999 54)
2. Postoji ugovor o prodaji, iako su ga stranke nazvale predugovorom, ako se
prodavac obavezao da }e nakon fizi~kog izdvajanja zemlji{ne parcele, koju je prodao
i predao u posjed kupcu, zaklju~iti s njim ugovor o prenosu prava vlasni{tva u ze-
mlji{nim knjigama (tabularna isprava).
ksi uz ~lan 100. ZOO.
4. Ugovorna klauzula prema kojoj povjerilac pristaje da za dio cijene izvr{ene
usluge primi avalirane mjenice sa rokom dospije}a od 60 dana od nastanka du‘ni~ko-
povjerila~kog odnosa, te da na tako pla}eni dio cijene nema pravo na zatezne kamate,
predstavlja sporazum ugovornih stranaka o produ‘enju roka pla}anja dijela cijene do
dospije}a mjenica, a nema karakter odricanja od prava na zatezne kamate koje teku
od docnje du‘nika.
5. Sporazum ugovara~a da se odlo‘i ovjera potpisa ugovora o prenosu nekre-
tnina zbog izgleda da prodavac bude oslobo|en obaveze pla}anja poreza na promet
nema zna~aj odlo‘nog uslova, pa kupac mo‘e po isteku razumnog roka, tra‘iti da mu
prodavac izda tabularnu ispravu za uknji‘bu prava vlasni{tva ako ugovor zadovolja-
va alternativnu formu (dva svjedoka) ili ako je ispunjen obostrano u prete‘nom dije-
lu.
6. Dru{tveno pravno lice koje se ugovorom sa SIZ za prostorno ure|enje gra-
da zaklju~enim nakon dodjele podru{tvljenog gra|evinskog zemlji{ta radi izgradnje
poslovnog objekta, obavezalo da }e snositi tro{kove pripremanja dodijeljenog zemlji-
{ta za gradnju, du‘no je da SIZ-u naknadi cjelokupne tro{kove postupka odre|ivanja
pravilne, naknade za eksproprisanu stambenu zgradu na ovom zemlji{tu, ali nije du-
‘no da plati naknadu za obavljanje pravnih radnji preko ugovorenog iznosa.
7. Ne postoji ni kao prividan ugovor o diobi, samo zato {to su ga ugovorne
stranke tako nazvale, ako iz sadr‘aja tog ugovora proizilazi da je zaklju~en ugovor o
poklonu.
8. Po{to je prodavalac po samom zakonu obveznik pla}anja poreza na promet
nepokretnosti, ugovornu obavezu kupca da }e on platiti porez na promet treba shvati-
ti tako da }e nadoknaditi prodavcu iznos koji ovaj plati u ispunjenju poreske obave-
ze.
Zato pravo prodavca da zahtijeva ovu naknadu nastaje i dospijeva tek kada on
plati porez.
9. Kupac koji je uz saglasnost biv{eg vlasnika u{ao u posjed neizgra|enog
gra|evinskog zemlji{ta do deposediranja, koje se izvjesno o~ekivalo radi pro{irenja
ulice, ima polo‘aj prekariste i obavezu vra}anja zemlji{ta prodavcu ako zbog kasnije
promjene regulacionog plana to zemlji{te nije vi{e namijenjeno za pro{irenje ulice.
10. Ugovorna klauzula da }e stranke odre|ene ~injenice smatrati istinitim je-
dino ako su utvr|ene nalazom specijalizovane radne organizacije va‘i samo kada te
~injenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sa~inile same ugovorne stranke.
11. Ugovor treba tuma~iti tako da ima smisla, da odgovara savjesnosti i po-
{tenju stranaka ugovornica i namjeri koju su stranke zaklju~enjem ugovora ‘eljele da
postignu.
(Prema rje{enju Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 457/95. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
12. Jasne ugovorne odredbe primjenjuju se i izvr{avaju onako kako glase (te-
orija izjave), a samo sporne odredbe valja tuma~iti i izvr{avati u skladu s pravom vo-
ljom ugovornih strana (teorija volje) odgovaraju}e na~elima obveznog prava.
(Ps H, P‘. 2417/89, od 14. 11. 1989. Psp 44 188)
13. Pri tuma~enju spornih odredaba ugovora ne treba se dr‘ati doslovnog zna-
~enja upotrijebljenih izraza, ve} treba istra‘ivati zajedni~ku namjeru ugovara~a.
Iz obrazlo‘enja:
U ta~ki 1. stav 2. ugovora o poklonu stoji da darovateljica ovaj poklon ~ini
radi toga {to se je moja k}erka o meni brinula i izdr‘avala me . Ovi navodi bi se
mogli shvatiti kao motiv zbog kojeg se darovateljica odlu~ila da, daju}i u ugovoru
nazna~ene nekretnine, nagradi }erku za ono {to je u~inila u pro{losti. Me|utim, na
ovo se u tekstu ugovora odmah nadovezuje: "a to }e i ubudu}e ~initi", {to bi se even-
tualno moglo protuma~iti kao zahtjev, odnosno kao sastojak ugovora kojim se obda-
rena, zbog toga {to je dobila u ugovoru navedene nekretnine, obavezuje da }e se i
ubudu}e brinuti o svojoj majci i davati joj izdr‘avanje. Po{to ni‘estepeni sudovi,
izja{njavaju}i se o pravnoj prirodi ugovora, nisu uzeli u obzir pomenute navode, nji-
hov zaklju~ak da se u konkretnom slu~aju ne radi o teretnom i dvostrano obavezuju-
}em ugovoru, je preuranjen, usljed ~ega je preuranjeno i zaklju~ivanje da ~injenica
{to se tu‘ena od januara 1985. godine nije brinula o svojoj majci i {to je nije izdr‘a-
vala, nije od zna~aja za odlu~ivanje o zahtjevu tu‘ilaca za raskid ugovora.
14. Kada se kupac obavezao da }e pored isplate kupovne cijene na ra~un pro-
davca platiti i odgovaraju}i iznos na ime poreza na promet, oba ova iznosa predstav-
ljaju kupovnu cijenu, pa kupac ne bi imao pravo da uskrati pla}anje iznosa koji odgo-
vara poreskoj obavezi za slu~aj da je prodavac iz bilo kojih razloga oslobo|en pores-
ke obaveze.
(Vs BiH, Rev. 481/85, od 27. 12. 1985. Bilten VS BIH 1/86 - 17)
Nejasne odredbe u posebnim slu~ajevima

^lan 100.
U slu~aju kad je ugovor zaklju~en prema unaprijed od{tampanom sa-
dr‘aju, ili kad je ugovor bio na drugi na~in pripremljen i predlo‘en od jedne
ugovorne strane, nejasne odredbe tuma~i}e se u korist druge strane.
________________________
1. Kod utvr|ivanja da li je radna ma{ina o{te}ena u po‘aru "samohodni stroj"
po pravilima osiguranja i kao takva isklju~ena iz osiguranja od rizika po‘ara, treba
cijeniti sve njene tehni~ke karakteristike i posebno kako je razvrstana po jugosloven-
skim standardima.
Iz obrazlo‘enja:
Iz polise osiguranja potpisane od stranaka 23. maja 1983. godine proizilazi
da je tu‘ilac osigurao kod tu‘enog svoja osnovna sredstva od opasnosti po‘ara i ne-
kih drugih opasnosti, te da su Uslovi za osiguranje od opasnosti po‘ara i nekih drugih
opasnosti sastavni dio ugovora (~lan 902. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima).
Prvostepeni sud utvr|uje da je radna ma{ina - fini{er za polaganje asfalta na-
vedena u izreci me|upresude bila osigurana od rizika po‘ara na dan 29. septembra
1983. godine.
U pomenutim Uslovima je (~lan 1. stav 4. ta~ka 4.) navedeno da ne mogu biti pre-
dmet osiguranja kopnena motorna vozila, prikolice i samohodni strojevi, sem u ne-
kim izuzetnim okolnostima, pa fini{er, ako predstavlja samohodni stroj, nije obuhva-
}en osiguranjem. U polisi osiguranja nije predvi|eno odstupanje od odredaba ~lana
1. stav 4. ta~ka 4. Uslova za osiguranje od opasnosti po‘ara i nekih drugih opasnosti,
koje bi, ina~e, bilo mogu}e u smislu ~lana 902. stav 5. Zakona o obligacionim odno-
sima. Pomenutim Uslovima (~lan 1. stav 3. ta~ka 16) predvi|ena je mogu}nost ove
vrste osiguranja samo za samohodne strojeve poljoprivrednih gazdinstava, no i to
pod uslovom da je to posebno ugovoreno i u polisi ozna~eno, kako proizilazi iz uvo-
dne re~enice pomenutog stava.
Prvostepeni sud nalazi da se ne mo‘e pouzdano zaklju~iti da je fini{er samo-
hodni stroj, pa da bi zbog toga bio isklju~en iz osiguranja. Pri tom isti~e da u uslovi-
ma osiguranja tu‘enog nije bli‘e odre|en pojam samohodnog stroja, te se tuma~enje
nejasne odredbe ne mo‘e vr{iti na {tetu osiguranika. Poziva se i na nalaz i mi{ljenje
vje{taka o funkciji i tehni~koj klasifikaciji fini{era, iz koje proizilazi da se radi o ra-
dnoj ma{ini koja obavlja proizvodni rad (polaganje asfalta), a da joj je transport samo
pomo}na operacija u tehnolo{kom redu izvr{enja posla.
Prvostepeni sud opravdano smatra da nejasne odredbe ustava osiguranja treba
tuma~iti u korist osiguranika (~lan 100. ZOO), ali se u konkretnom slu~aju odredbe
~lana 1. stav 4. ta~ka 4. Uslova za osiguranje od opasnosti po‘ara i nekih drugih opa-
snosti, ne mogu, samo zbog okolnosti da nije bli‘e definisan pojam samohodnog
stroja, tuma~iti tako da se ne mogu primijeniti ni u slu~aju kada se pouzdano utvrdi
da je neka stvar iz osiguranog skupa stvari, samohodni stroj po pravilima ma{inske
struke. Samohodni stroj u smislu uslova osiguranja, treba razlikovati od kopnenog
motornog vozila, te nije bitno {to fini{er ne spada u motorna vozila, koja bi bila po-
dlo‘na registraciji radi saobra}aja na javnom putu.
Treba imati u vidu i da se po~ev od 1984. godine propisuje poseban jugoslo-
venski standard za vozila unutra{njeg transporta (PraviInik o jugoslovenskom stan-
dardu za vozila unutra{njeg transporta -"Slu‘beni list SFRJ", broj 47/84), te da se po
tom pravilniku klasifikacija i nomenklatura vozila unutra{njeg transporta i samoho-
dnih vozila ozna~ava sa JUS Z. S. 3.201 (primjenjuje se od 7. septembra 1984. godi-
ne). Bilo je neophodno, radi razja{njenja da li je fini{er samohodni stroj, zatra‘iti od
Saveznog zavoda za standardizaciju iz Beograda, podatke o tome da li se na sporni
flni{er (~ije detaljne tehni~ke karakteristike treba dati) odnosi neki od jugoslovenskih
standarda i propisi o jugoslovenskim standardima primjenjivali su se i na uvezene
proizvode, u smislu ~lana 6. tada va‘e}eg Zakona o standardizaciji - "Slu‘beni list
SFRJ"-, br. 38/77 i 11/80). Bli‘i opis jugoslovenskih standarda dat je u posebnoj edi-
ciji Saveznog zavoda za standardizaciju, te treba podatke o klasifikaciji fini{era tra‘i-
ti u toj ediciji .
2. Nejasne odredbe tipskog ugovora o prodaji stana za tr‘i{te koji je unaprijed
pripremila i predlo‘ila na prihva}anje pravna osoba koja se bavi prodajom stanova za
tr‘i{te valja tuma~iti u korist kupca stana.
(Vs H, Rev. 1201/86, od 12. 11. 1986. Psp 33 79)
Dopunsko pravilo
^lan 101.
Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tuma~iti u smislu koji je
manje te‘ak za du‘nika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pra-
vi~an odnos uzajamnih davanja.
Vansudsko tuma~enje ugovora

^lan 102.
(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da }e, u slu~aju nesaglasnosti u po-
gledu smisla i doma{aja ugovornih odredbi, neko tre}i tuma~iti ugovor.
(2) U tom slu~aju, ako ugovorom nije druk~ije predvi|eno, strane ne mo-
gu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadle‘nim organom dok prethodno ne
pribave tuma~enje ugovora, osim ako tre}e lice odbije da da tuma~enje ugovo-
ra.
Odsjek 4.
NEVA@NOST UGOVORA
I - NI[TAVI UGOVORI
Ni{tavost
^lan 103.
(1) Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, pri-
nudnim propisima te moralu dru{tva ni{tavan je ako cilj povrije|enog pravila
ne upu}uje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odre|enom slu~aju ne propi-
suje {to drugo.
(2) Ako je zaklju~enje odre|enog ugovora zabranjeno samo jednoj stra-
ni, ugovor }e ostati na snazi ako u zakonu nije {to drugo predvi|eno za odre|eni
slu~aj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosi}e odgovoraju}e po-
sljedice.
-----------------
Ovo je sada va‘e}i tekst ~lana 103. ZOO u FBiH.
________________________
1. Javna i komunalna preduze}a ne mogu zahtijevati naplatu u stranoj valuti
(dem) cijena usluga u~injenih do 2. 7. 1994. godine.
(Vs FBiH, P‘. 160/98, od 30. 7. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 19.
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz
~lan 105. ZOO)
2. Ugovor o kupovini deviznih sredstava zaklju~en u toku 1992. godine izme-
|u dva preduze}a bio je zabranjen i kupac mo‘e zahtijevati samo vra}anje ispla}enog
dinarskog iznosa konvertovanog u konvertibilne marke.
(Vs FBiH, P‘. 318/99, od 25. 7. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 30.
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz
~lan 104. ZOO)
3. Ugovori o prodaji stanova koje su pravne osobe izgradile radi prodaje na
tr‘i{tu punova‘ni su i ako potpisi ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadle‘nim
sudom.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepena presuda zasniva se na ~injeni~nom utvr|enju da potpisi ugovara-
~a nisu ovjereni pred nadle‘nim sudom, {to je obaveza ugovara~a propisana u ~lanu
1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti ("Slu‘beni list
RBiH", broj 18/84). Po shvatanju prvostepenog suda ugovor zaklju~en 25. 11. 1994.
godine ne proizvodi pravno dejstvo, pa je na osnovu ovih ~injenica, primjenom nave-
denog zakona, utvr|ena ni{tavost ugovora pozivom na ~lan 103. Zakona o obligaci-
onim odnosima, a po ~lanu 104. stav 1. ZOO odlu~eno da svaka stranka vrati ono {to
je temeljem ugovora primila.
Ne mo‘e se prihvatiti stav prvostepenog suda o ni{tavosti ugovora bez pret-
hodnog utvr|enja i drugih odlu~nih ~injenica, a posebno da li se radi o prodaji stana,
koji u okviru svog redovnog poslovanja pravna osoba stavlja u promet. Zakon o pro-
metu nepokretnosti, na koji se poziva prvostepeni sud, u ~lanu 26. (ove odredbe nisu
izmijenjene) posebno tretira stanove koje dru{tveno pravne osobe stavljaju u promet
u okviru svog redovnog poslovanja. Naime, u savremenom ekonomskom i pravnom
prometu i stanovi koje preduze}a izgra|uju radi prodaje na tr‘i{tu smatraju se robom.
Me|utim, iz podataka u spisu, i dokaza izvedenih u postupku, ne mo‘e se sa sigur-
no{}u izvesti zaklju~ak da li se u konkretnom slu~aju radi o prometu robe u izlo‘e-
nom smislu. Ako se tu‘eni bavi izgradnjom stanova za tr‘i{te, na {to bi upu}ivali na-
vodi ‘albe o tome da je prodao stan Op}inskom dru{tvenom fondu za ure|enje i kori-
{tenje gra|evinskog zemlji{ta T. 12. 10. 1994. godine, a ove ~injenice nisu ispitivane,
u konkretnom slu~aju radilo bi se o prometu robe. Kako prvostepeni sud navedene
~injenice nije ispitivao i utvrdio, zbog pogre{nog pravnog stava ~injeni~no stanje na
kome se temelji prvostepena presuda, je nepotpuno utvr|eno.
(Vs FBiH, P‘. 154/0O, od 28. 2. 2001. - Bilten Vs FBiH 1/01 - 37)
4. Ni{tav je ugovor o isplati u DEM revalorizovanog iznosa kamata dospjelih
u toku 1992. g. zbog docnje u isplati cijene izra‘ene u BiH dinarima, iako je zaklju-
~en 26. 7. 1993.
(Vs FBiH, P‘. 115/99, od 5. 8. 1999. Bilten Vs FBiH 2/99 42. Napome-
na: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke dato je u sudskoj praksi zu ~lan 107. ZOO)
5. Nije ni{tav ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju iako je zaklju~en kratko vri-
jeme prije smrti primaoca izdr‘avanja, ako davalac izdr‘avanja nije bio svjestan da
zbog prirode bolesti predstoji skora smrt primaoca izdr‘avanja.
Iz obrazlo‘enja:
Revident je u toku postupka koji je prethodio dono{enju pobijane odluke
tvrdio da je tu‘ena kao davalac izdr‘avanja, zaklju~uju}i ugovor o do‘ivotnom iz-
dr‘avanju iskoristila zdravstveno stanje primaoca izdr‘avanja i za sebe ugovorila ne-
srazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i blisku smrt primaoca izdr‘avanja. Ni‘estepe-
ni sudovi su utvrdili da je primalac izdr‘avanja umrla 8 dana nakon zaklju~enja ugo-
vora, da se prije smrti ‘alila na bolove u ruci, da nije i{la lije~niku (umrla je od raka
na dojci) te da davalac izdr‘avanja nije znala da je zdravstveno stanje primaoca iz-
dr‘avanja takvo da se mogla o~ekivati skora smrt primaoca izdr‘avanja. Ovakav
ugovor bio bi ni{tav samo ako bi bilo utvr|eno da se stranka koja ugovara izdr‘ava-
nje za sebe nalazila u stanju te{ke neizlje~ive bolesti usljed koje joj izvjesno predstoji
bliska smrt, a druga strana to zna, odnosno svjesno koristi takvo stanje da bi stekla
nesrazmjernu imovinsku vrijednost (~lan 120. ZN I 103. ZOO)
(Vs FBiH, Rev. 105/99, od 2. 9. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 56)
6. Ugovor o zamjeni stanova kojeg je zaklju~io ~lan doma}instva nosioca sta-
narskog prava je apsolutno ni{tav jer je zaklju~en protivno odredbi ~lana 32. Zakona
o stambenim odnosima kojim je propisano da nosilac stanarskog prava mo‘e izvr{iti
zamjenu stana za stan drugog nosioca stanarskog prava. Ovakav ugovor nije konvali-
diran time {to je u cjelosti realizovan.
7. Ni{tav je ugovor o kupovini i prodaji deviza, odnosno deviznih potra‘iva-
nja, za ra~un doma}ih pravnih subjekata koji na doma}em finansijskom tr‘i{tu za-
klju~i banka koja nije ovla{tena za devizno poslovanje.
ZOO)
8. Ako se zabrana za zaklju~enje odre|enog ugovora odnosi samo na jednu
stranu, a ne na drugu, bila bi to relativna zabrana odnosno relativna ni{tavost ugovo-
ra. Cilj ove zabrane koje se ti~u jedne od strana, a ne samog posla, ne uti~e na pravnu
valjanost pravnog posla. Takav ugovor mo‘e opstati ako druga~ije nije odre|eno.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca zaispunjenje ugovora o proda-
ji.
Odlu~uju}i o osnovanosti tu‘benog zahtjeva prvostepeni sud je utvrdio: 1. tu-
‘ilja i tu‘ena 12. 5. 1988. godine zaklju~ili su ugovor o prodaji prema kome je tu‘ilja
kupila od tu‘ene 12,18 m3 bijelog bora za kupoprodajnu cijenu od .. (tada{njih) di-
nara i 2. tu‘ilja je u cijelosti ispunila svoju ugovornu obavezu.
Drugostepeni sud prihvata ~injeni~no utvr|enje prvostepenog suda ali zaklju-
~uje da je tu‘beni zahtjev neosnovan, jer da je predmetni ugovor, sve i da je zaklju-
~en apsolutno ni{tav budu}i da je promet stvari, koja je bila predmet ugovora, bio za-
branjen odlukom Izvr{nog odbora Skup{tine op{tine [ipovo.
Ni{tavi ugovori definisani su u odredbi ~lana 103. stav 1. ZOO. Prema ovoj
odredbi ni{tavi su ugovori koji su protivni ustavom utvr|enim na~elima dru{tvenog
ure|enja, prinudnim propisima, moralu i dobrim obi~ajima, ako cilj povrije|enog
pravila ne upu}uje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odre|enom slu~aju ne pro-
pisuje {ta drugo. Kada su u pitanju ugovori protivni prinudnim propisima ZOO pre-
dvi|a da je ugovor ni{tav i kad mu je predmet nedopu{ten, a on je nedopu{ten ako ni-
je u prometu (~l. 49. i 51. ZOO).
U ~lanu 103. stav 2. ZOO predvi|en je slu~aj jednostrano utvr|ene zabrane
za zaklju~enje odre|enog ugovora. Ako je takav slu~aj tj. ako se zabrana odnosi sa-
mo na jednu stranu, a ne na drugu, onda bi to bila relativna zabrana, a time i relativna
ni{tavost. Cilj ove zabrane (u pravilu) se posti‘e kaznom ili drugom sankcijom, a ne
ni{tavo{}u cijelog ugovora. Zbog toga zabrane koje se ti~u jedne od strana, a ne sa-
mog posla, ne uti~u na pravnu valjanost pravnog posla, ako druga~ije nije odre|eno.
To razumljivo ako je druga strana u dobroj mjeri (savjesna), ina~e i nju mo‘e pogodi-
ti sankcija ni{tavosti pravnog posla.
Prema tome ~injenica da je odlukom izvr{nog odbora skup{tine op{tine (dru-
gostepeni sud se u obrazlo‘enju pobijane odluke ne poziva na broj odluke, ni kada je
ona donesena, a niti ova odluka prilije‘e spisu) propisana zabrana stavljanja u promet
bijelog bora F klase furniranog drveta, koji je bio predmet ugovora, sama za sebe,
ne zna~i da je predmet ugovora nedopu{ten i da je ovaj ugovor ni{tav u smislu ~lana
103. stav 1. ZOO, kako to za sada preuranjeno zaklju~uje drugostepeni sud.
Za pravilnu odluku u sporu ni‘estepeni sudovi su trebali izvr{iti uvid u kon-
kretnu odluku Izvr{nog odbora Skup{tine op{tine [ipovo kojom je, po za sada nepo-
tpunom utvr|enju, propisana zabrana prometa stvari koja je bila predmet ugovora o
prodaji, pa zatim ocijeniti da li je objema stranama zabranjeno da zaklju~e ugovor ili
samo jednoj strani. Ako samo jednoj strani nije dopu{teno da zaklju~i odre|eni ugo-
vor (ovdje tu‘enoj) a ona ga ipak zaklju~i, takav ugovor mo‘e opstati, ako druga~ije
nije odre|eno.
9. Neostvarivanje svrhe zbog kojih su ugovori zaklju~eni je poslovni rizik ko-
ji preuzimaju ugovorne strane, te neostvarivanje tog interesa ne ~ini zaklju~eni ugo-
vor ni{tavim prema odredbi ~lana 103. ZOO.
10. Okolnost da je zaklju~ivanjem ugovora po~injen privredni prijestup (ugo-
varanjem ve}e cijene od stvarne cijene) ne ~ini sama po sebi ugovor ni{tavim.
Iz obrazlo‘enja:
Drugostupanjski sud je po nala‘enju ovoga Vrhovnog suda izrazio pravilno
pravno shva}anje o tome kako izlo‘ene sumnje deviznog inspektora, pri obavljanju
kontrole poslovanja revidenta, u smislu da je revident zaklju~enjem spornog ugovora
kojim je ugovorena cijena robe s inozemnim dobavlja~em ve}a od stvarne za oko
136% time eventualno po~inio privredni prijestup predvi|en u odredbi ~l.138. to~.15.
spomenutog Zakona o prometu robe i usluga s inozemstvom, postupaju}i protivno
odredbi ~l.104. cit. zakona - ne ukazuju, sve da su i to~ne, da bi zaklju~eni sporni
ugovor zbog toga bio ni{tav, odnosno pravno nevaljan jer na to ne upu}uju navedene
odredbe spomenutog zakona."
(Vs RH, II Rev 7/90, od 5. 12. 1991. Izbor odluka 194 50/113)
11. Postojanje dvaju razli~itih pravnih poslova izme|u razli~itih stranaka u
odnosu prema istom predmetu stjecanja prava vlasni{tva samo po sebi ne dovodi do
apsolutne ni{tavosti jednog od takva dva pravna posla (ili vi{e njih).
(Vs RH, Rev. 1810/9O, od 16. 1. 1991. Izbor odluka Vs 1993 85)
12. Punova‘an je izdava~ki ugovor koji zaklju~e autor {kolskog ud‘benika sa
ovla{tenim izdava~em iako ova nije u~estvovala u postupku pripremanja za izdava-
nje i odobravanje ud‘benika regulisanog ranijim zakonom.
13. Ugovor o konverziji potra‘ivanja, na ime cijene za izvedene radove na
adaptaciji i rekonstrukciji stambene zgrade, u svojinu na istoj stambenoj zgradi, nije
zakonit osnov za sticanje prava svojine na toj zgradi koja je bila u dru{tvenom vla-
sni{tvu, odnosno nije osnov za otu|enje nepokretnosti iz dru{tvene svojine.
(Vs S, broj Prev. 620/00. Bilten 1/2001).
14. Ni{tav je ugovor kojim {ti}enica poklanja staraocu svoje nekretnine bez
odobrenja nadle‘nog organa starateljstva, pa je osnovan zahtjev poklonodavca da se
bri{e prenos prava vlasni{tva u zemlji{noj knjizi i uspostavi ranije zemlji{no-knji‘no
stanje.
15. Sporazum o prenosu osnovnih sredstava uz naknadu i preuzimanje radni-
ka poslovne jedinice jedne pivare od strane druge ima karakter obligacionog ugovo-
ra, a ne samoupravnog sporazuma, iako je tako nazvan. Ni{tava je odredba u ovom
sporazumu da je prenosilac du‘an da se uzdr‘i od prodaje piva na podru~ju ranije po-
slovne jedinice du‘i niz godina ili da pribaviocu plati naknadu {tete, po{to dovodi do
naru{avanja jedinstva tr‘i{ta.
16. Ugovor o ustupanju (cesiji) nije ni{tav samo zbog toga {to je ustupitelj
(cedent) strano trgova~ko dru{tvo.
(Vts RH, P‘. 1770/94, od 16. 5. 1995. - Zbirka 3 - 50)
17. Mada ugovor o prodaji tu|e stvari, pa prema tome i tu|eg suvlasni~kog
dijela, obavezuje prodavca, ipak je ni{tav ugovor o prodaji suvlasni~ke nekretnine
kojim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da }e otkloniti postoje}u stambe-
nu zgradu i predati kupcu neizgra|enu gra|evinsku ~esticu ako ga nisu odobrili ostali
18. înjenica da su stranke ugovorile slu‘nost vidika i slu‘nost naslona zgra-
de nije razlog da se predmetna nagodba poni{ti, jer predmet nagodbe stranaka nije ra-
dnja koja po zakonu ne mo‘e biti predmet punovaljane obveze (~l. 103. ZOO).
(Vs H, Rev. 586/87, od 29. 7. 1987. Psp 37 48)
19. Ni{tav je ugovor o zakupu neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta u dru{-
tvenoj svojini u nepoljoprivredne svrhe (radi izgradnje privremenog gra|evinskog
objekta).
(Vs BiH, Rev. 372/88,. od 13. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 25)
20. Ni{tava je odredba ugovora o vi{oj ili ni‘oj stopi zatezne kamate od one
koja je odre|ena propisom, ali je ugovor punova‘an u pogledu glavnog duga i bez te
odredbe.
21. Protupravan je akt o dodjeli stana na kori{tenje na odre|eno vrijeme, osim
u slu~ajevima koji su odre|eni zakonom, pa je zbog toga ni{tav ugovor o kori{tenju
stana.
22. Akt o dodjeli stana na kori{tenje jeste zakonska pretpostavka za zaklju~e-
nje ugovora o kori{tenju stana, pa se po zahtjevu ovla{tene stranke utvr|uje ni{tavost
ugovora nakon {to je nadle‘ni organ poni{tio akt o dodjeli stana.
23. Otu|enje prije predvi|enog roka motomog vozila uvezenoga uz oslobo|e-
nje od poreza na promet za odre|ene kategorije invalida ne dovodi do ni{tavosti ugo-
vora o prodaji, ve} samo do zakonom predvi|ene obveze pla}anja poreza.
(Vs H, Rev. 2713/88 od 18. 5. 1989. Psp 45 63)
24. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na osnovu ni{tavog, ili ka-
snije poni{tenog akta o dodjeli stana, pa zahtjev za utvr|enje te pravne ~injenice nije
vremenski ograni~en.
25. Nisu ni{tave odredbe ugovora stranaka o akontativnom pla}anju cijene
kod kontinuirane isporuke elektri~ne energije, jer se ugovorom u privredi mo‘e ut-
vrditi rok pla}anja i dospije}a tra‘bine i druga~ije nego {to je propisano odredbama
~lanova 2. i 7. Zakona o obezbje|ivanju pla}anja izme|u korisnika dru{tvenih sred-
stava.
26. Organizacija udru‘enog rada za gazdovanje {umama mo‘e na osnovu
odobrenja nadle‘nog organa i u okviru registrovane djelatnosti, neposredno vr{iti ek-
sploataciju {ljunka i kamena na podru~ju kojim gazduje i u tom slu~aju na izva|enoj
mineralnoj sirovini sti~e pravo raspolaganja bez naknade.
Nije dopu{ten ugovor kojim ova organizacija drugom ustupa na kori{}enje
nalazi{te kamena i {ljunka na podru~ju kojim gazduje, uz naknadu (prodaje pravo na
eksploataciju nalazi{ta).
(Vs BIH, P‘. 380/83, od 25. 10. 1983. Bilten Vs BiH 1/1984 - 12)
27. Za vrijeme trajanja izdava~kog ugovora, autor ne mo‘e pravo objavljiva-
nja, odnosno umno‘avanja autorskog djela na istom jeziku ustupiti tre}em licu, izu-
zev ako to ugovorom nije dopu{teno, pa su kasnije zaklju~eni izdava~ki ugovori ni-
{tavi.
(Vs BiH, G‘. 159/84, od 28. 2. 1985. Bilten Vs BiH 1/85 - 5)
28. Ni{tav je u cjelini ugovor kojim jedan od bra~nih drugova, bez saglasnosti
drugog, prodaje stvar koja je zajedni~ka svojina bra~nih drugova.
29. Ocijenjeno je da je ni{tav i suprotan moralu ugovor o zajmu koji je dan
radi hazardiranja i odbijen je zahtjev za vra}anje zajma.
(Vs H, Rev. 1693/86, od 18. 9. 1986. Psp 34 - 72)
30. Nadle‘ni javni pravobranilac po zakonu je ovla{ten da podnosi tu‘bu za
utvr|ivanje ni{tavosti ugovora o protupravnom raspolaganju gra|evinskim zemlji-
{tem u dru{tvenoj svojini.
(Vs BiH, Gvl. 30/86, od 12. 1986. Bilten Vs BiH 2/87 6)
31. Prolazna (privremena) nemogu}nost ispunjenja ugovora o kupoprodaji
zgrade (dok nadle‘ni organ op}ine ne rije{i imovinsko pravne odnose sa vlasnicima
zemlji{ta na kome se zgrada ima podignuti) ne ~ini, ako nije druk~ije propisano ili
ugovoreno, ugovor ni{tavnim, ve} samo odga|a ispunjenje ugovorene obaveze.
32. Odredbe ugovora o visini u~e{}a u tro{kovima ure|enja gra|evinskog ze-
mlji{ta moraju biti u skladu sa odredbama odluke skup{tine op{tine.
33. Ni{tav je ugovor kojim je op{tina bez naknade prenijela pravo trajnog
kori{tenja poljoprivrednog zemlji{ta na fizi~ka lica i kada je ugovor bio zaklju~en
na osnovu prethodne odluke koju je donijela skup{tina op{tine u sjednici, jer ta odlu-
ka nije upravni akt u smislu odredbe ~lana 9. Zakona o upravnim sporovima nego akt
raspolaganja, pa se njegova valjanost prosu|uje prema odredbi ~lana 103. Zakona o
obligacionim odnosima, u vezi sa ~lanom 15. Zakona o prometu nepokretnosti.
34. Ni{tav je ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju ako ga je davalac izdr‘avanja
zaklju~io u namjeri da pribavi nesrazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i skoru smrt
primaoca izdr‘avanja.
35. Poravnanjem, uz eventualno otu|enje {ume u dru{tvenoj svojini, protivno
prinudnim propisima ne mo‘e se urediti me|a izme|u {ume na koju postoji pravo
svojine i {ume u dru{tvenoj svojini.
4)
36. Pravovaljan je ugovor zaklju~en izme|u dru{tvenih pravnih lica o kupovi-
ni stana radi dodjele na kori{}enje njihovim radnicima, po kome pravo raspolaganja
stanom sti~e samo jedno od njih bez prava drugog na vra}anje upla}enog dijela cije-
ne.
5)
37. @eljezni~ke transportne organizacije ne mogu zahtijevati pove}anu cijenu
utvr|enu posebnom tarifom za prevoz robe u ‘eljezni~kom unutra{njem saobra}aju,
samo zbog toga {to se radi o robi iz uvoza ili namijenjenoj izvozu.
38. Apsolutno je ni{tav ugovor o ortakluku po kome jedan ugovara~ samo
zbog ulaganja materijalnih sredstava u otvaranje i vo|enje samostalne ugostiteljske
radnje saugovara~a, sti~e dio ~istog prihoda iz djelatnosti koju obavlja saugovara~,
jer se radi o prisvajanju tu|eg rada na bazi ulaganja kapitala, koje je u suprotnosti sa
prinudnim propisima.
39. Ni{tava je ugovorna odredba kojom se o{te}eni odri~e prava na naknadu
deliktom prouzrokovane {tete, koja bi eventualno nastala nakon zaklju~enog ugovora
o obe{te}enju.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac bi i da je vansudsko poravnanje o naknadi {tete punova‘no, imao pra-
vo na naknadu kasnije nastale {tete, jer se o{te}eni ne mo‘e unaprijed odre}i prava na
naknadu deliktom prouzrokovane {tete (kod vanugovorne odgovornosti za {tetu ne
mogu se ni analogno primijeniti odredbe ~lana 265. Zakona o obligacionim odnosi-
ma). Ovako odricanje bi bilo protivno pravilima morala socijalisti~kog samoupra-
vnog dru{tva, pa bi takav ugovor bio ni{tav u smislu ~lana 103. ZOO.
40. Kad je ugovorom o prodaji ugovorena vi{a cijena od zakonom propisane,
u tom dijelu odredbe o cijeni su ni{tave.
Iz obrazlo‘enja:
"Sporni ugovor o kupoprodaji stana glede kupoprodajne cijene sklopljen je na
temelju odredbi Zakona o prodaji stanova, koje su naknadno ukinute odlukom Usta-
vnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog zakona su prisilne naravi, {to obvezuje
stranke da stan prodaju odnosno kupe po cijeni koja se odre|uje po kriterijima propi-
sanih zakonom. Kako je cijena bila odre|ena po propisima koji su ukinuti odlukom
Ustavnog suda, a koji propisi su bili protivni sada va‘e}im prisilnim propisima Za-
kona o prodaji stanova, ugovor o kupoprodaji je ni{tav u smislu odredbe ~l. 103. Za-
kona o obveznim odnosima. dalje: ZOO, koja ni{tavost je nastala ~asom sklapanja
ugovora. Pri tome nije od zna~aja to {to su protuustavne odredbe zakona na kojima je
ugovor utemeljen ukinute nakon sklapanja ugovora, po{to su one bile protivne Usta-
vu i prije.
Kako se ni{tavost odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a koja se
odre|uje temeljem zakonskih odredbi, ugovor je djelomi~no ni{tav i ba{ samo glede
tih odredbi, zbog ~ega su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su u tom
dijelu utvrdili ugovor ni{tavim."
(Vs RH, Gzz. 339/01 i Rev. 1863/01, od 21. 11. 2001. Izbor oduka 1/2002
37)
41. Ni{tav je ugovor kojim je imalac prava kori{tenja radi gra|enja ustupio
drugom licu gra|evinsku ~esticu da na njoj za sebe izgradi gra|evinski objekat, pa to
lice gra|enjem nije steklo trajno pravo kori{tenja, ve} je gra|evinski objekat prira{taj
zemlji{ta u dru{tvenoj svojini kojim raspola‘e op{tina
42. Kada su istu nekretninu kupila dva ili vi{e lica, a nijednom nije predat po-
sjed, ja~i je u pravu prvi kupac, ali ako je na potonjeg kupca prenijeto pravo svojine
uknji‘bom u zemlji{nu ili neku drugu javnu knjigu, tada prethodni kupac mo‘e tra‘iti
da se poni{ti ugovor i bri{e uknji‘ba i da se na njega prenese pravo vlasni{tva, samo
ako doka‘e da je potonji sticalac bio nesavjestan (znao je ili je mogao znati da je ista
nekretnina prodata tre}em licu).
43. Ni{tav je ugovor o diobi ako ga nisu zaklju~ili svi suvlasnici, pa ne ve‘e
ni one suvlasnike koji su ga zaklju~ili.
(Vs BiH, Rev. 396/87, od 14. aprila 1988).
9)
44. Usmeni ugovor o poklonu nekretnina ni po ranijem Zakonu o prometu ze-
mlji{ta i zgrada nije proizvodio pravni u~inak ali se mogao konvalidirati predajom
poklona, {to nije mogu}e po sada{njem Zakonu o prometu nepokretnosti.
(Vs BiH, Rev, 367/86, od 21. 5. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 3)
45. Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti na kome potpisi ugovara~a nisu
ovjereni u nadle‘nom sudu, niti su ugovorne stranke izvr{ile obaveze iz ugovora u
prete‘nom dijelu, ne proizvodi pravno djejstvo ako ugovorne stranke nisu potpisale
ugovor u prisustvu oba svjedoka, ve} je to u~inila samo jedna ugovorna stranka.
46. Ni{tav je usmeni ugovor o poklonu nepokretnosti .
1)
47. Osigurava~ nije ovla{ten da od osiguranika - autoprevozne organizacije
udru‘enog rada, zahtijeva regres naknade ispla}ene njenom radniku kondukteru u
autobusu povrije|enom u saobra}ajnoj nezgodi, bez obzira {to je u uslovima za osi-
guranje korisnika odnosno sopstvenika motornih vozila od odgovornosti za {tete pri-
~injene tre}im licima, navedeno da se kondukter ne smatra tre}im licem.
(Vs BiH. P‘. 287/85, od 18. 11. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 23)
48. Nije protivan prinudnom propisu ugovor o zajmu u stranoj valuti zaklju-
~en izme|u dr‘avljana SFRJ tokom boravka na radu u inostranstvu, bez obzira {to je
djelimi~no realizovan u SFRJ prebacivanjem pozajmljenog iznosa strane valute sa
deviznog ra~una zajmodavca na devizni ra~un zajmoprimca, pa je zajmoprimac du-
‘an da zajmodavcu vrati pozajmljenu stranu valutu.
(Vs BiH, Rev. 503/86, do 22. 1. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 25)
49. Ocijenjeno je da je ni{tav i suprotan moralu ugovor o zajmu koji je dan
radi hazardiranja i odbijen je zahtjev za vra}anje zajma.
(Vs H, Rev. 1693/86, od 18. 9. 1986. Psp 34, str. 72)
50. Vlasnik nije ovla{ten tra‘iti da sud presudom utvrdi ni{tavost ugovora o
prodaji stvari na koju ima pravo vlasni{tva, zaklju~en izme|u tre}ih lica, jer takav
ugovor ga ne spre~ava da tra‘i predaju u posjed prodate stvari.
51. Nije ni{tavo poravnanje kojim su se tu‘eni obavezali da tu‘iocu izgrade
prilazni put, iako se na tom zemlji{tu ne mo‘e konstituisati pravo slu‘nosti prolaza,
jer je to poravnanje po svom sadr‘aju ugovor o djelu.
23)
52. Ugovorom se ne mo‘e regulisati na~in iskori{}avanja vodovoda a mjesne
zajednice ne mogu zahtjevati predaju vodovoda na upravljanje i kori{}enje, ako se ne
radi o seoskom vodovodu.
53. Davanjem naloga du‘niku da ispuni obavezu povjerio~evom du‘niku ne
dolazi do cesije potra‘ivanja.
54. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na temelju akta o dodjeli da-
vaoca stana koji nije imao pravo raspolaganja, ako je ni{tav ugovor o ustupanju radi
jednokratne dodjele jer nije zaklju~en u pismenoj formi, pa je osnovan zahtjev za is-
pra‘njenje stana.
55. Preuranjen je zahtjev za utvr|enje da je ni{tav ugovor o kori{tenju stana
zbog poni{tenja rje{enja o dodjeli stana sve do pravomo}nosti rje{enja o dodjeli istog
stana na kori{tenje drugom licu.
56. Ukoliko to nije u interesu osiguranika Zakon o obligacionim odnosima ne
dopu{ta mogu}nost odstupanja od odredbe iz ~lana 913. stav 3. prema kojoj ugovor
prestaje po zakonu istekom roka od trideset dana od dana kada je ugovara~u osigura-
nja uru~eno pismo osigurava~a sa obavje{tenjem dospjelosti premije, pa je ni{tava
ugovorna obaveza prema kojoj ugovor o osiguranju prestaje da va‘i, bez opomene,
ako osiguranik ne plati premiju ni u roku od 10 dana od dospije}a ugovorene rate.
57. Pre‘ivjeli bra~ni drug nije mogao pokloniti odre|ene nekretnine ste~ene
zajedni~kim radom s umrlim bra~nim drugom, pa nasljednici umrlog bra~nog druga
mogu tra‘iti da se ugovor u cjelini ili u dijelu koji odgovara doprinosu, ostavioca, po-
ni{ti.
58. Nije protivan na~elima ustavnog ure|enja, prinudnim propisima ili mora-
lu socijalisti~kog samoupravnog dru{tva ugovor kojim se vlasnik stana obavezao da
}e nosiocu stanarskog prava za iseljenje isplatiti odgovaraju}u svotu novca radi adap-
tacije prostorija u drugoj zgradi umjesto da mu obezbijedi odgovaraju}i stan.
59. Okolnost da je ugovorom o do‘ivotnom uzdr‘avanju raspolagano tu|om
nekretninom, ne ~ini taj ugovor u tom dijelu ni{tavim, ve} ne bi imao pravni u~inak
prema (su)vlasniku.
Iz obrazlo‘enja:
"Djelomi~nu ni{tavost spornog ugovora o do‘ivotnom uzdr‘avanju tu‘itelji
obrazla‘u time da je u spomenutom ugovoru N.M. raspolagao i s 1/3 dijela ku}e,
iako nije bio vlasnik tog dijela ku}e. Drugostupanjski sud je odbio i zahtjev tu‘itelja
za utvr|enje djelomi~ne ni{tavosti navedenog ugovora utvrdiv{i da predmet ugovora
o do‘ivotnom uzdr‘avanju nije bila cijela ku}a ve} samo 2/3 dijela. Me|utim, ~ak i
pod pretpostavkom da je N.M. spornim ugovorom raspolagao i dijelom ku}e koji nije
njegov, te ne bi ~inilo u smislu odredaba ~l. 103. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) taj ugovor ni djelomi~no ni{tavim,
ve} jedino taj ugovor u odnosu na suvlasni~ki udio drugotu‘itelja ne bi prema njemu
proizvodio u~inke."
60. Ne mo‘e se tra‘iti ispunjenje ugovora, ako on nije zaklju~en u pisanoj
formi koja je uslov njegove va‘nosti.
(Rje{enje Vrhovnog suda Srbije Rev. br. 466/97, od 15. 10. 1997. Gp,
broj 6/00)
61. Ni{tav je ugovor o kori{}enju stana zaklju~en na neodre|eno vrijeme koji
se zasniva na aktu davaoca stana na kori{}enje o dodjeli stana na odre|eno vrijeme.
Ovakav ugovor se ne mo‘e smatrati ni ugovorom o kori{}enju stana na odre-
|eno vrijeme, ako nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za dodjelu stana na odre-
|eno vrijeme.
62. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana (kao osnov sticanja stanarskog prava)
zaklju~en na odre|eno vrijeme mimo zakonskih izuzetaka.
63. I kada je odlukom skup{tine op{tine propisano da zaklju~enju ugovora o
ustupanju gra|evinskog zemlji{ta na kori{tenje, prethodi izdavanje urbanisti~ke sa-
glasnosti ugovor nije ni{tav ako ovaj redosljed nije po{tovan (urbanisti~ka saglasnost
je izdata poslije zaklju~enja ugovora).
64. Nije apsolutno ni{tav ugovor o podzakupu poslovnog prostora zato {to je
zaklju~en bez saglasnosti vlasnika prostora, jer je u vrijeme zaklju~ivanja ugovora o
podzakupu, propis koji je regulirao pitanje zakupa poslovnog prostora na~elno do-
zvoljavao davanje poslovnog prostora u podzakup.
(@s u Rijeci, G‘.785/98, od 14. 4. 1999. ZIPS, broj 948, Izbor odluka
1/1999 26, Gp, broj 5/00)
65. Nije ni{tav ugovor o kupovini motornog vozila koji je uvezao korisnik
poreske povlastice, jer je zabrana otu|enja prije proteka zakonskog roka sankcionisa-
na samo gubitkom ove poreske povlastice.
66. Punova‘an je ugovor kojim se vojna jedinica obavezala da }e pla}ati 60%
cijene isporu~ene elektri~ne energije u teku}em mjesecu po privremenim ra~unima
izdatim 25-og u mjesecu, jer se takvo pla}anje ne mo‘e izjedna~iti sa avansom ~ije
ugovaranje zabranjuju propisi o finansijsko-materijalnom poslovanju u JNA.
67. Radnik organizacije udru‘enog rada koji je protuzakonito izdao korisniku
ban~inog kredita la‘ne ra~une o kupovini robe, za koju je odobren kredit, nije obave-
zao organizaciju udru‘enog rada da korisniku kredita, umjesto isporuke robe, isplati
odre|enu nov~anu sumu (unov~avanje vrijednosnih papira), niti je organizacija udru-
‘enog rada du‘na da korisniku kredita naknadi {tetu, jer je njen radnik nije prouzro-
kovao u radu ili u vezi sa radom (~lan 170. st. 1. ZOO).
Pravni odnos izme|u korisnika kredita i radnika organizacije udru‘enog rada
s kojim je zaklju~io ni{tav ugovor, u slu~aju da je ugovor djelimi~no ispunjen, razrje-
{ava se u skladu sa odredbama iz ~lana 104. ZOO.
68. Kada su bra~ni drugovi sunosioci stanarskog prava, apsolutno je ni{tav
ugovor o zamjeni stana koji zaklju~i samo jedan od bra~nih drugova, bez saglasnosti
drugog, pa i kada je takav ugovor zaklju~io bra~ni drug koji je ozna~en kao nominal-
ni nosilac tog prava.
Posljedice ni{tavosti
^lan 104.
(1) U slu~aju ni{tavosti ugovora svaka ugovorna strana du‘na je da vrati
drugoj sve ono {to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogu}e,
ili ako se priroda onog {to je ispunjeno protivi vra}anju, ima se dati odgovara-
ju}a naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke,
ukoliko zakon {to drugo ne odre|uje.
(2) Ali, ako je ugovor ni{tav, zbog toga {to je po svojem sadr‘aju ili cilju
protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili mora-
lu dru{tva, sud mo‘e odbiti, u cjelini ili djelimi~no, zahtjev nesavjesne strane za
vra}anje onog {to je drugoj strani dala, a mo‘e i odlu~iti da druga strana ono
{to je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda op{tini na ~ijoj teritoriji
ona ima sjedi{te, odnosno prebivali{te ili boravi{te.
(3) Prilikom odlu~ivanja sud }e voditi ra~una o savjesnosti jedne, odno-
sno obiju strana, o zna~aju dru{tvenih interesa koji se ugro‘avaju, kao i o mo-
ralnim shvatanjima dru{tva.
---------------
dru{tvenih interesa koji se ugro‘avaju zamjenjene su rije~ima: ugro‘enog dobra
ili interesa , a rije~: dru{tva bri{e se.
Vidjeti: ~lan 58. ZIDZOO.
________________________
1. Ugovor o kupovini deviznih sredstava zaklju~en u toku 1992. godine izme-
|u dva preduze}a bio je zabranjen i kupac mo‘e zahtijevati samo vra}anje ispla}enog
dinarskog iznosa konvertovanog u konvertibilne marke.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud nalazi da je ugovor od 5.3. 1992. godine zaklju~en izme|u tu‘itelja i
preduze}a C. bio zabranjen u vrijeme zaklju~enja, te da je stoga ni{tav u smislu ~lana
103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (protivan prinudnim propisima). Po-
menutim ugovorom, pra}enim i izjavom preduze}a C. od 5. 3. 1992. godine upu}e-
nom tu‘itelju, preduze}e C. ne prenosi, kako pravilno primje}uje i prvostepeni sud,
potra‘ivanje koje je na njega prenio tu‘eni, tako {to bi tu‘itelja ovlastio da od kon-
kretno imenovanog ino - du‘nika to potra‘ivanje naplati kada dospije, ve} se obave-
zuje da }e iznos od ................DEM, koji }e preduze}e C. naplatiti, uplatiti na ra~un
tu‘itelja u odre|enoj singapurskoj banci, kada od tu‘itelja primi odre|eni dinarski
iznos. Ovakav ugovor po svom sadr‘aju predstavlja ugovor o kupovini deviza, i kako
je zaklju~en van deviznog tr‘i{ta (koje i nije funkcionisalo) izri~ito je bio zabranjen
odredbama ~lana 15. Zakona o deviznom poslovanju ( Slu‘beni list SFRJ , broj
66/85), izmijenjenim Zakonom o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama
Zakona o deviznom poslovanju ( Slu‘beni list SFRJ , broj 82/90). Ova zabrana nije
izgubila zna~aj ni za novu dr‘avu Bosnu i Hercegovinu, jer je bila identi~no propisa-
na odredbama ~lana 10. Zakona o deviznom poslovanju ( Slu‘beni list RBiH , broj
2/92 i 13/94), koji je stupio na snagu 11. 4. 1992. godine. Po odredbama ~lana 52-a.
citiranog zakona SFRJ (identi~an propis sadr‘i i ~lan 57. pomenutog zakona RBiH),
prduze}a su mogla na doma}em i stranim finansijskim t‘i{tima vr{iti kupovinu i pro-
daju potra‘ivanja po osnovu svih vrsta poslova sa inostranstvom, ali je ovaj propis
podrazumijevao da cesionar doma}e lice, preuzme rizik naplate potra‘ivanja od ino
- du‘nika, a i da preuzme sve obaveze cedenta o uno{enju napla}enih deviznih sred-
stava u zemlju i njihovu prodaju ovla{tenoj banci za doma}u valutu (na ovaj na~in su
se legalno i sticala tzv. devizna prava uvoznika). Sam ‘alitelj navodi da se u ovom
slu~aju radi o tzv. {ticungu, koji je bio {iroko ra{iren, no ovakav promet deviznim
sredstvima je bio propisima zabranjen, te ne mo‘e u‘ivati sudsku za{titu. Tu‘itelju
bi, pozivom na odredbe ~lana 104. stav 1. ZOO, pod uvjetom da je dokazao uplatu
dinarskog iznosa, pripadalo pravo na restituciju ovog iznosa (konvertovanog u KM),
no takav zahtjev tu‘itelj nije istakao, a istaknuti zahtjev na isplatu u DEM ni djelimi-
~no se ne zasniva na ~injeni~noj i pravnoj osnovi koja bi upu}ivala na primjenu ovog
propisa.
(Vs FBiH, P‘. 318/99, od 25. 7. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 30)
2. Do 6. 4. 1994.godine bilo je propisano da su ni{tavni ugovori zaklju~eni u
stranoj valuti izme|u doma}ih lica. Posljedica ni{tavnosti ugovora je restitucija pa
strana koja je u ispunjenu takvog ugovora dala ili primila stranu valutu ima pravo da
zahtijeva vra}anje strane valute ili isplatu dinarske protuvrijednosti po kursu na dan
isplate.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili
da je ni{tavan ugovor od 18.1.1990.godine o pozajmici .......... DM, na kojem tu‘itelj
zasniva tu‘beni zahtjev. Naime, odredbom ~lana 16. tada va‘e}eg Zakona o devi-
znom poslovanju ("Sl.list SFRJ", br. 66/85, 71/86, 3/88, 59/88 i 82/90), izme|u osta-
log zabranjeno je pla}anje u stranoj valuti izme|u doma}ih lica na teritoriji SFRJ, a u
stavu 2. pomenutog ~lana izri~ito je propisano da je pravni posao zaklju~en protivno
ovoj zabrani ni{tavan. Ovi dijelovi ~lana 16. pomenutog zakona ostali su nepromije-
njeni sve do disolucije SFRJ, a prvi Zakon o deviznom poslovanju RBiH ("Sl.list
RBiH", broj 2/92) sadr‘i identi~an propis (sada{nji Zakon o deviznom poslovanju -
"Slu‘beni list RBiH", broj 10/94, koji je stupio na snagu 6.5.1994.godine ne sadr‘i
takav propis).
Me|utim, ni‘estepeni sudovi su, pravilno ocjenjuju}i da je u skladu sa odre-
dbom ~lana 104. ZOO posljedica ni{tavnog ugovora restitucija, pogre{no primijenili
pomenutu odredbu kada su tu‘enu obavezali da tu‘itelju isplati dinarsku protuvrije-
dnost ......... DM po kursu na dan presu|enja. Naime, u slu~aju restitucije svaka stra-
na vra}a drugoj {to je primila na osnovu ni{tavnog ugovora odnosno na {to se obave-
zala ni{tavnim ugovorom, pa polaze}i od okolnosti da se tu‘ena obavezala da vrati
tu‘itelju 600 DM (koje je stekla bez pravnog osnova) du‘na je da tu‘itelju vrati
.......... DM ili da mu isplati dinarsku protuvrijednost po kursu na dan isplate kako je
to tu‘itelj u tu‘bi zahtijevao.
(Vs FBiH, Rev. 10/97, od 25.5.1997. - Bilten Vs FBiH 1/97 - 22)
3. Ni{tav je ugovor o kupovini i prodaji deviza, odnosno deviznih potra‘iva-
nja, za ra~un doma}ih pravnih subjekata koji na doma}em finansijskom tr‘i{tu za-
klju~i banka koja nije ovla{tena za devizno poslovanje.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud nije utvrdio da li je pravno valjan ugovor od 19. 03. 1992.
godine, na kome zasniva svoju odluku. Iz sadr‘aja ugovora proizilazi da }e komerci-
jalna banka tu‘enog, za ra~un tu‘ioca, a koriste}i dinarska sredstva sa ‘iro ra~una ko-
ji je tu‘ilac otvorio kod banke i druga dinarska sredstva koja bi po pozivu banke,
uplatio na ‘iro ra~un, obezbje|ivati devizna prava od svojih komitenata i tako obez-
bje|ena devizna sredstva usmjeravati, po pismenim instrukcijama tu‘ioca, bilo pla}a-
njem tu‘iocu ili davanjem naloga prodavcu da ih isplati tu‘iocu.
U ponovnom postupku pvostepeni sud }e imati u vidu prinudne propise o de-
viznom poslovanju doma}ih pravnih lica koji su bili na snazi u vrijeme zaklju~enja
ugovora i u periodu kada je ugovor trebao biti ispunjen, te u svjetlu tih propisa cijeni-
ti obaveze ugovornih stranaka. Po odredbama ~lana 10. Zakona o deviznom poslova-
nju ("Slu‘beni list SFRJ", broj 66/85 sa izmjenama i dopunama objavljenim u "Slu-
‘benom listu SFRJ", broj 96/91), koji je bio na snazi u vrijeme zaklju~enja ugovora,
a i po odredbama ~lana 4. Uredbe sa zakonskom snagom (kasnije Zakona) o devi-
znom poslovanju ("Slu‘beni list RBiH", broj 2/92), koja je stupila na snagu 10. 04.
1992. godine, kupovina i prodaja deviza u zemlji vr{i se na deviznom tr‘i{tu, dok je,
u smislu ~lana 15. Zakona (~lan 10. Uredbe) zabranjena kupovina i prodaja deviza
izme|u doma}ih lica u zemlji van deviznog tr‘i{ta. Po odredbama ~lana 52-a Zakona
(~lan 57. Uredbe) preduze}a, druga pravna lica i ovla{tene banke mogu na doma}im i
stranim finansijskim tr‘i{tima kupovati i prodavati potra‘ivanja po osnovu svih vrsta
poslova sa inostranstvom, ali po kriterijima i uslovima koje propi{e Vlada i uz vo|e-
nje evidencije na na~in koji propi{e Narodna banka. Prvostepeni sud mora utvrditi da
li je banka tu‘enog bila ovla{tena banka za devizno poslovanje (pojam ovla{tene
banke je: dat u ~lanu 18. Zakona, odnosno ~lanu 13. Uredbe), te ako utvrdi da nije,
mora ocjeniti da li je ugovor od 19. 03. 1992. godine eventualno ni{tav, u smislu ~la-
na 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, u kom slu~aju bi tu‘ilac
imao pravo na restituciju datog (dinarska sredstva), u smislu ~lana 104. ZOO, uz za-
tezne kamate po ~lanu 214. ZOO, a na eventualnu naknadu {tete samo pod uslovima
iz ~lana 108. ZOO.
4. Zahtjev stranke koja je svjesno zaklju~ila nedopu{ten pravni posao da joj
se vrati ono {to je po osnovu nedopu{tenog ugovora isplatila ne mora se odbiti, ve}
se mo‘e narediti povra}aj ispunjenog ako sud na|e da se time ostvaruje cilj sankcije.
Opravdanost, odnosno neopravdanost zahtjeva za restituciju cijeni se prema okolnos-
tima svakog konkretnog slu~aja.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 104. stav 1. ZOO, kad je ugovor ni{tav, svaka ugovorna
strana du‘na je vratiti sve ono {to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije
mogu}e, ili ako se priroda onoga {to je ispunjeno protivi vra}anju, ima dati odgova-
raju}a naknada u novcu prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke, ako za-
kon {ta drugo ne odre|uje. Odstupanje od ovog op{teg pravila propisano je u odredbi
~l. 104. stav 2. ZOO koja ovla{}uje sud da mo‘e, kad je ugovor ni{tav, zbog toga {to
je po svom sadr‘aju ili cilju protivan ustavom utvr|enim na~elima dru{tvenog ure|e-
nja, prinudnim propisima ili moraju dru{tva, odbiti u cijelosti ili djelimi~no zahtjev
nesavjesne strane za vra}anje onoga {to je druga strana primila, a mo‘e i odlu~iti da
druga strana ono {to je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda op{tini na ~ijoj
teritoriji ona ima sjedi{te, odnosno prebivali{te ili boravi{te. U odlu~ivanju sud vodi
ra~una o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, za{titi dru{tvenih interesa i moralna
shvatanja dru{tva (st. 3. ~lana 104. ZOO).
Drugim rije~ima zahtjev stranke koja je svjesno zaklju~ila nedopu{ten pravni
posao da joj se vrati ono {to je po osnovu nedopu{tenog ugovora isplatila ne mora se
odbiti, ve} se mo‘e narediti povra}aj ispunjenog ako sud na|e da se time ostvaruje
cilj sankcije. Opravdanost, odnosno neopravdanost zahtjeva za restituciju cijeni se
prema okolnostima svakog pojedinog slu~aja. înjenica da su tu‘ioci zaklju~ili sa tu-
‘enim T. R. ugovor o kupovini cigareta radi dalje preprodaje drugim kupcima i da su
po ovom osnovu tu‘enom isplatiti nov~ane iznose, ~ije vra}anje tra‘e tu‘ioci, nisu
dovoljan razlog za odbijanje tu‘benog zahtjeva u smislu ~lana 104. stav 2. ZOO.
Ovakva odluka se ne mo‘e donijeti ako su se i tu‘eni bavili nedozvoljenom transa-
kcijom ovakve vrste i na taj na~in izvukli novac od tu‘ioca i na njihov ra~un se obo-
gatili. Odbiti zahtjev u ovakvom slu~aju, zna~ilo bi u stvari sankcionisanje jedne ne-
moralne siguacije koju je sud du‘an uvijek otkloniti.
5. Nasljednici su ovla{teni da tra‘e poni{tenje ugovora koji je zaklju~io osta-
vilac nesposoban za rasu|ivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika mo-
‘e tra‘iti poni{tenje ovog ugovora ali mo‘e tra‘iti restituciju samo u granicama svog
nasljednog dijela (~lan 104. stav 1., 109. i 110. ZOO)
akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugvora) sve to u skladu sa ~lanom 70. stav
1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO.
7. Ako je rije~ o ni{tavom ugovoru, svaka zainteresirana strana mo‘e zahtije-
vati da sud svojom odlukom utvrdi da je ugovor ni{tav, a u slu~aju pobojnosti ugo-
vorna strana u ~ijem je interesu pobojnost ustanovljena mo‘e zahtijevati da se ugovor
poni{ti. Tu‘beni zahtjev (a time i izreka presude kojom je prihva}en) nije odre|en
ako iz njega nije vidljivo koju pravnu za{titu (deklaratornu ili konstitutivnu) tu‘itelj
zahtijeva.
(Vts RH, III P‘. 2658/93, od 19. 4. 1994. - Praxis 2 29)
8. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 154/0O, od 28. 2. 2001, citiranu u sudskoj
9. Ni{tav je ugovor o zamjeni stanova u dru{tvenoj svojini zaklju~en bez sa-
glasnosti davalaca stana na kori{}enje, koja nije nadomje{tena odlukom nadle‘nog
stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka mo‘e tra‘iti uspostavljanje prija{njeg
stanja (da se vrati u svoj stan).
64)
10. Pravne posljedice koje nastaju za ugovara~e povodom zaklju~enja ni{ta-
vog pravnog posla nisu istovjetne sa posljedicama u slu~aju utvr|enja ni{tavosti upi-
sa statusne promjene u javnoj knjizi (sudskom registru privrednih subjekata), niti se
pravne posljedice ni{tavosti pravnog posla mogu pro{iriti na ni{tavost upisa pripaja-
nja do momenta utvr|ivanja ni{tavosti.
(Vs S, broj Prev. 95/98. 1/1999)
11. Ako su obje stranke bile nesavjesne u momentu ispunjenja ni{tavnog pra-
vnog posla, u pravilu je dopu{tena restitucija.
Kada je u ispunjenju ni{tavog posla data strana valuta, strana koja ju je primi-
la vra}a je u primljenom iznosu uve}anom za kamate obra~unate tokom devizne {te-
dnje ovih sredstava.
6)
12. U slu~aju kada je ugovor o prodaji ni{tav, prodavalac je du‘an vratiti kup-
cu nominalni iznos ispla}ene kupovine cijene sa zateznim kamatama.
13. Budu}i da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo pro-
davac koji nije ispunio svoju obavezu du‘an je vratiti kupcu iznos koji je primio na
ime kapare, a ne udvojenu kaparu.
14. Ugovara~ mo‘e tra‘iti da mu druga strana vrati samo onaj nov~ani iznos
koji joj je platio na osnovu ni{tavog ugovora.
15. Poni{tenje akta o dodjeli stana na kori{tenje povla~i za sobom ni{tavost
ugovora o kori{tenju stana i obavezu predaje stana davaocu na kori{tenje bez prava
na odgovaraju}i stan ili nu‘ni smje{taj.
67)
16. Nasljednik mo‘e tra‘iti da mu se preda u posjed stvar koju je ostavilac
prenio u posjed tre}eg lica na osnovu ni{tavog ugovora.
17. Naknadna odredba ugovora o kreditu da }e se anuiteti otpla}ivati zavisno
od likvidnosti du‘nika ne proizvodi pravni u~inak jer je takva ~inidba neodre|ena.
(Vs BiH, P‘. 407/86, od 18. 2. 1987. Bilten Vs BiH 1/87 2
18. Kupac koji je na temelju ni{tavog ugovora isplatio cijenu u stranoj valuti
mo‘e tra‘iti restituciju u istoj valuti ili isplatu dinarske protuvrijednosti po kursu na
dan vra}anja, a ukoliko mu je po njegovom zahtjevu dosu|ena dinarska protuvrije-
dnost po kursu na dan su|enja od tog ~asa do isplate ima pravo da tra‘i zateznu ka-
matu po stopi iz ~lana 277. stav 1. ZOO.
19. Ni{tav je ugovor o prodaji neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta u dru{-
tvenoj svojini, ali ako je kupac na tom zemlji{tu izgradio zgradu uz odobrenje nadle-
‘nog organa, prodavac nema pravo da zahtijeva vra}anje ni onog dijela zemlji{ta ko-
je ne pokriva zgrada, ako taj dio po aktu urbanisti~ke regulative pripada zgradi (gra-
|evinska parcela).
20. Obveza svake strane da plati zatezne kamate na iznos koji je primila po
osnovi ni{tavog pravnog posla i koji je du‘na vratiti ocjenjuje se prema odredbama o
opsegu vra}anja kod stjecanja bez osnove (~l. 214. ZO0).
(Vs H, Rev. 116/86, od 16. 6. 1988. - Psp 42 55)
21. Lice koje je u ispunjenju ni{tavog ugovora o ustupanju stanarskog prava
dalo nov~anu naknadu nosiocu stanarskog prava, mo‘e zahtijevati vra}anje datog ako
je na zaklju~enje ugovora bilo navedeno te{kim stambenim i porodi~nim prilikama.
U protivnom predmet prestacije treba oduzeti u korist op{tine.
(Vs BiH, Glv. 49/83, od 17. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 18)
22. Tu‘enom se mo‘e nalo‘iti da preda op{tini sumu novca koju je silom
oduzeo tu‘iocu nakon {to je izgubio u hazardnoj igri.
(Vs BiH, Rev. 169/86, od 11. 6. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 9).
23. Ima mjesta primjeni sankcije oduzimanja predmeta prestacije - radi preda-
je op{tini - iz zakonom zabranjenog ugovora o kupoprodaji automobila strane proi-
zvodnje uvezenog uz carinske olak{ice, ako su obje stranke bile nesavjesne, odnosno
znale za zabranu, jer se radi o luksuznoj stvari koja ne slu‘i za zadovoljenje osnovnih
‘ivotnih potreba.
24. Strana koja je na osnovi ni{tavog ugovora o ortakluku ulo‘ila sredstva u
adaptaciju Iokala ima pravo na vra}anje ulo‘enih sredstava, prema cijenama u vrije-
me dono{enja sudske odluke, a nema pravo na isplatu razmjemog dijela procijenjene
vrijednosti lokala.
(Vs H, Rev. 989/85, od 2. 7. 1985. - Psp 30 57)
26. Odredba ~lana 395. Zakona o obligacionim odnosima ne primjenjuje se
kod vra}anja datog (restitucije) usljed ni{tavosti ugovora.
Lice koje je u ispunjenju ni{tavog ugovora o kupoprodaji neizgra|enog gra-
|evinskog zemlji{ta u dru{tvenoj svojini, isplatilo dio cijene u stranoj valuti, mo‘e
zahtijevati vra}anje u dinarskom iznosu ~ija je visina utvr|ena po kursu na dan dono-
{enja sudske odluke.
27. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 103. i 139. ZO0.
Djelimi~na ni{tavost
^lan 105.
(1) Ni{tavost neke odredbe ugovora ne povla~i ni{tavost i samog ugovora,
ako on mo‘e opstati bez ni{tave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni
odlu~uju}a pobuda zbog koje je ugovor zaklju~en.
(2) Ali }e ugovor ostati na snazi ~ak i ako je ni{tava odredba bila uslov ili
odlu~uju}a pobuda ugovora u slu~aju kad je ni{tavost ustanovljena upravo da
bi ugovor bio oslobo|en te odredbe i va‘io bez nje.
________________________
1. Javna i komunalna preduze}a ne mogu zahtijevati naplatu u stranoj valuti
(dem) cijena usluga u~injenih do 2. 7. 1994. godine.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud nije mogao prihvatiti, i pored ugovora stranaka, da postoji obaveza
tu‘enog na isplatu cijene za isporu~eni plin u obimu i moneti pla}anja koju je utvrdio
prvostepeni sud.
Po odredbama ~lana 11. Zakona o deviznom poslovanju ( Slu‘beni list
RBiH , br. 2/92 i 13/94), kao i ~lana 40. Zakona o Narodnoj banci BiH ( Slu‘beni
list RBiH , br. 1/93 i 13/94) obaveze doma}ih lica u unutra{njem platnom prometu
morale su se izra‘avati i izvr{avati u BH dinarima, ako zakonom nije druk~ije odre-
|eno. Nov~ane obaveze izra‘ene u do tada va‘e}im Yu dinarima konvertovane su u
BH dinare, po odredbama Zakona o novcu RBiH ( Slu‘beni list RBiH , br. 8/92 i
13/94) i Odluke Vlade RBiH o sprovo|enju Uredbe (kasnije Zakona) o novcu RBiH
( Slu‘beni list RBiH , broj 13/92), po kursu zamjene 10 : 1. Tek stupanjem na snagu
Zakona o deviznom poslovanju ( Slu‘beni list RBiH , br. 10/94 i 13/94), 6. 5. 1994.
godine, propisano je u ~lanu 61. da se i prava i obveze doma}ih lica iz pravnih poslo-
va zaklju~enih u RBiH mogu izra‘avati i izvr{avati u stranoj valuti, ali pod uvjetima
propisanim zakonom, a izuzetno i propisom Vlade RBiH. Zakonom o uslovima pod
kojima se prava i obaveze i poslovi u zemlji mogu izvr{avati i izra‘avati u stranim
sredstvima pla}anja ( Slu‘beni list RBiH , br. 16/94 i 33/94) utvr|eno je u ~lanu 9.
da se i obaveze prema javnim i komunalnim preduze}ima mogu izuzetno, po odobre-
nju Ministarstva finansija, izvr{avati u devizama. Po Rje{enju ministra finansija,
objavljenom u Slu‘benom listu RBiH , broj 29/94, dozvoljeno je javnim preduze}i-
ma napla}ivanje cijene usluga u stranim sredstvima pla}anja od pravnih lica koja
svoje prihode ostvaruju u stranim sredstvima pla}anja (to je i tu‘eni), a isklju~ena je
samo mogu}nost naplate cijene zemnog gasa u stranoj valuti od pravnih lica koja se
finansiraju iz bud‘eta (to nije tu‘eni). Dakle, tek od 2. 7. 1994. godine kada je stupio
na snagu pomenuti zakon, tu‘itelj je mogao tu‘enom obra~unavati cijenu za isporu-
~eni prirodni plin (zemni gas) u DEM i zahtijevati naplatu u toj valuti. Zakoni koji su
bili na snazi u me|uvremenu, a kojima je bila propisana mogu}nost naplate cijena i
usluga u stranoj valuti, nisu se odnosili na cijene za isporu~eni prirodni plin.
Kako su propisi o nov~anom sistemu, te va‘e}oj moneti, prinudnog karaktera,
to odredbe protokola sa~injenog izme|u parni~nih stranaka 9. 2. 1996. godine o oba-
vezi pla}anja cijene isporu~enog plina u DEM i za period od 16. 1. 1992. do 2. 7.
1994. godine nisu punova‘ne (~lan 105. stav 1. u vezi sa ~lanom 103. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima ZOO).
U ponovnom postupku prvostepeni sud }e utvrditi iznos koji tu‘itelj mo‘e
osnovano da potra‘uje u doma}oj valuti (sada KM) na ime cijene za isporu~eni plin
od 16. 1. 1992. do 2. 7. 1994. godine, te }e izvr{iti i prera~unavanje utvr|enog iznosa
po odredbama Zakona o promjeni vrijednosnih dinara ( Slu‘beni list RBiH , br.
16/94 i 33/94), a potom tako izra~unati iznos dosuditi tu‘itelju, naravno ukoliko on
preina~i tu‘beni zahtjev na isplatu u zakonom odre|enoj valuti.
odredbe.
3. Ni{tavost ugovorne odredbe da }e predmet zalo‘nog prava prije}i u vla-
sni{tvo povjerioca ako du‘nik ne ispuni svoju obavezu u roku ustanovljena je upravo
da bi ugovor bio oslobo|en te odredbe i va‘io bez nje.
4. Ako je stopa ugovorne kamate vi{a od stope zatezne kamate ona te~e i poslije
du‘nikova zaka{njenja.
Ukoliko stranke nisu ugovorile stopu ugovorne kamate, ni{tava je ugovorna
odredba o visini ugovorne zatezne kamate, te u tom slu~aju du‘nik duguje zateznu
kamatu po stopi utvr|enoj zakonom.
(Vts RH, P‘. 442/97, od 4. 3. 1997. Izbor odluka 2/2000 15)
5. Ni{tava ugovorna odredba o tome kome valja ispuniti obvezu ne povla~i
ni{tavost i samog ugovora.
(Vs H, Rev. 1959/81, od 12. 1. 1982. Psp 21 74)
6. Ne proizvodi pravno dejstvo klauzula iz ugovora o zajmu kojom je ugovo-
rena lihvarska kamata - pla}anje kamata u procentu od ostvarenog prihoda kroz du‘i
period, ali ugovor o zajmu zbog toga nije ni{tav u cjelini.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni i tu‘ilac su se sporazumjeli da tu‘ilac d tu‘enima iznos od
USA dolara radi finansiranja ponovnog otvaranja restorana, uz obavezu tu-
‘enih da mu pla}aju 3% od ukupnog prihoda ostvarenog radom restorana u periodu
od 10 godina. Taj sporazum sa~injen u pismenom obliku, nema karakter uovora o or-
takluku, jer stranke izri~ito u ta~ki 1. isti~u da odnos nastao davanjem iznosa od
. USA dolara ne smatraju ortaklukom, zajedni~kim ulaganjem ili drugom sli-
~nom poslovnom organizacijom i tako jasno manifestuju volju da ne zaklju~uju po-
godbu u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1175 biv{eg OGZ. (Ugovor o ortakluku
nije ure|en pozitivnim propisima). S obzirom na predvi|ena sredstva obezbje|enja
(mjenice, odnosno obveznice), te ukupni odnos stranaka, ovakav sporazum, ima ka-
rakter ugovora o zajmu, ali sa ugovorenom prekomjemom kamatom, tako da poprima
lihvarski karakter. Takvo ugovorno utana~enje, kada bi bilo sadr‘ano u ugovoru o or-
takluku, ~inilo bi ugovor nezakonitim. U smislu pravnih pravila iz paragrafa 1195. i
1196. biv{eg OGZ, ortaku se mo‘e odrediti ve}i dio dobitka od njegovog udjela, ali
takve iznimke ne smiju prije}i u nezakonite ugovore, a takav bi bio slu~aj ko za svoj
dio ulo‘en u glavnicu s jedne strane osigurava sebe od opasnosti gubitka u pogledu
glavnice i osloba|a se svakog sudjelovanja, a s druge strane ugovora dobitak koji
prelazi zakonske ugovorne kamate. Ova pravila bi se makar i po analogiji, morala
primijeniti i na ugovor o zajmu, dat radi finansiranja tu|eg orta~kog preduze}a, ka-
kav je konkretan slu~aj.
Zbog ovakvog nedopu{tenog utana~enja ne bi bio, me|utim, apsolutno ni{tav
ugovor o zajmu u cjelini ve} samo klauzula o pla}anju kamata na opisani na~in (~lan
105. stav 1. i 2. ZOO.
Zbog navedenog, odbijene su revizije tu‘enih na dio ni‘estepenih presuda ko-
jima su obavezani da isplate tu‘iocu USA dolara (obavezu su du‘ni ispuniti u
primljenoj stranoj valuti, s obzirom da je ugovor zaklju~en u inostranstvu - ~lan 10.
Zakona o nov~anom sistemu).
Tu‘ilac nema pravo da zahtijeva ugovorne kamate zbog ni{tavosti odredbe o
kamatama ve} bi imao pravo samo na zatezne kamate, od dana kada su tu‘eni pali u
docnju u pogledu vra}anja zajma.
(Vs BiH, Rev. 397/87, od 29. oktobra 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH
4/87 7)
7. Ni{tav je ugovor o kupoprodaji porodi~ne stambene zgrade samo u dijelu
koji se odnosi na kupovinu ve}e povr{ine gra|evinskog zemlji{ta u dru{tvenoj svojini
(919 m2) nego {to iznosi povr{ina gra|evinske parcele (238 m2) po regulacionom pla-
nu, kada kupovina ove povr{ine zemlji{ta nije bila ni uslov ugovora ni odlu~uju}a
pobuda zbog koje je ugovor zaklju~en.
(Vs BiH, Rev. 654/85. od 15. 4. 1986.. Bilten Vs BiH 3/86 - 8)
Konverzija
^lan 106.
Kad ni{tav ugovor ispunjava uslove za punova‘nost nekog drugog ugo-
vora, onda }e me|u ugovara~ima va‘iti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u sagla-
snosti sa ciljem koji su ugovara~i imali u vidu kad su ugovor zaklju~ili i ako se
mo‘e uzeti da bi oni zaklju~ili taj ugovor da su znali za ni{tavost svog ugovora.
________________________
1. Ugovor o zamjeni stanova kojeg je zaklju~io ~lan doma}instva nosioca sta-
narskog prava je apsolutno ni{tav jer je zaklju~en protivno odredbi ~lana 32. Zakona
o stambenim odnosima kojim je propisano da nosilac stanarskog prava mo‘e izvr{iti
zamjenu stana za stan drugog nosioca stanarskog prava. Ovakav ugovor nije konvali-
diran time {to je u cjelosti realizovan.
2. Ukoliko davalac izdr‘avanja ne ispunjava obaveze iz ugovora o do‘iva-
tnom izdr‘avanju a primalac izdr‘avanja se takvim pona{anjem sagla{ava, to ugovor
o do‘ivotnom izdr‘avanju mijenja u ugovor o darovanju pod pretpostavkom da je
primalac izdr‘avanja za ‘ivota prenio svoju imovinu ili njen dio, u skladu sa ugovo-
rom, na davaoca izdr‘avanja (~lan 106. ZOO).
3. Usmeni ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju ne mo‘e se konvertovati u ugo-
vor o poklonu nekretnina, ako poklonoprimcu nije predat posjed do stupanja na sna-
gu Zakona o prometu nepokretnosti (4. januar 1979. godine).
4. Ako je prvi ugovor o zakupu stana zaklju~en na period kra}i od godinu da-
na, trajanje zakupa se produ‘ava na godinu dana, koliko ~lan 59. stav 2. ZSO, propi-
suje kao minimalno trajanje zakupnog odnosa (~lan 106. i 24. Zakona o obligacionim
odnosima).
BiH 2/86, str. 33)
Naknadni nestanak uzroka ni{tavosti
^lan 107.
(1) Ni{tav ugovor ne postaje punova‘an kad zabrana ili koji drugi uzrok
ni{tavosti naknadno nestane.
(2) Ali, ako je zabrana bila manjeg zna~aja, a ugovor je izvr{en, ni{tavost
se ne mo‘e isticati.
________________________
1. Ni{tav je ugovor o isplati u DEM revalorizovanog iznosa kamata dospjelih
u toku 1992. g. zbog docnje u isplati cijene izra‘ene u BiH dinarima, iako je zaklju-
~en 26. 7. 1993. g. i djelimi~no dobrovoljno ispunjen.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud obavezuje tu‘enog da ispuni ugovor zaklju~en izme|u stra-
naka 26. 7. 1993.g., tako {to utvr|uje da je obaveza tu‘enog po ovom ugovoru izno-
sila ............ DEM, a da je tu‘eni isplatio samo ............. DEM, iako se obavezao da }e
cio du‘ni iznos isplatititi u pet jednakih rata u periodu od 30. 7. do 30. 10. 1993. go-
dine.
Iz odredaba ~lana 1. i naziva ugovora proizilazi da se radi o ugovoru o izmirenju
obaveza nastalih po osnovu obra~unatih nepla}enih kamata zbog zadocnjenja u pla-
}anju cijene isporu~enog cementa.
Ovakav ugovor nije mogao 26. 7. 1993. g. biti izra‘en u DEM, jer je ~lanom
11. Zakona o deviznom poslovanju ( Sl. list RBiH , broj 2/92 i 13/94), koji je stupio
na snagu 11. 4. 1992. g., bilo zabranjeno pla}anje i napla}ivanje u stranoj valuti
izme|u doma}ih pravnih lica na podru~ju RBiH, ako zakonom nije druk~ije odre|e-
no i svaki pravni posao protivan ovoj zabrani je progla{en ni{tavim. Naprijed nave-
deno pravilo je utvr|eno i u ~lanu 40. Zakona o Narodnoj banci BiH ( Sl. list RBiH ,
broj 1/93 i 13/94), po kome se sva prava i obaveze i svi poslovi koji glase na novac, a
zaklju~eni su u RBiH izme|u preduze}a, kao doma}ih pravnih lica, izra‘avaju se u
dinarima i izvr{avaju sredstvima pla}anja koja glase na dinare, ako zakonom nije
druk~ije odre|eno. Pla}anje u devizama u momentu kada je zaklju~en ugovor strana-
ka, bilo je dozvoljeno i doma}im pravnim subjektima na doma}em tr‘i{tu samo po
odredbama Zakona o prodaji robe za strana sredstva pla}anja ( Sl.list
RBIH ,broj:23/92, 13/93 i 15/94) I po odredbama Zakona o kupovini i prodaji odre-
|enih roba i za strana sredstva pla}anja ( Sl. list RBiH , broj 22/93, 11/94 i 13/94), a
tu‘enikova obaveza u ugovoru odnosi se na isplatu revalorizovanog iznosa zateznih
kamata. U vrijeme kada su kamate u cjelini nastale i dospjele (na dan 31. 7. 1992.g.)
ta je obaveza, naime, bila izra‘ena u BH dinarima, na osnovu odredaba Zakona o
novcu ( Sl. list RBiH , broj 8/92, 9/92 i 13/94) i to tako {to je Odlukom Vlade RBiH
o sprovo|enju Zakona o novcu ( Sl. list RBiH , broj 13/92) izvr{en prera~un iznosa
u Yu dinarima u omjeru 10 : 1.
Prvostepeni sud je morao da, polaze}i od naprijed navedenog, cijeni da li je punova-
‘an ugovor zaklju~en izme|u stranaka 26. 7. 1993. g., pri ~emu ne bi mogao smatrati
da je ugovor konvalidiran dobrovoljnim ispunjenjem manjeg dijela obaveze tu‘enog
(~lan 107. Zakona o obligacionim odnosima).
2. Zabranu manjeg zna~enja kao razlog ni{tavosti ugovora mogu predstavljati
zabrane ~ije je svrha za{tita nekih pojedina~nih interesa ugovornih stranaka, a ne i
zabrane ~iji je cilj za{tita odre|enih javnih interesa. Odredbe kojima je zabranjeno
stjecanje prava vlasni{tva nekretnine strancima nemaju zna~aj zabrane manjeg zna~e-
nja pa naknadna izmjena propisa ne dovodi do konvalidacije ni{tavih ugovora koji se
odnose na stjecanje prava vlasni{tva stranaca.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~l. 107. st. 1. ZOO ni{tav ugovor ne postaje pravovaljan kad
zabrana ili koji drugi uzrok ni{tavosti naknadno prestane, a odredbom st. 2. istog
~lanka je propisano: Ali ako je zabrana bila manjeg zna~aja, a ugovor je izvr{en, ni-
{tavost se ne mo‘e isticati. Dakle, odredba st. 1. navedenog ~lanka sadr‘i pravilo po
kojem naknadni nestanak uzroka ni{tavosti kod apsolutno ni{tavih ugovora ne dovo-
di do njihove konvalidacije, dok je odredbom ~l. 2. istog ~lanka ustanovljen izuzetak
od ovog pravila tako da se ne mo‘e isticati ni{tavost ve} izvr{enog ni{tavog ugovora
ako je zabrana koja je bila uzrokom njegove ni{tavosti naknadno nestala, pod uvje-
tom da je zabrana bila manjeg zna~enja. Propisima o pravima stranih osoba glede
stjecanja vlasni{tva {titi se javni interes, pa kada je tim propisima strancu zabranjeno
stjecanje prava vlasni{tva nekretnina, onda nije rije~ o zabrani manjeg zna~enja. Sto-
ga okolnost da do|e do promjene propisa kojom ta zabrana prestaje samim time ne
dovodi do vaIjanosti ugovora, jer time nije prestala zabrana koja bi bila manjeg zna-
~enja
(Vs RH, Rev. 3010/94, od 8. 10. 1994. - Izbor oduka 1/1999 20 i Gp, broj
5/00)
3. Ugovor o zamjeni stanova, koji je poni{ten po zahtjevu bra~nog druga ugo-
vorne stranke, ne mo‘e se konvalidirati u slu~aju kada se u vanparni~nom postupku
nakon razvoda braka pravomo}no rje{i da ugovara~ ostaje jedini nosilac stanarskog
prava, jer u na~elu apsolutno ni{tav ugovor i kad nije poni{ten pravosna‘nom presu-
dom, ne mo‘e se konvalidirati ako naknadno otpadne razlog ni{tavosti.
4. Ni{tav je ugovor o nadogradnji zaklju~en prije gra|enja porodi~ne stambe-
ne zgrade izme|u nosioca prava kori{tenja radi gra|enja i lica na koje ovaj nije mo-
gao prenijeti to pravo.
(Vs BiH, Rev. 90/87. od 29. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 30)
5. Iako se stanarsko pravo sti~e danom zakonitog useljenja u stan (~lan 11.
Zakona o stambenim odnosima SRBiH) punova‘an je ugovor o zamjeni stana, dodi-
jeljen ugovornoj stranci, zaklju~en prije useljenja u taj stan (~lan 107. stav 2. i 24.
Zakona o obligacionim odnosima).
Odgovornost lica krivog za ni{tavost ugovora

^lan 108.
Ugovara~ koji je kriv za zaklju~enje ni{tavog ugovora odgovoran je svo-
me saugovara~u za {tetu koju trpi zbog ni{tavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili
prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ni{tavosti.
Isticanje ni{tavosti
^lan 109.
(1) Na ni{tavost sud pazi po slu‘benoj du‘nosti i na nju se mo‘e pozivati
svako zainteresovano lice.
(2) Pravo da zahtijeva utvr|enje ni{tavosti ima i javni tu‘ilac.
________________________
1. Tre}e lice koje bez pravnog osnova koristi nepokretnost koja je bila pre-
dmet ugovora o prenosu prava vlasni{tva pod prinudom izazvanom etni~kim progo-
nom ne mo‘e se pozivati na ni{tavost ovakvih ugovora jer za to nema na zakonu za-
snovan pravni interes. U odnosu na ta lica ugovorna strana u‘iva sudsku za{titu po
osnovu ja~eg prava na posjed.
Iz obrazlo‘enja:
Kada je tre}e lice bez pravnog osnova zaposjelo u cijelosti ili djelimi~no ne-
pokretnost koja je bila predmet ugovora zaklju~enih pod prinudom u periodu etni-
~kog progona, ne mo‘e se pozivati na ni{tavost ugovora jer za to nema na zakonu za-
snovan pravni interes. Polaze}i od cilja propisivanja ni{tavosti ovih ugovora, sud po
slu‘benoj du‘nosti ne pazi na ni{tavost tih ugovora (u ovom slu~aju treba restriktivno
shvatiti i odredbu ~lana 109. ZOO). Tu‘itelj kao ugovorna strana u odnosu na tu‘e-
nog kao bespravnog korisnika spornih nekretnina u‘iva sudsku za{titu po osnovu ja-
~eg prava na posjed koje proizilazi iz navedenog ugovora, jer ovaj ugovor nijedna
ugovorna strana nije osporila (~lan 41. Zakona o osnovnim vlasni~ko pravnim
odnosima, odnosno ~lan 46. Zakona o osnovima vlasni~kih odnosa) i shodno tome
tu‘beni zahtjev tu‘itelja za iseljenje tu‘enih iz dijela navedenih nekretnina je osno-
van, kako to pravilno ocjenjuju ni‘estepeni sudovi.
(Vs FBiH, Rev. 64/97, od 25. 2. 1988. Bilten Vs FBiH, broj 1/98 - 23)
2. Mada ugovor o prodaji tu|e stvari, pa prema tome i tu|eg suvlasni~kog di-
jela, obavezuje prodavca, ipak je ni{tav ugovor o prodaji suvlasni~ke nekretnine ko-
jim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da }e otkloniti postoje}u stambenu
zgradu i predati kupcu neizgra|enu gra|evinsku ~esticu ako ga nisu odobrili ostali
nasljednog dijela (~lan 104. stav 1., 109. i 110. ZOO)
4. Osobe koje su bile zainteresirane za kupnju zgrade u postupku javnog na-
dmetanja aktivno su legitimirane na tu‘bu za utvr|enje ni{tavim ugovora o prodaji
zgrade koja je izvr{ena neposrednom pogodbom bez prethodno provedenog postupka
javnog nadmetanja.
(Vs H, Rev. 1784/84, od 12. 12. 1984. Psp 27 50)
5. Ni dijete nosioca stanarskog prava, koje nije ~lan njegovog porodi~nog do-
ma}instva nema pravni interes za utvr|ivanje da je ni{tav ugovor o kori{tenju stana
zaklju~en sa tre}im licem poslije smrti nosioca stanarskog prava, jer i kada bi se ut-
vrdila ni{tavnost ugovora, ne bi imao osnov za sticanje stanarskog prava.
6. Sud pazi po slu‘benoj du‘nosti na ni{tavost ugovora samo u postupku koji
je pokrenulo ovla{teno lice.
(Vs BiH, Gvl. 4/90, od 17.5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 32)
7. Ugovara~ se ne mo‘e pozivati na ni{tavost ugovora o diobi nepokretnosti
po proteku dvadesetogodi{njeg roka propisanog za sticanje prava vlasni{tva dosjelo{-
}u, ako ne doka‘e nesavjesnost posjednika.
8. U parnici radi ispra‘njenja stana zbog ni{tavosti ugovora o zamjeni presu-
dom se utvr|uje ni{tavost tog ugovora i ni{tavost ugovora o kori{tenju stana po zah-
tjevu dru{tveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima
opravdan interes za utvr|enje da su ugovori ni{tavi (~lan 109. Zakona o obligacionim
odnosima, ~lan 24)
9. Nakon {to je u ranijoj parnici poni{ten ugovor o zamjeni stanova bra~ni
drug ugovorne stranke, kao sunosilac stanarskog prava, mo‘e tra‘iti iseljenje iz stana
drugog ugovara~a i poni{tenje ugovora {to ga je ovaj zaklju~io sa SIZ-om stanova-
nja.
10. Kada su istu nekretninu kupila dva ili vi{e lica, a nijednom nije predat po-
sjed, ja~i je u pravu prvi kupac, ali ako je na potonjeg kupca prenijeto pravo svojine
uknji‘bom u zemlji{nu ili neku drugu javnu knjigu, tada prethodni kupac mo‘e tra‘iti
da se poni{ti ugovor i bri{e uknji‘ba i da se na njega prenese pravo vlasni{tva, samo
ako doka‘e da je potonji sticalac bio nesavjestan (znao je ili je mogao znati da je ista
nekretnina prodata tre}em licu).
11. Lice kome je dodijeljen stan na kori{tenje, nakon poni{tenja odluke o do-
djeli stana drugom licu, ovla{teno je da tra‘i utvr|enje ni{tavnostl ugovora o kori{te-
nju stana {to ga je to lice zaklju~ilo sa samoupravnom interesnom zajednicom stano-
vanja, a zahtjev za njegovo iseljenje mo‘e istaknuti samo pred stambenim organom,
a ne u sudskom postupku.
12. Pre‘ivjeli bra~ni drug nije mogao pokloniti odre|ene nekretnine ste~ene
zajedni~kim radom s umrlim bra~nim drugom, pa nasljednici umrlog bra~nog druga
mogu tra‘iti da se ugovor u cjelini ili u dijelu koji odgovara doprinosu, ostavioca, po-
ni{ti.
Neograni~eno isticanje ni{tavosti

^lan 110.
Pravo na isticanje ni{tavosti ne gasi se.
________________________
1. Pravo na isticanje ni{tavosti ugovora, tu‘bom na utvr|enje, ne gasi se.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski sudovi su odbacili tu‘beni zahtjev tu‘itelja temeljem ~l. 71a.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupku za upis u sudski registar, koje
su stupile na snagu 31. o‘ujka 1990. godine, dok je sporni upis izvr{en 09. svibnja
1990. godine. ^lankom 71a. navedenog Zakona, propisano je da se ni{tavost upisa
mo‘e tra‘iti tu‘bom u roku od 30 dana, od dana kada je podnosilac tu‘be saznao za
razloge ni{tavosti, ali se ne mo‘e podnijeti nakon proteka roka od tri godine od dana
upisa. Kako je tu‘ba podnijeta 02. prosinca 1993. godine, dakle po proteku roka od
tri godine od dana izvr{enog upisa (09. svibanj 1990. godine), to su ni‘estupanjski
sudovi ispravno odbacili tu‘beni zahtjev (pravilno tu‘bu), glede brisanja upisa anexa
ugovora u sudski registar Trgova~kog suda u Splitu. Tu‘itelj je, temeljem ~l. 71a. na-
vedenog Zakona, protekom roka od tri godine, izgubio pravo na podno{enje tu‘be za
brisanje spornog upisa.
Me|utim, tu‘beni zahtjev tu‘itelja ne odnosi se samo na brisanje upisa u sud-
ski registar, ve} i na utvr|enje ni{tavosti anexa ugovora o osnivanju Finacijske orga-
nizacije D. S. Stoga taj dio tu‘benog zahtjeva nije mogao biti odba~en primjenom
odredbe ~l. 71a. Zakona o postupku za upis u sudski registar, jer pravo na isticanje
ni{tavosti se ne gasi, kako to propisuje ~l. 110. Zakona o obveznim odnosima."
(Vs RH, II Rev. 72/00, od 18. 4. 2001. Izbor odluka 1/2002 36)
2. Ni{tavost pravnog posla nastupa na osnovu zakona, na nju se mo‘e svako
pozvati a pazi se i po slu‘benoj du‘nosti. Kako se ni{tav pravni posao protekom vre-
mena ne mo‘e konvalidirati, ne mo‘e ni zastarjeti pravo na tu‘bu radi utvr|enja nje-
gove ni{tavosti
nasljednog dijela
II - RU[LJIVI UGOVORI
Kad je ugovor ru{ljiv

^lan 111.
Ugovor je ru{ljiv kad ga je zaklju~ila strana ograni~eno poslovno sposo-
bna, kad je pri njegovom zaklju~enju bilo mana u pogledu volje strana, kao i
kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom odre|eno.
________________________
1. Prividan ugovor nema u~inke me|u strankama, pa on nije ni nastao. Zato
se ne mo‘e s uspjehom zahtijevati njegovo poni{tenje.
Poni{titi se mogu samo ugovori koji postoje, ali imaju odre|ene nedostatke.
Shodno izlo‘enom ni‘i su sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo u onom di-
jelu u kojem su poni{tili navedeni ugovor budu}i da se samo oni ugovori koji pos-
toje, a imaju odre|ene nedostatke, mogu poni{titi (~l. 111. ZOO), i koji dakle pred-
stavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema u~inak me|u strankama, pa ne
samo da je ni{tav, nego nije ni nastao.
(Vs RH, Rev. 3135/95, od 20. 10. 1999. Izbor oduka 1/2000 - 22)
2. Zahtijevati da se ugovor poni{ti mo‘e samo ugovorna strana u ~ijem je in-
teresu pobojnost ustanovljena, pa, slijedom toga, nije aktivno legitimirana tre}a oso-
ba, koja uop}e nije stranka iz ugovora.
(Vts RH, P‘. 1037/93, od 25. 1. 1994. - Praxis 2 30)
3. Ugovor o prodaji stana u dru{tvenoj svojini je ru{ljiv ako je zaklju~en pro-
tivno zakonu, bez javne prodaje ili ako je po~etna cijena nepokretnosti na javnoj pro-
daji bila ni‘a od njene prometne vrijednosti koja se utvr|uje po propisima o porezu
na promet nepokretnosti i prava.
(Vs BiH, Rev. 655/88. od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 38)
4. Prodavac ne mo‘e zahtijevati raskid ugovora o prodaji nekretnina budu}em
korisniku eksproprijacije i kada eksproprijacija naknadno otpadne, a ni poni{tenje
zbog zablude ako je od zaklju~enja ugovora proteklo vi{e od tri godine.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelji - suvlasnici prodali su tu‘enoj radnoj organizaciji svoj dio nekretni-
na. Tu‘ena je isplatila kupovnu cijenu i sa tu‘iocima zaklju~ila usmeni sporazum ko-
jim im je dozvolila kori{tenje spornih nekretnina do po~etka izgradnje objekta za ~iju
izgradnju je kupila navedene nekretnine. Nadalje je utvr|eno, da zbog nedostatka
sredstava tu‘ena nije izgradila planirani objekat na spornim nekretninama, da se jo{
uvijek iste nalaze u posjedu tu‘ioca, te da je prije zaklju~enja ugovora o prodaji,
odlukom nadle‘nog organa Skup{tine op{tine, utvr|en op{ti interes za izgradnju po-
slovnog objekta na spornim nekretninama.
Tu‘ioci tvrde da su ugovore o prodaji zaklju~ili u zabludi, a u cilju skra}enja
postupka eksproprijacije, jer da su bili u uvjerenju da }e navedene nekretnine biti ek-
sproprisane po{to je odlukom nadle‘nog organa uprave bio utvr|en op{ti interes za
izgradnju poslovnog objekta.
Polaze}i od ~injeni~nih navoda na kojima je zasnovan zahtjev za raskid ugo-
vora o prodaji zaklju~enih tokom 1979. godine, ni‘estepeni sudovi su pravilno pri-
mjenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tu‘ilaca.
Okolnost da su ugovori zaklju~eni u zabludi, jer da su tu‘itelji bili u uvjerenju
da }e navedene nekretnine biti eksproprisane, te da u protivnom ne bi pristali na pro-
daju istih, ne mo‘e imati zna~aja za raskid ugovora, ni pod pretpostavkom da je ta-
~na, jer iz tog razloga tu‘itelji ne bi mogli tra‘iti raskid ugovora nego samo poni{te-
nje u zakonom propisanim rokovima (~l. 111. i 117. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), koji su u ovom slu~aju protekli.
(Vs BiH, Rev. 77/90, od 19.10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 36)
5. Postojanje ili nepostojanje pretpostavki za poni{tenje sudske nagodbe zbog
zablude ocjenjuje se prema odredbama ZOO.
(Vs RH, Rev. 3048/92, od 30. 6. 1993. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
6. Valjanost sudske nagodbe mo‘e se pobijati iz razloga iz kojih se po op}im
propisima mo‘e zahtijevati poni{tenje pobijanog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
U ovom se slu~aju nagodba pobija zbog jedne od mana volje, konkretno za-
blude, {to zna~i da je rije~ o pobojnom pravnom poslu (arg. iz odredbe ~l. 111. Z00).
Valja, dakle, imati na umu i pravilo o prestanku prava iz odredbe ~l. 117. Z0O, pre-
ma kojoj pravo zahtijevati poni{tenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od je-
dne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile, s time da
to pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugo-
vora (st. 1. i 2).U biti rije~ je o pre{utnoj konvalidaciji - o propu{tanju zahtjeva za po-
ni{tenje u za to zakonom predvi|enom prekluzivnom roku.
Taj je rok, a na njega sud pazi po slu‘benoj du‘nosti (rije~ je o primjeni mate-
rijalnog prava), nedvojbeno istekao, pa su sudovi pravilno i zakonito postupili kad su
tu‘beni zahtjev odbili.
(Vs H, Rev. 236/89, od 5. 4. 1990. Psp 51 88)
Poni{tenje ugovora
^lan 112.
(1) Ugovorna strana u ~ijem je interesu ru{ljivost ustanovljena mo‘e tra-
‘iti da se ugovor poni{ti.
(2) Ali, saugovara~ te strane mo‘e od nje tra‘iti da se u odre|enom roku,
ali ne kra}em od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer }e u proti-
vnom smatrati da je ugovor poni{ten.
(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako
izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatra}e se da je ugovor poni{ten.
________________________
1. Kada roditelji jednog bra~nog druga u~ine poklon drugom bra~nom drugu
u cilju u~vr{}enja braka mladih supru‘nika, a taj brak bude razveden, onda se u smi-
slu ~lana 62. Zakona o obligacionim odnosima mo‘e smatrati da je poklon u~injen u
bitnoj zabludi jer o~ekivanje o trajnosti braka kao odlu~ne pobude za davanje poklo-
na nije ostvareno. U takvom slu~aju darodavci mogu na osnovu ~lana 112. stav 1. u
vezi sa ~lanom 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima tra‘iti poni{taj ugovora o
poklonu.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da su roditelji, obzirom na skladan brak njihovog
sina s tu‘enom, darovali tu‘enoj jedan putni~ki automobil marke Golf prividnim
ugovorom u kupoprodaji, te darovnim ugovorom mjesec dana kasnije i jednu auto-
prikolicu. To sve u cilju u~vr{}enja braka u nadi da }e brak mladih trajati. Me|utim,
tu‘ena je ‘ivjela u braku sa sinom tu‘itelja svega 20 mjeseci i bra~nu zajednicu je na-
pustila mjesec dana po u~injenom poklonu. Pri takvom stanju stvari tu‘itelji su osno-
vanom tu‘bom tra‘ili poni{taj oba ugovora o poklonu. Tu‘itelji tra‘e poni{taj ugovo-
ra o poklonu zbog nedostatka volje, a za taj poni{taj su ispunjeni zakonom predvi|e-
ni uslovi, pa nije bitno {to nisu ispunjeni uslovi za opoziv poklona.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/1999 - 18/19)
2. Nagodba se ne mo‘e s uspjehom pobijati iz razloga relativne ni{tavosti
izno{enjem prigovora u parnici, ve} posebnom tu‘bom za poni{tenje ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Kraj utvr|enja da su stranke zaklju~ile nagodbu o visini nov~ane naknade za
materijalnu {tetu koja je tu‘itelju nastala o{te}enjem njegova vozila, za koju odgova-
ra tu‘enik kao osiguravaju}a organizacija, ima zna~enje ~injenica da je izme|u stra-
naka spor do sada rije{en ugovorom, pa tu‘itelju ne pripada pravo da nakon zaklju~e-
ne nagodbe potra‘uje od tu‘enika neki drugi nov~ani iznos osim onoga koji je ugo-
voren. Naime, dokle god izme|u stranaka postoji tako zaklju~en ugovor o nagodbi,
on traje i va‘i sve dok ne bi bio poni{ten iz razloga koje upravo tu‘ielj i u reviziji i u
tijeku postupka navodi - razloga prijevare. S obzirom na to da tu‘itelj nije ostvario
poni{tenje navedene nagodbe (~l. 112. st. 1. u svezi sa ~l. 111. Zakona o obveznim
odnosima), prigovoru njezinoj pobojnosti u ovom postupku nema mjesta, pa su pra-
vilne ni‘estupanjske odluke i u odnosu na primjenu materijalnog prava."
3. Na pobojnost nagodbe zaklju~ene izme|u o{te}enoga i osiguratelja o{te}e-
ni se ne mo‘e pozvati isticanjem prigovora u parnici, ako nagodba nije poni{tena
konstitutivnom sudskom odlukom.
Iz obrazlo‘enja:
"Budu}i da se radi o relativnoj ni{tavosti ugovora izime|u stranaka, a na pre-
dmetnu nagodbu primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima, ~l. 11. do
117., a sve to temeljem odredbe ~l. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tu‘ite-
ljica u ovoj parnici ne mo‘e prigovorom pobijati valjanost zaklju~ene nagodbe, ve}
je takvo pravo na poni{tenje zaklju~ene nagodbe mogla ostvariti ili mo‘e ostvariti
posebnom tu‘bom za poni{tenje zaklju~ene nagodbe, ako nisu istekli rokovi iz ~l.
117. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome, s obzirom na to da predmetna na-
godba izme|u stranaka nije poni{tena nema osnove za tra‘enje nekog ve}eg iznosa
od ve} ugovorenog i ispla}enog za pojedine oblike materijalne i nematerijalne {tete.
Naime, s obzirom na to da ugovor nije poni{ten konstitutivnom sudskom odlukom,
on izme|u stranaka i dalje proizvodi pravne u~inike i obvezuje obje ugovorne strane
i to sve tako dugo dok, po zahtjevu stranke, ne bi konstitutivnom odlukom bio poni-
{ten."
4. Izjava o povla~enju tu‘be ne predstavlja jednostrani pravni posao i ne mo-
‘e biti predmetom parnice za poni{tenje zbog pobojnosti
Iz obrazlo‘enja:
"Ovaj sud prihva}a definiciju gra|ansko-procesne teorije prema kojoj je po-
vla~enje tu‘be jednostrana neposredna parni~na radnja tu‘itelja kojom on izjavljuje
da odustaje od tra‘enja da se u konkretnoj parnici odlu~i o osnovanosti njegovog tu-
‘benog zahtjeva (ali ovo ne zna~i i odustanak od prava na odre|enu sudsku za{titu
uop}e). Takva tu‘iteljeva izjava proizvodi neposredni procesni pravni u~inak ga{enja
parnice, u pravilu u onom trenutku kada je predana sudu. Ovdje motivi tu‘itelja nisu
procesno-pravno relevantni a takva je izjava tu‘itelja neopoziva. Tu‘itelj podnose}i
tu‘bu kojom tra‘i utvr|enje ni{tavosti izjave o povla~enju tu‘be polazi od pretpos-
tavke da se radi o jednostranom pravnom pmo‘e pobijati pod uvjetima propisanim u
Zakonu o obveznim odnosima koji sadr‘e op}e propise obveznog prava, a kada tvrdi
da ga je tu‘enik prijevarom doveo u zabludu tada zaklju~uje da se ovdje radi o poboj-
nom jednostranom gra|anskopravnom poslu i da se zbog te mane volje tu‘itelja ta-
kav jednostrani pravni posao mo‘e pobijati u posebnoj parnici. Da se radi o poboj-
nom jednostranom gra|anskopravnom poslu tada bi tu‘itelj mogao pobijati izjavu
kojom povla~i tu‘bu u posebnoj parnici. Me|utim, kako se ne radi o takvom pra-
vnom poslu i kako je izjava kojom se povla~i tu‘ba jednostrana neposredna parni~na
radnja koja ima u~inak koji je naprijed obrazlo‘en, takva parni~na radnja tu‘itelja
mo‘e se pobijati samo u okviru propisa gra|anskog postupka, dakle u okviru propisa
Zakona o parni~nom postupku i to isklju~ivo izvanrednim pravnim lijekom koji je
predvi|en odredbama ~l. 421. Zakona o parni~nom postupku (dalje u tekstu: ZPP)
odnosno tu‘itelj mo‘e {tititi prava za koja smatra da mu pripadaju samo u postupku
ponavljanja parni~nog postupka koji je dovr{en dono{enjem deklaratornog rje{enja o
povla~enju tu‘be. Prema tome i prema stajali{tu ovog suda pravilno je postupio sud
prvog stupnja kada je odbacio tu‘bu kao nedopu{tenu jer je tu‘itelj u za{titi svojih
prava izabrao pogre{an pravni put, odnosno pogre{no pravno sredstvo jer umjesto
podno{enja tu‘be bilo je potrebno staviti prijedlog za ponavljanje pravomo}no do-
vr{enog parni~nog postupka u predmetu P. 227/97.
(@s Koprivnica, G‘ 970/98, od 17. 12. 1998. Izbor odluka 1/1999 26/21)
5. Univerzalnom nasljedniku pripada pravo pobijati ugovor zbog mana volje
njegova prednika kao ugovorne strane.
(Vs H, Rev. 1871/9O od 11. 12. 1990. Psp 51 83)
Posljedica poni{tenja
^lan 113.
(1) Ako je na osnovu ru{ljivog ugovora koji je poni{ten ne{to bilo ispu-
njeno, ima se izvr{iti vra}anje, a ako to nije mogu}e, ili ako se priroda onog {to
je ispunjeno protivi vra}anju, ima se dati odgovaraju}a naknada u novcu.
(2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vra}anja, odno-
sno dono{enja sudske odluke.
Vra}anje i naknada u slu~aju poni{tenja ugovora

ograni~eno poslovno sposobnog lica
^lan 114.
U slu~aju poni{tenja ugovora zbog ograni~ene poslovne sposobnosti je-
dnog ugovara~a, saugovara~ takvog lica mo‘e zahtijevati vra}anje samo onog
dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograni~eno poslovno sposobnog lica, ili
je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog {to je namjerno uni{teno ili otu|e-
no.
Odgovornost za poni{tenje ugovora

^lan 115.
Ugovara~ na ~ijoj je strani uzrok ru{ljivosti odgovoran je svom saugova-
ra~u za {tetu koju trpi zbog poni{tenja ugovora, ako ovaj nije znao ni morao
znati za postojanje uzroka ru{ljivosti ugovora.
Odgovornost ograni~eno poslovno sposobnog lica

^lan 116.
Ograni~eno poslovno sposobno lice odgovara za {tetu nastalu poni{te-
njem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovara~a da je poslovno spo-
sobno.
Prestanak prava
^lan 117.
(1) Pravo zahtijevati poni{tenje ru{ljivog ugovora prestaje istekom roka
od jedne godine od saznanja za razlog ru{ljivosti, odnosno od prestanka prinu-
de.
(2) To pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od da-
na zaklju~enja ugovora.
________________________
1. Tu‘ba za pobijanje nasljedni~ke izjave date pod prinudnom ili prijetnjom
ili usljed prevare ili zablude, mora se podnijeti u roku odre|enom op}im pravilima o
pobojnosti pravnih poslova.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno je odbijen tu‘beni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pobijanje naslje-
dni~ke izjave. Sada{nji Zakon o naslje|ivanju, koji u ~lanku 139. stavak 3. isto kao
tada{nji savezni Zakon o naslje|ivanju u ~lanku 141. stavak 2. propisuje mogu}nost
pobijanja nasljedni~ke izjave ako je data pod prinudom ili prijetnjom ili usljed preva-
re ili zablude, ne odre|uje rok u kojem se to mo‘e u~initi, pa se u pogledu toga treba-
ju primijeniti op}a pravila o pobojnosti pravnih poslova iz ~lanka 117. Zakona o ob-
veznim odnosima. Ra~unaju}i od dana stupanja na snagu tog zakona, davno je iste-
kao i objektivni rok od tri godine, pa je i po toj osnovi tu‘beni zahtjev u dijelu koji se
odnosi na pobijanje nasljedni~ke izjave, pravilno odbijen kao neosnovan.
2. Istekom roka od jedne godine, u smislu ~lana 117. ZOO, prestaje pravo da
se tra‘i poni{taj nasljedni~ke izjave, pa se u ovom slu~aju radi o prekluzivnom roku,
a ne o roku zastarjelosti.
3. Izjava o odricanju od naslje|a ne mo‘e se opozvati, ali se mo‘e tra‘iti nje-
no poni{tenje zbog mane volje u subjektivnom roku od godinu dana, odnosno u obje-
ktivnom roku od tri godine.
(Vs BiH, Rev.182/91, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 99)
4. Ustupanje nasljedstva sanasljedniku je ugovor koji se mo‘e pobijati zbog
mane volje u prekluzivnim rokovima iz ~lana 117. Zakona o obligacionim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Nasljednik se mo‘e odre}i nasljedstva, uop{te, a mo‘e se odre}i i u korist sa-
nasljednika. U ovom drugom slu~aju radi se o ustupanju nasljednog dijela sanaslje-
dniku. Ovo ustupanje podrazumijeva prihvat. U su{tini radi se o dobro~inom pra-
vnom poslu - ugovoru o darovanju. Takav ugovor, kao i svi ostali ugovori, mo‘e se
pobijati i zbog mane volje, u prekluzivnim rokovima iz ~lana 117. Zakona o obligaci-
onim odnosima.
5. Prodavac ne mo‘e zahtijevati raskid ugovora o prodaji nekretnina budu}em
korisniku eksproprijacije i kada eksproprijacija naknadno otpadne, a ni poni{tenje
zbog zablude ako je od zaklju~enja ugovora proteklo vi{e od tri godine.
Iz obrazlo‘enja:
Okolnost da su ugovori zaklju~eni u zabludi, jer da su tu‘itelji bili u uvjere-
nju da }e navedene nekretnine biti eksproprisane, te da u protivnom ne bi pristali na
prodaju istih, ne mo‘e imati zna~aja za raskid ugovora, ni pod pretpostavkom da je
ta~na, jer iz tog razloga tu‘itelji ne bi mogli tra‘iti raskid ugovora nego samo poni-
{tenje u zakonom propisanim rokovima (~l. 111. i 117. Zakona o obligacionim odno-
sima), koji su u ovom slu~aju protekli .
6. Postojanje ili nepostojanje pretpostavki za poni{tenje sudske nagodbe zbog
zablude ocjenjuje se prema odredbama ZOO.
(Vs RH, Rev. 3048/92 od 30. 6. 1993. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
7. Subjektivni (relativni) prekluzivni rok od godine dana za ostvarenje prava
na zahtjev za poni{tenje pobijanog ugovora te~e od dana saznanja za razlog poboj-
nosti ili od prestanka prisile, pa kad tu‘itelj podnese zahtjev za utvr|enje ni{tavosti
ugovora u navedenome roku, ali u pamici odustane od tog zahtjeva i podneskom za-
htijeva poni{tenje ugovora zbog mana volje (prijevare, zablude) nakon proteka je-
dnogodi{njeg prekluzivnog roka, sud }e ga odbiti s takvim zahtjevom, jer je tu‘itelj
izgubio pravo zahtijevati poni{tenje pobijanog ugovora (~l. 117. st. 1. ZO0), a tu-
‘bom radi utvr|enja ni{tavosti tog ugovora nije prekinuo tijek prekluzije za zahtjev
za poni{tenje ugovora.
(Ps H, P‘. 2390/89, od 14. 11. 1989. Psp 44 190)
8. Nasljednik ima pravo da tra‘i poni{tenje izjave o ustupanju nasljedstva
zbog zablude u roku od godinu dana od dana saznanja za zabludu. Ovo pravo presta-
je u svakom slu~aju u roku od tri godine od davanja izjave.
9. Po proteku tri godine ni po pravilima biv{eg OGZ nije se mogla podnijeti
tu‘ba radi pobijanja ugovora zbog zablude.
III - UGOVORI KOJI NISU U SAGLASNOSTI SA

SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM
Uskla|ivanje, odnosno poni{tenje ugovora

^lan 118.
(1) Kad u~esnici u samoupravnom sporazumu zaklju~e ugovor radi iz-
vr{enja tog sporazuma, ugovor mora biti u saglasnosti sa tim samoupravnim
sporazumom.
(2) U protivnom, svaki u~esnik u samoupravnom sporazumu, pa i onaj
koji nije ugovorna strana, mo‘e zahtijevati da se takav ugovor uskladi sa sa-
moupravnim sporazumom, ili, ako to nije mogu}e, da se u cjelini ili djelimi~no
poni{ti.
------------------
Napomena (RS): Na osnovu ~lna 18. ZIDZOO, u Glavi II, Odjeljak I, Od-
sjek 4. naziv pododsjeka III i ~l. 118. do 120. brisani su.
________________________
1. Ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na osnovu akta o dodjeli stana na kori-
{tenje, davalac stana mo‘e pobijati tu‘bom za poni{tenje zbog nesaglasnosti odluke
sa samoupravnim op{tim aktom, ali tu‘bu mora podnijeti u prekluzivnom roku od tri
godine od dana zaklju~enja ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilja je zahtjevala poni{tenje ugovora o kori{tenju stana, tvrde}i da je ugo-
vor zaklju~en protivno odredbi ~lana 6. stav 1. ta~ka 3. Pravilnika o stambenim
odnosima tu‘ilje (stan je dodjeljen prvotu‘enom na kori{tenje, iako je ve} rije{io
stambeno pitanje dobijanjem kredita za izgradnju stana u 1981. i 1982. godini).
Opravdano je stoga prvostepeni sud poprimio da se zahtjev zasniva na odredbama
~lana 118. Zakona o obligacionim odnosima (tra‘i se poni{tenje ugovora zbog nesa-
glasnosti sa samoupravnim op{tim aktom).
Po odredbama Amandmana LXIV ta~ka 1. na Ustav SRBiH ("Slu‘beni list
SRBiH", broj 21/90), radnici imaju pravo na samoupravljanje na osnovu zakona, ko-
lektivnog ugovora i statuta i ova ustavna odredba je bila sastavni dio i Ustava RBiH
u vrijeme dono{enja odluke o dodjeli stana prvotu‘enom, na osnovu koje su tu‘eni
zaklju~ili ugovor o kori{tenju stana. Pravilnik o stambenim odnosima u takvim okol-
nostima mo‘e se izjedna~iti sa samoupravnim sporazumom koji ima u vidu ~lan 118.
Zakona o obligacionim odnosima, iako su u to vrijeme prestale da va‘e odredbe Za-
kona o udru‘enom radu i drugih zakona o samoupravnom ure|ivanju dru{tvenih
odnosa putem dru{tvenih dogovora i samoupravnih sporazuma.
Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o obligacionim odno-
sima ("Slu‘beni list RBiH", broj 2/92) bile su stavljene van snage odredbe ~lanova
118. - 120. Zakona o obligacionim odnosima (~lan 3. Uredbe), ali je Uredbom sa za-
konskom snagom o izmjenama i dopunama Uredbe sa zakonskom snagom o preuzi-
manju Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list RBiH", broj 13/93) brisan
~lan 3. Uredbe iz 1992. godine, pa time i stavljanje van snage ~lanova 118 - 120. Za-
kona o obligacionim odnosima. Kako je Uredba iz 1993. godine stupila na snagu 7.
06. 1993. godine, ovi propisi Zakona o obligacionim odnosima su va‘ili u novembru
1993. godine kada je donesena odluka o dodjeli stana i zaklju~en ugovor o kori{tenju
stana, a va‘e i sada, dakle, u vrijeme dono{enja pobijane i ove presude.
Tu‘ilja je, u smislu ~lana 120. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pre-
kludirana u pravu da zahtjeva poni{tenje ugovora o kori{tenju stana jer je proteklo vi-
{e od tri godine od dana zaklju~enja ugovora do dana podno{enja tu‘be.
(Vs FBiH, P‘. 148/97, od 16. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 32).
2. Poni{tenje ugovora koji nije u saglasnosti sa samoupravnim sporazumom
mo‘e se zahtijevati samo ako je ugovor zaklju~en izme|u u~esnika samoupravnog
sporazuma.
Vra}anje i naknada u slu~aju poni{tenja ugovora

^lan 119.
Ako je na osnovu ugovora koji je poni{ten ne{to bilo ispunjeno, ima se iz-
vr{iti vra}anje, a ako to nije mogu}e, ili ako se priroda onoga {to je ispunjeno
protivi vra}anju, ima se dati odgovaraju}a naknada u novcu, prema cijenama u
vrijeme vra}anja, odnosno dono{enja sudske odluke.
Prestanak prava
^lan 120.
(1) Pravo da se zahtijeva uskla|ivanje, odnosno poni{tenje ugovora koji
je protivan samoupravnom sporazumu prestaje istekom roka od jedne godine
od saznanja za taj nedostatak.
(2) To pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od da-
na zaklju~enja ugovora.
________________________
1. Ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na osnovu akta o dodjeli stana na kori-
{tenje, davalac stana mo‘e pobijati tu‘bom za poni{tenje zbog nesaglasnosti odluke
sa samoupravnim op{tim aktom, ali tu‘bu mora podnijeti u prekluzivnom roku od tri
godine od dana zaklju~enja ugovora.
ZOO)
2. Odredbe ~lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana
obaveza zaklju~enja ugovora.
Ako je obaveza zaklju~enja ugovora predvi|ena samoupravnim sporazumom,
a ugovorom zaklju~enim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u
cjelini mo‘e se u parnici zahtijevati uskla|ivanje ugovora sa samoupravnim sporazu-
mom, ali samo u roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.
Odsjek 5.
DVOSTRANI UGOVORI
I - ODGOVORNOST ZA MATERJALNE I PRAVNE

NEDOSTATKE ISPUNJENJA
^lan 121.
(1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovara~ odgovara za materijalne
nedostatke svog ispunjenja.
(2) Isto tako, ugovara~ odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i du-
‘an je da {titi drugu stranu od prava i zahtijeva tre}ih lica kojima bi njeno pra-
vo bilo isklju~eno ili su‘eno.
(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog za-
kona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za odre-
|eni slu~aj nije {to drugo propisano.
________________________
1. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i ~uva je za njegov
ra~un du‘an je da sa prodavcem izvr{i kvantitativni i kvalitativni prijem robe u mo-
mentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uva‘iti.
Iz obrazlo‘enja:
Kako je prvotu‘enik bio nalogoprimac, a uz to i ~uvar robe na svom skladi-
{tu, za ra~un tu‘ioca, on je bio du‘an da primi robu od drugotu‘enog i sa~ini zapisnik
o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu, {to nije u~inio. U tom slu~aju on je odgo-
voran za {tetu tu‘iocu zbog manjka robe, a ne drugotu‘eni.
Prodajom robe prvotu‘enom kao nalogoprimcu i ~uvaru tu‘ioca po dokumen-
tima u prevozu drugotu‘eni je izvr{io svoju obavezu kao prodavac robe, pa kako
prvotu‘eni nije stavio primjedbe u pogledu koli~ine i kvaliteta, mora se smatrati da je
drugotu‘eni u cijelosti izvr{io svoju ugovornu obavezu isporuke robe tu‘iocu.
U konkretnom slu~aju, po{to ni ugovorom ni normama Zakona o obligaci-
onim odnosima, nije ure|eno pitanje na~ina kvantitativnog prijema robe i prigovora
na koli~inu, treba primjeniti Op{te uzanse o prometu robom (u privrednim sporovima
prihva}eno je pravilo da se uzanse kao kodificirani poslovni obi~aji primjenjuju na
odnose iz ugovora o privredi kada ti odnosi nisu ure|eni ugovorom stranaka ili di-
spozitivnim odredbama zakona - ~lan 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima).
Kada se koli~ina robe utvr|uje u prisustvu obiju stranaka ili njihovih predsta-
vnika, kao {to je u ovom predmetu slu~aj, kupac mora svoje prigovore na koli~inu
robe staviti prodavcu odmah prilikom samog utvr|ivanja koli~ine (Uzansa broj 130.
stav 1). Nestavljanje prigovora na kvantitet odmah prilikom prijema roba povla~i gu-
bitak onih kup~evih prava koje Op{te uzanse izri~ito predvi|aju u slu~aju isporuke
manje ili ve}e koli~ine od ugovorene (Uzansa broj 133).
Prema tome, tu‘ilac je prekludiran u pravu da stavlja bilo kakve prigovore na
koli~inu isporu~ene robe od strane drugotu‘enog, jer se ima smatrati da je roba pri-
mljena bez primjedbi od strane ovla{tenog predstavnika tu‘ioca.
Time {to je tu‘ilac kasnije disponirao sa navedenom robom i istu isporu~io
drugom kupcu i tom prilikom utvr|ena manja koli~ina robe po zapisniku od 27. de-
cembra 1982. godine i zapisniku od 4. i 5. januara 1984. godine, nema nikakvog uti-
caja na pravni odnos tu‘ioca i drugotu‘enog. To je poseban odnos koji se ne ti~e dru-
gotu‘enog.
(Vs BiH P‘. 443/86, od 27. 5. 1987. Biten Vs BiH 3/87 30)
2. Za ostvarenje prava zbog materijalnih nedostataka isporu~enog materijala
koji ga ~ine nepodobnim za ugovorenu svrhu, nije dovoljno da poslenik samo pozove
naru~ioca da izvr{i pregled radi utvr|enja nedostataka, ve} je du‘an da ga pozove da
izvr{i zamjenu, a ako se opredijeli za raskid ugovora, da materijal stavi na raspolaga-
nje isporu~iocu, obezbijedi njegovo ~uvanje, te izvr{i i prodaju za ra~un isporu~ioca.
(Vs RCG, P‘. 249/96, od 7. 10. 1997. Bilten Vs RCG 1997 45.
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke datu je u sudskoj praksi uz
~lan 606. ZOO)
3. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 508. ZOO.
II - PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA
Pravilo istovremenog ispunjenja

^lan 122.
(1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije du‘na ispuniti svoju
obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svo-
ju obavezu, izuzev ako je {to drugo ugovoreno ili zakonom odre|eno, ili ako {to
drugo proisti~e iz prirode posla.
(2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije du‘na ispuniti svoju
obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud }e joj nalo‘iti da ispuni svoju
obavezu kad i druga strana ispuni svoju.
________________________
1. Prijemnik (cesionar) ne mo‘e zahtijevati od du‘nika (cesusa) naplatu pre-
nesenog potra‘ivanja, ako ustupilac (cedent) nije ispunio svoju obavezu prema du-
‘niku koja je bila uslov za ispunjenje obaveze du‘nika
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘eni zaklju~io ugovor o zakupu poslovnih
prostorija kojim je regulisano da }e ugovorne strane zapisni~ki izvr{iti primopredaju
predmetnih poslovnih prostorija, ali da primopredaja poslovnih prostorija kirivicom
zakupodavca nije izvr{ena i da tu‘eni nije u{ao u posjed poslovnih prostorija, ali nije
ni zahtijevao jednostran raskid ugovora, pa kako je zakupodavac potra‘ivanje po
osnovu zakupnine ustupio (cedirao) na tu‘itelja, da je osnovan tu‘beni zahtjev na is-
platu zakupnine.
Ovakvu odluku prvostepeni sud temelji na ~injenici da je ugovor o zakupu
zaklju~en na neodre|eno vrijeme (prestaje sporazumom ili na osnovu otkaza - ~l. 26.
Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija).
Ovakvo stanovi{te prvostepenog suda nije utemeljeno na pravilnoj primjeni
materijalnog prava.
Prvostepeni sud utvr|uje ~injenicu da zakupodavac nije izvr{io svoju ugovor-
nu obavezu predaje poslovnih prostorija u skladu sa ~l. 8. zaklju~enog ugovora o za-
kupu i njen zna~aj zanemaruje kao da obaveza pla}anja zakupnine nema svoj osnov i
razlog postojanja u obavezi zakupodavca da tu‘enom kao zakupoprimcu preda u po-
sjed poslovne prostorije. Ugovorne strane su i zaklju~ile ugovor sa ciljem da on bude
i ispunjen da budu ispunjene sve ugovorom predvi|ene obaveze, pa je, kako nije
do{lo do istovremenog ispunjena, svaka ugovorna strana mogla da odbije izvr{enje
svoje obaveze, osim u slu~aju kada je ugovoreno ili zakonom odre|eno da obaveze iz
tog ugovora ne}e biti izvr{ene istovremeno, ili ako {to drugo proisti~e iz prirode po-
sla (~l. 122. st. 1. ZOO).
Stoga je odbijanje tu‘enog da ispuni svoju obavezu pla}anja zakupnine i po-
dnesak tu‘enog kojim je predlo‘io sporazuman raskid ugovora prvostepeni sud tre-
bao cijeniti kao prigovor neispunjenja ugovora ( exceptio non adimpleti contrac-
tus ). Tu‘eni kao zakupoprimac, u konkretnom slu~aju, imao je pravo odbiti, po
ocjeni ovoga suda, izvr{enje svoje obaveze, jer zakupodavac nije izvr{io niti je bio
spreman izvr{iti svoju obavezu predaje poslovnih prostorija u posjed tu‘enom zapi-
sni~kim putem.
Kako je zakupodavac kao cedent samo ustupio svoje potra‘ivanje po osnovu
zakupnine (a ne i ugovor o zakupu) koje je imao prema tu‘enom (kao du‘niku - cesu-
su) na tu‘itelja (cesionara), a koje je jo{ u vrijeme ustupanja bilo sumnjivo i koje se
cesijom ni u ~emu ne mijenja (~l. 436. ZOO), prvostepeni sud je pogre{no zaklju~io
da je tu‘beni zahtjev osnovan. Zakupodavac nije ni imao za sporni period pravo na
zakupninu, pa to potra‘ivanje koje je predmet spora nije mogao ni prenijeti na tu‘ite-
lja.
2. Pozivanje na pravilo istovremenog ispunjenja ima osnova samo kod ugo-
vora kod kojih postoji istovremenost ispunjenja obveza obiju ugovornih strana, a to
nije slu~aj kod ugovora o djelu.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora predstavlja zahtjev tu‘itelja za naknadu {tete zbog djelomi-
~nog neispunjenja tu‘enikove obveze izrade i isporuke vre}a, te zahtjev tu‘enika za
ispunjenje tu‘iteljeve obveze pla}anje naknade za izvr{eni posao.
Nedvojbeno je da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugo-
vor o djelu iz ~l. 600. ZOO, kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama.
Kod ugovora o djelu ne postoji istovremenost ispunjenja obveza, jer naru~i-
telj pla}a naknadu izvr{itelju posla po{to je primio i pregledao izvr{eni rad (~l. 623.
st. 3. ZOO), pa kako se prigovor neispunjenja ugovora iz ~l. 122. ZOO mo‘e isticati
samo kod ugovora kod kojih postoji istovremenost ispunjenja obveza, a {to ovdje ni-
je slu~aj, to nema mjesta primjeni odredaba tog ~lanka na koje se sudovi pozivaju."
3. Ako stranka koja je obvezana ispuniti svoju obvezu iz dvostranog ugovora
ne istakne prigovor, da nije du‘na ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni
svoju, sud o tome ne vodi ra~una po slu‘benoj du‘nosti.
Iz obrazlo‘enja:
"Naprotiv, sud }e odlu~iti suglasno navedenoj zakonskoj odredbi tek po pri-
govoru stranke. Tu‘eni takav prigovor tijekom postupka nije isticao, pa niti u ‘albi.
Okolnost {to je na navedeni u~inak raskida ugovora uputio tek u reviziji nije od odlu-
~nog zna~enja s obzirom na to da revizijski sud nije ovla{ten preispitivati pravilnost i
potpunost utvr|enoga ~injeni~nog stanja, niti se u reviziji s uspjehom mogu isticati
prigovori koji se temelje na ~injenicama izvan onih koje su raspravljene i utvr|ene u
postupku (~l.385. st.3. Zakona o parni~nom postupku - "Narodne novine", broj
53/91)."
4. Kupac koji je do{ao u zaka{njenje zbog nepla}anja dijela cijene u ugovore-
nom roku od dana dolaska u zaka{njenje nema pravo na kamate na unaprijed pla}enu
cijenu stana.
(Vs RH, Rev. 2616/93, od 21. 2. 1996. - Izbor oduka 2/1996 - 55)
5. Ako je izvr{enje obaveze du‘nika uslovljeno prethodnim ispunjenjem
odre|ene radnje povjerioca onda se i u toj situaciji obaveza du‘nika mo‘e izvr{iti sa-
mo uz primjenu pravila o istovremenom ispunjenju.
6. Izvo|a~ radova iz ugovora o djelu ne mo‘e odbiti ispunjenje preuzete ugo-
vorne obveze prigovorom da i druga strana (naru~itelj) nije ispunila svoju obvezu,
osim kada je ugovoreno da je naru~itelj obvezan platiti naknadu unaprijed (prije nego
{to su radovi obavljeni).
(Vts RH, P‘. 1223/93, od 18. 10. 1995. - Zbirka 3 23).
7. Prodavac ne mo‘e zahtijevati isplatu cijene, ako nije ugovorena isplata
unaprijed, ukoliko nije uredno ispunio obavezu predaje stvari, jer se prilikom isporu-
ke nije pridr‘avao propisa o sanitarnom nadzoru.
Iz obrazlo‘enja:
Parni~ne stranke su zaklju~ile ugovor o prodaji jednodnevnih zdravih i vital-
nih pili}a, te da se njihov kvalitet utvr|uje od strane nadle‘ne veterinarske inspekcije
pismenim putem prilikom svake isporuke i od strane veterinarskog inspektora u
mjestu isporuke (~l. 1. i 6. ugovora). U mjestu isporuke veterinarski inspektor je iz-
vr{io pregled po{iljke pili}a i utvrdio da po{iljku ne prati dokumentacija: uvjerenje o
zdravstvenom stanju ‘ivotinja, potvrda o zdravstvenoj ispravnosti po{iljke pili}a i
potvrda o izvr{enoj dezinfekciji prevoznog sredstva, te donio rje{enje da se zabranju-
je istovar pili}a, a takva odluka ima upori{te u odredbama ~lana 17. stav 3. Zakona o
za{titi ‘ivotinja od zaraznih bolesti koje ugro‘avaju cijelu zemlju ( Slu‘beni list
SFRJ , broj 43/76). Zbog toga je po{iljka pili}a vra}ena tu‘iocu koji svoju obavezu
iz ugovora o prodaji nije ispunio ni naknadno.
Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan ugovor za koga va‘i pravilo istovre-
menog ispunjenja. Stoga nijedna strana nije du‘na ispuniti svoju obavezu ako druga
strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu (stav 1. ~lana
122. Zakona o obligacionim odnosima). Tu‘ilac, me|utim, nije ispunio svoju obave-
zu iz ugovora o prodaji (nije predao tu‘enom - kupcu jednodnevne zdrave i vitalne
pili}e da bi na njima stekao pravo raspolaganja), a u prvostepenom postupku nije
izjavio da }e ispuniti tu svoju obavezu, pa stoga nije stekao potra‘ivanje cijene iz
ugovora o prodaji, koju zahtijeva tu‘bom u ovom sporu.
8. Stranke mogu ugovorom isklju~iti pravilo o istovremenom ispunjenju ~ini-
dbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna
strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za
ispunjenje.
(Vs BiH, Rev. 99/85. od 14. 3. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 11)
9. Kupac nema pravo na naknadu {tete uzrokovane neispunjenjem ugovora od
prodavca, jer prodavac nije predao prodanu stvar kupcu zato {to je kupac odbio plati-
ti kupovnu cijenu prije predaje stvari, kako je bilo ugovoreno.
10. Kad stambena zadruga kao ugovorna stranka iz ugovora o izgradnji stana
zahtijeva pove}anje ugovorene cijene, potrebno je u slu~aju spora utvrditi visinu tog
pove}anja kao i rok za njegovo pla}anje, a vo|enje takvog spora ne daje pravo zadru-
zi da uskrati ispunjenje svoje obveze da zgradu preda zadrugaru u ugovorenom roku.
(Vs H, Rev. 2520/82, od 7. 4. 1983. Psp 23 106)
Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno
^lan 123.
(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se
poslije zaklju~enja ugovora materijalne prilike druge strane pogor{aju u toj
mjeri da je neizvjesno da li }e ona mo}i ispuniti svoju obavezu, ili ako ta neiz-
vjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva
ispuni svoju obavezu mo‘e odlo‘iti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni
svoju obavezu ili dok ne pru‘i dovoljno obezbje|enje da }e je ispuniti.
(2) To va‘i i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri te-
{ke jo{ prije zaklju~enja ugovora, ako njen saugovara~ to nije znao niti je mo-
rao znati.
(3) U tim slu~ajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju oba-
vezu mo‘e zahtijevati da joj se obezbje|enje pru‘i u primjerenom roku, a posli-
je proteka tog roka bez rezultata, mo‘e raskinuti ugovor.
________________________
1. Kad obje ugovorne strane isti~u da su odgodile ispunjenje svoje ugovorne
obveze zbog neizvjesnosti da li }e druga strana mo}i ispuniti svoju obvezu odlu~no
je utvrditi koja je strana prva bila du‘na ispuniti svoju obvezu, koja je prva prestala
ispunjavati svoju obvezu, te da li je takvo njezino pona{anje opravdavalo odgodu
ispunjenja obveze druge ugovorne strane.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora predstavlja zahtjev tu‘itelja za naknadu {tete zbog djelomi-
~nog neispunjenja tu‘enikove obveze izrade i isporuke vre}a, te zahtjev tu‘enika za
ispunjenje tu‘iteljeve obveze pla}anje naknade za izvr{eni posao.
Nedvojbeno je da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugo-
vor o djelu iz ~l. 600. ZOO, kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama.
Prigovori stranaka kojima opravdavaju neispunjenje svojih ugovornih obveza i
ne predstavljaju prigovor neispunjenja iz ~l. 122. ZOO, ve} se radi o prigovoru neizvje-
snog ispunjenja iz ~l. 123. ZOO.
Prema odredbi st. 1. istog ~lanka u slu~aju ako je ugovoreno da prvo jedna stra-
na ispuni svoju obvezu, pa se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge strane
pogor{aju u toj mjeri da je neizvjesno da li }e ona mo}i ispuniti svoju obvezu, ili ako ta
neizvjesnost proizlazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obvezala da prva ispuni
svoju obvezu mo‘e odgoditi njezino ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obvezu
ili dok ne dade dovoljno osiguranje da }e je ispuniti.
Budu}i u konkretnom slu~aju obje ugovorne strane isti~u da su odgodile ispu-
njenje svoje ugovorne obveze zbog neizvjesnosti da li }e druga strana mo}i ispuniti
svoju obvezu, a da razlog te neizvjesnosti postoji u ~injenici neispunjenja dospjele
obveze druge strane, za ocjenu pitanja krivnje za neispunjenje ugovora od odlu~nog
zna~aja je bilo raspraviti i utvrditi koja strana i u kojem trenutku je prva prestala ure-
dno ispunjavati svoju ugovornu obvezu koju je bila du‘na prva ispuniti, te da li je ta-
kovo njezino pona{anje opravdavalo odgodu ispunjenja obveze druge ugovorne stra-
ne, koju bi ta strana bila du‘na prva ispuniti, zbog neizvjesnosti ispunjenja budu}ih
obveza prve strana."
III - RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA
Prava jedne strane kad druga strane ne ispuni svoju obavezu

^lan 124.
U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, dru-
ga strana mo‘e, ako nije {to drugo odre|eno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili,
pod uslovima predvi|enim u idu}im ~lanovima, raskinuti ugovor prostom izja-
vom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima
pravo na naknadu {tete.
________________________
1. Ako du‘nik nije u mogu}nosti da u ispunjenju ugovora vjerovniku preda
odre|eni stan, mo‘e biti obvezan samo na naknadu nov~ane {tete u visini vrijednosti
stana po cijenama u vrijeme presu|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘itelj ustupio prvotu‘enom na privremeno
kori{}enje dvosoban stan povr{ine 70,58 m2 , u Ul. Borisa Kidri}a broj 41 b, I
sprat, s tim da mu privremeni korisnik stana vrati ustupljeni ili drugi odgovaraju}i
stan u roku dvije godine od dana prijema stana, da je prvotu‘eni predmetni stan rje{e-
njem od 27. 05. 1983. godine dodijelio na privremeno kori{}enje (dvije godine) svo-
me radniku drugotu‘enoj i da drugotu‘ena i danas koristi predmetni stan.
Na osnovu ovako utvr|enih ~injenica prvostepeni sud je zaklju~io da je drugotu‘e-
na na predmetnom stanu stekla pravo trajnog i nesmetanog kori{}enja stana i da je prvotu-
‘eni obavezan tu‘itelju predati u vlasni{tvo i posjed drugi odgovaraju}i stan.
Pogre{an je pravni zaklju~ak prvostepenog suda o obavezi prvotu‘enog da
vrati tu‘itelju drugi odgovaraju}i stan.
Stan koji je predmet ugovora o ustupanju na privremeno kori{}enje je indivi-
dualno odre|ena stvar. Drugi odgovaraju}i stan koji bi prvotu‘eni bio obavezan tu‘i-
telju predati je neodre|ena, a i neodrediva stvar.
Prema odredbi ~lana 124. Zakona o obligacionim odnosima, u dvostranim
ugovorima (a ugovor o ustupanju stana na privremeno kori{}enje mo‘e se smatrati
takvim ugovorom), kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana mo‘e, ako
nije {to drugo odre|eno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi|e-
nim odredbama ~lana 125. do 132. navedenog zakona, raskinuti ugovor prostom izja-
vom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima pravo
na naknadu {tete.
Kada nije mogu}e vratiti stvar koja je u izvr{enju ugovorne obaveze dana, ta-
da se obaveza vra}anja da bi se uspostavila restitucija onog stanja kakvo je bilo u
vrijeme izvr{enja ugovorne obaveze pretvara u nov~anu naknadu (ekvivalent).
U ovom slu~aju prvotu‘eni nije u mogu}nosti vratiti predmetni stan tu‘itelju,
pa njegova obaveza mo‘e glasiti samo na nov~anu naknadu i to uz izjavu tu‘itelja da
pravo vlasni{tva na predmetnom stanu prenosi na prvotu‘enog, {to bi se moralo kon-
statovati i izrekom presude. Dakle, kraj takvog stanja stvari tu‘itelj, na temelju ~lana
124. i 262. stav 2. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, ima pravo zahtijevati nakna-
du {tete koju je zbog neispunjenja obaveze prvotu‘enog pretrpio. Naknadu treba do-
suditi u visini tr‘i{ne vrijednosti predmetnog stana u vrijeme dono{enja prvostepene
presude, jer se jedino naknadom {tete u toj visini tu‘iteljeva materijalna situacija mo-
‘e dovesti u ono stanje u kakvom bi se nalazila da nije bilo propu{tanja prvotu‘enog
(~lan 190. ZOO).
2. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja dolazi do potpune restitucije
datog tijekom djelimi~nog ispunjenja, pa sud nije ovla{ten da naredi vra}anje samo
dijela prodatih i kupcu predatih stvari.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski sud je utvrdio da tu‘enik nije ispunio obvezu isplate cijene po
ugovoru i aneksu navedenim u presudi i pored vi{e opomena tu‘itelja, te usvaja zah-
tjev za raskid ugovora (sa aneksom) zbog neispunjenja od strane tu‘enika i tu‘enika
obvezuje da tu‘itelju vrati dio opreme koji odgovara nepla}enom dijelu cijene (uku-
pna cijena je iznosila ............ DEM, a tu‘enik nije platio ..... DEM), prema specifika-
ciji tu‘itelja. Ovakvu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbama ~lanka 124. do
132. Zakona o obveznim odnosima - ZOO.
Ovakvo stajali{te prvostupanjskog suda nije utemeljeno na pravilnoj primjeni
materijalnog prava, polaze}i od do sada utvr|enih ~injenica.
Ugovor se raskida zbog neispunjenja izjavom o{te}ene stranke, kada se ispu-
ne uvjeti regulirani odredbama ~lanaka 126. i 127. ZOO, a ne odlukom suda, pa je
prvostupanjski sud u ovom slu~aju, ukoliko je utvrdio da su uvjeti ispunjeni, presu-
dom trebao samo konstatirati da je ugovor prestao raskidom (~lanak 124. ZOO).
Raskidom ugovora zbog neispunjenja prestaje pravni temelj posjedovanja da-
tog u ispunjenju ugovora i to ex tunc, te je svaka strana ovla{tena zahtjevati vra}anje
datog, {to u konkretnom slu~aju, obzirom da je tu‘itelj predao predmet prodaje, a tu-
‘eni isplatio prete‘it dio cijene, zna~i da se uzajamna vra}anja vr{e po pravilima za
ispunjenje dvostranih ugovora (~lanak 132. stavak 3. ZOO). Ovdje to zna~i da tu‘i-
telj ima pravo na povrat prodate i isporu~ene opreme, ali se tu‘enik ovom zahtjevu
mo‘e usprotiviti isticanjem prigovora utemeljenog na ~lanku 122. stavak 1. ZOO. da
odbija vra}anje dok tu‘itelj ne ispuni ili izrazi spremnost da istovremeno ispuni svoju
obvezu vra}anja cijene.
Kod navedenih pravnih propisa i izjave tu‘enika, prvostupanjski sud nije mo-
gao nalo‘iti reducirano vra}anje (samo dijela opreme), ne nala‘u}i tu‘itelju da vrati
primljeni nov~ani iznos, ~ime ustvari ugovor ne raskida, kako se izrazio u prvom
stavku izreke presude, ve} ga preobrazuje u ugovor o prodaji dijela opreme za cijenu
od ....... DEM (koliko je tu‘enik i isplatio na ime cijene, a u ispunjenju ugovora).
Kada bi i bila pravno dopu{tena samo djelimi~na restitucija u slu~aju raskida
ugovora, nisu utvr|ene ~injenice iz kojih bi slijedilo da je takva restitucija mogu}a u
ovom sporu. Tu‘itelj je prodao tu‘eniku (uz zadr‘avanje prava vlasni{tva do isplate
cijene) digitalnu RR (ML) opremu, uz obvezu da je isporu~i po izra|enom projektu i
montira, te pusti u rad. Iz specifikacije opreme prilo‘ene ugovoru proisti~e da se radi
o digitalnom RR ure|aju, te antenama i priboru, sastavljenim od niza pojedina~nih
dijelova, tako da nakon monta‘e ova oprema predstavlja digitalnu telefonsku centra-
lu. Obzirom na ovakvu transformaciju isporu~ene opreme i svrhu uporabe, mora se
utvrditi da li se radi, nakon njenog montiranja, o novoj stvari, u kojoj su dijelovi
opreme samo sustavni dijelovi stvari, koji se bez suglasnosti stranaka ne mogu odva-
jati i mijenjati vlasni~ki status.
3. Raskid ugovora zbog neispunjenja realizuje se u odre|enim radnjama po-
vjerioca u zavisnosti od toga da li rok ispunjenja obaveze predstavlja bitan elemenat
ugovora ili nema takvo zna~enje.
Iz obrazlo‘enja:
Do raskida dvostrano obaveznog ugovora zbog neispunjenja mo‘e do}i kad
jedna ugovorna strana ne ispuni svoju ugovornu obavezu. Druga strana mo‘e, ako ni-
je {ta drugo predvi|eno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi|e-
nim u ~l. 125. 132. ZOO raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne
nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima pravo na naknadu {tete. Tako to
propisuje ~l. 124. ZOO. Radi se, dakle, o jednom od na~ina prestanka obaveznih
ugovora i to o jednostranom raskidu, za razliku od npr. sporazumnog raskida ugovo-
ra. Pod jednostranim raskidom podrazumijeva se zakonom ili voljom ugovornih
strana predvi|ena mogu}nost prestanka, ina~e valjanog obaveznog ugovora, njego-
vim jednostranim raskidanjem bez pristanka druge strane.
Raskid ugovora zbog neispunjenja realizuje se odre|enim radnjama povjeri-
oca u zavisnosti od toga da li rok ispunjenja obaveze predstavlja bitan elemenat ugo-
vora (~l. 125. ZOO) ili nema takvo zna~enje (~l. 124. i sl. ZOO). Jedna od osnovnih
pretpostavki za pravno valjano jednostrano raskidanje ugovora zbog neispunjenja ka-
da ispunjenje o roku ne predstavlja bitan sastojak ugovora je: da je realizacija jednos-
tranog raskida ugovora izvr{ena na pravno valjan na~in, a takav je izvansudski raskid
ugovora zbog neispunjenja ili kako zakon ka‘e prostom izjavom povjerioca datom
du‘niku da raskida ugovor (~l. 124. ZOO). To saop{tenje mo‘e biti izvr{eno pisme-
no, usmeno ili konkludentnim radnjama bez odlaganja (~l. 28. i 130. ZOO) i da u slu-
~ajevima kada to zakon propisuje du‘niku ostavi primjerak naknadni rok za ispunje-
nje (~l. 125. st. 2. ZOO). Kada je u pitanju ugovor sa fiksnim rokom, odnosno kad
ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak ugovora (za postoja-
nje fiksne pogodbe strane moraju jasno izraziti volju da posao smatraju fiksnim) ili
kad je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla,
ugovor se raskida po samom zakonu i za raskid nije potrebna bilo kakva radnja ni
povjerioca ni du‘nika (~l. 125. st. 1. i 4. ZOO).
U konkretnom slu~aju ni‘estepene presude ne sadr‘e obrazlo‘enje iz koga bi
se moglo vidjeti da li je predmetni ugovor raskinut pod nekim od uslova predvi|enih
u ~lanu 125. 129. ZOO. ( prostom izjavom na pravno valjan na~in zbog skrivlje-
nog pona{anja tu‘enog odbijanjem da izvr{i ugovor ili po samom zakonu zbog
toga {to tu‘eni nije izvr{io svoju obavezu u roku kojije odre|en ugovorom, odnosno
u roku koji po prirodi posla ~ini bitan sastojak ugovora) ili pod nekim od drugih uslo-
va kao npr. sporazumni dvostrani raskid ugovora ili zbog promijenjenih okolnosti i
sl. Ni‘estepeni sudovi prilikom dono{enja pobijanih odluka nisu imali u vidu ova
pravila materijalnog prava, tako da odlu~ne ~injenice za pravilan zaklju~ak o spor-
nom pitanju (da li je raskinut sporni ugovor i ako jeste kada i na koji na~in) nisu ut-
vr|ene. Pozivanje ni‘estepenih sudova na odredbu iz ~lana 124. ZOO, kao osnov po
kome je raskinut ovaj ugovor ne mo‘e se prihvatiti jer je u ovom ~lanu sadr‘ano sa-
mo op{te pravilo o pravima povjerioca u dvostrano obaveznom ugovoru, kad du-
‘nik ne ispuni svoju obavezu.
U odredbi ~lana 132. ZOO sadr‘ano je pravilo o pravnim posljedicama raski-
da ugovora zbog neizvr{enja. Raskidanjem ugovora obje strane su oslobo|ene svojih
ugovornih obaveza, pa ni jedna ne mo‘e tra‘iti ispunjenje, jer za to vi{e nema pravne
osnove (ugovora). Ako je ugovor izvr{ila jedna ugovorna strana, pa do|e do raskida-
nja ugovora, ima pravo da joj se vrati ono {to je dala slu~aj tzv. jednostrane restitu-
cije (~l. 132. st. 2 ZOO), a ako se vra}a primljeni novac, ugovorna strana je du‘na is-
platiti zatezne kamate (~l. 277. 279. ZOO) po~ev{i od dana kada je isplatu primila
(~l. 132. st. 5. ZOO) bez obzira da ili je odgovorna za neispunjenje obaveze. Ovo
pravilo va‘i samo pod pretpostavkom da je ugovor raskinut pod nekim od uslova pre-
dvi|enim u ~lanu 125. 129. ZOO.
Me|utim, ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kada je ugovor
poni{ten, zatezna kamata pla}a se po odredbi ~lana 214. ZOO. Ni‘estepeni sudovi,
kako je to naprijed re~eno,nisu utvrdili da li je kada i pod kojim uslovima raskinut
predmetni ugovor, usljed ~ega se za sada ne mo‘e prihvatiti zaklju~ak ni‘estepenih
sudova da je tu‘eni du‘an platiti tu‘iocu na vra}eni novac zateznu kamatu od dana
kada je primio svaku pojedina~nu isplatu koju mu je tu‘ilac, kao predujam, dao na
ra~un svoje, ugovorom, preuzete obaveze.
Raskidanjem ugovora, kako je navedeno, stranke su oslobo|ene svojih ugo-
vornih obaveza. Strana koja nije kriva ima pravo na naknadu {tete ukoliko su ispu-
njeni uslovi za tu naknadu.
Me|u strankama nije sporno da je tu‘ilac po nalogu tu‘enog u tri navrata slao
autocisterne u Prahovo, ~iji broj tu‘eni nije osporio, radi utakanja goriva, da su one
bezuspje{no ~ekale po tri dana na utovar, da su se svaki put prazne vra}ale i da je tu-
‘ilac prije pokretanja parnice ispostavio tu‘enom ra~un i obra~un tro{kova koje je
imao anga‘ovanjem ovih autocisterni. Prema tome, nesporno je da je tu‘ilac imao
odre|ene izdatke po navedenom osnovu, ali je sporno u kom obimu je te izdatke
imao, odnosno koje izdatke je tu‘eni du‘an nadoknaditi tu‘iocu po ovom osnovu i u
kojoj visini.
Oba ni‘estepena suda visinu iznosa naknade za navedeni vid {tete odre|uje
na osnovu ispostavljenog ra~una tu‘enom od strane tu‘ioca koji je utemeljen na
odredbama tu‘io~eve odluke o visini naknade za prevoz te~nih goriva u drumskom
saobra}aju od 6. 9. 1993. godine, ~iju je visinu osporio tu‘eni.
Ovo stanovi{te ni‘estepenih sudova nije pravilno.
Cijena prevoza po kilometru i kalkulacija vrijednosti auto dana za vrijeme ~e-
kanja na ugovor goriva, sadr‘ana u navedenoj odluci (u pitanju je jednostran akt tu‘i-
oca), po ocjeni ovog revizijskog suda, je isprava u smislu gra|anskog prava i pred-
stavlja dokazno sredstvo i osnovu za utvr|enje visine naknade za ovaj vid {tete. Me-
|utim, ako je tu‘eni osporio u cijelosti, a {to je ovdje slu~aj, sud je du‘an drugim do-
kaznim sredstvima (pa i vje{ta~enjem) utvrditi istinitost sadr‘aja takvih kalkulacija
po ~l. 7. Zakona o parni~nom postupku. Ni‘estepeni sudovi sa ovog aspekta nisu po-
smatrali stvar, niti su u ovom pravcu utvrdili potrebne ~injenice.
(Vs RS, Rev. 74/97, od 25. 12. 1997. Bilten 1/1999 55)
4. Kad prema ugovoru o prodaji jedna ugovorna strana treba ispuniti svoju
obvezu (prikupljanje dokurnentacije za uknji‘bu) tek po{to druga strana ispuni svoju
(isplata cijene), tada je u slu~aju da ni jedna od njih nije ispunila obvezu za neispu-
njenje ugovora kriva ona strana koja je svoju obvezu trebala prvo ispuniti.
5. Kad je prodavatelj preuzeo ugovornu obvezu omogu}iti kupcima uknji‘bu
na kupljenoj zemlji{noj ~estici odre|ene povr{ine, on svoju obvezu nije ispunio time
{to je omogu}io uknji‘bu na ~estici manje povr{ine.
Kako dakle tu‘itelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, te nije omogu}io tu-
‘enicima uknji‘bu vlasni{tva na ~estici koja je bila predmet prodaje, a budu}i da su
tu‘enici bili du‘ni ispuniti svoju obvezu pla}anja ostatka kupovne cijene, to ne posto-
je uvjeti koji bi tu‘itelju davali pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja na temelju
odredaba ~l. 124. do 128. ZOO.
(Vs RH, Rev. 550/95 od 11. 2. 1999. - Izbor oduka 2/1999 26)
6. Sama strana koja je izvr{ila svoje ugovorne obaveze u ugovorenom roku
ima pravo na raskid ugovora.
(Vs S, broj Prev. 13/00 i Pzz. 1/00. Bilten 3/2000)
7. Pravo izjaviti da raskida ugovor pripada onoj ugovornoj strani koja je ispu-
nila svoju ugovornu obvezu, a ne onoj koja to nije u~inila.
(Vts RH, I P‘. 2834/93 od 22. 3. 1994. - Praxis 2 30)
8. Kupac koji je platio kupovnu cijenu unaprijed, u situaciji kad prodavatelj
nije isporu~io robu izjavljuju}i da to vi{e i nije mogu}e, ima pravo izjaviti da raskida
ugovor i zahtijevati da mu prodavatelj vrati kupovnu cijenu.
(Vts RH, V P‘. 1567/94 od 10. 5. 1994. - Praxis 2 30)
9. Naru~itelj nema pravo raskinuti ugovor zbog nedostatka djela ako pretho-
dno nije zahtijevao od izvo|a~a da nedostatak ukloni, osim u slu~aju kad obavljeni
posao ima takav nedostatak koji ga ~ini neupotrebljivim.
(Vts RH, P‘. 2043/93, od 8. 3. 1994. - Praxis 2 31)
10. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 179/00, od 29. 5. 2001, citiranu u sudskoj
11. Osnovano tu‘ilac u tu‘bi potra‘uje naknadu {tete zbog raskida ugovora
po kome tu‘eni nije platio na ugovoreni na~in du‘ni iznos u odre|enom roku i pored
poziva tu‘ioca da to u~ini.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom obavezan je tu‘eni da tu‘iocu plati iznos od
KM sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate. Predmet spora je potra‘i-
vanje cijene za isporu~enu robu. Nesporno je da su stranke tokom 1997. godine bile
u poslovnom odnosu, da su iste ugovorile kompenzacioni posao kojim je utvr|en na-
~in pla}anja po sistemu roba za robu. Tako|e nije sporno da je tu‘ilac u decembru
1997. godine isporu~io robu u vrijednosti od KM a da tu‘eni nije svoju obavezu
pla}anja ispunio na ugovoreni na~in isporukom druge vrste robe u koli~ini koja od-
govara protuvrijednosti primljene robe. Sporno je da li tu‘ilac s obzirom na ugovore-
ni na~in pla}anja ima pravo da od tu‘enog zahtijeva isplatu nov~ane protuvrijednosti
isporu~ene robe sa zakonskom zateznom kamatom. Prvostepeni sud je pravilno pos-
tupio udovoljiv{i zahtjevu tu‘ioca. @albeni navodi tu‘enog su neosnovani. Naime, u
situaciji kada robu preuzetu po osnovu navedenog ugovora tu‘eni nije platio na ugo-
voreni na~in u odre|enom roku i pored poziva od strane tu‘ioca da to u~ini, osnova-
no tu‘ilac u smislu ~lana 124., 126. i 132. ZOO potra‘uje sporni iznos na ime nakna-
de {tete po osnovu raskida ugovora zbog neispunjenja ugovorne obaveze od strane
tu‘enog.
(Ks u Sarajevu - Bilten sp KsS 2/2001., str. 20)
12. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvi|enom roku, a ne radi se
o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako ‘eli da ugovor raskine, dati du‘niku
primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspje{no protekne i taj rok, smatra se
da je ugovor raskinut shodno ~lanu 124. i 126. ZOO.
13. Predmet lizinga predstavlja ta~no utvr|enu nezamjenljivu stvar koja se istekom
roka vra}a sa umanjenom vrijedno{}u usljed amortizacije. Prevashodni cilj korisnika lizin-
ga je da stvar ekonomski iskori{{ava, a ne da na njoj stekne svojinu. Pored ugovorne kla-
uzule o opciji kupoprodaje koja podrazumijeva potpuno izvr{enje obaveze korisnika lizin-
ga, kada je dogovorena i kaznena klauzula po kojoj u slu~aju docnje korisnika sa pla}a-
njem makar jedne rate, tada davalac lizinga sti~e pravo na raskid ugovora i povra}aj pre-
dmeta lizinga u slu~aju ispunjena uslova iz kaznene klauzule.
14. Kada tu‘eni nije izvr{io svoju obavezu iz ugovora o lizingu da kao zaku-
pac plati dospjele rate za preuzeta sredstva ({lepere), a mogu}nost raskida iz ovih ra-
zloga je predvi|ena ugovorom, tada su ispunjeni uslovi za raskid ugovora o lizingu
saglasno propisu iz ~lana 124. TOO.
16. Ne mo‘e se raskinuti ugovor o prodaji stoga {to je kupac svojevoljno za-
posio predmet prodaje prije roka za predaju utvr|enog ugovorom.
17. Kada je primalac fran{izinga ugovorom prihvatio sasvim odre|ene obave-
ze (isplata, zarada preuzetih radnika i dr.) pa takvu obavezu ne ispuni, stekli su se
uslovi za raskid ugovora prije isteka ugovorenog roka trajanja.
18. Kada se tra‘i raskid ugovora zbog neisplate kupoprodajne cijene za ispo-
ru~enu robu, prvostepeni sud nije du‘an utvr|ivati krivicu za raskid jer je pravo tu‘i-
oca po ~lanu 124. ZOO da bira da li }e tra‘iti raskid ugovora i povra}aj robe po ~lanu
132. ZOO ili ispunjenje ugovora isplatom kupoprodajne cijene.
(Vs S, broj Prev. 44/95, od 8. 2. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
19. Kad vjerovnik ne mo‘e tra‘iti ispunjenje ugovora po isteku zastarnog ro-
ka, ne mo‘e tra‘iti niti raskid ugovora zbog neispunjenja.
Iz obrazlo‘enja:
"Me|u strankama je sporno da li su se ispunili uvjeti za raskid ugovora o ku-
poprodaji predmetne nekretnine od 2.III.1968.g., kojim je tu‘itelj prodao a tu‘eni ku-
pili predmetnu nekretninu, a koji raskid tra‘i tu‘itelj, i drugo, da li je osnovan zahtjev
tu‘enih za utvr|enje prava suvlasni{tva predmetne nekretnine u 1/4 dijela svakom.
Budu}i da su tu‘eni u pogledu osnovanosti zahtjeva tu‘itelja istakli prigovor zastare,
odgovor na sporno pitanje raskida ugovora, koji je zahtjev postavio tu‘itelj, ni‘i su-
dovi su tra‘ili u odredbi ~l. 14. Zakona o zastari potra‘ivanja ("Slu‘beni list SFRJ",
br. 40/53 i 57/54 - dalje: ZZP). U ovom slu~aju ni‘i sudovi pravilno su primijenili
materijalno pravo kada su odbili tu‘beni zahtjev za raskid ugovora o kupnji, jer je do
podno{enja tu‘be istekao op}i zastarni rok zastare potra‘ivanja iz ~l. 14. ZZP. Ovo
zbog toga jer je ugovor zaklju~en 2.III.1968., a tu‘ba za raskid zbog neispunjenja ob-
veze iz ugovora podnesena je 24.IV.1984.g., {to zna~i po isteku 10-godi{njeg roka
zastare potra‘ivanja iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme zaklju~enja ugovora.
Zbog toga, i po stajali{tu ovoga revizijskog suda, vjerovnik ne mo‘e tra‘iti ispunje-
nje ugovora po isteku zastarnog roka, kada takav prigovor istakne du‘nik, ne mo‘e
tra‘iti ni raskid ugovora zbog neispunjenja." NAPOMENA: Vidi sada ~lanak 371.
Zakona o obveznim odnosima.
20. Prodavac ne mo‘e zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja ako ku-
pac nije platio u ostavljenom roku zahtijevanu razliku u cijeni, nastalu zbog promije-
njenih okolnosti, sve dok visina te obaveze ne bude izme|u ugovornih stranaka spo-
razumno utvr|ena.
21. Kad ugovor nije ostvaren jer jedna strana nije ispunila svoju obvezu, pra-
va druge strane prosu|uju se prema odredbama o raskidanju ugovora zbog neispunje-
nja, a ne prema odredbama o nemogu}nosti ispunjenja.
(Vs H, Rev. 600/85, od 14. 5. 1985. Informator, broj, broj 3361)
22. U naknadu {tete prouzrokovane neispunjenjem ugovora ura~unava se za-
tezna kamata na vra}eni iznos novca o{te}enom (~lanovi 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO).
(Zaklju~ak savjetovanja gra|anskih i gra|ansko-privrednih odjeljenja biv{ih
vrhovnih sudova, Subotica 24. i 25. 10. 1990. Bilten Vs BiH 4/90 139)
23. Time {to je prodavac samoinicijativno vratio kupcu primljeni iznos kupo-
vne cijene, nije sporazumno raskinut ugovor o prodaji, pa i kada kupac nije polo‘io
iznos cijene u sudski depozit, ako iz kup~evog pona{anja proizilazi da ostaje pri ugo-
voru.
24. Prodavac je du‘an da isporu~i kupcu pla}enu robu: na ovu obavezu je bez
uticaja ~injenica da je za vrijeme docnje prodavca utvr|ena i odobrena ve}a cijena
predmetne robe.
25. Ne gubi pravnu snagu ugovor o raskidu ugovora o kori{tenju stana zbog
okolnosti da su stvari dotada{njeg nosioca stanarskog prava nasilno izba~ena iz stana
nakon zaklju~enog ugovora.
26. Postoji razlog za raskid ugovora o zakupu stana ako zakupac zaostane sa
pla}anjem zakupnine.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ena je u toku 1978. godine, sa prednicom tu‘ioca zaklju~ila ugovor o zakupu
stana. Tu‘ioci, nasljednici zakupodavca dostavili su tu‘enoj prijedlog za pove}anje zaku-
pnine ali je ona odbila da plati i ranije ugovorenu zakupninu. Stoga su se stekli uslovi za
raskid ugovora o zakupu stana zbog neispunjenja obaveze pla}anja zakupnine u skladu sa
odredbom ~lana 61. u vezi sa ~lanom 44. stav 1. ta~ka 3. Zakona o stambenim odnosima
( Slu‘beni list SRBiH , broj 14/84. pre~i{}eni tekst), budu}i je tu‘ena zakupninu prestala
da pla}a po~ev od novembra 1984. godine, a tu‘ioci su tu‘bu radi raskida ugovora o zaku-
pu stana predali dana 26. avgusta 1985. godine, dakle po proteku tromjese~nog roka od
momenta prestanka pla}anja zakupnine.
27. Ugovor o djelu zbog djelimi~nog neispunjenja obaveze izvo|a~a, mo‘e se
po zahtjevu naru~ioca raskinuti u dijelu u kome nije izvr{en, uz obavezu naknade {te-
te.
25)
28. Stranke mogu ugovorom isklju~iti pravilo o istovremenom ispunjenju ~i-
nidbi iz ugovora, i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovor-
na strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za
ispunjenje.
o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako ‘eli da ugovor raskine dati du‘niku
da je ugovor raskinut.
30. Nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora o kupoprodaji robe po zahtjevu
tu‘ioca, kao prodavca isporu~ioca, kada je u prethodnoj parnici pravosna‘no utvr|e-
na obaveza prodavca (ovdje tu‘ioca) da izvr{i ugovor i isporu~i robu.
Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora
^lan 125.
(1) Kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak
ugovora, pa du‘nik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom
zakonu.
(2) Ali, povjerilac mo‘e odr‘ati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez
odlaganja, obavijesti du‘nika da zahtijeva ispunjenje ugovora.
(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom
roku, mo‘e izjaviti da raskida ugovor.
(4) Ova pravila va‘e kako u slu~aju kad su ugovorne strane predvidjele
da }e se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odre|enom roku,
tako i onda kad je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bitan sastojak ugovo-
ra po prirodi posla.
________________________
1. Kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak (ele-
menat) ugovora pa du‘nik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po sa-
mom zakonu. Stranka koja je potpuno ili djelimi~no izvr{ila ugovor ima pravo zahti-
jevati da joj se vrati ono {to je dala, a strana koja vra}a novac du‘na je platiti zateznu
kamatu od dana kada je primila isplatu.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca da mu tu‘eni vrati iznos od
dinara koji je uplatio njegovom pravnom prethodniku na ime kupoprodaj-
ne cijene za gra|evinski materijal (beton i betonske proizvode).
Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju na osnovu koga su donesene prvostepe-
na i drugostepena presuda, proizilazi da je tu‘ilac sa pravnim prethodnikom tu‘ene
GP Obnova Kne‘evo, zaklju~io ugovor o prodaji gra|evinskog materijala (beton i
betonski proizvodi), da je tu‘ilac dana 3. 4. 1992. godine, preko Stambene zadruge
Progres iz Kne‘eva uplatio iznos od dinara, da je prethodnik tu‘enog 6.
4. 1992. godine, pod brojem 03 - 97/92 ispostavio fakturu tu‘iocu, da su ugovorne
stranke ugovorile rok od 30 dana za isporuku ugovorene robe, da se tu‘ilac obra}ao
prethodniku tu‘enog 20. 4. 1992, 4. 5. i 7. 5. 1992. godine za ispunjenje ugovora i da
sada{nja vrijednost gra|evinskog materijala, koja je bila predmet prodaje, iznosi
.. dinara.
Pravilno su ni‘estepeni sudovi primijenili materijalno pravo iz ~lana 124,
125. st. 1. i 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima Slu‘beni list SFRJ , br.
29/78 sa izmjenama i dopunama u broju 39/91, u daljem tekstu: ZOO), kada su usvo-
jili tu‘beni zahtjev jer su ni‘estepeni sudovi utvrdili da je raskid ugovora o prodaji
nastupio po zakonu, i obavezali tu‘enog da vrati nov~ani iznos primljen u izvr{enju
tu‘io~eve ugovorne obaveze pla}anja cijene za predmet prodaje.
Po odredbi ~lana 124. ZOO u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne
ispuni svoju obavezu, druga strana mo‘e, ako nije {ta drugo odre|eno, zahtijevati
ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi|enim u idu}im ~lanovima, raskinuti ugo-
vor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom
slu~aju ima pravo na naknadu {tete.
Prema odredbi ~lana 125.st. 1. ZOO, kad ispunjenje obaveze u odre|enom ro-
ku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa du‘nik ne ispuni obavezu u tom roku, ugo-
vor se raskida po samom zakonu.
U ovom konkretnom slu~aju ni‘estepeni sudovi su pravilno utvrdili da su
ugovorne stranke ugovorile ispunjenje obaveze u fiksnom roku od 30 dana od dana
ispostavljanja fakture od 6. 4. 1992. godine, koji je bitan sastojak ugovora o prodaji, i
istekom ovog roka 6. 5. 1992. godine po zakonu je nastupio raskid ugovora, pa stoga
je pravilan pravni zaklju~ak ni‘estepenih sudova da tu‘iocu, kao kupcu, pripada pra-
vo da u smislu odredbe ~lana 132. stav 2. ZOO tra‘i povra}aj onoga {to je dao tu‘e-
nom, kao prodavcu u izvr{enju svoje ugovorne obaveze pla}anja cijene.
Kako su ni‘estepeni sudovi utvrdili da je tu‘ilac platio ugovorenu cijenu koja
je predmet ugovora o prodaji, a me|u parni~nim strankama nesporna je visina tu‘be-
nog zahtjeva koja se odnosi na vrijednost gra|vinskog materijala koji je bio predmet
ugovora o prodaji prema cijenama u vrijeme dono{enja prvostepene presude, koju tu-
‘eni u toku postupka nije osporavao, to je pravilna odluka ni‘estepenih sudova kada
su tu‘enog obavezali da plati nov~ani iznosi od dinara sa zakonskom ka-
matom po~ev od dono{enja prvostepene presude 15. 5. 1997. godine pa do isplate.
2. Obzirom na strogu zakonsku sankciju raskida fiksnog ugovora zbog nei-
spunjenja, volja stranaka da zaklju~e takav ugovor mora biti izra‘ena nedvosmisleno:
bilo da je ispunjenje u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla ili da
je ugovoreno da }e se ugovor smatrati raskinut ako ne bude ispunjen u odre|enom
roku (~lan 125. stav 4. ZOO).
3. Stranke moraju izri~ito ugovoriti da je rije~ o fiksnom poslu iako je fiksni
rok bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
Prema ~l. 125. st. 1. ZO0 kad ispunjenje obveze u odre|enom roku predstav-
lja bitan sastojak ugovora, a du‘nik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida
po samom zakonu. Da bi bila rije~ o fiksnom poslu, u ugovoru mora biti odre|eno da
je to bila volja ugovornih strana, osim ako je ispunjenje ugovora u odre|enom roku
bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Priroda konkretnog posla (prodaja sportskih
papu~a) ne upu}uje na to da je rok isporuke sam po sebi bitan sastojak ugovora. Pre-
ostaje dakle da se analizom ugovornih odredbi utvrdi jesu li ugovorne strane predvi-
djele rok isporuke kao bitan sastojak ugovora. Ugovor o prodaji od 22. 03. 1990. po-
sve sigurno nije fiksni pravni posao. U ~l. 4. toga ugovora odre|eno je: Rok isporu-
ke predmetne robe je 15 dana po otvaranju akreditiva . Kada bi tako ugovoreni rok
bio bitan sastojak ugovora, onda bi zapravo svi pravni poslovi u kojima je odre|en
rok ispunjenja bili fiksni pravni poslovi, pa ne bi ni trebala izjava o raskidu i ostav-
ljanju naknadnog primjerenog roka za ispunjenje. Iz ugovora me|utim mora biti vi-
dljivo, pa ne moraju biti upotrijebljene i takve rije~i iz kojih se to mo‘e zaklju~iti, da
je volja ugovornih strana bila da se obveza mora ispuniti u to~no ugovorenom roku
(npr. fiksno 15 dana nakon otvaranja akreditiva ili kasatomom klauzulom da }e se
ugovor o suprotnom smatrati raskinutim).
(Vts RH, P‘. 1557/95, od 13. 2. 1996. - Zbirka 4 23)
4. Odredbe ~l. 125. st. 1. ZOO odnose se na fiksni ugovor, gdje neispunje-
njem ugovora o roku nastupa raskid ugovora po samom zakonu. Kako je ugovor
prestao da postoji samom ~injenicom neispunjenja obaveze (isplata kupoprodajne ci-
jene), to nije potrebno dati naknadni rok.
Odredbe st. 2. i 3. ~lana 125. ZOO, koje govore o razumnom roku, predstav-
ljaju mogu}nost povjerioca da odr‘i ugovor na snazi.
5. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elemen-
tom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izri~ito ugovoren.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbama iz ~lana 125. u vezi sa ~lanom 26. Zakona o obligacionim
odnosima, da bi se ugovoreni termini ispunjenja neke ugovorne obaveze, koja se ina-
~e prema vrsti ugovora ne smatra njegovim bitnim elementom (u konkretnom slu~aju
radi se o kupoprodajnom ugovoru, pa su njegovi bitni elementi samo predmet i cije-
na), mogao smatrati tako|e bitnim elementom potrebno je da stranke na nedvosmi-
slen na~in obostrano izraze saglasnu volju o tome da ispunjenje obaveze jedne od
njih (u ovom slu~aju pla}anje cijene) u odre|enom roku predstavlja bitan elemenat
ugovora, {to zna~i da takvu klauzulu izri~ito unesu u pismenu ispravu ugovora, ili u
protivnom da pru‘e odgovaraju}e dokaze da je me|u njima zaista bila postignuta
izri~ita i nedvosmislena saglasnost o tome.
6. Kad ispunjenje obveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak ugovo-
ra, a du‘nik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
(Vts RH, I P‘. 2838/93, od 22. 3. 1994. - Praxis 2 32)
7. Ugovorna strana koja tvrdi da je ispunila obvezu du‘na je to i dokazati.
Narud‘benica i ra~un nisu dokaz o ispunjenju obveze.
(Vts RH, P‘. 2401/94, od 14. 9. 1994. - Zbirka 3 - 25)
8. Kod ugovora o sukcesivnoj isporuci ambala‘e u precizno utvr|enim roko-
vima radi pakovanja sezonske robe, rok isporuke predstavlja bitan sastojak ugovora
po prirodi posla.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ugovora (zaklju~nice nedvosmisleni proizilazi da su ugovorne strane ugo-
vorile sukcesivnu isporuku slo‘ivih kutija i predvidjele kako rokove isporuke, tako i
vrstu i koli~ine slo‘ivih kutija koje je tu‘ilac kao prodavac bio du‘an sukcesivno
isporu~iti tu‘enome kao kupcu u roku od tri prva mjeseca 1984. godine, sa rokom ot-
preme od 20 dana. Iz ugovora i okolnosti posla, a u vrijeme zaklju~enja ugovora, tu-
‘iocu je moralo biti poznato da tu‘eni slo‘ive kutije kupuje za pakovanje sezonske
robe koju je planirao proizvesti u odre|enom roku i da tu‘eni ima interes za ispunje-
nje obaveza samo ako isporuka kutija bude izvr{ena ta~no o roku. Dakle, iz prirode
posla nesumnjivo je proizilazilo da je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bio bitan
sastojak ugovora i da se ugovor raskida samim neispunjenjem o roku (~lan 125. Za-
kona o obligacionim odnosima , ( Slu‘beni list SFRJ , br. 29/78, 39/85 i 46/85).
Me|u strankama nije sporno da je iz prvog mjeseca spornih slo‘ivih ku-
tija tu‘ilac isporu~io tu‘enom po otpremnici broj 344/84 od 15.3. 1984. godine, zaje-
dno sa isporukom kutija za tre}i mjesec, koje je tu‘eni odbio da primi, jer je radi pa-
kovanja ve} proizvedene sezonske robe morao kutije kupiti od drugog prodavca. Tu-
‘eni nije imao nikakvog interesa da primi isporuku spornih kutija van ugovorenog
roka, jer time nije ostvarivao cilj ugovora, pa je pravilno postupio kada je odbio pri-
jem spornih kutija i bez obzira na razloge zbog kojih tu‘ilac nije u ugovorenom roku
izvr{io isporuku.
9. Odredba ugovora da ispunjenje u roku predstavlja bitan sastojak ugovora
ne otklanja primjenu zakonske odredbe da se ugovor ne mo‘e raskinuti zbog neispu-
njenja neznatnog dijela obveze (~l. 131. ZO0).
(Vs H, Rev. 1941/83, od 28. 3. 1984. Psp 25 72)
10. Kada u roku u kome povjerilac mo‘e obavijestiti du‘nika da zahtijeva
ispunjenje fiksnog pravnog posla (ugovora), du‘nik preda mjenicu kao sredstvo
obezbje|enja pla}anja cijene iz ugovora, mo‘e se smatrati da je povjerilac odr‘ao
ugovor na snazi ukoliko je sa znanjem zastupnika povjerioca mjenica napla}ena o ro-
ku dospije}a.
11. Neispunjenjem obaveze u roku kod fiksnog pravnog posla, ugovor se
smatra raskinutim. Ne smatra se da je ugovor o djelu odr‘an na snazi time {to je zna-
tno iza isteka roka poslenik poslao naru~iocu djelimi~no ura|eni elaborat, a naru~ilac
pristao da plati dio cijene koji odgovara anga‘ovanju poslenika.
Iz obrazlo‘enja:
Ako je u ugovoru stranaka bio ugovoren rok ispunjenja obaveze tu‘ioca -
izvo|a~a radova kao bitan sastojak, tako da se radi o fiksnom pravnom poslu, ugovor
se smatra raskinutim u ~asu kada du‘nik padne u docnju (Op{ta uzansa za promet ro-
bom broj 225, koja se primjenjivala i kod ugovora o djelu, odnosno gra|enju izme|u
privredno-pravnih subjekata, u nedostatku pozitivnih propisa, u vrijeme zaklju~enja i
ispunjenja konkretnog ugovora, kojoj u cjelini odgovara ~lan 125. Zakona o obIigaci-
onim odnosima). U takvom slu~aju je ugovor mogao odr‘ati na snazi samo povjerilac
ako po isteku roka bez odlaganja obavijesti du‘nika da ugovor odr‘ava na snazi,
odnosno da zahtijeva ispunjenje ugovora. Neprihvatljiv bi bio stoga stav prvostepe-
nog suda da ugovor stranaka ipak nije raskinut po{to tu‘ena nije saop{tila tu‘iocu bez
odlaganja da ugovor raskida, te {to nije u razumnom roku tra‘ila ispunjenje ugovora.
U konkretnom slu~aju ne bi se moglo smatrati da je ugovor odr‘an na snazi
time {to tu‘ena nije vratila elaborat koji joj je znatno po isteku roka iz ugovora po-
slao tu‘ilac, a koji ne predstavlja cjelovit rad naru~en ugovorom, tim prije {to tu‘ena
u dopisu upu}enom tu‘iocu kratko po prijemu elaborata, izvje{tava tu‘ioca da ne}e
isplatiti cijenu iz III privremene situacije, a poziva tu‘ioca na dogovor o cijeni za
izradu primljenog dijela elaborata (ovim tu‘ena izra‘ava uvjerenje da je ugovor ras-
kinut, a spremna je da naknadu za dio obavljenog rada u mjeri u kojoj joj takav rad
koristi).
12. Ispunjenje obveze u odre|enom roku bitan je sastojak ugovora ako su
stranke tako ugovorile ili ako to proizilazi iz prirode posla.
Nema osnove, na temelju rezultata provedenog postupka, zaklju~ivati da je u
ovom slu~aju isplata kupovnine u roku bitan sastojak ugovora ~ije neispunjenje ima
kao posljedicu raskid ugovora jer to stranke nisu ugovorom izri~ito predvidjele niti
priroda sklopljenog posla na to upu}uje. U pogledu raskida spornog ugovora o~ito
nema mjesta da se primijeni odredba ~l. 125. Z00, dok tu‘iteljica ne upu}uje na to da
bi postojale pretpostavke za raskid ugovora na temelju odredbe ~l. 126. Z00 koja ure-
|uje raskid ugovora u kojem ispunjenje o roku nije bitan sastojak ugovora.
(Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. Psp 43/70)
13. Kada ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak
ugovora ( va‘i opcija do ), a du‘nik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raski-
da po samom zakonu.
(Vs S, broj Prev. 605/95, - Bilten 2/1996)
14. S obzirom na strogu zakonsku sankciju raskidanja fiksnog ugovora zbog
neispunjenja, volja stranaka da zaklju~e takav ugovor mora biti izra‘ena nedvosmi-
sleno: bilo da je ispunjenje u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla
ili da je ugovoreno da }e se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odre-
|enom roku.
15. Ugovor o pru‘anju ugostiteljskih usluga |a~koj ekskurziji raskida se po
samom zakonu, ako prostorije ugostiteljske organizacije nisu pripremljene za smje-
{taj u~esnika ekskurzije u ugovoreno vrijeme.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud pravilno utvr|uje da tu‘ilac nije izvr{io ugovornu obavezu
odgovaraju}im smje{tajem u~enika i profesora, jer prostorije u kojima je ponu|en
smje{taj u~enika i profesora su bile svje‘e okre~ene i lakirane, u njima su zate~ene
kante sa kre~om i molerske ljestve, dok je u ostalim prostorijama vr{eno spremanje i
izno{enje namje{taja. Prvostepeni sud pravilno zaklju~uje da tu‘ilac nije ponudio od-
govaraju}i smje{taj i da je to razlog za raskid ugovora krivnjom tu‘ioca.
S obzirom na karakter ovog ugovora, do raskida dolazi po samom zakonu, jer
je uredno ispunjenje obaveze ugostitelja u ugovoreno vrijeme bitan sastojak ugovora
po prirodi posla, a izjavu da ugovor raskida ovla{teno je bilo da da lice koje je pre-
dvodilo u~eni~ku ekskurziju (~lan 125. Zakona o obligacionim odnosima).
(Vs BiH, P‘. 421/88. od 31. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 61)
Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora

^lan 126.
(1) Kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku nije bitni sastojak ugovo-
ra, du‘nik zadr‘ava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povje-
rilac da zahtijeva njeno ispunjenje.
(2) Ali, ako povjerilac ‘eli raskinuti ugovor, mora ostaviti du‘niku pri-
mjeren naknadni rok za ispunjenje.
(3) Ako du‘nik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste po-
sljedice kao i u slu~aju kad je rok bitni sastojak ugovora.
________________________
1. Pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja prestaje nakon {to
zastari neizmireno potra‘ivanje iz ugovora, pa se ne mo‘e zahtijevati ni restitucija
datog po ugovoru.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud prihvata implicite izra‘en stav u obrazlo‘enju prvostepene presude
da se gubi pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja (~l. 124. i 126. Zakona o obli-
gacionim odnosima), ukoliko se ugovor ne raskida po samom zakonu (~lan 125.
ZOO), ako izjava o raskidu nije data prije nastupa zastarjelosti prava da se zahtjeva
ispunjenje ugovora. Druga~iji stav bi omogu}io izigravanje prinudnih normi o zastari
potra‘ivanja. Raskid ugovora jednostranom izjavom, ako se ne radi o fiksnom roku
za ispunjenje obaveze, mo‘e da uslijedi samo nakon {to povjerilac pozove du‘nika
da ispuni svoju obavezu, ostavljaju}i mu zato, u pravilu, primjeren naknadni rok za
ispunjenje obaveze - ~l. 126, 127. i 128. ZOO. Kada zastari pravo da zahtijeva ispu-
njenje ugovora, obligacija se pretvara u naturalnu i povjerilac gubi pravo da zahtijeva
njeno ispunjenje prinudnim putem, {to zna~i da ne mo‘e ni da prisiljava du‘nika na
ispunjenje prijetnjom da }e jednostrano raskinuti ugovor. Kako je dato po ugovoru,
nakon {to prestane mogu}nost njegovog raskida zbog neispunjenja, primljeno po va-
ljanom pravnom osnovu (ugovoru koji nije prestao ex tunc), ne mo‘e se tra‘iti vra}a-
nje datog, ne samo pozivom na odredbe ~lana 132. stav 2. ZOO, ve} ni po osnovu iz
~lana 210. ZOO.
2. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvi|enom roku, a ne radi se o
fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako ‘eli da ugovor raskine, dati du‘niku
da je ugovor raskinut shodno ~lanu 124. i 126. ZOO.
3. Raskid ugovora stranke se osloba|aju svojih ugovornih obaveza, ali ako je
jedna strana izvr{ila ugovor ima pravo da joj se vrati ovo {to je dala.
4. Kad ispunjenje u roku nije bitni sastojak ugovora a du‘nik ne ispuni obve-
zu u naknadnom roku, ugovor se rasida po samom zakonu kao i u slu~aju kad je rok
bitan sastojak ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Nije osnovan revizijski prigovor pogre{ne primjene materijalnog prava, jer
su po ocjeni ovog revizijskog suda ni‘estupanjski sudovi pravilno primijenili materi-
jalno pravo kada je nalo‘eno tu‘eniku da isplati tu‘itelju 2.200 DEM u protuvrije-
dnosti kuna prema te~aju na dan isplate. U postupku je, naime, utvr|eno da je tu‘itelj
sa pravnim prednikom tu‘enika po ugovorima na dan 7.VII. i 15.VII.1990. g. ugovo-
rio obvezu tu‘enika da mu izradi telefonsku instalaciju i da mu ukop~a telefonski
aparat na javnu PTT mre‘u i to najkasnije do 31.XII.1993. g., uz obvezu da mu ispla-
ti dinarsku protuvrijednost od 2.200 DEM, koju je uredno tu‘itelj ispunio, a da tu‘e-
nik svoju obvezu nije ispunio niti u naknadno utana~enom roku tijekom cijelog mje-
seca sije~nja 1994. g., pa da je tako ugovor me|u strankama raskinut temeljem ~l.
126. st. 3. Zakona o obveznim odnosima."
(Vs RH, Rev. 1575/95, od 24. 9. 1998. Izbor odluka 1/1999 27/116 i Gp,
broj 5/00)
5. Primjerenost naknadnog roka za ispunjenje obaveze isplate cijene odre|uje
se prema du‘ini ugovorenog roka za ispunjenje te obaveze i vremenu docnje od iste-
ke ugovorenog roka do odre|ivanja naknadnog roka.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je prihvatio ugovornu odredbu kojom se obavezao da dio cijene plati
u roku od 7 dana od dana prijema aneksa, pod prijetnjom raskida ugovora, koja po-
drazumijeva pravo tu‘ene na ovaj raskid ako tu‘ilac ne ispuni obavezu u tom roku.
Tu‘ilac je ovu obavezu mogao ispuniti sve do proteka i naknadno ostavljenog roka
od strane tu‘ene. Do odre|ivanja naknadnog roka protekao je {estostruko du‘i period
vremena od roka u kom je tu‘ilac bio du‘an ispuniti obavezu. Kad je ugovorom odre-
|en rok od 7 dana za ispunjenje dijela obaveze, onda je naknadni rok od 3 dana pri-
mjeren rok za njeno ispunjenje. Primjerenost roka cijeni se u konkretnoj situaciji, pa
je za ocjenu primjerenosti ovog roka relevantno da je tu‘ilac do ostavljanja nakna-
dnog roka imao du‘i vremenski period u kom je mogao pripremiti izvr{enje obaveze
u naknadno ostavljenom roku. Zato tu‘ilac neosnovano prigovara da naknadno ostav-
ljeni rok nije primjeren rok u smislu ~lana 126. stav 2. Zakona o obligacionim odno-
sima.
6. Stranke mogu ugovorom isklju~iti pravilo o istovremenom ispunjenju ~ini-
dbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna
strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za
ispunjenje.
7. Kod nefiksnih poslova kada jedna ugovorna stranka ho}e da odustane od
ugovora zbog docnje protivne strane, du‘na je o tome obavijestiti protivnu stranu i
dati joj, ako to dopu{ta priroda posla, primjeren naknadni rok u cilju izvr{enja ugovo-
ra.
8. Da bi tu‘itelj osnovano mogao zahtijevati vra}anje pla}ene cijene, moralo
se najprije rije{iti pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja, ako je raskid stvarno
nastupio zbog neispunjenja od strane tu‘enika, i je li do neispunjenja do{lo nakon {to
je tu‘eniku dan primjeren naknadni rok za ispunjenje (~l. 126. Z00).
(Vts RH, P‘. 1233/94, od 17. 1. 1995. Zbirka 3 54)
9. Kada su stranke izri~ito ugovorile obavezu prodavca automobila da do
odre|enog roka obezbijedi isprave potrebne za registraciju prodatog automobila, ku-
pac mo‘e raskinuti ugovor zbog neispunjenja, ako prodavac ne ispuni ovu ugovornu
obavezu u primjerenom naknadnom roku koji odredi kupac.
11. 1. Ako je ugovor raskinut pod nekim od uslova predvi|enim u ~lanovima
125. - 129. Zakona o obligacionim odnosima, strana koja po osnovu restitucije vra}a
novac du‘na je platiti zateznu kamatu od dana kod je isplatu primila bez obzira da li
je odgovorna za neispunjenje ugovora.
Ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kad je ugovor poni{ten,
zatezna kamata pla}a se po odredbi ~lana 214. Zakona o obligacionim odnosima.
2. Zatezna kamata i u slu~aju raskida i u slu~aju poni{tenja ugovora u privredi
pla}a se po stopi koju na osnovu odredbe ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima propisuje Savezno izvr{no vije}e.
(Stav XXXV zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd 4. i 5. 11.
1987. Bilten Vs BiH 1/88 154)
12. Kad prodavatelj raskine ugovor a da kupcu nije dao primjeren rok za is-
platu ostatka cijene, valja smatrati da je ugovor raskinut krivnjom prodavatelja.
(Vs H, Rev. II 18/87, od 4. 11. 1987. Psp 39 73)
13. Prodavac koji je odmah po dospije}u obaveze, svojim pona{anjem dao
povoda kupcu za zaklju~ak da ne}e prihvatiti isplatu kupoprodajne cijene (izmijenio
je bravu na prodatoj zgradi nakon predaje klju~eva kupcu), ne mo‘e jednostrano ras-
kinuti ugovor zbog neispunjenja obaveze kupca u ugovorenom roku.
14. Prodavac ne mo‘e zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja ako ku-
pac nije platio u ostavljenom roku zahtijevanu razliku u cijeni, nastalu zbog promije-
njenih okolnosti, sve dok visina te obaveze ne bude izme|u ugovornih stranaka spo-
razumno utvr|ena.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni - prodavac je tu‘iocu ostavio naknadni rok od tog dana za ispunjenje
obaveze. Teleksom od 21. 4.1988. godine, zahtijevaju}i isplatu razlike u cijeni o ko-
joj u tom ~asu nije bio postignut dogovor parni~nih stranaka, pa po ugovoru i nije
postojala obaveza pla}anja. Osnovan je stoga zaklju~ak prvostepenog suda da se tu-
‘eni ne mo‘e pozivati na raskid ugovora u smislu ~lana 126 stav 2. i 3. Zakona o
obligacionim odnosima, zbog nepla}anja razlike cijene u ostavljenom roku. Dopisom
tu‘ioca - kupca od 16. 5. 1988. godine, po prvi put je prihva}ena kona~na cijena koju
je zahtijevao tu‘eni pa je tek prijemom ovog dopisa od strane tu‘enog, do{lo do za-
lju~enja aneksa ugovora (~lan 31. stav 1. ZOO) sa novim rokom pla}anja utvr|enim
na 20. juni 1988. godine. Tu‘ilac nije platio ostatak cijene u tom roku, ali tu‘eni nije
koristio ovla{tenje iz ~lana 126. Zakona o obligacionom odnosu, da tu‘iocu ostavi
naknadi primjeren rok za ispunjenje ove obaveze i da tek po proteku toga roka je-
dnostavno raskine ugovor, ve} je teleksom od 22. 6. 1988. godine, bez ovla{}enja u
ugovoru ili zakonu, izjavio da ugovor smatra raskinutim. Na takav na~in nije moglo
do}i do jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze tu‘ioca, pa je tu‘i-
lac, koji je u me|uvremenu (sa zaka{njenjem od samo dva mjeseca), platio razliku u
cijeni, ovla{ten da zahtijeva ispunjenje ugovora predajom prodanog stana.
o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako ‘eli da ugovor raskine dati du‘niku
da je ugovor raskinut.
Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

^lan 127.
Povjerilac mo‘e raskinuti ugovor bez ostavljanja du‘niku naknadnog ro-
ka za ispunjenje ako iz du‘nikovog dr‘anja proizilazi da on svoju obavezu ne}e
izvr{iti ni u naknadnom roku.
________________________
1. Ugovor o djelu zbog djelimi~nog neispunjenja obaveze izvo|a~a, mo‘e se
po zahtjevu naru~ioca raskinuti u dijelu u kome nije izvr{en, uz obavezu naknade {te-
te.
Iz obrazlo‘enja:
Parni~ne stranke su u februaru 1980. godine zaklju~ile pismeni ugovor o izra-
di gra|evinske stolarije, prema tom ugovoru tu‘iteljica je trebala da tu‘enom isplati
naknadu u iznosu od 180.000 dinara i pribavi materijal; tu‘iteljica je svoje ugovorne
obaveze u cijelosti ispunila, a tu‘eni je samo dio stolarije napravio i ugradio u ku}u
tu‘iteljice. Utv|eno je da je opisanim ugovorom tu‘eni osim izrade preuzeo i obave-
zu ugra|ivanja stolarije.
Polaze}i od opisanih ~injeni~nih utvr|enja, ni‘estepeni sudovi su pravilno za-
klju~ili da se u konkretnom slu~aju radilo o ugovoru o djelu, koji je definisan odre-
dbom ~lana 600. Zakona o obligacionim odnosima, da je tu‘eni bio du‘an da izvr{i
ugovorne obaveze onako kako je ugovoreno i po pravilima posla (~lan 607. stav 1.
citiranog zakona), da je taj ugovor u jednom dijelu izvr{en, pa je izveden ispravan
zaklju~ak da su se u pogledu neispunjenih ugovornih obaveza tu‘enog, ispunili uslo-
vi iz ~lana 124. u vezi sa ~lanom 127. Zakona o obligacionim odnosima, za raskid
ugovora u tom dijelu. Stoga su ni‘estepeni sudovi pravilno primijenili materijalno
pravo (~lan 262. stav 2. u vezi sa ~lanam 266. stav 1. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), kada su tu‘enog obvezali da tu‘iteljici naknadi i prouzrakovanu {tetu.
(Vs BiH, Rev. 184/87, od 17. 12. 1987. Bilten Vs ViH 2/88 25)
2. Kada {pediter koji se ugovorom obavezao da }e obaviti vanredni prevoz
specijalnog tereta, sa pravom izbora najpovoljnijeg putnog pravca, odbija da ugovor
izvr{i, s obrazlo‘enjem da ne mo‘e dobiti propisanu pismenu saglasnost organizacije
udru‘enog rada koja upravlja putevima, za prevoz planiranim pravcem, te ispunjenje
ugovora uslovljava pove}anjem cijene, nalogodavac je ovla{ten da ugovor raskine, a
nije du‘an da {pediteru naknadi tro{kove pripreme za prevoz.
U tom slu~aju ne primjenjuje se ~lan 828. Zakona o obligacionim odnosima.
3. Prodavac je ovla{ten da jednostrano raskine ugovor o kupoprodaji i bez os-
tavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje obaveze pla}anja cijene, ako ku-
pac nije platio u du‘em periodu (dvije godine) ni dio ugovorene cijene, koju je bio
du‘an u cjelini uplatiti u roku od 15 dana od dana zaklju~enja ugovora, jer se iz ta-
kvog pona{anja kupca mo‘e zaklju~iti da ne}e svoju obavezu izvr{iti ni u nakna-
dnom roku. U tom slu~aju prodavac mo‘e tra‘iti da sud utvrdi da je ugovor raskinut
od dana kada je saop{tio tu‘enome da ga smatra raskinutim.
4. Kada se tra‘i raskid ugovora zbog neisplate kupoprodajne cijene za isporu-
~enu robu, prvostepeni sud nije du‘an utvr|ivati krivicu za raskid jer je pravo tu‘ioca
po ~lanu 124. ZOO da bira da li }e tra‘iti raskid ugovora i povra}aj robe po ~lanu
132. ZOO ili ispunjenje ugovora isplatom kupoprodajne cijene.
(Vs S, broj Prev. 44/95, od 8. 2. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
5. Odbijanje du‘nika da plati cijenu za robu koju je preuzeo njegov pravni
prethodnik, tvrde}i pri tome da nije u pravnom odnosu sa povjeriocem, je osnov za
raskid ugovora o prodaji i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.
(Vs S, broj II Rev. 394/95, od 27. 9. 1995. Gp, broj 5/00)
6. Kad prodavatelj, koji je ujedno i proizvo|a~ betonskih blokova, mjesec da-
na poslije ugovorenog roka za isporuku jo{ nije ni proizveo te blokove, kupac iz toga
mo‘e osnovano zaklju~iti da prodavatelj svoju obvezu ne}e ispuniti ni u naknadnom
roku, pa mo‘e uz prethodnu hitnu obavijest raskinuti ugovor zbog neispunjenja i bez
ostavljanja takvog roka i zahtijevati vra}anje unaprijed pla}ene cijene s pripadaju}im
kamatama (~l. 127., 130. i 132. st. 2. i 5. ZOO).
(Vps H, P‘. 954/82, od 2. 11. 1982. Psp 22 165)
Raskidanje ugovora prije isteka roka

^lan 128.
Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze o~igledno da jedna strana
ne}e ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana mo‘e raskinuti ugovor i
zahtijevati naknadu {tete.
________________________
1. Kad je op}epoznato da banka neosnovano odbija ispunjenje svojih obveza
prema deponentima temeljem ugovora o oro~enju deviznih sredstava, deponent je
ovla{ten jednostranom izjavom volje raskinuti ugovor prije isteka roka oro~enja.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi iz ~l. 128. ZOO u slu~aju kad je prije isteka roka za ispunje-
nje obveze o~ito da jedna strana ne}e ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana
mo‘e raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu {tete. Dakle, ova odredba daje ovla{tenje
ugovornoj strani da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i prije nego je nastu-
pio rok ispunjenja ako je o~ito da druga strana ne}e ispuniti svoju obvezu. Suprotno
navodima revizije, do raskida ugovora ne dolazi samo kad se ostvare ugovorne pre-
tpostavke, ve} i u slu~ajevima kad sam zakon predvi|a mogu}nost raskida ugovora, a
{to je upravo ovdje slu~aj. Op}epoznata a i neprijeporna okolnost da tu‘ena banka
neosnovano odbija ispunjenje svoje obveze isplate {tednih uloga po vi|enju opravda-
va zaklju~ak da tu obvezu tu‘enik ne bi ispunio ni prema tu‘itelju nakon isteka roka
oro~enja njegova {tednog uloga, pa je stoga tu‘itelj osnovano, sukladno odredbi iz ~l.
128. ZOO, jednostranom izjavom volje predmetni ugovor raskinuo."
(Vs RH, Rev. 2186/94, 13. 11. 1996. Izbor odluka 1/1997 10/53)
Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama

^lan 129.
(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni je-
dnu obavezu, druga strana mo‘e, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogle-
du svih budu}ih obaveza, ako je iz datih okolnosti o~igledno da ni one ne}e biti
ispunjene.
(2) Ona mo‘e raskinuti ugovor ne samo u pogledu budu}ih obaveza nego
i u pogledu ve} ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunje-
nja nema interesa za nju.
(3) Du‘nik mo‘e odr‘ati ugovor ako da odgovaraju}e obezbje|enje.
Du‘nost obavje{tavanja
^lan 130.
Povjerilac koji zbog neispunjenja du‘nikove obaveze raskida ugovor, du‘an je to saop{titi
du‘niku bez odlaganja.
Kad se ugovor ne mo‘e raskinuti

^lan 131.
Ugovor se ne mo‘e raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obave-
ze.
________________________
1. Ocijenjeno je da neisplata gotovo jedne ~etvrtine cijene ne predstavlja nei-
spunjenje neznatnog dijela ugovorene obveze.
Tu‘itelji se neosnovano pozivaju na ~l. 131. ZOO, jer se ugovor po toj za-
konskoj odredbi ne mo‘e raskinuti samo onda ako je rije~ o neispunjenju neznatnog
dijela obveze, a o takvom slu~aju nije rije~ u ovom predmetu, jer tu‘itelji nisu ispuni-
li gotovo jednu ~etvrtinu svoje ugovorene obveze.
2. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja, naru~ilac koji je koristio ne-
dovr{en projekt, du‘an je da plati projektantu odgovaraju}u naknadu.
Iz obrazlo‘enja:
U ovom sporu treba po}i od odredbe ~lana 131. Zakona o obligacionim odno-
sima, prema kojoj se ugovor ne mo‘e raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela
obaveza, kao i odredbe ~lana 310. stav 1. citiranog zakona, prema kojoj povjerilac ni-
je du‘an primiti djelimi~no ispunjenje, osim ako priroda obaveze druk~ije ne nala‘e,
te s tim u vezi posebno provjeriti navod ‘albe da li je i u kojem obimu tu‘eni izveo
radove po tu‘io~evom projektu, u kom slu~aju tu‘eni ne bi mogao tvrditi da nije pri-
mio djelimi~no ispunjenje obaveze od strane tu‘ioca, niti odbiti svoju obavezu da mu
s tim u vezi isplati djelimi~nu naknadu, pa i u slu~aju da je osnovan zahtjev za raskid
ugovora (~lan 132. stav 2. ZOO).
(Vs BiH, G‘. 43/88, od 31. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 40)
3. Ocijenjeno je da se ugovor ne mo‘e raskinuti zbog neispunjenja neznatnog
dijela obveze kad neispla}eni iznos koji duguje kupac iznosi manje od 10% kupovne
cijene (stana izgra|enoga za tr‘i{te), to~nije 7,7%.
(Vs H, Rev. 2504/87, od 29. 6. 1988. Psp 42 55)
4. Djelimi~no neispunjenje ugovorne obaveze mo‘e biti razlog za raskid ugo-
vora, kada druga strana usljed toga ne ostvaruje iz ugovora onu korist koja u takvoj
situaciji normalno sljeduje, ~ime se u su{tini osuje}uje cilj ugovora.
Dejstvo raskida
^lan 132.
(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobo|ene svojih obaveza, izuzev
obaveze na naknadu eventualne {tete.
(2) Ako je jedna strana izvr{ila ugovor potpuno ili djelimi~no, ima pravo
da joj se vrati ono {to je dala.
(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vra}anje datog, uzajamna
vra}anja vr{e se po pravilima za izvr{enje dvostranih ugovora.
(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u me|uvreme-
nu imala od onoga {to je du‘na vratiti, odnosno naknaditi.
(5) Strana koja vra}a novac du‘na je platiti zateznu kamatu od dana kad
je isplatu primila.
________________________
1. Naru~ilac ne mo‘e zbog nedostatka gra|evine zahtijevati od izvo|a~a da
mu preda drugi odgovaraju}i stan.
Iz obrazlo‘enja:
Naru~ilac koji se koristi pravom prema izvo|a~u zbog nedostataka gra|evi-
ne (vidljivih, skrivenih ili nedostataka koji se ti~u njene solidnosti) ako je o tim ne-
dostacima u zakonom propisanom roku obavijestio izvo|a~a, mo‘e zahtijevati od
izvo|a~a da nedostatke otkloni u primjerenom roku, da sam otkloni nedostatke na ra-
~un izvo|a~a, da zahtijeva smanjenje cijene za radove izvedene sa nedostatkom i naj-
zad da zahtjeva raskid ugovora. Raskidom ugovora obje stranke bi bile oslobo|ene
svojih obaveza, izuzev obaveze za naknadu {tete. Raskidom ugovora nastupili bi za
ugovorne strane i odre|eni pravni u~inci, a jedan od u~inaka jeste i obaveza tu‘enog
da vrati novac koji je primio od tu‘itelja i da mu plati zateznu kamatu od dana kada
je primio isplatu (~lan 132. stav 2. i 5. ZOO) .
2. Raskidom ugovora nastaje obaveza vra}anja datog s tim da onaj ko vra}a
novac pla}a i kamatu od dana uplate novca pa do dana kada }e novac biti vra}en.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘eni u izvodu otvorenih stavki na dan 1. 1.
2001. godine konstatovao da tu‘iocu duguje nov~ane iznose od dinara na dan
1. 1. 2001. godine, da je tu‘eni u zahtjevu za usagla{avanje i regulisanje duga od
8.6.2001. godine konstatovao da prema svojoj knjigovodstvenoj evidenciji ima dug
prema tu‘icu u iznosu od .. dinara sa stanjem na dan 31. 12. 2000. godine, da je
tu‘ilac isplatio tu‘enom iznos od dinara 10.3.2000. godine za robu, da tu‘eni
robu nije isporu~io niti je upla}enu cijenu robe vratio.
Obaveza tu‘enog da tu‘iocu vrati upla}eni iznos sa kamatom od dana uplate
pa do isplate zasnovana je na odredbi ~l. 132. Zakona o obligacionim odnosima, jer
je ugovor izme|u stranaka raskinut.
(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P‘. broj 2091/02 od 26. 3.
2002. godine)
3. Ugovorne strane ovla{tene su svoja prava i obveze u slu~aju raskida ugo-
vora urediti druk~ije nego {to ih ure|uje zakon.
Iz obrazlo‘enja:
Uglavkom ~l. 7. Ugovora o zakupu stranke su sporazumno isklju~ile pravo
tu‘itelja na tra‘binu naknade za izvedene radove i ugra|enu opremu u poslovni pros-
tor tu‘enika (osim prava na odno{enje odvojivih dijelova ugra|ene opreme) u svim
slu~ajevima prestanka Ugovora o zakupu po bilo kojoj osnovi, dakle i za slu~aj raski-
da Ugovora o zakupu. Revizijski sud ne nalazi da bi odredba ~l. 7. Ugovora o zakupu
sklopljenog izme|u stranaka bila u suprotnosti s prinudnim propisima ili moralom
dru{tva, pa da bi zbog toga u tom dijelu Ugovor o zakupu bio ni{tav (~l. 103. st. 1.
ZO0). Stoga, polaze}i od okolnosti konkretnog slu~aja - neovisno o tomu je li ugovor
o zakupu samo fakti~no prestao zbog otvaranja postupka likvidacije nad tu‘iteljem ili
je nastupio i raskid ugovora (ali ne onaj iz ~l. 133. ZO0), ovaj sud nalazi da se u po-
gledu prava tu‘itelja glede naknade za obavljene radove i ugra|enu opremu ima pri-
mijeniti odredba ~l. 7. Ugovora o zakupu prema kojoj tu‘itelju takvo pravo ne pripa-
da, {to potvr|uje i odredba ~l. 15. istog ugovora o zakupu koja izri~ito upu}uje i u
slu~aju raskida Ugovora na nastupanje istih onih posljedica koje su utana~ene ~l. 7.
Ugovora. Takva odredba iz ~l. 7. i ~l. 15. Ugovora o zakupu nije po shva}anju ovog
suda suprotna odredbi ~l. 132. st. 2. i 4. ZO0, jer te odredbe nisu prinudnog (kogen-
tnog) zna~enja, {to zna~i da su stranke ugovora o zakupu ovla{tene ugovoriti me|u-
sobna prava i obveze i za slu~aj raskida ugovora i druk~ije nego je to regulirano
odredbom spomenutog ~l. 132. st. 2. i 4. ZOO.
(Vs RH, II Rev. 44/96, od 11. 7. 1996. - Izbor oduka 1/1997 7/50)
4. Kada je do raskida ugovora do{lo skrivljenim neizvr{enjem od strane du-
‘nika (tu‘enog), povjerilac (tu‘ilac) ima pravo da tra‘i od protivne strane ono {to je
dao u izvr{enju sopstvene obaveze.
Dejstvo raskida iz ~lana 132. st. 2. ZOO ne mo‘e se dovoditi u vezu sa podi-
jeljenom odgovorno{}u iz ~lana 192. ZOO. Dejstvo raskida na va} izvr{enu obavezu
povjerioca (isporuku robe) ne mo‘e zna~iti podijeljeno sno{enje posljedica raskida
ugovora koji je skrivio tu‘eni (neisplatom kupoprodajne cijene za isporu~enu robu).
5. Kada tu‘eni u toku parnice ispuni zahtjev koji je bio dospio u vrijeme po-
dno{enja tu‘be, mo‘e se smatrati da je izgubio parnicu u cjelini pa tu‘ilac ima pravo
na naknadu potrebnih parni~nih tro{kova nastalih do momenta ispunjenja obaveze tu-
‘enog analogno odredbi ~lana 144. stav 1. ZPP. Ovo pravo tu‘iocu pripada i kada ni-
je povukao tu‘bu odmah po ispunjenju obaveze od strane tu‘enog. Shodno ~lanu
132. stav 5. ZOO kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja, strana koja vra}a novac
du‘na je platiti zatezu kamatu od dana kada je isplatu primila bez obzira iz kojih ra-
zloga nije ispunjena obaveza iz ugovora.
6. Sama po sebi ~injenica {to je ugovor raskinut po tu‘bi tu‘ioca i tu‘eni oba-
vezan na povra}aj upla}enih iznosa ne zna~i da je tu‘eni obavezan da tu‘iocu nakna-
di i {tetu. Za pravo tu‘ioca da od tu‘enog, pored povra}aja upla}enih iznosa sa kama-
tom tra‘i i naknadu {tete, odlu~no je da li je do raskida ugovora do{lo isklju~ivom
krivicom tu‘enog, odnosno da li je do {tete do{lo bez krivice tu‘ioca.
7. Kupac kojemu je nadle‘no tijelo oduzelo motorno vozilo jer je bilo ukrade-
no, ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat ispla}ene cijene.
Iz obrazlo‘enja:
"Kupac kojemu je nadle‘no tijelo oduzelo kupljeno motorno vozilo jer je bilo
ukradeno, ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat ispla}enog cijene zato {to je
prodavatelj (u ovoj pravnoj stvari revident) odgovoran kao prodavatelj stvari s pra-
vnim nedostatkom, a sve je sukladno ~l. 508. st. 1. Zakona o obveznim odnosima -
dalje ZOO, jer je prodao tu‘itelju stvar na kojoj tre}i ima pravo koje isklju~uje ku-
p~evo pravo (tu|u stvar). Sankcije za prodaju stvari s pravnim nedostatkom koja je
oduzeta kupcu propisane su ~l. 510. st. 1. ZOO pa je tu‘itelj sukladno navedenoj
odredbi mogao raskinuti ugovor i kao posljedicu raskida ugovora tra‘iti povrat ispla-
}ene cijene (~l. 132. st. 2. ZOO)."
(Vs RH, Rev 3226/94, od 28. 10. 1997. Izbor odluka 1/1998 30A/70)
8. Izvo|a~ je du‘an obaviti djelo kako je ugovoreno i prema pravilima posla
te predati naru~itelju izra|enu ili popravljenu stvar. Izvo|a~ koji je samo djelimi~no
obavio posao nije ispunio svoju ugovornu obavezu, pa naru~itelj ima pravo izjaviti
da raskida ugovor.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelju (naru~itelju) stoga pripada pravo tra‘iti vra}anje predujma (avansa)
u dogovorenoj protuvrijednosti DEM, zajedno sa zateznim kamatama od dana kada
je tu‘eniku platio predujam, na temelju odredbe ~l. 132. st. 2. i st. 5. ZOO. Ne mo‘e
se govoriti o tome da bi tu‘enik djelomi~no obavio posao, jer su stranke nedvojbeno
dogovorile potpuni popravak ure|aja (~l. 607. i 613. ZO0). Tu‘enik, dodu{e, ima
pravo zahtijevati da mu se vrate dijelovi koje je navodno ugradio, tako|er u smislu
odredbe ~l. 132. st. 2. i 3. ZOO, ali tu‘enik u ovoj pamici takav zahtjev nije postavio,
pa taj zahtjev mo‘e slobodno ostvariti u eventualno drugoj parnici. S druge strane,
tu‘itelj ima pravo i na naknadu {tete ako je zbog takva tu‘enikova postupka pretrpio
kakvu {tetu (~l. 124. ZOO). U ovoj parnici tu‘itelj, me|utim, zahtijeva samo vra}anje
predujma s kamatama, pa je prvostupanjski sud odlu~ivao u granicama tu‘iteljeva
zahtjeva.
(Vts RH, P‘. 2740/94, od 12. 4. 1995. Zbirka 3 - 24)
9. Kod raskida ugovora (o zakupu poslovnih prostorija) voljom jedne stranke,
one koja je kauciju dala, kaucija se ne vra}a.
Iz obrazlo‘enja:
"U valjano provedenom postupku (~l. 7. i 8. ZPP) sud je tuma~enjem sadr‘aja
izdane potvrde, a u svezi sa zaklju~enjem ugovora o zakupu poslovnih prostorija
(~l.99. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91) valjano utvrdio
da je u konkretnom slu~aju tu‘itelj tu‘enoj odnosno njenom suprugu doista isplatio
na ime kaucije iznos od DEM. Kaucija je dana kao "osiguranje za sklapanje
ugovora i za njegovo izvr{enje" kako to valjano zaklju~uje sud drugog stupnja. Ova
svrha za koju je kaucija dana nije u suprotnosti s pravnim pravilima koja reguliraju
institut kaucije, "sigurnice" ili "jam~evine". Dakle, kaucija koja je najpoznatija u fun-
kciji sredstva za poja~anje ugovora, ovdje je i kao sredstvo osiguranja za zaklju~enje
ugovora i kao sredstvo osiguranja izvr{enja ugovora o zakupu poslovnih prostorija
kroz vrijeme od pet godina. Kod raskida ugovora o zakupu poslovnih prostorija vo-
ljom jedne stranke, u ovom slu~aju one koja je tu kauciju dala, kaucija se ne vra}a. Iz
tog razloga sudovi su valjano odbili zahtjev tu‘itelja i u dijelu kojim tra‘i povrat
iznosa od .. DEM koji je dan kao kaucija tu‘enoj. Iz svega izlo‘enog proizlazi da
nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni oni na
koje ovaj revizijski sud pazi po slu‘benoj du‘nosti, to je temeljem odredbe iz ~l.393.
ZPP reviziju tu‘itelja valjalo odbiti kao neosnovanu."
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud utvr|uje da su parni~ne stranke zaklju~ile ugovor o prodaji
sistema modulacije radio difuzije. Tu‘eni je, kao prodavac, bio du‘an isporu~iti i
montirati sistem do 31.12. 1987. godine, a tu‘iteljica platiti cijenu u iznosu od
. dinara. Tu‘iteljica je tu‘enom platila cijenu dana 13. 11.1987. godine, ali tu-
‘eni nije ispunio svoju ugovornu obavezu, zbog ~ega je ugovor raskinut. Tu‘iteljica
je, zatim, izvr{ila kupovinu radi pokri}a (~lan 525. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima - ZOO, "Slu‘beni list SFRJ", br. 29/78 i 39/85, va‘e}eg u vrijeme nastanka
obligacionih odnosa izme|u stranaka).
Tu‘iteljica zahtijeva, {to prvostepeni sud dosu|uje, razliku cijene zbog kupo-
vine radi pokri}a, sa zateznom kamatom od momenta kada je tu‘teljica izvr{ila tu ku-
povinu, vra}anje iznosa cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i zatezne kamate na
taj iznos cijene od dana kada je tu‘eni tu isplatu primio. Prvostepeni sud je, me|utim,
bio du‘an u naknadu {tete prouzrokovanu neispunjenjem ugovora o prodaji i u slu~a-
ju iz ~lana 525. Zakona o obligacionim odnosima (kada je izvr{ena kupovina radi po-
kri}a) ura~unati i zateznu kamatu na vra}eni iznos novca tu‘iocu (kupcu) iz raskinu-
tog ugovora o prodaji - ~l. 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO.
Kupac bi, vra}anjem cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i kamate na iznos
cijene, kao i pla}anjem pune razlike u cijeni, nastale kupovinom radi pokri}a, bio do-
veden u stanje koje je znamo povoljnije od stanja u kome bi se nalazio da nije bilo
povrede ugovora od strane prodavca. Ura~unavanje iznosa dospjele zatezne kamate u
naknadu {tete je u skladu sa jednim od osnovnih na~ela obligacionih odnosa - na~e-
lom jednake vrijednosti davanja (stav 1, ~lana 15. ZOO) koje bi u suprotnom bilo
ozbiljno naru{eno, iako zakon izri~ito nije odredio takve posljedice.
Restitucija ima za cilj da uspostavi pre|a{nje stanje. Tom cilju slu‘ila je i
odredba stava 5. ~lana 132. ZOO, koja obavezuje stranu koja vra}a novac da plati za-
tezne kamate za upotrebu novca. U vrijeme dono{enja ZOO kamata nije imala reva-
lorizacionu funkciju, tako da su odredbe ~lana 132. ZOO i odredbe koje reguli{u za-
teznu kamatu bile uskla|ene.
Onda kada je stopa zatezne kamate postala revalorizaciona, odredbe o zate-
znoj kamati do{le su u sukob sa odredbama o restituciji i naknadi {lete. Ako kamata
ima revalorizacionu funkciju kupac kome se, osim vra}ene cijene pla}a i kamata, do-
vodi se u povoljniji polo‘aj, a ne u pre|a{nje stanje ako, osim toga, ima pravo i na
punu naknadu {tete.
Upori{te za ura~unavanje zatezne kamate u naknadu {tele nalazi se i u stavu
1. ~lana 278. ZOO, koji odre|uje da povjerilac ima pravo zahtijevati razliku do po-
tpune naknade {tete ako je {teta koju je pretrpio zbog du‘nikovog zadocnjenja ve}a.
11. Odredbe o obvezi strane koja vra}a novac nakon raskida ugovora zbog
neispunjenja da plati zatezne kamate primjenjuju se i kad novac vra}a stranka koja
nije skrivila raskid ugovora.
(Vs H, II Rev. 27/90, od 24. 5. 1990. Psp 51 87)
12. @albeni sud nije presudio na {tetu tu‘enoga time {to ga je obavezao da
plati dinarsku protuvrijednost strane valute po kursu na dan kada mu je ta valuta pla-
}ena na osnovu kasnije raskinutog ugovora, sa zateznom kamatom od tog dana a na
dinarsku protuvrijednost po kursu na dan presu|enja sa zateznom kamatom od tog
dana kako je bio presudio prvostepeni sud.
(Vs BiH, Gal. 24/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 108)
13. Ako je kupac platio prodavatelju cijenu kupljene robe, a nakon isporuke
je osnovano vratio robu zbog nekakvo}e te mu je prodavatelj i vratio upla}eni iznos
kupovnine, kupac ima pravo zahtijevati od prodavatelja kamate na iznos upla}ene i
vra}ene kupovnine od dana uplate do dana vra}anja, jer je ugovor o prodaji raskinut
(~l. 132. st. 5. Z00).
Pravo na kamate ne zavisi od krivnje bilo koje ugovorne strane za raskid ugovora.
Rije~ je o zakonskom pravu na kamate u slu~aju raskida ugovora iz bilo kojeg razloga.
(Ps H, P‘. 3328/88, od 29. 8. 1989. Psp 43 138)
14. Pravila o pla}anju kamata kad se vra}a novac u slu~aju raskida ugovora
zbog neispunjenja primjenjuju se i na stranu koja nije skrivila raskid.
Iz obrazlo‘enja:
"Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem
tekstu: ZOO) precizno je odre|eno od kada teku zatezne kamate na nov~ana potra‘i-
vanja u slu~aju raskida ili poni{tenja ugovora, pa nema temelja da se odstupi i u kon-
kretnoj parnici od zakonom propisanoga. U smislu odredbe iz ~l. 132. st.5. ZOO stra-
na koja vra}a novac nakon raskida ugovora zbog neispunjenja, du‘na je platiti zate-
zne kamate od dana kada je isplatu primila. To se pravilo u slu~aju raskida ugovora
zbog neispunjenja primjenjuje i kad novac vra}a strana koja nije skrivila raskid ugo-
vora, a sve iz razloga {to zakon ne predvi|a nikakve izuzetke. Stranka koja nije skri-
vila raskid mogla je zahtijevati ispunjenje ugovora, a ako se odlu~i na raskid, mora
snositi sve posljedice takvog opredjeljenja. Stoga u konkretnom slu~aju kada je do{lo
do raskida ugovora, tu‘ena stranka koja je primila novac, a u povodu raskida ugovo-
ra, du‘na je pored vra}enog novca vratiti i zatezne kamate, zbog ~ega su sudovi
osnovano usvojili zahtjev tu‘itelja."
15. Naru~ilac radova du‘an je da plati izvo|a~u naknadu za radove koji koris-
te naru~iocu i u slu~aju da je ugovor raskinut krivicom izvo|a~a.
Iz obrazlo‘enja:
Raskid ugovora, bez obzira ~ijom krivicom je do{lo do toga u smislu ~lana
132. Zakona o obligacionim odnosima ima za posljedicu da stranka koja je potpuno
ili djelimi~no ispunila svoju obavezu iz ugovora, ima pravo tra‘iti da joj druga strana
vrati ono {to je dala u svrhu ispunjenja ugovora. Prevedeno na konkretni slu~aj to
zna~i da je tu‘eni kao naru~ilac radova du‘an platiti naknadu za radove koje je izveo
tu‘ilac, ako mu koriste, (~lan 210. st. 1. i 4. ZOO) pa kako su ni‘estepeni sudovi, ma-
kar se izri~ito i nisu pozvali na navedeni zakonski propis, sa tih pozicija odlu~ili o
zahtjevu tu‘ioca, pravilno su primijenili materijalno pravo.
16. Pri raskidu ugovora, strana koja vra}a novac du‘na je platiti zatezne ka-
mate od dana kad je isplatu primila, a visina zateznih kamata odre|uje se u skladu s
odredbom ~l. 277. Z00.
(Vps H, P‘. 2052/86, od 10. 3. 1987. Psp 34 162)
17. U naknadu {tete prouzrokovane neispunjenjem ugovora ura~unava se za-
tezna kamata na vra}eni iznos novca o{te}enom (~lanovi 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO).
vrhovnih sudova, Subotica 24. i 25. 10. 1990. Bilten Vs BiH 4/90 139)
18. Kad je dan avans na ime ispunjenja ugovora u privredi, pripadaju}e zate-
zne kamate na dani iznos kod raskida ugovora odre|uje se prema odredbi ~l. 277. st.
2. ZOO.
(Vs H, II Rev. 18/87, od 12. 3. 1987. - Psp 35 69)
19. Kupac kome je prodavac jam~io za ispravno funkcionisanje traktora, ima
pravo da, ukoliko prodavac ne ukloni naknadno uo~eni nedostatak, tra‘i raskid ugo-
vora i vra}anje sume novca pla}ene po osnovu ugovora, sa zateznom kamatom od is-
plate cijene do njenog vra}anja.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je prodao tu‘iocu traktor za cijenu od . dinara. Prilikom skla-
panja ugovora i predaje traktora tu‘iocu, tu‘eni je skrenuo pa‘nju tu‘iocu da traktor
nema anlasere i da pali na guranje, te da mu nedostaju jo{ neke sitnice, ali je tvrdio
da traktor ina~e normalno radi. Nakon {to je tu‘ilac, po proteku nekoliko dana, ut-
vrdio da traktor ne mo‘e di}i plugove na odgovaraju}u visinu, odnosno ne mo‘e vu}i
plugove i tanjira~e, ni prikolicu natovarenu |ubrivom, sin tu‘ioca je odvezao traktor
tu‘enom koji ga je poku{ao popraviti. Kako ni nakon popravke traktor nije mogao
vr{iti sve predvi|ene radne operacije, tu‘ilac ga je vratio tu‘enom i zahtijevao povra-
tak kupoprodajne cijene.
Polaze}i od navedenih ~injenica, ovaj sud tako|e ocjenjuje da je tu‘beni zah-
tjev osnovan. U ~asu predaje traktora tu‘iocu, odnosno ~asu prelaska rizika na tu‘i-
oca, kupljeni traktor nije imao potrebna svojstva za redovnu upotrebu (~lan 479. stav
1. ta~ka 1. Zakona o obligacionim odnosima). Za takve nedostatke prodavac je znao
odnosno oni mu nisu mogli ostati nepoznati (kasnije je sam poku{avao popravljati
traktor) ali je i pored toga izjavio da traktor mo‘e normalno raditi, pa on za materijal-
ne nedestatke stvari odgovara i u smislu odredbe stava 3. ~lana 480. Zakona o obliga-
cionim odnosima. Kako tu‘eni nije uspio otkloniti navedene nedostatke tu‘ilac je
imao pravo, u smislu odredbe ~lana 488. stav 1. ta~ka 3. i ~lana 490. navedenog za-
kona, da raskine ugovor, {to je i u~inio vra}anjem traktora. Tu‘ilac je traktor vratio u
stanju u kakvom ga je kupio, a takav raskid ugovora u smislu odredbe ~lana 497. stav
1. pomenutog zakona, proizvodi ista djejstva kao i raskid ugovora zbog neispunjenja.
Ta pravna djejstva su u smislu ~lana 132. istog zakona, vra}anje onoga {to je primlje-
no a tu‘iocu kome se vra}a novac, pripada i pravo na zateznu kamatu od momenta
kada je tu‘eni isplatu primio.
20. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze povjerilac nema
pravo da tra‘i isplatu ugovorne kazne ve} mo‘e tra‘iti naknadu {tete, pored vra}anja
onoga {to je dao drugoj strani i naknade eventualne koristi.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni nije obavezan da tu‘iocu plati ugovornu kaznu jer iz pravila o ugo-
vornoj kazni proizilazi da se ona ugovara kao sredstvo za ispunjenje ugovora (~lan
270. Zakona o obligacionim odnosima). Zato ako je ugovor raskinut zbog neispunje-
nja obaveze, povjerilac nema pravo da tra‘i isplatu ugovorne kazne (~lan 273. stav
4.) ve} mo‘e tra‘iti samo restituciju (~lan 132. ZOO) i naknadu {tete (~lan 262. stav
2. ZOO) .
21. U slu~aju raskida ugovora postoji obaveza vra}anja dinarske protuvrije-
dnosti ispla}enog iznosa strane valute po kursu na dan lsplate (ispunjenja obaveze iz
ugovora).
22. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 194/87, citiranu u sudskoj praksi datoj uz
~lan 214. ZOO.
23. Strana koja vra}a avans nakon raskida ugovora zbog neispunjenja du‘na
je platiti zatezne kamate od dana prijema avansa i kada nije kriva za raskid ugovora,
a nije od zna~aja {to nije bilo ugovoreno pla}anje kamata na avans od prodaje robe.
24. Ugovor o djelu naru~ilac mo‘e da otka‘e jednostranom izjavom sve do
trenutka dok radovi ne budu potpuno izvr{eni, u kom slu~aju je naru~ilac u obavezi
da izvo|a~u djela plati naknadu za sve do tada izvr{ene radove.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju stranke su zaklju~ile ugovor o djelu (~l. 600. ZOO) ko-
ga je tu‘ilac zapo~eo izvr{avati dr‘e}i se ugovorenih uslova, usljed ~ega mu u smislu
~lana 629. navedenog zakona pripada pravo na naknadu za izvr{enu radnju zbog ras-
kida ugovora voljom tu‘enog. Tu‘beni zahtjev je, dakle, osnovan primjenom navede-
nih zakonskih propisa, a ne po pravilu sadr‘anom u ~lanu 132. ZOO na koga se ni-
‘estepeni sudovi pozivaju, jer odredba ovog ~lana ne reguli{e pravne posljedice ras-
kida ugovora o djelu voljom naru~ioca, ve} pravne posljedice raskida ugovora zbog
neizvr{enja.
25. Naru~ilac radova ima pravo, ako je izvo|a~ kriv za neispunjenje ugovora
o gra|enju, da zahtijeva naknadu {tete u visini razlike izme|u cijene koju bi on mo-
rao isplatiti izvo|a~u da je uredno ispunio ugovor i cijene ispla}ene novom izvo|a~u.
30)
26. Kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja, strana koja vra}a novac du‘na
je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila,.bez obzira iz kojih razloga
nije ispunjena obaveza iz ugovora.
27. Vidjeti: odluku Vs BiH, G‘. 43/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan
131. ZOO.
IV - RASKIDANJE ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG

PROMIJENJENIH OKOLNOSTI
Pretpostavke za raskidanje
^lan 133.
(1) Ako poslije zaklju~enja ugovora nastupe okolnosti koje ote‘avaju
ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne mo‘e ostvariti svrha
ugovora, a u jednom i u drugom slu~aju u toj mjeri da je o~igledno da ugovor
vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih strana i da bi, po op{tem mi{ljenju,
bilo nepravi~no odr‘ati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je ote‘ano ispu-
njenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne mo‘e os-
tvariti svrhu ugovora mo‘e zahtijevati da se ugovor raskine.
(2) Raskid ugovora ne mo‘e se zahtijevati ako je strana koja se poziva na
promijenjene okolnosti bila du‘na da u vrijeme zaklju~enja ugovora uzme u ob-
zir te okolnosti ili ih je mogla izbje}i ili savladati.
(3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne mo‘e se pozivati na promije-
njene okolnosti koje su nastupile po isteku roka odre|enog za ispunjenje njene
obaveze.
(4) Ugovor se ne}e raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se
odgovaraju}i uslovi ugovora pravi~no izmijene.
(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud }e na zahtijev druge strane obaveza-
ti stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravi~an dio {tete koju
trpi zbog toga.
________________________
1. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti mo‘e se tra‘iti ako su prije
isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje ote‘avaju obavezu jedne
strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne mo‘e ostvariti svrha ugovora time
da u svakom od ovih slu~ajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je
o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanju ugovornih strana i da bi, po op{tem
mi{ljenju, bilo nepravedno odr‘ati ga na snazi kao takvog.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca za raskid ugovora o kupopro-
daji zbog promijenjenih okolnosti.
Ni‘estepeni sudovi su, polaze}i od utvr|enja da se tu‘ilac drugi dan po za-
klju~enju ugovora te{ko razbolio, zaklju~ili da je nastupila okolnost koja bitno ote‘a-
va obavezu tu‘ioca da u roku od tri dana od zaklju~enja ugovora isplati tu‘enom dio
kupoprodajne cijene u iznosu od . DEM, jer da su za tu‘ioca nastali neopho-
dni tro{kovi lije~enja i da je time dovedeno u pitanje ostvarivanje svrhe ugovora
prema kome je tu‘ilac kupio od tu‘enog traktor za DEM, jer da je postalo ne-
izvjesno da li }e tu‘ilac ostati u ‘ivotu, a i ako ostane da li }e biti sposoban upravljati
traktorom i sudili tako {to su, pozivom na odredbu ~l. 133. Zakona o obligacionim
odnosima raskinuli ugovor i tu‘enom nametnuli obavezu da tu‘iocu vrati .
DEM, primljenih na ime kapare, ili da mu isplati dinarsku vrijednost ovog iznosa
prema kursu ove valute koja va‘i u trenutku ispunjenja obaveze.
Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (~l. 133. st. 1. ZOO) mo‘e se
tra‘iti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje ote‘a-
vaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne mo‘e ostvariti
svrha ugovora time da u svakom od tih slu~ajeva kumulativno moraju biti ispunjene
pretpostavke da je o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanju ugovornih strana i da
bi po op{tem mi{ljenju bilo nepravi~no odr‘ati ga na snazi, takav kakav je.
Prema tome, za pravilnu odluku o sporu bilo je potrebno utvrditi ne samo da
li su nastupile okolnosti koje ote‘avaju obavezu jedne strane i zbog kojih se ne mo‘e
ostvariti svrha ugovora, sa ~ime su se zadovoljile ni‘estepeni sudovi, nego i ~injenice
koje se ti~u toga da li je okolnost koja ote‘ava ispunjenje takva i tolikog zna~aja i
ote‘avanje ispunjena takvo i toliko da je o~igledno da ugovor ne odgovara o~ekiva-
njima ugovornih strana i (kumulativno) da bi po op{tem mi{ljenju bilo nepravilno da
se ugovor odr‘i na snazi takav kakav je.
Zbog pogre{nog pravnog stava nije raspravljeno o okolnostima {ta su stranke
o~ekivale od ugovora, usljed ~ega je, po prirodi stvari, izostala ocjena o pitanju da li
bi po op{tem mi{ljenju bilo nepravilno da se ovaj ugovor odr‘i na snazi.
Prema tome, ni‘estepeni sudovi su zbog pogre{nog pristupa rje{enju ove pra-
vne stvari pogre{no zaklju~ili da su se stekle pretpostavke koje tu‘iocu daju pravo na
raskid ugovora u smislu ~l. 133. Zakona o obligacionim odnosima.
I zneseni razlozi upu}uju na ostvarenje pogre{ne primjene materijalnog prava,
kao i na to da u odnosu na potrebne materijalno pravne pretpostavke nedostaju poda-
ci ~injeni~ne prirode, a to zna~i ostvaren je izneseni razlog pobijanja ni‘estepenih
presuda, pa je obje ni‘estepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepe-
nom sudu na ponovno su|enje (~l. 395. st. 2. Zakona o parni~nom postupku).
2. Promjena propisanih kamatnih stopa nije okolnost koju banka kao ugovor-
na strana iz ugovora o deviznom {tednom ulogu nije mogla predvidjeti.
Iz obrazlo‘enja:
"Opravdano revidentica ukazuje na to da je drugostupanjski sud svoju odluku
o raskidu ugovora utemeljio na pogre{noj primjeni materijalnog prava. Iako se taj
sud poziva na ~l. 133. ZOO, on je o~ito vodio ra~una samo o odredbi njegovog st. 1.,
ali ne i st. 2. koji propisuje da se raskid ugovora ne mo‘e zahtijevati ako je strana ko-
ja se poziva na promijenjene okolnosti bila du‘na u vrijeme sklapanja ugovora uzeti
u ozbir te okolnosti ili ih je mogla izbje}i i savladati. Tu‘enik - protutu‘itelj je banka,
dakle, organizacija u ~iju djelatnost spada upravo i sklapanje ugovora o nov~anom
depozitu, pa je on u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio du‘an uzeti u obzir i mo-
gu}nost promjene politike kamatnih stopa te eventualno ugovoriti i promjenjivost ka-
matne stope, ~ime bi izbjegao {tetne posljedice tog ugovora. Kako on to, me|utim,
nije u~inio, nije ovla{ten ni zahtijevati da se ugovor raskine zbog promijenjenih okol-
nosti pozivaju}i se pritom na smanjenje svojih kamatnih stopa."
3. Ugovorne strane se mogu pozivati na promijenjene okolnosti u periodu od
zaklju~enja do dospjelosti ugovorom preuzete obaveze, a ne i u slu~aju promijenje-
nih okolnosti nastalih po ispunjenju ugovornih obaveza.
4. Stranka kojoj je ote‘ano ispunjenje ugovora zbog promijenjenih okolnosti
mo‘e zahtijevati od suda samo raskid ugovora, a ne mijenjanje uvjeta ugovora.
Prema ~l. 133. st. 4. ZOO ugovor se ne}e raskinuti ako druga ugovorna strana
ponudi da se ogovaraju}i uvjeti ugovora pravi~no izmijene ili pristane na to. Druga
ugovorna strana mo‘e dakle sprije~iti raskid ugovora tako {to }e ponuditi izmjenu
uvjeta ugovora ili pristati na nju. Ne mo‘e je se me|utim prisiliti da prihvati izmjenu
ugovora. Ako ne prihvati izmjenu, ugovor se raskida, razumije se ako su za to ispu-
njenje pretpostavke.
(Vts RH, P‘. 3939/95, od 30. 4. 1996. - Zbirka 4 - 24)
5. Zajmoprimac koji je od zajmodavca primio odre|enu svotu novca ne mo‘e
se osloboditi obveze vra}anja te svote novca zahtijevaju}i raskid ugovora zbog pro-
mijenjenih okolnosti, jer i u slu~aju raskida zajmodavac ima osnovano pravo zahtije-
vati da mu se vrati ono {to je dao, a to je ista svota novca.
(Vts RH, P‘. 4486/94, od 6. 6. 1995. - Zbirka 3 27)
6. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti - visine stope inflacije - ne
mo‘e zahtijevati stranka koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila du‘na uzeti u obzir
takvu inflaciju.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica u ovoj parnici zahtijeva da se navedena nagodba raskine bez promi-
jenjenih okolnosti u smislu odredaba ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima. Ona naime
tvrdi da je prilikom nagodbe ra~unala s inflacijom, ali da je naknadno zbog ratnih prili-
ka do{lo do velike inflacije i obezvrije|ivanja novca s ~ime ona nije ra~unala, pa u tome
nalazi razlog za raskid nagodbe. U vezi s time su u dosada{njem toku postupka utvr|e-
ne slijede}e odlu~ne okolnosti:
Odredba ~l. 133. st. 1. ZOO glasi: "Ako nakon sklapanja ugovora nastupe okol-
nosti koje ote‘avaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne mo‘e ostva-
riti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slu~aju u toj mjeri da je o~ito da ugovor vi{e
ne odgovara o~ekivanjima ugovornih stranaka i da bi po op}em mi{ljenju bilo nepravi-
~no odr‘ati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je ote‘ano ispunjenje obveze odno-
sno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne mo‘e ostvariti svrhu ugovora mo‘e za-
htijevati da se ugovor raskine." Me|utim prema odredbi st. 2. istog ~lanka raskid ugo-
vora ne mo‘e se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila
du‘na u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbje}i ili
svladati. Ni‘estupanjski su sudovi utvrdili, i to svoje utvr|enje obrazlo‘ili, da je tu‘ite-
ljica svjesna velike inflacije koja se nakon sklapanja nagodbe samo nastavila bila du‘na
u vrijeme sklapanja nagodbe s tu‘enikom nju uzeti u obzir, a obezvrije|ivanje novca je
mogla izbje}i da je prihvatila obro~nu otplatu duga. Zato i po shva}anju ovog Vrhovnog
suda ona nema pravo zahtijevati raskid sporne sudske nagodbe.
7. Ne mo‘e se tra‘iti raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti nakon
ispunjenja ugovorne obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je mogao zbog eventualnih promijenjenih okolnosti nastalih tokom
ispunjenja svoje ugovorne obaveze, zahtijevati raskid ugovora o djelu, a samo je tu-
‘eni mogao umjesto raskida ponuditi izmjenu ugovorne klauzule o cijeni, kako pro-
izilazi iz odredaba ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosima. Raskid ugovora
zbog promijenjenih okolnosti se, me|utim, mo‘e zahtijevati samo dok ugovor nije
ispunjen, jer sa ispunjenjem prestaju obaveze iz ugovora. Mogao bi se samo zaklju~i-
vati novi ugovor sa obrnutim strana~kim ulogama.
Tu‘ilac je tek prilikom kona~nog obra~una postavio zahtjev za pla}anje razli-
ke u cijeni, dakle, nakon ispunjenja svoje ugovorne obaveze, pa se zahtjev ne mo‘e
zasnivati ni na odedbama Zakona o obligacionim odnosima koje reguli{u institut ras-
kida odnosno izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti.
Druga~ije se ne mo‘e zaklju~iti ni iz odredaba ~lana 134. ZOO, jer odredbe
ovog ~lana imaju u vidu da ugovorna obaveza strane koja tra‘i raskid ugovora jo{ ni-
je ispunjena (trajni obligacioni odnos) tako da promijenjene okolnosti i nadalje djelu-
ju, a ugovara~ koji se na njih poziva nije samo odmah po saznanju za te okolnosti,
obavijestio drugu ugovornu stranu da raskid ugovora zahtijeva.
(Vs BiH, P‘. 258/88 ,od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 41)
8. Ugovor o posluzi se raskida po zahtjevu poslugodavca ako poslugoprimac
ne koristi predmet posluge prema ugovorenoj svrsi.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj je ustupio tu‘enoj na kori{tenje prostorije d‘amije isklju~ivo za po-
trebe biblioteke grada. Od tada pa da dono{enja prvostepene presude, tu‘ena op{tina
nije preduzela nikakve pripreme da se u prostorijama koje su joj ustupljene na poslu-
gu otvori biblioteka. Naprotiv, d‘amija se i dalje koristi kao magacinski prostor. Po-
laze}i od navedenih utvr|enja, ni‘estepeni sudovi su, u smislu pravila imovinskog
prava iz paragrafa 973. biv{eg OGZ pravilno presudili kada su usvojili zahtjev za
raskidanje ugovora. Navedeno pravilo predvi|a da u slu~aju kada se stvar data na po-
slugu ne koristi u svrhu koja je predvi|ena u ugovoru, nastaje obaveza vra}anja stva-
ri, u ~emu je sadr‘ana i pretpostavka o raskidu i prestanku ugovora o posluzi.
(Vs BiH, Rev 290/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 42)
9. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti mo‘e se zahtijevati ako su
nastale okolnosti koje ote‘avaju obvezu jedne stranke ili su nastale okolnosti zbog
kojih se ne mo‘e ostvariti svrha ugovora, s time da u svakome od tih slu~ajeva ku-
mulativno moraju biti ispunjene i pretpostavke da je o~ito da ugovor vi{e ne odgova-
ra o~ekivanjima ugovomih strana i da bi po op}em mi{ljenju bilo nepravi~no odr‘ati
ga na snazi takvim kakav jest.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski sud, me|utim, polaze}i od toga da tu‘itelj zahtijeva raskid ugovora
zbog neispunjenja (~l. 125. st. 3. ZOO), uop}e nije raspravljao o ~injenicama, barem ne o
svima, o kojima ovisi (eventualna) primjena ~l. 133. ZOO na odnose stranaka. Zato nije ra-
zumljiva drugostupanjska presuda ni u tom dijelu, jer za zaklju~ke drugostupanjskog suda
barem zasad nema upori{ta u ~injenicama utvr|enima u postupku pred sudom prvog stu-
pnja. Tako nije raspravljano jesu li nastale okolnosti: a) koje ote‘avaju obvezu jedne strane
ili b) zbog kojih se ne mo‘e ostvariti svrha ugovora. Raskid se i u jednom i u drugom slu-
~aju, jer je rije~ o pretpostavkama alternativnog zna~enja, mo‘e zahtijevati ako je utjecaj
promijenjenih prilika takav da je o~igledno da ugovor ne odgovara o~ekivanjima ugovor-
nih strana i (kumulativno) da bi prema op}em mi{ljenju bilo nepravedno da se ugovor
odr‘i na snazi (~l. 133. st. 1. ZOO).
10. Naru~ilac specijalnih ure|aja izra|enih po posebnoj narud‘bi i skici poru-
~ioca, ne mo‘e zahtijevati raskid ugovora nakon izrade ure|aja, a prije isporuke dije-
la naru~ene robe, pozivom na promijenjene okolnosti, ako je on mogao u vrijeme za-
klju~enja ugovora predvidjeti poreme}aje na tr‘i{tu koji su doveli do eliminisanja
upotrebe naru~enih ure|aja.
11. Izmijenjen je ugovor o gra|enju u pogledu visine cijene u prvobitno ugo-
vorenom roku za ispunjenje ugovora, ako je prije isteka ovog roka izvo|a~ dopisom
zatra‘io povi{enje cijene pozivaju se na promijenjene okolnosti, stavljaju}i do znanja
da }e u suprotnom raskinuti ugovor, a naru~ilac u odgovoru na dopis pristao da se ra-
zlika u cijeni odredi po kriterijima iz ~lana 637. Zakona o obligacionim odnosima.
12. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se
osnovano mo‘e zahtijevati raskid ugovora.
(Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. Psp 43 71)
13. Stranka koja je odustala od ugovora ne mo‘e se osloboditi obaveze pla}a-
nja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okol-
nosti.
14. Ako se ugovor o zakupu poslovne prostorije pre}utno produ‘en na neo-
dre|eno vrijeme, sud nije ovla{ten da, pozivom na promijenjene okolnosti, obve‘e
zakupca na pla}anje zakupnine ve}e od ugovorene.
Iz obrazlo‘enja:
U toku pvostepenog postupka utvr|eno je da su parni~ne stranke dana
1.1.1986. godine zaklju~ile ugovor o zakupu poslovnih prostorija. Ugovor je zaklju-
~en na odre|eno vrijeme do 31.12.1986. godine. Tim ugovorom zakupnina je odre|e-
na u iznosu od .. dinara mjese~no.
Prvostepeni sud je utrdio da je u 1987. godini ugovor o zakupu pre}utno
obnovljen na neodre|eno vrijeme, jer je tu‘en nastavio da koristi poslovne prostorije,
a tu‘ilac se tome nije protivio (nije preko suda zahtijevao da mu zakupac preda pros-
torije), ali je obavezao tu‘enog, u smislu ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, da plati pove}anu zakupninu, prema rastu visine zakupnine na teritoriji op{tine u
1987 godini.Prema odredbi stava 2. ~lana 5 Zakona o zakupu poslovnih zgrada i
prostorija, visine zakupnine za poslovne poostorije odre|uju zakupodavac i zakupac,
ako posebnim propisom nije druga~ije odre|eno. U smislu odredbe stava 1. ta~ke 6.
~lana 10. istog zakona ugovor o zakupu poslovnih prostorija sadr‘i i zakupnine. ^la-
nom 11. stav 1. navedenog zakona predvi|eno je da se ugovor o zakupu poslovnih
prostorija zaklju~uje pismeno. Isti ~lan sadr‘i i odredbe (stav 2. i 3.) da ugovor koji
nije zaklju~en u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo te da odredbe stava 1.
i 2. istog zakona i za izmjene u ugovoru o zakupu poslovnih prostorija.Iz navedenih
odredaba proizilazi da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija, zaklju~en na odre|e-
no vrijeme, pre}utno obnavlja na neodre|eno vrijeme pod istim uslovima. Ovo pose-
bno zbog toga {to zakon izri~ito propisuje da se ugovor o zakupu, odnosno njegove
odredbe, mogu izmijeniti samo ugovorom koji je zaklju~en u pismenom obliku, a ne
predvi|a nikakve izuzetke u slu~aju iz ~lana 33. u kojima bi se zakupnina mogla
odre|ivati neovisno od ugovora, prema porastu vi{e zakupnine na teritoriji op{tine.
Na ovakav pravni stav upu}uje i odredba ~lana 40. istog zakona prema kojoj se ugo-
vor o zakupu poslovnih prostorija smatra pre}utno obnovljenim na neodre|eno vrije-
me, pod istim uslovima, pod kojim je zaklju~en, ako zakupodavac ne zahtijeva prinu-
dno izvr{enje naloga ili presude u roku od 60 dana kada je na to stekao pravo.
Odredbama ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosima propisani su uslovi
pod kojima se mo‘e raskinuti ugovor zbog promijenjenih okolnosti. Odredbom stava
4. istog zakonskog propisa regulisana je i mogu}nost izmjene odgovaraju}ih uslova
ugovora, zbog promijenjenih okolnosti, u kom slu~aju se ugovor ne raskida. Primje-
njuju}i navedeni zakonski propis sud ne bi mogao obavezati zakupca-tu‘enog da za-
kupodavcu-tu‘iocu isplati ve}i dio zakupnine, usvajaju}i tu‘beni zahtjev kojim se sa-
mo zahtijeva ve}i iznos zakupnine, neovisno od pristanka tu‘enog da se izmijene od-
govaraju}i uslovi ugovora.
15. Ugovorna strana mo‘e, pozivom na promijenjene okolnosti zahtijevati sa-
mo raskid ugovora, a druga strana mo‘e ponuditi ili pristati da se ugovor izmijeni
umjesto da se raskine (~lan 133. st. 1. 4. ZOO), osim ako izme|u stranaka nije izri~i-
to ugovorena primjena Op{ih uzanci za promet robom, jer se u tom slu~aju mo‘e pri-
mijeniti Op}a uzanca broj 55, u smislu ~lana 1107. stav 3. ZOO.
U slu~aju usvajanja zahtjeva za raskid ugovora sud ne odlu~uje o vra}anju
onoga {to je u ispunjenju obaveze iz ugovora dato drugoj strani ako druga parni~na
stranka nije istakla takav zahtjev.
16. Ne mo‘e se pozivom na promijenjene okolnosti jednostrano raskinuti
ugovor o udru‘ivanju sredstava radi zajedni~ke kupovine stana s toga {to je kona~na
cijena stana ve}a od predra~unske, kada su se ugovorne stranke sporazumjele da }e
na jednake dijelove platiti cijenu stana, uklju~uju}i i njeno pove}anje do momenta
predaje stana, ako su obje ugovorne stranke morale u vrijeme sklapanja ugovora uze-
ti u obzir okolnost da }e kona~na cijena stana biti ve}a od predra~unske
(Vs BiH, Rev. 25/85, od 14. 3. 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 9).
17. Sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine zaklju~en pred organom
uprave mo‘e se raskinuti po odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Sporazum o naknadi zaklju~en po odredbama Zakona o eksproprijaciji (~l.
75. i 76) pred nadle‘nim organom uprave ima karakter poravnanja kojim stranke ure-
|uju me|usobna prava i obaveze nastale povodom eksproprijacije nekretnina. Konse-
kvenca ovakvog karaktera poravnanja je da za poravnanje va‘e sve odredbe Zakona
o obligacionim odnosima o dvostranim ugovorima, osim odredbe o poni{tenju ugo-
vora zbog prekomjernog o{te}enja (~lan 1094). Shodno izlo‘enom tu‘itelj je mogao
pobijati zaklju~eni sporazum zbog izmijenjenih okolnosti u smislu odredbe ~lana
133. Zakona o obligacionim odnosima i zbog nemogu}nosti izvr{enja ~inidbe u smi-
slu odredaba ~l. 137. i 138. istog zakona.
18. Utjecaj primjene stimulativnog te~aja banaka pri otkupu deviza na raskid
ugovora o prodaji zbog promijenjenih okolnosti.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet prijepora predstavlja zahtjev tu‘itelja kao kupca temeljem ugovora
o prodaji sklopljenog 31. kolovoza 1991. godine usmjeren protiv tu‘enika kao proda-
vatelja, a radi ispunjenja prodavateljeve obveze predaje stvari koje su bile objekt pro-
daje, te protutu‘beni zahtjev radi raskida istog prodajnog ugovora zbog promijenje-
nih okolnosti. Kod ~injeni~nih utvr|enja da je tu‘itelj ispunio svoju ugovornu obvezu
pla}anja prodajne cijene, te sukladno sadr‘aju prodajne pogodbe cijenu isplatio u tri
obroka, u ukupnom iznosu dinarske protuvrijednosti od 2.599 DEM prema prodaj-
nom te~aju DEM na dan isplate, a da tu‘enik svoju ugovornu obvezu predaju stvari
nije ispunio, ni‘estupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su
tu‘beni zahtjev prihvatili jer tu‘itelju kao ugovornoj strani koja je svoju ugovornu
obvezu ispunila, sukladno odredbi ~l. 124. Zakona o obveznim odnosima - ZOO
("Narodne novine", br. 53/91, 73/92 i 3/94) pripada pravo zahtijevati od tu‘enika kao
druge ugovorne stranke, koja svoju obvezu nije ispunila, ispunjenje te obveze. Svoj
zahtjev za raskid ugovora tu‘itelj temelji na tvrdnji da su se nakon sklapanja predme-
tnog ugovora izmijenili uvjeti poslovanja tu‘enika zbog uvo|enja stimulativnih ku-
povnih te~ajeva banaka, tako da su se bitno promijenile okolnosti pod kojima je ugo-
vor sklopljen, da te promijenjene okolnosti ote‘avaju ispunjenje njegove ugovorne
obveze i da su zbog toga ispunjene pretpostavke iz ~l. 133. ZOO za izmjenu ili raskid
ugovora. Suprotno tvrdnji revidenta ni‘estupanjski sudovi su pravilno zaklju~ili da
primjenjivanje stimulativnog te~aju banaka u Republici Hrvatskoj pri otkupu deviza
od gra|ana ne predstavlja okolnost koju tu‘enik kao ugovorna strana koja se poziva
na promijenjene okolnosti nije mogla uzeti u obzir u vrijeme sklapanja ugovora, u
smislu odredbe st. 2. navedenog ~lanka. Me|utim, kada bi se i prihvatila tvrdnja revi-
denta da se radilo o izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti koja se u vrijeme sklapanja
ugovora nije mogla izbje}i ili svladati, po ocjeni ovoga suda ta okolnost nema zna~e-
nje okolnosti koja ote‘ava ispunjenje obveze tu‘enika u toj mjeri da bi bilo o~ito da
ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih strana i da bi po op}em mi{ljenju
bilo nepravi~no odr‘ati ga na snazi takvog kakav je, a u smislu odredbe ~l. 133. st. 1.
ZOO. Pri odlu~ivanju o raskidu ugovora sud treba, prema odredbi ~l. 135. st. 1. ZOO
voditi ra~una, izme|u ostalog, i o interesima obiju ugovornih strana. Iz podataka u
spisu - preslike deviznih isplata vidljivo je da je isplata prodajne cijene izvr{ena na
teret deviznog ra~una tu‘itelja, pa je dakle tu‘itelj platio realnu deviznu cijenu ku-
pljenih stvari. Stoga odr‘avanjem ugovora na snazi nisu povrije|ena na~ela pravi-
~nosti i jednake vrijednosti uzajamnih davanja (~l. 12. i 15. ZOO) u ~ijoj primjeni
sud nalazi pravnu osnovu za prihva}anje zahtjeva za raskid ugovora zbog promije-
njenih okolnosti."
(Vs RH, Rev. 2818/93 od 25. 10. 1995. Izbor odluka 2/1996 9/52)
18. O raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne mo‘e se raspravljati
kao o prethodnom pitanju, ve} jedino ako je postavljen tu‘beni ili protutu‘beni zah-
tjev na raskid ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Osnovano ‘aliteljica ukazuje da sud prvog stupnja nije mogao odlu~ivati o
raskidu ugovora, ukoliko ni jedna od stranaka nije postavila odgovaraju}i zahtjev. Da
bi se, naime, u parnici moglo odlu~ivati o raskidu ugovora zbog promijenjenih okol-
nosti, sukladno odredbi ~l. 133. ZOO, pretpostavka je da jedna od stranaka postavi
zahtjev na raskid ugovora, tvrde}i da su nakon sklapanja ugovora nastupile okolnosti
koje ote‘avaju ispunjenje ili pak ako se zbog njih ne mo‘e ostvariti svrha ugovora.
Dakle, o raskidu ugovora se ne mo‘e govoriti kao o prethodnom pitanju, osim za slu-
~aj kada zakon propisuje da do raskida ugovora dolazi temeljem samog Zakona, a {to
u ovoj parnici ne tvrdi ni jedna od stranaka."
(@s Rijeka, G‘. 282/00, od 16. 5. 2001. Izbor odluka 1/2001 31)
19. Emotivna preosjetljivost na promjenu okoline i dr. u svezi sa studijem ni-
je razlog za raskid ugovora (o pla}anju {kolarine) kad su te okolnosti postojale i prije
sklapanja ugovora pa ih je trebalo uzeti u obzir.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredbom ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima koji je bio mjerodavan u
vrijeme su|enja propisane su pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih
okolnosti. U st.2. ~l. 133. cit. Zakona, me|utim, propisano je da se raskid ugovora ne
mo‘e zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila du‘na u
vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti, ili ih je mogla izbje}i, ili savla-
dati. U konkretnom slu~aju tu‘itelj tra‘i da se raskine ugovor o pla}anju {kolarine za-
klju~en izme|u stranaka dana 3.X.1988.g. te slijedom toga da se tu‘itelju vrati upla-
}eni iznos {kolarine od 2.175 USA $. Sudovi su, me|utim, utvrdili da je tu‘itelj kao
osoba koja je zbog svoje preosjetljivosti sve emotivno intenzivnije pro‘ivljavala i
prije dolaska u Z. gdje se upisao na Medicinski fakultet, osje}ao je zabrinutost zbog
promjene okoline i s tim u svezi adaptacije, u ~emu je i nedovoljno poznavanje jezika
imalo zna~ajan utjecaj, a o svim tim okolnostima, koje su dakle kod tu‘itelja postoja-
le i prije zaklju~enja spornog ugovora, tu‘itelj je trebao voditi ra~una i kod sklapanja
samog ugovora. Stoga i po ocjeni ovoga suda tu‘itelj neosnovano, pozivom na odre-
dbu ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima, zahtijeva raskid ugovora s obzirom na to
da na utvr|ene okolnosti po ni‘estupanjskim sudovima u primjeni odredbe st. 2. ~l.
133. ZOO upuu}uju na neosnovanost tu‘benog zahtjeva."
20. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se
mo‘e tra‘iti raskid ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"U odnosu na primjenu materijalnog prava valja ukazati da u okviru odredaba
~l. 133. Zakona o obveznim odnosima (taj zakon se primjenjuje temeljem ~l. 1. Za-
kona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima od 8.X. 1991.g. kao zakon Repu-
blike Hrvatske) u inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje
se mo‘e tra‘iti raskid ugovora, s obzirom na to da se radi o takvim pa i promijenje-
nim okolnostima u odnosu na vrijeme zaklju~enja ugovora, koje je stranka koja se
poziva na takvu promjenu bila du‘na uzeti u obzir prilikom zaklju~enja ugovora, ili
ju je mogla izbje}i, ili savladati."
21. Promjena pravnog stajali{ta sudske prakse nije promijenjena okolnost
zbog koje bi se mogao tra‘iti raskid ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Nije sporno da je izme|u tu‘itelja kao o{te}enika i osiguravatelja sklopljena
nagodba 13.I.1987.g. prema kojoj je ta tu‘enica isplatila tu‘itelju tada{nja dina-
ra ( HRD) na ime kapitalizirane rente, tako da je isplatom tog iznosa u cijelosti is-
crpljena svota osiguranja koja je iznosila .. tada{njih dinara ( HRD), a s obzi-
rom na to da je prethodno tu‘itelju ve} isplatila iznos od 1,780.198 tada{njih dinara
(178 HRD). Revident smatra da su ni‘i sudovi pogre{no primijenili materijalno pra-
vo, jer da su nakon zaklju~enja nagodbe nastale okolnosti koje nije mogao predvidje-
ti u vrijeme njena sklapanja i da su te okolnosti postojale u vrijeme sklapanja nago-
dbe, ne bi je ni sklopio. Promijenjene okolnosti predstavljaju po navodima revidenta
izmjene pravnog stajali{ta nakon sklopljene nagodbe, u pogledu ograni~ene odgovor-
nosti osiguravatelja (pravno stajali{te zauzeto na zajedni~koj sjednici vrhovnih sudo-
va). Prema ~l. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je sada preuzet na teme-
lju ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO) ako nakon sklapanja ugovora
nastupe okolnosti koje ote‘avaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih
mo‘e ostvariti svrha ugovora, a u jednom i drugom slu~aju u toj mjeri da je o~ito da
ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih strana i da bi po op}em mi{ljenju
bilo nepravedno odr‘ati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je ote‘ano ispunjenje
obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne mo‘e ostvariti svrhu
ugovora mo‘e zahtijevati da se ugovor raskine. Dakle, u slu~aju iz odredbe ~l. 133.
st. 1. Zakona o obveznim odnosima, strana koja ne mo‘e zbog promijenjenih okol-
nosti ostvariti svrhu ugovora mo‘e zahtijevati da se ugovor (nagodba je ugovor iz
odredbe ~l. 1089. ZOO) raskine, ali ne mo‘e tra‘iti, bez suglasnosti protivne stranke,
da se ugovorne odredbe izmijene (u ovom slu~aju u pogledu visine obveze Zavaro-
valne skupnosti "Triglav"). Valja navesti da izmjena pravnog stajali{ta nije okolnost
koju bi zakon predvidio kao razlog za raskid nagodbe. Ni pad vrijednosti novca u in-
flatornim uvjetima nije okolnost zbog koje mo‘e osnovano tra‘iti raskid ugovora."
22. Pravomo}no odbijanje tu‘benog zahtjeva da se zbog promijenjenih okol-
nosti raskine ugovor nije zapreka da se s istim zahtjevom pokrene nova pamica zbog
naknadno promijenjenih okolnosti.
(Vs H, Rev. 1281/85, od 23. 10. 1985. Psp 30 101)
Du‘nost obavje{tavanja
^lan 134.
Strana koja je ovla{}ena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva ras-
kid ugovora du‘na je da o svojoj namjeri da tra‘i raskid ugovora obavijesti
drugu stranu ~im je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije u~ini-
la, odgovara za {tetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga {to joj zahtjev
nije bio na vrijeme saop{ten.
________________________
1. Vidjeti: odluke Vs BiH, P‘. 258/88. i P‘. 555/88, citirane u sudskoj praksi
datoj uz ~lan 133. ZOO.
Okolnosti od zna~aja za odluku suda
^lan 135.
Pri odlu~ivanju o raskidanju ugovora, odnosno o njegovoj izmjeni, sud
se rukovodi na~elima po{tenog prometa, vode}i ra~una naro~ito o cilju ugovora,
o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o op{tem interesu, kao i o inte-
resima obiju strana.
Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti

^lan 136.
Strane se mogu ugovorom unaprijed odre}i pozivanja na odre|ene pro-
mijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa na~elom savjesnosti i po{te-
nja.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 127/97, citiranu u sudskoj praksi datoj uz
~lan 137. ZOO.
V - NEMOGU]NOST ISPUNJENJA
Nemogu}nost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana

^lan 137.
(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru posta-
lo nemogu}e zbog doga|aja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, ga-
si se i obaveza druge strane, a ako je ova ne{to ispunila od svoje obaveze, mo‘e
zahtijevati vra}anje po pravilima o vra}anju ste~enog bez osnova.
(2) U slu~aju djelimi~ne nemogu}nosti ispunjenja zbog doga|aja za koji
nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana mo‘e raskinuti ugovor
ako djelimi~no ispunjenjene ne odgovara njenim potrebama, ina~e ugovor osta-
je na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje
obaveze.
________________________
1. Kad je ugovor prestao zbog nemogu}nosti ispunjenja za koju ne odgovara nije-
dna strana, ugovorna stranka koja vra}a primljeni novac du‘na je platiti zatezne kamate i
kada je bila savjesna u vrijeme prijema, od dana kada je objektivnom ocjenom konkretnih
okolnosti morala znati da je ispunjenje njene obaveze postalo nemogu}e.
Iz obrazlo‘enja:
Kada se vra}a novac zbog prestanka ugovora po ~lanu 137. ZOO, pla}a se za-
tezna kamata od dana sticanja ako je sticalac nesavjestan, a ina~e od dana podno{enja
zahtjeva (~lan 214. ZOO). Samo kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja koje je,
ina~e, bilo mogu}e, pla}a se zatezna kamata od dana prijema novca (~lan 132. stav 5.
ZOO). Pravilo iz ~lana 214. ZOO, s obzirom na smisao i cilj tog propisa, treba shva-
titi tako da osoba koja je novac stekla bez osnova (posebno kada je osnov sticanja na-
knadno otpao bez njene krivice, a bila je savjesna u momentu prijema novca), duguje
zateznu kamatu od dana kada je postala nesavjesna (kada je objektivnom ocjenom
svih konkretnih okolnosti znala, odnosno morala znati da je ispunjenje njene obaveze
postalo nemogu}e, te da je stoga ugovor prestao, pa da novac dr‘i bez osnova), a naj-
kasnije od dana kada je druga ugovorna strana od nje zahtijevala vra}anje.
(Vs FBiH, P‘. 165/99, od 28. 4. 2000 ZIPS, broj 892; Bilten Vs FBiH 1/00 - 40)
2. Zakupac ne odgovara za propast zakupljene stvari, ako stvar nije upotre-
bljavao protivno ugovoru i namjeni stvari, te ako je postupao sa pa‘njom dobrog pri-
vrednika, ukoliko ugovorom nije pro{irena njegova odgovornost.
(Vs FBiH, P‘. 275/97, od 23. 12. 1997. Bilten Vs FBiH 1/98 37. Napo-
mena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan
581. ZOO)
3. Do prestanka ugovora zbog nemogu}nosti ispunjenja za koju nisu odgovor-
ne ugovorne strane, dolazi zbog objektivne nemogu}nosti, koje u pravilu nema ako
su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu.
U slu~aju prestanka ugovora po ovom osnovu, kupac mo‘e zahtijevati samo
povrat pla}ene cijene, a ne naknadu u visini sada{nje tr‘i{ne cijene kupljene stvari.
(Vs FBiH, P‘. 73/99, od 15. 6 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 43. Napome-
na: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citiranoo je u sudskoj praksi datoj uz ~lan
214. ZOO)
4. Kad je ispunjenje obveze jedne strane postalo nemogu}e zbog doga|aja za
koje nije odgovorna niti jedna niti druga strana, ugovor prestaje postojati po sili za-
kona.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredbom ~l. 137. st. 1. ZOO propisano je: kad je ispunjenje obveze jedne
strane u dvostranom ugovoru postalo nemogu}e zbog doga|aja za koju nije odgovor-
na ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova ne{to ispunila
od svoje obveze, mo‘e zahtijevati vra}anje po pravilima o vra}anju ste~enog bez
osnove. Po pravnom shva}anju ovoga suda u slu~aju kad je ispunjenje obveze jedne
strane u dvostranom ugovoru postalo nemogu}e zbog doga|aja za koji nije odgovor-
na ni jedna ni druga strana, u smislu cit. odredbe ZOO, ugovor prestaje postojati po
sili zakona. Stoga se ukazuju neosnovanim prigovori revidenta da je on voljan izvr{i-
ti ugovor kada to bude mogu}e i da mu je tu‘itelj trebao ostaviti primjeran rok za
ispunjenje ugovora."
5. Ukoliko je tu‘enik prodavac u nemogu}nosti zbog doga|aja za koji nije
odgovorna ni jedna ni druga strana da isporu~i kupljeno vozilo, to ne zna~i da se mo-
‘e osloboditi kako obaveze da isporu~i upla}eno vozilo, tako i obaveze da refundira
vrijednost upla}enog vozila (~lan 137. st. 1. ZOO).
6. Ugovori o prodaji stana gra|enog za tr‘i{te zaklju~eni prije agresije na BiH
nisu prestali zbog nemogu}nosti ispunjenja, ako objekt u izgradnji nije usljed ratnih
djejstava uni{ten ili znatnije o{te}en, pa je izgradnju mogu}e dovr{iti.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 137. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO,
ugovor prestaje kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru posta-
lo nemogu}e zbog doga|aja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana. Ta na-
knadna nemogu}nost, za koju zakon ve‘e ovu posljedicu, mora biti apsolutna, takva
da je du‘nik ne mo‘e ispuniti ni ulaganjem krajnjih napora i sredstava (u konkretnom
slu~aju to bi mogla biti potpuna propast prodate stvari u fazi izgradnje, ili zabrana
daljnje gradnje i sli~no). Eventualno bi se moglo smatrati, polaze}i od na~ela savje-
snosti i po{tenja u pravnom prometu (~lan 12. ZOO), da dolazi do nemogu}nosti
ispunjenja i kada bi du‘nik morao ulo‘iti nesrazmjerno velika sredstva, koja vi{estru-
ko prevazilaze vrijednost du‘ne prestacije, da bi ispunio ugovornu obavezu (tzv. pra-
kti~na nemogu}nost koja se izjedna~ava sa fizi~kom ili pravnom nemogu}no{}u). U
konkretnom slu~aju do ovakve naknadne nemogu}nosti ispunjenja ugovorne obaveze
tu‘enog nije do{lo. Usljed ratnih djejstava samo je zaustavljen i prolongiran period
izgradnje gra|evinskog objekta i prodatih stanova u njemu, koji je po prestanku tih
dejstava mogao biti nastavljen (sude}i po dopisima tu‘enog daljnja izgradnja je i nas-
tavljena), tako da ispunjenje obaveze tu‘enog nije nemogu}no. Ako je zbog vanre-
dnih okolnosti ispunjenje postalo ote‘ano (iziskuje ve}e izdatke od onih na koje je
tu‘eni ra~unao u vrijeme zaklju~enja ugovora), to je mogao biti razlog da tu‘eni (u
koliko nije bio u docnji u vrijeme nastupanja vanrednih okolnosti) zahtjeva tu‘bom
raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (~lanovi 133. do 136. ZOO), ako tu‘i-
telj ne pristane na pove}anje cijene, no tu‘eni ovakav zahtjev nije podnio.
6. Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo ne-
mogu}e zbog doga|aja za koji nisu odgovome ni jedna ni druga strana (u ovom slu-
~aju ratne operacije), gasi se obveza i druge strane, no ako je ova ne{to ispunila od
svoje obveze, mo‘e zahtijevati vra}anje prema pravilima o vra}anju ste~enog bez
osnove.
(Vts RH, P‘. 1350/94, od 6. 12. 1994. - Zbirka 3 28)
8. Za prestanak obaveze zbog nemogu}nosti ispunjenja obaveze jedne strane
u dvostranim ugovorima, nije bitno da li se radi o nezamjenljivoj odnosno individual-
no odre|enoj stvari. Bitno je da je ispunjenje obaveze iz zaklju~enog ugovora postalo
nemogu}e zbog doga|aja za koji nije odgovorna ni jedna strana.
(Vs S, broj Prev. 385/95. Izbor odluka 1/1996)
9. Ugovor ne prestaje zbog nemogu}nosti ispunjenja ako su vanredne okol-
nosti nastupile nakon docnje za koju du‘nik odgovara.
Iz obrazlo‘enja:
Kada su vanredne okolnosti nastupile nakon docnje za koju du‘nik odgovara,
ugovor ne prestaje zbog nemogu}nosti ispunjenja. Ovo stoga {to u smislu ~lana 262.
stav 4. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, du‘nik odgovara i za potpunu ne-
mogu}nost ispunjenja i ako je nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska
u docnju, za koju odgovara (u smislu ~lana 354. ZOO, obaveza prestaje kad njeno
ispunjenje postane nemogu}e usljed okolnosti zbog kojih du‘nik ne odgovara, a ta-
kva situacija ne mo‘e nastati kada su okolnosti nastupile za vrijeme docnje za koju
du‘nik odgovara). Ako do|e do nemogu}nosti ispunjenja u takvom slu~aju, obaveza
iz ugovora se transformi{e u obavezu na naknadu {tete, {to ne bi bio slu~aj da je ugo-
vor prestao u smislu ~lana 137. stav 1. ZOO.
10. Zbog neskrivljene nemogu}nosti ispunjenja obaveze koje je nastalo posli-
je zaklju~enja ugovora, prestaje pravni odnos stranaka, ne prestaje obaveza stranke
~ije ispunjenje je postalo nemogu}e, a prestaje i obaveza druge strane jer joj je pres-
tao osnov.
Prestanak obaveze zbog nemogu}nosti ispunjenja mogu}e je ne samo kada se
radi o individualno odre|enim stvarima, ve} i kada se radi o individualno zamjenlji-
voj stvari.
(Vs S, broj II Rev. 385/95, od 13. 9. 1995. Gp, broj 5/00)
11. U situaciji kad je izvoda~ propustio pribaviti odobrenje za gradnju zbog
~ega je zapo~eta gradnja zabranjena, a zbog promjene urbanisti~kih planova daljnja
gradnja nije dopu{tena, obvezan je naru~itelju vratiti ono {to je primio, bez prava na
naknadu u~injenih tro{kova kad oni nisu od koristi za naru~itelja.
(Vs H, Rev. 2115/88, od 25. 4. 1989. Psp 46 74)
Nemogu}nost ispunjenja za koju odgovara druga strana
^lan 138.
(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru posta-
lo nemogu}e zbog doga|aja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se ga-
si, a ona zadr‘ava svoje potra‘ivanje prema drugoj strani, s tim {to se smanjuje
za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobo|enja od sopstvene obave-
ze.
(2) Pored toga, ona je du‘na ustupiti drugoj strani sva prava koja bi ima-
la prema tre}im licima u vezi sa predmetom svoje obaveze ~ije je ispunjenje
postalo nemogu}e.
VI - PREKOMJERNO O[TE]ENJE
O~igledna nesrazmjera uzajamnih davanja

^lan 139.
(1) Ako je izme|u obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru pos-
tojala u vrijeme zaklju~enja ugovora o~igledna nesrazmjera, o{te}ena strana
mo‘e zahtijevati poni{tenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti
je morala znati.
(2) Pravo da se zahtijeva poni{tenje ugovora prestaje istekom jedne godi-
ne od njegovog zaklju~enja.
(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva.
(4) Ugovor }e ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave
vrijednosti.
(5) Zbog ove nesrazmjere ne mo‘e se tra‘iti poni{tenje ugovora na sre}u,
javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data vi{a cijena iz osobite naklonosti.
________________________
1. Ne postoji razlog za poni{tenje ugovora o prodaji zbog prekomjernog o{te-
}enja ako je prodavac prodao stvar za ni‘u cijenu ali pod povoljnijim drugim uslovi-
ma nego {to su mu nudila druga lica.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno su ni‘estepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili
zahtjev tu‘itelja za utvr|enje ni{tavosti ugovora o prodaji nekretnina, jer iz utvr|e-
nog ~injeni~nog stanja proizilazi da su nekretnine prodate po cijeni koja je pribli‘no
odgovarala prometnoj cijeni u vrijeme prodaje, te da ih je tu‘ilac svjesno prodao tu-
‘enom ispod cijene koja mu je nu|ena od strane drugih kupaca, zbog uvjeta prodaje
(tu‘ilac je nakon prodaje stambene zgrade, zadr‘ao stan u prizemlju, gara‘u, {upu i
jednu polovinu oku}nice do kona~ne isplate kupovne cijene), pa da prema tome, u
konkretnom slu~aju nisu ispunjeni uvjeti iz ~lana 139. Zakona o obligacionim odno-
sima za pobijanje ugovora zbog o~igledne nesrazmjere uzajamnih davanja.
2. Pretpostavka je poni{tenje ugovora o prodaji zbog prekomjernog o{te}enja,
izme|u ostalih, da o{te}eni ugovaratelj nije znao niti morao znati za pravu vrijednost
suugovarateljeve protu~inidbe u vrijeme sklapanja ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘beni zahtjev temelji se na pravnoj osnovi iz ~l. 139. Zakona o obveznim
odnosima. Prema odredbi st. 1. istog ~lanka u slu~aju kada je izme|u obveza ugovor-
nih strana u dvostranom ugovoru postojao o~iti nerazmjer, o{te}ena strana mo‘e za-
htijevati poni{tenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala
znati. Proizlazi, dakle, da su temeljne pretpostavke za prekomjerno o{te}enje zbog
kojeg se mo‘e tra‘iti poni{tenje ugovora da je u vrijeme sklapanja ugovora postojao
o~iti nerazmjer izme|u obveza ugovornih strana, te da o{te}eni ugovaratelj nije znao
niti je morao znati za pravu vrijednost suugovarateljeve protu~inidbe. U postupku je
utvr|eno da je prava vrijednost nekretnine - neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta,
koje je predmet prijeporne prodaje, u vrijeme sklapanja ugovora iznosila .. tada{-
njih dinara, a kako je ugovorena prodajna cijena od .. dinara, nedvojbeno je posto-
janje o~itog nesrazmjera izme|u obveze tu‘itelja kao prodavatelja i obveze tu‘enice
kao kupca. Nadalje sudovi su utvrdili da postoji i subjektivni elemenat prekomjernog
o{te}enja, tj. da tu‘itelj nije znao niti je mogao znati za pravu vrijednost predmetnog
zemlji{ta. U svezi toga je utvr|eno da se radi o neizgra|enom gra|evinskom zemlji-
{tu koje je ranije bilo nacionalizirano i kao takovo izvan slobodnog pravnog prometa,
te da je neposredno nakon sklapanja prijepornog ugovora vra}eno u vlasni{tvo tu‘ite-
lja i da se tu‘itelj raspitivao o pravnoj vrijednosti zemlji{ta, ali da podatak nije mo-
gao dobiti jer prometa takvog zemlji{ta koje se nalazi u centru grada Pazina nije niti
bilo. Sama tu‘enica u reviziji isti~e da su ona i tu‘itelj zajedno i{li "kod op}ine i dru-
gdje se informirati za cijenu" iz ~ega se mo‘e zaklju~iti da je tu‘itelj postupao s pa‘-
njom koja se zahtijeva u prometu roba i usluga, a {to opravdava i daljnje zaklju~iva-
nje da je on bio u ispri~ivoj zabludi glede prave vrijednosti prodane nekretnine."
3. Za poni{taj ugovora zbog prekomjernog o{te}enja potrebno je da je tu‘ilac
u vrijeme zaklju~enja ugovora znao, odnosno mogao znati za eventualnu nesrazmjeru
u vrijednosti davanja. Tu‘ba za poni{taj ugovora po ovom osnovu mo‘e se podnijeti
u roku od jedne godine od zaklju~enja ugovora.
4. Kad je izme|u obveza ugovornih strana postojao u vrijeme sklapanja ugo-
vora o~iti nerazmjer, a druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti, ne mo‘e se
u parnici s osnovom ustrajati kod zahtjeva za poni{tenje ugovora, ve} su ispunjene
pretpostavke za preina~enje tu‘be u skladu s kojom }e sud obvezati du‘nika na ispla-
tu nov~ane svote u visini razlike izme|u ugovorene cijene i prave vrijednosti.
Iz obrazlo‘enja:
"Vrijednost me|usobnih davanja u dvostranom ugovornom odnosu kojim se
svaka od ugovornih stranaka obvezuje odre|enom obvezom prema drugoj ugovornoj
stranci utvr|uje se prema vrijednostima kakve su te i takve obveze imale u ~asu skla-
panja ugovora. To pravilo je propisano u ~l. 139. st. 1. ZOO i na osnovi takve zakon-
ske odredbe utvr|ena je prometna vrijednost nekretnina revidenta prodavatelja tako
da je revidentovo mi{ljenje o utvr|enju prometne vrijednosti nekretnina prema vre-
menu procjene u sudskom postupku ili pak prema nekom drugom vremenu, razli~i-
tom od propisanog, suprotno izri~itoj zakonskoj odredbi. S obzirom na to da je revi-
dent zatra‘io poni{tenje navedena ugovora zbog o~ita nerazmjera, da su za takvo po-
ni{tenje na njegovoj strani ispunjene (ve} navedene) pretpostavke, tu‘enik je pak ko-
ristio pravo koje mu daje odredba ~l. 139. st.4. ZOO - ponudio je tu‘itelju dopunu
nov~anog iznosa do prave vrijednosti kupljene nekretnine, s tim da je u takvu slu~aju
propisano da }e ugovor ostati na snazi. Kada je tu‘enik ponudio dopunu do prave vri-
jednosti kupljene nekretnine, revident vi{e nema zakonske osnove za tra‘enje poni-
{tenja ugovora po ovoj osnovi, ve} njemu kao o{te}enoj strani u takvom ugovornom
odnosu ostaje pravo zahtijevati da mu tu‘enik izvr{i dopunu do prave vrijednosti. U
takvu slu~aju kada tu‘enik u parnici radi poni{tenja ugovora zbog o~itog nerazmjera
uzajamnih davanja ponudi dopunu do pune vrijednosti, nastaje prema odredbama ~l.
191. st.2. Zakona o parni~nom postupku procesno-pravna situacija za preina~enje tu-
‘be tako da se umjesto poni{tenja ugovora tra‘i nov~ana svota u visini razlike izme-
|u ugovorene cijene i prave vrijednosti. Usvajanjem tu‘bena zahtjeva uspostavlja se
jednakost uzajamnih davanja, odnosno razmjer izme|u obveze stranaka, ugovor pos-
taje punovrijedan i nastupaju njegovi pravni u~inci kao da od po~etka, od momenta
sklapanja, nije bilo o~itog nerazmjera u vrijednostima. To zna~i da }e, u slu~aju da
druga strana ne isplati nov~ani iznos na ime dopune do prave vrijednosti na koji je
obvezana presudom, nastupiti pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja. Bu-
du}i da je tu‘enik ponudio dopunu cijene do prave vrijednosti kupljene nekretnine,
ugovor ostaje na snazi bez uvjeta, {to zna~i da sud prvog stupnja nije pravilno odlu-
~io kada je ostajanje ugovora na snazi stavio u uvjetni odnos sa tu‘enikovom obve-
zom pla}anja do prave vrijednosti kupljene nekretnine."
5. Zbog prekomjernog o{te}enja tu‘enik ne mo‘e pobijati ugovor prigovorom
u parnici, ve} jedino podno{enjem tu‘be radi dono{enja konstitutivne odluke o poni-
{tenju ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘enikov prigovor (o prekomjernom o{te}enju) sudovi ni‘eg stupnja su
opravdano otklonili upu{taju}i se, dodu{e bez potrebe, u ocjenjivanje da li je tu‘enik
u smislu odredaba ~l. 139. preuzetog Zakona o obveznim odnosima u vrijeme sklapa-
nja spornog ugovora znao za pravu vrijednost prodanih nekretnina. Naime, i kad pos-
toji prekomjerno o{te}enje, ugovor proizvodi u~inke i obvezuje stranke sve dok ga
sud na zahtjev o{te}ene stranke konstitutivnom odlukom ne poni{ti. Zato zbog preko-
mjernog o{te}enja tu‘enik ne mo‘e pobijati ugovor prigovorom, ve} jedino podno{e-
njem tu‘be (odnosno protutu‘be), a takvim se sredstvom u ovoj pravnoj stvari tu‘e-
nik nije poslu‘io."
6. Prodavac koji je kupcu na licu mjesta pokazao me|e prodate povr{ine ze-
mlji{ta, mo‘e pobijati ugovor zbog prekomjernog o{te}enja ako je bio u zabludi u
pogledu povr{ine zemlji{ta, a cijena je odre|ena po metru kvadratnom.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet ugovora o kupoprodaji zemlji{ta odre|en je time {to je prodavac po-
kazao kupcu me|e, bez obzira da li je bio u zabludi u pogledu povr{ine zemlji{ta, pa
je u ugovoru navedena manja povr{ina nego {to je u stvarnosti. Ova ~injenica mo‘e
biti relevantna samo za pobijanje ugovora zbog prekomjernog o{te}enja, ako je pro-
davac bio u opravdanoj zabludi u pogledu povr{ine zemlji{ta, da je manja nego {to
jeste u stvarnosti, a cijena je odre|ena prema metru kvadratnom povr{ine prodatog
zemlji{ta (~lan 139. ZOO).
7. Ocijenjeno je da ne mo‘e tra‘iti poni{tenje ugovora zbog prekomjernog
o{te}enja prodavatelj slike odre|enog autora koji pravu vrijednost slike nije utvrdio u
vrijeme prodaje, nego tek nakon izvr{ene prodaje.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelju je odbijen tu‘beni zahtjev kojim tra‘i da se raskine (zapravo poni-
{ti) usmena kupoprodajna pogodba kojom je tu‘enik kupio 1980.g. od tu‘itelja sliku
autora Mili}a od Ma~ve jer je utvr|eno da ne postoje zakonske pretpostavke za udo-
voljenje tu‘benom zahtjevu. Naime, u ovom se sporu radi o zahtjevu za poni{tenje
ugovora zbog prekomjernog o{te}enja tu‘itelja kao prodavatelja, a prema odredbi iz
~l. 139. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi ako je izme|u obveza ugovor-
nih strana u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora o~iti neraz-
mjer, o{te}ena strana mo‘e zahtijevati poni{tenje ugovora (me|u ostalim samo) ako
za pravu vrijednost tada nije znala, niti je mogla znati. Prema navodima u tu‘bi, tu‘i-
telj je oglasio u "Ve~ernjem listu" prodaju triju umjetni~kih slika odre|enih autora
izme|u kojih i prodaju navedene slike. Kao prvi interesent javio se na oglas tu‘eni
(iz Osijeka) i njemu je prodana slika po cijenu koju je tu‘itelj odredio. Kasnije je tu-
‘itelj od ostalih interesenata za kupnju slika saznao da je ta cijena bila simboli~na
itek se tada obratio za mi{ljenje stru~njacima koji su mu (navodno) rekli da je vrije-
dnost slike nekoliko milijuna starih dinara. Ni‘estupanjski su sudovi pravilno ocijeni-
li da je tu‘itelj u ovom slu~aju prije nego je objavio prodaju slika, odnosno prije nego
je zatra‘io kupoprodajnu cijenu, morao znati vrijednost slike koju prodaje, a ne da
vrijednost slike utvr|uje nakon {to ju je prodao."
8. Kad su stranke u ugovor o prodaji unijele manji iznos cijene od stvamo
ugovorene cijene, prodavatelj mo‘e zahtijevati izvr{enje ugovora u visini stvarne
ugovorene cijene koja je odlu~na i za pitanje postojanja prekomjernog o{te}enja.
(Vs H, Rev. 2099/85, od 9. 4. 1986. - Psp 32 80)
9. Postoji razlog za poni{tenje ugovora ako je prodavac zbog nepoznavanja
cijena prodao stvar nesrazmjerno ispod realne vrijednosti.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 139. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako je izme|u
obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru, postojala u vrijeme zaklju~enja ugovora
o~igledna nesrazmjera, o{te}ena strana mo‘e zahtijevati poni{tenje ugovora ako za pravu
vrijednost nije znala niti je morala znati. Iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se
mo‘e zahtijevati poni{tenje ugovora zbog o~ite nesrazmjere uzajamnih davanja u slu~aju
postojanja o~ite nesrazmjere izme|u uzajamnih davanja (objektivnog kriterija) i neznanja
o{te}ene strane za postojanje tog nesrazmjera (subjekstivni kriterij).
Utvr|eno je da je tu‘iteljica na osnovu ugovora od 27. 9. 1979. godine tu‘e-
nom prodala ku}u veli~ine 72 m2 i zemlji{te u povr{ini od oko . m2 (livada, vo}-
njak i m2 pod {umom) za cijenu od dinara, te da je vrijednost nekretnina u
vrijeme zaklju~enja ugovora iznosila . dinara.
S obzirom na utvr|eni vrijednosni odnos predmeta ~inidbe i predmeta protiv-
~inidbe (objektivne vrijednosti prodatih nekretnina i cijene) ni‘estepeni sudovi su
pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da postoji o~ita ne-
srazmjera uzajamnih davanja ugovornih stranaka na osnovu zaklju~enog ugovora o
prodaji.
U postupku je utvr|eno da je tu‘itelica u poodmakloj ‘ivotnoj dobi, da ‘ivi
sama na selu i da nije znala za realnu vrijednost novca (mislila je da za . dinara
mo‘e kupiti pola D .. ), da je realnu vrijednost novca spoznala kada je nakon
prodaje nekretnina oti{la u D . radi kupovine garsonijere i saznala da garsonijera
ko{ta dinara i da je odmah nakon toga poku{ala vratiti tu‘enom dina-
ra (nakon 15 dana po prodaji nekretnina).
18)
10. Javnom prodajom u smislu odredbe ~l. 139. st. 5. ZOO valja smatrati ka-
ko prinudnu tako i dobrovoljnu javnu prodaju.
(Vs H, Rev. 361/85, od 9. 5. 1985. Informator, broj 3356.
Posebni slu~ajevi
^lan 140.
(1) Ako se otu|uuje osnovno sredstvo u dru{tvenoj svojini, a sticalac je
fizi~ko ili gra|ansko pravno lice, mo‘e se zahtijevati poni{tenje ugovora ukoliko
je ono {to je primljeno u o~iglednoj nesrazmjeri sa vrijedno{}u u vrijeme za-
klju~enja ugovora.
(2) Ako fizi~ko ili gra|ansko pravno lice otu|uje stvar koja mo‘e biti
osnovno sredstvo, a sticalac je dru{tveno pravno lice, mo‘e se zahtijevati poni-
{tenje ugovora ukoliko je ono {to je dato u o~iglednoj nesrazmjeri sa vrijedno{-
}u u vrijeme zaklju~enja ugovora.
(3) Neznanje prave vriejednosti stvari u ~asu zaklju~enja ugovora nije
uslov za njegovo poni{tenje.
(4) Poni{tenje ugovora mo‘e zahtijevati dru{tveno pravno lice koje je bi-
lo ugovorna strana, kao i nadle‘ni organ.
(5) Ukoliko ovim ~lanom nije druk~ije propisano, shodno se primjenjuju
pravila iz prethodnog ~lana.
(6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog ~lana ne podrazumijeva se
nepokretnost koja je osnovno sredstvo dru{tvenog pravnog lica.
-----------------
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 19. ZIDZOO, naslov ~lana 140. i ~lan
140. brisani su.
VII - ZELENA[KI UGOVOR

^lan 141.
(1) Ni{tav je ugovor kojim neko, koriste}i se stanjem nu‘de ili te{kim ma-
terijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomisleno{}u ili
zavisno{}u, ugovori za sebe ili za nekog tre}eg korist koja je u o~iglednoj ne-
srazmjeri sa onim {to je on drugom dao ili u~inio, ili se obavezao dati ili u~initi.
(2) Na zelena{ki ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o
posljedicama ni{tavosti i o djelimi~noj ni{tavosti ugovora.
(3) Ako o{te}eni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravi~an
iznos, sud }e udovoljiti takvom zahtjevu ako je to mogu}e a u tom slu~aju ugo-
vor sa odgovaraju}om izmjenom ostaje na snazi.
(4) O{te}enik mo‘e podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravi~an
iznos u roku od pet godina od zaklju~enja ugovora.
________________________
1. Zaklju~ak da je ugovorena nedopu{tena kamata na ugovore o kreditu mo‘e
se zasnovati samo na utvr|enju da su ostvareni svi elementi zelena{kog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘enik spori iznos ........... DEM koji se odnosi na 10 odsto ugovorenih ka-
mata mjese~no, obra~unatih od 10. 2. 1995. godine do 15. 3. 1995. godine, smatraju-
}i ih zelena{kim. U ‘albi i tijekom postupka nije se o~itovao koliku kamatnu stopu
smatra realnom i pravednom, niti je u tome pravcu postavio svoj zahtjev za eventual-
no smanjenje kamatne stope.
Tu‘enik, dakle, elemente zelena{kog ugovora nalazi samo u ugovorenoj stopi
kamate, ne navode}i nikakve druge okolnosti, niti se pozivaju}i na dokaze iz kojih bi
proiza{li elementi zelena{kog ugovora propisani u ~lanku 141. Zakona o obveznim
odnosima.
Sve kada bi kamatna stopa iz ovog ugovora znatnije odstupala od one koju je
tu‘iteljica, ina~e, ugovarala za ovakve vrste poslova u vrijeme zaklju~enja ugovora,
to jo{ nije dovoljno da bi se mogla proglasiti zelena{kim i tra‘iti njezino smanjenje.
Naime, uz znatnija odstupanja u pogledu njezine visine, potrebno je da ugovaranjem
takve kamatne stope tu‘iteljica koristi stanje nu‘de ili te{ko materijalno stanje tu‘eni-
ka u kojem se on nalazi. Te{ko stanje tu‘enika uz to tu‘iteljici mora biti poznato ili bi
za njega iz okolnosti pod kojima se ugovor zaklju~uje morala znati.
Tu‘enik je, me|utim, pravna osoba. Bavi se trgovinom i u obavljanju te djela-
tnosti, radi sticanja dobiti, nabavlja robu u inozemstvu za koju mu je potrebna garan-
cija tu‘ene. Prodavat }e je na doma}em tr‘i{tu, svakako, na na~in i po cijenama koje
}e mu uz podmirenje svih ovisnih tro{kova osigurati postizanje dobiti. U skloplje-
nom pravnom poslu sa tu‘iteljicom, tu‘enik je o~ito prona{ao svoj interes. Nikada ni-
je ni tvrdio da je postupao u nu‘di ili te{kom materijalnom stanju, kojeg na drugi po-
voljniji na~in nije mogao prevazi}i, pa da je tako bio primoran na zaklju~enje ugovo-
ra koji je za njega o~ito nepovoljan. Pogotovo tu‘enik ne tvrdi da bi tu‘iteljici ova-
kvo njegovo stanje bilo poznato i da ga je ona za sebe iskoristila. Teret dokazivanja
ovih okolnosti je na tu‘eniku kao ugovornoj strani koja se na elemente zelena{tva po-
ziva, a on ne samo da ih nije dokazao, ve} ne tvrdi ni da su uop}e postojale, ~ime
ovaj ‘albeni prigovor svodi na potpunu proizvoljnost.
Ugovorna kamatna stopa nije protivna ni ~lanku 399. Zakona o obveznim
odnosima, budu}i da, u smislu njegova stavka 2., nije donijet posebni zakon kojim bi
bila propisana najvi{a dopu{tena kamatna stopa. Naprotiv, kako tu‘enik u ‘albi ne
pobija utvr|enje izneseno u razlozima pobijene presude da se radi o kamatnoj stopi
koju je tu‘iteljica ugovarala u tom vremenu za ovakvu vrstu poslova, proistje~e da je
ona u suglasnosti sa stavkom 3. ~lanka 399. navedenog zakona.
(Vs FBiH , P‘. 66/99, od 27. 4. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 44)
2. Kad nije donesen poseban zakon koji bi odre|ivao najvi{u ugovornu kama-
tnu stopu izme|u drugih osoba (a ne izme|u pojedinaca), u svakom pojedinom slu~a-
ju treba ocijeniti da li stopa ugovorne kamate ima elemente zelena{kog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Pri razmatranju osnovanosti prigovora revidenta da u ovom slu~aju (ugovora
o zajmu izme|u pravnih osoba) stopa ugovorne kamate (14,7% mjese~no) predstav-
lja lihvarsku kamatu - treba istaknuti da je u pitanju najvi{a ugovorna kamatna stopa
izme|u drugih osoba (ne radi se o ugovornoj kamati izme|u pojedinaca ~ija je visina
propisana u ~l. 399. st. 1. ZOO), koju prema odredbi ~l. 399. st. 2. ZOO treba odredi-
ti posebnim zakonom, pa kako takav zakon jo{ nije donesen, treba, po stajali{tu ovog
suda, u svakom pojedinom slu~aju ispitati da li stopa ugovorne kamate (izme|u na-
vedenih osoba koje nisu pojedinci) ima elemente zelena{kog ugovora (~l. 141. ZOO).
Ni‘i sudovi su pravilno otklonili prigovor revidenta da bi u ovom slu~aju bile ugovo-
rene zelena{ke kamate. Naime, sam revident isti~e da je u vrijeme zaklju~enja ugo-
vora o zajmu (kreditu) tijekom 1991.g. kojim je odre|ena stopa ugovorne kamate ko-
ju je du‘an pla}ati zajmoprimac - kod poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj kama-
tna stopa iznosila od 200% do 300% godi{nje, pa kako je spomenuta ugovorena ka-
matna stopa (14,7% mjese~no) ni‘a od kamatne stope koju su u isto vrijeme ugovara-
le poslovne banke kod davanja nov~anih kredita - ve} ta okolnost ukazuje da ugovo-
rena kamatna stopa u ovom slu~aju ne predstavlja lihvarsku kamatu."
(Vs RH, II Rev. 74/93, od 21. 1o. 1993. Izbor odluka 1/1995 11/43)
3. Nagodba koja ima svojstvo zelena{kog ugovora ni{tava je i stoga ne utje~e
na pravo i obvezu stranaka koje su je sklopile.
4. Naknada materijalne i nematerijalne {tete, zbog smrti lica se mo‘e tra‘iti,
iako je prije pokretanja parnice {teta ispla}ena na osnovu izjave o namirenju, odno-
sno sporazuma o poravnanju izdejstvovanog u neravnopravnim uslovima primaoca
naknade.
(Vs RCG, Rev. 327&96 od 21. 4. 1997. Bilten Vs RCG 1997 42. Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 1089. ZOO)
5. Sud }e pru‘iti za{titu samo prosje~noj kamatnoj stopi, odnosno onoj kamati
koja se iskazuje kao ekvivalent primjeren davanju koje ~ini povjerilac iz ugovora o
kreditu. U protivnom, ako se utvrdi da takva kamata predstavlja nesrazmjernu imo-
vinsku korist sud }e na zahtjev o{te}enog istu smanjiti na pravi~an iznos.
6. Ocijenjeno je da valjanost ugovora o prodaji stana treba ispitati primjenom
odredaba ~l. 141. ZOO o zelena{kom ugovoru, kada kupac tvrdi da je pristao platiti
razliku cijene stana da bi izbjegao veliku {tetu koja bi mu nastala raskidom ugovora.
Tu‘beni zahtjev temelji se na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvr|enu
kupoprodajnu cijenu tu‘enik jednostrano obra~unao suprotno odredbama ZOO, a da
su tu‘itelji izvr{ili isplatu da bi izbjegli veliku {tetu koja bi im nastala u slu~aju raski-
da ugovora kojim je tu‘enik prijetio pozivaju}i ih na isplatu razlike cijene. Iako tu‘i-
telji nisu ozna~ili pravnu osnovu tu‘benog zahtjeva, iz ~injeni~nih navoda na kojima
temelje tu‘beni zahtjev mo‘e se zaklju~iti da oni smatraju da je tu‘enik, koriste}i se
njihovim stanjem nu‘de, aneksima ugovora ugovorio za sebe cijenu stana u o~itom
nerazmjeru sa stvarnom vrijednosti stana, a u takvom slu~aju radilo bi se o zelena-
{kom ugovoru (~l. 141. st. 1. ZOO) ~ija bi odredba o cijeni bila apsolutno ni{tava, a
to bi imalo kao posljedicu postojanje obveze tu‘enika da vrati dio cijene ispla}ene na
temelju takve odredbe aneksa ugovora, sukladno odredbi ~l. 104. st. 1. ZOO.
7. Za pravilnu kvalifikaciju zelena{kog ugovora potrebno jeda je tu‘eni ugo-
vorom o kreditu koristio stanje nu‘de tu‘ioca, te{ko materijalno stanje, nedovoljno
iskustvo i lakomislenost, pa je za sebe ugovorio korist koja je u o~iglednoj nesraz-
mjeri {to je on drugom dao. Kada je ugovor o kreditu zaklju~en pod uslovom da se
glavnica valorizuje sa porastom cijena na malo i obezbijedi od inflatornih kretanja,
tada nije u pitanju zelena{ki ugovor.
8. Okolnosti koje nastupe nakon sklapanja ugovora, a koje ote‘avaju ispunje-
nje obveze jedne strane, nisu odlu~ne za ocjenu je li neki ugovor zelena{ki ili nije. To
je zato {to je za ocjenu radi li se o zelena{kom ugovoru potrebno da ugovor ve} u vri-
jeme njegova sklapanja ima sve objektivne i subjektivne elemente propisane odre-
dbom ~l. 141. ZOO.
(Vs RH, Rev. 1243/91, od 25. 6. 1991. - Izbor oduka 1993 - 91)
9. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti
konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa na~elom savesnosti i po{tenja, te na~elom je-
dnake vrednosti davanja iz ~lan 12. i ~lan 15. ZOO, sud je du‘an saglasno odredbi ~lan
141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi ~lan 399. ZOO.
(Ss, Gzs. 18/99, od 24. 6. 1999)
10. Kad je visina zakupnine za poslovnu prostoriju utvr|ena na osnovi prove-
dene licitacije, s ugovorenom klauzulom o pove}anju zakupnine u skladu s odlukom
nadle‘nog tijela, zakupac ne mo‘e osnovano zahtijevati naknadno utvr|enje ni{ta-
vosti ugovora kao zelena{koga, u smislu ~l. 141. ZOO.
(Os Rijeka, G‘. 163/90, od 21. 2. 1990. Psp 45 66)
11. Ugovorena kamata od 14% i 15% na mjese~nom nivou na glavnicu u de-
vizama je {pekulativna kamata bez odgovaraju}eg pokri}a iz me|usobnih odnosa po
ugovoru o oro~avanju deviznih sredstava, pa je zbog toga ugovor u tom dijelu za ka-
matu preko iznosa domicilne stope ni{tav.
12. Do smanjivanja obaveze iz zelena{kog ugovora mo‘e do}i samo na zah-
tjev o{te}enog.
(Vs S, broj, Rev. 6928/97, od 28. 1. 1998. Gp, broj 6/00)
13. Postojanje stanja nu‘de podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili
neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba, da joj je jedini izlaz iz tog stanja
sklopiti za nju nepovoljan, zelena{ki ugovor.
Iz obrazlo‘enja:
Na temelju utvr|enih ~injenica da je tu‘enik donio Pravilnik o priznavanju od-
{tete zbog profesionalne azbestoze kojim je reguliran na~in sklapanja nagodbi, da je tu-
‘itelj znao i bio upozoravan po mnogim zaposlenicima tu‘enika na mogu}nost ostvare-
nja svog prava i putem suda, kojim putem se ostvaruje naknada za nekoliko puta ve}a
od one koja se ostvaruje putem sklapanja nagodbe, da se tu‘itelj opredijelio za sklapa-
nje nagodbe sa tu‘enikom i s tim u svezi pokrenuo i sudjelovao u postupku koji je pret-
hodio sklapanje nagodbe, te da je u to vrijeme tu‘itelj bio u prijevremenoj starosnoj mi-
rovini, te stanovao u vlastitoj obiteljskoj ku}i, sudovi su osnovano zaklju~ili da ne pos-
toje razlozi zbog kojih bi sporna nagodba imala zna~enje zelena{kog ugovora u smislu
odredbe iz ~l. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO.
Re~enom odredbom zelena{ki ugovor je definiran kao ugovor kojim netko, ko-
riste}i se stanjem nu‘de ili te{kim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim
iskustvom, lakomisleno{}u ili zavisno{}u, ugovori za sebe ili za nekog tre}eg korist ko-
ja je u o~itom nesrazmjeru s onim {to je on drugom dao ili u~inio, ili se obvezao dati ili
u~initi.
Proizilazi dakle da za postojanje zelena{kog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni
uvjeti - da postoji o~iti nesrazmjer izme|u onoga {to zelena{ ugovora u svoju korist i
onog {to po ugovoru daje, da je o{te}eni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih da-
vanja pristao zbog stanja nu‘de, te{kog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili za-
visnosti, koje okolnosti moraju biti alternativno ispunjene, te da je zelena{ znaju}i za te
okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist.
U reviziji se neosnovano isti~e da je u postupku utvr|eno da se tu‘enik u odno-
su na tu‘itelja koristio stanjem nu‘de, te{kim materijalnim stanjem i zavisno{}u tu‘ite-
lja prema tu‘eniku, jer su sudvoi na temelju naprijed re~enih ~injeni~nih utvr|enja
osnovano zaklju~ili da navedene nepovoljne okolnosti na strani tu‘itelja nisu postojale.
Postojanje nu‘de u smislu re~ene odredbe podrazumijeva postojanje takvog
ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini
izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelena{ki ugovor.
Tu‘itelj se samo uop}eno poziva na nu‘du kao razlog zbog kojeg je sklopio na-
godbu, a da pritom ne navodi okolnosti koje bi opravdavale zaklju~ak o njezinu postoja-
nju.
Glede pitanja te{kog materijalnog stanja tu‘itelja, na temelju ~injenica da se tu-
‘itelj u vrijeme sklapanja nagodbe nalazio u mirovini, te da je imao u vlasni{tvu obitelj-
sku ku}u, sudovi su osnovano zaklju~ili da te{ko materijalno stanje tu‘itelja nije posto-
jalo, jer on nije bio bez osnovnih sredstava za ‘ivot.
U vrijeme sklapanja nagodbe tu‘itelj nije bio u radnom odnosu sa tu‘enikom, pa
je potpuno neosnovano isticanje zavisnosti tu‘itelja od tu‘enika kao razlog zbog kojeg
bi tu‘itelj sklopio nagodbu.
(Vs RH, Rev. 1710/99 od 16. 2. 2000. Izbor odluka 2/2000 23)
VIII - OP[TI USLOVI UGOVORA

--------------------
Napomena (RS): na osnovu ~lana 20. ZIDZOO, u Glavi II, Odjeljak I, Od-
sjek 5. u naslovu pododsjeka VIII, poslije rije~i: uslovi dodaje se rije~: formulira-
nih .
Obaveznost
^lan 142.
(1) Op{ti uslovi odre|eni od strane jednog ugovara~a, bilo da su sadr‘ani
u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne po-
godbe utvr|ene me|u ugovara~ima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao
i ove.
(2) Op{ti uslovi ugovora moraju se objaviti na uobi~ajeni na~in.
(3) Op{ti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili mo-
rali biti poznati u ~asu zaklju~enja ugovora.
(4) U slu~aju neslaganja op{tih uslova i posebnih pogodbi va‘e ove po-
sljednje.
-------------------
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 21. ZIDZOO, u ~lanu 142. stav 1. rije~:
formalnom zamjenjuju se rije~ju: formularnom .
U stavu 2. rije~: ugovora bri{e se.
________________________
1. Ako je ugovorena fiksna kamatna stopa na devizni {tedni ulog banka se ne
mo‘e osnovano pozivati na svoju odluku kojom je propisala da se obra~un kamata u
toku trajanja oro~enja vr{i po kamatnoj stopi propisanoj odlukom banke.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ena banka se ne mo‘e osnovano pozivati na svoje odluke kojima je propi-
sano da se obra~un kamata u toku trajanja oro~enja vr{i po kamatnoj stopi propisanoj
odlukom banke sve i da je takva klauzula unijeta u {tednu knji‘icu, jer u ovakvim
slu~ajevima vrijede odredbe ugovora koga sustranke zaklju~ile (~l. 1035. ZOO), a ne
op{ti uslovi, kako je to i propisano odredbom ~lana 142. stav 2. Zakona o obligaci-
onim odnosima.
2. Isporu~ilac elektri~ne energije mo‘e vr{iti obustavu elektri~ne energije po-
tro{a~u, ako u odre|enom roku ne plati naknadu za utro{enu elektri~nu energiju.
Iz obrazlo‘enja:
Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije va‘e}im u vrijeme nastanka
spornog odnosa ( Sl. list SRBiH , br. 6/92 i 2/93) i sada va‘e}im Op{tim uslovima
za isporuku elektri~ne enrgije ( Slu‘bene novine Federacije BiH , broj 35/99), done-
senim u skladu sa odredbama Zakona o elektroprivredi, regulisano je da isporu~ilac
elektri~ne energije mo‘e vr{iti obustavu elektri~ne energije potro{a~u, ako u odre|e-
nom roku ne plati naknadu za utro{enu elektri~nu energiju.
Polaze}i od utvr|enja prvostepenog suda da je tu‘eni isklju~io elektri~nu
energiju u stanu tu‘itelja 10. 04. 1998. godine radi nepla}enih ra~una za isporu~enu
elektri~nu energiju, te nakon opomene da }e isklju~iti elektri~nu energiju u slu~aju
nepla}anja ra~una, ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno primijenio materi-
jalno pravo kada je ocijenio da tu‘eni koji je u postupku u skladu sa navedenim Op-
{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije ne bi bio odgovoran za {tetu sve i da je
ona nastala i shodno tome da je tu‘beni zahtjev neosnovan.
(Ks u Sarajevu, G‘. 200/99, od 14. 4. 1999. Bilten sp KsS 3/2001, tr. 18)
3. Isporu~ilac elektri~ne energije ovla{ten je da od korisnika zahtijeva razliku
cijene, ako se utvrdi da nije naplatio cijenu za svu isporu~enu elektri~nu energiju,
iako je do manje naplate do{lo usljed pogre{nog obra~una njegovog radnika.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno prvostepeni sud nalazi da postoji obaveza tu‘enog da plati nepla}enu
razliku u cijeni, koja je, saglasno odredbi ~lana 85. stav 1. Op{tih uslova za isporuku
elektri~ne energije, naknadno utvr|ena i obra~unata, a za koju nije protekao zastarni
rok od tri godine.
înjenica da je zbog propusta tu‘ioca, a ne tu‘enog, prvobitno do{lo do po-
gre{nog obra~una, ne isklju~uje pravo isporu~ioca elektri~ne energije da naknadno
obra~una i tra‘i naplatu cijene za stvarno isporu~enu koli~inu elektri~ne energije, niti
prestaje obaveza korisnika da tu cijenu plati bez obzira na to {to nije bilo propusta na
njegovoj strani prilikom prvobitnog obra~una.
4. Op}i su uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~aja sastavni
dio ugovora o osiguranju i kao takvi obvezatni. Kako se osigurani slu~aj dogodio pri-
je po~etnog dana na koji bi se odluka o izmjenama Op}ih uvjeta odnosila, to tu‘enica
nije bila u obvezi isplatiti dvostruki iznos naknade tu‘itelju osnovom tako donesene
odluke.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku suda prvog stupnja je utvr|eno, a koja utvr|enja prihva}a i sud
drugog stupnja, da se tu‘itelju osigurani slu~aj dogodio 21.travnja 1992. g. kada je
zbog zadobivenih te{kih tjelesnih ozljeda kod tu‘itelja nastupilo smanjenje njegovih
‘ivotnih aktivnosti za 70%.
Utvr|eno je da je tu‘itelj ostvario obe{te}enje izvr{enom isplatom od strane
tu‘enice u srpnju 1993. g., i to kako s osnova police individualnog osiguranja, tako i
police kolektivnog osiguranja, a i iz osnova osiguranja dioni~ara.
Utvr|eno je da je za trajanja ovih osiguranja tu‘enica donijela odluku kojom
je izmijenila Op}e uvjete osiguranja od posljedica nesretnog slu~aja i to nakon nastu-
pa osiguranog slu~aja, a prije isplate tu‘itelju. Tim je Op}im uvjetima predvidjela
mogu}nost da ukoliko bi se utvrdilo kod osiguranika postotak invaliditeta koji bi pre-
lazio 50%, tada da se na svaki dio postotka invaliditeta koji prelazi 50% priznaje
dvostruki iznos naknade.
Pravilno su ni‘estupanjski sudovi, a nalaze}i da se na konkretni slu~aj ne mo-
gu primjeniti izmjene Op}ih uvjeta osiguranja tu‘enice, tu‘itelja sa postavljenim tu-
‘benim zahtjevom za isplatu naknade u dvostrukom iznosu za invaliditet koji bi pre-
lazio 50%, a {to u konkretnom slu~aju ~ini 20%, odbili.
Op}i su uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~aja sastavni
dio ugovora o osiguranju i kao takvi obvezatni (~l. 142. i ~l. 902. ZOO ). To je slu~aj
i kod tu‘itelja. Tu‘enica je, a prema na|enim utvr|enjima isplatila tu‘itelju naknadu
u cijelosti prema Op}im uvjetima koji su bili na snazi u vrijeme zaklju~enja pojedi-
nih ugovora izme|u tu‘itelja i tu‘enika.
Dvostruka naknada za invaliditet preko 50% nije bila ugovorena izme|u stra-
naka jer nije bila niti predvi|ena Op}im uvjetima, koji su bili na sastavni dio ugovora
o osiguranju tada zaklju~enih me|u strankama.
Tu‘enica je odlukom o izmjenama i dopunama Uvjeta za osiguranje osoba od
posljedica nesretnog slu~aja od 27. travnja 1992. g. izmijenila ~l. 7. st. 1. Op}ih uvje-
ta po kojima je tu‘enik zaklju~io ugovor o osiguranju sa tu‘iteljem tako {to je dodala
odredbu da, ukoliko bi ukupan postotak invaliditeta iznosio preko 50%, tada da se na
svaki dio postotka invaliditeta koji iznosi preko 50%, priznaje dvostruki iznos nakna-
de. Istom je odlukom u ~l. 14. propisano da ta odluka stupa na snagu s danom dono-
{enja a primjenjuje se na osigurane slu~aje koji su se dogodili u 0,00 sati 15. svibnja
1992. g. i kasnije.
Kako nije sporno da se osigurani slu~aj kod tu‘itelja dogodio 21. travnja
1992. g., dakle, prije 15. svibnja 1992.g. kao po~etnog dana na koji bi se odluka o iz-
mjenama op}ih uvjeta odnosila, to tu‘enica nije bila u obvezi isplatiti dvostruki iznos
naknade tu‘itelju osnovom tako donesene odluke.
(Vs RH, Rev. 416/96, od 7.12.1999. - Svijet osiguranja 5. 10. 2001
5. @eljezni~ke transportne organizacije ne mogu zahtijevati pove}anu cijenu
utvr|enu posebnom tarifom za prevoz robe u ‘eljezni~kom unutra{njem saobra}aju,
samo zbog toga {to se radi o robi iz uvoza ili namijenjenoj izvozu.
6. înjenica da je korisnik American-express kartice reklamirao odre|eni ra-
~un na prodajnom mjestu, i o tome obavijestio izdavatelja kartice, ne osloba|a ga ob-
veze da podmiri iznos napla}en po takvom ra~unu ako u direktnom odnosu korisnika
kartice s prodavateljem nije do{lo do storniranja ra~una odnosno vra}anja novca.
(Vs H, Rev. 1661/86, od 10. 12. 1987. Psp 40 71)
7. PTT organizacija nije du‘na premjestiti telefonske ure|aje pretplatnika pri-
je isteka roka od 15 dana od podno{enja zahtjeva (~l. 175. Op}ih uvjeta za pru‘anje
PTT usluga).
(Vs H, Rev. 130/90, od 23. 10. 1990. Psp 51 108)
8. Isklju~ena je obaveza osigurava~a da plati sumu osiguranja osiguraniku ko-
ji je povrije|en u saobra}aju prilikom neopreznog prela‘enja ulice u pijanom stanju.
Ni{tavost nekih odredbi op{tih uslova

^lan 143.
(1) Ni{tave su odredbe op{tih uslova koje su protivne samom cilju zaklju-
~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima, ~ak i ako su op{ti uslovi koji ih
sadr‘e odobreni od nadle‘nog organa.
(2) Sud mo‘e odbiti primjenu pojedinih odredbi op{tih uslova koje li{avaju
drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugo-
vora ili gubi rokove, ili koje su ina~e nepravi~ne ili pretjerano stroge prema njoj.
________________________
1. Ne mo‘e se usvojiti tu‘beni zahtjev preduze}a korisnika elektri~ne ener-
gije da se javnom preduze}u za distribuciju elektri~ne energije unaprijed zabrani da
jednostranim aktom obustavi isporuku elektri~ne energije tu‘itelju.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj u ovoj parnici zahtjeva da se tu‘enom zabrani da bez valjane izvr{ne
isprave isklju~uje elektri~nu energiju neophodnu za rad objekata tu‘itelja.
Ovako apstraktno postavljeni tu‘beni zahtjev je neosnovan i stoga prvostepe-
nom presudom pravilno odbijen.
Tu‘itelj, rukovo|en navodno negativnim iskustvom u konkretnom kori{tenju
ovla{tenja tu‘enog koja proizlaze iz Op}ih uvjeta za isporuku elektri~ne energije
(pre~i{}eni tekst - "Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 35/99), ~l. 104. stav 1. i
106. stav 1. ta~ka 13. i stav 3., tra‘i da se utvrdi da ove odredbe, bez obzira na to {to
su Op}i uvjeti za isporuku elektri~ne energije odobreni od strane Vlade FBiH, ne
mo‘e tu‘eni koristiti u realizaciji ugovora o isporuci elektri~ne energije zaklju~enog
sa tu‘iteljem premda su ti Op}i uvjeti sastavni dio formularnog ugovora (ugovora po
pristupu) o isporuci elektri~ne energije zaklju~enog izme|u parni~nih stranaka. Ovo
stoga {to su, u smislu ~lana 143. stav 1. ZOO, ni{tave odredbe op}ih uvjeta koje su
protivne samom cilju zaklju~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima ~ak i ako
su op}i uvjeti koji ih sadr‘e odobreni od nadle‘nog organa.
Op}i uvjeti za isporuku elektri~ne energije se, me|utim, zasnivaju na odre-
dbama ~lana 50. Zakona o elektroprivredi ("Slu‘beni list RBiH", br. 1/93 i 13/94),
koji se i sada primjenjuje u smislu ~lana iX. 5. (1) Ustava FBiH, a po odredbama ~la-
na 55. ovog zakona, javno preduze}e mo‘e obustaviti isporuku elektri~ne energije
potro{a~u koji se ne pridr‘ava op}ih uvjeta za isporuku elektri~ne energije, ugovora
ili izdate elektroenergetske saglasnosti, ili ne ispunjava propisane tehni~ke uvjete. Po
odredbama ~lana 57. ovog zakona, obustava isporuke elektri~ne energije, ugovora ili
izdate elektroenergetske saglasnosti, ili ne ispunjava propisane tehni~ke uvjete.
Po odredbama ~lana 57. ovog zakona, obustava isporuke elektri~ne energije
vr{i se na na~in i po postupku utvr|enom op}im uvjetima za isporuku elektri~ne
energije.
Dakle, pravo na prekid isporuke elektri~ne energije zasniva se ne samo na
op}im uvjetima, ~ija se eventualna primjena mo‘e i odbiti pozivom na odredbe ~lana
143. stav 1. ZOO, ve} i na zakonskim odredbama koje u odnosu na ~lan 143. stav 1.
ZOO predstavljaju lex specialis i lex posteriori, pa imaju prednost u primjeni. Radi se
o zakonskim propisima istog ranga, jer nakon sticanja neovisnosti BiH ne postoji vi-
{e obaveza uskla|ivanja ranijih republi~kih zakona sa ranijim saveznim zakonom pa
i kada se radi o tzv. preuzetim saveznim zakonima.
Pomenuti zakonski propisi i na osnovu njih doneseni Op}i uvjeti za isporuku
elektri~ne energije ne uvjetuju obustavu isporuke elektri~ne energije prethodnim do-
no{enjem odluke suda ili nekog drugog dr‘avnog organa o postojanju duga potro{a-
~a, pa se isporuka mo‘e obustaviti i bez obzira na odredbe ~lana 75. stav 4. Zakona o
vlasni~ko - pravnim odnosima ("Slu‘bene novine FBiH", broj 6/98), po kojima po-
sjed prava kori{tenja tehni~kih usluga ima osoba koja te usluge neposredno fakti~ki
koristi ili to ~ini preko druge osobe, jer i u ovom slu~aju posjednik ima pravo na za-
{titu samo od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (~lan 80. pomenu-
tog zakona), a protupravnost nema ako je isporu~ilac elektri~ne energije - u ovoj par-
nici tu‘eni, postupio po ovla{tenjima iz naprijed spomenutog zakona i op}ih uvjeta
za isporuku elektri~ne energije.
Potro{a~u u svakom eventualnom pojedina~nom slu~aju obustave isporuke
elektri~ne energije pozivom na pomenute Op}e uvjete, pripada pravo da u posjedo-
vnoj ili petitornoj parnici dokazuje da dug ne postoji i da nije bilo uvjeta za prestanak
isporuke elektri~ne energije, te da je ili po~injeno smetanje posjeda ili da je prekid
isporuke nezakonit (izme|u ostalog, i ako nije bio mogu} po odredbama ~lana 56.
Zakona o elektroprivredi - zato {to bi prekid rada objekata, postrojenja i ure|aja do-
veo u neposrednu opasnost ‘ivot i zdravlje ‘ivih bi}a, odnosno izazvao {tetne poslje-
dice za imovinu zna~ajnih vrijednosti), pa i da prije ili u toku ovih parnica tra‘i i do-
no{enje privremenih mjera, ili ne mo‘e unaprijed, bez postojanja konkretne opasnosti
prekida isporuke elektri~ne energije, zahtijevati zabranu prekida isporuke elektri~ne
energije ima pod kojim uvjetima, jer time zahtjeva od redovnog suda su|enje proti-
vno izri~itoj zakonskoj normi, koja nije ocjenjena kao neustavna.
2. Lutrija BiH du‘na je naknaditi {tetu u visini izmaklog dobitka, ako usljed
krajnje nepa‘nje njenog radnika, kupon sportske prognoze u~esnika u igri nije na vri-
jeme stigao u sjedi{te Lutrije (trezor).
Iz obrazlo‘enja:
Ni{tave su, u smislu ~lana 143. stav 1. ZOO, odredbe op{tih uslova koji ~ine
sastavni dio ugovora, ~ak i kada su ti uslovi odobreni od nadle‘nog organa, ako su
protivne cilju zaklju~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima, a sud, u smislu
~lana 143. stav 2. ZOO, mo‘e odbiti da primjeni odredbe op{tih uslova na osnovu
kojih stranka gubi prava iz ugovora, ako su nepravi~ne ili pretjerano stroge prema
stranci koja prilikom zaklju~enja ugovora prihvata op{te uslove koje je utvrdila druga
ugovorna strana.
Polaze}i i od naprijed navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima,
opravdano je odredbu ~lana 42. Pravila sportske prognoze restriktivno tuma~iti i pri-
mijeniti.
Ako bi se, polaze}i od odredaba ~lana 6. naprijed spomenutog Zakona o igrama na
sre}u i Lutriji BiH, u vezi sa ~lanom 22. Pravila sportske prognoze, smatralo da je ugovor
o ovoj igri na sre}u zaklju~en tek ako kupon blagovremeno stigne u sjedi{te organizacije,
tako da tu‘ena ne odgovara za {tetu zbog povrede ugovora, u smislu ~lana 262. stav 2.
ZOO, ipak bi u konkretnom slu~aju postojala odgovornost tu‘ene, no tada bi se zasnivala
na odredbi ~lana 170. stav 1. u vezi sa ~lanom 24. ZOO. Do propusta da blagovremeno
dostavi kupon tu‘ioca u sjedi{te organizacije do{lo je usljed pogre{ke radnika tu‘ene po~i-
njenog na radu, pa tu‘ena odgovara za {tetu i kada nije stupila u ugovorni odnos sa igra-
~em na sre}u, a {teta se sastoji od izmaklog dobitka (~lan 155. ZOO). Republi~kim zako-
nom (naprijed citiranim) za ovakav slu~aj nije druga~ije propisano, pa nema zapreka za
primjenu ~lana 170. stav 1. ZOO i u ovom sporu.
3. Ni{tave su odredbe op}ih uvjeta kojima je predvi|eno da igra~ gubi pravo
na ostvarenje dobitka (status igra~a) ako njegov listi} ne stigne na vrijeme u trezor
prire|iva~a, jer time igra~ gubi prava iz ugovora.
(Vs RH, Rev. 585/92, od 23. 9. 1992. i Rev. 2371/90 od 7. 5. 1992. - Izbor
oduka 1994 113)
4. Nije ni{tava odredba iz pravila organizatora igara na sre}u koja su sastavni
dio ugovora o igri na sre}u (tombola) prema kojima dobitnik putni~kog automobila
pla}a porez na promet umjesto organizatora (kupca) jer takva odredba nije suprotna
ni cilju ugovora ni dobrim obi~ajima.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je na osnovu ~l. 5 Zakona o igrama na sre}u i lutriji Bosne i Hercego-
vine Sl. list SRBiH, broj 5/84) donio pravila igre na sre}u (tombola). Kupovinom ti-
keta tombole tu‘ilac je zaklju~io ugovor po pristupu sa tu‘enim, pa su pravila tu‘e-
nog postala sastavni dio ugovora, a prema pravilima dobitnik automobila pla}a porez
na promet umjesto organizatora koji ga kupuje. Ova pravila nisu u sukobu sa svrhom
ugovora, a niti sa dobrim obi~ajima (~l.143 Zakona obligacionim odnosima), pa su
zbog toga u tom dijelu sastavni dio punova‘nog ugovora.
Odnos op{tih uslova i pojedina~nih ugovora

^lan 144.
Ako su izme|u dru{tveno politi~ke zajednice, fonda, mjesne zajednice,
odnosno organizacije potro{a~a i nekih preduze}a koja se bave poslovima prometa
robe i usluga na malo utvr|eni op{ti uslovi isporuke robe ili obavljanja usluga, ti
uslovi su sastavni dijelovi svih pojedina~nih ugovora koje bi ta organizacija zaklju~i-
la o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije druk~ije odre|eno.
---------------------
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 22. ZIDZOO, naslov ~lana 144. I ~lana
144. ZOO bri{u se.
________________________
1. Prema op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije koji su sastavni dio
IX - USTUPANJE UGOVORA
Uslovi ustupanja
^lan 145.
(1) Svaka strana u dvostranom ugovoru mo‘e, ako na to pristane druga
strana, ustupiti ugovor nekom tre}em licu, koje time postaje nosilac svih njenih
prava i obaveza iz tog ugovora.
(2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos izme|u ustupioca i druge strane
prelazi na prijemnika i drugu stranu u ~asu kad je druga strana pristala na us-
tupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u ~asu kad je oba-
vje{tena o ustupanju.
(3) Pristanak na ustupanje ugovora je punova‘an samo ako je dat u for-
mi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor.
(4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju du-
ga shodno }e se primjeniti i na ustupanje ugovora.
________________________
1. Lice koje je u svoje ime naru~ilo isporuku robe du‘no je da plati cijenu bez
obzira {to je postupalo za ra~un tre}eg lica komitenta. Te obaveze se mo‘e oslobo-
diti samo ako doka‘e da je komitentu ustupilo ugovor ili da mu je, uz pristanak pro-
davca, ustupilo dug iz ugovora.
Odgovornost ustupioca
^lan 146.
(1) Ustupilac odgovara prijemniku za punova‘nost ustupljenog ugovora.
(2) On mu ne jem~i da }e druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustuplje-
nog ugovora, osim ako se na to naro~ito obavezao.
(3) On ne jam~i drugoj strani da }e prijemnik ispuniti obaveze iz ugovo-
ra, osim ako se na to naro~ito obavezao.
Prigovori
^lan 147.
Druga strana mo‘e ista}i prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovo-
ra, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima pre-
ma ustupiocu.
Odsjek 6.
OP[TA DEJSTVA UGOVORA
I - STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVARAÊ
Dejstva ugovora me|u ugovara~ima i njihovim pravnim sljedbenici-

ma
^lan 148.
(1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane.
(2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih
strana, izuzev ako je {to drugo ugovoreno ili {to drugo proizilazi iz prirode sa-
mog ugovora.
(3) Ugovorom se mo‘e ustanoviti pravo u korist tre}eg lica.
________________________
1. Zakupac ne mo‘e odbiti ispunjenje svojih obaveza iz ugovora o zakupu po-
slovnog prostora i prigovarati pravnoj valjanosti ugovora, samo zato {to zakupodava-
telj nije vlasnik poslovnog prostora.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘enik i u reviziji ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije na stra-
ni tu‘itelja i na tome prigovoru bitno temelji svoju reviziju, ukazuju}i da tu‘itelj nije
vlasnik spornog poslovnog prostora, pa da stoga nije ni mogao sklopiti ugovor o za-
kupu, niti na temelju otkaza tra‘iti predaju u posjed.
Ovakvo pravno stajali{te revizije nije pravilno.
Naime, revizija gubi iz vida da se ugovorom o zakupu ne zasniva stvarno pra-
vni, ve} obvezno pravni odnos, pa je tu‘itelj i kao nevlasnik mogao sa tu‘enikom
sklopiti ugovor o zakupu poslovnog prostora, kojeg mu je vlasnik ustupio na kori{te-
nje, pogotovo kada vlasnik izdavanje u zakup ne samo {to nije isklju~io, ve} tu‘itelju
to izrijekom dopustio. Stoga je tu‘itelj ovla{ten u ispunjenju ugovorenih prava i oba-
veza, otkazati ugovor o zakupu, te tra‘iti od tu‘enika ispra‘njenje, odnosno predaju u
posjed zakupljenog poslovnog prostora.
2. Tu‘iteljica kao nositelj prava plodou‘ivanja na poslovnom prostoru koji je
bio predmet ugovora o zakupu zaklju~enog izme|u drugih osoba, ne mo‘e pozivaju}i
se na to svoje pravo tra‘iti od zakupoprimca isplatu dospjele zakupnine, osim u situ-
aciji ako bi to bilo predvi|eno ugovorom o zakupu.
Iz obrazlo‘enja:
"Ugovor o zakupu kao ugovor obveznog prava stvara prava i obveze za ugo-
vorne strane (~l. 148. stavak 1. ZOO), a za tre}e osobe iz takvog ugovora mogu proi-
zlaziti odre|ena prava samo ako je rije~ o ugovoru u korist tre}eg u smislu odredbe iz
~l. 149. st. 1. ZOO. U protivnom tu‘iteljica bi svoju tra‘binu mogla ostvarivati jedino
od zakupodavca, jer je upravo on davanjem stvari u zakup i ubiranjem zakupnine
priskrbio za sebe prihod na koji je imala pravo tu‘iteljica kao plodou‘ivatelj stvari
koja je bila predmet zakupa. Pri tome nije odlu~no je li zakupoprimac znao ili nije
znao da je stvar koju uzima u zakup optere}ena pravom plodou‘ivanja u korist tre}e
osobe."
(@s Rijeka, G‘. 1046/97, od 4. 2. 1998. Izbor odluka 1/1998 29/68)
3. Osoba koja nije ugovorna strana ili nije univerzalni pravni sljednik ugovo-
me strane nije du‘na ispuniti ugovornu obvezu, osim ako je ugovoreno ne{to drugo
ili ako ne{to drugo proizilazi iz naravi samog ugovora.
(Vs H, II Rev. 8/91 od 26. 3. 1991. - Psp 53 - 94)
4. Neposredni izvo|a~ radova ima pravo da od naru~ioca radova, po zaklju~e-
nom ugovoru tra‘i isplatu cijene, osim ako me|usobnim ugovorom isplata nije uslov-
ljena naplatom naru~ioca od glavnog investitora.
(Vs Srbije, broj Prev. 264/99. - Bilten 2/2001)
5. Lice koje je preko jedne od ugovornih strana kreditiralo usmjerenu stambe-
nu izgradnju ima pravo na neposredan zahtjev prema stranci koja se ugovorom o
udru‘ivanju sredstava obavezala da }e davaocu vratiti dio pla}enih sredstava.
Iz obrazlo‘enja:
Iz fotokopija ugovora zaklju~enih izme|u Stambenog preduze}a B L. i tu‘e-
nog o udru‘ivanju sredstava radi kupovine stanova za tu‘enog, proizilazi (~lan 3.
ugovora) da polovinu iznosa kupovne cijene obezbje|uje tu‘ilac op{tinski fond preko
Stambenog preduze}a, a drugu polovinu tu‘eni, s tim da se tu‘eni obavezuje da }e
neposredno tu‘iocu vratiti dio ulo‘enih sredstava po kriterijima navedenim u ~lanu 3.
stav 2. ugovora i na na~in i pod uslovima koje utvrdi upravni odbor tu‘ioca.
Naprijed pomenuto ugovorno utana~enje ima karakter ugovora u korist tre}eg
(pravno pravilo iz paragrafa 881. stav 2. novela III biv{eg Op{teg gra|anskog zako-
nika, koje se u vrijeme nastanka pravnog odnosa primjenjivalo u smislu ~lana 4. Za-
kona o neva‘nosti pravnih propisa donesenih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme
neprijateljske okupacije, kome odgovaraju odredbe ~lanova 148. stav 3. i 149. stav 1.
Zakona o obligacionim odnosima), pa bi tu‘ilac imao pravo na neposredan zahtjev
prema tu‘enom radi ispunjenja ugovorne obaveze.
6. Podizvo|a~u mo‘e dati nalog da odstupi od redosljeda ugovorenih radova,
samo izvo|a~ - naru~ilac radova od podizvo|a~a, a ne investitor - naru~ilac radova
od izvoda~a.
7. Neposredni izvo|a~ radova ima pravo da od naru~ioca radova, po zaklju~e-
nom ugovoru tra‘i isplatu cijene, osim ako me|usobnim ugovorom isplata nije uslov-
ljena naplatom naru~ioca od glavnog investitora.
8. Brodar ne mo‘e zahtijevati pla}anje prekostojnica od lica za ~iji je ra~un
prevo‘ena roba, ako to lice nije ugovorna stranka, a u ugovoru o pomorskom prevozu
i u prevoznim ispravama nije ozna~eno kao primalac robe.
Iz obrazlo‘enja:
Prvotu‘eni u ugovoru o pomorskom prevozu nije ugovorna strana niti ozna-
~en kao primalac stvari.
Primalac u pomorskom prevozu je lice ovla{teno da primi stvari od brodara
(~lan 439. ta~. 3 Zakona o pomorskoj i unutra{njoj plovidbi), a prvotu‘eni nije kao
takav ozna~en u ugovoru o prevozu. U nedostatku naznake o primaocu u teretnici, te-
ret se, u smislu ~lana 501. stav 2. navedenog zakona, predaje po naredbi krcatelja,
odnosno ovla{tenom imaocu teretnice (~lan 531). Pogre{no se pvostepeni sud poziva
na odredbe ~lana 593. spomenutog zakona, jer je u konkretnom slu~aju prevoz vr{en
na osnovu teretnica (prevoznih isprava), a ugovorom o prevozu nije posebno predvi-
|eno da je prvotu‘eni primalac i da je du‘an da plati vozarinu.
Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane i njihove univerzalne pra-
vne sljednike (~an 148. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Ugovorom se mo-
‘e samo ustanoviti pravo u korist tre}eg lice (~lan 148. stav 3. Zakona o obligaci-
onim odnosima), ili ne i obaveza tre}eg lica. Prema tome prvostepeni sud je pogre{no
obavezao prvotu‘enog na isplatu prekostojnica tu‘ioca na osnovu ugovora o prevozu
stvari morem zaklju~enog izme|u tu‘ioca kao brodara i drugotu‘enog kao naru~ioca.
II - UGOVOR U KORIST TRE]EG LICA
Neposredno pravo tre}eg

^lan 149.
(1) Kad neko ugovori u svoje ime potra‘ivanje u korist tre}eg, tre}i sti~e
sopstveno i neposredno pravo prema du‘niku, ako nije {to drugo ugovoreno ili
ne proizilazi iz okolnosti posla.
(2) Ugovara~ ima pravo zahtijevati da du‘nik izvr{i prema tre}em ono
{to je ugovoreno u korist tog tre}eg lica.
________________________
1. Ako jedno lice bez protunaknade kupi za tre}eg odre|enu stvar tada pre-
dmet poklona nije kupljena stvar nego ona suma novca koja je pla}ena prodavcu na
ime kupovne cijene, pa ukoliko postoji razlog za opoziv poklona, poklonodavac mo-
‘e tra‘iti da mu poklonoprimac vrati tu sumu novca.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima drugostepene presude proizila-
zi da je 1967. godine tu‘eni, kao kupac, zaklju~io sa svjedokom B. L., kao prodav-
cem, ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina i da se na osnovu tog ugovora u ze-
mlji{nim knjigama tu‘eni uknji‘io kao njihov vlasnik, {to u toku postupka pred
prvostepenim sudom ni sam tu‘ilac nije osporio, samo {to je tvrdio da ih je on kupio,
te poklonio tu‘enom. Tra‘i da se ugovor o poklonu raskine zbog nezahvalnosti tu‘e-
nog i neispunjenja uslova koji mu je postavio prilikom darovanja, da tu‘eni na ku-
pljenom zemlji{tu izgradi ku}u.
Ukoliko su ta~ni navodi tu‘ioca da je on platio kupovnu cijenu, a ne tu‘eni,
tada postoji ugovor u korist tre}eg: predmet poklona je ona suma novca koju je tu‘i-
lac platio prodavcu, a ne kupljena nekretnina (~lan 149. Zakona o obligacionim
odnosima).
Prema pravnim pravilima imovinskog prava sadr‘anim u paragrafima 380.
biv{eg OGZ-a i Zakona o zemlji{nim knjigama (paragraf 36. u vezi sa paragrafom 8.
stav 1. i 28) i po odredbi ~lana 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
( Slu‘beni list SFRJ , broj 6/80), koji je kasnije donijet za sticanje prava vlasni{tva
na nekretninama, po osnovu ugovora, pored pravnog osnova (titulusa), neophodan je
i upis tog prava u javne knjige (modus aquirendi). Kako je tu‘eni na temelju kupo-
prodajnog ugovora sa prodavcem B. L. upisom u zemlji{ne knjige stekao pravo vla-
sni{tva na sporne nekretnine, u potpunosti je neosnovan zahtjev tu‘ioca za brisanje
prava vlasni{tva tu‘enoga.
2. Kod ugovora o darovanju s nalogom tre}a osoba, u ~iju se korist ima iz-
vr{iti nalog, mo‘e samostalno i neposredno zahtijevati od daroprimatelja ispunjenje
ugovora.
(Vs H, Rev. 118/84, od 25. 4. 1984. Psp 27 66)
3. Ne mo‘e se tra‘iti ispunjenje pismenog predugovora o kupovini nekretnina
ako potpisi ugovara~a nisu ovjereni u roku od {est mjeseci po stupanju na snagu Za-
kona o prometu nepokretnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Pismeno od 31. januara 1977. godine, predstavlja predugovor, u smislu pravi-
la imovinskog prava, sada odredba ~lana 45. Zakona o obligacionim odnosima, i to u
korist tre}eg lica (pravno pravilo imovinskog prava, sada ~lan 149. Zakona o obliga-
cionim odnosima), jer su ga zaklju~ili tu‘eni i tu‘iteljev brat u korist tu‘itelja.
S obzirom da je predugovor zaklju~en prije stupanja na snagu Zakona o pro-
metu nepokretnosti ( Slu‘beni list SRBiH , broj 38/78), punova‘nost predugovora,
ista kao i ugovora, prosu|uje se primjenom odredbe ~lana 46. navedenag zakona
(propisi o formi glavnog ugovora va‘e i za predugovor ako je propisana forma uslov
za punova‘nost ugovora). Odredbom stava 2. propisano je da ugovori o prometu ne-
pokretnosti zaklju~eni u pismenoj formi koji nisu izvr{eni do stupanja na snagu ovog
zakona, ostaju na snazi ako ugovara~i ovjere potpise na ugovoru u roku od {est mje-
seci od dana stupanja na snagu zakona.
U konkretnom slu~aju predugovor nije izvr{en (da je u cjelini ili u prete‘nom
dijelu izvr{en imao bi karakter punova‘nog glavnog ugovora), pa kako ugovara~i u
roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog zakona, nisu ovjerili po-
tpise, predugovor ne proizvodi pravno djejstvo.
4. Valjan je ugovor kojim je ostavitelj ugovorio s bankom da za slu~aj njego-
ve smrti prava s njegovih ra~una kod te banke prelaze na odre|enu osobu.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj je jedini nasljednik sada pok. J.K. Me|utim u ostavinu nije u{ao
(sporni) nov~ani iznos (DEM ..) koji se nalazio na ra~unima ostavitelja kod
banke u Aachen-u (SR Njema~ka), pa ga stoga tu‘itelj (nasljednik) zahtijeva tu‘bom
u ovom sporu. Doista, spisu prile‘u ugovori o raspolaganju u korist tre}ih (izvan na-
sljednog postupka) prema kojima je vjerovnik (ostavitelj) utana~io s bankom da za
slu~aj njegove smrti sva prava s njegovih ra~una kod te banke prelaze neposredno na
tu‘enu, {to je ona i prihvatila, te nakon ostaviteljeve (bratove) smrti i realizirala. Va-
ljanost ovog ugovora s obzirom na propise SR Njema~ke nitko nije doveo u sumnju,
a prvostupanjski je sud osporio njihovu valjanost jer da su suprotni odredbi ~lanka
108. ZN prema kojoj je ni{tav ugovor kojim netko ostavlja svoju ostavinu ili njezin
dio svom suugovorniku ili tre}oj osobi; tu odredbu da valja primijeniti s obzirom na
odredbu ~lanka 155. ZN prema kojoj se na naslje|ivanje primjenjuju odredbe zakona
zemlje ~iji je ostavilac bio dr‘avljanin. To da slijedi i iz odredbe ~lanka 6. Zakona o
naslje|ivanju prema kojoj se naslijediti mo‘e samo na temelju zakona ili oporuke (ne
dakle i na temelju ugovora). Ovaj sud dijeli mi{ljenje drugostupanjskog suda da za
ocjenu valjanosti ovog ugovora (s elementom inozemnosti) sklopljenog izme|u osta-
vitelja i njegove banke valja primijeniti propise SR Njema~ke gdje je ugovor i sklo-
pljen, a kako je to ve} re~eno, nitko, s obzirom na te propise, ugovor nije doveo u su-
mnju. Ako bi se, me|utim, uzelo da ugovor valja ocijeniti prema na{im propisima,
onda ovaj sud ne dijeli mi{ljenje prvostupanjskog suda da bi spomenuti ugovor bio
protivan odredbi ~lanka 108. ZN odnosno da bi se radilo o ni{tavom ugovoru o na-
slje|ivanju. Radi se o svojevrsnom ugovoru u korist tre}ega za slu~aj smrti i, kada bi
na njega valjalo primijeniti pravna pravila o darovanju za slu~aj smrti za valjanost
kojega se tra‘i forma sudskog zapisnika, valja re}i da su takvi poslovi (s elementom
inozemnosti) u pogledu oblika pravovaljani ako su pravovaljani po pravu mjesta gdje
je pravni posao sklopljen, a u tom pogledu, re~eno je ve}, nije dovedena u sumnju
njegova valjanost. Uostalom i iz odredbe ~lanka 149. i 150. Zakona o obveznim
odnosima (ugovor u korist tre}ega) slijedi da ovakvi ugovori nisu protivni na{em
pravnom poretku."
(Vs RH, Rev. 960/90. Izbor odluka 1993 166)
Opozivanje koristi za tre}eg

^lan 150.
(1) Ugovara~ koristi za tre}eg mo‘e je opozvati ili izmijeniti sve dok tre}i
ne izjavi da prihvata ono {to je ugovoreno u njegovu korist.
(2) Ako je ugovoreno da }e du‘nik izvr{iti ono na {ta se obavezao u korist
tre}eg tek poslije smrti ugovara~a, ovaj mo‘e sve dotle, pa i svojim testamen-
tom, opozvati korist ugovorenu za tre}eg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti
ne proizilazi {to drugo.
Prigovori du‘nika prema tre}em

^lan 151.
Du‘nik mo‘e ista}i tre}em sve prigovore koje ima prema ugovara~u po
osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za tre}eg.
Odbijanje tre}eg
^lan 152.
Ako tre}i odbije korist koja je ugovorena za njega, ili je ugovara~ opozo-
ve, korist pripada ugovara~u, ako {to drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz
prirode posla.
Obe}anje radnje tre}eg lica

^lan 153.
(1) Obe}anje u~injeno drugom da }e tre}i ne{to u~initi ili propustiti, tre-
}eg ne obavezuje, a obe}avalac odgovara za {tetu koju bi drugi pretrpio zbog to-
ga {to tre}i ne}e da se obave‘e ili da izvr{i ili propusti odre|enu radnju.
(2) Obe}avalac ne}e odgovarati ako je drugom obe}ao da }e se samo za-
uzeti kod tre}eg da se ovaj obave‘e da ne{to u~ini ili propusti, a u tome nije
uspio i pored sveg potrebnog zalaganja.
________________________
1. Kada ugovor o upu}ivanju na rad u inostranstvo sadr‘i odredbu o pla}i ko-
ju }e pla}ati strani poslodavac, a koja odredba ima karakter obe}anja radnje tre}e
osobe, obe}avalac koji je uputio radnika na rad odgovara radniku za {tetu koju je pre-
trpio time {to strani poslodavac nije izvr{io ugovoreno pla}anje.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet tu‘be je zahtjev za naknadu {tete, koju tu‘ilac trpi zbog toga {to za
vrijeme rada u inostranstvu, na koji je upu}en ugovorom o upu}ivanju zdravstvenog
radnika na ugovoreni rad u bolnici, nije ostvario osobna primanja u ugovorenom
iznosu. Prvostepeni sud je pravilno odlu~io kada je obavezao tu‘enog da tu‘itelju na-
knadi {tetu. Ovo iz razloga {to je utvr|eno da je ugovorom o upu}ivanju zdravstve-
nog radnika na ugovoreni rad u bolnicu tu‘itelj, kao ~lan stru~ne ekipe, upu}en na
rad u bolnicu u Tripoliju, na radno mjesto in‘enjera za odr‘avanje medicinske opre-
me u trajanju od dvije godine, da su osobna primanja odre|ena ~lanom 13. ovog ugo-
vora po kome je tu‘itelju u obavezi pla}ati bila zdravstvena ustanova, da je tu‘ilac u
bolnici obavljao poslove u rangu visoke stru~ne spreme, a da je primao platu tehni~a-
ra. Stoga, ugovorna odredba iz ~lana 13. ugovora po svojoj pravnoj prirodi predstav-
lja obe}anje radnje tre}e osobe. Tom ugovornom odredbom, tu‘eni je obe}ao tu‘ite-
lju da }e mu libijska strana za njegov rad na radnom mjestu in‘injera za odr‘avanje
medicinske opreme u bolnici u Tripoliju, pla}ati mjese~nu pla}u od 339 LD. Obe}a-
nje radnje tre}e osobe utvr|eno je ~lanom 153. stav 1. ZOO i prema toj odredbi obe-
}avalac odgovara za {tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga {to tre}i ne}e da izvr{i
odre|enu (obe}anu) radnju.
2. Obe}anje u~injeno drugom da }e tre}i ne{to u~initi ili propustiti, tre}eg ne
obavezuje, a obe}avalac odgovara za {tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga {to tre}i
ne}e da se obave‘e ili da izvr{i ili propusti odre|enu radnju
(Vs S, broj Rev. 6310/97, od 28.. 4. 1998. Gp, broj 6/00).
3. Tre}e lice ne obavezuje odredba iz tovarnog lista izdatog u drumskom pre-
vozu da }e platiti prevozninu.
(Vs BiH, P‘. 271/87, od 29. 1.. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
17)
4. Kada jedan od organizatora muzi~ke turneje garantuje drugim ugovornim
strankama da }e obezbijediti odre|eni iznos sredstava od sponzora turneje, odgovara
saugovara~ima za {tetu koju bi pretrpjeli ako sponzori ne uplate obe}ana sredstva.
(Vs BiH, P‘. 212/87, od 3. 6. 1988. ZIPS, broj 531; ZIPS, broj 531; Bilten
Vs BiH 2/88 19)
5. Ako tre}e lice odbije da plati prevozninu, prevoznik mo‘e tra‘iti pla}anje
od po{iljaoca.
(Stav usvojen na XXI koordinacionom sastanku privrednog sudstvava biv{e
SFRJ, \akovica od 25. do 27. 5. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 162. Napomena:
ovim se dopunjuje stav sa XX koordinacionog sastanka privrednog sudstva, Donji
Milanovac juna 1987)
6. Dru{tveno pravno lice koje smatra da njemu pripada pravo davanja stana
na kori{}enje, a ne dru{tveno pravnom licu koje ga je pribavilo ugovorom o kupovini
nije ovla{teno tra‘iti da se utvrdi ni{tavost ugovora o kori{}enju stana, sve dok se ne
utvrdi da li je ni{tav ugovor kojim je davalac stana na kori{}enje pribavio pravo ra-
spolaganja.
7. Ugovor kojim se davalac stana na kori{}enje obavezao da }e nosioci sta-
narskog prava, navedeni u ugovoru, po isteku odre|enog roka predati stanove povje-
riocu-davaocu kredita, je ugovor o obe}anju radnje tre}eg lica, koji ne obavezuje to
lice, pa tu‘ilac - davalac kredita ne mo‘e zahtijevati po tom osnovu da mu tu‘eni -
nosioci stanarskog prava predaju stan.
Odjeljak 2.
PROUZROKOVANJE [TETE
Odsjek 1.
OP[TA NAÊLA
Osnovi odgovornosti
^lan 154.
(1) Ko drugome prouzrokuje {tetu du‘an je naknaditi je, ukoliko ne do-
ka‘e da je {teta nastala bez njegove krivice.
(2) Za {tetu od stvari ili djelatnosti, od kojih poti~e pove}ana opasnost {tete
za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.
(3) Za {tetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slu~ajevima
predvi|enim zakonom.
________________________
ODGOVORNOST ZA [TETU PO OSNOVU KRIVNJE
(^lan 154. stav 1. ZOO)
1. Osobe koje se profesionalno bave fotokopiranjem vrije|aju autorska prava
pisca univerzitetskog ud‘benika kada bez njegove saglasnosti kopiraju izdati ud‘be-
nik, po narud‘bi korisnika studenta, te su obavezni da autoru naknade {tetu ~ija se
visina odre|uje po propisima o obveznim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Sud prvog stupnja na nedvojben na~in utvrdio je da su tu‘enici bez odobrenja
tu‘itelja kao autora, u poslovne svrhe, fotokopiranjem umno‘avali njegovo autorsko
djelo. Umno‘avanje je jedan od na~ina iskori{tavanja autorskog djela i ide u krug
imovinskih prava autora, koja druge osobe ne mogu koristiti bez dopu{tenja autora
(~lanak 27. Zakona o autorskom pravu).
Tu‘enici nisu imali tu‘iteljevo dopu{tenje za umno‘avanje, pa je njihovim
postupanjem povrije|eno tu‘iteljevo imovinsko pravo, za ~iju za{titu tu‘itelj mo‘e
zahtijevati i naknadu {tete koju je takvom povredom pretrpio (~lanak 95. navedenog
zakona). Bitan prigovor ‘albe je, da ako i postoji povreda autorskog prava, nju nisu
u~inili tu‘enici, ve} osobe studenti kao naru~itelji fotokopiranja. Me|utim, u obav-
ljanju registrirane djelatnosti, tu‘enici moraju postupati tako da ne vrije|aju materi-
jalna ni moralna prava autora, pa se tu‘enici u okviru ~ije djelatnosti je izvr{eno ko-
piranje, moraju smatrati odgovornim za povrede autorskih prava, neovisno od toga
da li i u kojoj mjeri i u konkretnom slu~aju postoji odgovornost i naru~itelja. Zakon o
autorskom pravu (~lanak 49. stavak 1. to~ka 4) dopu{ta i mimo volje autora, reprodu-
ciranje objavljenog djela samo radi osobnog usavr{avanja i to pod uvjetom da takva
reprodukcija nije namijenjena ni dostupna javnosti. Polaganje studentskih ispita nije
stru~no usavr{avanje kakvo ima u vidu navedena zakonska odredba, jer po prirodi
stvari ne podrazumijeva trajniju, odnosno vremensku neograni~enu upotrebu.
Za to su tu‘enici morali znati kada su prihvatili zahtjeve vi{e osoba studenata za
umno‘avanje univerzitetskog ud‘benika u cjelini, da }e takvi primjerci biti kori{teni
ne samo za osobnu upotrebu, ve} i za druge osobe, da }e pozajmljivanjem, zajedni-
~kim u~enjem, poklanjanjem, preprodavanjem i drugim oblicima prometa, biti pristu-
pa~ni javnosti, pa ni pozivom na citiranu zakonsku odredbu, ne bi moglo postojati
oslobo|enje odgovornosti za {tetu.
Prema odredbi ~lanka 95. Zakona o autorskom pravu, pored za{tite autorskih
imovinskih i moralnih prava, tu‘itelj mo‘e zahtijevati i nadoknadu {tete koja mu je
povredama tih prava u~injena. Osim {to na~elno prihvata, pitanje nadoknade {tete taj
Zakon ga dalje ne ure|uje, pa se na njega moraju primijeniti odredbe Zakona o obve-
znim odnosima kojima je na op}i na~in ure|eno pitanje nadoknade {tete. Prema ovim
odredbama {tetu je du‘an nadoknaditi onaj ko je prouzro~i, a u {tetu ulazi ne samo
umanjenje imovine, ve} i izmakla dobit (~lanak 154. stavak 1. i 155. Zakona o obve-
znim odnosima).
Prema ugovoru kojeg je tu‘itelj zaklju~io sa P.f. u S. o prodaji knjige, od pro-
dajne cijene tu‘itelju pripada 90% {to iznosi 31, 50 DEM po jednom primjerku, pa je
u tom iznosu on o{te}en za izmaklu dobit po svakom primjerku kojeg su umno‘ili
odnosno prodali tu‘enici, kako je to pravilno na{ao i sud prvog stupnja.
(Vs FBiH, G‘. 14/99, od 18. 8. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 41)
2. Pravo na naknadu za vrijeme tzv.~ekanja, vezano je za trajanje radnog
odnosa i prestaje sa njegovim prestankom.
(Vs FBiH, Rev 154/99 Bilten VS FBiH 1/00 - 54)
3. Bolnica odgovara za {tetne posljedice, ina~e dopu{tenog u medicini i op}e
prihva}enog na~ina lije~enja, po principu krivnje.
Iz obrazlo‘enja:
"U konkretnom se slu~aju i radilo o takvom na~inu lije~enja kada je tu‘itelji-
ca podvrgnuta operaciji, pa bolnica odgovara za {tetu tu‘iteljici pod uvjetom da u
njenom postupanju, odnosno postupanju njenih radnika, postoji krivnja za {tetne po-
sljedice za koje se utu‘uje ovo obe{te}enje.
Da postoji krivnja za {tetne posljedice proizilazi iz utvr|enja suda prvog stu-
pnja, koja je zato, s pravom, prihvatio i sud drugog stupnja.
Utvr|eno je da postoji neposredna povezanost infekcije nastale nakon opera-
cije, sa kasnijom te{kom infekcijom zbog koje je tu‘iteljica morala biti podvrgnuta
odstranjenju maternice sa adneksima. Utvr|eno je da se te{ka infekcija nakon poroda
razvila zbog toga {to je tu‘iteljica nepotpuno izlije~ena od infekcije otpu{tena ku}i.
Prema tome tu‘enica nije u pravu kada od sebe otklanja krivnju za nastup {tetnih po-
sljedica tu‘iteljici, kada je nepobitno utvr|eno, da je do kasnije te{ke infekcije do{lo
zbog toga {to je tu‘iteljica prerano, sa tinjaju}om infekcijom, otpu{tena ku}i nakon
poroda."
(Vs RH, Rev. 1180/97 i Rev. 859/96, od 5. 12. 2000. Izbor odluka 2/2001
46)
4. Bolnica odgovara za {tetu pacijentu koji je tijekom lije~enja putem transfu-
zije zara‘en hepatitisom C.
Iz obrazlo‘enja:
"U postupku je utvr|eno da je tu‘itelj dana 14. prosinca 1992. godine pri-
mljen na lije~enje kod I - tu‘ene radi perforacije ~ira na dvanaestercu, da je kod I -
tu‘ene primio transfuziju krvi i nakon transfuzije obolio od hepatitisa C.
Utvr|eno je, tako|er, da je krv koju je tu‘itelj primio dobivena putem transfu-
zije slu‘be I - tu‘ene od davatelja s podru~ja Siska u dobrovoljnim akcijama davanja
krvi, te po I - tu‘enoj utvr|eno da je potjecala od davatelja koji je bio zara‘en hepati-
tisom C.
Na temelju navedenih ~injeni~nih utvr|enja i po ocjeni ovog revizijskog suda
proizilazi da je I - tu‘ena kriva jer je uzrokovala {tetu tu‘itelju, budu}i da je kod I -
tu‘ene prikupljena krv pripremljena za upotrebu i dana tu‘itelju.
Ovo zbog toga jer temeljem odredbe ~l. 13. st. 1. to~. 6. Zakona o za{titi pu-
~anstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", broj 60/92) "radi ranog otkrivanja
izvora zaraze i puteva preno{enja zaraze, organizacije zdravstva obavljaju izme|u os-
talog "ispitivanje krvi davatelja na prisutnost virusne ‘utice tipa B i C", pa proizilazi
da je tu‘ena kod koje je putem transfuzije slu‘bi I - tu‘ene od davatelja s podru~ja
Siska u dobrovoljnim akcijama davanja krvi bila po zakonu du‘na obaviti ispitivanje
krvi davatelja na prisutnost markera virusne ‘utice tipa B i C, a {to je I - tu‘ena pro-
pustila u~initi pa je kriva temeljem odredbe ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje ZOO), a upravo
zbog toga njenog propusta tu‘itelj je zara‘en hepatitisom C.
Ne mo‘e se prihvatiti kao osnovan niti revizijski navod da se tu‘itelju tran-
sfuzijom spa{avao ‘ivot i da pona{anje zaposlenika I - tu‘enika mo‘e se tretirati kao
postupanje u krajnjoj nu‘di jer se I - tu‘ena ne mo‘e braniti da u slu~aju kada je spa-
{avala ‘ivot tu‘itelju nije bila du‘na dati tu‘itelju krv koja nije zara‘ena."
5. Okolnost prema kojoj se pacijent suglasio s obavljanjem operacije radi lije-
~enja sama po sebi ne osloba|a bolnicu od odgovornosti za propuste pri operacij-
skom zahvatu.
Kada su sudovi ni‘eg stupnja utvrdili (posebice na temelju nalaza medicin-
skog vje{taka koji se temelji na iscrpnoj medicinskoj dokumentaciji) da su se sve {te-
tne posljedice o{te}enja XI. ‘ivca vrlo jasno o~itovale u razdoblju neposredno nakon
operacije, ispravno su zaklju~ili da je operacija neposredan uzrok takvom o{te}enju,
a tu‘enica nije dokazala da je lije~nik koji je operirao u danim okolnostima postupao
onako kako je bilo potrebno .
(Vs RH, Rev. 3374/93, od 11. 05. 1995. Izbor odluka 1996 85)
6. Bolnica ne odgovara za {tetu ako se ne doka‘e uzro~na veza izme|u nes-
tru~nog hirur{kog zahvata i {tetne posljedice.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je 1956. godine ljekar tu‘ene operativnim
zahvatom odstranio tumor na mozgu tu‘iteljice, da je prije operativnog zahvata, tu-
mor svojim rastom i pritiskom o{tetio li~ni ‘ivac i izazvao vidljivu slabost mi{i}ne
muskulature na desnoj polovini lica, da se nakon operativnog zahvata nastavilo po-
gor{anje ‘ivca do potpunog prestanka funkcije i da je posljedica toga oduzetost desne
strane lica i nesiguran hod. Recidiv je uklonjen u drugoj medicinskaj ustanovi 1982.
godine.
U smislu odredbe ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima pravni osnov
gra|ansko-pravne odgovornosti za {tetu je uzrokovanje {tete, pa kako u konkretnom
slu~aju li~ni ‘ivac tu‘iteljice nije o{te}en nestru~nim operativnim zahvatom, kako je
tu‘iteljica tvrdila, nego zbog pritiska tumora prije operacije, ni‘estepeni sudovi su
pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tu‘beni zahtjev odbili.
7. Kad zbog propusta zemlji{noknji‘nog odjela suda da provede rje{enje Ko-
misije za nacionalizaciju vlasnik nije bio onemogu}en raspolagati svojom nekretni-
nom, nema odgovornosti za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
[tetna radnja u konkretnom slu~aju bio bi propust zaposlenika zemlji{no-
knji‘nog odjela Op}inskog suda u K. koji nisu navedeno rje{enje u tolerantnom raz-
doblju proveli kroz zemlji{ne knjige. Me|utim, prema nala‘enju ovoga suda, zbog
toga {to navedeno rje{enje nije bilo provedeno (sve do 1987.g.), tu‘iteljica nije bila
onemogu}ena raspolagati spornom poslovnom prostorijom kao svojom. To zato {to
upis u zemlji{ne knjige, s obzirom na promjenu vlasni~kopravnog re‘ima koji ovdje,
kako se navodi, datira iz 1960, i nije imao konstitutivno zna~enje za stjecanje prava
vlasni{tva, odnosno nije utjecao na vlasni~kopravni re‘im sporne poslovne prostorije
utvr|en navedenim rje{enjem Komisije za nacionalizaciju. Iz toga proizilazi i zaklju-
~ak da izme|u navedene {tetne radnje i {tete za koju tvrdi da joj je po~injena u obliku
izmakle dobiti (nepostignuta zakupnina) nema odgovaraju}e uzro~ne veze, {to u ko-
na~nom ishodu zna~i da zbog nepostojanja svih tra‘enih pretpostavki za od{tetnu od-
govornost tu‘ene nema osnove za obvezivanje Op}ine K. na isplatu utu‘ene naknade
{tete. Stoga je, u odnosu prema ovoj tu‘enoj, zbog navedenih razloga reviziju kao
neosnovanu valjalo odbiti .
(Vs RH, Rev. 1877/92, od 24. 2. 1994. - Izbor odluka 2/1995 76)
8. Protupravno je postupila osoba koja je dala nalog za ru{enje tu|eg stabla, a
da za to nije imala potrebno ovla{tenje.
9. Poslodavac odgovara za {tetu kad je, zbog njegovog propusta da kao ugo-
varatelj u ugovorenom roku prijavi osiguratelju {tetni doga|aj (smrt zaposlenika) ko-
risniku osiguranja ispla}ena manja svota osiguranja.
(Vs RH, Rev. 2618/00, od 21. 1. 2000. Svijet osiguranja 29. 10. 2001)
10. Pretpostavlja se da je tu‘eni kriv ako se doka‘e da je prouzrokovao {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
^lanom 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima je propisana: ko dru-
gom prouzrokuje {tetu du‘an je naknaditi je, ukoliko ne doka‘e da je {teta nastala
bez njegove krivice . To zna~i da samo kada sud utvrdi da je {tetnik prouzrokovao
{tetu, dolazi do primjene princip pretpostavljene krivice. Kako u konkretnom slu~aju
u postupku pred prvostepenim sudom nije utvr|eno da je tu‘eni prouzrokovao {tetu,
to nije do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava kada je na osnovu opisanog ~i-
njeni~nog utvr|enja uslijedio zaklju~ak o neosnovanosti tu‘benog zahtjeva.
38)
11. Za o{te}enje knji‘ene po{iljke PTT organizacija odgovara po na~eIu pre-
sumirane krivnje.
(Vs H, Rev. 2335/90, od 13. 2. 1991. Psp 52 85)
12. Pitanje naknade {tete zbog neisporuke po{tanske po{iljke, gubitka zaka{-
njele isporuke i dr. regulirano je posebnim Zakonom o PTT uslugama (lex specialis),
tako da ne dolaze do primjene op}i propisi o naknadi {tete.
(Vs H, Rev. 605/82, od 8. 6. 1983. Psp 23 99)
13. Korisnik eksproprijacije koji je na zakonit na~in u{ao u posjed ekspropri-
sanih nekretnina ne odgovara za {tetu koju su biv{em vlasniku nakon deposediranja
nanijela tre}a lica o{te}enjem njegovih dobara zaostalih na tom zemlji{tu (deponova-
nog {ljunka i pijeska).
14. Lice kome su uni{tena p~elinja dru{tva radi za{tite od zarazne bolesti koja
ugro‘ava cijelu zemlju ima pravo da tu‘bom kod redovnog suda tra‘i naknadu {tete
od dru{tveno-politi~ke zajednice ~iji je organ naredio njihovo uni{tenje, ako nije za-
dovoljan naknadom koja mu je odre|ena kona~nim rje{enjem u upravnom postupku.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 14. Zakona o za{titi ‘ivotinja od zaraznih bolesti koje ugro-
‘avaju cijelu zemlju ("Slu‘beni list SFRJ", broj 43/16), propisano je da za ‘ivotinju
koja je ubijena, zaklana ili uginula uslijed izvr{enja nare|enih mjera i za predmete
uni{tene uslijed izvr{enja nare|enih mjera, korisniku ‘ivotinje u dru{tvenom vlasni{-
tvu, odnosno vlasniku, pripada naknada po propisima republike, odnosno autonomne
pokrajine. Ovu naknadu prema odredbi ~lana 68. stav 3. Zakona o zdravstvenoj za{ti-
ti ‘ivotinja ("Slu‘beni list SRBiH", broj 14/78) du‘na je iz svojih sredstava platiti
dru{tveno politi~ka zajednica, ~iji su organi naredili uni{tenje ‘ivotinja.
Tu‘ilac je podnio pismeni zahtjev nadle‘nom op{tinskom organu uprave da
ovla{teno lice pregleda njegov p~elinjak, zbog sumnje da p~ele boluju od zarazne bo-
lesti. Istog dana op{tinski veterinarski inspektor, nakon pregleda tu‘io~evog p~elinja-
ka ustanovio je da su u 10 ko{nica p~ele napadnute zaraznom bole{}u "p~elinja ku-
ga" i tu‘iocu usmeno nare|eno da tih 10 zara‘enih ko{nica odvoji od zdravih p~ela
do preduzimanja eventualnih daljnjih mjera, pa je tu‘ilac postupio po nare|enju vete-
rinarskog inspektora. Nadalje slijedi da se dana 28. 3. 1978. godine tu‘ilac ponovo
obratio sekretarijatu za inspekcijske poslove s molbom da se izvr{i veterinarski pre-
gled p~ela, jer da se "p~elinja kuga" u njegovom p~elinjaku uveliko pro{irila. Nakon
toga je utvr|eno da u svih 39 tu‘io~evih ko{nica postoji zaraza od "p~elinje kuge", pa
su sve ko{nice morale biti uni{tene zajedno sa p~elinjim dru{tvima, p~elinjim sa}em,
leglom meda, voskom i p~elarskim priborom.
Tu‘ilac je zahtjev za naknadu {tete postavio u skladu sa odredbom ~lana 68.
Zakona o zdravstvenoj za{titi ‘ivotinja.
Kako je odredbom ~lana 71. stav 3. citiranog republi~kog zakona propisano
da rje{enje o naknadi {tete donosi op{tinski organ uprave nadle‘an za poslove veteri-
narstva, a u stavu ~etvrtom iste zakonske odredbe, da tu‘bom kod nadle‘nog suda na-
knadu {tete mo‘e zahtjevati dr‘alac ‘ivotinja koji nije zadovoljan sa kona~nim rje{e-
njem o odre|ivanju naknade, pa kako to rje{enje nije dostavljeno tu‘iocu, slijedilo bi
da se u konkretnom slu~aju nisu stekle zakonom propisane pretpostavke za podno{e-
nje tu‘be.
15. Organizacija za odr‘avanje cesta odgovara po na~elu krivnje za {tetu
uzrokovanu time {to s kolnika nije uklonila mazut koji je na prometnicu ispustilo
motorno vozilo.
(Vs H, Rev. 847/9,0 od 30. 8. 1990. Psp 50 - 96)
16. Za {tetu koju je u~enik pretrpio zbog povreda zadobivenih na satu tjele-
snog odgoja, igraju}i ko{arku, {kola odgovara po na~elu krivnje.
(Vs H, Rev. 1932/86, od 28. 1. 1987. Psp 34 84)
17. Odgovaraju za {tetu vlasniku stana, djeca nosioca stanarskog prava koja
po njegovoj smrti neosnovano zadr‘avaju stan i u slu~aju kada je jedan od njih tra‘io
da mu se prizna svojstvo nosioca stanarskog prava ako je o~igledno da mu ne pripada
jer godinama nije bio ~lan porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava do nje-
gove smrti.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova tu‘ioci su suvlasnici predmetnog sta-
na koji su koristili roditelji tu‘enih do smrti. Tu‘eni su odbili zahtjev tu‘ilaca da im
predaju klju~eve od ovog stana, pa tu‘ioci nisu mogli stupiti u posjed stana. Tu‘ena
je nakon smrti svojih roditelja pokrenula upravni postupak za priznanje svojstva no-
sioca stanarskog prava na ovom stanu ali je takav njen zahtjev u ovom postupku
odbijen kao i tu‘ba, koju je u toj upravnoj stvari podnijela Upravnom sudu BiH pro-
tiv drugostepenog rje{enja organa uprave. Tek nakon {to je u upravnom sporu done-
sena odluka tu‘eni su predali klju~eve tu‘iocima i tu‘ioci stupili u posjed ovog stana.
Budu}i da tu‘eni nisu ‘ivjeli u predmetnom stanu, odnosno da nisu bili ~lano-
vi porodi~nog doma}instva nosilaca stanarskog prava, ni‘estepeni sudovi su pravilno
odlu~ili kada su utvrdili da je tu‘beni zahtjev za naknadu {tete osnovan. Tu‘eni su
bez ikakva osnova zadr‘ali klju~eve stana i time onemogu}ili tu‘ioce da ga daju u
zakup i ostvaruju prihode od zakupnine, ~ime su im prouzrokovali {tetu u vidu izma-
kle dobiti (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).
To {to je tu‘ena nakon smrti svoje majke pokrenula upravni postupak odno-
sno upravni spor za priznanje svojstva nosioca stanarskog prava na ovom stanu, nije
od uticaja. Ovo stoga {to je tu‘ena 14 godina prije smrti svoje majke (otac joj je rani-
je umro) ‘ivjela samostalno u [vajcarskoj, gdje je zaposlena, pa nije mogla o~ekivati
(jer za to nema nikakvog pravnog osnova) da joj se prizna svojstvo nosioca stanar-
skog prava na tom stanu.
18. Za {tetu koju pri~ini divlja svinja odgovara lova~ko dru{tvo koje je svo-
jim pravilnikom za{titilo ovu divlja~.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi, su zaklju~iii da je tu‘beni zahtjev za naknadu {tete neo-
snovan zato {to odredbama Zakona o lovstvu divlja svinja nije predvi|ena kao lovos-
tajem za{ti}ena divlja~, niti je u vrijeme prouzrokovanja {tete, za tu vrstu divlja~i bila
propisana privremena zabrana lova, pa nisu ispunjene pretpostavke predvi|ene odre-
dbama ~l. 57. i 58. istog zakona da se tu‘ena obave‘e da naknadi {tetu koju je tu‘ilac
pretrpio.
Obzirom na sadr‘inu navedenog dopisa Op{tinske komisije za privredu iz ko-
je proizilazi samo to da skup{tina op{tine u toku 1985. godine nije propisala zabranu
lova divlje svinje, ni‘estepeni sudovi su imali osnova da odbiju tu‘beni zahtjev samo
prema drugotu‘enoj op{tini, ali ne i prema lova~kom dru{tvu koje je svojim pravilni-
kom proglasio divlju svinju za{ti}enom divlja~i visokog lova i odredilo privremenu
zabranu lova.
Prema odredbi ~lana 15. stav 2. Zakona o lovstvu ( Slu‘beni list SRBiH ,broj
7/77) za{ti}ena divlja~ nije samo ona koja je odre|ena zakonom, nego i sve vrste div-
lja~i predvi|ene u ~lanu 13. istog zakona (u koju spada i divlja svinja - Sus serofa )
koje je organizacija odnosno organ koja gazduje lovi{tem, proglasio za za{ti}enu div-
lja~, a prema odredbi ~lana 18. istog zakona, ta organizacija je ovla{tena da odredi
privremenu zabranu lova.
19. Lova~ka organizacija odgovara za {tetu koju su na njenom podru~ju prou-
zrokovali ze~evi oglodavanjem vo}nih stabala, ako je vlasnik vo}njaka preduzeo pro-
pisane mjere za{tite vo}njaka.
Iz obrazlo‘enja:
Ze~evi su potkopavanjem zemlje ispod ograde ulazili u vo}njak i tom prili-
kom oglodavanjem kore sa vo}ki uni{tili 111 stabala jabuka i 89 stabala kru{aka.
Vlasnik vo}njaka tra‘i naknadu {tete od udru‘enja lovaca.
Ni‘estepeni sudovi su obavezali tu‘enog da tu‘iteljici naknadi {tetu zbog uni-
{tenja stabala vo}ki u njenom vo}njaku. Tu‘iteljica je u skladu sa odlukom Skup{tine
op{tine L. o mjerama za spre~avanje {tete od divlja~i donesenom na osnovu ~lana 55.
stav 3. Zakona o lovstvu ( Slu‘beni list SRBiH , broj 7/77) preduzela mjere za{tite
svog vo}njaka od divlja~i, a po{to je {tetu u~inila lovostajem za{ti}ena divlja~, tu‘e-
na lova~ka organizacija u ~ijem je lovi{tu {teta u~injena, po odredbi ~lana 57. Zakona
o lovstvu odgovara za {tetu.
Time {to je tu‘iteljica postavila ‘i~anu ogradu visine 1,20 metara poja~anu
pocin~anom ‘icom, a iznad ove ograde postavila dva reda bodljikave ‘ice i ogradu
ukopala u zemlju, preduzela je odgovaraju}e mjere za{tite za spre~avanje {tete od
divlja~i, pa revident bez osnova isti~e da je tu‘iteljica bila du‘na preduzeti i dodatne
za{titne mjere omotavanjem vo}nih stabala odgovaraju}im za{titnim sredstvima ili
premazivanjem hemijskim sredstvima, kako je propisano odredbom ~lana 4. Odluke
o mjerama za spre~avanje {tete od divlja~i. Treba imati u vidu, da je radi ogra|ivanja
vo}njaka tu‘iteljica podigla kredit i shodno uputstvima davaoca kredita (organizacije
koja se bavi vo}arstvom) postupila po uputama stru~ne slu‘be davaoca kredita, te da
je po nalazu vje{taka, tu‘iteljica postavila ogradu u skladu sa stru~nim normativima i
praksi za{tite vo}njaka.
20. Organizacija udru‘enog rada ne odgovara za {tetu prouzrokovanu napa-
dom odraslog medvjeda, iako je {teta prouzrokovana u lovi{tu kojim upravlja, ako
sama nije ustanovila lovi{te.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica ~uvaju}i stoku u {umi te{ko je tjelesno povrije|ena od odraslog
medvjeda. Prema odredbi ~lana 58. stav 2. Zakona o lovstvu ("Slu‘beni list SRBiH",
broj 7/77) za {tetu koju u~ini odrasli medvjed naknadu pla}a SR Bosna i Hercegovi-
na u visini od 70% i op{tina odnosno "drugi organ koji je ustanovio lovi{te" u visini
od 30%.
Tu‘eni OOUR "[umarstvo" nije organizacija koja je ustanovila lovi{te na ~i-
jem podru~ju je nastupio {tetni doga|aj ve} je organizacija koja je gazdovala tim lo-
vi{tem, pa su ni‘estepeni sudovi ispravno zaklju~ili da ovaj tu‘eni nije pasivno legiti-
misan u ovoj pravnoj stvari. Citiranom zakonskom odredbom kao republi~kim propi-
som, u smislu ~lana 24. Zakona o obligacionim odnosima, na poseban na~in regulisa-
na je naknada ukupne {tete koju u~ini odrasli medvjed, pa su neosnovane tvrdnje re-
vizije da se na {tetu prouzrokavanu povre|ivanjem ~ovjeka odnosno njegovih li~nih
dobara ne primjenjuju odredbe Zakona o lovstvu ve} op{te odredbe o naknadi {tete
po kojima bi bila odgovorna i tu‘ena OOUR "[umarstvo" kao organizacija koja je
gazdovala lovi{tem.
U slu~aju povrede ~ovjeka primjenjuju se odredbe o zastarjelosti potra‘ivanja
iz Zakona o obligacionim odnosima.
21. Za {tetu koju pretrpe mentalno zaostala lica zbog nepotpunog nadzora od-
govara specijalizovana ustanova u kojoj su bila smje{tena.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac se nalazio u specijalnom zavodu za mentalno retardiranu djecu.
Neposredno pred {tetni doga|aj bio je privremeno smje{ten u porodicu od ko-
je je sam dolazio u {kolu, pa se jednog dana sam uputio ku}i iz S. u L. Propustiv{i da
na vrijeme iza|e iz voza u D. i presjedne u voz za L., prilikom izlaska voza iz ‘elje-
zni~ke stanice isko~io je iz voza i tom prilikom se povrijedio, zbog ~ega u ovome
sporu zahtjeva naknadu {tete.
U izlo‘enoj situaciji tu‘eni zavod je kao specijalizirana ustanova kojoj je tu‘i-
lac bio povjeren, bio du‘an da nad tu‘iocem vr{i potpuni nadzor. Ovakva obaveza tu-
‘enog proizilazi ne samo iz prirode njegove djelatnosti, ve} to slijedi i iz njegovog
statuta u kojem stoji da zavod vr{i "vaspitanje i obrazovanje lako mentalno retardira-
ne djece, domski smje{taj i opskrbu djece u domu: smje{taj djece u druge porodice"
(~lan 9) i "kontroli{e vaspitanje takve djece smje{tene u druge porodice" (~lan 13).
Prema tome tu‘eni nije smio dozvoliti da tu‘ilac sam i bez ikakvog nadzora ili pra-
tnje krene vozom za L.
Odgovornost tu‘enog za {tetu zasniva se na analognoj primjeni odredbe ~lana
164. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u
razlozima ni‘estepenih presuda proizilazi da je izostao nadzor tu‘enoga nad tu‘i-
ocem, pa tu‘eni odgovara za {tetu i po odredbi iz ~lana 170. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima.
22. Vlasnik zemlji{ta preko koga postoji pravo slu‘nosti puta ne mo‘e od titu-
lara te slu‘nosti tra‘iti naknadu {tete zbog toga {to ne obra|uje onaj dio zemlji{ta ko-
ji zauzima put, ako je titular te slu‘nosti koristio svoje pravo u granicama ovla{tenja.
23. Prevoznik koji se u vidu zanimanja bavi prevozom odgovara za {tetu na
robi primljenoj na prevoz po principu objektivne odgovornosti, ako ne doka‘e da {te-
tu treba pripisati u krivicu korisnika prevoza, svojstvima robe ili vi{oj sili. Prevoznik
nema pravo da se koristi pravom o ograni~enju iznosa do koga po zakonu odgovara
za gubitak ili o{te}enje prtljaga ako ne doka‘e da {tetu nije prouzrokovao namjerno
ili krajnjom nepa‘njom. Naknada zbog gubitka stvari odre|uje se prema tr‘i{noj cije-
ni stvari koje su imale u vrijeme i u mjestu otpreme.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet sora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ilje da joj tu‘eni naknadi {tetu zbog
gubitka stvari koje je, kao prtljag, primio na prevoz.
Odlu~uju}i o osnovanosti tu‘benog zahtjeva ni‘estepeni sudovi su utvrdili
sljede}e ~injeni~no stanje: da je tu‘ilja sa tu‘enim zaklju~ila ugovor o prevozu, pre-
ma kome se tu‘eni obavezao da tu‘ilju preveze 20. 1. 1996. godine od Novog Sada
do Banje Luke, da je tu‘eni izdao tu‘ilji za ovaj dan voznu kartu, da je tu‘eni uz na-
knadu primio na prevoz tu‘iljin prtljag koji se sastojao od stvari smje{tene u jednoj
torbi i u jednoj plasti~noj vre}i, da je radnik tu‘enog koji je primio prtljag na prevoz
izdao tu‘ilji dvije potvrde o prijemu prtljaga na prevoz i da tu‘ilji na pokazanu pot-
vrdu o prijemu prtljaga (plasti~ne vre}e) na prevoz ista nije predata jer nije na|ena u
ostavi za smje{taj prtljaga.
Polaze}i od ovog utvr|enog ~injeni~nog stanja koje ne mo‘e biti predmet po-
bijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku, s obzirom na izri~itu zabranu sa-
dr‘anu u ~l. 385. st. 3. Zakona o parni~nom postupku, ni‘estepeni sudovi su pravilno
zaklju~ili da je tu‘eni u smislu ~lana 29. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom
saobra}aju ( Slu‘beni list SFRJ , broj 2/74), koji, kao poseban zakon, na potpun na-
~in reguli{e, izme|u ostalog, i pitanje odgovornosti prevoznika za nastalu {tetu, od-
govoran za {tetu nastalu gubitkom prtljaga koga je tu‘eni od tu‘ilje primio na prevoz
uz naknadu. Tu‘eni, koji se u predmetnom slu~aju bavio prevozom u vidu zanimanja,
odgovara za {tetu na robi primljenoj na prevoz po principu objektivne odgovornosti,
ako ne doka‘e da {tetu treba pripisati u krivicu korisnika prevoza, svojstvima robe ili
vi{oj sili (~l. 93. Zakona o ugovorima u drumskom saobra}aju). U ovom pravcu tu‘e-
ni nije dokazao postojanje ovih okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za
{tetu koju tu‘ilja zahtijeva u ovoj parnici.
U odredbi ~lana 32. stav 1. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom sao-
bra}aju sadr‘ano je pravilo o ograni~enju iznosa do koga odgovara prevoznik za gu-
bitak ili o{te}enje prtljaga. Prevoznik (ovdje tu‘eni) nema pravo da se koristi ovom
odredbom ako ne doka‘e da {tetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepa‘-
njom (~l. 32. stav 2. navedenog zakona). U konkretnom slu~aju tu‘eni nije dokazao
da {tetu koju je tu‘ilja pretrpila gubitkom stvari nije prouzrokovao krajnjom nepa‘-
njom. Naprotiv u postupku je utvr|eno da je tu‘eni pri vr{enju prevozni~ke djela-
tnosti u toku prevoza tu‘ilje i njenog prtljaga, koga je dala na prevoz, zanemario pra-
vila svoje struke i da je usljed toga nastala {teta koju tu‘ilja zahtijeva u ovoj parnici.
Ovakvo njegovo pona{anje ima se, po ocjeni i ovog suda, smatrati krajnjom nepa‘-
njom. U ovom pravcu ni‘estepeni sudovi su dali valjane razloge koje, kao ispravne,
prihvata i ovaj sud.
Provedenim dokazima ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je tu‘ilja pretrpjela
{tetu u vidu gubitka plasti~ne kese u kojoj se nalazilo {est mrrmerki, {est majica i
dvije jakne. Prilikom odre|ivanja visine naknade {tete, zbog gubitka ovih stvari, ni-
‘estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da se naknada odre|uje prema tr‘i{noj cijeni
koje su ove stvari imale u vrijeme i u mjestu otpreme (~l. 99. st. 1), pa kako je u pos-
tupku utvr|eno da je tu‘ilja kupila stvari koje su izgubljene 18. 11. 1996. godine,
odnosno 20. 1. 1996. godine, i da je po tom osnovu imala izdatak od 580 DEM i 248
dinara, ni‘estepeni sudovi nisu pogre{no primijenili materijalno pravo na {tetu tu‘e-
nog kada su usvojili tu‘beni zahtjev u obimu utvr|enom izrekom ni‘estepenih presu-
da.
Prema svemu iznijetom ne postoje nedostaci u dono{enju ni‘estepenih presu-
da na koje se revident poziva, a ni takvih na koje ovaj sud pazi po slu‘benoj du‘nosti
(~l. 386. ZPP). Stoga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i rije{iti kao u izreci
(~l. 393. ZPP).
24. Ocijenjeno je da prijevoznik koji je zakasnio s ispunjenjem obveze odvo-
za stroja ne odgovara za {tetu nastalu kra|om stroja izvr{enom u me|uvremenu.
(Vs RH, II Rev. 73/1998, od 6. 6, 2000. - Svijet osiguranja 28. 1. 2002)
25. Prevoznik ne odgovara za {tetu po{iljaocu ako je stvar o{te}ena u toku
prevoza zbog nepravilnog utovara koji je u skladu sa ugovorom izvr{io sam po{ilja-
lac.
26. Prevoznik u vazdu{noj plovidbi odgovara za {tetu zbog gubitka robe u
prevozu u ograni~enom obimu, sem ako po{iljalac ne doka‘e, ili sud ne utvrdi izvo-
de}i dokaze po slu‘benoj du‘nosti, da je {tetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje
nepa‘nje.
Prevozilac se osloba|a i ograni~ene odgovornosti za {tetu ako doka‘e da je
preduzeo sve potrebne mjere da {tetu izbjegne ili da ove mjere nije bilo mogu}e pre-
duzeti.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom prevozilac je obavezan da po{iljaocu naknadi dio
{tete nastale gubitkom po{iljke auto dijelova. Prvostepeni sud je utvrdio da je po{i-
ljka bila te{ka 26 kg bruto te‘ine, da je njena vrijednost bila 134.280 dinara i da je iz-
gubljena za vrijeme prevoza kod tu‘enog. Na osnovu ovako utvr|enog ~injeni~nog
stanja, u smislu odredbe ~lanova 84. i 89. Zakona o obligacionim i osnovnim materi-
jalno-pravnim odnosima u vazdu{noj plovidbi ( Slu‘beni list SFRJ , broj 22/77)
prvostepeni sud je tu‘beni zahtjev usvojio do iznosa od 7.540 dinara.
Tu‘ilac neosnovano prigovara da je prvostepeni sud pogre{no primijenio ma-
terijalno pravo. U smislu ~lana 84. navedenog zakona prevozilac odgovara za {tetu
nastalu zbog gubitka ili o{te}enja stvari koje primi na prevoz. ^lanom 89. istog zako-
na u tekstu koji je bio na snazi u toku 1984. godine, iznos naknade limitiran je na 290
dinara po kilogramu bruto te‘ine. Prema odredbi ~lana 91. ovog zakona, prevozilac
se ne mo‘e pozivati na granicu odgovornosti odre|enu ~lanom 89. ako se doka‘e da
je {teta nastala iz radnje ili propusta prevozioca ili lica koje je po njegovom nalogu ili
za njegov ra~un radilo u izvr{enju prevoza i da su te radnje ili propusti u~injeni na-
mjerno ili iz krajnje nepa‘nje. Odredbe ovog ~lana podrazumijevaju pravo po{iljaoca
da dokazuje radnje ili propuste prevozioca ili lica za koje on odgovara, u~injene na-
mjerno ili iz krajnje nepa‘nje i ovla{tenje suda da u smislu ~lana 7. stav 3. Zakona o
parni~nom postupku, izvede i dokaze koje stranke nisu predlo‘ile, ako su ti dokazi od
zna~aja za odlu~ivanje.
U smislu ~lana 85. navedenog zakona, prevozilac se mo‘e osloboditi odgo-
vornosti predvi|ene ~l. 84. i 89. ovog zakona ako doka‘e da je u izvr{enju prevoza
preduzeo sve potrebne mjere da se {teta izbjegne ili ako doka‘e da nije bilo mogu}e
ove mjere preduzeti. U tom slu~aju prevozilac dokazuje ove okolnosti. Ukoliko ovo
doka‘e prevozilac odgovara samo za {tetu u navedenim granicama, a ne i za ukupan
iznos {tete. Zbog toga je neosnovan prigovor tu‘ioca da je drugotu‘eni, u granicama
dosu|ene naknade {tete, u smislu ~l. 84. i 89. navedenog zakona, du‘an dokazivati
koje je mjere preduzeo da do {tete ne do|e.
27. Prevoznik robe u ‘eljezni~kom saobra}aju du‘an je da naknadi stvarnu
{tetu ako ne uspije da obori zakonsku pretpostavku da je do gubitka robe u prevozu
do{lo zbog namjere ili grube nepa‘nje prevoznika.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je ‘albeni navod tu‘enog prevoznika robe da bi tu‘iocu pripadalo
pravo na naknadu {tete samo po 200 dinara po 1 kg izgubljene stvari, saglasno odre-
dbi ~lana 71. stav 3. Zakona o ugovorima o prevozu u ‘eljezni~kom saobra}aju, jer je
odredbom ~lana 74. istog zakona predvi|eno da se prevozilac na odredbe ~lana 71.
Zakona o ugovorima o prevozu u ‘eljezni~kom saobra}aju mo‘e pozvati samo ako
doka‘e da {tetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepa‘njom, {to zna~i da je
zakonska pretpostavka da je gubitak robe u prevozu nastao namjerno ili krajnjom ne-
pa‘njom, a tu pretpostavku je prevozilac du‘an da obori. Kako tu‘eni ne tvrdi niti
nudi dokaze na okolnost da gubitak sporne po{iljke nije nastao zbog namjere ili kraj-
nje nepa‘nje, to je suvi{no provo|enje dokaza na okolnost te‘ine robe, jer tu‘iocu
pripada naknada ukupne {tete koju je pretrpio gubitkom robe u prevozu.
28. @eljeznica ne odgovara za {tetu osobi koja je prugu prelazila izvan putnog
prijelaza u vrijeme dok je branik na prijelazu bio spu{ten.
(Vs H, Rev. 1702/86 od 26. 11. 1986. Psp 33 93)
29. Prodavac ima pravo na naknadu {tete od kupca, u slu~aju kada mu kupac
dostavi pismenu izjavu da predmetna roba za njega slu‘i kao reprodukcioni materijal,
pa prodavac iz kupoprodajne cijene isklju~i porez na promet, nakon ~ega nadle‘ni or-
gan uprave obave‘e prodavca na pla}anje tog poreza na promet, jer promet predme-
tne robe nije oslobo|en od poreza.
30. U slu~aju upu}ivanja na tzv. prinudni odmor, zbog smanjenja obima posla
radnik ima pravo samo na naknadu plate obra~unate u skladu sa va‘e}om odlukom
nadle‘nog organa a ne i na naknadu {tete ako nije uspio u sporu vo|enom radi poni-
{taja odluke, kojom je upu}en na prinudni odmor.
31. Elektroprivredna organizacija je du‘na da naknadi {tetu prouzrokovanu
sje~om stabala radi za{tite dalekovoda, ako nije stekla pravo na odr‘avanje sigurno-
snog pojasa putem nepotpune eksproprijacije ili sporazumom sa vlasnikom zemlji{ta.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je 1962. godine izgra|en dalekovod i preko
parcela tu‘itelja Crkvina i Kosa, da dio parcela preko kojih je izgra|en dalekovod ni-
je ekspropisan, da je tada preko parcele Crkvina utvr|en sigurnosni pojas i za drvna
stabla posje~ena u ovom pojasu tu‘eni je tu‘itelju isplatio naknadu, a da preko parce-
le Kosa nije ozna~en sigurnosni pojas, jer je dalekovod i{ao iznad {umskih stabala
koja nisu doticala dalekovod. Tako|er je utvr|eno da je tu‘eni 1982. godine radi
obezbjedenja visokonaposke mre‘e izvr{io sje~u drvnih stabala na parceli Crkvina i
to na dijelu koji je izvan sigurnosnog pojasa, te sije~u drvne mase na parceli Kosa jer
su u me|uvremenu {umska stabla na ovom dijelu porasla i doticala visokanaponsku
mre‘u, te da je izvr{enom sje~om tu‘itelju pri~injena {teta u dosu|enom iznosu.
Polaze}i od navedenog ~injeni~nog utvr|enja ovaj sud nalazi da su ni‘estepe-
ni sudovi pravilno primijenili materijalna prava kada su zaklju~ili da je tu‘eni tu‘ite-
lju prouzrokovao {tetu u dosu|enom iznosu i da je du‘an da je naknadi (~lan 154.
ZOO). Prema odredbi ~lana 29. stav 2. Zakona o elektroprivredi ( Slu‘beni list
SRBiH , broj 16/78), elektroprivrednoj organizaciji pripada pravo da radi normalnog
kori{tenja izgra|enog eletroenergetskog objekta odr‘ava trasu kresanjem ili otklanja-
njem rastinja. Iz izlo‘enog ~injeni~nog utvr|enja slijedi da je tu‘eni na tu‘iteljevoj
parceli Crkvina izvr{io sje~u drvnih stabala van sigurnosnog pojasa (trase) ranije ut-
vr|enog i na parceli Kosa gdje uop{te ranije nije bio odre|en sigurnosni pojas niti
vr{ena sje~a. U navedenoj situaciji tu‘eni je odgovoran za {tetu neovisno od okolnos-
ti {to je sje~a izv{ena u cilju odr‘avanja sigurnosno-bezbjednosnog stanja dalekovo-
da.
32. O{te}eno lice koje je povrije|eno prevrtanjem zapre‘nih kola ima pravo
da tra‘i naknadu {tete od onog lica koje je prepla{ilo konjsku zapregu pucnjem iz lo-
va~ke pu{ke u njihovoj neposrednoj blizini.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je vozila na zapre‘nim kolima sijeno. U neposrednoj blizini zapre-
‘nih kola tu‘eni je, u naseljnom mjestu, pucao iz lova~ke pu{ke, a od pucnja su se
prepla{ili konji koji su vukli zapre‘na kola, pa je usljed toga do{lo do prevrtanja kola
sa sijenom pa je tom prilikom tu‘iteljica pretrpjela te{ku tjelesnu povredu. U nalazi-
ma navedenih presuda je istaknuto da do prevrtanja zapre‘nih kola nije do{lo zbog
neadekvatnog upravljanja konjskom zapregom; ve} isklju~ivo zbog pucnja koji je
popla{io konje. To zna~i da je radnja tu‘enog u neposrednoj uzro~noj vezi sa {tetnom
posljedicom, pa je tu‘eni koji nije uspio dokazati da je {teta nastupila bez njegove
krivice du‘an da je naknadi (~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
33. Vlasnik motornog vozila mo‘e biti obavezan na naknadu {tete prouzroko-
vanu upotrebom motornog vozila i pored toga {to je bio osiguran od odgovornosti.
Pogre{no je pravno shvatanje izra‘eno u reviziji da kod postojanja posebnih
odredaba o obaveznom osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila od
odgovornosti za {tete prouzrokovane tre}im licima nema mjesta primjeni odredaba
Zakona o obligacionim odnosima kada je u pitanju odgovornost {tetnika - vlasnika
vozila za {tete prouzrokovane iz njegove upotrebe.
Odredbom ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu-
‘beni list SFRJ", broj 24/76) samo je predvi|ena mogu}nost direktne tu‘be o{te}enog tre-
}eg lica i protiv osiguravaju}e organizacije po osnovu osiguranja od odgovornosti za {tetu
koju je sopstvenik, odnosno korisnik motornog vozila du‘an da mu naknadi na osnovu
pravila imovinskog prava o odgovornosti za {tete proistekle iz upotrebe motornog vozila,
dok sam vlasnik vozila - {tetnik odgovara za takve {tete po odgovaraju}im odredbama Za-
kona o obligacionim odnosima (~l. 154. i 178. tog zakona), kao {to su u svojim presudama
pravilno zaklju~ili i ni‘estepeni sudovi obavezuju}i tu‘enog da tu‘iteljici naknadi prouzro-
kovanu {tetu pozivom na odredbe tog zakona .
34. Federacija (rije~ je o biv{oj SFRJ op. a) odgovora za {tetu prouzrokova-
nu starje{ini na obaveznoj sportskoj igri malog fudbala po principu pretpostavljene
krivice, pa se osloba|a odgovornosti ako doka‘e da je njegov suparnik u igri, tako|e
starje{ina, postupao po pravilima igre.
Iz obrazlo‘enja:
Takmi~enje u malom fudbalu, po svojim kakarakteristikama i na~inu na koji
se igra odvija, ne mo‘e se okvalifikovati kao opasna djelatnost, koja bi sama po sebi
predstavljala osnov da se odgovornost za nastalu {tetu presu|uje po pravilima o od-
govornosti ‘a {tetu nastalu u vezi sa opasnom stvari ili opasnom djelatnosti (odredbe
~lana 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima), ve} odgovornost tu‘ene za takvu
{tetu treba prosu|ivati u skladu sa odredbama ~lana 170. u vezi sa ~lanom 154. stav
1. Zakona o obligacionim odnosima. To zna~i da su ni‘estepeni sudovi trebali utvrdi-
ti i ocijeniti konkretne okolnosti pod kojim je do{lo do tu‘io~evog povre|ivanja i u
zavisnosti od tih utvr|enja ocijeniti da li je lice s kojim se tu‘ilac u igri sudario, u da-
tim okolnostima, postupalo onako kako je trebalo. Budu}i da je u igri koja je imala
karakter obavezne fizi~ke vje‘be, tu‘iocu povredu nanijelo lice koje je tako|er starje-
{ina JNA jer se radilo o obaveznoj sportskoj vje‘bi - utakmici izme|u starje{ina
JNA) tu‘ena odgovora za postupke lica koje se sudarilo sa tu‘iocem i zato, s obzirom
da je odredbom ~lana 170. stav 1. u vezi sa ~lanom 154. stav 1. citiranog zakona,
propisana odgovornost po pretpostavljenoj krivici (to se pravilo izra‘ava rije~ima:
ko drugome prouzrokuje {tetu du‘an je naknaditi je, ukoliko ne doka‘e da je {teta
nastala bez njegove krivice ), tu‘ena treba da doka‘e da je tu‘io~ev sportski suparnik
u duelu postupao u skladu sa pravilima igre, tj. onako kako je trebalo .
35. Federaclja (rije~ je o biv{oj SFRJ nap.a) odgovara za {tetu koju je pre-
trpio vojnik iskakanjem iz voza u stanju du{evnog rastrojstva na povratku sa specija-
listi~kog pregleda kamo je bio upu}en bez pratnje, iako je trupni ljekar, koji ga je
uputio na specijalisti~ki pregled, mogao uo~iti da boluje od {izofrenije.
36. Federacija (rije~ je o biv{oj SFRJ op. a) odgovara za {tetu koju je pre-
trpio vojnik usljed pada na zale|enoj stazi prekrivenoj snijegom u krugu kasarne, jer
je vojna jedinica propustila da uklanjanjem snijega i posipanjem staze odgovaraju}im
materijalom sprije~i {tetnu posljedicu.
(Vs BiH, Rev. 573/85 od 20, 2. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 38)
37. Izvo|a~ radova odgovara po na~elu krivice, a ne po na~elu objektivne od-
govornosti, za {tetu prouzrokovanu vlasniku zgrade radovima izvedenim po izmije-
njenom projektu, za koji nije pribavljeno odobrenje za gra|enje, ako je morao znati
da }e upotrebom sagra|enog objekta blti onemogu}eno kori{tenje zgrade tu‘ioca.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno je obvezan i izvo|a~ na naknadu {tete jer je kao specijalizovana or-
ganizacija udru‘enog rada, morao znati da }e izvo|enjem radova po projektu revidi-
ranom nakon izdavanja odabrenja za gra|enje, biti onemogu}ena upotreba objekta
tu‘ioca usljed imisija sa javnog puta rekonstruisanag po tom projektu, a nije odbio da
izvede radove po revidiranom projektu, niti je upozorio naru~ioca na predvidive {te-
tne posljedice (~lan 220. Zakona o prostornom ure|enju ( Slu‘beni list SRBiH broj
13/74), koji je bio na snazi u vrijeme izvo|enja radova). Izvo|a~ je, dakle, odgovoran
za {tetu po principu krivnje (pravila imovinskog prava, sada izra‘ena u odredbama
~lana 154. stav 1. ZOO). Odgovornost drugotu‘enog se zasniva i na odredbi ~lana
51. Zakona o me|usobnim odnosima radnika u udru‘enom radu ( Slu‘beni list
SFRJ , br. 22/73), koji je bio na snazi u vrijeme prouzrokovanja {tete, kome odgova-
ra ~lan 170. Zakona o obligacionim odnosima.
Nije od uticaja okolnost {to se ni‘estepeni sudovi kod utvr|ivanja odgovor-
nosti izvo|a~a pogre{no pozivaju na ~lan 207. ZOO. Ovaj propis, koji podrazumijeva
objektivnu odgovornost naru~ioca i izvo|a~a radova na nekretnini, odnosi se samo
na odgovornost za {tete koje nastaju tokom izvo|enja radova (usljed izgradnje kao
djelatnosti koja stvara pove}anu opasnost {tete za okolinu), bez obzira kada se {tetna
posljedica ispolji, pa ne mo‘e do}i do primjene u slu~aju kada {tetna posljedica nas-
taje ne zbog radova na rekonstrukciji puta, ve} zbog upotrebe puta nakon rekonstru-
kcije.
38. Okolnost {to je radna organizacija propustila da stavi znakove upozorenja
na virove u rijeci koja te~e pored radni~kih baraka u krugu gradili{ta povla~i njenu
odgovornost za {tetu uzrokovanu utapanjem njenog radnika prilikom kupanja.
Iz obrazlo‘enja:
Prednik tu‘ilaca, radnik tu‘ene, utopio se 7. maja 1977. godine u rijeci Diali
(Irak) prilikom kupanja.
Postoji propust tu‘ene {to nije istakla znakove upozorenja na virove u rijeci
koja te~e pored baraka za smje{taj njenih radnika u krugu gradili{ta u kojima se nala-
zio poginuli, budu}i da se znalo da se radnici kupaju u toj rijeci. To zna~i da postoji
odgovornost tu‘ene za {tetu koja je prouzrokovana tu‘iocima smr}u njihovog predni-
ka.
39. Organizacija udru‘enog rada odgovara za {tetu prouzrokovanu zajednici
penzijsko-invalidskog osiguranja zbog profesionalnog oboljenja svog radnika samo
ako je do pojave bolesti do{lo usljed skrivljenog pona{anja drugog radnika te organi-
zacije.
(Vs BiH, P‘. 627/88, od 26 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 125)
40. Smatra se da su ispunjeni uvjeti da vlasnik tu‘bom u parnici zahtijeva na-
knadu {tete za izgubljeno privremeno oduzeto vozilo ako organi preduze}a, korisnika
vozila, nisu donijeli rje{enje o osnovanosti i visini naknade u primjerenom roku od
podno{enja zahtjeva i pribavljanja dokaza o visini {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je odbacio tu‘beni zahtjev za naknadu {tete zbog gubitka vo-
zila, na osnovu utvr|enja da nisu ispunjeni prethodni uvjeti za postupanje po tu‘bi.
Tu‘itelj ima pravo na naknadu za gubitak privremeno oduzetih vozila, pa pre-
ma tome i pravo na naknadu {tete, o kojoj u smislu ~lana 88. i 89. Uredbe, odlu~uju
organi tu‘enog, ~ija je odluka kona~na, a tu‘itelj mo‘e u roku od 30 dana od dana
prijema rje{enja pokrenuti parni~ni postupak radi ostvarivanja naknade {tete.
Prema utvr|enju prvostepenog suda, tu‘itelj nije pru‘io dokaz da je tu‘eni
donio rje{enje o visini naknade {tete. Tu‘itelj je u podnesku od 26. 11. 1997. godine
(primljen kod prvostepenog suda 3. 12. 1997. godine) naveo da je u smislu ~lana 88.
Uredbe, formirana Komisija od tri ~lana koja je utvrdila visinu {tete za otu|ena vozi-
la u iznosu od 285.221,00 DEM i na tu okolnost predlo‘io, kao dokaz, zapisnik o ut-
vr|ivanju visine {tete. U ‘albi tu‘itelj navodi da su zapisnik potpisali i ovjerili ~lano-
vi komisije koju su ~inili predstavnici tu‘itelja i tu‘enog, te ovla{}eni procjenitelj.
Ukoliko su istinite ~injenice koje je tu‘itelj naveo u podnesku od 26. 11. 1997. godi-
ne, kao i one koje navodi u ‘albi, a tu‘eni nije donio rje{enje o visini naknade u smi-
slu ~lana 89. Uredbe, po shvatanju ovoga suda u konkretnom slu~aju, u cilju ostvari-
vanja prava tu‘itelja na naknadu {tete, mora se pretpostaviti da je tu‘eno preduze}e
odbilo zahtjev za naknadu {tete, te da su ostvareni prethodni uvjeti za postupanje po
tu‘bi za naknadu {tete.
41. Ako je prvi imalac mjenice - remitent bio odnosno morao biti svjestan da
prima mjenicu radi obezbje|enja pla}anja mimo propisanih zakonskih uslova i da
njenom naplatom mo‘e biti prouzrokovana {teta banci - avalisti za trasanta, odgovara
za {tetu po op{tim pravilima.
Okolnost da je tu‘eni primio mjenicu sa avalom tu‘iteljice sa pogre{nim da-
tumom izdavanja i po proteku propisanih rokova mogla bi upu}ivati na zaklju~ak da
je bio, odnosno morao biti svjestan da mjenicu koristi mimo propisanih zakonskih
ovla{tenja i da takvim na~inom kori{tenja mo‘e tu‘iteljici prouzrokovati {tetu.
Nakon utvr|enja ovih pravno relevantnih ~injenica prvostepeni sud }e ocije-
niti da li je tu‘iteljici prouzrokovana {teta radnjom tu‘enog, da li se ta radnja mo‘e
upisati u krivicu tu‘enog i da li postoji uzro~na, veza izme|u radnje i nastale {tete. U
vezi sa tim, prostepeni sud }e imati u vidu da je za isplate mjenica, po ZOP predvi-
|en automatizam, jer SDK vr{i naplatu sa ra~una du‘nika, a ako na njegovom ra~unu
nema sredstava, naplata se vr{i sa ra~una avaliste, tako da tu‘iteljica nije bila u mo-
gu}nosti da se koristi prigovorima iz ~lana 16. Zakona o mjenici ("Slu‘benu list
FNRJ", broj 104/46 i "Slu‘beni list SFRJ", br. 16/65 i 54/70). Uz postojanje navede-
nih uslova, osnovan bi bio zahtjev tu‘iteljice za naknadu {tete u visini vrijednosti
neispunjenih obaveza tu‘enog po osnovu po kojem je primio mjenicu .
42. Banka nije na pravilan na~in provjerila istovjetnost samo uvidom u oso-
bnu kartu, bez sravnjivanja identiteta osobe koja je zahtijevala isplatu sa slikom oso-
be na osobnoj karti i uz uspore|ivanje potpisa. Stoga odgovara za {tetu koja je vla-
sniku izgubljene {tedne knji‘ice nastala zbog isplate tre}oj neovla{tenoj osobi.
(Vs H, Rev. 1204/88, od 13. 12. 1988. - Informator, broj 3802)
43. Prvi imalac mjenice (remitent) ne odgovara za {tetu prouzrokovanu banci
- avalisti mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla}anja, iako je primio i upotrije-
bio mjenicu koja je izdata za obezbje|enje pla}anja tra‘bine mimo odredaba Zakona
o obezbje|ivanju pla}anja izme|u korisnika dru{tvenih sredstava, ako nije zlona-
mjerno postupao na {tetu avaliste.
(Vs BiH, P‘. 794/89 od 18. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 57.
Napomena: Sentenca objavljena u "Biltenu sudske prakse Vs BiH" broj 3/89,
pod brojem 61. odnosi se na pitanje nepostojanja potra‘ivanja, odnosno obezbje|enja
fiktivnog potra‘ivanja)
44. Lica koja su bez odobrenja za gradnju, prokopala javni put za postavljanje
vodovodne cijevi, nemaju pravo na naknadu {tete prouzrokovane zatrpavanjem kana-
la za cijevi.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ioci zahtjevaju naknadu {tete, koja im je od strane tu‘enih pri~injena na
taj na~in {to su tu‘eni zatrpali kanal koji su tu‘ioci na zemlji{tu u dru{tvenom vla-
sni{tvu iskopali za potrebe izgradnje vlastitog vodovoda. Tu‘ioci su pribavili samo
vodoprivrednu, a ne i urbanisti~ku saglasnost i odobrenje za gra|enje vodovoda. Po-
laze}i od takvih ~injeni~nih utvr|enja, ni‘estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da tu-
‘iocima ne pripada pravo na naknadu {tete pri~injene zatrpavanjem iskopanog kanala
predvi|enog za postavljanje vodovodne mre‘e. U konkretnom slu~aju tu‘ioci su na-
mjeravali da kaptiraju izvor i vodovodnim cijevima odvedu vodu sebi, ali su u tu
svrhu, u skladu sa odredbom ~lana 34. stav 2. ta~ka 3. Zakona o vodama (" Slu‘beni
list SRBiH", broj 36/75), pribavili samo vodoprivrednu saglasnost. Rje{enjem nadle-
‘nog organa uprave odbijen je zahtjev tu‘ilaca za izdavanje urbanisti~ke saglasnosti,
pa kako tu‘ioci nisu mogli dobiti odobrenje za gra|enje, to oni nisu ni mogli pristupi-
ti kopanju kanala za izgradnju vodovodne mre‘e preko zemlji{ta u dru{tvenom vla-
sni{tvu, kojim se, kako to slijedi iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u ni‘estepenim
presudama, tu‘eni i ostali mje{tani koriste za prolaz. Iz naprijed opisanog, dakle, pro-
izilazi da tu‘ioci nisu bili stekli pravo na kaptiranje izvora i odvo|enje vode, pa im
nije ni pripadalo pravo na kopanje kanala za vodovodnu mre‘u preko zemlji{ta u
dru{tvenom vlasni{tvu, te im ne pripada pravo na naknadu {tete koju su pretrpjeli za-
trpavanjem kanala od strane tu‘enih (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).
45. Osiguranje od odgovornosti ne isklju~uje obavezu imaoca motornog vozi-
la da naknadi {tetu o{te}enom, ve} samo daje ovla{}enje o{te}enom da naknadu {tete
zahtijeva i od osigurava~a.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je prigovor drugotu‘enog o nedostatku pasivne legitimacije na
njegovoj strani, jer je tu‘iteljica aktivno legitimisana da tra‘i naknadu {tete koju je
pretrpila isplatama porodi~ne penzije sa doprinosima za koju su saglasno odredbi ~l.
155. Zakona o obligacionim odnosima, umanjena njena sredstva, a {tetnik je pasivno
legitimisan iz razloga {to je, saglasno odredbi ~l. 154. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, u obavezi da naknadi {tetu o{te}enom. Ova obaveza {tetnika postoji bez obzira
na to {to je osiguran od odgovomosti u saobra}aju kod zajednice osiguranja imovine
i lica (~l. 57. st. 1. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica). Osiguranik
koji naknadi {tetu mo‘e tra‘iti ukoliko ne postoje razlozi za isklju~enje regresnog
prava, da mu osigurava~ nadoknadi ispla}eni iznos. Naknadom odre|enih vidova {te-
te porodici poginulog osiguranika ne isklju~uje se obaveza {tetnika da naknadi {tetu i
zajednici penzijskog i invalidskog osiguranja koju trpi isplatama iz svojih sredstava
do kojih ne bi do{lo da nije bilo {tetne radnje {tetnika.
66)
46. Budu}i da se ne mo‘e konstituisati pravo slu‘nosti preko vojnog dobra
(nekretnina koja pripada vojnom objektu) vlasnik eksproprisane nekretnine koji ne-
ma drugi pristup na javni put mogao je tra‘iti da mu se ekspropri{e preostali dio ne-
kretnine uz pravi~nu naknadu, a ne mo‘e tra‘iti da mu dr‘ava naknadi {tetu zbog to-
ga {to mu ovla{teni organ fabrike vojne opreme ne dozvoljava da prolazi kroz krug
fabrike.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘beni zahtjev tu‘itelj temelji na navodima da je prilikom eksproprijacije
nekretnina vlasni{tvo njegovog oca postignut sporazum izme|u njegovog oca i radni-
ka tu‘enog, da do svojih preostalih nekretnina prolazi kroz krug tu‘enog, da je to nje-
gov otac ~inio sve do smrti, da je tu‘eni nakon smrti njegovog oca odbio da njemu da
saglasnost da prolazi, te da je time onemogu}en da obere {ljive i pokosi sijeno zbog
~ega je pretrpio {tetu ~iju naknadu potra‘uje tu‘bom.
Odbijanjem tu‘benog zahtjeva ni‘estepeni sudovi su pravilno primjenili ma-
terijalno pravo iako su se pri tome pogre{no pozvali na odredbe Zakona o gra|evin-
skom zemlji{tu u dru{tvenoj svojini.
Odredbom ~lana 9. tada va‘e}eg Zakona o eksproprijaciji ( Slu‘beni list
FNRJ , broj 12/77 - sada ~lan 9. Zakona o eksproprijaciji, Slu‘beni list SRBiH ,
broj 12/87), propisano je, da }e se eksproprisati i preostali dio nepokretnosti ako se
pri eksproprijaciji jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog in-
teresa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu one-
mogu}eno ili bitno pogor{ana njegova dosada{nja egzistencija ili mu je onemogu}e-
no normalno kori{tenje preostalog dijela nepokretnosti. Onemogu}avanje kori{tenja
preostalog dijela nekretnina naj~e{}e postoji kada je usljed eksproprijacije jednog di-
jela nepokretnosti vlasniku ote‘an pristup preostalom dijelu nekretnina. U ovakvim
slu~ajevima zahtjev vlasnika za primjenu ~lana 9. ZE ne}e se usvojiti prije nego {to
se u postupku utvrdi da li se onemogu}avanje normalnog kori{tenja preostalih nepo-
kretnosti mo‘e otkloniti konstituisanjem prava slu‘nosti prolaza u korist preostalog
dijela a na teret eksproprisanog dijela nepokretnosti. Ukoliko se ovo pitanje mo‘e ri-
je{iti na ovaj na~in, tada }e se pravo slu‘nosti konstituisati u rje{enju o eksproprijaci-
ji.
U konkretnom slu~aju eksproprisana je nekretnina oca tu‘ioca radi izgradnje
objekta posebnog vojnog zna~aja zbog ~ega se nije mogla konstituisati slu‘nost puta
preko te nekretnine.
47. Kupac koji je nakon zaklju~enja usmenog ugovora o kupovini bez sagla-
snosti prodavca - vlasnika u{ao u posjed zemlji{ta, smatra se nezakonitim i nesavje-
snim posjednlkom, pa je du‘an da vlasniku naknadi {tetu prouzrokovanu sje~om sta-
bala i kori{tenjem trave.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbe ~lanova 9. i 46. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH ne priznaju
pravnu valjanost usmenim ugovorima o prometu nepokretnosti koji su zaklju~eni na-
kon 4. 1. 1979. godine kao dana stupanja na snagu tog zakona, te se nedostatak pi-
smene forme takvih ugovora ne mo‘e konvalidirati ni potpunim ispunjenjem ugovor-
nih obaveza kontrahenata, pa kako je sporna usmena pogodba bila zaklju~ena nakon
4. 1. 1979. godine, a do zaklju~enja kasnijeg pismenog ugovora nije ni do{lo, pravi-
lan je zaklju~ak ni‘estepenih sudova da je takva usmena pogodba apsolutno ni{tava i
da su ispunjeni uslovi da stranke vrate jedna drugoj ono {to su u ispunjenju te pogo-
dbe primile (~lanovi 103. i 104. Zakona o obligacionim odnosima).
Iz razloga presuda ni‘estepenih sudova slijedi da je na osnovu rezultata izve-
denih dokaza utvr|eno da je tu‘eni u posjed spornih nepokretnina na kojima je prou-
zrokovana {teta sje~om stabala i ubiranjem sijena u{ao bez znanja i saglasnosti tu‘i-
teljice, pa je tu‘iteljica "~im je za to saznala podnijela tu‘bu", {to zna~i da tu‘eni nije
bio ni zakoniti ni savjestan posjednik (~lan 72. ZOSPO), pa je zato u obavezi da tu‘i-
teljici naknadi vrijednost sijena i drvne mase pribavljenih sa tu‘itelji~inog zemlji{ta.
15)
48. Ocijenjeno je da su radnici {kole propustili obvezatni nadzor nad u~enici-
ma tijekom izleta time {to su izabrali neprikladno mjesto za zaustavljanje autobusa i
na takvom mjestu dopustili udaljavanje u~enika od autobusa.
(Vs H, Rev. 462/86, od 28. 10. 1986. Psp 33 100)
49. Dru{tveno-politi~ka zajednica odgovara za {tetu nastalu gubitkom stvari
iznijetih iz stana u postupku prinudnog iseljenja ako te stvari nisu bile smje{tene u
zatvoreni prostor ili na drugi na~in obezbije|ene.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘beni zahtjev tu‘ilac temeIji na navodima da su usljed nezakonitog i nepra-
vilnog rada tu‘ene op{tine prilikom sprovo|enja izvr{enja nestale stvari navedene u
tu‘bi i novac u iznosu od 105.000 dinara, te da je stoga pretrpio {tetu u utu‘enom
iznosu.
Drugostepeni sud je ne upu{taju}i se u ocjenu ‘albenih navoda, odbio ‘albu
kao neosnovanu, sa obrazlo‘enjem da tu‘ena i u slu~aju da je nastala {teta nestankom
tu‘io~evih stvari nije odgovorna, nego isklju~ivo tu‘itelj koji se nije dobrovoljno ise-
lio iz stana, a ni pristupio deIo‘aciji.
Pogre{an je, me|utim, pravni stav u pogledu odgovornosti tu‘ene. Prema
odredbi ~lana 283. Zakona o dr‘avnoj upravi ( Slu‘benl list SRBiH , broj 38/78),
{tetu kaju radnik organa uprave prouzrokuje drugom, svojim nezakonitim ili nepra-
vilnim radom u vr{enju poslova i zadataka, naknadi}e dru{tveno-poIiti~ka zajednica.
Dru{tvena politi~ka zajednica ima pravo da zahtijeva od radnika naknadu iznosa koji
je ispIatila na ime naknade {tete u roku od 6 mjeseci od dana kada je naknadila {tetu,
a o{te}eni ima pravo da i neposredno od radnika zahtijeva naknadu {tete ako je ona
prouzrokovana krivi~nim djelom u~injenim u vr{enju slu‘be. U postupku sprovo|e-
nja administrativnog izvr{enja (kao i u postupku sudskog izvr{enja), va‘i op{te na~e-
lo da izvr{enje bude {to manje nepovoljno za izvr{enika. Pri sprovo|enju izvr{enja
kakvo je bilo konkretno - oslobo|anje stana od stvari, a polaze}i od navedenog op-
{teg na~ela u postupku sprovo|enja administrativnog izvr{enja i op{teg na~ela gra-
|anskog prava da je svako du‘an suzdr‘ati se od postupka kojima se mo‘e drugom
uzrokovati {teta (~lan 16. Zakona o obligacionim odnosima), radnik prvotu‘ene koji
je sprovodio izvr{enje bio je du‘an da bude prisutan u prostorijama iz kojih su izne-
sene stvari i da na Iicu mjesta u zapisniku konstatuje na|ene stvari i na taj na~in one-
mogu}i eventualno prisvajanje stvari od strane lica koja su ih iznosila, te da stvari na-
kon izno{enja iz stana smjesti u zatvoreni prostor, ili postavi ~uvara do doIaska tu‘i-
oca, a sve na tro{ak tu‘ioca. Propu{tanjem da postupi na navedeni na~in radnik tu‘e-
ne je postupio nepravilno, odnosno nezakonito.
50. Dru{tveno-politi~ka zajednica ne odgovara za {tetu vlasniku stvari oduze-
te pravomo}nom osu|uju}om krivi~nom presudom od osu|enog lica kao predmeta
nedozvoljene trgovine, ali bi vlasnik stvari mogao tra‘iti naknadu {tete od lica koje je
osu|eno u krivi~nom postupku, pod op{tim pretpostavkama.
Iz obrazlo‘enja:
Nije sporno da je tr‘i{na inspekcija tu‘ene, postupaju}i u skladu sa odredbom
~lana 19. Zakona o tr‘i{noj inspekciji ( Slu‘beni list SFRJ , br. 16/74 i 20/81), zapli-
jenila sporni cement kao predmet nedozvoljene trgovine.
S obzirom da je cement kasnije oduzet pravosna‘nom presudom krivi~nog
suda od u~inioca krivi~nog djela kao predmet koji je bio namijenjen izvr{enju krivi-
~nog djela nedozvoljene trgovine, u smislu ovla{}enja krivi~nog suda koja proizilaze
iz odredbe stava 5. ~lana 129. KZ SRBiH, neosnovano je potra‘ivanje tu‘itelja da mu
tu‘ena op{tina naknadi {tetu.
Drugostepeni sud je pravilno ocijenio da prvostepeni sud, time {to nije utvr|i-
vao da li je tu‘itelj vlasnik cementa, nije pogre{no primijenio materijalno pravo,
opravdano nalaze}i da sve i u slu~aju da je tu‘itelj vlasnik cementa, ne bi mogao za-
htijevati predaju odnosno naknadu {tete od tu‘ene, jer je parni~ni sud kod odlu~iva-
nja o ovakvom zahtjevu vezan za pravosna‘nu krivi~nu presudu, kojom je utvr|eno
da je cement bio namijenjen izvr{enju krivi~nog djela nedozvoljene trgovine i oduzet
od u~inioca krivi~nog djela. Tu‘itelj bi, imao pravo da zahtijeva naknadu {tete od
u~inioca krivi~nog djela pod op{tim zakonskim pretpostavkama (~lan 154. stav 1. i
51. Op{tina odgovara za {tetu prouzrokovanu nepravilnim radom radnika us-
tanove koja ima svojstvo pravnog lica, ako joj je povjerila obavljanje upravnih poslo-
va iz djelokruga rada op{tine.
Iz obrazlo‘enja:
Rje{enjem od 11. januara 1966. godine tu‘ena op{tina je dala tu‘iocu odobre-
nje za izgradnju porodi~ne stambene zgrade. To odobrenje je dato na osnovu potvrde
Urbanisti~kog zavoda grada S. od 10. januara 1966. godine da je objekat u skladu sa
prostornim planom.
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je pomenuti objekat tu‘ioca izgra|en na klizi{tu ko-
je je postojalo i prije gra|enja, a koje je uzrokovano prirodnim faktorima.
Ovaj revizijski sud nalazi da nije osnovan prigovor revizije tu‘ene da ona nije
odgovorna za {tetu koju tu‘ioci trpe jer da njen organ uprave koji je dao odobrenje za
gra|enje nije postupao ni napravilno ni nezakonito, po{to se oslonio na potvrdu Ur-
banisti~kog zavoda grada S. da je izgradnja objekta u skladu sa prostornim planom.
Urbanisti~ki zavod grada S. (raniji Biro za urbanizam) osnovalo je Gradsko
vije}e Grada S. koje je u smislu ~lana 111. Ustava SRBiH ( Slu‘beni list SRBiH ,
broj 14/63), bilo me|uop{tinski organ za koordinaciju rada op{tina na podru~ju grada
u oblasti privrednih, komunalnih i drugih poslova, jer sve do Ustavnih amandmana
donesenih 1969. godine nije postojao Grad S. kao samostalna dru{tveno-politi~ka za-
jednica.
Ako je u vrijeme izdavanja potvrde u januaru mjesecu 1966. godine, da je
objekat u skladu sa prostornim planom (~l. 9. i 10. Odluke o izgradnji objekata gra-
|ana i gra|anskih pravnih lica, kao i svih privremenih objekata na podru~ju grada S.
Slu‘beni glasnik sreza Sarajevo , broj 12/63), urbanisti~ki zavod bio ustanova sa
svojstvom pravnog lica i sa pravima, obavezama i odgovornostima radne organizaci-
je u smislu tada va‘e}eg Osnovnog zakona o ustanovama ( Slu‘beni list SFRJ , broj
5/65), za nepravilan i nezakonit rad njegovih radnika bi odgovarala, solidarno s njim,
i dru{tveno-politi~ka zajednica koja ga je osnovala i povjerila mu obavljanje upra-
vnih poslova iz svog djelokruga.
Prema odredbi ~lana 48. tada{njeg Zakona o republi~koj upravi ( Slu‘beni
list SRBiH , broj 16/65) za vr{enje stru~nih i drugih poslova u okviru prava i du-
‘nosti Republike u oblasti dru{tvenih slu‘bi ili poslova od interesa za Republiku, mo-
gu se obrazovati savjeti, zavodi, instituti, direkcije, komisije i drugi republi~ki organi
i organizacije, kojima se republi~kim zakonom mo‘e povjeriti i vr{enje odre|enih
upravnih poslova, a u vr{enju tih poslova ovi republi~ki organi i organizacije imaju
ovla{}enja i du‘nosti republi~kih organa uprave. Prema odredbi ~iana 166. navede-
nog zakona, za {tetu koju radnik u repubIi~kom organu uprave u~ini svojim nezako-
nitim i nepravilnim radom u vezi sa vr{enjem slu‘bene du‘nosti pojedincima ili pra-
vnim licima odgovara Republika.
Naprijed pomenute odredbe su se, prema odredbi ~lana 9. tada{njeg Zakona o
na~elima organizacije sreskih i op{tinskih organa uprave ( Slu‘beni list SRBiH ,
broj 16/65) primjenjivale i kod povjeravanja upravnih poslova iz djelokruga rada op-
{tine, posebnim op{tinskim organizacijama, a zakonom nije isklju~ena odgovornost
dru{tveno-politi~kih zajednica osniva~a tih organizacija za nezakonit i nepravilan rad
radnika tih organizacija na obavljanju upravnih poslova, ni kada te organizacije ima-
ju svojstvo pravnog lica.
Davanje potvrde da je objekat u skIadu sa prostornim planom, o~ito predstav-
lja akt odlu~ivanja iz djelokruga organa uprave u smislu naprijed navedenih propisa
(ima karakter akta o urbanisti~koj saglasnosti) i ako je ta potvrda rezultat nepravilnog
rada radnika Urbanisti~kog zavoda (u to vrijeme posebne me|uop{tinske organizaci-
je sa svojstvom ustanove), za ta kav rad odgovara i dru{tveno-politi~ka zajednica
(op{tina) za koju je taj, posao obavljen.
Urbanisti~ki zavod grada S. koji je na osnovu ~lana 10. naprijed spomenute
odluke, izdao potvrdu da je objekat u skladu sa prostornim planom, temeljem koje je
doneseno odobrenje za izgradnju, bio je du‘an, u smislu ~lana 11. ove odluke, nepo-
srednom kontrolom tehni~ke dokumentacije provjeriti, izme|u ostalog, i stabilnost
objekta, {to svakako podrazumijeva i stabilnost zemlji{ta na kome }e objekat biti iz-
gra|en.
52. Lice koje je bespravno koristilo stan u dru{tvenoj svojini odgovara za {te-
tu po op{tim pravilima obligacionog prava, a ne po odredbama ~lana 40. Zakona o
stambenim odnosima.
(Vs BiH, Rev. 182/87, i Gvl. 45/86, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87
60)
53. Zahtjev vlasnika kojem je oduzimanjem posjeda onemogu}eno kori{tenje
njegova stana za naknadu tro{kova najamnine ispla}ene za drugi iznajmljeni stan jest
od{tetni zahtjev, a ne zahtjev za naknadu koristi od upotrebe tu|e stvari.
54. Organizacija udru‘enog rada odgovara za {tetu koju je pretrpio SIZ pen-
zijskog i invalidskog osiguranja zbog isplate invalidske penzlje sa doprinosima nje-
nom radniku, povrije|enom prilikom istovara ve}ih tereta sa kamiona kada ga je ra-
sporedila na taj posao iako nije bio dovoljno iskusan i propustila da organizuje posao
istovara tako da ga nadgleda iskusan predradnik, koji bi davao konkretna uputstva za
rad i upozoravao na opasnosti pri radu.
55. Vlasnik gra|evinskog objekta izgra|enog bez odobrenja za gra|enje, ne-
ma pravo na naknadu {tete prouzrokovanu ru{enjem, ako je poslije toga nadle‘ni or-
gan donio rje{enje o ru{enju, odnosno utvrdio da nisu postojali uslovi za odobrenje
bespravne gradnje.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud nalazi da su ni‘estepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pra-
vo kada su odbili zahtjev za naknadu {tete uzrokovane ru{enjem gara‘e, jer nisu
ispunjene zakonske pretpostavke iz ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima za
usvajanje zahtjeva, po{to je naknadno donesenim rje{enjem sanirano stanje u pogle-
du pravnog osnova za ru{enje gara‘e.
Nisu cijenjena razlaganja vezana za pravilnost pravosna‘nog rje{enja organa
uprave, kojim je utvr|eno da se radi o bespravno izgra|enom objektu, jer sud u par-
ni~nom postupku nije ovla{ten da preispituje pravilnost odluke organa uprave. Parni-
~ki sud je vezan za pravosna‘no rje{enje organa uprave (organ iz ~lana 12. stav 1.
ZPP).
Bez zna~aja je okolnost da u vrijeme ru{enja objekta nije postojalo pravosna-
‘no rje{enje nadle‘nog organa uprave, jer je taj nedostatak otklonjen naknadno dono-
{enjem pravosna‘nog rje{enja upravnog organa, kojim je utvr|eno da se radi o bes-
pravno izgra|enom objektu za koji se ne mo‘e dati odobrenje ni naknadno, pa su
ispunjeni zakonski uvjeti za ru{enje bespravno izgra|enog objekta (~lan 255. stav 1.
ta~ka 6. Zakona o prostornom ure|enju SRBiH), bez naknade.
56. Investitor koji nakon provedenog konkursa za ocjenu podobnosti izvo|a-
~a zaklju~i ugovor o gra|enju sa izvo|a~em koga nije proglasio podobnim, du‘an je
da u~esnicima konkursa koje je proglasio podobnim izvo|a~ima naknadi tro{kove
pripreme ponude.
Iz obrazlo‘enja:
lz isprava u spisu proizilazi da je tu‘enl odlu~io da ugovor o izvo|enju radova
na premje{tanju saobra}ajnica zaklju~i putem prikupljanja ponuda, u smislu ~lana 12.
st. 1. i 3. Zakona o ustupanju izgradnje investicionih objekata ("Slu‘beni list
SRBiH", br. 33/77 i 26/82). U takvom slu~aju, u smislu ~lana 16. st. 1, 2, 3. i 4. ovog
zakona, investitor - tu‘eni je bio du‘an da prethodno provede konkurs o podobnosti
izvo|a~a i da prihvati ponudu samo od u~esnika na tom konkursu koji je odlukom in-
vestitora progla{en podobnim za izvo|enje radova.
Ako bi se utvrdilo da je tu‘eni - investitor zakIju~io ugovor o izvo|enju rado-
va sa licem koje nije proglasio podobnim izvo|a~em, morao bi svakom od u~esnika
konkursa koga je proglasio podobnim izvo|a~em naknaditi {tetu u visini tro{kova
pripreme ponude, zbog postupanja direktno suprotnog odredbama ~lana 16. naprijed
pomenutog zakona. Stav da ni u takvom slu~aju tu‘ilac ne bi imao pravo na naknadu
{tete, jer da nije sigurno da bi njegova ponuda bila prihva}ena, nije opravdan, po{to
je neophodno u ovakvom slu~aju u~esnicima kunkursa obezbijediti i gra|ansko-pra-
vnu za{titu, ako investitor postupa protivno izri~itim zakonskim normama.
57. Republika odgovara za {tetu koju je po~inio pripadnik stra‘e KPD u ne-
ura~unljivom stanju, van kruga doma, upotrebom slu‘benog pi{tolja, samo ako se ut-
vrdi da radnik nije imao pravo da iznese pi{tolj iz kruga doma i ako mu pi{tolj nije
bio oduzet, ukoliko je odgovorno lice moralo znati da je psihi~ki poreme}en.
58. Pravo ranijeg vlasnika komasiranog zemlji{ta, odnosno lica kome je ze-
mlji{te privremeno predato u posjed u postupku komasacije, da sabere plodove prije
predaje zemlji{ta u posjed drugom licu, ure|eno je zakonom, pa ako je protivno za-
konu drugo lice ubralo plodove, prilikom ulaska u posjed, makar i u prisustvu ovla-
{tenog lica komisije za komasaciju, odgovara za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
Ovdje se radi o slu~aju predaje u posjed nekretnina po odluci dr‘avnog orga-
na, pa pitanje prava na plodove koji nisu ubrani, treba cijeniti sa stanovi{ta odgovara-
ju}ih odredaba Zakona o komasaciji. U ~lanu 51. stav 1. pomenutog zakona koji se
odnosi na kona~no uvo|enje u posjed u~esnika komasacije, propisano je da se preda-
ja zemlji{ta vr{i u jesen poslije ubiranja plodova, a ako u vrijeme predaje u posjed
zemlji{ta plodovi ipak nisu ubrani tada se ranijem vlasniku odre|uje rok u kome mo-
‘e sabrati plodove. Pravilo o pravu ranijeg vlasnika da sabere pladove sa zemlji{ta
koje se dodjeljuje drugom u~esniku komasacije, predvi|eno je i u slu~aju vr{enja pri-
vremene primopredaje, koju ima u vidu ~lan 59. stav 2. Zakona o komasaciji, pa s
obzirom na to ni‘estepeni sudovi su morali cijeniti opravdanost tu‘io~evog zahtjeva
sa stanovi{ta navedenih zakonskih propisa.
Ako je tu‘ilac imao pravo da sabere plodove sa zemlji{ta koje je sam zasijao,
logi~no je (argumentum a contrario) da to pravo ne pripada tu‘enom, pa po{to je tu-
‘eni i pored toga sabrao plodove, tom radnjom je, bez obzira na ~injenicu {to je pre-
duzeta uz asistiranje ovla{tenog lica komisije za komasaciju, nanio {tetu tu‘iocu, pa
je du‘an da plati naknadu.
59. Tu‘iteljica nema pravo da tra‘i naknadu {tete zbog sje~e stabala u {umi
koja se nalazi u dru{tvenoj svojini bez obzira {to je njena majka (poklonodavac) bila
dugo u posjedu, jer se odr‘ajem ne mo‘e ste}i pravo vlasni{tva na {umi u dru{tvenoj
svojini, niti se mo‘e dokazivati da je ste~eno prije 1. januara 1972. godine (~lan 88.
Zakona o {umama Slu‘beni list SRBiH , broj 38/71).
[teta je u smislu ~lana 155. Zakona o obligacionim odnosima, umanjenje
dru{tvenih sredstava, odnosno umanjenje ne~ije imovine, pa je prema odredbi ~lana
154. tog zakona, onaj koji prouzrokuje takvo umanjenje dru{tvenih sredstava, odno-
sno ne~ije imovine, du‘an da naknadi o{te}enom prouzrokovanu {tetu.
Kako tu‘iteljica nije vlasnik ozna~ene {ume, sje~om stabala u toj {umi nije ni
o{te}ena, pa bez osnova potra‘uje nov~anu naknadu zbog sje~e koju su tu‘eni izvr{i-
li.
Nije od zna~aja {to je majka tu‘iteljice dugogodi{nji posjednik ove {ume, jer
je odredbom ~lana 9. Zakona o {umama ("Slu‘beni list SRBiH", broj 11/78) odre|e-
no da se na {umi u dru{tvenoj svojini, odr‘ajem ne mo‘e ste}i pravo svojine, niti se
poslije 1. januara 1972. godine mo‘e dokazivati da je ranije ste~eno pravo vlasni{tva
po tom osnovu, pa je bez pravnog dejstva ugovor o poklonu zaklju~en izme|u tu‘ite-
ljice i njene majke.
60. Lice koje je oslobo|eno od optu‘be nema pravo na naknadu {tete koja mu
je prouzrokovana oduzimanjem putne isprave u krivi~nom postupku ako ta radnja ni-
je posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada sudije.
Imaju}i u vidu te‘inu krivi~nog djela koje je tu‘iocu stavljeno na teret i ~i-
njenicu da se tu‘ilac prije krivi~nog doga|aja nalazio na privremenom radu u inos-
transtvu, istra‘ni sudija je s razlogom zahtijevao od nadle‘nog organa unutra{njih po-
slova da se tu‘iocu do okon~anja krivi~nog postupka oduzme putna isprava. Krivi~ni
postupak protiv tu‘ioca vodio se bez nepotrebnog odugovla~enja, a tu‘iocu je odmah
nakon dono{enja osloba|aju}e prvostepene presude, a prije njene pravomo}nosti,
iako je supsidijarni tu‘ilac ulo‘io ‘albu, vra}ena oduzeta putna isprava. Ocjenom
ovih ~injenica pravilno je zaklju~en da u konkretnom slu~aju nisu bili ispunjeni za-
konom propisani uslovi da se tu‘ena obave‘e da tu‘iocu naknadi {tetu koju je on
zbog vo|enja opisanog krivi~nog postupka pretrpio, jer nije bilo ni nezakonitog, ni
nepravilnog rada sudije u krivi~nom postupku. Odgovornost za {tetu dru{tveno-poli-
ti~ke zajednice nezavisno od toga da li je prouzrokovana nezakonitim ili nepravilnim
radom sudije, propisana je samo u slu~aju neopravdane osude ili neosnovanog li{enja
slobode (~lanovi 541-549. ZKP) .
61. Du‘nik u izvr{nom postupku protiv koga je odre|eno i provedeno prinu-
dno izvr{enje na osnovu neuredne izvr{ne isprave, nema pravo na naknadu {tete ako
je propustio da protiv rje{enja o izvr{enju izjavi zakonom predvi|ena pravna sred-
stva.
Naknadu {tete u posebnoj parnici du‘nik izvr{enja mo‘e uspje{no zahtijevati
samo ako je rje{enje o izvr{enju pravosna‘no ukinuto ili preina~eno, odnosno ako je
izvr{enje progla{eno nedopu{tenim, uz daljnji uslov da su protekli rokovi za tra‘enje
protiv izvr{enja.
(Vs BiH, P‘.540/86, od 10. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 37)
62. Du‘nik u izvr{nom postupku nije odgovoran za {tetu koju je pretrpilo tre-
}e lice anga‘ovanjem kamiona za prevoz drvne gra|e koja je trebala biti zaplijenjena
na radili{tu du‘nika, a nije na|ena, ako nije ovla{teni organ du‘nika tom licu obe}ao
da }e mu gra|u toga dana predati.
. (Vs BiH, P‘. 301/86, od 27. 11. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 41)
63. Slu‘ba platnog prometa je organ koji izvr{ava naplate po rje{enjima suda
u postupku i u skladu sa datim uputstvima.
Nepravilnosti u toku izvr{enja moraju se otkloniti u skladu sa ~lanom 47. Za-
kona o izvr{nom postupku. Od Slu‘be platnog prometa ne mo‘e se tu‘bom tra‘iti na-
knada {tete, jer je ona samo izvr{ni organ nadle‘nog suda i dok postupa u skladu sa
zakonom i uputstvima koja su joj data.
64. Dr‘ava odgovara za {tetu prouzrokovanu nezakonitim ili nepravilnim ra-
dom slu‘benog lica ili dr‘avnog organa. Pogre{no primjenjivanje propisa ili nepri-
mjenjivanje propisa od strane dr‘avnog organa predstavlja ~injeni~ni osnov za prou-
zrokovanje {tete, odgovornost i naknadu {tete, osim ako je u pitanju pogre{no tuma-
~enje zakona.
(Ss, broj Gzs. 2/96. Bilten 1/1997)
65. O{te}eni nije ni djelimi~no doprinio nastanku {tete prouzrokovane fizi-
~kim napadom {tetnika, time {to ga je vrije|ao u verbalnom sukobu na par dana prije
napada.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravne propise iz ~lana
154. i 192. Zakona o obligacionim odnosima kada su zaklju~ili da je neosnovan pri-
govor tu‘enog o podijeljenoj odgovornosti i da je tu‘eni isklju~ivo odgovoran za {te-
tu koju je tu‘iocu nanio, jer i po ocjeni ovog revizijskog suda nedostaje potrebni vre-
menski kontinuitet izme|u verbalnog sukoba koji se me|u strankama desio na sedam
dana prije {tetnog doga|aja da bi se taj sukob mogao dovesti u uzro~nu vezu sa {te-
tnom radnjom tu‘enog kriti~nog dana; a same neposredne okolnosti {tetnog doga|aja
ukazuju na to da tu‘ilac ni u najmanjoj mjeri nije doprinio svom povre|ivanju (napa-
dnut je iznenada sa le|a unaprijed pripremljenom sjekirom od strane tu‘enog).
66. U~esnik sportske igre kome drugi igra~ pri igri nanese tjelesnu povredu
nema pravo na naknadu {tete nastale tjelesnom povredom, izuzev ako mu je povreda
nanesena namjerno ili grubim kr{enjem pravila sportske igre.
Iz obrazlo‘enja:
U prvostepenom postupku je utvr|eno da je tu‘itelj u toku fudbalske utakmi-
ce izme|u FK Kozara i FK Iskra na terenu FK Kozara, kao igra~ FK Kozara za-
dobio te{ke tjelesne povrede. Povrede je zadobio u fudbalskom duelu izme|u njega i
igra~a protivni~kog tima u momentu kada su obojica bila na lopti, tu‘itelj glavom, a
protivni~ki igra~ nogom, pa kako je tu‘itelj prvi stigao i loptu bacio glavom, proti-
vni~ki igra~ je nehoti~no u brzini, umjesto u loptu, udario u glavu tu‘itelja.
Na osnovu ovakvog utvr|enja prvostepeni sud je ocijenio da je prvotu‘eni,
kao organizator utakmice, odgovoran za {tetu u smislu odredbe ~lana 181. Zakona o
obligacionim odnosima i tu‘beni zahtjev protiv ovog tu‘enog usvojio, dok je polaze-
}i od okolnosti da je igra~ drugotu‘enog tu‘itelju nanio povredu pona{anjem koje ne
pretstavlja povredu pravila sportske igre, tu‘beni zahtjev protiv drugotu‘enog odbio.
Preina~enjem prvostepene odluke, tako {to je tu‘beni zahtjev protiv prvotu-
‘enog odbio, drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Odgovonost
prvotu‘enog se ne bi mogla prosu|ivati primjenom odredbe ~lana 181. ZOO. Ovo
stoga {to je ovom odredbom propisana odgovornost organizatora okupljanja ve}eg
broja ljudi na nekoj priredbi pod odre|enim okolnostima, za {tetu usljed smrti i tjele-
sne povrede promatra~a zakazane priredbe, a ne i odgovornost za {tetu koju na takvoj
priredbi pretrpe neposredni u~esnici odnosno izvo|a~i te priredbe.
S obzirom na specifi~nosti sportskih igara, sudska praksa je u pogledu odgo-
vornosti za {tetu koju pretrpi u~esnik sportske igre zauzela stav prema kojem u~esnik
sportske igre, kome drugi igra~ u igri nanese tjelesnu povredu, nema pravo na nakna-
du {tete, izuzev ako mu je povreda nanesena namjerno, ili grubim kr{enjem pravila
sportske igre i da za {tetu nastalu tjelesnom povredom odgovara sam u~esnik spor-
tske igre koji je namjerno, ili grubim kr{enjem pravila sportske igre, nanio tjelesnu
povredu. Solidarno sa {tetnikom odgovara i njegov sportski klub (organizacija) ako u
pripremi i u toku igre nije preduzeo odgovaraju}e mjere da se igra odvija u spor-
tskom duhu i u skladu sa pravilima igre. Shodno izlo‘enom ne postoji pravni osnov
odgovornosti prvotu‘enog za nastalu {tetu.
67. Igra~ nogometa odgovara drugom igra~u za {tetu koju mu je za vrijeme
nogometne igre nanio grubim kr{enjem pravila nogometne igre.
(Vs H, Rev. 1194/90, od 2. 10. 1990. Psp 51 125)
68. Sudionik {portske igre kojem drugi igra~ u igri nanese tjelesnu ozljedu,
nema pravo na naknadu {tete osim ako mu je ozlijeda nanijeta namjerno ili grubim
kr{enjem pravila igre.
69. Tu‘ilac (organizacija udru‘enog rada) koji je donio nezakonitu odluku o
prestanku rada radnika zbog penzionisanja prije priznavanja dokupa sta‘a za prije-
vremeno penzionisanje, nema pravo da tra‘i naknadu {tete od SIZ-a penzijsko-inva-
lidskog osiguranja u iznosu koji je isplatio radnicima na ime izgubljenog li~nog do-
hotka za vrijeme od dono{enja odluke o prestanku rada do dono{enja rje{enja o pen-
zionisanju.
70. Lice kome je njegov du‘nik isplatio nov~ani dug sredstvima dobijenim od
tre}eg lica, radi upotrebe po ugovoru o nalogu, nije du‘no da ih vrati nalogodavcu ni
po pravilima o sticanju bez osnova, a ni po pravilima o naknadi {tete.
71. Dje~ji vrti} odgovara po principu krivnje za {tetu koju pretrpi maloljetnik
koji mu je povjeren na ~uvanje zbog propusta u obavljanju nadzora.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnim ut-
vr|enja suda prvog stupnja iz kojih proizilazi:
- da se mldb. tu‘itelj u dobi od 5 godina nalazio na ~uvanju kod tu‘enika dana
24.II.1995.g. i da se prilikom organizirane {etnje gradom s ostalom djecom spotakao
i pao na plo~nik, nakon ~ega se sam podigao i nastavio dalje {etnjom prema vrti}u,
- da se po povratku u dje~ji vrti} po~eo ‘aliti na bolove u trbuhu, nakon ~ega
je preba~en u bolnicu, gdje je utvr|en traumatski razdor slezene, koja je operativnim
putem odstranjena,
- da tu‘enik nije propustio bri‘no nadzirati djecu koja su mu povjerena na ~u-
vanje, kao i mldb. tu‘itelja, obzirom da prilikom organizirane {etnje je bio potreban
broj odgajatelja uz djecu, pa i ve}i od propisanog Odlukom o elementima standarda
dru{tvene brige o djeci pred{kolskog uzrasta ("Narodne novine", broj 29/83),
- da nije do{lo do {tetnog doga|aja djelovanjem ili propustom nekog drugog
od polaznika vrti}a i da nije ni~im dokazano da je do {tetnog doga|aja, a time i do
{tete, do{lo zbog propusta djelatnika tu‘ene.
Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje ni‘estupanjski sudovi su pravilno primije-
nili materijalno pravo, (~l. 154. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine",
broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO) kada su tu‘beni zahtjev tu‘itelja
ocijenili neosnovanim.
Prednje zbog toga jer odgovornost tu‘ene nije objektivna odgovornost, ve} se
ona isklju~ivo temelji na krivnji pod ~ime se podrazumijeva i najbla‘i oblik krivnje
u~injen bilo propustom, bilo ~inidbom.
Upravo zbog ~injenice da krivnja tu‘ene ni~im nije dokazana, ni‘estupanjski
sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su ocijenili tu‘beni zahtjev
neosnovanim."
(Vs RH, Rev 146/98 od 20. 12. 2000. Izbor odluka 1/2002 60)
72. Cesta nije opasna stvar u smislu od{tetnog prava (i nema osnove za pri-
mjenu objektivne odgovornosti) ve} odgovornost tu‘ene Uprave za ceste valja proci-
jeniti po na~elu presumirane krivnje (st. 1. ~l. 154. ZOO) pri ~emu ~injeni~no valja
provjeriti da li je tu‘ena Uprava (s obzirom na nastalu zapreku na cesti) objektivno
imala vremena i mogu}nosti uklanjanja te zapreke prije nastanka spornog {tetnog do-
ga|aja.
Iz obraszlo‘enja:
"Sud prvog stupnja je tu‘beni zahtjev tu‘itelja usvojio temeljem objektivne
odgovornosti tu‘ene Uprave za ceste jer da je cesta opasna stvar. Vi{i sud po ‘albi
tu‘ene prihva}a ‘albu i stav da valja primijeniti kriterij subjektivne odgovornosti jer
cesta nije opasna stvar u smislu od{tetnog prava. Isto tako ‘albeni sud usvaja prije-
dlog tu‘ene za raspravu prigovora da nije br‘e mogla otkloniti nastalu zapreku na
cesti jer to mo‘e predstavljati dokaz ne krivnje (st. 1. ~l. 154. ZOO)."
(@s Pula, G‘. 473/00 od 5. 3. 2001. Izbor odluka 1/2001 46)
ODGOVORNOST ZA [TETU OD OPASNE STVARI ILI
OPASNE DJELATNOSTI
(^lan 154. stav 2. ZOO)
73. Lov je opasna djelatnost pa organizator lova odgovara po na~elu objekti-
vne odgovornosti.
74. Vlasnik restorana odgovara gostu za {tetu koju je pretrpio padom nadstre-
{nice koja je bila postavljena u restoranu.
75. Organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja imaju pravo na naknadu
{tete zbog prijevremene isplate penzija usljed nesre}e na poslu u kojoj je povrije|en
radnik preduze}a, ako se obaveza preduze}a {tetnika mo‘e zasnovati na propisima
o odgovornosti po osnovu krivice ili zbog djelovanja opasne stvari odnosno rada u
okolnostima koje stvaraju pove}anu opasnost.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni u ‘albi isti~e da propisima o penzijsko - invalidskom osiguranju nije
nalo‘ena obaveza naknade {tete prouzrokovane fondovima penzijsko - invalidskog
osiguranja, a da se ne mogu primjeniti op{ti propisi o naknadi {tete iz Zakona o obli-
gacionim odnosima. Smatra da obaveza pla}anja invalidske penzije i invalidnine pro-
izilazi iz na~ela solidarnosti i uzajamnosti na kojima po~iva sistem penzijsko - inva-
lidskog osiguranja, a finansira se iz doprinosa koji pla}aju svi zaposleni.
Ovaj ‘albeni prigovor ne mo‘e se prihvatiti.
Propisima o penzijsko - invalidskom osiguranju nije zaista regulisano pravo
na naknadu {tete prouzrokovane prijevremenim isplatama penzija i drugih davanja na
teret sredstava iz kojih je isplata izvr{ena, ali tim propisima nije to pravo ni isklju~e-
no, pa se o pravu na naknadu {tete organizacija (fondova) koji upravljaju i raspola‘u
ovim sredstvima, mora suditi na temelju op{tih propisa o naknadi vanugovorne {tete
sadr‘anih u odredbama Zakona o obligacionim odnosima - ZOO.
Penzijsko - invalidsko osiguranje po~iva na na~elima uzajamnosti i solidar-
nosti osiguranika, ali to ne zna~i da organizacija koja za ra~un osiguranika upravlja i
raspola‘e sredstvima osiguranja nema pravo da od tre}e osobe koja je po op{tim pro-
pisima odgovorna za gra|ansko - pravni delikt, zbog toga je do{lo do davanja na teret
penzijsko - invalidskih fondova prije nego {to bi to po redovnom toku stvari uslijedi-
lo, nema pravo da zahtjeva naknadu na taj na~in prouzrokovane {tete.
Na ovo pravo ne uti~e ni okolnost da se radi o davanjima radniku tu‘enog, jer
to {to je tu‘eni pla}ao doprinose tu‘itelju iz bruto li~nog dohotka ovog i drugih ra-
dnika, ne otklanja obavezu tu‘enog da naknadi {tetu koja se sastoji od isplata iz sred-
stava tu‘itelja do kojih ne bi do{lo da nije bilo deliktne radnje.
Osnovano je, prema tome, prvostepeni sud zaklju~io da je tu‘itelj, u smislu
~lana 155. ZOO, pretrpio {tetu.
Prvostepeni sud je pravilno na{ao i da je tu‘eni odgovoran za {tetu. @alitelj ne
osporava izri~ito kroz razloge ‘albe zaklju~ak prvostepenog suda da je do {tetnog do-
ga|aja (obru{avanja krovine u rudarskoj jami), do{lo zbog nepreduzimanja mjera za-
{tite na radu, a u takvom slu~aju odgovornost tu‘enog se mo‘e zasnovati na odredba-
ma ~lana 170. ZOO, na koji se prvostepeni sud poziva. Ako bi se, me|utim, poprimi-
lo i da se obru{avanje krovine koja se nije mogla poduprijeti, nije moglo izbje}i, ka-
ko bi proizilazilo iz zapisnika o nesre}i na poslu, koji se nalazi u spisu, odgovornost
tu‘enog bi se mogla zasnovati na odredbama ~lana 174. u vezi sa ~lanom 154. stav 2.
ZOO, jer je do povrede osiguranika tu‘itelja do{lo zbog opasne djelatnosti kojom se
bavi tu‘eni.
Napominje se da tu‘eni duguje naknadu stvarno pretrpljene {tete u iznosu pri-
jevremenih isplata iz sredstava invalidskog osiguranja, jer se na njega kao {tetnika ne
mogu primjeniti odredbe ~lana 94. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i
lica ("Slu‘beni list SFRJ", broj 17/90), va‘e}eg u vrijeme nastanka {tete u konkre-
tnom slu~aju, po kome osiguravaju}a organizacija iz osnova obaveznog osiguranuja
od auto - odgovornosti duguje organizacijama invalidskog i penzijskog osiguranja
samo naknadu srazmjernog iznosa doprinosa za invalidsko i penzijsko osiguranje ut-
vr|enu u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog sta‘a i godina ‘i-
vota fizi~kog lica potrebnih za sticanje prava na starosnu penziju.
76. Ocijenjeno je da organizacija za odr‘avanje ceste odgovara za {tetu koja
je nastala zbog naleta motornog vozila na bocu koja se nalazila na cesti. Sudovi ni‘eg
stupnja pravilno su utvrdili odgovornost tu‘enika za spornu {tetu budu}i da je do {te-
tnog doga|aja do{lo zbog neodr‘avanja cesta za nesmetan promet u smislu odredbe
~i. 16. Zakona ojavnim cestama (Nar. nov., br. 56/91).
77. Organizacija udru‘enog rada odgovara za {tetu, ako rad na visini koji je i
ina~e opasan, ne organizuje tako da obezbijedi potpunu sigurnost radnika.
Povrije|eni radnik nije ni djelimi~no doprinio prouzrokovanju {tete time {to
nije odbio da obavlja posao na koji je raspore|en ako opasnost za radnika njegovih
kvalifikacija nije bila o~igledna.
75. Stan kao dovr{eni dio gra|evinske cjeline namijenjen za stanovanje nije
opasna stvar.
(Vs H, Rev. 441/87, od 9. 9. 1987. Psp 38 76)
78. Dotrajali pragovi i nestandardno pro{irenje kolosijeka stalna je i pove}ana
opasnost i mogu}nost nastanka {tete, odnosno kolosijek u takvom stanju jest stvar od
koje potje~e pove}ana opasnost {tete na okolinu, a za {tetu od takve stvari odgovara
imatelj (stvari) bez obzira na krivnju (na~elo uzro~nosti) (~l. 154. st. 2. i ~l. 174. st. 1.
ZOO).
(Ps H, P‘. 1219/88, od 21. 2. 1989. Psp 43/138)
79. Proizvo|a~ kre~a kao opasne stvari, odgovoran je za {tetu pri~injenu uni-
{tenjem ribljeg fonda, izlivanjem kre~a iz deponije u rijeku zbog obru{avanja brane
deponije i kada je imao propisnu saglasnost nadle‘nog organa uprave za obavljanje
te djelatnosti na datoj lokaciji.
80. Naru~ilac radova na objektu hladnja~e odgovara, solidarno sa izvo|a~em
radova, za {tetu nastalu uni{tenjem robe u hladnja~i do koje je do{lo tokom izvo|enja
radova, pa i kada roba nije primljena po osnovu ugovora o uskladi{tenju.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘eni na osnovu usmenog ugovora sa tu‘ite-
ljem, primio na ~uvanje i hla|enje koncentrat narand‘e, tropica i borovnica te da je
potom kao naru~ilac anga‘ovao preduze}e "Kota" iz Petrova~e kao izvo|a~a da izve-
de radove na opravci objekta hladnja~e u cilju pro{irenja njenog kapaciteta i da je
prilikom izvo|enja tih radova (upotreba aparata za varenje) do{lo do po‘ara u kojem
je izgorjela sva roba tu‘itelja, pa je obavezao tu‘enog da naknadi {tetu u vrijednosti
robe.
Ako bi se i uzela kao ta~na tvrdnja tu‘enog da se u konkretnom slu~aju radilo
o nenaplativom ugovoru o ostavi i tada bi postojala tu‘enikova odgovornost, koja bi
se zasnivala na odredbi ~lana 207. ZOO.
Kako naru~ilac i izvo|a~ radova na nekretnini (dakle, i na objektu hladnja~e)
odgovaraju tre}im osobama solidarno, po odredbama ~lana 207. ZOO, to je tu‘itelj
ovla{ten da cjelokupnu naknadu {tete zahtjeva od tu‘enog, kao naru~ioca jer on od-
govara u istom obimu i po istim osnovama odgovornosti kao izvo|a~.
U konkretnom slu~aju, izvo|a~ je obavljao rad pod okolnostima sa pove}a-
nom opasno{}u (varenje koje izaziva varni~enje) pa i on i tu‘eni odgovaraju tre}em
(tu‘itelju) po principu objektivne odgovornosti (~lan 154. stav 2. ZOO).
81. Lice kod koga je nastupila invalidnost kao posljedica profesionalnog obo-
ljenja a ne kao posljedica nekog {tetnog doga|aja, za koji bi postojala odgovornost
organizacije ili poslodavca, - nema pravo na naknadu nematerijalne {tete, bolova
zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti.
U konkretnom slu~aju kod tu‘ilje je invalidnost (pa i umanjenje ‘ivotne akti-
vnosti) nastupilo kao posljedica profesionalnog oboljenja, a ne nekog {tetnog doga-
|aja za koji bi tu‘eni mogao da odgovara, pa zbog toga nije imalo uslova da joj se
dosudi nov~ana naknada za pomenute vidove {tete. Zakonom o osnovnim pravima iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, koji je bio na snazi u vrijeme kada je tu‘ilji pri-
znato svojstvo invalida, profesionalne bolesti su definisane kao odre|ene bolesti
prouzrokovane du‘im neposrednim uticajem procesa i uslova rada na radnim mjesti-
ma na kojima je radnik radio. Iz ovog zakonskog odre|enja pojma profesionalne bo-
lesti jasno proizilazi da se radi o oboljenjima koja nastaju kao posljedica uticaja pro-
cesa i uslova rada u du‘em vremenskom periodu, pa kako se ne radi o posljedicama
gra|ansko pravnog delikta, nema ni od{tetne odgovornosti organizacije prema radni-
ku kod koga je profesionalna bolest nastupila .
(Vs RCG, Rev. 210/97, i Gzz. 2/97, od 5. 6. 1997. Bilten Vs RCG 1997 22)
82. Vlasnik motornog vozila mo‘e biti obavezan na naknadu {tete prouzro-
kovanu upotrebom motornog vozila i pored toga {to je bio osiguran od odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu-
‘beni list SFRJ", broj 24/76) samo je predvi|ena mogu}nost direktne tu‘be o{te}enog tre-
}eg lica i protiv osiguravaju}e organizacije po osnovu osiguranja od odgovornosti za {tetu
koju je sopstvenik, odnosno korisnik motornog vozila du‘an da mu naknadi na osnovu
pravila imovinskog prava o odgovornosti za {tete proistekle iz upotrebe motornog vozila,
dok sam vlasnik vozila - {tetnik odgovara za takve {tete po odgovaraju}im odredbama Za-
kona o obligacionim odnosima (~l. 154. i 178. tog zakona), kao {to su u svojim presudama
pravilno zaklju~ili i ni‘estepeni sudovi obavezuju}i tu‘enog da tu‘iteljici naknadi prouzro-
kovanu {tetu pozivom na odredbe tog zakona.
83. Za stvari ukradene iz osobnog automobila za vrijeme prijevoza automobi-
la ‘eljeznicom ‘eljeznica odgovara, i to po na~elu objektivne odgovornosti.
(Vs H, Rev. 1132/89, od 13. 12. 1989. Psp 47/97)
84. Zajednica za puteve i organizacija za odr‘avanje i za{titu puteva, kojoj je
ugovorom povjereno odr‘avanje puta, solidarno odgovaraju za {tetu prouzrokovanu
korisniku puta neblagovremenim uklanjanjem rasutog tereta na kolovozu.
(Vs BiH, P‘. 405/88 od 31 .8. 1989. Bilten Vs BiH 1/90 78)
85. Zajednica za puteve prvenstveno odgovara za {tetu zbog nepostavljanja
saobra}ajnog znaka divlja~ na putu na dijelu javnog puta kojim upravlja, na kome
divlja~ ~esto prelazi preko puta.
86. Dr‘ava odgovara po principu objektivne odgovornosti za {tetu koju su
prouzrokovala vojna lica samo pod uslovom da je ona pri~injena u vezi sa vr{enjem
njihove slu‘be a ne i za {tetni doga|aj koji nije bio u vezi sa obavljanjem te slu‘be.
87. Osigurava~ je obavezan da naknadi {tetu nastalu sudarom sa motornim
vozilom nepropisno zaustavljenim na javnom putu.
Iz obrazlo‘enja:
Pojam upotrebe motornog vozila iz ~lana 51. Zakona o osnovama sistema
osiguranja imovine i lica Slu‘beni list SFRJ , broj 24/76) obuhvata razne situacije
koje su u vezi sa upotrebom vozila prema njegovoj namjeni. U taj pojam se mo‘e
uvrstiti i nepropisno parkiranje motornog vozila na javnom putu, ako usljed toga nas-
tanu {tetne posljedice, {to povla~i za sobom odgovornost za {tetu vlasnika vozila
(~lan 154. Zakona o obligacionim odnosima). Isto va‘i i za situaciju kada parkirano
vozilo s obzirom na svoj polo‘aj predstavlja opasnu svar (~lan 173. ZOO), {to zna~i
da pod ovim pretpostavkama postoji i obaveza osigura~a (zajednice osiguranja imo-
vine i lica) kod kojeg je vlasnik vozila osiguran od odgovornosti, da o{te}enom na-
knadi {tetu.
88. Organizacija udru‘enog rada koja je po ugovoru zaklju~enim sa SIZ-om
za puteve preuzela obavezu odr‘avanja puta, odgovara za {tetu koja je posljedica ne-
urednog odr‘avanja puta.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je u svojoj presudi, na osnovu uvida u pismenu ispravu ugo-
vora, utvrdila da se tu‘ena ta~kom III. tog ugovora izri~ito obavezala da }e, pored os-
talog, obavljati i poslove popravke udarnih rupa i drugih deformacija na kolovoznoj
konstrukciji i pripreme materijala za ove opravke.
Obzirom na takve utvr|ene ni‘estepenih presuda, ~ija se pravilnost ne mo‘e
pobijati u revizijskom postupku (~lan 385. stav 3. Zakona o parni~nom postupku), ni-
‘estepeni sudovi su imali upori{te u analognoj primjeni odredbe ~l. 99. Zakona o pu-
tevima ( Sl. list SRBiH , br. 6/78 i 21/83) za zaklju~ak da je odgovornosti tu‘ene za
{tetu koju je tu‘ilac pretrpio zasnovana na propu{tanju da, u skladu sa svojom obave-
zom iz ve} navedenog ugovora, otkloni udarnu rupu na kolovozu zbog ~ega je do{lo
do saobra}ajne nezgode i prouzrokovana {tete, pa je zbog toga neosnovan prigovor
revizije da je takav zaklju~ak zasnovan na pogre{noj primjeni materijalnog prava.
89. Za {tetu prouzrokovanu imaocu vozila zbog neodr‘avanja gradske ulice
(lokva na kolovozu), koja je sastavni dio magistralnog puta, odgovara SIZ za magis-
tralne puteve, ako nije odr‘avanje povjereno, sporazumom sa op{tinom, posebnoj
slu‘bi za odr‘avanje ulica, a s njom solidarno i organizacija udru‘enog rada koja je
ugovorom preuzela obavezu odr‘avanja ulice - magistralnog puta.
Iz obrazlo‘enja:
Zbog nailaska na dio kolovoza prekrivenog vodom (lokva) vozilo se zanijelo
i voza~ izgubio kontrolu upravIjanja automobilom pa je zbog toga do{lo do udara u
stub rasvjete postavljen pored kolovoza. U toj nezgodi o{te}eno je tu‘io~evo vozilo u
ulici, koja je sastavni dio magistralnog puta.
Ni‘estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da tu‘ena komunalna organizacija
nije pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga {to je sporazumom zaklju-
~enim izme|u SIZ za magistralne puteve BiH i op{tine (u smislu ~lana 51. Zakona o
putevima "Slu‘beni list SRBiH", broj 6/78) utvr|eno da ova ulica predstavlja dio ma-
gistralnog puta, koji je du‘na da odr‘ava radna organizacija sa kojom je SIZ za ma-
gistralne puteve zaklju~io poseban ugovor.
90. Samoupravna interesna zajednica za magistralne puteve Bosne i Hercego-
vine odgovara za {tetu prouzrokovanu udarom vozila na gomilu pijeska rasutog na
magistralnom putu.
91. Zajednica za puteve odgovara za {tetu prouzrokovanu naletom motornog
vozila na kamen koji se odronio sa kosine pored puta kojim zajednica upravlja, jer je
propustila da postavljanjem za{titne mre‘e na kosini, ovakav doga|aj sprije~i.
O{te}eni vlasnik vozila ima pravo samo na naknadu dijela {tete, ako je mogao
izbje}i udar da je vo‘nju prilagodio uslovima puta i vremenskim uslovima.
92. Vlasnik poljoprivrednog zemlji{ta nema pravo da zahtijeva naknadu {tete
zbog o{te}enja prilaznog puta ako je propustio da obradi zemlji{te iako ga je uz po-
ve}ane izdatke mogao obraditi.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je tu‘eni o{tetio prilazni put na zemlji{te tu‘ioca, ali time tu‘i-
lac nije bio sprije~en da obradi zemlji{te. Mogao ga je obraditi kao i ostali susjedi uz
pove}ane izdatke koriste}i odgovaraju}u mehanizaciju. U tom slu~aju tu‘ilac bi imao
pravo da tra‘i naknadu {tete zbog pove}anih izdataka za obradu zemIji{ta. Ali kada
uop{te nije obradio zemlji{te, iako je to mogao u~initi, nema pravo da tra‘i naknadu
{tete zbog gubitka prinosa. Time, naime, nije nastala neposredna {teta u njegovoj
imovini radnjama tu‘enoga, ve} je uzro~ni lanac prekinut njegovom pasivno{}u, ~lan
93. Rudarska organizacija ne odgovara za {tetu prouzrokovanu o{te}enjem
gra|evinskog objekta izgra|enog na eksploatacionom rudnom polju, usljed rudarskih
podzemnih radova, ako graditelj, uprkos toga {to je znao da gradi na rudarskom ek-
sploatacionom polju, nije tra‘io mi{ljenje od nje o riziku gra|enja, a odgovara za {te-
tu po na~elu podijeljene odgovornosti u slu~aju da je o{te}eni mogao znati za nave-
denu okolnost, ako nije ni{ta preduzela da sprije~i gradnju.
41)
94. Okolnost {to je parni~na stranka (tu‘ilac ili tu‘eni) progla{ena krivom u
prekr{ajnom postupku ne spre~ava sud da u parnici za naknadu {tete utvrdi suprotno.
Iz obrazlo‘enja:
Ta~an je navod revidenta da je S.I. u prekr{ajnom postupku progla{en krivim
zbog prekr{aja iz ~lana 209. stav 2. ta~ka 6. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra-
}aja na putevima. Me|utim, sud u parni~nom postupku nije vezan za tu odluku, ve}
samo za pravosna‘nu presudu krivi~nog suda kojom je neko lice ogla{eno krivi~no
odgovornim (~lan 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku).
Zbog toga, u principu nema nikakve pravne prepreke da se utvr|uje krivica,
kao pretpostavka odgovornosti za {tetu, bilo tu‘ioca ili tu‘enog, u parni~nom postup-
ku, nezavisno od toga {to su progla{eni krivim u prekr{ajnom postupku, odnosno ne-
ma prepreke da se utvrdi da nema krivice kao pretpostavke odgovornosti za {tetu
(~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
95. Vlasnik neposjednik, a ne posjednik - nevlasnik, je ovla{ten da tra‘i na-
knadu {tete zbog o{te}enja stvari koje je prouzrokovalo tre}e lice.
Iz obrazlo‘enja:
Mada je tu‘ena u odgovoru na tu‘bu istakla prigovor pomanjkanja aktivne le-
gitimacije (budu}i tu‘ioci ni u tu‘bi nisu naveli da su vlasnici spornih nekretnina na
kojima je pri~injena {teta sje~om ‘ive ograde, ve} su samo naveli da su u posjedu
o{te}enih odnosno radovima zahva}enih nekretnina), {to ponavlja i u reviziji, u ra-
zlozima drugostepene presude na taj prigovor odgovoreno je samo utoliko da se u to-
ku postupka nije postavljalo pitanje da li tu‘ioci neposredno vr{e fakti~ku vlast na
predmetnim nekretninama, {to zna~i da su se tu‘ioci nalazili u posjedu tih nekretni-
na, pa kako iz dopisa tu‘enog od 26. 11. 1984. godine proizilazi da se tu‘iocima {teta
ne nakna|uje samo iz razloga {to se naknada ne ispla}uje i drugim pojedincima ~ije
su nekretnine rekonstrukcijom puta o{te}ene, te da prigovor pomanjkanja aktivne le-
gitimacije nije osnovan. Na opisani na~in, me|utim, nije dat odre|en odgovor na pi-
tanje da li su tu‘ioci vlasnici spornih nekretnina na kojima je izvr{ena sje~a ‘ive
ograde, pa kako pravo na dosu|enje naknade stete pripada samo vlasnicima nekretni-
na na kojima se ‘iva ograda nalazila, to je u ovom slu~aju zbog pogre{nog pravnog
stava ni‘estepenih navedena odlu~na ~injenica o osnovanosti tu‘benog zahtjeva.
(Vs BiH, Rev. 138/87, od 12. 5. 1988. Vs BiH 2/88 39)
96. Pojedini gra|ani, koji su u~estvovali u akciji rekonstrukcije nekategorisa-
nog javnog puta organizovanoj od strane mjesne zajednice, nisu pasivno legitimisani
za naknadu {tete pri~injenu tim radovima drugom licu.
UZRO^NA VEZA
pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tu‘beni zahtjev odbili .
98. Pretpostavka odgovornosti za {tetu jest postojanje uzro~ne veze izme|u
{tetne radnje i nastale {tete.
Utvr|eno je da nema uzro~ne veze izme|u postupanja tu‘enice kao poslo-
davca i ~injenice da je tu‘itelj postao nezaposlen. To stoga {to tu‘itelj nije dokazao
da bi zadr‘avanje radne knji‘ice od poslodavca bilo uzrok tome {to se tu‘itelj nije
mogao zaposliti u drugom trgova~kom dru{tvu kako je tvrdio.
(Vs RH, Rev. 2906/98 od 16. 2. 1999. Pravo i porezi, br. 11/O0 82)
99. Ocijenjeno je da prijevoznik koji je zakasnio s ispunjenjem obveze odvo-
za stroja ne odgovara za {tetu nastalu kra|om stroja izvr{enom u me|uvremenu.
"I po nala‘enju ovog revizijskog suda tu‘enik ne mo‘e biti odgovoran za {te-
tu koja je tu‘itelju pri~injena kra|om "Autobagera" po ~l. 671. ZOO-a, jer do ~asa
kra|e taj stroj tu‘enik nije preuzeo radi prijevoza.
Tu‘enik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prijevoza odnosno zakasnio je u
svakom slu~aju s njenim ispunjenjem, pa se mo‘e postaviti pitanje da li je time prou-
zro~io {tetu tu‘itelju pri~injenu mu kra|om predmetnog stroja.
Po nala‘enju ovog revizijskog suda u konkretnom slu~aju ne postoji pravno
relevantna uzro~na veza izme|u neispunjenja tu‘enikove ugovorne obveze prijevoza
odnosno zaka{njenja s ispunjenjem te obveze i kra|e o kojoj je ovdje rije~, a u smislu
odredbe ~l. 154. st. 1. u svezi sa ~l. 269. ZOO-a, kako je to pravilno sadr‘ajno ocije-
njeno u prvostupanjskoj presudi, koju ocjenu je prihvatio i sud drugog stupnja.
Naime, u vrijeme kra|e prijeporni stroj nalazio se na gradili{tu tu‘itelja, dakle u
njegovom posjedu, pa on snosi rizik toga {tetnog doga|aja koji je, uostalom, mogao sprije-
~iti odgovaraju}im ~uvanjem ili odvo‘enjem stroja po drugom prijevozniku na tro{ak tu‘e-
nika, kad to tu‘enik nakon dospije}a svoje obveze mjesecima nije ispunio.
Za {tetu je uzro~an samo onaj {tetni doga|aj koji je po svojoj naravi te po re-
dovitom i prirodnom tijeku strvari podesan dovesti do nastanka {tete.
Takva uzro~nost u ovom slu~aju o~ito ne postoji, jer uz dobro gospodarenje
tu‘itelja do prijeporne {tete ne bi do{lo unato~ zaka{njenju tu‘enika u ispunjenju nje-
gove obveze prijevoza. Time je tu‘enik mogao eventualno prouzro~iti neku drugu
{tetu kao npr. nemogu}nost kori{tenja "Autobagera" u K. ili posebni tro{kovi prou-
zro~eni zaka{njenjem besplatnog prijevoza, {to, me|utim nije predmet ovog spora."
(Vs RH, II Rev. 73/1998, od 6. 6. 2000. - Svijet osiguranja 28. 1. 2001)
100. Uzro~na veza izme|u {tetne radnje i {tetne posljedice u slu~aju spora se
mora dokazati. Od ovoga na~ela se odstupa samo u slu~aju kada je {teta nastala u ve-
zi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatno{}u, kada se smatra da {teta poti~e
od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da one nisu bile uzrok {tete
Iz obrazlo‘enja:
Po zakonu se pretpostavlja krivica {tetnika, ali se uzro~na veza izme|u {tetne ra-
dnje i {tete mora dokazati - u na{em pravu va‘i princip pretpostavljene krivice kao pretpos-
tavka odgovornosti za {tetu (~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
U ovom slu~aju je utvr|eno da je {tetna posljedica - smrt prednika tu‘ilaca
nastupila u vezi sa radom, u tre}oj smjeni. Sporno je da li je smrt posljedica premora
u vezi ~ega se postavlja pitanje tu‘enikove odgovornosti, po principu krivice.
101. [tetnik je du‘an naknaditi svu {tetu prouzrokovanu isplatama invalidske
penzije i kada je do invalidskog penzionisanja do{lo djelimi~no zbog posljedica de-
liktne radnje, a djelimi~no zbog bolesti penzionisanog ako samo zbog bolesti osigu-
ranik tu‘ioca ne bi bio penzionisan. Po mi{ljenju vje{taka, bolest se mogla lije~iti i
nije izvjesno da bi do{lo do penzionisanja
Iz obrazlo‘enja:
Osiguranik tu‘ioca je penzionisan sa 50% usljed povrede i 50% usljed boles-
ti, ali do penzionisanja ne bi do{lo da nije bilo povrede koju je skrivio osiguranik tu-
‘enog, pa je tu‘eni du‘an tu‘iocu naknaditi svu {tetu koja se sastoji od ispla}ene in-
validske penzije i doprinosa za zdravstveno osiguranje. Kada su bolest i deliktna ra-
dnja uzroci {tetne posljedice, sva {teta se ima pripisati deliktnoj radnji, a u konkre-
tnom slu~aju i po mi{ljenju vje{taka, bolest se mogla lije~iti i nije izvjesno da bi do-
{lo do penzionisanja osiguranika tu‘ioca.
Bitno je da li bi osiguranik tu‘ioca bio penzionisan samo zbog bolesti u vrijeme za
koje se tra‘i naknada {tete, a u postupku je utvr|eno da ne bi, pa je tu‘eni du‘an tu‘iocu
naknaditi svu nastalu {tetu, saglasno odredbi ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima.
102. Kad je rije~ o uzro~noj konkurenciji izme|u predispozicije za pojavu bo-
lesti i ljudske radnje, relevantnim se uzrokom {tete smatra samo ljudska radnja.
(Vs H, Rev. 785/90, od 23. 8. 1990. Psp 50 - 90)
103. Ako je o{te}enik, iako djelomi~no naru{enog zdravlja, bio u radnom
odnosu, ali je zbog posljedica {tetnog doga|aja (ozljede u prometnoj nezgodi) oti{ao
u invalidsku mirovinu, postoji adekvatna uzro~na veza izme|u zadobivenih ozljeda i
{tete koja se sastoji u razlici izme|u pla}e {to ju je o{te}enik ostvarivao i invalidske
mirovine koju ostvaruje.
(Vs H, Rev. 198/88, od 7. 12. 1988. Psp 43 76)
104. [tetnik nije odgovoran za {tetu u visini razllke izme|u invalidske penzi-
je i li~nog dohotka ako bi do penzionisanja o{te}enog do{lo samo zbog posljedica
bolesti koje nisu izazvane {tetnim doga|ajem.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima ni‘estepenih odluka proizilazi
da je tu‘ilac povrije|en u saobra}ajnom udesu 2. marta 1979. godine.
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili i da je tu‘ilac ostvario pravo na invalidsku pen-
ziju po~ev od 28. 10. 1980. godine. Rje{enjem Zajednice utvr|eno je da kod tu‘ioca
po~ev od 8. 9. 1980. godine postoji potpuna nesposobnost za rad na koju bolest uti~e
sa 60% a povreda sa 40%.
Ni‘estepeni sudovi su izrazili pravni stav da tu‘itelju pripada naknada materi-
jalne {tete u obliku nov~ane rente, po~ev od dana penzionisanja u visini razlike izme-
|u invalidske penzije i li~nog dohotka koji bi tu‘ilac ostvarivao na radnom mjestu na
kome je radio, jer je {tetna posljedica rezultat istovremenog dejstva prirodnog faktora
i ljudske radnje, a obim njihovog u~e{}a u njenom nastanku nije mogu}e ocijeniti,
odnosno nije mogu}e razdvojiti uticaj ova dva faktora u nastanku {tetne posljedice.
Ovaj revizijski sud ocjenjuje da je radi pravilne primjene odredaba ~l. 189. i
195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, neophodno utvrditi da li bi bolest do-
vela do potpunog gubitka radne sposobnosti u onoj mjeri u kojoj bi to utjecalo na
sposobnost za ostvarivanje zarade, tj. li~nog dohotka na odre|enom radnom mjestu.
Ako bi do penzionisanja do{lo i da o{te}eni nije pretrpio tjelesnu povredu u saobra-
}ajnom udesu, onda {tetni doga|aj nije u uzro~noj vezi sa nastankom {tete.
105. Organizacija udru‘enog rada koja je, na osnovu platnog naloga na koji
je bila stavljena potvrda o izvr{nosti, u sudskom izvr{nom postupku naplatila tra‘bi-
nu iz platnog naloga sa ‘iro ra~una druge organizacije udru‘enog rada, iako je platni
nalog i izvr{ni prijedlog glasio na poslovnicu te organizacije udru‘enog rada, koja
nema svojstvo pravnog lica, nije du‘na da naknadi {tetu nastalu nepravilnom napla-
tom, jer njen propust (nepravilna oznaka tu‘enog, odnosno du‘nika), nije u pravno-
relevantnoj uzro~noj vezi sa {tetnom posljedicom ({teta je prouzrokovana nepravil-
nim radom suda koji nije smio provesti prinudnu naplatu).
106. U slu~aju kada je gubitak radne sposobnosti rezultat uzajamnog djelova-
nja protupravne radnje i bolesti, postoji potpuna odgovornost za {tetu, ako do gubitka
radne sposobnosti ne bi do{lo da nije bilo {tetne radnje.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da je potpuna nesposobnost tu‘ioca
za rad i nemogu}nost privre|ivanja uzrokovana povre|ivanjem i pored toga {to je on
ranije bolovao od raznih bolesti, ali je i uz te bolesti radio, jer je tek nakon povre|i-
vanja prestao da zara|uje, zbog ~ega je tu‘eni u obavezi da mu naknadi puni iznos
izgubljene zarade. Naime, ako je invalidnost o{te}enog dijelom posljedica bolesti
kao prirodnog faktora, a dijelom {tetnog doga|aja kao ljudske radnje, kod utvr|iva-
nja obima imovinske {tete zbog smanjenja radne sposobnosti i s tim u vezi gubitka
zarade, koju bi tu‘ilac radom ostvarivao da nije do{lo do njegovog povre|ivanja u
saobra}ajnom udesu, ispravno je uzeto da je takva {teta isklju~ivo rezultat Ijudske ra-
dnje.
107. Supruga nema pravo na naknadu {tete u iznosu koji predstavlja razliku
izme|u njene porodi~ne penzije i porodi~ne penzije koju bi imala da je njen suprug
ostao do smrti u radnom odnosu, ako lice koje je prouzrokovalo njegov invaliditet,
nije odogovorno za njegovu smrt.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica
("Slu‘beni list SFRJ", broj 24/76) samo je predvi|ena mogu}nost direktne tu‘be
o{te}enog tre}eg lica protiv osiguravaju}e organizacije po osnovu osiguranja od od-
govornosti za {tetu koju je sopstvenik, odnosno korisnik motornog vozila du‘an da
mu naknadi na osnovu pravila imovinskog prava o odgovornosti za {tete proistekle iz
upotrebe motornog vozila, dok sam vlasnik vozila - {tetnik odgovara za takve {tete
po odgovaraju}im odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~l. 154. i 178. tog
zakona), kao {to su u svojim presudama pravilno zaklju~ili i ni‘estepeni sudovi oba-
vezuju}i tu‘enog da tu‘iteljici naknadi prouzrokovanu {tetu pozivom na odredbe tog
zakona.
108. Nema pravno relevantne uzro~ne veze izme|u {tetnog doga|aja prome-
tne nesre}e u kojoj je poginula tu‘itelji~ina k}i i {tetne posljedice, tj. tu‘itelji~ine bo-
lesti poslije k}erine smrti.
(Vs H, Rev. 71 1/83, od 13. 9. 1983. Psp 24 81)
109. Prestaje obaveza {tetnika na naknadu {tete pri~injene zajednici penzij-
skog i invalidskog osiguranja isplatom invalidske penzije sa doprinosima, onoga ~asa
kada bi povrije|enom osiguranlku zajednice po redovnom toku stvari, da nije bilo
povrede, prestao radni odnos po sili zakona, zbog ispunjavanja uslova za penzionisa-
nje (~lan 99. Zakona o radnim odnosima SR BIH).
110. [tetnik koji je srodniku o{te}nika nanio tjelesnu ozljedu odgovoran je i
za {tetu nastalu njegovom smr}u koja je nastala kao posljedica sepse do koje je do{lo
za vrijeme bolni~kog lije~enja, usprkos odgovaraju}oj terapiji i medicinskom tretma-
nu.
(Vs H, Rev. 1950/86, od 28. 1. 1987. - Psp 35/87.
111. Nema pravno relevantne uzro~ne veze izme|u bijega k}erke o{te}enika
iz odgojno-popravnog doma (navodnog {tetnika) i {tetne posljedice, njezine smrti,
kao posljedice ranjavanja od tre}e osobe u vrijeme dok je bila u bijegu.
(Vs H, Rev. 243/198, od 8. 04. 1987. Psp 35 86)
112. Graditelj (investitor) koji je znao da gradi na eksploatacionom rudnom
polju preuzeo je rizik za o{te}enje ili ru{enje gra|evinskog objekta usljed rudarskih
radova, pa nema pravo tra‘iti naknadu {tete od rudarske organizacije.
Postoji podijeljena odgovornost za {tetu ako je graditelj prema okolnostima
slu~aja mogao znati da gradi na eksploatacionom rudnom polju, a rudarska organiza-
cija ga nije upozorila na opasnost od o{te}enja ili ru{enja objekta usljed pomjeranja
tla.
U slu~aju gra|enja bez odobrenja nadle‘nog organa (gra|evinske dozvole),
ako se takvo odobrenje tra‘ilo po zakonu, odgovornost rudarske organizacije je is-
klju~ena, iako nije upozorila graditelja na opasnost.
(Vs BiH, Rev. 332/85 od 15. 8. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 17)
NEKA PROCESNA PITANJA

113. Okolnost {to je parni~na stranka (tu‘ilac ili tu‘eni) progla{ena krivom u
prekr{ajnom postupku ne spre~ava sud da u parnici za naknadu {tete utvrdi suprotno.
Iz obrazlo‘enja:
Ta~an je navod revidenta da je S.I. u prekr{ajnom postupku progla{en krivim
zbog prekr{aja iz ~lana 209. stav 2. ta~ka 6. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra-
}aja na putevima. Me|utim, sud u parni~nom postupku nije vezan za tu odluku, ve}
samo za pravosna‘nu presudu krivi~nog suda kojom je neko lice ogla{eno krivi~no
odgovornim (~lan 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku).
Zbog toga, u principu nema nikakve pravne prepreke da se utvr|uje krivica,
kao pretpostavka odgovornosti za {tetu, bilo tu‘ioca ili tu‘enog, u parni~nom postup-
ku, nezavisno od toga {to su progla{eni krivim u prekr{ajnom postupku, odnosno ne-
ma prepreke da se utvrdi da nema krivice kao pretpostavke odgovornosti za {tetu
(~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
114. înjenica da je u prija{njoj pravomo}noj presudi rije{eno o od{tetnoj od-
govornosti kao prethodnom pitanju nije zapreka da u drugoj presudi koju donese u
pogledu istih stranaka i istoga {tetnog doga|aja sud ponovno odlu~i o od{tetnoj od-
govornosti.
(Vs H, Rev. 1032/1984, od 19. 2. 1985. Psp 28 94)
115. Budu}i da sud u parni~nom postupku nije ovla{ten da cijeni zakonitost
rje{enja donijetog u upravnom postupku, neosnovan je zahtjev za naknadu {tete
prouzrokovane ru{enjem gra|evinskog objekta na osnovu takvog rje{enja.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je prigovor revizije da je pogrije{io drugostepeni sud kada nije ci-
jenio da je objekat, ~iji je dio poru{en, izgra|en jo{ 1952. godine zbog ~ega ne bi bila
relevantna okolnost {to je gra|en bez odobrenja nadle‘nog organa, kao i {to nije oci-
jenio da li su bili ispunjeni uslovi da se objekat ekspropri{e, jer je takve prigovore tu-
‘ilac mogao isticati samo u postupku pred nadle‘nim organom uprave. Takve prigo-
vore, naime, nije mogao cijeniti parni~ni sud u ovom postupku zato {to je vezan za
navedene kona~ne odluke donijete u upravnom postupku (~lan 12. Zakona o parni-
~nom postupku).
Polaze}i od sadr‘ine rje{enja kojim je odre|eno ru{enje tog dijela tu‘io~evog
objekta i zaklju~ka istog organa kojim je dozvoljeno prinudno ru{enje u postupku
administrativnog izvr{enja, drugostepeni sud je pravilno zaklju~io da izvr{ni organi
tu‘ene, ru{e}i dio tu‘io~evog objekta na osnovu tih odluka i u zakonom predvi|enom
postupku, nisu postupili ni nezakonito ni nepravilno (~lan 283. Zakona o dr‘avnoj
upravi - "Slu‘beni list SRBiH", br. 38/78 i 13/82).
116. Pojedini gra|ani, koji su u~estvovali u akciji rekonstrukcije nekategori-
sanog javnog puta organizovanoj od strane mjesne zajednice, nisu pasivno legitimi-
sani za naknadu {tete pri~injenu tim radovima drugom licu.
OSTALO
117. Javni skladi{tar ne odgovara za {tetu zbog slu~ajnog samozapaljenja pa-
muka.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora je zahtjev tu‘itelja za naknadu {tete koja je nastala na pamu-
ku prednika tu‘itelja koji se nalazio u skladi{tu tu‘enika.
U postupku je utvr|eno, da je do izbijanja po‘ara na pamuku po teretnici br. 5
(koji pamuk je tako|er bio uskladi{ten u skladi{tu tu‘enika) do{lo zbog samozapalji-
vanja tog pamuka, a {to je uzrokovalo i preno{enje po‘ara na pamuk prednika tu‘eni-
ka dopremljen teretnicama 2, 6, 8 i 12 i uskladi{ten kod tu‘enika. U postupku nije ut-
vr|eno da bi tu‘enik i svojom krivnjom (dao povod) prouzro~io po‘ar, a niti da je ra-
dio protuzakonito.
Po pravnom pravilu § 22. Zakona o javnim skladi{tima skladi{tar odgovara za
svu {tetu koja nastane uslijed toga {to nije postupao marljivo{}u urednog trgovca i
dokazivanje pada na njegov teret.
Dakle, skladi{tar odgovara po principu presumirane krivnje.
Kad je u postupku utvr|eno da je samozapaljivanje pamuka uzrok izbijanja i
preno{enja po‘ara, mada je do po‘ara do{lo slu~ajno. Slu~aj se nikome ne mo‘e pri-
pisati u krivnju."
(Vs RH, II Rev. 63/99, od 3. 10. 2001. Izbor odluka 2/2001 31
118. Okolnost {to su u kriti~nom momentu zakazale ko~nice automobila pa je
zbog toga do{lo do naleta na o{te}enog ne mo‘e se pripisati slu~aju ve} manama i
svojstvima motornog vozila za koje odgovara vlasnik vozila.
119. [teta usljed skretanja poznatog motornog vozila ne mo‘e se pripisati ne-
poznatom vozilu, i kada je ono bilo uzrok takvom skretanju.
(VsS, broj Rev. 4158/95, od 26. 9. 1995. Gp, broj 5/00)
120. [teta je prouzro~ena slu~ajem kada se metalna cijev dokotrljala sa su-
protne vozne trake pod kota~ vozila, odbila se od njega i udarila u prednji dio vozila
koje se kretalo iza njega.
(@s u Zagrebu, G‘. 3328/97, od 5. 5. 1998. - Ing Psp 98 87)
121. Nije osnovano prijevoznikovo pozivanje na to da je do kvara robe do{lo
zbog produ‘enja trajanja prijevoza, zbog ~ega se tijekom prijevoza pokvario kamion.
To je potpuno neodlu~na okolnost, jer je to slu~aj i rizik koji se dogodio prijevozni-
ku, a koji se primatelja kao korisnika prijevoza ne ti~e. Kvar kamiona nije vanjski
doga|aj, ve} slu~aj koji se dogodio prijevozniku.
(Vts RH, P‘. 955/94, od 24. 1. 1995. - Zbirka 3 - 70.
122. Ispunjeni su uslovi za naknadu {tete iz ~lana 154., ~lana 155. i ~lana 158.
Zakona o obligacionim odnosima kada tu‘eni neovla{tenom upotrebom znaka X u
nazivu svoje firme povrijedi za{ti}ene ‘igove tu‘ioca i neovla{tenom upotrebom za-
{ti}enih spoljnih oznaka tu‘ioca stvori mogu}nost zablude, odnosno zablude u pro-
metu na {tetu tu‘ioca, ~ime istovremeno i ~ini djelo nelojalne konkurencije.
Tu‘iocu pripada i pravo na naknadu nematerijalne {tete, jer nov~ana naknada
predstavlja satisfakciju zbog povrede koju je pretrpio.
(Odluka Saveznog suda, broj Gzs. 5/99. Bilten 1/2000)
[teta
^lan 155.
[teta je umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i spre~avanje njezina
pove}anja (izmakla korist), a i nano{enje drugom fizi~kog ili psihi~kog bola ili
straha (nematerijalna {teta).
-------------------
Napomena: Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 17. ZPZOO ( Slu‘beni
list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94).
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 23. ZIDZOO, ovaj ~lan je izmijenjen na
taj na~in {to su rije~i: dru{tvenih sredstava, odnosno brisane, a rije~: njihovog
zamjenjena je rije~ju: njenog .
________________________
1. (1) Pod nematerijalnom {tetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima
podrazumjevaju se fizi~ki bol, psihi~ki bol i strah. Stoga se o{te}enom zbog povrede
(nematerijalnih) prava li~nosti nov~ana naknada mo‘e dosuditi samo kad su se po-
sljedice te povrede manifestovale u jednom od vidova nematerijalne {tete.
(2) I kada je neki od vidova nematerijalne {tete nastao, o{te}enom se nov~ana
naknada mo‘e dosuditi samo kada ja~ina i trajanje bolova i straha ili druge okolnosti
slu~aja to opravdavaju, da bi se kod o{te}enog uspostavila naru{ena psihi~ka ravno-
te‘a.
(Zaklju~ak usvojen na savjetovanju biv{ih vrhovnih sudova, Ljubljana 15. i
16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 53).
Napomena: Savjetovanje je u cjelini bilo namjenjeno razmatranju pojedinih
pitanja o nematerijalnoj {teti i o naknadi te {tete. Kona~nu redakciju zaklju~aka usvo-
jilo je Gra|ansko - privredno odjeljenje Vrhovnog suda BiH na sjednici od 6. 3.
1987. godine. Prihva}eni zaklju~ci sa obrazlo‘enjima predstavljaju zaklju~enu cjeli-
nu, {to je do{lo do izra‘aja u kona~noj redakciji prihva}enih zaklju~aka odnosno pro-
blema, koje je savjetovanje razmatralo: prihva}eni zaklju~ci sa obrazlo‘enjima nisu
formulisani samostalno, nezavisno jedan od drugog nego teku jedan za drugim u po-
jedinim zaokru‘enim poglavljima. Takav pristup u redakciji nala‘e i odgovaraju}u
primjenu zaklju~aka u sudskoj praksi.
2. Iznos nepla}enog ra~una s naslova izvida {tete na o{te}enom vozilu ne
predstavlja {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
"Odbiv{i tu‘beni zahtjev u iznosu od 707,94 DEM, koji iznos predstavlja tro-
{kove izvida {tete na automobilu, sud prvog stupnja polazi od utvr|enja (koje izme|u
stranaka nije ni sporno) da tu‘itelj kojem je ra~un za izvid {tete u navedenom iznosu
ispostavljen, nije dokazao da je taj ra~un i podmirio. Stoga zaklju~uje da tu‘itelj nije
pretrpio {tetu nepla}anjem tro{kova izvida {tete u navedenom iznosu.
Tu‘itelj osporava ovo utvr|enje prvostupanjskog suda uz tvrdnju da je pro-
cjenitelj procjenu izvr{io s odgodom pla}anja, stoga da tu‘itelj ima pravo na naknadu
ove {tete.
[teta je umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i sprje~avanje njezina pove-
}anja (izmakla dobit), i nano{enja drugom fizi~kog ili psihi~kog bola ili straha
(~l.155. ZOOa).
S obzirom na navedenu definiciju {tete, pravilno je sud prvog stupnja, ut-
vrdiv{i da neovisno o eventualnom postojanju obveze tu‘itelja prema procjenitelju,
do umanjenja imovine tu‘itelja jo{ nije do{lo, primjenio materijalno pravo iz navede-
nog propisa, kada je tu‘beni zahtjev tu‘itelja u tom djelu kao neosnovan odbio."
(@s u Zagrebu, G‘. 8968/98, od 8. 6. 1999. - Svijet osiguranja 11. 2. 2002)
3. Prema odredbi ~lanka 95. Zakona o autorskom pravu, pored za{tite autor-
skih imovinskih i moralnih prava, tu‘itelj mo‘e zahtijevati i nadoknadu {tete koja mu
je povredama tih prava u~injena. Osim {to na~elno prihvata, pitanje nadoknade {tete
taj Zakon ga dalje ne ure|uje, pa se na njega moraju primijeniti odredbe Zakona o
obveznim odnosima kojima je na op}i na~in ure|eno pitanje nadoknade {tete. Prema
ovim odredbama {tetu je du‘an nadoknaditi onaj ko je prouzro~i, a u {tetu ulazi ne
samo umanjenje imovine, ve} i izmakla dobit (~lanak 154. stavak 1. i 155. Zakona o
obveznim odnosima (Iz obrazlo‘enja presude)
(Vs FBiH, G‘. 14/99, od 18. 8. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 41)
4. Osoba kojoj je nadle‘ni organ dodijelio na privremeno kori{tenje zemlji{te
progla{eno napu{tenim aktivno je legitimisana na podno{enje tu‘be za naknadu {tete
(izgubljena korist) u visini vrijednosti trave koju je tre}e lice neovla{teno pokosilo.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu odredbe ~lana 155. ZOO {teta je umanjenje ne~ije imovine (obi~na
{teta) i spre~avanje pove~anja imovine (izmakla korist). Tu‘itelj kao ovla{teni kori-
snik zemlji{ta ima pravo da zahtijeva naknadu {tete (izmaklu korist) u visini vrije-
dnosti trave koju je tre}e lice neovla{teno pokosilo jer mu je na taj na~in sprije~eno
da ostvari korist na koju je imao pravo za vrijeme kori{tenja zemlji{ta (isti ne tra‘i
naknadu {tete zbog uni{tene stvari u kom slu~aju bi se postavilo pitanje njegove akti-
vne legitimacije).
Stoga je suprotno stavu drugostepenog suda, tu‘itelj aktivno legitimisan za
podno{enje tu‘be pa kako drugostepeni sud zbog pogre{no pravnog stava nije cijenio
‘albene navode tu‘itelja kojim je pobijao ~injeni~no utvr|enje prvostepenog suda da
tu‘itelj nije dokazao da je {tetu uzrokovao tu‘eni, po~inio je bitnu povredu odredaba
parni~nog postupka iz ~lana 375. stav 1. Ranijeg Zakona o parni~nom postupku.
(Vs FBiH, P‘. 262/99. od 17. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 36)
5. Obaveza naknade {tete zbog umanjenja imovine o{te}enog, u pravilu, nas-
taje tek kada o{te}eni u~ini izdatak, npr. radi lije~enja. izuzetno, obaveza na naknadu
{tete nastaje i dospijeva i prije u~injenog izdatka ako je izvjesno da }e izdatak biti
u~injen.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 155. Zakona o obligacionim odnosima {teta je umanje-
nje ne~ije imovine (obi~na {teta) ili pak spre~avanje pove}anja ne~ije imovine (izma-
kla korist), pa, kako prema utvr|enju ni‘estepenih sudova, tu‘itelj nije bio lije~en u
Klini~kom centru Rebro niti u vezi sa lije~enjem imao izdatke, kod istoga nije do-
{lo do umanjenja imovine. Okolnost da je tu‘itelj u toku postupka prezentirao predra-
~un tro{kova lije~anja u navedenom klini~kom centru je bez zna~aja za ocjenu posto-
janja {tete, jer sve dok se ne u~ini izdatak, nema umanjenja imovine. Izuzetak od
ovoga je slu~aj kad je izvjesno da }e biti u~injen izdatak, a to bi u ovom slu~aju bilo
da je tu‘itelj hospitaliziran u navedenom centru i da mu je nakon toga izdat ra~un ko-
jeg nije isplatio.
6. Vjerovnik kojem je pravomo}nom sudskom presudom dosu|ena protuvri-
jednost strane valute po te~aju na odre|eni dan, a presuda je u izvr{nom postupku iz-
vr{ena u cijelosti zajedno s kamatama, nema pravo zahtijevati (ni od du‘nika ni od
osobe koja je provela izvr{enje) razliku te~aja dosu|ene protuvrijednosti strane valu-
te i protuvrijednosti iste u vrijeme kada je potra‘ivanje namireno.
Iz obrazlo‘enja:
"Vjerovnik kojem je pravomo}nom sudskom presudom dosu|ena protuvrije-
dnost strane valute po te~aju na odre|eni dan, i kada je takvoj presudi u izvr{nom
postupku u cijelosti udovoljeno zajedno s pripadaju}im kamatama, nema pravo zahti-
jevati (ni od du‘nika, a ni od osobe "zadu‘ene" za provo|enje izvr{enja) razliku te~a-
ja dosu|ene protuvrijednosti strane valute i protuvrijednosti iste u vrijeme kada je
potra‘ivanje namireno. To mu pravo ne pripada ni s naslova stjecanja bez osnove, a
ni s naslova naknade {tete. U odnosu na to (a to je i ~injeni~na osnova zahtjeva) stoga
{to takav eventualni gubitak ne predstavlja zakonom priznatu {tetu, s obzirom na to
da inflatorna kretanja, sama po sebi i direktno, ne predstavljaju osnovu za istaknuti
zahtjev ni po odredbi ~l. 155. preuzetog Zakona o obveznim odnosima."
7. U naknadu {tete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa ne ura~unava
se naknada za topli obrok.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju ni‘estepenih sudova pravomo}nom presudom prvostepenog
suda poni{teno je rje{enje tu‘ene o prestanku radnog odnosa tu‘itelju, isti je vra}en
na posao dana 1.7.1998. godine, ali mu nije ispla}en li~ni dohodak za vrijeme koje
nije radio (od 1. 7. 1996. do 1. 7. 1998. godine) kao i naknada za topli obrok. Visinu
naknade li~nog dohotka i naknade za topli obrok prvostepeni sud je utvrdio na osno-
vu nalaza i mi{ljenja vje{taka finansijske struke, i na osnovu toga pravilno izveo za-
klju~ak, da je tu‘eni kao donosilac nezakonitog rje{enja o prestanku radnog odnosa
du‘an nadoknaditi {tetu. Me|utim, pri odlu~ivanju o tome {ta je, u konkretnom slu-
~aju, naknada kojom }e se tu‘iteljeva materijalna situacija dovesti u ono stanje u ko-
me bi se nalazila da nije doneseno nezakonito rje{enje o prestanku radnog odnosa,
ni‘estepeni sudovi su pogre{no postupili kad su kao zaradu smatrali i naknadu za to-
pli obrok. Naknada za topli obrok nije "zarada"i pripada radniku samo za vrijeme ra-
da (ispla}uje se iz sredstava poslovanja za pobolj{anje uvjeta rada), a kad radnik ne
radi (godi{nji odmor, privremena sprije~enost za rad i sl.) nema pravo na bilo koju
naknadu za pobolj{anje uvjeta rada, pa tako ni na naknadu za topli obrok, jer nije bio
izlo‘en uvjetima rada i nije nastupila promjena u njegovoj materijalnoj situaciji.
(Vs FBiH, Rev. 186/99, od 14. 10. 1999. Bilten Vs FBiH, broj 1/00 - 52)
8. Protupravno posjedovanje tu|e nekretnine ne predstavlja samo po sebi
osnovu za dosu|enje naknade materijalne {tete ako za vlasnika nekretnine nije imalo
za posljedicu nastanak {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Ovo iz razloga {to prema odredbi ~l. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosi-
ma koji je preuzet na temelju ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odno-
sima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOO), tko drugome uzrokuje {tetu du‘an
ju je naknaditi, osim ako ne doka‘e da je {teta nastala bez njegove krivnje. Materijal-
na {teta je prema odredbi ~l. 155. ZOO umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i
sprje~avanje njihova pove}anja (izmakla dobit). U ovoj pravnoj stvari ni‘i sudovi
pravilno ocjenjuju da tu‘iteljica nije pretrpjela materijalnu {tetu time {to je njen dio
vinograda i vo}njaka posjedovala, obra|ivala i koristila urod tu‘enica bez valjanoga
pravnog naslova. Ovo iz razloga {to je utvr|eno da su u 1991. godini tro{kovi obrade
i za{tite - dakle tro{kovi nu‘ni da bi se ostvario urod - bili ve}i od koristi koja se mo-
gla posti}i plasiranjem uroda na tr‘i{tu. Kako bi i tu‘iteljica da je posjedovala sporne
nekretnine, imala tro{kove obrade i za{tite u istoj visini kao i tu‘enica, proizlazi da u
1991. godini tu‘itelji~ina imovina nije umanjena (nisu u~injeni propusti u obradi i za-
{titi koji bi doveli do smanjenja vrijednosti nasada) time da zbog ispodprosje~nog
uroda nije ostvarena ni dobit (o~ekivano pove}anja imovine). Zbog navedenih razlo-
ga ni‘i su sudovi pravilno ocijenili da tu‘iteljica nije u smislu odredbe ~l. 155. ZOO
pretrpjela {tetu time {to je u 1991. godini tu‘enica dr‘ala u posjedu tu‘itelji~in dio vi-
nograda i vo}njaka bez valjane pravne osnove. Pritom valja na navode Revizije jo{
odgovoriti da protupravno dr‘anje tu|e nekretnine u posjedu od strane tre}e osobe
samo po sebi, ako za vlasnike nekretnine nije imalo za posljedicu nastanak {tete, ne
predstavlja osnovu za dosu|enje naknade materijalne {tete vlasniku nekretnine na te-
ret tre}e osobe."
9. Pojam "zarada", koju je du‘an naknaditi {tetnik obuhvata i dio "dnevnica"
pod pretpostavkom da, prema okolnostima slu~aja, o{te}eni gubitkom "dnevnica"
trpi manjak u imovini.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je u vrijeme povre|ivanja obavljao rad na terenu van Sarajeva, gdje
ima prebivali{te. Budu}i da nema porodicu, sa dnevnicom koju je dobivao za rad na
terenu, kako on navodi, {tedio je li~ni dohodak u pogledu izdataka na hranu koje bi
imao da nije bio na terenskom radu. Dakle, tu‘ilac tvrdi da je uslijed povre|ivanja,
gube}i mogu}nost da radi na terenu, pretrpio manjak u svojoj imovini (~lan 155. Za-
kona o obligacionim odnosima) pa zbog toga tra‘i da mu se dosudi naknada {tete u
skladu sa ~lanom 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Pogre{no je gledi{te da se gubitkom dnevnica - nikad ne trpi gubitak u imovi-
ni, jer da su dnevnice nadoknada za pove}ane izdatke. Naprotiv, mora se u svakom
konkretnom slu~aju ocijeniti da li je gubitkom dnevnica kao posljedice {tetne radnje,
uslijedio manjak u imovini o{te}enog. Ovo posebno va‘i za lica koja nemaju porodi-
cu, pa sa dnevnicama pokrivaju tro{kove ishrane koji bi ina~e optere}ivali li~ni doho-
dak.
10. Sud je du‘an da utvrdi koliko je trajalo lije~enje osiguranika o{te}enog i
koliko iznose stvarni tro{kovi lije~enja i vrijeme nesposobnosti za rad, radi utvr|iva-
nja visine izdataka o{te}enog, a ne mo‘e visinu naknade {tete odre|ivati prema pro-
cjeni koliko je lije~enje trebalo trajati.
Iz obrazlo‘enja:
Kako tu‘eni osporava visinu {tete, bilo je neophodno utvrditi koliko je zbog
povrede tu‘io~evog osiguranika trajalo njegovo lije~enje i nesposobnost za rad i koli-
ko je tu‘ilac po tom osnovu, u tom periodu, isplatio na ime tro{kova lije~enja i na-
knada osiguraniku (stvarna {teta ~lana 155. ZOO).
Tu‘ilac mo‘e zahtijevati naknadu za izvr{ene isplate koje su uzrokovane kon-
kretnom povredom osiguranika za period u kom je osiguranik zbog te povrede bio
nesposoban za rad. Posljedice povrede zavise od individualnih osobina povrije|enog,
a one uti~u i na du‘inu lije~enja.
Zbog pogre{nog pravnog stava da tu‘ilac mo‘e zahtijevati naknadu za izvr{e-
ne isplate u periodu u kome je, zbog te‘ine povrede, moglo trajati lije~enje tu‘io~e-
vog osiguranika, prvostepeni sud nije utvrdio koliko su lije~enje i nesposobnost za
rad zbog ove povrede fakti~ki trajali.
11. O{te}eni kome je zbog tjelesne povrede ograni~ena radna sposobnost ima
pravo na naknadu {tete zbog izgubljene zarade samo ako je zbog te okolnosti sa za-
ka{njenjem zasnovao radni odnos.
40)
12. Du‘nik poreskog obveznika, od koga je makar i nezakonitim postupanjem
organa uprave za dru{tvene prihode, napla}en u korist ra~una poreza, stvarno posto-
je}i dospjeli dug prema poreskom obvezniku, nije pretrpio {tetu u visini napla}enog
iznosa.
13. Budu}i da su nezahva}ene vode dobra u op{toj upotrebi niko ne mo‘e
imati pravo slu‘nosti ili neko drugo stvarno pravo na vodenu snagu, pa u slu~aju ka-
da zbog promjene toka rijeke (potoka) koja je izvr{ena u op{tem interesu, vlasnik vo-
denice ne mo‘e vi{e koristiti mehani~ku snagu vode, nema pravo na naknadu {tete
koja mu je time prouzrokovana.
Zbog prestanka koncesije, usljed promjene toka vode, vlasnik vodenice imao
bi pravo samo da tra‘i naknadu u visini neamortizovane vrijednosti vodenice izgra-
|ene uz odobrenje nadle‘nog organa, ako mu to pravo nije ograni~eno samim odo-
brenjem.
(Vs BiH, Rev. 190/88, od 26. 1. 1989. isto i Rev. 233/88. od 9. 2. 1989. - Bil-
ten Vs BiH 3/89 33)
14. Tu‘itelj (o{te}enik) obvezan je dokazati da je zbog {tetne radnje tu‘enika
{teta nastala njemu, a nije odlu~no jesu li njegovi kupci pretrpjeli {tetu.
(Ps H, P‘. 881/90, od 17. 4. 1990. ZIPS, broj 493; Psp 46 164)
15. Kod utvr|ivanja visine {tete nastale zbog nekori{}enja nekretnina koje
du‘nik nije na vrijeme predao u posjed povjeriocu, cijeni se korist koju bi postigao
povjerilac obradom nekretnina na na~in koji on uobi~ava.
16. Kada je prestanak rada zbog invalidnosti dijelom posljedica {tetne radnje,
a dijelom bolesti o{te}enog, {tetnik odgovara za puni obim {tete zbog izgubljenog li-
~nog dohotka, pa i kada povreda prethodi bolesti.
43)
17. Vlasnik zemlji{ta nema pravo da tra‘i naknadu {tete za izva|eni {ljunak,
ve} samo za o{te}enje zemlji{ta, jer je {ljunak u utrobi zemlji{ta ili na njenoj povr{ini
(u prirodnom stanju) u dru{tvenoj svojini.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac tra‘i isplatu nov~ane protuvrijednosti izva|enog {ljunka sa njegove
parcele.
Tu‘iocu ne pripada pravo da zahtijeva naknadu {tete isplatom nov~ane protu-
vrijednosti tih mineralnih sirovina, jer nije njihov vlasnik, zbog ~ega makar i bespra-
vnom eksploatacijom ovih sirovina nije ni moglo do}i do gubitka u njegovoj imovini
(~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima), a to je pretpostavka za zasnivanje oba-
veze nakna|enja {tete.
Takav zaklju~ak ni‘estepeni sudovi su sasvim opravdano zasnovali na odre-
dbama ~l. 1, 2. i 6. Zakona o rudarstvu ( Slu‘beni list SRBiH , broj 13/80 - pre~i{-
}eni tekst) prema kojima {ljunak i pijesak u zemlji i na njenoj povr{ini, kao mineral-
ne sirovine, predstavljaju rudno blago koje je dobro od op{teg interesa sa kojim ra-
spola‘e op{tina na na~in i pod uslovima koji su predvi|eni odredbama tog zakona,
{to zna~i da se na tim sirovinama ne mogu konstituisati individualna stvarna prava.
Pravo vlasni{tva mo‘e postojati na izva|enoj mineralnoj sirovini uz odobrenje (kon-
cesiju) nadle‘nog organa, kao {to je predvi|eno odredbama ~lana 7. do 9. Zakona o
rudarstvu, a ne i na sirovini dok se ona nalazi u zemlji, odnosno na njenoj povr{ini,
bez obzira na okolnost da li ta mineralna sirovina le‘i na zemlji{tu na kojem postoji
pravo svojine.
Polaze}i od toga, tu‘iocu je zbog {tetne radnje tu‘enih pripadalo pravo samo
na to da od njih zahtijeva naknadu eventualne {tete pri~injene zemIji{tu radi dovo|e-
nja zemlji{ta u prvobitno stanje, u kakvom je bilo prije va|enja {ljunka.
18. O{te}eni ima pravo da tra‘i naknadu {tete u visini opravdanih tro{kova
prouzrokovanih time {to ga je njegov bra~ni drug posje}ivao u bolnici gdje se lije~io
zbog tjelesne povrede prouzrokovane protivpravnom radnjom, ako nije oborena logi-
~na pretpostavka da su u~injeni iz zajedni~ke imovine.
19. O{te}eni ima pravo naknade izmakle koristi od one godine u kojoj bi po
redovnom toku po~ela ra|ati uni{tena vo}na stabla do godine kada bi po~ela ra|ati
vo}na stabla da su zasa|ena u prvoj sezoni nakon prouzrokovanja {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je zasadio {ljivik - 86 stabala - u prolje}e 1979. godine, ali su u zimu
1980/81. ta stabla uni{tili ze~evi, pa je tu‘ena organizacija koja koristi lovi{te obave-
zna da tu‘iocu naknadi, pored obi~ne {tete, i izmaklu korist (~lan 57. Zakona o Iov-
stvu SRBiH).
Izmakla korist, u ovom slu~aju, se ra~una od godine kada bi vo}njak po~eo da
ra|a do godine kada bi po~eo da ra|a novi vo}njak koji bi bio zasa|en u prvoj sezoni
poslije uni{tenja ranijeg vo}njaka (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).
20. Korisnik pogonske snage vode (za pokretanje mlina), koji nema vodopri-
vrednu dozvolu od nadle‘nog organa, nema subjektivno pravo kori{tenja vode, koje
bi bilo sastavni dio njegove imovine, pa nema pravo na obe{te}enje kada zbog pro-
mjene re‘ima vode u op{tem interesu izgubi mogu}nost kori{tenja vodene snage.
21. Ocijenjeno je da postoji smanjenje vrijednosti motornog vozila kad je
zbog {tetnog doga|aja do{lo do deformacije karoserije, a otklanjanje tog nedostatka
bilo bi nerentabilno.
Iz obrazlo‘enja:
"Iz ~injeni~nog stanja koje je utvr|eno u postupku, nedvojbeno proizilazi, da
je do {tetnog doga|aja do{lo isklju~ivo krivnjom osiguranika tu‘enice i ni‘i sudovi
materijalno pravo pravilno su primijenili kad su prihvatili odgovornost tu‘enika za
{tetu tu‘itelju.
[teta je dosu|ena u iznosu koji je potreban da se {teta otkloni i u iznosu za koji je
umanjena vrijednost vozila. Revident neosnovano prigovara osnovanosti zahtjeva tu-
‘itelja za umanjenu vrijednost vozila, jer kad je na vozilu do{lo do deformacije karo-
serije vozila (otklanjanje tog nedostatka je nerentabilno), a koji nedostatak umanjuje
tr‘nu vrijednost vozila, onda je zahtjev tu‘itelja za naknadu {tete sa osnova umanjene
vrijednosti vozila osnovan."
Zahtjev da se ukloni opasnost {tete

^lan 156.
(1) Svako mo‘e zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga
prijeti znatnija {teta njemu ili neodre|enom broju lica, kao i da se uzdr‘i od
djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost {tete, ako se nastanak
uznemiravanja ili {tete ne mo‘e sprije~iti odgovaraju}im mjerama.
(2) Sud }e na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgo-
varaju}e mjere za spre~avanje nastanka {tete ili uznemiravanja, ili da se otkloni
izvor opasnosti, na tro{ak dr‘aoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne u~ini.
(3) Ako {teta nastane u obavljanju op{tekorisne djelatnosti za koju je do-
bijena dozvola nadle‘nog organa, mo‘e se zahtijevati samo naknada {tete koja
prelazi normalne granice.
(4) Ali, i u tom slu~aju se mo‘e zahtijevati preduzimanje dru{tveno
opravdanih mjera za sprie~avanje nastupanja {tete ili za njeno smanjenje.
________________________
1. Preduzimanje odgovaraju}e mjere za spre~avanje nastanka {tete ili uznemi-
ravanja ili da se otkloni izvor opasnosti odre|uje se na tro{ak posjednika izvora opa-
snosti, odnosno na tro{ak lica kome je izvor opasnosti dat na upravljanje.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca da se utvrdi obaveza tu‘ene
da preduzme odgovaraju}e mjere radi uklanjanja izvora opasnosti od kojeg prijeti
{teta za tu‘io~eve nepokretnosti.
U postupku je utvr|eno da je put (ul. Ljubice Cerovac) dat tu‘enoj na uprav-
ljanje odlukom nadle‘nog organa, da ovaj put, s obzirom na na~in na koji se odr‘ava,
predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti neposredna {teta na nepokretnostima tu‘i-
oca i da je nu‘no preduzeti konkretne mjere (izgradnja potpornog zida) kako bi se
sprije~ilo nastupanje {tete (obru{avanje zemlji{ne mase sa ulice na nepokretnosti tu-
‘ioca).
Obzirom da je tu‘ena odbila da otkloni izvor opasnosti, tu‘ilac je zatra‘io da
se tu‘enoj naredi da otkloni izvor opasnosti na taj na~in {to }e ispod puta (ulice) i uz
nepokretnosti tu‘ioca izgraditi potporni zid, a ukoliko to ne u~ini da mu se da ovla{-
}enje da to sam uradi na tro{ak tu‘ene.
Ni‘estepeni sudovi su pozivom na odredbu iz ~l. 156. st. 2. Zakona o obliga-
cionim odnosima udovoljili tu‘benom zahtjevu.
Pravilnost primjene prava na ~injeni~ni supstrat utvr|en ni‘estepenim presu-
dama revizija pobija sa dva su{tinska argumenta. Prvi je u gledi{tu da obaveza, na ~i-
je je ispunjenje tu‘ena u ovom slu~aju osu|ena, ne mo‘e imati pravni osnov u tome
{to je predmetni put (ulica) odlukom nadle‘nog organa dat na upravljanje tu‘enoj.
Drugi je, pak, u tome da sud uop{te nije bio ni nadle‘an da odlu~uje o zahtjevu kakav
je tu‘ilac u ovom slu~aju postavio, s obzirom na odredbi ~l. 157. Zakona o prostor-
nom ure|enju (o takvom zahtjevu, prema ovoj zakonskoj odredbi, nadle‘an je da
odlu~uje ovla{}eni organ skup{tine op{tine). Prvi argument ima karakter apodikti-
~nog tvr|enja bez ikakve bli‘e analize i razrade njegovih bitnih upori{ta ili op{te zna-
~enje {to bi moglo da dovede u pitanje ispravnost potpuno suprotnog gledi{ta ni‘es-
tepenih presuda. Drugi argument je izgra|en na djelimi~noj analizi odredbe ~l. 157.
Zakona o prostornom ure|enju koja ne mo‘e da poka‘e kako su uop{te mogu}i pra-
vni zaklju~ci koje revizija iz same te odredbe izvodi ve} prema njenom jezi~no lo-
gi~nom zna~enju, a kamoli prema njenom zna~enju u okviru sistema normi kome pri-
pada. Pri tome uop{te nije paralelno data kritika pravnog shvatanja ni‘estepenih su-
dova (osim golog poricanja) koje afirmi{e primjenu instituta iz ~l. 156. Zakona o
obligacionim odnosima na konkretni ~injeni~ni supstrat.
Takva gledi{ta revizije nisu, po mi{ljenju ovog suda, prihvatljiva i to ne zbog
njegove nedovoljne obrazlo‘enosti, ve} zbog unutra{nje, su{tinske neosnovanosti.
înjeni~na osnova ni‘estepenih presuda u biti se icrpljuje u tome da put (ulica), koji
je tu‘enoj dat na upravljanje odlukom nadle‘nog organa, s obzirom na na~in na koji
se odr‘ava, predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti {teta nepokretnostima tu‘ioca,
pri ~emu se savr{eno konkretno odre|uje u ~emu se sastoji ta opasnost, za{to je ona
neposredna i kolike su razmjere mogu}e {tete na nepokretnostima tu‘ioca koje su
izlo‘ene ovoj opasnosti, te koje mjere su nu‘ne kako bi se sprije~ilo nastupanje {tete
(kako bi se uklonio izvor opasnosti koji prijeti {tetom). Kad prema odredbi ~l. 156.
Zakona o obligacionim odnosima mo‘e svako, pa prema tome i tu‘ilac, tra‘iti od
drugog da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija {teta njemu ili neodre|e-
nom broju lica i kada u tu svrhu mo‘e tra‘iti da se preduzmu odgovaraju}e mjere za
spre~avanje nastupanja {tete (u jednoj hipoteti~koj situaciji koju sadr‘i ova odredba
to mogu biti dru{tveno opravdane mjere), uz ~injenicu da je u konkretnom slu~aju
tu‘ena du‘na da kontroli{e taj izvor opasnosti, onda se ne mogu podvr}i kritici gledi-
{ta ni‘estepenih sudova da na ovaj slu~aj treba primijeniti ovu zakonsku odredbu, niti
dalje konsekvencije tog gledi{ta koje se sastoje u ocjeni osnovanosti tu‘io~evog zah-
tjeva. Sadr‘aj ovla{}enja tu‘ene da upravlja predmetnim putem (ulicom) i naro~ito
sadr‘aj njenih obaveza da taj put odr‘ava, koje su vezane za to ovla{}enje, ne mogu
se sagledati u uskom okviru odluke nadle‘nog organa kojom mu je ovaj put dat na
upravljanje, a na koju se revizije isklju~ivo poziva. Taj se okvir mora pro{iriti na sve
one zakonske i podzakonske propise koji ure|uju pitanje, ne samo subjekta obaveze
odr‘avanja puteva, ve} i samog sadr‘aja te obaveze, tj. na koji na~in se putevi moraju
odr‘avati, kakvi zahtjevi se pri tome moraju ispuniti i u koju svrhu (Zakon o osnova-
ma bezbjednosti na putevima, Zakon o putevima itd.). U tim propisima nije, dodu{e,
izri~ito re~eno da je jedna od svrha tog odr‘avanja uklanjanje opasnosti za nepokre-
tnosti koje su u susjedstvu putevima, ali ba{ u tome i jeste jedna od pretpostavki pri-
mjene op{te odredbe ~l. 156 Zakona o obligacionim odnosima. U reviziji se, s ovim u
vezi, navodi da tu‘ena u predmetnoj ulici nije izvodila nikakve radove, da nije pos-
tavljala nikakve vodovodne i kanalizacione cijevi i na osnovu toga se tvrdi da tu‘ena
ni~im nije doprinijela nastanku {tete. Tu‘beni zahtjev u ovom slu~aju nije ni usmje-
ren na naknadu {tete, ve} na preduzimanje mjera radi uklanjanja izvora opasnosti od
koga prijeti {teta. A o~igledno je da je opasnost za tu‘io~eve nepokretnosti nastala
ba{ zbog toga {to tu‘ena nije izvodila nikakve radove na odr‘avanju predmetnog
dijela puta, {to je, ina~e, bila du‘na prema va‘e}im propisima. Nepostojanje finansij-
skog pokri}a za takve radove ne mo‘e imati nikakvog zna~aja za postojanje obave-
ze tu‘ene, o kojima je rije~, kao pravnim obavezama, niti se odatle mogu izvla~iti bi-
lo kakve konsekvencije za sporni odnos. Iz svega ovoga se istovremeno vidi da je te-
za revizija o odsustvu pasivne legitimacije tu‘ene u ovom slu~aju bez ikakva osnova.
Ta~no je da odredba ~l. 157. Zakona o prostornom ure|enju propisuje da se
izgradnja gra|evina, naselja i ure|enje prostora, kao i za{tita sredine izvodi, po pravi-
lu, na osnovu srednjoro~nog programa i da, prema sljede}oj odredbi (~l. 158) istog
zakona, taj program donosi skup{tina dru{tveno politi~ke zajednice.
Ali ve} iz jezi~ko logi~kog smisla samih tih odredbi, a kamoli iz smisla koji
izlazi iz njihovog sistematskog tuma~enja, o~igledno se vidi da one ure|uju sasvim
druga~ija pitanja i da stoga nikako ne mogu suspendovati va‘enje op{te odredbe ~l.
156. ZOO, za konkretni slu~aj po principu va‘enja specijalnog zakona. Li{eno je,
dakle, bilo kakvog osnova i gledi{te revizije da sud uop{te nije bio nadle‘an da odlu-
~uje o zahtjevu kakav je tu‘ilac u ovom slu~aju postavio (da takvu nadle‘nost ima
upravni organ).
Prema tome, nisu u~injene povrede odredaba parni~nog postupka iz ~l. 354.
st. 2. ta~. 13. Zakona o parni~nom postupku, na koje revizija ukazuje.
Zbog svega iznijetog, a i s obzirom da nije po~injena ni bitna povreda odreda-
ba parni~nog postupka iz ~l. 354. st. 2. ta~. 10. Zakona o parni~nom postupku, na ko-
ju ovaj revizijski sud pazi po slu‘benoj du‘nosti, valjalo je reviziju odbiti na osnovu
~l. 393. Zakona o parni~nom postupku.
2. Odgovornost za {tetu od imisija koje dolaze od industrijskog postrojenja
zasniva se na objektivnom principu.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2001 31)
3. Ako imisije poti~u od obavljanja op}e korisne djelatnosti ne mo‘e se, bez
obzira na njihov intezitet, tra‘iti uklanjanje izvora imisije, ve} se mo‘e tra‘iti samo
naknada {tete ako iznosi imisije prelaze uobi~ajene granice.
4. Vlasnik dobra koje je izlo‘eno imisijama ima pravo na naknadu {tete samo
u slu~aju ako se radi o imisijama koje po svom intenzitetu u znatnoj mjeri ograni~a-
vaju njegova vlasni~ka prava, a ne i u slu~aju kada se radi o imisijama koje su sno{-
ljive.
5. Vlasnik nekretnine obvezan je pri njezinu kori{tenju suzdr‘avati se od ra-
dnji i otklanjati uzroke {to potje~u od njegove nekretnine, a kojima se ote‘ava kori-
{tenje drugih nekretnina preko uobi~ajene mjere.
Prihva}en je tu‘beni zahtjev i nalo‘eno je tu‘enici da prestane uznemiravati
tu‘iteljicu u vlasni{tvu ku}e i dvori{ta na na~in da sprije~i da s objekta tu‘enice na
objekt tu‘iteljice dolazi buka. Ocijenjeno je da ventilator i klima-uredaj u ugostitelj-
skom objektu tu‘enice stvaraju buku koja je izvan dopu{tene granice buke u sredini u
kojoj ljudi rade i borave.
(Vs RH, Rev. 866/96, od 18. 5. 1999. Pravo i porezi, br. 8/00 68)
6. Ako dalekovod, izgra|en na nepropisnoj udaljenosti iznad porodi~ne stam-
bene zgrade, ugro‘ava sigurnost stanara zbog ~ega zgrada gubi upotrebnu vrijednost,
vlasnik zgrade ima pravo na naknadu {tete iako je dalekovod izgra|en uz odobrenje
nadle‘nog organa radi obavljanja op{tekorisne djelatnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Rastojanje horizontalne projekcije najbli‘eg provodnika visokonaponskog da-
lekovoda ja~ine 380 KW, koji je izgradio tu‘eni, od tu‘io~eve porodi~ne stambene
zgrade iznosi 4,90 m {to predstavlja ozbiljnu i stalnu opasnost po bezbjednost zgra-
de, jer usljed vremenskih nepogoda i iz drugih razloga (nehoti~ni dodir voda, situaci-
ja kada je vod u beznaponskom stanju i sl) mo‘e do}i do pucanja voda {to mo‘e iza-
zvati ~ak i ru{enje zgrade, zbog ~ega je stanovanje u zgradi pogibeljno.
Prema odredbi iz ~lana 114. Pravilnika o tehni~kim normativima za izgradnju
nadzemnih elektroenergetskih vodova ("Slu‘beni list SFRJ", broj 51/73) vo|enje vi-
sokonaponskih vodova preko zgrada koje slu‘e za stalan boravak ljudi treba ograni-
~iti na izuzetne slu~ajeve, ako se druga rje{enja ne mogu tehni~ki ili ekonomski
opravdati, pri ~emu se smatra da vod prelazi preko zgrade i kada je rastojanje hori-
zontalne projekcije najbli‘eg provodnika manje od 5 metara, pa ova zabrana upu}uje
na zaklju~ak da postojanje dalekovoda iznad stambene zgrade predstavlja stalnu i re-
alnu opasnost po ‘ivot ljudi u njoj i pod pretpostavkom da su preduzete sve propisa-
ne mjere obezbje|enja dalekovoda.
Po{to je me|u strankama u toku postupka bilo nesporno da je tu‘io~ev ugro‘eni obje-
kat - zgrada namijenjena isklju~ivo za stanovanje ljudi ona je postojanjem dalekovo-
da visokog napona na rastojanju horizontalne projekcije od svega 4,90 m izgubila
svoju upotrebnu vrijednost, ~ime je nastao gubitak u tu‘io~evoj imovini u visini vri-
jednosti zgrade, bez obzira na okolnost da li tu‘ilac stanuje u njoj (tu‘ilac zgradu vi{e
ne mo‘e ni koristiti, niti prodati), pa su zbog toga ni‘estepeni sudovi pravilno primi-
jenili odredbe iz ~l. 155, 185. i 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima kada su
zaklju~ili da tu‘ilac trpi {tetu u visini protuvrijednosti zgrade prema cijenama va‘e-
}im na dan dono{enja prvostepene presude i da ~injenica {to tu‘eni sa ~lanovima
svoje porodice ne ‘ivi u toj zgradi nema uticaja na druga~ije zaklju~ivanje.
Ovakva {teta, kakvu tu‘ilac trpi prelazi normalne granice u smislu odredbe
~lana 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima (zgrada je za tu‘ioca potpuno ne-
upotrebljiva), pa je stoga pravilan i zaklju~ak ni‘estepenih sudova da je obaveza tu-
‘enog da tu‘iocu naknadi {tetu zasnovanu na tom zakonskom propisu iako se elek-
trodistribucija smatra op{tekorisnom djelatno{}u, za koju je dobijeno odobrenje na-
dle‘nog organa, uklju~uju}i i dozvolu za upotrebu.
7. Fond koji je upravljao zgradom du‘an je naknaditi {tetu vlasniku stana koja
je posljedica propu{tanja od vlage zbog nedostatka ravnog krova kao zajedni~kog di-
jela zgrade.
"Da se radi o propustima u redovnom odr‘avanju, a ne u izgradnji, {to se ‘eli
sugerirati revizijom, govori i ~injenica da je ve} i do sada tu‘enik poku{ao otkloniti
uzroke vla‘enja, ali nedostatno.
Tu‘enik je osim toga u obvezi zatra‘enog i pozivom na odredbu iz ~l. 156.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO), jer je st.
1. ove zakonske odredbe propisano da svako mo‘e zahtijevati od drugoga uklanjanje
izvora opasnosti od kojega prijeti znatnija {teta njemu ili odre|enom broju osoba, a i
suzdr‘avati se od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost {tete ako
se nastanak uznemiravanja ili {tete ne mo‘e sprije~iti odgovaraju}im mjerama, a sud
}e na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovaraju}e mjere za
spre~avanje nastanka {tete kako je to propisano daljnjim st. 2. iste zakonske odre-
dbe."
8. Ocijenjeno je da smanjenje vrijednosti ku}e zbog izgradnje nadvo‘njaka u
neposrednoj blizini, predstavlja prekomjernu {tetu koja se nakna|uje u cjelosti.
Iz obrazlo‘enja:
Imaju}i u vidu ~injenicu da je nekretnina tu‘itelja zbog stalnih {tetnih emisi-
ja od kori{tenja nadvo‘njaka kojim upravlja tu‘eni, sagra|en uz odobrenje nadle‘nog
organa oba ni‘estupanjska suda su ocijenila da tu‘itelj ima pravo na naknadu {tete,
a koji ~ini gubitak odre|enog dijela na prometnoj vrijednosti, koja je utvr|ena vje{ta-
~enjem, kojem stranke nisu prigovorile.
Nije osnovan revizijski prigovor da tu‘itelj mo‘e tra‘iti samo prekomjernu
{tetu i da je du‘an trpjeti {tetu do odre|ene visine, jer se radi o {teti koja potje~e od
op}e korisnog objekta, odnosno da bi tu‘itelj slijedom izlo‘enog stajali{ta u konkre-
tnom slu~aju imao pravo samo na dio {tete.
Pravilan je i po ocjeni ovog revizijskog suda stav ni‘estupanjskih sudova da
se zahtjev tu‘itelja temelji na odredbi ~l. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima
i da se prekomjerna {teta nakna|uje u cijelosti, odnosno da uz prekomjernu {tetu mo-
‘e, ali i ne mora postojati ona koja nije prekomjerna, a koju {tetnik ne nadokna|uje.
U konkretnom slu~aju radi se upravo o prekomjernoj {teti i tu‘itelj kao vla-
snik ku}e, temeljem citirane zakonske odredbe ima pravo na nov~anu naknadu zbog
te prekomjerne {tete nastale izgradnjom nadvo‘njaka, a koja se {teta sastoji u sma-
njenju vrijednosti ku}e, kako je u postupku i utvr|eno."
9. Sud mo‘e nalo‘iti vlasniku zgrade naslonjene na zgradu tu‘ioca, koju na-
dvisuje, da postavi oluke i snjegobran, te tako sprije~i klizanje snijega i oborinskih
voda na krov zgrade tu‘ioca, ako postoji opasnost prouzrokovanja znatnije {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘io~eva stambena zgrada je naslonjena na stambenu zgradu tu‘enika, koja
je za sprat vi{e. Ako se utvrdi da obzirom na nagib i povr{inu krova tu‘enikove zgra-
de, mo‘e do}i do klizanja snijega na krov tu‘iteljeve zgrade, te slivanja oborinskih
voda, treba ocijeniti da li se time tu‘itelju mo‘e nanijeti znatnija {teta, pa zavisno od
ovog utvr|enja ocijeniti da li se sti~u iskonski uslovi za obvezivanje tu‘enoga da
postavi oluke i snjegobran na krovu svoje stambene zgrade (~lan 5. stav 1. ZOSPO i
~lan 156. st. 1. i 2. ZOO).
(Vs BiH Gvl. 6/87, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 17)
10. Da bi postojala odgovornost tvornice zbog {tetnih utjecaja i bolesti osobe
koja nije bila zaposlena ali je stanovala i radila u neposrednoj blizini, potrebno je ut-
vrditi postojanje pravnorelevantne uzro~ne veze.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski sudovi na temelju tvrdnji tu‘iteljice ocjenjuju da: "S obzirom
da je tu‘enik dugo godina upotrebljavao azbest u svom proizvodnom procesu, {to je
notorno i op}epoznato, nesumnjivo je da je upravo to uzrok oboljenja tu‘iteljice, kod
~injenice da je ona cijeli ‘ivot ‘ivjela i radila u neposrednoj blizini same tvornice. Is-
to je tako op}epoznato da je vi{e radnika tu‘enika zbog dugogodi{njeg kontakta s
azbestom obolilo od iste bolesti kao i tu‘iteljica". Ni‘estupanjski sudovi iz navede-
nog zaklju~uju da izme|u opasne djelatnosti pravnog prednika tu‘enika i tu‘enika te
bolesti tu‘iteljice postoji pravno relevantna uzro~na veza. Iako su u postupanju ni‘es-
tupanjski sudovi naveli niz ~injenica koje upu}uju na postojanje uzro~ne veze izme-
|u opasnih djelatnosti tu‘enika i tu‘itelji~ine bolesti ipak ovaj sud, barem do sada, ne
mo‘e prihvatiti kao pravilnu pravnu ocjenu ni‘estupanjskih sudova o postojanju pra-
vno relevante uzro~ne veze potrebne za ocjenu postojanja odgovornosti tu‘enika.
Ovo iz razloga {to se ne radi o "notornoj uzro~nosti" posebno ne u situaciji kad tu‘i-
teljica nije bila zaposlenik tu‘enika i nije sudionik u procesu proizvodnje u kojem su
na razli~ite na~ine zaposlenici izlo‘eni {tetnom djelovanju azbesta i salonita, ve} je
tu‘iteljica radila i stanovala u neposrednoj blizini tu‘enikove tvornice odnosno tu‘e-
nikovog deponija otpadnih tvari. U takvoj situaciji ni‘estupanjski su sudovi trebali
(uz pomo} vje{taka) utvrditi o mogu}nosti oboljenja tu‘iteljice {tetnim utjecajem ko-
ji bi dolazili i u okolinu iz tvornice odnosno deponije odnosno ocijeniti da li su okol-
nosti koje tu‘iteljica navodi glede rada i stanovanja s obzirom na blizinu tvornice
odnosno deponije i s obzirom na koncentraciju {tetnih supstancija takva opasnost ko-
ja je mogla biti uzrokom oboljenja tu‘iteljice. Pritom }e trebati utvrditi i ocijeniti
osnovanost prigovora tu‘enika da nije odlagao otpad koji bi bio {tetan za okolinu na
otvorenim mjestima niti u blizini naselja te da je tu‘iteljica radila u poduze}u u ko-
jem se tako|er koriste azbestni proizvodi i ocijeniti da li su te okolnosti mogle biti od
utjecaja na zdravstveni status tu‘iteljice."
11. [tetnik je, osim naknade {tete odnosno uspostavljanja prija{njeg stanja
(~l. 185. ZOO), u obvezi izvesti i radove kojima se uklanja opasnost od {tete (~l. 156.
ZOO) koja je nastala zbog njegove {tetne radnje.
(Vs H, Rev. 122/85, od 6.2.1986. - PSP 28 54; Informator, broj 4299)
12. Imaju pravo na naknadu {tete vlasnici stana koji su zbog buke i vibracije
do kojih je dolazilo zbog poslovanja tu‘enog (vlasnik disko kluba) u znatnoj mjeri
bili onemogu}eni u nesmetanom kori{tenju stana (no}ni mir i po~inak)
13. U slu~aju kada se porodi~na stambena zgrada, koja se nalazi ispod ‘i~are,
ne mo‘e za{tititi, jer se po urbanisti~kim propisima ne mo‘e postaviti odgovaraju}a
za{titna mre‘a, o{te}eni mo‘e zahtijevati da imalac ‘i~are "izmjesti" stambenu zgra-
du sa pomo}nim objektima na drugu lokaciju.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u ni‘estepenim presudama slijedi da nije
provedeno izvr{enje koje je bilo dozvoljeno na osnovu pravosna‘ne presude prvoste-
penog suda broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. godine (tom presudom tu‘eni je bio oba-
vezan da iznad tu‘io~evog posjeda koji se nalazi ispod trase Trebevi}ke ‘i~are podi-
gne ‘i~anu mre‘u dimenzije 100 x 30 m radi obezbje|enja pokretne i nepokretne
imovine) zbog nepostojanja uslova za postavljanje navedene ‘i~ane mre‘e (~lan 32.
Odluke o prostornom ure|enju, koja je objavljena u "Slu‘benim novinama grada Sa-
rajeva", broj 12/76) i odsustva saglasnosti nadle‘nog organa uprave za njeno postav-
ljanje, kao {to je navedeno u dopisu Op{tinske komisije za prostorno ure|enje i imo-
vinsko-pravne poslove i katastar, koji je tu‘enom upu}en sa uputom na mogu}nost
pokretanja postupka eksproprijacije stambenog objekta u za{titnom pojasu ‘i~are
(koji prema navedenoj odluci iznosi 20 m u {irini s jedne i druge strane od osovine
‘i~are u kojem se objekti imaju ukloniti).
Nadalje, iz razloga drugostepene presude proizilazi da je ova parnica uslijedi-
la kao rezultat nemogu}nosti provo|enja citirane pravosna‘ne presude broj P -
4936/69 od 5. 3. 1972. godine u izvr{nom postupku i obustavljanju tog postupka, kao
i da je u ovoj parnici postavljen osnovan tu‘beni zahtjev, pa je s obzirom na to i nala-
‘enje drugostepenog suda da je u konkretnom slu~aju materijalno pravo pravilno pri-
mjenjeno, izveden zaklju~ak da je zbog nemogu}nosti izvr{enja ~inidbe koja je tu‘e-
nom nalo‘ena ranijom pravosna‘nom presudom, prvostepenom presudom nalo‘eno
tu‘enom da ispuni drugu ~inidbu koju je mogu}e izvr{iti i njome obezbijediti za{titu
tu‘io~evih prava od permanentne opasnosti {tete koja s obzirom na ~injeni~na ut-
vr|enja sadr‘ana u ni‘estepenim presudama stalno prijeti tu‘io~evim objektima i ze-
mlji{tu.
Prema tome, iz izlo‘enog proizilazi da je tu‘io~ev zahtjev utemeljen na odre-
dbi ~lana 156. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 29/78) i
da je zato osnovano njegovo tra‘enje da se na pogodan na~in ukloni opasnost {tete
kao {to to proizilazi i iz ranije pravosna‘ne presude prvostepenog suda broj P -
4936/69 od 5. 3. 1972. gadine, koju u izvr{nom postupku nije bilo mogu}e realizova-
ti, te zbog ~ega se ne mo‘e prihvatiti revizijski prigovor kojim se osporava osnov tu-
‘benog zahtjeva.
- 43)
14. Zahtjev za naknadu {tete koju o{te}eni trpi zbog toga {to su njegove ne-
kretnine usljed regulacije voda izlo‘ene djelovanju poplavnih voda predstavlja zah-
tjev po osnovu naknade zbog {tetnih imisija.
15. Budu}i da su nezahva}ene vode dobra u op{toj upotrebi niko ne mo‘e
imati pravo slu‘nosti ili neko drugo stvarno pravo na vodenu snagu, pa u slu~aju ka-
da zbog promjene toka rijeke (potoka) koja je izvr{ena u op{tem interesu, vlasnik vo-
denice ne mo‘e vi{e koristiti mehani~ku snagu vode, nema pravo na naknadu {tete
koja mu je time prouzrokovana.
Zbog prestanka koncesije, usljed promjene toka vode, vlasnik vodenice imao
bi pravo samo da tra‘i naknadu u visini neamortizovane vrijednosti vodenice izgra-
|ene uz odobrenje nadle‘nog organa, ako mu to pravo nije ograni~eno samim odo-
brenjem.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je tra‘ila naknadu {tete koju je pretrpjela zbog toga {ta je tu‘eni
prilikom izvo|enja radova na rekonstrukciji ulice skrenuo tok rijeke V. i na taj na~in
onemogu}io rad tu‘itelji~inog mlina (vodenice). Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u
razlozima ni‘estepenih presuda slijedi da je tu‘eni, na osnovu usvojenog urbanisti-
~kog plana, te projekta o ure|enju gra|evinskog zemlji{ta, morao ukinuti vje{ta~ki
rukavac rijeke V, kojim je dovo|ena voda za pogon tu‘itelji~inog mlina, jer nije bilo
drugog na~ina da se realizuje navedeni projekt.
li da tu‘iteljici ne pripada pravo na naknadu {tete koja je predmet tu‘benog zahtjeva.
Po zakonu (~lan 1. Zakona o vodama - "Slu‘beni list SRBiH", br. 36/75 i 41/75) vo-
de su dobra od op{teg interesa i pod posebnom su za{titom, a koriste se za zadovolja-
vanje op{tih i pojedina~nih potreba, pod uslovima i na na~in propisan zakonom. Niko
ne mo‘e sticati stvarna prava na vodama, kao dobru u op{toj upotrebi, pa stoga vla-
sniku mlina (vodenice) ne pripada pravo na obe{te}enje zbog toga {to se ne mo‘e vi-
{e koristiti vodenom snagom rijeke (rje~ice, ili potoka) usljed promjene re‘ima kori-
{tenja vodotoka izazvane jednom dozvoljenom radnjom u op{tem interesu. Zato tu‘i-
teljica, kao vlasnik mlina (vodenice), mo‘e u takvom slu~aju tra‘iti samo naknadu
{tete u visini neamortizovane vrljednosti mlina, ukoliko takvo pravo nije ograni~eno
aktom nadle‘nog organa o davanju dozvole za rad mlina (~lan 155. i 156. Zakona o
obligacionim odnosima).
(Vs BiH, Rev. 190/88, od 26. 1. 1989. isto i Rev. 233/88. od 9. 2. 1989. - Bil-
ten Vs BiH 3/89 33)
16. Da bi bili ispunjeni uvjeti iz ~l. 156. st. 1. Z00, opasnost od {tete valja biti
konkretna i izvjesna, a ne uvjetovana nekim potpuno neizvjesnim budu}im doga|a-
jem.
(Vs H, Gzz. 2/84, od 9. 2. 1984. Psp 24 87)
17. Nije opravdan zahtjev vlasnika za izgradnju porodi~ne stambene zgrade
na drugom mjestu zbog {tetnih imisija uslijed blizine dalekovoda, bez obzira na in-
tenzitet tih imisija, ako su imisije izazvane tehni~kim nedostacima na dalekovodu ko-
ji se mogu otkloniti sa srazmjerno manjim izdacima.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je izgradio visokonaponski dalekovod koji se ukr{ta sa stambenom
zgradom tu‘ioca na na~in koji je u suprotnosti sa odredbom ~lana 117. Pravilnika o
tehni~kim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova ("Slu‘be-
ni list SFRJ", br. 52/73 i 69/73), pa je tu‘iocu usljed tog nedostatka onemogu}ena iz-
gradnja jo{ jedne eta‘e na prizemnoj stambenoj zgradi, a prisustvo dalekovoda ote‘a-
va prijem TV i radio programa i neometanu upotrebu ostalih ku}anskih aparata. Zbog
toga je sud zaklju~io da je opravdan zahtjev tu‘ioca za premje{tanje stambene zgrade
tu‘ioca sa svim prate}im objektima, na teret tu‘enog.
Osnovan je prigovor ‘alioca da je prvostepeni sud pogre{no primijenio mate-
rijalno pravo, jer nije ocijenio osnovanost tu‘benog zahtjeva iz aspekta odredaba
~lana 156. stav 3. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, a posebno u vezi sa dijelom
saglasnih nalaza i mi{ljenja vje{taka u kojima je navedeno da je taj nedostatak mogu-
}e otkloniti time {to bi se ubacio jo{ jedan stub-nosa~ i na taj na~in smanjio raspon
vodova dalekovoda, {to je za tu‘enog znatno jeftinije i {to bi on prema navodima po-
novljenim i u ‘albi bio spreman u~initi.
Naime prema citiranoj odredbi iz ~lana 156. stav 3. Zakona o obligacionim
odnosima, ako {teta nastane u obavljanju op{tekorisne djelatnosti za koju je dobijena
dozvola nadle‘nog organa, mo‘e se zahtijevati samo naknada {tete koja prelazi nor-
malne granice, a to bi u ovom slu~aju za opravdanost premje{tanja stambene zgrade
trebale biti takve nepogodnosti koje tu‘iocu i ~lanovima njegove porodice stanovanje
u toj zgradi zbog prisustva dalekovoda ~ine nepodno{ijivim u odnosu na uobi~ajene
{tetne imisije kakve je du‘an trpiti svaki stanovnik u urbanizovanoj i industrijski ra-
zvijenoj sredini.
Po{to se ovi nedostaci ne mogu svrstati u {tetne imisije takvog intenziteta koji
bi za tu‘ioca i ~lanove njegove porodice ~inili nepogodnim stanovanje u njihovoj
zgradi u mjeri u kojoj to prelazi normalne granice to je opravdan prigovor ‘alioca da
nije bilo mjesta dosu|enju naknade {tete u visini izdataka potrebnih za premje{tanje
te zgrade sa prate}im objektima, nego samo u iznosu koji je potreban za preduzima-
nje opravdanih mjera spre~avanja {tetnih posljedica kakve tu‘ilac trpi, a koje bi pre-
ma nalazu i mi{ljenju vje{taka bile odgovaraju}e.
(Vs BiH, G‘. 157/85, od 14. 11. 1985. Bilten VS BIH 1/86 - 21)
18. Vlasnik gra|evinskog objekta odgovara za {tetu koju trpi vlasnik susjedne
nekretnine zbog izlijevanja otpadnih voda iz tog objekta.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju radi se o {tetnim imisijama izazvanim od strane tu‘eni-
ka, vlasnika servisa, kome je dato odobrenje za rad od strane nadle‘nog organa upra-
ve, ali nije udovoljio obavezama koje su za njega proizilazile iz odredbe ~lana 5. Za-
kona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ( Slu‘beni list SFRJ , broj 6/80).
Tom zakonskom odredbom propisana je obaveza vlasnika nepokretnosti da se "uz-
dr‘ava od radnji i da otklanja uzroke koji poti~u od njegove nepokretnosti"., a kojima
se ote‘ava kori{tenje drugih nepokretnosti. Tu‘ilac je istakao zahtjev da se ukloni
opasnost {tete, utemeljen na odredbi ~lana 156. Zakona o obligacionlm odnosima
( Slu‘beni list SFRJ , broj 29/78), pa su ni‘estepeni sudovi udovoljili tu‘benom zah-
tjevu upravljenom na to da se otkloni uzrok nastanka {tetnih imisija i da se tu‘io~evo
zemlji{te osposobi za poljoprivrednu obradu (~lan 185. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima), kao i da tu‘eni tu‘iocu naknadi {tetu prouzrokovanu zbog trogodi{-
njeg nekori{tenja predmetnog zemlji{ta (~lan 189. Zakona o obligacionim odnosima).
Nije osnovan revizijski prigovor da su ni‘estepeni sudovi pogre{no primjenili
odredbe ~l. 5. i 42. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima, jer je postoja-
nje {tetnih imisija kao uzroka nastanka {tete u konkretnom slu~aju, u postupku pred
prvostepenim sudom utvr|eno, a odredbom ~lana 42. Zakona o osnovnim svojinsko-
pravnim odnosima propisano je da, ako tre}e lice neosnovano uznemiri vlasnika ili
pretpostavljenog vlasnika na drugi na~in, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik odnosno
pretpostavljeni vlasnik mo‘e tu‘bom zahtijevati da to uznemiravanje prestane (actio
negatoria), {to zna~i da je u konkretnom slu~aju tu‘ilac bio ovla{ten da podnese tu-
‘bu sudu zbog uznemiravanja prouzrokovanog {tetnim imisijama iz tu‘enikovog ser-
visa.
Zbog neregulisanog odvoda otpadnih voda ({to je uz odgovaraju}a ulaganja
tehni~ki mogu}e rije{iti) tu‘iocu je nane{ena {teta, pa se ovdje ne radi o {teti "koja
prelazi normalne granice" (~lan 156. stav 3. ZOO), ve} o {teti za koju tu‘eni odgova-
ra u cijelosti (~lan 155. ZOO). Postavljanjem odgovaraju}ih ure|aja i kanalizacije,
otpadne vode bile bi usmjerene u drugom pravcu i do {tete uop{te ne bi do{lo.
19. Vlasnik gra|evinskog objekta odgovara za {tetu koja poti~e od objekta i u
slu~aju kad je uzrok {tete posljedica gre{ke u gra|enju.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova tu‘eni KRO "Komunalno" upravlja
kao svojim osnovnim sredstvom, rezervoarom vodovoda. Zbog nepravilno izvedenog
odvoda vode iz rezervoara dolazi da natapanja okolnog zemljl{ta, na kome se nalazi
porodi~na stambena zgrada tu‘ioca. Usljed toga do{lo je do klizanja tla i radi toga
o{te}enja tu‘io~eve zgrade.
Polaze}i od ovih utvr|enja ni‘estepeni sudovi su osnovano tu‘enog obavezali
da izvr{i popravku tu‘io~eve zgrade uzrokovane klizanjem tla ispod zgrade i da radi
spre~avanja ponovnog aktiviranja klizi{ta izradi potporni zid ili umjesto toga isplati
nov~anu naknadu u visini vrijednosti materijala i radova potrebnih za otklanjanje {te-
te na zgradi i izradu potpornog zida. Predmetna {teta je nastala iz djeIatnosti ove ko-
munalne radne organizacije, koja upravlja rezervoarom i vodovodom pa je taj tu‘eni
du‘an naknaditi tu‘iocu nastalu {tetu. Ovaj tu‘eni du‘an je naknaditi prouzrokovanu
{tetu i pored utvr|ene ~injenice da je uzrok natapanja okolnog zemlji{ta nepravilno
izveden odvod vode u fazi izgradnje rezervoara, jer je nakon izgradnje, rezervoar
predat na upotrebu tu‘enom i od tada zbog isticanja vode iz rezervoara (dakle za vri-
jeme od kada je rezervoar postao osnovno sredstvo ove komunalne radne organizaci-
je) dolazi do kontinuiranog natapanja okolnog zemlji{ta koje je uzrokovalo stvaranje
klizi{ta. Zbog toga prigovor revizije da se izvoda~ radova na izgradnji rezervoara nije
pridr‘avao projektne dokumentacije ne dovodi u pitanje tu‘enog za prouzrokovanu
{tetu (~lan 156. Zakona o obligacionim odnosima).
20. Ako kad pada ki{a ili se topi snijeg zbog neispravnog funkcioniranja ka-
nalizacijske mre‘e poplavljuje tvorni~ki krug, o{te}enik ima pravo zahtijevati da ko-
munalno poduze}e i SIZ komunalne djelatnosti, koji upravljaju kanalizacijskom mre-
‘om, tako urede kanalizacijsku mre‘u da ona prestane biti izvor opasnosti od kojega
prijeti znatnija {teta o{te}eniku u smislu ~l. 156. st. 1. ZOO, bez obzira na srednjoro-
~ne i dugoro~ne planove pravne osobe koja upravlja kanalizacijskom mre‘om glede
rje{avanja problema odvodnje i pro~i{}avanja atmosferskih i otpadnih voda.
(Ps H, P‘. 3528/88, od 7. 2. 1989. Psp 43 140)
21. Vlasnik stambenog objekta ima pravo na naknadu {tete samo ako mu je
usljed realizacije regulacionog plana onemogu}eno ili prekomjerno ote‘ano kori{}e-
nje tog objekta.
Iz obrazlo‘enja:
U urbanoj (gradskoj) sredini moraju se trpiti ograni~enja koja proizilaze iz re-
alizacije regulacionog plana, sem ako ne onemogu}avaju ili znatno ote‘avaju nor-
malno kori{tenje vlastitog stambenog objekta (analogna primjena pravnog pravila iz
noveliranog paragrafa 364. biv{eg OGZ, koji zabranjuje imisije sa susjednog zemlji-
{ta ukoliko prema mjesnim prilikama prelaze granice tolerantnosti uobi~ajene u
mjestu u kome se taj objekat nalazi i bitno ote‘avaju kori{tenje - ~lan 156. stav 3. Za-
kona o obligacionim odnosima, po kome se mo‘e zahtjevati naknada {teta koja nasta-
ne u obavljanju op{te korisne djelatnosti za koju je pribavljena dozvola nadle‘nog or-
gana, samo ako {teta prelazi uobi~ajne granice, dakle, ako je prekomjerna).
Kako se u konkretnom slu~aju {teta koju trpi tu‘ilac sastoji samo u smanjenoj
osun~anosti zgrade, ote‘anom zagrijavanju i pove}anoj vla‘nosti, ne bi se moglo
smatrati da se radi o takvim promjenama uvjeta stanovanja koje prelaze uobi~ajene
granice tolerantnosti u savremenoj sredini velikog grada (da se ne radi o prekomjer-
noj {teti upu}uje i okolnost da je po procjeni vje{taka, prometna vrijednost stambene
zgrade tu‘ioca zbog navedenih nedostataka, relativno malo smanjena), to po ocjeni
ovog suda, nisu ispunjeni uvjeti za naknadu {tete po naprijed navedenom osnovu.
22. Radi se o prekomjernoj {teti kada su uslijed djelovanja {tetnih imisija iz
dimnjaka industrijskog postrojenja nastala na vozilu takva o{te}enja koja prelaze
uobi~ajene granice jer iziskuju njegovo lakiranje.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je naknada {tete koja je nastala na automobilu tu‘itelja zbog
djelovanja {tetnih imisija iz dimnjaka tu‘enika, a sve u visini tro{kova potrebnih za
lakiranje vozila "Renault 4 TL", vlasni{tva tu‘iteljice. Sporno pitanje sudovi su ra-
zmatrali u smislu odredbe iz ~lanka 156. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOO) njima je regulirano pitanje naknade {te-
te koja nastane u obavljanju op}e korisne djelatnosti za koju postoji dozvola nadle-
‘nog organa. Prema odredbi iz ~lanka 156. stavak 3. ZOO u takvu se slu~aju mo‘e
tra‘iti naknada {tete koja prelazi uobi~ajene granice (prekomjerna {teta). Neosnova-
no revident isti~e da su sudovi trebali primijeniti odredbu iz ~lanka 5. Zakona o osno-
vnim vlasni~ko-pravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOVO) koja da je lex speci-
alis u odnosu na odredbe ZOO. Istina je da odredba iz ~lanka 5. ZOVO zakonski re-
gulira pitanje za{tite prirode i ljudi od {kodljivih materijala, tzv. imisija. Istina je da
je ova zakonska odredba u odnosu na odredbu iz ~lanka 156. ZOO lex specialis ko-
jom se ure|uje zabrana {tetne imisije, ali u okviru susjednih odnosa. Naime, ova za-
konska odredba primjenjuje se samo na odnos izme|u vlasnika odnosno korisnika
dviju ili vi{e susjednih nekretnina, dok ostale imisije koje se ne mogu podvesti pod
stvarnopravne propise, treba razmatrati u okviru odredbe ~lanka 156. ZOO, odnosno
u okviru odredbe iz ~lanka 157. ZOO. Dakle, kada su sudovi sporno pitanje razma-
trali u smislu odredbe iz ~lanka 156. stavak 3. ZOO, materijalno pravo su prema sta-
jali{tu ovog revizijskog suda valjano primijenili. Valjan je stav ni‘estupanjskih sudo-
va da se odgovornost za {tetu od imisija koja dolazi od industrijskih postrojenja za-
sniva na objektivnom principu. Dakle, u konkretnom slu~aju trebalo je raspraviti pi-
tanje je li tu‘iteljici nastala {teta koja prelazi uobi~ajene granice, za koju bi u smislu
odredbe iz ~lanka 156. stavak 3. ZOO odgovarao tu‘enik. Pod {tetom koja prelazi
normalne granice i za koju odgovara tu‘enik kao pravna osoba koja vr{i op}ekorisnu
dozvoljenu djelatnost podrazumijevaju se takve {tetne posljedice koje prelaze one
granice {tete koje su uobi~ajene i tolerantne u suvremenoj urbanoj sredini, sa svim
{tetnim imisijama koje pojedinac mora prihvatiti ‘ivljenjem u takvoj sredini. Stoga
kada su sudovi utvrdili da je zbog djelovanja {tetnih imisija iz dimnjaka tu‘itelja; ‘e-
ljezne pra{ine, sumpornog dioksida, uglji~nih fosfornih i du{i~nih spojeva koji spaja-
ju}i se sa zrakom uzrokuju o{te}enja boje na vozilu u obliku sme|ih naslaga, do{lo
do o{te}enja vozila i da su ta o{te}enja prekomjerna, tj. da prelaze uobi~ajene - nor-
malne granice jer su takve ja~ine da iziskuju lakiranje osobnog automobila tu‘itelji-
ca, valjano su obvezali tu‘enika da tako prekomjerno nastalu {tetu na automobilu tu-
‘iteljice naknadi u presu|enoj visini potrebnoj za lakiranje automobila. Naime, cjelo-
kupno lakiranje automobila da nema {tetnih imisija, ve} da se automobil tu‘iteljice
koristi redovnim na~inom - dakle i u redovnim okolnostima ne bi bilo potrebno, kako
se to odre|eno navodi u stru~nom nalazu i mi{ljenju vje{taka."
23. Kad obavljanje op}ekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola na-
dle‘nog tijela uzrokuje uznemiravanje (buku), o{te}eni osim naknade {tete mo‘e za-
htijevati i poduzimanje mjera za spre~avanje nastanka {tete ili za njezino smanjenje
ako je rije~ o imisijama koje su ve}e od obi~ajenih s obzirom na prirodu i namjenu
nekretnina te na mjesne prilike, ali i onda i kad je to, s obzirom na visinu potrebnih
tro{kova, vrstu i karakter potrebnih mjera i druge okolnosti, dru{tveno opravdano.
(Vs H, Gzz. 58/83, od 26. 10. 1983. Psp 24 - 88)
24. Okolnost {to je nadle‘no tijelo izdalo dozvolu za obavljanje op}ekorisne
djelatnosti ne zna~i sama po sebi i njegovu odgovornost za {tetu koja je nastala obav-
ljanjem takve djelatnosti.
(Vs H, Rev. 634/9O, od 10. 10. 1990. Psp 51 111)
25. Vlasnik ribnjaka, izgra|enog bez odobrenja nadle‘nog organa, preuzima
rizik {tete od {tetnih imisija iz pogona odobrene djelatnosti na susjednom zemlji{tu.
26. Proizvoda~ kre~a kao opasne stvari, odgovoran je za {tetu pri~injenu uni-
{tenjem ribljeg fonda, izlivanjem kre~a iz deponije u rijeku zbog obru{avanja brane
deponije i kada je imao propisnu saglasnost nadle‘nog organa uprave za obavljanje
te djelatnosti na datoj lokaciji.
27. Vlasnik zemlji{ta ne odgovara za {tetu koja nastaje od sjene stabala {to
rastu na njegovu zemlji{tu i od sjene grana tih stabala koja se nadvijaju nad susjedo-
vo zemlji{te.
Iz obrazlo‘enja navodimo:
[teta se o~ituje u smanjenom prinosu vo}njaka. O{te}enom vlasniku susje-
dnog zemlji{ta pripada jedino pravo da o svom tro{ku odsije~e i prisvoji grane koje
su u zra~nom prostoru nad njegovim zemlji{tem (pravno pravilo paragrafa 422.
OGZ-a).
(Vs H, Rev. 2492/82, od 30. 3. 1983. Psp 23 82)
28. Pod {tetom koja prelazi normalne granice za koju, u smislu ~lana 156.
stav 3. ZOO, odgovara {tetnik koji obavlja op{tekorisnu dozvoljenu djelatnost, po-
drazumijevaju se takve {tetne posljedice koje prema{uju uobi~ajene granice (preko-
mjerna {teta), odnosno okvire kakvi su uobi~ajeni i tolerantni u savremenoj urbanoj
sredini sa svim {tetnim imisijama koje pojedinac mora da prihvati ‘ivljenjem u ta-
kvoj sredini.
(Rje{enje Vrhovnog suda RCG Rev. br. 92/97 od 5. 4. 1998. Gp, broj
6/00)
29. Kad se {teta potra‘uje od op}ekorisne djelatnosti za koju je dobivena do-
zvola nadle‘nog tijela, a prelazi uobi~ajene granice (uni{tenje nasada zbog dima i ~a-
|e iz dimnjaka toplane) postoji obveza naknade {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Obzirom na utvr|enje ni‘estupanjskih sudova:
- da je na zemlji{tu tu‘itelja, a koje se nalazi u blizini (sjeverno) dimnjaka tu-
‘enikove toplane (pogon proizvodnja Zagreb II) po~etkom kolovoza 1990. godine
do{lo do uni{tenja uzgojene salate,
- da je u vrijeme nastanka {tete na tu‘iteljevoj salati iz dimnjaka tu‘enikove
toplane ispu{ten dim sa ~a|om, ~ija je temperatura prilikom izlaska iz dimnjaka izno-
sila 105-110oC,
- da su padali na salatu i o{tetili je (salata ofurena ),
pravilna je ocjena ni‘estupanjskih sudova da je {teta na tu‘iteljevoj salati uzrokovana
ispu{tanjem {tetnih imisija kroz dimnjak tu‘enikovog pogona, zbog ~ega na strani tu-
‘enika postoji obveza naknade ovako uzrokovane {tete tu‘itelju, sve temeljem odre-
dbe ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima.
Konkretna {teta nastala na tu‘iteljevoj salati obzirom na njen obim (na parceli
A 60%, a na parceli B 100%) svakako prelazi normalnu granicu, zbog ~ega, sve i ako
se prihvati stajali{te tu‘enika da je {teta nastala u obavljanju op}ekorisne djelatnosti
za koju tu‘enik ima dozvolu nadle‘nog tijela, tu‘itelja pripada pravo na naknadu {te-
te (~l. 156. st. 3. ZOO-a)."
30. Javno poduze}e za ceste kao investitor, a ujedno i izvo|a~ odvodnog ka-
nala uz cestu odgovara za {tetu zbog prelijevanja voda iz kanala na susjedne nekre-
tnine.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku je utvr|eno da je tu‘enik (javno poduze}e) bio izva|a~ i investitor
izgra|enog odvodnog kanala od autoceste uz koji le‘e nekretnine tu‘itelja, pa u reviziji
posebno nenagla{en prigovor proma{ene pasivne legitimacije ne ukazuje se osnovanim.
Sporno je da li je tu‘enik odgovoran za nastalu {tetu uslijed prelijevanje vode iz odvo-
dnog kanala na zemlji{te tu‘itelja u vrijeme ja~ih oborina.
Okolnost {to je izgra|eni odvodni kanal pu{ten u promet nakon {to je prethodno
isho|ena i uporabna dozvola za kori{tenje kanala, tu‘enika ne osloba|a od odgovornosti
za nastalu {tetu. Ovo zbog toga jer je neposrednim zapa‘anjem suda na licu mjesta i na-
lazom vje{taka utvr|eno da izgra|eni kanal u vrijeme ja~ih oborinskih ili otpadnih voda
nema takav kapacitet da zadr‘i vi{ak vode i u takovim prilikama dolazi do prelijevanja
vode na zemlji{te tu‘itelja, {to je ovdje i bio slu~aj. Zbog toga je tu‘enik i odgovoran za
nastalu {tetu i bez obzira na ~injenicu o pravno uredno izgra|enom odvodnom kanalu,
jer to stanje tu‘enika s obzirom na istaknuta utvr|enja sudova ne dovode u povoljniju
pravnu situaciju.
Zahtjev da se prestane sa povredom prava li~nosti

^lan 157.
(1) Svako ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadle‘nog organa da
naredi prestanak radnje kojom se povre|uje integritet ljudske li~nosti, li~nog i
porodi~nog ‘ivota i drugih prava njegove li~nosti.
(2) Sud, odnosno drugi nadle‘ni organ mo‘e narediti prestanak radnje
pod prijetnjom pla}anja izvjesne nov~ane svote, odre|ene ukupno ili po jedinici
vremena, u korist povrije|enog.
Odsjek 2.
ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE
Postojanje krivice
^lan 158.
Krivica postoji kada je {tetnik prouzrokovao {tetu namjerno ili nepa‘-
njom.
________________________
1. Sa krajnjom nepa‘njom postupa voza~ koji se upusti u obila‘enje o{te}e-
nog vozila na cesti, iako je u isto vrijme iz suprotnog smjera nailazio autoimobil.
2. "Tu‘iteljica je u pravu kad u reviziji isti~e da je drugostupanjski sud pogre-
{no primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da postoji njen skrivljeni doprinos
nastanku {tetnog doga|aja. U smislu odredbe ~l. 6. Zakona o za{titi na radu ("Naro-
dne novine", broj 19/83) tu‘enik bi se svoje od{tetne odgovornosti mogao osloboditi
(u potpunosti ili djelomi~no) i onda ako doka‘e da je do {tete do{lo krivnjom tu‘ite-
ljice. Na{e od{tetno pravo poznaje dvije vrste krivnje: namjeru i nepa‘nju (~l. 158.
Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96). U
ovoj pravnoj stvari zanimljiva je samo nepa‘nja (culpa), jer ni drugostupanjski sud
ne smatra da je tu‘iteljica namjerno skrivila svoju {tetu. Nepa‘ljivo postupa onaj tko
ne ‘eli nastupanje {tetne posljedice niti na nju pristaje, ali se ipak ne pona{a onako
kako to pravni poredak od njega o~ekuje. On je lakomislen te smatra da do {tete ne}e
do}i ili da }e je mo}i sprije~iti (svjesna nepa‘nja) ili pak uop}e ne zna da svojim pos-
tupanjem mo‘e uzrokovati {tetu, a trebao bi biti toga svjestan (nesvjesna nepa‘nja).
Razlikuju se dva stupnja nepa‘nje i to: krajnja nepa‘nja (culpa lata) kad netko ne
postupa ni s onakvom pa‘njom koju bi upotrijebio svaki prosje~an ~ovjek, te obi~na
nepa‘nja (culpa levis) kad netko nije postupao kao naro~ito pa‘ljiv ~ovjek. Drugostu-
panjski sud iz samog opisa {tetnog doga|aja zaklju~uje da tu‘iteljica kriti~ne zgode
nije upotrijebila du‘nu pa‘nju, {to je pogre{no, jer iz tog opisa se ne mo‘e razabrati
naprijed navedeni elementi na temelju kojih se mo‘e ocijeniti postojanje odnosno ne-
postojanje tu‘itelji~ine nepa‘nje."
(Vs RH, Rev. 387/98 ,od 19. 3. 1998. Izbor odluka 2/1998 26/61)
3. Odvjetnik je otklonio svoju odgovornost (koja se zasniva na principu pre-
tpostavljene krivnje) kada je ostaviteljicu, neposredno nakon {to joj je sastavio pi-
smenu oporuku saznav{i da je nepismena, upozorio da oporuka nije pravno valjana te
ju je uputio na sastavljanje sudske oporuke.
(Vs RH, Rev. 2383/91, od 6. 2. 1992. - Izbor odluka 1993 115)
4. Dru{tveno - politi~ka zajednica nije du‘na naknaditi radnoj organizaciji
{tetu, kada je protiv njenih radnika, koji su joj prouzrokovali {tetu nesavjesnim obav-
ljanjem radne du‘nosti, obustavljen krivi~ni postupak zbog zastare krivi~nog gonje-
nja.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbama stava 1. ~lana 106. Zakona o redovnim sudovima ( Slu‘beni list
SRBiH , broj 19/86) va‘e}eg u vrijeme nastanka relevantnih odnosa izme|u strana-
ka, propisano je da za {tetu koju u~ini sudija u vr{enju sudijske funkcije svojim neza-
konitim ili nepravilnim radom gra|anima ili pravnim licima, odgovara dru{tveno-po-
liti~ka zajednica, ~ija skup{tina bira sudije tog suda.
Iz upotrijebljenih izraza u stavu 1. ~lana 106. Zakona nezakonit ili nepravi-
lan rad proizilazi da odgovornost dru{tveno-politi~ke zajednice (op{tine) za {tetu
koju pretrpe gra|ani ili pravna lica postoji samo kada je {teta prouzrokovana krivi-
com u smislu odredaba ~lana 158. ZOO, pored ostalih elemenata za nastanak {tete
neophodno je da izme|u radnje {tetnika i nastale {tete postoji uzro~na veza.
Op{tina, naime, ne odgovara za {tetu po principu objektivne odgovornosti od
opasne stvari ili opasne djelatnosti (~lanovi 173. i 174. ZOO), kada va‘i pretpostavka
uzro~nosti (odnosno da se smatra da {teta nastala u vezi sa opasnom stvari, ili djela-
tno{}u, poti~e od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da one nisu bile
uzrok {tete), nego na osnovu krivice.
Prema dokazima u spisima predmeta proizilazi da {teta koju je pretrpio tu‘i-
lac nije u adekvatnoj uzro~noj vezi sa postupanjem osnovnog suda - dono{enjem rje-
{enja kojim se zbog zastarjelosti obustavlja krivi~ni postupak protiv okrivljenih ra-
dnika tu‘ioca koji su mu prouzrokovali {tetu.
U parni~nom postupku sud je vezan samo za pravosna‘nu presudu krivi~nog
suda u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti kojim se optu‘eni
ogla{ava krivim (stav 3. ~lana 12. ZPP).
Ne mo‘e se u nekom posebnom postupku utvr|ivati da li bi okrivljeni bili
pravnosna‘nom presudom ogla{eni krivim u krivi~nom postupku, da nije nastupila
zastara krivi~nog gonjenja, pa se ne mo‘e u ovakvom slu~aju ni utvrditi postojanje
pravno-relevantne uzro~ne veze izme|u propu{tanja sudije i {tete.
Tu‘ilac je mogao zahtijevati naknadu {tete od svojih radnika odmah nakon
{to mu je {teta pri~injena, a nakon obustavljanja krivi~nog postupka, u smislu ~lana
390. ZOO, u roku od 3 mjeseca od dana pravosna‘nosti rje{enja pa stoga pravo na
naknadu {tete nije ostvario zbog svog propu{tanja, a ne nezakonitim i nepravilnim ra-
dom sudije osnovnog suda.
5. Ste~ajni upravnik je neposredno odgovoran za {tetu koju pri~ini u~esniku u
ste~ajnom postupku namjerno ili krajnjom nepa‘njom.
6. Za {tetu od pogona vlaka koja je nastala namjerno ili krajnjom nepa‘njom
‘eljezni~ko poduze}e odgovara po op}im propisima ZOO.
7. Sa krajnjom nepa‘njom postupa voza~ automobila kada neprilago|enom
brzinom od 70km/h po vla‘nom i klizavom putu djelimi~no i mjestimi~no prekrive-
nom blatom, uz to jo{ u zavoju, izazove direktan sudar na lijevoj traci kolovoza gle-
dano u pravcu njegovog smjera kretanja.
8. Sa krajnjom nepa‘njom postupa i voza~ kada prevelikom brzinom u|e u
nepregledan o{tri zavoj i vozilo stoga pre|e na drugu stranu ceste.
9. Kada proizvo|a~ proizvodi robu za tr‘i{te, {to podrazumjeva da stupa u
obligacione odnose, njegova odgovornost je poja~ana jer se mora pona{ati sa pa‘-
njom dobrog doma}ina. Pove}ana odgovornost proizvo|a~a proizilazi iz ~l. 18.
ZOO, a njegova odgovornost se cijeni po odredbi ~l. 158. ZOO.
10. Zubar koji ima privatnu ordinaciju, koji je prilikom va|enja zuba povrije-
dio pacijenta (prijelom donje vilice) odgovara za {tetu nastalu povredom ugovorne
obveze, a ne na temelju izvanugovorne odgovornosti za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovom sporu radi se o zahtjevu za naknadu {tete koja je nastala tu‘itelju 29. V.1
985.g. kada mu je tu‘enik - zubar koji vodi privatnu zubnu ordinaciju prilikom va|enja zu-
ba (lijeve donje {estice) nanio povredu u obliku prijeloma donje vilice s lijeve strane. Ni-
‘estupanjski sudovi ocjenjuju neosnovanim tu‘beni zahtjev tu‘itelja primjenom odredbi ~l.
154. i 158. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), u daljnjem tek-
stu: ZOO), te nakon utvr|enja: da je ~esta mogu}nost povrede - loma vilice kod va|enja
polugom zaostalih korijena donjih kutnjaka, da tu‘enik neposredno nakon va|enja zuba, tj.
korijena, osobnim vizualnim pregledom nije mogao utvrditi postojanje ove povrede - loma
vilice i da je tu‘enik izabrao najjednostavniji i najbezbolniji na~in lije~enja, ocjenjuju da je
tu‘enik postupao savjesno i po pravilima struke. Ni‘estupanjski sudovi pogre{no ocjenjuju
da u ovoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni odredbe ~l. 154. i 158. ZOO, jer se u ovom
slu~aju ne radi o naknadi {tete kao posljedici izvanugovorne odgovornosti ve} o odgovor-
nosti za naknadu {tete nastale prilikom ispunjenja ugovorne obveze. Naime, tu‘itelj je kao
naru~ilac djela (va|enja korijena zuba) naru~io kod tu‘enika kao zubara koji ima privatnu
zubnu ordinaciju, kao od izvo|a~a djela, da mu obavi odre|en posao - izvadi korijen zuba
(lijeve donje {estice), {to je tu‘enik kao zubar i izvr{io u ispunjenju ugovorom preuzete ob-
veze. Dakle, radi se o ugovornom odnosu stranaka iz ugovora o djelu (~l. 600. ZOO). Tu-
‘itelj tra‘i naknadu {tete jer mu je kod va|enja korijena zuba nastala povreda u obliku lo-
ma vilice, dakle, isti~e da izvo|a~ nije izvr{io djelo kako je ugovoreno i po pravilima po-
sla, {to je bio du‘an u~initi prema odredbi ~l. 607. st. 1. ZOO. Tu‘enik kao du‘nik mo‘e se
u takvom slu~aju osloboditi od odgovornosti za {tetu pod pretpostavkama iz odredbe ~l.
263. ZOO, tj. da doka‘e da prilikom va|enja korijena zuba nije mogao sprije~iti, otkloniti
ili izbje}i lom vilice kod tu‘itelja. Iz dosada utvr|enog ~injeni~nog stanja nije mogu}e oci-
jeniti je li tu‘enik prilikom va|enja korijena zuba tu‘itelja mogao sprije~iti, otkloniti ili iz-
bje}i nastajanje povrede ili nije. Naime, sam izbor metode va|enja korijena zuba u konkre-
tnom slu~aju, koji sud utvr|uje kao najjednostavniji i najbezbolniji na~in lije~enja, jo{ uvi-
jek ne zna~i da je izabran takav postupak va|enja zuba, nastupanje takve posljedice sma-
njuje na najmanju mogu}u mjeru ili ~ak isklju~uje mogu}nost nastanka takve povrede."
(Vs RH, Rev. 2156/91 od 8. 1. 1992. i Rev. 1483/91 od 24. 10. 1991. Izbor
odluka 1993 35/74)
Neodgovorna lica
^lan 159.
(1) Lice koje usljed du{evne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih
drugih razloga nije sposobno za rasu|ivanje, ne odgovara za {tetu koju drugo-
me prouzrokuje.
(2) Ko drugom prouzrokuje {tetu u stanju prolazne nesposobnosti za ra-
su|ivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako doka‘e da nije svojom krivicom do-
spio u to stanje.
(3) Ako je u to stanje dospio tu|om krivicom, za {tetu }e odgovarati onaj
ko ga je u to stanje doveo.
Odgovornost maloljetnika
^lan 160.
(1) Maloljetnik do navr{ene sedme godine ne odgovara za {tetu koju
prouzrokuje.
(2) Maloljetnik od navr{ene sedme do navr{ene ~etrnaeste godine ne od-
govara za {tetu, osim ako se doka‘e da je pri prouzrokovanju {tete bio sposoban
za rasu|ivanje.
(3) Maloljetnik sa navr{enih ~etrnaest godina odgovara prema op{tim
pravilima o odgovornosti za {tetu.
________________________
1. Deliktno sposoban maloljetnik (star preko 14 godina), koji se i pored uobi-
~ajenog na~ina upozorenja na postoje}u opasnost, kakav je bio dovoljan za ~ovjeka
prosje~nih sposobnosti, izlo‘io toj opasnosti (u{ao u zabranjeni prostor vojnog poli-
gona za vrijeme izvo|enja vojnih vje‘bi artiljerijskog ga|anja) i na taj na~in pretrpio
{tetu zadobiv{i tjelesne povrede, ne mo‘e zahtjevati ni djelimi~nu naknadu {tete od
preduzima~a ove opasne djelatnosti.
2. Maloljetnik s navr{enih ~etrnaest godina ‘ivota odgovara za {tetu koju je
prouzro~io.
(Vs H, Rev. 211/83, od 25. 5. 1983. Psp 23 90)
Nu‘na odbrana, stanje nu‘de, otklanjanje {tete od drugog

^lan 161.
(1) Ko u nu‘noj odbrani prouzrokuje {tetu napada~u nije du‘an nakna-
diti je, osim u slu~aju prekora~enja nu‘ne odbrane.
(2) Kad neko prouzrokuje {tetu u stanju nu‘de, o{te}enik mo‘e zahtije-
vati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti {tete, ili od lica od ko-
jih je {teta otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne vi{e od koristi koju su imala
od toga.
(3) Ko pretrpi {tetu otklanjaju}i od drugog opasnost {tete, ima pravo za-
htijevati od njega naknadu one {tete kojoj se razumno izlo‘io.
________________________
1. Da bi postojalo stanje nu‘de potrebno je da se prouzrokovanje opasnosti od
{tete ne mo‘e pripisati u krivicu onoga koji je {tetnu radnju preduzeo u takvom sta-
nju
(Vs RCG, Rev. br. 354/95. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
2. O{te}enik kojemu je u ga{enju po‘ara u zgradi o{te}ena imovina mo‘e za-
htijevati naknadu od op}ine koja je nositelj prava kori{tenja zgrade, kao i od osobe
od koje je uklonjena {teta, ali ne u iznosu ve}em od koristi {to ju je op}ina imala.
(Vs H, Rev. 629/90, od 20. 12. 1990. Psp 53 18)
2. Lice koje postupa u granicama nu‘ne odbrane ne odgovara ni za {tetu
prouzrokovanu tre}im licima smr}u napada~a.
lz obrazlo‘nja:
Prema ~injeni~nim utvr|enjima iz ni‘estepenih presuda tu‘eni je ubio mu‘a i
oca tu‘ilaca, postupaju}i u nu‘noj odbrani.
Polaze}i od pogre{ne interpretacije odredbe ~lana 161. stav 1. Zakona o obli-
gacionim odnosima koju ni‘estepeni sudovi shvataju tako da taj zakonski propis nije
rije{io pitanje odgovornosti za {tetu prouzrokovanu u nu‘noj odbrani prema tre}im
licima, nego samo prema napada~u, ti sudovi su zaklju~ili da je tu‘eni prouzrokovao
{tetu koju tu‘ioci trpe zbog smrti prednika.
Me|utim, citiranom odredbom iz ~lana 161. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima na isti na~in kao i prema samom napada~u ima se rije{iti i pitanje odgovor-
nosti za {tetu koju trpe srodnici zbog njegove smrti, jer je upravo napada~eva smrt,
koju je sam skrivio, uzrok nastanku takve {tete, zbog ~ega {tetnik, kada je u pitanju
njegova odgovornost za {tetu prouzrokovanu tre}im licima mo‘e isticati sve one pri-
govore koje bi morao uspje{no isticati i prema samom napada~u.
Dozvoljena samopomo}
^lan 162.
(1) Ko u slu~aju dozvoljene samopomo}i prouzrokuje {tetu licu koje je
izazvalo potrebu samopomo}i, nije du‘an naknaditi je.
(2) Pod dozvoljenom samopomo}i podrazumijeva se pravo svakog lica da
otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva za{tita nu-
‘na i ako na~in otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje
opasnost.
Pristanak o{te}enika
^lan 163.
(1) Ko na svoju {tetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne mo-
‘e od njega zahtijevati naknadu {tete prouzrokovane tom radnjom.
(2) Ni{tava je izjava o{te}enika kojom je pristao da mu se u~ini {teta ra-
dnjom koja je zakonom zabranjena.
________________________
1. Zdravstvena organizacija odgovara po principu objektivne odgovornosti za
{tete koje pretrpi pacijent usljed neispravnosti medicinskih instrumenata, pa i kada je
ta neispravnost posljedica konstruktivne gre{ke.
..Odgovornost tu‘enog ne mo‘e se otkloniti ni pozivom na odredbu ~lana
163. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Pozivom na tu odredbu otklanja se od-
govornost zdravstvene organizacije udru‘enog rada za uobi~ajene rizike koje donosi
neophodna medicinska intervencija, preduzeta u cilju lije~enja o{te}enog, izvedena
stru~no i sa ispravnim instrumentima. Zdravstvena organizacija, me|utim, odgovara
za {tetne posljedice koje nastanu zbog neispravnosti medicinskog pribora (usljed ne-
adekvatne izrade ili istro{enosti (upotrebljenog prilikom medicinske intervencije, po
principu uzro~nosti i onda kada radnici zdravstvene organizacije nisu bili svjesni ove
neispravnosti .
(Vs BiH Rev. 102/85, od 11. 6. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 16)
2. Davanjem suglasnosti susjedu za izgradnju zida i pomaganjem kod njegove
izgradnje nije o{te}enik pristao na nastanak {tete (vla‘enje u dijelu prostorija ku}e)
kad je utvr|eno da je uzrok {tete nestru~na izgradnja navedenoga zida.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet ovoga spora jest zahtjev tu‘itelja da mu revident nadoknadi {tetu u
dosu|enom iznosu koju on trpi zbog uklanjanja nastale vlage u njegovoj ku}i, a koju
je prouzrokovao revident izgradnjom betonskoga zida u visini prve eta‘e na udalje-
nosti svega 50 do 70 cm od njegove (tu‘iteljeve) ku}e i time stvorio kanal izme|u zi-
da i te ku}e tako da se skuplja vlaga u prizemlju ku}e. Revident neosnovano ospora-
va pravilnost zaklju~ka ni‘estupanjskih sudova da iz utvr|enja proizlazi njegova od-
govornost za predmetnu {tetu. Naime, revident neosnovano ponavlja tvrdnje da ne
postoji njegova odgovornost za utu‘enu {tetu kada navodi da je tu‘itelj pristankom
na izgradnju navedenoga zida pristao i na {tetu koju eventualno trpi i da u postupku
nije valjano utvr|eno od kuda potje~e izvor {tete, je li uzrok {tete zid koji je izgradio,
{to on i dalje osporava, ili po tu‘itelju nekvalitetno izgra|ena ku}a i bez gra|evinske
dozvole, a {to revident smatra uzrokom {tete. Te su tvrdnje suprotne utvr|enjima su-
dova. Iz utvr|enja sudova ne proizlazi da je tu‘itelj davanjem suglasnosti revidentu
za izgradnju predmetnog zida i pomaganjem kod izgradnje zida pristao na nastanak
predmetne {tete u smislu tada va‘e}e odredbe ~lanka 163. stavak 1. Zakona o obve-
znim odnosiam ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOO), kako to pogre{no sma-
tra revident, dok iz tih utvr|enja, a posebno nalaza, mi{ljenja i iskaza sudskoga vje-
{taka gra|evinske struke proizlazi da je uzrok predmetne {tete vla‘enje u dijelu pros-
torija ku}e tu‘itelja upravo u nestru~noj izgradnji navedenoga zida od strane reviden-
ta (visina, blizina i na~in izvedbe zida) i da je tu‘itelj pretrpio {tetu u dosu|enom
iznosu."
(Vs RH, Rev. 2236/91. od 16. 1. 1992. Izbor odluka 1993 92/116)
Davanje suglasnosti susjedu za izgradnju zida i pomaganjem pri njegovoj iz-
gradnji nije o{te}enik pristao na nastanak {tete (vla‘enje u dijelu prostorija ku}e) kad
je utvr|eno da je uzrok {tete nestru~na izgradnja navedenog zida.
(Vs RH, Rev. 2236/91 od 16. 1. 1992. - Izbor odluka 1993 116)
Odsjek 3.
ODGOVORNOST ZA DRUGOG
Du{evno bolesni i zaostali u umnom razvoju

^lan 164.
(1) Za {tetu koju prouzrokuje lice koje usljed du{evne bolesti ili zaostalog
umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasu|ivanje, odgovara
onaj koji je na osnovu zakona, ili odluke nadle‘nog organa, ili ugovora, du‘an
da vodi nadzor nad njim.
(2) On se mo‘e osloboditi odgovornosti ako doka‘e da je vr{io nadzor na
koji je obavezan ili da bi {teta nastala i pri bri‘ljivom vr{enju nadzora.
________________________
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac se nalazio u specijalnom zavodu za mentalno retardiranu djecu.
Neposredno pred {tetni doga|aj bio je privremeno smje{ten u porodicu od ko-
je je sam dolazio u {kolu, pa se jednog dana sam uputio ku}i iz S. u L. Propustiv{i da
na vrijeme iza|e iz voza u D. i presjedne u voz za L., prilikom izlaska voza iz ‘elje-
zni~ke stanice isko~io je iz voza i tom prilikom se povrijedio, zbog ~ega u ovome
sporu zahtjeva naknadu {tete.
U izlo‘enoj situaciji tu‘eni zavod je kao specijalizirana ustanova kojoj je tu‘i-
lac bio povjeren, bio du‘an da nad tu‘iocem vr{i potpuni nadzor. Ovakva obaveza tu-
‘enog proizilazi ne samo iz prirode njegove djelatnosti, ve} to slijedi i iz njegovog
statuta u kojem stoji da zavod vr{i "vaspitanje i obrazovanje lako mentalno retardira-
ne djece, domski smje{taj i opskrbu djece u domu: smje{taj djece u druge porodice"
(~lan 9) i "kontroli{e vaspitanje takve djece smje{tene u druge porodice" (~lan 13).
Prema tome tu‘eni nije smio dozvoliti da tu‘ilac sam i bez ikakvog nadzora ili pra-
tnje krene vozom za L.
Odgovornost tu‘enog za {tetu zasniva se na analognoj primjeni odredbe ~lana
164. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u
razlozima ni‘estepenih presuda proizilazi da je izostao nadzor tu‘enoga nad tu‘i-
cionim odnosima.
2. Roditelj i bra}a osobe, koja je {tetu po~inila u stanju nesposobnosti za rasu-
|ivanje (radnja du{evno bolesne osobe), odgovorni su za {tetu samo pod pretpostav-
kama iz odredbe ~lanka 164. ZOO. Stoga ne odgovaraju ako nad {tetnikom nije pro-
du‘eno roditeljsko pravo, niti su mu bili postavljeni za staratelja, a niti su po ugovoru
nad {tetnikom bili du‘ni vr{iti nadzor.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud drugog stupnja je pravilno potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom
je odbijen tu‘itelj s tu‘benim zahtjevom da mu tu‘eni plate solidarno iz osnove na-
knade {tete utu‘eni iznos sa sporednim potra‘ivanjima, jer je utvr|eno da je spornu
{tetu po~inio sin, odnosno brat tu‘enih kao du{evno bolesna osoba kad se polio ben-
zinom i zapalio u gostionici tu‘itelja i kada je do{lo do po‘ara u kojem je, izme|u os-
talog, o{te}en stambeni dio zgrade tu‘itelja i za taj je dio zgrade tu‘itelj tra‘io nakna-
du {tete u ovom sporu. Utvr|eno je da je sada pok. {tetnik bolovao od du{evne boles-
ti depresije, lije~io se ambulantno zbog gubitka interesa za ‘ivot i samoubila~kih ide-
ja, a zatim je lije~en u dva navrata prije {tetnog doga|aja u bolnici na odjelu za du{e-
vne bolesti, ali bez uspjeha. Njegov motiv za samoubojstvo, prema mi{ljenju lije~ni-
ka vje{taka, izvirao je iz njegovoga bolesnog stanja i radnja koju je poduzeo radi iz-
vr{enja samoubojstva rezultat je toga bolesnog stanja. Pravilno je stajali{te sudova
ni‘eg stupnja da u ovom slu~aju {tetnik ne odgovara za po~injenu {tetu prema odre-
dbi iz ~lanka 159. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je sporna
{teta isklju~ivo posljedica radnje du{evno bolesne osobe koja je zbog bolesti nespo-
sobna za rasu|ivanje (dok bolest traje), na ovaj se slu~aj, protivno navodima revizije,
ne mo‘e primijeniti odredba iz drugog stavka citiranog ~lanka, prema kojoj bi za {te-
tu zbog prolazne nesposobnosti za rasu|ivanje pod odre|enim okolnostima odgova-
rao {tetnik, odnosno poslije njegove smrti, njegovi nasljednici (tu‘eni) do visine na-
slije|ene imovine. Pravilno je stajali{te sudova da tu‘eni nisu odgovorni za spornu
{tetu prema odredbi iz ~lanka 164. Zakona o obveznim odnosima, jer nad {tetnikom
nije produ‘eno roditeljsko pravo (zakonska odgovornost roditelja za {tetu koju prou-
zrokuje njihovo du{evno bolesno dijete), niti su bili postavljeni za staratelje {tetniku,
i nisu po ugovoru bili du‘ni vr{iti nadzor nad {tetnikom, a samo bi pod jednom od
navedenih pretpostavki mogli odgovarati za spornu {tetu. Okolnost da je {tetnik bio u
redovnom radnom odnosu i da je navodno i kriti~noga dana odradio svoju smjenu u
@TP V., @eljezni~ka stanica S. ne dovodi u pitanje istinitost utvr|enja suda da je {te-
tnik bio du{evno bolesna osoba i zbog tih okolnosti nije bilo potrebno provoditi dalj-
nje vje{ta~enje o njegovom zdravstvenom stanju u vrijeme {tetnog doga|aja, kako to
pogre{no smatra revident."
(Vs RH, Rev. 2909/90 od 4. 4. 1991. Izbor odluka 1993 93/116)
Odgovornost roditelja
^lan 165.
(1) Roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje drugom njihovo dije-
te do navr{ene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu.
(2) Oni se osloba|aju odgovornosti ako postoje razlozi za isklju~enje od-
govornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.
(3) Oni ne odgovaraju ako je {teta nastala dok je dijete bilo povjereno
drugom licu i ako je to lice odgovorno za {tetu.
(4) Roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje drugom njihovo ma-
loljetno dijete koje je navr{ilo sedam godina, osim ako doka‘u da je {teta nasta-
la bez njihove krivice.
________________________
1. Roditelji koji su pristali da njihovo malodobno dijete upravlja traktorom,
odgovaraju za {tetu prouzrokovanu u saobra}aju njegovom krivicom.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ioci su petrpjeli {tetu usljed pogibije sina i brata do koje je do{lo u sao-
bra}aju. Poginuli se vozio na desnom blatobranu traktora, a traktorom je upravljao
mldb. sin tu‘enih koj je neoprezno vozio usljed ~ega je do{lo do prevrtanja traktora i
pogibije sina i brata tu‘ilaca.
Po Zakonu o obligacionim odnosima ( ~lan 165. stav 4) roditelji odgovaraju
za {tetu koju prouzrokuje njihovo malodobno dijete, starije od sedam godina, osim u
slu~aju ako doka‘u da je {teta nastala bez njihove krivice (presumirana odgovornost).
Okolnost {to su se tu‘eni saglasili da traktorom upravlja njihovo malodobno dijete
povla~i za sobom njihovu odgovornost kada je utvr|eno da je {teta nastupila propus-
tima voza~a koji nisu mogli biti neo~ekivani za tu‘ene. Uostalom tu‘eni su du‘ni da
naknade {tetu i po principu objektivne odgovornosti jer njihova odgovornost nije is-
klju~ena ( stav 2. ~lana 177.ZOO ). [teta nije nastupila isklju~ivom krivicom poginu-
loga, pona{anjem koje tu‘eni odnosno njihov sin nisu mogli predvidjeti, odnosno
sprije~iti. Njihov sin je pristao da vozi poginuloga na blatobranu traktora.
2. Roditelj odgovara za {tetu koju je prouzrokovalo njegovo maloljetno dijete
starije od sedam godina ako ne doka‘e da je {teta nastala bez njegove krivice (presu-
mirana krivica).
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je drugotu‘eni, stariji maloljetnik (sin prvotu‘enog), pravo-
sna‘nom presudom u krivi~nom postupku ogla{en krivim zbog krivi~nog djela ubis-
tva iz ~lana 36. stav 2. ta~ka 6. KZ SRBiH jer je Ii{io ‘ivota k}erku, odnosno sestru
tu‘ilaca.
Prvotu‘eni, otac {tetnika, nije opovrgao svoju krivicu koja se presumira, pa je
zbog toga solidarno obavezan da naknadi prouzrokovanu {tetu.
3. Ako du‘nost nadzora nad maloljetnom osobom ne le‘i na roditeljima, ve}
na nekoj drugoj osobi (primjerice na {koli ili skrbniku), o{te}enik ima pravo zahtije-
vati naknadu od roditelja kad je {teta nastala zbog lo{eg odgoja maloljetnika, r|avih
primjera ili poro~nih navika koje su mu roditelji dali ili se i ina~e {teta mo‘e upisati u
krivnju roditeljima.
Iz obrazlo‘enja navodi,o:
U takvoj situaciji o{te}enik mo‘e birati ho}e li naknadu zahtijevati od osobe
koja je bila du‘na nadzirati maloljetnika (~l. 167. st. 1. ZOO) ili od roditelja ako je
{teta posljedica lo{eg odgoja, r|avih primjera i poro~nih navika (~l. 168. st. 1. ZOO),
a o{te}enik bi mogao zahtijevati istodobno naknadu i od roditelja i od osobe koja je
bila du‘na nadzirati maloljetnika.
(Vs H, Rev. 695/86, od 15. 7. 1986. Psp 30 90)
4. Roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje njihovo maloljetno dijete
starije od sedam godina, ako ne doka‘u da je {teta nastala bez njihove krivice.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova tu‘enikov sin, mla|i od 14 godina,
bacanjem kamena na tu‘ioca ovog je povredio. Tu‘ilac je pred svojom ku}om sa~e-
kao tu‘enikova sina i jo{ jedno lice, te bacao kamenice na njih, pa su mu ovi to uz-
vratili; tom prilikom tu‘enikov sin je povredio tu‘ioca.
Polaze}i od ovih utvr|enja ni‘estepeni sudovi zaklju~uju da je tu‘eni kao ro-
ditelj {tetnika (dijete starije od 7 godina, a mla|e od 14 godina) odgovoran za {tetu
koju je pretrpio tu‘ilac usljed povre|ivanja i da se ta odgovornost zasniva na zane-
marivanju nadzora nad djetetom u konkretnoj situaciji.
Ni‘estepeni sudovi su pogre{no primijenili pravna pravila imovinskog prava
o odgovornosti roditelja za {tetu koju u~ine njihova djeca starija od 7 godina, a mla|a
od 14 godina ‘ivota (sada ~lan 165. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima). Prema
ovim pravilima roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuju njihova djeca ovog
uzrasta, osim ako doka‘u da je {teta nastala bez njihove krivice. Odgovornost rodite-
lja se u ovakvim slu~ajevima pretpostavlja, a roditelji mogu dokazivati da nisu krivi,
ako su preduzeli adekvatne mjere odgoja i nadzora nad djetetom, pri ~emu se podra-
zumijeva i du‘na mjera roditeljske pa‘nje u svakoj konkretnoj situaciji. Ovo ne po-
drazumjeva da roditelj prati i nadzire dijete u svim ‘ivotnim situacijama.
5. Kad vi{e lica zajedno prouzrokuju {tetu, o{te}eni mo‘e tra‘iti naknadu i sa-
mo od jednog {tetnika, odnosno od lica koje odgovara za njegove {tetne radnje.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku koji je prethodio dono{enju pobijene presude, utvr|eno je da je
mldb. sin tu‘enog sa jo{ dvoje mldb. djece zapalio sijeno tu‘ioca.
Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo (~lan 165. stav 4. u
vezi sa ~lanom 206. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima) kada je prvostepenu
presudu preina~io i tu‘enog obavezao da tu‘itelju naknadi preostale 2/3 pretrpljene
{tete u skladu sa postavljenim zahtjevom, jer za {tetu koju je vi{e lica prouzrokovalo
zajedno, svi u~esnici odgovaraju solidarno. Stoga o{te}enom - tu‘iocu, pripada pravo
da tra‘i naknadu i samo od jednog solidarnog du‘nika, a solidarnom du‘niku, koji is-
plati vi{e nego {to iznosi njegov udio u prouzrokovanju {tete, pripada pravo da u po-
sebnoj parnici tra‘i od ostalih du‘nika da mu naknade ono {to je platio za njih (~lan
(Vs BiH, Rev. 574/88, od 18. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 48.
6. Roditelji zbog propu{tenog nadzora odgovaraju za {tetu koju po~ini njiho-
vo du{evno bolesno dijete, starije od sedam godina, za vrijeme dok se nalazilo kod
roditelja, iako je ina~e smje{teno u drugoj obitelji.
(Vs H, Rev. 949/90, od 6. 9. 1990. Psp 51 112)
7. Vlasnik pi{tolja odgovara za {tetu koju je prouzrokovalo njegovo malodo-
bno dijete upotrebom pi{tolja koji je stajao na pristupa~nom mjestu.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je malodobni sin tu‘enoga li{io ‘ivota k}erku i sestru tu‘ilaca
iz pi{tolja tu‘enog koji je stajao u ladici zamrziva~a u stanu, dakle, na pristupa~nom
mjestu.
Pi{tolj je sa stanovi{ta gra|anskog prava opasna stvar (~lan 173. Zakona o
obligacionim odnosima), a za {tetu koja nastaje upotrebom opasne stvari odgovara
njen vlasnik (~lan 174. stav 1. ZOO). Odgovornost vlasnika je isklju~ena ako doka‘e
da mu je opasna stvar oduzeta na protupravan na~in (~lan 175. ZOO). U ovom slu~a-
ju {tetnik - ~lan porodi~nog doma}instva postupio je na protupravan na~in, ali budu}i
da je malodoban, za {tetnu radnju odgovara tu‘eni (~lan 165. stav 4. ZOO), utoliko
prije {to je pi{tolj dr‘ao na mjestu koje je bilo pristupa~no svim ~lanovima doma}in-
stva (~lan 175. ZOO). Tu‘eni se ne mo‘e pozivati ni na to da {tetu nije mogao sprije-
~iti jer se ne radi o uzroku koji ima karakteristike vi{e sile (~lan 177. stav 1. ZOO).
8. Roditelji (vi{e njih) koji solidarno odgovaraju za {tetu {to su je po~inila
njihova maloljetna djeca nemaju polo‘aj jedinstvenih suparni~ara u parnici za nakna-
du {tete.
(Vs H, Rev. 1323/86, od 16. 10. 1986. Psp 33 - 150)
Solidarna odgovornost
^lan 166.
Ako pored roditelja odgovara za {tetu i dijete, njihova je odgovornost so-
lidarna.
Odgovornost drugog lica za maloljetnika
^lan 167.
(1) Za {tetu koju drugom prouzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom
staratelja, {kole ili druge ustanove, odgovara staratelj, {kola, odnosno druga us-
tanova, osim ako doka‘u da su nadzor vr{ili na na~in na koji su obavezni, ili da
bi {teta nastala i pri bri‘ljivom vr{enju nadzora.
(2) Ako za {tetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.
________________________
1. [kola odgovara za {tetu koju je pretrpio u~enik usljed tjelesne povrede na
~asu fizi~kog vaspitanja, ako je povrije|en zbog propusta nastavnika.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je odjeljenje u kojem je tu‘itelj bio u~enik
dana 13. 3. 1979. godine imalo dva ~asa fizi~kog vaspitanja, da je grupa u~enika u
kojoj je bio i tu‘itelj, za vrijeme trajanja ~asa od strane nastavnika fizi~kog vaspita-
nja, zbog nedostatka prostora u fiskulturnoj sali, upu}ena na igrali{te "Partizan" gdje
je trebao biti odr‘an zadnji ~as, da na ovom zadnjem ~asu nije bio prisutan nastavnik
fizi~kog vaspitanja i da je za vrijeme trajanja ovog ~asa tu‘itelj samoinicijativno
izvodio vje‘be na "gol{tangi" kojom prilikom je pao i zadobio te{ku povredu ki~me.
Polaze}i od ovakvog ~injeni~nog stanja, ni‘estepeni sudovi su pravilno primi-
jenili odredbu ~lana 170. stav 1. i 171. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima, kada
su ocijenili da je drugotu‘ena odgovorna za {tetu. U smislu odredbi Zakona o fizi-
~koj kulturi ("Slu‘beni list SRBiH", broj 3/77) i Zakona o osnovnom obrazovanju i
vaspitanju ("Slu‘beni list SRBiH", br. 16/78 i 23/79), koji su bili na snazi u momentu
prouzrokovanja {tete, vaspitno-obrazovne organizacije, me|u kojima i osnovne {ko-
le, obavljaju i organizuju izvo|enje propisanih vidova nastavne djelatnosti iz oblasti
fizi~ke kulture. Prema odredbi ~lanova 48. i 150. Zakona o osnovnom obrazovanju i
vaspitanju, nastavnici imaju obavezu da organizuju i rukovode nastavom.
U konkretnom slu~aju propu{tanjem da prisustvuje ~asu fizi~kog vaspitanja i
rukovodi nastavnom djelatno{}u iz ove oblasti, nastavnik fizi~kog vaspitanja drugo-
tu‘ene postupio je protivno navedenim zakonskim odredbama, a posljedica ovog nje-
govog propusta je samoinicijativno i van nastavnog programa izvo|enje vje‘bi na
"gol{tangi" od strane tada mldb. tu‘itelja koji je usljed toga pretrpio te{ku tjelesnu
povredu.
2. Za {tetu koju je u~enica pretrpjela na satu tjelesnog odgoja postoji odgo-
vornost osiguratelja po osnovi osiguranja {kole od odgovornosti za njezinu djela-
tnost.
Iz obrazlo‘enja:
"U postupku je utvr|eno da je 8. prosinca 1993. mlt. tu‘iteljica u dobi od 13
godina tjelesno povrije|ena kao u~enica Osnovne {kole "Z" na satu tjelesnog odgoja
od naleta druge u}enice iste {kole i pada od tog naleta, te da je tu‘enica (osiguratelj)
odgovorna za nadoknadu {tete koju je tu‘iteljica pretrpjela uslijed ovog {tetnog doga-
|aja po osnovu osiguranja iste {kole od odgovornosti iz njene djelatnosti."
Napomena: Vidjeti ~lanak 940. do 941. Zakona o obveznim odnosima.
(Vs RH, Rev 2200/95, od 8. 9. 1998. Izbor odluka 2/1998 39/72)
3. înjenica da je maloljetni {tetnik {ti}enik odgojne ustanove zatvorenog ti-
pa ne osloba|a tu ustanovu obveze obavljanja nadzora nad maloljetnikom na putu do
{kole.
(Vs H, Rev. 1342/89, od 6. 12. 1989. Psp 47 84)
4. Deliktno sposoban maloljetnik (star preko 14 godina), koji se i pored uobi-
~ajenog na~ina upozorenja na postoje}u opasnost, kakav je bio dovoljan za ~ovjeka
prosje~nih sposobnosti, izlo‘io toj opasnosti (u{ao u zabranjeni prostor vojnog poli-
gona za vrijeme izvo|enja vojnih vje‘bi artiljerijskog ga|anja) i na taj na~in pretrpio
{tetu zadobiv{i tjelesne povrede, ne mo‘e zahtjevati ni djelimi~nu naknadu {tete od
preduzima~a ove opasne djelatnosti.
5. Onaj tko odgovara za drugoga odgovara u slu~aju podijeljene odgovornosti
za {tetni doga|aj samo za onaj dio {tete koju uzrokuje taj drugi za koga on odgovara.
(Vs H, Rev. 1916/84 od 31. 7. 1985. Psp 32 - 86)
Posebna odgovornost roditelja

^lan 168.
(1) Ako du‘nost nadzora nad maloljetnim licem ne le‘i na roditeljima,
ve} na nekom drugom licu, o{te}enik ima pravo da zahtijeva naknadu od rodi-
telja, kad je {teta nastala usljed lo{eg vaspitanja maloljetnika, r|avih primjera
ili poro~nih navika koje su mu roditelji dali, ili se i ina~e {teta mo‘e upisati u
krivicu roditeljima.
(2) Lice na kome u ovom slu~aju le‘i du‘nost nadzora ima pravo tra‘iti
od roditelja da mu naknade ispla}eni iznos ako je ono isplatilo naknadu o{te}e-
niku.
Odgovornost po osnovu pravi~nosti
^lan 169.
(1) U slu~aju {tete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno,
a naknada se ne mo‘e dobiti od lica koje je bilo du‘no da vodi nadzor nad njim,
sud mo‘e, kad to pravi~nost zahtijeva, a naro~ito s obzirom na materijalno sta-
nje {tetnika i o{te}enika, osuditi {tetnika da naknadi {tetu, potpuno ili djelimi-
~no.
(2) Ako je {tetu prouzrokovao maloljetnik sposoban za rasu|ivanje koji
nije u stanju da je naknadi, sud mo‘e, kad to pravi~nost zahtijeva, a naro~ito s
obzirom na materijalno stanje roditelja i o{te}enika, obavezati roditelje da na-
knade {tetu, potpuno ili djelimi~no, iako za nju nisu krivi.
________________________
1. [tetnika koji nije odgovoran za {tetu zbog nesposobnosti za rasu|ivanje
sud mo‘e osuditi na naknadu {tete kad pravi~nost to zahtijeva i u situaciji kad ne pos-
toji osoba koja je bila du‘na voditi nadzor nad {tetnikom.
Iz obrazlo‘enja:
"Ne postoji pravna mogu}nost za primjenu ~l. 164. st. 1. ZOO. Ovo zato {to
prema navedenoj odredbi, a po na~elu odgovornosti za drugog, za {tetu koju uzroku-
je osoba koja zbog du{evne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razlo-
ga nije sposobna za rasu|ivanje, odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke
nadle‘nog organa ili ugovora du‘an voditi nadzor nad njom. U ovoj pravnoj stvari
nije utvr|eno da bi tu‘enici bili du‘ni voditi nadzor nad {tetnikom temeljem preuzete
obveze prilikom pu{tanja {tetnika s lije~enja, a prije {tetnog doga|aja, pa kako nije
dokazano da bi takva obveza tu‘enika postojala, nema ni pretpostavki za primjenu
navedene odredbe. Me|utim, revident osnovano tvrdi da ni‘i sudovi nisu za postoja-
nje odgovornosti {tetnika utvrdili jesu li se ispunili uvjeti propisani odredbom ~l.
169. spomenutog zakona. Navedenom odredbom je propisano: 1. U slu~aju {tete {to
ju je uzrokovala osoba koja za nju nije odgovorna, a naknada se ne mo‘e dobiti od
osobe koja je bila du‘na voditi nadzor nad njom, sud mo‘e, kada to pravi~nost zahti-
jeva, a naro~ito s obzirom na materijalno stanje {tetnika i o{te}enika, osuditi {tetnika
da naknadi {tetu, potpuno ili djelomi~no. Primjeni ove odredbe, po ocjeni ovoga su-
da, ima mjesta kako u situaciji kada se naknada ne mo‘e dobiti od osobe koja bi bila
du‘na voditi nadzor nad {tetnikom koji je uzrokovao {tetu za koju nije odgovoran ta-
ko i u situaciji kada takva osoba ne postoji."
(Vs RH, Rev 740/93 od 25. 1. 1995. Izbor odluka 1/1997 13/55)
Odsjek 4.
ODGOVORNOST PREDUZE]A2 I DRUGIH PRAVNIH LICA

PREMA TRE]EM
Odgovornost preduze}a
^lan 170.
(1) Za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em
licu preduze}e u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim
ako doka‘e da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.
(2) O{te}enik ima pravo zahtijevati naknadu {tete i neposredno od radni-
ka ako je {tetu prouzrokovao namjerno.
(3) Odredbom stava 1. ovog ~lana ne dira se u pravila o odgovornosti za
{tetu koja poti~e od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
------------------
Nspomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lan 18. ZPZOO
Napomena RS): ^lanom 25. ZIDZOO, propisano je:
U naslovu ~lana 170. rije~i: organizacija udru‘enog rada zamjenjuju se rije-
~ju: preduze}a .
U ~lanu 170. stav 1. rije~i: organizacija udru‘enog rada u kojoj zamjenjuju
se rije~ima: preduze}e u kome , a rije~: radnik rije~ju: zaposleni .
________________________
1. Poduze}e odgovara za {tetu koju radnik uzrokuje tre}oj osobi na radu ili u
svezi s radom prema specijalnoj odredbi ~l. 170. st. 1. ZOO, a ne temeljem op}e
odredbe o odgovornosti za {tetu iz ~l. 154. st. 1. ZOO.
2
Odredbom ~lana 17. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima ( Slu‘beni list R
BiH , broj 2/92), u naslovu Glave II, Odsjeka 2, Odjeljka 4. u naslovu i podnaslovu rije~i:
organizacija udru‘enog rada , zamijenjene su rije~ima preduze}a
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja nalazi da postoji odgovornost tu‘enika za naknadu {tete
tu‘itelju temeljem ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.
53/91 - dalje: ZOO), jer da je i o{te}enik (tu‘itelj) pridonio nastanku {tete u omjeru
koji iznosi 25% te za taj dio umanjuje naknadu {tete tu‘itelju. Isti sud ocjenjuje da
tu‘enikovi prigovori da bi i drugi sudionici u lancu isplata trebali odgovarati, pravno
su neodlu~ni jer da drugi sudionici nisu stranke u postupku. Sud drugog stupnja na
temelju istih ~injeni~nih utvr|enja nalazi da nema uzro~ne veze izme|u radnje tu‘e-
nika i nastale {tete zbog pogre{nog tere}enja tu‘iteljeva ra~una, jer je tu‘enik zatra-
‘io isplatu od SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske pogre{no
nazna~iv{i broj tu‘iteljeva ‘iro-ra~una, te da isplata po SDK prema tako ispunjenom
nalogu za tere}enje ‘iro-ra~una nije mogla biti izvr{ena. Sud drugog stupnja, nadalje,
nalazi da nema uvjeta za primjenu odredbe ~l. 210. ZOO jer tu‘enik nije stekao bez
osnove sredstva tu‘itelja. Navedena primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stva-
ri, po ocjeni ovoga revizijskog suda, pogre{na je. Ovo iz razloga {to se u konkretnoj
pravnoj stvari radi o pogre{nom ispunjavanju naloga za tere}enje od strane tu‘enika
te o realizaciji tako pogre{no ispunjenog naloga za tere}enje od strane radnika SDK.
Dakle, po ocjeni ovoga suda postoji pravno relevantna uzro~na veza izme|u nastale
{tete tu‘itelju skidanjem njegovih nov~anih sredstava sa ‘iro-ra~una bez valjane
osnove i pogre{nog postupanja i radnika tu‘enika i radnika SDK. U takvoj ~injeni-
~noj i pravnoj situaciji radi ocjene odgovornosti tu‘enika za nastalu {tetu tu‘itelju
dolazi do primjene odredba ~l. 170. st. 1. u svezi sa ~l. 171. st. 1. ZOO. Naime, radi
se o odgovornosti za {tetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje tre}oj oso-
bi. Zbog navedenoga nema mjesta primjeni odredbe ~l. 154. st. 1. ZOO. Prema nave-
denoj odredbi, za {tetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje tre}oj osobi
odgovara pravna osoba u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja {tete, osim ako
doka‘e da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Tu‘itelj je
tijekom postupka dokazivao da je ispunjavanje naloga za tere}enje od strane radnika
tu‘enika upravo takvo kakvo ima u vidu odredba ~l. 170. st. 1. ZOO pa kraj postoja-
nja pravno relevantne uzro~ne veze izme|u takvog pona{anja radnika tu‘enika i nas-
tale {tete, nisu prihvatljivi razlozi suda drugog stupnja kojima obrazla‘e svoj zaklju-
~ak o nepostojanju odgovornosti tu‘enika za {tetu tu‘itelju."
(Vs RH, II Rev 48/93, od 8. 9. 1993. Izbor odluka 1/1995 38/64)
"Prvostepeni sud je pravilno na{ao i da je tu‘eni odgovoran za {tetu. @alitelj
ne osporava izri~ito kroz razloge ‘albe zaklju~ak prvostepenog suda da je do {tetnog
doga|aja (obru{avanja krovine u rudarskoj jami), do{lo zbog nepreduzimanja mjera
za{tite na radu, a u takvom slu~aju odgovornost tu‘enog se mo‘e zasnovati na odre-
dbama ~lana 170. ZOO, na koji se prvostepeni sud poziva. Ako bi se, me|utim, po-
primilo i da se obru{avanje krovine koja se nije mogla poduprijeti, nije moglo izbje-
}i, kako bi proizilazilo iz zapisnika o nesre}i na poslu, koji se nalazi u spisu, odgo-
vornost tu‘enog bi se mogla zasnovati na odredbama ~lana 174. u vezi sa ~lanom
154. stav 2. ZOO, jer je do povrede osiguranika tu‘itelja do{lo zbog opasne djela-
tnosti kojom se bavi tu‘eni.
Napominje se da tu‘eni duguje naknadu stvarno pretrpljene {tete u iznosu pri-
jevremenih isplata iz sredstava invalidskog osiguranja, jer se na njega kao {tetnika ne
mogu primjeniti odredbe ~lana 94. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i
lica (Slu‘beni list SFRJ", broj 17/90), va‘e}eg u vrijeme nastanka {tete u konkretnom
slu~aju, po kome osiguravaju}a organizacija iz osnova obaveznog osiguranuja od
auto - odgovornosti duguje organizacijama invalidskog i penzijskog osiguranja samo
naknadu srazmjernog iznosa doprinosa za invalidsko i penzijsko osiguranje utvr|enu
u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog sta‘a i godina ‘ivota fi-
zi~kog lica potrebnih za sticanje prava na starosnu penziju".
3. Lutrija BiH du‘na je naknaditi {tetu u visini izmaklog dobitka, ako usljed
krajnje nepa‘nje njenog radnika, kupon sportske prognoze u~esnika u igri nije na vri-
jeme stigao u sjedi{te Lutrije (trezor).
Iz obrazlo‘enja:
Nesporno je da je tu‘itelj popunjeni kupon uz uplatu za u~e{}e u sportskoj
prognozi, blagovremeno predao radnici tu‘ene u Poslovnoj jedinici, da ova nije ku-
pon blagovremeno dostavila u sjedi{te tu‘ene u Sarajevu, da je protiv nje pokrenut
postupak zbog krivi~nog djela zloupotrebe slu‘benog polo‘aja iz ~lana 296. stav 3.
KZ SRBiH (prema njenim navodima kupon je neki igra~ koji je predao svoj kupon
iza tu‘ioca, odnio sa sobom). Isto tako nije sporno da bi tu‘iteljev dobitak iznosio
1.041.758 dinara.
Polaze}i od navedenog ~injeni~nog stanja ni‘estepeni sudovi nisu povrijedili
materijalno pravo kada su tu‘beni zahtjev usvojili. Uplatom iznosa za u~e{}e u igri
sportske prognoze od strane tu‘ioca i predajom kupona ovla{tenom radniku tu‘ene,
tu‘ilac i tu‘ena su stupili u ugovorni odnos, pa se i pravo tu‘ioca na naknadu {tete
prosu|uje primjenom odredaba Zakona o obligacionim odnosima, koji reguli{u pita-
nje naknade {tete zbog povrede ugovorne obaveze. S tim u vezi se ograni~enje odno-
sno isklju~enje ugovorne odgovornosti tu‘ene za {tetu prosu|uje po odredbi ~lana
265. stav 1. u vezi sa ~lanom 24. navedenog zakona, kojom je propisano da se odgo-
vornost du‘nika za namjeru ili krajnju nepa‘nju ne mo‘e unaprijed ugovorom isklju-
~iti. Shodno tome ni Pravilima sportske prognoze koja predstavljaju op{te uslove
ugovora po pristupu, nije se mogla isklju~iti odgovornost tu‘ene za namjeru i krajnju
nepa‘nju njenog zastupnika, pa kako je u konkretnom slu~aju {teta nastala krajnjom
nepa‘njom zastupnika tu‘ene (radi se o krajnjoj nepa‘nji zastupnika tu‘ene i u slu~a-
ju da je {teta nastala pod okolnostima koje ona navodi), tu‘ena je, suprotno navodima
revizije, odgovorna za {tetu.
Obligacioni odnosi koji nastaju organizovanjem igara na sre}u ure|uju se re-
publi~kim odnosno pokrajinskim zakonom, ali se u smislu ~lana 24. ZOO i u takvom
slu~aju primjenjuju odredbe op{teg dijela Zakona o obligacionim odnosima, ukoliko
obligacioni odnos nije druk~ije ure|en republi~kim, odnosno pokrajinskim zakonom.
^lanom 13. Zakona o igrama na sre}u i Lutriji Bosne i Hercegovine ("»Slu-
‘beni list SRBiH", br. 16/73 i 21/77), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog
odnosa, a kojim je propisan sadr‘aj pravila igre na sre}u, nije bilo dato ovla{tenje
Lutriji BiH da svoju odgovornost za {tetu isklju~i i za slu~aj namjere ili grube nepa‘-
nje njenog zastupnika, pa se primjena odredaba ~lana 42. Pravila sportske prognoze o
isklju~enju odgovornosti za {tetu ako kuponi nisu stigli blagovremeno ili nikako u
sjedi{te organizacije zbog propusta zastupnika, mora ograni~iti na slu~aj obi~ne ne-
pa‘nje zastupnika Lutrije, a ne grube nepa‘nje.
Ni{tave su, u smislu ~lana 143. stav 1. ZOO, odredbe op{tih uslova koji ~ine sastavni
dio ugovora, ~ak i kada su ti uslovi odobreni od nadle‘nog organa, ako su protivne
cilju zaklju~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima, a sud, u smislu ~lana 143.
stav 2. ZOO, mo‘e odbiti da primjeni odredbe op{tih uslova na osnovu kojih stranka
gubi prava iz ugovora, ako su nepravi~ne ili pretjerano stroge prema stranci koja pri-
likom zaklju~enja ugovora prihvata op{te uslove koje je utvrdila druga ugovorna
strana.
Polaze}i i od naprijed navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima,
opravdano je odredbu ~lana 42. Pravila sportske prognoze restriktivno tuma~iti i pri-
mijeniti.
Ako bi se, polaze}i od odredaba ~lana 6. naprijed spomenutog Zakona o igrama na
sre}u i Lutriji BiH, u vezi sa ~lanom 22. Pravila sportske prognoze, smatralo da je
ugovor o ovoj igri na sre}u zaklju~en tek ako kupon blagovremeno stigne u sjedi{te
organizacije, tako da tu‘ena ne odgovara za {tetu zbog povrede ugovora, u smislu
~lana 262. stav 2. ZOO, ipak bi u konkretnom slu~aju postojala odgovornost tu‘ene,
no tada bi se zasnivala na odredbi ~lana 170. stav 1. u vezi sa ~lanom 24. ZOO. Do
propusta da blagovremeno dostavi kupon tu‘ioca u sjedi{te organizacije do{lo je
usljed pogre{ke radnika tu‘ene po~injenog na radu, pa tu‘ena odgovara za {tetu i ka-
da nije stupila u ugovorni odnos sa igra~em na sre}u, a {teta se sastoji od izmaklog
dobitka (~lan 155. ZOO). Republi~kim zakonom (naprijed citiranim) za ovakav slu-
~aj nije druga~ije propisano, pa nema zapreka za primjenu ~lana 170. stav 1. ZOO i u
ovom sporu.
4. Osnovna organizacija udru‘enog rada koja se ugovorom obavezala da }e
odr‘avati gradske ulice odgovara za {tetu koju pretrpi neko lice usljed povrede iza-
zvane skliznu}em na zale|enoj povr{ini plo~nika.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je prilikom ulaska u kabinu teretnog automobila, okliznuo se na zale-
|enoj povr{ini plo~nika u blizini hotela i usljed toga zadobio tjelesne povrede. Po{to
je tu‘ena, prema ugovoru kojeg je zaklju~ila sa SIZ u oblasti stambene i komunalne
djelatnosti, bila obavezna da obavlja zimsku slu‘bu ~i{}enja, a tu obavezu o~igledno
nije uredno izvr{avala, ni‘estepeni sudovi zaklju~uju da je tu‘ena odgovorna za {tetu
koju je pretrpio tu‘ilac (~lan 170. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima). Prihva}e-
no je da je i tu‘ilac svojim nedovoljno pa‘ljivim pona{anjem doprinio nastanku nez-
gode sa 30%, pa je za toliki procenat, u smislu ~lana 192. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima, smanjena obaveza tu‘ene na naknadu {tete.
5. Poslodavac odgovara za {tetu kad je, zbog njegovog propusta da kao ugo-
varatelj u ugovorenom roku prijavi osiguratelju {tetni doga|aj (smrt zaposlenika) ko-
risniku osiguranja ispla}ena manja svota osiguranja.
(Vs RH, Rev. 2618/00, od 21. 1 2000. Svijet osiguranja 29. 10. 2001)
6. Poslodavac odgovara za {tetu nastalu zbog neobavje{}ivanja obitelji zapo-
slenika o pravima iz ugovora o osiguranju {to je imalo za posljedicu kasniju naplatu
svote osiguranja
Utvr|eno je da je suprug tu‘iteljice, kao radnik tu‘ene bio osiguran za slu~aj
smrti uslijed bolesti po Polici za kombinirano kolektivno osiguranje od 01.01.1991.,
da je tu‘enik bio ugovaratelj osiguranja, da su osiguranici bili svi radnici prema ka-
drovskoj evidenciji ugovaratelja, te da su korisnici za slu~aj smrti bra~ni drug, ako ga
nema, djeca itd.
Nesporno je da je tu‘enik pla}ao premiju za osigurani slu~aj po navedenoj
polici i da je osigurani slu~aj nastupio 21.VII.1991. Nadalje je utvr|eno da tu‘iteljica
nije bila obavije{tena od djelatnika tu‘enika o navedenom osiguranju, ve} je to ona
naknadno saznala u razgovoru s drugim djelatnicima tu‘enika i da joj je osigurana
svota ispla}ena 25. rujna 1992. iako je imala pravo da joj se osigurana svota isplati u
roku 14 dana po obavijesti da se osigurani slu~aj dogodio u smislu odredbe ~l. 919.
st. Zakona o obveznim odnosima..
Imaju}i na umu utvr|eno ~injeni~no stanje i da je korisnik osiguranja u ovom
slu~aju tu‘iteljica bila du‘na prijaviti osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~a-
ja, a koja su sastavni dio ugovora o osiguranju i koja je primio tu‘enik, te da je tu‘e-
nik mogao sam izvr{iti prijavu osiguranog slu~aja ili o tome obavijestiti tu‘iteljicu da
to ona u~ini, ovaj revizijski sud prihva}a ocjenu sudova ni‘eg stupnja da je zbog pro-
pusta radnika tu‘enika, koji je vodio evidenciju o osiguranicima, do{lo do zaka{njele
isplate osigurane svote i da stoga tu‘ena odgovara tu‘iteljici za spornu {tetu. Odgo-
vornost tu‘ene osniva se na odredbi ~l. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tu-
‘enik u reviziji navodi da je njegova jedina du‘nost iz ugovora o osiguranju bila pla-
}ati premiju, ali se onda postavlja pitanje kakav je cilj toga ugovora ako tu‘enik o
osiguranom slu~aju ne obavijesti svoje radnike i uputi ih u realizaciju njihovih prava
ili pak drugih korisnika osiguranja, to vi{e {to je on primio op}e uvjete osiguranja.
(Vs RH, Rev. 1245/94, od 4. 11. 1995. - Izbor odluka 1/1997 - 56/57 i Svijet
osiguranja, br. 12)
7. Bolnica odgovara za {tetu prouzrokovanu smr}u pacijenta koji je u stanju
akutne psihoze isko~io kroz prozor nakon {to je smje{ten u {ok sobu bez nadzora me-
dicinskog osoblja.
Iz obrazlo‘enja:
Nije sporno da je prednik tu‘itelja 14. 3. 1968. godine, primljen kod tu‘ene sa
dijagnozom ileitis, da je istog dana operisan, da su se 17. 3. 1968. godine kod njega
pojavili znaci akutne psihoze i da je u tom stanju sko~io kroz prozor {ok sobe, a 19.
3. 1968. godine umro.
Prema utvr|enju prvostepenog suda, koje se ni ‘albom ne dovodi u sumnju,
de‘urni ljekar pregledao je prednika tu‘ioca oko 10 ~asova prije podne 17. 3. 1968.
godine, a operator izme|u 19 i 2O ~asova istog dana, gotovo neposredno prije nego
{to je pacijent isko~io kroz prozor, pa su oba konstatovali da je njegovo stanje zado-
voljavaju}e i da nije bilo nikakvih znakova pogor{anja bolesti, {to su potvrdile i me-
dicinske sestre. Nadalje je utvr|eno, da je pokojni oko 20,15 ~asova po~eo iznenada
pokazivati znakove nemira i tr~ati niz hodniik. Ljekar ga je pregledao i dao mu table-
te za umirenje a potom je smje{ten u {ok sobu gdje je le‘ao samo jedan te‘ak bole-
snik. Odmah iza toga medicinsko osoblje se udaljilo iz {ok sobe, a prednik tu‘itelja
je isko~io kroz prozor. Na osnovu iskaza utvr|eno je da je u {ok sobi trebala da de‘u-
ra medicinska sestra i de‘urni ljekar, te da je bila praksa da se bolesnici kod kojih se
pojaviljivao nemir kao kod tu‘itelja, ve‘u za krevet.
S obzirom na ovakvo ~injeni~no utvr|enje prvostepeni sud je pravilno zaklju-
~io da je do smrti prednika tu‘itelja do{lo zbog posljedice njegovog iskakanja kroz
prozor, a ne zbog pogor{avanja njegovog zdravstvenog stanja poslije operacije. Pre-
ma tome prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo (~lan 170. st. 1.
Zakona o obligacionim odnosima) kada je ocijenio da je tu‘ena zbog propu{tanja lje-
kara da, s obzirom na uznemireno stanje bolesnika, obezbijedi prisustvo medicinskog
osoblja u {ok sobi i odgovara za {tetu.
8. Bolnica ne odgovara za {tetu prouzrokovanu pacijentu medicinskom ra-
dnjom koja je izvr{ena u skladu sa pravilima struke.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima ni‘estepenih presuda proizilazi
da je provo|enje elektro{okterapije u vrijeme lije~enja tu‘ioca kod tu‘ene zdravstve-
ne ustanove obavljeno u skladu sa pravilima medicinske nauke i prakse, koja se u to
vrijeme primjenjivala u ve}ini psihijatrijskih ustanova u zemlji. Stoga tu‘ena nije
u~inila takav propust da bi zbog toga bila odgovorna za {tetu zbog te{ke tjelesne po-
vrede, koju je pretrpio tu‘ilac. O tome su u prvostepenoj i drugostepenoj presudi dati
dovoljni i ubjedljivi razlozi, iz kojih slijedi da tu‘ena nije odgovorna za nastalu {tetu.
Naime, prema odredbi ~lana 97. stav 2. Osnovnog zakona o radnim odnosima (~iji je
pre~i{}eni tekst objavljen u "Slu‘benom listu SFRJ", broj 45/66, a izmjena u broju
52/66), za {tetu koju tre}em licu, u vezi sa vr{enjem slu‘bene ili druge djelatnosti
dr‘avnog organa, odnosno organizacije koja vr{i poslove od javnog interesa, prou-
zrokuje svojim nezakonitim ili nepravilnim radom radnik tog organa odnosno organi-
zacije - odgovara dru{tveno-politi~ka zajednica odnosno organizacija u kojoj se vr{i
slu‘ba ili druga djelatnost. Kako je tu‘ena, kao zdravstvena ustanova, vr{ila "poslove
od javnog interesa", kako je to definisano citiranom zakonskom odredbom, to ona u
skladu sa tom zakonskom odredbom, a {to je sada regulisano odredbom ~lana 170.
stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 29/78), odgova-
ra po principu krivice, tj. samo u slu~aju ako radnik koji sprovodi elektro{ok-terapiju
nije postupao po pravilima struke.
Budu}i da se lije~enje vr{i u cilju o~uvanja i pobolj{anja zdravlja bolesnika to
zdravstvene ustanove za {tete koje prilikom lije~enja budu pri~injene bolesnicima,
mogu odgovarati samo po principu krivice. To zna~i da zahvat preuzet u cilju lije~e-
nja, koji je bio indiciran i preduzet po pravilima struke, ostaje pravno besprijekoran i
kad ne bude uspje{an. Osim toga, mada zdravstvena ustanova kao imalac opasne
stvari, odgovara kauzalno za {tetu koju usljed opasnih svojstava stvari pretrpi radnik
te ustanove ili neko tre}e lice (~lan 174. Zakona o obligacionim odnosima), to se ne
odnosi na slu~ajeve kada su opasne stvari u zdravstvenoj ustanovi upotrijebljene za
lije~enje bolesnika. Naime, ako pravila medicinske nauke, odnosno struke, uprkos
predvidljivosti mogu}eg rizika u vidu {tetnih posljedica po zdravlje pacijenata dopu-
{taju odre|eni na~in lije~enja i ako je on u medicini op{teprihva}en, za izuzetno nas-
tupanje {tetnih posljedica zdravstvena ustanova ne mo‘e odgovarati po osnovu obje-
ktivne odgovornosti, tj. po osnovu samog prouzrokovanja, bez obzira na krivicu. Po-
drazumijeva se da to va‘i samo pod uslovom da je pacijent, odnosno njegov staralac,
upozoren na mogu}e {tetne posljedice i da je pristao na tu vrstu lije~enja (u ovom
slu~aju to nije sporno).
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je 1956. godine ljekar tu‘ene operativnim
zahvatom odstranio tumor na mozgu tu‘iteljice, da je prije operativnog zahvata, tu-
mor svojim rastom i pritiskom o{tetio li~ni ‘ivac i izazvao vidljivu slabost mi{i}ne
muskulature na desnoj polovini lica, da se nakon operativnog zahvata nastavilo po-
gor{anje ‘ivca do potpunog prestanka funkcije i da je posljedica toga oduzetost desne
strane lica i nesiguran hod. Recidiv je uklonjen u drugoj medicinskaj ustanovi 1982.
godine.
pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tu‘beni zahtjev odbili.
10. Smatra se da je {teta prouzrokovana u vezi sa radom, kada je saobra}ajnu
nezgodu izazvao voza~ traktora koji je samoinicijativno upotrijebio traktor za vo‘nju
da bi sa {umskog radili{ta povezao oboljelog radnika.
Iz obrazlo‘enja:
Osiguranik tu‘ioca povrije|en je u saobra}ajnoj nezgodi 29. septembra 1971.
godine, tako {to je do{lo do prevrtanja traktora kojim je upravljao drugi radnik pre-
dnika tu‘enog, sa mosta u rijeku, a voza~ traktora je zbog neprilago|ene vo‘nje pro-
gla{en krivim i osu|en za krivi~no djelo protiv op{te sigurnosti.
Tu‘eni u ‘albi tvrdi da je traktorista postupao samoinicijativno, kada je pove-
zao povrije|enog, bez naloga pretpostavljenih radnika, pa smatra da tu‘eni ne mo‘e
biti odgovoran za njegove propuste. Isti~e da je vo‘nja preduzeta van redovnog ra-
dnog vremena i da traktorista nije postupao u okviru svog radnog zadatka.
U vrijeme {tetnog doga|aja primjenjivale su se odredbe o naknadi {tete sa-
dr‘ane u ~lanovima 164. do 171. Osnovnog Zakona o organizaciji i finansiranju soci-
jalnog osiguranja ("Slu‘beni list SFRJ", br. 24/65 do 15/71), a u smislu ~lana 165.
stav 2. pomenutog zakona, zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja (ranije za-
vod za socijalno osiguranje) imala je pravo da zahtijeva naknadu {tete pri~injene fon-
dovima zajednice, saglasno odredbama Osnovnog zakona o radnim odnosima, ako je
{tetu prouzrokovao radnik na radu ili u vezi sa radom.
Po navodima traktoriste, on je 29. septembra 1971. godine u tri sata ujutro,
preduzeo vo‘nju traktorom, po nalogu rukovodioca radili{ta, da bi sa {umskog radili-
{ta na kome su radili i traktorista i povrije|eni prevezao povrije|enog do ambulante u
obli‘njem selu, po{to ga je jako zabolio zub, te je u toku vo‘nje do{lo do saobra}ajne
nezgode.
Kada bi se, me|utim, prihvatilo da je traktorista, kome je u okviru redovnih radnih
poslova i obaveze bio povjeren traktor radi vo‘nje, preduzeo vo‘nju i bez obavje{ta-
vanja rukovodioca radili{ta, na molbu povrije|enog koji nije mogao da izdr‘i bolove
zbog zubobolje, moralo bi se smatrati da je vo‘nja preduzeta u vezi sa radom. Na
usamljenom {umskom radili{tu traktor je morao biti kori{ten kao prevozno sredstvo
za hitne slu~ajeve, pa je obavljanje vo‘nje u ovom cilju svakako bilo u vezi sa radom
koji je na radili{tu obavljao traktorista.
49)
11. Specijalizovana organizacija udru‘enog rada odgovara za {tetu prouzro-
kovanu usljed nedostatka na upravlja~kom mehanizmu motornog vozila koji njen ra-
dnik nije uo~io prilikom stru~nog pregleda vozila.
U konkretnom slu~aju, radnik servisa tu‘enog propustio je da kao stru~no li-
ce utvrdi postojanje nedostatka na upravlja~kom mehanizmu i otkloni kvar, pri tome
pogre{no obavje{tavaju}i tu‘ioca da se ne radi o nedostatku, te da vozilo mo‘e koris-
titi. Ovakvo pona{anje radnika tu‘enog imalo je za posljedicu o{te}enje tu‘iteljevog
vozila u saobra}ajnoj nezgodi nastaloj zbog neispravnosti upravlja~kog mehanizma.
Zbog toga je tu‘eni odgovoran (ni‘estepeni sudovi iz okolnosti {to tu‘itelj nije insis-
tirao na opravci vozila i {to je vozio sa neispravnim vozilom; pogre{no zaklju~uju da
je on kriv za nastanak {tete, jer se kao Iice, koje nema stru~no znanje, opravdano po-
uzdao u mi{ljenje dato od strane stru~nog lica, da se ne radi o nedostatku i da mo‘e
bezbjedno nastavili vo‘nju) .
12. Naknada {tete koju je pretrpila zajednica zdravstvene za{tite zbog izdata-
ka povodom lije~enja svog osiguranika povrije|enog u nesre}i na poslu, pod okol-
nostima koje stvaraju pove}anu opasnost, umanjuje se za doprinos samog povrije|e-
nog nastanku {tete.
13. Za {tetu koja je prouzrokovana usljed ru{enja trule grane stoje}eg stabla u
gradu ili gradskom naselju odgovara SIZ za komunalne djelatnosti,odnosno organi-
zacija koja odr‘ava zelene povr{ine, ali ako mjesto na kome se nalazi stablo nije ja-
vna povr{ina, za {tetu odgovara lice koje ima pravo kori{tenja gra|evinskog zemlji-
{ta, a ukoliko zemlji{te nije nikome dodijeljeno na kori{tenje, niti je u posjedu biv{eg
vlasnika, za {tetu odgovara op{tina.
Op{tina odgovara za {tetu i zbog nepravilnog i nezakonitog rada njenih organa koji
su du‘ni da nadziru rad odgovaraju}e komunalne organizacije.
Iz obrazlo‘enja:
Na osnovu okolnosti da je kao korisnik zemiji{ta, na kojem su o{te}ena vozila
tu‘itelja usljed pada trulog stabla upisano Preduze}e za izgradnju, da je pravni slje-
dnik ovog preduze}a prvotu‘ena SIZ, te da su na prvotu‘enu odlukom skup{tine op-
{tine kojom je prvotu‘ena osnovana, preneseni poslovi odr‘avanja javnih parkirali-
{ta, prvostepeni sud je ocijenio da je prvotu‘ena odgovorna za prouzrokovanu {tetu.
Odgovornost op{tine prvostepeni sud temelji na odredbi ~lana 6. Zakona o
gra|evinskom zemlji{tu u dru{tvenoj svojini sa obrazlo‘enjem da se prenosom na
prvotu‘enu ne samo prava upravljanja nego i prava raspolaganja, ne mo‘e osloboditi
odgovornosti .
Drugostepeni sud je ‘albu prvotu‘ene uva‘io sa obrazlo‘enjem da nije ut-
vr|eno da je prvotu‘ena pravni sljednik preduze}a za izgradnju, te da nije utvr|eno
da se radi o javnom parkirali{tu povjerenom prvotu‘enoj na odr‘avanje, odnosno da
nije utvr|eno ko je pravni i fakti~ki nosilac prava kori{tenja na zemlji{tu na kojem
su o{te}eni automobili, pa da je ~injeni~no stanje u odnosu na prvotu‘enu pogre{no i
nepotpuno utvr|eno.
U situaciji kada je drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu u odnosu na
prvotu‘enu zbog toga {to nije utvr|eno da se radi o javnom parkirali{tu i {to nije ut-
vr|eno da je prvotu‘ena pravni sljednik Preduze}a za izgradnju, koje je u katastar-
skoj evidenciji upisano kao posjednik odnosno nosilac prava kori{tenja, sticali su se
uslovi i za ukidanje prvostepene presude u odnosu na drugotu‘enu.
Naime, odlukom o osnivanju SIZ komunalnih djelatnosti u okviru samoupra-
vne interesne zajednice za upravljanje gra|evinskim zemiji{tem u B. L. ( Slu‘beni
glasnik B.L. , broj 9/74), pored ostalog je propisano da navedena SIZ vr{i poslove
~uvanja vozila na javnim parkirali{tima i javnim gara‘ama, ure|uje i odr‘ava parko-
ve, rekreacione centre i druge javne i zelene povr{ine u naselju.
Vozila tu‘itelja me|utim, nisu o{te}ena na javnom parkirali{tu, pa ako ze-
mlji{te na kojem su o{te}ena, ne predstavlja javnu zelenu povr{inu ({ta se smatra ja-
vnom zelenom povr{inom propisano je ranije va‘e}om odredbom ~lana 26. sada
odredba ~lana 23. Zakona o prostornom ure|enju), odgovornost op{tine se ne bi mo-
gla zasnivati na njenom propustu da obezbijedi zakonito i pravilno funkcionisanje
navedene SIZ, odnosno propustu njene inspekcijske sIu‘be da blagovremeno otkloni
trulo stablo. Suprotno navodima revizije drugotu‘ene op{tine, ukoliko bi se radilo o
komunalnom objektu, postojala bi solidarna odgovornost prvo i drugotu‘ene.
Op{tina je du‘na osigurati da komunalne i druge slu‘be od op{teg interesa
funkcioni{u tako da se za{tite prava i imovina gra|ana i sprije~i nano{enje {tete. Sa-
mim preno{enjem upravljanja i odr‘avanja komunalnih objekata i ure|aja na specija-
lizovane stru~ne komunalne radne organizacije i osnivanjem SIZ za komunalne dje-
latnosti (na osnovu ~lana 6, ~l. 15-a i 15-b. Zakona o komunalnim djelatnostima
( Slu‘beni list SRBiH , broj 40/85), op{tina se ne osloba|a obaveze da preko svojih
inspekcijskih ili drugih organa nadzire kako funkcioniraju pojedine slu‘be od javnog
interesa i da preduzima mjere kojima se osigurava njihovo funkcionisanje, pa se ne
osloba|a ni odgovornosti za {tetu koja nastane zbog neizvr{avanja ovih obaveza jer
se to svodi na nezakonit ili nepropisan rad njenih organa (~lan 74. Zakona o dr‘avnoj
upravi).
Prvotu‘eni u ‘albi navodi da je pravni sljednik Preduze}a za izgradnju, Zavod
za izgradnju. Ukoliko je ovom ili drugom dru{tveno-pravnom licu zemlji{te na ko-
jem se nalazilo trulo stablo dodijeljeno na trajno kori{tenje, tada bi to dru{tveno pra-
vno lice bilo odgovorno, jer u smislu ranije odredbe ~lana 26. sada odredba ~lana 23.
Zakona o prostornom ure|enju, zelene povr{ine, koje koriste organizacije udru‘enog
rada i pravna lica, ure|uju i odr‘avaju korisnici.
Ukoliko se pak radilo o neizgra|enom gra|evinskom zemlji{tu odgovara op-
{tina koja upravlja neizgra|enim gra|evinskim zemlji{tem (~lan 264. Ustava SRBiH
i ~lan 6. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu u dru{tvenoj svojini).
14. Radnoj organizaciji ~iji je radnik prouzrokovao {tetu time {to je pru‘io
nedozvoljenu pomo} radnicima druge radne organizacije da bi ovi izbjegli krivi~no
gonjenje, ne odgovara za {tetu njihova radna organizacija.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac zahtijeva naknadu {tete koja je nastala zbog izdataka za utovar jednog
teretnog vozila tu‘ioca na njegova druga dva vozila radi povratka iz Iraka i putnih i
drugih tro{kova voza~a ovog vozila, te izmakle koristi zbog nemogu}nosti da se sa
ova tri vozila izvr{i ugovoreni prevoz robe u povratku.
Tu‘io~ev voza~ teretnog vozila prevezao je iz Turske u Irak dva voza~a tu‘e-
nog, koji su u Turskoj imali saobra}ajni udes u kome je poginuo pje{ak i prije dolas-
ka saobra}ajne policije napustili mjesto udesa. Kada je tu‘io~ev voza~ saznao da ga
zbog toga tra‘e nadle‘ne turske vlasti, vozilo je u povratku natovario na druga vozila
tu‘ioca i vratio se avionom iz Iraka.
U smislu ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu koju radnik u
radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em licu odgovara organizacija udru‘enog ra-
da u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako doka‘e da je ra-
dnik postupao onako kako je trebalo. Ovo podrazumijeva da je {tetu prouzrokovao
radnik radnjom u okviru svojih radnih funkcija, odnosno radnjom u vezi sa vr{enjem
rada. Iz utvr|enja prvostepenog suda proizilazi da je tu‘iocu {teta nastala povodom
radnji radnika tu‘enog izvan ovog okvira. Nakon napu{tanja vozila i lica mjesta u
saobra}ajnom udesu radnici tu‘enog nisu vi{e u radnoj funkciji niti vr{e radnju u vezi
sa radnom funkcijom. Stoga prvostepeni sud pravilno zaklju~uje da radnici tu‘enog
nisu prouzrokovali {tetu tu‘iocu na radu niti u vezi sa radom.
15. Radna organizacija odgovara za {tetu zajednici invalidskog osiguranja i
kada je, zbog propusta mjera na spre~avanju klizavosti u radnim prostorijama, povri-
je|en radnik koji redovno ne obavlja poslove u toj prostoriji.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu koju
radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em licu odgovara organizacija
udru‘enog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako do-
ka‘e da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo, pa je bilo nu-
‘no utvrditi uzrok povrede na radu koju je pretrpio osiguranik tu‘iteljice i da li je taj
uzrok posljedica radnje ili propu{tanja radnika tu‘enog. Pri utvr|ivanju da li je tu‘eni
odgovoran treba po}i od odredbi ~lana 21. Zakona o za{titi na radu (pre~i{}eni tekst
Slu‘beni list SRBiH , broj 31/84), u odnosu na uslove koje treba da ispunjavaju ra-
dne i pomo}ne prostorije u cilju osiguranja potrebne radne povr{ine i radnog prosto-
ra.
Treba, dakle, utvrditi da li se povrije|eni radnik okliznuo i povrijedio zbog
vla‘nosti poda, njegove zale|enosti ili zbog ne~eg drugog. Ukoliko je do okliznu}a
do{lo zbog vla‘nosti ili zale|enosti poda prvostepeni sud }e utvrditi koje je konkre-
tne radnje i mjere tu‘eni preduzeo radi za{tite radnika od povre|ivanja i cijeniti ade-
kvatnost tih radnji i mjera, da bi se mogao izvesti zaklju~ak da su radnici tu‘enog u
preduzimanju mjera za{tite na radu postupali onako kako je trebalo, odnosno da nisu
tako postupili. Za vla‘nost ili zale|enost poda je relevantno da li predstavlja opasnost
za lica koja se kre}u tom povr{inom, a ne i stepen vla‘nosti ili zale|enosti. Ako se
povrije|eni radnik kretao radnim prostorom na koji mu je bio dozvoljen pristup i tom
prilikom se okliznuo i povrijedio irelevantno je da li je u momentu povre|ivanja
obavljao svoje ili druge poslove.
(Vs BiH, Rev. 242/88, od 16. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 68. Napome-
ZOO)
17. Dru{tveno-pravno lice kome je povjereno odr‘avanje javnog puta odgo-
vara za {tetu prouzrokovanu provaljivanjem dotrajalog mosta pod teretom vozila.
(Vs BiH, Rev.155/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 1/89 - 61)
18. Samoupravna interesna zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja ne
mo‘e zahtijevati naknadu {tete zbog isplate invalidske penzije od organizacije udru-
‘enog rada u kojoj je njen osiguranik povrije|en tokom rada, ako je osiguranik zaje-
dnice isklju~ivo kriv, za povredu koju je zadobio.
19. Organizacija udru‘enog rada, odnosno drugo pravno lice, ~iji je radnik
ovjerio podatke o ‘irantima du‘nika bez prethodne identifikaclje, odgovara za {tetu
koju je usljed toga pretrpio povjerilac - davalac kredita.
(Vs BiH, P‘. 114/88, od 30 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 67. Napomena:
ZOO)
20. Izvo|a~ radova odgovara za {tetu prouzrokovanu ru{enjem gra|evinskog
objekta iako je podignut u putnom pojasu bez odobrenja nadle‘nog organa.
Iz obrazlo‘enja:
Odgovornost tu‘enog prosu|uje se primjenom ~lana 170. stav 1. Zakona o
obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ, broj 29/78). Prema ovoj zakonskoj
odredbi, za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em Iicu od-
govara organizacija udru‘enog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokova-
nja {tete, osim ako doka‘e da je radnik u datim okolnostima radio onako koliko je
trebao, pa kako u toku postupka pred ni‘estepenim sudovima nije utvr|eno da su ra-
dnici tu‘enog prilikom nastanka {tetnog doga|aja radili nepravilno, a tu‘eni, koji je
izvodio radove je stru~na izvo|a~ka organizacija i kao takav nije, u skladu sa odre-
dbom ~lana 18. stav 2. citiranog Zakona o obligacionim odnosima, u izu~avanju oba-
veza iz svoje profesionalne djelatnosti bio du‘an da postupa s pove}anom pa‘njom,
prema pravilima struke i obi~ajima (pa‘nja dobrog stru~njaka), to u konkretnom slu-
~aju tu‘eni nema nikakvog opravdanja za propust usljed kojeg je tu‘iocu nanesena
{teta ru{enjem njegovog bazena za vodu. Osim toga tu‘eni odgovara za {tetu po ~la-
nu 207. ZOO.
Nije relevantan prigovor tu‘enog da je tu‘ilac bazen izgradio bez odobrenja
za gra|enje, u putnom pojasu. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u spisu slijedi da je
tu‘ilac bazen za vodu izgradio 12 godina prije podno{enja tu‘be, da su njegovo pos-
tojanje od tada pa do ru{enja nadle‘ni organi tolerisali. U vrijeme izgradnje bazena
bio je na snazi Zakon o putevima ("Slu‘beni list SRBiH", br. 37/67 i 36/71), koji je u
~lanu 25. stav 3. propisivao {irinu za{titnog pojasa u kojem nije bilo dopu{teno gra-
|enje razli~itih objekata, uklju~uju}i i rezervoare, ali samim tim tu‘enom, kao izvo-
|a~u radova, nije pripadalo pravo da poru{i tu‘io~ev rezervoar niti okolnost {to je taj
objekat izgra|en bez potrebnih odobrenja, tu‘enog mo‘e osloboditi obaveze da tu‘i-
ocu naknadi na taj na~in pri~injenu {tetu.
Vlasnik eksproprisane zgrade (ili dijela zgrade) izgra|ene bez odobrenja ne-
ma pravo na naknadu samo u postupku eksproprijacije (~lan 67. stav 1. Zakona o ek-
sproprijaciji).
21. Izvo|a~ radova odgovara po na~elu krivice, a ne po na~elu objektivne od-
govornosti, za {tetu prouzrokovanu vlasniku zgrade radovima izvedenim po izmije-
njenom projektu, za koji nije pribavljeno odobrenje za gra|enje, ako je morao znati
da }e upotrebom sagra|enog objekta blti onemogu}eno kori{tenje zgrade tu‘ioca.
Odgovornost tu‘enog za {tetu zasniva se na analognoj primjeni odredbe ~la-
na 164. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih
u razlozima ni‘estepenih presuda proizilazi da je izostao nadzor tu‘enoga nad tu‘i-
cionim odnosima .
(Vs BiH, Rev. 528/88. od 30. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 37. Napome-
ZOO)
23. [kola odgovara za {tetu koju u~enik sa tjelesnim nedostatkom pretrpi pri-
likom izvo|enja gimnasti~ke vje‘be.
24. Organizacija udru‘enog rada odgovara za {tetu koju je pretrpio o{te}eni
kliznu}em na ne~istom hodniku u njenim poslovnim prostorijama.
25. U~enica ima pravo tra‘iti od svoje {kole pravi~nu nov~anu naknadu zbog
pretrpljenih du{evnih bolova koje joj je nanio njen u~itelj ka‘njivom obljubom, zlo-
upotrebom polo‘aja u vezi sa radom.
Iz obrazlo‘enja:
Pravosna‘nom presudom ogla{en je krivim i osu|en na kaznu zatvora u traja-
nju od devet godina u~itelj u tu‘enoj {koli zato {to je u {kolskim prostorijama, nakon
zavr{etka nastave i odlaska drugih u~enika, kao u~itelj, zadr‘ao mldb. tu‘iteljicu -
svoju u~enicu, u u~ionici koju je zaklju~ao, da bi je prinudio na polni akt.
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u ni‘estepenim presudama proizilazi da je
radnik tu‘ene opisanu {tetnu radnju preduzeo u prostorijama tu‘ene, zloupotrebom
nastavni~kog poIo‘aja i uz nastojanje da iskonstrui{e privid produ‘ene nastave, pa je
pravilan zaklju~ak da je {teta prouzrokovana u vezi sa radom i da je slijedom toga na
osnovu odredbe ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tu‘ena u obave-
zi da tu‘iteljici naknadi pretrpljenu {tetu.
Iz naprijed opisanog nadalje, slijedi da su se ispunili uslovi iz ~lana 202. u ve-
zi, sa ~lanom 200. stav 1. citiranog zakona za dosu|enje pravi~ne naknade.
26. Imalac autobusa ne odgovara za {tetu koju je pretrpjelo trinaestogodi{nje
dijete zbog svoje nepa‘nje, udarom o otvoreni prtlja‘nik na parkirali{tu autobuske
stanice.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac, koji je u vrijeme {tetnog doga|aja imao 13 godina ‘ivota, zadobio je
tjelesnu povredu na taj na~in {to je udario glavom u poklopac otvorenog prtlja‘nika
autobusa tre}etu‘enog koji je u momentu udesa bio propisno parkiran na peronu
autobuskog kolodvora. Tu‘ilac je neposredno prije povre|ivanja ve} bio pre{ao is-
pred otvorenog prtlja‘nika, a onda se naglo okrenuo da provjeri da li za njim ide nje-
gov {kolski drug i pri tome udario glavom u poklopac prtlja‘nika.
Po{to parkirano vozilo koje nije u pogonu, ne predstavlja opasnu stvar u smi-
slu odredbe ~lana 173. Zakona o obligacionim odnosima, to tu‘eni kao imalac vozila
odgovara za {tetu po principu pretpostavljene krivice (~lan 170. stav 1. Zakona o
Iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da nema propusta na strani tu‘enog, koje
se mo‘e smatrati skrivljenim pona{anjem u smislu citirane odredbe iz ~lana 154. Za-
kona o obligacionim odnosima. Naime, otvoreni poklopac prtlja‘nika na autobusu
namijenjenom za prevoz putnika i to u situaciji kada je autobus parkiran na propisan
na~in na peronu autobuskog stajali{ta, {to zna~i isklju~ivo sa svrhom da primi putni-
ke i njihov prtljag radi prevoza, predstavlja uobi~ajenu situaciju na svakom autobus-
kom stajali{tu.
27. Organizacija udru‘enog rada odgovara za {tetu prouzrokovanu zajednici
penzijsko-invalidskog osiguranja zbog profesionalnog oboljenja svog radnika samo
ako je do pojave bolesti do{lo usljed skrivljenog pona{anja drugog radnika te organi-
zacije.
28. Ne mo‘e se smanjiti obaveza na naknadu {tete koju je vlasniku auto-cis-
terne prouzrokovao radnik {tetnika nepravilnim radom, zbog ~injenice da pretakanju
goriva nije prisustvovao voza~, iako je njegovo prisustvo bilo obavezno po internim
pravilima {tetnika.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je radnik tu‘ene progla{en krivim {to je
vr{io pretakanje bitumena iz autocisterne i priklju~nog vozila u rezervoar kotlovnice
pomo}u priklju~nih cijevi i pri tome upaljenim plamenikom grijao ventil na auto-cis-
terni, na kojoj je bilo priklju~eno crijevo, te kako upaljeni plamenik prikop~an nepo-
sredno na plinsku bocu ostavio bez nadzora i oti{ao u stra‘arsku ku}icu, zbog ~ega je
do{lo do eksplozije plinske boce i po‘ara, koji je zahvatio auto-cisternu vlasni{tvo tu-
‘ioca i na istom prouzrokovao {tetu.
Polaze}i od navedenog utvr|enja, ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili
materijalno pravo (~lan 170. Zakona o obligacionim odnosima) kada su tu‘enog oba-
vezali da tu‘itelju naknadi {tetu, a odbili prigovor podijeljene odgovornosti (~lan
192. Zakona o obligacionim odnosima). Iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da
tu‘itelj svojim pona{anjem nije doprinio prouzrokovanju {tete, jer okolnost da je ra-
dnik tu‘ene pretakanje bitumena vr{io u odsutnosti voza~a - tu‘ioca, sama za sebe ne
ukazuje na propust tu‘ioca, nego radnika tu‘ene i pod pretpostavkom da su ta~ni na-
vodi tu‘ene, da je njenim internim propisima bilo predvi|eno da je voza~ obavezan
prisustvovati vr{enju pretakanja bitumena, odnosno da radnik tu‘ene ovaj posao ne
smije obavljati bez prisustva voza~a.
29. Okolnost {to vlasnik nije uklonio eksproprisani gra|evinski objekt, ne
osloba|a odgovornosti za {tetu korisnika eksproprijacije ~iji su radnici prisvojili gra-
|evinski materijal od eksproprisanog gra|evinskog objekta.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu
koju radnik u radu ili u vezi s radom prouzrokuje tre}em licu, odgovara organizacija
udru‘enog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako do-
ka‘e da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Prisvajanje
stvari iz {upe tu‘ilaca i materijala od {upe od radnika tu‘ene organizacije udru‘enog
rada na radili{tu tu‘ene, povodom radova na pripremi terena za izgradnju stambenog
naselja, u okolnostima da je to radili{te ogra|eno i da se unutar radili{ta nalaziIa {upa
tu‘ioca, te da je i samo ru{enje {upe jedna od radnji tu‘ene na pripremi terena za gra-
dnju stambenog naselja, treba smatrati {tetom koju su prouzrokovali radnici tu‘ene u
vezi sa radom.
Okolnost da tu‘ioci nisu postupili po rje{enju o eksproprijaciji blagovreme-
nim uklanjanjem {upe nije razlog da se zaklju~i da je tu‘eni preduzeo sve {to je po-
trebno da {teta ne bude prouzrokovana.
Tu‘eni nije poduzeo odgovaraju}e mjere da spije~i {tetu, a niti su radnici tu-
‘enog postupali bri‘ijivo, pa zaklju~ci ni‘estepenih sudova o nepostojanju odgovor-
nosti tu‘enog za {tetu koja je prouzrokovana tu‘iocima nisu prihvatljivi.
30. Odredba ~lana 170. stav. 1. ZOO predvi|a mogu}nost osloba|anja orga-
nizacije odgovornosti za naknadu {tete, ukoliko organizacija doka‘e da krivicom ra-
dnika nije pri~injena {teta tre}em licu, tj. da je obezbijedila takvo pona{anje radnika
kakvo mora obezbijediti organizacija koja se bavi odre|enom djelatno{}u.
(Vs RCG, Rev. Br. 162/94, od 21. 10. 1994. Gp, broj 5/00)
31. Ocijenjeno je da izvo|a~ radova po ugovoru o djelu za popravak automo-
bila odgovara naru~itelju za {tetu na automobilu koju je u vo‘nji automobilom uzro-
kovala osoba koja je na drugim poslovima radila kod izvo|a~a i neovla{teno uzela
klju~eve automobila.
32. Organizacija udru‘enog rada, koja je zaklju~ila ugovor o izvla~enju drvne
mase iz {ume sa tre}im licem (samarice) ne odgovara za {tetu prouzrokovanu pogibi-
jom radnika pri obavljanju tog posla, koji je u ugovornom odnosu sa vlasnikom ko-
nja.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku pred prvostepenim sudom, utvr|eno je da je prvotu‘eni OUR bio
"organizator djelatnosti sje~e", te da do nesre}e i pogibije nije do{lo u obavljanju te
djelatnosti, pri izvla~enju drvnih sortimenata. Pri tome se u razlozima drugostepene
presude posebno nagla{ava da je obavljanje pomenute djelatnosti prvotu‘eni ugovo-
rom povjerio uz naknadu drugotu‘enog D. J. kao i da je drugotu‘eni uz to i vlasnik
konja ~ije je pona{anje dovelo do nesre}e. Stoga je kraj izlo‘enih ~injeni~nih utvr|e-
nja drugostepeni sud pravilno zaklju~io da u konkretnom slu~aju nisu ispunjene za-
konske pretpostavke za odgovornost prvotu‘enog za nastalu {tetu.
33. Smatra se da je {teta u~injena na radu ili u vezi s radom kad je radnik do-
bio radni nalog svoje organizacije da obavi odre|enu zada}u prilikom koje je po~inio
{tetu, iako ta zada}a ina~e nema karakter ispunjavanja radne obveze odre|enoga ra-
dnog mjesta.
(Vs H, Rev. 60/89, od 25. 5. 1989. Psp 45 62)
34. Za {tetu nastalu prilikom istovara kamiona odgovara i organizacija udru-
‘enog rada - imalac kamiona ako je njen radnik - voza~ kamiona propustio da upozo-
ri na lo{u organizaciju posla istovara i preduzme sve potrebno da se istovar bezbje-
dno obavi.
Iz obrazlo‘enja:
Odgovornost tu‘enog se sastoji u tome {to je njegov radnik - voza~ kamiona
za vrijeme istovara robe bio du‘an da pregleda teret i utvrdi da li su preduzete sve
mjere bezbjednosti pri istovaru, kako je to predvi|eno odredbom ~lana 4. Pravilnika
o za{titi na radu pri utovaru tereta u teretna motorna vozila i istovaru tereta iz takvih
vozila, kao i odredbom ~lana 52. Pravilnika o za{titi na radu pri odr‘avanju motornih
voziIa i prevozu motornim vozilima. Odgovornost tu‘enog se zasniva na odredbi ~la-
na 170. Zakona o obligacionim odnosima, jer je {teta prouzrokovana tu‘iocu kao tre-
}em licu na radu i u vezi sa radom.
Do pada tereta na povrije|enog radnika do{lo je kada su voza~ kamiona i dru-
gi radnici otvarali stranicu karoserije, pa je voza~ najprije otvorio sa svog kraja, a ta-
da se teret sru{io na povrije|enog koji je prilazio da po sredini pridr‘i stranicu da ga
ne udari u bok karoserije.Kod ovakvih okolnosti doga|aja, o~igledno je da je voza~
kamiona propustio elementarne mjere opreza jer je sam u~estvovao u neopreznom
otvaranju stranice karoserije, iako je morao opaziti da je na tu stranu nagnut teret, a
da istovar vr{e nedovoljno obu~eni radnici, bez valjanog stru~nog nadzora.
36. Za {tetu koju povre|ivanjem pretrpi supruga voza~a koji tu {tetu prouzro-
kuje pri upravljanju vozilom svoje organizacije udru‘enog rada i u vezi sa radom kod
ove odgovara ta organizacija, jer voza~ kao njen radnik nije tre}e lice u smislu odre-
dbe ~lana 177. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima, pa se tu‘ena organizacija
udru‘enog rada ne mo‘e pozivati na ekskulpacione razloge predvi|ene odredbom iz
stava 2. istog zakonskog propisa, osim ako doka‘e da je takva {teta prouzrokovana
radnjom same o{te}ene, a ne i deliktnom radnjom voza~a.
37. Organizacija udru‘enog rada koja je, makar i pod posebnim uslovima (na
velikom inostranom gradili{tu u pustinji) organizovala smje{taj svojih radnika ne od-
govara za {tetu prouzrokovanu smr}u svog radnika koja je posljedica tjelesnih povre-
da zadobijenih u li~nom sukobu sa drugim radnikom do kojeg je do{lo u prostorijama
za smje{taj van radnog vremena i postupcima koji nisu u vezi sa radom; jer ona u tim
prostorijama nije du‘na organizovati i posebne mjere za{tite kojima bi se sprije~ili
ovakvi ekscesi.
38. Odredba ~lana 170. ZOO primjenjuje se u slu~aju kada je tre}em licu {te-
tu prouzrokovalo, na radu ili u vezi s radom, lice u radnom odnosu.
Lice u gra|ansko-pravnom odnosu sa preduze}eme, mo‘e odgovarati za {tetu
usljed opasne stvari kao I njen imalac.
(Vs S, broj Rev. 4620/95. od 24. 10. 1995. Gp, broj 5/00)
39. Za {tetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje tre}oj osobi o{te-
}enik ima pravo zahtijevati naknadu neposredno od radnika samo ako je {teta uzro-
kovana namjerno.
(Vs H, Rev. 1974/82, od 12. 1. 1983. Psp 23 91)
40. Organizacija je odgovorna za {tetu koja je nastala kra|om motocikla s
parkirali{ta zbog propusta njezina radnika zadu‘enog za ~uvanje vozila na tom parki-
rali{tu.
(Vs H, Rev. 2263/82, od 15. 3. 1983. Psp 23 91)
41. Propisivanjem odgovornosti po{te za slu~aj gubitka ili potpunog o{te}enja
preporu~ene po{iljke najvi{e do desetostrukog iznosa pla}ene po{tarine za prenos pi-
smenosne po{iljke (~lan 90. st. 2. u vezi ~l. 89. st. 1. ta~. 1. Zakona o PTT uslugama,
nije isklju~ena i njena odgovornost po ~l. 170 ZOO za dokazanu {tetu preko tog izno-
sa.
42. U parnici po tu‘bi dru{tvenog pravnog lica protiv organizacije udru‘enog
rada i njenog radnika radi naknade {tete koju je radnik prouzrokovao na radu drugoj
organizaciji udru‘enog rada (tu‘iteljica) sudi se po pravilima u postupku u privre-
dnim sporovima.
(Vs BiH, R. 130/89, od 22. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 115)
Odgovornost drugih lica

^lan 171.
(1) Odredbe prethodnog ~lana primjenjuju se i na druga pravna lica i li-
ca koja samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom u pogledu odgovornosti
za {tetu koju radnici koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi s radom.
(2) Lice koje je o{te}eniku naknadilo {tetu koju je radnik prouzrokovao
namjerno ili krajnjom nepa‘njom, ima pravo od tog radnika zahtijevati nakna-
du pla}enog iznosa.
(3) To pravo zastarijeva u roku od {est mjeseci od dana ispla}ene nakna-
de {tete.
-------------------
Napomena (RS): Prema odredbi ~lana 26. ZIDZOO, u ~lanu 171. stav 1. ri-
je~i: druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom za-
mjenjuju se rije~ima: druge poslodavce , a rije~: radnici rije~ju: zaposleni .
U stavu 2. rije~: radnik , u razli~itim pade‘ima, zamjenjuje se rije~ju: zapo-
sleni , u odgovaraju}em pade‘u.
________________________
1. Slu‘ba dru{tvenog knjigovodstva odgovara za {tetu ako su njeni radnici
propustili da na vrijeme zatra‘e protest mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla-
}anja.
Iz obrazlo‘enja:
Propu{tanjem slu‘be dru{tvenog knjigovodstva da u roku mjenicu podnese na
protest, imalac mjenice je izgubio sva svoja regresna prava protiv indosanta, protiv
trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta (st. 1. ~l. 52. Zakona o mjenici),
po{to samo blagovremeni protest zadr‘ava regresna prava. Ako su u slu~aju ispunje-
ne sve pretpostavke za naknadu {tete, imalac mjenice ima pravo na naknadu {tete
zbog nezakonitog rada radnika SDK.
39)
3. Vlasnik frizerskog salona odgovara za {tetu tre}em licu (mu{teriji) koja mu
je prouzrokovana usljed pada sa neispravne stolice.
(Vs BiH, Rev. 713/89. od 28. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 70. Napome-
ZOO)
4. Telefonska obavijest slu‘bi platnog prometa o otvaranju ste~aja nad du‘ni-
kom obvezuju tu slu‘bu da postupi u skladu s obavijesti, jer u suprotnom odgovara
za {tetu iako joj odluka o otvaranju ste~aja nije pravilno dostavljena.
(Vs H, II Rev. 62/89, od 17. 1. 1990. Psp 48 67)
5. Za {tetu prouzrokovanu naletom za{ti}ene divlja~i na motorno vozilo na ja-
vnom putu, odgovara zajednica (preduze}e) za puteve, koja nije postavila odgovara-
ju}i saobra}ajni znak i korisnik lovi{ta ako je prema prilikama bio du‘an da ga ogra-
di ‘icom.
Iz obrazlo‘enja
Za {tetu uzrokovanu naletom divlja~i na motorno vozilo na javnoj prometnici
na podru~ju lovi{ta, Iova~ko dru{tvo odgovara po op{tim pravilima naknade {tete
propisanim Zakonom o obligacionim odnosima, a ne po odredbama Zakona o lov-
stvu, pa je neosnovan prigovor revidenta da lova~ka organizacija nije odgovorna za
{tetu koju divlja~ u~ini izvan lovi{ta. Po{to lova~ka organizacija odgovara za {tetu
pri~injenu na motornom vozilu, koju prouzrokuje za{ti}ena divlja~, po pravilima o
odgovornosti za {tetu propisanim Zakonom o obligacionim odnosima, bez zna~aja su
navodi tu‘ene koji se odnose na propu{tanje rokova predvi|enih Zakonom o lovstvu,
jer se u konkretnom slu~aju ne radi o lovnoj {teti na koju se odnose odredbe Zakona
o lovstvu.
Opravdano, me|utim, tu‘eni isti~e da su ni‘estepeni sudovi pogre{no primije-
nili materijalno pravo kada su ovu tu‘enu obvezali na naknadu {tete pri~injenu na
motornom vozilu tu‘itelja, prouzrokovanu na javnom putu iznenadnim udarom srne
u njegovo motorno vozilo, jer zajednica za puteve prvenstveno odgovara za {tetu
zbog ne postavljanja saobra}ajnog znaka "divlja~ na putu" na dijelu javnog puta ko-
jim upravlja na kome divlja~ ~esto prelazi preko puta.
Zajednica za puteve odgovara za {tetu koja nastane korisniku puta zbog pro-
pu{tanja pravovremenog izvr{enja potrebnih radova i preduzimanja odgovaraju}ih
mjera za odr‘avanje javnih puteva (~lan 41. Zakona o putevima). Odr‘avanje javnih
puteva, pored ostalog, obuhvata i postavljanje, zamjenu, otklanjanje i opravku sao-
bra}ajnih znakova, oznaka na kolovozu i druge opreme puta (~lan 42. stav 1. ta~ka 6.
istog zakona).
Javni putevi se moraju obilje‘iti propisnim saobra}ajnim znakovima, kojima
se u~esnici u saobra}aju upozoravaju na opasnost koja im prijeti na odre|enom ja-
vnom putu ili dijelu tog puta, stavljaju do znanja ograni~enja, zabrane i obaveze ko-
jih se u~esnici u saobra}aju moraju pridr‘avati i daju potrebna obavje{tenja za sigur-
no i nesmetano odvijanje saobra}aja (~lan 124. stav 1. Zakona o osnovama bezbje-
dnosti saobra}aja na putevima "Slu‘beni list SFRJ", br. 83/80, 4/81 i 53/85 va‘e}eg u
vrijeme nastanka {tetnog doga|aja, koji odgovara ~lanu 129. stav 1. Zakona o osno-
vama bezbjednosti saobra}aja na putevima "Slu‘beni list SFRJ", broj 50/88). Znako-
vi opasnosti slu‘e za upozorenje na opasnost u~esnika u saobra}aju koja im prijeti na
odre|enom mjestu, odnosno dijelu puta i za obavje{tenje o prirodi te opasnosti. Pre-
ma odredbi ~lana 7. stav 1. ta~ka 14. Pravilnika o saobra}ajnim znakovima na putevi-
ma ("Slu‘beni list SFRJ", br. 48/81, 59/81 i 17/85) znak opasnosti je i znak "divlja~
na putu" i ozna~ava posebno opasna mjesta na kojima divlja~ ~esto prelazi preko pu-
ta.
Zbog toga samoupravna interesna zajednica za puteve odgovara za {tetu koja
nastane zbog nepostavljanja saobra}ajnog znaka "divlja~ na putu", jer i postavljanje
ovog znaka spada u odr‘avanja javnih puteva.
Odredbom stava 2. ~lana 5. Zakona o lovstvu ("Slu‘beni list SRBiH", broj
7/77) propisano je da javni put ne ulazi u lovnu povr{inu, pa bi prvenstvena odgovor-
nost za {tetu uzrokovanu nepostavljanjem saobra}ajnog znaka "divlja~ na putu’ pos-
tojala na strani zajednice za puteve.
U ponovnom postupku treba ispitati da li je u ovom slu~aju bilo neophodno
postavljanje ‘i~ane ograde pored puta ili na sli~an na~in preduzeti mjere za spre~ava-
nje {tete, koja mo‘e nastati sila‘enjem divlja~i na put i da li je takve mjere, s obzirom
na konkretne okolnosti, bila du‘na preduzeti organizacija koja gazduje lovi{tem, jer
od toga zavisi njena odgovornost za {tetu (~lan 171 stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima).
6. Ocijenjeno je da postoji pravno relevantna uzro~na veza i odgovornost Slu-
‘be dru{tvenog knjigovodstva (sada Zavoda za platni promet op. a) za {tetu nastalu
vlasniku ‘irora~una zbog neosnovanog tere}enja i skidanja nov~anih sredstava ispu-
njenjem naloga za tere}enje od strane njezinih djelatnika.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja nalazi da postoji odgovornost tu‘enika za naknadu {tete
tu‘itelju temeljem ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.
53/91 - dalje: ZOO), jer da je i o{te}enik (tu‘itelj) pridonio nastanku {tete u omjeru
koji iznosi 25% te za taj dio umanjuje naknadu {tete tu‘itelju. Isti sud ocjenjuje da
tu‘enikovi prigovori da bi i drugi sudionici u lancu isplata trebali odgovarati, pravno
su neodlu~ni jer da drugi sudionici nisu stranke u postupku. Sud drugog stupnja na
temelju istih ~injeni~nih utvr|enja nalazi da nema uzro~ne veze izme|u radnje tu‘e-
nika i nastale {tete zbog pogre{nog tere}enja tu‘iteljeva ra~una, jer je tu‘enik zatra-
‘io isplatu od SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske pogre{no
nazna~iv{i broj tu‘iteljeva ‘iro-ra~una, te da isplata po SDK prema tako ispunjenom
nalogu za tere}enje ‘iro-ra~una nije mogla biti izvr{ena. Sud drugog stupnja, nadalje,
nalazi da nema uvjeta za primjenu odredbe ~l. 210. ZOO jer tu‘enik nije stekao bez
osnove sredstva tu‘itelja. Navedena primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stva-
ri, po ocjeni ovoga revizijskog suda, pogre{na je. Ovo iz razloga {to se u konkretnoj
pravnoj stvari radi o pogre{nom ispunjavanju naloga za tere}enje od strane tu‘enika
te o realizaciji tako pogre{no ispunjenog naloga za tere}enje od strane radnika SDK.
Dakle, po ocjeni ovoga suda postoji pravno relevantna uzro~na veza izme|u nastale
{tete tu‘itelju skidanjem njegovih nov~anih sredstava sa ‘iro-ra~una bez valjane
osnove i pogre{nog postupanja i radnika tu‘enika i radnika SDK. U takvoj ~injeni-
~noj i pravnoj situaciji radi ocjene odgovornosti tu‘enika za nastalu {tetu tu‘itelju
dolazi do primjene odredba ~l. 170. st. 1. u svezi sa ~l. 171. st. 1. ZOO.
(Vs RH, II Rev. 48/93, od 8. 9. 1993. - Izbor odluka 1/1995 65)
7. Organizacija udru‘enog rada, odnosno drugo pravno lice, ~iji je radnik
ovjerio podatke o ‘irantima du‘nika bez prethodne identifikaclje, odgovara za {tetu
koju je usljed toga pretrpio povjerilac - davalac kredita.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pouzdano utvrdio da je radnik tu‘ene ovjerio neistinite po-
datke (izjave, administrativne zabrane) i potpise na mjenicama za ‘irante bez pretho-
dnog utvr|ivanja njihovog identiteta. Na osnovu neistinitih podataka ‘iranata tu‘ite-
ljica je odobrila kredit. Odobreni kredit zajmoprimac nije vratio tu‘iteljici a ni ‘iranti
pa je na taj na~in tu‘iteljica pretrpjela {tetu.
U ovom slu~aju radnik tu‘ene je na radu prouzrokovao {tetu tre}em licu - tu-
‘iteljici. Za takvu {tetu, na osnovu ~lana 171. st. 1. u vezi sa ~lanom 170. st. 1. Zako-
na o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 46/85), odgova-
ra tu‘ena kod koje je radio u trenutku prouzrokovanja {tete.
Iz obrazlo‘enja:
..Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili odredbu ~lana 170. stav 1. i 171.
st. 2. Zakona o obligacionim odnosima, kada su ocijenili da je drugotu‘ena odgovor-
na za {tetu. U smislu odredbi Zakona o fizi~koj kulturi ("Slu‘beni list SRBiH", broj
3/77) i Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ("Slu‘beni list SRBiH", br.
16/78 i 23/79), koji su bili na snazi u momentu prouzrokovanja {tete, vaspitno-obra-
zovne organizacije, me|u kojima i osnovne {kole, obavljaju i organizuju izvo|enje
propisanih vidova nastavne djelatnosti iz oblasti fizi~ke kulture. Prema odredbi ~la-
nova 48. i 150. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, nastavnici imaju oba-
vezu da organizuju i rukovode nastavom.
U konkretnom slu~aju propu{tanjem da prisustvuje ~asu fizi~kog vaspitanja i
rukovodi nastavnom djelatno{}u iz ove oblasti, nastavnik fizi~kog vaspitanja drugo-
tu‘ene postupio je protivno navedenim zakonskim odredbama, a posljedica ovog nje-
govog propusta je samoinicijativno i van nastavnog programa izvo|enje vje‘bi na
"gol{tangi" od strane tada mldb. tu‘itelja koji je usljed toga pretrpio te{ku tjelesnu
povredu.
Odgovornost pravnog lica za {tetu koju prouzrokuje njegov organ
^lan 172.
(1) Pravno lice odgovara za {tetu koju njegov organ prouzrokuje tre}em
licu u vr{enju ili u vezi sa vr{enjem svojih funkcija.
(2) Ako za odre|eni slu~aj nije {to drugo u zakonu odre|eno, pravno lice
ima pravo na naknadu od lica koje je {tetu skrivilo namjerno ili krajnjom ne-
pa‘njom.
(3) To pravo zastarijeva u roku od {est mjeseci od dana ispla}ene nakna-
de {tete.
________________________
1. Slu‘ba dru{tvenog knjigovodstva odgovara za {tetu koju je pretrpio kori-
snik dru{tvenih sredstava zato {to je sredstva tu‘ioca, suprotno primljenom nalogu,
uplatila na ‘iro ra~un drugog lica, a ne povjerioca tu‘ioca.
Iz obrazlo‘enja:
Nalog tu‘ioca od 13. novembra 1985. godine izdat je u skladu sa propisima, a
radnici tu‘ene su sredstva nalogodavca umjesto na ‘iro-ra~un povjerioca tu‘ioca us-
mjerili na ‘iro-ra~un druge organizacije. Time je tu‘ena, protivno svojoj zakonskoj
obavezi iz ~lana 84. stav 1, ~lana 85. i ~lana 106. Zakona o Slu‘bi dru{tvenog knjigo-
vodstva ( Slu‘beni list SFRJ , broj 70/83 sa izmjenama i dopunama) pri~inila {tetu
tu‘iocu zbog neblagovremene uplate pa je du‘na da je naknadi (~lan 172. stav 1. Za-
kona o obligacionim odnosima).
(Vs BiH, P‘. 539/88, od 31. 8. 1989., isto i Rev. 608/88, od 15. 6. 1989. - Bil-
2. Op{tina odgovara za {tetu koju je njen organ (inspekcija) prouzrokovala
tre}em licu u vr{enju svojih funkcija, privremenim oduzimanjem i daljom prodajom
robe prije okon~anja postupka za privredni prijestup koji je zavr{en odustankom ja-
vnog tu‘ioca od optu‘nog prijedloga i odbijanjem optu‘be.
3. Ne mo‘e se uzeti da je fond penzijskog i invalidskog osiguranja postupao
nezakonito ukoliko o zahtjevu stranke nije odlu~io u zakonom propisanim rokovima,
pa zbog toga nema njegove odgovornosti za naknadu (eventualno) nastale {tete koju
stranka potra‘uje zbog nedono{enja rje{enja u propisanom roku.
4. Postojanje krivnje, kao pretpostavke odgovornosti pravne osobe za {tetu
koju uzrokuje njezin organ, ocjenjuje se prema krivnji u postupanju radnika tog tije-
la.
(Vs H, Rev. 1996/1982, od 11. 2. 1987. Psp 34 81)
5. Ne mo‘e se smatrati uzrokom nastanka {tete okolnost {to su radnici organa
tu‘enog (radnici MUP-a) regulisali saobra}aj u trenutku nastanka {tetnog doga|aja iz
kojeg tu‘ilac izvodi od{tetni zahtjev, jer je {teta nastala kao neposredna posljedica
krivice voza~a na ~ije propuste u upravljanju vozilom u momentu nastanka nezgode i
neposredno prije toga, radnje radnika organa tu‘enog nijesu imale nikakvog uticaja.
(Vs RCG, Rev. br. 405/93, od 28. 4. 1994. Gp, broj 5/00)
6. Odgovornost pravne osobe za {tetu zbog odluke njezinih tijela (o dodjeli
stana) ne proizilazi iz same ~injenice pogre{ne primjene odredaba zakona ili op}ih
akata kad je to isklju~ivo rezultat pogre{noga pravnog shva}anja i pogre{ne primjene
materijalnog prava, a ne i krivnje s ciljem da se izigraju prava koja ina~e nekome pri-
padaju.
(Vs H, Rev. 1996/82, od 11. 2. 1987. Psp 34 80)
7. Ne dovodi svako nepravilno postupanje dr‘avnog organa u okviru njegovih
zakonskih ovla{}enja do prava na naknadu {tete. Organ koji postupa u okviru zakon-
skog ovla{}enja ne mo‘e biti odgovoran za pogre{no pravno tuma~enje zakonske
norme. Otuda primjena neodgovaraju}e zakonske norme nije povreda du‘nosti sama
po sebi u vr{enju funkcije dr‘avnog organa.
Odsjek 5.
ODGOVORNOST ZA [TETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE

DJELATNOSTI
I - OP[TE ODREDBE
Pretpostavka uzro~nosti
^lan 173.
[teta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatno{}u
smatra se da poti~e od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da
one nisu bile uzrok {tete.
________________________
I - OPASNA STVAR
1. Opasna je svaka ona stvar koja po svojim osobinama, polo‘aju, na~inu i
mjestu upotrebe ili na neki drugi na~in predstavlja opasnost za ljude i imovinu.
2. Eksplozivni materijal je stvar koja stvara pove}anu opasnost za okolinu pa
je zato lice kome materijal pripada du‘no naknaditi {tetu od eksplozije i kada na nje-
govoj strani ne postoji krivnja za po~injenu {tetu.
3. Mokar pod u trgovini gdje se kre}u kupci predstavlja opasnu stvar, pa tu‘e-
ni za naknadu {tete odgovara po objektivnom kriteriju.
(Vs RH, Rev. 1905/97, od 29. 8. 2000. - Izbor odluka 2/2000 41.
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi
datoj uz ~lan 174. ZOO)
4. Drvena gra|a slo‘ena na krovnoj gredi u podru~ju u kojem je uobi~ajeno
da pu{u jaki vjetrovi opasna je stvar.
5. Hotelska terasa na visini od 3,5 metara bez odgovaraju}e ograde jest opa-
sna stvar pa vlasnik hotela po na~elu objektivne odgovornosti odgovara za {tetu koju
je pretrpio maloljetni tu‘itelj (dijete) padom s terase.
(Ps H, P‘. 3127/91, od 10. 12. 1991. Psp 52 174)
6. Niskonaponska mre‘a je opasna stvar pa se odgovornost tu‘enoga elektro-
distributivnog preduze}a procjenjuje po odredbama iz ~lana 173., 174. i 177. Zakona
o obligacionim odnosima ( Iz obrazlo‘enja odluke op. a)
7. Priklju~ni elektri~ni kabel sru{en iznad ceste i poprijeko nje, koji spre~ava
prolaz vozila, po svom polo‘aju predstavlja opasnu stvar za sigurnu vo‘nju.
Iz obrazlo‘enja:
"Na temelju utvr|enog ~injeni~nog stanja, drugostupanjski je sud pravilno
ocijenio da je u pitanju {teta od opasne stvari i da se o odgovornosti za ovu {tetu ima
odlu~iti primjenom odredaba iz ~l. 174. i ~l. 177. Zakona o obveznim odnosima
(ZOO). Priklju~ni elektri~ni kabel, sru{en iznad ceste i poprijeko nje, koji sprije~ava
prolaz vozila, po svom polo‘aju predstavlja opasnu stvar za sigurnu vo‘nju."
(Vs RH, Rev. 76/92 Datum odluke: 13. 12. 1994. Izbor odluka 1/1996
48/83)
8. Pas koji se bez nadzora kre}e gradskom ulicom predstavlja pove}anu opa-
snost za okolinu, pa vlasnik psa odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti za {te-
tu nastalu naletom psa na automobil.
(Vs RH, Rev. 1834/95, 12. 10. 2000. - Svijet osiguranja 2. 10. 2001)
9. Po{to parkirano vozilo koje nije u pogonu, ne predstavlja opasnu stvar u
smislu odredbe ~lana 173. Zakona o obligacionim odnosima, to tu‘eni kao imalac
vozila odgovara za {tetu po principu pretpostavljene krivice (Iz obrazlo‘enja odluke
op. a)
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke vidi u sudskoj praksi citira-
noj uz ~lan 170. ZOO)
10. S obzirom na princip rada transportera, prvostepeni sud zaklju~uje da je
transporter opasna stvar. U smislu ~lana 173. Zakona o obligacionim odnosima, {teta
nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatno{}u smatra se da poti~e
od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da one nisu bile uzrok {tete (Iz
obrazlo‘enja odluke op. a).
(Vs BiH, P‘. 538/90, od 13. 6. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 58.
11. Vlasnik stroja (pile za rezanje drva) kod kojega je o{te}enik radio odgo-
vara po na~elu objektivne odgovornosti za {tetu koju je radnik pretrpio na radu ili u
vezi s radom.
(Vs H, Rev. 9/1983, od 5. 5. 1983. Psp 23 100)
12. Federacija (rije~ je o biv{oj SFRJ op. a) odgovara po op{tim propisima
o naknadi {tete za {tetu koju usljed povrede pretrpi vojno lice pri obavljanju vojnog
zadatka skliznu}em sa zama{}enog krova tenka.
13. Prema sudskoj praksi opasna stvar je i:
- cijev za transport zagrijanog vodonika izgra|ena od neadekvatnog materija-
la (Vs BiH, P‘. 407/89 od 22. 3. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 56)
- neispravnog lifta u stambenoj zgradi (Vs BiH, Rev. 616/84 od 24. 1. 1985.
Bilten Vs BiH 2/85 - 17)
- parkirano vozilo s obzirom na svoj polo‘aj (Vs BiH, Rev. 310/89 od 21.12.
1989. - Bilten Vs BiH 1/90 89)
- neispravna stolica u frizerskom salonu (Vs BiH, Rev. 713/89 od 28. 6.
1990. - Bilten Vs BiH 4/90 70)
- ‘eljezni pomi~ni gol (Vs RH, Rev. 2734/93 od 18. 10. 1994. - Izbor odluka
1/1997 56)
- majmun koji se otrgao sa lanca u dvori{tu (Vs BiH, Rev. 70/88 od 8. 12.
1988. - Bilten Vs BiH 1/1989 62)
- stepenice koje nemaju rukohvat (@s u Koprivnici, G‘. 668/99 od 26. 8.
1999. - Izbor odluka 2/1999 33)
- pas koji se bez kontrole vlasnika kre}e dvori{tem i ispred ku}e (Vs, Rev.
2425/97 od 15. 2. 2000. - Izbor odluka 1/2000 - 42)
- pi{tolj je sa stanovi{ta gra|anskog prava opasna stvar (Vs BiH, Rev. 390/89
od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 55)
- kombajn u pokretu (Vs BiH, Rev. 31/87. od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten
Vs BiH 2/88 42)
- neispravni medicinski instrumenti (Vs BiH Rev. 102/85 od 11. 6. 1985.
- zale|ena staza prekrivena snijegom u krugu kasarne (Vs BiH, Rev. 573/85
od 20. 2. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 38)
- veliki broj ko{nica u neposrednoj blizini stoke na ispa{i (Vs BiH, Rev.
506/88. od 11. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 123)
14. Ni‘estupanjski sudovi su i po stajali{tu ovoga suda pravilno zaklju~ili da
fasada, odnosno ‘buka na pro~elju zgrade kod koje zbog dotrajalosti postoji opasnost
od pucanja i padanja na plo~nik predstavlja opasnu stvar budu}i da ugro‘ava sve koji
se kre}u plo~nikom (~l. 173. ZOO-a), te da je revident kao vlasnik zgrade odgovo-
ran tu‘iteljima za nastalu {tetu (Iz obrazlo‘enja odluke op. a).
(Vs RH, Rev. 716/1996, od 26. 1. 2000. - Izbor odluka 1/2000 49/36.
15. Propust imaoca opasne stvari da ukloni izvor opastosti nastanka {tete koja poti-
~e od te stvari, ~ini ga objektivno odgovornim za naknadu {tete, jer se smatra da {teta poti-
~e od opasne stvari, izuzev ako se doka‘e da ta stvar nije prouzrokovala {tetu.
16. Brodica na motorni pogon opasna je stvar.
Iz obrazlo‘enja:
"U pravu su, naime, tu‘itelji da je brodica na motorni pogon opasna stvar u
smislu odredbe ~l. 173. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 53/91,
73/91, 3/94, 7/96 i 118/99), te da za {tetu od opasne stvari odgovara njezin imalac,
dakle vlasnik, po na~elu objektivne odgovornosti."
17. Njiva nije opasna stvar pa za {tetu od vatre na njivi ne odgovara imalac
njive, po pravilima o odgovornosti, ve} lice koje je vatru zapalilo.
(Vs Srbije, broj Rev. 3849/95, od 13. 9. 1995. Gp, broj 5/00)
II OPASNA DJELATNOST
18. Kada je {teta posljedica opasne djelatnosti {tetnik odgovara po na~elu
uzro~nosti tako da se smatra da ona poti~e od opasne djelatnosti, izuzev ako se doka-
‘e da ona nije uzrok {tete, pa o{te}eni ne mora dokazivati da je {tetnik kriv za {tetu,
ve} je dovoljno da doka‘e da pretrpljena {teta poti~e od opasne djelatnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca da mu tu‘eni naknadi {tetu
koju je pretrpio na radu kod tu‘enog.
sljede}e ~injeni~no stanje: 1. tu‘ilac je u vrijeme {tetnog doga|aja koji se zbio no}u
2/3. decembra 1994. godine, kao obveznik radne obaveze, obavljao poslove obezbje-
|enja radne snage i imovine u industrijskoj pekari tu‘enog; 2. tu‘iocu je ove no}i na-
nijeta te{ka tjelesna povreda od neidentifikovane grupe vojnika Vojske RS koji su te
no}i u{li u krug pekare preska~u}i metalnu ogradu i 3. tu‘ilac nije izazvao sukob sa
ovom grupom vojnika, niti svojim pona{anjem doprinio nastanku {tetnog doga|aja.
Polaze}i od ovog utvr|enja, a kraj nesporne ~injenice da je priroda posla koju
je obavljao tu‘ilac u kriti~no vrijeme bila takva da je postojala evidentna mogu}nost
sukobljavanja tu‘ioca sa nasilnicima, {to se i ostvarilo, ni‘estepeni sudovi su pravil-
no zaklju~ili da je {teta koju je tu‘ilac pretrpio posljedica opasne djelatnosti i da je za
takvu {tetu odgovoran tu‘eni koji je obavljao pekarsku djelatnost u svoju korist. U
pitanju je, dakle, odgovornost po na~elu uzro~nosti koju ima u vidu odredba iz ~lana
173. Zakona o obligacionim odnosima (dalje. ZOO). Ovom odredbom, naime, ut-
vr|ena je pretpostavka uzro~nosti tako da se smatra da {teta poti~e od opasne stvari
ili opasne djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da ona nije uzrok {tete, pa o{te}eni ne
mora dokazivati da je {tetnik kriv za {tetu, ve} je dovoljno da doka‘e da pretrpljena
{teta poti~e od opasne stvari ili opasne djelatnosti. U konkretnom slu~aju utvr|eno je
da je {teta posljedica opasne djelatnosti, a za takvu {tetu u smislu ~lana 174. st. 1.
ZOO odgovara onaj koji obavlja ili organizuje odre|enu djelatnost u svoju korist.
Ove odgovornosti {tetnik (ovdje tu‘enik) se mo‘e osloboditi ako bi dokazao da je
{teta nastala isklju~ivo radnjom o{te}enog (ovdje tu‘ioca) ili tre}eg lica samo ako se
radi o takvom pona{anju ovih lica koje nije moglo predvidjeti ili ~ije posljedice nije
mogao izbje}i ili otkloniti (~lan 177. st. 2. ZOO). U ovoj stvari navedeni uslovi se ni-
su ostvarili jer je tu‘eni, s obzirom na prirodu i na~in posla koga je tu‘ilac obavljao u
vrijeme {tetnog doga|aja, mogao predvidjeti mogu}nost nastanka {tetnog doga|aja,
{to su sudovi utvrdili, jednako kao i ~injenicu da tu‘ilac ni djelimi~no nije doprinio
nastanku {tetnog doga|aja.
înjenica da tu‘ilac u vrijeme {tetnog doga|aja nije bio u radnom odnosu kod
tu‘enog ne osloba|a tu‘enog od odgovornosti da naknadi {tetu tu‘iocu, kako to neo-
snovano tvrdi revident, jer je u postupku utvr|eno da se {tetni doga|aj desio za vrije-
me va‘enja Zakona o primjeni Zakona o radnim odnosima za vrijeme neposredne ra-
tne opasnosti ili ratnog stanja ( Slu‘beni list RS , broj 1/94 posebno izdanje) koji
je odredbama ~lana 6. i 7. propisao da obveznici radne obaveze (ovdje tu‘ilac) ostva-
ruju sva prava (pravo na za{titu na radu, pravo na zaradu ...) koja se sti~u po osnovu
radnog odnosa, usljed ~ega se, a to ni‘estepeni sudovi pravilno uo~avaju, ima uzeti
da postoji odgovornost tu‘enog da naknadi {tetu tu‘iocu po op{tim na~elima odgo-
vornosti za{tetu, jer je uzrok {tete nastao na radu kod tu‘enog i radom tre}ih lica koju
je tu‘eni mogao predvidjeti.
19. Neka je djelatnost pove}ana opasnost samo onda kad u njezinom redovi-
tom tijeku, ve} po samoj njezinoj tehni~koj prirodi i na~inu obavljanja, mo‘e biti
ugro‘eno zdravlje ljudi ili imovine, tako da to ugro‘avanje iziskuje pove}anu pa‘nju
osoba koje obavljaju tu djelatnost.
(Vs H, Rev. 298/88, od 13. 10. 1988. Psp 43 76)
20. Puzanje po terenu pokrivenom travom pri obavljanju vojnog zadatka opa-
sna je djelatnost
(Vs H, Rev. 2312/82, od 10. 8. 1983. Psp 24 77)
21. Rad s herbicidima jest rad s opasnim sredstvima.
(Os Zadar, G‘. 551/82, od 2. 3. 1983. Psp 24 89)
22. Prema sudskoj praksi opasna djelatnst je i:
- eksploatacija {ljunka iz rije~nog korita (Vs BiH, Rev. 601/84, od 17. 1
1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 15)
- eksploatacija pjeska iz rudokopa (Vs BiH, Rev 232/87, od 11. 2. 1988.
ZIPS, broj 531 i Bilten Vs BiH 2/88 41)
- odr‘avanje hokejske utakmice bez postavljene za{titne mre‘e za gledatelje
- ugostiteljska djelatnost u odre|enim okolnostima mo‘e predstavljati opasnu
djelatnost (Vs H, Rev. 382/85, od 3. 4. 1985. Psp 29 - 54 i Informator, broj 3358)
- lov, odnosno organiziranje lova je opasna djelatnost (Ks u Sarajevu Bilten
sp KsS 3/2001., str. 24 i Vs RH, Rev. 233/92, od 21. 5. 1992. - Izbor odluka 1994
164)
- utovor trupaca na teretno vozilo i vezivanje utovarenih trupaca (Vs BiH, P‘.
946/90, od 21. 11. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 55)
- sortiranje komada ~elika za {ar‘u predstavlja posao sa pove}anom opasno{-
}u (Vs BiH, P‘. 797/88, od 27. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 120)
- sje~a {ume je opasna djelatnost (Vs BiH, P‘. 431/88, od 26. 10. 1989. - Bil-
- lomljenje i sje~a grana djelatnost je s pove}anom opasno{}u (Vs H, Rev.
887/83, od 2. 10. 1983. Psp 24 77)
- istovar ~lanaka kompleta pontonskog mosta M-71 na licu mjesta jeste slo‘e-
na i opasna radna operacija (Vs BiH, Rev. 331/88, od 23. 3. 1989. - Bilten Vs BiH
4/89 124)
- no{enje tereta uz prislonjene jednostruke ljestve na visinu jeste posao koji
predstavlja pove}anu opasnost (Vs BiH, P‘. 472/86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH
3/87 36)
23. Kada se tokom izvo|enja radova na rekonstrukciji ulice pojave pukotine
na susjednoj zgradi, pretpostavlja se da su o{te}enja zgrade prouzrokovana ovim ra-
dovima.
Naru~ilac i izvoda~ radova su u takvom slu~aju obavezni da ponude dokaze
na okolnost da ne postoji uzro~na veza izme|u radova i o{te}enja zgrade.
24. Igranje ko{arke, iako nosi odre|eni rizik od ozljede igra~a, ni po svom sa-
dr‘aju, a ni po pravilima igre nije djelatnost s pove}anom opasno{}u.
(Vs H, Rev. 1932/86, od 28. 1. 1987. Psp 34 79)
25. Postoji odgovornost dr‘ave za {tetu od eksplozije mine koja je posljedica
propusta u obavljenom razminiravanju podru~ja na kojem se provodila obuka vojni-
ka.
Ko odgovara za {tetu
^lan 174.
(1) Za {tetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za {tetu od opasne
djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi.
(2) Imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i dru{tveno pravno lice ko-
je ima pravo raspolaganja, odnosno kome je stvar data na privremeno kori{}e-
nje.
-------------------
Napomena (RS): Odredbom ~lana 27. ZIDZOO, brisan je stav 2. ~lana 174.
ZOO.
________________________
2. Lice koje se bavi opasnom djelatno{}u mo‘e biti obvezano na punu nakna-
du {tete prouzrokovane tom djelatno{}u i kada je prouzrokovanju {tete djelimi~no
doprinijelo tre}e lice.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni ne pobija utvr|enje prvostepene presude da je njegov radnik poginuo
u nesre}i na poslu, vr{e}i opasnu djelatnost (utovor trupaca na teretno vozilo i vezi-
vanje utovarenih trupaca) kojom se bavi tu‘eni, ni zaklju~ak prvostepenog suda da je
tu‘eni odgovoran za {tetu u smislu ~lana 174. Zakona o obligacionim odnosima.
Tu‘eni u ‘albi ukazuje da pored njegove odgovornosti za {tetu postoji i odgo-
vornost radne organizacije - prevoznika i da treba utvrditi udio njegove odgovornos-
ti.
Prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tu‘enog ob-
vezao na punu naknadu {tete, ~ak i ako bi postojala djelimi~na krivica prevoznika za
{tetu. Lice koje odgovara za {tetu od opasne djelatnosti u smislu ~lana 174. Zakona o
obligacionim odnosima, kao u konkretnom slu~aju, mo‘e se osloboditi od odgovor-
nosti, u cjelini ili djelimi~no samo pod uslovom propisanim u ~lanu 177. Zakona o
obligacionim odnosima. U smislu ~lana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, imalac opasne stvari (a s njim je izjedna~eno i lice koje se bavi opasnom djela-
tno{}u), osloba|a se odgovornosti ako doka‘e da je {teta nastala isklju~ivo radnjom
tre}eg lica (u konkretnom slu~aju prevoznika) koju on nije mogao predvidjeti i ~ije
posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti. Tu‘eni ni u ‘albi ne tvrdi da se radi o ova-
kvoj radnji prevoznika, ve} samo tvrdi da je i prevoznik svojim propustima doprineo
nastanku {tete. U ovakvom slu~aju (kada je nastanku {tete djelimi~no doprinijelo tre-
}e lice) o{te}enom solidarno odgovaraju za {tetu i lice koje se bavi opasnom djela-
tnosti i tre}e lice, koje je u odnosu na lice odgovorno - po principu kauzaliteta du‘no
da kona~no snosi naknadu srazmjerno te‘ini svoje krivice.
Tu‘iteljica je, prema tome, bila ovla{tena da cjelokupnu naknadu {tete zahti-
jeva od tu‘enog kao jednog od solidarnih du‘nika (~lan 414. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima) a tu‘eni mo‘e ako smatra da je i prevoznik doprinio nastanku {te-
te, u posebnoj parnici tra‘iti regres dijela ispla}ene naknade {tete.
3. Okolnost {to su u kriti~nom momentu zakazale ko~nice automobila pa je
zbog toga do{lo do naleta na o{te}enog ne mo‘e se pripisati slu~aju ve} manama i
svojstvima motornog vozila za koje odgovara vlasnik vozila.
4. Elektrodistributivno preduze}e ne odgovara za {tetu prouzrokovanu tu‘i-
ocima smr}u njihovog sina i brata od strujnog udara u dodiru sa elektri~nim vodom
koji se protezao 80 cm iznad betonske plo~e gra|evine u izgradnji, ako takvo pona{a-
nje poginuloga nije moglo predvidjeti ni sprije~iti.
5. Za {tetu prouzrokovanu eksplozijom cijevi za transport zagrijanog vodoni-
ka (opasna stvar) solidarno odgovaraju imalac cijevi i proizvo|a~, ako je cijev izgra-
|ena od neodgovaraju}eg materijala
Iz obrazlo‘enja:
Dana 29. aprila 1985. godine do{lo je do eksplozije i po‘ara na postrojenju
tu‘enog (eksplodirala je cijev koja je slu‘ila za transport zagrijanog vodonika), usljed
~ega je izgubio ‘ivot njegov radnik.
Pribavljanjem ekspertize stru~nih institucija i nalaza i mi{ljenja vje{taka ut-
vr|eno je da je do eksplozije postrojenja do{lo usljed toga {to cijev nije bila od odgo-
varaju}eg materijala. Iz navedenog proizilazi da je ova cijev opasna stvar, jer kroz
nju prolazi vodonik, podlo‘an sna‘noj eksploziji, ako do|e do popu{tanja materijala
od koga je cijev sa~injena, a osiguranik tu‘iteljice je povrije|en od neposrednog dej-
stva opasne stvari na kojoj je pravo raspolaganja imao tu‘eni, pa je on odgovoran za
{tetu u smislu ~l. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima.
Za dono{enje zakonite i pravilne odluke u konkretnoj pravnoj situaciji nije bi-
lo od zna~aja ko je proizvo|a~ navedenog postrojenja (proizvo|a~ bi, obzirom na
odredbe ~lana 179. stav 1. ZOO, mogao biti solidarno odgovoran za {tetu sa tu‘e-
nim), jer je tu‘eni odgovoran za {tetu, a tu‘iteljica se opredijelila da naknadu {tete
tra‘i od tu‘enog. înjenica ko je proizvo|a~ stvari mogla bi da bude odlu~na samo u
postupku u kome bi tu‘eni tra‘io regres kao isplatilac, a prema odredbama ~lana 208.
Zakona o obligacionim odnosima.
6. Smatra se da radnik na sje~i {ume radi u okolnostima koje stvaraju pove}a-
nu opasnost, pa radna organizacija odgovara za {tetu po principu objektivne odgo-
vornosti.
Puhanje vjetra tokom sje~e i unutra{nja natrulost stabla nisu okolnosti koje se
podvode pod pojam vi{e sile i ni djelimi~no ne otklanjaju objektivnu odgovornost za
{tetu.
7. Ako se ne mo‘e utvrditi pod kojim okolnostima je poginuo radnik - osigu-
ranik zajednice penzijskog osiguranja prilikom rada na transporteru, koji predstavlja
opasnu stvar, imalac stvari odgovara u cjelini za {tetu nastalu isplatom porodi~ne
penzije.
8. Vlasnik ~iji se majmun, razdra‘en iznenadnom grajom sa ulice, otrgao sa
lanca u dvori{tu, i na ulici povrijedio slu~ajnu prolaznicu, odgovara za {tetu po na~e-
lu objektivne odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je vlasnik majmuna, kojeg je dr‘ao vezanog u dvori{tu svoje ku}e.
Ulicom su nai{li Romi sa medvjedom a iza njih grupa djece. Usljed mumlanja med-
vjeda i vike djece, majmun se uznemirio i otrgao sa lanca, pa kroz ba{tu do{ao na uli-
cu, gdje je nagrizao tu‘iteljicu, usljed ~ega je pretrpjela strah i fizi~ke bolove, kao i
du{evne bolove zbog unaka‘enosti.
Polaze}i od ovih utvr|enja ni‘estepeni sudovi su pravilnom primjenom mate-
rijalnog prava odlu~ili tako {to su tu‘enog obvezali da tu‘iteljici naknadi nematerijal-
nu {tetu zbog prouzrokovanog straha i fizi~kih bolova, kao i du{evnih bolova zbog
unaka‘enosti. Naime, odgovornost za {tetu od opasne ‘ivotinje, koja je pod nadzo-
rom odre|enog lica, prosu|uje se po pravilima o odgovornosti za {tetu od opasne
stvari. Po tim pravilima za {tetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik (~lan 174.
9. Imalac motornog vozila i zajednica osiguranja imovine i lica, kao osigura-
va~ od odgovornosti za {tetu prouzrokovanu upotrebom motornog vozila, mogu biti
obavezani, kao solidarni du‘nici, na naknadu {tete.
10. Okolnosti da se u sme}u nalaze i stakleni predmeti, ne ~ini ~i{}enje odno-
sno odno{enje sme}a opasnom djelatno{}u niti se u takvim okolnostima boca u sme-
}u mo‘e smatrati opasnom stvari.
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o obveznim odnosima ne odre|uje {to se smatra opasnom stvari. Pre-
ma pozitivnoj sudskoj praksi to su stvari koje po svojim osobinama, namjeni ili polo-
‘aju predstavljaju pove}anu opasnost {tete za okolinu pa ih stoga treba nadzirati po-
ve}anom pozorno{}u. Po ocjeni ovog suda ~injenica {to se me|u otpacima koje je
~istila tu‘iteljica i izme|u ostalog na{la prazna staklena boca, nije neuobi~ajena poja-
va jer je op}epoznata ~injenica da se stakleni predmeti u~estalo nalaze u otpacima {to
me|utim ne ~ini ~i{}enje sme}a opasnom djelatno{}u. Prazna staklena boca niti po
svojim osobinama, niti po mjestu na kojem se na{la ne predstavlja opasnu stvar zbog
~ega po ocjeni ovog suda tu‘enik ne mo‘e odgovarati za {tetu koja je nastala tu‘ite-
ljici ni po kriteriju uzro~nosti.
(Vs RH, Rev. 1740/1995 od 27. 10. 2000. - Izbor odluka 1/2000 50/37)
11. Zajednica za puteve prvenstveno odgovara za {tetu zbog nepostavljanja
saobra}ajnog znaka divlja~ na putu na dijelu javnog puta kojim upravlja, na kome
divlja~ ~esto prelazi preko puta.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku je utvr|eno da je osiguranik tu‘iteljice, a radnik tu‘enog, koji je
priu~eni stolar, te{ko povrije|en na radu. Do povrede je do{lo kada je radnik ve} bio
zamoren, po{to je radio vi{e od 10 sati, a nastala je usljed pada radnika sa vrha Ijesta-
va visokih tri metra prislonjenih uz parni kotao. Osiguranik tu‘iteljice je poku{ao da
kantu koju je nosio doda drugom radniku i tom prilikom je poremetio ravnote‘u, a
kad se uhvatio za ventil kotla ovaj se odvojio od le‘i{ta, {to je izazvalo pad sa visine.
Prvostepeni sud nalazi da je putem vje{taka utvr|eno da je do povrede do{lo
zbog propusta u organizaciji posla, jer se rad na visini trebao obavljati tako da se
postave skele sa nogarima ili da se u gornjem dijelu kotla postavi kolotura na gredi,
pa pomo}u konopca izvla~i teret za ~i{}enje kotla, a ne kori{tenjem jednostrukih ljes-
tava.
Kako je do povrede radnika do{lo radom na visini usljed naprijed navedenih
propusta tu‘enog, prvostepeni sud nalazi da je tu‘eni odgovoran za {tetu po principu
objektivne odgovornosti saglasno ~lanovima 154. stav 2., te 173. i 174. Zakona o
obligacionim odnosima, a da je neosnovan prigovor podijeljene odgovornosti zasno-
van na mi{ljenju vje{taka da je uzrokovanju povrede doprinio i sam radnik, time {to
nije odbio da obavlja posao na koji je raspore|en, jer opasnost nije bila tako o~igle-
dna da bi je povrije|eni (priu~eni stolar) mogao uo~iti i odbiti obavljanje povjerenog
mu radnog zadatka.
Izlo‘eno stanovi{te prihvata i drugostepeni sud.
Ovo stoga {to je obaveza tu‘enog (njegovih odgovornih radnika) da rad na vi-
sini organizuje tako da se mo‘e obavljati bez opasnosti za bezbjednost radnika.
Pravilno prvostepeni sud nalazi da je neosnovan prigovar podijeljene odgo-
vornosti, jer priu~eni stolar nema takvu stru~nu kvalifikaciju da ocijeni opasnost ko-
joj se izla‘e no{enjem tereta uz prislonjene jednostruke ljestve na visinu, da bi mo-
gao odbiti obavljanje nare|enog mu posla, ali je tu‘eni morao imati takve organizato-
re posla koji te opasnosti moraju uo~iti i dozvoliti obavljanje posla tek kad se stvore
bezbjedni uslovi za rad.
13. Elektroprivredna organizacija kao imalac niskonaponske elektri~ne mre‘e
odgovara za {tetu po principu objektivne odgovornosti, ali se mo‘e ekskulpirati ako
doka‘e da nije mogla ni predvidjeti, ni izbje}i postupke o{te}enog koji su u uzro~noj
vezi sa {tetom.
Iz obrazlo‘enja:
Opravdano se u reviziji navodi da prvostepena presuda ne sadr‘i razloge o ~i-
njenicama odlu~nim za ocjenu odgovornosti tu‘enoga. Poginuli je smrtno nastradao
od strujnog udara u dodiru sa NNM Kako je NNM opasna stvar, odgovornost tu‘eno-
ga kao njenog imaoca prosu|uje se po odredbama ~lana 173., 174. i 177. ZOO. Tu‘e-
ni je u toku postupka tvrdio da se u smislu odredbe ~l. 177. st. 2. navedenog zakona
sti~u uslovi za njegovo osloba|anje od odgovornosti jer da je do pogibije do{lo is-
klju~ivo njegovom radnjom, odnosno radnjom njegovog srodnika - prvotu‘itelja koje
on nije mogao predvidjeti i ~ije posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti. Prvostepe-
na presuda ne sadr‘i razloge o tome da li je tu‘eni radnju poginuloga (preskakanjem
preko NNM) i radnju prvotu‘itelja (nestru~no obezbje|enje NNM) mogao predvidje-
ti i da li je {tetne posljedice tih radnji mogao izbje}i ili otkloniti. Iz izlo‘enog obra-
zlo‘enja prvostepene presude slijedi da prvostepeni sud odgovornost tu‘enog zasniva
na okolnosti da tu‘eni nije zaklju~io sa prvotu‘iteljem ugovor o izmje{tanju NNM
(ovi bi razlozi ukazivali da sud odgovornost tu‘enoga prosu|uje po principu krivice).
Me|utim, suprotno ocjeni prvostepenog suda, nepremje{tanje NNM ne mo‘e se sma-
trati propustom tu‘enog jer je u smislu odredbe ~l. 42. stav 4. Op{tih uslova za ispo-
ruku elektri~ne energije ("Slu‘beni list SRBiH", broj 20/76) potro{a~ du‘an da snosi
tro{kove izmje{tanja NNM, pa u situaciji, kada je prvotu‘itelj neopravdano odbio da
plati ove tro{kove, nema propusta na strani tu‘enoga {to u primjerenom roku nakon
podno{enja zahtjeva nije izvr{io premje{tanje NNM.
Tu‘eni je u ‘albi protiv prvostepene presude ukazao na navedene propuste
prvostepenog suda. U vezi ovih ‘albenih navoda drugostepeni sud je ocijenio da je
tu‘eni kao imalac NNM obzirom da je znao da se mo‘e upotrijebiti bez njegove kon-
trole, jer mu je podnesen zahtjev za njeno izmje{tanje, trebao je obezbijediti bez
odlaganja i bez obzira da li su se sticali uslovi za izmje{tanje. Ovi razlozi bi upu}iva-
li na zaklju~ak da je tu‘eni mogao predvidjeti radnju poginulog odnosno njegovog
oca i da je {tetne posljedice te radnje mogao izbje}i.
Me|utim, drugostepeni sud ne navodi koje bi to mjere obezbje|enja bile, pri
tome zanemaruju}i da su mjere za{tite imovine i Ijudi od uticaja niskonaponske mre-
‘e regulisane odredbom ~l. 106 - 122. Pravilnika o tehni~kim normativima za izgra-
dnju nadzemnih elektro-energetskih vodova ("Slu‘beni list SFRJ", br. 51 /73, 69/73 i
11 /80), te da je NNM prije nego {to je prvotu‘itelj na njoj izvr{io nestru~ne radove,
izgra|ena saglasno odredbama navedenog pravilnika. Zbog navedenih propusta dru-
gostepena presuda se ne mo‘e ispitati ~ime je drugostepeni sud po~inio bitnu povre-
du odredaba parni~nog postupka iz ~l. 354. stav 2. ta~ka 13. Zakona o parni~nom
postupku.
44)
14. Za {tetu usljed smrti pacijentkinje nad kojom je, uz njen pristanak, ljekar
odgovaraju}e specijalnosti izvr{io abortus, odgovara isklju~ivo {tetnik, pa nema uslo-
va za podjelu odgovornosti.
(Vs S, broj Rev. 1048/98, od 18. 3. 1997. Gp, broj 6/00)
15. Drvena gra|a, slo‘ena na krovnoj gredi u podru~ju za koje je uobi~ajeno
da pu{u jaki vjetrovi, predstavlja opasnu stvar.
Iz obrazlo‘enja:
"Drvena gra|a, naime, koju je tu‘enik imao slo‘enu na krovnoj deki, podi-
gnuta je 3,5 metra iznad tla u podru~ju za koje je uobi~ajeno da pu{u jaki vjetrovi ko-
ji je mogu i otpuhnuti, {to se u konkretnom slu~aju dogodilo, predstavlja opasnu
stvar. Stoga je pravilno daljnje stajali{te sudova ni‘ega stupnja da tu‘enik kao imatelj
spomenute gra|e odgovara za {tetu koja je od nje nastala, tj. kad je jak vjetar tu gra-
|u dijelom otpuhnuo s krovne deke na tu‘itelji~in automobil, od ~ega je nastala {teta,
po kriteriju uzro~nosti (~l. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Stoga se on mo-
‘e osloboditi odgovornosti ako doka‘e da {teta potje~e od nekog uzroka koji se nala-
zi izvan stvari, a ~ije se djelovanje nije moglo predvidjeti ni izbje}i ili otkloniti (~l.
177. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). U ovom sporu je utvr|eno da je u vrijeme
nastanka {tete puhala bura olujne ja~ine. Puhanje takve bure mo‘e se predvidjeti jer
je op}e poznato da takva bura pu{e gotovo svake godine barem jedanput uz obalu Ja-
drana, pa tako i na podru~ju u blizini R., gdje se {teta dogodila. Kod toga nije odlu-
~no {to bura ba{ te ja~ine kakva je puhala kriti~ne zgode nije po podacima Republi-
~kog hidrometeorolo{kog zavoda puhala posljednjih 20 godina prije {tetnog doga|a-
ja, na koju ~injenicu tu‘enik posebno upire u reviziji, jer je op}enito puhanje jake i
olujne bure predvidiva okolnost u tim podru~jima, kako je prije navedeno, kao {to su
pravilno zauzeli stajali{te i sudovi ni‘eg stupnja. Prema tome, u konkretnom slu~aju
ne postoje pretpostavke za oslobo|enje tu‘enika od odgovornosti za {tetu."
16. Radovi na intenzivnoj eksploataciji {ljunka iz rije~nog korita predstavlja-
ju djelatnost sa pove}anom opasno{}u, pa organizacija udru‘enog rada koja se bavi
tom djelatno{}u odgovara za {tetu po principu objektivne odgovornosti (radovi su
izazvali pomjeranje toka rijeke i odno{enje priobalnog zemlji{ta).
Obaveza na naknadu {tete ne mo‘e ni djelimi~no biti umanjena time {to je
{tetni efekat radnje tu‘enog pove}an prirodnim faktorima (sastavom tla i pove}anim
vodostajem), jer u slu~aju sadejstva ljudske radnje i prirodnih doga|aja kod prouzro-
kovanja {tete, za sve {tetne posljedice odgovara lice koje je preduzelo {tetnu radnju.
(Vs BiH, Rev. 601/84, od 17. 1 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 15)
17. Grad, kao vlasnik zgrade, odgovara za {tetu nastalu padanjem sa fasade
dotrajale ‘buke kao opasne stvari, koje ga odgovornosti ne osloba|a preno{enje
odr‘avanja zgrade na specijalizirano poduze}e.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski sud je utvrdio, koja utvr|enja je prihvatio i sud drugog stu-
pnja i to:
- da su sva tri tu‘itelja ozlije|ena dana 27. listopada 1993. godine, kada su na
njih pali komadi ‘buke s pro~elja zgrade,
- da je vlasnik zgrade revident.
S obzirom na navedena utvr|enja ni‘estupanjski sudovi su i po stajali{tu ovo-
ga suda pravilno zaklju~ili da fasada, odnosno ‘buka na pro~elju zgrade kod koje
zbog dotrajalosti postoji opasnost od pucanja i padanja na plo~nik predstavlja opasnu
stvar budu}i da ugro‘ava sve koji se kre}u plo~nikom (~l. 173. ZOO-a), te da je revi-
dent kao vlasnik zgrade odgovoran tu‘iteljima za nastalu {tetu (~l. 174. ZOO-a).
Ovo stoga jer revident kao vlasnik zgrade, se ne mo‘e osloboditi odgovornos-
ti za {tetu, ~injenicom {to je du‘nost odr‘avanja zgrade prenio na specijaliziranu or-
ganizaciju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo Z., jer je revident du‘an
preko svojih slu‘bi nadzirati rad te specijalizirane organizacije, te poduzimati mjere
kojima se osigurava njihovo funkcioniranje i ne osloba|a se odgovornosti za {tetu
koja nastane zbog nepridr‘avanja navedenih obveza.
18. Lica koja su postavila svoje p~ele (60 ko{nica) u neposrednu blizinu liva-
de na kojoj se napasa stoka odgovaraju za {tetu prouzrokovanu uginu}em konja od
ujeda velikog broja p~ela.
Iz obrazlo‘enja:
Prema ~injeni~nim utvr|enjima iz ni‘estepenih presuda do {tetnog doga|aja
je do{lo na taj na~in {to je tu‘ilac na svojoj parceli privezao radi ispa{e kobilu sa
‘drijebetom koje nije bilo privezano, dok su tu‘eni na susjednu parcelu pcstavili 60
ko{nica p~ela. Tu‘ilac je zatekao uginulu kobilu u obli‘njem potoku i ‘drijebe tako|e
u vodi koja je bila duboka oko 50 cm, tako da je ve}i dio trupa uginulih ‘ivotinja bio
iznad vode.
Pozivaju}i se na uzajamno saglasne iskaze saslu{anih svjedoka, me|u kojima
i vje{taka koji je pregledao le{eve uginulih konja, ni‘estepeni sudovi su utvrdili na
le{evima vidljive otoke od ujeda p~ela koji su pokrivali gotovo cijelu povr{inu dije-
lova tijela iznad povr{ine vode, pa su iz tih dokaza, kao i iz nalaza i mi{ljenja veteri-
nara izveli zaklju~ak da je do uginu}a kobile i ‘drijebeta do{lo usljed alergi~ne rea-
kcije na ujede p~ela koje su poticale iz ko{nica tu‘enih.
li da je odgovornost tu‘enih, kao vlasnika p~ela, koje su i po ocjeni ovog suda i okol-
nostima pod kojima se desio {tetni daga|aj opasna stvar (veliki broj ko{nica u nepo-
srednoj blizini tu‘io~eve stoke na ispa{i), zasnovana na odredbama ~l. 173. i 174. Za-
kona o obligacionim odnosima.
19. Vojnik koji je u odsustvu starje{ine samoinicijativno preduzeo potrebnu
radnu operaciju u okviru radnog zadatka nije doprinio prouzrokovanju {tete, samo
zbog toga {to nije imao izri~ito nare|enje da izvede tu radnju.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je zadobio te{ke tjelesne povrede prilikom istovara ~lanaka komple-
ta pontonskog mosta M-71 sa transportnog vu~nog vozila na tlo. Tom prilikom je
spala sajla, a sajla se nije mogla namjestiti na drugi na~in sem rukom i penjanjem na
platformu ponovno postaviti na za to odre|eno mjesto . Ova operacija mora se obav-
ljati pod kontrolom i komandom starje{ine. Utvr|eno je i da se tu‘ilac, u cilju postav-
ljanja sajle, popeo na platformu vozila na kojem su transportovani ~lanci kompleta
pontonskog mosta M-71 i da ga je tom prilikom sajla te{ko povrijedila, {to je imalo
za posljedicu gubitak desnog oka. Iz daljih ~injeni~nih utvr|enja tako|er slijedi da se
prilikom izvo|enja slo‘ene operacije istovara ~lanaka kompleta pontonskog mosta
M-71 starje{ine vojne jedinice nisu nalazile na licu mjesta. Kako se radi o {teti, koju
je tu‘ilac pretrpio prilikom izvo|enja slo‘ene i opasne radne operacije, to se odgo-
vornost tu‘ene za {tetu zasniva na primjeni principa uzro~nosti (objektivna odgovor-
nost), koja je regulisana odredbama ~l. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima
( Slu‘beni list SFRJ , broj 29/78) .
(Vs BiH, Rev. 331/88. od 23. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 124.
20. Tre}a osoba za koju se obavlja rad strojem (poljoprivredni stroj za gulje-
nje kukuruza) ne smatra se poduzetnikom pogona u slu~aju kad vlasnik stroja sam
obavlja rad strojem, pa stoga on, a ne tre}a osoba, odgovara za {tetu uzrokovanu ra-
dniku pogonom stroja.
(Vs H, Rev. 1375/87, od 18. 2. 1989. Psp 44 135)
21. Organizacija udru‘enog rada koja je svog radnika sa propisanom stru-
~nom spremom (polo‘en ispit za voza~a b-kategorije) rasporedila na radno mjesto
voza~a putni~kog automobila ne odgovara za {tetu prouzrokovanu njegovom smr}u
ako je takva {teta prouzrokovana isklju~ivo usljed propusta poginulog pri upravljanju
motornim vozilom, jer ona takve propuste, s obzirom na kvalifikaciju radnika, nije
mogla predvidjeti, niti {tetnu posljedicu izbje}i ili otkloniti.
22. Mokar pod u trgovini gdje se kre}u kupci predstavlja opasnu stvar, pa tu-
‘eni za naknadu {tete odgovara tu‘itelju po objektivnom kriteriju.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku i nije bilo sporno, a to se ne dovodi u sumnju niti revizijskim navo-
dima da je pod u trgovini bio mokar, a u onom dijelu kojim se kre}u kupci. Stoga je
pravilna prosudba ni‘estupanjskog suda da tu‘enica za nadoknadu {tete tu‘itelju odgo-
vara po objektivnom kriteriju, jer mokar pod u trgovini gdje se kre}u kupci, predstavlja
opasnu stvar. Zato tu‘enica odgovara pozivom na odredbu iz ~l. 174. Zakona o obve-
znim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje: ZOO).
Kraj utvr|ene ~injenice da se tu‘itelj upustio u prola‘enje mokrim dijelom trgo-
vine tu‘enika, pravilan je i zaklju~ak ni‘estupanjskih sudova da je tu‘itelj svojim pona-
{anjem doprinio vlastitoj {teti, ali ne vi{e od 10%, kako se to revizijom sugerira.
(Vs RH Rev 1905/97, od 29. 8. 2000. Izbor odluka 2/2000 41)
23. Ne mo‘e se u cijelosti isklju~iti odgovornost vlasnika kombajna za {tetu
prouzrokovanu smr}u maloljetnika koji je dospio pod to~kove kombajna po{to se od
buke motora prepla{ila konjska zaprega kojom je upravljao.
Iz obrazlo‘enja:
Polaze}i od navedenog ~injeni~nog opisa saobra}ajne nesre}e i mi{ljenja sao-
bra}ajnog vje{taka, ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da na strani tu‘enog nema krivice
za {tetu, koja je tu‘iocima pri~injena smr}u njihovog sina, odnosno brata u opisanoj
saobra}ajnoj nesre}i.
Prednji zaklju~ak, me|utim, ne bi se mogao s pouzdanjem prihvatiti. Naime,
u konkretnom slu~aju nije sigurno da je tu‘eni upravljaju}i kombajnom prouzroko-
vao saobra}ajnu nesre}u. Me|utim, s obzirom da je tu‘eni upravljao kombajnom u
pokretu koji je stoga predstavljao "opasnu stvar" valjalo je odgovorost tu‘enog za
{tetu razmotriti primjenom ~lana 174. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni
list SFRJ", broj 29/78), te pri tome imati u vidu da se u smislu ~lana 177. st. 1. i 2. ci-
tiranog zakona imalac opasne stvari mogao osloboditi odgovornosti samo ako bi da-
kazao da {teta poti~e od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a ~ije se djejstvo ni-
je moglo predvidjeti, ni izbje}i ili otkloniti, kao i u slu~aju ako bi bilo dokazano da je
{teta nastala isklju~ivo radnjom o{te}enog ili tre}eg lica, koju on nije mogao predvi-
djeti, i ~ije posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti.
Osim toga, odredba ~lana 56. stav 4. Zakona o osnovama bezbjednosti sao-
bra}aja na putevima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 63/80), u uslovima nedovoljne {irine
puta ili ako je zbog neke druge prepreke mimoila‘enje na putu onemogu}eno, s obzi-
rom na osobine puta i okolnosti saobra}aja, nalagala je voza~u da se prvi zaustavi i
da po potrebi kretanjem unazad ili na drugi na~in pomjeri svoje vozilo i zauzme na
putu polo‘aj koji omogu}ava bezbjedno mimoila‘enje.
Prema tome, prilikom prosu|ivanja odgovornosti tu‘enog za nastalu {tetu ni-
‘estepeni sudovi su se morali rukovoditi citiranim zakonskim propisima i pri tome
imati u vidu da je op{te poznata ~injenica da se seoski konji, nenaviknuti na buku
motora i susreta sa motornim vozilima, ~esto znaju popla{iti, pa se zato ne mo‘e pri-
hvatiti zaklju~ak ni‘estepenih sudova da je u konkretnom slu~aju tu‘enog iznenadio
{to se konj zapre‘nih kola "najednom popla{io", jer se najvjerovatnije, ovakvo reago-
vanje konja prilikom mimoila‘enja sa kombajnom u pokretu na uskom seoskom pu-
tu, moglo o~ekivati.
(Vs BiH, Rev. 31/87. od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
42)
24. Pas koji se bez nadzora kre}e gradskom ulicom predstavlja pove}anu opa-
snost za okolinu, pa vlasnik psa odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti za {te-
tu nastalu naletom psa na automobil.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno su ni‘estupanjski sudovi otklonili stajali{te tu‘enika, da se u konkre-
tnom slu~aju pona{anje psa mo‘e tretirati kao pona{anje pje{aka u prometu, kao i pro-
sudbu da bi se pas mogao smatrati opasnom stvari samo s obzirom na njegova svojstva.
Pravilan je zaklju~ak ni‘estupanjskih sudova da pas vu~jak, koji se bez nadzora
kre}e gradskom ulicom predstavlja pove}anu opasnost za okolinu, pa je stoga odgovor-
nost prvo i drugotu‘enika kao vlasnika psa utemeljena s osnovom na objektivne odgo-
vornosti temeljem odredbe iz ~l. 174. Zakona o obveznim odnosima.
25. Organizator akcije (mobe) sje~e stabala odgovara za {tetu koju pretrpi i
nepozvani u~esnik sje~e.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku pred ni‘estepenim sudovima su utvr|ene odlu~ne ~injenice.
Na zemlji{tu u vlasni{tvu tu‘enoga je trebalo posje}i nekoliko jablanova. Za
taj posao anga‘ovan je G. M. kao sjeka~ sa motornom pilom. Tu su bila oba tu‘ena i
jo{ nekoliko kom{ija. Tu‘ilac je slu~ajno nai{ao, pa se sam uklju~io u akciju sje~e ja-
blanova. Jablan ~ija je sje~a bila na redu je privezan sajlom za obli‘nje orahovo sta-
blo, pa je pomo}u te sajle i vitla trebalo usmjeriti pad stabla. Tu‘ilac je dr‘ao vitlo,
koje mu se u momentu padanja stabla izmaklo, pogodilo ga u nogu usljed ~ega je
pretrpio tjelesnu povredu, odnosno {tetu ~iju je naknadu tra‘io u ovoj parnici.
Pomenute okolnosti ukazuju na zaklju~ak da je {teta prouzrokovana u okol-
nostima pove}ane opasnosti pa s obzirom na to za {tetu odgovaraju lica u ~iju korist
se obavlja sje~a stabala (~lan 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Okolnost {to su tu‘eni za izvr{enje sje~e anga‘ovali odre|ena lica, ne mo‘e
se uzeti kao razlog za oslobo|enje od odgovornosti za {tetu, kada je o~igledno da su
prihvatili u~e{}e tu‘ioca, a nema dokaza da je pretrpio {tetu zbog svoje nepa‘nje ili
krivnjom drugih lica (~lan 177. stav 2. Zakona o obligacaonim odnosima).
(Vs BiH, Rev. 492 /86, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 36)
26. Za {tetu koju pretrpi korisnik puta zbog neobezbje|enja kosine - vertikal-
nog usjeka, odgovara zajednica koja upravlja putem, a ne investitor.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni su obavezni da tu‘iocu solidarno naknade {tetu koju je tu‘ilac po
osnovu kasko osiguranja naknadio svom osiguraniku za o{te}enje vozila 8. septem-
bra 1983. godine na magistralnom putu, na taj na~in {to je odronjeno kamenje sa ver-
tikalnih stijena palo na vozilo koje se kretalo kolovozom.
Odgovornost za nastalu {tetu na strani prvotu‘ene zajednice za puteve prvos-
tepeni sud nalazi u tome {to je 14. septembra 1978. godine put predat na upravljanje i
odr‘avanje prvotu‘enoj, a drugotu‘enog {to kao investitor nije otklonio nedostatke u
izvedenim radovima prilikom izgradnje puta, koji nedostaci su konstatovani u zapi-
sniku o primopredaji puta i upotrebnoj dozvoli.
Kod u postupku utvr|enih odlu~nih ~injenica da je put na kojem je do{lo do
o{te}enja vozila osiguranika tu‘ioca jo{ 1978. godine predat na upravljanje i odr‘a-
vanje prvotu‘enoj i da je nesporna visina {tete koju je tu‘ilac isplatio svom osigura-
niku, neosnovani su ‘albeni navodi prvotu‘ene da nije odgovorna za nastalu {tetu i
da je na utvr|eno ~injeni~no stanje pogre{no primijenjeno materijalno pravo kada je
obavezana da tu {tetu naknadi.
Ovo stoga {to je od dana davanja upatrebne dozvole za put i izvr{ene primo-
predaje puta zajednica za puteve du‘na odr‘avati put u takvom stanju koje omogu}a-
va bezbjedno kretanje korisnika puta, bez obzira na to u kakvom je stanju primila
put.
Zbog propusta u odr‘avanju puteva kojim upravlja po odredbi ~lana 41. Za-
kona o putevima ( Slu‘beni list SRBiH , broj 6/78), zajednica za puteve odgovara za
{tetu koja nastane korisnicima puteva, a u konkretnom slu~aju prvotu‘ena nije podu-
zela radove predvi|ene u odredbi ~lana 42. stav 1. ta~ka 2. Zakona o putevima (rado-
ve na odr‘avanju kosina, bankina, nasipa, usjeka i dr.), koje je po zakonu marala po-
duzeti da bi obezbijedila sigurnost korisnika puta, pa je zbog nepoduzimanja odga-
varaju}ih radova i do{lo da o{te}enja vozila osiguranika tu‘ioca.
Kako je drugotu‘eni predao put prvotu‘enoj, a prvotu‘ena je nakon primopre-
daje puta po zakonu u obavezi da put odr‘ava i odgovara za {tetu koja korisnicima
nastane na putu zbog njegovog neurednog odr‘avanja, na utvr|eno ~injeni~no stanje
pogre{no je primijenjeno materijalno pravo kada je i drugotu‘eni obavezan da soli-
darno sa prvotu‘enim naknadi {tetu tuziocu, bez obzira na to da li je drugotu‘eni pro-
pustio da otkloni nedostatke u izvedenim radovima prije ili iza primopredaje, jer na
njegovoj strani nedostaje pasivna legitimacija.
27. Imatelj ‘eljezni~ke kompozicije i imatelj kolosijeka solidarno odgovaraju
za {tetu od opasne stvari, jer te stvari ~ine tehnolo{ku cjelinu i istodobnom se upotre-
bom obiju stvara poja~ana opasnost za okolinu.
(Vs H, Rev. 2489/1982, od 6. 4. 1983. Psp 23 100)
28. Lice koje eksploati{e pijesak iz rudokopa sa ~ijih se bo~nih strana povre-
meno ru{i kamen, obavlja opasnu djelatnost, pa odgovara za {tetu po na~elu objekti-
vne odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nog stanja utvr|enog u ni‘estepenim presudama proizilazi da je
prvotu‘eni vr{io eksploataciju pijeska u svrhu nasipanja puta iz napu{tenog rudi{ta sa
skoro vertikalnim bo~nim stranama otkopa, uslijed ~ega se stalno odronjava pijesak a
povremeno se ru{ilo kamenje i stijene do 5O0 kg te‘ine, da je prvotu‘eni anga‘ovao
tu‘itelja da vr{i utovar pijeska na kamion, da se u vrijeme dok se tu‘ilac nalazio na
kamionu radi ravnanja tovara, sa ba~ne litice obru{io kamen te‘ine 200 kg, da je tu‘i-
telj kada je primijetio da kamen pada prema kamionu poku{ao da isko~i iz kamiona,
zapeo za lanac za uvezivanje stranica kamiona, pao i tom prilikom slomio obje po-
dlakti~ke kosti uz jako i{~a{enje lijevog ru~nog zgloba.
Polaze}i od navedenog ~injeni~nog utvr|enja drugostepeni sud je pravilno
primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da prvotu‘eni odgovara tu‘iocu za pre-
trpljenu {tetu po osnovu odgovornosti za {tetu od opasne djelatnosti, a ne po osnovu
krivice, kako to nalazi prvostepeni sud. Eksploatacijom pijeska iz napu{tenog rudi{ta
u kojem zbog strmih litica stalno dolazi do obru{avanja kamenja odnosno stijena ve-
like te‘ine, tu‘itelj se bavio ovom djelatno{}u, a za {tetu nastalu od opasne djelatnos-
ti odgovara lice koje se njome bavi (pravna pravila imovinskog prava, sada odredba
~lana 174. Zakona o obligacionim odnosima).
41)
29. Vlasnik frizerskog salona odgovara za {tetu tre}em licu (mu{teriji) koja
mu je prouzrokovana usljed pada sa neispravne stolice.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je pretrpjela tjelesnu povredu u frizerskom salonu tu‘enog na taj
na~in {to je pala sa stolice kada se odvojio naslon, na koju je sjela po sugestiji radni-
ce tu‘enog vlasnika salona.
U ovom slu~aju sti~u se dva osnova odgovornosti: a) {teta je u uzro~noj vezi
sa postupanjem radnika tu‘enoga, a on nije dokazao da je njegova radnica postupila
onako kako je trebalo (~lan 171. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima); b) postoji
i objektivna odgovornost za {tetu jer je {teta prouzrokovana upotrebom neispravne
stolice koja je upravo zbog toga predstavljala opasnu stvar (~l. 173. i 174. Zakona o
30. Osigurava~ je obavezan da naknadi {tetu nastalu sudarom sa motornim
vozilom nepropisno zaustavljenim na javnom putu.
Iz obrazlo‘enja:
Pojam upotrebe motornog vozila iz ~lana 51. Zakona o osnovama sistema
osiguranja imovine i lica ( Slu‘beni list SFRJ , broj 24/76) obuhvata razne situacije
koje su u vezi sa upotrebom vozila prema njegovoj namjeni. U taj pojam se mo‘e
uvrstiti i nepropisno parkiranje motornog vozila na javnom putu, ako usljed toga nas-
tanu {tetne posljedice, {to povla~i za sobom odgovornost za {tetu vlasnika vozila
(~lan 154. Zakona o obligacionim odnosima). Isto va‘i i za situaciju kada parkirano
vozilo s obzirom na svoj polo‘aj predstavlja opasnu svar (~lan 173. ZOO), {to zna~i
da pod ovim pretpostavkama postoji i obaveza osigura~a (zajednice osiguranja imo-
vine i lica) kod kojeg je vlasnik vozila osiguran od odgovornosti, da o{te}enom na-
knadi {tetu.
31. Ru{evna zgrada kod koje zbog dotrajalosti postoji opasnost pucanja i pa-
danja dijelova zgrade na plo~nik i dr. predstavlja opasnu stvar, pa za {tetu nastalu na
parkiranom vozilu uz zgradu odgovara vlasnik zgrade.
32. Lice koje protupravno zasnuje dr‘avinu na nepokretnosti u kojoj postoje
vodovodne instalacije pa se voda izlije, odgovara vlasniku za {tetu po pravilima obje-
ktivne odgovornosti.
(Vs S, broj Rev. 3256/96, od 6. 11. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
33. Salonitna cijev ostavljena na neza{ti}enom krovi{tu predstavlja opasnu
stvar, pa za {tetu nastalu padom cijevi (na automobil) odgovara njezin imalac.
Iz obrazlo‘enja:
Obzirom na utvr|enje ni‘estupanjskih sudova da je do o{te}enja tu‘itelji~ina
vozila do{lo padom salonitne cijevi s krovi{ta objekta tu‘ene, koja cijev obzirom na
svoje dimenzije te polo‘aj (cijev du‘ine cca 1 m, promjera 12 cm bila ostavljena na ne-
za{ti}enom krovi{tu ~etverokatnice, te se uslijed sna‘nih udara olujne bure otkotrljala i
pala s krova) predstavlja opasnu stvar za koju tu‘ena kao njen imalac (~l. 174. Zakona o
obveznim odnosima odgovara po na~elu objektivne odgovornosti (~l. 154. st. 2. ZOO),
pa kako u konkretnom slu~aju nema elemenata za njenu ekskulpaciju u smislu odredbe
~l. 177. st. 1. ZOO, to su pravilno utvrdili da tu‘ena odgovara za {tetu tu‘iteljici.
Naime, olujna bura na podru~ju [. je u~estala pojava koja je izvjesna i predvidi-
va, pa se ne mo‘e smatrati vi{om silom. S druge pak strane tu‘ena ni~im nije dokazala
da bi tu‘itelji~ino vozilo bilo parkirano na nedopu{tenom mjestu, odnosno da salonitna
cijev koja je o{tetila tu‘itelji~in automobil nije pala s krova objekta tu‘ene.
34. Drvena gra|a, slo‘ena na krovnoj gredi u podru~ju za koje je uobi~ajeno
da pu{u jaki vjetrovi, predstavlja opasnu stvar.
Iz obrazlo‘enja:
"Drvena gra|a, naime, koju je tu‘enik imao slo‘enu na krovnoj deki, podi-
gnuta je 3,5 metra iznad tla u podru~ju za koje je uobi~ajeno da pu{u jaki vjetrovi ko-
ji je mogu i otpuhnuti, {to se u konkretnom slu~aju dogodilo, predstavlja opasnu
stvar. Stoga je pravilno daljnje stajali{te sudova ni‘ega stupnja da tu‘enik kao imatelj
spomenute gra|e odgovara za {tetu koja je od nje nastala, tj. kad je jak vjetar tu gra-
|u dijelom otpuhnuo s krovne deke na tu‘itelji~in automobil, od ~ega je nastala {teta,
po kriteriju uzro~nosti (~l. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Stoga se on mo-
‘e osloboditi odgovornosti ako doka‘e da {teta potje~e od nekog uzroka koji se nala-
zi izvan stvari, a ~ije se djelovanje nije moglo predvidjeti ni izbje}i ili otkloniti (~l.
177. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). U ovom sporu je utvr|eno da je u vrijeme
nastanka {tete puhala bura olujne ja~ine. Puhanje takve bure mo‘e se predvidjeti jer
je op}e poznato da takva bura pu{e gotovo svake godine barem jedanput uz obalu Ja-
drana, pa tako i na podru~ju u blizini R., gdje se {teta dogodila. Kod toga nije odlu-
~no {to bura ba{ te ja~ine kakva je puhala kriti~ne zgode nije po podacima Republi-
~kog hidrometeorolo{kog zavoda puhala posljednjih 20 godina prije {tetnog doga|a-
ja, na koju ~injenicu tu‘enik posebno upire u reviziji, jer je op}enito puhanje jake i
olujne bure predvidiva okolnost u tim podru~jima, kako je prije navedeno, kao {to su
pravilno zauzeli stajali{te i sudovi ni‘eg stupnja. Prema tome, u konkretnom slu~aju
ne postoje pretpostavke za oslobo|enje tu‘enika od odgovornosti za {tetu."
35. [teta usljed skretanja poznatog motornog vozila ne mo‘e se pripisati ne-
poznatom vozilu, i kada je ono bilo uzrok takvom skretanju.
(Vs S, broj Rev. 4158/95, od 26. 9. 1995. Gp, broj 5/00)
36. Opasna je stvar pas koji se bez kontrole vlasnika kre}e dvori{tem i ispred
ku}e.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju sudova pas je izvan kontrole tu‘itelja istr~ao na cestu nale-
tiv{i na automobil tu‘itelja i na taj na~in o{tetio je vozilo tu‘itelja. Dakle, pas nije bio
~uvan niti vezan, ve} se slobodno kretao dvori{tem i ispred ku}e, dakle izvan kontro-
le vlasnika, pa zbog toga i predstavlja opasnu stvar u smislu ~l. 174. Zakona o obve-
znim odnosima
( Narodne novine , broj 53/91), za koju odgovara njezin imalac, ovdje tu‘enik.
(Vs RH, Rev. 2425/97, od 15.2.2000 Izbor odluka 1/2000 57/ 42)
37. [tet usljed ujeda psa je {teta od opasne stvari za koju odgovara njen ima-
lac.
(Vs S, broj Rev. 2978/95, od 12. 7. 1995. Gp, broj 5/00).
Protivpravno oduzimanje opasne stvari od imaoca

^lan 175.
Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan na~in, za {tetu koja
od nje poti~e ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako
imalac nije za to odgovoran.
________________________
1. Za {tetu koja poti~e od opasne stvari koja je vlasniku protupravno oduzeta
odgovara njen vlasnik ukoliko ne doka‘e da do njega nema krivice {to je na takav na-
~in li{en dr‘avine na stvari.
(Vs RCG, Rev. br. 750/95. Gp, broj 2,3 i 4/99)
2. Vlasnik pi{tolja odgovara za {tetu koju je prouzrokovalo njegovo malodo-
bno dijete upotrebom pi{tolja koji je stajao na pristupa~nom mjestu.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je malodobni sin tu‘enoga li{io ‘ivota k}erku i sestru tu‘ilaca
iz pi{tolja tu‘enog koji je stajao u ladici zamrziva~a u stanu, dakle, na pristupa~nom
mjestu.
Pi{tolj je sa stanovi{ta gra|anskog prava opasna stvar (~lan 173. Zakona o
obligacionim odnosima), a za {tetu koja nastaje upotrebom opasne stvari odgovara
njen vlasnik (~lan 174. stav 1. ZOO). Odgovornost vlasnika je isklju~ena ako doka‘e
da mu je opasna stvar oduzeta na protupravan na~in (~lan 175. ZOO). U ovom slu~a-
ju {tetnik - ~lan porodi~nog doma}instva postupio je na protupravan na~in, ali budu}i
da je malodoban, za {tetnu radnju odgovara tu‘eni (~lan 165. stav 4. ZOO), utoliko
prije {to je pi{tolj dr‘ao na mjestu koje je bilo pristupa~no svim ~lanovima doma}in-
stva (~lan 175. ZOO). Tu‘eni se ne mo‘e pozivati ni na to da {tetu nije mogao sprije-
~iti jer se ne radi o uzroku koji ima karakteristike vi{e sile (~lan 177. stav 1. ZOO).
3. Ovla{tenim voza~em ne mo‘e se smatrati osoba koja je klju~eve automobi-
la dobila od osobe kojoj ih je vlasnik dao na ~uvanje, a nije je ovlastio na upotrebu
automobila.
4. Organizacija udru‘enog rada imalac opasne stvari odgovara za {tetu koju
je radnik, kome je dopu{teno da se opasnom stvari slu‘i, prouzrokovao upotrebom te
stvari drugom radniku, pa i kada je opasnu stvar upotrijebio mimo njene namjene.
(Vs BiH, P‘. 267/83, od 29. 3. 1984. - Vs BIH 2/84 - 49)
Predaja stvari tre}em licu

^lan 176.
(1) Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac po-
vjerio stvar da se njome slu‘i, ili lice koje je ina~e du‘no da je nadgleda, a nije
kod njega na radu.
(2) Ali }e pored njega odgovarati i imalac stvari ako je {teta proiza{la iz
neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje mu nije skrenuo pa‘-
nju.
(3) U tom slu~aju odgovorno lice koje je isplatilo naknadu o{te}eniku
ima pravo da zahtijeva cijeli njen iznos od imaoca.
(4) Imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili
nije ovla{}eno da njome rukuje, odgovara za {tetu koja potekne od te stvari.
________________________
1. Ocijenjeno je da vlasnik brodice ne odgovara za {tetu nastalu upotrebom
brodice, jer je brodicu povjerio drugoj osobi u situaciji kad je vo‘nju poduzela osoba
osposobljena za upravljanje uz dopu{tenje vlasnika.
Iz obrazlo‘enja:
"U pravu su, naime, tu‘itelji da je brodica na motorni pogon opasna stvar u
smislu odredbe ~l. 173. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 53/91,
73/91, 3/94, 7/96 i 118/99), te da za {tetu od opasne stvari odgovara njezin imalac,
dakle vlasnik, po na~elu objektivne odgovornosti. No, imalac opasne stvari ne odgo-
vara za {tetu nastalu od opasne stvari izme|u ostalog ako je stvar povjerio drugoj
osobi da se njome slu‘i (~l. 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). U postupku je
utvr|eno da je brodicom upravljao M.[., koji je imao uvjerenje o osposobljenosti za
voditelja ~amca, a koji je krenuo brodicom iz Stare Ba{ke prema Golom otoku 08.
prosinca 1995. U postupku je tako|er utvr|eno da se M.[. slu‘io navedenom brodi-
com i ranije uz znanje i dopu{tenje tu‘enika, pa je tako u~inio i kriti~ne zgode, tim
vi{e {to je na put krenuo s 17-godi{njim sinom tu‘enika. Stoga u smislu navedene
odredbe ~l. 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima umjesto tu‘enika kao vlasnika,
u istom opsegu kao i vlasnik, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se
njome slu‘i, a to je u konkretnom slu~aju nesumnjivo bio M.[., koji je me|utim u ne-
sre}i tako|er smrtno stradao. Stoga tu‘enik, premda imalac (vlasnik) brodice, kao
opasne stvari, ne odgovara za {tetu nastalu upotrebom brodice."
2. Ako su klju~evi motornog vozila kojim je nanijeta {teta bili dostupni {tetni-
ku (malodobnom sinu vlasnika vozila) tada se ne mo‘e re}i da je vozilo upotrijeblje-
no bez dozvole vlasnika pa stoga postoji njegova od{tetna odgovornost.
3. Za {tetu nastalu u sudaru automobila ne odgovara vlasnik ako je u vrijeme
doga|aja automobilom rukovalo drugo lice koje je za to osposobljeno i ima dozvolu
za vo‘nju motornih vozila a kome je vlasnik dao automobil na poslugu.
4. Osoba kojoj je ugovorom o najmu (rent-a-car) povjereno motorno vozilo
(da se njime slu‘i) i koja je za trajanja tog ugovora upravljaju}i vozilom prouzroko-
vala prometnu nezgodu, odgovara za nastalu {tetu umjesto imatelja toga vozila, a isto
kao i on (po objektivnom principu).
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tu‘itelja osiguravaju-
}e organizacije da se tu‘enika kao imatelja osobnog motornog vozila obve‘e da mu
nadoknadi izdatke koje je imao u svezi s podmirenjem tro{kova lije~enja svojih osi-
guranika od zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi koju su do‘ivjeli dana 26. VI.
1980.g. voze}i se kao suvoza~i u spomenutom osobnom vozilu, a kojim je upravljala
osoba koja je taj automobil unajmila od tu‘enika kao imatelja vozila koji se bavi dje-
latno{}u iznajmljivanja vozila (rent a car) i koja osoba je prouzrokovala prometnu
nezgodu upravljaju}i vozilom tu‘enika. Ni‘i sudovi na temelju izlo‘enih okolnosti
koje nisu bile sporne me|u strankama u toku ove parnice zaklju~ili su da je tu‘beni
zahtjev neosnovan i stoga su odbili tu‘itelja u cijelosti. Takav pravni zaklju~ak ni‘i
sudovi su utemeljili na primjeni odredbe ~lanka 176. Zakona o obveznim odnosima
(ZOO). Prema citiranoj odredbi ~lanka 176. ZOO za ina~e zakonom predvi|ene obje-
ktivne odgovornosti imatelja stvari za {tetu od opasne stvari (~lanak 174. stavak 1.
ZOO) umjesto imatelja stvari i isto kao on odgovara osoba kojoj je imatelj povjerio
stvar da se njome slu‘i ili osoba koja je ina~e du‘na da je nadgleda, a nije kod njega
na radu (~lanak 176. stavak 1. ZOO). Pravilno su ni‘i sudovi, po mi{ljenju ovoga re-
vizijskog suda, primijenili navedenu odredbu ~lanka 176. stavak 1. ZOO u konkre-
tnom slu~aju kad su utvrdili da ne postoji odgovornost za {tetu prouzrokovanu u pro-
metnoj nezgodi od strane motornog vozila tu‘enika i samog tu‘enika kao imatelja to-
ga vozila, jer umjesto njega, a isto kao on (po objektivnom principu) odgovara osoba
kojoj je tu‘enik povjerio motorno vozilo ugovorom o najmu (renta a car) da se njime
slu‘i i koja je za vrijeme trajanja tog ugovora, upravljaju}i spomenutim vozilom,
prouzrokovala prometnu nezgodu u kojoj su povrije|eni osiguranici tu‘itelja pa je u
svezi s tim nastala {teta ~iju naknadu tu‘itelj u ovoj parnici zahtijeva od tu‘enika. Za
primjenu navedene odredbe ~lanka 176. stavak 1. ZOO, po shva}anju ovoga suda, da
bi osoba kojoj je imatelj povjerio svoju opasnu stvar da se njome slu‘i postala odgo-
vornom za {tetu nastalu upotrebom takve opasne stvari umjesto imatelja stvari - nije
neophodno da takva osoba predstavlja poduzetnika pogona (koji ekonomski iskori-
{tava stvar), niti je odlu~no radi li se o povjeravanju opasne stvari od strane imatelja
takvoj osobi na kra}e ili du‘e vrijeme - kako to pogre{no smatra revident, ve} je
odlu~no da se takva osoba slu‘i opasnom stvari uz pristanak imatelja stvari."
(Vs RH, II Rev. 4/91, od 21. 2. 1991. i Rev. 2131/90, od 30. 1. 1991. Izbor
odluka 1993 98/91)
5. Imalac opasne stvari koju je povjerio drugom licu da se njome slu‘i, ne od-
govara za {tetu prouzrokovanu upotrebom te stvari tre}em licu.
Njegova odgovornost postoji samo ako nije upozorio lice kome je stvar po-
vjerio na skrivene mane ili skrivena svojstva stvari, a {teta je prouzrokovana usljed
takvih osobina stvari.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je polaze}i od neosporenog ~injeni~nog utvr|enja da je do
prouzrokovanja {tete na pru‘nim postrojenjima tu‘ioca do{lo usljed neispravnosti va-
gona broj 42 72 515 6156-4 i da je taj vagon osnovno sredstvo drugotu‘enog, te da je
izme|u ovoga i prvo tu‘enog zaklju~en ugovor o osiguranju, ocijenio da su tu‘eni u
obavezi da tu‘iocu regresiraju dosu|eni iznos koji je tu‘ilac isplatio svom osigurani-
ku dana 11. novembra 1983. godine na ime naknade {tete pozivaju}i se na odredbe
~l. 174. i 939. Zakona o obligacionim odnosima.
Me|utim, osnovan je prigovor ‘albe da je prvostepeni sud pogre{no primije-
nio odredbe materijalnog prava kada je propustio da iz aspekta ~l. 176. Zakona o
obligacionim odnosima cijeni zna~aj daljeg ~injeni~nog utvr|enja iz svoje presude da
je vagon broj 42 72 515 6154-4 u momentu {tetnog doga|aja drugotu‘eni bio povje-
rio uz naknadu @TO OOUR za prevoz putnika Sombor (sa kojim drugotu‘eni nema
zaklju~en ugovor o osiguranju) i da je taj vagon u svoje ime i za svoj ra~un koristio u
saobra}aju o{te}enom dionicom pruge ovaj OOUR, a ne drugotu‘eni.
Naime, prema odredbama ~l. 176. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, kada je {teta prouzrokovana opasnom stvari koju je njen imalac povjerio drugom
licu da se njome slu‘i, za takvu {tetu odgovara to lice u granicama kao i imalac stva-
ri, a pored njega i sam imalac stvari, ali samo uz ispunjenje pretpostavke da je {teta
proistekla iz neke skrivene mane, ili skrivenog svojstva stvari na koje imalac ovome
nije skrenuo pa‘nju.
6. Vlasnik traktora koji je upravljanje traktorom povjerio voza~u koji nije bio
osposobljen za upravljanje i voza~ solidarno su odgovorni za {tetu u~injenu trakto-
rom.
(Vs H, Rev. 1461/87, od 30. 12. 1987. Psp 41 77)
7. Vlasnik mehani~arske radionice obvezan je ~uvati automobil koji mu je
predan na popravak pa odgovara za {tetu koja je, zbog njegova propusta u ~uvanju,
uzrokovana oduzimanjem vozila.
(Vs H, Rev. 959/84, od 4. 9. 1984. Psp 26 80)
8. Organizacija udru‘enog rada imalac opasne stvari odgovara za {tetu koju
je radnik, kome je dopu{teno da se opasnom stvari slu‘i, prouzrokovao upotrebom te
stvari drugom radniku, pa i kada je opasnu stvar upotrijebio mimo njene namjene.
(Vs BiH, P‘. 267/83, od 29. 3. 1984. - Vs BiH 2/84 - 49)
9. Osoba koja koristi stvar, zakupoprimatelja treba smatrati osobom kojoj je
vlasnik vozila povjerio stvar i koja odgovara za {tetu uzrokovanu upotrebom vozila
umjesto vlasnika i isto kao i vlasnik.
Iz obrazlo‘enja:
"No, osnovan je prigovor pogre{ne primjene materijalnog prava.
II-tu‘enica je ve} iz ‘albi istakla prigovor i prilo‘ila dokaz ugovor, da iako je bila
vlasnik vozila V@ -163-F, koji je prouzrokovao saobra}ajnu nezgodu, po osnovu
ugovora o zakupu (lizingu), ovla{teni dr‘alac vozila u vrijeme {tetnog doga|aja je
bio P.I. ~iji djelatnik je doti~ne zgode upravljao vozilom koje je prouzrokovalo {tetu.
Drugostupanjski sud je istaknuti prigovor odbio kao neosnovan smatraju}i da
II-tu‘enica kao vlasnik vozila koje je osigurano kod I-tu‘enice od autoodgovornosti
odgovara solidarno za {tetu nastalu o{te}enom, a svoje regresno potra‘ivanje mo}i }e
potra‘ivati od zakupoprimca kad {tetu plati.
Istaknuto stajali{te je pogre{no.
Prema odredbi ~l. 174. Zakona o obveznim odnosima, za {tete od opasne
stvari odgovara njezin imatelj, a za {tete od opasne djelatnosti odgovara osoba koja
se njome bavi, a imaocem se smatra vlasnik stvari (st. 2. citirane odredbe).
Prema odredbi ~l. 176. st. 1. istog Zakona umjesto imaoca stvari i isto kao on
odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar, da se njome slu‘i ili osoba koja je ina-
~e du‘na da je nadgleda, a nije kod njega na radu.
Ako se u ~asu nesre}e, kako to tvrdi tu‘enica vozilo po dopu{tenom osnovu
(ugovorom o zakupu) nalazilo kod tre}e osobe koja je njime upravljala odnosno slu-
‘ila se za vlastiti ra~un i u vlastitom interesu, to bi odgovarao u tom slu~aju samo
dr‘alac vozila, a ne i vlasnik.
Naime, prema odredbi ~l. 176. st. 2. ZOO-a vlasnik odgovora zajedno sa oso-
bom kojoj je povjerio stvar da se njome slu‘i samo u slu~aju, ako je {teta proiza{la iz
neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koja joj nije skrenuo pa‘nju."
Oslobo|enje od odgovornosti
^lan 177.
(1) Imalac se osloba|a odgovornosti ako doka‘e da {teta poti~e od nekog
uzroka koji se nalazio van stvari, a ~ije se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni iz-
bje}i ili otkloniti.
(2) Imalac stvari osloba|a se odgovornosti i ako doka‘e da je {teta nasta-
la isklju~ivo radnjom o{te}enika ili tre}eg lica, koju on nije mogao predvidjeti i
~ije posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti.
(3) Imalac se osloba|a odgovornosti djelimi~no, ako je o{te}enik djelimi-
~no doprioio nastanku {tete.
(4) Ako je nastanku {tete djelimi~no doprinijelo tre}e lice, ono odgovara
o{te}eniku solidarno sa imaocem stvari, a du‘no je snositi naknadu srazmjerno
te‘ini svoje krivice.
(5) Lice kojim se imalac poslu‘io pri upotrebi stvari ne smatra se tre}im
licem.
________________________
1. Vanredan i nepredvidiv doga|aj, koji ulazi u pojam vi{e sile, za koju vla-
snik motornog vozila ne odgovara, mora biti takav, da se i pored sve du‘ne pa‘nje ne
mo‘e ukloniti nikakvim mjerama ni prethodnim oprezom a ne smije biti posljedica
osobitosti motornog vozila.
2. Nevrijeme sa udarom groma, koji je izazvao prenapon u elektri~noj mre‘i,
ne smatra se vi{om silom.
Iz obrazlo‘enja:
"Drugostupanjski je sud pravilno potvrdio presudu prvostupanjskog suda ko-
jom je obvezana tu‘ena da na ime naknade {tete plati tu‘itelju 54.963 HRD sa spore-
dnim potra‘ivanjima, jer je utvr|eno da je do {tete tu‘itelju do{lo zbog prenapona u
niskonaponskoj mre‘i tu‘ene, kada je grom udario u tu mre‘u, a za {tetu iz tog razlo-
ga, po ocjeni ovoga suda, odgovara tu‘ena kao imalac opasne stvari po principu obje-
ktivne odgovornosti. Tu‘ena nije u pravu kad u reviziji tvrdi da se u ovom slu~aju ra-
di o vi{oj sili i da zato nije odgovorna za spornu {tetu. Naime, za prenapon u elektri-
~noj mre‘i koji je izazvan nevremenom - udarom groma, o ~emu se u ovom slu~aju
radi, ne mo‘e se po ocjeni ovog suda samtrati da je izazvan vi{om silom, jer je nevri-
jeme sa udarom groma prirodni fenomen koji se povremeno javlja na svakom podru-
~ju i pritom izaziva razne {tetne posljedice do kakvih je do{lo i u konkretnom slu~aju
na elektri~noj mre‘i tu‘ene, a iz kojih je (prenapon u elektri~noj mre‘i) zbog specifi-
~nih svojstava elektri~ne mre‘e proiza{la sporna {teta."
(Vs RH, Rev. 1686/91, od 21. 11. 1991. Izbor odluka 1993 - 99/120)
3. Pod vi{om silom podrazumijeva se svaki doga|aj koji dolazi iz vana bilo
prirodni (po‘ar, poplava, potres i sl.) ili nastao po ljudskom utjecaju a koji se ne mo-
‘e ni predvidjeti ni otkloniti.
4. Da bi neki doga|aj imao pravno obilje‘je vi{e sile, potrebno je uz ostalo da
je nepredvidljiv, izvanredan a prodor vode u tunel ne mo‘e se smatrati takvim doga-
|ajem budu}i da su osobe koje izvode radove pod zemljom (u tunelima, rudnicima i
sl.) redovito izlo‘ene opasnosti od prodora vode.
5. Iznenadno istr~avanje pred autobus od strane petogodi{njeg djeteta koje ni-
je u stanju da shvati zna~aj svoje radnje i da upravlja svojim postupcima, pri ~emu je
isto izgubilo ‘ivot, iako je voza~ preduzeo sve {to je mogao i bio du‘an da preduzme
da bi izbjegao nesre}u, predstavlja svojevsrstan oblik vi{e sile usljed koje vlasnik
autobusa nije odgovoran za {tetu pri~injenu usljed smrti djeteta.
6. Osloba|anje od odgovornosti za naknadu {tete nanijete motornim vozilom
mogu}e je onda, ako se utvrdi, da je {teta nastala isklju~ivo krivicom tu‘ioca.
(Ks u Sarajevu Bilten sp Kss 2/2001., str. 29)
7. Kad je tre}a osoba samo djelomi~no pridonijela nastanku prometne nezgo-
de, nema mjesta isklju~enju odgovornosti osiguratelja (imatelja) koji solidarno s tre-
}om osobom odgovara za {tetu (~l. 177. st. 4. ZOO).
(Vs H, Rev. 2286/96, od 23. 2. 1999. Pravo i porezi, broj 4/0O 95 i Gp,
broj 5/00)
8. Isklju~ena je objektivna odgovornost vlasnika motornog vozila za {tetu
prouzrokovanu bliskim srodnicima smr}u bicikliste koji mu je neo~ekivano preprije-
~io put i time izazvao neizbje‘ni udes.
9. Isklju~ena je odgovornost za {tetu vlasnika motornog vozila, odnosno osi-
gurava~a, ako voza~ koji je vozio dozvoljenom brzinom nije mogao izbje}i sudar s
pje{akom van pje{a~kog prelaza niti je mogao o~ekivati takvo pona{anje pje{aka.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je povrije|ena u ~asu kada je poku{ala prije}i kolovoz s lijeve na
desnu stranu ulice, izvan pje{a~kog prelaza, suprotno propisu iz ~l. 95. i 97. Zakona o
osnovama bezbjednosti saobra}aja na javnim putevima. Ona je na kolovoz stupila u
~asu nailaska motornog vozila kojim je upravljao osiguranik tu‘ene, a koji se kretao
svojom desnom saobra}ajnom trakom, udaljen od ruba kolnika jedan metar, dozvo-
ljenom brzinom od 46,4 km/h. U trenutku kada je tu‘iteljica zakora~ila na kolovoz
vozilo siguranika tu‘ene se nalazilo na rastojanju od 16,9 metara; istog trenutka osi-
guranik tu‘ene je reagovao ko~enjem, ali sudar ne bi izbjegao da je brzina bila manja
od dozvoljene (donja granica - 36 km/h).
Na temelju takvog utvr|enja ~injeni~nog stanja ni‘estepeni sudovi su pravil-
no ocijenili da je isklju~ena odgovornost tu‘ene za naknadu {tete (~lan 177. st. 1 i 2.
10. Isklju~ena je odgovornost ‘eljezni~ke organizacije zbog pogibije voza~a
teretnog vozila koji je stradao zbog svoje nepa‘nje na putnom prelazu preko ‘eljezni-
~ke pruge ispred kojega je postojao andrejin krst zbog odsustva ure|aja za zatvaranje
saobra}aja prilikom prolaska voza.
Iz obrazlo‘enja:
Prema izri~itoj odredbi ~lana 68. stav 2. Zakona o osnovama bezbjednosti u
‘eljezni~kom saobra}aju ( Slu‘beni list SFRJ , broj 62/77) vozilima u ‘eljezni~kom
saobra}aju pripada prvenstvo prolaza na putnim prelazima, a prema odredbi ~lana
109. stav 3. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra}aja na putevima ( Slu‘beni list
SFRJ , broj 63/80) na prelazu puta preko ‘eljezni~ke pruge u nivou na kome nema
ure|aja za zatvaranje saobra}aja, niti ure|aja za davanje znakova kojima se najavlju-
je pribli‘avanje voza, u~esnici u saobra}aju mogu da pre|u preko ‘eljezni~ke pruge
tek po{to se prethodno uvjere da prugom ne nailazi voz ili drugo vozilo koje se kre}e
po {inama, pa kako je iz utvr|enog ~injeni~nog stanja o~igledno da poginuli prednik
tu‘ilaca nije tako postupio, jer u protivnom ne bi do{lo do udesa (mogao je bri‘ljivim
oslu{kivanjem ~uti nailazak voza na 70 m udaljenosti i morao je sa~ekati dok on pro-
|e), to je i po ocjeni ovog revizijskog suda sam isklju~ivo skrivio prouzrokovanje
{tete.
11. @eljezni~ka organizacija ne odgovara za {tetu prouzrokovanu smr}u lica
prega‘enog na ‘eljezni~koj pruzi, ako je ovo posljedica isklju~ivo pona{anja strada-
log koje se nije moglo predvidjeti i ~ije posljedice se nisu mogle sprije~iti ili otkloniti
ni uz najve}u pa‘nju odgovornih lica.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno konstatovali da se odgovornost tu‘enih zasni-
va na principu uzro~nosti (objektivna odgovornost) ali da su se s obzirom na ~injeni-
~na utvr|enja opisana u razlozima ni‘estepenih sudova, stekli uslovi iz ~lana 177.
stav 4. Zakona o obligacionim odnosima za njihovo osloba|anje od odgovornosti,
budu}i da je ustanovljeno da je {teta nastupila isklju~ivo kao posljedica pona{anja
nastradale N. a {to se nije moglo ni predvidjeti, izbje}i ili otkloniti. Naime, samo
mjesto pogibije - tunel predstavlja saobra}ajni objekat kojim je kretanje pje{aka za-
branjeno, kao {to se ispravno nagla{ava kroz razloge ni‘estepenih presuda pa je ne-
prihvatljiv revizijski prigovor kojim se nastoji umanjiti zna~aj postupka nastradale
koja se kretala tra~nicama kroz tunel. U razlozima drugostepene presude se posebno
nagla{ava da je tunel dug 195 metara, a nastradala je bila udaljena 50 metara od
izlaska iz tunela. Brzina kretanja voza bila je 72 km/h (koja je dozvoljena) i zausta-
vni put iznosio je 420 metara. S obzirom na pona{anje nastradale neposredno pred
nastupanje {tetnog doga|aja (naglo je iza{la iz ni{e i kretala se izme|u tra~nica ra{i-
renih ruku licem prema vozu, a kada je stigla u njegovu neposrednu blizinu okrenula
je le|a) pru‘ala su ni‘estepenim sudovima dovoljno upori{ta za zaklju~ak da nije bilo
nikakvih mogu}nosti da se jure}i voz blagovremeno zaustavi, pa da su se zato ispuni-
li zakonom propisani razlozi za osloba|anje od odgovornosti za naknadu {tete tu‘e-
nih.
12. Pristanak na obavljanje opasne djelatnosti nije okolnost koja bi sama po
sebi otklanjala ili umanjivala objektivnu odgovornost odgovorne osobe.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj je nastradao, te zadobio te{ke tjelesne povrede zbog kojih mu je na-
ru{eno zdravlje, rade}i na vojnom zadatku prilikom va|enja potonulog broda. Me|u
strankama nije sporno da je va|enje potonulog broda predstavljalo opasnu djelatnost.
Prema sadr‘aju revizije sporno je, da li je tu‘itelj i koliko pridonio nastanku {tete i da
ona bude ve}a nego {to je bila. Tu‘enikovi prigovori u reviziji svode se na slijede}e:
- a) da tu‘itelju nije od strane organa tu‘ene nare|eno da pristupi izvo|enju zadatka,
da se bavi opasnom djelatno{}u, jer je dobrovoljno u{ao u sastav ronila~ke ekipe, ~i-
me je pristao na rizik da se bavi opasnom djelatno{}u, uz odre|enu nov~anu nakna-
du; - b) da je pristupio izvr{enju rizi~nog posla iako je znao da njegove psihofizi~ke
sposobnosti ne odgovaraju kriterijima i zahtjevima ovoga posla, svjestan da zbog to-
ga mogu za njega nastupiti {tetne posljedice; - c) da je u "zvono" u{ao bez ronila~kog
odijela i maske, u sportskoj trenirki, iako je morao biti obu~en kao i ostala dva roni-
oca, a da je tako - propisno - bio obu~en imao bi ve}u sigurnost, ne bi pani~no reagi-
rao i {teta bi po njega bila manja od najmanje 30%. Ad a) i b) Tu‘itelj je pozvan od
strane vojnih organa i zamoljen da sura|uje na poslovima va|enja potonulog broda,
jer tu‘ena nije imala dovoljno osposobljenih ronilaca. Do kriti~nog doga|aja do{lo je
- kako su utvrdili sudovi (i krivi~ni sud koji je vodio postupak protiv odgovornih
osoba zbog smrti dvaju ronioca i te{ke povrede tu‘itelja) - isklju~ivo pogre{nim pos-
tupcima tre}ih osoba, a ni djelomi~no tu‘itelja. Pona{anje tu‘itelja pa ni eventualni
nedostatak njegove psihofizi~ke sposobnosti, nisu imali utjecaja na {tetni doga|aj. Za
odgovornost tu‘enoga nije zna~ajna ~injenica {to je tu‘itelj svojevoljno pristao na
pove}ani rizik koji postoji u ronjenju. Pristanak na obavljanje ronila~ke du‘nosti pod
okolnostima s pove}anom opasno{}u ne otklanja i ne smanjuje objektivnu odgovor-
nost tu‘ene u kojoj se je takva djelatnost obavljala."
13. Smatra se da radnik na sje~i {ume radi u okolnostima koje stvaraju pove-
}anu opasnost, pa radna organizacija odgovara za {tetu po principu objektivne odgo-
vornosti.
Puhanje vjetra tokom sje~e i unutra{nja natrulost stabla nisu okolnosti koje se
podvode pod pojam vi{e sile i ni djelimi~no ne otklanjaju objektivnu odgovornost za
{tetu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je obavezan da tu‘iteljici naknadi {tetu koju je pretrpila isplatama po-
rodi~ne penzije porodici radnika tu‘enog koji je poginuo na radu, kada je sjekao sta-
blo koje je, zbog natrulosti iz unutra{nje strane koja se nije mogla primijetiti i vjetra
koji je duvao, krenulo u suprotnom smjeru i prilikom pada povrijedilo i usmrtilo ra-
dnika.
Neosnovani su ‘albeni navodi tu‘enog da tu‘eni za {tetu ne bi odgovarao sa-
glasno odredbi ~lana 177. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (jer da je uzrok
{tete van stvari, ~ije se djejstvo nije moglo predvidjeti, izbje}i ili otkloniti).
Po odredbi ~lana 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu od
opasne stvari odgovara njen imalac, a za {tetu od opasne djelatnosti odgovara lice
koje se njom bavi.
Sje~a {ume je opasna djelatnost kojom se bavi tu‘eni. Vremenske nepogode
(u koje spadaju i duvanje vjetra) kao i stanje sje~enog stabla (natrulost) ulaze u okvir
opasne djelatnosti sje~e {ume kojom se tu‘eni bavi. Djelovanje tih faktora na prou-
zrokovanje {tete ne mo‘e se, prema tome, podvesti pod uticaj uzroka koji se nalazio
van opasne djelatnosti kojom se tu‘eni bavi, a pogotovu ne takvom ~ije se djejstvo
nije moglo predvidjeti, ni izbje}i ili otkloniti (~lan 177. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima).
U konkretnom slu~aju {teta poti~e od opasne djelatnosti tu‘enog, pa je tu‘eni
odgovoran za svu {tetu koju je tu‘iteljica pretrpila s obzirom da na strani radnika
(osiguranika tu‘iteljice) nije bilo nikakvih propusta.
14. Pravna osoba - vlasnik vozila koja je, znaju}i za neispravnost vozila, za-
htijevala od voza~a da takvim vozilom krene na put, odgovara za {tetu koja je u uzro-
~noj vezi s neispravno{}u vozila, neovisno o tome {to je voza~ znao za tu neispra-
vnost.
(Vs H, Rev. 899/88, od 13. 11. 1990. Psp 52 81)
15. Lice koje se bavi opasnom djelatno{}u mo‘e biti obvezano na punu na-
knadu {tete prouzrokovane tom djelatno{}u i kada je prouzrokovanju {tete djelimi~no
U smislu ~lana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, imalac opasne
stvari (a s njim je izjedna~eno i lice koje se bavi opasnom djelatno{}u), osloba|a se
odgovornosti ako doka‘e da je {teta nastala isklju~ivo radnjom tre}eg lica (u konkre-
tnom slu~aju prevoznika) koju on nije mogao predvidjeti i ~ije posljedice nije mogao
izbje}i ili otkloniti. Tu‘eni ni u ‘albi ne tvrdi da se radi o ovakvoj radnji prevoznika,
ve} samo tvrdi da je i prevoznik svojim propustima doprinio nastanku {tete. U ova-
kvom slu~aju (kada je nastanku {tete djelimi~no doprinijelo tre}e lice) o{te}enom so-
lidarno odgovaraju za {tetu i lice koje se bavi opasnom djelatnosti i tre}e lice, koje je
u odnosu na lice odgovorno - po principu kauzaliteta du‘no da kona~no snosi nakna-
du srazmjerno te‘ini svoje krivice.
Tu‘iteljica je, prema tome, bila ovla{tena da cjelokupnu naknadu {tete zahti-
jeva od tu‘enog kao jednog od solidarnih du‘nika (~lan 414. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima) a tu‘eni mo‘e ako smatra da je i prevoznik doprinio nastanku {te-
te, u posebnoj parnici tra‘iti regres dijela ispla}ene naknade {tete.
16. [tetni je doga|aj uzrokovan isklju~ivo radnjom o{te}enika koji je iza{ao
iz vlaka sa suprotne strane od one predvi|ene za izlazak na peron i poku{ao prije}i
prugu s one strane na kojoj ga ‘eljezni~ko osoblje nije moglo vidjeti.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi ~lanka 177. stavak 2. ZOO imalac opasne stvari osloba|a se
odgovornosti ako doka‘e da je {teta nastala isklju~ivo radnjom o{te}enika ili tre}e
osobe koju on nije mogao predvidjeti i ~ije posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti.
Iz utvr|enja ni‘ih sudova proizlazi da je {tetni doga|aj u kojem je povrije|en revi-
dent nastao zbog njegova izlaska iz vlaka kojim je stigao na ‘eljezni~ku stanicu sa
suprotne strane - od one na kojoj je bio predvi|en izlazak na peron i njegova poku{a-
ja prijelaza pruge s one strane na kojoj ga ‘eljezni~ko osoblje (prometnik koji je dao
signal za polazak vlaka i vlakovo|a) nije moglo vidjeti pri polasku vlaka, pa stoga
ovaj sud nalazi da je pravilna pravna ocjena ni‘ih sudova o tome da je {tetni doga|aj
uzrokovan isklju~ivo radnjom samoga revidenta kao o{te}enika, koja osloba|a ima-
telja opasne stvari (ovdje tu‘eno ‘eljezni~ko poduze}e) od odgovornosti za {tetu u
smislu citirane odredbe ~lanka 177. stavak 2. ZOO, jer takvu radnju o{te}enika nije
mogao predvidjeti niti njene posljedice izbje}i ili otkloniti."
17. Naknada {tete koju je pretrpila zajednica zdravstvene za{tite zbog izdata-
ka povodom lije~enja svog osiguranika povrije|enog u nesre}i na poslu, pod okol-
nostima koje stvaraju pove}anu opasnost, umanjuje se za doprinos samog povrije|e-
nog nastanku {tete.
18. Osiguratelj odgovara suputniku u automobilu za {tetu koju je pretrpio pa-
dom stabla na automobil.
(Vs RH, Rev. 405/99, od 22. 4. 1999. - Izbor odluka 2/1999 - 46.
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskojj praksi
19. Ako se ne mo‘e utvrditi pod kojim okolnostima je poginuo radnik - osi-
guranik zajednice penzijskog osiguranja prilikom rada na transporteru, koji predstav-
lja opasnu stvar, imalac stvari odgovara u cjelini za {tetu nastalu isplatom porodi~ne
penzije.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je na poslu kod tu‘enog poginuo radnik tu‘enog
tako {to mu je transporter zahvatio ruku i uvukao ispod valjka i da je usljed toga nas-
tupila smrt. S obzirom na princip rada transportera, prvostepeni sud zaklju~uje da je
transporter opasna stvar. U smislu ~lana 173. Zakona o obligacionim odnosima, {teta
nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatno{}u smatra se da poti~e
od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da one nisu bile uzrok {tete.
^lanom 174. navedenog zakona predvi|eno je da za {tetu od opasne stvari
odgovara njen imalac. Prema odredbi ~lana 177. stav 3. istog zakona, imalac opasne
stvari se osloba|a odgovornosti djelimi~no, ako je o{te}eni djelimi~no doprinio nas-
tanku {tete.
Samoupravnu interesnu zajednicu penzijskog i invalidskog osiguranja osniva-
ju radni Ijudi, radi obezbje|enja svoje socijalne sigurnosti i udru‘uju sredstva u tu
svrhu i utvr|uju na na~elima uzajamnosti i solidarnosti i minulog rada, svoje zajedni-
~ke i pojedina~ne obaveze i prava koja u njima ostvaruju. Zato se doprinos osigurani-
ka da {teta nastane tu‘iteljici smatra doprinosom o{te}enog.
Tu‘eni ne osporava zaklju~ak suda da je transporter opasna stvar. Zakonska
pretpostavka uzro~nosti tj. da se smatra da {teta u vezi sa opasnom stvari poti~e od te
stvari, izuzev ako se doka‘e da ona nije bila uzrok {tete, podrazumijeva pravo ima-
oca opasne stvari da dokazuje da je o{te}eni doprinio njenom nastanku. Teret toga
dokazivanja je na imaocu opasne stvari.
Tu‘eni se mo‘e osloboditi odgovornosti za ovu {tetu samo u onom obimu u
kome je poginuli radnik svojom radnjom doprinio njenom nastanku. On mora doka-
zati njegovu konkretnu radnju koja je u uzro~noj vezi sa nastankom {tetne posljedice.
Tu‘eni odgovara za {tetu po principu objektivne odgovornosti, pa je za odlu-
~ivanje o tu‘benom zahtjevu relevantno utvrditi da li je bilo propusta tu‘enog u pri-
mjeni mjera za{tite na radu samo ako je to bilo od zna~aja za postupanje poginulog
radnika u konkretnoj situaciji.
Prema zapisniku o uvi|aju i skici sa~injenoj na mjestu nesre}e, poginuli osiguranik je
na|en da visi na traci transportera sa zahva}enom rukom izme|u valjka i trake. Niko
od radnika tu‘enog nije vidio kako je do{lo do zahvatanja ruke ispod trake koja je bi-
la na visini od 150 cm iznad zemlje.
Konstatacija u zapisniku o uvi|aju da se sa malo vi{e pa‘nje ovaj nesre}ni
slu~aj mogao izbje}i zasniva se na pretpostavljenoj nepa‘nji, jer niko od radnika nije
vidio {ta je poginuli radio i zbog ~ega je zahva}en trakom od koje je poginuo. Stoga
se i mi{ljenje vje{taka o njegovoj nepa‘nji zasniva na pretpostavci.
20. Imalac opasne stvari mo‘e se osloboditi od odgovornosti za naknadu {tete
zbog radnje o{te}enog ili tre}eg lica, ako se radi o takvom pona{anju ovih lica koje
imalac nije mogao predvidjeti, a posljedice izbje}i ili otkloniti.
21. Pje{ak koji je udaren na mjestu udaljenom 0,50 m od lijeve ivice kolovo-
za nije doprinio prouzrokovanju {tete izazvane upotrebom motornog vozila ako je
bankina pored lijeve ivice kolovoza bila nepodesna za kretanje pje{aka
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o obligacionim odnosima propisuje da se imalac opasne stvari osloba-
|a odgovornosti ako doka‘e da je {teta nastala isklju~ivo radnjom o{te}enoga, koju
on nije mogao predvidjeti i ~ije posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti (~lan 177.
stav 2).
U konkretnom slu~aju nezgoda se nije mogla izbje}i jer voza~ nije mogao
primijetiti pje{aka, budu}i da ga je zaklanjalo parkirano motorno vozilo, te mu se
iznenada pojavio ispred vozila tako da nije mogao nikako sprije~iti ga‘enje. Tako|er
je utvr|eno da prema konkretnim okolnostima tu‘eni nije vozio nedozvoljenom brzi-
nom i da nije mogao predvidjeti da }e mu se pje{ak na}i iznenada pred vozilom.
22. O{te}eni saputnik koji je pristao da se vozi sa pijanim voza~em prihvatio
je rizik i time doprinio prouzrokovanju {tete pa se naknada {tete smanjuje srazmjerno
njegovom doprinosu.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno ocjenjuje drugostepeni sud da su i tu‘ioci u ~ijem je prisustvu voza~
pio, koji su pristali da sjednu u vozilo kojim je on upravljao, doprinijeli nastanku {te-
te u smislu ~lana 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, pa im pripada pravo
na srazmjerno smanjenu naknadu {tete (~lan 192. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima).
Njihov doprinos drugostepeni sud je pravilno ocijenio sa 30%. sve i ako o
stepenu alkoholisanosti voza~a nisu mogli zaklju~iti na osnovu njegovog pona{anja
dok su se jo{ nalazili u kafi}u. Tu‘ioci da su postupali sa prosje~nom pa‘njom, mogli
su i morali znati, kako to pravilno zaklju~uje i drugostepeni sud, da se sjedaju}i u
automobil sa alkohaliziranim voza~em izla‘u opasnosti. Takvo pona{anje tu‘ilaca,
odnosno njihov pristanak da ih vozi voza~ u takvom stanju je u uzro~noj vezi, sa nji-
hovim povre|ivanjem i {tetom koju trpe, pa zbog toga i postoji njihov doprinos nas-
tanku te {tete.
23. Pri utvr|ivanju mjere uzro~nog doprinosa svakog u~esnika u saobra}ajnoj
nezgodi potrebno je sa posebnom pa‘njom ocijeniti ne samo sve okolnosti pod koji-
ma je do{lo do te nezgode, ve} naro~ito strogost saobra}ajnih pravila kojih se svaki
od u~esnika u saobra}ajnoj nezgodi morao pridr‘avati u datoj saobra}ajnoj situaciji i
izvidjeti samo zna~enje tih pravila sa gledi{ta bezbjednog odvijanja saobra}aja i
uzro~ni zna~aj njegovog kr{enja za nastavak nezgode.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca za naknadu {tete nastale
smr}u oca tu‘ioca u saobra}ajnom udesu u kome je u~estvovalo motorno vozilo osi-
guranika tu‘ene i prethodnik tu‘ioca, kao pje{ak, i u ovom revizionom postupku
sporno je pitanje pravilnosti zaklju~aka ni‘estepenih sudova o veli~ini doprinosa
prethodnika tu‘ioca i osiguranika tu‘ene u prouzrokovanju saobra}ajne nezgode.
Pozivaju}i se na rezultate raspravljanja ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da je
sada pokojni prethodnik tu‘ioca saodgovoran za {tetu koju su tu‘ioci pretrpjeli nje-
govom smrtu sa 40 odsto i da je tu‘ena du‘na nadoknaditi 60 odsto {tete koju tu‘ioci
zahtijevaju u ovoj parnici, jer da je osiguranik tu‘ene prekr{io odredbe ~lana 38. Za-
kona o bezbjednosti saobra}aja na putevima (nepravilna vo‘nja unazad), a pretho-
dnik tu‘ioca odredbe ~lana 103. istog zakona (kretao se kolovozom, a ne bankinom
pored kolovoza).
Osnovano revidenti ukazuju da se za sada ne mo‘e prihvatiti zaklju~ak ni‘es-
tepenih sudova o omjeru odgovornosti prethodnika tu‘ioca i osiguranika tu‘ene za
saobra}ajnu nezgodu.
Pri utvr|enju mjere uzro~nog doprinosa svakog u~esnika u saobra}ajnoj nez-
godi bilo je nu‘no sa posebnom pa‘njom ocijeniti ne samo sve okolnosti pod kojima
je do{lo do te nesre}e, ve} naro~ito strogost saobra}ajnih pravila kojih se svaki od
u~esnika u saobra}ajnoj nezgodi morao pridr‘avati u datoj saobra}ajnoj situaciji,
izvidjeti samo zna~enje tih pravila sa gledi{ta bezbjednog odvijanja saobra}aja i
uzro~ni zna~aj njihovog kr{enja za nastavak nezgode. Da su ni‘estepeni sudovi ~itav
ovaj problem rje{avali sa ovim metodolo{kim pristupom nije isklju~eno da bi do{lo
do druga~ijeg zaklju~ka o stepenu doprinosa poginulog i osiguranika tu‘ene u sao-
bra}ajnoj nezgodi. Naime, ne mo‘e se osporiti da je osiguranik tu‘ene pri vo‘nji una-
zad morao da poka‘e izuzetnu opreznost i da se, ~ak, kako se vidi posebno iz nalaza
vje{taka saobra}ajne struke, poslu‘i sa licem koje bi mu pomoglo pri izvo|enju ove
saobra}ajne radnje, a da takav oprez i druge mjere predostro‘nosti pri obavljanju ove
radnje nije uop{te preduzeo. âk {ta vi{e mo‘e se re}i da je ovu saobra}ajnu radnju
izvodio naslijepo. Uzro~ni zna~aj takvog propusta za nastanak udesa vrijednosno je
trebalo uporediti sa propustima poginulog koji su se sastojali isklju~ivo u tome {to se
nije kretao bankinom pored kolovoza, pri ~emu je naro~itu pa‘nju trebalo posvetiti
~injenici da je poginuli pri ovakvom kretanju bio udaren od vozila koje se kretalo
unazad i dolazilo mu s le|a. Na potrebu ovakvog pristupa ~itavom ovom problemu
ukazivala je ‘alba protiv prvostepene odluke, ali ni prvostepena a ni drugostepena
presuda nisu na ovaj na~in rije{ili ovaj problem, niti su dali valjane razloge za rje{e-
nje tog problema. Pogotovo takvih razloga nema prvostepena presuda. Nije, naime,
dovoljno da se pri rje{enju ovakvog problema parafraziraju odgovaraju}e zakonske
odredbe i nabroje ~injenice od kojih zavisi primjena tih odredbi, ve} je bilo nu‘no,
kako je naprijed ve} re~eno, sagledati strogost obaveza koji je imao svaki od u~esni-
ka u saobra}ajnoj situaciji i mjeru u kojoj je kr{io te obaveze, jer se samo na temelju
takvih ocjena moglo rije{iti klju~no pitanje o veli~ini uzro~nog doprinosa svakog od
njih da do saobra}ajnog udesa ne do|e.
Nedostaci ni‘estepenih presuda u iznijetom pravcu predstavljaju bitnu povre-
du parni~nog postupka ozna~en u ~lanu 354. st. 2. ta~ka 13. Zakona o parni~nom
postupku na koju revizija osnovano ukazuje. Stoga je uva‘avanjem revizije ni‘este-
pene presude valjalo ukinuti na osnovu ~lana 394. stav 1. Zakona o parni~nom pos-
tupku u dijelu u kojem je odbijen vi{ak tu‘benog zahtjeva i u tom dijelu predmet vra-
titi prvostepenom suduna ponovno su|enje.
24. Elektrodistributivno preduze}e ne odgovara za {tetu prouzrokovanu tu‘i-
ocima smr}u njihovog sina i brata od strujnog udara u dodiru sa elektri~nim vodom
koji se protezao 80 cm iznad betonske plo~e gra|evine u izgradnji, ako takvo pona{a-
nje poginuloga nije moglo predvidjeti ni sprije~iti.
Iz obrazlo‘enja:
Niskonaponska mre‘a je opasna stvar pa se odgovornost tu‘enoga elektrodis-
tributivnog preduze}a procjenjuje po odredbama iz ~lana 173., 174. i 177. Zakona o
obligacionim odnosima.
Nije sporno da je sin i brat tu‘ilaca poginuo na betonskoj plo~i zgrade u iz-
gradnji usljed dodira sa elektri~nim vodom koji se protezao 80 cm iznad plo~e.
Tu‘ena je dala elektroprivrednu saglasnost za izmje{tanje niskonaponske
mre‘e iznad navedenog gra|evinskog objekta, ali je vlasnik objekta odbio da zaklju~i
ugovor sa tu‘enom radi premje{tanja elektri~ne mre‘e, jer mu se ~inilo da je previso-
ka naknada. Preuzimaju}i rizik, poginuli je nastavio radove na gra|evini, bez premje-
{tanja elektro mre‘e, pa je prilikom izvo|enja ovih radova usljed dodira sa elektrovo-
dom poginuo. Takvo pona{anje poginuloga tu‘eno preduze}e koje je dalo ponudu za
zaklju~enje ugovora o premje{tanju elektrovoda nije moglo predvidjeti, a jo{ manje
sprije~iti, pa je usljed toga isklju~ena njegova odgovornost za {tetu (~lan 177. stav 2.
25. Opravdano je smanjiti naknadu {tete koju trpi zajednica penzijskog i inva-
lidskog osiguranja isplatom invalidske penzije ako je njen osiguranik pristao na vo‘-
nju u putni~kom automobilu kojim upravlja pijani voza~.
47)
26. Ako je o{te}eni postupao protivno propisima odnosno nepravilno i tako
djelimi~no doprinio prouzrokovanju {tete, primjeni}e se pravila o podijeljenoj odgo-
vornosti, pa i kada {tetnik odgovara po principu objektivne odgovornosti, pa i kada je
radnja o{te}enog bila predvidiva i otklonjiva.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud nalazi da su ni‘estepeni sudovi pravilno primjenili odredbu ~lana
177. stav 3. ZOO kada su ocijenili da se tu‘eni zbog doprinosa prednika tu‘itelja nas-
tanku {tete, djelimi~no osloba|a od odgovornosti (za 20 posto koliko je nesporno do-
prinos prednika tu‘ilaca nastanku {tete)... .
27. Djelomi~no je pridonio nastanku {tete o{te}enik koji je parkirao na zabra-
njenu mjestu kad je vozilo parkirano tako da se jednim dijelom nalazi unutar slobo-
dnog profila ‘eljezni~ke pruge i preko ‘ute linije koja obilje‘ava profil pruge.
Iz obrazlo‘enja:
"Ovaj revizijski sud nalazi da su ni‘estupanjski sudovi pravilno primijenili
odredbu ~lanka 177. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima kada je tu‘eni obvezan
da tu‘itelju isplati na ime materijalne {tete iznos od .. dinara sa pripadaju}im zate-
znim kamatama, a s preostalim dijelom tu‘benoga zahtjeva tu‘itelj odbijen. Imaju}i u
vidu utvr|enja ni‘estupanjskih sudova da se doga|aj zbio 5. II. 1985. godine u Rijeci
u blizini zgrade kazali{ta, i da je tu‘itelj parkirao svoje osobno vozilo tako da je za-
dnjim dijelom vozila bio unutar slobodnog profila ‘eljezni~ke pruge i preko ‘ute lini-
je koja obilje‘ava profil pruge, i po ocjeni ovoga revizijskog suda tu‘itelj je parkira-
ju}i svoje vozilo na zabranjenom mjestu postupio protivno odredbi ~lanka 74. stavak
1. to~ka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Slu‘beni list SFRJ", broj 63/80,
4/81 i 53/85) koji je bio na snazi u vrijeme {tetnoga doga|aja. Naime, u smislu citira-
ne zakonske odredbe, zabranjuje se parkiranje vozila na ‘eljezni~kim i tramvajskim
prugama i u blizini njih pruga ako se time sprije~ava promet vozila koja se kre}u po
tra~nicama, pa je takvim svojim postupanjem tu‘itelj svakako pridonio nastanku {tete
u postotku od 70% a ne manje od toga."
(Vs RH, Rev. 1867/91, od 27. 11. 1991. Izbor odluka 1993 103 123)
28. Ako je nastanku {tete djelomi~no pridonijela tre}a osoba, imatelj opasne
stvari djelomi~no se ne osloba|a odgovornosti, ve} solidarno odgovara s tre}om oso-
bom za cijelu {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora jeste zahtjev za naknadu {tete zbog uginu}a ovaca. Odlu~uju-
}i o sporu, sudovi su utvrdili da je pas tu‘enika zajedno sa psom nepoznatoga vlasni-
ka, u{ao u tu‘iteljevu {talu gdje dr‘i ovce i da su, ujedanjem i satjerivanjem ovaca u
kut {tale, izazvali uginu}e 14 ovaca. Tako utvr|enim ~injeni~nim stanjem, sudovi su
pravilno primijenili materijalno pravo kada su, na temelju odredaba iz ~lanka 154.
stavak 2., ~lanka 173. i ~lanka 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 53/91, dalje ZOO), odlu~ili da tu‘enik odgovara za spornu {tetu. Sudovi su uisti-
nu pogre{no primijenili odredbu iz ~lanka 177. stavak 4. ZOO kada su tu‘itelju dosu-
dili polovicu utvr|ene naknade {tete, i to stoga {to je nastanku {tete djelomi~no pri-
donijela i tre}a osoba - nepoznati vlasnik drugoga psa. Prema odredbi iz stavka 4.
~lanka 177. ZOO ako je nastanku {tete pridonijela tre}a osoba, imatelj se djelomi~no
ne osloba|a odgovornosti ve} odgovara solidarno s tre}om osobom, a to zna~i da od-
govara za cijelu {tetu."
29. Kori{tenje saobra}ajnice na obilje‘enom pje{a~kom prelazu, koji nije sna-
bdjeven svjetlosnim saobra}ajnim znakovima za pje{ake, zahtijeva uzajamno prila-
go|avanje kretanja pje{aka i voza~a motornog vozila, pa se prema propustima jednog
ili drugog sudi po pravilima o odgovornosti ili podijeljene odgovornosti za {tetu.
30. Postoji podijeljena odgovornost za {tetu prouzrokovanu u saobra}aju
usljed protupropisnog kretanja pje{aka i pored toga {to je voza~ mogao izbje}i sudar
da je postupao sa uobi~ajenom pa‘njom.
31. Ne smatra se tre}om osobom osoba ~ije su radnje manifestacija rizika
zbog kojih se obavlja opasna djelatnost (npr. nije tre}a osoba ona prema kojoj djeluje
vojni policajac obavljaju}i svoju slu‘bu), pa stoga radnja te osobe ne uklanja odgo-
vornost osobe koja ina~e odgovara za {tete nastale obavljanjem opasne djelatnosti.
(Vs H, Rev. 1956/84, od 9. 1. 1985. Psp 28 65)
32. Elektroprivredna organizacija kao imalac niskonaponske elektri~ne mre‘e
odgovara za {tetu po principu objektivne odgovornosti, ali se mo‘e ekskulpirati ako
doka‘e da nije mogla ni predvidjeti, ni izbje}i postupke o{te}enog koji su u uzro~noj
vezi sa {tetom.
44)
33. Organizacija koja je svog radnika sa propisanom stru~nom spremom (po-
lo‘en ispit za voza~a B - kategorije) rasporedila na radno mjesto voza~a putni~kog
automobila ne odgovara za {tetu prouzrokovanu njegovom smr}u ako je takva {teta
prouzrokovana isklju~ivo usljed propusta poginulog pri upravljanju motornim vozi-
lom, jer ona takve propuste, s obzirom na kvalifikaciju radnika, nije mogla predvidje-
ti, niti {tetnu posljedicu izbje}i ili otkloniti.
34. Graditelj (investitor) koji je znao da gradi na eksploatacionom rudnom
polju preuzeo je rizik za o{te}enje ili ru{enje gra|evinskog objekta usljed rudarskih
radova, pa nema pravo tra‘iti naknadu {tete od rudarske organizacije.
Postoji podijeljena odgovornost za {tetu ako je graditelj prema okolnostima
slu~aja mogao znati da gradi na eksploatacionom rudnom polju, a rudarska organiza-
cija ga nije upozorila na opasnost od o{te}enja ili ru{enja objekta usljed pomjeranja
tla.
U slu~aju gra|enja bez odobrenja nadle‘nog organa (gra|evinske dozvole),
ako se takvo odobrenje tra‘ilo po zakonu, odgovornost rudarske organizacije je is-
klju~ena, iako nije upozorila graditelja na opasnost.
35. Ne mo‘e se u cijelosti isklju~iti odgovornost vlasnika kombajna za {tetu
prouzrokovanu smr}u maloljetnika koji je dospio pod to~kove kombajna po{to se od
buke motora prepla{ila konjska zaprega kojom je upravljao.
Iz obrazlo‘enja:
Polaze}i od navedenog ~injeni~nog opisa saobra}ajne nesre}e i mi{ljenja sao-
bra}ajnog vje{taka, ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da na strani tu‘enog nema krivice
za {tetu, koja je tu‘iocima pri~injena smr}u njihovog sina, odnosno brata u opisanoj
saobra}ajnoj nesre}i.
Prednji zaklju~ak, me|utim, ne bi se mogao s pouzdanjem prihvatiti. Naime,
u konkretnom slu~aju nije sigurno da je tu‘eni upravljaju}i kombajnom prouzroko-
vao saobra}ajnu nesre}u. Me|utim, s obzirom da je tu‘eni upravljao kombajnom u
pokretu koji je stoga predstavljao "opasnu stvar" valjalo je odgovorost tu‘enog za
{tetu razmotriti primjenom ~lana 174. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni
list SFRJ", broj 29/78), te pri tome imati u vidu da se u smislu ~lana 177. st. 1. i 2. ci-
tiranog zakona imalac opasne stvari mogao osloboditi odgovornosti samo ako bi da-
kazao da {teta poti~e od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a ~ije se djejstvo ni-
je moglo predvidjeti, ni izbje}i ili otkloniti, kao i u slu~aju ako bi bilo dokazano da je
{teta nastala isklju~ivo radnjom o{te}enog ili tre}eg lica, koju on nije mogao predvi-
djeti, i ~ije posljedice nije mogao izbje}i ili otkloniti.
Osim toga, odredba ~lana 56. stav 4. Zakona o osnovama bezbjednosti sao-
bra}aja na putevima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 63/80), u uslovima nedovoljne {irine
puta ili ako je zbog neke druge prepreke mimoila‘enje na putu onemogu}eno, s obzi-
rom na osobine puta i okolnosti saobra}aja, nalagala je voza~u da se prvi zaustavi i
da po potrebi kretanjem unazad ili na drugi na~in pomjeri svoje vozilo i zauzme na
putu polo‘aj koji omogu}ava bezbjedno mimoila‘enje.
Prema tome, prilikom prosu|ivanja odgovornosti tu‘enog za nastalu {tetu ni-
‘estepeni sudovi su se morali rukovoditi citiranim zakonskim propisima i pri tome
imati u vidu da je op{te poznata ~injenica da se seoski konji, nenaviknuti na buku
motora i susreta sa motornim vozilima, ~esto znaju popla{iti, pa se zato ne mo‘e pri-
hvatiti zaklju~ak ni‘estepenih sudova da je u konkretnom slu~aju tu‘enog iznenadilo
{to se konj zapre‘nih kola "najednom popla{io", jer se najvjerovatnije, ovakvo reago-
vanje konja prilikom mimoila‘enja sa kombajnom u pokretu na uskom seoskom pu-
tu, moglo o~ekivati.
42)
36. Kada je {teta posljedica opasne djelatnosti {tetnik odgovara po na~elu
uzro~nosti tako da se smatra da ona poti~e od opasne djelatnosti, izuzev ako se doka-
‘e da ona nije uzrok {tete, pa o{te}eni ne mora dokazivati da je {tetnik kriv za {tetu,
ve} je dovoljno da doka‘e da pretrpljena {teta poti~e od opasne djelatnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca da mu tu‘eni naknadi {tetu
koju je pretrpio na radu kod tu‘enog.
sljede}e ~injeni~no stanje: 1. tu‘ilac je u vrijeme {tetnog doga|aja koji se zbio no}u
2/3. decembra 1994. godine, kao obveznik radne obaveze, obavljao poslove obezbje-
|enja radne snage i imovine u industrijskoj pekari tu‘enog; 2. tu‘iocu je ove no}i na-
nijeta te{ka tjelesna povreda od neidentifikovane grupe vojnika Vojske RS koji su te
no}i u{li u krug pekare preska~u}i metalnu ogradu i 3. tu‘ilac nije izazvao sukob sa
ovom grupom vojnika, niti svojim pona{anjem doprinio nastanku {tetnog doga|aja.
Polaze}i od ovog utvr|enja, a kraj nesporne ~injenice da je priroda posla koju
je obavljao tu‘ilac u kriti~no vrijeme bila takva da je postojala evidentna mogu}nost
sukobljavanja tu‘ioca sa nasilnicima, {to se i ostvarilo, ni‘estepeni sudovi su pravil-
no zaklju~ili da je {teta koju je tu‘ilac pretrpio posljedica opasne djelatnosti i da je za
takvu {tetu odgovoran tu‘eni koji je obavljao pekarsku djelatnost u svoju korist. U
pitanju je, dakle, odgovornost po na~elu uzro~nosti koju ima u vidu odredba iz ~lana
173. Zakona o obligacionim odnosima (dalje. ZOO). Ovom odredbom, naime, ut-
vr|ena je pretpostavka uzro~nosti tako da se smatra da {teta poti~e od opasne stvari
ili opasne djelatnosti, izuzev ako se doka‘e da ona nije uzrok {tete, pa o{te}eni ne
mora dokazivati da je {tetnik kriv za {tetu, ve} je dovoljno da doka‘e da pretrpljena
{teta poti~e od opasne stvari ili opasne djelatnosti. U konkretnom slu~aju utvr|eno je
da je {teta posljedica opasne djelatnosti, a za takvu {tetu u smislu ~lana 174. st. 1.
ZOO odgovara onaj koji obavlja ili organizuje odre|enu djelatnost u svoju korist.
Ove odgovornosti {tetnik (ovdje tu‘enik) se mo‘e osloboditi ako bi dokazao da je
{teta nastala isklju~ivo radnjom o{te}enog (ovdje tu‘ioca) ili tre}eg lica samo ako se
radi o takvom pona{anju ovih lica koje nije moglo predvidjeti ili ~ije posljedice nije
mogao izbje}i ili otkloniti (~lan 177. st. 2. ZOO). U ovoj stvari navedeni uslovi se ni-
su ostvarili jer je tu‘eni, s obzirom na prirodu i na~in posla koga je tu‘ilac obavljao u
vrijeme {tetnog doga|aja, mogao predvidjeti mogu}nost nastanka {tetnog doga|aja,
{to su sudovi utvrdili, jednako kao i ~injenicu da tu‘ilac ni djelimi~no nije doprinio
nastanku {tetnog doga|aja.
înjenica da tu‘ilac u vrijeme {tetnog doga|aja nije bio u radnom odnosu kod
tu‘enog ne osloba|a tu‘enog od odgovornosti da naknadi {tetu tu‘iocu, kako to neo-
snovano tvrdi revident, jer je u postupku utvr|eno da se {tetni doga|aj desio za vrije-
me va‘enja Zakona o primjeni Zakona o radnim odnosima za vrijeme neposredne ra-
tne opasnosti ili ratnog stanja ( Slu‘beni list RS , broj 1/94 posebno izdanje) koji
je odredbama ~lana 6. i 7. propisao da obveznici radne obaveze (ovdje tu‘ilac) ostva-
ruju sva prava (pravo na za{titu na radu, pravo na zaradu ...) koja se sti~u po osnovu
radnog odnosa, usljed ~ega se, a to ni‘estepeni sudovi pravilno uo~avaju, ima uzeti
da postoji odgovornost tu‘enog da naknadi {tetu tu‘iocu po op{tim na~elima odgo-
vornosti za{tetu, jer je uzrok {tete nastao na radu kod tu‘enog i radom tre}ih lica koju
je tu‘eni mogao predvidjeti.
37. Ocijenjeno je da je maloljetni o{te}enik djelomi~no pridonio nastanku {te-
te (25%) kad je iznenada po~eo pretr~avati kolnik dok je na semaforu bilo upaljeno
crveno svjetlo.
(@s u Zagrebu, G‘. 7838/97, od 24. 3. 1998. - Ing Psp 1998/1 52)
38. Okolnost {to su tu‘eni za izvr{enje sje~e (jablanova op. a) anga‘ovali
odre|ena lica, ne mo‘e se uzeti kao razlog za oslobo|enje od odgovornosti za {tetu,
kada je o~igledno da su prihvatili u~e{}e tu‘ioca, a nema dokaza da je pretrpio {tetu
zbog svoje nepa‘nje ili krivnjom drugih lica (~lan 177. stav 2. Zakona o obligaca-
onim odnosima Iz obrazlo‘enja odluke op. a)
(Vs BiH, Rev. 492 /86, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 36)
39. Nije isklju~ena odgovornost za {tetu elektro-preduze}a prouzrokovanu
maloljetniku elektro-{okom zbog diranja ‘ice koju je nepoznato lice prebacilo preko
elektrovoda u naseljenom mjestu.
40. Kad radnik nije bio osposobljen za rad s elektri~nim kolicima, njegovo
saznanje da radi s neispravnim elektri~nim kolicima ne osloba|a pravnu osobu od
odgovornosti za {tetu nastalu uporabom takvog stroja.
41. Imalac motornog vozila mo‘e se osloboditi odgovornosti za {tetu pri~inje-
nu imaocu drugog motornog vozila u pokretu ako doka‘e da je do nezgode do{lo is-
klju~ivo radnjom tre}eg lica, koju radnju nije mogao predvideti ni izbe}i niti otkloniti
(~lan 177. stav 2. ZOO).
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, Ohrid od 31. 5. do 2. 6. 1989. Bilten
Vs BiH 3/89 144)
42. Postoji propust voza~a autobusa {to nije primijetio da se dje~ak od sedam
godina, koji se igrao loptom pored autobusa sa svojim vr{njacima, podvukao pod
autobus, da bi izvukao loptu, pa je usljed pokretanja autobusa poginuo.
(Vs BiH, Rev. 273/88,.+ od 9. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 71)
43. Nije u cijelosti isklju~ena odgovornost vlasnika vozila koji je zgazio oca
tu‘ilaca na parkirali{tu gdje je ovaj spavao u pijanom stanju.
44. Zdravstvena organizacija odgovara po principu objektivne odgovornosti
za {tete koje pretrpi pacijent usljed neispravnosti medicinskih instrumenata, pa i kada
je ta neispravnost posljedica konstruktivne gre{ke.
Iz obrazlo‘enja:
Za {tetu uzrokovanu zadr‘avanjem igle injekcije u tijelu pacijenta, zdravstve-
na organizacija odgovara po principu objektivne odgovornosti zbog svojstava tog
sredstva (kompleta injekcija) koje dozvoljava takvu mogu}nost. Naime, sama ~inje-
nica da su {tetne posljedice prilikom davanja injekcije zbog zadr‘avanja igle u tijelu
pacijenta mogu}e, karakteri{e ovo sredstvo opasnim zbog svojstava kompleta inekci-
je (nedostatka nastalog prilikom izrade ili vi{ekratnom upotrebom), pa njen imalac za
{tetu nastalu upotrebom tog sredstva odgovara po principu uzro~nosti (~l. 173. i 174.
Zakona o obligacionim odnosima), a te odgovornosti se mo‘e osloboditi samo iz ra-
zloga navedenih u ~lanu 177. navedenog zakona.
U konkretnom slu~aju nisu ispunjeni uslovi za osloba|anje od objektivne od-
govornosti predvi|eni u ~lanu 177. Zakona o obligacionim odnosima, pa ni kada bi
se dokazalo da su po~injene gre{ke prilikom izrade kompleta injekcije, zbog kojih je
do{lo do odvajanja igle injekcije. Ne radi se, naime, o uzroku koji se nalazi izvan
opasne stvari, ve} upravo neadekvatna izrada kompleta injekcije ~ini to sredstvo opa-
snom stvari prilikom upotrebe. Eventualni propusti proizvo|a~a kompleta ne mogu
se smatrati ni radnjom, odnosno propu{tanjem tre}eg lica, koje bi potpuno ili djelimi-
~no otklanjalo objektivnu odgovornost imaoca kompleta injekcije u smislu ~lana 177.
st. 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima, jer i radnja (odnosno propu{tanja) tre}eg
lica, da bi mogla djelovati kao ekskulpacioni razlog u smislu navedenih propisa, mo-
ra imati karakteristike vanjskog (eksternog) uzroka koji se nalazi van opasne stvari.
Odgovornost tu‘enog ne mo‘e se otkloniti ni pozivom na odredbu ~lana 163.
stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Pozivom na tu odredbu otklanja se odgo-
vornost zdravstvene organizacije udru‘enog rada za uobi~ajene rizike koje donosi
neophodna medicinska intervencija, preduzeta u cilju lije~enja o{te}enog, izvedena
stru~no i sa ispravnim instrumentima. Zdravstvena organizacija, me|utim, odgovara
za {tetne posljedice koje nastanu zbog neispravnosti medicinskog pribora (usljed ne-
adekvatne izrade ili istro{enosti) upotrebljenog prilikom medicinske intervencije, po
principu uzro~nosti i onda kada radnici zdravstvene organizacije nisu bili svjesni ove
neispravnosti.
45. Za {tetu koju povre|ivanjem pretrpi supruga voza~a koji tu {tetu prouzro-
kuje pri upravljanju vozilom svoje organizacije udru‘enog rada i u vezi sa radom kod
ove odgovara ta organizacija, jer voza~ kao njen radnik nije tre}e lice u smislu odre-
dbe ~lana 177. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima, pa se tu‘ena organizacija
udru‘enog rada ne mo‘e pozivati na ekskulpacione razloge predvi|ene odredbom iz
stava 2. istog zakonskog propisa, osim ako doka‘e da je takva {teta prouzrokovana
radnjom same o{te}ene, a ne i deliktnom radnjom voza~a.
46. Nisu ispunjeni uslovi predvi|eni odredbama ~lana 177. stav 2. i 3. Zakona
o obligacionim odnosima da se imalac opasne stvari (neispravnog lifta u stambenoj
zgradi) u cijelosti ili djelimi~no oslobodi odgovornosti za {tetu nastalu njenom upo-
trebom zbog toga {to je o{te}eni preduzeo nesmotrene radnje kojima je uticao na nas-
tanak i obim {tete, ako su takve radnje o{te}enog rezultat instiktivnog reagovanja pod
uticajem straha zbog opasne situacije u koju je bio doveden usljed svojstava stvari i
bez svoje krivice.
47. Specijalizovana organizacija udru‘enog rada u ~iju djelatnost spada pre-
voz putnika i stvari ne mo‘e se pozivati na ekskulpacione razloge predvi|ene odre-
dbom ~lana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, isti~u}i prigovor da je {te-
ta, koja je prouzrokovana upotrebom neispravnog vozila u javnom saobra}aju, nasta-
la usljed propu{tanja tre}eg lica koje je neposredno prije {tetnog doga|aja izvr{ilo
opravak tog vozila.
48. Deliktno sposoban maloljetnik (star preko 14 godina), koji se i pored
uobi~ajenog na~ina upozorenja na postoje}u opasnost, kakav je bio dovoljan za ~o-
vjeka prosje~nih sposobnosti, izlo‘io toj opasnosti (u{ao u zabranjeni prostor vojnog
poligona za vrijeme izvo|enja vojnih vje‘bi artiljerijskog ga|anja) i na taj na~in pre-
trpio {tetu zadobiv{i tjelesne povrede, ne mo‘e zahtjevati ni djelimi~nu naknadu {tete
od preduzima~a ove opasne djelatnosti.
49. Njiva nije opasna stvar pa za {tetu od vatre na njivi ne odgovara imalac
njive, po pravilima o odgovornosti, ve} lice koje je vatru zapalilo.
(Vs S, Rev. broj 3849/95, od 13. 9. 1995. Gp, broj 5/00)
50. Postoji podijeljena odgovornost 50%:50% izme|u dje~aka starog 6 godi-
na koji je pretr~avao kolnik i udario u stra‘nji dio nailaze}eg vozila, koje se kretalo
brzinom od 54 km/h, pri ~emu osiguranik tu‘ene unato~ poduzetom ko~enju nije
uspio izbje}i nalet na dje~aka.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sve ~injenice i okolnosti va‘ne za
odluku o spornoj odgovornosti za prometnu nezgodu.
Na temelju nalaza i mi{ljenja vje{taka prometne struke i drugih dokaza ut-
vr|eno je da je mldb. tu‘itelj neoprezno pretr~avao kolnik s lijeva na desno dok se
osiguranik tu‘ene ispravno kretao svojom desnom stranom brzinom ve}om od do-
zvoljene (54 km/h).
Mldb. tu‘itelj je udario u zadnji blatobran autobusa nakon {to je prednji dio
za oko 15,00 m ve} pre{ao pravac kretanja mldb. tu‘itelja. Kraj takvog stanja stvari
ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio podijelje-
nu odgovornost 50%:50%. Osiguranik tu‘ene je propustio brzinu kretanja prilagoditi
prometnom znaku ograni~enja na 50 km/h i drugim okolnostima u prometu, a mldb.
tu‘itelj se upustio u pretr~avanje kolnika bez provjeravanja da li mu u susret nailazi
kakvo vozilo pa u takvoj situaciji osiguranik tu‘ene unato~ poduzetom ko~enju nije
uspio izbje}i nalet na njega. Zbog svega izlo‘enog ovaj drugostupanjski sud nije ut-
vrdio osnova za izmjenu utvr|enog omjera odgovornosti.
(@s Sisak, G‘. 845/99, od 21. 10. 1999. Izbor odluka 2/2000 42)
51. Vidjeti: odluku Vs BiH, Rev. 390/89, od 28. 2. 1990, citiranu u sudskoj
II - ODGOVORNOST U SLUÂJU UDESA IZAZVANOG MO-

TORNIM VOZILIMA U POKRETU
^lan 178.
(1) U slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prou-
zrokovan isklju~ivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgo-
vornosti po osnovu krivice.
(2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu {te-
tu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice.
(3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove,
ako razlozi pravi~nosti ne zahtijevaju {to drugo.
(4) Za {tetu koju pretrpe tre}a lica imaoci motornih vozila odgovaraju
solidarno.
________________________
1. Primjeni pravila da voza~ ne smije da otpo~ne preticanje kolone vozila ima
mjesta samo onda kada se preticanje vr{i u situaciji kojom se ometaju normalna kre-
tanja vozila koja dolaze iz suprotnog pravca i ako na putu nema dovoljno prostora za
bezbjedno izvr{enje ove radnje.
Iz obrazlo‘enja:
Ta~na je tvrdnja revidenta da je vje{tak u svome nalazu naveo da je odre-
dbom ~lana 62. st. 1. ta~ka 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra}aja na putevi-
ma ( Slu‘beni list SFRJ , br. 50/88 i 11/91), propisano da voza~ ne smije vozilom da
otpo~ne preticanje kolone vozila.
Navedenim odredbama je zaista propisano da voza~ ne smije da otpo~ne pre-
ticanje kolone vozila, ali to ne zna~i da ne smije vr{iti preticanje vi{e vozila. Primjeni
ovog pravila ima mjesta samo onda kada se preticanje vr{i u situaciji kojom se ome-
taju normalna kretanja vozila koja dolaze iz suprotnog pravca i ako na putu nema do-
voljno prostora za bezbjedno izvr{enje ove radnje. Naprotiv, ukoliko postoje realni
uslovi za bezbjedno preticanje vi{e vozila u postoje}oj saobra}ajnoj situaciji, odno-
sno ako se preticanjem ne ometaju normalna kretanja vozila koja dolaze iz suprotnog
pravca i normalno kretanje vozila koja se kre}u istom saobra}ajnom trakom u istom
smjeru, onda u tom slu~aju nema propusta koji bi upu}ivao na krivicu voza~a koji
preduzima ovakvu radnju, na {to upu}uje i smisao odredbi iz ~lana 63. navedenog za-
kona koji pominje preticanje ne samo jednog nego i vi{e vozila. U datoj saobra}ajnoj
situaciji tu‘ilac, sa svojim vozilom, sve i da je vr{io preticanje vi{e vozila, {to tvrdi
revident, nije ometao normalno kretanje vozila koja su dolazila iz suprotnog pravca i
normalno kretanje vozila koja su se kretala desnom saobra}ajnom trakom u pravcu
kojom se kretalo tu‘io~evo vozilo.
Prema tome ni‘estepeni sudovi nisu pogre{no zaklju~ili da je tu‘eni, po osno-
vu krivice (~lan 178/1 Zakona o obligacionim odnosima) koji je ina~e solidarni du-
‘nik sa tu‘enom zajednicom osiguranja, du‘an nadoknaditi svu {tetu koju je tu‘ilac
pretrpio u navedenom {tetnom doga|aju u skladu sa principom potpune naknade (~l.
2. Smatra se da je u upotrebi motorno vozilo sa prikolicom koje je skliznulo
sa kolnika u jarak, ali mu je prikolica dijelom ostala na cesti.
3. Time {to je bilo zaustavljeno pored puta radi otklanjanja kvara do kojeg je
do{lo u toku vo‘nje nije prestalo da bude u~esnik javnog saobra}aja. Slijedom toga,
obavezna je tu‘ena osiguravaju}a organizacija da tu‘iocima (roditeljima i bra}i nas-
tradalog) naknaditi {tetu, po{to je vozilo osigurano od odgovornosti prema tre}im li-
cima .
4. Ako postoji obostrana krivica imaoca motornih vozila za udes izazvan mo-
tornim vozilom svaki imalac odgovara za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli sraz-
mjerno stepenu svoje krivice.
Iz obrazlo‘enja:
Po ocjeni ovog revizijskog suda pogre{no je rezonovanje tu‘ilje odr‘ano u
njenoj reviziji protiv drugostepene presude koje se odnosi na pitanje utvr|ivanja na-
knade {tete u slu~aju postojanja obostrane krivice imaoca motornih vozila za udes
izazvan motornim vozilom(ma). Ako postoji obostrana krivica svaki imalac odgova-
ra za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice (~l. 178.
stav 2. ZOO). Sudska praksa, za razliku od revizione tvrdnje tu‘ilje, ovaj zakonski
tekst tuma~i na na~in da u takvom slu~aju svaki imalac odgovara za {tetu drugoga u
srazmjeri svoga doprinosa nastanku {tetnog doga|aja.
5. Motorno vozilo zaustavljeno u prometu radi ~ekanja u koloni jest motorno
vozilo u pokretu, pa se stoga tu‘itelj, koji je tako|er sudjelovao u nezgodi, ne rno‘e u
odnosu prema tu‘enicima smatrati tre}om osobom kojoj bi uz primjenu ~l. 178. st. 4.
ZOO tu‘enici za {tetu odgovarali po kriterijima uzro~nosti i solidarnosti.
(@s u Zagrebu, G‘. 3566/97, od 20. 1. 1998. - Ing Psp 1998/1 53)
6. Kad imatelji motornih vozila koji solidarno odgovaraju tre}oj osobi za na-
knadu {tete imaju istog osiguratelja, o{te}eni ima pravo zahtjevati naknadu {tete po
osnovi obje police, pri ~emu se svote osiguranja iz obje police zbrajaju.
Iz obrazlo‘enja:
Kod ~injenice da je tu‘itelj ozlije|en kao tre}a osoba u prometnoj nezgodi
izazvanoj motornim vozilima u pokretu ni‘estupanjski sudovi su pravilno zaklju~ili
da imatelji tih vozila tu‘itelju solidarno odgovaraju za {tetu, sukladno odredbi iz ~l.
178. st. 7. Zakona o obveznim odnosima, pa time postoji i solidarna odgovornost nji-
hovih osiguratelja koji odgovaraju za {tetu u granicama odgovornosti svojih osigura-
nika do visine svote osiguranja. Prema odredbi iz ~l. 414. st. 1. ZOO u slu~aju posto-
janja solidarne obveze du‘nika, vjerovnik mo‘e po svom izboru sve do ispunjenja
obveze u cijelosti zahtjevati ispunjenje obveze ili samo od jednog du‘nika ili od svih,
{to u konkretnom slu~aju zna~i da tu‘itelju pripada pravo po svom izboru zahtjevati
naknadu {tete bilo od imatelja vozila u kojem se nalazio kao putnik, bilo protiv ima-
telja vozila koje je izazvalo nezgodu, odnosno od njihovih osiguratelja, ili pak isto-
dobno od svih. Okolnosti da vlasnici vozila imaju istog osiguratelja daje o{te}eniku
pravo zahtijevati naknadu {tete po osnovi obje police osiguranja, a ne po osnovi je-
dne, kako to pogre{no smatra revident, tako da se u tom slu~aju radi ocjene pitanja
ograni~enja odgovornosti svotom osiguranja, svote osiguranja iz obje police zbraja-
ju.
(Vs RH, Rev. 2411/94, od 19. 3. 1997. Izbor odluka 1/1997 - 50 i Svijet osi-
guranja, br. 3)
7. Okolnost {to je u me|uvremenu zbog noveliranja Krivi~nog zakona SRBiH
isklju~ena krivi~na odgovornost voza~a motornog vozila ne uti~e na njegovu odgo-
vornost za {tetu prouzrokovanu sudarom sa drugim motornim vozilom.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je preduzeo radnju skretanja u lijevo u vrijeme kada je tu‘ilac zapo~eo
preticanje, pa zbog kratkog rastojanja izme|u vozila (svega oka 26 metara u momen-
tu kada je tu‘eni peduzeo radnju skretanja), nije se mogao izbje}i udar. Ovakvo po-
na{anje tu‘enog je u suprotnosti sa odredbom iz ~lana 61. stav 1. Zakona o osnovama
bezbjednosti saobra}aja na putevima, koji obavezuje voza~a da vozilo pomjeri ka de-
snoj ivici kolovoza, a ne da pravi grub zaokret u lijevo, kao je to uradio tu‘eni.
Tu‘eni je oslobo|en od optu‘be u krivi~nom postupku samo zbog toga {to je
u me|uvremenu od izvr{enja radnje zbog koje je optu‘en do presu|enja do{lo do iz-
mjene Krivi~nog zakona SR Bosne i Hercegovine, po kojoj krivi~no djelo ugro‘ava-
nja javnog saobra}aja iz ~lana 181. KZ SRBiH u svom osnovnom obliku postoji ako
je izvr{enjem radnje nastupila te{ka tjelesna povreda ili materijalna {teta preko
1,000.000 dinara, a u ovom slu~aju radilo se o materijalnoj {teti od oko 220.000 di-
nara. Prema tome ni ova okolnost (oslaba|anje tu‘enog od optu‘be) nije razlog koji
bi, sa stanovi{ta postupka kao i odredaba materijalnog prava, ukazivao na manjka-
vost ni‘estepenih presuda.
(Vs BiH, Rev. 384/88, od 13 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 72)
8. Vlasnik motornog vozila koji je u krivi~nom postupku progla{en krivim,
iako oslobo|en od kazne, odgovara za {tetu imaocu drugog vozila (sudar).
Iz obrazlo‘enja:
Prilikom razmatranja osnovanosti tu‘enog zahtjeva u odnosu na drugotu‘e-
nog (revidenta) mora se po}i od odgovornosti za {tetu od motornih vozila u pokretu
(koja je regulisana odredbom ~lana 178. Zakona o obligacionim odnosima). Prema
~injeni~nim utvr|enjima sadr‘anim u razlozima ni‘estepenih presuda, drugotu‘eni je
kriv za prouzrokovanje sabra}ajne nezgode u kojoj je, me|u ostalim, o{te}eno i vozi-
lo kasko osiguranja kod tu‘iteljke, pa odatle slijedi i obaveza drugotu‘enog da tu‘ite-
ljici naknadi {tetu. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima ni‘estepenih presu-
da slijedi da je drugotu‘eni pravosna‘nom krivi~nom presudom ogla{en krivim {to je
po~inio krivi~no djelo te{kog ugro‘avanja javnog prometa propisano u ~lanu 168.
stav 5. u vezi sa ~lanom 163. stav 3. i ka‘njivo po ~lanu 168. stav 5. Krivi~nog zako-
na SRBiH, u vezi sa ~lanom 4. stav 2. Krivi~nog zakona SFRJ, u kojem pogledu je, u
smislu ~lana 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku, parni~ni sud vezan pravosna-
‘nom presudom krivi~nog suda, a okolnost {to je drugotu‘eni, mada je navedenom
krivi~nom presudom ogla{en krivim, oslobo|en od kazne (jer je u saobra}ajnoj nez-
godi smrtno stradao njegov mla|i brat) nema nikakvog uticaja na gra|ansko-pravnu
odgovornost drugotu‘enog.
9. Imaocu motornog vozila ~iji je voza~ pravnosna‘nom presudom krivi~nog
suda ogla{en krivim za radnju, odnosno propu{tanje koje je u uzro~noj vezi sa suda-
rom motornih vozila, ne mo‘e se dosuditi puna naknada {tete.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 178. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list
SFRJ", broj 29/78), u slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je
prouzrokovan isklju~ivom krivicom imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti
po osnovu krivice, a u smislu ~lana 178. stav 2. ZOO, ako postoji obostrana krivica,
svaki imalac odgovara za ukupnu {tetu srazmjerno stepenu svoje krivice.
U konkretnom slu~aju to zna~i da tu‘ilac mo‘e da zahtijeva punu naknadu
{tete pretrpljene o{te}enjem svog vozila samo ako njegov voza~ nije ni djelimi~no
kriv za saobra}ajnu nezgodu, a isklju~ivo je kriv voza~ vozila tu‘enikovog osigurani-
ka, odnosno da mo‘e zahtijevati srazmjeran dio naknade {tete, ako su kriva obojica
(krivica voza~a, radnika imalaca vozila, izjedna~ava se sa krivicom samih imalaca).
Iz ~injeni~nog opisa krivi~nog djela za koje je voza~ tu‘io~evog vozila ogla{en kri-
vim, proizilazi da je za saobra}ajni udes u kome je o{te}eno i tu‘io~evo vozilo, is-
klju~ivo kriv voza~ tu‘io~evog vozila.
Parni~ni sud je, u smislu ~lana 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku, u
pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti u~inioca vezan za pravo-
sna‘nu presudu krivi~nog suda kojom se optu‘eni ogla{ava krivim. Parni~ni sud je
ovla{ten da utvr|uje i krivicu drugih u~esnika u konkretnoj saobra}ajnoj nezgodi, ali
ne mo‘e, kod postojanja pravnosna‘ne krivi~ne presude kojom je voza~ tu‘io~evog
vozila ogla{en krivim za radnju odnosno propu{tanje koje je u neposrednoj uzro~noj
vezi sa {tetnom posljedicom, zaklju~iti da nije ni djelimi~no kriv za nezgodu, te do-
suditi tu‘iocu punu naknadu {tete. Sud u ovoj parnici mora, dakle, uzeti kao dokaza-
na obilje‘ja koja ~ine bi}e krivi~nog djela zbog koga je voza~ tu‘o~evog vozila pro-
gla{en krivim, jer bi ina~e postupao suprotno odredbi ~lana 12. stav 3. ZPP.
10. Zahtjev vlasnika jednog motornog vozila prema vlasniku drugog motor-
nog vozila za {tetu nastalu u vo‘nji zbog izbacivanja kamena, presu|uje se po na~elu
krivnje.
(Vs RH, Rev. 2396/98, od 4. 3. 1999. - Izbor odluka 1/1999 - 34)
11. Lice koje kao putnik pretrpi tjelesne povrede usljed sudara motornih vozi-
la mo‘e tra‘iti naknadu {tete od bilo kojeg imaoca vozila ili od obadvojice, odnosno
od njihovih osigurava~a.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je bila saputnik u putni~kom automobilu koji se sudario sa drugim vo-
zilom i tom prilikom zadobila tjelesne povrede usljed kojih je umanjena njena ‘ivotna akti-
vnost za 35%. [tetni doga|aj prouzrokovan je sudarom motornih vozila pa su ni‘estepeni
sudovi pravilno sudili primjenom pravila iz ~lana 178. stav 4. Zakona o obligacionim
odnosima ( Slu‘beni list SFRJ , broj 29/78), prema kome za {tetu koju pretrpi tre}e lice
imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno. To zna~i da o{te}eno tre}e lice mo‘e da zah-
tjeva naknadu {tete i od jednog od imaoca vozila odnosno zajednice osiguranja imovine i
lica kod koje je to vozilo osigurano. Pri tome treba istaknuti da se imalac drugog vozila,
koje se sudarilo sa vozilom u kome se nalazila tu‘iteljica, ne mo‘e smatrati, u konkretnom
slu~aju, tre}im licem u smislu ~lana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pa se
neosnovano u reviziji tu‘enog tvrdi da tu‘beni zahtjev prema tu‘enom treba odbiti zbog
toga {to je voza~ drugog nepoznatog motornog vozila navodno skrivio saobra}ajnu nesre-
}u, u kojoj je tu‘iteljica povrije|ena.
(Vs BiH, Rev. 83/88, od 8. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 63)
12. Protupravno skrivljeno pona{anje mo‘e postojati i na strani voza~a motor-
nog vozila koji se kretao desnim kolnikom, ali prilikom mimoila‘enja s voza~em koji
je dolazio iz suprotnog smjera nije ostavio dovoljan razmak.
(Vs H, Rev. 10O1/88. od 7. 12. 1988. Psp 46 82)
13. Zajednica osiguranja imovine i lica ne odgovara po osnovu obaveznog
osiguranja od odgovornosti u saobra}aju za {tete prouzrokovane upotrebom neregis-
trovanog poljoprivrednog traktora.
14. Imatelji motornih vozila odgovaraju u jednakim omjerima kada nema
krivnje ni jednoga od njih (o{te}enik nije ni na koji na~in pridonio nastanku {tete, a
nije utvr|ena ni nepropisna odnosno nepravilna vo‘nja voza~a nepoznatoga vozila), a
ni razlozi pravi~nosti u konkretnom slu~aju ne zahtijevaju {to drugo.
(Vs RH, Rev. 2199/91, od 23. 1. 1992. - Izbor odluka 1993 - 124)
15. Osiguratelj odgovara za {tetu koju je pretrpio pje{ak zbog naleta vozila
iako je voza~ {tetu namjerno izazvao.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet ovog spora je zahtjev tu‘iteljice za naknadu {tete vezano za ozljede
zadobivene u prometnoj nezgodi 13. 02. 1992., s time da je u revizijskom stadiju
postupka me|u strankama sporan osnov odgovornosti tu‘enice (osiguratelja) za {tetu
koju trpi tu‘iteljica. Naime, tu‘enica u konkretnom slu~aju otklanja odgovornost po-
zivom na odredbu ~l. 920. Zakona o obveznim odnosima isti~u}i da je {tetni dpga|aj
izazvan namjerno.
U postupku pred ni‘estupanjskim sudovima utvr|eno je:
- da je tu‘iteljica ozlije|ena kada ju je udarilo vozilo,
- da je u vrijeme nastanka {tetnog doga|aja vozilo bilo neosigurano od odgo-
vornosti, a istim je upravljala K.K.
- da je u kaznenom postupku povodom ovog {tetnog doga|aja osoba koja je
upravljala vozilom pravomo}no progla{ena krivom i osu|ena zbog kaznenog djela
ubojstva u poku{aju
Temeljem takvih utvr|enja pravilno su ni‘estupanjski sudovi primijenili ma-
terijalno pravo kada su utvrdili da na strani tu‘enice postoji odgovornost za {tetu ko-
ju tu‘iteljica trpi zbog ovog {tetnog dpga|aja. Naime, bez obzira na to {to je vozilo
kojim je u~injena {teta iskori{teno kao sredstvo izvr{enja kaznenog djela poku{aja
ubojstva, ~injenica je da je tu‘iteljica kao tre}a osoba ozlije|ena kori{tenjem vozila u
pokretu, a za koje {tete tu‘ena odgovara. Naime, izme|u upotrebe vozila u pokretu i
ozlje|ivanja tu‘iteljice postoji uzro~na veza, a to je pretpostavka za postojanje odgo-
vornosti tu‘ene za ovako nanesenu {tetu tu‘iteljici (~l. 178. ZOO). Drugo je pak pita-
nje regresa ovako ispla}ene {tete. Naime, okolnost namjernog ozlje|ivanja tu‘iteljice
kori{tenjem vozila u pokretu je razlog temeljem koje se tu‘enica mo‘e regresirati od
K.K., kao osiguranika, sve obzirom na ~injenicu da je namjerno prouzrokovana {teta
isklju~ena iz osiguranja (~l. 920. ZOO). No, to je pravni odnos osiguratelja i osigura-
nika koji se tu‘iteljice kao tre}e osobe ne ti~e.
(Vs RH, Rev. 1470/94, od 14. 4. 1999.- Izbor odluka 2/1999 43)
16. Nije skrivljeno postupio voza~ ~ije je neodgovaraju}e reagiranje u vo‘nji
posljedica iznenadnog nepravilnog pona{anja drugog voza~a (~l. 178. st. 1. i 2.
ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
Pojam neadekvatnog reagiranja , kojim oba ni‘estupanjska suda kvalificira-
ju pona{anje tu‘itelja kao skrivljeno pona{anje koje umanjuje odgovornost tu‘enika
za nastalu {tetu tu‘itelju, sam po sebi nema zakonske osnove, ve} pona{anje tu‘itelja
kao voza~a mora biti protupravno i u uzro~noj vezi sa {tetnom posljedicom za utvr|i-
vanje i njegove krivnje u nastaloj {teti, dakako pri tome uzimaju}i u obzir sve okol-
nosti mjesta gdje se dogodila prometna nezgoda. U primjeni pravila o odgovornosti
prema na~elu (principu) krivnje, a to je slu~aj u ovoj prometnoj stvari - odredbe ~l.
178. st. 1. i 2. ZOO - valja zaista utvrditi postoji Ii taj subjektivni element na strani
tu‘itelja, a ne njegovu odgovornost prosu|ivati prema pretpostavkama za objektivnu
odgovornost. Naime, ako u pona{anju tu‘itelja, bez obzira na stanje (ako) alkoholizi-
ranosti, nema protupravnosti, tada nema niti njegove krivnje za nastali {tetni doga|aj,
a adekvatno ili neadekvatno reagiranje u vo‘nji automobilom, koji se zaklju~ak te-
melji na ocjeni reagiranja prosje~nog voza~a za iznenadno nepravilno pona{anje u
vo‘nji drugog voza~a, sadr‘i ve} time u sebi elemente objektivne odgovornosti, pa
kao takvo nije pretpostavka za odgovornost u slu~aju nezgode izazvane motornim
vozilom po principu krivnje.
17. Osiguratelj odgovara suputniku u automobilu za {tetu koju je pretrpio pa-
dom stabla na automobil.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj je tjelesno ozlije|en voze}i se dana 12. rujna 1990. kao suputnik u
automobilu tu‘enikovog osiguranika kad je na automobil palo stablo s okolnog tere-
na. Drugostupanjski sud je odbio tu‘iteljev od{tetni zahtjev iz dva razloga i to: a) ob-
veznim osiguranjem pokrivene su {tete tre}oj osobi (u koju se ubraja i tu‘itelj) nasta-
le u me|usobnom sudaru vozila, pa u ovom sporu ne postoji osigurani slu~aj pokri-
ven policom obveznog osiguranja; i b) tu‘iteljeva {teta nije izazvana krivnjom voza-
~a automobila u kojem se kao suputnik vozio. Revident opravdano isti~e da je dru-
gostupanjski sud zauzev{i izlo‘ena stajali{ta pogre{no primijenio materijalno pravo.
Ad.a) U smislu odredaba ~l. 90. Zakona o osnovama sistema osiguranja imo-
vine i osoba koji je va‘io u vrijeme nastanka {tetnog doga|aja osiguranjem od auto-
odgovornosti pokrivene su {tete prouzro~ene tre}im osobama kori{tenjem motornog
vozila. U ovom predmetu nema nikakve dvojbe u tome da je do {tetnog doga|aja do-
{lo kori{tenjem motornog vozila u kojem se tu‘itelj kriti~ne zgode nalazio kao supu-
tnik, pa za postojanje tu‘enikove pasivne legitimacije nije neophodno da je tu‘itelje-
va {teta posljedica me|usobnog sudara vozila, kao {to to pogre{no smatra drugostu-
panjski sud.
Ad.b) Automobil je opasna stvar pa u ovom slu~aju valja primijeniti zakon-
ske odredbe o odgovornosti za {tetu od takve stvari (~l. 178. st. 4. Zakona o obve-
znim odnosima dalje: ZOO). Da bi imatelj takve opasne stvari (pa stoga i njegov
osiguratelj od autoodgovornosti) odgovarao za {tetu tre}oj osobi, ne zahtijeva se da
je voza~ automobila skrivio nastanak {tetnog doga|aja, jer se za {tetu od stvari ili
djelatnosti od kojih potje~e pove}ana opasnost {tete, odgovara bez obzira na krivnju
(~l. 154. st. 2. ZOO). Zato je, suprotno stajali{tu ‘albenog suda, pitanje voza~eve
krivnje u ovom sporu neodlu~no. To dakako ne zna~i da se imatelj opasne stvari
(automobila) ne mo‘e osloboditi od odgovornosti. Pretpostavke za to navedene su u
~l. 177. ZOO, no okolnost da je {teta eventualno nastala slu~ajno, ne osloba|a imate-
lja pa ni njegovog osiguratelja od od{tetne odgovornosti.
18. Tre}a osoba koja je djelomi~no naplatila {tetu pretrpljenu u prometnoj
nezgodi od {tetnikova osiguratelja ima pravo preostali dio nastale {tete zahtijevati od
samoga {tetnika kao jednog od solidarnih du‘nika, neovisno o tome je li i taj dio {te-
te mogla zahtijevati od osiguratelja.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘iteljica je bila putnik u motornom vozilu u kojem je prilikom prometne
nezgode pretrpjela povrede i uslijed ~ega joj je nastupila {teta. Kao putnik u vozilu
tu‘iteljica se smatra tre}om osobom u pitanju odgovornosti za {tetu izazvanu motor-
nim vozilom u pokretu. Prema odredbi ~lanka 178. stavak 4. Zakona o obveznim
odnosima - za {tetu {to je pretrpe tre}e osobe imatelji motornih vozila odgovaraju so-
lidarno. Iz toga slijedi da tu‘iteljici pripada pravo da tra‘i naknadu {tete od bilo kojeg
imatelja motornoga vozila, koji je svojim vozilom sudjelovao u nezgodi, ili njihovih
osiguravatelja od odgovornosti prema tre}ima. Budu}i da postoji solidarna odgovor-
nost imatelja motornih vozila, tu‘iteljica ima pravo tra‘iti naknadu od bilo kojega u
cijelosti ili djelomi~no. Time {to se djelomi~o naplatila od tu‘enikova osiguravatelja
nije prestalo njezino pravo da preostali dio naknade tra‘i od tu‘enoga kao jednog od
solidarnih du‘nika za cjelokupnu {tetu. Iz navedenog razloga sud nije bio ni du‘an da
ispituje da li se tu‘iteljica mogla naplatiti i za spornu rentu od tu‘enikova osigurava-
telja.
(Vs RH, Rev. 964/91, 3. 12. 1991. Izbor odluka 1993 106/125)
19. Za {tetu prouzrokovanu sudarom motornih vozila imaoci motornih vozila
uzajamno odgovaraju jedan drugome srazmjerno svome skrivljenom doprinosu.
Iz obrazlo‘enja:
Imaju}i u vidu karakter i te‘inu navedenih propusta svake od stranaka i njihov uticaj
na to da je do{lo do sudara i prouzrokovanja {tete, ni‘estepeni sudovi su i po ocjeni
ovog revizijskog suda, pravilno primijenili materijalno pravne kriterije izra‘ene u ci-
tiranoj odredbi iz ~lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima kada su utvrdili
omjer odgovornosti za tu {tetu od 25% : 75% i dosljedno tome tu‘enog obavezali da
tu‘iocu naknadi 75% obima {tete.
Me|utim, osnovan je prigovor revizije da su ni‘estepenl sudovi pogre{no pri-
mijenili citiranu odredbu iz ~lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima odbi-
jaju}i u cijelosti protivtu‘beni zahtjev tu‘enog da mu tu‘eni naknadi {tetu prouzroko-
vanu o{te}enjem traktora, i zbog pretrpljenog straha, uz obrazlo‘enje da sud nije
mogao usvojiti protivtu‘beni zahtjev tu‘enog jer je on uglavnom i odgovoran za nas-
tali udes .
Naime, navedenom odredbom iz ~lana 178. stav 2. ZOO je predvi|ena odgo-
vornost svakog od imalaca motornog vozila, koji su obostranom krivicom doveli do
prouzrokovanja {tete tim vozilima u pokretu, za ukupnu {tetu srazmjerno stepenu
svoje krivice, {to zna~i da i tu‘ilac, srazmjerno obimu svoje krivice koji je ve} ut-
vr|en ni‘estepenim presudama, odgovara za {tetu koju je tu‘eni pretrpio u sudaru sa
njegovim automobilom.
20. Da bi imatelji motornog vozila odgovarali za {tetu na ravne dijelove, nije
dovoljno da niti jedan od njih nije kriv za {tetu, ve} je potrebno ocijeniti ne zahtije-
vaju li razlozi pravi~nosti {to drugo.
(Vs H, Rev. 2242/86, od 12. 7. 1987. Psp 34 79)
21. U parnici radi naknade {tete imaocima vozila prouzrokovane sudarom
motornih vozila, u slu~aju obostrane krivnje voza~a, sudi se po odredbama o podije-
ljenoj odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Na osnovu rezultata dokaznog postupka ni‘estepeni sudovi su utvdili da je do
saobra}ajnog udesa u kojem je o{te}eno tu‘iteljevo motorno vozilo do{lo zbog pro-
pusta osiguranika tu‘ioca i osiguranika tu‘enog. Propust osiguranika tu‘enog je u to-
me {to je svojim teretnim vozilom protivno odredbi ~lana 58. Zakona o snovama
bezbjednosti saobra}aja na putevima zaobilazio vozilo ispred sebe, kada mu se na
udaljenosti od 177 m pribli‘avalo putni~ko vozilo osiguranika tu‘ioca. Propust osi-
guranika tu‘ioca je u tome {to, protivno odredbi ~lana 45. stav 1. navedenog zakona,
nije na vrijeme preduzeo ko~enje i po potrebi zaustavljanje vozila i na taj na~in izbje-
gao sudar, iako je za to imao mogu}nost s obzirom da je mogao vidjeti uklju~en lije-
vi ‘migavac na teretnom vozilu osiguranika tu‘enog i skretanje tog vozila sa desne
na lijevu kolovoznu traku, te s obzirom na vrijeme od najmanje 3 sek. koje je bilo
potrebno da vozilo osiguranika tu‘enoga pre|e sa desne na lijevu kolovoznu traku.
Imaju}i u vidu utvr|ene propuste osiguranika tu‘ioca ni‘estepeni sudovi su pravilno
primijenili odredbe ~lana 178. stav 2. i ~l. 192. Zakona o obligacianim odnosima, ka-
da su ocijenili da je osiguranik tu‘itelja doprinio nastanku {tete u procentu od 40%.
22. Odgovornost imatelja motornih vozila za ukupnu {tetu koju su pretrpjeli
razmjerno stupnju njihove krivnje, utvr|uje se prema utvr|enoj ukupnoj {teti koja je
predmet spora odnosno zahtjeva istaknutoga u parnici.
(Vs H, Rev. 1841/86, od 11. 12. 1986. Psp 33 92)
23. Za {tetu {to je pretrpi tre}a osoba imatelji motornih vozila odgovaraju so-
lidarno bez obzira na krivnju.
(Vps H, P‘. 224/87, od 10. 2. 1987. Psp 33 - 21)
24. Prevoznik odgovara naru~iocu prevoza za {tetu nastalu na robi primljenoj
na prevoz kada je do {tete do{lo usljed sudara motornog vozila kojim je roba preve-
zena i drugog motornog vozila, pa i kada je za sudar kriv voza~ drugog motornog vo-
zila (solidarna odgovornost).
Iz obrazlo‘enja:
Ovo stoga {to je tu‘eni kao prevoznik odgovoran za {tetu koja nastane na robi
u prevozu kako po odredbi ~lana 92. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom
saobra}aju i odredbi ~lana 671. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tako i po
odredbi ~lana 178. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom na to da je
{teta uzrokovana u sudaru motornih vozila u pokretu, po kojoj odredbi {tetnici soli-
darno odgovaraju za {tetu pri~injenu tre}em licu.
Neosnovani su ‘albeni navodi da se u konkretnom slu~aju imala primijeniti
odredba ~lana 939. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, jer radnik tu‘enog nika-
ko ne mo‘e biti i radnik osiguranika tu‘itelja, a kod ~injenice da tu‘eni za {tetu odgo-
vara i kao solidarni du‘nik, po odredbi ~lana 178. stav 4. Zakona o obligacionim
odnosima, neosnovani su i prigovori tu‘enog o isklju~enju odnosno oslobo|enju od
odgovornosti po odredbama Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobra}aju.
Iz ovih razloga, neosnovan je i prigovor tu‘enog da je valjalo sa~ekati utvr|enje kri-
vice za saobra}ajni udes, jer je ta ~injenica irelevantna za rje{enje spora izme|u tu‘e-
nog i tu‘ioca kao tre}eg lica, iako ima zna~aja za me|usobne odnose imalaca motor-
nih vozila, koja su uzrokovala saobra}ajni udes.
25. Lica koja su sudarom svojih vozila prouzrokovala {tetni doga|aj odgova-
raju prema tre}im licima solidarno, bez obzira koliko je i da li je svako to lice odgo-
vorno za prouzrokovanje {tetnog doga|aja.
26. Zajednica osiguranja imovine i lica, kao osigurava~, ima pravo na regres
od pijanog voza~a - osiguranika, samo ako je njegova alkoholisanost, prilikom
upravljanja putni~kim automobilom, bila uzrok nastupanju saobra}ajnog udesa i {te-
te.
27. Zastarjelost regresnog potra‘ivanja osigurava~a koji je isplatio naknadu
{tete o{te}enom u saobra}ajnoj nezgodi izazvanoj sudarom motornih vozila, od osi-
gurava~a vlasnika motornog vozila koji je skrivio sudar, po~inje te}i danom isplate
naknade {tete, a nastupa istekom op{teg zastarnog roka.
(Vs BiH, P‘. 49/83. od 27. 1. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 11)
III - ODGOVORNOST PROIZVO\AÂ STVARI SA NEDOS-

TATKOM
^lan 179.
(1) Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog ne-
dostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost {tete za lica ili stvari, odgova-
ra za {tetu koja bi nastala zbog tog nedostatka.
(2) Proizvo|a~ odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve
{to je potrebno da {tetu, koju je mogao predvidjeti, sprije~i putem upozorenja,
bezbjedne ambala‘e ili drugom odgovaraju}om mjerom.
________________________
1. Za {tetu prouzrokovanu eksplozijom cijevi za transport zagrijanog vodoni-
ka (opasna stvar) solidarno odgovaraju imalac cijevi i proizvo|a~, ako je cijev izgra-
|ena od neodgovaraju}eg materijala
Iz obrazlo‘enja:
Dana 29. aprila 1985. godine do{lo je do eksplozije i po‘ara na postrojenju
tu‘enog (eksplodirala je cijev koja je slu‘ila za transport zagrijanog vodonika), usljed
~ega je izgubio ‘ivot njegov radnik.
Pribavljanjem ekspertize stru~nih institucija i nalaza i mi{ljenja vje{taka ut-
vr|eno je da je do eksplozije postrojenja do{lo usljed toga {to cijev nije bila od odgo-
varaju}eg materijala. Iz navedenog proizilazi da je ova cijev opasna stvar, jer kroz
nju prolazi vodonik, podlo‘an sna‘noj eksploziji, ako do|e do popu{tanja materijala
od koga je cijev sa~injena, a osiguranik tu‘iteljice je povrije|en od neposrednog dej-
stva opasne stvari na kojoj je pravo raspolaganja imao tu‘eni, pa je on odgovoran za
{tetu u smislu ~l. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima.
Za dono{enje zakonite i pravilne odluke u konkretnoj pravnoj situaciji nije bi-
lo od zna~aja ko je proizvo|a~ navedenog postrojenja (proizvo|a~ bi, obzirom na
odredbe ~lana 179. stav 1. ZOO, mogao biti solidarno odgovoran za {tetu sa tu‘e-
nim), jer je tu‘eni odgovoran za {tetu, a tu‘iteljica se opredijelila da naknadu {tete
tra‘i od tu‘enog. înjenica ko je proizvo|a~ stvari mogla bi da bude odlu~na samo u
postupku u kome bi tu‘eni tra‘io regres kao isplatilac, a prema odredbama ~lana 208.
2. Ni prodavac ni proizvo|a~ ne odgovaraju za {tetu koju pretrpi kupac usljed
o{te}enja kupljene stvari izazvanog skrivenim nedostatkom za koji stranke nisu zna-
le, ako je do {tete do{lo po isteku {est mjeseci od predaje stvari i po isteku garantnog
roka.
Proizvo|a~, me|utim, odgovara za {tetu koju je pretrpio kupac na svojim dru-
gim stvarima i li~nim dobrima.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je prvotu‘eni proizvo|a~, a drugotu‘eni pro-
davac motornog vozila zastava101 , vlasni{tvo tu‘ioca, koje je totalno uni{teno u
saobra}ajnoj nesre}i 11. aprila 1978. godine i da je do sudara u kome je o{te}eno na-
vedeno vozilo do{lo zbog pucanja spone kao posljedice fabri~ke gre{ke u obradi ma-
terijala, nakon isteka garantnog roka (tu‘ilac je navedeno vozilo kupio 7. aprila 1975.
godine).
Polaze}i od okolnosti da je pucanje spone uzrokovalo sudar motornih vozila,
a time i {tetu koju je tu‘ilac pretrpio zbog havarisanja motornog vozila, odnosno da
je {teta na motornom vozilu tu‘itelja uzrokovana skrivenim fizi~kim nedostatkom,
ni‘estepeni sudovi nalaze da su za {tetu nastalu na motornom vozilu kao i za strah,
koji je tu‘ilac pretrpio u navedenoj saobra}ajnoj nezgodi solidarno odgovorni proi-
zvo|a~ i prodavac, pa su stoga pozivom na ta pravna pravila imovinskog prava (para-
graf 922. OGZ) usvojili tu‘beni zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne {tete i
tu‘ene obavezali da tu‘iocu solidarno naknade cjelokupnu {tetu uzrokovanu skrive-
nim nedostatkom na stvari.
Navedeno rezonovanje ni‘estepenih sudova o odgovornosti tu‘enih za {tetu
prouzrokovanu na motornom vozilu zbog skrivenog nedostatka, ne mo‘e se prihvatiti
pravilnim, jer odgovornost ovih tu‘enih ne proizilazi iz pravnog pravila imovinskog
prava izra‘enog u paragrafu 922. OGZ, na koje se sud pozvao u obrazlo‘enju pobi-
jane odluke. U ovoj odredbi sadr‘ano je samo pravilo o jemstvu za kvalitet stvari;
koje je ograni~eno rokovima propisanim pravnim pravilom iz paragrafa 933. OGZ,
na {ta pravilno revidenti ukazuju u reviziji.
Prodavac odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari pod uslovima i u
rokovima iz pravnog pravila imovinskog prava (paragraf 933. OGZ), sada izra‘enog
u ~lanu 482. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Prodavac ne odgovara za skrivene nedostatke, koji se pojave nakon isteka ro-
ka od 6 mjeseci od prodaje stvari izuzev ako nije druk~ije ugovoreno. Rok iz navede-
nog pravnog pravila sada izra‘enog u ~lanu 482. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima, je prekluzivni rok, pa po njegovom isteku kupac gubi pravo na naknadu
po osnovu jemstva za skrivene nedostatke. Pored toga, prodavac i proizvo|a~ odgo-
varaju po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje stvari u okviru garantnog roka
(pravno pravilo imovinskog prava izra‘eno u ~l. 501. i 502. stav 2. Zakona o obliga-
cionim odnosima).
Po pravilima imovinskog prava, koja su do{la do izra‘aja u odredbi ~lana
179. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu koja nastane licu ili stvari (refleksnu
{tetu) redovnom upotrebom stvari zbog toga {to stvar usljed nedostatka za koji on ni-
je znao, predstavlja opasnost, odgovara proizvo|a~ koji je stvar stavio u promet, po
op{tim pravilima o naknadi {tete.
Polaze}i od su{tine tu‘benog zahtjeva (zahtjev za naknadu materijalne {tete
odnosi se na {tetu prouzrokovanu na samoj stvari skrivenim nedostatkom, koji se po-
javio po isteku roka od 6 mjeseci od dana preuzimanja vozila i po proteku garantnog
roka), ovaj sud nalazi da su ni‘estepeni sudovi pogre{no primijenili materijalno pra-
vo kada su usvojili zahtjev za naknadu materijalne {tete u odnosu na oba tu‘ena, jer
prodavac ne odgovara za {tetu na stvari nastalu zbog skrivenog nedostatka po isteku
roka od 6 mjeseci od dana preuzimanja (pravno pravilo izra‘eno u ~lanu 482. stav 2.
Zakona o obligacionim odnosima) a po isteku garantnog roka prestaje i odgovornost
proizvo|a~a i prodavca po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje prodate stva-
ri.
Pogre{no su ni‘estepeni sudovi primijenili materijalno pravo i u dijelu u ko-
jem je drugotu‘eni prodavac obavezan na naknadu nematerijalne {tete zbog pretrplje-
nog straha (refleksne {tete koju je pretrpio tu‘ilac), jer za refleksnu {tetu odgovara
proizvo|a~ koji je stvar stavio u promet, a ne prodavac (pravno pravilo imovinskog
prava sada izra‘eno u ~lanu 199. Zakona o obligacionim odnosima).
3. Pravo na naknadu {tete uzrokovane nedostatkom proizvoda koji je stavljen
u promet ima svaka osoba koja je {tetu pretrpjela, pod uslovom da ne postoje razlozi
za isklju~ivanje ili ograni~enje odgovornosti proizvo|a~a. To pravo, prije svega, ima
posljednji kupac stvari sa nedostatkom, zatim svatko tko je takvu stvar upotrebljavao
nezavisno da li je za to bio ovla{ten te o{te}enik kojem je od nedostatka stvari nastala
{teta na drugim dobrima iako on sam osobno i nije bio sa stvari ni u kakvom konta-
ktu. Me|utim, da bi o{te}enik imao pravo na naknadu {tete po ~lanu 179. Zakona o
obligacionim odnosima potrebno je da je {teta nastala pri uobi~ajenoj upotrebi stvari,
prema namjeni za koju je proizvo|a~ stavio stvar u promet.
4. Proizvo|a~ odgovara za {tetu nastalu stavljanjem u promet zara‘enog me-
sa.
Iz obrazlo‘enja:
"U redovnom je postupku utvr|eno: - da je prvotu‘enik koncem studenog i u
prosincu 1984. godine na glavnoj tr‘nici stavio u promet svinjsko dimljeno meso, ko-
je nakon klanja svinja, a prije dimljenja, nije bilo veterinarski pregledano; - da je
svjedok I.\. u razdoblju od 20. do 25. prosinca 1984. godine kupio na navedenoj
tr‘nici oko 60 dkg dimljene su{ene ple}ke, proizvod i vlasni{tvo prvotu‘enika, zara-
‘eno trihonelosom, koje je konzumirala tu‘iteljica i oboljela od ove bolesti. Kraj ta-
kvog stanja stvari pravilna je ocjena sudova o odgovornosti prvotu‘enika za naknadu
{tete tu‘iteljici. Odgovoran je kao proizvo|a~ za {tetu koja je nastala od njegova
proizvoda, tj. zara‘enog mesa koje je stavio u promet. Radi se, naime, o stvari s opa-
snim svojstvom kojim je prouzro~ena konkretna {teta (~l. 179. Zakona o obveznim
odnosima)."
(Vs RH, Rev 1050/93 od 2. 12. 1993. Izbor odluka 1/1996 50/84)
5. Pravo na naknadu {tete zbog mane na robi, kao i {tete koja je posljedica
mana na robi (refleksne {tete) ne mo‘e se ostvariti ako se blagovremeno ne stavi pri-
govor na kvalitet robe, u slu~aju da roba ima vidljivu manu ili manu koja se mogla
utvrditi vje{ta~enjem.
(Zaklju~ak Pete zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, od 28. 12. 1976.
Bilten sudske prakse Saveznog suda, broj 5/77, str. 8)
6. Proizvo|a~ automobila s nedostatkom zbog kojega je kupcu nastala totalna
{teta na automobilu, osim svoje obveze o isporuci novog automobila na osnovi ga-
rancije za ispravno funkcioniranje stvari, obvezan je nadoknaditi i tro{kove registra-
cije i osiguranja novog vozila. Spomenute tro{kove proizvo|a~ je obvezan naknaditi
na osnovi ~l. 179. ZOO.
7. Kada je u pitanju odgovornost proizvo|a~a za {tetu po ~lanu 179. ZOO
o{te}enik ne mo‘e tra‘iti popravak ili zamjenu stvari sa nedostatkom, na {to ima pra-
vo kada se radi o odgovornosti za materijalne nedostatke i garanciji za ispravno fun-
kcionisanje prodane stvari, ali o{te}enik kod svake od tih odgovornosti mo‘e tra‘iti i
naknadu {tete. O{te}eni je ovla{ten izabrati po kojoj osnovi i od koga }e tra‘iti na-
knadu {tete, nju mo‘e tra‘iti od oba {tetnika. Me|utim, o{te}enik ima pravo na na-
knadu {tete samo u visini integralne restitucije, zbog ~ega kada je ostvario potpunu
naknadu po bilo kojoj od prethodno navedenih osnova, prestaje njegovo pravo na na-
knadu od drugog {tetnika, ali to nema uticaja na eventualni regresni odnos izme|u
{tetnika.
8. Od{tetna odgovornost proizvo|a~a stvari s nedostatkom jest izvanugovorna
i ne zavisi o njegovoj krivnji.
(Vs H, Rev. 1957/89, od 9. 5. 1990. Psp 49 65)
9. Proizvo|a~ odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve {to
je potrebno da {tetu, koju je mogao predvidjeti, sprije~i putem upozorenja, bezbje-
dnom ambala‘om ili drugom odgovaraju}om mjerom.
(Odluka Saveznog suda, Gzs. 45/98. Bilten 1/1999)
10. Proizvo|a~ koji je stavio u promet preparat koji je {tetno djelovao na p~e-
linje zajednice, odgovara za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
"Drugostupanjski sud je prihvatio kao pravilna ~injeni~na utvr|enja u pogle-
du odgovornosti drugotu‘ene za {tetu tu‘itelju, pa tako i ~injenicu da je drugotu‘eni
bez odobrenja nadle‘nog tijela i prije nego {to je utvr|en na~in njegova djelovanja u
svim stanjima p~elinjih zajednica pustio u promet svoj preparat deklariraju}i ga kao
hranu za p~ele s dodatkom sredstava protiv bolesti, da je nakon uporabe preparata ut-
vr|eno da njegova primjena kod p~elinjih zajednica koje su slabije, slabe ili oboljele,
kao i njegova primjena u neodgovaraju}em godi{njem dobu, mo‘e d ovesti do ve}ih
gubitaka u p~elinjim zajednicama, kao i da je tu‘itelj preparat kupio od prvotu‘enika,
te da je uporabom u tu‘iteljevom p~elinjaku izazvala skra}enje trajanja ‘ivota p~ela,
odnosno uginu}a i smanjenja brojnosti pre‘ivjelih zajednica, uslijed ~ega da je tu‘i-
telj pretrpio {tetu u visini dosu|ene naknade. Na utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno
je i po ocjeni ovog revizijskog suda primijenjeno materijalno pravo, jer su ni‘estu-
panjski sudovi pravilno primijenili odredbu ~l. 179. Zakona o obveznim odnosima,
kada su obvezali drugotu‘enika da tu‘itelju naknadi nastalu {tetu koja je nastala tu‘i-
telju zbog toga {to je tu‘itelj kupio preparat i upotrijebio u svojem p~elinjaku, a {to je
izazvalo skra}enje trajanja ‘ivota p~ela, uginu}a i smanjenje brojnosti pre‘ivjelih za-
jednica."
Odsjek 6.
POSEBNI SLUÂJEVI ODGOVORNOSTI
Odgovornost usljed teroristi~kih akata, javnih demonstracija

ili manifestacija
^lan 180.
(1) Za {tetu nastalu smr}u, tjelesnom povredom ili o{te}enjem, odnosno
uni{tenjem imovine fizi~kog lica, uslijed akata nasilja ili terora, te prilikom ja-
vnih demonstracija i manifestacija odgovara dru{tveno-politi~ka zajednica ~iji
su organi po va‘e}im propisima bili du‘ni sprije~iti i takvu {tetu.
(2) Organizatori, u~esnici, podstreka~i i pomaga~i u aktima nasilja ili te-
rora, javnim demonstracijama i manifestacijama koje su usmjerene na podriva-
nje ustavom utvr|enog dru{tvenog ure|enja nemaju pravo na naknadu {tete po
ovom osnovu.
(3) Dru{tveno-politi~ka zajednica ima pravo i obavezu da zahtijeva na-
knadu ispla}enog iznosa od lica koje je {tetu prouzrokovalo.
(4) To pravo zastarijeva u rokovima propisanim za zastarjelost potra‘i-
vanja naknade {tete.
(5) Odredbe stava 1. do 4. ovog ~lana primjenjuju se i na naknadu {tete
nastale od 1. januara 1981. godine.
----------------------
Napomnea (FBiH): ^lan 180. Zakona o obligacionim odnosima iz 1978. go-
dine prvobitno je glasio:
Za {tetu nastalu smr}u ili tjelesnom povredom usljed akta nasilja i terora,
kao i prilikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara dru{ptveno - politi~ka
zajednica ~iji su organi po va‘e}im propisima bili du‘ni da sprije~e takvu {tetu.
U Prijedloga zakona o obligacionim odnosima, koji je upu}en Skup{tini Jugo-
slavije na usvajanje, ~lan 180. je sadr‘avao jo{ jedan stav kojim je bilo propisano:
Ova odgovornost nastaje samo ako nije poznat prouzrokova~ {tete, odnosno
ako ne postoji drugo odgovorno lice prema pravilima odgovornosti za {tetu, ili je o~i-
gledno da se od tog lica ne mo‘e ostvariti naknada.
Me|utim, Skup{tina Jugoslavije je, prilikom usvajanja teksta Prijedloga
ZOO, izostavila taj drugi stav ovog ~lana.
Prilikom novele Zakona o obligacionim odnosima iz 1985. godine, izme|u
ostalih, izmijnjena je i dredba ~lana 180. Zakona tako {to su dodati novi stavovi 2, 3,
4 i 5.
Napomena (RS): ^lanom 28. ZIDZOO, bilo je propisano:
U ~lanu 180. st. 1. i 3. rije~i: dru{tveno politi~ka zajednica zamjenjuju se
rije~ju: dr‘ava .
U stavu 2. rije~i: Ustavom utvr|enog dru{tvenog ure|enja zamjenjuju se ri-
je~ima: ustavnog ure|enja .
Odredbom ~lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim
odnosima ( Slu‘beni glasnik RS , broj 3/96 Vidi: Prilog III/a), propisano je:
U Zakonu o obligacionim odnosima ( Slu‘beni list SFRJ , broj 29/78, 39/85,
57/89) i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima ( Slu-
‘beni glasnik Republike Srpske , broj 17/93, ~lan 180. bri{e se.
________________________
1. Dr‘ava ne odgovara za {tetu nastalu dejstvom eksploziva podmetnutog od
strane nepoznatog lica, ukoliko {teta nije nastala usljed akta nasilja ili terora, kao i
prilikom javnih demonstracija i manifestacija, koje su rezultat protivdr‘avne akti-
vnosti.
2. Akt nasilja ne mo‘e se smatrati aktom nasilja ili terora u smislu odredbe ~l.
180. ZOO iz kojega bi proizilazila posebna odgovornost dru{tveno-politi~ke zajedni-
ce.
(Vs H, Rev. 433/89, od 19. 7. 1989. - Psp 49 - 65)
3. Kad je {teta uzrokovana aktom nasilja, ali ne takvim kojim bi bila du‘na
sprije~iti odgovaraju}a tijela dr‘ave, ne radi se o situaciji na koju se primjenjivao ~l.
180. Zakona o obveznim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku je utvr|eno da je o{te}ena klijet tu‘itelja u S. eksplozivnom na-
pravom koju je bacila nepoznata osoba kroz prozor u kupaonicu.
Sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je preina-
~iv{i presudu suda prvog stupnja odbio tu‘beni zahtjev tu‘itelja.
I po ocjeni ovog suda u ovoj pravnoj stvari ne radi se o primjeni ~l. 180. Za-
kona o obveznim odnosima, dalje ZOO ( Narodne novine , broj 53/91, 73/91 i 3/94
brisanog Zakonom o izmjenama i ZOO - Narodne novine , broj 7/96) koji je bio na
pravnoj snazi u vrijeme pravomo}nog okon~anja postupka u ovom sporu.
Naime, prema odredbi ~l. 180. ZOO za {tetu nastalu smr}u i tjelesnom ozlje-
dom, o{te}enjem odnosno uni{tenjem imovine fizi~ke osobe uslijed akata nasilja ili
terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara dru{tveno-politi~ka
zajednica ~iji su organi po va‘e}im propisima bili du‘ni sprije~iti takvu {tetu.
[tetni doga|aj u kojem su tu‘itelji pretrpjeli {tetu predstavlja nesumnjivo akt
nasilja, ali takav akt nasilja nepoznate osobe ili nepoznatih osoba u nenastanjenoj kli-
jeti (vikend - ku}i) u vinogradu doista nije bilo mogu}e pretpostaviti pa ni poduzeti
postupak radi otklanjanja njegovog nastajanja, pa se ne radi o aktu nasilja koji bi bili
du‘ni sprije~iti organi dru{tveno-politi~ke zajednice odnosno odgovaraju}a tijela
dr‘ave.
Odgovornost organizatora priredbi

^lan 181.
Organizator okupljanja ve}eg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom pros-
toru odgovara za {tetu nastalu smr}u ili tjelesnom povredom koju neko pretrpi usljed
izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao {to je gibanje masa,
op{ti nered i sli~no.
________________________
1. Nogometni klub kao organizator nogometne utakmice odgovara za {tetu
gledaocu koji je povrije|en staklenom pivskom bocom ba~enom iz gledali{ta.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za naknadu {tete nastale tjelesnom
povredom koju je tu‘ilac pretrpio prilikom vatrometa organizovanog na nogometnoj
utakmici koju je organizovao tu‘eni, te bacanja raznih predmeta. Ukoliko je {teta
prouzrokovana iz ba~ene pivske fla{e, koju su iz gledali{ta bacili posjetioci, tada tu-
‘eni za ovu {tetu odgovara kao organizator priredbe u skladu sa ~lanom 181. ZOO.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/1999 - 22)
2. Nogometni klub kao organizator nogometne utakmice ne odgovara za ma-
terijalnu {tetu na vozilu koju su po~inili navija~i.
Iz obrazlo‘enja:
U ovom postupku tu‘itelj potra‘uje materijalnu {tetu na vozilu a koju {tetu
su po~inili navija~i drugotu‘enika gostuju}eg nogometnog kluba, pa pravilno za-
klju~uje sud prvog stupnja da na strani prvotu‘enika (nogometnog kluba doma}ina
utakmice) kao organizatora priredbe nema odgovornosti.
Ovo stoga, {to je odredbom ~l. 181. ZOO-a propisana odgovornost organiza-
tora priredbi prema kojoj organizator odgovara za {tetu nastalu smr}u ili tjelesnom
povredom, ali ne i za materijalnu {tetu na vozilu tu‘itelja.
Pogre{no stoga smatra ‘alitelj da sud nije imao u vidu odlu~nu ~injenicu
postojanje izvanrednih okolnosti, jer bi ta ~injenica, za odluku o odgovornosti prvo-
tu‘enika, bila od utjecaja jedino pod pretpostavkom da se radi o {teti nastaloj smr}u
ili tjelesnom povredom.
Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaklju~ku da prvotu‘enik kao or-
ganizator okupljanja ve}eg broja ljudi povodom utakmice, odgovara temeljem odre-
dbe ~l. 181. ZOO-a samo za {tetu nastalu smr}u ili tjelesnom povredom. Kako tu‘i-
telj potra‘uje materijalnu {tetu koja nije s tim u vezi na vozilu zaklju~uje da nema
odgovornosti na strani prvotu‘enika i odbija tu‘beni zahtjev .
(@s u Zagrebu, G‘. 3053/98, od 23. 5. 2000. Svijet osiguranja 3, 6. 2002)
3. Odgovornost organizatora priredbe u smislu ~l. 181. ZOO ne postoji u sva-
kom slu~aju kad netko na priredbi pretrpi {tetu, nego samo ako je {teta nastala zbog
izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati (npr. gibanje mase, op}i
nered i sli~no).
Takvim izvanrednim okolnostima ne mo‘e se smatrati nalet u~enika jedne od
{kola koje su dovele djecu na kazali{nu predstavu na osobu koja za vrijeme stanke u
izvo|enju predstave stoji u predvorju kazali{ta.
(Os Zagreb, G‘. 7502/86 2, od 19. 12. 1986. Informator, broj 3525)
Odgovornost zbog uskra}ivanja neophodne pomo}i

^lan 182.
(1) Ko bez opasnosti po sebe uskrati pomo} licu ~iji su ‘ivot ili zdravlje
o~igledno ugro‘eni, odgovara za {tetu koja je otuda nastala, ako je on tu {tetu
prema okolnostima slu~aja morao predvidjeti.
(2) Ako pravi~nost zahtjeva, sud mo‘e takvo lice osloboditi obaveze da
naknadi {tetu.
Odgovornost u vezi sa obavezom zaklju~enja ugovora

^lan 183.
Lice koje je po zakonu obavezno da zaklju~i neki ugovor, du‘no je da na-
knadi {tetu ako na zahtjev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zaklju~i taj
ugovor.
________________________
1. Kad je komunalna organizacija po zakonu obvezna sklopiti ugovor o pri-
klju~enju potro{a~a na javni vodovod, okolnost da me|u strankama postoji spor o vi-
sini tro{kova priklju~enja ne osloba|a je njezine obveze.
Po ocjeni ovoga revizijskog suda, osnovan je revizijski razlog pogre{ne pri-
mjene materijalnog prava, jer ni‘estupanjski sudovi nisu imali na umu da je predmet
tu‘benog zahtjeva u stvari zahtjev za obavezno sklapanje i obavezni sadr‘aj ugovo-
ra (sada ~l. 27. ZOO). Naime, tu‘itelj je imao pravo u smislu odluke o kori{tenju
vodovoda i kanalizacije op}ine da pod jednakim uvjetima kao i drugi gra|ani te op}i-
ne ostvari svoje pravo na priklju~ak svoje stambene zgrade na javni vodovod i kana-
lizaciju, a zapreka za sklapanje takvog ugovora ne bi morao biti spor o cijeni tro{ko-
va priklju~ka budu}i da bi se taj spor mogao svesti na zahtjev, na osnovi naknade {te-
te (sada ~l. 183. ZOO)
(Vs H, Rev. 2168/86 od 10. 6. 1987. Psp 36 62)
Odgovornost u vezi sa vr{enjem poslova od op{teg interesa

^lan 184.
Organizacije koje vr{e komunalnu ili drugu sli~nu djelatnost od javnog
interesa odgovaraju za {tetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno
vr{e svoju uslugu
----------------------------
( Slu‘beni list RBiH , br. 2/92, 13/93 I 13/94).
Napomena (RS): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 29. ZIDZOO, na
taj na~in {to se rije~i: Organizacije koje zamjenjuju rije~ima: Preduze}a i druga
pravna lica koja .
________________________
1. Komunalna organizacija koja odr‘ava zelene povr{ine ne mo‘e isklju~iti
svoju odgovornost za {tetu prouzrokovanu o{te}enjem tu|e stvari (automobila) pa-
dom trule grane sa stabla, pozivom na to da joj za njenu djelatnost nisu odobrena do-
voljna sredstva.
Iz obrazlo‘ena:
Na tu‘io~ev automobil, koji se kretao ulicom, pala je grana sa obli‘njeg drve-
ta i o{tetila automobil. U to vrijeme tu‘enom je bilo povjereno da odr‘ava zelene po-
vr{ine u okviru toga i sje~u suhih, o{te}enih i slomljenih stabala drve}a, sa utovarom
i odvoza stabala i grana.
Polaze}i od tih utvr|enja ni‘estepeni sudovi su pravilno odlu~ili tako {to su
tu‘enog obavezali da tu‘iocu naknadi {tetu prouzrokovanu o{te}enjem automobila
tu‘ioca padom grane na taj automobil. Naime, prema Statutu tu‘enog (~lan 11) jedna
od njegovih osnovnih djelatnosti bila je ure|enje i odr‘avanje parkova, zelenih po-
vr{ina i rekreacionih povr{ina i tu djelatnost tu‘eni obavlja na osnovu ugovora, pro-
grama i predra~una radova, zaklju~enih i sa~injenih sa OSIZ komunalnih djelatnosti,
koji tu‘enom obezbje|uje sredstva za ove namjene. Te poslove prema odluci SO u
ure|ivanju, odr‘avanju, obnavljanju i za{titi zelenih povr{ina, ova samoupravna inte-
resna zajednica mo‘e povjeriti samo OUR za vr{enje takvih poslova (a to je tu‘ena
RO). Obzirom na to i da je i za 1984. godinu programom i predra~unom radova tu‘e-
ni se obavezao da na podru~ju grada vr{i sje~u suhih, o{te}enih i slomljenih stabala,
propustom da posje~e stablo odnosno granu koja se odlomila sa stabla i pala na tu‘i-
o~ev automobil, prouzrokovana je {teta tu‘iocu, pa je tu‘eni u obavezi da tu {tetu na-
knadi.
Prigovor tu‘enog da tu‘eni program radova, koji su mu povjereni, realizuje u
dogovoru sa nadzornim licem OSIZ komunalnih djelatnosti kojim se ozna~ava koje
}e konkretno radove izvesti tu‘eni i da su po takvom dogovoru za 1984. godinu sva
sredstva za sje~u suhih, o{te}enih i slomljenih stabala utro{ena za posijecanje suhih
stabala i grana u drugoj ulici, ne mo‘e se prihvatiti. Tu‘eni prema onom {to je ista-
knuto, u odnosu prema OSIZ komunalnih djelatnosti Mostar nije izvoda~ radova koji
bi bio du‘an da preduzme samo one radove koje konkretno ozna~i nadzorno Iice te
samoupravne interesne zajednice, ve} radna organizacija koja kao svoju osnovnu dje-
latnost vr{i ure|enje, odr‘avanje, obnavljanje i zelenih povr{ina, dakle i drvoreda, pa
kako su programom radova za 1984. godinu obezbije|ena odgovaraju}a sredstva i za
sje~u suhih stabala i grana za cijelo podru~je grada tu‘eni je bio du‘an da blagovre-
meno posije~e stablo odnosno granu koja je pala na automobil tu‘ioca (~lan 184. Za-
2. Kad javno poduze}e nije moglo odr‘avati rekreacijski centar dok se ne iz-
vr{i razminiravanje, to mo‘e biti razlog za otklanjanje njegove odgovornosti za {tetu
nastalu zbog neodr‘avanja rekreacijskog centra.
Iz obrazlo‘enja:
"Ocjenjuju}i pitanje odgovornosti za {tetu nastalu ozlje|ivanjem tu‘itelja koji
je dana 25. IV. 1993.g., kretaju}i se kao pje{ak rekreacionim centrom pje{a~kom sta-
zom uz olimpijski bazen, upao u otvoreni i neza{ti}eni kanalizacijski {aht, sudovi su
zaklju~ili da tu‘enik JP "[portski objekti", ~ija je obveza odr‘avati navedeni rekre-
acijski centar, odgovara za {tetu po kriteriju uzro~nosti i da je {teta nastala zbog pro-
pusta istog tu‘enika da po prestanku ratnih djelovanja "poduzme potrebne mjere za
sigurno kretanje gra|ana", s tim da "uzimaju}i u obzir da je rekreacioni centar bio
o{te}en od ratnih djelovanja i da je sto‘er civilne za{tite tijekom 1993. godine u vi{e
navrata putem priop}enja za javnost upozoravao na opasnost i preporu~avao pu~an-
stvu da izbjegavaju nepotrebno kretanje lijevom obalom Drave dok se {tete u pirote-
hni~kom i drugom smislu ne saniraju" postoji doprinos tu‘itelja nastanku {tete u dije-
lu od 40%. U konkretnom slu~aju pitanje odgovornosti tu‘enika JP "[portski obje-
kti" kao javnog poduze}a koje obavlja poslove od op}eg interesa prosu|uje se u skla-
du s odredbom iz ~l. 184. Zakona o obveznim odnosima - ZOO prema kojoj organi-
zacije koje obavljaju komunalnu ili drugu sli~nu djelatnost od op}eg interesa odgova-
raju za {tetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno obavljaju uslugu.
Tu‘enik tijekom postupka pred ni‘estupanjskim sudovima, te nastavno i sada u revi-
ziji isti~e da objektivno nije mogao otkloniti opasnost koja je na podru~ju rekreacij-
skog centra mogu}e prijetila osobama koje se njime kre}u, a to da nije mogao u~initi
sve dok ovla{tena tijela dr‘avne vlasti nisu izvr{ila razminiranje terena na podru~ju
neposrednih borbenih djelovanja, koje je izvr{eno nakon nastanka predmetne {tete.
Navedeni prigovor je od odlu~nog zna~aja, jer ako tu‘enik nije mogao pristutpiti ot-
klanjanju o{te}enja nastalih na podru~ju rekreacijskog centra prije nego je izvr{eno
razminiranje tog podru~ja, onda bi postojao opravdani razlog za neizvr{enje te obve-
ze, koji bi u smislu re~ene odredbe iz ~l. 184. ZOO predstavljao razlog za njegovo
potpuno oslobo|enje od odgovornosti za {tetu."
3. Poduze}e koje obavlja komunalnu djelatnost (vodovod, kanalizacija, ~isto-
}a i sl.) ili drugu djelatnost od op}eg interesa odgovara korisniku za {tetu ako bez
opravdanog razloga obustavi obavljanje ili neuredno obavlja usluge (~l. 184. ZOO).
Ali ako vodovodno poduze}e obustavi isporuku vode korisnicima zbog ne-
predvidljivog pucanja vodovodne cijevi i tijekom razdoblja nu‘nog za njezin popra-
vak, ne smatra se da je obustavilo isporuku vode bez opravdanog razloga. U takvom
slu~aju ne postoji ni odgovornost vodovodnog poduze}a za povredu ugovorne obve-
ze zbog neskrivljene nemogu}nosti njezina ispunjenja po ~l. 262. st. 4. ZOO ako su
ugovorne strane u takvom obveznopravnom odnosu da je vodovodno poduze}e du-
‘no trajno isporu~ivati vodu korisniku po ugovoru, jer ne postoji zaka{njenje du‘nika
(vodovodnog poduze}a).
(Ps H, P‘. 1736/89 od 11. 7. 1989. Psp 43 - 141)
4. Utvr|eno je da je komunalna radna organizacija u obvezi da nadoknadi po-
tro{a~u {tetu nastalu neisporukom plina kad je ta neisporuka, unato~ uvedenim redu-
kcijama, rezultat njezinog propusta u pru‘anju usluge.
Iz obrazlo‘enja:
"Nije sporno da je tu‘ena bila u ugovornom odnosu s tu‘iteljem u pogledu
isporuke plina i da se tu‘ena obvezala osigurati tu‘itelju redovitu isporuku plina za
njegov plastenik. Radi se, dakle, o ugovornoj odgovornosti za {tetu, da tu‘ena kao
organizacija koja obavlja komunalnu djelatnost odgovara tu‘itelju ne samo po odre-
dbi ~l. 184. Zakona o obveznim odnosima, ve} i po op}im pravilima odgovornosti za
{tetu zbog povrede ugovorne obveze i mo‘e se osloboditi odgovornosti ako je do nei-
spunjenja do{lo zbog uzroka za koji nije odgovorna. To proizlazi iz odredbe ~l. 263.
ZOO u kojoj se navodi da se du‘nik osloba|a odgovornosti za {tetu ako doka‘e da
nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obveze
zbog okolnosti nastalih poslije zaklju~enja ugovora koje nije mogao sprije~iti, otklo-
niti ili izbje}i. U ovom slu~aju radi se upravo o nemogu}nosti ispunjenja obveze re-
dovne i kontinuirane isporuke plina za odre|eno vremensko razdoblje. Prema odre-
dbama Zakona o komunalnim djelatnostima, osnovna je obveza tu‘ene bila da obje-
kte i ure|aje koji su joj povjereni i koji omogu}uju obavljanje komunalnih djelatnosti
pru‘a usluge opskrbe plinom, pa ukoliko do|e do prekida pru‘anja usluga nadoknadi
zbog toga nastalu {tetu. Osnovno pitanje, dakle, u ovome sporu jest da li je tu‘ena
mogla i bila du‘na programom {tednje plina koji je predlo‘io nadle‘ni organ op}ine
uvrstiti tu‘itelja u red prvenstva pru‘anja usluga i na taj na~in sprije~iti da do|e do
{tete tu‘itelju. Naime, utvr|eno je da je tu‘ena predlo‘ila iskap~anje plina u ranim ju-
tarnjim satima, iako je to bilo suprotno dogovoru koji je imala sa tu‘iteljem, a {to je
ranijih godina kada je tako|er bila redukcija plina, ~inila pa do {tete kod tu‘itelja nije
dolazilo. Tu‘ena je tako bila du‘na postupati, jer joj je bila poznata situacija proizvo-
dnje u staklenicima, da tu‘itelj nema nikakav dodatni izvor kojim }e zagrijavati svoj
staklenik, pa je trebala prekidati pru‘anje usluga u kasnije doba dana, a ne u jutar-
njim satima kako je to tu‘ena ovaj puta ~inila. Iz navedenih utvr|enih ~injenica proi-
zlazi da u postupanju tu‘ene psotoje propusti i da je isklju~ivo ona kriva tu‘itelju za
nastalu {tetu, jer i po ocjeni ovog suda tu‘itelj nije doprinio ni na koji na~in nastanku
{tete (kako je utvr|eno nije bio u obvezi ugraditi dopunski izvor za zagrijavanje sta-
klenika)."
5. Ako komunalna vodovodna organizaclja ne izvr{i opravku naprsle vodovo-
dne cijevi na priklju~ku u roku od 24 ~asa po prijavljivanju kvara, mo‘e zahtijevati
naknadu za potro{nju vode u periodu kada je voda nekontrolisano oticala samo na
bazi prosje~ne dnevne potro{nje za prethodna tri mjeseca.
35)
5. Zbog nepla}anja komunalne usluge (utro{ka plina) komunalna organizacija
ne smije obustaviti pru‘anje usluge korisniku ako to nije predvi|eno odlukom skup-
{tine op}ine.
(Vs H, Rev. 2172/1987 od 21 . 4. 1988. - Psp 41 - 76)
Odsjek 7.
NAKNADA
I - NAKNADA MATERIJALNE [TETE
Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu

^lan 185.
(1) Odgovorno lice du‘no je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego {to
je {teta nastala.
(2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja {tetu potpuno, odgo-
vorno lice du‘no je za ostatak {tete dati naknadu u novcu.
(3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije mogu}e, ili kad sud smatra da
nije nu‘no da to u~ini odgovorno lice, sud }e odrediti da ono isplati o{te}eniku
odgovaraju}u svotu novca na ime naknade {tete.
(4) Sud }e dosuditi o{te}eniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izu-
zev ako okolnosti datog slu~aja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.
________________________
1. U naknadu {tete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa ne ura~unava
se naknada za topli obrok.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju ni‘estepenih sudova pravomo}nom presudom prvostepenog
suda poni{teno je rje{enje tu‘ene o prestanku radnog odnosa tu‘itelju, isti je vra}en
na posao dana 1. 7. 1998. godine, ali mu nije ispla}en li~ni dohodak za vrijeme koje
nije radio (od 1. 7. 1996. do 1. 7. 1998. godine) kao i naknada za topli obrok. Visinu
naknade li~nog dohotka i naknade za topli obrok prvostepeni sud je utvrdio na osno-
vu nalaza i mi{ljenja vje{taka finansijske struke, i na osnovu toga pravilno izveo za-
klju~ak, da je tu‘eni kao donosilac nezakonitog rje{enja o prestanku radnog odnosa
du‘an nadoknaditi {tetu. Me|utim, pri odlu~ivanju o tome {ta je, u konkretnom slu-
~aju, naknada kojom }e se tu‘iteljeva materijalna situacija dovesti u ono stanje u ko-
me bi se nalazila da nije doneseno nezakonito rje{enje o prestanku radnog odnosa,
ni‘estepeni sudovi su pogre{no postupili kad su kao zaradu smatrali i naknadu za to-
pli obrok. Naknada za topli obrok nije "zarada"i pripada radniku samo za vrijeme ra-
da (ispla}uje se iz sredstava poslovanja za pobolj{anje uvjeta rada), a kad radnik ne
radi (godi{nji odmor, privremena sprije~enost za rad i sl.) nema pravo na bilo koju
naknadu za pobolj{anje uvjeta rada, pa tako ni na naknadu za topli obrok, jer nije bio
izlo‘en uvjetima rada i nije nastupila promjena u njegovoj materijalnoj situaciji.
(Vs FBiH, Rev 186/99, od 14. 10. 1999. Bilten Vs FBiH, broj 1/00 - 52)
2. Zatezna kamata na naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ena u novcu
prema cijenama u vrijeme presu|enja te~e od dana dono{enja prvostepene presude.
Ukoliko je naknada utvr|ena prije dono{enja presude po cijenama koje su
o~igledno bile nominalno ni‘e od cijena u vrijeme presu|enja, tada zatezna kamata
te~e od dana kada je procijenjena {teta.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan revizioni prigovor tu‘ioca da mu pripada pravo na zatezne ka-
mate na naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ene u novcu od dana nastanka
{tete.
Zatezna kamata na naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ena u novcu
prema cijenama u vrijeme presu|enja te~e od dana dono{enja prvostepene presude. U
smislu odredbe ~lana 185. ZOO odgovorno lice je obavezno da uspostavi stanje ka-
kvo je bilo prije nego je {teta nastala, odnosno ako to nije mogu}e da {tetu naknadi u
novcu. Ako odgovorno lice do dono{enja sudske odluke ne naknadi {tetu, visina na-
knade se odre|uje po cijenama u vrijeme presu|enja (~l. 189. ZOO), jer je samo do-
su|enjem naknade po cijenama u vrijeme presu|enja mogu}e uspostaviti pre|a{nje
stanje. Dosu|uju}i naknadu {tete po cijenama u vrijeme presu|enja uspostavlja se
pre|a{nje stanje, jer dosu|enim iznosom o{te}eni mo‘e da popravi o{te}enu stvar ili
da kupi novu stvar. Zbog toga se ne mo‘e tra‘iti kamata na dosu|eni iznos od dana
kada je {teta nastala, jer bi se u tom slu~aju naknada dvostruko valorizovala: kroz ci-
jenu o{te}ene stvari u vrijeme dono{enja sudske odluke i putem kamate od dana nas-
tanka {tete.
Sintagmu u vrijeme dono{enja odluke iz odredbe ~lana 189. st. 2. ZOO tre-
ba shvatiti tako da ne smije prote}i du‘i vremenski period od utvr|ivanja naknade do
dono{enja sudske odluke nego {to to tra‘e fakti~ke okolnosti (dostavljanje nalaza
vje{taka parni~nim strankama radi izja{njenja, potrebno vrijeme da se stranke izjasne
o nalazu vje{taka, rok za zakazivanje glavne rasprave i sl).
te~e od dana kada je procijenjena {teta. U protivnom, u uslovima visoke stope infla-
cije o{te}eni ne bi bio obe{te}en, odnosno, dosu|enjem zatezne kamate (predstavlja
instrument valorizacije doma}e valute) od dono{enja presude na iznos koji je utvr|en
po ni‘im cijenama, ne bi se uspostavilo stanje kakvo je bilo prije nego {to je {teta
nastala (~l. 185. ZOO), a to je svrha obe{te}enja.
3. U iznos naknade {tete (o{te}enje automobila) ne ura~unavaju se zatezne
kamate koje je du‘nik u obvezi platiti jer je zakasnio s ispunjenjem svoje obveze is-
plate naknade.
Iz obrazlo‘enja:
U pravu je Revident kada navodi da u primljenu svotu po osnovu naknade
{tete ne mogu biti ura~unate zatezne kamate, jer je zatezne kamate tu‘enik du‘an pla-
titi s obzirom na odredbu ~l. 277. st. 1. ZOO, tj. zbog toga {to je zakasnio s ispunje-
njem svoje obveze. Zbog toga nije u pravu drugostupanjski sud kada smatra da je tu-
‘enik i svotom koju je platio po osnovu zateznih kamata ispunjavao svoju obvezu
nastalu po osnovu naknade {tete, koja ~ini vrijednost o{te}enja automobila.
4. Kada je o{te}enom isplatom odre|enog iznosa ispla}ena ona naknada koja
je u vrijeme isplate novca izra‘avala vrijednost uni{tene stvari, tada nema osnova za
isplatu daljnje naknade, odnosno naknade prema cijenama u vrijeme presu|enja (~lan
185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je udovoljio tu‘benom zahtjevu smatraju}i da se visina na-
knade {tete odre|uje prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke, a {to ima
zakonsku osnovu u ~lanu 189. stav 2. ZOO. Ovakav stav prvostepenog suda bio bi
osnovan kada u vrijeme izvr{ene isplate naknade za materijalnu {tetu ne bi visina na-
knade odgovarala i u to vrijeme utvr|enog u obimu materijalne {tete izra‘ene u nov-
~anom ekvivalentu. Prvostepeni sud nije pristupio zahtjevu tu‘be na na~in da utvrdi
da li je u vrijeme isplate iznosa od X KM, ta nov~ana naknada u potpunosti odgova-
rala obimu nastale {tete, odnosno da li je i njezinom isplatom tu‘itelju omogu}eno
uspostavljanje onoga stanja u pogledu njegove materijalne situacije, kada je u pitanju
uni{teni automobil u kojem bi se on ina~e nalazio da nije do{lo do uni{tenja automo-
bila. Ako bi tu‘itelju ve} tada, kada je tu‘eni isplatio iznos od X KM, bila ispla}ena
ona naknada koja je u tom vremenu nov~ano izra‘avala vrijednost uni{tenog automo-
bila, tada vi{e ne bi bilo zakonske osnove za neku daljnju (ve}u) nov~anu obavezu
tu‘enika u otklanjanju {tetnih posljedica, jer bi time tu‘eni izvr{io svoju obavezu
uspostavljanja stanja koje je bilo prije nastanka {tete (~lan 185. stav 1. ZOO).
(Ks u Sarajevu Bilten Sp KsS 3/99, str. 22)
5. O{te~eni nema pravo na zatezne kamate na iznos nov~ane naknade {tete
zbog o{te}enja stvari koju mu je na njegov zahtjev isplatio {tetnik tokom glavne ras-
prave.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je isplatio naknadu prema predra~unu opravke, a vlasnik vozila nije
izvr{io njegovu opravku. Kod ovakvih okolnosti nije osnovan tu‘beni zahtjev za pla-
}anje zateznih kamata na ispla}eni iznos od dana o{te}enja do dana pla}anja.
U smislu ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima, odgovorno lice je du-
‘no uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego je {teta nastala, a ako to nije mogu}e
du‘no je naknaditi {tetu u novcu. Iz toga proizilazi da je kod o{te}enja stvari kao ne-
nov~ane materijalne {tete, po pravilu obaveza odgovornog lica da uspostavi ranije
stanje na o{te}enoj stvari, a izuzetno, po odluci suda u skladu sa odredbama citiranog
~lana, obaveza na nov~anu naknadu nenov~ane materijalne {tete. Prema ~lanu 189.
stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, visina naknade {tete odre|uje se prema ci-
jenama u vrijeme dono{enja sudske odluke. Na taj na~in obaveza nov~ane naknade
izjedna~ava se sa obavezom uspostavljanja ranijeg stanja o{te}ene stvari.
Tu‘ilac se neosnovano poziva na odredbe ~lana 186. Zakona o obligacionim
odnosima. Za tu‘enog kao odgovorno lice nije nastala obaveza na naknadu nov~ane
{tete, nego obaveza na dovo|enje o{te}ene stvari u stanje kakvo je bilo prije nego je
{teta nastala. Kada po zahtjevu o{te}enog umjesto ove obaveze sud usvaja zahtjev za
pla}anje nov~ane naknade onda se samo utvr|ivanjem visine naknade u momentu
dono{enja odluke mo‘e dosuditi naknada koja odgovara obavezi na uspostavljanje
ranijeg stanja. Dosu|ivanjem kamata za period prije dono{enja odluke o{te}enom bi
bila dosu|ena naknada koja je po svom obimu ve}a od obaveze na dovo|enje o{te}e-
ne stvari u ranije stanje. Tu‘eni je ispunio zahtjev tu‘ioca za pla}anje nov~ane na-
knade, odmah po opomeni, pa kako tu‘ilac nije vr{io opravku vozila, prvostepeni sud
pravilno zaklju~uje da nije osnovan tu‘beni zahtjev za pla}anje zateznih kamata na
iznos glavnog duga. Kada se visina naknade {tete odre|uje prema cijenama u vrijeme
dono{enja sudske odluke onda se zatezne kamate dosu|uju samo od toga dana, pa
kako je glavni zahtjev prije ispunjen, tu‘eni nije pao u docnju sa ispunjenjem konver-
tovane obaveze iz ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima.
6. înjenica {to je o{te}enik dao popraviti ostatke vozila i njihova daljnja su-
dbina ne utje~u na visinu naknade za potpuno (totalno) uni{teno vozilo.
Iz obrazlo‘enja:
"Izme|u stranaka nije sporno da prvotu‘eni (sada jedini tu‘eni) odgovara tu-
‘itelju za totalnu {tetu na njegovu vozilu koja je nastala u prometnoj nesre}i dana. Na
temelju vje{ta~enja sudovi ni‘eg stupnja su utvrdili da je vrijednost vozila prije nas-
tanka {tetnog doga|aja iznosila . HRD, da je vrijednost ostataka iznosila
HRD i da su ostaci vozila ostali tu‘itelju koje je on popravio i prodao, te da vrije-
dnost totalne {tete na vozilu tu‘itelja prema cijenama u vrijeme kada je tu‘itelj po-
pravio ostatke vozila iznosi 95 HRD. Sudovi ni‘eg stupnja su dosudili tu‘itelju na-
knadu totalne {tete za njegovo vozilo prema cijenama u vrijeme popravka ostatka vo-
zila, a odbili ga sa zahtjevom da se visina ove naknade dosudi prema cijenama u vri-
jeme dono{enja presude prvog stupnja. Po ocjeni ovog revizijskog suda, sudovi ni‘eg
stupnja su pogre{no primijenili odredbu ~l. 185. Zakona o obveznim odnosima kada
tu‘itelju nisu dosudili naknadu {tete za totalno uni{teno vozilo prema cijenama u vri-
jeme dono{enja presude prvog stupnja (vrijednost vozila umanjena za amortizaciju i
vrijednost ostataka vozila nakon {to se utvrdi vrijednost vozila prije {tetnog doga|a-
ja). Kako je visina naknade za totalnu {tetu na vozilu utvr|ena u vrijeme dono{enja
presude prvog stupnja u iznosu od . HRD i kako je tu‘itelju pravomo}no dosu-
|en iznos od .. HRD, valjalo je tu‘itelju dosudili razliku u iznosu od .. HRD.
Dakle, od utvr|ene visine naknade totalne {tete za vozilo tu‘itelju je odbijena vrije-
dnost ostataka vozila, a pri tome nije odlu~no je li tu‘itelj popravio ove ostatke vozila
i njihova daljnja sudbina."
7. Kad je o{te}enik, zbog toga {to nije mogao nabaviti nove dijelove, u vozilo
ugradio rabljene, nije time u cijelosti popravljena {teta, pa to ne osloba|a odgovornu
osobu od obveze da isplati naknadu koja omogu}ava o{te}eniku potpun popravak
stvari.
(Vs H, Rev. 1327/90, od 11. 10. 1990. - Psp 53 - 129)
8. Suvlasnik je ovla{ten da tra‘i naknadu cjelokupne {tete i radi ve}e poprav-
ke o{te}ene stvari (posebnog dijela zgrade), ako se {teta ne mo‘e otkloniti naknadom
koja bi bila srazmjerna njegovom suvlasni~kom dijelu.
Iz obrazlo‘enja:
Stranke su nominalno suvlasnici porodi~ne stambene zgrade, a fakti~ki svako
od njih dr‘i u posjedu i koristi fizi~ki odijeljene dijelove kao zasebne stambene jedi-
nice. Tu‘eni je vr{io odre|ene adaptacione radove na dijelu zgrade koji sam koristi,
pa je tom prilikom do{lo do o{te}enja na zidovima, gra|evinskoj stolariji i krovu di-
jela zgrade kojeg koristi tu‘iteljica.
Polaze}i od navedenih utvr|enja ni‘estepeni sudovi su pravilno postupili ka-
da su, udovoljavaju}i tu‘benom zahtjevu, obavezali tu‘enog da u svrhu naknade {tete
izvr{i opravke na dijelu zgrade koji koristi tu‘iteljica, naravno u mjeri i obimu koji je
tu‘eni prouzrokovao.
Okolnost {to je suvlasnik zgrade i sin tu‘iteljice, koji u ovoj parnici nije u~es-
tvovao, ne mo‘e se uzeti kao razlog za nepotpunost aktivne legitimacije. Radi se o
zahtjevu da se izvr{i popravka u cilju obezbje|ivanja normalnih uslova stanovanja u
dijelu zgrade kojeg koristi tu‘iteljica, pa ako bi se, polaze}i od ~injenice da je ona su-
vlasnik samo sa odre|enim dijelom u zgradi njeno pravo na naknadu {tete ograni~ilo
samo do visine njenog suvlasni~kog dijela, izvjesno je da bi time bila proma{ena
svrha obe{te}enja, jer bi tu‘iteljica i nadalje trpjela {tetu koju je prouzrokovao tu‘eni.
U ovakvoj situaciji tu‘iteljici se mora priznati pravo da zahtijeva od tu‘enog naknadu
{tete u punom obimu.
(Vs BiH, Rev. 362/87. od 14. 4. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
44)
9. Ne mo‘e se apriori odbiti zahtjev za naknadu tro{kova prevoza autotaksi-
jem u mjesto prebivali{ta licu kome je totalno o{te}en automobil u saobra}aju, iako
se mogao koristiti javnim prevozom.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je odbijen sa zahtjevom da mu tu‘eni naknadi tro{kove prevoza auto-
taksijem u mjesto prebivali{ta u iznosu od DM sa obrazlo‘enjem da se mogao
vratiti ku}i, nakon totalnog o{te}enja njegovog automobila, javnim prevozom.
U ‘albi se, me|utim, osnovano isti~e da su u pobijanoj presudi ostale nerasvi-
jetljene ~injeni~ne tvrdnje tu‘ioca na kojima je zasnovan navedeni zahtjev, a to je da
povodom totalnog uni{tenja automobila u saobra}aju, kao strani dr‘avljanin koji ne
zna na{ jezik nije bio u stanju da se sna|e; da je zbog toga bio izlo‘en nepredvi|enim
izdacima, da je s njim bila porodica i da je takva vanredna situacija iziskivala vra}a-
nje u domovinu autotaksijem (~l. 155. i 185. st. 1. i 190. Zakona o obligacionim
odnosima).
(Vs BiH, G‘. 35/90. od 28. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 2/91 63)
10. Uspostavljanje prija{njeg stanja mogu}e je i tzv. generi~kom restitucijom,
tj. davanjem stvari iste vrste, koli~ine i kvalitete umjesto stvari za koju se naknada
daje.
(Vs H, Rev. 572/88, od 12. 10. 1988. - Informato 3732)
11. [tetnik je, osim naknade {tete odnosno uspostavljanja prija{njeg stanja
(~l. 185. ZOO), u obvezi izvesti i radove kojima se uklanja opasnost od {tete (~l. 156.
ZOO) koja je nastala zbog njegove {tetne radnje.
(Vs H, Rev. 122/85, od 6. 2. 1986. - Psp 28 - 54; Informator, broj 4299)
12. Od naknade {tete koja se procjenjuje po cijenama u vrijeme su|enja odbi-
ja se nominalni iznos koji je o{te}eni dobio za spa{ene dijelove o{te}ene stvari, ako
o{te}eni nije mogao bez ve}ih te{ko}a ukloniti {tetne posljedice.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima lice koje odgova-
ra za {tetu du‘no je da uspostavi stanje koje je bilo prije nego {to je {teta nastala,
odnosno ako to nije mogu}e da {tetu naknadi u novcu. Ako odgovorno lice do dono-
{enja odluke o zahtjevu za naknadu {tete ne naknadi {tetu, visina naknade se utvr|uje
po cijenama u vrijeme su|enja (~lan 189. ZOO), jer se samo tako dosu|enom nakna-
dom mo‘e uspostaviti prija{nje stanje, odnosno pribaviti odgovaraju}i ekvivalent u
novcu.
Samo ako je o{te}eni, prema okolnostima slu~aja, mogao bez velikih te{ko}a
otkloniti {tetu djelimi~nom naknadom koja mu je unaprijed ispla}ena, odnosno izno-
som koji je dobio od prodatih spa{enih dijelova o{te}ene stvari (u ovom slu~aju mo-
tornog vozila), dosu|uje se razlika koja nije bila pokrivena u vrijeme djelimi~ne na-
knade. Samo ta razlika izra‘ena u procentualnoj srazmjeri dosu|uje se po cijenama u
vrijeme presu|enja.
Kako je u konkretnom slu~aju tu‘iteljica prodajom spa{enih dijelova motor-
nog vozila pokriIa prouzrokovanu {tetu za samo 30% od vrijednosti uni{tenog vozila,
ona nije mogla bez anga‘ovanja nesrazmjerno ve}ih svojih sredstava otkloniti {tetu,
pa se u ovom slu~aju primjenjuje pravilo prema kome se u naknadu ura~unava samo
nominalni iznos ostvaren prodajom spa{enih dijelova o{te}ene stvari.
13. Vlasnik porodi~ne stambene zgrade koja se mora ukloniti zbog totalnog
o{te}enja ima pravo na naknadu {tete u visini vrijednosti odgovaraju}eg stana ili tro-
{kova izgradnje takve zgrade.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilo je da se naknadom {tete uspostavlja stanje kakvo bi bilo da nije bilo
{tetne radnje (~lan 155. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Prema tome, kada je {tetnom radnjom (rudarski podzemni radovi) uni{tena
porodi~na stambena zgrada u kojoj je stanovao njen vlasnik sa svojom porodicom,
prija{nje stanje se mo‘e uspostaviti samo takvom naknadom koja omogu}ava o{te}e-
nom da pribavi odgovaraju}i stan (u vlasni{tvo) ili da izgradi takvu porodi~nu stam-
benu zgradu.
Pod pretpostavkom da stan, odnosno nova porodi~na stambena zgrada vi{e
vrijedi nego uni{tena stambena zgrada, ne mo‘e se primijeniti pravilo o preboju ko-
risti sa {tetom, jer korist - ve}a vrijednost supstituta: stana ili porodi~ne stambene
zgrade, ne proizilazi iz {tetne radnje, nego iz obaveze uspostavljanja stanja kakvo bi
bilo da nije bilo {tetne radnje. To {to se isto stanje doslovno ne mo‘e uspostaviti, ne
mo‘e da ide na {tetu o{te}enog, koji bi u slu~aju da mu se dosudi tr‘i{na vrijednost
uni{tene zgrade bio sprije~en da uspostavi prija{nje stanje, tj. da sebi i porodici u
svome stambenom objektu osigura odgovaraju}i smje{taj. Dakle, pod prija{njim sta-
njem se ovdje podrazumijeva stambeno stanje, a ne tr‘i{na vrijednost uni{tenog
stambenog objekta.
14. Kao na~in popravljanja {tete sud ne mo‘e osnovano obvezati du‘nika da
otkupi vjerovnikov objekt.
(Vs H, Rev. 1289/89, od 14. 12. 1989. Psp 49 70)
15. Naknada za o{te}enu stambenu zgradu u kojoj je vlasnik stanovao, dosu-
|uje se, ako sanacija nije mogu}a, u visini tro{kova izgradnje nove zgrade ili odgova-
raju}eg stana po cijenama u vrijeme dono{enja prvostepene presude, uz odbitak vri-
jednosti ostatka o{te}enog objekta, nezavisno od stepena amortizacije o{te}ene zgra-
de.
Iz obrazlo‘enja:
Naknada materijalne {tete se utvr|uje u skladu sa odredbama ~l. 185, 189. i
190. Zakona o obligacionim odnosima. To u stvari zna~i da u prvom redu postoji
obaveza lica odgovornog za nastalu {tetu da uspostavi stanje koje je bilo prije nego
{to je {teta nastala (~lan 185. stav 1. citiranog zakona), a pod uslovima iz st. 2, 3. i 4.
iste zakonske odredbe, dosu|uje se naknada materijalne {tete u novcu. U skladu sa
odredbom ~lana 189. citiranog zakona utvr|uje se visina naknade obi~ne {tete i izma-
kle dobiti, a pod uslovima odredbe ~lana 190. navedenog zakona odre|uje se potpuna
naknada. Polaze}i od citiranih zakonskih propisa praksa sudova zauzela je stav pre-
ma kojem vlasnik kome je {tetnom radnjom tako o{te}ena porodi~na stambena zgra-
da da njena sanacija nije mogu}a, niti ekonomski opravdana, ima pravo na naknadu
{tete u visini vrijednosti cijene odgovaraju}eg stana ili, ako je to povoljnije za lice
koje odgovara za {tetu, u visini tro{kova izgradnje gra|evinskog objekta kakav je bio
o{te}eni, prema cijenama u vrijeme dono{enja prvostepene presude, uz odbitak vrije-
dnosti ostatka o{te}enog objekta, bez obzira {to ova naknada znatno prelazi vrije-
dnost uni{tene porodi~ne stambene zgrade. S tim u vezi nu‘no je ukazati i na to da se
u tom slu~aju ne primjenjuje pravilo preboja koristi sa {tetom (compensatio lucri
cum damno), jer korist, u ovom slu~aju ve}a vrijednost odgovaraju}eg stana ili novo-
izgra|ene stambene zgrade, ne proizilazi iz {tetne radnje, ve} iz uklanjanja {tetne po-
sljedice.
16. Vlasnik uni{tene porodi~ne stambene zgrade u kojoj je stanovao, mo‘e
zahtijevati naknadu {tete u visini cijene pribavljanja odgovaraju}eg stana ako druk~i-
je ne mo‘e sebi osigurati stambenu situaciju kakvu je imao prije {tetnog doga|aja. U
tom slu~aju naknada {tete se izra~unava na osnovu cijene izgradnje ili kupovine no-
vog stana umanjene za vrijednost upotrebljivog gra|evinskog materijala, pa i kada
uni{tena stambena zgrada nije bila nova (naknada {tete se ne umanjuje za amortizo-
vanu vrijednost uni{tene zgrade).
Iz obrazlo‘enja:
Kada je vlasnik stanovao u porodi~noj stambenoj zgradi koja je tako o{te}ena
da nije mogu}a uspostava ranijeg stanja pripada mu pravo na naknadu {tete u visini
nov~anog iznosa potrebnog za pribavljanje odgovaraju}eg stana (ova suma se uma-
njuje za vrijednost upotrebljivog gra|evinskog materijala). U toj situaciji ne primje-
njuju se pravila o preboju koristi sa {tetom ukoliko iznos potreban za pribavljanje od-
govaraju}eg stana nadma{uje neamortizovanu vrijednost o{te}ene zgrade u vrijeme
su|enja, jer ta korist (ve}a vrijednost stana) ne proizilazi iz {tetne radnje, ve} je re-
zultat otklanjanja {tetne posljedice. Kad bi se dosudila samo naknada neamortizova-
ne vrijednosti zgrade, koja mo‘e biti i znatno manja od cijene odgovaraju}eg stana,
o{te}eni ne bi bio u cjelosti obe{te}en, odnosno sa dosu|enom naknadom o{te}eniko-
va materijalna i stambena situacija ne bi bila dovedena u ono stanje u kome se nalazi-
la prije nastanka {tete (~lan 185. stav 1. i ~lan 190. Zakona o obligacionim odnosi-
ma).
17. Vlasnik o{te}enog stambenog objekta ne mo‘e zahtijevati da mu se na
ime naknade {tete dodijeli odgovaraju}i stan na kori{}enje kao nosiocu stanarskog
prava.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi nisu pogre{no primijenili materijalno pravo kada su tu‘i-
telja odbili sa zahtjevom da mu se dodijeli trosoban stan na kori{tenje. Naime, tu‘i-
telj je u tu‘bi zahtijevao, i kod takvog zahtjeva je ostao, da mu se pored naknade gra-
|evinske vrijednosti objekta, dodijeli na kori{tenje trosobni stan, na {to bi imao pra-
vo da mu je stambeni objekat eksproprisan po odredbama Zakona o eksproprijaciji.
Ovakav zahtjev tu‘itelja nema upori{ta u pozitivnim propisima.
Tu‘itelju pripada pravo na naknadu {tete po pravilima o naknadi {tete sadr‘a-
nim u odredbama ~lana 185. stav 3. u vezi sa ~lanom 190. Zakona o obligacionim
odnosima. S obzirom da je stambena zgrada u kojoj je tu‘ilac stanovao o{te}ena, a
restitucija, kako je to utvr|eno, nije mogu}a, tu‘ilac ima pravo da tra‘i nov~anu na-
knadu {tete do iznosa potrebnog da uspostavi materijalnu i stambenu situaciju kakva
je postojala prije prouzrokovanja {tete.
18. Sudovi su sudili u granicama tu‘benog zahtjeva o{te}enog da mu odgo-
vorno lice preda drugi traktor (odre|ene marke i tipa), ili plati nov~anu protuvrije-
dnost ako su mu dosudili naknadu po cijenama u vrijeme su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
U sabra}ajnoj nezgodi koju je skrivio voza~ tu‘enog, o{te}en je tu‘io~ev tra-
ktor.
Tu‘ilac postavlja alternativni zahtjev da mu tu‘eni predaju traktor tipa T 25
A-2, ili umjesto toga da mu plate sumu koja odgovara vrijednosti novog traktora na
dan presu|enja.
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da se tu‘io~ev traktor, obzirom na obim o{te}e-
nja, opravkom mo‘e dovesti u "ono stanje kakvo je bilo prije udesa". Dakle, ne radi
se o tzv. totalnoj {teti, pa zbog toga ni‘estepeni sudovi nisu prihvatili zahtjev tu‘ioca
da mu tu‘eni u svrhu naknade {tete predaju novi traktor. Umjesto toga odlu~ili su se
na djelimi~no usvajanje drugog tu‘benog zahtjeva, time {to su tu‘iocu dosudili nov-
~anu naknadu koja odgavara tro{kovima opravke traktora po cijenama u vrijeme pre-
su|enja.
Tu‘ilac u reviziji prigovora da je ni‘estepenim presudama odlu~eno mimo
granica tu‘benog zahtjeva, da je traktor bio nov, pa s obzirom na to da se njegovom
opravkom ne mo‘e posti}i potpuna reparacija.
Materijalna {teta nakna|uje se tako {to je odgovorno lice du‘no da uspostavi
stanje kakvo je bilo prije nego {to je {teta nastala (~lan 185. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima). Primjenjuju}i ovaj propis u praksi, ako se radi o o{te}enju stvari,
~ini se razlika da li je u pitanju tzv. totalna {teta, a to je slu~aj kada se opravkom
stvari ne mo‘e uspostaviti stanje prije nastanka {tete, sa ~ime se izjedna~ava i eko-
nomski nerentabilna opravka, ili se radi o takvom o{te}enju kada se popravkom stva-
ri mo‘e uspostaviti njeno funkcionalno stanje kakvo je bilo prije o{te}enja. U prvom
slu~aju bi {tetnik (odgovorno lice) bio u obavezi da o{te}enom nabavi i preda ispra-
vnu stvar, ili da mu isplati nov~anu protuvrijednost te stvari po cijenama u vrijeme
presu|enja. U drugom slu~aju {tetnik je u obavezi da o svom tro{ku popravi stvar ili
da o{te}enom plati iznos koji odgovara tro{kovima popravke po cijenama u vrijeme
presu|enja.
U konkretnom slu~aju, ni‘estiepeni sudovi nisu na{li da se radi a totalnoj {te-
ti, pa su pravilno sudili kada su tu‘iocu dosudili iznos koji odgavara tro{kovima
opravke traktora po cijenama u vrijeme presu|enja. Ovakvim odlu~ivanjem nije pre-
kora~en tu‘beni zahtjev, jer je sud, u smislu ~lana 185. stav 3. Zakona o obligaci-
onim odnosima, ovla{ten da u parnici za naknadu {tete sam odlu~i da se {tetnik oba-
ve‘e na pla}anje nov~ane naknade, umjesto tzv. naturalne reparacije, ako ocijeni da
nije nu‘no obavezati {tetnika na uspostavu ranijeg stanja. Osim toga i sam tu‘ilac je
istakao eventualni zahtjev za naknadu {tete u nov~anom obliku, pa kada mu je sud u
okviru tako postavljenog zahtjeva dosudio odre|eni iznos, koji je istina manji od
onog kojeg je tu‘ilac tra‘io, takvim odlu~ivanjem sud se kretao u granicama postav-
ljenog tu‘benog zahtjeva.
19. Nije osnovan zahtjev za razliku povi{ene cijene nastale zbog povi{enja ci-
jena benzina koje su naknadno nastale, a koje nisu u uzro~noj vezi sa stvarnim tro-
{kovima koje je o{te}enik imao u vrijeme kad je kupio gorivo po tada va‘e}im cije-
nama (~l. 185. st. 4, a ne ~l. 189. st. 2. ZOO).
(Vps H, P‘. 440/84, od 6. 3. 1984. Psp 25 - 79)
20. O{te}eni koji usljed tjelesne povrede nije mogao zasnovati radni odnos po ugo-
voru o stipendiranju ima pravo na naknadu {tete u visini izgubljenog li~nog dohotka.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan prigovor revizije o pogre{noj primjeni materijalnog prava. Odluka
ni‘estepenih sudova zasniva se na pravilnoj interpretaciji ~lana 185. stav 1. i 195. stav 2.
Zakona o obligacionim odnosima. {tetnik je du‘an da uspostavi onakvo stanje u imovini
o{te}enog kakvo bi bilo da nije do{lo do povre|ivanja. Prema tome kada je izvjesno da
o{te}eni nije zasnovao radni odnos samo zbog toga {to je u me|uvremenu pretrpio tjelesnu
povredu, {tetnik je du‘an da mu naknadi {tetu u visini izgubljenog li~nog dohotka (o{te}e-
ni nije isticao druge zahtijeve za obe{te}enje), jer je to u saglasnosti sa odredbom iz ~lana
195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
(Vs BiH, Rev. 81/87, od 19. 3. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 44.
22. U slu~aju kada se porodi~na stambena zgrada, koja se nalazi ispod ‘i~are,
ne mo‘e za{tititi, jer se po urbanisti~kim propisima ne mo‘e postaviti odgovaraju}a
za{titna mre‘a, o{te}eni mo‘e zahtijevati da imalac ‘i~are "izmjesti" stambenu zgra-
du sa pomo}nim objektima na drugu lokaciju.
43. Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi da-
toj uz ~lan 156. ZOO)
23. Izvo|a~ gra|evinskih radova je du‘an da odmah po zavr{etku radova re-
vitalizira o{te}eno zemlji{te ili da njegovom vlasniku, odnosno nosiocu prava raspo-
laganja, plati odgovaraju}u naknadu ukoliko je on o svom tro{ku izvr{io revitalizaci-
ju u skladu sa zakonom.
24. Vlasniku napu{tenog gra|evinskog objekta (mlinica) koji je uglavnom
amortizovan pripada naknada samo vrijednosti o{te}enog gra|evinskog materijala,
koji se mogao spasiti pa‘ljivim uklanjanjem objekta, jer restitucija takvog objekta ni-
je ekonomski opravdana.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je mlinska zgrada tu‘ilaca gra|ena prije 90 godina, da je obje-
kat napu{ten i oko 90% raskriven, 70% bez konstrukcije i da je prema nalazu vje{ta-
ka gra|evinske struke uglavnom amortizovan. Izvo|enjem radova na stambenom
objektu tu‘enog do{lo je do daljih o{te}enja na mlinskom objektu, kanalu za dovod
vode i dr.
Polaze}i od navedenog utvr|enja, iz kog proizilazi da je navedeni objekat tu-
‘ilaca napu{ten i da ne slu‘i namjeni, ovaj sud nalazi da takav objekat ulazi u imovi-
nu tu‘ilaca samo kao vrijednost upotrebljivog gra|evinskog materijala, te da u ova-
kvoj situaciji o{te}enim ne pripada pravo na restituciju, a ni na nov~anu naknadu u
visini tro{kova uspostavljanja ranijeg stanja, jer restitucija nije ekonomski opravdana
(~lan 185. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima), te pripada pravo samo na na-
knadu za uni{teni i o{te}eni gra|evinski materijal koji je bio upotrebljiv u vreme
izvo|enja radova na gra|evinskim objektu tu‘enog.
25. U slu~aju kad otklanjanje o{te}enja stvari nije ekonomski opravdano, do-
su|uje se naknada {tete u novcu po cijenama u vrijeme su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je u saobra}ajnoj nezgodi, koju je prouzrokovao osiguranik
tu‘ene, o{te}eno motorno vozilo tu‘ioca te da, prema nalazu sudskog vje{taka, zbog
vrste i stepena o{te}enja, opravka nije ekonomski opravdana, odnosno da se radi o
totalnoj {teti procjenjenoj po cijenama u vrijeme presu|enja.
materijalno pravo kada su usvojili tu‘beni zahtjev i tu‘enog obavezaIi da tu‘iocu na-
knadi {tetu po procjeni vje{taka (~lan 189. Zakona o obligacionim odnosima), jer je
samo dosu|enjem naknade u tom obimu mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje koje je
bilo prije nego {to je {teta nastala (~lan 185. stav 3. ZOO).
26. U slu~aju kad je o{te}eni mogao ukloniti {tetu bez ve}ih te{ko}a sa na-
knadom koja mu je ispla}ena, lice koje odgovara za {tetu duguje razliku neispla}ene
naknade revalorizovane po cijenama u vrijeme su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu odredbe ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima, odgovorno li-
ce je du‘no da uspostavi stanje koje je bilo prije nego {to je {teta nastala, odnosno
ako to nije mogu}e da {tetu naknadi u novcu. Ako odgovorno Iice do dono{enja sud-
ske odluke ne naknadi {tetu, visina naknade se odre|uje po cijenama u vrijeme pre-
su|enja (~lan 189. ZPP), jer je samo dosu|enjem naknade po cijenama u vrijeme pre-
su|enja mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje.
Ako je o{te}eni prema okolnostima slu~aja, a naro~ito s obzirom na svoje
imovinske mogu}nosti, mogao bez ve}ih te{ko}a otkloniti {tetu sa naknadom koja
mu je ispIa}ena, dosu|uje se samo razlika koja nije bila pokrivena u vrijeme isplate.
Samo ta razlika izra‘ena u procentualnoj razmjeri prema pokrivenoj {teti, dosu|uje
se po cijenama u vrijeme presu|enja. Kako je u konkretnom slu~aju visina naknade
koja je tu‘itelju pripadala u vrijeme isplate, iznosila .. dinara, a tu‘itelju je ispla-
}eno . dinara (u koji iznos je zara~unata vrijednost spa{enih dijelova automobila
koje je tu‘ilac zadr‘ao) proizilazi da mu je ispla}ena naknada pribli‘na visini nakna-
de u vrijeme isplate, kojom je bez ve}ih te{ko}a mogao otkloniti {tetne posljedice, pa
se u konkretnom slu~aju sti~u uvjeti da se samo razlika naknade koja nije bila pokri-
vena u vrijeme isplate dosudi po cijenama u vrijeme presu|enja.
27. Ako bi tro{kovi trajnog spre~avanja odronjavanja zemlji{ta, koje je iza-
zvano izgradnjom pruge, nadma{ili vrijednost ugovorenog zemlji{ta o{te}enom se
mo‘e dosuditi samo odgovaraju}a svota novca na ime naknade {tete.
(Vs BiH, G‘. 213/86 od 28. 8. 1987. - Bilten Vs BiH 4/87 - 47; isto ZIPS,
broj 493/89)
28. Naknada {tete u visini razlike izme|u invalidske penzije i li~nog dohotka
koji bi o{te}enik ostvarivao da nije bio povrije|en ne umanjuje se zbog "pogodnosti"
koje o{te}eni u‘iva usljed prestanka rada.
(Vs BiH, Rev. 686/86, od 9. 7. 1987. - Bilten Vs BiH 4/87 - 45; isto ZIPS
493/89. Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi
29. O{te}enom koji je popravljao automobil u stranoj dr‘avi, gdje se nalazio
na privremenom radu, pripada pravo da od odgovornih lica tra‘i naknadu {tete u di-
narskoj protivvrijednosti strane valute utro{ene radi opravke o{te}enog vozila po kur-
su koji va‘i na dan isplate.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je postavio zahtjev da mu tu‘eni nadoknadi tro{kove opravke o{te}e-
nog vozila u iznosu od . DEM ili da mu isplati dinarsku vrijednost ovog iznosa
prema kursu koji va‘i na dan isplate.
Tu‘ilac je u vrijeme {tetnog doga|aja bio na radu u inostranstvu gdje je 23. 9.
1986. izvr{io opravku vozila koje je o{te}eno u {tetnom doga|aju 23. 8. 1986. godine
i po tom osnovu imao izdatak od . DEM, {to je nesporno me|u strankama.
Prvostepeni sud smatra da tu‘iocu pripada pravo na naknadu {tete u dinarskoj
protivvrijednosti strane valute prema kursu koji je va‘io na dan nastanka {tetnog do-
ga|aja, me|utim, ovog stava se ne pridr‘ava budu}i da je dinarsku vrijednost strane
valute odredio prema kursu koji je va‘io na dan kada je tu‘ilac izvr{io opravku vozi-
la odnosno u~inio izdatak na njegovu opravku i sudio tako {to je tu‘iocu, s obzirom
na utvr|eni omjer odgovornosti tu‘ioca u prouzrokovanju {tetnog doga|aja, priznao
naknadu u simboli~nom iznosu od dinara. Prvostepeni sud je na ovaj na~in po-
~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka, jer se iz presude ne mo‘e razabrati
koje je od ova dva rje{enja ovog pitanja prihva}eno, {to ~ini presudu nejasnom i ne-
razumljivom. Razrje{enje u ovom pravcu nije ni drugostepena presuda, jer o tome ni-
je iznijela svoje su|enje, iako je na to ukazivala ‘alba tu‘ioca.
Po ocjeni ovog revizijskog suda nijedno od navedenih rje{enja ovog pitanja
nije pravilno.
Odredbom ~lana 185. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO)
propisano je da je odgovorno lice du‘no uspostaviti stanje koje bi bilo prije nego {to
je {teta nastala. ^lanom 190. ZOO propisano je da }e sud uzimaju}i u obzir i okol-
nosti koje su nastale poslije prouzrokovanja {tete dosuditi naknadu u iznosu koji je
potreban da se o{te}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se
nalazila da nije bilo {tetne radnje ili propu{tanja.
U konkretnom slu~aju radi se o nov~anom potra‘ivanju naknade {tete u uslo-
vima visoke inflacije i tu‘iocu, po stanovi{tu ovog Vrhovnog suda, pripada pravo da
od tu‘enog tra‘i naknadu {tete u dinarskoj protivvrijednosti strane valute utro{ene ra-
di opravke o{te}enog vozila po kursu koji va‘i na dan isplate, jer se tako u uslovima
inflacije obezbje|uje potpuna naknada u smislu ~l. 190. ZOO.
30. Na{em dr‘avljaninu koji je u inostranstvu uklonio kvar automobila o{te-
}enog u na{oj zemlji doma}i osigurava~ duguje dinarsku protuvrijednost ispla}enog
iznosa u stranoj valuti po kursu na dan isplate naknade {tete uve}anu za iznos zate-
zne kamate po stopi koju pla}a banka na {tedni ulog po vi|enju za tu valutu od u~i-
njenog izdatka do isplate glavnog duga.
31. Na{em dr‘avljaninu na privremenom radu u inostranstvu, zajednice osi-
guranja ispla}uju naknadu {tete u dinarima.
Iz obrazlo‘enja:
Zajednice osiguranja, ispla}uju naknade {tete doma}im licima u dinarima, a
stranim licima u devizama (~lan 136. stav 2. Zakona o deviznom poslovanju. Pod do-
ma}im licem smatra se i fizi~ko lice sa prebivali{tem u SFRJ - ~lan 17. Zakona o de-
viznom poslovanju. To su u pravilu i dr‘avljani SFRJ na privremenom radu u inos-
transtvu. Tu‘ilac je jugoslovenskog porijekla, pa je bilo neophodno utvrditi da li sa-
mo privremeno boravi u inostranstvu ili tamo prebiva.
Zbog navedenog, primjenom ~lana 370. stav 1 . Zakona o pami~nom postup-
ku, ukinuta je pobijana presuda i predmet vra}en prvostepenom sudu da utvrdi da li
tu‘ilac ima pravo da zahtijeva naknadu {tete u Bfr, pri ~emu }e imati u vidu i odre-
dbe Odluke o naplati premija i pla}anja naknade {tete i o drugim pla}anjima u devi-
zama iz poslova osiguranja i reosiguranja ("Slu‘beni list SFRJ , broj 32/77, 39/82 i
28/83).
46)
32. Kada se radi o deviznom potra‘ivanju s naslova naknade {tete i o naknadi
te {tete u dinarskoj protuvrijednosti strane valute na dan isplate, dinarska protuvrije-
dnost utvr|uje se za svaki dio nepodmirene {tete prema momentu isplate.
Iz obrazlo‘enja:
"Odlu~ne okolnosti odnosno potrebne ~injenice, kako proizlaze iz suglasnih
navoda stranaka, nisu sporne: - tu‘iteljeva {teta, nov~ana, nakon {to je 5. listopada
1987.g. uspostavljeno prija{nje stanje, iznosi .. DEM; - pravo na naknadu izra‘enu
u deviznim sredstvima, kao i dinarsku protuvrijednost na dan isplate, ne osporava ni
tu‘ena (u osnovi je to priznato i prvostupanjskom presudom protiv koje se tu‘eni nije
‘alio); - dana 2. velja~e 1988.g. tu‘eni je djelomi~no podmirio {tetu u dinarskom
nov~anom iznosu; - preostali dio nedvojbeno ustanovljene obveze (uzev{i u obzir vi-
sinu pla}enog dinarskog iznosa i vrijednost DEM na isti dan, dakle, na dan isplate)
nesumnjivo nije manji od , za koji iznos tu‘itelj tra‘i dinarsku protuvrijednost
na dan isplate, koja tek ima uslijediti; te, - sudovi dosu|uju dinarsku protuvrijednost
preostalog dijela duga, dodu{e, prema vrijednosti na dan isplate, ali uzimaju}i da se i
na taj dio potra‘ivanja kao dan isplate smatra 2. velja~e 1988.g., pa i za jo{ i sada ne-
podmireni dio. U potonje navedenom dijelu odluka je nezakonito donesena i to na
{tetu tu‘itelja -revidenta. Kada se radi o deviznom potra‘ivanju i naknadi {tete u di-
narskoj protuvrijednosti na dan isplate, onda se ta dinarska protuvrijednost odnosi na
svaki dio nepodmirene {tete. Dakle, nije bilo osnova odre|ivati dinarsku protuvrije-
dnost za ~itav dug u vrijeme kada je stvarno pla}en samo jedan njegov dio."
33. Na{ dr‘avljanin koji je pravosna‘nom presudom oslobo|en od optu‘be
ima pravo na naknadu {tete zbog izgubljene zarade u inostranstvu, za vrijeme prove-
deno u pritvoru, u dinarskoj protuvrijednosti po kursu na dan isplate.
Utvr|eno je da je tu‘ilac u vrijeme kada je li{en slobode bio zaposlen u je-
dnom predstavni{tvu u Be~u i da je zbog zadr‘avanja u pritvoru izgubio zaradu ispla-
}ivanu u austrijskim {ilinzima. Pravilno je sudio prvostepeni sud kada je usvojio zah-
tjev da mu tu‘ena naknadi {tetu u dinarskoj protuvrijednosti prema kursu na dan is-
plate, a ne po kursu iz vremena kada je prouzrokovana {teta. Ovo zbog toga {to se na
taj na~in uspostavlja stanje kakvo bi bilo da nije bilo {tetne radnje (~lan 185. stav 1.
Zakona o obligacionim odnosima) .
Vs BiH, Rev. 264/87, od 18. 2. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 73)
34. U slu~aju potpune (totalne) {tete na vozilu koju je skrivio osiguranik tu‘e-
nika - osiguravatelja, osiguravatelj je du‘an o{te}enom nadoknaditi potpunu {tetu, a
ne u visini vrijednosti vozila prije nezgode umanjenoj za vrijednost spa{enih dijelo-
va. Visina naknade se mo‘e umanjiti za vrijednost spa{enih dijelova samo ako je
postignut sporazum, tj. ako je o{te}eni pristao da }e zadr‘ati spa{ene dijelove vozila i
da }e mu osiguravatelj na ime njih umanjiti utvr|enu naknadu.
" Pogre{an je zaklju~ak prvostupanjskog suda da tu‘iteljici pripada pravo na
naknadu {tete u visini vrijednosti vozila prije nezgode umanjenoj za vrijednost spa{e-
nih dijelova s obrazlo‘enjem da su oni ostali kod tu‘iteljice.
To iz razloga {to iz provedenih dokaza proizilazi da izme|u stranaka nije pos-
tignut sporazum prema kojem bi tu‘iteljica pristala zadr‘ati ostatak vozila, a u ‘albi
tvrdi da joj spa{eni dijelovi ne trebaju.
Kako se tu‘beni zahtjev temelji na obveznom osiguranju vozila od odgovor-
nosti za {tetu nanesenim tre}im osobama, osiguravatelj je du‘an o{te}eniku naknaditi
potpunu {tetu.
Prema odredbama ~l. 185. st. 4. ZOO-a sud dosu|uje o{te}eniku naknadu u
novcu kada on to zahtijeva, osim ako okolnosti danog slu~aja opravdavaju uspostav-
ljanje prija{njeg stanja.
Iz sadr‘aja ove zakonske odredbe proizilazi da je o{te}eniku prepu{teno da
izabere na~in naknade {tete, a pravo izbora odnosi se i na to da li }e zadr‘ati sa~uva-
ne dijelove, pa prema tome nije du‘an snositi rizik prodaje ostatka vozila."
(@s Bjelovar, G‘. 561/00 od 30. 3. 2000. Izbor odluka 1/2001 57/a)
35. Ako je usljed rekonstrukcije magistralnog puta, stambeni objekat nemo-
gu}e koristiti zbog imisija sa puta koje prelaze normalne granice vlasniku pripada
pravo na naknadu u visini nov~anog iznosa koji je potreban za izgradnju odgovaraju-
}eg drugog objekta.
Iz obrazlo‘enja:
Odlu~uju}i o naknadi {tete, sud }e na osnovu nalaza i mi{ljenja svih vje{taka,
a posebno imaju}i u vidu da je stambeni objekat usljed izmjene projekta u toku re-
konstrukcije puta, u{ao jednim dijelom u trup puta, da je od puta udaljen 3,35 m,
odnosno 4,70 m, da je ispod nivoa puta 1,05 m odnosno 1,20 m, da su stanari usljed
blizine puta izlo‘eni intenzivnoj buci i aero zaga|enju, koje prelaze normalne grani-
ce, kako to proizilazi iz nalaza vje{taka, da je prizemlje objekta prema sada{njem sta-
nju neupotrebljivo, ocijeniti da li je objekat uop{te mogu}e koristiti. Ukoliko nije, a
na to bi upu}ivale navedene okolnosti, tu‘iteljima bi pripadalo pravo na naknadu u
visini nov~anog iznosa koji je potreban za izgradnju odgovaraju}eg drugog objekta,
jer bi im se samo na taj na~in mogla dati puna naknada (pravila imovinskog prava,
kojima odgovaraju odredbe ~lana 185. stav 2. u vezi sa ~lanom 190. Zakona o obliga-
cionim odnosima). Ovakav stav je op{teprihva}en u sudskoj praksi, ako proizilazi iz
zaklju~ka usvojenog na XII zajedni~koj sjednici Saveznog suda, vrhovnih sudova re-
publika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda, po kome se naknada {tete
nastala ru{enjem zgrade u kojoj je vlasnik stanovao odre|uje obavezivanjem odgo-
vornog lica da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego je nastala {teta i to, kako u
odnosu na materijalnu, tako i na stambenu situaciju o{te}enog, ako je to nemogu}e,
ili ako o{te}eni zahtijeva nov~anu naknadu, visina te naknade utvr|uje se i s obzirom
na okolnost da je o{te}eni stanovao u sru{enoj zgradi (nemogu}nost kori{tenja stam-
benog objekta zbog {tetnih posljedica rekonstrukcije magistralnog puta odgovara gu-
bitku cijele zgrade).
(Vs BIH, G‘. 200/83, od 22. 12. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 38).
36. Iznos koji je odgovorno lice dobrovoljno isplatilo na ime naknade {tete
ura~unava se u naknadu zbog o{te}enja stvari koja se utvr|uje po cijenama u vrijeme
su|enja. Samo u slu~aju da je ispla}enim iznosom bila pribli‘no pokrivena {teta po
cijenama u vrijeme isplate, a o{te}eni je s tim iznosom bez ve}ih tro{kova mogao
ukloniti {tetu, revalorizuje se samo nepokrivena razlika po cijenama u vrijeme su|e-
nja.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu odredbe ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima, odgovorno li-
ce je du‘no da uspostavi stanje koje je bilo prije nego {to je {teta nastala, odnosno
ako to nije mogu}e da {tetu naknadi u novcu, a ako odgovorno lice do dono{enja
sudske odluke ne naknadi {tetu, visina naknade se odre|uje po cijenama u vrijeme
presu|enja (~lan 189. ZOO), jer je samo dosu|enjem {tete po cijenama u vrijeme
presu|enja mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje.
U situaciji dobrovoljnog pla}anja naknade {tete od strane {tetnika ili njego-
vog osigurava~a, unaprijed ispla}ena djelimi~na naknada {tete zbog o{te}enja stvari
ura~unava se u nominalnom iznosu u naknadu koju utvrdi sud po cijenama u vrijeme
su|enja. AIi, ako je o{te}eni, prema okolnostima slu~aja, naro~ito s obzirom na svoje
imovinske mogu}nosti, mogao bez ve}ih te{ko}a ukloniti {tetne posIjedice sa nakna-
dom koja mu je ispla}ena, pribli‘no visini naknade u vrijeme isplate, dosu|uje se ra-
zlika koja nije bila pokrivena u vrijeme isplate. Samo ta razlika izra‘ena u procentu-
alnoj srazmjeri prema pokrivenoj {teti, dosu|uje se po cijenama u vrijeme presu|e-
nja.
37. Kada su o{te}enja zemlji{ta takva da se ne mogu ukloniti, sud }e obaveza-
ti tu‘enoga {tetnika, da tu‘iocu - o{te}enom plati naknadu kojom mo‘e pribaviti
drugo odgovaraju}e zemlji{te, uz odbitak preostale vrijednosti zemlji{ta.
Iz obrazlo‘enja:
U ovom slu~aju utvr|eno je da je tu‘io~evo zemlji{te u povr{ini od 450 m2
zasuto velikom koli~inom sitnog i krupnog kamenja u toj mjeri da je neekonomi~no
uklanjanje ovog materijala, jer bi tro{kovi restitucije bili ve}i od vrijednosti zemlji-
{ta. Ali samo zbog toga zemlji{te nije izgubilo svaku vrijednost.
U smislu odredbe ~lana 185. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, odlu-
~eno je da se tu‘eni obave‘e da tu‘iocu plati odgovaraju}u svotu novca na ime na-
knade {tete, ali da se pri tome odbije preostala vrijednost zemlji{ta.
(Vs BiH, Rev.157/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 2/91 64)
38. [tetnik je du‘an da vlasniku uni{tene porodi~ne stambene zgrade naknadi
{tetu u iznosu koji je potreban da se uspostavi ranije stambeno stanje, ali ne i da o{te-
}enome osigura privremeni smje{taj.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova gra|evinski objekti tu‘ioca, izgra|e-
ni na sigurnosnom stubu, o{te}eni su zbog rudarskih radova tu‘enog. Objekti su gra-
|eni 1965. godine na podru~ju na kome nije bilo potrebno odobrenje za gra|enje.
Procjena gra|evinskih objekata izvr{ena je u vrijeme vje{ta~enja.
Polaze}i od ovih utvr|enja, pravilnom primjenom materijalnog prava prvoste-
peni sud je naknadu {tete za gra|evinske objekte dosudio bez odbitka amortizacije.
Kada bi se dosudila samo neamortizovana vrijednost gra|evinskih objekata (tako je
odlu~io drugostepeni sud), tu‘ilac ne bi bio u cijelosti obe{te}en, jer sa tako dosu|e-
nom naknadom njegova materijalna i stambena situacija ne bi bila dovedena u stanje
u kome je bila prije nastanka {tete (~lan 185. stav 1. i ~lan 190. Zakona o obligaci-
onim odnosima).
Pravilno su, me|utim, ni‘estepeni sudovi odbili zahtjev da se tu‘eni obave‘e
da tu‘iocu obezbijedi privremeni smje{taj. Tu‘ilac jo{ uvijek koristi o{te}enu stam-
benu zgradu a imao bi pravo na naknadu tro{kova za kori{tenje drugog stana do iz-
gradnje nove porodi~ne stambene zgrade.
39. Zakupoprimac koji se nakon valjanog otkaza ugovora o zakupu poslovnih
prostorija nastavi koristiti poslovnim prostorijama koristi se tu|om stvari kao nesa-
vjestan posjednik i du‘an je vlasniku stvari na njegov zahtjev ne samo predati stvar
ve} i naknaditi {tetu.
(Vs H, Rev. 452/84, od 12. 6. 1984. Psp 27 67)
40. O{te}eni ne mo‘e tra‘iti alternativno da se uspostavi prija{nje stanje ili da
mu se naknadi {teta u novcu, ali mo‘e u istoj tu‘bi istaknuti zahtjev naknade {tete u
novcu ako sud na|e da uspostavljanje prija{njeg stanja nije mogu}e ili da nije nu‘no.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je u ovoj pravnoj stvari istakao dva zahtjeva za naknadu jedne iste
materijalne {tete. U prvom zahtjevu tra‘i da tu‘eni izvr{i obezbje|enje i opravku
stambene zgrade tu‘ioca, dok po drugom zahtjevu tra‘i nov~anu naknadu.
Ni‘estepeni sudovi su usvojili oba tu‘bena zahtjeva mada ovakvo presu|enje
nije u saglasnosti sa zakonom.
U ~lanu 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima sadr‘ano je pravilo da
se materijalna {teta nadokna|uje prije svega tako {to je {tetnik du‘an da uspostavi
stanje koje je bilo prije nego {to je {teta nastala. To je slu~aj tzv. materijalne restitu-
cije kao oblika naknade {tete. Umjesto toga dolazi u obzir i dosu|ivanje nov~ane na-
knade, ali pod uslovima predvi|enim u st. 3. i 4. navedenog zakonskog propisa.
Isticanje alternativnih zahtjeva za naknadu {tete bilo bi osnovano samo u slu-
~aju da izbor alternativne ~inidbe pripada o{te}enom, {to kod nakna|ivanja {tete nije
slu~aj. O{te}eni je stranka koja, sa stanovi{ta naprijed navedenih materijalno pravnih
propisa, ima pravo zahtijevati naknadu materijalne {tete u dva razli~ita oblika, pa ako
to svoje pravo ‘eli realizovati, on to mo‘e u~initi jedino tako {to }e u tu‘bi ista}i
eventualni tu‘beni zahtjev na na~in predvi|en u ~lanu 188. stav 2. Zakona o parni-
~nom postupku.
41. Ako je od procjene {tete do dono{enja presude o naknadi {tete zbog viso-
ke stope inflacije obezvrije|ena procijenjena naknada, zatezna kamata koja je u to
vrijeme imala revalorizacionu funkciju, te~e od procjene {tete, a ne od dono{enja
presude.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju {teta je procijenjena 11. 6. 1988. godine, a prvostepena
presuda donijeta je 14. 9. 1988. godine. Tu‘ilac u reviziji isti~e da je s obzirom na vi-
soku stopu inflacije, koja je od momenta procjene {tete do dono{enja prvostepene
presude o naknadi {tete, toliko obezvrijedila naknadu, da o{te}eni ne bi mogao s tom
naknadom nikako uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nastanka {tete, a to je svrha
obe{te}enja (~lan 185. Zakona o obligacionim odnosima).
Prema Zakonu o obligacionim odnosima obaveza naknade {tete dospijeva u
trenutku nastanka {tete (~lan 186), pa od tada te~e zatezna kamata (~lan 277. Zakona
o obligacionim odnosima). Me|utim, u vrijeme visoke stope inflacije, kada je zate-
zna kamata preuzela revalorizacionu funkciju, sudovi su usvojili gledi{te da zatezna
kamata te~e od dono{enja presude o naknadi jer je do tog trenutka pomo}u revalori-
zacione kamate odr‘an realni ekvivalent naknade za umanjenje imovine prouzroko-
vane {tetnom radnjom, pa bi se dosu|ivanjem visoke stope zatezne kamate, koja nije
bila vi{e naknada za nemogu}nost kori{tenja kapitala, dosu|ivala nesrazmjerno viso-
ka naknada {tete. Me|utim, kada od procjene {tete do dono{enja presude inflacija bi-
tno umanji procijenjenu naknadu, ne bi se mogla posti}i svrha obe{te}enja: da se
uspostavi stanje koje je bilo prije nego {to je {teta nastala (~lan 185. stav 1. ZOO),
ako bi se dosudila zatezna kamata od dono{enja presude, a ne od procjene {tete. Do-
su|ivanjem zatezne kamate od procjene {tete pomo}u revalorizacione kamate odr‘a-
va se realna vrijednost naknade kojom se posti‘e svrha obe{te}enja.
42. Ako kod poslodavca nema krivice kao osnova odgovornosti, on nije od-
govoran za naknadu {tete zbog izostale zarade. Ako sud poni{ti odluku o izboru po
oglasu za zasnivanje radnog odnosa, zaposleni kome usled toga prestaje radni odnos
nema pravo na naknadu {tete zbog izostale zarade, jer do prestanka radnog odnosa
nije do{lo na osnovu akta ili radnje poslodavca, ve} po sili zakona.
(Vs S, broj Rev. 2076/92, od 8.10.1992. godine)
43. O{te}eniku koji ne zna strani jezik priznaje se kao opravdan tro{ak prije-
voda medicinske i druge dokumentacije izdane na jeziku zemlje u kojoj je stradao.
To je nov~ana, materijalna {teta u vezi s nastalim {tetnim doga|ajem pa mu pripada i
pravo na naknadu te {tete.
44. Sud mo‘e dosuditi nov~anu naknadu {tete zbog o{te}enja stvari i prije po-
pravke stvari, u visini procijenjenih tro{kova popravke i poreza na tro{kove poprav-
ke, koje snosi naru~ilac.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovano je dosu|ena naknada {tete i za iznos poreza na promet obra~unatog
na profakturom procijenjene tro{kove opravke putni~kog vozila tu‘iteljice, o{te}enog
u saobra}ajnoj nezgodi koju je prouzrokovao osiguranik tu‘ene. Okolnost da tu‘ite-
ljica nije dokazala da je izvr{ila opravku putni~kog vozila, odnosno da je navedeni
porez zaista i platila, nije od uticaja, jer je tu‘ena u skladu sa odredbama ~lana 185.
st. 3. i 4. i 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, dosu|enjem realne naknade
u novcu tu‘iteljici du‘na da reparira svu materijalnu {tetu koju je u navedenoj sao-
bra}ajnoj nezgodi pretrpjela.
Nesumnjivo je da se opravka mo‘e obaviti samo uz pla}anje spornog poreza, pa kako
je iznos poreza utvr|en na osnovu profakture koja se nalazi u spisu, to tu‘iteljici pri-
pada i nov~ana naknada u visini tog iznosa.
(Vs BiH, Gvl. 13/89, od 21.1 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 58)
45. O{te}eniku koji je popravio automobil ne smije se dosuditi naknada {tete
u iznosu ve}em od iznosa tro{kova obavljenog popravka.
(Vs H, Rev. 2213/86, od 3. 2. 1987. Psp 35 - 94)
46. Ako stranka osnovano tvrdi da je nezakonitim ili nepravilnim radom slu-
‘benog lica ili dr‘avnog organa pretrpjela {tetu onda ima pravo na naknadu {tete.
Kada se zahtjev zasniva na ~injeni~nom osnovu prouzrokovanje {tete, tu‘beni zah-
tjev mo‘e glasiti na naknadu {tete u novcu ili predaju stvari, jer pored sekundarne
nov~ane naknade postoji i naturalna restitucija kao primarna, saglasno odredbi ~lana
185. st. 1. ZOO. Prema ovoj zakonskoj odredbi uspostavljanje ranijeg stanja pretpos-
tavlja, izme|u ostalog i predaju stvari iste vrste i iste vrijednosti.
(Odluka Saveznog suda, Gzs. 24/97. Bilten 2/1998)
47. O{te}eni koji je o svom tro{ku uklonio o{te}enja motornog vozila ima
pravo na naknadu u~injenog izuzetka za tu svrhu, u koju se uklju~uje i porez na pro-
met pribavljenih autodijelova, u nominalnom iznosu, sa zateznom kamatom od u~i-
njenog izdatka.
Iz obrazlo‘enja:
O{te}eni koji nije izvr{io opravku o{te}enog vozila, ima pravo na naknadu
{tete u visini potrebnih tro{kova opravke, procijenjenih u momentu dono{enja sudske
odluke (~lan 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima), uklju~uju}i i porez na
promet proizvoda kao dio cijene potrebnih novih rezervnih dijelova, sa zateznom ka-
matom od presu|enja, odnosno od procjene {tete (~lan 277. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima). Tako odre|en obim naknade materijalne {tete omogu}uje o{te}e-
nom da se njegova materijalna situacija dovede u stanje u kome bi se nalazila da nije
bilo {tetne radnje ili propu{tanja (~lan 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Me|utim, kada je o{te}enik svoje vozilo sam popravio, on u parnici za nakna-
du {tete ima pravo na naknadu onih izdataka koje je imao u momentu opravke vozila,
uklju~uju}i i porez na promet, ako je takav izdatak imao, a ne pravo na naknadu tro-
{kova opravke vozila prema cijenama na dan presu|enja, sa zateznim kamatama do
isplate naknade (~lan 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Ovo stoga {to
momentom pla}anja izdataka opravke vozila od strane o{te}enog, nenov~ana materi-
jalna {teta za du‘nika postaje nov~ana obaveza (~lan 394. Zakona o obligacionim
odnosima).
48. Nema osnova za dosu|enje naknade za materijalnu {tetu (tro{kovi budu}e
operacije) koja jo{ nije nastala.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev tu‘itelja za naknadu tro{kova budu}e plasti~ne ope-
racije (predra~un Klinike) za umanjenje stupnja naru‘enja (tu‘itelj je ostvario nakna-
du {tete za taj oblik nematerijalne {tete). Sudovi su i po mi{ljenju ovog revizijskog
suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano zahtjev tu‘be odbili,
jer se radi o imovinskoj {teti koja u konkretnom slu~aju u smislu ~l. 186. ZOO nije ni
nastala, pa otuda i nepostojanje obveze na strani tu‘enika da takav neizvjestan gubi-
tak naknadi tu‘itelju. Dosljedno tome, ne ostvaruju se ni pretpostavke za eventualnu
uspostavu stanja koje je postojalo prije nego {to je {teta nastala (~l. 185. st. 1. ZOO),
a pogre{no je opravdanje zahtjeva tu‘be pozivom na odredbu ~l. 195. st. 1. ZOO jer
ta odredba ure|uje stanje popravka ve} nastale {tete, {to ovdje nije slu~aj. S obzirom
na istaknute razloge trebalo je reviziju tu‘itelja kao neosnovanu odbiti."
Kad dospijeva obaveza naknade

^lan 186.
Obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka nastanka {tete.
_________________
1. Osigurava~ od autoodgovornosti du‘an je da isplati zatezne kamate na

iznos naknade {tete pretrpljene u novcu zbog otklanjanja kvara na vozilu, od dana
kada je o{te}eni isplatio cijenu popravka.
Iz odredaba ~lana 73. Zakona o osiguranju imovine i osoba ( Slu‘bene
novine Federacije BiH , br. 2/95 i 6/98), proizilazi da se vlasnik odnosno korisnik
motornog vozila osigurava od odgovornosti za {tetu koju upotrebom vozila, nanese
tre}oj osobi, izme|u ostalog i zbog uni{tenja ili o{te}enja stvari, a odredbama ovog
~lana, obim naknade {tete nije ograni~en. Obaveza dru{tva za osiguranje od auto
odgovornosti je ograni~ena jedino odredbama ~lana 76. navedenog zakona, tako {to
je propisano da ne mo‘e po jednom {tetnom doga|aju biti ve}a od iznosa {to ga na
prijedlog Ureda za nadzor utvrdi Vlada Federacije, ako ugovorom o osiguranju nije
utvr|en ve}i iznos. Iz ovih odredaba mora se zaklju~iti da osoba kojoj je nanesena
{teta upotrebom motornog vozila osiguranika od auto odgovornosti mo‘e od dru{-
tva za osiguranje zahtijevati, do limita obaveze dru{tva, naknadu {tete u obimu u ko-
me bi je mogla zahtijevati od samog osiguranika, uklju~uju}i i zatezne kamate na tra-
‘binu naknade {tete, na koje o{te}eni ima pravo po odredbama Zakona o obligaci-
onim odnosima. Dakle, obaveznim osiguranjem od auto odgovornosti obuhva}ena
je ne samo obaveza na naknadu {tete osiguranika, u obimu glavne obaveze, ve} i
sporednih, kao {to su zatezne kamate i tro{kovi, {to je vidljivo i iz okolnosti da se u
slu~ajevima zakonom priznatog prava na regres cijele ili dijela pla}ene naknade od
strane dru{tva za osiguranje, dru{tvu nakna|uje ne samo ispla}eni iznos naknade {te-
te, ve} i ispla}ene kamate i tro{kovi (~lan 78. stav 2., ~lan 79. stav 3., ~lan 82. stav 4.,
te ~lan 83. stav 4. Zakona o osiguranju imovine i osoba).
Po odredbama ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ZOO,
povjerilac ima pravo na zateznu kamatu po stopi utvr|enoj zakonom, kada du‘nik za-
kasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze, dakle, od ~asa kada je nov~ana obaveza dos-
pjela. Po odredbama ~lana 186. ZOO, obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od
trenutka nastanka {tete. Izuzetno od ovog pravila, u sudskoj praksi je op{teprihva}e-
no da tra‘bina naknade {tete u slu~aju kada je naknada odre|ena po cijenama u vrije-
me dono{enja sudske odluke (~lan 189. stav 2. ZOO) tako da obuhvata i pove}anje
cijene o{te}ene ili uni{teve stvari od ~asa nastanka {tete do ~asa utvr|enja, dospijeva
za pla}anje u ~asu utvr|enja naknade {tete.
Polaze}i od ovih propisa i njihove interpretacije u sudskoj praksi, ovaj sud
smatra da je prvostepeni sud osnovano dosudio zateznu kamatu na iznos naknade {te-
te koja se sastoji od nov~anih izdataka tu‘itelja radi popravke o{te}ene stvari (svog
vozila) od ~asa kada su ti izdaci u~injeni, pa je u tom dijelu potvrdio prvostepenu
presudu.
2. Obveza naknade materijalne {tete na ime izgubljene zarade s naslova naj-
ma vozila dospijeva istekom roka u kojem su korisnici vozila (najmoprimci) bili u
obvezi isplatiti najam i vratiti vozilo.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovoj fazi postupka nije sporno da tu‘iteljici ad 2) pripada naknada {tete s
naslova izmakle dobiti iz ugovora koje je tu‘iteljica ranije zaklju~ila, a ti ugovori ni-
su realizirani zbog o{te}enja vozila koje je bilo predmetom zaklju~enog ugovora o
iznajmljivanju. Sud je tu‘iteljici na iznos izgubljene zarade s naslova neostvarene na-
jamnine (50%) dosudio deviznu kamatu koja te~e od dana utu‘enja, tj. od 29. prosin-
ca 1987. godine pa do dana isplate. Po shva}anju ovog Rev.izijskog suda, na nakna-
du izgubljene zarade (najamnine) koja po svojoj prirodi predstavlja nov~anu materi-
jalnu {tetu, kamate teku od dana nastanka {tete kada se {teta smatra dospjelom (~l.
186. Zakona o obveznim odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO). Dakle, obveza tu‘eni-
ka za naknadu materijalne {tete na ime utvr|ene izgubljene zarade s naslova najma
vozila dospjela je istekom roka u kojem su korisnici vozila tu‘iteljice - najmoprimci
bili u obvezi isplatiti najam i vratiti vozilo tu‘iteljici. Stoga kamata na izgubljenu za-
radu u visini od DEM te~e od dana 26. srpnja 1986. godine (ugovor s S. J.); na
iznos od .. DEM od dana 18. kolovoza 1986. godine (ugovor s A. F.) te na iznos
od DEM od dana 3. rujna 1986. godine (ugovor sa G. S.). Stoga je u odnosu na
zatezne kamate s naslova izgubljene zarade reviziju tu‘iteljice valjalo prihvatiti te
pozivom na odredbu iz ~l. 395. st. 1. ZPP djelomi~no preina~iti pobijane presude i
odlu~iti kao pod I izreke presude ovog suda."
3. Obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka nastanka {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom obavezana je tu‘ena osiguravaju}a organizacija na
isplatu odre|enog iznosa novca na ime naknade materijalne i nematerijalne {tete {te-
tniku, a sa kamatom, shodno ~lanu 277. ZOO po~ev od dana nastanka {tete pa do ko-
na~ne isplate.
U drugostepenom postupku, postupaju}i po ‘albi tu‘enog, pored ostalog, sud
je utvrdio da prema ~lanu 277. ZOO du‘nik koji zadocni duguje pored glavnice i za-
teznu kamatu po zakonom utvr|enoj stopi, pa kako je u skladu sa ~lanom 186. ZOO,
jer se obaveza naknade {tete smatra dospjelom od trenutka nastanka {tete, to je tu‘eni
morao narednog dana ve} znati za {tetu i okolnosti pod kojima je ona nastala, te stu-
piti u kontakt sa tu‘iocem. Kona~no, tu‘eni je mogao preko svog punomo}nika na
prvoj raspravi priznati osnov i visinu tu‘benog zahtjeva, ~ime bi do{lo do umanjenja
kako tro{kova tako i same zatezne kamate. Mogao je to u~initi i isplatom iznosa, ili
sklapanjem vansudskog poravnanja sve to izbje}i.
(Ks u Sarajevu, G‘. 18/99, od 23. 2. 1999. Bilten sp KsS 2/1999 - 27)
4. Zatezne kamate na tra‘binu naknade {tete teku od dana kada je nenov~ana
materijalna {teta postala nov~anom.
[teta na automobilu nenov~ana je materijalna {teta, no od trenutka kad ju je
tu‘itelj nadoknadio isplatom u novcu (~l. 185. ZOO), od{tetna tra‘bina postala je
nov~anom tra‘binom. Tada zatezne kamate na od{tetnu tra‘binu po~inju te}i od dana
kada je ona postala nov~anom tra‘binom (~l. 186. ZOO). Pri tome za po~etak tijeka
zateznih kamata, u smislu ~l. 186. ZOO, nije odlu~no je li i kada je vjerovnik pozvao
du‘nika da mu plati glavnicu.
(Vs RH, Rev. 1O/95 od 3. 9. 1998. Pravo i porezi, br. 2/0O 116)
5. Ako je {teta prouzrokovana prije stupanja na snagu Zakona o obligacionim
odnosima zatezna kamata te~e od opomene {tetniku, odnosno od dana kada mu je
dostavljena tu‘ba za naknadu {tete, a ne od prouzrokovanja {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Po pravilima imovinskog prava (§ 1417 biv{eg OGZ) koja su se do stupanja
na snagu Zakona o obligacionim odnosima, primjenjivala u smislu ~lana 4. Zakona o
neva‘nosti pravnih propisa donesenih prije 6. 4. 1941. godine i za vrijeme neprijatelj-
ske okupacije ("Slu‘beni list FNRJ", br. 86/46), obaveza naknade izvanugovorne {te-
te je dospijevala tek od opomene povjerioca, kojom se izjedna~avala tu‘ba.
Odredba ~lana 186. ZOO ne mo‘e se primijeniti u ovom slu~aju, jer je obve-
zni odnos nastao prije stupanja na snagu Zakona o obligacionim odnosima (~lan
1106. ZOO).
Punomo}nik I-tu‘enog na ro~i{tu nije osporio zahtjev tu‘ioca za pla}anje ka-
mata od 4. 8. 1978. godine, ali ovaj punomo}nik nije imao ovla{tenje za preduzima-
nje dispozitivnih parni~nih radnji navedenih u ~lanu 96. ZPP-a, pa je I-tu‘eni mogao
to priznanje i opozvati, {to je i u~inio podno{enjem ‘albe.
S obzirom na izneseno, a kako u konkretnom slu~aju tra‘bina tu‘ioca poti~e
iz osnova naknade {tete prouzrokovane u saobra}aju, za koju ‘alilac odgovara po
osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti {tetnika - njegovog osiguranika, usvo-
jena je ‘alba i primjenom ~lana 373. ta~ka 4. ZPP, preina~ena prvostepena presuda u
dijelu o zateznim kamatama.
6. înjenica da naknada nenov~ane materijalne {tete nije zatra‘ena i dosu|e-
na prema cijenama u vrijeme presude ne utje~e na pravo o{te}enika zahtijevati za-
konske kamate od dana presude.
înjenica da je u postupku osiguranja dokaza vje{tak utvrdio visinu {tete ko-
ju je tu‘iteljica utu‘ila, prema navedenom, ne opravdava i priznanje zateznih kamata
od tog dana, a niti je u postupku osiguranja dokaza utvr|ena visina {tete sprje~avala
tu‘iteljicu da upravo s obzirom na odredbu ~l. 189. ZOO uskladi tu‘beni zahtjev.
U~inci inflacije ne mogu biti odlu~ni za druk~iji ishod spora
(Vs H, Rev. 1960/90, od 20. 12. 1990. Psp 51 125)
7. Zatezna kamata na nov~anu naknadu nematerijalne {tete te~e od presu|e-
nja, a na iznos naknade za tro{kove sahrane i podizanja nadgrobnog spomenika, od
dana kada su ti tro{kovi u~injeni.
8. Kad su revizijskom odlukom preina~ene prvostupanjska i drugostupanjska
odluka i utvr|en vi{i iznos naknade nematerijalne {tete, zatezne kamate na iznos na-
knade dosu|en revizijskom odlukom pripadaju od dana dono{enja prvostupanjske
odluke.
(Vs H, Rev. 971/87 i Rev. 978/87, obje od 7. 10. 1987. Psp 39 81)
9. Zatezne kamate na iznos neispla}enog osobnog dohotka zbog nezakonitog
prestanka rada teku od dospije}a svakog pojedinog iznosa.
(Vs H, Rev. 1274/89, od 6. 2. 1990. Psp 50 98)
10. Zatezna kamata na potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovane zadr‘ava-
njem u pritvoru te~e od pravosna‘nosti presude kojom je okrivljeni oslobo|en od op-
tu‘be.
11. Zatezna kamata na iznos naknade {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja
(~lan 194. ZOO) te~e od dana dospije}a svakog pojedina~nog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovan je prigovor ‘albe tu‘enog da je prvostepeni sud pogre{no primijenio
odredbe materijalnog prava (~lan 277. Zakona o obligacionim odnosima) kada je
odredio da zatezna kamata na pojedine iznose materijalne {tete zbog izgubljenog iz-
dr‘avanja za period od 19. 5. 1971. godine do 1. 11. 1986. godine te~e od dana po-
dno{enja tu‘be u ovoj parnici, odnosno od 14. 10. 1973. godine, jer taj oblik {tete po
svojoj prirodi ima karakter obro~ne naknade koja dospijeva svakog mjeseca, pa od
dospije}a svakog pojedinog mjese~nog obroka, prema citiranoj odredbi, na taj obrok
te~e i zatezna kamata (~lan 186. ZOO).
(Vs BiH, G‘. 83/87, od 27. 8. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
56)
12. Zatezne kamate na iznose naknade {tete s naslova izgubljenog uzdr‘ava-
nja (rente) teku od nastanka svakoga pojedinog dijela {tete.
(Vs H, Rev. 1467/87, od 21. 1. 1988. Psp 40 79)
13. O{te}eni ima pravo da od osigurava~a po osnovu obaveznog osiguranja
od odgovornosti zahtijeva pla}anje zatezne kamate od dana nastanka {tete na iznos
naknade {tete izvorno nastale u novcu, pa i kada nije od{tetni zahtjev podnio osigura-
va~u prije podno{enja tu‘be.
14. Rok u kojem dispijeva obveza osiguratelja za isplatu ugovorne svote, te-
meljem kasko-osiguranja automobila, a s tim u svezi i zaka{njenje osiguratelja odre-
|eni su ugovorom, pa ovisno o tome nastaje i obveza osiguratelja na isplatu zatezne
kamate.
Iz obrazlo‘enja:
"Osigurateljeva obveza isplate naknade za osigurani slu~aj dospijeva u skladu
s odredbama ugovora o osiguranju pa u svezi s tako odre|enim dospije}em osigura-
telja tereti obveza pla}anja zateznih kamata. Odredba ~l. 186. ZOO koju su primije-
nili sudovi prvog i drugog stupnja odnosi se na dospje}e obveze s naslova odgovor-
nosti za {tetu. Kada je rije~ o osigurateljnoj obvezi na osnovi ugovora o osiguranju za
isplatu naknade (ili ugovorene svote) za osigurani slu~aj mjerodavne su odredbe ugo-
vora o osiguranju odnosno pravila osiguranja kao sastavni dio tog ugovora - o roku
isplate - izvr{enja takve obveze u skladu s odredbama ~l. 919. ZOO. Budu}i da je u
konkretnom slu~aju rije~ o zahtjevu s osnova ugovora o kasko osiguranju, a ne o zah-
tjevu za naknadu {tete proizilazi da je o osnovanosti tog zahtjeva valjalo odlu~iti pri-
mjenom Ugovora o kasko osiguranju motornog vozila i opreme iz kojeg proisti~e
zahtjev za naknadu za osigurani slu~aj - kra|u osiguranog automobila i zvu~ne opre-
me i pravila o osiguranju takvog slu~aja u svezi s ~l. 919. ZOO kojim se odre|uje rok
u kojem je tu‘enica bila du‘na isplatiti naknadu, a nakon proteka kojeg bi tek zbog
neizvr{enja tu‘enica dospjela u zaka{njenje odredba ~l. 324. st. 1. ZOO) pa bi od ta-
da po~ele te}i zatezne kamate, a u smislu odredbe ~l. 277. st. 1. ZOO."
Vs RH Rev. 104/95, od 7. 4. 1999. Izbor odluka 2/1999 51/42)
15. Odgovorna je osoba du‘na isplatiti o{te}eniku onu svotu novca koja je
potrebna za pla}anje popravka o{te}ene stvari, pa i iznos poreza na promet.
(Ps H, P‘. 1777/91, od 25. 6. 1991. Psp 50 169)
16. O{te}eni nema pravo na zatezne kamate na iznos nov~ane naknade {tete
zbog o{te}enja stvari koju mu je na njegov zahtjev isplatio {tetnik tokom glavne ras-
prave.
17. Kada je o{te}eni otklonio kvar uzrokovan {tetnom radnjom, popravkom
koju je obavio tre}i, mo‘e zahtijevali samo naknadu u~injenog izdatka u novcu, sa
zateznim kamatama od dana kada je isplatio naknadu posleniku.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovani su ‘albeni navodi da je naknadu {tete u ovoj pravnoj stvari treba-
lo utvr|ivati i dosu|ivati po cijenama u momentu presu|enja, jer je kvar otklonjen
1970. godine i od momenta pla}anja naknade za otklanjanje nedostataka, {teta se sas-
toji u nov~anom iznosu datom za popravak, pa od toga momenta tu‘eni duguje tu‘i-
ocu tra‘binu, sa kamatama od u~injenog izdatka do isplate. Nema uslova za revalori-
zaciju takve tra‘bine, jer bi time bio povrije|en princip monetarnog nominalizma
18. Kad je visinu naknade za nenov~anu materijalnu {tetu valjalo utvrditi pre-
ma cijenama u vrijeme dono{enja presude, zatezne kamate na dosu|enu naknadu pri-
padaju tako|er od dana dono{enja te odluke, pri ~emu za tok kamata nije odlu~na
okolnost da je visina naknade utvr|ena prema trenutku prije dono{enja sudske odluke
(~l. 186. ZOO-a).
Iz obrazlo‘enja:
"U konkretnom slu~aju radi se o tu‘benom zahtjevu za naknadu {tete koja se
sastoji u umanjenoj vrijednosti motornog vozila, s time da je vje{ta~enjem od 11. ve-
lja~e 1990.g. utvr|ena visina {tete s te osnove u visini od .. dinara. Dakle, radi se o
zahtjevu za naknadu nenov~ane materijalne nereparirane {tete pa su sudovi ni‘eg stu-
pnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tu‘beni zah-
tjev za plate‘ zakonskih zateznih kamata po~ev{i od dana dono{enja presude prvog
stupnja. Okolnost da je visina {tete procijenjena nekoliko mjeseci prije zaklju~enja
rasprave ne mo‘e biti razlog da se prihvati tu‘beni zahtjev za plate‘ kamata od dana
kad je vje{ta~enjem utvr|ena visina {tete. Naime, tu‘itelj je imao mogu}nost da tra‘i
novu procjenu, jer se {teta utvr|uje prema cijenama u vrijeme presu|enja (odredba
~lanka 189. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima) i sud bi bio du‘an utvrditi visi-
nu {tete u vrijeme presu|enja. Kako tu‘itelj nije tra‘io novu procjenu, niti je povisio
tu‘beni zahtjev, sud nije mogao suditi ni{ta povoljnije za tu‘itelja od prihva}anja ta-
kvog zahtjeva (u pogledu glavne stvari). Zbog tu‘iteljevog propusta sud ne mo‘e
odrediti po~etak toka zakonskih zateznih kamata od vremena koje prethodi vremenu
presu|enja i tako umanjiti {tetu tu‘itelja."
19. Zatezna kamata na iznos naknade nov~ane {tete (na primjer zbog gubitka
li~nog dohotka), te~e od prouzrokovanja {tete.
(Vs BiH, Gvl. 3l1/87, od 10. 12. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
50)
20. Zajednica osiguranja imovine i lica koja je po osnovu kasko osiguranja is-
platila naknadu ima pravo da od zajednice osiguranja imovine i lica ~iji je osiguranik
od odgovornosti prouzrokovao {tetu, zahtijeva regres ispla}enog sa zateznom kama-
tom od momenta isplate naknade svom osiguraniku.
54)
21. Kada sud dosudi naknadu {tete prema cijenama o{te}ene stvari u vrijeme
su|enja, zatezna kamata na dosu|enu naknadu te~e od dono{enja presude.
22. Zajednica osiguranja imovine i lica koja je isplatila naknadu po osnovu
kasko osiguranja ima pravo da od zajednice osiguranja imovine i lica koja odgovara
po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti vlasnika motornih vozila, zahtijeva
zatezne kamate na regresno potra‘ivanje od dana kada je isplatila naknadu svom osi-
guraniku.
23. Kada je naknada {tete zbog neispunjenja ugovora o prodaji stana utvr|ena
u visini razlike izme|u cijene koju je kupac trebao isplatiti tu‘enom i cijene koju je
isplatio tre}em licu za kupovinu odgovaraju}eg stana, zatezna kamata te~e tek od da-
na definitivne isplate cijene novom prodavcu.
24. Pravilo iz ~lana 186. Zakona o obligacionim odnosima po kome obaveza
naknade {tete dospijeva momentom njenog prouzrokovanja analogno se primjenjuje i
na nematerijalnu {tetu.
25. Obveza tu‘enika na naknadu materijalne {tete na ime izgubljene zarade
dospijeva istekom roka u kojemu je tu‘itelj bio nesposoban za rad.
(Vs H, Rev. 2397/1987, od 10. 5. 1988. - Psp 42 - 60)
26. Obaveza naknade {tete prouzrokovane prije stupanja na snagu Zakona o
obligaclonlm odnosima (1. oktobra 1978. godine) dospijeva sa podizanjem tu‘be
pred sudom, a ukoliko tu‘ba nije podnijeta ranije - ova obaveza dospijeva 1. oktobra
1978. godine.
27. Zajednica osiguranja imovine i lica duguje zatezne kamate na potra‘iva-
nje iz osnova naknade {tete prouzrokovane tre}em licu upotrebom motornog vozila
njenog osiguranika, od momenta nastanka {tete.
28. Popravkom o{te}ene stvari nenov~ana materijalna {teta pretvorena je u
nov~ano potra‘ivanje (tro{ak popravka) ~ija se visina odre|uje prema cijenama u vri-
jeme u~injenih izdataka.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima ut-
vr|enja suda prvog stupnja iz kojih proizilazi: - da iznos ukupne {tete s osnove po-
pravka motornog vozila iznosi .. dinara, no da je navedenom presudom utvr|ena
obveza tu‘enika na isplatu 50% naknade {tete obzirom na to da je i tu‘itelj pridonio
nastanku {tete u omjeru koji iznosi 50%; - da je iznos ukupne {tete s osnove poprav-
ka motornog vozila utvr|en prema cijenama u vrijeme kada je popravak izvr{en. Na
tako utvr|eno ~injeni~no stanje ni‘i su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo
kad su ocijenili tu‘beni zahtjev tu‘itelja neosnovanim. Ovo iz razloga {to je od{tetni
zahtjev tu‘itelja - zahtjev za naknadu nenov~anog oblika materijalne {tete koja je re-
parirana. Popravkom o{te}ene stvari tu‘itelj je uspostavio prija{nje stanje i nenov~a-
na materijalna {teta je pretvorena u nov~ano potra‘ivanje (tro{ak popravka) ~ija se
visina odre|uje prema cijenama u vrijeme u~injenih stvarnih izdataka - u vrijeme po-
pravka stvari. înjenica da je od vremena izvr{enog popravka motornog vozila do{lo
do inflatornih kretanja i smanjenja vrijednosti novca, nema utjecaja na visinu nov~a-
nog iznosa naknade {tete. Zauzimanje pravnog shva}anja suprotno navedenom bilo
bi protivno na~elu monetarnog nominalizma (~l. 394. Zakona o obveznim odnosima.
29. Re‘iser ima pravo da tra‘i naknadu {tete zbog neovla{tenog prikazivanja
filma u televizijskom programu, u iznosu koji je mogao ugovoriti u vrijeme prikazi-
vanja fiima.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da su fiimovi Diverzanti i Most prikazani u televizijskom
programu 1980. i 1981. godine (TV Sarajevo) bez ugovora sa re‘iserom, koji je isto-
vremeno i kooscenarist, pa i bez njegove saglasnosti. Prema odredbama ~lana 27.
stav 3. i 4. Zakona o autorskom pravu Slu‘beni list SFRJ , broj 19/78) autorsko dje-
lo mo‘e iskoristavati drugo lice samo uz saglasnost autora, koji za iskori{tavanje ima
i pravo na odgovaraju}u nov~anu naknadu. Lice ~ije je autorsko imovinsko pravo po-
vre|eno mo‘e tra‘iti naknadu {tete, koja mu je prouzrokovana povredom (~lan 95.
ZAP), a visina {tete se utvr|uje prema okolnostima svakog slu~aja. Visina naknade
zbog bespravnog prikazivanja fiimova u TV programu odre|uje se u visini cijene ko-
ja bi u vrijeme prikazivanja bila ugovorena. Ovo zbog toga {to je u pitanju izvorno
nov~ana obaveza, pa se broj nov~anih jedinica ne mo‘e odrediti prema vremenu kada
se sudi, ve} se odre|uje prema vremenu kada je steta nastala jer tada je nastala i oba-
veza pla}anja (~lan 186. i 394. Zakona o obligacionim odnosima).
(Vs BiH, Rev. 368/89 od 15. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 26)
Naknada u slu~aju propasti stvari oduzete na nedozvoljen na~in

^lan 187.
Ako je stvar koja je bila oduzeta imaocu na nedozvoljen na~in propala
usljed vi{e sile, odgovorno lice du‘no je dati naknadu u novcu.
Naknada u obliku nov~ane rente

^lan 188.
(1) U slu~aju smrti, tjelesne povrede ili o{te}enja zdravlja, naknada se
odre|uje, po pravilu, u obliku nov~ane rente, do‘ivotno ili za odre|eno vrijeme.
(2) Nov~ana renta dosu|ena na ime naknade {tete pla}a se mjese~no una-
prijed, ako sud ne odredi {to drugo.
(3) Povjerilac ima pravo da zahtijeva potrebno obezbje|enje za isplatu
rente, osim ako to prema okolnostima slu~aju ne bi bilo opravdano.
(4) Ako du‘nik ne pru‘i obezbje|enje koje sud odredi, povjerilac ima
pravo da zahtijeva da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota ~ija se vi-
sina odre|uje prema visini rente i vjerovatnom trajanju povjerio~evog ‘ivota,
uz odbitak odgovaraju}ih kamata.
(5) Iz ozbiljnih uzroka povjerilac mo‘e i u drugim slu~ajevima zahtijeva-
ti, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota.
______________________
1. Naknada {tete zbog gubitka zarade (renta) dosu|uje se za ubudu}e, jer to
vi{e odgovara naravi te {tete. Takvim na~inom naknade o{te}eni dolazi pribli‘no u
istu situaciju kao da prima li~ni dohodak koji je izgubio a eventualno odstupanje od
stvarne {tete mogu}e je kako u korist tako i na {tetu obiju stranaka, zbog ~ega stranke
imaju pravo da u slu~aju promijenjenih okolnosti tra‘e izmjenu odluke o naknadi {te-
te.
2. Renta kao nov~ani oblik naknade {tete pla}a se periodi~no u unaprijed ut-
vr|enim iznosima, a ne u postotnom iznosu {to je protivno prirodi {tete i od{tetnom
karakteru rente.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘ena je po pravomo}noj presudi du‘na tu‘itelju ispla}ivati to~no odre|e-
nu mjese~nu rentu. Nije sporno u ovoj fazi postupka da tu‘itelju pristoji pravo na po-
ve}anje rente, i to sada rente kao razlike izme|u strosne mirovine koju bi ostvarivao
da je ostao na radu do ispunjenja punog mirovnog sta‘a i invalidske mirovine koju
tu‘itelj prima. Sporno je pitanje i u ovoj fazi postupka na~ina obra~una visine rente.
Prvostupanjski sud je utvrdio, a drugostupanjski sud prihvatio, utvr|enje visine rente
tako da je uz pomo} nalaza i stru~nog mi{ljenja vje{taka utvrdio na dan 1. I. 1988.
godine, iako je ova parnica pokrenuta tu‘bom dana 1. XII. 1988. godine, visinu sta-
rosne mirovine koju je stavio u odnos sa visinom invalidske mirovine koju je tu‘itelj
ostvario u istom mjesecu. Utvrdio je da tako dobivena razlika koja je na {tetu invalid-
ske mirovine iznosi 46,44% invalidske mirovine. Ovo se odnosi na prvi mjesec 1988.
godine. Nadalje, prema ovom obra~unu, dakle postotni iznos od 46,44% ostvarene
invalidske mirovine, sud je umanjio za rentu koju tu‘itelj ostvaruje od tu‘ene prema
pravomo}noj presudi i na taj na~in je utvrdio visinu rente, i za period od momenta
podno{enja tu‘be do dono{enja prvostupanjske presude, i od momenta dono{enja
prvostupanjske presude od 1. prosinca 1989. godine pa nadalje. Prema stajali{tu ovog
revizijskog suda, pristup ni‘estupanjskih sudova u utvr|enju visine rente suprotan je
i pojmu rente i na~inu njena odre|ivanja. Renta kao nov~ani oblik naknade {tete pla-
}a se periodi~no, u unaprijed utvr|enim iznosima. Po~etni unaprijed odre|eni iznos
utvr|uje se prema visini {tete u ~asu prvostupanjskog presu|enja, ali pod klauzulom
rebus sic stantibus, jer sud mo‘e na zahtjev o{te}enika za ubudu}e pove}ati rentu, a
mo‘e je na zahtjev {tetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti
koje je sud imao na umu prilikom dono{enja odluke (~lanak 196. Zakona o obveznim
odnosima, dakle mo‘e je izmijeniti. Izgubljeni nov~ani iznos do dono{enja sudske
odluke, budu}i da je do tada poznat, predstavlja ve} ostvarenu {tetu pa se dosu|uje u
jednom iznosu. Ovaj iznos mjese~ne rente utvr|en u ~asu presu|enja uzima se kao
osnova i mjerilo za odre|ivanje naknade {tete u obliku rente za budu}e vrijeme. Na-
ime, u tom ~asu jedino je izvjesno da }e o{te}eni primati manju invalidsku mirovinu i
ubudu}e, ali je nepoznato koliko }e ta {teta iznositi, tj. njezina ukupna visina ili {teta
u pojedinim vremenskim periodima (dan, mjesec, godina itd.). Sud stoga uzima po-
znatu visinu {tete u ~asu presu|enja, ne uzimaju}i u obzir promjene koje }e gotovo
sigurno nastati ubudu}e. Kao {to je ve} naprijed istaknuto, sud mo‘e na zahtjev o{te-
}enika za ubudu}e pove}ati rentu, a mo‘e je na zahtjev {tetnika smanjiti ili ukinuti
ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prije dono{enja ranije
odluke, a sve pozivom na naprijed navedenu odredbu iz ~lanka 196. ZOO." Dakle,
priroda {tete i od{tetni karakter rente isklju~uju utvr|enje u postotnom iznosu, iako bi
se taj iznos, kako to navodi drugostupanjski sud, "uvijek mogao provjeriti"."
3. Obveza isplate kapitaliziranog iznosa umjesto rente dospijeva danom do-
no{enja prvostupanjske presude, od kada teku i zatezne kamate.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredbom ~l. 188. st. 5. Zakona o obveznim odnosima - ZOO propisano je
da iz ozbiljnih uzroka vjerovnik mo‘e zahtijevati odmah ili kasnije da mu se umjesto
rente isplati jedna ukupna svota. Temeljem odredbe ~l. 277. st. 1. ZOO du‘nik koji
zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze du‘an je pored glavnice platiti i kamate (zate-
zne kamate). Pravno je pitanje kada je obveza isplate kapitalizirane rente dospjela. S
obirom na to da visinu nov~ane obveze koju ~ini kapitalizirana renta utvr|uje sud
prvog stupnja na temelju rezultata raspravljanja, upravo se presudom prvog stupnja
utvr|uje iznos kapitalizirane rente, nov~ana obveza postaje odre|ena i za obveznika
pla}anja kamata pa se taj dan, prema pravnom shva}anju ovoga suda, smatra danom
dospije}a i od tada teku i zatezne kamate. Stoga su pogre{no primijenili materijalno
pravo sudovi kada su po~etak tijeka kamata vezali uz dan dostavljanja nalaza vje{ta-
ka sudu. Zbog navedenoga nema niti osnove prema stajali{tu tu‘itelja o danu 3. XII.
1989. kao danu dospije}a obveze isplate kapitalizirane rente, pa je stoga reviziju tu‘i-
telja kao neosnovanu valjalo odbiti (~l. 393. Zakona o parni~nom postupku - ZPP,
"Narodne novine", broj 53/91)."
4. Nije protivan prinudnim propisima sporazum o naknadi {tete koja sukcesi-
vno nastaje (npr. zbog izgubljenog izdr‘avanja) u jednom iznosu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljice u ovom sporu zahtijevaju dosu|enje nov~ane rente na ime nakna-
de {tete koju su pretrpjele pogibijom majke u saobra}ajnoj nezgodi.
U razlozima drugostepene presude se pravilno konstatuje da u skladu sa odre-
dbon ~lana 188. u vezi sa ~lanom 194. Zakona o obligacionim odnosima, u slu~aju
kada o{te}eni pretrpi {tetu koja se sastoji u gubitku izdr‘avanja, tada se naknada ova-
kve {tete u pravilu odre|uje u rentnom obliku ali je odredbama ~lana 188. st. 4. i 5.
Zakona o obligacionim odnosima propisano da se naknada {tete propisana odredbom
~lana 194. istog zakona pod odre|enim pretpostavkama mo‘e odrediti i u kapitalizi-
ranom iznosu, odnosno da {tetnik o{te}enom umjesto rente isplati jednu ukupnu svo-
tu ~ija se visina odre|uje prema visini rente i ostalim relevantnim okolnostima slu~a-
ja. Stranke se mogu sporazumjeti, nezavisno od propisanih pretpostavki, o naknadi
{tete koja sukcesivno nastaje - u jednom iznosu.
5. Isplata ukupne svote umjesto mjese~ne rente ne smije se dosuditi na {tetni-
kov prijedlog, ve} na takav prijedlog ima pravo samo o{te}enik, uz uvjete iz ~l. 188.
st. 4. i 5. ZOO.
(Vs H, Rev. 507/83, od 13. 7. 1983. Psp 24 80)
II - OBIM NAKNADE MATERIJALNE [TETE
Obi~na {teta i izmakla korist

^lan 189.
(1) O{te}enik ima pravo kako na naknadu obi~ne {tete, tako i na nakna-
du izmakle koristi.
(2) Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijeme dono{e-
nja sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {to drugo.
(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mo-
gao osnovano o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okol-
nostima, a ~ije je ostvarenje sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.
(4) Kad je stvar uni{tena ili o{te}ena krivi~nim djelom u~injenim sa
umi{ljajem, sud mo‘e odrediti visinu naknada prema vrijednosti koju je stvar
imala za o{te}enika.
______________________
1. Zatezna kamata na naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ena u novcu
prema cijenama u vrijeme presu|enja te~e od dana dono{enja prvostepene presude.
te~e od dana kada je procijenjena {teta.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan revizioni prigovor tu‘ioca da mu pripada pravo na zatezne kamate na
naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ene u novcu od dana nastanka {tete.
Zatezna kamata na naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ena u novcu prema
cijenama u vrijeme presu|enja te~e od dana dono{enja prvostepene presude. U smislu
odredbe ~lana 185. ZOO odgovorno lice je obavezno da uspostavi stanje kakvo je bilo pri-
je nego je {teta nastala, odnosno ako to nije mogu}e da {tetu naknadi u novcu. Ako odgo-
vorno lice do dono{enja sudske odluke ne naknadi {tetu, visina naknade se odre|uje po ci-
jenama u vrijeme presu|enja (~l. 189. ZOO), jer je samo dosu|enjem naknade po cijenama
u vrijeme presu|enja mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje. Dosu|uju}i naknadu {tete po ci-
jenama u vrijeme presu|enja uspostavlja se pre|a{nje stanje, jer dosu|enim iznosom o{te-
}eni mo‘e da popravi o{te}enu stvar ili da kupi novu stvar. Zbog toga se ne mo‘e tra‘iti
kamata na dosu|eni iznos od dana kada je {teta nastala, jer bi se u tom slu~aju naknada
dvostruko valorizovala: kroz cijenu o{te}ene stvari u vrijeme dono{enja sudske odluke i
putem kamate od dana nastanka {tete.
Sintagmu u vrijeme dono{enja odluke iz odredbe ~lana 189. st. 2. ZOO tre-
ba shvatiti tako da ne smije prote}i du‘i vremenski period od utvr|ivanja naknade do
dono{enja sudske odluke nego {to to tra‘e fakti~ke okolnosti (dostavljanje nalaza
vje{taka parni~nim strankama radi izja{njenja, potrebno vrijeme da se stranke izjasne
o nalazu vje{taka, rok za zakazivanje glavne rasprave i sl).
te~e od dana kada je procijenjena {teta. U protivnom, u uslovima visoke stope infla-
cije o{te}eni ne bi bio obe{te}en, odnosno, dosu|enjem zatezne kamate (predstavlja
instrument valorizacije doma}e valute) od dono{enja presude na iznos koji je utvr|en
po ni‘im cijenama, ne bi se uspostavilo stanje kakvo je bilo prije nego {to je {teta
nastala (~l. 185. ZOO), a to je svrha obe{te}enja.
2. ^lanovi porodi~nog doma}insta, odnosno bliski srodnici poginulog lica,
koje ih je izdr‘avalo, nemaju prava na naknadu {tete zbog toga {to je njegovom
smr}u sprije~eno pove}anje njihove zajedni~ke imovine, ve} imaju pravo samo da
tra‘e naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je otac tu‘ilaca poginuo u saobra}ajnoj nezgodi, da je do svoje
smrti vodio ugostiteljsku radnju koja je njegovom smr}u otkazana, a tu‘ioci tra‘e na-
knadu izmakle koristi koju trpe zbog toga {to se iz ugostiteljske radnje vi{e ne uve}a-
va njihova zajedni~ka imovina (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).
Okolnost {to je smr}u oca tu‘ilaca prekinuto uve}anje njegove imovine ne
daje osnova za naknadu {tete zbog izmakle koristi jer time nije izravno sprije~eno
uve}anje imovine tu‘ilaca (prema njihovom eventualnom udjelu) bez obzira {to su
‘ivjeli i sticali u porodi~noj zajednici. Tu‘ioci imaju pravo samo na naknadu {tete
zbog izgubljenog izdr‘avanja (~lan 194. Zakona o obligacionim odnosima).
3. Prevoznik u ‘eljezni~kom saobra}aju duguje naknadu {tete po cijenama u
vrijeme predaje stvari na prevoz a ne po cijenama u vrijeme dono{enja presude o na-
knadi {tete, ako doka‘e da {teta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepa‘-
njom.
Iz obrazlo‘enja:
Prema razlozima ni‘estepenih presuda tu‘eni je odgovoran za svu {tetu, koju
je tu‘ilac pretrpio zbog uginu}a 19 ovaca, koje su prevo‘ene ‘eljeznicom. Kako je u
vrijeme predaje ovaca na prevoz tr‘i{na cijena jedne ovce iznosila .. dinara, to je
na osnovu odredbe ~lana 71. Zakona o ugovorima o prevozu u ‘eljezni~kom saobra-
}aju ("Slu‘beni list SFRJ", broj 2/74), tu‘iocu za uginule ovce dosu|ena naknada u
iznosu od dinara, sa kamatama i tro{kovima spora, dok je sa preostalim dijelom
tu‘benog zahtjeva tu‘ilac odbijen.
Tu‘ilac, me|utim, smatra da ima pravo naknade {tele po cijenama u vrijeme
su|enja (~lan 189. stav 2. ZOO).
Odredbom ~lana 74. Zakona o ugovorim o prevozu u ‘eljezni~kom saobra}a-
ju propisano je da se prevozilac mo‘e pozivati na odredbu ~lana 71. istog zakona sa-
mo ako doka‘e da {tetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepa‘njom, {to zna-
~i da je teret dokazivanja da je u konkretnom slu~aju prevozilac postupao u skladu sa
svojim prevozni~kim obavezama bila na tu‘enom.
4. Odgovornost {tetnika koji kamionom o{teti cestu po opsegu je potpuna na-
knada {tete (~l. 190. u vezi s ~l. 189. st. 2. ZOO).
(Vps H, P‘. 1283/83, od 14. 2. 1984. Psp 25 180)
5. Sud mo‘e dosuditi nov~anu naknadu {tete zbog o{te}enja stvari i prije po-
pravke stvari, u visini procijenjenih tro{kova popravke i poreza na tro{kove poprav-
ke, koje snosi naru~ilac.
Okolnost da tu‘iteljica nije dokazala da je izvr{ila opravku putni~kog vozila,
odnosno da je navedeni porez zaista i platila, nije od uticaja, jer je tu‘ena u skladu sa
odredbama ~lana 185. st. 3. i 4. i 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, do-
su|enjem realne naknade u novcu tu‘iteljici du‘na da reparira svu materijalnu {tetu
koju je u navedenoj saobra}ajnoj nezgodi pretrpjela.
Nesumnjivo je da se opravka mo‘e obaviti samo uz pla}anje spornog poreza,
pa kako je iznos poreza utvr|en na osnovu profakture koja se nalazi u spisu, to tu‘i-
teljici pripada i nov~ana naknada u visini tog iznosa.
(Vs BiH, Gvl. 13/89, od 21.1 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 58)
6. U slu~aju kad je o{te}eni mogao ukloniti {tetu bez ve}ih te{ko}a sa nakna-
dom koja mu je ispla}ena, lice koje odgovara za {tetu duguje razliku neispla}ene na-
knade revalorizovane po cljenama u vrijeme su|enja.
materijalno pravo kada su usvojili tu‘beni zahtjev i tu‘enog obavezaIi da tu‘iocu na-
knadi {tetu po procjeni vje{taka (~lan 189. Zakona o obligacionim odnosima), jer je
samo dosu|enjem naknade u tom obimu mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje koje je
bilo prije nego {to je {teta nastala (~ian 185. stav 3. ZOO).
7. O{te}eno doma}e lice ima pravo na naknadu {tete za popravak vozila u vi-
sini tro{kova koje bi imalo da je vozilo popravilo u na{oj zemlji, ako je utvr|eno da
su ti tro{kovi ni‘i od u~injenih u inostranstu.
(Vs BiH, Rev. 227/89, od 18. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 71).
8. Ako je {teta nadokna|ena u znatnom dijelu tako da je ostala nenadokna|e-
na u neznatnom dijelu (na primjer 5,5%), onda se visina nenadokna|enog neznatnog
dijela odre|uje primjenom postotka tog dijela na ukupnu visinu {tete prema cijenama
na dan presu|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Uz nesporno utvr|enje da je tu‘eni odgovoran za naknadu totalne {tete na vo-
zilu tu‘itelja, koju je u saobra}ajnom udesu prouzrokovao osiguranik tu‘ene i da je
vansudski isplatio tu‘eni {tetu preko 94% treba imati u vidu slijede}e: Prema ~lanu
189. stav 2. ZOO visina naknade {tete se odre|uje prema cijenama na dan presu|e-
nja. U smislu ovog propisa, kada se {teta nadokna|uje van suda, visina naknade se
odre|uje prema vremenu isplate. Kada je {teta ranije nadokna|ena u znatnom dijelu
tako da je ostala nenadokna|ena u neznatnom dijelu, kao {to je to slu~aj u konkre-
tnom sporu, onda se visina nenadokna|enog neznatnog dijela odre|uje primjenom
procenta tog dijela na ukupnu visinu {tete na dan presu|enja. Ovo iz razloga {to je i
o{te}eni du‘an da doprinese sve {to mo‘e da bi {teta bila manja, tako da za nadokna-
|eni iznos odmah uspostavi stanje u pogledu o{te}ene stvari uz doplatu neznatnog
iznosa. Me|utim, kada tu‘itelj ne bi bio u mogu}nosti da nabavi sredstva za doplatu
ovog iznosa, {to sud na pouzdan na~in treba da utvrdi, a u praksi je ina~e vrlo rijedak
slu~aj, onda o{te}eni ima pravo na punu razliku izme|u nadokna|enog iznosa i visi-
ne {tete na dan presu|enja. U protivnom do{lo bi do neopravdanog favorizovanja
o{te}enog na teret odgovornog lica za naknadu {tete, tj. do naknade koja prelazi visi-
nu {tete (~lan 190. ZOO).
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/1999 - 17/18)
9. Nov~ana {teta kao {to je izgubljena zarada, se ne revalorizira prema cijena-
ma u vrijeme su|enja, ve} se, u skladu s na~elom monetarnog nominalizma, dosu|u-
je u onom iznosu u kome je nastala.
Iz obrazlo‘enja:
Neopravdano se u zahtjevu navodi da je prvostepeni sud shodno odredbi ~la-
na 189. Zakona o obligacionim odnosima naknadu {tete zbog izgubljene zarade tre-
bao utvrditi na osnovu visine zarade zemljoradnika u vrijeme presu|enja. Odredba
~lana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ne primjenjuje se kod tzv. nov~a-
ne {tete, a to je {teta koja je izvorno nastala u novcu kao {to je konkretna {teta (tu‘i-
telj je usljed {tetnog doga|aja izgubio zaradu) ili kada je naturalna {teta pretvorena u
nov~anu (npr. kada sam o{te}eni popravi o{te}enu stvar ili sam kupi novu stvar
umjesto uni{tene). U ovakvim slu~ajevima o{te}eni ima pravo da od {tetnika zahtije-
va istu svotu novca za koju mu je imovina umanjena (~lan 394. ZOO).
10. Visina naknade {tete za vozilo koje je o{te}eni kupio u drugoj dr‘avi, a
nije ga uvezao u svoju zemlju gdje je vozilo o{te}eno u saobra}ajnoj nezgodi, ut-
vr|uje se prema cijeni tog vozila u odnosnoj dr‘avi.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je, {to je nesporno me|u strankama, kupio u Austriji motorno vozilo
proizvedeno 1966. godine, marke "V - 1200" i ovo vozilo nije uvezao u svoju ze-
mlju.
Na temelju nalaza i mi{ljenja Centra za vozila Hrvatske poslovna zajednica
za tehni~ku ispravnost vozila od 13. 2. 1986. godine utvr|eno je da je u Austriji cije-
na motornog vozila VW 1200 proizvedenog 1966. godine maksimalno iznosila u
septembru 1983. godine DEM odnosno dinara (dinarska vrijednost iznosa
od . DEM u septembru 1983. godine). Kraj ovakvog stanja stvari, a kod nesporne
~injenice da je tu‘ena zajednica osiguranja dobrovoljno isplatila tu‘iocu u septembru
1983. godine naknadu za uni{teno vozilo u iznosu od . dinara, ni‘estepeni sudo-
vi su sa razlogom ocijenili da je isplatom ovog iznosa tu‘ena u cijelosti obe{tetila tu-
‘ioca za uni{teno vozilo i da je stoga u odnosnom dijelu zahtjev tu‘ioca neosnovan.
Revident se u okolnostima konkretnog slu~aja ne mo‘e pozivati na nalaz i
mi{ljenje vje{taka P. i prilog svoje teze da se naknada {tete za uni{teno vozilo odre-
|uje u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila na dan dono{enja prvostepene presude
utvr|enog prema stanju vozila u vrijeme prouzrokavanja {tete. Ovo stoga {to se po
ocjeni i ovog revizijskog suda visina naknade {tete za vozilo koje je o{te}eni kupio u
drugoj dr‘avi, a nije ga uvezao u svoju zemlju gdje je automobil o{te}en u saobra}aj-
noj nezgodi, utvr|uje prema cijeni tog vozila u odnosnoj dr‘avi. S obzirom na ovo ne
mogu se prihvatiti opravdanim prigovori iz revizije da postoji protivrje~nost izme|u
navedenih nalaza i da je bilo potrebno obnoviti vje{ta~enje sa drugim vje{takom.
11. Visina naknade {tete zbog povrede imovinskih autorskih prava utvr|uje
se prema cijenama u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude.
(Vs H, II Rev. 55/87, od 24. 9. 1987. Psp 38 90)
12. Visina {tete pri~injena namjerno odre|uje se po vrijednosti koju uni{tena
stvar ima u ~asu presu|enja.
13. O{te}enik je namiren u svojoj tra‘bini s naslova naknade {tete jer su is-
pla}eni iznosi naknade u vrijeme isplate o{te}eniku potpuno pokrivali nastalu {tetu.
(Vs H, Rev. 2705/88, od 6. 6. 1989. Psp 45 74)
14. Kada se povjerilac bavi trgovinom onda ne mo‘e izgubljenu dobit tra‘iti
primjenom bankarskih tablica za obrt kapitala jer to nije njegova djelatnost, ve} se
njegova izgubljena dobit mo‘e sastojati u trgova~koj mar‘i ili drugoj dobiti iz pro-
meta robe.
15. Trgova~ka organizacija ima pravo na izgubljenu dobit u visini trgova~ke
mar‘e koju bi ostvarila u redovnom toku stvari.
Osnovanost takvog zahtjeva ne mo‘e se zasnivati na pretpostavljenoj mogu-
}nosti ostvarenja te dobiti, ve} na realnim podacima iskazanim u poslovanju o{te}ene
trgova~ke organizacije.
16. înjenica da je o{te}enik zbog nemogu}nosti nabave dijelova pristao na
manji popravak na automobilu od predvi|enoga za vra}anje stvari u prija{nje stanje
ne osloba|a odgovomu osobu od obveze da isplati naknadu koja omogu}uje potpunu
restituciju.
(Vs H, Rev. 137/86 od 13. 3. 1986. Psp 32 12)
17. Vlasnik koji nije izvr{io opravku o{te}enog automobila, ima pravo na na-
knadu {tete u visini potrebnih tro{kova popravke, procijenjenih u momentu dono{e-
nja sudske odluke, uklju~uju}i i porez na promet kao dio cijene novih rezervnih dije-
lova, pa i kada naknadu ostvaruje od zajednice osiguranja imovine i lica, koja odgo-
vara za {tetu po osnovu obaveznog osiguranja i odgovornosti za {tete u saobra}aju.
18. Trenutak mjerodavan za odre|ivanje visine naknade materijalne {tete je
dan dono{enja sudske odluke, a ne dan zaklju~enja glavne rasprave.
(Vs H, Gzz. 59/83, od 22. 9. 1983. Psp 24 91)
19. Nesavjestan posjednik du‘an je naknaditi vrijednost ubranih plodova, kao
i plodova koje je propustio ubrati po odbitku tro{kova proizvodnje, a po cijenama u
vrijeme dono{enja presude.
20. Postoji objektivni identitet spora kad tu‘itelj, nakon {to mu je pravomo-
}no dosu|ena zatra‘ena naknada {tete odre|ena prema cijenama u vrijeme podno{e-
nja tu‘be, u posebnoj parnici zahtijeva da mu se s iste osnove dosudi daljnji iznos na-
knade {tete odre|en prema cijenama u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude u
tom pravomo}no dovr{enom postupku.
(Vs H, Rev. 1676/86, od 13. 11. 1986. Psp 33 153)
21. Razlika u cijeni ne mo‘e predstavljati jedini kriterijum za utvr|ivanje vi-
sine izmakle dobiti. Ona je samo jedan od elemenata koji se cijeni u sklopu svih po-
sebnih okolnosti od zna~aja za utvr|ivanje visine tog vida {tete.
Prvostupanjski sud je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima ut-
vr|enja suda prvog stupnja iz kojih proizilazi:
- da iznos ukupne {tete s osnove popravka motornog vozila iznosi . tada{-
njih dinara, no da je navedenom presudom utvr|ena obveza tu‘enika na isplatu 50%
naknade {tete s obzirom na to da je i tu‘itelj pridonio nastanku {tete u omjeru koji
iznosi 50%;
- da je iznos ukupne {tete s osnove popravka motornog vozila utvr|en prema
cijenama u vrijeme kada je popravak obavljen.
Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje ni‘i su sudovi pravilno primijenili materi-
jalno pravo kad su ocijenili tu‘beni zahtjev tu‘itelja neosnovanim. To zato {to je od-
{tetni zahtjev tu‘itelja - zahtjev za naknadu nenov~anog oblika materijalne {tete koja
je reparirana. Popravkom o{te}ene stvari tu‘itelj je uspostavio prija{nje stanje i ne-
nov~ana materijalna {teta je pretvorena u nov~ano potra‘ivane (tro{ak popravka) ~ija
se visina odre|uje prema cijenama u vrijeme u~injenih stvarnih izdataka, tj. u vrije-
me popravka stvari. înjenica da je od vremena obavljenog popravka motornog vozi-
la do{lo do inflacijskih kretanja i smanjenja vrijednosti novca ne utje~e na visinu
nov~anog iznosa naknade {tete. Zauzimanje pravnog shva}anja suprotno navedenom
bilo bi suprotno na~elu monetarnog nominalizma (~l. 394. ZOO).
23. U slu~aju kada je o{te}eni imao nov~ane izdatke za otklanjanje {tete na
odre|enoj stvari, onda se njemu nadokna|uje nominalan iznos nov~anih tro{kova ko-
je je imao u vrijeme otklanjanja {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 189. stav 2. ZOO propisano je da se visina naknade {tete
odre|uje prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke izuzev slu~aja kada za-
kon odre|uje ne{to drugo. Ova odredba se ne primjenjuje kod tzv. nov~anih {teta ko-
je su karakteristi~ne samo u slu~aju imovinskih {teta i to je slu~aj kada {teta direktno
nastaje u nov~anom obliku isplatom tro{kova opravke stvari kao u konkretnom slu~a-
ju kada je naturalna {teta pretvorena u nov~anu. Smanjenje imovine o{te}enog nije
izra‘eno u o{te}enom ili uni{tenom predmetu ve} u izdavanju odre|ene svote novca.
Naime, imovina o{te}enog smanjena je za isplatu nov~anog iznosa radi opravke o{te-
}enog vozila pa mu pripada pravo da od {tetnika tj. odgovornog lica zahtijeva isplatu
ove svote radi uspostave pre|a{njeg nov~anog stanja. Kao predmet spora i obe{te}e-
nja ovdje je primarno odre|ena svota novca pa dolazi do primjene odredbe ~lana
394. ZOO kojom je predvi|eno da kada obaveza ima za predmet svotu novca du‘nik
je du‘an da isplati onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi izuzev kada to
zakon druk~ije odredi. O{te}eni u ovakvom slu~aju ima pravo na potpunu naknadu
shodno ~lanu 190. ZOO u vidu zatezne kamate. Ovo pravo mu pripada bez obzira da
li je pretrpio kakvu {tetu zbog docnje du‘nika. Ako je pretrpio ve}u {tetu od iznosa
koji ostvaruje zateznom kamatom, onda o{te}eni ima pravo po ~lanu 278. ZOO na
razliku do potpune naknade {tete. Ovo iz razloga {to je, kroz odre|en period vreme-
na, bio li{en odre|ene svote novca koju je mogao koristiti u druge potrebne svrhe.
24. Kada je o{te}eni otklonio kvar uzrokovan {tetnom radnjom, popravkom
koju je obavio tre}i, mo‘e zahtijevali samo naknadu u~injenog izdatka u novcu, sa
zateznim kamatama od dana kada je isplatio naknadu posleniku.
25. Obveza evidentiranja ra~una poreznih obveznika (gra|ana i gra|anskih
pravnih osoba) kad ostvaruju prihode za isporu~enu robu i obavljene usluge i prihode
od imovine (davanje u zakup nekretnine, u konkretnom slu~aju) kao i zabrana isplati-
teljima da isplate naknadu po ra~unu koji je morao biti evidentiran, a nije, ne odnosi
se na ra~une kojih je isplatitelj fizi~ka osoba.
(Vs H, Rev. 140/87, od 21. 5. 1987. Psp 36 58)
26. U slu~aju tzv. totalne {tete na motornom vozilu, prije svega se, prema sta-
nju vozila neposredno pred {tetu, ima utvrditi njegova nov~ana vrijednost prema vri-
jednosti takvih vozila u vrijeme dono{enja prvostepene presude, a potom i umanjiti
za vrijednost ostatka tog vozila koje je o{te}eni zadr‘ao za sebe. Izdaci za porez na
promet i carina koji se imaju platiti za uvoz ovakvog vozila ulaze u ukupnu {tetu ko-
ju je o{te}eni pretrpio o{te}enjem (uni{tenjem) svog vozila.
27. Tro{ak popravka automobila ~ini i iznos poreza na izvr{ene usluge po-
pravka, koji }e snositi o{te}enik.
(Vs H, Rev. 2443/86, od 1. 4. 1987. Psp 36 69)
28. Mogu}nost davanja vu~ne stoke (konja) u najam predstavlja izmaklu do-
bit, dok tro{kovi koje je o{te}eni pri obradi zemlje imao pla}anjem tu|e usluge
(iznajmljivanje tu|e stoke) predstavlja stvarnu {tetu.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2000, str. 22/23)
29. Visinu izmakle koristi zbog nevra}anja i nemogu}nosti iznajmljivanja vi-
deokaseta, treba utvrditi uzimaju}i u obzir i broj dana za koje se prema redovnom ti-
jeku stvari, moglo o~ekivati da bi videokasete bile iznajmljivane.
"Osnovano tu‘enik u reviziji isti~e da su ni‘estupanjski sudovi pogre{no pri-
mijenili materijalno pravo pri utvr|enju visine tu‘iteljeve izmakle koristi. Prema
odredbi ~l. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima citirano ZOO), pri ocjeni visi-
ne izmakle koristi uzima se u obzir dohodak koji se mogao osnovano o~ekivati pre-
ma redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije ostvarenje je spri-
je~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem. Ni‘estupanjski sudovi nisu postupili u
skladu s navedenom zakonskom odredbom, ve} su visinu izmakle koristi za utvr|eno
razdoblje izra~unali tako da su broj videokaseta koje je preuzeo maloljetnik pomno-
‘ili s brojem dana toga razdoblja i s dnevnom naknadom koju je tu‘itelj zara~unavao
za svaku videokasetu. Uzeli su, dakle, da bi, da su mu sporne kasete bile na raspola-
ganju, tu‘itelj svaku od njih svaki dan imao iznajmljenu, a da uop}e nisu provjerili
da li bi se to prema redovnom tijeku stvari zaista s osnovom moglo o~ekivati."
30. Kad vlasnik stana ima pravo na naknadu izmakle koristi zbog nemogu-
}nosti davanja u najam stana, visina {tete se utvr|uje u nominalnom iznosu po cije-
nama najamnine u vrijeme nastanka {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘iteljica - protutu‘enica tra‘i naknadu {tete koju je pretrpjela time {to je
tu‘enik - protutu‘itelj neovla{teno i bez pravne osnove dr‘ao u posjedu stan i tako joj
onemogu}io ostvarivanje prihoda davanjem u zakup toga stana, a u stvari iznajmlji-
vanjem stana podstanarima, u razdoblju od 24. kolovoza 1987. do 25. svibnja 1990.,
{to zna~i da tu‘iteljica - protutu‘enica tra‘i naknadu izmakle koristi (lukrum cesans)
u smislu ~l. 189. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO. Prema odre-
dbi ~l. 189. st. 3. ZOO, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dohodak ko-
ji se mogao osnovano o~ekivati prema redovnom tijeku stvari, ili prema posebnim
okolnostima, a ~ije ostvarivanje je sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.
Visina te koristi - najamnine - odre|uje se prema na~elu monetarnog nominalizma
(~l. 394.ZOO) po cijeni po kojoj bi ta najamnina dospijevala u potonje navedenom
razdoblju. Sudovi su, me|utim, dosudili tu‘iteljici - protutu‘enici naknadu na ime iz-
gubljene najamnine po kasnijim cijenama, tj. visini zakupnine kakva je bila u vrijeme
preuzimanja stana od strane revidentice, odnosno prema zakupnini koju je upravo
ona ugovorila za kasnije razdoblje (300 DEM mjese~no). Uzimanjem u obzir takvih
cijena sudovi su uistinu pogre{no primijenili materijalno pravo, ali ne na {tetu tu‘ite-
ljice - protutu‘enice, ve} na {tetu tu‘enika - protutu‘itelja (koji ne reVidjeti:ra)."
31. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao
osnovano o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a
~ije je ostvarenje sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.
Iz obrazlo‘enja:
Prema stanju u spisima parni~ne stranke su bile u poslovnom odnosu po
osnovu ugovora broj 91 od 6 .8. 1996. godine, kojim se tu‘eni obavezao da tu‘iocu
isporu~i 200 tona kupina prve klase u ukupnoj vrijednosti od .. dinara. Tu‘ilac
je shodno ~l. 4. Ugovora izvr{io avansne uplate, a tu‘eni je od ugovorene koli~ine
isporu~io tu‘iocu samo 6.643 kg kupina.
Tu‘ilac je svojim zahtjevom tra‘io da se tu‘eni obave‘e da mu isplati ..
dinara na ime izgubljene dobiti zbog neisporu~enih 193.357 kg kupina i zakonsku za-
teznu kamatu na dio glavnog duga u iznosu od dinara (iznos nepokrivenog
avansa) po~ev od 1. 11.1 998. godine do isplate.
Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio da tu‘eni na
ime nepokrivenog avansa duguje tu‘iocu iznos od . dinara. Stoga je pravilnom
primjenom materijalnog prava obavezao tu‘enog da tu‘iocu isplati ovaj iznos sa za-
konskom zateznom kamatom od 1. 11. 1998. godine do isplate, a za svoj pravni stav
dao je razloge koje prihvata i ovaj sud.
Osnovano se ‘albom ukazuje da se pobijana presuda u dijelu kojim je tu‘eni
obavezan da tu‘iocu isplati iznos od . dinara na ime izmakle dobiti zasniva na
pogre{no i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju i pogre{noj primjeni materijal-
nog prava.
Prvostepeni sud je polaze}i od ~injenice da tu‘eni tu‘iocu nije isporu~io
193.357 kg kupina, ovu koli~inu pomno‘io sa dinara i konstatovao da je tu‘ilac
za ovu koli~inu kupina mogao imati dobit u iznosu od dinara, te je primje-
nom ~lan 189. st. 1, 2. i 3. i ~lan 190. Zakona o obligacionim odnosima obavezao tu-
‘enog da tu‘iocu na ime izmakle dobiti isplati ovaj iznos.
Me|utim, prilikom dono{enja pobijane presude prvostepeni sud nije cijenio
da je tu‘eni u 1996. godini od raznih dobavlja~a i pod raznim uslovima otkupio
. kg kupine sa ciljem da ispuni svoju ugovornu obavezu prema inopartneru u
Holandiji, te da je inopartneru isporu~io 160.000 kg kupine i istu koli~inu naplatio.
Odredbom ~lana 189. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da
se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano
o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije je os-
tvarenje sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.
Imaju}i u vidu ovu zakonsku odredbu, nejasno je kako je prvostepeni sud za-
klju~io da je tu‘ilac pretrpio {tetu u vidu izmakle koristi, ako je svoju ugovornu oba-
vezu prema inopartneru u pogledu isporuke kupina ispunio i to naplatio.
Stoga }e u ponovnom postupku prvostepeni sud utvrditi da li je i kakvu {tetu
u vidu izgubljene dobiti pretrpio tu‘ilac zbog djelimi~nog ispunjenja ugovora od stra-
ne tu‘enog, a zatim donijeti odgovaraju}u odluku o glavnoj stvari i tro{kovima pos-
tupka.
(Presuda Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P‘. broj 6598/01 od 14. 2.
2002. godine)
32. O{te}eni koji je usljed tjelesne povrede bio privremeno nesposoban za sti-
canje dopunskog prihoda pored minimalne penzije, ima pravo na naknadu {tete zbog
izmakle koristi iako je dopunski prihod sticao obavljaju}i neprijavljenu djelatnost.
Iz obrazlo‘enja:
Zahtjev da mu se isplati naknada na ime izgubljene zarade tu‘ilac zasniva na
navodima da je kao u‘ivalac penzije u minimalnom iznosu sticao dopunske prihode
rade}i kao zidar, a za vrijeme nesposobnosti za rad, usljed zadobivene povrede, u tra-
janju od mjesec dana, nije ostvario tu zaradu u utu‘enom iznosu.
Ni‘estepeni sudovi su odbili zahtjev tu‘itelja sa obrazlo‘enjem da tu‘itelj ne-
ma odobrenje nadle‘nog organa za obavljanje zidarske djelatnosti, i potrebnu kvalifi-
kaciju.
Opravdano se u reviziji navodi da su ni‘estepene odluke u pobijanom dijelu
zasnovane na pogre{noj primjeni materijalnog prava. Zakonom o obligacionim odno-
sima propisano je da }e sud uzimaju}i u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije
prouzrokovanja {tete, uklju~uju}i izmaklu korist dosuditi naknadu u iznosu koji treba
da se o{te}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da
nije bilo {tetne radnje ili propu{tanja (~l. 185., 189. stav 2. i 190. ZOO).
Shodno navedenoj zakonskoj odredbi o{te}enom koji je redovno ostvario do-
punski prihod iako bez odobrenja nadle‘nog organa, pripada pravo na naknadu {tete
zbog izgubljene zarade koju nije mogao ostvariti usljed deliktne radnje {tetnika.
33. Ako {tetnik (tu‘enik) nezakonitim pona{anjem sprije~i pove}anje imovine
o{te}enika (tu‘itelja), {teta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka {tete tu‘ite-
ljeva imovina mogla biti pove}ana da nije bilo {tetnikove {tetne radnje.
Zato se visina izmakle koristi, izra‘ena u novcu, utvr|uje prema vremenu
kad je nastala (~l. 155. i 189. st. 3. Z0O), a ne prema cijenama na dan dono{enja sud-
ske odluke (~l. 189. st. 2. ZO0). To zna~i da o{te}enik (tu‘itelj) ima pravo na zatezne
kamate od dana izmicanja koristi pa do dana isplate, po kamatnim stopama iz ~l. 277.
st. 1. Z00.
(Ps H, P‘. 643/89, od 11. 7. 1989. Psp 43 138)
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan prigovor revizije da su ni‘estepeni sudovi, dosu|uju}i naknadu
{tete po Pravilniku o od{tetnom cjenovniku za pri~injenu {tetu ribljem fondu ( Slu-
‘beni list SRBiH , broj 19/84), koji je bio na snazi u vrijeme su|enja, a ne po op{tim
pravilima iz ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima, ili po od{tetnom cjenovni-
ku koji je bio na snazi u vrijeme prouzrokovanja {tete, pogre{no primijenili materijal-
no pravo. Prema izri~itoj odredbi iz ~lana 46. stav 2. Zakona o slatkovodnom ribar-
stvu ( Slu‘beni list SRBiH , broj 35/79), koja je lex specialis u odnosu na op{te pra-
vilo o naknadi {tete iz ~lana 185. Zakona o obligacionim odnosima, visina {tete pri~i-
njene ribljem fondu odre|uje se prema Pravilniku o od{tetnom cjenovniku koji dono-
si Republi~ki sekretar za poljoprivredu i {umarstvo. Pri tome su ni‘estepeni sudovi
pravilno primijenili cjenovnik iz 1984. godine, koji je bio na snazi u vrijeme su|enja,
jer je to u skladu sa principom izra‘enim u ~lanu 189. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima, ~ija primjena nije isklju~ena odredbama Zakona o slatkovodnom ribarstvu
S obzirom da su znatno pove}ane cijene od{tetnog cjenovnika, po kome je
obra~unata {teta, naknada {tete pokriva i izmaklu korist o{te}enog, koja se po samom
od{tetnom cjenovniku utvr|uje u skladu sa propisanim kriterijima.
35. Naknada {tete u vidu izmakle koristi mo‘e se dosuditi ukoliko se kumula-
tivno ispune zakonom predvi|eni uslovi, {to se utvr|uje u svakom konkretnom slu~a-
ju na osnovu istih mjerila.
36. Pri ocjeni visine izmakle koristi (izgubljene dobiti) uzima se u obzir dobi-
tak koji se mogao osnovano o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema pose-
bnim okolnostima. Visina izmakle koristi odre|uje se na osnovu nov~ane vrijednosti
dobitka koji bi o{te}eno pravno lice osnovano ostvarilo prema svom uobi~ajenom na-
~inu poslovanja da nije bilo {tetne radnje ili propu{tanja tu‘enog.
37. Zatezna kamata na naknadu nenov~ane materijalne i nematerijalne {tete
te~e od dono{enja presude, a na naknadu nov~ane {tete (na primjer zbog izgubljene
zarade, izdataka u~injenih za popravak o{te}ene stvari i sli~no) od njenog nastanka.
38. Sud mo‘e obavezati {tetnika da ukloni {tetu (naturalna restitucija) iako
o{te}eni tra‘i naknadu u novcu, ali samo kad okolnosti slu~aja opravdavaju uspostav-
ljanje ranijeg stanja.
Iz obrazlo‘enja:
Prigovor revidenta (tu‘enoga) da je nudio tu‘iocu da mu ukloni o{te}enje na
zgradi, pa da stoga tu‘ilac nema pravo na nov~anu naknadu nije osnovan. Prema
odredbi ~lana 185. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, sud dosu|uje o{te}enom
naknadu u novcu kad on to zahtijeva, osim u slu~aju kada okolnosti zahtijevaju
uspostavljanje ranijeg stanja. U ovom slu~aju tu‘ilac je ve} pribavio dio gra|evin-
skog materijala za popravak o{te}enja, a tu‘eni odbija da koristi taj materijal. S druge
strane tu‘eni nije organizacija (preduze}e) ovla{tena za izvo|enje takvih radova.
39. Kada je invalidnost tu‘ioca zbog koje je prestao sa radom i prima invalid-
sku penziju, prouzrokovana bole{}u i posljedicama tjelesne povrede, {tetnik je du‘an
da naknadi svu imovinsku {tetu - izgubljeni li~ni dohodak, ako sama bolest, bez sa-
dejstva posljedica {tetne radnje, ne bi dovela do prijevremenog penzionisanja o{te}e-
nog.
40. Tu‘ilac mo‘e pove}ati tu‘beni zahtjev naknade nematerijalne {tete, nakon
djelimi~nog ukidanja prvostepene presude po ‘albi tu‘enog, pozivaju}i se na inflaci-
ju doma}e valute.
Iz obrazlo‘enja:
Drugostepeni sud je, odlu~uju}i o ‘albi prvotu‘ene, pravilno ocijenio neosno-
vanim ‘albene navode, da je prvostepeni sud po~inio bitnu povredu odredaba parni-
~nog postupka time {to je u ponovnom postupku dozvolio preina~enje pove}anjem
tu‘benog zahtjeva za naknadu nematerijalne {tete, opravdano nalaze}i da tu‘itelj, po-
zivom na odredbe ~lana 189. stav 2. i ~lana 200. Zakona o obligacionim odnosima, te
~lana 191. stav 2. Zakona o parni~nom postupku, mo‘e pove}ati tu‘beni zahtjev i
kad je ranija prvostepena presuda, protiv koje se nije ‘alio, ukinuta u osu|uju}em di-
jelu po ‘albi tu‘enog, ukoliko su relevantne ~injenice od kojih zavisi visina pravi~ne
nov~ane naknade nastupile nakon zaklju~enja glavne rasprave, a u konkretnom slu~a-
ju nakon zaklju~enja prethodne glavne rasprave takve relevantne ~injenice su nastu-
pile (enormna inflacija).
41. Zahtjev za naknadu {tete zbog izgubljene zarade je izvorno nov~ani zah-
tjev, pa se visina naknade ne mo‘e odrediti prema cijenama u vrijeme dono{enja sud-
ske odluke.
(Prema presudi Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 143/95, od 17. 11, 1995. Gp, broj 2,
3 i 4/99)
42. Izmakla korist (izgubljena dobit) mora se vezati za djelatnost koju u redo-
vnom toku stvari povjerilac (tu‘ilac) obavlja, odnosno za onu vrstu i obim poslovanja
koje se po redovnom toku stvari moglo o~ekivati. Sud je du‘an da ocijeni da li je os-
tvarivanje dobiti u du‘em periodu bilo mogu}e i pod kojim uslovima.
43. Pravo zahtijevati naknadu {tete od lova~kog dru{tva pripada i zakupcu.
Iz obrzlo‘enja:
"Neosnovani su navodi revizije da je {teta tu‘itelju trebala biti utvr|ena pre-
ma cijenama kukuruza tijekom 1995.g., i to iz razloga jer se radi o materijalnoj nere-
pariranoj {teti te su ni‘estupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu ~l. 189. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima, kada su tu‘itelju dosudili naknadu {tete prema cijena-
ma kukuruza u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude."
44. Kad se naknada nenov~ane materijalne {tete dosu|uje prema cijenama u
vrijeme presu|enja od tada pripadaju i zatezne kamate, neovisno o tome {to tu‘itelj
svoj tu‘beni zahtjev nije uskladio sa cijenama u vrijeme presu|enja.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev tu‘itelja za naknadu mu {tete nastalu na njegovom
automobilu uslijed pada stabla duda na njega.
Konkretna {teta, po{to se radi o nerepariranoj {teti predstavlja nenov~anu ma-
terijalnu {tetu koja se dosu|uje (naravno ako je tako zatra‘eno!) prema cijenama u
vrijeme presu|enja, na koju se dosu|uje zatezna kamata tako|er od dana presu|enja.
To {to tu‘itelj nije zatra‘io revalorizaciju izvr{ene procjene {tete prema cije-
nama u vrijeme presu|enja i s istom uskladio tu‘beni zahtjev sve u smislu odredbe
~l. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ne daje mu pravo potra‘ivati zateznu ka-
matu za razdoblje od izvr{ene procjene do presu|enja, a kako to pravilno primje}uje
tu‘ena."
(Vs RH, Rev. 640/98. od 4. 4. 2001. Izbor odluka 2/2001 48)
Potpuna naknada
^lan 190.
Sud }e, uzimaju}i u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzroko-
vanja {tete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se o{te}enikova mate-
rijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo {tetne ra-
dnje ili propu{tanja.
________________________
1. Kod utvr|ivanja visine naknade {tete zbog gubitka zarade (pla}e) uzima se
u obzir i okolnost gdje o{te}enik nakon povrede zadovoljava redovite ‘ivotne potrebe
i da li ostvaruje u{tede zbog ni‘ih tro{kova ‘ivota.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju ni‘estupanjskih sudova pravomo}nom presudom od 9. 7.
1990. godine tu‘enik je obavezan da ispla}uje tu‘itelju naknadu {tete zbog izgublje-
ne zarade prouzrokovane povredom u prometnoj nezgodi, mjese~no po ..... DEM (u
dinarskoj protuvrijednosti) po~ev od 1. 3. 1986. godine. Tu‘itelj je podnio zahtjev da
se renta utvr|ena navedenom presudom pove}a pozivaju}i se na promjenu okolnosti
u pogledu visine zarade koju bi mogao ostvariti da zbog posljedica povrede nije nas-
tupila invalidnost. Ni‘estupanjski sudovi su na osnovu utvr|ena o visini mirovine ko-
ju tu‘itelj ostvaruje u SR Njema~koj i obra~una pla}e za mjesec listopad 1990. godi-
ne za radnika, koji je radio na istim poslovima kao i tu‘itelj u SR Njema~koj, zaklju-
~ili da su se izmijenile okolnosti koje su bitne za pove}anje rente te da ona u budu}e
predstavlja razliku izme|u pla}e ovog radnika (........... DEM) i mirovine tu‘itelja
(..... DEM) umanjenu za 20% srazmjerno udjelu tu‘itelja u odgovornosti za prometnu
nezgodu, pa tako mjese~nu rentu utvr|enu presudom Ps 134/90, povisili sa ...... na
iznos od ........ DEM.
Tu‘eni me|utim osnovano ukazuje da pri utvr|ivanju naknade {tete zbog iz-
gubljene zarade sudovi nisu cijenili jesu li se bitno izmijenile okolnosti od zna~aja da
se renta pove}a, a posebno visina mirovine koju tu‘itelj ostvaruje, kao i okolnost da
tu‘itelj ne ‘ivi u inozemstvu, da boravi u selu S. op}ina L., da tu zadovoljava sve
svoje potrebe, a ukazao je i na to da podaci o visini zarade jednog radnika i samo za
jedan mjesec nisu dovoljni za pouzdan zaklju~ak o tomu da bi i tu‘itelj da nije povri-
je|en, na privremenom radu u SR Njema~koj, ostvario pla}u u navedenoj visini, te
da nisu pravilno primijenili odredbe ~lanka 196. ZOO.
Kod utvr|ivanja visine naknade {tete izgubljene zarade (pla}e) ne smije se,
naime, polaze}i od pravila izra‘enog u ~lanku 190. ZOO, zanemariti gdje o{te}enik,
nakon povrede za koju {tetnik odnosno njegov osigurava~ odgovara, zadovoljava re-
dovite ‘ivotne potrebe (svoje i obitelji), te koliku u{tedu ostvaruje zbog ni‘ih tro{ko-
va ‘ivota u sredini u kojoj realizira sredstva mirovine koju prima u stranim sredstvi-
ma pla}anja.
Naknadu treba dosuditi u visini tr‘i{ne vrijednosti predmetnog stana u vrije-
me dono{enja prvostepene presude, jer se jedino naknadom {tete u toj visini tu‘itelje-
va materijalna situacija mo‘e dovesti u ono stanje u kakvom bi se nalazila da nije bi-
lo propu{tanja prvotu‘enog (~lan 190. ZOO) .
3. O{te}enom koji je popravljao automobil u stranoj dr‘avi, gdje se nalazio na
privremenom radu, pripada pravo da od odgovornih lica tra‘i naknadu {tete u dinar-
skoj protivvrijednosti strane valute utro{ene radi opravke o{te}enog vozila po kursu
koji va‘i na dan isplate.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je postavio zahtjev da mu tu‘eni nadoknadi tro{kove opravke o{te}e-
nog vozila u iznosu od . DEM ili da mu isplati dinarsku vrijednost ovog iznosa
prema kursu koji va‘i na dan isplate.
Tu‘ilac je u vrijeme {tetnog doga|aja bio na radu u inostranstvu gdje je 23. 9.
1986. izvr{io opravku vozila koje je o{te}eno u {tetnom doga|aju 23. 8. 1986. godine
i po tom osnovu imao izdatak od . DEM, {to je nesporno me|u strankama.
Prvostepeni sud smatra da tu‘iocu pripada pravo na naknadu {tete u dinarskoj
protivvrijednosti strane valute prema kursu koji je va‘io na dan nastanka {tetnog do-
ga|aja, me|utim, ovog stava se ne pridr‘ava budu}i da je dinarsku vrijednost strane
valute odredio prema kursu koji je va‘io na dan kada je tu‘ilac izvr{io opravku vozi-
la odnosno u~inio izdatak na njegovu opravku i sudio tako {to je tu‘iocu, s obzirom
na utvr|eni omjer odgovornosti tu‘ioca u prouzrokovanju {tetnog doga|aja, priznao
naknadu u simboli~nom iznosu od . dinara. Prvostepeni sud je na ovaj na~in po-
~inio bitnu povredu odredaba parni~nog postupka, jer se iz presude ne mo‘e razabrati
koje je od ova dva rje{enja ovog pitanja prihva}eno, {to ~ini presudu nejasnom i ne-
razumljivom. Razrje{enje u ovom pravcu nije ni drugostepena presuda, jer o tome ni-
je iznijela svoje su|enje, iako je na to ukazivala ‘alba tu‘ioca.
Po ocjeni ovog revizijskog suda nijedno od navedenih rje{enja ovog pitanja
nije pravilno.
Odredbom ~lana 185. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO)
propisano je da je odgovorno lice du‘no uspostaviti stanje koje bi bilo prije nego {to
je {teta nastala. ^lanom 190. ZOO propisano je da }e sud uzimaju}i u obzir i okol-
nosti koje su nastale poslije prouzrokovanja {tete dosuditi naknadu u iznosu koji je
potreban da se o{te}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se
nalazila da nije bilo {tetne radnje ili propu{tanja.
U konkretnom slu~aju radi se o nov~anom potra‘ivanju naknade {tete u uslo-
vima visoke inflacije i tu‘iocu, po stanovi{tu ovog Vrhovnog suda, pripada pravo da
od tu‘enog tra‘i naknadu {tete u dinarskoj protivvrijednosti strane valute utro{ene ra-
di opravke o{te}enog vozila po kursu koji va‘i na dan isplate, jer se tako u uslovima
inflacije obezbje|uje potpuna naknada u smislu ~l. 190. ZOO.
4. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao
~ije je ostvarenje sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.
Iz obrazlo‘enja:
Prema stanju u spisima parni~ne stranke su bile u poslovnom odnosu po
osnovu ugovora broj 91 od 6 .8. 1996. godine, kojim se tu‘eni obavezao da tu‘iocu
isporu~i 200 tona kupina prve klase u ukupnoj vrijednosti od .. dinara. Tu‘ilac
je shodno ~l. 4. Ugovora izvr{io avansne uplate, a tu‘eni je od ugovorene koli~ine
isporu~io tu‘iocu samo 6.643 kg kupina.
Tu‘ilac je svojim zahtjevom tra‘io da se tu‘eni obave‘e da mu isplati ..
dinara na ime izgubljene dobiti zbog neisporu~enih 193.357 kg kupina i zakonsku za-
teznu kamatu na dio glavnog duga u iznosu od dinara (iznos nepokrivenog
avansa) po~ev od 1. 11. 1998. godine do isplate.
Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio da tu‘eni na
ime nepokrivenog avansa duguje tu‘iocu iznos od . dinara. Stoga je pravilnom
primjenom materijalnog prava obavezao tu‘enog da tu‘iocu isplati ovaj iznos sa za-
konskom zateznom kamatom od 1. 11. 1998. godine do isplate, a za svoj pravni stav
dao je razloge koje prihvata i ovaj sud.
Osnovano se ‘albom ukazuje da se pobijana presuda u dijelu kojim je tu‘eni
obavezan da tu‘iocu isplati iznos od . dinara na ime izmakle dobiti zasniva na
pogre{no i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju i pogre{noj primjeni materijal-
nog prava.
Prvostepeni sud je polaze}i od ~injenice da tu‘eni tu‘iocu nije isporu~io
193.357 kg kupina, ovu koli~inu pomno‘io sa dinara i konstatovao da je tu‘ilac
za ovu koli~inu kupina mogao imati dobit u iznosu od dinara, te je primje-
nom ~lan 189. st. 1, 2. i 3. i ~lan 190. Zakona o obligacionim odnosima obavezao tu-
‘enog da tu‘iocu na ime izmakle dobiti isplati ovaj iznos.
Me|utim, prilikom dono{enja pobijane presude prvostepeni sud nije cijenio
da je tu‘eni u 1996. godini od raznih dobavlja~a i pod raznim uslovima otkupio
. kg kupine sa ciljem da ispuni svoju ugovornu obavezu prema inopartneru u
Holandiji, te da je inopartneru isporu~io 160.000 kg kupine i istu koli~inu naplatio.
Odredbom ~lana 189. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da
se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano
o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije je os-
tvarenje sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.
Imaju}i u vidu ovu zakonsku odredbu, nejasno je kako je prvostepeni sud za-
klju~io da je tu‘ilac pretrpio {tetu u vidu izmakle koristi, ako je svoju ugovornu oba-
vezu prema inopartneru u pogledu isporuke kupina ispunio i to naplatio.
Stoga }e u ponovnom postupku prvostepeni sud utvrditi da li je i kakvu {tetu
u vidu izgubljene dobiti pretrpio tu‘ilac zbog djelimi~nog ispunjenja ugovora od stra-
ne tu‘enog, a zatim donijeti odgovaraju}u odluku o glavnoj stvari i tro{kovima pos-
tupka.
2002. godine)
5. Tr‘i{na cijena motornog vozila je iznos koji na dan presu|enja treba platiti
na tr‘i{tu da bi se nabavila stvar kakva je uni{tena, uzimaju}i u obzir i carinska i po-
rezna davanja.
Iz obrazlo‘enja:
"Odlu~uju}i o visini naknade {tete s osnove uni{tenoga motornog vozila, ni‘i su
sudovi utvrdili da je motorno vozilo najsli~nije uni{tenom motornom vozilu, vozilo tipa
"Mercedes" 814 B/37 te da treba na razliku u modelu odbiti 15%, da je amortizacija sada
uni{tenoga motornog vozila 77% i da vrijednost ostatka motornog vozila iznosi 15% od
njegove tr‘i{ne vrijednosti, a u odnosu na nadogradnju motornog vozila utvrdili su da je
amortizirana njena vrijednost za 30%. Visinu naknade {tete ni‘i su sudovi utvrdili na na~in
da su na naknadu prema izvr{enoj procjeni po vje{taku za cestovni promet i motorna vozi-
la od 5. velja~e 1993. godine pa do dono{enja presude suda prvog stupnja 4. III. 1993. go-
dine, obra~unali inflatorno pove}anje cijene prema koeficijentu porasta cijena na malo, te
za tako utvr|enu visinu naknade prihvatili tu‘beni zahtjev. Revident osnovano prigovara
da je tako utvr|ena visina naknade {tete za uni{teno motorno vozilo rezultat pogre{ne pri-
mjene materijalnog prava. Ovo iz razloga {to visina naknade nije utvr|ena prema tr‘i{noj
vrijednosti uni{tene stvari u vrijeme dono{enja presude suda prvog stupnja s obzirom na to
da se radi o naknadi nenov~ane materijalne nereparirane {tete. Tr‘i{na cijena je ona cijena
koju o{te}eni pla}a na tr‘i{tu da bi nabavio stvar kakva mu je uni{tena prema vrijednosti
na dan presu|enja od suda prvog stupnja. Takva cijena utvr|uje se imaju}i u vidu i carin-
ska te porezna davanja koja, izme|u ostalih tro{kova, pove}avaju nabavnu vrijednost stva-
ri prema stanju u vrijeme dono{enja odluke suda prvog stupnja. To iz razloga {to sud u
smislu ~l. 190. ZOO vodi ra~una i o okolnostima koje su nastupile poslije uzrokovanja {te-
te dosu|uju}i naknadu u iznosu potrebnom da se o{te}enikova materijalna situacija dovede
u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo {tete."
6. Ugovornim odre|ivanjem opsega naklade autorskog djela, odre|uje se i
opseg prava {to ih autor ustupa nakladniku.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski sud je pravilno interpretirao i primijenio odredbu ~l. 64.
ZAP-a. Naime, pravilno je stajali{te prvostupanjskog suda da se upravo utvr|ivanjem
opsega naklade utvr|uje i opseg prava {to ih autor ustupa nakladniku, pa nakladnik s
nedopu{tenim pove}anjem naklade povre|uje autorsko pravo (~l. 64. Zakona o autor-
skom pravu i ~l. 190. ZOO).
(Ps H, P‘. 2035/89, od 14. 11. 1989. - Psp 44/190 - 236)
7. Porez na promet se mo‘e zahtjevati kao dio naknade potpune inflatorne
{tete samo u slu~aju kada je o{te}eni obavezu po tom osnovu i stvarno platio.
8. Naknada {tete za uni{teno motorno vozilo vlasni{tvo na{eg dr‘avljanina na
privremenom radu u inostranstvu, ako se {tetni doga|aj desio na podru~ju na{e ze-
mlje, utvr|uje se po kriterijima iz ~lana 190. Zakona o obligacionim odnosima, kao
da se {tetne posljedice otklanjaju u na{oj zemlji.
(Vs BiH, Rev. 473/85, od 12. 6. 1986. i Rev. 494/85, od 17. 10. 1986. Bil-
ten Vs BiH 4/86 - 47).
8. Propisi o ograni~enom pokri}u u vezi s obveznim osiguranjem od odgovor-
nosti ne odnose se na {tetnika kao odgovomu osobu, ve} samo na njegova osigurate-
lja.
Kad je rije~ o odgovornosti za {tetu, onda je {tetnik, koji je ina~e solidarni
du‘nik s osigurateljem, obvezan naknaditi svu {tetu i popraviti je u skladu s na~elom
potpune naknade (odredba ~l. 190. Z00). Na njega se, dakle, uop}e ne odnose propisi
o ograni~enom pokri}u u vezi s osiguranom svotom na osnovi obveznog osiguranja.
(Vs H, Rev. 2469/87, od 9. 6. 1988. Psp 44 114)
10. [tetnik je du‘an da vlasniku uni{tene porodi~ne stambene zgrade naknadi
{tetu u iznosu koji je potreban da se uspostavi ranije stambeno stanje, ali ne i da o{te-
}enome osigura privremeni smje{taj.
11. U slu~aju neizdavanja autorskog djela u roku iz ~l. 70. st. 3. ZAP-a, autor
mo‘e, ali ne mora, tra‘iti raskid ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{no prvostupanjski sud interpretira odredbu ~l. 4. ugovora, povezuju}i
je s odredbom ~l. 12. ugovora. Prema ~l. 4. ugovora, svi izdava~u predani primjerci
rukopisa s njegovim prilozima trajno su vlasni{tvo izdava~a, osim u slu~aju iz t. 11. i
22. ugovora. Me|utim, ~l. 12. ugovora predvi|eno je da }e izdava~ izdati djelo naj-
kasnije do 31.1.1979. Ako izdava~ svojom krivnjom ne izda djelo u daljnjem roku od
{est mjeseci, autor mo‘e odustati od ugovora, primljeni honorar nije du‘an vratiti, a
rukopisom mo‘e raspolagati. Kako izdava~ nije djelo izdao u ugovornom roku, pa ni
u daljnjem roku od {est mjeseci nastupile su posljedice iz t. 12. ugovora prema kojoj
tu‘iteljica primljeni honorar nije du‘na vratiti i mo‘e raspolagati rukopisom, {to zna-
~i da rukopis ostaje njeno vlasni{tvo.
Kod nespornog sadr‘aja ugovora, ovaj ‘albeni sud upu}uje na odredbu ~l. 70.
st. 3. ZAP-a, prema kojem ako izdava~ ne izda djela u ugovorenom roku, autor mo‘e
zahtijevati raskid ugovora i tra‘iti naknadu {tete zbog neizvr{enja ugovora, a osim to-
ga autor ima pravo zadr‘ati primljenu naknadu, odnosno tra‘iti isplatu ugovorene na-
knade. Prema tome, neosnovano tu‘enik kao izdava~ prevaljuje na tu‘iteljicu obvezu
tra‘enja raskida ugovora, jer taj zakon ne predvi|a raskid ugovora kao obvezu strana-
ka, ve} samo daje mogu}nost da bilo koja od ugovorenih strana, pa prema tome i tu-
‘enik mo‘e zatra‘iti raskid ugovora. Ako raskid ugovora ni s jedne strane nije zatra-
‘en, a tu‘iteljica je urgirala izdavanje djela, o~ito je na taj na~in izrazila svoju volju
da se ugovor ne raskine, ve} da se djelo izda u interesu realizacije i moralnih i mate-
rijalnih autorskih prava tu‘iteljice. U smislu ~l. 95. ZAP-a, osoba ~ije je autorsko
imovinsko pravo ili autorsko moralno pravo povrije|eno, mo‘e zahtijevati za{titu to-
ga prava i naknadu {tete koja je povredom nanesena. Neizdavanjem djela i gubitkom
rukopisa tu‘iteljici je nastala moralna {teta zbog nepojavljivanja njezina djela i imena
kao autora u stru~noj javnosti, pa ima stoga pravo na naknadu takve {tete u smislu ~l.
200. ZOO-a. Pored toga, nastala je tu‘iteljici i materijalna {teta gubitkom rukopisa,
{to i sam tu‘enik priznaje u svojem dopisu tu‘iteljici od 28.3.1984.
Pri tome ovaj ‘albeni sud ukazuje da je neosnovan prigovor da je rije~ o pre-
ra|enom i dopunjenom djelu, jer i takvo djelo predstavlja autorsko djelo u kojem je
intelektualnu i stru~nu intervenciju izvr{io sam autor, a u cilju kvalitativnog pobolj-
{anja djela. Stoga tu‘iteljica ima pravo kako na naknadu nematerijalne {tete tako i na
naknadu materijalne {tete u smislu ~l. 190. i 200. ZOO-a.
(Vps H, P‘. 2811/85, od 18. 2. 1986. - Bilten 10/1987, odl. 9)
12. O{te}enom pripada naknada u visini kamate koju je platio na kredit podi-
gnut i otpla}en u svezi s popravkom o{te}ene stvari (automobil).
Iz obrazlo‘enja:
"Naime, kada je tu‘enica u zaka{njenju s isplatom duga - nov~ane naknade za
materijalnu {tetu, tada tu‘itelju kao o{te}enoj osobi pripada pravo naknade {tete i za
kamatu na kredit koji je tu‘itelj podigao i otplatio u svezi s popravkom automobila
(odredbe ~lanka 278. stavak 2. ZOO), pa taj iznos s iznosom tro{kova popravka auto-
mobila predstavlja potpunu naknadu {tete. Pogre{no su sudovi stoga u tom dijelu pri-
mijenili materijalno pravo (odredba ~lanka 324. ZOO) kada su tu‘enicu obvezali na
pla}anje zatezne kamate na glavnicu kreditne kamate od dana 14. IX. 1987.g., iako iz
utvr|enja sudova proizilazi da je tu‘itelj podigao kredit 27. VIII. 1987.g., a isplata
kredita trebala bi uslijediti 15 .X. 1990.g., pa budu}i da se sudovi nisu upustili zbog
pogre{nog materijalnopravnog pristupa u ispitivanje dospijevanja svakog pojedinog
iznosa kreditnih kamata, to je u tom dijelu valjalo ukinuti obje ni‘estupanjske presu-
de."
(Vs RH, Rev 65/92. od 5. 2. 1992. Izbor odluka 1994 128/182)
13. Propusti u sudskom postupku ne mogu biti razlog da se inflatorna {teta
prevali na sud, odnosno dr‘avu.
14. Kad je odgovorna osoba u obvezi platiti naknadu nematerijalne {tete, a is-
plati akontaciju u stranoj valuti, prera~unavanje akontacije obavlja se prema prodaj-
nom te~aju strane valute na dan presu|enja.
Iz obrazlo‘enja:
"Revident osnovano tvrdi da su ni‘i sudovi pogre{no primijenili materijalno
pravo kad su pla}enu akontaciju naknade {tete od strane tu‘enika tu‘itelju u iznosu
od DEM prera~unali po te~aju na dan kada je isplata akontacije izvr{ena. Prije
svega valja navesti da je upla}ivanjem akontacije naknade {tete tu‘enik kao du‘nik
izvr{io pla}anje na ime smanjenja dijela svoje obveze (da plati naknadu {tete tu‘ite-
lju kao o{te}enom) pa nema pravne osnove za prijeboj akontacije s utvr|enom na-
knadom {tete, ve} je potrebno za akontirani iznos umanjiti iznos naknade {tete ura~u-
navanjem akontiranog iznosa kao iznosa ve} namirene naknade {tete. U slu~aju kada
je odgovorna osoba du‘na platiti naknadu nematerijalne {tete u HRD, a izvr{i uplatu
akontacije u stranoj valuti (u ovoj pravnoj stvari u DEM), prera~unavanje akontacije
obavlja se prema prodajnom te~aju strane valute u doma}u valutu na dan dono{enja
presude suda prvog stupnja."
Sni‘enje naknade
^lan 191.
(1) Sud mo‘e, vode}i ra~una o materijalnom stanju o{te}enika, osuditi
odgovorno lice da isplati manju naknadu nego {to iznosi {teta, ako ona nije
prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepa‘njom, a odgovorno lice je slabog
imovnog stanja te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu.
(2) Ako je {tetnik prouzrokovao {tetu rade}i ne{to radi koristi o{te}eni-
ka, sud mo‘e odrediti manju naknadu, vode}i ra~una o bri‘ljivosti koju {tetnik
pokazuje u sopstvenim poslovima.
________________________
1. Kada je {teta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepa‘njom, nema mjes-
ta sni‘avanju naknade zbog slabog imovinskog stanja {tetnika.
Iz obrazlo‘enja:
Kod utvr|enja da je tu‘eni izvr{io krivi~no djelo ubistva k}erke tu‘ilaca sa umi{-
ljajem, a u skladu sa pozitivnim propisima o prouzrokovanju {tete kada je {teta prouzroko-
vana namjerno ili krajnjom nepa‘njom, nema mjesta sni‘enju naknade pa se ne cijeni ni
imovinsko stanje {tetnika. Budu}i da je pojam umi{ljaja u krivi~nom pravu istovjetan sa
pojmom namjere u gra|anskom pravu, to prvostepeni sud ne treba cijeniti imovinsko sta-
nje tu‘enog pri odre|ivanju visine naknade {tete (~lan 191. stav 1. ZOO).
2. Visina naknade {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja ne zavisi od imovinskih prili-
ka {tetnika koji je prouzrokovao {tetu krivi~nim djelom s umi{ljajem, niti od potreba o{te-
}enih, nego od toga koliko o{te}eni stvarno gube zbog pogibije lica koje je po zakonu bilo
du‘no da ih izdr‘ava.
Iz obrazlo‘enja:
Drugostepeni sud je pravilno zaklju~io da nije od zna~aja za odluku u ovoj pravnoj
stvari kakve su imovinske mogu}nosti tu‘enog, kao i to da je invalid i da ima pove}ane iz-
datke za svoje izdr‘avanje, jer tu‘ioci zahtijevaju naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘ava-
nja koju je tu‘eni prouzrokovao krivi~nim djelom sa umi{ljajem, pa je du‘an da tu {tetu
naknadi (tu‘benim zahtjevom se ne tra‘i zakonsko izdr‘avanje, kod koga odluka o takvom
zahtjevu zavisi od potreba izdr‘avanog lica i mogu}nosti davaoca izdr‘avanja). Nema uti-
caja na odluku u ovoj pravnoj stvari ni to {to su tu‘ioci stariji od 15 godina, a ne poha|aju
{kolu (za usmjereno obrazovanje) jer bi, kako to isti~e i drugostepeni sud, njihov otac u iz-
vr{enju zakonskih obaveza izdr‘avanja maloljetne djece, doprinosio za njihovo izdr‘ava-
nje.
3. Iznos naknade {tete se ne mo‘e sniziti zbog slabog imovinskog stanja {te-
tnika ako je {tetu prouzrokovao krivi~nim djelom s umi{ljajem.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je prigovor revizije da su ni‘estepeni sudovi pogre{no primjenili
materijalno pravo time {to, zbog slabih materijalnih prilika tu‘enog, nisu snizili do-
su|ene iznose naknade {tete, jer je, prema sadr‘ini pravosna‘ne osu|uju}e krivi~ne
presude, za koju je vezan parni~ni sud u tom dijelu, {teta prouzrokovana krivi~nim
djelom te{ke tjelesne povrede iz ~lana 42. stav 1. KZ SRBiH izvr{enim s umi{ljajem,
koji se izjedna~ava s namjerom u gra|anskopravnom smislu, pa zbog toga, prema
odredbi ~lana 191. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, nema mjesta sni‘enju
pravi~ne naknade koja tu‘iocu pripada prema kriterijima iz ~lana 200. istog zakona.
4. Kad ne postoje pretpostavke iz ~l. 191. ZO0 za sni‘enje naknade, tada za
odluku o izmjeni dosu|ene naknade (~l. 196. ZOO) nisu relevantne materijalne prili-
ke {tetnika, jer renta nema alimentacijsko, nego isklju~ivo od{tetno zna~enje.
(Os Bjelovar, G‘. 222/92 2, od 6. 2. 1992. Psp 52 92)
5. Ocijenjeno je da vo‘nja biciklom bez svjetala i u alkoholiziranom stanju
ima obilje‘je postupanja krajnjom nepa‘njom pri uzrokovanju {tete.
(Vs H, Rev. 1044/90, od 3. 10. 1990. Psp 52 92)
6. Osigurava~ ne mo‘e zahtijevati sni‘enje naknade pozivom na okolnosti iz
~lana 191. Zakona o obligacionim odnosima i kada postoje na strani neposrednog
{tetnika - imaoca vozila koji se nije osigurao od odgovornosti za {tetu pri~injenu tre-
}im licima upotrebom motornog vozila.
Iz obrazlo‘enja:
O{te}eni u saobra}ajnoj nezgodi zahtijeva naknadu {tete od ZOIL-a, a {tetu je
prouzrokovao vlasnik vozila koji se nije osigurao od odgovornosti za {tete u~injene
tre}im licima upotrebom motornog vozila.
Tu‘eni zahtijeva da se naknada {tete smanji uzimaju}i u obzir te{ke materijal-
ne prilike neposrednog {tetnika, prema kome }e on imati pravo na regres. Ovaj prigo-
vor, me|utim, mo‘e istaknuti samo {tetnik u sporu sa o{te}enim (~lan 191. Zakona o
obligacionim odnosima), a njime se ne mo‘e koristiti tu‘eni koji odgovara za {tetu
po osnovu ~lana 55. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu‘beni
list SFRJ", broj 24/76).
(Vs BiH. P‘. 221/85, od 25. 9. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 24)
7. U parnici u kojoj osiguratelj kao solidarni jamac isti~e prema svom osigu-
raniku kao glavnom du‘niku regresni zahtjev za ono {to je za njega platio o{te}enici-
ma, du‘nik ne mo‘e istaknuti prigovor sni‘enja naknade kad takav prigovor solidarni
jamac nije mogao s uspjehom suprotstaviti o{te}enikovu zahtjevu.
(Vs H, Rev. 609/84, od 27. 6. 1984. Psp 25 89)
8. Budu}i da pravosna‘na osu|uju}a krivi~na presuda ve‘e sud, u parni~nom
postupku, se ne mogu utvr|ivati ~injenice koje bi isklju~ile odgovornost za {tetu
prouzrokovanu umi{ljajnim krivi~nim djelom. U tom slu~aju se ne mo‘e umanjiti na-
knada {tete zbog slabog imovinskog stanja {tetnika.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ena je pravosna‘nom presudom u krivi~nom postupku ogla{ena krivom
zbog krivi~nog djela iz ~lana 42. stav 2. KZ po~injenog na {tetu tu‘ioca zbog toga {to
mu je sasula u lice koncentrisanu sir}etnu kiselinu i time uzrokovala o{te}enje ro‘-
nja~e i ve‘nja~e oba oka, koje je imalo za posljedicu umanjenje ‘ivotne aktivnosti od
25%. Budu}i da pravosna‘na osu|uju}a krivi~na presuda ve‘e sud, u parni~nom pos-
tupku, se ne mogu utvr|ivati ~injenice koje bi isklju~ile odgovornost za {tetu prou-
zrokovanu umi{ljajnim krivi~nim djelom.
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada pri utvr|e-
nju naknade nisu cijenili materijalno stanje tu‘ene jer je {teta prouzrokovana krivi-
~nim djelom sa umi{ljajem, pa prema tome u konkretnom slu~aju nisu ispunjene za-
konske pretpostavke iz ~lana 191. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za sni‘e-
nje naknade.
45)
9. Tu‘eni koji je osu|en zbog krivi~nog djela li{enja ‘ivota prednika tu‘ilaca
ne mo‘e tra‘iti sni‘enje naknade {tete koju je time prouzrokovao tu‘iocima, iako je
izvr{io ubistvo u stanju smanjene ura~unljivosti (pod uticajem alkohola popustile su
ko~ione funkcije ).
10. Roditelji odgovaraju za {tetu koju je po~inilo njihovo mlt. dijete koje je s
prozora stana bacilo eksplozivnu napravu me|u djecu koja su se igrala, {to upu}uje
na grubo zanemarivanje odgoja i nadzora nad djetetom.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi ~l. 165. st. 4. Zakona o obveznim odnosima roditelji odgova-
raju za {tetu {to je uzrokuje drugom njihovo mlt. dijete koje je navr{ilo sedam godi-
na, osim ako doka‘u da je {teta nastala bez njihove krivnje. Dakle, roditelji (nije
dvojbeno da je njihova odgovornost solidarna) odgovaraju za {tetu po principu presu-
mirane krivnje, {to zna~i da su oni bili du‘ni dokazati, a da bi se odgovornosti uop}e
oslobodili, da je {teta nastala bez njihove krivnje. To ama ba{ ni~im nisu dokazali, ni
argumentirano obrazlo‘ili, pa nema sumnje da je {teta nastala kao posljedica u kon-
kretnom slu~aju zanemarnog odgoja odnosno nadzora nad djetetom. I to ne samo kao
posljedica tzv. obi~ne nepa‘nje. Naime, s krajnjom nepa‘njom ili grubom nemarno{-
}u postupa onaj {tetnik koji u svom radu - ovdje konkretnom odgoju i nadzoru {to je
jedna od obveza roditelja u odnosu na djecu - ne upotrijebi ni onu pa‘nju koju bi
upotrijebio svaki prosje~an ~ovjek. Maloljetni sin tu‘enih, s prozora stana u kojem je
‘ivio s roditeljima, bacio je improviziranu eksplozivnu napravu na zemlji{ni teren
gdje su se igrala djeca, izme|u ostaloga i o{te}eni, tu‘itelj, koji je tada zbog eksplozi-
je te{ko tjelesno stradao. Barem dva mjeseca ranije, prije {tetnog doga|aja dakle,
mlt. tu‘eni kupio je i u stanu dr‘ao, izme|u ostaloga, tri pakovanja prskalica, dva pa-
kovanja kapsula za pi{tolj, prona|eno je i oduzeto 100 komada kapsula ... itd. Sve to
upu}uje na takav stupanj zanemarivanja i u odgoju i u nadzoru da se za konkretan
slu~aj, i to sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti, mo‘e zaklju~iti da je {teta u konkre-
tnom slu~aju posljedica grube nemarnosti odgovornih osoba. A za takav slu~aj nema
pravno opravdanih pretpostavki za odstupanje od na~ela potpune naknade, onakve
naknade koju ima u vidu odredba ~l. 190. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u
smislu odredbe ~l. 191. Zakona o obveznim odnosima sud mo‘e, vode}i ra~una o
materijalnom stanju o{te}enika, osuditi odgovornu osobu da isplati manju naknadu
nego {to iznosi {teta ako ona nije uzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepa‘njom, a
odgovorna osoba je slabog imovnog stanja te bi je isplata potpune naknade dovela u
oskudicu."
(Vs RH, Rev 1731/92, od 3. 12. 1992. Izbor odluka 1994 103/161)
Podijeljena odgovornost
^lan 192.
(1) O{te}enik koji je doprinio da {teta nastane ili da bude ve}a nego {to
bi ina~e bila, ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu.
(2) Kad je nemogu}e utvrditi koji dio {tete poti~e od o{te}enikove radnje,
sud }e dosuditi naknadu vode}i ra~una o okolnostima slu~aja.
________________________
1. Za postojanje podijeljene odgovornosti voza~a i saputnika za {tetu koju sa-
putnik pretrpi u prometnoj nezgodi skrivljenoj od voza~a, nije od bitnog zna~enja da
li je saputniku poznato da voza~ nije polo‘io voza~ki ispit, ve} kakvo je njegovo sa-
znanje o osposobljenosti voza~a za upravljanje vozilom u javnom prometu.
Iz obrazlo‘enja:
Revizija bez osnova prigovora podjeljenoj odgovornosti, a nalazi je samo u
~injenici da voza~u koji je u momentu nezgode upravljao vozilom i skrivio je, nije
bila izdata voza~ka dozvola, te nije bio osposobljen za vo‘nju {to je poginulom bilo
poznato, a ipak je pristao na vo‘nju pod takvim okolnostima. Me|utim, ovaj sud
smatra da nije od bitnog zna~aja za pravilno rje{enje toga pitanja, da li je voza~ pola-
gao voza~ki ispit i dobio valjanu voza~ku dozvolu, ve} da li je uistinu bio osposo-
bljen za vo‘nju, odnosno da li je obvladao voza~kom vje{tinom u mjeri koja je potre-
bna za sigurno sudjelovanje u prometu na javnim cestama, te kakvo je saznanje o to-
me imao poginuli. Sudovi ni‘eg stupnja utvrdili su da se radilo o voza~u sa duljim
voza~kim iskustvom, koji je jo{ prije rata upravljao motornim vozilima na javnim
cestama, a za vrijeme rata ~ak bio zadu‘en kao voza~ vojnim vozilom {to je poginu-
lom bilo poznato. Radi se o ~injeni~nom utvr|enju za koje je vezan ovaj sud u revi-
zijskom postupku, a iz njega ne proisti~e podjeljena odgovornost ni u najmanjem
omjeru. Uostalom do prometne nezgode nije ni do{lo zbog neznanja ili nesposobnos-
ti voza~a za vo‘nju, ve} zbog objesne vo‘nje i o~itim kr{enjem prometnih propisa ta-
kvom vo‘njom, kakvom u prakti~nom ‘ivotu ina~e pribjegavaju samo voza~i koji su
previ{e uvjereni u svoje sposobnosti u vo‘nji, a to je ne{to sasvim drugo i protivno
onomu {to revizija tvrdi.
2. O{te}enik koji je pridonio da {teta nastane ili da bude ve}a nego {to bi ina-
~e bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu.
Na temelju provedenih dokaza utvr|eno je da je doista dana 30. lipnja 1995.
kao suputnica u osobnom vozilu nastradala tu‘iteljica, zatim da je navedeno vozilo
bilo osigurano kod tu‘enika, a {to uostalom me|u stankama nije sporno, kao niti od-
govornost, ali uz prigovor doprinosa tu‘iteljice od 15% za ozljede koje je zadobila
jer u istom {tetnom doga|aju nije bila vezana. Naime, ovaj sud je utvrdio da je nave-
deni prigovor istaknut od strane tu‘enika osnovan jer je doista iz iskaza tu‘iteljice ut-
vr|eno da ista nije bila u trenutku nastanka {tetnog doga|aja vezana sigurnosnim po-
jasom ve} da je bila u fazi da upravo stavlja sigurnosni pojas kada je do{lo do nezgo-
de.
Iz nalaza i mi{ljenja lije~nika vje{taka proizilazi da je tu‘iteljica kriti~ne zgo-
de zadobila udarne ozljede i natu~enja glave sa podlijevima krvi, te potres mozga, a i
vje{tak u svom dopunskom iskazu o~itovao se na na~in da je djelomi~no to~no da
ozljede kod tu‘iteljice nisu mogle nastati da je bila vezana sigurnosnim pojasom jer
kod djelovanja sile na automobil u bilo kojem drugom smjeru osim odostraga dolazi
do mogu}nosti za udarac glavom o stranice automobila, pa kako je u konkretnom
slu~aju tu‘iteljica upravo i zadobila izme|u ostalog ozljede glave, ovaj sud utvr|uje
da postoji njezina suodgovornost jer se nije koristila za{titnim pojasom, a {teta koju
trpi s obzirom na ozljede glave upravo je u uzro~noj vezi s nekori{tenjem toga poja-
sa, pa ovaj sud utvr|uje suodgovornost tu‘iteljice u omjeru od 10%."
(@s u Zagrebu, G‘. 5111/98, od 9. 2.1999. - Svijet osiguranja, br. 6)
3. Kod utvr|ivanja naknade {tete zbog izgubljenog prihoda uzet }e se u obzir
je li o{te}eni poduzimao radnje za smanjenje {tete, tj. za ponovno ostvarivanje priho-
da.
Iz obrazlo‘enja:
"Sudovi ni‘eg stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo (~l. 179. Za-
kona o obveznim odnosima - citirano: ZOO, kad su ocijenili da u ovoj pravnoj stvari
postoji tu‘enikova od{tetna odgovornost, te kad su tu‘itelju dosudili iznos za uni{te-
nih 50 p~elinjih dru{tava te tro{kove njihove obnove. Sudovi ni‘eg stupnja dosudili
su tu‘itelju iznos od kn na ime izmakle koristi (prihod od meda i voska) za
razdoblje od 1988. do 1993. godine. Revident je u pravu kad u svezi s tim isti~e da je
pogre{no primijenjeno materijalno pravo. U smislu odredbe ~l. 155. ZOO tu‘itelj ima
pravo i na naknadu izmakle koristi, no ni‘estupanjski sudovi pri utvr|ivanju visine
naknade za taj oblik {tete, ~ini se, smatraju da tu‘itelj ima kroz neograni~eno razdo-
blje pravo na od{tetu zbog gubitka prihoda uzrokovanog pomorom p~ela. To, me|u-
tim, nije to~no. O{te}enik je du‘an nastojati da mu {teta bude {to manja i u tom po-
gledu poduzeti prema potrebi i u skladu sa svojim mogu}nostima odgovaraju}e ra-
dnje. Ako pak on pridonese da mu {teta nastane ili da bude ve}a nego {to bi ina~e bi-
la, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (~l. 192. st. 1. Zakona o obve-
znim odnosima). U tom su smislu ni‘estupanjski sudovi trebali provjeriti je li i u ko-
jem vremenskom razdoblju tu‘itelj bio u mogu}nosti obnoviti uni{tena p~elinja dru{-
tva i ponovno po~eti ostvarivati prihod od njih, jer o tom ovisi visina od{tete za nje-
gove izgubljene prihode."
Vs RH, Rev. 821/94, od 6. 12. 1995. Izbor odluka 2/1996 23/62)
4. Maloljetne o{te}enice nisu pridonijele nastanku {tete kada su "pristale" na
vo‘nju automobilom kojim je upravljao njihov otac pod utjecajem alkohola.
Iz obrazlo‘enja:
."Prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tu‘enice o suodgovornosti tu‘ite-
ljica, jer da one s obzirom na ‘ivotnu dob nisu mogle ni pristati, a niti odbiti vo‘nju s
alkoholiziranim voza~em - svojim ocem i zakonskim zastupnikom D.K..
Takav zaklju~ak prvostupanjskog suda prihva}a i ovaj sud.
Naime, odredba iz ~lanka 192. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima - da-
lje: ZOO, primjenjuje se u slu~aju kada o{te}ena osoba pristane na vo‘nju u automo-
bilu kojim upravlja voza~ pod utjecajem alkohola, ako je znala ili mogla znati da
odre|eni stupanj alkoholiziranosti voza~a.
To zna~i da u svakom konkretnom slu~aju treba ocijeniti je li o{te}ena osoba
svojim pona{anjem doprinijela {teti.
Kako se u ovom konkretnom slu~aju o{te}ene mldb. tu‘iteljice u to vrijeme
stare 10 i 11 godina u automobilu kojim je upravljao alkoholizirani voza~ i to njihov
otac i zakonski zastupnik, koji je zbog toga dio du‘an brinuti se o njihovu ‘ivotu
i zdravlju, pa tako i sigurnosti u prometu, to se u ovom slu~aju, postupanje mldb. tu-
‘iteljica u opisanim okolnostima ne mo‘e ocjenjivati kao njihov doprinos u vlastitoj
{teti.
(@s u Zagrebu, G‘ 1367/98, od 26. 1. 1999 i G‘, 12031/98, od 8. 2. 2000.
Izbor odluka 1/2000 61/44)
5. Postoji podijeljena odgovornost kada o{te}enik pristane na vo‘nju sa voza-
~em bez voza~kog ispita.
6. Postoji podijeljena odgovornost o{te}enog koji je pristao na vo‘nju u auto-
mobilu kojim upravlja osoba pod utjecajem alkohola pri ~emu stepen doprinosa vlas-
titoj {teti ovisi ne samo o stepenu alkoholiziranosti voza~a nego i o znanju ili mogu-
}nosti saznanja za taj i takav stupanj alkoholiziranosti voza~a.
7. Ako su klju~evi motornog vozila kojim je nanijeta {teta bili dostupni {tetni-
ku (malodobnom sinu vlasnika vozila) tada se ne mo‘e re}i da je vozilo upotrijeb-
ljneno bez dozvole vlasnika pa stoga postoji njegova od{tetna odgovornost.
8. Ocijenjeno je u konkretnom slu~aju da je o{te}enik je pridonio nastanku
{tete u omjeru od 50% kada je pristao na vo‘nju s osobom pod utjecajem alkohola
(1,13 promilla u krvi), te {to je tijekom vo‘nje povukao volan, ~ime je izazvao nesta-
bilnost vozila i skretanje u desno.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio utvr|enja suda
prvog stupnja iz kojih proizilazi: - da je tu‘iteljica zadobila povrede u {tetnom doga-
|aju od 21. V. 1983.godine, - da je tu‘iteljica bila suputnik u osobnom automobilu
"F. 126P" kojim je upravljao F.F. pod utjecajem alkohola (1,13 promilla alkohola u
krvi u momentu nastanka prometne nezgode), - da je tu‘iteljica tijekom vo‘nje tra‘ila
od voza~a da zaustavi motorno vozilo kod no}nog kluba "R.", no da je voza~ to
odbio u~initi pa je tu‘iteljica zbog toga postala nemirna i po~ela ga ometati u vo‘nji
tako da je povremeno do{lo i do "{etanja" vozila cestom, - da je tu‘iteljica u jednom
trenutku povukla volan zbog ~ega je do{lo do skretanja vozila u desno i udara u sta-
blo. Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio
materijalno pravo kad je ocijenio da je doprinos tu‘iteljice nastanku {tetnog doga|aja
50%. Naime, tu‘iteljici je bilo poznato da je voza~ pod utjecajem alkohola sa kon-
centracijom alkohola u krvi 1,13 promilla, kada je smanjena mogu}nost voza~a da
upravlja motornim vozilom pa kada je, unato~ navedenom, jo{ tijekom vo‘nje povu-
kla volan te tako izazvala nestabilnost motornog vozila i skretanje vozila u desno te
udar u stablo, tada je i po ocjeni ovoga revizijskog suda u 50% pridonijela nastanku
{tetnog doga|aja a time i nastanku {tete koju je tu‘iteljica u {tetnom doga|aju pre-
trpjela. Zbog navedenih je razloga temeljem ~l. 192. st. 1. Zakona o obveznim odno-
sima - dalje: ZOO, sud drugog stupnja pravilno utvr|enu naknadu {tete razmjerno
umanjio u skladu s utvr|enim omjerom odgovornosti tu‘iteljice."
9. Propust o{te}enoga da ‘albom pobija rje{enje upravnog organa kojim je
odbijen sa zahtjevom za priznanje prava na tu|u njegu i pomo} smatrati }e se njego-
vim propustom u poduzimanju razumnih mjera za smanjenje {tete s naslova tro{kova
tu|e pomo}i i njege kad bi ulaganje ‘albe bilo objektivno opravdano, tj. kad bi tu‘i-
telj uspio sa ‘albom.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora jest zahtjev za naknadu {tete za tu|u pomo} i njegu. U reviziji
je sporno pravno pitanje, je li tu‘itelj, kojem pravomo}nim rje{enjem samoupravne
interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja (SIZ MIO), a koje je posta-
lo pravomo}no u pravom stupnju, nije priznato pravo na doplatak za tu|u pomo} i
njegu, propustio poduzeti sve razumne mjere da smanji {tetu time {to protiv prvoste-
penog rje{enja SIZ MIO nije ulo‘io ‘albu. U odgovoru na sporno pravno pitanje, su-
dovi prvog i drugog stupnja zauzeli su pravilan stav da propust tu‘itelja da ulo‘i ‘al-
bu protiv prvostupanjskog rje{enja SIZ MIO, kojim se odbija njegov zahtjev za pri-
znanje prava na doplatak za tu|u pomo} i njegu, ne mo‘e i}i na njegovu {tetu u smi-
slu da mu se naknada ove {tete ne prizna ili smanji. Ulaganje ‘albe protiv rje{enja
kojim je u postupku kod nadle‘nog SIZ-a odbijen tu‘iteljev zahtjev za priznanje pra-
va na doplatak za tu|u pomo} i njegu predstavljalo bi razumnu mjeru koju je tu‘itelj,
u smislu citiranog pravila, bio du‘an poduzeti, u slu~aju kad bi ulaganje ‘albe bilo
objektivno opravdano, tj. kad bi tu‘itelj sa ‘albom uspio. Drugim rije~ima, tu‘iteljev
propust da protiv navedenog rje{enja ulo‘i ‘albu mogao bi se kvalificirati kao propu-
{tanje poduzimanja razumnih mjera za smanjenje {tete onda kad bi tu‘itelj s tom ‘al-
bom uspio. Proizilazi, prema tome, da odluka o osnovanosti tu‘benog zahtjeva ovisi
o rje{enju pitanja da li bi tu‘itelj, u pretpostavci da je ‘albu ulo‘io, s istom uspio."
(Vs RH, Rev. 260/87, od 25. 7. 1989. Izbor odluka 1993. 119/137)
10. Postoji podijeljena odgovornost kada o{te}enik koji {tetu pretrpi voze}i se
po vlastitoj ‘elji u prikolici kamiona koji je do vrha bio napunjen sijenom jer se takva
vo‘nja ne mo‘e smatrati normalnom odnosno bez rizika.
13. Kod podijeljene odgovornosti za {tetu prouzrokovanu radnjom stru~nog i
nestru~nog lica, po stro‘ijim kriterijima se mjeri propust prvoga od propusta drugog.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je anga‘ovao tu‘ioca da mu pomogne priklju~iti elektri~ni vod iz ku}e
na javnu elektri~nu mre‘u. U obavljanju ovoga zadatka tu‘ilac se po uputi tu‘enoga
popeo na banderu visoku 8m radi spajanja elektri~nih vodova, a tu‘eni je znao da je
tu‘ilac navodno nekvalifikovan za taj posao. Tu‘ilac je na banderi izgubio ravnote‘u,
uhvatio se rukama za elektri~ni vod i pao na zemlju pretrpjev{i usljed toga te{ke tje-
lesne povrede. Ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da je pored tu‘enoga i tu‘ilac djelimi-
~no doprinio nastanku {tete (~lan 192. Zakona o obligacionim odnosima).
U reviziji se, me|utim, osnovano prigovara da su prilikom dono{enja pobija-
ne presude ni‘estepeni sudovi propustili da utvrde odlu~ne ~injenice, posebno ~inje-
nicu da tu‘ilac nije bio kvalifikovan za obavljanje tog posla i ostale okolnosti u koji-
ma je nastala {teta, uzimaju}i u obzir da je tu‘eni kvalifikovano lice i da je kao takav
zaklju~io ugovor sa vlasnikom ku}e za priklju~enje elektri~nih vodova u ku}i sa ja-
vnom elektrodistributivnom mre‘om.
Mora se razli~ito prosu|ivati postupanje jedne i druge strane s obzirom na
stepen stru~nosti za obavljanje konkretnog zadatka prilikom kojeg je tu‘ilac povrije-
|en. Njegova nepa‘nja, ukoliko je doista bio nekvalifikovan za taj posao, ne mo‘e se
prosu|ivati istim mjerilom kao i nepa‘nja tu‘enoga, koji je imao potrebnu kvalifika-
ciju za obavljanje takvog zadatka, pa je bio du‘an postupati s pove}anom pa‘njom
po pravilima struke i obi~ajima - pa‘nja dobrog stru~njaka (~lan 18. stav 2. Zakona o
12. Nedovoljno obu~eni radnik, koji samoinicijativno a bez nu‘de pristupi
opasnom poslu, pri kome bude povrije|en i zbog nestru~nog rada, ne mo‘e zahtijeva-
ti naknadu {tete u punom obimu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je radio na radnom mjestu pomo}nog radnika, a povrije|en je tako {to
je u odsustvu radnika koji je stru~an i ovla{ten za opravku specijalnih vozila, bez nje-
govog naloga, pristupio zamjeni gume na vozilu za vu~u, marke TAM i pri nestru-
~nom skidanju gume, poluga ga udarila po ruci, a ~eki} po glavi.
Polaze}i od ovih utvr|enja, pravilnom primjenom materijalnog prava (odre-
dba ~lana 192. Zakona o obligacionim odnosima) ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da
postoji doprinos tu‘ioca u nastanku ove {tete. Samoinicijativno preduzimanje vr{enja
opravke za koju nije stru~no osposobljen, te skidanje gume sa vozila na nestru~an na-
~in, imalo je za posljedicu povre|ivanja tu‘ioca, pa je u konkretnom slu~aju pravilno
primijenjeno pravilo o podijeljenoj odgovornosti za prouzrokovanu {tetu.
13. Omjer podijeljene odgovornosti za nastanak {tetnog doga|aja uzima se u
obzir i kod dosu|enja naknade {tete zbog pogor{anja zdravstvenog stanja u svezi s is-
tim {tetnim doga|ajem.
"Pogre{no revident smatra da mu tu‘enici za dalju {tetu odgovaraju u cijelos-
ti, a ne u omjeru od 90%, jer da se radi o novoj {teti i da bi tu‘itelj u toj {teti mogao
biti suodgovoran samo u slu~aju da je pridonio pogor{anju bolesti (ne dr‘e}i se lije-
~ni~kih uputa i sl.), a to zato {to je pogor{anje zdravstvenog stanja tu‘itelja u uzro-
~noj vezi s ozljedama koje je tu‘itelj zadobio u {tetnom doga|aju iz kojeg je {teta
proiza{la. Kad tu‘itelj ne prigovara svom doprinosu {tetnom doga{aju od 10%, onda
pogre{no smatra da su tu‘enici u cijelosti odgovorni za {tetu, a ne u omjeru od 90%.
Dakle, revident neosnovano isti~e da su ni‘i sudovi pogre{no primijenili materijalno
pravo odlu~uju}i o odgovornosti tu‘enika za {tetu tu‘itelju."
14. Presudom kojom se usvaja prigovor podijeljene odgovornosti mora se
kvantitativno utvrditi u~e{}e stranaka u prouzrokovanju {tete da bi se srazmjerno to-
me snizila naknada.
Iz obrazlo‘enja:
Pravosna‘nom presudom u krivi~nom postupku tu‘eni je progla{en krivim
zbog toga {to je tu‘enome zadao te{ke tjelesne povrede. Utvr|en je intenzitet i traja-
nje fizi~kih bolova kao i stepen unaka‘enosti tu‘ioca. Tu‘iocu je dosu|ena naknada
neimovinske {tete za oba vida o{te}enja u ni‘em iznosu zbog toga {to je po shvatanju
suda doprinio nastanku {tete vrije|aju}i tu‘enoga.
Prema odredbi ~lana 192. Zakona o obligacionim odnosima o{te}eni koji je
doprinio da {teta nastane ili da bude ve}a nego {to bi ina~e bila ima pravo na sraz-
mjerno smanjenu naknadu {tete. Ni‘estepeni sudovi nisu utvr|ivali u kojoj srazmjeri
je tu‘ilac doprinio nastanku {tete (izra‘eno u procentu ili u razlomku) da se zbog to-
ga ne mo‘e ocijeniti da li je tu‘iocu dosu|ena adekvatna naknada {to ~ini pobijanu
presudu nerazumljivom a to je bitna povreda odredaba parni~nog postupka iz ~lana
354. stav 2. ta~ka 13. Zakona o parni~nom postupku.
15. O{te}enik je ve}im dijelom pridonio nastanku {tete kada je no}u pijan le-
gao na srednji dio ceste, u tamnoj odje}i pa time uzrokovao da vozilo naleti na njega.
Iz obrazlo‘enja:
"Izme|u stranaka nije sporno da se prometna nesre}a sati dogodila na na~in
da je drugotu‘eni upravljaju}i osobnim automobilom zahvatio tu‘itelja koji je le‘ao
na srednjem prometnom traku ju‘nog kolnika, kojom prilikom je tu‘itelj zadobio te-
{ke tjelesne ozljede. Utvr|eno je da je tu‘itelj bio u pijanom stanju (2,45 alkohola u
krvi), da je le‘ao na srednjem dijelu navedene ceste, u tamnoj odje}i, a da je drugotu-
‘eni vozio ne{to ve}om brzinom od dozvoljene (naletna brzina iznosila je 62,5
km/sat, a na po~etku traga ko~enja 70 km/sat), te da je po mi{ljenju vje{taka nalet bio
neizbje‘iv za sve brzine ve}e od 61-62 km/sat. Kraj tako utvr|enoga ~injeni~nog sta-
nja ne mogu se prihvatiti navodi iz revizije da je odlu~no samo da je drugotu‘eni pri
dozvoljenoj brzini mogao izbje}i nalet na tu‘itelja jer mu okolnosti vo‘nje nisu nala-
gale smanjenu brzinu, nije mogao ni o~ekivati da }e na takvoj vrsti ceste koja ne pro-
lazi direktno kroz naseljeno mjesto le‘ati ~ovjek; kada je Vidjeti:o zapreku na putu,
zapo~eo je ko~iti i s obzirom na situaciju nije mogao izbje}i nalet na tu‘itelja. Stoga i
po ocjeni ovoga revizijskog suda ni‘estupanjski sudovi su pravilno primijenili odre-
dbu ~lanka 192. Zakona o obveznim odnosima kada su utvrdili odgovornosti tu‘itelja
za spornu {tetu u visini od 2/3 dijela, budu}i da je njegovo pona{anje bilo glavni
uzrok {to je do{lo do {tetnog doga|aja."
16. Ne mo‘e se smatrati da je o{te}eni doprinio nastanku {tete i u najmanjem
obimu time {to nije, suo~en sa iznenadnim prelaskom vozila {tetnika na njegovu ko-
lovoznu traku, brzo reagovao i svoje vozilo pomjerio bli‘e desnoj ivici kolovoza, ~i-
me bi saobra}ajna nezgoda bila izbjegnuta.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je kretao svojom desnom stranom na kojoj strani je i do{lo do udesa.
Osiguranik tu‘enog je vozio u alkoholisanom stanju, vr{e}i preticanje prelaskom na
lijevu stranu kolovoza, u trenutku kada se tom stranom kolovoza, iz suprotnog smje-
ra, kretalo drugo vozilo koje je mogao na vrijeme uo~iti. Do saobra}ajnog udesa uop-
{te ne bi do{lo da je osiguranik tu‘enog upravljao vozilom na na~in kojim se ne ugro-
‘ava javni saobra}aj, odnosno da je iole pa‘ljivo vozio, pa propu{tanje eventualne
mogu}nosti tu‘ioca da sklanjanjem vozila krajnje desno izbjegne sudar, ne mo‘e se
smatrati ni minimalnim dopinosom saobra}ajnoj nezgodi. Od tu‘ioca se nije moglo
opravdano o~ekivati da predVidjeti: krajnje nepropisnu vo‘nju osiguranika tu‘enog,
te da reaguje na na~in kako bi se izbjegle {tetne posljedice takve vo‘nje.
17. Postoji podijeljena odgovornost za {tetu prouzrokovanu o{te}enjem mo-
tornog vozila na klizavoj putnoj povr{ini ako vo‘nja nije bila prilago|ena uslovima
puta i saobra}aja.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da je voza~ motornog vozila dopri-
nio prouzrokovanju {tete neprilago|enom brzinom (ve}om od 80 km/h) zbog ~ega je
na klizavoj putnoj povr{ini izgubio kontrolu nad vozilom. Postoji, dakle, podijeljena
odgovornost izme|u tu‘enoga SIZ-a za puteve koji je propustio da preduzme mjere
radi bezbjednosti saobra}aja (uklanjanja ili neutralisanja ulja sa putne povr{ine koje
se izlijevalo iz kamiona drugih korisnika puta) i voza~a o{te}enog automobila koji je
vozio neprilago|enom brzinom (~lan 192. Zakona o obligacionim odnosima), pa se
naknada {tete smanjuje srazmjerno doprinosu voza~a.
18. Kad za {tetni doga|aj postoji solidarna odgovornost voza~a motornih vo-
zila, a ujedno i suodgovornost o{te}enika jer je pristao na vo‘nju s voza~em bez vo-
za~kog ispita, njegov se doprinos uzima u obzir u odnosu prema cjelokupnoj {teti, a
ne samo prema onom djelu {tete za koji postoji odgovornost voza~a vozila u kojemu
se o{te}enik vozio.
(Vs H, Rev. 2041/82 od 26. 5. 1983. Psp 24 - 79)
19. Vojnik koji je u odsustvu starje{ine samoinicijativno preduzeo potrebnu
radnu operaciju u okviru radnog zadatka nije doprinio prouzrokovanju {tete, samo
zbog toga {to nije imao izri~ito nare|enje da izvede tu radnju.
20. înjenica da je tu‘enik znao za tu‘iteljevu smanjenu toleranciju na alko-
hol i da je sklon abnormalnom pona{anju u alkoholiziranom stanju mo‘e utjecati na
odluku o (ne)postojanju podijeljene odgovornosti.
(Vs H, Rev. 2801/87, od 27. 3. 1988. Informator, 3700)
21. Naknada {tete prouzrokovana napadom medvjeda na stoku, na podru~ju
lovi{ta, smanjuje se srazmjerno propustima vlasnika stoke koji nije preduzeo uobi~a-
jene mjere za{tite ako se takvim mjerama, prema okolnostima slu~aja, {teta mogla
sprije~iti.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su obavezali prvotu‘enu SRBiH da tu‘iteljici plati 70%
od punog obima {tete prouzrokovane uginu}em tu‘itelji~inog vola, jer su utvrdili da
je {teta pri~injena od medvjeda i da je stoga prvotu‘ena odgovorna za navedeni obim
{tete u skladu sa odredbama ~lana 58. stav 2. Zakona o lovstvu ( Slu‘beni list SR
BiH , broj 7/77).
Me|utim, ni‘estepeni sudovi su ispustili iz vida da je odredbom ~lana 55.
stav 2. Zakona o lovstvu predvi|ena i obaveza vlasnika usmr}ene ‘ivotinje na podru-
~ju na kome je ustanovljeno lovi{te da na zemlji{tu na kome stoka prebiva sa svoje
strane preduzima uobi~ajene mjere za spre~avanje {tete, kao {to je nadzor ~obana i sl.
(Vs BiH, Rev. 4.58/88, od 14. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 137)
22. Postoji podijeljena odgovornost za {tetu, kada je o{te}eno dijete od trina-
est godina neoprezno zakora~ilo sa perona u vagon ‘eljeznice tu‘ene koja se u tom
~asu pokrenula usljed ~ega je o{te}eni pretrpio tjelesne povrede.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica, dijete od trinaest godina prilikom obilaska Postojinske jame, a u
‘elji da u|e u voz dok je jo{ stajao, zakora~ila je jednom nogom sa perona u vagon,
pa kako je u tom momentu voz krenuo, to je izazvalo njen pad i povre|ivanje. Ni‘es-
tepeni sudovi su, ocjenjuju}i propuste tu‘ene i tu‘iteljice u kriti~nom trenutku, za-
klju~ili da je tu‘ena u prete‘noj mjeri odgovorna za nastalu {tetu, a da je tu‘itelji~in
doprinos, koji se sastojao u nepa‘ljivom ulasku u vagon, bio neznatan, pa su omjer
podijeljene odgovornosti utvrdili sa 90% na strani tu‘ene i 10% na strani tu‘iteljice.
Nesrazmjerno je ve}a nepa‘nja osiguranika tu‘ene nego tu‘iteljice (~l. 192. ZOO).
23. O{te}eni saputnik koji je pristao da se vozi sa pijanim voza~em prihvatio
je rizik i time doprinio prouzrokovanju {tete pa se naknada {tete smanjuje srazmjerno
njegovom doprinosu.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno ocjenjuje drugostepeni sud da su i tu‘ioci u ~ijem je prisustvu voza~
pio, koji su pristali da sjednu u vozilo kojim je on upravljao, doprinijeli nastanku {te-
te u smislu ~lana 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, pa im pripada pravo
na srazmjerno smanjenu naknadu {tete (~lan 192. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima).
Njihov doprinos drugosteni sud je pravilno ocijenio sa 30% sve i ako o stepe-
nu alkoholisanosti voza~a nisu mogli zaklju~iti na osnovu njegovog pona{anja dok su
se jo{ nalazili u kafi}u. Tu‘ioci da su postupali sa prosje~nom pa‘njom, mogli su i
morali znati, kako to pravilno zaklju~uje i drugostepeni sud, da se sjedaju}i u auto-
mobil sa alkohaliziranim voza~em izla‘u opasnosti. Takvo pona{anje tu‘ilaca, odno-
sno njihov pristanak da ih vozi voza~ u takvom stanju je u uzro~noj vezi, sa njihovim
povre|ivanjem i {tetom koju trpe, pa zbog toga i postoji njihov doprinos nastanku te
{tete.
24. Bra~ni drug i dijete voza~a koji s njim ‘ive u zajedni~kom doma}instvu, a
koji su pretrpjeli {tetu povre|ivanjem u sudaru sa drugim motornim vozilom, imaju
pravo na naknadu {tete po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti vlasnika
drugog vozila samo u obimu u kome je voza~ tog vozila doprinio prouzrokovanju
{tete.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima presuda ni‘estepenih sudova
proizilazi da su tu‘ioci povrije|eni u sudaru dva motorna vozila. U udesu je u~estvo-
valo vozilo ~iji je vlasnik bio osiguran od odgovornosti za {tete prouzrokovane tre-
}im licima kod tu‘enog.
Tu‘ilac koji je upravljao svojim motornim vozilom, tako|e je doprinio nas-
tanku {tetnog doga|aja sa 15%. U tom vozilu povrije|ene su i tu‘iteljice, koje su nje-
gov bra~ni drug i mldb. k}erka.
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su od ut-
vr|enog iznosa nov~ane naknade {tete koju trpe tu‘iteljice, dosudili ovim 85%. Ovo
zbog toga {to se prema odredbi ~lana 44. Zakona o osnovama sistema osiguranja
imovine i lica obavezno osiguravaju vlasnici motornih vozila od odgovornosti za {te-
te prouzrokovane tre}im licima, a prema odredbi ~lana 57. stav 1. istog zakonskog
propisa, o{te}eno lice ima pravo da od{tetni zahtjev istakne neposredno prema zaje-
dnici osiguranja. Prema odredbi ~lana 45. ta~. 2. i 3. Zakona o osiguranju imovine i
lica SRBiH ne smatraju se tre}im licima i nemaju pravo na naknadu {tete bra~ni drug
i djeca lica ~ija je odgovornost za {tetu pokrivena obaveznim osiguranjem, ako u vri-
jeme nastanka nepovoljnog doga|aja koji je prouzrokovao {tetu, sa njim ‘ive u zaje-
dni~kom doma}instvu. Prema tome, tu‘iteljice kao bra~ni drug i dijete lica koje je
upravljalo vozilom i doprinio {tetnom doga|aju sa 15% imaju pravo na naknadu {tete
po osnovu obaveznog osiguranja drugog vozila samo u procentu za koja je voza~
drugog vozila odgovoran za nastali saobra}ajni udes, a to je 85%, koliko je ovim tu-
‘iteljicama i dosu|eno od punog obima {tete.
25. Nema doprinosa o{te}enog u prouzrokovanju {tete u slu~aju kada je {te-
tnik bez opravdanog povoda izazvao verbalni sukob, da bi ga nakon kra}eg prekida i
fizi~ki napao.
26. O{te}eni nije ni djelimi~no doprinio nastanku {tete prouzrokovane fizi-
~kim napadom {tetnika, time {to ga je vrije|ao u verbalnom sukobu na par dana prije
napada.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravne propise iz ~lana
154. i 192. Zakona o obligacionim odnosima kada su zaklju~ili da je neosnovan pri-
govor tu‘enog o podijeljenoj odgovornosti i da je tu‘eni isklju~ivo odgovoran za {te-
tu koju je tu‘iocu nanio, jer i po ocjeni ovog revizijskog suda nedostaje potrebni vre-
menski kontinuitet izme|u verbalnog sukoba koji se me|u strankama desio na sedam
dana prije {tetnog doga|aja da bi se taj sukob mogao dovesti u uzro~nu vezu sa {te-
tnom radnjom tu‘enog kriti~nog dana; a same neposredne okolnosti {tetnog doga|aja
ukazuju na to da tu‘ilac ni u najmanjoj mjeri nije doprinio svom povre|ivanju (napa-
dnut je iznenada sa le|a unaprijed pripremljenom sjekirom od strane tu‘enog).
27. Ne mo‘e se smanjiti obaveza na naknadu {tete koju je vlasniku auto-cis-
terne prouzrokovao radnik {tetnika nepravilnim radom, zbog ~injenice da pretakanju
goriva nije prisustvovao voza~, iako je njegovo prisustvo bilo obavezno po internim
pravilima {tetnika.
Iz obrazlo‘emja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je radnik tu‘ene progla{en krivim {to je
vr{io pretakanje bitumena iz autocisterne i priklju~nog vozila u rezervoar kotlovnice
pomo}u priklju~nih cijevi i pri tome upaljenim plamenikom grijao ventil na auto-cis-
terni, na kojoj je bilo priklju~eno crijevo, te kako upaljeni plamenik prikop~an nepo-
sredno na plinsku bocu ostavio bez nadzora i oti{ao u stra‘arsku ku}icu, zbog ~ega je
do{lo do eksplozije plinske boce i po‘ara, koji je zahvatio auto-cisternu vlasni{tvo tu-
‘ioca i na istom prouzrokovao {tetu.
materijalno pravo (~lan 170. Zakona o obligacionim odnosima) kada su tu‘enog oba-
vezali da tu‘itelju naknadi {tetu, a odbili prigovor podijeljene odgovornosti (~lan
192. Zakona o obligacionim odnosima). Iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da
tu‘itelj svojim pona{anjem nije doprinio prouzrokovanju {tete, jer okolnost da je ra-
dnik tu‘ene pretakanje bitumena vr{io u odsutnosti voza~a - tu‘ioca, sama za sebe ne
ukazuje na propust tu‘ioca, nego radnika tu‘ene i pod pretpostavkom da su ta~ni na-
vodi tu‘ene, da je njenim internim propisima bilo predvi|eno da je voza~ obavezan
prisustvovati vr{enju pretakanja bitumena, odnosno da radnik tu‘ene ovaj posao ne
smije obavljati bez prisustva voza~a.
28. Nema podijeljene odgovornosti kada je {tetnik izvjesno vrijeme nakon
verbalnog spora sa o{te}enim ovoga sa~ekao na izlasku iz gostionice i fizi~kim napa-
dom nanio mu tjelesne povrede.
Iz obrazlo‘enja:
Prema ~injeni~nim utvr|enjima iz ni‘estepenih presuda koje se odnose na
okolnosti {tetnog doga|aja, tu‘ilac je zaista kriti~ne ve~eri u gostionici inicirao ver-
bali konflikt s tu‘enim time {to je tu‘enog i njegovo dru{tvo bezrazlo‘no ometao u
pjevanju, pa je tu‘eni zbog toga pri{ao tu‘io~evom stolu i nakon prepirke naredio mu
da napusti gostionicu, {to je ovaj i u~inio, ali je time, i po ocjeni ovog revizijskog su-
da, prestao sukob izme|u stranaka koji je mogao kod tu‘enog izazvati opravdani re-
volt i dovesti ovoga u afektivno stanje. Kako je tu‘eni, prema daljim ~injeni~nim ut-
vr|enjima ni‘estepenih presuda, tek nakon ovoga, a po proteku odre|enog vremen-
skog intervala, iza{ao iz gostionice, te sa~ekao tu‘ioca i nanio mu tjelesne povrede,
to je potpuno izostao vremenski kontinuitet izme|u opisanog pona{anja tu‘ioca i de-
liktne radnje tu‘enog, zbog ~ega se izazivanje verbalnog sukoba od strane tu‘ioca
pod takvim okolnostima ne mo‘e dovesti u pravno-relevantnu uzro~nu vezu sa kasni-
jim prouzrokovanjem {tete od strane tu‘enog.
Zbog toga su ni‘estepi sudovi pravilno primijenili propise iz ~lana 154. stav
1. i ~lana 192. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kada su odbili prigovor tu‘e-
nog o podijeljenoj odgovornosti i obavezali ga da tu‘iocu naknadi puni obim {tete
koju trpi.
29. Ne postoje razlozi za podijeljenu odgovornost za {tetu prouzrokovanu za-
plijenom sredstava rada suprotno zakonu samo zbog toga {to je o{te}eni dao povod
za pokretanje izvr{nog postupka.
Iz obrazlo‘enja:
[teta zbog koje tu‘ilac tra‘i naknadu u ovoj parnici nastala je otuda {to je ra-
dnik suda u postupku provo|enja izvr{enja radi naplate nov~ane tra‘bine zaplijenio
teretno vozilo koje tu‘iocu kao autoprevozniku predstavlja sredstvo rada i koje je, u
smislu ~lana 71. stav 1. ta~. 4. Zakona o izvr{nom postupku, izuzeto od izvr{enja,
usljed ~ega tu‘ilac nije bio u mogu}nosti da obavlja prevozni~ku djelatnost.
Okolnost {to tu‘ilac kao du‘nik nije platio iznos na ime oduzete imovinske
koristi je bio osnov da se protiv njega pokrene izvr{ni postupak, ali ne i razlog koji bi
bio u relevantnoj uzro~noj vezi sa nepravilnim postupanjem ovla{tenog radnika suda
da pri provo|enju izvr{enja izvr{i popis i oduzimanje stvari koja je po samom zakonu
u konkretnom slu~aju trebala da bude izuzeta od izvr{enja. Prema tome nisu postojali
razlozi za prihvatanje prigovora podijeIjene odgovornosti (~lan 192. Zakona o obli-
gacionim odnosima).
30. Naknada {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja po pravilima o podijeljenoj
odgovornosti umanjuje se od iznosa koji predstavlja razliku izme|u iznosa {to bi
o{te}eni primao od poginulog davaoca izdr‘avanja i porodi~ne penzije.
Iz obrazlo‘enja:
Povr{no gledano gledi{te tu‘enog je na liniji principa izra‘enog u ~lanu 190.
Zakona o obligacionim odnosima, koji predvi|a da se kod nakna|ivanja {tete o{te}e-
nikova materijalna situacija dovede u stanje u kome bi se nalazila da nije bilo {tetne
radnje. Me|utim, zbog ~injenice da bi malodobni tu‘ilac, po propisima o penzijskom
i invalidskom osiguranju ostvario pravo na porodi~nu penziju, bez obzira {to je nje-
gov otac doprinio prouzrokovanju saobra}ajne nezgode u kojoj je poginuo, ne bi bilo
u skladu sa zakonom da se ukupna {teta umanjuje zbog podijeljene odgovornosti, ne-
go samo razlika koja se dobiva po odbitku iznosa koji je primljen po osnovu penzije,
kako su to u~inili i ni‘estepeni sudovi.
46)
31. Samoupravna interesna zajednica koja upravlja putem mo‘e zahtijevati
pozivom na podijeljenu odgovornost, umanjenje obaveze naknade {tete prouzrokova-
ne voza~u vojnog vozila koji je prebrzo vozio na zale|enom kolovozu. iako je on
postupao po nare|enju pretpostavljenog. U ovakvom slu~aju nisu ispunjeni uslovi za
solidarnu odgovornost dr‘ave i SIZ-a koji upravlja putem.
32. Zajednica za puteve odgovara za {tetu prouzrokovanu naletom motornog
vozila na kamen koji se odronio sa kosine pored puta kojim zajednica upravlja, jer je
propustila da postavljanjem za{titne mre‘e na kosini, ovakav doga|aj sprije~i.
O{te}eni vlasnik vozila ima pravo samo na naknadu dijela {tete, ako je mogao
izbje}i udar da je vo‘nju prilagodio uslovima puta i vremenskim uslovima.
33. Opravdano je smanjiti naknadu {tete koju trpi zajednica penzijskog i inva-
lidskog osiguranja isplatom invalidske penzije ako je njen osiguranik pristao na vo‘-
nju u putni~kom automobilu kojim upravlja pijani voza~.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni tvrdi da je osiguranik tu‘ioca doprinio prouzrokovanju {tete na taj na-
~in {to je zajedno sa osiguranikom tu‘enog konzumirao alkohol u kafani prije vo‘nje,
tako da je stepen alkoholiziranosti osiguranika tu‘enog iznosio 1,93 promila. Time
{to je osiguranik tu‘ioca nakon konzumiranja alkohola sa osiguranikom tu‘enog,
pristao da ga osguranik tu‘enog poveze doprinio je prouzrokovanju {tete.
Prvostepeni sud je ovaj prigovor odbio po{to je utvrdio da je osiguranik tu‘e-
nog progla{en krivim i ka‘njen zbog vo‘nje u alkoholiziranom stanju, radi koje je i
prouzrokovao saobara}ajnu nezgodu 28. 9. 1981. godine, u kojoj je povrije|en osigu-
ranik tu‘ioca, koji je bio putnik u vozilu kojim je upravljao osiguranik tu‘enog. Mora
se, me|utim, smatrati da je doprinijelo nastanku {tete koju je samo pretrpjelo i lice
kome je bilo poznato da je voza~ konzumirao alkohol prije vo‘nje, a prihvatio da se
vozi u motornom vozilu kojim pijano lice upravlja, pa ima uslova za smanjenje na-
knade {tete primjenom odredbe ~lana 192. Zakona o obligacionim odnosima. U smi-
slu ~lana 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, do djelimi~nog osloba|anja
odgovornosti imaoca opasne stvari, za koga odgovara tu‘eni, dolazi i kada je o{te}e-
ni djelimi~no doprinio nastanku {tete, pa se i objektivna odgovornost vlasnika vozila,
a preko njega tu‘enog, kao njegovog osigurava~a, umanjuje zbog doprinosa osigura-
nika tu‘ioca nastanku {tete.
Zbog specifi~nih odnosa izme|u stranaka i njihovih osiguranika, opravdano
je naknadu {tete koju od tre}eg lica zahtijevaju zajednice penzijskog invalidskog osi-
guranja umanjivati zbog doprinosa nastanku {tete njihovih osiguranika.
47)
34. U parnici radi naknade {tete imaocima vozila prouzrokovane sudarom
motornih vozila, u slu~aju obostrane krivnje voza~a, sudi se po odredbama o podije-
ljenoj odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Na osnovu rezultata dokaznog postupka ni‘estepeni sudovi su utvdili da je do
saobra}ajnog udesa u kojem je o{te}eno tu‘iteljevo motorno vozilo do{lo zbog pro-
pusta osiguranika tu‘ioca i osiguranika tu‘enog. Propust osiguranika tu‘enog je u to-
me {to je svojim teretnim vozilom protivno odredbi ~lana 58. Zakona o osnovama
bezbjednosti saobra}aja na putevima zaobilazio vozilo ispred sebe, kada mu se na
udaljenosti od 177 m pribli‘avalo putni~ko vozilo osiguranika tu‘ioca. Propust osi-
guranika tu‘ioca je u tome {to, protivno odredbi ~lana 45. stav 1. navedenog zakona,
nije na vrijeme preduzeo ko~enje i po potrebi zaustavljanje vozila i na taj na~in izbje-
gao sudar, iako je za to imao mogu}nost s obzirom da je mogao vidjeti uklju~en lije-
vi ‘migavac na teretnom vozilu osiguranika tu‘enog i skretanje tog vozila sa desne
na lijevu kolovoznu traku, te s obzirom na vrijeme od najmanje 3 sek. koje je bilo
potrebno da vozilo osiguranika tu‘enoga pre|e sa desne na lijevu kolovoznu traku.
Imaju}i u vidu utvr|ene propuste osiguranika tu‘ioca ni‘estepeni sudovi su
pravilno primijenili odredbe ~lana 178. stav 2. i ~l. 192. Zakona o obligacianim
odnosima, kada su ocijenili da je osiguranik tu‘itelja doprinio nastanku {tete u pro-
centu od 40%
36. Kori{tenje saobra}ajnice na obilje‘enom pje{a~kom prelazu, koji nije sna-
bdjeven svjetlosnim saobra}ajnim znakovima za pje{ake, zahtijeva uzajamno prila-
go|avanje kretanja pje{aka i voza~a motornog vozila, pa se prema propustima jednog
ili drugog sudi po pravilima o odgovornosti ili podijeljene odgovornosti za {tetu.
37. Postoji podijeljena odgovornost za {tetu kada je o{te}ena pru‘ala otpor
ovla{}enom radniku unutra{njih poslova prilikom preduzimanja radnji na uspostav-
ljanju javnog reda i mira, tako {to mu je upu}ivala pogrde i psovke i na njega prijete-
}i zamahivala letvom, pa joj je on, upotrebom gumene palice, nanio lake tjelesne po-
vrede postupaju}i neprimjereno fizi~koj snazi o{te}ene, ~ime je prekora~io granice
slu‘benog ovla{}enja.
38. Postoji podijeljena odgovornost za {tetu koju je pretrpio biciklista upa-
dom u neza{ti}eni kanalizacioni {aht na pje{a~koj stazi, koji je mogao izbje}i da se
kretao po stazi odre|enoj za bicikliste.
Iz obrazlo‘enja:
Propust drugotu‘ene komunalne organizacije sastoji se u tome {to nije obe-
zbijedila {aht kanalizacije (postavljanje poklopca) ili na drugi odgovaraju}i na~in, s
obzirom da se otvor nalazi na operativnom dijelu kolovoza gradske saobra}ajnice na-
mjenjene za kretanje pje{aka. S druge strane postoji propust tu‘ioca, o{te}enog koji
se kretao pje{a~kom stazom umjesto stazom odre|enom za bicikliste protivno odre-
dbi ~lana 40. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra}aja na putevima.
39)
40. Kada postoji podijeljena odgovornost za {tetu prouzrokovanu o{te}enjem
stvari, mo‘e se dosuditi samo nov~ana naknada {tete u visini potrebnih tro{kova po-
pravke, srazmjerno obimu podijeljene odgovornosti.
U ovakvom slu~aju nije mogu}a naknada {tete uspostavljanjem prija{njeg sta-
nja (obavezivanje {tetnika da o svom tro{ku popravi o{te}enu stvar) jer se kod takvog
oblika naknade {tete ne mo‘e uspje{no primijeniti princip podijeljene odgovornosti
za {tetu.
41. Ako je o{te}eni postupao protivno propisima odnosno nepravilno i tako
djelimi~no doprinio prouzrokovanju {tete, primjeni}e se pravila o podijeljenoj odgo-
vornosti, pa i kada {tetnik odgovara po principu objektivne odgovornosti, pa i kada je
radnja o{te}enog bila predVidjeti:va i otklonjiva.
Iz obrazlo‘enja:
Neuzimanje u obzir skrivljenog pona{anja o{te}enog u prouzrokovanju {tete
za koju {tetnik odgovara po principu objektivne odgovornosti, samo zato {to za {te-
tnika radnja o{te}enog nije bila nepredVidjeti:va i neotklonjiva, ne bi bilo u skladu sa
odredbama ~lanova 192. stav 1. i 205. ZOO, po kojima o{te}enik koji je pridonio da
{teta nastane ili da bude ve}a nego {to bi ina~e bila, ima pravo samo na srazmjerno
umanjenu naknadu, ne izuzimaju}i pri tom slu~aj kada {tetnik odgovara po principu
objektivne odgovornosti .
42. Pravomo}na krivi~na presuda ve‘e parni~ni sud samo u pogledu postoja-
nja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti u~inioca, pa nema prepreke da se bez ob-
zira na utvr|enja u krivi~noj presudi u parni~nom postupku utvr|uju i ocjenjuju ~i-
njenice relevantne za odlu~ivanje o prigovoru podijeljene odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Odlu~uju}i o prigovoru podijeljene odgovornosti prvostepeni sud je utvrdio
da su navedenog dana, tu‘iteljeve ovce pre{le na tu‘enikovo imanje koje nije bilo
ogra|eno. Kada je tu‘eni potjerao ovce, tu‘itelj je obzirom da ne ~uje dobro (star je
86 godina) po{ao tu‘enom u susret u namjeri da s njim razgovara. Tu‘eni ga je po~eo
vrije|ati i {tapom udarati nanijev{i mu opisane povrede.
S obzirom na navedene pravno relevantne okolnosti doga|aja ni‘estepeni su-
dovi su pravilno primijenili odredbu ~l. 192. Zakona o obligacionim odnosima, kada
su odbili prigovor podijeljene odgovornosti, jer tu‘itelj svojim pona{anjem nije do-
prinio nastanku {tete.
U krivi~noj presudi je navedeno da je izme|u o{te}enog i okrivljenog moralo
do}i do verbalnog sukoba, a to ne zna~i da je tu‘itelj doprinio nastanku sukoba. Uos-
talom takvo utvr|enje ne bi vezalo parni~ni sud, jer krivi~na presuda vezuje parni~ni
sud samo u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti i ne isklju~uje
mogu}nost da parni~ni sud utvrdi da li je i tu‘ilac kriv za {tetu nastalu krivi~nim dje-
lom (~lan 12. stav. 3. Zakona o parni~nom postupku).
43. înjenica {to je tu‘eni koji je o{tetio motorno vozilo tu‘iteljice u saobra-
}aju, da bi do{ao do vozila obio gara‘u zajedno sa sinom tu‘iteljice, nije razlog za
umanjenje iznosa naknade {tete po pravilima o podijeljenoj odgovornosti jer ta okol-
nost nije pravno-relevantni uzrok {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Prema ~injeni~nim utvr|enjima sadr‘anim u ni‘estepenim presudama slijedi
da je tu‘eni 13. avgusta 1983. godine bez znanja i saglasnosti tu‘iteljice, zajedno sa
njenim sinom nasilno otvorio njenu gara‘u i uzeo rezervne klju~eve, a budu}i je u
dru{tvu jedini posjedovao voza~ku dozvolu, u namjeri da se provoza upravljao je
motornim vozilom tu‘iteljice, te izazvao saobra}ajnu nezgodu u kojoj je tu‘itelji~ino
vozilo o{te}eno.
Okolnost {to je prilikom nasilnog otvaranja gara‘e i uzimanja klju~eva od tu-
‘itelji~inih kola, tu‘eni djelovao skupa sa tu‘itelji~inim sinom s obzirom na utvr|enu
~injenicu da je tu‘eni isklju~ivo kriv za nastalu {tetu, nema zna~aja za presu|enje u
ovom sporu. Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je {teta pri~injena prilikom vo‘nje i da
je u kriti~nom trenutku tu‘iteIji~inim motornim vozilom upravljao tu‘eni, pa je otuda
on i odgovoran za {tetu, budu}i da je prema utvr|enju ni‘estepenih sudova, {tetni do-
ga|aj izazvan isklju~ivom krivicom tu‘enog.
(Vs BiH, Rev. 133/87, od 12. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
37)
44. Kada se izvode radovi na popravku plinske gradske mre‘e na podru~ju
grada gdje se mogu o~ekivati i drugi razli~iti vodovi u podzemlju, iako za obavljanje
tih radova nije potrebna gra|evna dozvola, investitor je prije izvo|enja radova bio
du‘an pribaviti suglasnost iz ~l. 44. Zakona o telekomunikacijama jer u protivnom
kada prilikom izvo|enja svojih radova do|e do o{te}enja telefonskih vodova odgova-
ra za {tetu.
(@s Koprivnica, G‘. 575/99 8. 3. 2000. Izbor odluka 1/2001 54)
III - POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE [TETE U
SLUÂJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I O[TE]ENJA
ZDRAVLJA
Izgubljena zarada i tro{kovi lije~enja i sahrane

^lan 193.
(1) Ko prouzrokuje ne~iju smrt du‘an je naknaditi uobi~ajene tro{kove
njegove sahrane.
(2) On je du‘an naknaditi i tro{kove njegovog lije~enja od zadobijenih
povreda i druge potrebne tro{kove u vezi sa lije~enjem, kao i zaradu izgubljenu
zbog nesposobnosti za rad.
________________________
1. Na osnovu ~lana 193. Zakona o obligacionim odnosima {tetnik je du‘an
naknaditi uobi~ajene tro{kove sahrane a to se odnosi na primjerene izdatke vezane za
vjerske ili druge uobi~ajene pogrebne obrede na sam dan sahrane kao i tro{kove
uobi~ajene za sedminu, ~etrdesetinu i pola godine.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/1999, str. 28. Ima i suprotnih stavova. op.
a)
2. Ne smatraju se uobi~ajenim tro{kovima sahrane tro{kovi povodom vjerskih
pomena nakon sahrane i {tetnik nije du‘an da ih naknadi.
[tetnik je du‘an da naknadi samo primjerene izdatke vezane za vjerski ili
drugi uobi~ajeni pogrebni obred na sam dan sahrane.
3. Tro{kovi odr‘avanja groba kao {to su tro{kovi vezani za sa|enje i odr‘ava-
nje cvije}a, za pranje nadgrobnog spomenika, za polaganje cvije}a i svije}a, za go-
di{nje pomene, nisu uobi~ajeni tro{kovi sahrane i za ove izdatke nije predvi|ena na-
knada. U pitanju su izdaci nakon sahrane, dakle budu}a {teta za koju nije predvi|ena
naknada (osim naknada za podgrobni spomenik ako o{te}eni u~ini vjerovatnim da }e
podi}i nadgrobni spomenik).
4. Tro{kovi odr‘avanja groba dok traje pijetet srodnika prema umrlome spa-
daju u uobi~ajene tro{kove sahrane.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepene odluke su u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu tro{kova
odr‘avanja groba zasnovane na pogre{noj primjeni odredbe ~lana 193. Zakona o
obligacionim odnosima. Sudska praksa priznaje o{te}enom srodniku poginulog pravo
na naknadu onih materijalnih izdataka vezanih za njegovu smrt, koji se po svojoj sa-
dr‘ini mogu opredijeliti kao tro{kovi sahrane u {irem smislu. Tro{kovima sahrane u
{irem smislu smatraju se izdaci za ure|enje i odr‘avanje groba, koji su relativno vre-
menski blisko vezani za momenat smrti poginulog srodnika, sve dok traje pijetet
o{te}enog prema pokojniku. Visina ovog vida {tete se odre|uje u onom obimu u ko-
jem se mo‘e obezbijediti uredno odr‘avanje groba prema okolnostima koje su uobi-
~ajene u mjestu sahrane poginulog srodnika.
5. Opravdanost tro{kova za jelo i pi}e sudionika pogreba procjenjuje se pre-
ma obi~ajima mjesta gdje su ti izdaci u~injeni, a ne prema obi~ajima sredine podrije-
tla pokojnika ili nekoga drugog kruga ljudi.
Iz obrazlo‘enja:
"Temeljem odredbe ~l. 193. Zakona o obveznim odnosima propisano je da
onaj tko uzrokuje ne~iju smrt du‘an je nadoknaditi uobi~ajene tro{kove njegova po-
greba. U tro{kove pogreba prema sudskoj praksi ubrajaju se i tro{kovi za jelo i pi}e
sudionika pogreba u skladu s mjesnim obi~ajima. Da bi osoba koja odgovara za ne~i-
ju smrt bila u obvezi nadoknaditi i ove tro{kove potrebno je utvrditi da je uobi~ajena
norma obvezivala tu‘iteljicu da u~ini odre|ene izdatke. Pri tome upravo obi~aji
mjesta gdje je pokojnik ‘ivio i gdje je pokopan, dakle, obi~aji u mjestu pogreba rele-
vantni su za zaklju~ak o tome je li ~a{}enje jelom i pi}em sudionika pogreba uobi~a-
jeno. Oba suda utvr|uju da u gradu S., gdje je pokopan suprug tu‘iteljice, nije uobi-
~ajeno da se osobe koje su do{le odati posljednju po~ast, odnosno izraziti su}ut, nude
jelom i pi}em. Kraj takvoga ~injeni~nog stanja stvari (~l. 385. st. 3. ZPP) sudovi su s
osnovom odbili tu‘beni zahtjev, pri ~emu i prigovori revizije o relevantnosti uobi~a-
jene norme sredine podrijetla pokojnika odnosno tu‘iteljice, odnosno obi~aja kruga
ljudi (sredine) u kojoj su se kretali tu‘iteljica odnosno njezin suprug, s obzirom na
izlo‘eno pravno shva}anje nisu mjerodavni."
6. Tro{kovi podizanja nadgrobnog spomenika se ne umanjuju zbog toga {to
}e se eventualno na isti spomenik upisati ime ~lana porodice koji bude kasnije sahra-
njen u isti grob.
Izdaci za nabavku odje}e ‘alosti kao i uobi~ajeni tro{kovi pogrebnog ceremo-
nijala (uklju~uju}i i hranu i pi}e) neposredno vezani za sahranu smatraju se tro{kovi-
ma sahrane.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~lan 193. stav 1) ko prou-
zrokuje ne~iju smrt du‘an je naknaditi uobi~ajene tro{kove njegove sahrane. U ove
tro{kove spadaju izdaci u~injeni radi postavljanja nadgrobnog spomenika umrlog
prema mjesnim obi~ajima, ali u te tro{kove ne ulaze tro{kovi izgradnje grobnice za
ostale ~lanove porodice (grobnica predstavlja unutra{nji podzemni dio koji se u ne-
kim krajevima istovremeno gradi za sahranu svih ~lanova porodice). Na dosu|enje
visine naknade ne mo‘e, me|utim imati uticaja okolnost {to }e se eventualno nakon
izgradnje nadgrobnog spomenika u isto grobno mjesto naknadno sahraniti neko od
srodnika poginulog, jer je ovaj izdatak uzrokovan isklju~ivo smr}u sina i brata tu‘i-
oca. [tetnik je du‘an da o{te}enim naknadi tro{kove izgradnje nadgrobnog spomeni-
ka u obimu koji je potreban za njegovu izgradnju prema mjesnim obi~ajima.
Naknada tro{kova za pribavijanje odje}e (crnine) koja je vanjska manifestaci-
ja izra‘avanja tuge zbog smrti bliskog sr odnika odnosno izraz po{tovanja prema po-
kojniku, dosu|uje se u visini potrebnoj za nabavku crnine, koja zadovoljava najnu-
‘nije potrebe srodnika, koji na taj na~in manifestuju svoju tugu, za period uobi~ajen
u mjestu sahrane. O{te}enom pripada i pravo na naknadu tro{kova pogrebnog cere-
monijala u koji spadaju i izdaci za hranu i pi}e neposredno vezani za sahranu, u visi-
ni izdataka odgovaraju}ih mjesnim obi~ajima.
7. âk i ako je u mjestu gdje ‘ivi o{te}enik uobi~ajeno da se u povodu smrti
oca, odnosno supruga, nosi crnina do‘ivotno, odnosno dulje vrijeme, osoba odgovor-
na za {tetu du‘na je izdatke za crninu naknaditi samo jedanput.
(Vs H, G‘. 1723/78, od 15. 2. 1978. Psp 15 32)
8. 1. Uobi~ajene tro{kove sahrane usmr}enog lica u smislu ~lana 193. Zakona
o obligacionim odnosima, pored nu‘nih tro{kova, sa~injavaju i tro{kovi pogrebnog
ceremonijala uklju~uju}i i druge uobi~ajene tro{kove vezane za sahranu, odje}e ‘a-
losti za njegovog bra~nog druga i najbli‘e srodnike, kao i tro{kovi ure|enja groba ne-
posredno poslije sahranjivanja, tro{kovi odr‘avanja groba koji se u skladu sa propisi-
ma pla}aju prilikom obezbje|ivanja grobnog mjesta i tro{kovi podizanja nadgrobnog
spomenika.
2. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu tro{kova sahrane sud }e voditi
ra~una da li su u~injeni tro{kovi u skladu je sa mjesnim obi~ajima i du‘nim pijetetom
prema umrlom, te da li je visina tih tro{kova u granicama prosje~nih tro{kova sahra-
ne u mjestu sahranjivanja ne}e se dosuditi naknada tro{kova za onaj vid ceremonijala
za koji se ocijeni da je protivan ustavom utvr|enim na~elima dru{tvenog ure|enja,
prinudnim propisima ili moralu socijalisti~kog samoupravnog dru{tva ili da je u~i-
njen u drugom cilju, a ne radi ispoljavanja du‘nog pijeteta prema umrlom.
3. Naknada za nadgrobni spomenik mo‘e se dosuditi i kada tu‘ilac u~ini vje-
rovatnim da }e spomenik podi}i.
(Stav XL zajedni~ke sednice biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989.
9. Bez obzira na to {to je tu‘itelju dosu|ena samo polovica tro{kova za izgra-
dnju grobnice s ~etiri grobna mjesta, u kojoj je ukopana njegova u prometnoj nesre}i
stradala supruga, tu‘itelju pripada pravo da potra‘uje ukupne tro{kove za kamenokle-
sarske radove i tro{kove za podizanje nadgrobnog spomenika, jer bi tu‘itelj takve
tro{kove morao imati bez obzira na to je li rije~ o grobnici s dva ili ~etiri grobna
mjesta.
(Os Split, G‘. 1559/89, od 5. 10. 1989. Psp 44 17)
10. U uobi~ajene tro{kove sahrane koji se nakna|uju o{te}enom ulaze i skro-
mniji izdaci vezani za vjerski obred ili drugi uobi~ajeni ceremonijal pogreba prema
mjesnim obi~ajima, me|u njima i izdaci za poslu‘enje jelom i pi}em u~esnika sahra-
ne.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovani su navodi revizije da su ni‘estepene presude u dijelu kojim je
odlu~eno o naknadi tro{kova za jelo i pi}e u~esnika sahrane zasnovane na pogre{noj
primjeni materijalnog prava. Sudska praksa u primjeni odredbe ~lana 193. stav 1. Za-
kona o obligacionim odnosima, priznaje o{te}enom srodniku poginulog pravo na na-
knadu onih materijalnih izdataka vezanih za njegovu smrt koji se po svojoj sadr‘ini
mogu odrediti kao tro{kovi sahrane u {irem smislu. Kao tro{kovi sahrane u {irem
smislu priznaju se samo skromniji izdaci vezani za vjerski obred ili drugi uobi~ajeni
ceremonijal pogreba prema mjesnim obi~ajima, pa tako i tro{kovi poslu‘enja u~esni-
ka sahrane.
S obzirom na utvr|ene ~injenice da je u mjestu poginulog srodnika tu‘itelja
uobi~ajeno poslu‘enje u~esnika sahrane, da tro{kovi poslu‘enja u~esnika sahrane
iznose od do . dinara, te da su ovi tro{kovi tu‘itelja iznosili . dinara,
ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da tu‘i-
teljima pripada pravo na naknadu ovih tro{kova u navedenom iznosu.
48)
11. Pravo na naknadu tro{kova nabavke crnine, koji ulaze u obi~ne tro{kove
sahrane, pripada samo onim licima koja po zakonu imaju pravo na naknadu za du{e-
vne bolove prouzrokovane smr}u bliskog srodnika (~lan 201. st. 1., 2. i 4. Zakona o
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 193. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, {tetnik je
du‘an o{te}enom naknaditi uobi~ajene tro{kove sahrane. U uobi~ajene tro{kove sa-
hrane sudska praksa priznaje o{te}enom srodniku poginulog pravo na naknadu onih
materijalnih izdataka vezanih za njegovu smrt koji se mogu opredijeliti po svojoj sa-
dr‘ini kao tro{kovi u {irem smislu.
Polaze}i od izlo‘enog tro{kovima sahrane u {irem smislu, pored ostalog,
smatraju se i izdaci za nabavku crnine, ali samo u‘em krugu bliskih srodnika, koje
treba ograni~iti na krug lica kojima zakon o obligacionim odnosima, priznaje pravo
na naknadu za du{evne bolove usljed smrti srodnika (lica nabrojanih u ~lanu 201. Za-
kona o obligacionim odnosima), kako pravilno nalaze i ni‘estepeni sudovi. No{enje
crnine je spoljna manifestacija ‘alosti za poginulim, pa je u skladu sa zakonom pri-
znato pravo na naknadu tro{kova nabavke crnine samo onim srodnicima koji imaju
pravo i na nov~anu satisfakciju zbog pretrpljenih du{evnih bolova izazvanih smr}u
bliske osobe.
Po{to baba ne spada u krug srodnika kojima pripada pravo na naknadu napri-
jed navedenog vida {tete, pravilno su ni‘estepeni sudovi primijenili materijalno pra-
vo kada su tu‘iteljicu J. odbili sa zahtjevom.
(Vs BIH, Gvl. 24/83, od 19. 9. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 35)
Pravo lica koje je poginuli izdr‘avao

^lan 194.
(1) Lice koje je poginuli izdr‘avao ili redovno pomagao, kao i ono koje je
po zakonu imalo pravo zahtijevati izdr‘avanje od poginulog, ima pravo na na-
knadu {tete koju trpi gubitkom izdr‘avanja, odnosno pomaganja.
(2) Ova {teta nakna|uje se pla}anjem nov~ane rente, ~iji se iznos odmje-
rava s obzirom na sve okolnosti slu~aja, a koji ne mo‘e biti ve}i od onoga {to bi
o{te}enik dobijao od poginulog da je ostao u ‘ivotu.
________________________
1. [tetnik koji je odgovoran za smrt neke osobe du‘an je osobama koje je
umrli bio du‘an po zakonu izdr‘avati naknaditi ono {to su izdr‘avane osobe fakti~ki
izgubile a ne ono na {to su te osobe imale pravo po osnovi zakonskog izdr‘avanja.
2. Tu‘ilac nema pravo na naknadu {tete zbog gubitka izdr‘avanja usljed smrti
svoje supruge (~lan 194. ZOO), a koje bi se pravo sastojalo u tome {to nema vi{e
osobe koja bi mu vodila ku}anske poslove (spremala hranu, prala i peglala rublje i
sl.). Obavljanje tih poslova, iako stalno, nema karakter izdr‘avanja.
3. Ocijenjeno je da okolnost {to je supruga za ‘ivota u poljoprivrednom do-
ma}instvu obavljala ku}anske i poljoprivredne poslove i time pridonosila stjecanju
dohotka nema karakter redovitog pomaganja suprugu koji bi bio osnova za priznava-
nje naknade {tete s naslova izgubljenog pomaganja.
Iz obrazlo‘enja:
"Drugostupanjski je sud pravilno potvrdio presudu prvostupanjskog suda u
pobijanom dijelu kojim je tu‘itelj odbijen s tu‘benim zahtjevom za naknadu {tete za
izgubljenu zaradu i izmaklu korist i rentu, sve zbog gubitka radne snage u doma}in-
stvu povodom smrti supruge koja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi, a za {tetne
posljedice te nezgode odgovara tu‘ena osiguravaju}a organizacija jer nema zakonske
osnove za udovoljenje takvom zahtjevu. Naime, okolnost {to je sada pok. supruga tu-
‘itelja za ‘ivota u poljoprivrednom doma}instvu tu‘itelja kao ~lan toga doma}instva
obavljala ku}anske i poljoprivredne poslove i time pridonosila stjecanju dohotka tog
doma}instva, nije imala karakter pomaganja tu‘itelju u smislu odredbe iz ~l. 194. ta-
da mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima na koju se tu‘itelj neosnovano poziva
i tim okolnostima obrazla‘e osnovanost spornog od{tetnog potra‘ivanja. Pod poj-
mom redovnog pomaganja u smislu navedene zakonske odredbe podrazumijeva se
stalno i vremenski du‘e sukcesivno materijalno pridona{anje u korist odre|ene osobe
radi potpunog ili djelomi~nog uzdr‘avanja te osobe. Me|utim, rad supruge u doma-
}instvu bra~nih drugova sam po sebi nema karakter takvog pomaganja drugom bra-
~nom drugu. U provedenom je postupku utvr|eno da je tu‘itelj bio u redovnom ra-
dnom odnosu, sad je u mirovini, i osim toga da je i on zajedno sa sada pok. supru-
gom obavljao razne poljoprivredne poslove, {to zna~i da nije bio uzdr‘avana osoba,
niti kao takav primao pomo} od supruge. Stoga okolnost {to je smr}u supruge izostao
njezin doprinos u stjecanju dohotka tu‘iteljevoga poljoprivrednog doma}instva zato
{to je izostao rad supruge, nije zakonska osnova za naknadu sporne {tete tu‘itelju,
kako su to uostalom pravilno ocijenili i ni‘estupanjski sudovi."
4. Kod naknade {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja ne mo‘e se posebno dosu-
|ivati naknada {tete zbog izgubljene pomo}i za njegu, lije~enje i obrazovanje, jer je
sve to sadr‘ano u naknadi {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja.
5. Osoba koja je snosila tro{kove izdr‘avanja neke osobe mo‘e tu‘bom tra‘iti
naknadu tih tro{kova od onoga koji je zakonom bio du‘an davati izdr‘avanje ako su
u~injeni tro{kovi bili opravdani.
6. Na osnov naknade {tete za izgubljeno izdr‘avanje ne uti~u slabije imovin-
ske prilike lica na odgovornost za smrt izdr‘avaoca od imovinskih prilika lica koji je
umrli za ‘ivota izdr‘avao i po zakonu bio du‘an izdr‘avati ve} to mo‘e biti od utje-
caja samo prilikom odmjeravanja naknade koju je odgovorno lice du‘no dati ili dava-
ti. Supruga ubijenog ima prema licu odgovornom za smrt mu‘a pravo na naknadu
{tete za izgubljeno izdr‘avanje samo pod uslovom da nema vlastitih sredstava za ‘i-
vot, da je nesposobna za rad ili nezaposlena i da je umrli suprug za ‘ivota za njeno
izdr‘avanje redovno doprinosio.
7. Kad dijete ima pravo na izgubljeno uzdr‘avanje zbog smrti oca, koji ga je
uzdr‘avao od dijela svoje devizne zarade, iznos strane valute koji gubi valja prera~u-
nati u doma}u valutu, po te~aju koji vrijedi na dan dospije}a svakoga pojedinoga
mjese~nog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
"Me|utim, pogre{nim su pravnim pristupom sudovi zaklju~ili da odre|eni
iznos strane valute, za koji su utvrdili da tu‘iteljica mjese~no gubi zbog smrti oca va-
lja prera~unati u dinare po te~aju na dan dono{enja presude prvog stupnja, bez obzira
na to {to mjese~ni iznosi izgubljenog uzdr‘avanja teku i presudom se dosu|uju od 1.
IV 1986. godine. Naime, prema tra‘enju tu‘iteljice, a {to utvr|uju i sudovi, njezin
otac bi odvajanjem dijela svoje devizne zarade podmirivao tro{kove njezina uzdr‘a-
vanja i to je {teta koju tu‘iteljica trpi. S obzirom na svrhu za koju se uzdr‘avanje da-
je, odnosno nakna|uje {teta zbog izgubljenog uzdr‘avanja, a to je podmirivanje teku-
}ih potreba uzdr‘avane osobe, to i dinarsku protuvrijednost deviznih sredstava valja
utvrditi prema te~aju koji va‘i na dan dospije}a svakoga pojedinoga mjese~nog izno-
sa rente. Zbog pogre{noga pravnog pristupa, nisu utvr|ivani mjerodavni odnosi stra-
ne valute za potrebe konverzije, s tijekom od 1.IV.1986. godine naovamo."
(Vs RH, Rev. 2387/90 od 10. 2. 1993. Izbor odluka 1994. 124/179)
8. ^lanovi porodi~nog doma}insta, odnosno bliski srodnici poginulog lica,
koje ih je izdr‘avalo, nemaju prava na naknadu {tete zbog toga {to je njegovom
smr}u sprije~eno pove}anje njihove zajedni~ke imovine, ve} imaju pravo samo da
tra‘e naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je otac tu‘ilaca poginuo u saobra}ajnoj nezgodi, da je do svoje
smrti vodio ugostiteljsku radnju koja je njegovom smr}u otkazana, a tu‘ioci tra‘e na-
knadu izmakle koristi koju trpe zbog toga {to se iz ugostiteljske radnje vi{e ne uve}a-
va njihova zajedni~ka imovina (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).
Okolnost {to je smr}u oca tu‘ilaca prekinuto uve}anje njegove imovine ne
daje osnova za naknadu {tete zbog izmakle koristi jer time nije izravno sprije~eno
uve}anje imovine tu‘ilaca (prema njihovom eventualnom udjelu) bez obzira {to su
‘ivjeli i sticali u porodi~noj zajednici. Tu‘ioci imaju pravo samo na naknadu {tete
zbog izgubljenog izdr‘avanja (~lan 194. Zakona o obligacionim odnosima).
9. Gubitak uzdr‘avanja i gubitak pomaganja dva su oblika {tete koji mogu i
kumulativno postojati.
(Vs H, Rev. 52/90, od 29. 5. 1990. - Psp 53 - 127)
10. O{te}eni koga je poginuli redovno pomagao ima pravo na naknadu {tete
zbog gubitka vrijednosti pomaganja, iako je naslijedio od poginulog vrijednost koja
da je po drugom osnovu u{la u imovinu o{te}enog za ‘ivota davaoca pomo}i, ne bi
ovoga bila odvratila da na isti na~in poma‘e o{te}enog.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovan je prigovor revizije da su ni‘estepeni sudovi na {tetu tu‘iteljice po-
gre{no primijenili materijalno pravo kada tu‘iteljici nisu dosudili naknadu izgublje-
nog izdr‘avanja (pomaganja), od podno{enja tu‘be, nego tek od dana kada se u svrhu
izdr‘avanja iscrpe iznosi sa deviznih {tednih knji‘ica koje glase na ime poginule
k}erke tu‘iteljice, a koje je tu‘iteljica naslijedila.
U takvoj odluci ni‘estepenih sudova izra‘en je pogre{an pravni stav da bi tu-
‘eni bio u obavezi da tu‘iteljici naknadi ono {to je, prema ~injeni~nim utvr|enjima iz
tih presuda, njena k}erka za ‘ivota fakti~ki doprinosila za izdr‘avanje tu‘iteljice tek
ako tu‘iteljica ne bi imala drugih sredstava da podmiri svoje ‘ivotne potrebe.
Nasuprot takvom shvatanju izra‘enom u ni‘estepenim presudama, prema
odredbi ~lana 194. Zakona o obligacionim odnosima, izgubljeno izdr‘avanje (poma-
ganje), predstavlja gubitak u imovini izdr‘avanog lica koji se sastoji u onom {to bi
poginuli fakti~ki doprinosio za njegovo izdr‘avanje da nije do{lo do smrti izdr‘avate-
lja, neovisno od toga da li bi se o{te}eni mogao izdr‘avati iz drugih izvora prihoda,
ili iz svoje imovine, pa i da je njegova imovina po drugom osnovu uve}ana za ‘ivota
poginulog.
(Vs BiH, Rev. 248/88, od 9 2. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 46)
11. U slu~aju smrti maloljetnog djeteta roditelji nemaju pravo na naknadu {te-
te zbog budu}eg gubitka uzdr‘avanja jer takav zahtjev jo{ nije dospio.
Iz obrazlo‘enja:
"Pravilno je odbijen i zahtjev drugotu‘iteljice za naknadu na ime izgubljenog
uzdr‘avanja jer ju maloljetni sin za ‘ivota o~ito nije uzdr‘avao, niti ju je mogao uz-
dr‘avati kao dijete, niti je ona po zakonu imala pravo zahtijevati uzdr‘avanje od po-
ginulog djeteta (~lanak 194. stavak 1. ZOO). Okolnost da bi poginuli sin tek u budu-
}nosti uzdr‘avao svoju majku, drugotu‘iteljicu, nije od odlu~nog zna~enja jer zahtjev
za gubitak takvog uzdr‘avanja jo{ nije dospio, kako je to valjano ocijenjeno u pobija-
noj presudi."
12. Pravo na naknadu {tete zbog izgubljenog uzdr‘avanja pripada punolje-
tnom djetetu kojega je poginuli roditelj fakti~ki uzdr‘avao, neovisno o tome {to po
zakonu ne bi imao pravo zahtijevati uzdr‘avanje od poginuloga.
(Vs H, Rev. 1232/88, od 21. 12. 1988. Informator 3829)
13. Naknada {tete zbog izgubljenog pomaganja zavisi od toga da li je o{te}eni
kroz du‘e vrijeme kontinuirano primao pomo} za zadovoljavanje svojih ‘ivotnih po-
treba od poginulog koji po zakonu nije bio du‘an da ga izdr‘ava.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da poginuli brat tu‘iteljice, s kojim je ‘ivjela u
zajedni~kom doma}instvu, nije imao zakonsku obavezu da je izdr‘ava (nije bila bo-
lesna, niti ima psihi~ke ili fizi~ke nedostatke zbog ~ega bi bila nesposobna za rad), pa
su zbog toga odbili njen zahtjev za naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja.
Ni‘estepeni sudovi, me|utim, zbog pogre{nog pravnog shvatanja ustanove iz
~lana 194. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima nisu utvrdili odlu~nu ~injenicu:
da li je poginuli redovno pomagao tu‘iteljicu iako nije bila nesposobna za privre|iva-
nje. Prema citiranim odredbama pravo na naknadu {tete ima ne samo lice koga je po-
ginuli izdr‘avao ili bio du‘an da ga izdr‘ava po zakonu, ve} i ono lice koga je pogi-
nuli pomagao, mada po zakonu nije bio du‘an da ga izdr‘ava (~lan 237. Porodi~nog
zakona). Pod redovnim pomaganjem treba podrazumijevati du‘i vremenski period u
kome je poginuli djelimi~no ili u cjelini namirivao sredstva za zadovoljavanje ‘ivo-
tnih potreba o{te}enog.
14. Roditelji imaju pravo na naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja u
iznosu koji im je davao poginuli sin prihvataju}i dobrovoljno da sam ispunjava tu
obavezu, iako je imao jo{ bra}e i sestara koji su po zakonu bili du‘ni da izdr‘avaju
o{te}ene.
Iz obrazlo‘enja:
Visina nov~ane rente, shodno odredbi ~l. 194. st. 2. ZOO odmjerava se s ob-
zirom na sve okolnosti slu~aja, posebno fakti~ke potrebe dosada{njeg primaoca iz-
dr‘avanja i materijalne prilike poginulog davaoca izdr‘avanja, a dosu|uje se u visini
iznosa koji je poginuli davao o{te}enom i {to bi po redovnom toku stvari nastavio da-
vati. Roditelji mogu zahtijevati od {tetnika naknadu u visini stvarno izgubljenog iz-
dr‘avanja, koje im je u ispunjenju zakonske obaveze, davalo i samo jedno od djece,
prihvataju}i dobrovoljno na sebe ispunjenje obaveze izdr‘avanja koja bi po zakonu
mogla teretiti i drugu djecu primaoca izdr‘avanja.
Ni‘estepeni sudovi su s obzirom da nov~ana renta nema alimentacioni kara-
kter, pogre{no primijenili materijalno pravo kada su kod odmjeravanja naknade imali
u vidu i obavezu druge djece da doprinose izdr‘avanju roditelja.
49)
15. Za priznavanje prava na naknadu {tete zbog izgubljenog uzdr‘avanja oso-
bi kojoj je poginuli pridonosio za uzdr‘avanje nije odlu~no da li ta osoba ima sred-
stava za ‘ivot, odnosno da li je sposobna za rad.
(Vs H, Rev. 1836/86, od 26. 2. 1987. - Psp 34 - 86)
16. Visina naknade {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja ne zavisi od imovin-
skih prilika {tetnika koji je prouzrokovao {tetu krivi~nim djelom s umi{ljajem, niti od
potreba o{te}enih, nego od toga koliko o{te}eni stvarno gube zbog pogibije lica koje
je po zakonu bilo du‘no da ih izdr‘ava.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da se tu‘eni bez razloga umije{ao u dijalog tu‘ioca sa jednim po-
znanikom psuju}i mu majku, {to je iznerviralo tu‘itelja, pa se nakon toga upustio u
verbalni sukob sa tu‘enim, odgurnuo ga od sebe i zatim se udaljio. Tu‘eni je nakon
toga oti{ao u krug stovari{ta, u kojem je radio na obezbje|enju, vratio se sa pu{kom,
dozivao tu‘ioca, psuju}i ga, da se sa njim obra~una, nakon ~ega se tu‘ilac vratio u
namjeri da ra{~isti odnos sa tu‘enim. Tu‘eni je u tom momentu upotrijebio oru‘je i
ranio tu‘itelja u nogu bez ikakvog opravdanog razloga i izvan slu‘benih prostorija.
Pozivanjem tu‘itelja, koji se nalazio u pripitom stanju, da se vrati nakon za-
vr{enog verbalnog sukoba, u koji se tu‘eni upustio bez ikakvog opravdanog razloga i
pucnjem u nenaoru‘anog tu‘itelja iz vatrenog oru‘ja, u ~asu kada se ovaj vratio na
njegov poziv da se sa njim objasni, tu‘eni je isklju~ivo kriv za prouzrokovanje {tete.
Stoga su ni‘estepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili pri-
govor podijeljene odgovornosti (~lan 192. Zakona i obligacionim odnosima) i tu‘e-
nog obavezali na puni obim naknade {tete koju je tu‘itelj pretrpio usljed tjelesne po-
vrede.
17. Pravilo doma}eg prava o ograni~enju odgovornosti osigurava~a iz obave-
znog osiguranja od odgovornosti ne odnosi se na slu~aj kada doma}i osigurava~ na-
kna|uje {tetu za stranog osigurava~a kod kojega je bio osiguran vlasnik vozila ({te-
tnik).
Iz obrazlo‘enja:
Mu‘ tu‘iteljice a otac ostalih tu‘itelja poginuo je u saobra}ajnoj nesre}i u
SFRJ. Isklju~ivo odgavoran za ovaj saobra}ajni udes je turski dr‘avljanin, koji je
upravljao putni~kim automobilom registrovanim u SR Njema~kaj (osiguranje kod
Osiguravaju}eg dru{tva "LLoyd" iz Minhena, kojeg u ovom sporu zastupa tu‘eni ju-
goslovenski osigurava~). Prednik tu‘iteljica je prije pogibije bio zaposlen u SR Nje-
ma~koj, pa je tu‘eni isplatio tu‘iteljicama djelimi~no naknadu {tete. U ovom predme-
tu tu‘iteljice potra‘uju naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja. Ni‘estepeni su-
dovi su utvrdili da je poginuli od zarade u inostranstvu izdr‘avao tu‘iteljice, te da su
nakon njegove pogibije one ostvarile pravo na porodi~nu penziju u SR Njema~koj.
Prema odredbi ~lana 194. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, lica koja
je poginuli izdr‘avao imaju pravo na naknadu {tete koju trpe gubitkom izdr‘avanja, a
takvo pravo u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1327 Austrijskog gra|anskog za-
kona u interpretaciji sudske prakse, imala su ovakva lica i u periodu prije 1. 10. 1978.
godine (a kada je stupio na snagu Zakon o obligacionim odnosima).
Tu‘eni ne osporava osnovanost ovakvog potra‘ivanja tu‘iteljica, ali osporava
visinu tog potra‘ivanja isti~u}i da je obaveza tu‘enog kao zajednice osiguranja imo-
vine i lica ograni~ena do visine ugovorenih osiguranih iznosa u smislu ~lana 54. Za-
kona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu‘beni list SFRJ", broj
24/76). Povodom tog prigovora tu‘enog, koji je istican i u ‘albi izjavljenoj protiv
prvostepene presude, drugostepeni sud je pravilno istakao da se u konkretnom slu~a-
ju ova zakonska odredba ne primjenjuje u pogledu ograni~enja visine naknade {tete
obzirom da tu‘eni nije osigurava~ kod koga se osigurao korisnik odnosno vlasnik
motornog vozila kojim je upravljao turski dr‘avljanin, ve} je to pomenuto strano osi-
guravaju}e dru{tvo.
18. Pravo na naknadu materijalne {tete zbog izgubljenog uzdr‘avanja (~l.
194. ZO0) nije strogo osobno, neprenosivo pravo. To pravo, zbog smrti o{te}enika
(primatelja uzdr‘avanja) tijekom parnice, ne prestaje.
Iz obrazlo‘enja:
Parni~ni postupak smije se nastaviti ako je sada pokojna tu‘iteljica (o{te}eni-
ca) imala punomo}nika (~l. 100. st. 1. ZPP). Zahtjev o{te}enika svodi se u biti na
zahtjev za isplatu odre|ene svote novca koju bi o{te}enica ostvarila, kao uzdr‘ava-
nje, od svog supruga da on nije poginuo nesretnim slu~ajem. Time se ne prenosi pra-
vo na naknadu {tete u obliku rente u smislu ~l. 197. Z00. Zato je valjalo prihvatiti
zahtjev, prema navedenoj pravnoj osnovi iz ~l. 194. ZO0, i to za iznose mjese~nog
uzdr‘avanja koji su dospjeli do trenutka smrti primateljice uzdr‘avanja. Ti su iznosi,
naime, ve} predstavljali odre|enu imovinu tu‘iteljice. U ovom se slu~aju ne radi o
preno{enju prava, koje bi pripadalo tu‘iteljici, na njezine nasljednike. Nije rije~ o
univerzalnoj sukcesiji iz ~l. 24. ZOO.
(Vs H, Rev. 1242/89 2, od 10. 4. 1990. Sudska praksa, br. 21. prilog lista
Informator, br. 4299)
19. Zahtjev za naknadu {tete u vidu rente zbog izgubljenog izdr‘avanja, koja
se mo‘e dosuditi najvi{e do visine iznosa {to bi o{te}eni dobivao od poginulog da je
ostao u ‘ivotu, pod odre|enim procesnim pretpostavkama mo‘e se pove}avati do za-
klju~enja glavne rasprave, kao {to se mo‘e do tog stadija postupka pove}avati i zah-
tjev za isplatu naknade po tom osnovu u jednom iznosu za protekli period (~lan 190.
191. ZPP), ali se dosu|ena renta mo‘e mijenjati samo od podno{enja tu‘be.
20. Nije protivan prinudnim propisima sporazum o naknadi {tete koja sukce-
sivno nastaje (npr. zbog izgubljenog izdr‘avanja) u jednom iznosu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljice u ovom sporu zahtijevaju dosu|enje nov~ane rente na ime nakna-
de {tete koju su pretrpjele pogibijom majke u saobra}ajnoj nezgodi.
U razlozima drugostepene presude se pravilno konstatuje da u skladu sa odre-
dbom ~lana 188. u vezi sa ~lanom 194. Zakona o obligacionim odnosima, u slu~aju
kada o{te}eni pretrpi {tetu koja se sastoji u gubitku izdr‘avanja, tada se naknada ova-
kve {tete u pravilu odre|uje u rentnom obliku ali je odredbama ~lana 188. st. 4. i 5.
Zakona o obligacionim odnosima propisano da se naknada {tete propisana odredbom
~lana 194. istog zakona pod odre|enim pretpostavkama mo‘e odrediti i u kapitalizi-
ranom iznosu, odnosno da {tetnik o{te}enom umjesto rente isplati jednu ukupnu svo-
tu ~ija se visina odre|uje prema visini rente i ostalim relevantnim okolnostima slu~a-
ja. Stranke se mogu sporazumjeti, nezavisno od propisanih pretpostavki, o naknadi
{tete koja sukcesivno nastaje - u jednom iznosu.
21. O{te}eni imaju pravo da tra‘e naknadu {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja
i u slu~aju kada ih poginuli nije fakti~ki izdr‘avao ako je po zakonu bio du‘an da ih
izdr‘ava.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju ni‘estepenih sudova, sin tu‘itelja poginuo u saobra}ajnoj
nezgodi koja je prouzrokovana isklju~ivom krivnjom tu‘enog.
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (~lan 194. Zako-
na o obligacionim odnosima) kada su tu‘enog obavezali da tu‘iteljima po osnovu iz-
gubljenog izdr‘avanja pla}a naknadu u rentnom obliku.
Bez zna~aja su prigovori revizije da poginuli nije pomagao svoje roditelje, jer
se u konkretnom slu~aju radi o zakonskoj obavezi izdr‘avanja, pa je o{te}eni du‘an
da tu‘iteljima naknadi izdr‘avanje koje su po zakonu imali pravo zahtijevati od pogi-
nulog sina, a iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da im je to pravo pripadalo,
jer su stari, nesposobni materijalno neobezbije|eni.
nije odgovorno za njegovu smrt.
Iz obrazlo‘enja:
[teta koju trpi tu‘iteljica nakon smrti svog bra~nog druga sastoji se u tome
{to prima manji iznos porodi~ne penzije od onog iznosa koji bi primala da njen su-
prug nije bio tjelesno povrije|en i zbog toga prijevremeno penzionisan. Prema redo-
vnom toku stvari, da nije do{lo do {tetne radnje povre|ivanja umrlog supruga on bi
primao li~ni dohodak u periodu od 6. 11. 1976. godine do svoje smrti 5. 12. 1980.
godine i to u ve}im iznosima (realno) od prethodnog perioda {to bi imao za posljedi-
cu da i sama tu‘iteljica nakon njegove smrti prima ve}i iznos porodi~ne penzije.
Neovisno od op{te odredbe iz ~lana 185. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima
prema kojoj je odgovorno lice du‘no da uspostavi stanje kakvo je bilo prije {tetne posljedi-
ce, posebnom odredbom iz ~lana 195. istog zakona taksativno su nabrojani oblici naknade
{tete u slu~aju tjelesne povrede, a me|u njima se ne nalazi oblik naknade {tete koju tra‘i
tu‘iteljica. Drugim rije~ima sa stanovi{ta radnje (povre|ivanja supruga tu‘iteljice) i {tetne
posljedice (manje porodi~ne penzije tu‘iteljice), pa zbog toga je tu‘beni zahtjev za nakna-
du {tete neosnovan. Odgovornost tu‘enog bi postojala samo kada bi postojala uzro~na ve-
za izme|u tjelesne povrede i smrti supruga tu‘iteljice (~lan 194. ZOO).
23. Zastara zahtjeva za naknadu budu}e {tete npr. zbog izgubljenog izdr‘ava-
nja (~lan 194. Zakona o obigacionim odnosima) ili zbog tjelesne povrede, odnosno
naru{enja zdravlja (~lan 195. Zakona o obligacionim odnosima) propisuje se po op-
{tim pravilima o zastari potra‘ivanja od nastupanja {tetne posljedice, odnosno sazna-
nja za {tetu i o{te}enog. Ovo ne va‘i za potra‘ivanja naknade sukcesivne {tete koja
se ne mo‘e tra‘iti prije nego {to nastupi {tetna posljedica npr. {teta koju trpe zajedni-
ce penzijsko-invalidskog osuguranja u vidu mjese~nih isplata njihovim osiguranici-
ma odnosno ~lanovima porodice po sada{njim propisima o penzijsko-invalidskom
osiguranju u SR BiH.
24. Lice koje postupa u granicama nu‘ne odbrane ne odgovara ni za {tetu
prouzrokovanu tre}im licima smr}u napada~a.
(Vs BiH, Rev. 381/85 od 25. 10. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 19.
Napomena: cjelovitije brazlo‘enje ove odluke vidjeti u sudskoj praksi zu
~lan 161. ZOO)
25. Potra‘ivanje po osnovu zakonskog izdr‘avanja dospijeva po proteku vre-
mena za isplatu dosu|enog iznosa, odnosno, svakog pojedinog obroka pa od tog ~asa
na taj iznos te~e i zatezna kamata (~lan 277. ZOO)
Naknada {tete u slu~aju tjelesne povrede ili naru{enja zdravlja

^lan 195.
(1) Ko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naru{i zdravlje, du‘an je
naknaditi mu tro{kove oko lije~enja i druge potrebne tro{kove s tim u vezi, kao i
zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme lije~enja.
(2) Ako povrije|eni zbog potpune ili djelimi~ne nesposobnosti za rad gu-
bi zaradu, ili su mu potrebe trajno pove}ane, ili su mogu}nosti njegovog daljeg
razvijanja i napredovanja uni{tene ili smanjene, odgovorno lice du‘no je pla}ati
povrije|enom odre|enu nov~anu rentu, kao naknadu za tu {tetu.
________________________
1. O{te}eni ima pravo na naknadu tro{kova poja~ane ishrane u tijeku lije~e-
nja, ako su bili potrebni.
Iz obrazlo‘enja:
"Sporno je pitanje u ovoj revizijskoj fazi postupka, da li tu‘iteljici pristoji
pravo tra‘iti naknadu {tete s osnove poja~ane ishrane koju je koristila kroz vrijeme
od {est mjeseci od dana zadobivenih povreda (4. X.1 987.g.) za koje odgovara tu‘ena
zajednica osiguranja. U smislu odredbe iz ~lanka 195. stavka 1. Zakona o obveznim
odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO, onaj tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu
naru{i zdravlje, du‘an mu je naknaditi tro{kove lije~enja kao i druge potrebne tro{ko-
ve. Dakle, i tro{kove poja~ane ishrane koji nastaju u tijeku lije~enja, ako su potrebni.
(Vs RH, Rev. 3089/90, OD 30. 4. 1991. Izbor odluka 1993 121
2. O{te}eniku pripada pravo na naknadu tro{kova koje je imao njegov bra~ni
drug posje}uju}i ga u bolnici.
(Vs H, Rev. 1789/88, od 2. 3. 1989. Psp 44 108)
3. O{te}eni ima pravo da tra‘i naknadu {tete u visini opravdanih tro{kova
prouzrokovanih time {to ga je njegov bra~ni drug posje}ivao u bolnici gdje se lije~io
zbog tjelesne povrede prouzrokovane protivpravnom radnjom, ako nije oborena logi-
~na pretpostavka da su u~injeni iz zajedni~ke imovine.
4. Naknada materijalne {tete s naslova tro{kova prijevoza o{te}enika za vrije-
me lije~enja nakna|uje se u nominalnom iznosu tih tro{kova u vrijeme kad su na~i-
njeni (~lan 394. ZOO).
(Vs H, Rev. 2816/87, od 14. 9. 1988. - Psp 46, str. 87)
5. Kod utvr|ivanja visine naknade {tete zbog gubitka zarade (pla}e) uzima se
u obzir i okolnost gdje o{te}enik nakon povrede zadovoljava redovite ‘ivotne potrebe
i da li ostvaruje u{tede zbog ni‘ih tro{kova ‘ivota.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju ni‘estupanjskih sudova pravomo}nom presudom od 9. 7.
1990. godine tu‘enik je obavezan da ispla}uje tu‘itelju naknadu {tete zbog izgublje-
ne zarade prouzrokovane povredom u prometnoj nezgodi, mjese~no po ...... DEM (u
dinarskoj protuvrijednosti) po~ev od 1. 3. 1986. godine. Tu‘itelj je podnio zahtjev da
se renta utvr|ena navedenom presudom pove}a pozivaju}i se na promjenu okolnosti
u pogledu visine zarade koju bi mogao ostvariti da zbog posljedica povrede nije nas-
tupila invalidnost. Ni‘estupanjski sudovi su na osnovu utvr|ena o visini mirovine ko-
ju tu‘itelj ostvaruje u SR Njema~koj i obra~una pla}e za mjesec listopad 1990. godi-
ne za radnika, koji je radio na istim poslovima kao i tu‘itelj u SR Njema~koj, zaklju-
~ili da su se izmijenile okolnosti koje su bitne za pove}anje rente te da ona u budu}e
predstavlja razliku izme|u pla}e ovog radnika (........ DEM) i mirovine tu‘itelja
(......... DEM) umanjenu za 20% srazmjerno udjelu tu‘itelja u odgovornosti za pro-
metnu nezgodu, pa tako mjese~nu rentu utvr|enu presudom Ps 134/90, povisili sa
580,09 na iznos od ...... DEM.
Tu‘eni me|utim osnovano ukazuje da pri utvr|ivanju naknade {tete zbog iz-
gubljene zarade sudovi nisu cijenili jesu li se bitno izmijenile okolnosti od zna~aja da
se renta pove}a, a posebno visina mirovine koju tu‘itelj ostvaruje, kao i okolnost da
tu‘itelj ne ‘ivi u inozemstvu, da boravi u selu S. op}ina L., da tu zadovoljava sve
svoje potrebe, a ukazao je i na to da podaci o visini zarade jednog radnika i samo za
jedan mjesec nisu dovoljni za pouzdan zaklju~ak o tomu da bi i tu‘itelj da nije povri-
je|en, na privremenom radu u SR Njema~koj, ostvario pla}u u navedenoj visini, te
da nisu pravilno primijenili odredbe ~lanka 196. ZOO.
Kod utvr|ivanja visine naknade {tete izgubljene zarade (pla}e) ne smije se,
naime, polaze}i od pravila izra‘enog u ~lanku 190. ZOO, zanemariti gdje o{te}enik,
nakon povrede za koju {tetnik odnosno njegov osigurava~ odgovara, zadovoljava re-
dovite ‘ivotne potrebe (svoje i obitelji), te koliku u{tedu ostvaruje zbog ni‘ih tro{ko-
va ‘ivota u sredini u kojoj realizira sredstva mirovine koju prima u stranim sredstvi-
ma pla}anja.
6. Kada je prestanak rada zbog invaliditeta dijelom posljedica {tetne radnje, a
dijelom bolesti o{te}enog, onda {tetnik odgovara za puni obim {tete zbog izgublje-
nog dohotka (~lan 195. Zakona o obligacionim odnosima).
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pravilno primjenio materijalno pravo, kada je tu‘enog oba-
vezao da tu‘iocu naknadi materijalnu {tetu izgubljenu zaradu prouzrokovanu odlas-
kom u invalidsku penziju, jer iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da je invali-
dnost i penzionisanje dijelom posljedica bolesti (40%), a dijelom tjelesnog o{te}enja
zadobijenog u saobra}ajnom udesu od 8. 10. 1990. godine (~lan 195. ZOO). Naime,
kada je invalidet i penzionisanje dijelom posljedica bolesti, a dijelom posljedica pro-
tivpravne radnje (tjelesna povreda), kod utvr|enja obima naknade materijalne {tete
zbog gubitka radne sposobnosti, uzima se da je {teta isklju~iva posljedica zadobivene
povrede. Ovo iz razloga {to da nije bilo povrede, procenat nesposobnosti uzrokovan
bole{}u, ne bi imao za posljedicu odlazak u invalidsku penziju. Tu‘itelju je nastala
{teta danom penzionisanja, jer je tek tim momentom po~eo trpiti {tetu u visini razlike
izme|u invalidske penzije i li~nog dohotka, koji bi ostvarivao na svom radnom mjes-
tu da nije penzionisan.
7. O{te}enik ima pravo na naknadu {tete zbog gubitka zarade bez obzira na to
da li bi ju ostvario u radnom odnosu ili izvan njega.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet tu‘bena zahtjeva i usvojena tu‘bena zahtjeva je visina nov~ane na-
knade materijalne {tete, a koja proizlazi iz nemogu}nosti rada izvan redovnog radnog
odnosa zbog posljedica zadobivenih povreda i zbog toga gubitka - daljnjeg - u zaradi.
Oba ni‘estupanjska suda prihvatila su postojanje takve {tete utvr|enjem da je tu‘itelj
prije nastanka nesre}e na poslu ostvarivao i dopunsku zaradu radom u slobodne nera-
dne dane i dane vikenda u gra|evinskom poslu, kao i u radne dane nakon prestanka
redovnog rada kod tu‘enika. Odredbama ~l. 195. Zakona o obveznim odnosima pro-
pisano je da materijalnu {tetu u slu~aju tjelesne povrede ili naru{enja zdravlja, a na
koju nov~anu naknadu ima pravo o{te}ena osoba, ~ini "i zarada izgubljena zbog ne-
sposobnosti za rad za vrijeme lije~enja". Prema takvoj odredbi proizlazi da zarada
o{te}ene osobe nije propisom ograni~ena samo na odre|enu vrstu zarade, niti bilo
koji drugi posebni propis ograni~ava o{te}enu osobu u pravu na naknadu {tete zbog
gubitka bilo koje zarade koju je ranije ostvarivala, a koju zbog o{te}enja odnosno na-
no{enja tjelesne povrede vi{e nije mogla ostvarivati. Svaka zarada koju je tu‘itelj os-
tvarivao ili mogao ostvariti, a zbog nesre}e na poslu nije ostvarivao, predmet je gu-
bitka u njegovoj imovini odnosno predstavlja pravnu osnovu za naknadu {tete u smi-
slu odredbe ~l. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima."
(Vs RH, Rev. 2841/93, od 12. 1. 1994. i Rev. 2232/92, od 13. 7. 1993. Izbor
odluka 2/1995 44/82)
8. U slu~aju kada se krivi~ni postupak zavr{i presudom kojom se optu‘ba
odbija okrivljeni ima pravo na naknadu {tete zbog izgubljene zarade samo za vrijeme
za koje je bio zadr‘an u pritvoru, a ne za cijelo vrijeme vo|enja krivi~nog postupka,
osim u slu~aju kada je {teta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suda.
9. Pojam "zarada", koju je du‘an naknaditi {tetnik obuhvata i dio "dnevnica"
pod pretpostavkom da, prema okolnostima slu~aja, o{te}eni gubitkom "dnevnica"
trpi manjak u imovini.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je u vrijeme povre|ivanja obavljao rad na terenu van Sarajeva, gdje
ima prebivali{te. Budu}i da nema porodicu, sa dnevnicom koju je dobivao za rad na
terenu, kako on navodi, {tedio je li~ni dohodak u pogledu izdataka na hranu koje bi
imao da nije bio na terenskom radu. Dakle, tu‘ilac tvrdi da je uslijed povre|ivanja,
gube}i mogu}nost da radi na terenu, pretrpio manjak u svojoj imovini (~lan 155. Za-
kona o obligacionim odnosima) pa zbog toga tra‘i da mu se dosudi naknada {tete u
skladu sa ~lanom 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Pogre{no je gledi{te da se gubitkom dnevnica - nikad ne trpi gubitak u imovi-
ni, jer da su dnevnice nadoknada za pove}ane izdatke. Naprotiv, mora se u svakom
konkretnom slu~aju ocijeniti da li je gubitkom dnevnica kao posljedice {tetne radnje,
uslijedio manjak u imovini o{te}enog. Ovo posebno va‘i za lica koja nemaju porodi-
cu, pa sa dnevnicama pokrivaju tro{kove ishrane koji bi ina~e optere}ivali li~ni doho-
dak.
10. Majka o{te}enog mldb. djeteta, nema pravo na naknadu {tete s naslova ra-
zlike izme|u pla}e i naknade koju je primala za vrijeme bolovanja kori{tenog zbog
ozlije|ivanja djeteta.
Iz obrazlo‘enja:
[to se ti~e revizije tu‘enog valja napomenuti da su ni‘estupanjski sudovi po-
gre{no primijenili materijalno pravo dosu|uju}i rentu drugotu‘iteljici (majci i zakon-
skoj zastupnici mldb. prvotu‘itelja) koja nije pretrpjela ozljede, te razliku pla}e i na-
knade umjesto pla}e za vrijeme bolovanja, pa je ovaj sud na temelju ~l. 395. st. 1.
ZPP presude ni‘estupanjskih sudova u tom dijelu preina~io na na~in da je drugotu‘i-
teljicu odbio s tim dijelom tu‘benog zahtjeva kao i sa zahtjevom za naknadu imovin-
ske {tete po osnovu razlike izme|u pla}e koju bi primila i naknade umjesto pla}e
zbog bolovanja. Na ovo drugotu‘iteljica, kao majka nema pravo.
11. O{te}eni kome je zbog tjelesne povrede ograni~ena radna sposobnost ima
pravo na naknadu {tete zbog izgubljene zarade samo ako je zbog te okolnosti sa za-
ka{njenjem zasnovao radni odnos.
(Vs BiH, Rev. 641/86 od 18. 6. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
40)
12. O{te}eni ne mo‘e tra‘iti naknadu {tete zbog gubitka li~nog dohotka kao
posljedice kasnijeg zaposlenja usljed gubitka {kolske godine, prije nego {to bi po re-
dovnom toku stvari, da nije pretrpio tjelesne povrede, zasnovao radni odnos.
13. Kad je kod o{te}enog nastala nesposobnost za obavljanje dotada{njeg po-
sla, ali je preostala sposobnost za obavljanje drugih poslova, okolnost da se nije mo-
gao zaposliti na drugim poslovima, {to nije u uzro~noj vezi sa {tetnim doga|ajem, ne
daje pravo na naknadu {tete s naslova izgubljene zarade.
Iz obrazlo‘enja:
"Utvr|eno je, naime, da je tu‘iteljica ozlje|ena u prometnoj nezgodi 1974.,
da je tu‘ena odgovorna za {tetu koju tu‘iteljica ima kao posljedicu te nezgode, da je
ve} ranije ostvarila nematerijalnu {tetu zbog posljedica ozlje|ivanja, da je nakon {te-
tnog doga|aja utvr|eno da je tu‘iteljica nesposobna za obavljanje poslova koje je
obavljala prije nastanka {tetnog doga|aja, ali da je sposobna za druge poslove gdje se
manje stoji i hoda, da je tu‘iteljici priznato pravo na rentu zbog gubitka zarade samo
za 18 mjeseci i da je tu‘iteljica nesposobna za rad na radnom mjestu konobara na ko-
jem je radnom mjelstu tu‘iteljica radila. Na temelju tih ~injeni~nih utvr|enja i po
ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da je pravilan zaklju~ak sudova, da zahtjev tu-
‘iteljice, kojim tra‘i izgubljenu zaradu zbog toga {to se ne mo‘e zaposliti zbog po-
sljedica povrede, kao i da se njezino zdravstveno stanje pogor{alo, nije osnovan. U
postupku, naime, nije utvr|eno da se zdravstveno stanje tu‘iteljice pogor{alo u odno-
su na stanje kakvo je bilo kada joj je u ranijem postupku dosu|ena renta za 18 mjese-
ci, a kada je tra‘ila rentu za razdoblje od 1979. do kraja 1983., jer tu‘iteljica sada,
kao i ranije, nije sposobna za poslove gdje se hoda i dulje stoji (za poslove konobara)
ali je sposobna za druge poslove. Proizlazi, dakle, kako ispravno zaklju~uju ni‘estu-
panjski sudovi da to {to tu‘iteljica nije na{la zaposlenje nije u uzro~no - posljedi~noj
vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 1974. i ozlje|ivanjem tu‘iteljice u toj
nezgodi."
14. Nema pravo na naknadu {tete zbog izgubljenog li~nog dohotka usljed
penzionisanja, ‘ena - radnica kojoj je odre|ena invalidska penzija u vrijeme kada bi
po tada va‘e}im propisima, ispunila uslove za prestanak rada po sili zakona.
42)
15. O{te}ena osoba koja se nakon povrede nije ni poku{ala zaposliti s preos-
talom radnom sposobno{}u nema pravo na naknadu zbog izgubljene zarade.
Iz obrazlo‘enja:
"Nije sporno da je tu‘iteljica dana 1.VII.1987.g. ozlije|ena u prometnoj ne-
sre}i, da su joj od ozljede ostale trajne posljedice zbog kojih joj je umanjena radna
sposobnost za 30%, te da je tu‘iteljica zavr{ila srednju medicinsku {kolu. U momen-
tu nesre}e bila je u 21. godini ‘ivota. Drugostupanjski sud je prihvatio utvr|enje
prvostupanjskog suda da je tu‘iteljica prije i poslije prometne nesre}e obavila pripra-
vni~ki sta‘, da je u 1990.g. kra}e vrijeme bila u radnom odnosu na odre|eno vrijeme
i da se sada nalazi prijavljena kod Fonda za zapo{ljavanje, kod kojega su prijavljene
134 osobe za posao takvog ili sli~nog profila. Drugostupanjski sud je tako|er prihva-
tio utvr|enje prvostupanjskog suda da je tu‘iteljica sposobna za obavljanje svog zva-
nja u primarnoj zdravstvenoj za{titi, dok ne bi bila sposobna za obavljanje istog posla
na poslovima gdje se tra‘i du‘e stajanje i hodanje. Odredbom ~l. 195. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima je propisano da o{te}ena osoba ima pravo na nov~anu rentu
zbog izgubljene zarade ako zbog potpune ili djelomi~ne nesposobnosti za rad gubi
zaradu. Ni‘estupanjski sudovi su pravilno primijenili navedenu odredbu kada su
odbili zahtjev tu‘iteljice za mjese~nu rentu na ime izgubljene zarade, s obzirom na to
da tu‘iteljica nije za sada dokazala da se ne mo‘e zaposliti s preostalom radnom spo-
sobno{}u nakon prometne nesre}e i da ima gubitaka na zaradi. Dakle, tu‘iteljica jo{
nije dokazala da je ispunila uvjete za primjenu naprijed navedene zakonske odredbe,
pa se osnovano navodi u reviziji da je njezin zahtjev ustvari odbijen kao preuranjen."
16. Kada je prestanak rada zbog invalidnosti dijelom posljedica {tetne radnje,
a dijelom bolesti o{te}enog, {tetnik odgovara za puni obim {tete zbog izgubljenog li-
~nog dohotka, pa i kada povreda prethodi bolesti.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno su ni‘estepeni sudovi primijenili materijalno pravo kad su tu‘enog
obavezali da tu‘iocu naknadi materijalnu {tetu izgubljenu zaradu prouzrokovanu
odlaskom u invalidsku penziju, jer iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da je in-
validnost i penzionisanje dijelom posljedica bolesti (40 odsto), a dijelom tjelesnog
o{te}enja zadobijenog u saobra}ajnoj nezgodi 3. 6. 1967. godine (~l. 195. Zakona o
Kada je invalidnost djelom posljedica bolesti, a dijelom protupravne radnje
(tjelesne opovrede) kod utvr|enja obima naknakde materijalne {tete zbog gubitka ra-
dne sposobnosti, uzima se da je {teta isklju~ivo posljedica zadobijene povrede.
Za ocjenu osnovanosti prigovora zastarjelosti potra‘ivanja bez zna~aja je
okolnost da je tu‘ilac povrije|en u saobra}ajnoj nesre}i prije 12 godina, jer iz utvr|e-
nog ~injeni~nog stanja proizilazi da je nesposobnost za rad posljedica povreda iz
1967. godine u omjeru 60 odsto prema 40 odsto bolesti, da je odlazak u invalidsku
penziju uzrokovan time, kao i materijalna {teta po osnovu gubitka zarade. [teta je
nastala danom penzionisanja jer je tek tim momentom po~eo da trpi {tetu u visini ra-
zlike izme|u invalidske penzije i li~nog dohotka koji bi ostvario na svom radnom
mjestu da nije penzionisan.
Bez zna~aja je okolnost da je tu‘ilac nakon povrede radio 12 godina, jer je
njegovo penzionisanje prouzrokovano povredom iz 1967. godine i bole{}u koja je
naknadno nastupila te da nije bilo povrede, procenat invalidnosti uzrokovan bole{}u
ne bi imao za posljedicu odlazak u invalidsku penziju.
43)
17. Umanjena primanja po osnovu terenskog dodatka i dnevnica ne mogu se
uvrstiti u {tetu koju ima u vidu ~lan 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Kako se zahtjev tu‘ioca odnosi na gubitak zarade po osnovu terenskog dodat-
ka i dnevnica, zbog manjeg broja izlazaka na teren od ostalih radnika katastarskog
ureda, ovaj sud nalazi pravednim rezonovanje drugostepenog suda da po tom osnovu
tu‘ilac ne trpi {tetu, jer nije imao pave}ane izdatke uzrokovane radom na terenu i da
u takvom slu~aju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dosu|enje naknade po
osnovu iz ~lana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Namjena terenskog dodatka i dnevnice je podmirenje pove}anih tro{kova
prouzrokovanih radom i boravkom na terenu, pa su bez zna~aja razlaganja revidenta
u pogledu mogu}nosti u{tede dijela ove naknade. [tetnik je du‘an o{te}enom nakna-
diti stvarnu {tetu u punom obimu koju trpi po osnovu izgubljene zarade iz osnova re-
dovnog i dopunskog rada, a ne i zbog nemogu}nosti ostvarenja dnevnica i terenskog
dodatka, jer ti iznosi predstavljaju specifi~na primanja zbog svoje namjene i ne mogu
se izjedna~iti sa zaradom u smislu citiranog zakonskog propisa.
18. Za vrijeme nesposobnosti za rad za vrijeme lije~enja (privremena nespo-
sobnost) naknada {tete ne dosu|uje se u obliku rente, ve} u jednokratnim iznosima.
(Vs H, Rev. 1908/87, od 9. 8. 1989. Psp 49 72)
19. Naknada {tete u visini razlike izme|u invalidske penzije i li~nog dohotka
koji bi o{te}enik ostvarivao da nije bio povrije|en ne umanjuje se zbog "pogodnosti"
koje o{te}eni u‘iva usljed prestanka rada.
Iz obrazlo‘enja:
Revident pogre{no navodi da su pogrije{ili ni‘estepeni sudovi {to kod odlu~i-
vanja o visini mjese~nog rentnog iznosa, koji tu‘ilac gubi zbog izmaklog dijela o~e-
kivanog li~nog dohotka, nisu uzeli u obzir i pogodnosti koje on ima odlaskom u pen-
ziju, a koje bi se prema navodima revizije sastojale u tome {to tu‘ilac sada ne mora
svako jutro da ustaje rano, da se ne{to bolje obla~i, da putuje do radnog mjesta i da
zbog toga vi{e tro{i na ishranu i dr. , jer to prema odredbama ~lana 195. st. 2. u vezi
sa ~lanom 185. stav 1. i ~lanom 190. Zakona o obligacionim odnosima nisu relevan-
tne okolnosti koje mogu uticati na to da se pripadaju}i iznos naknade {tete smanji.
45)
20. Obveza naknade materijalne {tete na ime izgubljene zarade zbog privre-
mene nesposobnosti za rad dospijeva kad prestane ta nesposobnost.
21. Potra‘ivanje naknade zbog potencijalnog gubitka zarade usljed umanjenja
‘ivotne aktivnosti (potencijalne radne sposobnosti) u toku redovnog {kolovanja ne
dospijeva prije zavr{etka {kolovanja.
Iz obrazlo‘enja:
Nisu osnovani prigovori revizije na odluku ni‘estepenih sudova o odbijanju
zahtjeva za naknadu {tete zbog gubitka budu}eg li~nog dohotka, koji tu‘ilac obrazla-
‘e jedino time da }e zbog smanjene ‘ivotne i radne sposobnosti za 15% tokom budu-
}eg ‘ivota morati da radi na nepovoljnijem radnom mjestu koje odgovara tako sma-
njenoj radnoj sposobnosti i koje donosi manji li~ni dohodak od onog koji bi po redo-
vnom toku stvari trebao da ostvaruje kada bi se zaposIio na o~ekivanom radnom
mjestu koje bi odgovaralo radniku sa punom radnom sposobno{}u.
I po ocjeni ovog suda nastupanje takve budu}e {tetne posljedice u imovini tu-
‘ioca je sasvim neizvjesno, jer to na kakvom }e radnom mjestu tu‘ilac nakon puno-
ljetstva raditi i koliki }e li~ni dohodak ostvarivati ovisi od niza subjektivnih i objekti-
vnih ~inilaca, kao {to su npr. struka za koju }e se tu‘ilac osposobiti, anga‘ovanje tu-
‘ioca na {kolovanju i stru~nom usavr{avanju, te objektivne mogu}nosti dru{tvene za-
jednice u pogledu zapo{ljavanja.
Kako ni sam tu‘iIac nije dao odgovaraju}e razloge iz kojih bi se moglo sa si-
gurno{}u zaklju~iti da }e u budu}nosti nastati gubitak u njegovoj imovini i da je taj
gubitak izvjestan, kao ni to da se on mo‘e dovesti u uzro~nu vezu sa smanjenjem ra-
dne sposobnosti, nisu ispunjeni uslovi predvi|eni odredbama ~l. 154., 185. i 195.
stav 2. Zakona o obligacionim odnosima da se tu‘ena obave‘e na naknadu {tete zbog
eventualnog budu}eg gubitka li~nog dohotka.
22. O{te}eni ima pravo na naknadu {tete zbog izgubljene zarade u inostran-
stvu gdje je bio zaposlen u vrijeme povre|lvanja, odnosno gubitka radne sposobnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da tu‘ilac, zbog posljedica povre|i-
vanja u saobra}ajnoj nesre}i i nesposobnosti za rad gubi zaradu koju je do tada sticao
radom u SR Njema~koj, te da mu slijedom toga pripada pravo na naknadu dosu|enih
iznosa pretrpljene materijalne {tete u skladu sa odredbom ~lana 195. u veza sa ~l.
189., 190. i 154. Zakona o obligacionim odnosima.
Naime, odredbom ~lana 195. stav 1. citiranog zakona propisano je da je onaj
koji drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naru{i zdravlje, du‘an da mu naknadi
zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme lije~enja. U stavu drugom is-
te zakonske odredbe propisano je da je odgovorno lice povrije|enom du‘no pla}ati
rentu ako povrije|eni zbog potpune ili djelimi~ne nesposobnosti za rad gubi zaradu.
Kako je u konkretnom slu~aju zbog posljedica povre|ivanja tu‘ilac trpio gubitak u
imovini zbog nemogu}nosti da radom sti~e zaradu koju je sticao do povre|ivanja, to
je tu‘ena u obavezi da tu‘ocu naknadi {tetu koju je zbog posljedica povre|ivanja pre-
trpio.
nije odogovorno za njegovu smrt.
24. O{te}eni koji usljed tjelesne povrede nije mogao zasnovati radni odnos po
ugovoru o stipendiranju ima pravo na naknadu {tete u visini izgubljenog li~nog do-
hotka.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan prigovor revizije o pogre{noj primjeni materijalnog prava.
Odluka ni‘estepenih sudova zasniva se na pravilnoj interpretaciji ~lana 185. stav 1. i
195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. [tetnik je du‘an da uspostavi onakvo
stanje u imovini o{te}enog kakvo bi bilo da nije do{lo do povre|ivanja. Prema tome
kada je izvjesno da o{te}eni nije zasnovao radni odnos samo zbog toga {to je u me-
|uvremenu pretrpio tjelesnu povredu, {tetnik je du‘an da mu naknadi {tetu u visini
izgubljenog li~nog dohotka (o{te}eni nije isticao druge zahtijeve za obe{te}enje), jer
je to u saglasnosti sa odredbom iz ~lana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosi-
ma.
25. Lice koje tra‘i naknadu {tete zbog izgubljene zarade mora dokazati da
zbog posljedica povrede ne ostvaruje zaradu u obavljanju samostalne zanatske djela-
tnosti u visini koju bi ostvarivao da nije hendikepiran posljedicama povrede. Ova ~i-
njenica se ne dokazuje samo relativno niskim procentom smanjenja op{te radne spo-
sobnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj je morao dokazati da trpi {tetu u vidu izgubljene zarade, zbog poslje-
dica povrede noge, da bi mogao ostvariti pravo za naknadu za ovaj vid {tete. Okol-
nost da je tu‘iteljeva op{ta radna sposobnost zbog zadobivene povrede umanjena za
10 posto sama za sebe ne mo‘e poslu‘iti kao dokaz da tu‘itelj po tom osnovu trpi
{tetu u vidu izgubljene zarade kao obavljanja poslova automehani~ara u svojoj auto-
mehani~arskoj radnji. Procenat navedenog umanjenja radne sposobnosti ne mora se
uvijek odraziti na gubitak zarade pa ni u najmanjem obimu, jer se odre|eni poslovi
mogu obavljati uspje{no i uz tako neznatno smanjenje radne sposobnosti. Notorno je
da su poslovi automehani~ara raznovrsni i da se mogu obavljati na razne na~ine, a tu-
‘ilac kao vlasnik radnje organizuje posao u radnji, pa se ne mora izlagati poslovima
koji ga zamaraju (mo‘e se prihvatiti da se tu‘ilac zbog ove posljedice br‘e zamara
kada stoji i kada se kre}e, ali ne i tvrdnja tu‘ioca da se umanjeni procenat radne spo-
sobnosti automatski odr‘ava na umanjenje njegove zarade).
Polaze}i od utvr|enja da tu‘ilac nije ni djelimi~no gubio li~ni dohodak u ra-
dnoj organizaciji u kojoj je nastavio rad nakon povrede na radnom mjestu automeha-
ni~ara kroz period od vi{e godina, ovaj sud nalazi logi~nim zaklju~ak koji su izveli
ni‘estepeni sudovi da ni djelimi~no ne gubi zaradu rade}i kao samostalni zanatlija -
automehani~ar, za koji se posao samoinicijativno opredijelio i zbog toga raskinuo ra-
dni odnos.
Neprihvatljivi su navodi revizije da je op{te poznato da automehani~ar kome
je op{ta radna sposobnost umanjena za 10 posto gubi zaradu u tom obimu, te da se
visina naknade mogla utvrditi primjenom ~lana 223. Zakona o parni~nom postupku,
jer tu‘ilac nije pru‘io konkretne dokaze o gubitku zarade (ova odredba se mo‘e pri-
mijeniti samo kod utvr|enja visine {tete kada se utvrdi da stranci pripada pravo na
naknadu {tete po odre|enom osnovu, a u ovom slu~aju tu‘ilac nije pru‘io konkretne
dokaze o postojanju {tete po osnovu izgubljene zarade, a time i da mu pripada pravo
na naknadu po navedenom osnovu).
26. Rokovi zastarjelosti potra‘ivanja naknade {tete zbog izgubljene zarade
(li~nog dohotka) po~inju te}i tek od momenta kada je taj gubitak nastao, bez obzira
kada je do{lo do {tetnog doga|aja.
(Vs BiH, Rev. 23/89, od 14. 7. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 71. Napomena:
ZOO)
27. Naknada {tete zbog nemogu}nosti rada na svom poljoprivrednom imanju
prouzro~enog radnom nesposobno{}u utvr|uje se u visini cijene tu|eg rada neopho-
dnog za obradu imanja.
Iz obrazlo‘enja:
Umanjenje radne sposobnosti vlasnika imanja nije realna smetnja obradi imo-
vine, odnosno sticanja prihoda tom obradom, pa ni uzrok nastanka {tete, jer se izosta-
nak tu‘iteljeva doprinosa, objektivno mogao naknaditi anga‘ovanjem tu|e radne sna-
ge, kod notorne ~injenice velike nezaposlenosti i izuzetno niske cijene rada u Federa-
ciji (neka se pogledaju statisti~ki podaci o kretanju prosje~nih mjese~nih pla}a), tako
da stvarnu {tetu mogu pretstavljati samo izdaci u~injeni za pla}anje tu|e radne snage
u omjeru izostanka tu‘iteljeva doprinosa.
28. Kad su u obra|ivanju imanja osim o{te}enika sudjelovali i drugi ~lanovi
obitelji, izgubljenu zaradu o{te}enika valja utvrditi imaju}i na umu njegov udio u
obra|ivanju imanja i ostvarivanju prihoda.
(Vs H, Rev. 1657/86, od 12. 11. 1986. Psp 33 16)
29. Materijalna {teta zemljoradnika zbog radne nesposobnosti mo‘e se sasto-
jati od tro{kova zbog upotrebe tu|e radne snage ili u gubitku prihoda sa njegovog po-
ljoprivrednog imanja. Pravo na naknadu {tete zemljoradnik ima i ako na njegovom
poljoprivrednom imanju umjesto njega, pa makar i besplatno rade njegovi uku}ani.
30. Naknada {tete zbog gubitka radne sposobnosti zemljoradnika dosu|uje se
u obliku rente u mjese~nim ili godi{njim obrocima.
31. O{te}enom, koji se poslije povre|ivanja u saobra}ajnom udesu ne mo‘e
vi{e da bavi ov~arstvom kao svojim zanimanjem, u naknadu {tete zbog izgubljene
zarade ne mo‘e se ura~unati vrijednost njegovog stada i za taj iznos umanjiti naknada
{tete, jer mu se za tu vrijednost nije pove}ala imovina {tetnom radnjom.
32. Fakti~no je pitanje da li doma}ica u poodmaklim godinama ‘ivota trpi
{tetu zbog umanjenja radne sposobnosti ili je njena radna sposobnost umanjena
usljed starosti.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je u vrijeme {tetnog doga|aja imala 64 godine ‘ivota, bila izuze-
tno vitalna, krepka i okretna ‘ena, sama radila sve poslove u doma}instu i oko stoke,
kao i poslove u ba{ti, a kao posljedica {tetnog doga|aja, prema utvr|enju medicin-
skog vje{taka, uslijedilo je umanjenje njene ‘ivotne aktivnosti od 20% {to je uslovilo
ne samo da svoje ‘ivotne aktivnosti obavlja uz pove}ane napore ({to spada u sferu
naknade neimovinske {tete), nego i stvarno opadanje njene radne sposobnosti, koje
se manifestuje u tome {to su efekti njenog rada umanjeni za 20%, budu}i da tu‘itelji-
ca vi{e nije u mogu}nosti da zbog te{ko}a u kretanju koje su neposredna posledica
pretrpljenih povreda, obavi sve one poslove koje je ranije obavljala. Opisani ~injeni-
~ni zaklju~ak drugostepeni sud je detaljno obrazlo‘io, ocijeniv{i pri tome neosnova-
nim ‘albene navode tu‘ene koje ponavlja u reviziji (da je opadanje tu‘itelji~ine radne
sposobnosti posljedica nastupanja starosti; budu}i da je tu‘iteljica u momentu {tetnog
doga|aja imala 64 godine, a u momentu dono{enja prvostepene presude 72 godine),
te da zato konstatovano umanjenje njene op{te radne sposobnosti ne predstavlja
osnov za dosu|enje rente.
Prema odredbama ~lana 195. stav 2. u vezi sa ~l. 155. i 185. Zakona o obliga-
cionim odnosima, naknada {tete zbog izgubljene zarade, kao posljedice smanjenja ra-
dne sposobnosti, predstavlja umanjenje u imovini o{te}enog uslijed nemogu}nosti da
svojim radom ostvaruje prihode u onom obimu u kome ih je ostvarivao do {tetnog
doga|aja, pa je odgovorno lice du‘no uspostaviti u imovini o{te}enog ono stanje koje
je bilo prije nego je {teta nastala.
33. ^lan porodi~nog doma}instva je tre}e lice. Ukoliko iz posebnih okolnosti
slu~aja ne proizilazi da je ~lan porodi~nog doma}instva svojim radom htio osloboditi
obaveze {tetnika ({to se jedva mo‘e zamisliti) {tetnik je du‘an da o{te}enom naknadi
{tetu kao da nije bilo rada ~lana porodi~nog doma}instva.
34. O{te}eni maloljetnik koji ‘ivi u zajednici sa svojim roditeljima ovla{ten je
da tra‘i naknadu za tu|u pomo} zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti bez obzira da li
ovi izdaci optere}uju njegovu imovinu, kojom upravljaju njegovi roditelji ili imovinu
njegovih roditelja koji ga zastupaju u parnici, iako su u ovom drugom slu~aju i sami
bili ovla{teni da tra‘e obe{te}enje.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac tra‘i naknadu za tu|u pomo} {to treba podvesti pod kategoriju trajno
pove}anih potreba iz ~lana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Pravo na
tu naknadu ima povrije|eno lice, a ne lica koja mu pru‘aju pomo}. Istina u slu~aju
kada povrije|enom pru‘aju pomo} roditelji, s kojima ‘ivi u porodi~noj zajednici i
koji su po zakonu du‘ni da ga izdr‘avaju, naknadu za te izdatke bi mogli tra‘iti i sa-
mi roditelji, kao {to je mo‘e zahtijevati i povrije|eno lice po navedenoj zakonskoj
odredbi i to bez obzira da li pove}ani izdaci optere}uju njegovu imovinu ili imovinu
njegovih roditelja koju zastupaju dijete i upravljaju njegovom imovinom (~lan 279.
stav 2. Porodi~nog zakona SRBiH).
35. Zatezne kamate na iznose naknade {tete s naslova tro{kova tu|e njege i
pomo}i {to su pla}eni mjese~no teku za svaku mjese~nu svotu od posljednjeg dana u
mjesecu do isplate.
(Vs H, Rev. 1860/9O, od 18. 12. 1990. Psp 53 124)
36. Lice kome je protupravnom radnjom djelimi~no smanjena radna sposo-
bnost ima pravo da tra‘i naknadu {tete u iznosu koji bi sticao na o~evom imanju ~e-
kaju}i zaposlenje kao i u iznosu koji bi stekao na tom imanju nakon zasnivanja ra-
dnog odnosa (dopunski rad).
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova tu‘ilac je povrije|en u saobra}ajnoj
nesre}i. Utvr|eno je da tu‘ilac do zasnivanja radnog odnosa nije mogao na o~evom
imanju obavljati te‘e poljoprivredne poslove (uzgoj duhana, vinove loze i povr}a).
Mjese~ni gubitak takve zarade, kako su to ni‘estepeni sudovi utvrdili iznosi . di-
nara, pa je tu‘eni na osnovu ~lana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
("Slu‘beni list SFRJ", broj 29/78) obavezan da taj iznos pla}a tu‘iocu.
Osim toga ni‘estepeni sudovi su utvrdili da tu‘ilac od vremena kada se zapo-
slio nije u mogu}nosti da se u slobodnom vremenu bavi dopunskim radom obavljaji-
u}i te‘e poljoprivredne poslove na o~evom imanju, te da zbog toga mjese~no gubi
zaradu u iznosu od 7.491 dinara. Po odredbi istog zakonskog propisa tu‘eni je du‘an
ovaj iznos pla}ati tu‘iocu u obliku rente, za gubitak zarade.
37. Pri ocjeni pretpostavki za naknadu {tete valja razlikovati tu|u pomo} i
njegu koja je o{te}eniku zbog smanjenja ‘ivotnih aktivnosti potrebna radi zadovolja-
vanja op}ih ‘ivotnih potreba (prilikom kretanja, obla~enja, uzimanja hrane, odr‘ava-
nja osobne higijene i sl.) od potrebe za tu|om radnom snagom zbog nemogu}nosti
obavljanja odre|enih (npr. te{kih tjelesnih) poslova.
(Vs H, Rev. 1894/86, od 11. 12. 1986. Psp 34 80)
38. O{te}eni ima pravo na naknadu {tete u rentnom iznosu koji predstavlja
negativnu razliku izme|u nov~anog iznosa invalidske penzije i li~nog dohotka koji bi
sticao o{te}eni da nije bio povrije|en, ali nema pravo na razliku izme|u pretpostav-
ljenog li~nog dohotka i nov~anog iznosa koji prima po osnovu prijevremene penzije
koja nije uslovljena tjelesnom povredom.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac bi kao radnik, u smislu ~lana 39. Zakona o osnovnim pravima iz pen-
zijskog i invalidskog osiguranja, stekao pravo na invalidsku penziju da je kod njega,
zbog posljedica povre|ivanja, do{lo do gubitka radne sposobnosti i u tom slu~aju bi
stekao pravo na nov~anu rentu na teret tu‘enog, u iznosu za koji bi invalidska penzija
bila manja od li~nog dohotka kojeg bi tu‘ilac, po normalnom toku stvari, ostvarivao
na svom radnom mjestu (~lan 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima).
Utvr|ivanje ~injenice da li je kod radnika - osiguranika do{lo do gubitka ra-
dne sposobnosti, kao pretpostavke za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, po-
vjerava se stru~nom organu (~lan 109. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju - "Slu‘beni list SRBiH", broj 23/83), kojeg obrazuje Zajednica penzijskog
i invalidskog osiguranja (~lan 109. stav 2. navedenog Zakona), a to su organi za ocje-
nu radne sposobnosti u prvom i drugom stepenu - invalidske komisije (~lan 11. Pra-
vilnika o postupku, sastavu i na~inu rada organa za ocjenjivanje radne sposobnosti u
penzijskom i invalidskom osiguranju - "Slu‘beni list SRBiH", broj 16/84).
Mi{ljenje invalidske komisije da kod osiguranika postoji invalidnost koja ga
~ini nesposobnim za rad je osnov da, pod pretpostavkom ispunjavanja i ostalih uslo-
va, nadle‘ni organ zajednice penzijskog i invalidskag osiguranja donese pozitivno
rje{enje o priznanju prava na invalidsku penziju.
Negativno mi{ljenje komisije, kao {to je slu~aj kod tu‘ioca, ne povla~i za so-
bom gubitak prava da se u postupku pred organom zajednice penzijskog i invalid-
skog osiguranja dokazuje postojanje ~injenice da kod osiguranika ipak postoji invali-
dnost koja ga ~ini nesposobnim za rad. Tu‘ilac se nije koristio tim pravom, nego je
po vlastitom zahtjevu ostvario pravo na prijevremenu starosnu penziju, a na ostvari-
vanje prava na tu penziju nema nikakvog uticaja eventualna invalidnost tu‘ioca.
39. [tetnik nije odgovoran za {tetu u visini razllke izme|u invalidske penzije
i li~nog dohotka ako bi do penzionisanja o{te}enog do{lo samo zbog posljedica bo-
lesti koje nisu izazvane {tetnim doga|ajem.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima ni‘estepenih odluka proizilazi
da je tu‘ilac povrije|en u saobra}ajnom udesu 2. marta 1979. godine.
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili i da je tu‘ilac ostvario pravo na invalidsku pen-
ziju po~ev od 28. 10. 1980. godine. Rje{enjem Zajednice utvr|eno je da kod tu‘ioca
po~ev od 8. 9. 1980. godine postoji potpuna nesposobnost za rad na koju bolest uti~e
sa 60% a povreda sa 40%.
Ni‘estepeni sudovi su izrazili pravni stav da tu‘itelju pripada naknada materi-
jalne {tete u obliku nov~ane rente, po~ev od dana penzionisanja u visini razlike izme-
|u invalidske penzije i li~nog dohotka koji bi tu‘ilac ostvarivao na radnom mjestu na
kome je radio, jer je {tetna posljedica rezultat istovremenog dejstva prirodnog faktora
i ljudske radnje, a obim njihovog u~e{}a u njenom nastanku nije mogu}e ocijeniti,
odnosno nije mogu}e razdvojiti uticaj ova dva faktora u nastanku {tetne posljedice.
Ovaj revizijski sud ocjenjuje da je radi pravilne primjene odredaba ~l. 189. i
195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, neophodno utvrditi da li bi bolest do-
vela do potpunog gubitka radne sposobnoski u onoj mjeri u kojoj bi to utjecalo na
sposobnost za ostvarivanje zarade, tj. li~nog dohotka na odre|enom radnom mjestu.
Ako bi do penzionisanja do{lo i da o{te}eni nije pretrpio tjelesnu povredu u saobra-
}ajnom udesu, onda {tetni doga|aj nije u uzro~noj vezi sa nastankom {tete.
40. Potra‘ivanje s naslova naknade {tete zbog smanjene mogu}nosti napredo-
vanja dospijeva tek kad bi o{te}eni do{ao u priliku da ostvaruje imovinsku korist.
Iz obrazlo‘enja:
Prvotu‘ena gimnazija solidarno odgovara za nastalu {tetu sa tehni~kom {ko-
lom. Njezina odgovornost proizlazi iz Odluke o ukidanje obrazovnog centra i osniva-
nju gimnazije i tehni~ke {kole, gdje je u ~l. 7. odre|eno da za obveze obrazovnog
centra od dana ukidanja pravni slijednici odgovaraju neograni~eno solidarno,
a u ~l. 1. i 2. je odre|eno da se ukida Obrazovni centar za automatiku, energetiku
i procesnu tehniku Nikola Tesla, te se osnivaju gimnazija i Elektrostrojarska tehni~ka
{kola. Prema tome, jer je tu‘itelj polazio obrazovni centar kao |ak, kada mu se dogo-
dila nesre}a, pa za nastalu {tetu solidarno odgovaraju gimnazija i Elektrostrojarska
tehni~ka {kola, odnosno prvo i tre}e tu‘eni. Ugovorom sklopljenim izme|u ove dvije
pravne osobe o ure|enju me|usobnih odnosa u upravljanju imovinom odre|ena su
prava i obveze pravnih slijednika centra me|usobno, te odredbe toga ugovora nemaju
utjecaja na tu‘iteljeva prava, koja je on stekao kao |ak obrazovnog centra, odnosno
prema njemu su odgovorna solidarno oba pravna slijednika bez obzira na sadr‘aj
ugovora.
Ni‘estupanjski sudovi su tako|er pravilno primijenili materijalno pravo prili-
kom utvr|ivanja nov~ane naknade neimovinske {tete, koju je pretrpio tu‘itelj. Dosu-
|ene svote su primjerene posljedicama ozljede koju je dobio tu‘itelj. u skladu su ta-
ko|er s uobi~ajenom praksom kod utvr|ivanja visine nov~ane naknade takovih vrsta
neimovinskih {teta.
Pravilno su primijenili materijalno pravo ni‘estupanjski sudovi, kada su tu‘i-
telja, koji je stradao kao |ak, odbili sa zahtjevom za naknadu {tete po osnovu sma-
njenja mogu}nosti daljnjeg napredovanja. Naime, takav zahtjev za naknadu {tete do-
spijeva tek kada o{te}eni do|e u priliku da ostvaruje imovinske koristi. U pitanju je
oblik imovinske {tete, pa da bi moglo biti govora o takovoj {teti odnosno {teti po
spomenutom osnovu ona bi morala biti izra‘ena u zaradi ili u kojem drugom obliku
ostvarenja prihoda ili napredovanja, odnosno moralo bi do}i do njezinog nastanka. Iz
utvr|enog ~injeni~nog stanja ne proizlazi, da je kod tu‘itelja nastupila takova {teta.
Takova se {teta nakna|uje u obliku rente, pa u vrijeme su|enja moraju postojati ele-
menti odre|ene imovinske {tete za utvr|ivanje visine naknade takove {tete, a prove-
denom postupku nisu utvr|ene takove okolnosti odnosno elementi.
41. O{te}eni ne mo‘e tra‘iti naknadu {tete zbog gubitka li~nog dohotka kao
posljedice kasnijeg zaposlenja usljed gubitka {kolske godine, prije nego {to bi po re-
dovnom toku stvari, da nije pretrpio tjelesne povrede, zasnovao radni odnos.
42. Kamate na iznose naknade {tete s naslova tro{kova podu~avanja za svla-
davanje {kolskoga gradiva {to su pla}eni u mjesecu teku za svaku mjese~nu svotu od
posljednjeg dana u mjesecu do isplate.
(Vs H, Rev. 1860/90, od 18. 12. 1990. Psp 53 123)
43. Poduze}e koje je odgovorno za posljedice smanjenja ili ograni~enja radne
sposobnosti radnika odgovara za svu nastalu {tetu po tom osnovu (koja je posljedica
gubitka odnosno ograni~enja radne sposobnosti radnika), pa prema tome i za onu ko-
ja nastupi zbog nemogu}nosti radnika da se zaposli na radnom mjestu na kojem bi
ostvarivao ve}i dohodak od onog kojeg bi imao na radnom mjestu na kojem je radio
prije {tetnog doga|aja.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovom postupku utvr|eno je da je revident na vlastiti zahtjev raskinuo ra-
dni odnos kod tu‘enika jer je namjeravao zasnovati radni odnos s RO "T." i prema
njegovoj tvrdnji do zasnivanja tog radnog odnosa koji je uklju~ivao i rad u A. sa pre-
dVidjeti:vom zaradom u visini utu‘enog iznosa za razdoblje od 18. VI. 1987. do 1.
VI. 1988. nije do{lo isklju~ivo zbog toga, jer je po ocjeni lije~ni~ke komisije utvr|e-
no da kod revidenta postoje ograni~enja u pogledu rada na skelama, penjanju po ste-
penicama i hodanja po neravnim povr{inama koja su onemogu}ila da bude upu}en na
rad u Al‘ir, iako je utvr|eno da je on ina~e sposoban osim istaknutih ograni~enja za
poslove elektroinstalatera pod klimatskim uvjetima u Al‘iru. Po shva}anju ovog revi-
zijskog suda organizacija odnosno poduze}e koje je odgovorno za posljedice smanje-
nja ili ograni~enja radne sposobnosti radnika odgovara za svu nastalu {tetu po tom
osnovu koja je posljedica gubitka odnosno ograni~enja radne sposobnosti radnika pa
prema tome i za onu koja nastupi u smislu nemogu}nosti radnika uslijed posljedica
povrede da se zaposli na radnom mjestu na kojem bi ostvarivao ve}i dohodak od
onog kojeg je imao na radnom mjestu na kojem je radio prije {tetog doga|aja odno-
sno prije povrede. Polaze}i od pogre{nog pravnog shva}anja da eventualna {teta -
izmakla zarada revidenta u konkretnom slu~aju nije u uzro~noj vezi sa {tetnim doga-
|ajem za koji je ranijom pravomo}nom odlukom utvr|ena (djelomi~na) odgovornost
tu‘ene organizacije, odnosno da je takvu {tetu prouzrokovao isklju~ivo sam revident
raskidom radnog odnosa sa tu‘enikom ni‘i sudovi su propustili utvrditi sve va‘ne ~i-
njenice potrebne za dono{enje pravilne i zakonite odluke u sporu pa je stoga valjalo
prihvatiti reviziju zbog ostvarenja istaknutog revizijskog razloga, ukinuti obje ni‘es-
tupanjske odluke i predmet vratiti nadle‘nom prvostupanjskom sudu na ponovno su-
|enje (~lanak 395. stavak 2. ZPP). U nastavku postupka prvostupanjski sud }e ras-
praviti i ocijeniti da li su ustanovljena ograni~enja radne sposobnosti revidenta u po-
gledu rada na skelama, penjanju po stepenicama i hodanju po neravnim povr{inama
nastala kao posljedica povrede na radu revidenta 14. II. 1986. zadobivene kod tu‘eni-
ka te u potvrdnom slu~aju, da li one predstavljaju razlog zbog kojeg se revident nije
mogao zaposliti kod RO "T." te biti upu}en na rad u A. na odre|eno vrijeme (18. VI.
1987. do 1. VI. 1988.), na koje okolnosti je revident jo{ u toku ranijeg postupka pre-
dlo‘o odre|ene dokaze. Nadalje da bi se moglo pravilno ocijeniti osnovanost kao i
visinu tu‘benog zahtjeva u vezi naknade utu‘ene {tete koju revident tra‘i po osnovu
izgubljene zarade treba imati u vidu i odredbu ~lanka 189. stavak 3. Zakona o obve-
znim odnosima (ZOO) koja predvi|a, da se uzima u obzir dobitak koji se mogao
~ije je ostvarenje sprije~eno {tetnikovom radnjom ili propu{tanjem. S obzirom na do-
sada{nja utvr|enja u postupku, a u vezi prigovora tu‘enika o tome da je revident ras-
kinuo radni odnos kod tu‘enika i time svojim pona{anjem prouzrokovao gubitak za-
rade koju je do raskida radnog odnosa ostvarivao kod tu‘enika a koju bi ostvarivao i
nakon toga da nije sam raskinuo radni odnos - ni‘i sudovi }e nakon {to rasprave sve
ranije izlo‘ene va‘ne okolnosti ako ocijene da postoji odgovornost tu‘enika za nasta-
lu utu‘enu {tetu (izmaklu zaradu) ocijeniti da li je i u kojem dijelu sam revident pri-
donio nastanku {tete odnosno da ona bude ve}a nego {to bi ina~e bila spomenutim
raskidom radnog odnosa (na~elo podijeljene odgovornosti iz odredbe ~lanka 192. sta-
vak 1. i 2. ZOO) pa }e nakon {to predmet raspravi i u izlo‘enom pravcu ponovno
odlu~iti o tu‘benom zahtjevu."
44. Ocijenjeno je da gubitak {kolske godine i ponavljanje te {kolske godine
uzrokuje dodatne tro{kove {kolovanja koje je {tetnik obvezan naknaditi o{te}eniku.
Vs H, Rev. 996/87. od 13. 10. 1987. Psp 44 19)
45. Suprug nema pravo na naknadu {tete s naslova izgubljene zarade za vrije-
me bolovanja koje je koristio zbog njegovanja o{te}ene supruge.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski su sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo kada su tu-
‘itelju M.@. dosudili naknadu s naslova du{evnih boli zbog te{kog invaliditeta tu‘ite-
ljice, a njegove supruge. Naime, odredbom iz ~l. 201. st. 3. ZOO propisano je da bra-
~ni drug ima pravo na pravi~nu nov~anu naknadu za du{evne boli u slu~aju naro~ito
te{kog invaliditeta svoje supruge. No, u konkretnom slu~aju, unato~ te{kim posljedi-
cama koje su kod tu‘iteljice zaostale zbog ovog {tetnog doga|aja, njezino smanjenje
‘ivotne aktivnosti za 50%, ne mo‘e se smatrati takvim naro~ito te{kim invaliditetom
kojega podrazumijeva prije navedena zakonska odredba, a koji bi opravdavao dosudu
naknade s naslova du{evnih boli njezinom suprugu po ovoj osnovi.
Tu‘itelj M.@. nema pravo niti na naknadu za izgubljenu zaradu s naslova ra-
zlike izme|u pla}e i naknade koju je on primao za vrijeme bolovanja kori{tenog zbog
njegovanja tu‘iteljice, jer on nema svojstvo o{te}enika iz ovog {tetnog doga|aja da
bi mogao po ~l. 195. st. 1. ZOO ostvariti zatra‘eno obe{te}enje."
Izmjena dosu|ene naknade

^lan 196.
Sud mo‘e na zahtjev o{te}enika za ubudu}e pove}ati rentu, a mo‘e je na
zahtjev {tetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promijene okolnosti koje je
sud imao u vidu prilikom dono{enja ranije odluke.
________________________
1. Pri odlu~ivanju o zahtjevu za pove}anje nov~ane rente ranije dosu|ene na
ime naknade {tete zbog izgubljene zarade, relevantne su samo naknadne promjene u
imovinskim prilikama o{te}enoga, a ne i promjene u imovinskim prilikama {tetnika.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da u me|uvremenu od dono{enja ranije odluke
o renti, nije do{lo do promjene u povr{ini zemlji{ta vlasni{tvo tu‘itelja, a da je u~e{}e
~lanova doma}instva tu‘itelja izmijenjeno utoliko {to umjesto majke tu‘itelja, koja je
sada u dubokoj starosnoj dobi, rade dvoje starije djece tu‘itelja, da je doprinos tu‘ite-
lja u obradi imanja zbog postoje}eg invaliditeta 50 odsto, pa, polaze}i od navedenih
okolnosti, te imaju}i u vidu mjese~ni gubitak tu‘ioca u poljoprivrednoj proizvodnji
umanjen za iznos mirovine koju prima, te uticaj ratnih prilika na plasman proizvoda,
ni‘estepeni sudovi su dosudili tu‘itelju nov~anu rentu u iznosima pobli‘e navedenim
u izreci prvostepene presude.
Polaze}i od ovakvog ~injeni~nog utvr|enja, ovaj sud nalazi da su ni‘estepeni
sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (~lan 196. ZOO) kada su u pogledu vi-
sine nov~ane rente odlu~ili kao u izreci ni‘estepenih odluka.
Pri odlu~ivanju o ‘albi, drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno
pravo (odredba ~lana 195. stav 2. ZOO) kada je ocijenio irelevantnim navode tu‘e-
nog preduze}a, da je trebalo imati u vidu materijalne prilike tu‘enoga, uzrokovane
ratnim stanjem, jer sud pri odlu~ivanju o visini nov~ane rente uzima u obzir samo na-
knadno nastale promjene u imovinskim prilikama o{te}enoga, a ne promjene koje su
se desile na strani {tetnika, zbog toga {to nov~ana renta u ovom slu~aju ima isklju~i-
vo od{tetni a ne alimentacioni karakter.
2. Samo ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri do-
no{enju prija{nje odluke o visini rente na ime izgubljenog uzdr‘avanja, sud mo‘e na
zahtjev o{te}enika za ubudu}e pove}ati rentu ili na zahtjev {tetnika smanjiti ili uki-
nuti.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbama ~l. 196. Zakona o obveznim odnosima sud mo‘e na zah-
tjev o{te}enika za ubudu}e pove}ati rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je
sud imao na umu pri dono{enju prija{nje odluke.
Kako je u pitanju naknada za izgubljeno uzdr‘avanje tu‘iteljice, odlu~ne su
okolnosti, da li bi sada pok. k}erka tu‘iteljice mogla vi{e izdvajati za njezino uzdr‘a-
vanje od uzdr‘avanja koje je odre|eno prija{njom odlukom suda.
Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve okolnosti i zaklju~io da ne postoje
zakonske pretpostavke za pove}anje rente, jer imaju}i u vidu pla}u koju bi sada pri-
mala tu‘itelji~ina k}erka ( kn) i njezin doprinos prometnoj nezgodi od 10%
u kojoj je smrtno stradala, te ~injenicu da bi sada imala 28 godina iz ~ega izvodi za-
klju~ak kojeg prihva}a i ovaj sud drugog stupnja, i da ne bi mogla izdvajati vi{e od
30% od svoje pla}e kao i u vrijeme dono{enja prija{nje presude, sada bi mogla izdva-
jati vi{e 12,30 kn mjese~no, a to nije znatnija promjena okolnosti.
(@s Bjelovar, G‘. 1297/99, od 10. 6. 1999. Izbor odluka 1/2000 60/44)
3. Nema osnove za daljnje priznavanje prava na rentu s naslova razlike izme-
|u pla}e i mirovine nakon umirovljenja zbog posljedica nezgode na radu, i to od vre-
mena kad bi o{te}enica po sili zakona do{la u mirovinu i kad ta mirovina na koju bi s
tim u svezi imala pravo, ne bi bila ve}a od one koju tu‘iteljica prima.
Iz obrazlo‘enja:
Na tutvr|eno ~injeni~no stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo
kada je odbijen tu‘beni zahtjev tu‘iteljice za pove}anje rente, a prihva}en protutu-
‘beni zahtjev za ukidanje rente s danom podno{enja protutu‘be kojom se tra‘i ukida-
nje rente (~l. 196. Zakona o obveznim odnosima).
Naime, prema spomenutoj zakonskoj odredbi sud mo‘e na zahtjev o{te}enika
za ubudu}e pove}ati rentu, a na zahtjev {tetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije
promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri dono{enju prija{nje odluke.
U ovom slu~aju razlog zbog kojeg je tu‘iteljici dosu|ena renta je bio gubitak
u primanjima zbog odlaska u mirovinu, razlika izme|u pla}e koju bi primala da radi
i mirovine.
Nakon {to bi po redovnom tijeku stvari - po sili zakona oti{la u mirovinu da
je bila u radnom odnosu, tu‘iteljica bi i dalje imala pravo na rentu samo ako bi se ut-
vrdilo da je mirovina koju prima manja od mirovine koju bi imala da je radila do
umirovljenja po sili zakona.
Utvr|eno je da je mirovina koju tu‘iteljica prima ve}a od one koju bi imala
da je i dalje bila u radnom odnosu, te umirovljena po sili zakona 3. travnja 1993. g.
Dakle, tu‘iteljica nema pravo na pove}anje rente jer nije o{te}ena u pogledu
visine mirovine, a opravdano tu‘enik tra‘i ukidanje rente zbog toga {to vi{e tu‘itelji-
ca ne trpi bilo kakovu {tetu na ime manjih primanja zbog povrede na radu, jer i da ni-
je bilo te povrede i da je tu‘iteljica i dalje ostala u radnom odnosu njena mirovina ne
bi bila ve}a od one koju sada prima.
(Vs RH, 2245/96, od 18. 1. 2000. Izbor odluka 1/2000 63/47)
4. Naknada {tete zbog gubitka zarade (renta) dosu|uje se za ubudu}e, jer to
vi{e odgovara naravi te {tete. Takvim na~inom naknade o{te}eni dolazi pribli‘no u
istu situaciju kao da prima li~ni dohodak koji je izgubio a eventualno odstupanje od
stvarne {tete mogu}e je kako u korist tako i na {tetu obiju stranaka, zbog ~ega stranke
imaju pravo da u slu~aju promijenjenih okolnosti tra‘e izmjenu odluke o naknadi {te-
te.
5. O{te}eni ima pravo na povi{enje pravomo}no dosu|ene rente od dana po-
dno{enja tu‘be kojom tra‘i povi{enje.
6. Sud nije ovla{ten unazad mijenjati pravomo}nu sudsku presudu kojom je
odlu~eno o zahtjevu za rentu. Zahtjev ov{te}enog da mu osiguravatelj {tetnika u obli-
ku rente nadokna|uje razliku izme|u invalidske penzije koju prima i li~nog dohotka
koji bi ostvario u radnom odnosu da nije stradao u saobra}ajnom udesu, nema pravnu
prirodu zahtjeva za izdr‘avanje, nego zahtjeva za naknadu {tete. Zato o{te}enik ima
pravo tra‘iti takvu rentu i unazad a ne samo za razdoblje nakon podno{enja tu‘be.
Me|utim, ako se zbog znatnije promijenjenih okolnosti tra‘i pove}anje rente koja je
ve} utvr|ena pravomo}nom sudskom odlukom, to se pove}anje mo‘e dosuditi samo
za razdoblje nakon podno{enja tu‘be a ne i za ranije vrijeme u kojem ve} egzistira
ranije donijeta i pravomo}na presuda (~lan 196. ZOO)
7. Pravo na rentu, u ve}em iznosu od onoga koji je ranije dosu|en, povjerilac
ne mo‘e ostvariti u izvr{nom postupku pozivaju}i se na postojanje promjenjenih
okolnosti, ve} samo na osnovu izvr{ene isprave donijete u posebnom sporu kojom se
za ubudu}e pove}ava ranije dosu|ena renta.
(Vs RCG, Gzz. 18/99, od 20. 10. 1999. Bilten Vs RCG 1999 43)
8. Na zahtjev {tetnika sud }e ukinuti rentu ukoliko bi o{te}eni ostvario pravo
na starosnu penziju usljed ~ega vi{e ne bi trpio {tetu u vidu izgubljene zarade.
9. Povi{enje naknade {tete zbog izgubljenog li~nog dohotka dosu|ene pravo-
sna‘nom sudskom odlukom u obliku rente mo‘e se zahtijevati samo od momenta po-
dno{enja tu‘be.
Iz obrazlo‘enja:
Izmjena dosu|ene naknade {tete zbog izgubljenog li~nog dohotka u rentnom
obliku mo‘e se zahtijevati samo za ubudu}e i pod uslovom ako se znatnije promijene
okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom dono{enja ranije odluke. Kako je tu‘ilac
podnio tu‘bu prvostepenom sudu dana 15. 12. 1986. godine, ni‘estepeni sudovi su
pravilno primijenili materijalno pravo kada su, u smislu odredbe ~lana 196. ZOO,
udovoljili zahtjevu tu‘ioca u pogledu pove}anja rente za period od 15. 12. 1986. go-
dine pa nadalje, a odbili dio tu‘benog zahtjeva kojim je tu‘ilac zatra‘io da mu se za
vrijeme od 15 4. 1985. do 15. 12. 1986. godine, dosude ve}i mjese~ni iznosi od onog
koji mu je dosu|en pravosna‘nom presudom od 9. 9. 1986. godine.
10. O{te}enom pripada pravo da tra‘i pove}anje ranije ve} dosu|ene rente
srazmjerno gubitku zarade koju bi postizao u novim uslovima ali ne i zbog pove}anih
‘ivotnih tro{kova.
11. Postoji razlog za ukidanje posu|ene naknade {tete zbog izgubljenog iz-
dr‘avanja prouzrokovane smr}u davaoca izdr‘avanja ako, s obzirom na godine ‘ivo-
ta, poginuli ne bi bio vi{e u stanju da svojim radom pribavlja sredstva za izdr‘avanje
o{te}enih.
Iz obrazlo‘enja:
Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je preina~io
prvostepenu presudu i odbio zahtjev tu‘iteljice za pove}anje naknade zbog izgublje-
nog izdr‘avanja (rente) dosu|ene ranijom presudom i usvojio protivtu‘beni zahtjev
za ukidanje dosu|ene naknade, jer su u konkretnom slu~aju ispunjene zakonske pre-
tpostavke iz ~lana 196. Zakona o obligacionim odnosima, za ukidanje obaveze na-
knade zbog izgubljenog izdr‘avanja. Ovo zbog toga, jer suprug tu‘iteljice, s obzirom
na duboku starost (ro|en 1906. godine), ne bi bio vi{e u mogu}nosti da pribavlja
sredstva za njeno izdr‘avanje i da je ostao u ‘ivotu.
12. Pove}anje naknade {tete u vidu rente ne mo‘e se tra‘iti za vrijeme koje je
proteklo prije podno{enja tu‘be.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘bom u ovom predmetu koju je podnio 18. 2. 1985. godine, tu‘itelj zahtije-
va da mu tu‘eni pored dosu|enja rente za period od 1. 9. 1983. do 1. 9. 1984. godine
plati jo{ na ime razlike li~nog dohotka ukupno iznos od 92.330 dinara.
Prema odredbi ~lana 196. Zakona o obligacionim odnosima sud mo‘e na zah-
tjev o{te}enika za ubudu}e pove}ati rentu, a mo‘e je na zahtjev {tetnika smanjiti ili
ukinuti, ako su znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom dono-
{enja ranije odluke.
U konkretnom slu~aju tu‘beni zahtjev tu‘ioca se odnosi na pove}anje rente
(izra‘eno kroz pove}anje li~nog dohotka kojeg bi tu‘itelj ostvarivao da je radio za
period od 1. septembra 1983. godine do 1. septembra 1984. godine) za vrijeme prije
podno{enja tu‘be, pa kako se u smislu citirane zakonske odredbe pove}anje rente
mo‘e zahtijevati samo ubudu}e, tu‘beni zahtijev tu‘itelja je neosnovan.
48)
13. Budu}i da sud mo‘e na zahtjev o{te}enika samo za ubudu}e pove}ati ren-
tu, neosnovan je zahtjev za naknadu {tete za protekli period od promjene okolnosti
do podno{enja tu‘be (~lan 196. Zakona o obligacionim odnosima).
14. Izmjena naknade {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja dosu|ene u rentnim
iznosima, mo‘e se tra‘iti samo od podno{enja tu‘be za izmjenu, pa se dosu|ena na-
knada komparira sa razlikom izme|u onog iznosa koji bi poginuli odvajao za izdr‘a-
vanje tu‘ilaca i njegove porodi~ne penzije u onom mjesecu kada je tu‘bom zatra‘ena
izmjena.
Iz obrazlo‘enja:
Kod utvr|ivanja osnovanosti zahjeva za izmjenu naknade {tete zbog izgublje-
nog izdr‘avanja dosu|enu u obliku rente (~lan 196. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), treba uzeti u obzir iznos porodi~ne penzije ispla}en o{te}enima u onom mjesecu
u kome je podnesena tu‘ba. Odluka o izmjeni visine Naknade (visina rente) djeluje
samo za ubudu}e, od dana podno{enja zahtjeva o{te}enog (tu‘be) za njenu izmjenu,
pa iznos koji bi iz ovog li~nog dohotka izdvajao poginuli za izdr‘avanje tu‘ilaca tre-
ba umanjiti za iznos porodi~ne penzije koju o{te}eni primaju u ~asu kada do izmjene
visinom naknade dolazi. Pogre{no je utvr|ivati porodi~nu penziju prema prosjeku za
prethodni period i tako dobijeni iznos ura~unavati u naknadu, jer se obra~un novog
iznosa naknade ove vrste {tete vr{i prema momentu podno{enja tu‘be.
Prema podacima spisa, ni‘estepeni sudovi su ura~unali, u naknadu prosje~ni
iznos porodi~ne penzije ostvaren u posljednja tri mjeseca pred podno{enje tu‘be i do-
no{enje prvostepene presude pa su stoga pogre{no primijenili materijalno pravo kada
su usvojili tu‘beni zahtjev za pove}anje rente u visini dosu|enog iznosa, na {to revi-
denti opravdano ukazuju.
15. O{te}enik kojemu je sudskom odlukom priznato pravo na rentu s naslova
izgubljene zarade, ne mo‘e za proteklo razdoblje tra‘iti daljnji iznos nastale razlike
izme|u mirovine koju prima i zarade koju bi ostvarivao, ve} samo izmjenu rente za
ubudu}e.
(Vs H, Rev. 405/87, od 18. 3. 1987. - Psp 36 66)
16. Zastara zahtjeva za naknadu budu}e {tete npr. zbog izgubljenog izdr‘ava-
nja (~lan 194. Zakona o obigacionim odnosima) ili zbog tjelesne povrede, odnosno
naru{enja zdravlja (~lan 195. Zakona o obligacionim odnosima) propisuje se po op-
{tim pravilima o zastari potra‘ivanja od nastupanja {tetne posljedice, odnosno sazna-
nja za {tetu i o{te}enog. Ovo ne va‘i za potra‘ivanja naknade sukcesivne {tete koja
se ne mo‘e tra‘iti prije nego {to nastupi {tetna posljedica npr. {teta koju trpe zajedni-
ce penzijsko-invalidskog osuguranja u vidu mjese~nih isplata njihovim osiguranici-
ma odnosno ~lanovima porodice po sada{njim propisima o penzijsko-invalidskom
osiguranju u SR BiH.
17. Zahtjev za naknadu {tete u vidu rente zbog izgubljenog izdr‘avanja, koja
se mo‘e dosuditi najvi{e do visine iznosa {to bi o{te}eni dobivao od poginulog da je
ostao u ‘ivotu, pod odre|enim procesnim pretpostavkama mo‘e se pove}avati do za-
klju~enja glavne rasprave, kao {to se mo‘e do tog stadija postupka pove}avati i zah-
tjev za isplatu naknade po tom osnovu u jednom iznosu za protekli period (~lan 190.
191. ZPP), ali se dosu|ena renta mo‘e mijenjati samo od podno{enja tu‘be.
18. Kada je naknada {tete zbog gubitka zarade u stranoj valuti (radni odnos u
inostranstvu) dosu|ena u dinarskoj protuvrijednosti prema kursu u vrijeme su|enja,
stvorena je obaveza koja ima za predmet svotu novca, ali o{te}enog ne spre~ava na-
~elo monetarnog nominalizma da tra‘i pove}anje broja nov~anih jedinica prema kur-
snoj razlici koja se pojavila nakon zaklju~enja glavne rasprave u ranijem postupku
bez obzira {to i nadalje gubi isti iznos zarade u stranoj valuti.
19. Kako je doprinos roditelja za izdr‘avanje djeteta podlo‘an promjenama i
zavisi od potreba djeteta i mogu}nosti oba roditelja, ne mo‘e se ni visina {tete za iz-
gubljeno izdr‘avanje zbog smrti roditelja, utvrditi bez vo|enja ra~una o tim ~injeni-
cama, kao ni ocijeniti da li su ispunjeni uslovi da se izmijeni ranije dosu|ena nakna-
da {tete.
20. U parnici za izmjenu rente sud nije vezan omjerom u kojem su u ranije
vo|enoj parnici raspore|ena primanja poginulog s obzirom na osobe kojima je dopri-
nosio za uzdr‘avanje i za njegove osobne potrebe.
Iz obrazlo‘enja:
" Ni‘estupanjski sudovi su usvojili tu‘beni zahtjev tu‘iteljice za povi{enje
rente, jer smatraju da bi sad pok. suprug tu‘iteljice u doma}instvu, tj. tu‘iteljici da-
vao 60% od svojih pretpostavljenih prihoda iz redovne i dopunske djelatnosti, iako je
u me|uvremenu njegova k}i postala punoljetna, a ~im je prestalo njeno pravo na na-
knadu {tete od tu‘enika u obliku rente zbog gubitka uzdr‘avanja, a 30% da bi tro{io
za svoje obveze potrebe, a 10% da predstavlja doprinos pok. supruga tu‘iteljice u
nastanku {tetnog doga|aja. Navedeno temelje pozivanjem da je u prethodnim postup-
cima, {to su se vodili izme|u stranaka dat "klju~ za raspodjelu" pretpostavljenih pri-
hoda iz redovne i dopunske djelatnosti na naprijed opisani na~in.
Odredbom ~l. 196. Zakona o obveznim odnosima je propisano, da sud mo‘e
na zahtjev o{te}enika za ubudu}e pove}ati rentu ako se znatnije promjene okolnosti
koje je sud imao na umu pri dono{enju prija{nje odluke. Navedeno zna~i da sud treba
utvrditi u ~emu su se znatnije promijenile okolnosti koje bi opravdavale tra‘enje tu‘i-
teljice na pove}anje rente.
Zbog pogre{nog pravnog pristupa, tj. da postoji ve} iz ranijih pravomo}nih
postupaka utvr|en na~in omjer u kojem bi bila raspore|ena primanja sada pok. su-
pruga tu‘iteljice, nisu utvr|ene odlu~ne ~injenice koje bi opravdavale povi{enje ren-
te."
Neprenosivost prava
^lan 197.
(1) Pravo na naknadu {tete u vidu nov~ane rente usljed smrti bliskog lica
ili usljed povrede tijela ili o{te}enja zdravlja ne mo‘e se prenijeti drugom licu.
(2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugome, ako je iznos na-
knade odre|en pismenim sporazumom strana ili pravnosna‘nom sudskom odlu-
kom.
________________________
1. Pravo na naknadu materijalne {tete zbog izgubljenog uzdr‘avanja (~l. 194.
ZOO) nije strogo osobno, neprenosivo pravo.
To pravo, zbog smrti o{te}enika (primatelja uzdr‘avanja) u toku parnice, ne
prestaje. Parni~ni postupak smije se nastaviti ako je pok. tu‘iteljica (o{te}enica) ima-
la punomo}nika (~l. 100. st. 1. ZPP). Zahtjev o{te}enika u su{tini se svodi na zahtjev
za isplatu odre|ene svote novca koju bi o{te}enica ostvarila, kao uzdr‘avanje, od
svog supruga da on nije poginuo nesretnim slu~ajem. Time se ne prenosi pravo na
naknadu {tete u obliku rente u smislu ~l. 197. ZOO. Zato je valjalo prihvatiti zahtjev,
prema navedenoj pravnoj osnovi iz ~l. 194. ZOO, i to za iznose mjese~nog uzdr‘ava-
nja koji su dospjeli do trenutka smrti primateljice uzdr‘avanja. Ti iznosi su, naime,
ve} predstavljali odre|enu imovinu tu‘iteljice. U ovom slu~aju se ne radi o preno{e-
nju prava, koje bi pripadalo tu‘ieljici, na njezine nasljednike. Ne radi se ni o univer-
zalnoj sukcesiji iz ~l. 204. ZOO.
(Vs H, Rev. 1242/89 2 od 10. 4. 1990. Informator, broj 4299)
2. Naknada materijalne {tete je nasljediva ako zakonom nije druga~ije odre-
|eno.
Umanjena radna sposobnost spada u kategoriju materijalne {tete ali se mo‘e
javiti u vi{e vidova, pa mora biti bli‘e odre|ena.
(Vs S, broj Rev. 5893/95, od 9. 1. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99
IV - POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE [TETE U

SLUÂJU POVREDE ÂSTI I [IRENJA
NEISTINITIH NAVODA
^lan 198.
(1) Ko drugome povrijedi ~ast kao i ko iznosi ili prenosi neistinite navode
o pro{losti, o znanju, o sposobnosti drugog lica, ili o ~emu drugome, a zna ili bi
morao znati da su neistiniti, i time mu prouzrokuje materijalnu {tetu du‘an je
naknaditi je.
(2) Ali, ne odgovara za prouzrokovanu {tetu onaj ko u~ini neistinito sa-
op{tenje o drugome ne znaju}i da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je sa-
op{tenje u~inio imao u tome ozbiljnog interesa.
________________________
1. Pravna osoba nema pravo na pravi~nu nov~anu naknadu na ime nemateri-
jalne {tete zbog povrede poslovnog ugleda. Mo‘e, me|utim, ostvariti naknadu mate-
rijalne {tete koja joj je prouzro~ena tu‘enikovim ~lankom u novinama (izmakla korist
zbog gubitka o~ekivatnih poslova i sli~no).
(PsH, P‘. 27/92 od 21. 1. 1992. PSP 52/175, Praxis 1/50)
2. Poduze}e u ste~aju mo‘e sklapati ugovore samo radi unov~avanja imovine
i radi zavr{etka zapo~etih radova, pa slijedom toga nije moglo pretrpjeti {tetu gubitka
zarade time {to mu je objavljivanjem oglasa u javnoj publikaciji povrije|en ugled.
(PsH, P‘. 1500/92 od 14. 7. 1992. Praxis 1/49)
3. Osim materijalne {tete u slu~aju povrede ~asti i {irenja neistinitih navoda,
o{te}ena osoba mo‘e zahtijevati i naknadu nematerijalne {tete pod pretpostavkama
koje zakon za to predvi|a.
(Vs RH, Rev. 2071/83 od 6. 6. 1974.- Psp 25, str. 78)
4. Retroaktivna primjena odredaba Zakona o javnom priop}avanju (Narodne
novine, broj 93/96) o odgovornosti nakladnika za {tetu obuhva}a osim materijalno-
pravnih i procesnopravne odredbe koje se odnose na tu odgovornost pa tako i odre-
dbe ~l. 26. ZJP o prekluzivnom procesnopravnom roku za podno{enje tu‘be, pri ~e-
mu nije odlu~no da li je informacija objavljena prije ili poslije stupanja na snagu za-
kona.
Iz obrazlo‘enja:
ZJP u ~l. 47. upu}uje na primjenu odredbi tog Zakona o odgovornosti nakla-
dnika za {tetu (i o objavljivanju ispravka informacije) i na one slu~ajeve u kojima do
dana stupanja na snagu spomenutog Zakona nije donesena pravomo}na presuda.
Ovaj revizijski sud smatra da spomenuta odredba ~l. 47. ZJP upu}uje na retroa-
ktivnu primjenu odredbi tog Zakona o odgovornosti nakladnika za {tetu (i o objavljiva-
nju ispravka informacije) na slu~ajeve u kojima do dana stupanja na snagu spomenutog
Zakona nije donesena pravomo}na presuda.
Prema pravnom shva}anju ovog Vrhovnog suda spomenuta retroaktivna primje-
na odredbi ZJP o odgovornosti nakladnika za {tetu obuhva}a osim materijalnopravnih i
procesnopravne odredbe koje se odnose na sporove iz odgovornosti nakladnika za {tetu,
me|u ostalim i na odredbu ~l. 26. tog Zakona. Naime, na retroaktivnu primjenu odredbe
~l. 26. ZJP kojom je propisan rok za podno{enje tu‘be radi naknade {tete nesumnjivo
upu}uje okolnost da se ta odredba nalazi u glavi V. spomenutog Zakona kojom je regu-
lirana upravo odgovornost nakladnika za {tetu.
Iz toga slijedi, da za primjenu ~l. 26. ZJP u sporovima u kojima se taj Zakon pri-
mjenjuje nije odlu~no kada je informacija kojom je prouzro~ena {teta objavljena, odno-
sno da li je to bilo prije ili nakon stupanja na snagu ZJP. Spomentuom odredbom ~l. 26.
ZJP propisano je, da se tu‘ba radi naknade {tete mo‘e podi}i najkasnije u roku od 6
mjeseci od dana objave informacije kojom je {teta prouzro~ena, pa se prema tome radi
o procesnom roku u kojem se mo‘e poduzeti spomentua parni~na radnja (podnijeti tu-
‘ba), pa ako stranka propusti izvr{iti parni~nu radnju u propisanom roku, na {to sud pazi
po slu‘benoj du‘nosti (prekluzivni procesnopravni rok), zaka{njelu radnju, u konkre-
tnom slu~aju tu‘bu, valja odbaciti (~l. 282. ZPP).
V - NAKNADA NEMATERIJALNE [TETE
Objavljivanje presude ili ispravke

^lan 199.
U slu~aju povrede prava li~nosti sud mo‘e narediti, na tro{ak {tetnika, objav-
ljivanje presude, odnosno ispravke, ili narediti da {tetnik povu~e izjavu kojom je po-
vreda u~injena, ili {to drugo ~ime se mo‘e ostvariti svrha koja se posti‘e naknadom.
________________________
1. Adekvatna satisfakcija zbog povrede autorskog prava koja se sastoji samo
u tome da je izdava~ bez saglasnosti autora, objavljuju}i u svom listu pri~u kao knji-
‘evno djelo, izvr{io izmjene u tekstu utoliko {to je pri~u objavio na ijekavskom
umjesto na ekavskom izgovoru, zatim na nekoliko mjesta izmijenio redosljed rije~i u
re~enici, pojedine rije~i zamijenio drugima, te neke rije~i ispustio iz teksta, je obvezi-
vanje tu‘enog da o svom tro{ku objavi ispravku u listu u kome je objavljena i pri~a,
pa nema uslova za dosu|enje nov~ane naknade nematerijalne {tete.
(Vs BiH, G‘. 161/84 od 27. 9. 1984. god. Bilten Vs BiH 4/84 - 6)
2. Zahtjev za objavljivanje presude mora biti odre|en navo|enjem sredstava
javnog informiranja te vremena i na~ina objave.
Iz obrazlo‘enja:
U pogledu navoda ‘albe u odnosu na dio presude u kojem je tu‘itelj odbijen
sa zahtjevom da se izreka presude objavi na TV Zagreb u ve~ernjem programu iza
dnevnika, ovaj ‘albeni sud nalazi taj dio ‘albe neosnovanim, te upu}uje u tom smislu
na obrazlo‘enje prvostupanjske presude. Napominje se pritom da tu‘beni zahtjev u
tom dijelu nije ni dovoljno precizan da bi mu se moglo udovoljiti, jer nije preciziran
niti na~in objave (~itanje ili teletekst), niti je locirano vrijeme kada se navodi "Iza
dnevnika". Kod okolnosti da je prvostupanjski sud prihvatio objavu, osim u dva dne-
vna lista i u tjedniku "S", koji je specijalizirana revija za televiziju, ovaj ‘albeni sud
smatra da na~in objave kako ga je prihvatio prvostupanjski sud u svojoj presudi pred-
stavlja adekvatnu za{titu autorskog prava tu‘itelja u smislu ~l. 95. i 96. t. 1. ZAP-a.
(Vps H, P‘. 1196/86, od 4. 11. 1986. - Bilten 10/1987 11, isto i Psp 34
160)
3. U za{titi autorskog prava kao za{titnu mjeru zakon predvi|a, me|u ostalim,
da se presuda objavi na tro{ak tu‘enika, a ne objave imena i prezimena autora.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{no je primjenjeno i materijalno pravo iz ~l. 96. t. 1. ZAP-a, jer taj za-
kon ne poznaje mjeru koju je izrekao prvostupanjski sud, tj. objavljivanje u javnom
tisku imena i prezimena autora. U smislu ~l. 96. t. 1. ZAP-a navedeno je da, na zah-
tjev osobe ~ije je autorsko pravo povrije|eno, sud mo‘e u presudi narediti da se pre-
suda objavi na tro{ak tu‘enika, a ne da se u javnom tisku objavljuje ime i prezime
autora. Osim toga, sud nije obrazlo‘io ni taj dio izreke ne navode}i koji su razlozi
doveli do toga da bi tu mjeru trebalo primijeniti.
(Ps H, P‘. 2211/88, od 22. 11. 1988. Psp 41/89 164)
4. Objava presude kaznenog suda kojom su autori informacije ogla{eni kri-
vim ne mora otkloniti obvezu pla}anja nov~ane satisfakcije.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet ovog spora je zahtjev tu‘itelja za nadoknadu {tete koju tu‘itelji te-
melje na odredbi ~l. 30. st. 1. Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine", broj
22/92, dalje ZJI) jer tvrde da je tu‘enica u listu "S. D." od 11. sije~nja 1993. g. obja-
vila ~lanak "S. no}u - slatko, sla|e, krafne su najsla|e" u rubrici "S. - K. - S." autora
I.B. i P.D. koji izme|u ostalog sadr‘i i tekst sljede}eg sadr‘aja: "...od lokala smje{te-
nih na periferiji izdvajamo s. ’A.’ odli~no ure|en lokal, zapravo mjesto kakvim bi ’Se-
mafor’ trebao i htio biti. Jedina primjedba ’A.’ te su ve~eri bili splitski odvjetni~ki pri-
pravnici populacija koja svojom pojavom umanjuje ugled svakog mjesta na kojem se
pojavi. Sre}om, me|u njima nije bilo udava~a...". Sud prvog stupnja je ocijenio da je
objavom navedene informacije povrije|eno dostojanstvo, ugled i ~ast tu‘itelja. Sud
drugog stupnja smatra da su tu‘itelji u dovoljnoj mjeri ostvarili satisfakciju za povre-
du ugleda, ~asti i privatnosti kao i dostojanstva s time {to su ishodili pravomo}nu
presudu kaznenog suda koja }e na temelju ~l. 82. KZRH biti objavljena o tro{ku
autora prijepornog ~lanka kao osu|enika i to putem istog tu‘eni~inog dnevnog lista.
Objava presude kaznenog suda kojom su autori prijeporne informacije ogla{eni kri-
vim za kazneno djelo protiv ~asti i ugleda nije takvog zna~aja da bi otklonili odgo-
vornost tu‘enice za nadoknadu {tete niti predstavlja dovoljnu satisfakciju tu‘iteljima,
kako to pogre{no smatra sud drugog stupnja."
(Vs RH, Rev. 1635/95 Izbor odluka 2/1999 186)
5. Retroaktivna primjena odredaba Zakona o javnom priop}avanju (Narodne
novine, broj 93/96) o odgovornosti nakladnika za {tetu obuhva}a osim materijalno-
pravnih i procesnopravne odredbe koje se odnose na tu odgovornost pa tako i odre-
dbe ~l. 26. ZJP o prekluzivnom procesnopravnom roku za podno{enje tu‘be, pri ~e-
mu nije odlu~no da li je informacija objavljena prije ili poslije stupanja na snagu za-
kona.
Iz obrazlo‘enja:
ZJP u ~l. 47. upu}uje na primjenu odredbi tog Zakona o odgovornosti nakla-
dnika za {tetu (i o objavljivanju ispravka informacije) i na one slu~ajeve u kojima do
dana stupanja na snagu spomenutog Zakona nije donesena pravomo}na presuda.
Ovaj revizijski sud smatra da spomenuta odredba ~l. 47. ZJP upu}uje na retroa-
ktivnu primjenu odredbi tog Zakona o odgovornosti nakladnika za {tetu (i o objavljiva-
nju ispravka informacije) na slu~ajeve u kojima do dana stupanja na snagu spomenutog
Zakona nije donesena pravomo}na presuda.
Prema pravnom shva}anju ovog Vrhovnog suda spomenuta retroaktivna primje-
na odredbi ZJP o odgovornosti nakladnika za {tetu obuhva}a osim materijalnopravnih i
procesnopravne odredbe koje se odnose na sporove iz odgovornosti nakladnika za {tetu,
me|u ostalim i na odredbu ~l. 26. tog Zakona. Naime, na retroaktivnu primjenu odredbe
~l. 26. ZJP kojom je propisan rok za podno{enje tu‘be radi naknade {tete nesumnjivo
upu}uje okolnost da se ta odredba nalazi u glavi V. spomenutog Zakona kojom je regu-
lirana upravo odgovornost nakladnika za {tetu.
Iz toga slijedi, da za primjenu ~l. 26. ZJP u sporovima u kojima se taj Zakon pri-
mjenjuje nije odlu~no kada je informacija kojom je prouzro~ena {teta objavljena, odno-
sno da li je to bilo prije ili nakon stupanja na snagu ZJP. Spomentuom odredbom ~l. 26.
ZJP propisano je, da se tu‘ba radi naknade {tete mo‘e podi}i najkasnije u roku od 6
mjeseci od dana objave informacije kojom je {teta prouzro~ena, pa se prema tome radi
o procesnom roku u kojem se mo‘e poduzeti spomentua parni~na radnja (podnijeti tu-
‘ba), pa ako stranka propusti izvr{iti parni~nu radnju u propisanom roku, na {to sud pazi
po slu‘benoj du‘nosti (prekluzivni procesnopravni rok), zaka{njelu radnju, u konkre-
tnom slu~aju tu‘bu, valja odbaciti (~l. 282. ZPP).
Nov~ana naknada
^lan 200.
(1) Za pretrpljene fizi~ke bolove, za pretrpljene du{evne bolove zbog
umanjenja ‘ivotne aktivnosti, naru‘enosti, povrede ugleda, ~asti, slobode ili
prava li~nosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud }e, ako na|e da okolnosti slu-
~aja, a naro~ito ja~ina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi
pravi~nu nov~anu naknadu, nezavisno od naknade materijalne {tete kao i u nje-
nom odsustvu.
(2) Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, kao
i o visini njene naknade, sud }e voditi ra~una o zna~aju povrije|enog dobra i ci-
lju kome slu‘i ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje te‘njama koje
nisu spojive sa njenom prirodom i dru{tvenom svrhom.
________________________
PRAVNO PRIZNATI VIDOVI NEMATERIJALNE [TETE ZA

KOJE SE MO@E PRIZNATI NOVÂNA NAKNADA
1. (1) Pod nematerijalnom {tetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima
podrazumjevaju se fizi~ki bol, psihi~ki bol i strah. Stoga se o{te}enom zbog povrede
(nematerijalnih) prava li~nosti nov~ana naknada mo‘e dosuditi samo kad su se po-
sljedice te povrede manifestovale u jednom od vidova nematerijalne {tete.
(2) I kada je neki od vidova nematerijalne {tete nastao, o{te}enom se nov~ana
naknada mo‘e dosuditi samo kada ja~ina i trajanje bolova i straha ili druge okolnosti
slu~aja to opravdavaju, da bi se kod o{te}enog uspostavila naru{ena psihi~ka ravno-
te‘a.
(Zaklju~ak br. 1., usvojen na savjetovanju biv{ih vrhovnih sudova, Ljubljana
15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 53).
2. Samo ona du{evna bol koja je rezultat: a) smanjenja ‘ivotnih aktivnosti, b)
naru‘enosti, c) povrede ugleda, ~asti, slobode ili prava li~nosti, d) smrti bliske osobe
ili e) te{ke invalidnosti bliske osobe (~l. 201. st. 3. ZOO) zakonom je priznata osnova
za dosu|enje pravi~ne naknade za du{evne boli. Sve druge du{evne boli ~iji izvor
mo‘e biti u razli~itim ‘ivotnim situacijama, iako stvarno postoje, nisu pravna osnova
za dosu|enje satisfakcije.
(Vs H,Rev. 985/88, od 24. 11. 1988. Informator, broj 3869 i Psp 46 91)
3. Pravno priznati oblici nematerijalne {tete samo su oni koje odre|uje zakon.
Iz obrazlo‘enja:
Opredjeljuju}i se za pojedine oblike nematerijalne {tete, propis ~l. 200. ZOO
govori o dosu|ivanju pravi~ne nov~ane naknade: za pretrpljene fizi~ke bolove, za
pretrpljene du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti, naru‘enosti, povrede
ugleda, ~asti, slobode ili prava osobe, smrti bliske osobe i za strah.
Ovo je bilo nu‘no istaknuti zbog dva osnovna razloga:
prvo, zato da bi se to~nije definirala naknada za pretrpljene du{evne boli zbog
smanjenja ‘ivotne aktivnosti, koji je oblik {tete unekoliko obuhvatniji od onoga za
poja~ane napore za koji se naknada dosu|ivala i prije stupanja na snagu ZOO, i
drugo, zato da bi se upozorilo na nepostojanje zakonske osnove za dosu|iva-
nje (posebne) naknade nematerijalne {tete zbog nemogu}nosti daljnjeg razvoja i na-
predovanja u zanimanju pri ~emu je, me|utim, mogu}e da zato nastupe odre|ene
du{evne boli, ali to onda valja uklju~iti u ovaj oblik nematerijalne {tete koji zakon
priznaje, dakle u pretrpljene du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti.
(Vs H, Rev. 2041/81, od 16. 2. 1982. Psp 21 76)
4. Pravno priznati vidovi nematerijalne {tete za koje se mo‘e priznati nov~ana
naknada:
a) Po odredbama ZOO:
1) Pretrpljeni i budu}i fizi~ki bolovi (~lan 200. stav 1. i 203)
2) Pretrpljeni i budu}i strah (~lan 200. stav 1. i 203)
3) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog umanjenja ‘ivotnih aktivnosti
(~lan 200. stav 1. i 203)
4) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog naru‘enosti (~lan 200. stav 1. i
203)
5) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog povrede ugleda i ~asti (~lan 200.
stav 1. i 203)
6) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog povrede slobode (~lan 200. stav 1.
i 203)
7) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog povrede prava li~nosti (~lan 200.
stav 1. i 203)
8) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog smrti bliskog lica (~lan 200. stav
1., 201. i 203)
9) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog naro~ito te{kog invaliditeta blis-
kog lica (~l. 201. i 203)
10) Pretrpljeni i budu}i du{evni bolovi zbog krivi~nog djela protiv spolnog
integriteta, dostojanstva li~nosti ili morala (~l. 202. i 203. u vezi sa odgovaraju}om
odredbom republi~kog odnosno pokrajinskog KZ).
b) Po drugim zakonima:
1) Zakonom o krivi~nom postupku (~l. 541 - 544. "Slu‘beni list SFRJ", broj
26/86, pre~i{}eni tekst)
2) Zakon o privrednim prestupima (~l. 145. i 146. Slu‘beni list SFRJ"m, broj
10/86, pre~i{}eni tekst)
3) Odgovaraju}e odredbe republi~kog odnosno pokrajinskog zakona o pre-
kr{ajima (za SR Sloveniju, ~lan 245. "Uradni list SRS", br. 25/83 i 42/85)
4) Zakon o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma ~lan
16. "Slu‘beni list SFRJ", br. 24/74 i 72/86).
5) Zakon o autorskom pravu (~l. 28. i 95. "Slu‘beni list SFRJ", br. 18/78,
34/78 i 24/87)
6) Zakon o za{titi pronalazaka, tehni~kih unapre|enja i znakova razlikovanja
(~l. 11, 127. i 128. "Slu‘beni list SFRJ", broj 34/81).
(Iz obrazlo‘enja zaklju~ka br. 1. usvojenog na savjetovanju biv{ih vrhovnih
sudova, Ljubljana 15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 55).
PRAVNO NEPRIZNATI VIDOVI NEMATERIJALNE [TETE
5. Privremeno umanjenje op}e ‘ivotne aktivnosti ne predstavlja zakonsku
osnovu stjecanja prava na naknadu nematerijalne {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovani su navodi revizije da tu‘iteljici ne pripada pravo na naknadu za pri-
vremeno umanjenje op}e ‘ivotne aktivnosti od 50% za vrijeme od {est mjeseci. Ova-
kvo dosu|enje nije u skladu sa odredbom ~lana 200. ZOO, jer se ova naknada dosu-
|uje za pretrpljene du{evne bolove zbog trajnog umanjenja ‘ivotne aktivnosti, a ne
privremenog, {to bi bilo u koliziji i sa ustaljenom sudskom praksom. Kada se analizi-
raju razlozi ni‘estepenih odluka u pogledu stava da tu‘iteljici pripada pravo na ovu
naknadu, potpuno je jasno, da sve one tegobe koje je tu‘iteljica imala za vrijeme od 6
mjeseci nakon povrede, de facto predstavljaju sublimaciju fizi~kih bolova, i strahova
koje je imala, dok nisu izvr{eni operativni zahvati i sanacije preloma (naro~ito stidne
kosti) i dok nije saznala, da uslijed preloma temporalne kosti nije do{lo do o{te}enja
mozga. Kada se ovo ima u vidu, pogotovo je pravilan stav ni‘estepenih sudova u po-
gledu visine naknade za pretrpljene bolove i pretrpljeni strah, ali su ni‘estepene pre-
sude preina~ene u dijelu naknade za privremeno umanjenje op}e ‘ivotne aktivnosti i
za taj vid naknade {tete tu‘beni zahtjev odbijen, jer su ni‘estepeni sudovi u tome di-
jelu pogre{no primijenili materijalno pravo.
7. O{te}eni nema pravo na naknadu neimovinske {tete (bitno naru{eno li~no
zadovoljstvo i komoditet) zbog toga {to izvjesno vrijeme nije mogao da koristi o{te-
}eni automobil. Me|utim, ako zbog toga {to ne mo‘e koristiti automobil o{te}enik
trpi materijalnu {tetu onda mu je du‘an takvu {tetu naknaditi.
(Ks Sarajev Bilten sp KsS 1/2001, str. 35)
8. Zakonom o obveznim odnosima propisano je pravo fizi~ke a ne i pravne
osobe na naknadu neimovinske {tete, pa tako i na naknadu neimovinske {tete zbog
povrede ugleda.
Iz obrazlo‘enja:
"Kada i tko ima pravo na nov~anu naknadu neimovinske {tete, te na koju
vrstu neimovinske {tete, propisano je u odredbama ~l. 200. do 202. Zakona o obve-
znim odnosima, a tim odredbama propisano je samo pravo fizi~ke osobe na nov~anu
naknadu za izri~ito propisane vrste neimovinske {tete. Dakle, tu‘itelj kao pravna oso-
ba nema pravo na nov~anu naknadu neimovinske {tete, pa sve kada bi bila i u pitanju
povreda poslovnog ugleda (ali i to postojanje zbog odre|enih okolnosti). Va‘e}e
odredbe ~l. 200. st. 1. ZOO tu vrstu neimovinske {tete propisuju samo u odnosu na
osobu - dakle fizi~ku osobu - pod {irim pojmom "povrede ugleda" - a ne i za pravnu
osobu. Ovakva odredba ~l. 200. st. 1. ZOO je jasna i odre|ena pa svako drugo tuma-
~enje (prvostupanjske presude i revidenta) u korist pravne osobe protivi se pravilnoj
primjeni navedene materijalnopravne norme."
9. Ne dosu|uje se nov~ana naknada nematerijalne {tete zbog pretrpljenog
straha za sudbinu djeteta (prevrtanje vozila). Naknada nematerijalne {tete zbog pre-
trpljenog straha izazvanog ugro‘avanjem vlastitog ‘ivota dosu|uje se samo ako je
strah bio intenzivan i dugo trajao ili ako je kratkotrajni strah kroz du‘i period remetio
psihi~ku ravnote‘u o{te}enog.
Iz obrazlo‘enja:
Strah roditelja za sudbinu svog djeteta, makar bio osnovan i intenzivan, ({to
se, obzirom na okolnosti ovog doga|aja, mora pretpostaviti nije osnov za dosu|iva-
nje naknade nematerijalne {tete (~lan 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Pravi~na nov~ana naknada zbog pretrpljenog straha, koji je trpio prvotu‘ilac zbog
vlastite ugro‘enosti izazvane prevrtanjem automobila, mogla se dosuditi samo da se
utvrdilo da je strah bio intenzivan i da je du‘e trajao ili da je kratkotrajni strah u du-
‘em vremenskom periodu remetio njegovu psihi~ku ravnote‘u (~lan 200. stav 1.
Z00).
(Vs BiH, G‘. 163 /86, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 - 40)
10. Ocijenjeno je da nema osnove za priznavanje nematerijalne {tete s naslo-
va du{evnih boli zbog uskra}enog posjeta i razgledavanja odre|enih gradova u okvi-
ru ugovorenog programa turisti~kog putovanja.
(Vs H, Rev. 985/88, od 24. 11. 1988. Psp 46 91)
11. Osnovani i intenzivni strah roditelja za sudbinu svog djeteta nije pravno
priznata nematerijalna {teta (~lan 200. stav 1. ZOO).
(Stav savjetovanja biv{ih vrhovnih sudova, od 14. i 15. 9. 1983. - Bilten Sa-
veznog suda, broj 19, str. 6; Bilten Vs BiH 1/87, str. 57).
12. Roditelj nema pravo na naknadu za strah kao poseban oblik nematerijalne
{tete koji je pretrpio za sudbinu svog djeteta od povre|ivanja djeteta do njegove
smrti.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘beni zahtjev tu‘iteljice za nov~anu naknadu zbog pretrpljenog straha te-
melji se na ~injenicama da je njezina malodobna k}erka u dobi od 8 godina te{ko po-
vrije|ena naletom automobila, za koji tu‘enik odgovara, u Zagrebu na kri‘anju F.
ulice sa ulicama D. i V. u vrijeme kada je mldb. k}erka prelazila to kri‘anje i kada je
za nju kao pje{aka bilo ozna~eno zeleno svjetlo, dakle slobodan prolaz. Budu}i da je
tada te{ko povrije|ena mldb. k}erka, tu‘iteljica tvrdi da je sve vrijeme do njezine
smrti trpila strah jakog intenziteta u pogledu neizvjesnosti da li }e mlt. k}erka prebo-
ljeti zadobivene povrede ili ne. Prema zakonskim odredbama - odredbama ~l. 201.
Zakona o obveznim odnosima propisana su prava ~lanova u‘e porodice kojima i ka-
da pripada pravo na nov~anu naknadu u slu~aju smrti ili te{kog invaliditeta ~lana nji-
hove u‘e porodice. Roditelju, dakle i tu‘iteljici kao roditelju, pripada pravo samo na
pravi~nu nov~anu naknadu za njezinu du{evnu bol zbog smrti mldb. k}erke (o ~emu
postoji pravomo}na presuda), ali joj ne pripada i pravo na pravi~nu nov~anu naknadu
za strah, koji je sigurno trpila, kao poseban oblik nematerijalne {tete, budu}i da te za-
konske odredbe ~l. 201. Zakona o obveznim odnosima ne predvi|aju strah kao pose-
ban oblik nematerijalne {tete i osnovu za pravi~nu nov~anu naknadu takvim osoba-
ma."
(Vs RH, Rev. 3034/92 23, od 6. 1993. Izbor odluka 1994 134/186)
13. Du{evne boli zbog smanjene ‘ivotne aktivnosti, koje su posljedica smrti
k}erke - jedinice, nisu pravno priznata {teta u smislu ~l. 200. ZOO. O{te}enik (otac)
mo‘e naknadu {tete zahtijevati samo pod pretpostavkama iz ~l. 201. tog Zakona.
(Vs H, Rev. 1714/84, od 18. 12. 1984. - Psp 27 57)
14. Strah ja~eg intenziteta, ali trenuta~ni, bez posljedica, nije osnova za dosu-
|enje naknade (~lan 200. ZOO).
15. Naknada za nematerijalnu {tetu se mo‘e priznati samo za onu nematerijal-
nu {tetu koju kao takvu priznaje zakon, a ne za bilo koju nematerijalnu {tetu. Pod ne-
materijalnom {tetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima podrazumjevaju se
fizi~ki bol, psihi~ki bol i strah, i ista {teta se vezuje (po prirodi stvari) za fizi~ko lice.
Povreda dobrog poslovnog ugleda tu‘ioca sama po sebi ne mo‘e dovesti do
nov~ane naknade na ime nematerijalne {tete, zato {to se posljedice te povrede ne ma-
nifestuju u jednom od pravno priznatih vidova nematerijalne {tete. Iz povrede poslo-
vne reputacije pravnog lica mo‘e proiste}i samo imovinska {teta u smislu poljuljanog
ugleda koji treba povratiti odgovaraju}im sredstvima gra|ansko pravne za{tite.
16. O{te}enik nema pravo na naknadu nematerijalne {tete koju trpi zbog toga
{to je uslijed objavljene pogre{ne informacije bio uznemiravan u~estalim telefonskim
pozivima.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj tu‘beni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na ~injeni~noj osnovi iz
koje proizlazi:
- da je pogre{kom tu‘enika na sre}ki "Proljetne lutrije" kao broj za informaci-
je igra~ima otisnut telefonski broj tu‘itelja,
- da je, obzirom na objavljenu pogre{nu informaciju, tu‘itelj u razdoblju od
15. svibnja do 4. srpnja 1996. godine imao nebrojeni broj telefonskih poziva igra~a
koji su tra‘ili informacije,
- da su i tu‘itelj i njegova obitelj u tom razdoblju bili onemogu}eni u svom
redovnom i normalnom ‘ivotu,
slijedom ~ega je tu‘itelj pretrpio {tetu koju utu‘uje.
Ne upu{taju}i se u raspravljanje o istinitosti ~injeni~nih navoda tu‘be, pri to-
me smatraju}i da nema zakonske osnove za dosu|enje naknade {tete kako to tu‘itelj
zahtijeva, sud prvog stupnja je tu‘beni zahtjev kao neosnovan odbio.
Pravno priznati oblici nematerijalne {tete su samo oni koji odre|uje zakon.
Stoga je pravilno sud prvog stupnja, ocijeniv{i da nematerijalna {teta koju je tu‘itelj
trpio time {to mu je zbog u~estalih telefonskih poziva bio "onemogu}en redovan
i normalan ‘ivot", nije oblik {tete koju priznaje Zakon o obveznim odnosima tu‘beni
zahtjev kao neosnovan odbio.
(@s Zagreb, G‘. 4825/98, od 28. 4. 1999. Izbor odluka 1/2000 67/48)
17. Nema osnova za dosu|enje neimovinske {tete zbog neiskori{tenog godi{-
njeg odmora.
18. înjenica {to tu‘itelj zbog posljedica povreda u prometnoj nezgodi vi{e
ne mo‘e aktivno u~estvovati na Sinjskoj alci na kojoj je ~ak i pobje|ivao ne pred-
stavlja razlog za dosu|enje posebnih du{evnih bolova zbog nemogu}nosti sudjelova-
nja u Sinjskoj alci ve} se to treba ocjenjivati u okviru zahtjeva za du{evne bolove
zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti.
(@S Koprivnica, G‘ 784/98, od 22. 4. 1998. Izbor odluka 1/2000 66/48.
Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke vidjeti ispod podnaslova DU[EVNI
BOLOVI ZBOG SMANJENJA @IVOTNIH AKTIVNOSTI)
19. Na{e pravo ne poznaje naknadu zbog izgubljenog slobodnog vremena ko-
je bi predstavljalo neku vrstu nematerijalne {tete.
INDIREKTNA [TETA
20. Osnovani i intenzivni strah roditelja za sudbinu svog djeteta nije pravno
priznata nematerijalna {teta (~lan 200. stav 1. ZOO).
(Stav savjetovanja biv{ih vrhovnih sudova, od 14. i 15. 9. 1983. - Bilten Sa-
veznog suda, broj 19, str. 6. Bilten Vs BiH 1/87, str. 57).
21. Roditeljima kao posredno o{te}enima nije priznato pravo na naknadu {te-
te za pretrpljeni strah izazvan opasno{}u (prometnom nezgodom) u kojoj se na{lo di-
jete, kao neposredni o{te}enik.
(Vs H, Rev. 1997/90, od 27. 12. 1990. Psp 51 131)
FIZI^KI BOLOVI
22. Naknada za pretrpljene fizi~ke bolove ne ovisi samo o intenzitetu i du‘ini
trajanja bolova, ve} se cijene i popratne neugodnosti kod lije~enja (~lan 200. Zakona
o obligacionim odnosima).
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ena u ‘albi ispu{ta iz vida da visina pravi~ne nov~ane naknade za pre-
trpljene fizi~ke bolove ne ovisi samo o trajanju i ja~ini tih bolova, ve} treba uzeti u
obzir i popratne neugodnosti kod lije~enja, odnosno, druge okolnosti slu~aja na koje
ukazuje odredba ~lana 200. ZOO. U ovom slu~aju je utvr|eno da je tu‘itelj bio pod-
vrgnut dvjema operativnim zahvatima, da se radilo o vi{esturokom prijelomu ~a{ice
sa jakim pomakom ko{tanih ulomaka, noga tu‘ioca je bila imobilizirana i da je bio
podvrgnut medicinskoj rehabilitaciji. Ovako utvr|ene okolnosti u cijelosti opravda-
vaju odluku prvostepenog suda u pogledu osporene naknade za pretrpljene fizi~ke
bolove.
23. Visina pravi~ne nov~ane naknade za pretrpljene fizi~ke bolove ovisi o in-
tenzitetu i trajanju bolova, lokalitetu i vrsti zadobivenih povreda te svih ostalih pro-
pratnih tegoba (broj operativnih zahvata, imobilizacija, fizikalna terapija i sl.). Ta se
naknada dosu|uje u jedinstvenom iznosu a ne posebno za svaki pojedini intenzitet
bolova kako je to odlu~eno u pobijanoj odluci. Osim toga, za dosu|enje naknade za
ovaj vid {tete odlu~no je samo razdoblje do zavr{enog lije~enja, jer bolovi koje o{te-
}ena osoba trpi nakon zavr{enog lije~enja predstavljaju smanjenje ‘ivotne aktivnosti.
24. Tjelesna ozljeda (trzajna ozljeda vrata) sama za sebe ne predstavlja osnov
za dosu|ivanje pravi~ne naknade u smislu odredaba ~l. 200. Zakona o obveznim
odnosima, ve} njezine posljedice propisane tim zakonskim odredbama.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj je svoj tu‘beni zahtjev, a i ‘albene navode utemeljio na tvrdnjama
da postoji pravo tu‘itelja "na povredu" odnosno na naknadu {tete zbog zadobivene
ozljede {to je neosnovana tvrdnja, jer pravo na naknadu ne proizlazi iz ~injenice za-
dobivanja ozljede, nego iz ~injenice da je ozlije|eni trpio fizi~ke i du{evne bolove, te
strah. Prema odredbi ~l. 200. Zakona o obveznim odnosima visina naknade ne odre-
|uje se prema broju i vrsti zadobivenih ozljeda, nego se odre|uje s obzirom na traja-
nje i intenzitet pretrpljenih psihi~kih i fizi~kih bolova, te straha."
(@s Bjelovar, G‘. 1262/98 od 22. 10. 1998. Izbor odluka 1/1999 56/41)
25. Pri utvr|ivanju visine naknade nematerijalne {tete zbog tjelesne povrede i
pretrpljenog straha nije odlu~na kvalifikacija povrede u pravomo}noj osu|uju}oj pre-
sudi donijetoj u krivi~nom postupku.
Iz obrazlo‘enja:
Za utvr|ivanje visine naknade nematerijalne {tete bez zna~aja je kvalifikacija
povreda data u krivi~nom postupku. Naprotiv odlu~na je vrsta povrede, intenzitet i
trajanje bolova i straha kao i stepen umanjenja op{te ‘ivotne aktivnosti (~lan 200. Za-
26. Pri utvr|ivanju visine naknade za fizi~ke bolove uzet }e se u obzir i bolo-
vi koje }e o{te}cnik trpjeti u budu}nosti kao i neugodnosti povezane s lije~enjem
(do‘ivotno).
(Vs H, Rev. 2050/87, od 30. 3. 1988. Psp 41 - 84 i Informator 3679)
27. Po ZOO trajanje nekog vida nematerijalne {tete nije mjerilo za njenu kla-
sifikaciju. Zato i nema vi{e osnova za razlikovanje fizi~kih bolova po razdobljima,
npr. fizi~ki bolovi u toku lije~enja, fizi~ki bolovi kao trajna posljedica. Sve fizi~ke
bolove, one u toku lije~enja kao i one budu}e, zato treba razmatrati u okviru onog vi-
da {tete - "fizi~ki bolovi", koja ima pravni osnov u ~lanu 200. stav 1. i ~lanu 203.
ZOO.
(Iz obrazlo‘enja zaklju~ak br. 3,. usvojenog na savjetovanju biv{ih vrhovnih
sudova, Ljubljana, 15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 55).
28. S obzirom na konkretne okolnosti slu~aja, trajne glavobolje se uzimaju u
obzir kod naknade za trajno umanjenje ‘ivotne aktivnosti, a ne u naknadi za fizi~ke
bolove.
(Vs SR Slovenije, II Ips. 208/80, od 4. 12. 1980).
29. (1) Nelagodnosti u toku lije~enja (npr. kra}a nesvjestica, hospitalizacija,
vezanost na krevet, razna vrste imobilizacija i fiksacija, rentgensko snimanje, opera-
cije, infuzije, transfuzije, injekcije, previjanje rana, odstranjivanje {avova, upotreba
invalidskih kolica, bolovanje, posje}ivanje ambulante, fizioterapija itd.) koje trpi,
o{te}eni, razmatraju se u okviru naknade za fizi~ke bolove.
(2) Da li i pod kojim uslovima mo‘e pojedina od navedenih nelagodnosti pre-
rasti u kakav drugi samostalni vid nematerijalne {tete (npr. du{evni bolovi zbog uma-
njenja ‘ivotne aktivnosti) treba ocjenjivati uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja.
Iz obrazlo‘enja:
1) Sudska praksa je prije stupanja na snagu ZOO svrstavala u fizi~ke bolove i
tzv. "nelagodnosti u toku lije~enja". Ovaj pojam obuhvata niz najrazli~itijih pote{ko-
}a koje su povezane sa o{te}enikovim lije~enjem i koje mogu dosti}i veoma visok
stepen neprijatnosti odnosno intenziteta. Zato se kod ove vrste {tete mo‘e stvarno ra-
diti o nematerijalnoj {teti. Pitanje je pak u koji od va‘e}ih vidova {tete po ZOO treba
istu uvrstiti, da li u fizi~ke bolove ili u du{evne bolove zbog umanjenja ‘ivotne akti-
vnosti ili u du{evne bolove zbog povrede prava li~nosti.
Svako od mogu}ih uvr{tenja ima svoju te‘inu. Tako se nelagodnosti ~esto
prepli}u sa fizi~kim bolovima, {to bi ukazivalo na to da taj vid {tete uvrstimo u fizi-
~ke bolove. Uvr{tenje u du{evne bolove zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti bi nalaga-
le psihi~ke tegobe, koje prouzrokuju nelagodnosti u toku lije~enja; tako|e ne bi bilo
zapreke da ih uvrstimo u du{evne bolove zbog povrede li~nosti, dakle zbog povrede
prava na nepovredivost du{evnog integriteta ~ovjeka. Uprkos svim navedenim razlo-
zima za dvoumljenje, me|utim, nema zna~ajnih razloga za izmjenu dosada{nje sud-
ske prakse, dakle da i nelagodnosti zbog lije~enja razmatramo u vidu naknade za fizi-
~ke bolove.
2) Sli~an problem ovome, koji se javlja kod uvr{tenja nelagodnosti u toku li-
je~enja, pojavljuje se i kod uvr{tenja nematerijalne {tete zbog nesvjestice. Kratkotraj-
na besvjesna stanja mo‘emo bez sumnje uvrstiti u nelagodnosti u toku lije~enja, da-
kle u fizi~ke bolove. Tako je ve} bilo odlu~eno da je u okviru naknade za fizi~ke bo-
love bilo uzeto u obzir da je tu‘iteljica nekoliko dana bila u nesvijesti. Ovde se me-
|utim ne radi o "dugotrajnoj nesvjestici" kao posebnom obliku {tete, kada je povrije-
|eni istrgnut iz ‘ivotne okoline za du‘e vrijeme (npr. za mjesec ili vi{e). [teta zbog
dugotrajne nesvjesti bi se stoga mogla razmatrati u okviru naknade za trajno umanje-
nje ‘ivotne aktivnosti.
(Zaklju~ak br. 4,. usvojenog na savjetovanju biv{ih vrhovnih sudova, Ljublja-
na 15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 58).
30. Naknada nematerijalne {tete ne mo‘e se priznati za fizi~ke bolove koji su
bili neznatni po ja~ini i trajanju.
31. Za fizi~ke bolove koji su u ja~em intezitetu trajali jedan dan dosu|uje se
pravi~na nov~ana naknada.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (~lan 200. Zako-
na o obligaocionim odnosima) kada su ocijenili da tu‘iteljici pripada pravo na nakna-
du za pretrpljene fizi~ke bolove i strah. Sama okolnost da se radi o lakoj tjelesnoj po-
vredi ne isklju~uje pravo na naknadu {tete za pretrpljene fizi~ke bolove jer te‘ina,
odnosno kvalifikacija, povrede nije okolnost od koje bi zavisilo pravo na naknadu za
fizi~ke bolove nego to prava zavisi od intenziteta bolova. Zato i u slu~aju kada se ra-
di o lakoj tjelesnoj povredi ukoliko su fizi~ki bolovi bili ja~eg intenziteta i trajali du-
‘e, o{te}enom pripada pravo na naknadu, pa kako je u konkretnom slu~aju tu‘iteljica
trpila bolove jakog intenziteta, koji su trajali jedan dan {to se mo‘e smatrati du‘im
trajanjem bolova , tu‘iteljici pripada pravo na naknadu za ovaj vid {tete.
32. Pogre{no je stanovi{te ‘albe da bi svaki bol, pa makar bio i neznatan,
dao o{te}enom pravo na naknadu {tete. Za razliku od stvarne materijalne, uslov za
pravo na naknadu {tete za pretrpljene bolove kao poseban vid {tete jeste da je o{te}e-
nik trpio bolove jakog intenziteta jer samo takvi bolovi opravdavaju ovakav poseban
vid {tete. Kako je u konkretnom slu~aju utvr|eno da su tu‘iteljevi bolovi za koje tra‘i
naknadu bili i neznatnog intenziteta i kratkotrajni, prvostepeni sud je osnovano odbio
zahtjev njegove tu‘be (Iz obrazo‘enja odluke. op. a).
(Vs BiH, G‘. 294/60, od 27. 9. 1960)
33. Naknada nematerijalne {tete kod telesnih povreda zbog pretrpljenih bolo-
va i straha odmerava se prema stepenu i intenzitetu pretrpljenog straha i fizi~kih bo-
lova.
(Vs Jugoslavije, Rev. 270/66)
DU[EVNI BOLOVI ZBOG SMANJENJA @IVOTNE

AKTIVNOSTI
34. 1) Umanjenje ‘ivotne aktivnosti, kao posebni osnov za naknadu {tete
zbog du{evnih bolova, obuhvata sva ograni~enja u ‘ivotnim aktivnostima o{te}enog
koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom toku stvari u budu}nosti izvjesno ostvarivao.
Pod ograni~enjem se podrazumjeva i vr{enje aktivnosti uz pove}ane napore ili pod
posebnim uslovima.
(2) Ovaj vid {tete je u pravilu trajnog karaktera, ali nov~ana naknada se mo‘e
dosuditi i kad je umanjenje ‘ivotne aktivnosti privremeno, ako je ja~eg intenziteta i
du‘eg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.
35. Ocijenjeno je da kratko trajanje smanjene ‘ivotne aktivnosti ne opravda-
vaju dosu|enje pravi~ne nov~ane naknade.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno je sud prvog stpnja utvrdio da tu‘itelju za kratko trajanje smanjene
‘ivotne aktivnosti (3 tjedna 100% i 3 tjedna 50%) ne pripada pravo ostvarivati na-
knadu za pretrpljene du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotnih aktivnosti temeljem ~l.
200. ZOO-a, jer se ne radi o ja~em i trajnijem smanjenju ‘ivotne aktivnosti kao po-
sljedici povre|ivanja, kakva jedino mo‘e rezultirati posebnom naknadom iz te osno-
ve.
(@s u Zagrebu, G‘. 5953/98, od 6. 4. 1999. Svijet osiguranja 4. 3. 2002)
36. înjenica {to tu‘itelj zbog posljedica povreda u prometnoj nezgodi vi{e
ne mo‘e aktivno u~estvovati na Sinjskoj alci na kojoj je ~ak i pobje|ivao ne pred-
stavlja razlog za dosu|enje posebnih du{evnih bolova zbog nemogu}nosti sudjelova-
nja u Sinjskoj alci ve} se to treba ocjenjivati u okviru zahtjeva za du{evne bolove
zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Me|utim, osnovana je ‘alba tu‘enice kada se tvrdi da tu‘itelju ne pripada
pravi~na naknada u iznosu od . Taj iznos kao pravi~nu naknadu sud je dosu-
dio tu‘itelju uz obrazlo‘enje da je tu‘itelj kao u~esnik Sinjske alke na istoj postigao
i zna~ajne rezultate te da je prije povre|ivanja bio i pobjednik Sinjske alke pa je ja-
sno da su kod njega nastupili posebni du{evni bolovi "zbog samog neu~estvovanja",
(u tom takmi~enju). Prema tome, i ovdje je sud utvrdio da je tu‘itelj pretrpio nemate-
rijalnu {tetu i dosu|ena mu je pravi~na naknada te nematerijalne {tete. Ovu pravi~nu
naknadu je sud razgrani~io od pravi~ne naknade zbog pretrpljenih du{evnih bolova
zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti, pa je ovdje tu‘itelju dosu|ena naknada za pravno
nepriznat oblik nematerijalne {tete (oblici nematerijalne {tete za koje o{te}eniku pri-
pada pravi~na nov~ana naknada predvi|eni su u ~l. 200. - 202. Zakona o obveznim
odnosima ali takav oblik nematerijalne {tete u tim zakonskim odredbama nije predvi-
|en). Zbog razloga koji su izlo‘eni osnovano se ‘ali tu‘enica i tvrdi da tu‘itelj nema
pravo na pravi~nu nov~anu naknadu jer taj oblik nematerijalne {tete nije propisima
predvi|en. Mogu se prihvatiti razlozi tu‘itelja iz kojih proizlazi da on trpi du{evne
bolove zbog toga {to ne mo‘e vi{e biti takmi~ar u tradicionalnoj Sinjskoj alci ali nje-
mu ne pripada pravo na pravi~nu naknadu i to iz razloga koji su naprijed obrazlo‘eni,
pa kada je sud dosudio tu pravi~nu naknadu pogre{no je primijenio materijalno pravo
i u tom dijelu ‘alba tu‘enice je osnovana.
(@S Koprivnica, G‘ 784/98, od 22. 4. 1998. Izbor odluka 1/2000 66/48)
37. Pravo na naknadu za du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti ima
o{te}eni i onda kad bolovi nisu posljedica tjelesne ozljede ve} bolesti.
Iz obrazlo‘enja:
"Pogre{no je izra‘eno pravno shva}anje suda drugog stupnja o tome da nije
osnovan zahtjev tu‘iteljice u pogledu naknade za du{evne boli zbog smanjenja ‘ivo-
tne aktivnosti koji polazi od stava da za dosu|ivanje naknade za ovaj oblik nemateri-
jalne {tete isklju~iva pretpostavka je pretrpljena tjelesna povreda, a da tu‘iteljica nije
pretrpila neku tjelesnu povredu. Ovaj Vrhovni sud nalazi da je pravilno stajali{te su-
da prvog stupnja koji je utvrdio da je kod tu‘iteljice isklju~ivo zbog opisanoga neza-
konitog i {ikanoznog postupanja tu‘enika u discipllinskom postupku protiv nje nasta-
lo oboljenje u smislu reaktivne psihoneuroze koje trajno smanjuje op}u ‘ivotnu i ra-
dnu sposobnost tu‘iteljice za pribli‘no 25% - pa zbog utvr|ene odgovornosti tu‘eni-
ka glede nastanka spomenute bolesti tu‘iteljici i po ocjeni ovog suda pripada pravo
na naknadu za du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti koji su posljedica spo-
menutog oboljenja."
38. Ako se kod tu‘itelja radi samo o ulaganju ve}ih napora za postizanje u su-
{tini jednakih ekonomskih rezultata na njegovom imanju, ne radi se o materijalnoj
{teti, ve} o nematerijalnoj, koja se izra‘ava u naknadi za trajno umanjenje ‘ivotne
aktivnosti
(Vs SR Slovenije, II Ips .9/85, od 14. 2. 1985).
39. Prekinuto {kolovanje pored osnova za naknadu materijalne {tete, mo‘e se
uzeti u obzir i kao osnov za naknadu {tete zbog du{evnih bolova u skladu naknade
zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti, a ne predstavlja poseban (samostalan) vid nema-
terijalne {tete.
40. Nema posebne osnove u Zakonu o obveznim odnosima za dosu|ivanje
pravi~ne nov~ane naknade zbog prekinutog (nedovr{enog) {kolovanja. Nematerijalnu
{tetu u vezi s tim valja imati na umu pri odre|ivanju naknade za pretrpljene du{evne
boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti (~l. 200. Z00).
(Vs H, Rev. 1814/89, od 20. 2. 1990. Psp 49 76)
41. Pri utvr|ivanju pravi~ne nov~ane naknade za pretrpljene du{evne bolove
zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti, sud samo uzima u obzir naknadu za tjelesno o{te-
}enje, na koju o{te}eni ima pravo po propisima o invalidskom osiguranju, pa na
osnovu svih okolnosti slu~aja po slobodnoj ocjeni utvr|uje u kojoj mjeri naknada za
tjelesno o{te}enje uti~e na visinu nov~ane naknade za ovaj vid nematerijalne {tete, a
ne vr{i njeno ura~unavanje kapitaliziranjem iznosa naknade za tjelesno o{te}enje i
odbijanjem toga iznosa od utvr|ene pravi~ne naknade.
(Vs BiH, Rev. 245/8,. od 30. 7. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 51)
42. Gubitak potencije nije posebna osnova za priznavanje naknade nemateri-
jalne {tete, ve} se uzima u obzir pri utvr|ivanju naknade za smanjenje ‘ivotne akti-
vnosti.
(Vs H, Rev. 643/83, od 21. 9. 1983. Psp 24 91)
43. Ne mo‘e se revalorizirati djelimi~na naknada nematerijalne {tete ve} se
ona ura~unava u iznos koji sud odredi po kriterijima u vrijeme su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Nov~ana naknada nematerijalne {tete predstavlja za o{te}enog satisfakciju.
Da bi ispunila taj cilj mora biti cjelovito ispla}ena u iznosu koji se odre|uje primje-
nom odgovaraju}ih kriterija u skladu sa odredbama ~lana 200. Zakona o obligaci-
onim odnosima u vrijeme pla}anja. Ako u momentu dobrovoljnog pla}nja od strane
{tetnika ili njegovog osigurava~a nije data puna naknada, njena se visina odre|uje u
vrijeme dono{enja sudske odluke. Prethodna dobrovoljno ispla}ena naknada se ura-
~unava u taj iznos, a ne revalorizuje se.
44. Propusti naru~itelja u nadogradnji koji su du‘e vrijeme uznemiravali dru-
gog stanara (~esto plavljenje stana) i doveli do naru{enja njegova zdravstvenog stanja
daju osnove za naknadu {tete za du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti.
(Vs H, Rev. 510/88 od 5. 10. 1988. Psp 46 91)
45. S obzirom na konkretne okolnosti slu~aja, trajne glavobolje se uzimaju u
obzir kod naknade za trajno umanjenje ‘ivotne aktivnosti, a ne u naknadi za fizi~ke
bolove.
(Vs SR Slovenije, II Ips. 208/80, od 4. 12. 1980, neobj).
46. Pravi~na nov~ana naknada za pretrpljene du{evne boli zbog smanjene ‘i-
votne aktivnosti ne obuhva}a i naknadu za pretrpljeni strah. Rije~ je o dva posebna
pravno priznata oblika nematerijalne {tete.
(Vts RH, P‘. 1269/94, od 27. 9. 1994. - Zbirka 3 31)
47. Nije nastupila pravno - relevantna nematerijalna {teta za pretrpljene du{e-
vne bolove zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti, ako je povrije|eni u {tetnom doga|aju
bio tako te{ko tjelesno povrije|en da sve do tada, zbog uni{tenih mo‘danih centara
nije svjestan svog stanja, ne osje}a patnje ni bolove.
(Vs SR Slovenije, II Ips. 215/84, od 4. 12. 1980. - Poro~ilo Vs SRS 1980/II.
str. 27; Bilten Vs BiH 1/87, st. 54).
48. Ocijenjeno je da stupanj smanjenja ‘ivotne aktivnosti od 10% u trajanju
od 6 mjeseci ne opravdava dosu|ene pravi~ne nov~ane naknade po toj osnovi.
Iz obrazlo‘enja:
"Suprotno ‘albenim tvrdnjama, na potpuno i pravilno utvr|eno ~injeni~no
stanje, koje ni ‘albenim navodima nije dovedeno u sumnju prvostupanjski sud pravil-
no je primijenio materijalno pravo (~l. 200. Zakona o obveznim odnosima), odbio
zahtjev tu‘iteljice za dosudu nov~ane naknade za du{evne boli zbog smanjenja ‘ivo-
tnih aktivnosti.
U odnosu na navedeni zahtjev tu‘iteljice treba re}i da se nov~ana naknada
mo‘e dosuditi i kad je smanjenje ‘ivotne aktivnosti privremeno, ako je ja~e i dugo-
trajnije ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.
Me|utim, trajanje smanjenja ‘ivotnih aktivnosti ({est mjeseci) i utvr|eni stu-
panj invaliditeta od 10% ne opravdavaju, i po prosudbi ovog suda, dosu|ene pravi-
~ne nov~ane naknade za taj vid {tete, pa se ‘albeni prigovori ne mogu prihvatiti."
DU[EVNI BOLOVI ZBOG NARU@ENOSTI (UNAKA@ENOSTI)

49. Osnov za priznanje nov~ane naknade za naru‘enost nije samo u tome da li
i u kojoj mjeri izmijenjena spolja{nost o{te}enog izaziva u okolini ga|enje, sa‘alje-
nje ili na druge negativne reakcije, ve} se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o uti-
caju svih elemenata (izmijenjena spolja{nost, primjetnost, obim itd.) na psihi~ku ra-
vnote‘u o{te}enog odnosno na njegovo psihi~ko stanje u cjelini. Pri tome se subjekti-
vne osobine o{te}enog uzimaju u obzir u razumnoj mjeri.
Iz obrazlo‘enja:
Da li postoji nematerijalna {teta u vidu du{evnih bolova zbog naru‘enosti
(~lan 200. stav 1. ZOO) ocjenjuje se prema objektivnim i subjektivnim mjerilima.
Naru‘enost u pravnom smislu naime nije adekvatna medicinskoj, koja time ~esto
ozna~ava samo takve promjene na tijelu koje u okolini izazivaju ga|enje odnosno
koje predstavljaju unaka‘enost povrije|enih. Objektivna mjerila su izmjene spolja-
{nosti o{te}enog, njihova uo~ljivost odnosno vidljivost, obim i mogu}nost pokriva-
nja, starost i pol o{te}enog itd. Osnov za priznanje nov~ane naknade nije samo u to-
me da li u kakvoj mjeri izmjeni izgled o{te}enog izaziva u okolini ga|enje, sa‘aljenje
ili druga~iju negativnu reakciju. Treba imati u vidu i subjektivna mjerila. A ova su u
uticaju svih elemenata (izmjena u spolja{nosti, primjetnost, obim itd) na psihi~ku ra-
vnote‘u povrije|enog odnosno na njegovo psihi~ko stanje u cjelini. Subjektivne oso-
bine o{te}enog se pri tome uzimaju u obzir u razumnoj mjeri.
I kada postoje oba elementa ~injeni~nog stanja (objektivni i subjektivni) ovu
naknadu ipak nije mogu}e dosuditi u svakom slu~aju. Naknadu naime treba odmjeriti
u skladu sa ~lanom 200. st. 1. i 2. ZOO. Zato kada bi sud odmjerio naknadu i za ve-
oma malu nematerijalnu {tetu, bilo bi to u suprotnosti sa pomenutom odredbom.
Ina~e o naru‘enosti govorimo samo kada se radi o trajnim izmjenama spolja-
{nosti o{te}enog. ..
Treba jo{ upozoriti da je zakonski termin za ovaj oblik {tete "naru‘enost"
(pravni pojam), a ne i drugi izrazi koje ponekad nalazimo u sudskim odlukama odno-
sno mi{ljenjima vje{taka, kao npr. unaka‘enost, nakaznost, kozmeti~ki defekt i sl.
Naro~ito se izrazom "kozmeti~ki defekt" vi{e puta ‘eli re}i da se radi o manjoj vidlji-
voj izmjeni na tijelu o{te}enog. Ali, ako se radi o manjem stepenu naru‘enosti obzi-
rom na ranije opisana mjerila, jo{ se uvijek radi o naru‘enosti, a ne o kozmeti~kom
defektu, ali o takvoj naru‘enosti, koja nala‘e odgovaraju}u manju naknadu ili pak
uop{te ne ispunjava uslove za dosu|ivanje naknade.
50. Kod ocjene da li postoji estetski deformitet ne uzima se u obzir subjekti-
vno mi{ljenje o{te}enika, ve} objektivno dru{tveno shvatanje o nagr|enosti kao de-
formitetu ili gubitku organa odnosno drugog dijela tijela. Utvr|eno je, naime, da no-
ga tu‘ioca, iako ozlije|ena, nije deformisana, ne postoje o‘iljci niti je kra}a, pa obje-
ktivno nema osnove da se tu‘iocu za ovaj vid {tete dosudi naknada.
51. O{te}eniku pripada pravo na pravi~nu nov~anu naknadu zbog naru‘enja
(estetske nagr|enosti) i onda kada se to nagr|enje, u pravilu, mo‘e prikriti odje}om
ali kada to nagr|enje ipak mo‘e biti vidljivo u drugim prirodnim situacijama kao {to
je u vrijeme kupanja na pla‘i i sl. U takvoj situaciji o{te}enik osje}a neugodnost pred
drugim osobama tj. du{evnu bol za koju mu pripada navedena naknada (~lan 200.
52. Pravo na naknadu {tete zbog unaka‘enosti pripada samo licu na ~ijem je
tijelu, usljed zadobijenih povreda, do{lo do izra‘enih deformacija koje kod drugih
ljudi izazivaju ocje}aj nelagodnosti.
53. Pojam nagr|enosti iz ~l. 200. ZOO obuhvata i {epavost kao posljedicu tje-
lesne povrede, a to je osnov za dosu|enje pravi~ne naknade nematerijalne {tete ako
je {epavost tako upadljiva da, s obzirom na dob i pol o{te}enog, izaziva sa‘aljenje ili
sli~ne negativne reakcije okoline zbog ~ega o{te}eni trpi du{evne patnje.
54. U okviru naknade za naru‘enost ne priznaju se samo {tete, koje se ispolja-
vaju na spolja{njoj izmjeni li~nosti o{te}enog, nego i one izmjene, koje su posredno
povezane sa spolja{nosti o{te}enog, kao npr. trajno kori{tenje {taka .
(Vs SR Slovenije, II Ips. 36/82 i II Ips. 52/82, obje od 24. 3. 1982)
55. Vezanost na invalidska kolica za tu‘itelja kao mladog ~ovjeka predstavlja
te‘ak oblik naru‘enosti
(Vs SR Slovenije, iI Ips 206/84, od 11. 10. 1984. Bilten Vs BiH 1/87, st.
67; ist i Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 30)
56. Reakcija okoline na naru‘enost nije jedini uslov za priznanje ovog oblika
nematerijalne {tete, ali se ta reakcija mora imati u vidu kao dodatna te‘ina odnosno
kao dodatni faktor, koji o{te}enom nanosi i jo{ ve}e du{evne bolove
(Vs SR Slovenije, iI Ips 58/81, od 14. 5. 1981)
57. Nema posebne naknade za privremenu naru‘enost u toku lije~enja (ogre-
botine na licu, razdrta otvorena rana na nozi). U ovom slu~aju se radi o nelagodnosti-
ma u toku lije~enja i o eventualnoj zabrinutosti (lice) za rezultat lije~enja, a ne o na-
ru‘enosti.
(Vs SR Slovenije, iI Ips. 115/83, od 14. 7. 1983)
STRAH
58. Pravo na nov~anu naknadu za pretrpljeni strah nije vezano samo uz onaj
strah koji bi nastao u trenutku do‘ivljene traume, ve} i za svaki drugi strah koji je
nastao u bilo kome kasnijem vremenu, ali koji je posljedi~no vezan uz {tetni doga|aj,
pod uslovom da je strah takvog intenziteta i trajanja da predstavlja osnovu za dosu|e-
nje nov~ane naknade (~lan 200. ZOO).
59. Ocijenjeno je, uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja, da psi-
hi~ko stanje o{te}enog (nepokretne osobe) koje }e do‘ivotno postojati zbog te{kog
stanja i trajne potrebe za tu|om pomo}i i njegovom, ne daje osnovu za priznavanje
posebne naknade za strah, ve} ulazi u tegobe vezane uz smanjenje ‘ivotne aktivnosti
i nakna|uje se kroz taj oblik {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Iz utvr|enja ni‘estupanjskih sudova proizlazi: - da je tu‘iteljica rade}i kod
tu‘enika kao vi{i rengenski tehni~ar u 1972. godini ozra~ena rengenskim zrakama
uslijed ~ega je pretrpjela te{ke i trajne posljedice za svoje zdravlje; - da je presudom
osnovnog suda udru‘enog rada utvr|ena osnova odgovornosti tu‘enice, te je tu‘itelji-
ci dosu|ena tom presudom naknada {tete (za strah , za naru‘enje , za
du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti ., te za tu|u pomo} do dana
presu|enja .); - da je prema nalazu tima lije~nika vje{taka kod tu‘iteljice do-
{lo do pogor{anja zdravstvenog stanja u odnosu na ranije utvr|eno stanje (ocijenjeno
od strane vje{taka u ranijem postupku), za 90%, te da je tu‘iteljica skoro potpuno ne-
pokretna osoba, potpuno ovisna o tu|oj pomo}i, koja joj je potrebna za obavljanje i
najosnovnijih fiziolo{kih potreba. S obzirom na ovako utvr|eno ~injeni~no stanje su-
dovi su pravilno primijenili materijalno pravo u dosu|enju naknade za du{evne boli
zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti ocjenjuju}i pritom sve okolnosti konkretnog slu~a-
ja iz odredbe ~l. 200. Zakona o obveznim odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO. No,
osnovan je revizijski prigovor tu‘enice da je materijalno pravo pogre{no primijenje-
no u odnosu na dosu|enje nov~ane naknade zbog pretrpljenog straha. Naime, da bi
postojala osnova za dosu|enje naknade zbog straha kod pogor{anja zdravstvenog sta-
nja, opravdanost i visina takvog zahtjeva zavisi od okolnosti konkretnog slu~aja.
Okolnost koju navode sudovi kao osnovu odnosno opravdanje za dosu|enje ove na-
knade, a to je da tu‘iteljica svakodnevno trpi strah uslijed svog te{kog stanja, kao i
potrebe za tu|om pomo}i, po stajali{tu ovog suda ne opravdavaju zaklju~ak o osno-
vanosti tog zahtjeva, s obzirom na to da takvo psihi~ko stanje tu‘iteljice ulazi u one
tegobe koje }e tu‘iteljica trpjeti do‘ivotno a vezane su uz smanjenje ‘ivotne akti-
vnosti i nadokna|uju se kroz taj oblik {tete."
60. Ocijenjeno je da nema osnove da se dosudi naknada za strah u slu~aju kad
je strah jakog stupnja trajao 1-2 sata, srednjeg stupnja 1-2 dana i strah lakog stupnja
2-3 dana i u du‘em vremenskom razdoblju nije naru{io psihi~ku ravnote‘u.
Iz obrazlo‘enja:
"Osnovan je revizijski prigovor pogre{ne primjene materijalnog prava jer su,
kako nalazi ovaj revizijski sud, ni‘i sudovi pogre{no primijenili odredbu ~l. 200. Za-
kona o obveznim odnosima kada su dosudili drugotu‘itelju naknadu za pretrpljeni
strah. Naime, u smislu citirane zakonske odredbe pravi~na naknada mo‘e se dosuditi
za strah koji je bio intenzivan i du‘eg trajanja, a ako je intenzivan strah kratko trajao,
naknada se mo‘e dosuditi ako je u du‘em vremenskom razdoblju naru{ena psihi~ka
ravnote‘a o{te}enoga. Utvr|eno je u ovom slu~aju da je drugotu‘itelj mogao s obzi-
rom na okolnosti slu~aja pretrpjeti strah jakog stupnja u trajanju od jedan do dva sata,
u srednjem stupnju jedan do dva dana i u lakom stupnju dva do tri dana, s tim da nije
utvr|eno da je u du‘em vremenskom razdoblju bila naru{ena psihi~ka ravnote‘a dru-
gotu‘itelja. Zbog toga nije bilo opravdanja dosu|enju naknade tu‘itelju za pretrpljeni
strah. Iz navedenih razloga u pobijanom dijelu preina~ene su ni‘estupanjske presude
na temelju odredbe ~l. 395. st. 1. Zakona o parni~nom postupku."
61. Dijete nema pravo na naknadu nematerijalne {tete za pretrpljeni strah nas-
tao gledanjem fizi~koga sukoba njegova oca i majke sa {tetnikom, jer se ne radi o
osobi na koju je direktno usmjerena {tetna radnja.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘iteljice su podnijele zahtjev za naknadu {tete prema tu‘eniku iz osnove
pretrpljena straha, kojeg su pretrpjele gledaju}i fizi~ki sukob izme|u svog oca, majke
tu‘iteljice i tu‘enika. Oba ni‘estupanjska suda smatraju da tu‘iteljice imaju pravo na
naknadu takve nematerijalne {tete. Takav pristup ni‘estupanjskih sudova materijal-
nopravno je pogre{an. U predmetnoj pravnoj stvari nema dvojbe da tu‘iteljice nisu
sudjelovale u fizi~kom sukobu izme|u njihovih roditelja na jednoj strani i tu‘enika
na drugoj strani. înjeni~no njihov tu‘beni zahtjev, a tako je i utvr|enje sudova,
proizlazi iz pretrpljena straha koji je nastao gledaju}i taj sukob, u neizvjesnosti za fi-
zi~ki integritet njihovih roditelja. Tu‘iteljice kao osobe na koje nije bila usmjerena
{tetna radnja tu‘enika nemaju pravo na naknadu te neimovinske {tete, jer u smislu
odredaba ~lanka 200. Zakona o obveznim odnosima pravo na naknadu za neimovin-
ske {tete predvi|ene u navedenom propisu ima samo osoba na koju je direktno us-
mjerena {tetna radnja."
62. Strah zbog neizvjesnosti ishoda lije~enja daje o{te}enom osnovu da zahti-
jeva pravi~nu nov~anu naknadu.
Utvr|eno je da je tu‘iteljica pretrpjela intenzivan strah uzrokovan povreda-
ma te neizvjesno{}u o ishodu nastalih komplikacija na ve}em dijelu plu}a. Tako ut-
vr|ene okolnosti slu~aja, a posebno ja~ina straha kao i dugotrajnost straha zbog neiz-
vjesnosti o ishodu daljnjeg lije~enja vitalnih organa, daju o{te}enoj osnovu da zahti-
jeva pravi~nu naknadu po osnovu ~lana 200. ZOO .
63. Kad o{te}enik trpi strah zbog neizvjesnosti ishoda lije~enja, pripada mu
pravi~na nov~ana naknada na osnovi ~l. 200. ZOO.
(Os Zagreb, G‘. 5718/87, od 8. 9. 1987. Psp 40 - 82)
64. Pravi~na nov~ana naknada mo‘e se dosuditi za strah koji je bio intenzivan
i du‘eg trajanja. Ako je intenzivan strah kratko trajao nakanada se mo‘e dosuditi ako
je u du‘em vremenskom periodu naru{ena psihi~ka ravnote‘a o{te}enog.
Iz obrazlo‘enja:
Strah spada me|u najneprijatnije ~ovjekove do‘ivljaje. Izaziva ga u pravilu
predod‘ba o neposrednoj ugro‘avaju}oj opasnosti. U intenzitetu do‘ivljavanja straha
postoji ~itava skala osje}anja, od zabrinutosti i bojazni do jakih afekata, kao {to su
"smrtni strah", "u‘as", (prepast), i sli~no. Iz formulacije ~lana 200. ZOO koji, daje
pravo na nov~anu naknadu za strah proizilazi, da mora biti strah intenzivan i trajan
do takvog stepena da kod ~ovjeka izazove takve u~inke, koji odgovaraju stanju psihi-
~ke traume, odre|enog du{evnog potresa ili {oka u kome se povrije|eni na|e zbog
{tetnog doga|aja (primarni strah) kao i kasnije zbog osnovane zabrinutosti zbog mo-
gu}ih smrtnih odnosno te{kih posljedica povrede (sekundarni strah). Zato prema na-
vedenom obi~an strah, zabrinutost, neizvjesnost za budu}nost i zbog posljedica pre-
trpljene povrede, koji prestaju ubrzo nakon svog pojavljivanja, ne predstavljaju takav
strah, koji bi opravdavao dosu|ivanje naknade.
Pa ipak su u praksi prilikom odlu~ivanja o ovoj naknadi kriteriji sudova u ve-
zi potrebne intenzivnosti straha vrlo neujedna~eni. Dok neki sudovi priznaju naknadu
samo za pretrpljeni strah jakog intenziteta, koji je ostavio trajne posljedice, drugi su-
dovi priznaju naknadu za ovaj oblik {tete kako za strah jakog intenziteta tako i za
strah srednjeg intenziteta uz uslov da je du‘e trajao, bez obzira na to {to nije ostavio
trajne posljedice.
U raspravi je bilo u prvom redu nagla{eno da u ZOO nema osnova za stav koji se po-
vremeno javljao u dosada{njoj sudskoj praksi da naime o{te}enom pripada pravo na
naknadu za strah samo onda, kada bi strah ostavio trajne posljedice u psihi o{te}e-
nog. Naglasak je zato na intenzitetu straha; naknada pripada ako je takav intenzivni
strah du‘e trajno kao i onda kada je strah dodu{e bio intenzivan ali kratkotrajan, a
kod o{te}enog je ipak u du‘em vremenskom periodu naru{io psihi~ku ravnote‘u.
Ovaj stav va‘i kako za tzv. primarni strah tako i za tzv. sekundarni strah.
Iz obrazlo‘enja:
DU[EVNI BOLOVI ZBOG POVREDE PRAVA LI^NOSTI

(UGLED, ÂST, SLOBODA I DRUGA PRAVA LI^NOSTI)
66. Kad je o{te}eni zbog povrede prava li~nosti (ugleda, ~asti, slobode i dru-
gih prava li~nosti) trpio du{evne bolove sud mu, pored sankcija iz ~lana 199. Zakona
o obligacionim odnosima, mo‘e dosuditi i pravi~nu naknadu kad zbog okolnosti slu-
~aja samo na taj na~in mo‘e dati o{te}enom punu satisfakciju u skladu sa ciljem ko-
me naknada nematerijalne {tete slu‘i.
67. Autor samo iznimno ima pravo na naknadu nematerijalne {tete zbog za-
ka{njenja izdava~a s izdavanjem knjige ako je autor pretrpio psihi~ke boli ve}eg in-
tenziteta.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~l. 200. ZOO-a, za pretprljene fizi~ke bolove, za pretrpljene
du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti, naru‘enosti, povreda ugleda, ~asti,
slobode ili prava li~nosti, smrti bliske osobe te za strah sud }e, ako na|e da okolnosti
slu~aja, osobito ja~ina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pra-
vi~nu nov~anu naknadu nezavisno od naknade materijalne {tete, a i kada nje nema.
O~ito je da praivlnom primjenom navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom
slu~aju nisu ostvarile pretpostavke za dosudu nov~ane naknade nematerijalne {tete.
Naime, u tijeku postupka nije utvr|eno da bi tu‘itelju bili povrije|eni ~ast i
ugled time {to njegova knjiga nije na vrijeme iza{la kod tu‘enika kao izdava~a, pa ni-
je prihvatljiv zaklju~ak suda da je "vjerojatno" kod tu‘itelja do{lo do du{evnih boli.
Iz samog iskaza tu‘itelja proizlazi da je tu‘itelj zbog neispunjenja ugovora od strane
tu‘enika bio uvrije|en do‘ivjev{i neugodne osje}aje, ali se tu, osobito s obzirom na
intenzitet i trajanje, ne mo‘e govoriti o tome da je tu‘itelj trpio psihi~ke boli koje je
prouzrokovao tu‘enik, te da bi mu slijedom toga bio du‘an nadoknaditi {tetu u nov-
~anom inosu. Naime, da bi se moglo govoriti o osnovanosti zahtjeva za naknadu ne-
materijalne {tete u nov~anom iznosu, moralo bi se utvrditi da se radi o psihi~kim bo-
lima ve}eg intenziteta koje se, u pravilu, zbog okolnosti slu~aja ne mogu otkloniti,
odnosno mogu prestati tek protekom vremena (smrt bliske osobe, trajna naru‘enost,
te{ke i nepopravljive povrede ugleda ~asti i sl.), pa nije prihvatljiv zaklju~ak suda da
je "vjerojatno" kod tu‘itelja do{lo do du{evnih boli.
Iz iskaza tu‘itelja proizlazi da je tu‘itelj zbog neispunjenja ugovora od strane
tu‘enika bio uvrije|en, do‘ivjev{i neugodne osje}aje, ali se ne mo‘e govoriti o tome
da je tu‘enik tu‘itelju prouzrokovao psihi~ke boli ve}eg intenziteta, jer neugodni
osje}aji i povrije|enost nisu psihi~ke boli u smislu navedene odredbe.
(Vts RH, P‘. 2443/95, od 19. 3. 1996. - Informator, broj 4406/4407)
68. Autor ima pravo na pravi~nu nov~anu naknadu zbog povrede autorskih
moralnih prava.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ioci ne tra‘e za{titu povrije|enih autorskih prava iz osnova sadr‘anog u
odredbi ~lana 49. stav 1. ta~ka 1. Zakona o autorskom pravu, nego zbog toga {to su
dijelovi iz njihove knjige objavljeni u pomenutom listu bez navo|enja djela i njego-
vih autora i stoga {to je tekst knjige skra}en i preina~en bez pristanka autora, ~ime su
pored povrede njihovih prava utemeljenih na odredbi ~lana 29. Zakona o autorskom
pravu povrje|ena i njihova prava zasnovana na odredbi ~lana 38. citiranog zakona.
Zato tu‘ioci zbog povrede autorskog moralnog prava zahtijevaju da im se do-
sudi pravi~na nov~ana naknada neimovinske {tete u smislu ~lana 95. Zakona o autor-
skom pravu u vezi sa odredbama ~lana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, kao i da se, u smislu odredbe ~lana 96. stav 1. ta~ka 1. Zakona o autorskom pra-
vu, tu‘enom nalo‘i da u sredstvima informisanja objavi presudu na njegov tro{ak.
(Vs BiH, G‘. 50/88 od 26, 12. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 28)
69. Autor ima pravo na naknadu {tete s naslova povrede moralnog prava zbog
neobjavljivanja imena autora.
(Vps H, P‘. 15/83 od 1. 2. 1983. Psp 22 178)
70. I kada je oma{kom ispu{teno ime autora, autor mo‘e zahtijevati za{titu
tog prava i naknadu {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Prvotu‘enik u toku postupka i sam priznaje da nije u ediciji navedeno ime
tu‘itelja kao autora fotografije, dok drugotu‘enik i tre}etu‘enik to nisu porekli, a nisu
ni odgovorili na tu‘bu. U smislu ~l. 28. ZAP-a pravo autora je da bude priznat i ozna-
~en kao tvorac djela, a u smislu ~l. 95. istoga zakona osoba ~ije je autorsko i imovin-
sko pravo povrije|eno mo‘e zahtijevati za{titu tog prava i naknadu {tete koja je po-
vredom nanesena. Kako je prvostupanjski sud neosporno utvrdio da je povreda po~i-
njena, a pritom je irelevantno da li je ta povreda po~injena oma{kom, kako to ukazu-
je tu‘enik u svojoj ‘albi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo
kada je udovoljio tu‘benom zahtjevu nezavisno od ~injenice {to su tu‘eni voljni ot-
kloniti tu povredu na odgovaraju}i na~in, a kod neosporne ~injenice da je povreda
po~injena i da autor ima pravo na za{titu svojih autorskih prava u smislu navedenih
odredaba zakona.
(Vps H, P‘. 1702/87, od 9. 12. 1987. - Psp 36, pravno stajali{te br . 160)
71. Autor ~ije autorsko djelo izdava~ nije izdao suprotno ugovoru ima pravo
na naknadu nematerijalne {tete zbog povrede autorskog moralnog prava. Visina te
naknade u pravilu je ni‘a od naknade za povredu autorskog imovinskog prava.
(Vts, P‘. 219/98, od 28. 4. 1998 - Zbirka 5 24)
72. Autor objavljenih karikatura, kao ilustracija knjige drugog autora, ima
pravo da tra‘i nov~anu naknadu neimovinske {tete zbog povrede moralnog prava,
ako nije ozna~en kao autor u knjizi, ve} je to u~injeno naknadno {tampanjem listi}a
koji je ulo‘en u svaki primjerak knjige.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je tu‘eni prilikom izdavanja pomenute knjige propustio da tu-
‘ioca ozna~i kao autora ilustracija.
Zakon o autorskom pravu propisuje pravo autora na naknadu imovinske {tete
i pravo na naknadno objavljivanje njegovog imena i prezimena, na pogodan na~in
ako se njegovo djelo javno iskori{tava bez oznake imena i prezimena (~lan 98. Zako-
na o autorskom pravu).
Po shvatanju ovoga suda, nije isklju~eno pravo autora na naknadu neimovin-
ske {tete (~l. 28. i 95. Zakona o autorskam pravu) u slu~aju kada je izdava~ objavio
ime i prezime autora na posebnom listi}u {tampanom uz svaki primjerak djela. Ovo
stoga {to se na taj na~in ne otklanja u cijelosti {tetna posljedica koja je nastupila po-
vredom autorovog moralnog prava. Objavljivanje imena i prezimena autora na pose-
bnom listi}u, umjesto na samom djelu, predstavlja neadekvatno otklanjanje {tetne
posljedice, jer nije dovoljno uo~ljivo, a notorno je da se listi} na kome je ozna~eno
ime i prezime autora u toku vremena mo‘e izgubiti, ~ime autor postaje anoniman.
Posebnim propisivanjem prava na naknadu imovinske {tete i naknadno objavljivanje
autorovog imena i prezimena u slu~aju povrede moralnog autorskog prava objavlji-
vanjem djela bez ozna~avanja imena i prezimena autora - ho}e se pru‘iti mogu}a na-
knada imovinske {tete i odgovaraju}a nenov~ana satisfakcija naknadnim objavljiva-
njem imena i prezimena, ali se time ne isklju~uje pravo autora na nov~anu naknadu
neimovinske {tete. Naime, u ~lanu 95. Zakona o autorskom pravu, prapisano je da se
i u slu~aju povrede autorskog moralnog prava mo‘e zahtijevati naknada {tete koja je
povredom autoru nanesena, a u na{em pravnom sistemu pod {tetom se podrazumije-
va i neimovinska {teta (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima, koji je objavljen
u Slu‘benom listu SFRJ , broj 29/78, sa izmjenama i dopunama u broju 39/85).
Kako objavljivanje tu‘io~evog imena i prezimena, na posebnom listi}u ne
predstavlja adekvatnu naknadu, osnovano je prvostepeni sud dosudio i naknadu ne-
imovinske {tete, koju je i pravilno odmjerio u skladu sa kriterijima iz ~lana 200. Za-
kona o obligacionim odnosima u iznosu od 10.000 dinara).
73. Adekvatna satisfakcija zbog povrede autorskog prava koja se sastoji samo
u tome da je izdava~ bez saglasnosti autora, objavljuju}i u svom listu pri~u kao knji-
‘evno djelo, izvr{io izmjene u tekstu utoliko {to je pri~u objavio na ijekavskom
umjesto na ekavskom izgovoru, zatim na nekoliko mjesta izmijenio redosljed rije~i u
re~enici, pojedine rije~i zamijenio drugima, te neke rije~i ispustio iz teksta, je obvezi-
vanje tu‘enog da o svom tro{ku objavi ispravku u listu u kome je objavljena i pri~a,
pa nema uslova za dosu|enje nov~ane naknade nematerijalne {tete.
(Vs BiH, G‘. 161/84 od 27. 9. 1984. god. Bilten Vs BiH 4/84 - 6)
74. Neovla{tenim objavljivanjem fotografije u turisti~kom vodi~u koja pred-
stavlja tu‘iteljicu na svadbi u veselom raspolo‘enju, ra{irenih ruku kao da pjeva po-
red harmonika{a, ispred kafane (Vidjeti: se firma), predstavlja povredu li~nog prava
na vlastitu sliku, jer se ova ~injeni~na situacija ne mo‘e podvesti pod odredbe koje
dopu{taju objavljivanje fotografije bez pristanka li~nosti, pa o{te}ena ima pravo na
naknadu nematerijalne {tete pod pretpostavkom da je uslijed reakcije koju je objavlji-
vanje fotografije izazvalo u njenoj sredini, i s obzirom na njena li~na svojstva, pre-
trpjela intenzivne du{evne bolove.
Iz obrazlo‘enja:
Iz razloga ni‘estepenih presuda slijedi da je tu‘itelji~in zahtjev da joj se na
ime naknade neimovinske {tete dosudi iznos ad .. dinara zasnovan na nespornoj
~injenici da je tu‘eni za potrebe propagiranja turizma i ugostiteljstva u predolimpij-
skom razdoblju, u svojoj re‘iji 1983. godine, izdao "Turisti~ki vodi~" kroz Bosnu i
Hercegovinu, u kojem fotografijama i odgovaraju}im tekstom propagira pojedine
ugostiteljske objekte, pa je tako na strani 37. pomenute publikacije prezentirana foto-
grafija SUR "Kozja }uprija", sa gostima koji su sjedili pred tim ugostiteljskim obje-
ktom i tu‘iteljicom, koja je snimljena kako stoji pored harmonika{a. Pri tome je nu-
‘no ukazati da je tu‘iteljica u ovom sporu uporno isticala, a to ponavlja i u revizlji,
da je ona snimljena kako igra i pjeva na svadbi jedne prijateljice, da se radilo o je-
dnom trenutku raspolo‘enja i opu{tanja u njenom u‘em krugu i da od nje niko nije
tra‘io odobrenje da se taj snimak sa propratnim tekstom objavi. Tvrdi da je nakon
objavljivanja fotografije u "Turisti~kom vodi~u" do‘ivjela mnoge neugodnosti i u
svojoj sredini bila izvrgnuta podsmjehu i omaIova‘avanju.
Postupanje prilikom objavljivanja tu‘itelji~ine fotografije prosu|uje se u skla-
du sa odredbama Zakona o uslovima za objavljivanje li~nih spisa, portreta, fotografi-
ja, filmova i fonograma ("Slu‘beni list SRBiH", broj 33/80), koji u ~lanu 5. propisuje
da se fotografija mo‘e objaviti samo sa pristankom lica ~iji je lik predstavljen na fo-
tograflji, da se smatra da postoji pristanak, ako je za poziranje ili snimanje primljena
nagrada, kao i da se prema odredbi ~lana 7. citiranog zakona, bez pristanka lica mogu
dozvoljeno objaviti fotografije koje prikazuju neki kraj ili prizor, a kojima su obu-
hva}ena i pojedina lica.
Na osnovu rezultata izvedenih dokaza ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je vla-
snik ugostiteljskog objekta "Kozja }uprija" naru~io od tu‘enog da na jednoj strani
pomenutog "Turisti~kog vodi~a" objavi reporta‘ni reklamni tekst uz naknadu od
.. dinara, te zaklju~ili da lik tu‘iteljice nije dat u prvom planu fotografije, niti je
ona prikazana na na~in kojim bi se povrijedila njena li~nost. Pri tome se kroz razloge
drugostepene presude opisuje da je ona "uslikana u stoje}em stavu sa ra{irenim ruka-
ma u neposrednoj blizini harmonika{a". U razlozima drugostepene presude posebno
se navodi da je zanimanje pjeva~ice ~asno, cijenjeno u na{em dru{tvu i da zato nema
nikakvog opravdanja tu‘itelji~in navod da je u pomenutoj fotografiji prikazana kao
"kafanska pjeva~ica" i da je to na{kodilo njenoj ~asti i ugledu.
Osnovano se, me|utim, u reviziji ukazuje da u konkretnom slu~aju nisu ut-
vr|ene bitne ~injenice od kojih zavisi primjena materijalnog prava. Naime, iz ~injeni-
~nog utvr|enja ni‘estepenih sudova slijedi da je u pomenutoj publikaciji koja slu‘i u
reklamno-komercijalne svrhe, bez pristanka tu‘iteljice objavljena fotografija na kojoj
je tu‘iteljica zaista prikazana kako ra{irenih ruku stoji pored harmonika{a, da se u
pozadini Vidjeti: ugostiteljski objekat i njegov naziv, kao i da je u pitanju prizor koji
bi ukazivao na veselo raspolo‘enje. U opisanoj situaciji objavljivanje tu‘itelji~ine fo-
tografije bez njenog pristanka u suprotnosti je sa odredbom ~lana 5. citiranog zakona
i istovrememo predstavija neovla{teno prikazivanje jedne situacije (prema tu‘iteljici
svadbe njene prljateljice), ula‘enjem u intimnu sferu li~nosti, bez njenog pristanka.
Da bi bili ispunjeni uslovi za dosu|enje pravi~ne nov~ane naknade bilo je nu‘no ut-
vrditi da li je zbog objavljivanja pomenute fotografije u "Turisti~kom vodi~u" tu‘ite-
Ijica zaista trpjela intenzivne psihi~ke patnje da bi joj, u smislu ~lana 200. Zakona o
obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 29/78 i 39/85), pripadalo pravo na
naknadu neimovinske {tete, koju u ovom sporu zahtijeva.
75. U za{ti}ena prava osobe spada i pravo svake osobe da odlu~i ho}e li nje-
zina slika ili portret biti objavljeni u masovnim medijima, izlo‘eni i sli~no (osim u
nekim posebnim slu~ajevima).
(Vs H, Rev. 1233/85 od 10. 10. 1985. Psp 31 65)
76. Maloljetnica koja je zavedena obe}anjem braka, stupila u vanbra~nu zaje-
dnicu, pripada pravo na naknadu {tete zbog umanjenog ugleda i izgleda na udaju.
77. Ocijenjeno je da ne postoji osnova za priznavanje satisfakcije za pretrplje-
ne du{evne boli zbog uvrede, obe{~a{}enja i izgubljenog izgleda za udaju zbog stu-
panja u izvanbra~nu zajednicu kad nije utvr|eno postojanje pretpostavki od{tetne od-
govomosti, tj. krivnje odgovorne osobe i {tete za koju se zahtijeva satisfakcija.
(Vs H, Rev. 148/89, od 8. 6. 1989. Psp 45 76)
78. Zakonom o obveznim odnosima propisano je pravo fizi~ke a ne i pravne
osobe na naknadu neimovinske {tete, pa tako i na naknadu neimovinske {tete zbog
povrede ugleda.
Iz obrazlo‘enja:
"Kada i tko ima pravo na nov~anu naknadu neimovinske {tete, te na koju
vrstu neimovinske {tete, propisano je u odredbama ~l. 200. do 202. Zakona o obve-
znim odnosima, a tim odredbama propisano je samo pravo fizi~ke osobe na nov~anu
naknadu za izri~ito propisane vrste neimovinske {tete. Dakle, tu‘itelj kao pravna oso-
ba nema pravo na nov~anu naknadu neimovinske {tete, pa sve kada bi bila i u pitanju
povreda poslovnog ugleda (ali i to postojanje zbog odre|enih okolnosti). Va‘e}e
odredbe ~l. 200. st. 1. ZOO tu vrstu neimovinske {tete propisuju samo u odnosu na
osobu - dakle fizi~ku osobu - pod {irim pojmom "povrede ugleda" - a ne i za pravnu
osobu. Ovakva odredba ~l. 200. st. 1. ZOO je jasna i odre|ena pa svako drugo tuma-
~enje (prvostupanjske presude i Revidenta) u korist pravne osobe protivi se pravilnoj
primjeni navedene materijalnopravne norme."
79. Pri utvr|ivanju visine naknade nematerijalne {tete zbog povrede ugleda i
~asti (objavljena informacija) uzet je u obzir utjecaj objavljenog ispravka informaci-
je, uz ocjenu da on ne otklanja u potpunosti nastalu {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet ove parnice je zahtjev tu‘itelja da im tu‘enik naknadi {tetu koja im
je nanesena time {to je 1990. godine objavljen napis u kojem je navedeno da su tu‘i-
telji sudjelovali kao pomaga~i u ubojstvima trojice Hrvata, ~ime im je naru{en ugled.
Nije sporno da je spomenuti napis objavljen i da su tu‘itelji zbog toga trpjeli du{evne
boli, te da im pripada pravo na nov~anu naknadu (nematerijalna {teta), koju sud dru-
gog stupnja utvr|uje u iznosu od po .. za svakog tu‘itelja. Neto~no, nada-
lje, u Reviziji tvrdi da bi sud drugog stupnja smatrao da objavljivanje ispravka od 4.
IX 1990. i isprike ne umanjuje moralnu {tetu koju trpe tu‘itelji. Zanemarivanje utje-
caja objavljene isprike da predstavlja pogre{nu primjenu materijalnog prava, a isto
tako i bitnu povredu odredaba parni~nog postupka, jer da sud svoj zaklju~ak "da is-
pravka nije znatnije mogla promijeniti mi{ljenje okoline o tu‘iteljima" temelji na
pretpostavkama, a ne na izvedenim dokazima. Najprije treba istaknuti da sud nije ne-
girao utjecaj ispravka i isprike na moralnu {tetu, jer se u presudi jasno navodi "da is-
pravka nije znatnije mogla promijeniti mi{ljenje okoline", {to zna~i da uva‘ava utje-
caj ispravka i isprike, ali mu ne daje presudno zna~enje, polaze}i od ‘ivotnog iskus-
tva da ispravak i isprika ne eliminiraju u potpunosti {tetu, jer niti svi ~itatelji pro~ita-
ju ispravak, niti se o ispravku {ire vijesti kao {to se {ire o informaciji, tako da jednom
objavljena pogre{na i klevetni~ka informacija ima svoje djelovanje i nakon isprav-
ka." Napomena: Vidjeti sada va‘e}u odredbu ~l. 30. Zakona o javnom informiranju
("Narodne novine", br. 22/92).
80. Lice koje nije pristalo da na kaseti bude ozna~eno kao recenzent muzi-
~kog djela ima pravo naknade nematerijalne {tete ako mu je time, s obzirom na umje-
tni~ku vrijednost djela, naru{en ugled.
81. Napad na li~na dobra ~oveka (~ast, ugled, sloboda, telesni integritet itd.)
pored materijalne {tete mo‘e prouzrokovati i neimovinsku {tetu, koja se po pravilu
ispoljava u poreme}aju psihi~ke ravnote‘e li~nosti, poreme}ajima normalnog du{e-
vnog stanja, trpljenjem fizi~kih ili du{evnih bolova.
Nemogu}nost da se ova vrsta {tete nadoknadi nov~anim ekvivalentom ne mo-
‘e da bude razlog da ostane nenadokna|ena i da samo zbog toga li~na dobra ~oveka
ostanu na podru~ju civilne odgovornosti neza{ti}ena. Celokupni dru{tveni razvitak
na{e zemlje ide upravo u pravcu {to {ire za{tite dobara te vrste.
Pravna pravila imovinskog prava poznavala su, dodu{e, neimovinsku {tetu samo za
bolove pretrpljene zbog telesne povrede, ali su sudovi pravilo o naknadi {tete te vrste
s pravom dalje razvijali i pro{irili na druga podru~ja neimovinske {tete.
Mogu}nsot da se naknada za povredu ~asti i uvrede tra‘i iz lukrativnih razlo-
ga zahteva da sudovi budu oprezni prilikom raspravljanja sporova ove vrste i da se ta
naknada ograni~i samo na relevantne napade koji prema svom intezitetu i prema pri-
likama dru{tvene sredine prouzrokuju jasno manifestovanu povredu ~asti i uvrede
~ovekove li~nosti.
(Vs Jugoslavije, broj Rev. 277/66)
82. Lice protiv koga je vo|en krivi~ni postupak na osnovu la‘ne prijave, mo-
‘e zahtijevati naknadu nematerijalne {tete zbog povrede li~nih dobara (~asti i ugleda)
od prijavioca, ali samo ako se radi o intenzivnoj povredi tih dobara.
83. Du{evni bolovi zbog neopravdane osude odnosno neosnovanog li{enja
slobode predstavljaju jedinstveni vid {tete koji obuhvata sve {tetne posljedice nema-
terijalne {tete vezane za li~nost o{te}enog proistekle iz neopravdane osude odnosno
neosnovanog li{enja slobode. Za ovu {tetu dosu|uje se jedan iznos naknade pri ~ijem
odmjeravanju sud uzima u obzir sve okolnosti slu~aja (ugled koji je o{te}eni ranije
u‘ivao u svojoj sredini, odnos sredine prema njemu poslije osude, odnosno li{enja
slobode, te‘ina i priroda krivi~nog djela, vrijeme trajanja li{enja slobode i sve druge
okolnosti koje su uticale na prirodu, te‘inu i trajanje psihi~kih bolova).
Iz obrazlo‘enja:
1) Povreda slobode sigurno je jedan od te‘ih povreda li~ne sfere. Zato ZOO u
~lanu 200. stav 1. priznaje naknadu za du{evne bolove zbog povrede slobode prou-
zrokovane protupravnom radnjom. Naknada {tete za neopravdanu osudu ili neosno-
vano li{enje slobode predstavlja specifi~nu, u Zakonu o krivi~nom postupku regulisa-
nu gra|ansko - pravnu odgovornost za takvu {tetu. Tu je regulisana odgovornost za
{tetu bez obzira na krivicu organa pravnog lica - dr‘ave, ~ijom djelatno{}u je {teta
prouzrokovana. ZKP predvi|a samo "pravo na naknadu {tete" (~lan 12. i 541 - 545),
dok {teta i naknada {tete (vrsta {tete, na~in utvr|ivanja i visina) u ZKP nisu posebno
regulisani. Zato treba za ova pitanja u skladu sa ~lanom 23. ZOO primjenjivati pravi-
la ZOO. Ova pravila ZOO imaju u tim slu~ajevima odgovornosti za {tetu dopunski
karakter. Odgovornost se zasniva isklju~ivo na objektivnim okolnostima - na neo-
pravdanoj osudi, neosnovanom li{enju slobode, nezavisno od bilo kakvih subjekti-
vnih okolnosti na strani dru{tveno - politi~ke zajednice kao odgovornog subjekta ili
organa, ~ijim radom je do{lo do neopravdane osude ili neosnovanog li{enja slobode.
Ovo je o~igledan izraz odnosno posljedica te‘nje da se maksimalno za{tite prava i
dobra ~ovjeka kakva su fizi~ki integritet njegov i njegova li~na sloboda.
Isprva je ZKP priznavao samo pravo na naknadu materijalne {tete. Po sada va‘e}em
ZKP u takvim slu~ajevima naknada obuhvata kako materijalnu tako i nematerijalnu
{tetu. Ako sud utvrdi da okolnosti slu~aja, a prije svega ja~ina bola, opravdavaju na-
knadu, odredit }e je imaju}i u vidu mjerila iz ~lana 200. stav 2. ZOO. Takvo lice mo-
‘e pretrpjeti i fizi~ke bolove ili strah {to naravno opravdava dosu|ivanje naknade i za
te vrste {teta.
2) Kod odre|ivanja visine nematerijalne {tete zbog neopravdane osude ili
neosnovanog li{enja slobode, sudovi u pravilu uzimaju u obzir niz objektivnih i su-
bjektivnih okolnosti, kao {to su: du‘ina trajanja li{enja slobode, uslovi u kojima je
o{te}eni bio u vrijeme li{enja slobode (npr. boravak u samici), objavljivanje imena
osumnji~enog, krivi~nog djela i odre|ivanja pritvora u dnevnoj {tampi, intenzitet du-
{evnih bolova u vezi sa kvalifikacijom krivi~nog djela, gubitak ugleda u radnoj orga-
nizaciji i okolini, prisilno odvajanje od porodi~ne i ‘ivotne okoline itd. Ovakav stav
je zauzet i u presudi Vs SR Slovenije II Ips. 310/81 od 11. 2. 1982. (neobj.), koja uzi-
ma u obzir osim navedenoga jo{: uticaj neosnovanog pritvora na zdravstveno stanje
o{te}enog, a u presudi Vs SR Slovenije, II Ips. 167/80 od 13. 11. 1980. (neobj.) i do-
sada{nji ‘ivot tu‘itelja (bio je ve} dvadeset puta ka‘njen).
3) U raspravi je bila izra‘ena dilema (VS Hrvatske) da li zaista predstavljaju
du{evni bolovi zbog neopravdane osude (neosnovanog li{enja slobode) jedinstveni
vid {tete i da treba u takvim slu~ajevima odvojeno razmatrati {tetu odnosno naknadu
{tete zbog povrede li~ne slobode i odvojeno {tetu zbog povrede ~asti. Za jedinstveno
razmatranje navedene {tete nema ni osnova u ZOO.
Savjetovanje je prihvatilo citirani zaklju~ak, uz navedenu rezervu VS Hrvat-
ske.
4) Jednako kao ZKP, priznaju pravo naknade {tete licu koje je bilo neoprav-
dano ka‘njeno ili neopravdano pridr‘ano odnosno zatvoreno i (republi~ki i pokrajin-
ski) Zakon o prekr{ajima ("Uradni list SR Slovenije", br. 25/80 i 42/85, ~lan 245. i
248. odnosno zakoni drugih republika odnosno pokrajina) te Zakon o privrednim
prestupima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 10/86, pre~i{}eni tekst, ~l. 145. i 146) u pogle-
du neopravdane osude.
(Zaklju~ak br. 10,. usvojen na savjetovanju biv{ih vrhovnih sudova, Ljubljana
84. Zatezna kamata na naknadu nematerijalne {tete zbog povrede li~nog do-
bra te~e od presu|enja, a ne od prouzrokovanja {tete.
85. Du{evne patnje (bolove) djeteta, ne treba procjenjivati samostalno u tre-
nutku kada dijete sazna za smrt roditelja, ve} mu treba priznati naknadu zbog gubitka
njege, brige, moralne podr{ke i sli~no koju svaki roditelj pru‘a djetetu, dok ono ne
odraste pa i nakon odrastanja.
86. Vidjeti:: odluku Vs FBiH, Rev. 272/99, od 24. 2. 2000., citiranu u sudskoj
87. Budu}i da pravosna‘na osu|uju}a krivi~na presuda ve‘e sud, u parni-
~nom postupku, se ne mogu utvr|ivati ~injenice koje bi isklju~ile odgovornost za {te-
tu prouzrokovanu umi{ljajnim krivi~nim djelom. U tom slu~aju se ne mo‘e umanjiti
naknada {tete zbog slabog imovinskog stanja {tetnika.
45)
88. Kod utvr|ivanja visine pravi~ne nov~ane naknade zbog neopravdanog
pritvora, sud }e cijeniti, pored du‘ine pritvora, i trajanje i intenzitet du{evnih patnji
vezanih za osudu okoline, koje je pretrpilo lice protiv koga je neosnovano odre|en
pritvor i neopravdano vo|en krivi~ni postupak.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilnom interpretacijom materijalno-pravnih kriteri-
ja iz odredbe ~lana 200. Zakona o obligacionim odnosima, kao i odredbe ~lana 546.
stav 1. ta~ka 1. Zakona o krivi~nom postupku, sa razlogom zaklju~ili da za ocjenu
obima nematerijalne {tete koju je tu‘ilac pretrpio nije mjerodavno samo za sebe tra-
janje li{enja slobode, nego njegov negativan uticaj na psihu o{te}enog koji se, veza-
no za osudu okoline na kakvu je tu‘ilac nai{ao, u velikom intenzitetu protegao i na-
kon pu{tanja iz pritvora sve do potpune moralne rehabilitacije koja je mogla uslijedi-
ti, te dono{enjem pravosna‘ne presude kojom je tu‘ilac bio oslobo|en od optu‘be, a
to je preko tri godine nakon odre|ivanja pritvora .
89. Sama okolnost da se na plakatu nalazi fotografija koja nije uvredljivog sa-
dr‘aja, a ina~e je snimljena na javnom mjestu ne daje pravo na naknadu {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"U postupku je utvr|eno da je tu‘enik naru~itelj {tampanja plakata na kojima
se nalazi lik tu‘itelja, da je fotografija na temelju koje je napravljen javni plakat sni-
mljena na javnom mjestu gdje je bilo dozvoljeno fotografiranje tu‘itelja kao jaha~a
na konju, a bez znanja i odobrenja tu‘itelja stavljena na plakat na takmi~enju u Z.
Na temelju navedenih ~injeni~nih utvr|enja ni‘estupanjski sudovi su ocijenili
da tu‘enik nije u obvezi naknaditi tu‘itelju utu‘enu {tetu, jer da tu‘itelju objavljiva-
njem spornog plakata nije nastala bilo kakva {teta, jer je fotografija na spornom pla-
katu snimljena na javnom mjestu.
Nije osnovan revizijski prigovor pogre{ne primjene materijalnog prava, jer su
ni‘estupanjski sudovi pravilno zaklju~ili da zahtjev tu‘itelja nije osnovan temeljem
odredbe ~l. 200. ZOO, budu}i da temeljem citirane zakonske odredbe pravo na na-
knadu {tete zbog objavljene fotografije bi imao tu‘itelj kada bi objavljena fotografija
tu‘itelja bila uvredljivog sadr‘aja, a u konkretnom slu~aju, kako je utvr|eno, sam
plakat i fotografija na plakatu ne vrije|aju tu‘itelja.
Na plakatu se nalazi jedan tipi~an skok jaha~a na konju sa preponama, sni-
mljenom na javnom mjestu i u istom nema ni{ta pogrdno ni ru‘no {to bi vrije|alo
psihu tu‘itelja, odnosno izazvalo povredu njegove ~asti i ugleda u sredini u kojoj ‘i-
vi.
Naime, i po ocjeni ovog revizijskog suda okolnosti slu~aja govore u prilog
zaklju~ka ni‘estupanjskih sudova da objavljivanje predmetne fotografije premda je
objavljeno bez pristanka tu‘itelja, ne daje osnovu za dosu|enje tu‘itelju nov~ane na-
knade.
Pogre{no je pozivanje tu‘itelja na primjenu Zakona o javnom priop}avanju,
kao i na Zakon o autorskom pravu, jer u ovom slu~aju ne dolaze u primjenu navedeni
propisi."
ODRE\IVANJE IZNOSA NAKNADE

90. (1) Nematerijalna {teta koja se u odre|enom obliku trajno ili trajnije ispo-
ljava predstavlja jednu {tetu pa sud odre|uje jedan iznos naknade uzimaju}i u obzir
trajanje te {tete do dono{enja presude i njeno trajanje u budu}nosti.
(2) Naknadu za budu}u nematerijalnu {tetu sud mo‘e dosuditi, u smislu ~lana
203. ZOO, i kad se {tetne posljedice u psihi o{te}enog jo{ nisu ispoljile ako je izvje-
sno da }e te posljedice nastati u budu}nosti.
92. Visina nov~ane naknade za nematerijalnu {tetu utvr|uje se prema kriteri-
jima u vrijeme dono{enja sudske odluke.
(Vs BiH, G‘. 19/84, od 17. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 51)
93. Visina pravi~ne nov~ane naknade za pretrpljene fizi~ke bolove ovisi o in-
tenzitetu i trajanju bolova, lokalitetu i vrsti zadobivenih povreda te svih ostalih pro-
pratnih tegoba (broj operativnih zahvata, imobilizacija, fizikalna terapija i sl.). Ta se
naknada dosu|uje u jedinstvenom iznosu a ne posebno za svaki pojedini intenzitet
bolova kako je to odlu~eno u pobijanoj odluci. Osim toga, za dosu|enje naknade za
ovaj vid {tete odlu~no je samo razdoblje do zavr{enog lije~enja, jer bolovi koje o{te-
}ena osoba trpi nakon zavr{enog lije~enja predstavljaju smanjenje ‘ivotne aktivnosti.
94. Visina pravi~ne nov~ane naknade za nematerijalnu {tetu dosu|uje se pre-
ma mjerodavnim oklonostima koje postoje u vrijeme dono{enja prvostupanjske pre-
sude.
(Vs H, Rev. 459/90, od 26. 6. 1990. Psp 50 101)
95. Ako u momentu samoinicijativnog pla}anja nov~ane naknade nematerijal-
ne {tete, iznos naknade nije predstavljao punu satisfakciju o{te}enom, po kriterijima
primjenjivanim u momentu pla}anja, o{te}enom se dosu|uje puna satisfakcija po kri-
terijima u vrijeme dono{enja sudske odluke, a ranije uplate se ura~unavaju.
Iz obrazlo‘enja:
Nov~ana naknada nematerijalne {tete predstavlja za o{te}enog satisfakciju i
da bi ispunila taj cilj mora biti cjelovito data u iznosu koji se utvr|uje primjenom od-
govaraju}ih kriterija u vrijeme pla}anja. Ako u momentu dobrovoljnog pla}anja od
strane {tetnika ili njegovog osigurava~a nije data puna satisfikacija, njena visina se
odre|uje prema momentu dono{enja sudske odluke, prethodne uplate se samo ura~u-
navaju, a ne revalorizuju.
Neosnovani su po prvi put u reviziji istaknuti navodi da je tu‘ena izvr{enom
isplatom iznosa od ........, s obzirom na tada{nje kriterije, naknadila tu‘iocu nemateri-
jalnu {tetu u cijelosti, pa da je shodno tome tu‘beni zahtjev neosnovan, po ocjeni
ovoga suda, s obzirom na prirodu i te‘inu povrede, intenzitet i trajanje bolova i stra-
ha, stepen umanjenja ‘ivotne aktivnosti, unaka‘enost i ‘ivotnu dob tu‘ioca, pretho-
dno izvr{enom isplatom nije data potpuna satisfikacija o{te}enom ni po kriterijima u
vrijeme pla}anja.
(Iz Biltena sudske prakse Vs BiH 4/84 24)
96. Pri odmjeravanju visine naknade nematerijalne {tete zbog umanjenja ‘i-
votne aktivnosti uzima se u obzir naknada za tjelesno o{te}enje koju o{te}eni prima
po propisima o invalidskom osiguranju.
Iz obrazlo‘enja:
Prema op{teprihva}enoj praksi sudova pri utvr|ivanju pravi~ne nov~ane na-
knade za pretrpljene du{evne bolove zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti, sud samo
uzima u obzir naknadu za tjelesno o{te}enje, na koju o{te}eni ima pravo po propisi-
ma o invalidskom osiguranju, te na osnovu svih okolnosti slu~aja po slobodnoj ocjeni
utvr|uje u kojoj mjeri naknada za tjelesno o{te}enje uti~e na visinu nov~ane naknade
za pomenuti vid pretrpljene {tete, a ne vr{i se njeno ura~unavanje kapitaliziranjem
iznosa naknade za tjelesno o{te}enje odbijanjem toga iznosa od utvr|ene pravi~ne
naknade, na ~emu se u reviziji insistira.
97. Kod utvr|ivanja visine pravi~ne nov~ane naknade zbog neopravdanog
pritvora, sud }e cijeniti, pored du‘ine pritvora, i trajanje i intenzitet du{evnih patnji
vezanih za osudu okoline, koje je pretrpilo lice protiv koga je neosnovano odre|en
pritvor i neopravdano vo|en krivi~ni postupak.
98. Za utvr|ivanje visine naknade nematerijalne {tete bez zna~aja je kvalifi-
kacija povreda data u krivi~nom postupku. Naprotiv odlu~na je vrsta povrede, inten-
zitet i trajanje bolova i straha kao i stepen umanjenja op{te ‘ivotne aktivnosti (~lan
Iz obrazlo‘enja:
100. Pri utvr|ivanju visine pravi~ne nov~ane naknade nematerijalne {tete iz
~l. 200. ZOO primanja tu‘itelja koja je ostvario na ime osobne invalidnine ne ura~u-
navaju se u predmetnu naknadu, jer se radi o primanjima specifi~nog karaktera, a ne
o primanjima iz osnove osiguranja.
Iz obrazlo‘enja:
"U svezi s ‘albenim navodom tu‘enika u kojem isti~e da je tu‘itelj ostvario
odre|ena prava prema Zakonu o za{titi vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novi-
ne", broj 86/92 pro~i{}eni tekst, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95 i 108/96) jer mu
je priznat status mirnodopskog invalida VII skupine i da je u tom smislu iznose koje
je primio na ime osobne invalidnine tu‘itelju trebalo ura~unati u predmetnu naknadu,
isti~e se da je i u tom smislu sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo
kada navedena primanja nije ura~unao tu‘itelju u dosu|enu naknadu. To stoga {to
osobnu invalidninu ostvaruju samo one osobe od kojih je do tjelesnog o{te}enja do-
{lo prilikom obavljanja vojne slu‘be u ratu ili miru. Ta primanja pripadaju vojnim in-
validima (kao {to je tu‘itelj) bez obzira na njihovo imovno stanje, prihode iz radnog
odnosa, mirovinskog i invalidskog osiguranja ili prihode ostvarene s bilo koje druge
osnove i ona se odre|uje u mjese~noj svoti prema grupi o{te}enja organizma invalida
zavisno od prosje~ne mjese~ne pla}e svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj iz pret-
hodne godine (~l. 16. Zakona o za{titi vojnih i civilnih invalida rata), pa, jer se radi o
primanjima specifi~nog karaktera, a ne o primanjima iz osnove osiguranja, ne ura~u-
navaju se ni u izgubljenu zaradu ni u naknadu za poja~ane napore."
NOVÂNA NAKNADA
1) Jednokratna naknada i renta

101. Naknada nematerijalne {tete (zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti i drugih
njenih trajnih vidova) dosu|uje se u jednokratnom nov~anom iznosu, ali mo‘e na
zahtjev o{te~enog biti dosu|ena i u vidu nov~ane rente, ako takav vid prema okol-
nostima datog slu~aja predstavlja odgovaraju}u satisfakciju.
(Stav br. 1/81 XVIII zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, od 7. i 8. 5.
1981. - ZSO VI/2; Bilten Saveznog suda, 1981. br. 14, str. 14)
102. Znatnije izmjenjene okolnosti uti~u na mogu}nost izmjene visine rente
dosu|ene na ime naknade nematerijalne {tete jednako kao i na mogu}nost izmjene
visine rente dosu|ene na ime naknade materijalne {tete.
15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 55; tako isto i Vs H, Gzz. 28/88, od 31.
3. 1989. Informator, broj 3777. ista odluka i Informator, broj 4299)
103. Kad je o{te}eniku dosu|ena nov~ana naknada za nematerijalnu {tetu u
obliku rente, sud mo‘e u slu~aju znatnije promjene okolnosti za ubudu}e pove}ati
rentu.
Iz obrazlo‘enja:
"Ovaj revizijski sud polazi od toga da revident zahtijeva povi{enje ranije do-
su|ene rente kao naknade pretrpljene nematerijalne {tete na ime poja~anih napora u
‘ivotu i radu, dosu|ene na temelju primjene tada mjerodavnih pravnih pravila, a na-
knada odgovara sada{njoj naknadi na osnovi nematerijalne {tete za pretrpljene du{e-
vne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti (predvi|enoj odredbom ~lanka 200. sta-
vak 1. Zakona o obveznim odnosima - ZOO). Kod toga je nesumnjivo utvr|eno da je
navedena neimovinska {teta posljedica pretrpljenih povreda koje su trajno umanjile
radnu sposobnost revidenta za oko 15% i koje nesumnjivo smanjuju ‘ivotnu akti-
vnost revidenta, te se takva naknada prema spomenutoj odredbi ~lankom 200. stavak
1. ZOO (kao i ona koja je dosu|ena po istoj osnovi revidentu u vrijeme primjene pra-
vnih pravila) dosu|uje u jednokratnom nov~anom iznosu, ali mo‘e na zahtjev o{te}e-
noga biti dosu|ena i u obliku nov~ane rente ako takav oblik naknade prema okolnos-
tima danog slu~aja predstavlja odgovaraju}u satisfakciju, jer odredbe ~lanaka 200. i
203. ZOO ne odre|uju oblik naknade za budu}u nematerijalnu {tetu, dakle ne zabra-
njuju odre|ivanje naknade i u obliku nov~ane rente. Kad je revidentu dakle ranijom
pravomo}nom sudskom odlukom nov~ana naknada na ime spomenute nematerijalne
{tete dosu|ena u obliku rente, onda u slu~aju ako se znatnije promijene okolnosti ko-
je je sud imao na umu pri dono{enju prija{nje odluke, na zahtjev o{te}enika sud mo-
‘e za ubudu}e pove}ati rentu (analogna primjena pravila iz ~lanka 196. ZOO koja se
odnosi na izmjenu dosu|ene naknade materijalne {tete odnosno primjena na~ela "re-
bus sic stantibus" koje su sadr‘avale prija{nja pravna pravila)."
2) Ura~unavanje drugih primanja u naknadu

a) Naknada {tete i naknada za tjelesno o{te}enje
104. (1) Primanja po osnovu zdravstvenog, penzionog i invalidskog osigura-
nja ura~unavaju se u odgovaraju}e vidove naknade {tete tako da se {teta koju trpi osi-
gurano lice sastoji u razlici izme|u ukupne {tete i onoga {to o{te}eni prima po je-
dnom ili vi{e navedenih osnova.
(2) [tetu iz prethodnog stava o{te}enom je du‘no da naknadi lice koje je pre-
ma pravilima o{tetnog prava odgovorno za naknadu {tete.
(3) Ako je nastanku {tete doprinieo i o{te}eni, lice odgovorno za naknadu {te-
te du‘no je o{te}enom da naknadi dio {tete iz stava 1. u srazmjeri sa podijeljenom
odgovorno{}u.
(4) Pri svemu tome je neodlu~no da li odgovaraju}a samoupravna interesna
zajednica mo‘e povodom davanja svome osiguraniku, koja su izazvana {tetnom ra-
dnjom od odgovornog lica zahtjevati naknadu i davanja u cjelini odnosno u srazmjer-
nom dijelu ili na to uop{te nema pravo.
(Stav br. 2/80, XIV zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, od 25. i 26.
3. 1980 Zbirka sudskih odluka V/1, str. 11)
105. Kod utvr|ivanja naknade za pretrpljene du{evne bolove zbog umanjenja
‘ivotne aktivnosti sud mora uzeti u obzir i naknadu za tjelesno o{te}enje koje je o{te-
}eni ostvario po propisima o invalidskom osiguranju i po slobodnoj ocjeni na osnovu
svih okolnosti konkretnog slu~aja utvrdite u kojoj mjeri naknada za tjelesno o{te}e-
nje uti~e na visinu naknade za ovaj vid {tete.
106. Pri utvr|ivanju visine pravi~ne nov~ane naknade za pretrpljene du{evne
bolove zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti sud }e uzeti u obzir i naknadu za tjelesno
o{te}enje na koju o{te}eni ima pravo po propisima o invalidskom osiguranju, pa }e
na osnovu svih okolnosti slu~aja po slobodnoj ocjeni utvrditi u kojoj mjeri naknada
za tjelesno o{te}enje uti~e na visinu nov~ane naknade za ovaj vid nematerijalne {tete.
Visina naknade utvr|uje se na isti na~in i u slu~aju kad sud pravi~nu naknadu zbog
umanjenja ‘ivotne aktivnosti dosu|uje u obliku nov~ane rente.
Pravo o{te}enog na naknadu za tjelesno o{te}enje uzima se u obzir i kad o{te-
}eni odbija da pokrene postupak kod nadle‘nog organa radi ostvarivanja naknade po
tom osnovu. U tom slu~aju sud }e kao prethodno pitanje sam utvr|ivati pravo o{te}e-
nog na naknadu za tjelesno o{te}enje, ako iz prirode i stepena tjelesnog o{te}enja
proizilazi da bi o{te}eni po propisima o invalidskom osiguranju mogao ostvariti tu
naknadu.
(Stav br. 3/85 XXVIII zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd
6. i 7. 11. 1986. - Bilten Saveznog suda, broj 23, str. 1).
107. Iznos prije ispla}ene naknade (s naslova osiguranja) ura~unava se o{te-
}eniku u utvr|enu naknadu nematerijalne {tete u nominalnom iznosu, a ne revalorizi-
ran prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke.
(Vs H, Rev. 366/85, od 18. 6. 1985. - Psp 29 - 59)
108. Nov~ana naknada za tjelesno o{te}enje (invalidnina) uzima se u obzir
samo kod odmjeravanja naknade za du{evne bolove zbog umanjenja ‘ivotne akti-
vnosti (~lan 200. i 203. ZOO), bez obzira na to, da li je ta naknada priznata u jedno-
kratnom iznosu ili u obliku nov~ane rente.
b) Ura~unavanje drugih prihoda u naknadu
109. Pomo} koju o{te}enik (odnosno njegova rodbina) dobije od sindikalne
organizacije u svojoj organizaciji udru‘enog rada kod koje je u radnom odnosu, ne
odbija se od utvr|ene naknade. Jedino }e se iznos, koji je organizacija udru‘enog ra-
da isplatila iz fonda solidarnosti kao pomo} u vezi s nesre}om na radu svog radnika,
ura~unati u naknadu nematerijalne {tete kad taj fond nije oformljen iz nov~anih prilo-
ga radnika te organizacije ili iz sredstava predvi|enih za zajedni~ku potro{nju.
110. Odgovorna osoba (tu‘enik) nije ovla{tena prvi put isticati u reviziji okol-
nosti iz kojih proizilazi da tu‘itelju valja u naknadu {tete ura~unati primanja s naslo-
va socijalnog osiguranja.
(Vs H, Rev. 1707/84, od 27. 12. 1984. Psp 27 18)
111. Pri tuma~enju spornih odredbi ugovora o kolektivnom osiguranju radni-
ka od posljedica nesre}nog slu~aja, pretpostavlja se, da je ugovoreno li~no osiguranje
kad je premija za osiguranje pla}ena iz sredstava za li~ne dohotke ili iz sredstava za
zajedni~ku potro{nju. Ako je premija za osiguranje pla}ena iz drugih sredstava (npr.
onih iz ~lana 48. stav 1. alineja 10. i stava 3. istog ~lana Zakona o utvr|ivanju i ra-
spore|ivanju ukupnog prihoda i dohotka "Slu‘beni list SFRJ", broj 63/89) pretpos-
tavlja se, da je zaklju~en ugovor o osiguranju od odgovornosti.
(Zaklju~ak savjetovanja biv{ih vrhovnih sudova, od 14. i 15. 9. 1983. - Bilten
Saveznog suda, broj 19, str. 5)
3) Akontacija i naknada
112. Nov~ana naknada nematerijalne {tete predstavlja za o{te}enog satisfa-
kciju i da bi ispunila taj cilj mora biti cjelovito data u iznosu koji se utvr|uje primje-
nom odgovaraju}ih kriterija u vrijeme pla}anja. Ako u momentu dobrovoljnog pla}a-
nja od strane {tetnika ili njegovog osigurava~a nije data puna satisfakcija, njena visi-
na se odre|uje prema momentu dono{enja sudske odluke, prethodne uplate se samo
ura~unavaju, a ne revalorizuju.(iz obrazlo‘enja odluke op. a).
(Iz Biltena sudske prakse Vs BiH 4/84 24)
113. Iznos prije ispla}ene naknade s naslova osiguranja ura~unava se o{te}e-
niku u utvr|enu naknadu nematerijalne {tete u nominalnom iznosu, a ne revaloriziran
prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke.
(Vs H, Rev. 366/85, od 18. 4. 1985. Psp 29 - 59)
114. Ako je nakna|ena {teta u znatnom dijelu, tako da je ostala nenakna|e-
na samo u nezantnom dijelu (npr: 2,3 odsto), odre|uje se visina nepla}enog nezna-
tnog dijela primjenom postotka toga dijela na cjelokupnu visinu {tete ocjenjene na
dan su|enja
(Vs Vojvodine, Rev 104/83, od 24. 3. 1983. - Bilten Vs Vojvodine 1983/2 -
3, str. 27, sli~no i Vs Srbije, Rev 1006/84, od 24. 9. 1984. - Privredno pravni priru-
~nik 1985/4, str. 70).
4) Dospjelost zahtjeva za naknadu i kamate

115. Pravilo iz ~lana 186. Zakona o obligacionim odnosima po kome obaveza
naknade {tete dospijeva momentom njenog prouzrokovanja analogno se primjenjuje i
na nematerijalnu {tetu.
116. Zatezne kamate na iznos dosu|ene naknade nematerijalne {tete zbog po-
vrede autorskih prava pripadaju od dana prvostupanjskog presu|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{no su primijeili materijalno pravo ni‘i sudovi kada su dosudili tu‘itelju
zatezne kamate na nov~ano potra‘ivanje nematerijalne {tete na ime povrede njegovih
autorskih moralnih prava (koja je priznata u visini od . .) za razdoblje od dana
presu|enja, jer po shva}anju ovoga suda zatezne kamate na pravi~nu nov~anu nakna-
du nematerijalne {tete teku od dana dono{enja prvostupanjske presude kojom je ta
naknada odre|ena.
(Vs H, II Rev. 117/87, od 3. 3. 1988. - Psp 39/88, odl. 66)
117. Zatezna kamata te~e u visini propisanoj noveliranim ~lanom 277. stav 1.
ZOO ("Slu‘beni list SFRJ", broj 39/85, od 3. 8. 1985. kao dana stupanja na snagu
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima), na sve obaveze
koje su dospjele od tog dana bez obzira na to kada su nastale i kada su dospjele za
naknadu.
119. Zatezna kamata te~e po stopi od 25 odsto godi{nje od 17. 4. 1982. (dan
stupanja na snagu Odluke o kamatnoj stopi zatezne kamate) za sva nov~ana potra‘i-
vanja iz privrednih ugovora izra‘ena u dinarima bez obzira na to, kada je ugovor
sklopljen i kada je potra‘ivanje dospjelo.
(Stav XX zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova od 9. i 10. 12. 1982.
5) Mjerila i osnove za odmjeravanje nov~ane naknade

a) Odmjeravanje naknade kao primjena materijalnog prava
120. Tu‘ilac mo‘e pove}ati tu‘beni zahtjev naknade nematerijalne {tete, na-
kon djelimi~nog ukidanja prvostepene presude po ‘albi tu‘enog, pozivaju}i se na in-
flaciju doma}e valute.
Iz obrazlo‘enja:
Drugostepeni sud je, odlu~uju}i o ‘albi prvotu‘ene, pravilno ocijenio neosno-
vanim ‘albene navode, da je prvostepeni sud po~inio bitnu povredu odredaba parni-
~nog postupka time {to je u ponovnom postupku dozvolio preina~enje pove}anjem
tu‘benog zahtjeva za naknadu nematerijalne {tete, opravdano nalaze}i da tu‘itelj, po-
zivom na odredbe ~lana 189. stav 2. i ~lana 200. Zakona o obligacionim odnosima, te
~lana 191. stav 2. Zakona o parni~nom postupku, mo‘e pove}ati tu‘beni zahtjev i
kad je ranija prvostepena presuda, protiv koje se nije ‘alio, ukinuta u osu|uju}em di-
jelu po ‘albi tu‘enog, ukoliko su relevantne ~injenice od kojih zavisi visina pravi~ne
nov~ane naknade nastupile nakon zaklju~enja glavne rasprave, a u konkretnom slu~a-
ju nakon zaklju~enja prethodne glavne rasprave takve relevantne ~injenice su nastu-
pile (enormna inflacija).
121. Utvr|ivanje nov~ane naknade (satisfakcije) za neimovinsku {tetu pred-
stavlja primjenu materijalnog prava.
(Stav br. 5/79 zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog
suda od 23. 05. 1979. - ZSO IV/2, str. 35; Bilten Sav. suda br. 11. str. 1).
122. Mjerila pravi~ne nov~ane naknade za nematerijalnu {tetu, koja je verifi-
cirala sudska praksa, su imovinsko pravni standardi kao sastavni dio imovinskog pra-
va. Su|enje u suprotnosti sa ovim mjerilima predstavlja zato pogre{nu primjenu ma-
terijalnog prava na koju drugostepeni sud pazi po slu‘benoj du‘nosti
(Vs BiH, G‘ 925/78, od 21. 11. 1978. - Bilten Vs BiH 1978/4, str. 46)
123. Drugostepeni sud u granicama ispitivanja pobijanog dijela presude (~lan
365. stav 1. ZPP) ima pravo i po slu‘benoj du‘nosti (u okviru ‘albenog razloga po-
gre{ne primjene materijalnog prava, ~lan 365. stav 2. ZPP) ispitati odmjeravanje
nov~ane naknade za nematerijalnu {tetu na prvom stepenu. Ali na ‘albenom stepenu
izvr{eno pore|enje odmjeravanja naknade za razmatranu nematerijalnu {tetu sa na-
knadama za istovrsne {tete u drugim sli~nim slu~ajevima - samo nije dovoljno za
ocjenu da dosu|ena naknada pogoduje te‘njama koje nisu spojive sa njenom priro-
dom i dru{tvenom svrhom (~lan 200. stav 1. ZOO). Primjena pravnog standarda pra-
vi~ne nov~ane naknade (~lan 200. stav 1. ZOO) mora naime biti u svakom konkre-
tnom slu~aju nematerijalne {tete individualizirana.
(Vs SR Slovenije, II Ips. 50/85, od 14. 3. 1985. - Poro~ilo Vs SR Slovenije,
1985/I, str. 33)
b) Relativna samostalnost odmjeravanja naknade
124. Naknada za nematerijalnu {tetu u na~elu se dosu|uje za svaki vid nema-
terijalne {tete posebno, a u iznimno te{kim slu~ajevima, kad se trpljenja o{te}enog
uzajamno uslovljavaju i prepli}u tako da ih je nemogu}e razlu~iti, mo‘e se dosuditi
jedinstvena naknada za ukupnu nematerijalnu {tetu.
125. Kad odre|uje visinu nematerijalne {tete prema kriterijima iz ~l. 200. Za-
kona o obveznim odnosima, sud nije vezan navodima tu‘be u odnosu na iznos nema-
terijalne {tete, ali tako dobiveni iznos, uzev{i u obzir i stupanj podijeljene odgovor-
nosti, o{te}enom se dosu|uje u cijelosti samo ako je jednak ili manji od tu‘bom za-
tra‘enog iznosa naknada.
Iz obrazlo‘enja:
"Po nalazu ovoga revizijskog suda tu‘iteljica s pravom ukazuje da su ni‘estu-
panjski sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo kada su joj naknadu za nave-
denu {tetu utvrdili samo u iznosu od , i kada navodi da takav iznos naknade
nije primjeren pretrpljenim du{evnim bolovima zbog smrti k}erke. To zato jer po
prosudbi ovoga suda pravi~noj nov~anoj naknadi u ovom slu~aju, prema kriterijima i
mjerilima za njeno dosu|enje u smislu odredbe ~l. 200. ZOO, mjerodavnim na dan
dono{enja prvostupanjske presude bio bi iznos od ... Ovaj sud je utvrdio na-
vedenu pravi~nu nov~anu naknadu u ve}em iznosu od onoga kojeg je postavila tu‘i-
teljica iz ve} navedenog razloga i iz razloga kad odlu~uje o zahtjevu za dosudu pravi-
~ne nov~ane naknade nematerijalne {tete, sud njenu visinu odre|uje prema okolnosti-
ma iz ~l. 200. ZOO i pri tome nije vezan navodima tu‘be u odnosu na iznos nemate-
rijalne {tete zato, jer ga na to ne obvezuje ni jedna zakonska odredba i jer time ne
prekora~uje tu‘beni zahtjev u smislu odredbe ~l. 2. st. 1. ZPP. Nakon {to na takav na-
~in odredi visinu {tete sud primjenom stupnja podijeljene odgovornosti koji je sam
utvrdio, utvr|uje iznos sporne naknade. Tako dobiveni iznos dosu|uje se u cijelosti
o{te}enom samo ako je jednak ili manji od tu‘bom tra‘enog iznosa te naknade. Stoga
je od tako utvr|enog iznosa valjalo odbiti 20% koliko iznosi doprinos tu‘itelji~ine
k}erke u navedenom {tetnom doga|aju, te odbiti pravomo}no dosu|eni iznos od
.., te tu‘iteljici dosuditi daljnji iznos od .. sa zakonskom zateznom ka-
matom od 26. velja~e 1993. g., tj. od dana dono{enja prvostupanjske presude, do is-
plate i na taj na~in udovoljiti ovom tu‘benom zahtjevu u cijelosti."
6) Procesni zna~aj zahtjeva za pojedine vidove nematerijalne {tete

126. (1) Zahtjev za pravi~nu nov~anu naknadu mora biti odre|en za svaki vid
nematerijalne {tete pojedina~no i kad je {teta proistekla iz istog ‘ivotnog doga|aja.
(2) Ako tu‘beni zahtjev za naknadu vi{e vidova nematerijalne {tete nije jasno
opredijeljen, sud }e postupiti po odredbama ~lana 109. ZPP.
(3) I kad o{te}eni ostane pri zahtjevu za jedan nov~ani iznos za nematerijalnu
{tetu u cjelini, sud }e po takvoj tu‘bi postupati i odlu~iti po tu‘benom zahtjevu, ako
na osnovu ~injeni~nih navoda o{te}enom mo‘e sam da razlu~i pojedine vidove ne-
materijalne {tete. U tom slu~aju pravi~nu naknadu sud }e odrediti za svaki pojedini
vid nematerijalne {tete, u okviru postavljenog tu‘benog zahtjeva u cjelini.
(4) Ako o{te}eni istakne odvojene zahtjeve za pojedine vidove nematerijalne
{tete, ali ih ne ozna~i u skladu sa zakonom ili pogre{no opredjeli njihovu sadr‘inu, a
taj nedostatak u postupku prethodnog ispitivanja tu‘be ne bude otklonjen, sud }e na
osnovu ~injeni~nih navoda o{te}enog sam razlu~iti pojedine vidove nematerijalne
{tete u skladu sa zakonom i o njima odlu~iti.
15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 73)
7) Druga pitanja
127. Ne}e se smatrati da je o{te}eni svojim pona{anjem doprinio pove}anju
{tete odnosno da je sprije~io njeno umanjenje, samo zbog toga {to je odbio da se
podvrgne odre|enim medicinskim zahvatima, ukoliko se ne radi o lije~enju kome bi
se svaki ~ovjek po redovnom toku stvari podvrgao bez rizika od {tetnih posljedica sa-
mog lije~enja.
129. Imovinsko stanje onoga koji drugome odgovara za prouzrokovanu ne-
materijalnu {tetu uzima se u obzir kao socijalna kategorija samo u slu~aju kada bi
ovaj zbog pla}anja naknade sam do{ao u takvu oskudicu da bi time bio ugro‘en nje-
gov socijalni polo‘aj odnosno socijalna stabilnost. Zato se i imovinsko stanje pra-
vnog lica, koje odgovara za {tetu, ne uzima u obzir pri odmjeravanju naknade za ne-
materijalnu {tetu.
130. Pri vrlo te{kom invaliditetu kada fizi~ke boli, du{evne boli zbog smanje-
nja ‘ivotne aktivnosti te naru‘enosti i strah ~ine kvalitativnu cjelinu koja nadrasta
mogu}nost izoliranja pojedinih oblika {tete i njihovo posebno ocjenjivanje mogu}e je
za sve oblike nematerijalne {tete dosuditi satisfakciju u jednom iznosu.
(Vs H, Rev. 2111/81, od 3. 3. 1982. Psp 21 76)
131. U parnici u kojoj osiguravatelj, kao solidarni jamac isti~e prema svom
osiguraniku, kao glavnom du‘niku, regresni zahtjev za ono {to je za njega platio
o{te}enima, du‘nik ne mo‘e istaknuti prigovor sni‘enja naknade kad takav prigovor
solidarni jamac nije mogao s uspjehom suprotstaviti zahtjevu o{te}enih.
(Vs H, Rev 609/84, od 27. 6. 1984. - Pregled Vs Hrvatske, broj 25, ta~ka 99)
132. Vje{ta~enjem koje je odre|eno radi utvr|ivanja umanjenja ‘ivotne akti-
vnosti moraju se utvrditi sve posljedice zbog kojih je normalna aktivnost o{te}enog
ograni~ena ili ote‘ana, a nije dovoljno utvrditi samo procenat umanjenja ‘ivotne akti-
vnosti. Iznos pravi~ne naknade zavisi od prirode i te‘ine svih trpljenja o{te}enog ve-
zanih za ovaj vid {tete.
133. U slu~aju kad u prvostepenom postupku umre tu‘ilac koji je tra‘io na-
knadu nematerijalne {tete, sud }e odbiti tu‘beni zahtjev.
134. Glavni i odgovorni urednik nije pasivno legitimiran u parnici za naknadu
nematerijalne {tete u svezi s objavljenom informacijom.
Iz obrazlo‘enja:
"Sudovi su odbili tu‘beni zahtjev protiv tu‘enika zbog nedostatka pasivne le-
gitimacije pozivom na odredbu ~l. 22. Zakona o javnom priop}avanju ( Narodne no-
vine , br. 83/96), koji se primjenjuje temeljem ~l. 45. istog Zakona, s obzirom da su-
kladno navedenoj odredbi za {tetu nastalu objavom informacije u tisku odgovara na-
kladnik, a ne i glavni i odgovorni urednik."
135. Odlu~uju}i o naknadi nematerijalne {tete u svezi sa obavljenom informa-
cijom, sud mo‘e i bez provo|enja vje{ta~enja, temeljem drugih provedenih dokaza,
ocijeniti postojanje du{evnih bolova i straha i njihov intenzitet.
Iz obrazlo‘enja:
"Dosu|eni iznos predstavlja nematerijalnu {tetu koju je tu‘iteljica pretrpjela
objavljivanjem informacije u glasilu tu‘enika i temelji se na odredbi ~l. 30. st. 1. Za-
kona o javnom informiranju ("Narodne novine", broj 22/92 dalje: ZJI).
Sudovi ni‘eg stupnja nalaze utvr|enim da je objavljenom informacijom tu‘i-
teljici grubo i te{ko povrije|eno dostojanstvo, ~ast i ugled, zbog ~ega je pretrpjela
du{evne boli i strah, pa su joj dosudili navedeni iznos kao pravi~nu nov~anu naknadu
za pretrpljenu nematerijalnu {tetu.
Ne stoji ni prigovor istaknut u reviziji, da sud nije bez vje{ta~enja mogao
cijeniti da li je tu‘iteljica trpila du{evne boli i strah niti cijeniti intenzitet istih za od-
mjeravanje visine naknade nematerijalne {tete.
Sud je saslu{ao tu‘iteljicu, kao stranku. Ona je u svom iskazu navodila ~inje-
nice iz kojih se moglo zaklju~iti postojanje du{evnih boli izazvanih objavom spornog
teksta. Pa i iz samog sadr‘aja tog teksta slijedi logi~ni zaklju~ak da pisanje i izno{e-
nje podataka o osobi tu‘iteljice kao {to je to bilo u ovom slu~aju ne mo‘e, a da
kod prosje~ne osobe ne izazove osje}aj povrije|enosti ~asti i ugleda."
Lica koja imaju pravo na nov~anu naknadu u slu~aju

smrti ili te{kog invaliditeta
^lan 201.
(1) U slu~aju smrti nekog lica, sud mo‘e dosuditi ~lanovima njegove u‘e
porodice (bra~ni drug, djeca i roditelji) pravi~nu nov~anu naknadu za njihove
du{evne bolove.
(2) Takva naknada mo‘e se dosuditi i bra}i i sestrama ako je izme|u njih
i umrlog postojala trajnija zajednica ‘ivota.
(3) U slu~aju naro~ito te{kog invaliditeta nekog lica, sud mo‘e dosuditi
njegovom bra~nom drugu, djeci i roditeljima pravi~nu nov~anu naknadu za nji-
hove du{evne bolove.
(4) Naknada iz st. 1. i 3. ovog ~lana mo‘e se dosuditi i vanbra~nom dru-
gu, ako je izme|u njega i umrlog, odnosno povrije|enog postojala trajnija zaje-
dnica ‘ivota.
________________________
1. Pod naro~ito te{kom invalidno{}u podrazumijeva se invalidnost visokoga
stupnja koja se i vanjski manifestira na na~in zbog kojeg bliska rodbina trpi du{evne
bolove.
Iz obrazlo‘enja:
înjeni~no utvr|enje nedvojbeno upu}uje na to da je kod oca tu‘itelja do{lo
do visokog stupnja trajne invalidnosti, ali ne i naro~ito te{ke invalidnosti kakvu ima
u vidu odredba ~lanka 201. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, koja bi opravda-
vala priznanje prava na naknadu {tete, koju u vidu du{evnih bolova trpe tu‘itelji, ina-
~e bliski srodnici kao tzv. posredni o{te}enici. Pod naro~ito te{kom invalidno{}u u
smislu ~lanka 201. stavak 3. ZOO, podrazumijeva se ona invalidnost koja se, uz viso-
ki stupanj izra‘enosti spoljno manifestira na na~in zbog kojeg posredni o{te}enici
trpe du{evne bolove u svakodnevnom ili stalnom kontaktu sa invalidom, posebno
ako ga neposredno ~uvaju, njeguju i pru‘aju mu pomo} bez koje on ne bi mogao za-
dovoljavati ili bi izuzetno ote‘ano zadovoljavao svakodnevne ‘ivotne i sa njima po-
vezane potrebe, tako da zajedni~ki ‘ivot i svakodnevni kontakti nesumnjivo stalno
podsje}aju na posljedice nesre}e te djeluju na psihi~ku sferu i izazivaju znatnije du-
{evne bolove kod posrednog o{te}enika.
2. Krvno srodstvo umrloga i bliskih srodnika (otac i sinovi u konkretnom slu-
~aju) osnov je prava za naknadu za pretrpljene du{evne bolove zbog gubitka bliskog
srodnika, a stepen uzajamnih emocija, brige i pa‘nje uti~u na visinu naknade a u pra-
vilu ne i na pravo na naknadu.
Iz obrazlo‘enja:
înjenica srodstva (otac i sinovi u konkretnom slu~aju) je osnov prava na na-
knadu za pretrpljene du{evne bolove zbog gubitka bliskog srodnika (~lan 201. stav 1.
ZOO). Me|utim, na visinu naknade za ovaj vid nematerijalne {tete uti~u okolnosti u
kakvim odnosima su bili umrli i srodnici, koji ostvaruju pravo na naknadu, a posebno
da li se radilo o odnosima u kojima su bile izra‘ene emocije, briga i pa‘nja koje se
pretpostavljaju za odre|eni stepen krvnog srodstva. Podrazumijeva se ve}i intenzitet
du{evnih bolova zbog gubitka bliskog srodnika, u koliko se radilo o takvim odnosi-
ma.
Okolnosti koje sudovi utvr|uju, a naime, da ni jedan od tu‘itelja, neovisno od
udaljenosti nije do{ao na sahranu ocu niti su zahtijevali prolongiranje sahrane, te da
njegov grob nisu posjetili ni u sljede}ih 14 mjeseci, a ne upu{taju}i se u ocjenu navo-
da ‘albe i revizije da tu‘itelji nisu ni ranije posje}ivali oca (ove ~injenice ni‘estu-
panjske odluke ne sadr‘e), ne isklju~uju njihova prava na naknadu nego ukazuju da
tu‘itelji nisu pretrpjeli du{evne bolove takvog intenziteta koji bi prema kriterijima iz
~lana 200. ZOO i kriterijima sudske prakse opravdavali dosu|enje naknade svakom
od njih po ........ DEM i da bi adekvatna naknada bila svakom od njih u iznosu od po
...... DEM.
3. Nema pravo na naknadu {tete zbog du{evnih bolova izazvanih smr}u brata
ili sestre, osoba koja nije bila ro|ena u vrijeme {tetnog doga|aja.
Iz obrazlo‘enja:
Naknada {tete zbog du{evnih bolova izazvanih smr}u mo‘e se samo iznimno
dosuditi bra}i i sestrama poginule osobe kako proistje~e iz odrednica ~lanka 201. sta-
vak 2. ZOO (samo ako je izme|u njih i umrlog postojala trajnija zajednica ‘ivota).
Takve zajednice nije moglo biti u vrijme pogibije mldb. A., jer u tom ~asu tu‘itelj jo{
nije bio ro|en (do saobra}ajne nezgode je do{lo u ~asu kada je njegova majka bila u
osmom mjesecu trudno}e). Okolnost koju revizija nagla{ava, da bi mldb. tu‘itelj ‘i-
vio u okviru iste obitelji sa poginulom sestrom, tako da bi izme|u njih postojala traj-
nija zajednica ‘ivota, ne mo‘e biti od odlu~uju}eg zna~aja. Naknada zbog du{evnog
bola izazvana pogibijom brata ili sestre dosu|uje se samo kada je bol dostigao ve}i
intenzitet i zakon polazi od predmnjeve da je to slu~aj jedino kad je pogibija uslijedi-
la u ~asu kada je postojala trajnija zajednica ‘ivota, {to zna~i kada su se bra}a i sestre
dobro uzajamno poznavali i osje}ali izrazitu bliskost, ne samo zbog uzajamnog ro-
dbinskog odnosa, ve} i zajedni~kog ‘ivljenja (dru‘enja koje je bliskost poja~avalo).
Nije, dakle, dovoljno (za razliku od naknade {tete koju nasciturus, ako se ‘iv rodi,
mo‘e zahtijevati za du{evne bolove koje }e trpjeti zbog smrti roditelja, kada postane
svjestan zna~aja gubitka) to {to }e i tu‘itelj trpjeti (i ve} trpi) izvjesnu bol zbog gubit-
ka sestre, koju nije ni poznavala, jer za takvu bol zakon ne pretpostavlja da je takvog
intenziteta da stvara pravo na nov~anu satisfakciju.
4. Sestra smrtno stradalog brata, koja se ranije udala, ima pravo na naknadu
nematerijalne {tete za pretrpljene du{evne bolove, ako je i poslije udaje sve do mo-
menta bratove smrti sa njim ‘ivjela u obiteljskoj zajednici.
Iz obrazlo‘enja:
Tre}etu‘iteljica je sestra poginulog, a sudovi ni‘eg stupnja utvrdili su da se
prije bratove smrti udala, ali ostala ‘ivjeti u zajednici sa bratom i roditeljima u koju
zajednicu je do{ao i njezin suprug, tako da zajednica ‘ivota udajom nije prekinuta.
Stoga su ti sudovi, suprotno stajali{tu revizije, pravilno zaklju~ili da i tre}etu‘iteljici
pripada pravo na nadoknadu nematerijalne {tete kao satisfakcije za pretrpljene du{e-
vne bolove. Odre|ivanje ove nadoknade spada u domen primjene materijalnog prava,
pri ~emu se mora imati u vidu da se ovom vrstom nadoknade, po prirodi stvari ne
posti‘e uspostava ranijeg stanja (du{evnog), kako je bilo prije prouzro~enja {tete kod
svakog o{te}enika, ali se prilikom odmjeravanja mora voditi ra~una i te‘iti da satisfa-
kcija koja se daje u obliku nov~anog iznosa po svom obujmu bude adekvatan obujam
{tete koju je svako od o{te}enika individualno pretrpio gubitkom bliskog srodnika
kao nematerijalnog dobra. Imaju}i to u vidu, posebno da se utvr|enom nadoknadom
treba posti}i zadovoljenje o{te}enih koje }e im pojedina~no i ukupno kompenzirati
gubitak sina, odnosno brata, kojeg su {tetnim doga|ajem izgubili, ovaj sud nalazi ne-
pravilnim odre|ivanje nadoknade u dosu|enim iznosima i svima o{te}enicima u je-
dnakim iznosima, koji prelazi okvire ustaljene sudske prakse, pa je u tom dijelu pre-
ina~io ni‘estupanjske presude po ~lanku 395. stavak 1. ranijeg Zakona o parni~nom
postupku, koji se u ovom slu~aju primjenjuje kao va‘e}i u vrijeme pokretanja parni-
ce, te prvo i drugotu‘itelju kao roditeljima dosudio nadoknadu po 6.000 DEM, a tre-
}etu‘iteljici kao sestri ........ DEM, cijene}i da iako je ‘ivjela u zajednici, udala se,i
zasnovala dakle svoju obitelj i u toj mjeri je njezina {teta manja od {tete koju su pre-
trpjeli roditelji.
5. O pravu na naknadu {tete zbog naro~ito te{kog invaliditeta bliske osobe ne
odlu~uje se isklju~ivo na temelju procenta invalidnosti.
Iz obrazlo‘enja:
Revizija tu‘enika pogre{no smatra da utvr|eno tjelesno o{te}enje prvotu‘ite-
lja ne predstavlja naro~ito te{ki oblik invalidnosti, koji bi po ~lanku 201. stavak 3.
Zakona o obveznim odnosima opravdavao dosu|enje nadoknade drugotu‘itelju i tre-
}etu‘iteljici kao roditeljima, za pretrpljene du{evne bolove. Kod toga se ova revizija
rukovodi isklju~ivo iskazanim procentom invalidnosti, {to je nedovoljno za zaklju~ak
kakav izvodi. Naime, Zakon o obveznim odnosima nije odredio {to se smatra naro~i-
to te{kom invalidnosti u smislu toga zakona, pa se zbog toga za pravnu kvalifikaciju
svakog slu~aja mogu uzeti kriteriji za odre|ivanje invalidnosti po propisima invalid-
skog osiguranja kao dominantno ali ne i isklju~ivo mjerilo. Pravna ocjena naro~ito
te{ke invalidnosti u smislu navedene zakonske odredbe, zahtijeva {ire sagledavanje,
pri ~emu uz visok stupanj invalidnosti kao primarni uvjet, treba zna~ajno uzeti u ob-
zir oblik vanjskog manifestiranja invalidnosti, koje utje~e da posredni o{te}enici (a to
su u prvom redu roditelji djeteta mlade dobi) trpe du{evne patnje. Prvotu‘itelj je mla-
da osoba, ostao je bez dijela noge u najljep{oj ‘ivotnoj dobi, ~ime je potpuno izmije-
njen njegov na~in ‘ivota i u zna~ajnoj mjeri ograni~ene, a mnoge i potpuno onemo-
gu}ene ‘ivotne aktivnosti. @ivi sa roditeljima, pa svakodnevni zajedni~ki ‘ivot i kon-
takti koje roditelji ostvaruju s njim, izazivaju stalno podsje}anje na posljedice nesre-
}e i tako djeluju na njihovu psihi~ku sferu. Sudovi ni‘eg stupnja pravilno su postupili
kada su uzimaju}i u obzir sve navedene okolnosti, povredu kakvu je zadobio prvotu-
‘itelj, pravno kvalificirali kao naro~ito te{ku, a zatim ostalim tu‘iteljima dosudili pra-
vi~nu nadoknadu nematerijalne {tete za du{evne patnje.
(Vs FBiH, Rev. 180/00, od 20. 11. 200O. - Bilten Vs FBiH 1/01 - 3)
6. Voza~u ne pripada pravo na naknadu {tete na teret osiguravaju}eg dru{tva
kod koga je vozilo kojim je upravljao bilo osigurano od autoodgovornosti, pa i kad je
vlasnik vozila, a {teta se sastoji od du{evnih bolova zbog smrti njegove k}eri u sao-
bra}ajnoj nezgodi.
7. Pravi~na nov~ana naknada za du{evne bolove djeteta zbog smrti roditelja
predstavlja naknadu kako za bol izazvan samim saznanjem za smrt, tako i za sve ka-
snije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja - ljubavi, njege i pa‘nje koju bi mu
roditelj pru‘ao, pa pripada i djetetu koje zbog uzrasta nije moglo da osjeti bol zbog
same smrti roditelja, jer je u pitanju naknada za jedinstveni vid nematerijalne {tete.
Iz obrazlo‘enja:
1) U slu~aju smrti bliskog lica njegovi bli‘i: bra~ni drug, djeca i roditelji -
imaju pravo na naknadu za svoje du{evne bolove. Pravna problematika je kod svih
navedenih vrsta o{te}enih barem sli~na, a u nastavku razmatramo samo neke osobi-
tosti.
2) U slu~aju smrti roditelja sudska praksa je prije stupanja na snagu ZOO po-
znavala dva osnova za naknade maloljetnoj djeci: u svakom slu~aju naknadu za gubi-
tak roditelja, a osim toga jo{ naknadu za du{evne patnje djeteta zbog smrti, ako je di-
jete tada ve} bilo sposobno shvatiti du{evne bolove.
Budu}i da oblik {tete "du{evni bolovi zbog smrti bliskog lica" predstavlja po
ZOO jedinstveni oblik nematerijalne {tete zbog smrti bliskog lica i obuhvata patnje
o{te}enog zbog najrazli~itijih gubitaka na nematerijalnom podru~ju, nastalih zbog
smrti roditelja (npr. du{evni bolovi zbog same smrti, kasniji bolovi zbog gubitka pa‘-
nje i pomo}i roditelja, nastali zbog gubitka njegove moralne podr{ke, nje‘nosti, od-
goja, savjeta itd.), potrebno je sve vrste gubitaka koje dijete trpi zbog gubitka rodite-
lja, odnosno koje }e trpjeti u toku ‘ivota, uvrstiti u du{evne bolove. Ovi predstavljaju
dovoljno {irok pojam koji obuhvata sve vrste patnji o{te}enog.
3) Djeca po ZOO, bez obzira na starost, imaju pravo na naknadu zbog smrti
jednog odnosno oba roditelja, ZOO naime ne ~ini razliku s obzirom na uzrast djece.
Pretpostavlja da }e sva djeca i ona koja intelektualno i emocionalno jo{ ne shvataju
gubitak roditelja do‘ivjeti odnosno do‘ivljavati psihi~ku traumu posredstvom nagon-
sko - instinktivnih mehanizama, i emocija, dakle da du{evno pate. Kod svakog djete-
ta gubitak roditelja predstavlja te{ko emotivno i ‘ivotno optere}enje, jer izostaje sva-
kodnevna roditeljska ljubav, njegova briga, njega i pomo} i iz ovog proizilazi du{e-
vna patnja djeteta. A ~im du{evni bolovi postoje djetetu je za takvu vrstu {tete pri-
znato pravo na naknadu po ~lanu 201. stav 1. ZOO. A ako je izvjesno da }e postoje}e
{tetne posljedice, du{evni bolovi, po redovnom toku trajati i u budu}nosti sud mo‘e
na zahtjev o{te}enog dosuditi i budu}u {tetu na osnovu ~lana 203. ZOO (Vs SR Slo-
venije, II Ips 272/82 od 20. 01. 1983., neobj.).
Pravo na naknadu za du{evne bolove zbog smrti roditelja ne zavisi od okol-
nosti da li su odraslo dijete i njegov roditelj u vrijeme smrti roditelja zajedno ‘ivjeli u
porodi~noj zajednici. Pravo na naknadu kao i njena visina zavise od me|usobne emo-
tivne povezanosti djeteta i roditelja. Osamostaljenje djeteta i njegov ‘ivot van poro-
di~ne zajednice roditelja mogu uticati na visinu naknade odnosno i na pravo na na-
knadu samo u toliko, ukoliko je ova okolnost uticala na umanjenje odnosno uop{te
na prestanak njihove me|usobne emotivne povezanosti (Vs SR Slovenije, iI Ips.
255/81 od 26. 11. 1981. neobj.).
Smatramo da takva naknada pripada, kada su za nju ispunjeni ostali uslovi, i
vanbra~nom djetetu (odnosno vanbra~nom roditelju) uz uslov da je statusni odnos
bio regulisan na na~in odre|en zakonom.
4) Dosada{nja sudska praksa je samo izuzetno uklju~ivala bra}u i sestre o{te-
}enog u krug o{te}enika kojima je bilo mogu}e priznati naknadu. I ~lan 201. stav 2.
ZOO uvr{tava bra}u i sestre u krug onih lica koja imaju pravo na naknadu kod gubit-
ka brata odnosno sestre, ali uz uslov da je izme|u njih i umrlog postojala trajnija za-
jednica ‘ivota.
Trajna zajednica ‘ivota u pravilu dodu{e zna~i zajedni~ki ‘ivot odnosno stal-
ni kontakt izme|u osoba koje u toj zajednici ‘ive. Naglasak je na njihovoj istinskoj i
tijesnoj me|usobnoj emotivnoj povezanosti, ~ija je posljedica patnja zbog gubitka.
Takva povezanost u pravilu istina pretpostavlja stalan kontakt izme|u njih. Ali mo‘e
postojati i onda kada bra}a i sestre rade u raznim mjestima, ali se vra}aju ku}i pot-
kraj nedelje. Bitno je da si drugdje ne stvore svoj samostalan ‘ivot u okviru neke dru-
ge zajednice, nego se jo{ uvijek osje}aju pripadnicima zajednice ‘ivota sa drugim
~lanovima porodice. @ivot u domu za samce i vra}anje ku}i potkraj svake nedelje uz
dokazanu me|usobnu privr‘enost zato ne mo‘e imati za posljedicu prestanak zaje-
dnice ‘ivota (Vs SR Slovenije, iI Ips 228/81 od 10. 12. 1981. neobj.).
5) U raspravi je bilo postavljeno i pitanje kada i uz kakve uslove imaju djed
ili baba (ili o~uh, ma}eha) pravo na naknadu za du{evne bolove zbog smrti unuka
(pastorka), kao i obrnuto. Stav, koji je bio diskutovan, naime da takva naknada pripa-
da, ako se odnos izme|u djeda i babe i unuka izjedna~uje sa odnosom izme|u rodite-
lja i djece (Vs SR Slovenije), po mi{ljenju nekih diskutanata nije dovoljno odre|en
odnosno jest pre{irok. Sa druge strane opet bio je tako|e diskutovan stav da se takva
naknada mo‘e dosuditi samo izuzetno, naime samo kada je izme|u njih postojala
trajnija zajednica ‘ivota i ako su djeda i baba umjesto roditelja vr{ili roditeljsko pra-
vo (Savezni sud) - ocjenjen kao preuzak. Tako je rasprava ukazala na sve mogu}e va-
rijante rje{enja problema - od one da pripada naknada djedu i babi samo u slu~aju,
ako je roditeljima bilo oduzeto roditeljsko pravo (odnosno ako su umrli ili iz drugih
razloga nisu mogli vr{iti roditeljsko pravo) (Vs Makedonije), preko stava da je stvar-
no vr{enje roditeljskog prava uslov za pravo na naknadu (Vs Bosne i Hercegovine),
pa do pitanja da li imaju pravo na ovu naknadu ~lanovi {ire porodi~ne zadruge (Vs
Kosova).
U raspravi je bilo nagla{eno, da svaki od predlo‘enih stavova sadr‘i odre|ene
razloge za dileme, da zato nijedan od predlo‘enih stavova nije jednoglasno prihva-
tljiv. Zato je bilo jednoglasno zaklju~eno da savjetovanje o ovom problemu ne done-
se zaklju~ak i da se problem prepusti daljnjem razvoju sudske prakse.
6) U vezi pitanja da li se kod istovremene smrti vi{e lica dosu|uje naknada za
svakog umrlog posebno ili pak za sve zajedno, sudska praksa nije jedinstvena. Sma-
tramo me|utim da naknade kod istovremene smrti vi{e lica ne bi bilo uputno odvoje-
no odmjeravati i zbrajati ih prema broju umrlih, kao {to nije mogu}e razgrani~avati
odnosno zbrajati du{evne bolove kod takvog tragi~nog doga|aja, ve} bi trebalo dosu-
diti samo jednu, naravno prema intenzitetu du{evnih bolova odgovaraju}u naknadu.
8. Naknada materijalne {tete zbog naro~ito te{kog invaliditeta ne mo‘e se do-
suditi kao naknada za du{evne patnje zbog naru‘enosti, s obzirom da ova druga pri-
pada isklju~ivo o{te}enom licu.
9. Pretpostavka za naknadu nematerijalne {tete za du{evne boli zbog smrti
izvanbra~nog druga jest postojanje trajnije ekonomske zajednice sa zajedni~kim ‘iv-
ljenjem.
(Vs H, G‘. 92/83, od 17. 8. 1983. Psp 24 92)
10. Roditeljima se mo‘e dosuditi pravi~na naknada za du{evne patnje zbog
te{kog invaliditeta njihove k}erke kojoj je u 23. godini ‘ivota amputirana noga u ku-
ku, iako se poslije toga udala i rodila dijete ukoliko je ostala u roditeljskom domu.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovan je prigovor revizije da su ni‘estepene presude zasnovane na pogre-
{noj primjeni odredbe iz ~lana 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima u dijelu
kojim je odbijen tu‘beni zahtjev oca i majke o{te}ene za naknadu {tete zbog du{e-
vnih patnji prouzrokovanih te{kim invaliditetom njihove k}eri.
Odluka ni‘estepernih sudova se zasniva na ~injeni~nom utvr|enju da se inva-
lidnost k}erke tu‘ilaca sastoji u amputaciji desne noge u samom kuku usljed ~ega je
njena ‘ivotna aktivnost smanjena za 60%, u 23. godini ‘ivota, i na ~injenici da je na-
kon nastupanja invaliditeta o{te}ena »nastavila da ‘ivi normalnim ‘ivotom« jer se
udala i rodila dijete. Zaklju~ak se zasniva na pogre{noj premisi. Nemogu}e je, naime,
prihvatiti da je udaja i ro|enje djeteta kompenzacija za tako te‘ak invaliditet u tolikoj
mjeri da se mo‘e smatrati da su u su{tini otklonjene te{ke posljedice povrede odno-
sno invaliditeta te da o{te}ena ‘ivi normalnim ‘ivotom .
Prema odredbi iz ~Iana 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, nakna-
da neimovinske {tete zbog naro~ito te{kog invaliditeta djeteta pripada roditeljima,
izme|u ostalog i pod uslovom ako su u svakodnevnom ‘ivotu izlo‘eni tome, da nje-
guju}i i poma‘u}i povrije|enom djeteta, u~estvuju u njegovim patnjama zbog poslje-
dica invalidnosti.
Po ocjeni ovoga suda, ne mo‘e se smatrati da je o{te}ena nastavila da ‘ivi
normalnim ‘ivotom pogotovo ako se ima u vidu da se prema navodima tu‘ilaca njen
brak nije odr‘ao upravo zbog invaliditeta, {to treba provjeriti u ponovnom postupku.
S druge strane nesporno je da se o{te}ena nije odvajala od roditelja ni nakon udaje,
da nije zasnovala zajednicu ‘ivota s bra~nim drugom u mjestu njegovog prebivali{ta
i da su roditelji neprekidno sau~esnici njenih patnji utoliko ve}ih {to zbog nepodesne
proteze, trpili fizi~ke bolove i druge nelagodnosti, a nisu u stanju da pru‘e odgovara-
ju}u pa‘nju i njegu svome djetetu.
(Vs BIH, Rev. 419/86, od 19. 2. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 41)
11. Roditelji nemaju pravo na nov~anu naknadu {tete zbog naro~ito te{kog in-
validiteta djeteta samo zbog umanjenog kapaciteta plu}a djeteta i grubog o‘lljka pre-
ko grudnog ko{a.
Iz obrazlo‘enja:
Trajne posljedice povre|ivanja malodobne k}eri tu‘iteljice nisu takvog obima
i intenziteta da bi predstavljale te{ki invaliditet zbog kojeg bi du{evne patnje njenih
roditelja opravdavale dosu|enje naknade neimovinske {tete u smislu odredbe ~lana
201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Pravo na ovu naknadu roditelji bi ima-
li samo u slu~aju naro~ito te{kog invaliditeta povrije|ene, jer bi u tom slu~aju ne sa-
mo morali da je stalno njeguju, ve} bi istovremeno bili svakodnevno prisiljene i da
gledaju kako njihovo dijete trpi bolove i druge sli~ne patnje, kao posljedice te{kog
o{te}enja tjelesnog integriteta, a takva bi situacija i svakodnevni ‘ivot sa takvim dje-
tetom i kod roditelja uzrokovala intenzivne du{evne patnje. U tom konkretnom slu~a-
ju ukupno umanjenje ‘ivotne aktivnosti mldb. tu‘iteljice medicinski vje{taci su usta-
novili u obimu 55%, koje se izra‘ava u grubom o‘iljku od grudne kosti pa do na oko
dva popre~na prsta ispod pupka, a umanjuje kapacitet plu}a.
12. Roditelji imaju pravo da tra‘e naknadu za pretrpljene psihi~ke bolove
usljed smrti svog djeteta, ali nemaju pravo na naknadu za pretrpljene psihi~ke bolove
usljed tjelesne povrede djeteta i brige za njegov ‘ivot i zdravlje.
(Vs Srbije, Odeljenje u Novom Sadu, G‘. 140/65)
13. Roditelji imaju pravo na pravi~nu nov~anu naknadu zbog naro~ito te{kog
invaliditeta svog djeteta ako prema okolnostima slu~aja proizilazi da usljed toga traj-
no trpe du{evne bolove.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju ni‘estepenih sudova k}erka tu‘ilaca je zadobila povrede u
saobra}ajnoj nezgodi, koje su kao trajnu posljedicu nakon zavr{enog lije~enja ostavi-
le umanjenje ‘ivotne aktivnosti od 60% zbog ograni~enih pokreta oba kuka u lakom
stepenu, dubokih o‘iljaka mi{i}a na mjestu povrede natkoljeni~ne kosti i postkomo-
cionog sindroma.
Polaze}i od vrste i te‘ine trajnih posljedica i stepena naru‘enosti, ovaj sud na-
lazi da je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preina~io
prvostepenu presudu i odbio zahtjev tu‘ilaca za isplatu naknade za pretrpljene fizi~ke
bolove zbog invaliditeta k}erke, jer u konkretnom slu~aju nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za usvajanje zahtjeva po naprijed navedenom osnovu po{to se ne radi o
naro~ito te{kom invaliditetu, koji bi opravdavao dosu|enje naknade za navedeni vid
{tete.
Prema odredbi ~lana 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, odre|e-
nom krugu srodnika u koje spadaju i roditelji, opravdano je dosu|enje nov~ane na-
knade za pretrpljene du{evne bolove zbog naro~ito te{kog invalididiteta srodnika -
djeteta, samo ako su izlo‘eni situaciji da svakodnevno njeguju povrije|enog i da gle-
daju njegove patnje zbog invalidnosti.
Me|utim, opisana invalidnost k}erke tu‘ilaca i vidovi u kojima se manifestu-
je ne opravdavaju dosu|enje naknade za ovaj vid {tete, jer povrije|ena nije upu}ena
na njegu i brigu roditelja a niti iz utvr|enog ~injeni~nog stanja proizilazi da postoje}a
invalidnost kod nje uzrokuje psihi~ke patnje zbog kojih bi i roditelji bili izlo‘eni du-
{evnim bolovima.
14. [to se smatra trajnijom zajednicom, morat }e se odlu~ivati od slu~aja do
slu~aja, imaju}i na umu da bi to trebala biti takva ‘ivotna zajednica u kojoj postoji
trajnija emocionalna, seksualna i ekonomska odnosno egzistencijalna povezanost
partnera.
(Vs H, G‘. 92/83, od 17. 3. 1984. Psp 24 92)
15. Du{evne boli zbog smanjenja ‘ivotne aktivnosti, koje je nastalo kao po-
sljedica sinrti bliskog srodnika, nisu posebna osnova za priznavanje naknade nemate-
rijalne {tete.
(Vs H, Rev. 553/83. od 7. 7. 1983. Psp 24 92)
16. Okolnosti koje drugostepeni sud u pobijenoj presudi navodi kao obrazlo-
‘enje svog pravnog shvatanja (odbio je zahtjev za naknadu {tete za pretrpljene du{e-
vne bolove usljed iznenadne smrti supruge, zato {to je tu‘ilac bio u braku nepune
dvije godine, {to nije imao djece i {to kao mlad ~ovjek mo‘e da zasnuje novu bra~nu
zajednicu op. a) mogu biti uzete u ocenu samo pri odmeravanju visine eventualnog
iznosa naknade {tete, a nikako se iz tih okolnosti ne mo‘e zaklju~iti da tu‘iocu uop-
{te ne pripada pravo da takvu naknadu tra‘i.
(Vs Jugoslavije, Rev. 235/67)
17. Bra~ni drug mo‘e ostvarivati pravo na naknadu {tete s naslova du{evnih
boli zbog smrti bra~nog druga ako je izme|u njih postojala zajednica ‘ivota.
Iz obrazlo‘enja:
"Sporan je zahtjev tu‘iteljice V.K. za naknadu {tete zbog du{evnih boli koje trpi
pogibijom supruga D.K. koji je dana 21. studenog 1997. godine, smrtno stradao na ra-
dnom mjestu u vojarni kao pirotehni~ar u djelatnoj vojnoj slu‘bi. U postupku je utvr|e-
no da je tu‘iteljica bila u braku sa pokojnim D.K. od 1977. godine koji nije razveden te
da je u tom braku ro|ena k}i D.K. Tako|er je utvr|eno da je V.K. desetak godina prije
smrti supruga, napustila i njega i dijete i ‘ivjela neko vrijeme u Zagrebu, a potom je oti-
{la ‘ivjeti kod svoje majke u Kutinu. Utvr|eno je da je pok. D.K. financijski pomagao
tu‘iteljicu V.K. te ju je znao povremeno posjetiti. Zajednica ‘ivota izme|u V. i D.K. se
nije ponovno uspostavila.
Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio
materijalno pravo kada je djelomi~no preina~io prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev
V.K. za isplatu .. na ime du{evnih bolova koje trpi smr}u supruga, jer i po ocjeni
ovog suda nisu ispunjeni uvjeti predvi|eni odredbom ~l. 201. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima. Iako navedena zakonska odredba ne propisuje da bra~ni drug pokojnog mo-
‘e ostvariti naknadu ovog oblika nematerijalne {tete samo ako postoji zajednica ‘ivota
bra~nih drugova ipak se takva zajednica pretpostavlja, budu}i je brak zakonom ure|ena
‘ivotna zajednica ‘ene i mu{karca (~l. 5. Obiteljskog zakona - "Narodne novine", broj
162/98).
Postoje naravno ‘ivotne situacije u kojima bra~ni drugovi zbog raznih razloga
ne ‘ive zajedno, a da je bra~na zajednica ipak odr‘ana, jer se bra~ni drugovi me|usobno
poma‘u, zajedno podi‘u djecu i zajedno su u radostima i tugama koje donosi ‘ivot pa
smrt jednog od njih uzrokuje te{ke i trajne du{evne boli, no u konkretnom slu~aju, po
ocjeni ovog suda takva zajednica nije postojala izme|u V.K. i pok. D.K., a ovaj sud se
ne mo‘e slo‘iti sa ocjenom Dr‘avnog odvjetni{tva Republike Hrvatske da pravo na pri-
jepornu naknadu postoji samom ~injenicom braka."
18. Suprug nema pravo na naknadu {tete s naslova izgubljene zarade za vrije-
me bolovanja koje je koristio zbog njegovanja o{te}ene supruge.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski su sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo kada su tu-
‘itelju M.@. dosudili naknadu s naslova du{evnih boli zbog te{kog invaliditeta tu‘ite-
ljice, a njegove supruge. Naime, odredbom iz ~l. 201. st. 3. ZOO propisano je da bra-
~ni drug ima pravo na pravi~nu nov~anu naknadu za du{evne boli u slu~aju naro~ito
te{kog invaliditeta svoje supruge. No, u konkretnom slu~aju, unato~ te{kim posljedi-
cama koje su kod tu‘iteljice zaostale zbog ovog {tetnog doga|aja, njezino smanjenje
‘ivotne aktivnosti za 50%, ne mo‘e se smatrati takvim naro~ito te{kim invaliditetom
kojega podrazumijeva prije navedena zakonska odredba, a koji bi opravdavao dosudu
naknade s naslova du{evnih boli njezinom suprugu po ovoj osnovi.
Tu‘itelj M.@. nema pravo niti na naknadu za izgubljenu zaradu s naslova ra-
zlike izme|u pla}e i naknade koju je on primao za vrijeme bolovanja kori{tenog zbog
njegovanja tu‘iteljice, jer on nema svojstvo o{te}enika iz ovog {tetnog doga|aja da
bi mogao po ~l. 195. st. 1. ZOO ostvariti zatra‘eno obe{te}enje."
(Vs RH, Rev. 1180/97. od 28. 2. 2001. Izbor odluka 2/2001 49)
19. Dijete nema pravo na naknadu nematerijalne {tete za pretrpljeni strah nas-
tao gledanjem fizi~koga sukoba njegova oca i majke sa {tetnikom, jer se ne radi o
osobi na koju je direktno usmjerena {tetna radnja.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘iteljice su podnijele zahtjev za naknadu {tete prema tu‘eniku iz osnove
pretrpljena straha, kojeg su pretrpjele gledaju}i fizi~ki sukob izme|u svog oca, majke
tu‘iteljice i tu‘enika. Oba ni‘estupanjska suda smatraju da tu‘iteljice imaju pravo na
naknadu takve nematerijalne {tete. Takav pristup ni‘estupanjskih sudova materijal-
nopravno je pogre{an. U predmetnoj pravnoj stvari nema dvojbe da tu‘iteljice nisu
sudjelovale u fizi~kom sukobu izme|u njihovih roditelja na jednoj strani i tu‘enika
na drugoj strani. înjeni~no njihov tu‘beni zahtjev, a tako je i utvr|enje sudova,
proizlazi iz pretrpljena straha koji je nastao gledaju}i taj sukob, u neizvjesnosti za fi-
zi~ki integritet njihovih roditelja. Tu‘iteljice kao osobe na koje nije bila usmjerena
{tetna radnja tu‘enika nemaju pravo na naknadu te neimovinske {tete, jer u smislu
odredaba ~lanka 200. Zakona o obveznim odnosima pravo na naknadu za neimovin-
ske {tete predvi|ene u navedenom propisu ima samo osoba na koju je direktno us-
mjerena {tetna radnja."
Satisfakcija u posebnim slu~ajevima
^lan 202.
Pravo na pravi~nu nov~anu naknadu zbog pretrpljenih du{evnih bolova ima
lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podre|enosti ili za-
visnosti navedeno na ka‘njivu obljubu ili ka‘njivu bludnu radnju, kao i lice prema
kome je izvr{eno neko drugo krivi~no djelo protiv dostojanstva li~nosti i morala.
________________________
1. U~enica ima pravo tra‘iti od svoje {kole pravi~nu nov~anu naknadu zbog
pretrpljenih du{evnih bolova koje joj je nanio njen u~itelj ka‘njivom obljubom, zlo-
upotrebom polo‘aja u vezi sa radom.
Iz obrazlo‘enja:
Pravosna‘nom presudom ogla{en je krivim i osu|en na kaznu zatvora u traja-
nju od devet godina u~itelj u tu‘enoj {koli zato {to je u {kolskim prostorijama, nakon
zavr{etka nastave i odlaska drugih u~enika, kao u~itelj, zadr‘ao mldb. tu‘iteljicu -
svoju u~enicu, u u~ionici koju je zaklju~ao, da bi je prinudio na polni akt.
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u ni‘estepenim presudama proizilazi da je
radnik tu‘ene opisanu {tetnu radnju preduzeo u prostorijama tu‘ene, zloupotrebom
nastavni~kog poIo‘aja i uz nastojanje da iskonstrui{e privid produ‘ene nastave, pa je
pravilan zaklju~ak da je {teta prouzrokovana u vezi sa radom i da je slijedom toga na
osnovu odredbe ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tu‘ena u obave-
zi da tu‘iteljici naknadi pretrpljenu {tetu.
Iz naprijed opisanog nadalje, slijedi da su se ispunili uslovi iz ~lana 202. u ve-
zi, sa ~lanom 200. stav 1. citiranog zakona za dosu|enje pravi~ne naknade.
2. Punoljetno lice (djevojka) koje la‘nim obe}anjem braka stupi u vanbra~nu
zajednicu nema pravo na pravi~nu nov~anu naknadu zbog pretrpljenih du{evnih bo-
lova.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘iteljica je u vrijEme stupanja u intimne odnose sa tu‘enim bila punoljetna
(imala je 21 godinu). Svojevoljno je pristala na odr‘avanje takvih odnosa, kao i na
prekid trudno}e.
Kako tu‘iteljica pri svemu tome ~ak ni u reviziji ne tvrdi da je u postupanju
tu‘enog bilo elemenata ka‘njive obljube u smislu odredbe ~lana 202. Zakona o obli-
gacionim odnosima, ni‘estepeni sudovi su i po ocjeni ovog revizijskog suda pravil-
nom primjenom tog zakonskog propisa sa osnovom zaklju~ili da se takvo postupanje
ne mo‘e okarakterisati kao protivpravna deliktna radnja iz koje bi proizilazila tu‘eni-
kova obaveza nakna|enja nematerijalne {tete.
Naime, tu‘iteljica je u toku prvostepenog postuPka, {to je ponovila u ‘albi i u
reviziji, osnovanost svog tu‘benog zahtjeva zasnivala jedino na tvrdnji da je la‘nim
obe}anjem braka od strane tu‘enog bila navedena na to da sa njim stupi u intimne
odnose, {to se ni po ocjeni ovog suda ne mo‘e smatrati ka‘njivom obljubom u smislu
citirane odredbe iz ~lana 202. Zakona o obligacionim odnosima.
Naime, prema citiranom zakonskom propisu prava na naknadu nematerijalne
{tete ima lice koje je prevarom, prinudom, ili zloupotrebom nekog odnosa podre|e-
nosti ili zavisnosti navedeno na ka‘njivu obljubu.
Po{to prema odredbama Krivi~nog zakona SR BiH stupanje u intimne odnose
sa punoljetnim licem uz njegov pristanak, pa makar i uz la‘no obe}anje braka, ne
predstavlja ka‘njivu radnju obljube, to su ni‘estepeni sudovi pravilno primjenili Za-
kon kada su odbili tu‘beni zahtjev.
3. Izvanbra~ni ‘ivot ne bi trebao poslu‘iti kao osnova za dosu|enje pravi~ne
nov~ane naknade prema ~l. 202. ZOO, ako do toga nije do{lo prijevarom, prinudom
ili zloupotrebom nekog odnosa podre|enosti ili zavisnosti.
(Vs H, Rev. 148/89, od 8. 6. 1989. Psp 45 76)
Naknada budu}e {tete

^lan 203.
Sud }e na zahtjev o{te}enog dosuditi naknadu i za budu}u nematerijalnu
{tetu ako je po redovnom toku izvjesno da }e ona trajati i u budu}nosti.
________________________
1. (1) Nematerijalna {teta koja se u odre|enom obliku trajno ili trajnije ispo-
ljava predstavlja jednu {tetu pa sud odre|uje jedan iznos naknade uzimaju}i u obzir
trajanje te {tete do dono{enja presude i njeno trajanje u budu}nosti.
(2) Naknadu za budu}u nematerijalnu {tetu sud mo‘e dosuditi, u smislu ~lana
203. ZOO, i kad se {tetne posljedice u psihi o{te}enog jo{ nisu ispoljile ako je izvje-
sno da }e te posljedice nastati u budu}nosti.
na, 15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 55).
2. Du{evne patnje (bolove) djeteta, ne treba procjenjivati samostalno u trenut-
ku kada dijete sazna za smrt roditelja, ve} mu treba priznati naknadu zbog gubitka
njege, brige, moralne podr{ke i sli~no koju svaki roditelj pru‘a djetetu, dok ono ne
odraste pa i nakon odrastanja.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet tu‘be je naknada {tete materijalne i nematerijalne koju trpe tu‘itelji
nakon gubitka supruga i oca koji je poginuo na radnom mjestu. Prvostepeni sud je
odbio sa zahtjevom za naknadu nematerijalne {tete jednog od tu‘itelja odnosno dijete
poginulog koje je u vrijeme o~eve smrti bilo staro oko godinu dana zauzimaju}i sta-
novi{te da tako malo dijete nije moglo shvatiti gubitak oca i da tada nije moglo osje-
}ati du{evnu bol pa prema tome ne trpi ni {tetu. Me|utim, u smislu odredbe ~lana
200. ZOO za pretrpljene du{evne bolove zbog smrti bliskog lica sud }e ako na|e da
okolnosti slu~aja to opravdavaju dosuditi pravi~nu nov~anu naknadu nezavisno od
naknade materijalne {tete. Ta~no je kao {to smatra prvostepeni su da dijete staro go-
dinu dana nije moglo osjetiti du{evnu bol jer zaista ~ak ni dijete od ~etvrte ili pete
godine ‘ivota nema one psihofizi~ke osobine koje uslovljavaju sposobnost intenzi-
vnog i trajnog do‘ivljaja emocija da bi pretrpjelo bolove zbog gubitka oca. Ali po
~lanu 203. istog Zakona sud }e na zahtjev o{te}enog dosuditi naknadu i za budu}u
nematerijalnu {tetu ako je po redovnom toku izvjesno da }e ona trajati i u budu}nosti.
Zbog toga du{evne patnje ne treba procjenjivati samo u trenutku kada dijete sazna za
smrt ve} mu treba priznati naknadu zbog gubitka njege, brige, moralne podr{ke i sli-
~no koju svaki roditelj pru‘a djetetu dok ono ne odraste pa i nakon toga {to zna~i da i
tu‘itelju koji je u momentu smrti oca imao oko godinu dana a koga je prvostepeni
sud odbio sa zahtjevom za naknadu nematerijalne {tete pripada primjeren iznos na-
knade na ime neimovinske {tete koju gubi gubitkom oca {to proizilazi iz odredbe ~la-
na 203. ZOO.
3. Naknadu za nematerijalnu {tetu sud }e utvrditi imaju}i na umu sada{nju i
budu}u {tetu na istoj osnovi, pa o{te}eniku za takvu budu}u {tetu ne pripada posebna
i dodatna naknada.
(Vs H, Rev. 13/86, od 20. 2. 1986. Psp 32 12)
4. Po ZOO trajanje nekog vida nematerijalne {tete nije mjerilo za njenu klasi-
fikaciju. Zato i nema vi{e osnova za razlikovanje fizi~kih bolova po razdobljima, npr.
fizi~ki bolovi u toku lije~enja, fizi~ki bolovi kao trajna posljedica. Sve fizi~ke bolo-
ve, one u toku lije~enja kao i one budu}e, zato treba razmatrati u okviru onog vida
{tete - "fizi~ki bolovi", koja ima pravni osnov u ~lanu 200. stav 1. i ~lanu 203. ZOO.
sudova, Ljubljana ,15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87, str. 55).
5. Djeca po ZOO, bez obzira na starost, imaju pravo na naknadu zbog smrti
jednog odnosno oba roditelja, ZOO naime ne ~ini razliku s obzirom na uzrast djece.
Pretpostavlja da }e sva djeca i ona koja intelektualno i emocionalno jo{ ne shvataju
gubitak roditelja do‘ivjeti odnosno do‘ivljavati psihi~ku traumu posredstvom nagon-
sko - instinktivnih mehanizama, i emocija, dakle da du{evno pate. Kod svakog djete-
ta gubitak roditelja predstavlja te{ko emotivno i ‘ivotno optere}enje, jer izostaje sva-
kodnevna roditeljska ljubav, njegova briga, njega i pomo} i iz ovog proizilazi du{e-
vna patnja djeteta. A ~im du{evni bolovi postoje djetetu je za takvu vrstu {tete pri-
znato pravo na naknadu po ~lanu 201. stav 1. ZOO. A ako je izvjesno da }e postoje}e
{tetne posljedice, du{evni bolovi, po redovnom toku trajati i u budu}nosti sud mo‘e
na zahtjev o{te}enog dosuditi i budu}u {tetu na osnovu ~lana 203. ZOO (Vs SR Slo-
venije, iI Ips 272/82 od 20. 01. 1983., neobj.).
6. Naknada za nematerijalnu {tetu se mo‘e priznati samo za onu nematerijal-
nu {tetu koju kao takvu priznaje zakon, a ne za bilo koju nematerijalnu {tetu. Pod ne-
materijalnom {tetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima podrazumjevaju se
fizi~ki bol, psihi~ki bol i strah, i ista {teta se vezuje (po prirodi stvari) za fizi~ko lice.
Povreda dobrog poslovnog ugleda tu‘ioca sama po sebi ne mo‘e dovesti do
nov~ane naknade na ime nematerijalne {tete, zato {to se posljedice te povrede ne ma-
nifestuju u jednom od pravno priznatih vidova nematerijalne {tete. Iz povrede poslo-
vne reputacije pravnog lica mo‘e proiste}i samo imovinska {teta u smislu poljuljanog
ugleda koji treba povratiti odgovaraju}im sredstvima gra|ansko pravne za{tite.
7. Odlu~uju}i trenutak za ocjenu koja je {teta pro{la, a koja je budu}a bez su-
mnje je dan dono{enja presude prvostepenog suda. Za svu onu {tetu, koju je o{te}eni
pretrpio do zavr{etka glavne rasprave pred prvostepenim sudom, naknada je dospjela
do tog trenutka (~lan 326. stav 1. ZPP), pa ju stoga razmatramo kao pro{lu {tetu, a
naknadu za mogu}u daljnju {tetu sud mo‘e dosuditi uz uslove iz ~lana 203. ZOO. U
ovoj odredbi ima osnova za dosu|ivanje naknade za budu}e, do zavr{etka glavnog
pretresa jo{ nedospjele, nematerijalne {tete (da li se radi po ~lanu 204. ZOO u prvom
redu o procesno pravnoj ili pak o materijalno pravnoj normi ovdje ne razmatramo).
Naslje|ivanje i ustupanje potra‘ivanja naknade nematerijalne {tete
^lan 204.
(1) Potra‘ivanje naknade nematerijalne {tete prelazi na nasljednika sa-
mo ako je priznato pravnosna‘nom odlukom ili pismenim sporazumom.
(2) Pod istim uslovima, to potra‘ivanje mo‘e biti predmet ustupanja,
prebijanja i prinudnog izvr{enja.
________________________
1. Pravo na naknadu nematerijalne {tete zbog fizi~kih bolova, straha i psihi-
~kih bolova je isklju~ivo li~no pravo o{te}enog i ne prelazi na nasljednike. Pravo na
naknadu nematerijalne {tete prelazi na nasljednike samo ako je naknada {tete dosu|e-
na o{te}enom za njegova ‘ivota pravosna‘nom sudskom odlukom ili priznata pisme-
nim sporazumom.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ilje da joj tu‘eni plati pravi~nu na-
knadu za nematerijalnu {tetu zbog fizi~kih bolova, straha, unaka‘enosti i umanjenja
‘ivotne sposobnosti koja je nastala u vezi sa opasnom djelatno{}u sa kojom se bavio
tu‘eni.
Pravo na naknadu nematerijalne {tete zbog fizi~kih bolova, straha i psihi~kih
bolova je, po pravilu, isklju~ivo li~no pravo o{te}enog (ovdje: tu‘ilje) i ne prelazi na
nasljednice.
U odredbi ~lana 204. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisana je
mogu}nost naslje|ivanja potra‘ivanja iz prava na naknadu nematerijalne {tete pod
uslovom da je ona priznata nasljednicima pravosna‘nom sudskom odlukom ili da im
je to pravo priznato pismenim sporazumom. Smisao ovog propisa jasno ukazuje na to
da ovo pravo prelazi na nasljednike samo ako je naknada {tete dosu|ena o{te}enom
za njegova ‘ivota pravosna‘nom presudom ili priznata pismenim sporazumom.
U konkretnom slu~aju nije sporno da je tu‘ilja za ‘ivota pokrenula ovu parni-
cu da joj se prizna pravi~na naknada za nematerijalnu {tetu i da je prvostepena presu-
da kojom je djelimi~no priznato ovo pravo tako|e donijeta za njenog ‘ivota.
U podnesku od 21. 11. 1997. godine tu‘eni je obavijestio drugostepeni sud,
kome je dostavljen spis prvostepenog suda da odlu~i o ‘albama stranaka protiv
prvostepene presude, da je tu‘ilja umrla 15. 11. 1997. godine i predlo‘io da se postu-
pak obustavi u skladu sa Zakonom o parni~nom postupku , jer da se radi o potra‘i-
vanju nematerijalne {tete koje ne prelazi na nasljednike.
Drugostepeni sud ove okolnosti, koju revident ponavlja i u reviziji protiv dru-
gostepene presude, smatra pravno irelevantnim, sa obrazlo‘enjem da "ne postoje
uslovi ni za obustavu ni za prekid postupka" jer da je tu‘ilju u ovom sporu zastupao
punomo}nik, a pitanje eventualnog izvr{enja prvostepene presude ne spada ovdje .
Iznijeto stanovi{te, po ocjeni ovog revizijskog suda, nije pravilno.
Polaze}i od pomenutih materijalno pravnih odredbi,ovaj revizijski sud nalazi
da je za pravilnu odluku o sporu bilo potrebno utvrditi da li je tu‘ilja umrla prije
odlu~ivanja o ‘albama stranaka koje su izjavile protiv nepravosna‘ne prvostepene
presude. Jer, ukoliko bi se utvrdilo da je tu‘ilja zaista umrla prije odlu~ivanja o ‘al-
bama stranaka protiv prvostepene presude, koje su svojim suspenzivnim dejstvom
sprije~ile pravosna‘nost prvostepene sudske odluke (~l. 348. stav 2. Zakona o parni-
~nom postupku), onda u tom slu~aju, po ocjeni ovog revizijskog suda ‘alba tu‘enog
se ne bi mogla odbiti i prvostepena presuda u dosu|uju}em dijelu potvrditi, bez obzi-
ra {to je tu‘ilju u ovom postupku zastupao izabrani punomo}nik iz reda advokata, jer
je predmet spora pravo koje ne prelazi na nasljednike, odnosno li~no pravo koje se u
slu~aju smrti njegovog titulara gasi.
Drugostepeni sud zbog pogre{nog pravnog shvatanja ovu pravnu relevantnu
~injenicu nije utvrdio. Stoga je uva‘enjem revizije ni‘estepene presude valjalo ukinu-
ti u dosu|uju}em dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostepenom sudu na ponovno
su|enje (~l. 395. stav 2. Zakona o parni~nom postupku).
2. Povodom revizije tu‘ioca koji je umro poslije dono{enja drugostepene pre-
sude, izjavljene po njegovom punomo}niku, ne mo‘e se preina~iti presuda tako da se
dosudi ve}i iznos naknade nematerijalne {tete, jer bi to bilo u sukobu s pravilom iz
~lana 204. Zakona o obligacionim odnosima, po kome nasljednici umrlog mogu na-
slijediti potra‘ivanje naknade nematerijalne {tete samo ako je priznato pravosna‘nom
odlukom ili pismenim sporazumom.
3. Ako predlagatelj u toku postupka pred sudom umre, njegovi nasljednici
imaju pravo na naknadu nematerijalne {tete samo ako je to pravo utvr|eno pravosna-
‘nom odlukom ili pismenim sporazumom (~lan 204. stav 1. ZOO).
4. Ako u momentu smrti potra‘ivanje naknade nematerijalne {tete nije bilo
priznato pravosna‘nom odlukom i pismenim sporazumom, to isto i nije moglo pre}i
na nasljednike o{te}enog.
(Os u Banjaluci, br. P‘. 281/99, od 6. 11. 1999. Gp, broj 5/00)
5. Zahtjev za naknadu nematerijalne {tete prestaje smr}u o{te}enog, izuzev u
slu~aju ako je priznato pravosna‘nom odlukom ili pismenim sporazumom, jer tada
prelazi na nasljednike (~lan 204. stav 1. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
Kako se u ovom slu~aju ne radio o slu~aju koji predvi|a ~lan 204. stav 1.
ZOO, jer je tu‘ilac umro u toku postupka pred prvostepenim sudom, valjalo je odbiti
tu‘beni zahtjev za naknadu nematerijalne {tete. Okolnost da sada umrli tu‘ilac ima
punomo}nika, koji je poslije njegove smrti mogao nastaviti parnicu, ima isklju~ivo
procesno-pravni zna~aj i bez uticaja na meritornu odluku suda.
6. U slu~aju kad u prvostepenom postupku umre tu‘ilac koji je tra‘io naknadu
nematerijalne {tete, sud }e odbiti tu‘beni zahtjev.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je umro u toku ove parnice prije dono{enja prvostepene presude o tu-
‘benom zahtjevu, a predmet tu‘benog zahtjeva je isklju~ivo naknada nematerijalne
{tete zbog pretrpljenih fizi~kih bolova, straha i smanjenja ‘ivotne aktivnosti koje je
umrli tu‘ilac trpio uslijed zadobijenih tjelesnih povreda. Drugostepeni sud je pravilno
primijenio odredbe materijalnog prava kada je, preina~enjem prvostepene presude,
odbio tu‘beni zahtjev (~lan 204/1 Zakona o obligacionim odnosima i ~l. 366. i 373.
ta~ka 4. Zakona o parni~nom postupku).
Naknada nematerijalne {tete onako kako je ona opredijeljena odredbom ~lana
200. Zakona o obligacionim odnosima (taj oblik naknade {tete treba da ubla‘i negati-
van uticaj fizi~kih patnji uzrokovanih povre|ivanjem na psihu o{te}enog) proizilazi
da je to strogo li~no pravo koje ne prelazi na nasljednike, odnosno gasi se smr}u
o{te}enog i samo izuzetno, ako je naknada tog oblika {tete jo{ prije smrti bila prizna-
ta o{te}enom pravosna‘nom sudskom odlukom mo‘e u}i u njegovu zaostav{tinu kao
i svako drugo dospjelo nov~ano potra‘ivanje (~lan 204. ZOO).
Kako je tu‘ilac umro prije dono{enja prvostepene presude, pravilan je zaklju-
~ak drugostepenog suda da nakon tog momenta nema mjesta dosu|enju naknade ne-
materijalne {tete koju je tu‘ilac za ‘ivota pretrpio.
Nisu od uticaja za druga~ije presu|enje okolnosti koje se isti~u u reviziji da je
iza smrti tu‘ioca ostala njegova stara i radno nesposobna supruga, koja je zbog dugo-
godi{njih patnji tu‘ioca uslijed posljedica pretrpljenih te{kih tjelesnih povreda i sama
trpila du{evne patnje i da je ona ostala bez sredstava za izdr‘avanje, jer se ne radi o
oblicima naknade {tete koji su bili predmet tu‘benog zahtjeva u ovoj parnici, nego o
{teti koju trpi sama tu‘io~eva supruga (oblici materijalne i nematerijalne {tete predvi-
|eni u ~lanu 194. i ~lanu 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima), pa je stoga
ona jedino i ovla{tena da posebnom tu‘bom van ove parnice tra‘i naknadu {tete.
7. Nasljednik ima pravo u posebnoj parnici zahtijevati razliku kamata na tra-
‘binu naknade nematerijalne {tete priznatu njegovu predniku pravomo}nom resu-
dom.
(Vs H, Rev. 1460/87, od 10. 9. 1987. Psp 38 - 81)
8. Smrt stranke koja ima punomo}nika uti~e da postupak ne bude prekinut, ali
ne uti~e na ishod spora u pogledu primjene materijalnog prava o nenasljedivosti pra-
va na naknadu nematerijalne {tete.
9. Potra‘ivanje naknade nematerijalne {tete temeljem Zakona o javnom prio-
p}avanju prelazi na nasljednike ako je o podnesenom tu‘benom zahtjevu osobe na
koju se informacija odnosila pravomo}no odlu~eno.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~l. 204. st. 1. ZOO, potra‘ivanje naknade nematerijalne {tete
prelazi na nasljednike samo ako je priznato pravomo}nom odlukom ili pismenim spora-
zumom.
Iz navedenog jasno slijedi da je odlu~ni pravni zaklju~ak ni‘estupanjskih sudova uteme-
ljen na citiranoj zakonskoj odredbi.
Pogre{no revident tuma~i smisao odredbe ~l. 22. st. 6. Zakona o javnom prio-
p}avanju, kada smatra da je temeljem te zakonske odredbe na nasljednike tu‘itelja pre-
{lo potra‘ivanje upravljeno na naknadu nematerijalne {tete, iako o tu‘benom zahtjevu
nije pravomo}no odlu~eno.
Odredba st. 6. ~l. 22. Zakona o javnom priop}avanju glasi: "Ako osoba na koju
se informacija odnosi nije ‘iva, sud mo‘e dosuditi naknadu {tete djeci, posvojeniku,
bra~nom drugu ili roditeljima za njihove du{evne bolove i strah, a bra}i i sestrama ako
je izme|u njih i umrlog postojala trajnija ‘ivotna zajednica".
U konkretnom sporu (sada pokojni) tu‘itelj B.P. zatra‘io je naknadu nemateri-
jalne {tete za du{evne boli koje je on trpio, dok je citiranom odredbom propisano da
osobama navedenim u toj odredbi sud mo‘e dosuditi naknadu {tete "za njihove du{evne
bolove i strah".
Podijeljena odgovornost i sni‘enje naknade
^lan 205.
Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sni‘enju naknade koje va‘e za materi-
jalnu {tetu shodno se primjenjuju i na nematerijalnu {tetu.
________________________
1. Ne postoji mogu}nost da se visina naknade za ovaj vid {tete (naknada ne-
imovinske {tete psihi~ki bol zbog gubitka mu‘a ubistvom op. a) tako odredi da
stvarno predstavlja odgovaraju}u vrijednost jer za to nedostaju materijalni elementi
o{te}enja. Kakav je intenzitet bola prvotu‘iteljice zbog gubitka mu‘a, sve da jeste ta-
~an ‘albeni navod tu‘enog da je ovaj bio alkoholi~ar i da je navodno maltretirao po-
rodicu (ta tvrdnja je pau{alno iznijeta), ne mo‘e se pouzdano utvrditi u smislu posto-
janja manjeg bola jer se protivi op{te ljudskom i nau~no psiholo{kom iskustvu odu-
daraju}i i od humanih odnosa i odnosa uzajamnosti u porodici. Ovo iz razloga {to je,
nesporno, porodica bila na okupu, brak postojao i trajao. Pri tome, pravilno prvoste-
peni sud odmjerava naknadu svim tu‘iteljima kao supruzi i djeci lica koje je nenada-
no, krivi~nim djlelom ubistva, izgubilo ‘ivot pa je normalno da takva okolnost uti~e
na postojanje jakog psihi~kog bola (Iz obrazlo‘enja presude)
Odsjek 8.
ODGOVORNOST VI[E LICA ZA ISTU [TETU
Solidarna odgovornost
^lan 206.
(1) Za {tetu koju je vi{e lica prouzrokovalo zajedno, svi u~esnici odgova-
raju solidarno.
(2) Podstreka~ i pomaga~, kao i onaj koji je pomogao da se odgovorna li-
ca ne otkriju odgovaraju solidarno sa njima.
(3) Solidarno odgovaraju za prouzrokovanu {tetu i lica koja su je prou-
zrokovala rade}i nezavisno jedno od drugog, ako se ne mogu utvrditi njihovi
udjeli u prouzrokovanoj {teti.
(4) Kad je nesumnjivo da je {tetu prouzrokovalo neko od dva ili vi{e
odre|enih lica koja su na neki na~in me|usobno povezana, a ne mo‘e se utvrditi
koje je od njih {tetu prouzrokovalo, ta lica odgovaraju solidarno.
________________________
1. Kad vi{e lica zajedno prouzrokuju {tetu, o{te}eni mo‘e tra‘iti naknadu i sa-
mo od jednog {tetnika, odnosno od lica koje odgovara za njegove {tetne radnje.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku koji je prethodio dono{enju pobijene presude, utvr|eno je da je
mldb. sin tu‘enog sa jo{ dvoje mldb. djece zapalio sijeno tu‘ioca.
Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo (~lan 165. stav 4. u
vezi sa ~lanom 206. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima) kada je prvostepenu
presudu preina~io i tu‘enog obavezao da tu‘itelju naknadi preostale 2/3 pretrpljene
{tete u skladu sa postavljenim zahtjevom, jer za {tetu koju je vi{e lica prouzrokovalo
zajedno, svi u~esnici odgovaraju solidarno. Stoga o{te}enom - tu‘iocu, pripada pravo
da tra‘i naknadu i samo od jednog solidarnog du‘nika, a solidarnom du‘niku, koji is-
plati vi{e nego {to iznosi njegov udio u prouzrokovanju {tete, pripada pravo da u po-
sebnoj parnici tra‘i od ostalih du‘nika da mu naknade ono {to je platio za njih (~lan
2. Kada postoji solidarna odgovornost za {tetu, tada o{te}enik mo‘e tu‘iti za
naknadu {tete sve solidarne du‘nike odjednom ili svakog posebno i prema tome mo-
‘e protiv svakog solidarnog du‘nika ishoditi pravomo}nu presudu o naknadi cjeloku-
pne {tete, ali samu {tetu mo‘e namiriti samo od jednoga.
3. Solidarna obaveza, bilo aktivna bilo pasivna, nikada se ne presumira te je
za njen nastanak uvijek potreban pravni osnov.
4. Kad se radi o osobama koje su {tetu uzrokovale rade}i nezavisno jedna od
druge, onda pravilo o solidarnoj obvezi vrijedi samo ako se ne mogu utvrditi njihovi
udjeli u uzrokovanoj {teti.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku je utvr|eno da je osiguranik tu‘enice svojim vozilom pre{ao na
lijevu stranu kolnika da bi izbjegao nalet na biciklista koji je pao s biciklom na kol-
nik ispred njega. Radi toga je do{lo do sudara vozila tu‘itelja i osiguranika tu‘enice.
Ni‘i sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kad su utvrdili da je {te-
tni doga|aj prouzro~en krivnjom osiguranika tu‘enice i bicikliste, i to na jednake di-
jelove. Dakle, svakog u omjeru od 50%.
Temeljem odredbe ~lanka 206. ZOO-a solidarno za uzrokovanu {tetu odgova-
raju osobe koje su uzrokovale {tetu rade}i nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu
utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj {teti. Solidarna odgovornost odnosi se na u~ini-
oce {tete koji zajedno djeluju bilo po dogovoru ili prema saznanju o drugim u~inioci-
ma (~l. 206. st. 1. ZOO).
Me|utim, osiguranik tu‘enice i biciklist nisu djelovali zajedno niti po dogo-
voru niti na osnovi saznanja o drugim u~iniocima, ve} su radili nezavisno jedan od
drugoga.
Kad se radi o osobama koje su {tetu uzrokovale rade}i nezavisno jedna od druge, on-
da pravilo o solidarnoj obvezi vrijedi samo ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u
uzrokovanoj {teti.
5. Kad je rije~ o osobama koje su {tetu uzrokovale rade}i nezavisno jedna od
druge - a ovdje je, nedvojbeno, rije~ o upravo takvim osobama (rije~ je o voza~u mo-
tornog vozila i voza~u zapre‘nih kola koji su prouzro~ili prometnu nezgodu), pravilo
o solidarnoj odgovornosti za prouzro~enu {tetu vrijedi, kako to proizilazi iz odredbe
~l. 26. st. 3. ZOO, samo ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzro~enoj {teti.
U ovom su slu~aju ti udjeli utvr|eni, pa ne postoji valjana pravna osnova po
kojoj bi osiguratelj odgovarao za {tetu solidarno s voza~em zapre‘nih kola, ~iji je
udio u prouzrokovanju {tete utvr|en sa 12 dijelova.
(Vs H, Rev. 781/83, od 25. 10. 1983. Psp 24 93)
6. Pravni sljednici ranije postoje}e op}ine solidarno odgovaraju tre}ima za
obveze op}ine koja je prestala postojati neovisno o njihovu me|usobnom dogovoru o
preuzimanju prava i obveza.
Iz obrazlo‘enja:
"Unato~ tome {to je prvotno tu‘enica op}ina prestala postojati, nedvojbeno je
da je sada tu‘enik grad koji je pobijanom presudom obvezan tu‘itelju naknaditi {tetu,
jedan od sljednika spomenute op}ine, a pravni sljednici op}ine koja je prestala posto-
jati solidarno odgovaraju tre}ima za obveze ranije postoje}e op}ine neovisno o njiho-
vu me|usobnom dogovoru o preuzimanju prava i obveza. Stoga nije osnovan prigo-
vor spomenutog tu‘enika da je u konkretnom sporu postupak trebalo prekinuti i ut-
vrditi pravne sljednice op}ine."
(Vs RH, Rev. 2385/96. od 7. 2. 1996. Izbor odluka 2/1997 25/64)
7. Tu‘eni solidarni du‘nici potra‘ivanja naknade {tete ne mogu se protiviti
povla~enju tu‘be prema jednom od njih.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan revizijski prigovor da su pogrije{ili ni‘estepeni sudovi {to prili-
kom odlu~ivanja nisu uzeli u obzir protivljenje II - tu‘enog o odricanju od tu‘benog
zahtijeva i povla~enju tu‘be prema III - tu‘enoj . Odredbom ~lana 206. stav 1. Zako-
na o obligacionim odnosima predvi|eno je da, za {tetu koju je vi{e lica prouzrokova-
lo zajedno, svi u~esnici odgovoraju solidarno, a solidarna odgovornost svih lica koja
su u~estvovala u prouzrokovanju {tete ima za cilj da obezbijedi obe{te}enje o{te}e-
nog u svakom slu~aju, bez obzira na solventnost pojedinog du‘nika, a naro~ito onoga
~ijom je radnjom {teta neposredno prouzrokovana. To se posmatrano iz materijalno-
pravnog aspekta izra‘ava kroz pravilo, da u slu~aju kada je vi{e lica prouzrokovalo
{tetu zajedno, o{te}eni ima pravo da zahtijeva od bilo koga od njih naknadu cjeloku-
pnog iznosa {tete, bez obzira na stepen njegovog u~e{}a u njenom prouzrokovanju.
S druge strane, posmatrano iz procesnopravnog aspekta, stranke u smislu
odredbe ~lana 3. Zakona o parni~nom postupku, mogu slobodno raspolagati zahtije-
vima koje su stavile u toku postupka, pa su u skladu s tim procesnim ovla{tenjem,
koje predstavlja osnovu na~ela dispozicije, tu‘ioci imali pravo i da povuku tu‘bu,
odnosno da se odreknu od tu‘benog zahtijeva u odnosu na III - tu‘benu. Zato se ne
mo‘e prihvatiti revizijski prigovor kojim se neosnovano tvrdi da je prilikom dono{e-
nja ni‘estepenih presuda po~injena bitna povreda odredaba parni~nog postupka iz
~lana 354. stav 2. ta~ka 5. u vezi sa ~lanom 3. Zakona o parni~nom postupku.
8. Prema odredbi st. 1. ~l. 206. ZOO solidarna odgovornost postoji kada vi{e
osoba zajedno uzrokuje {tetu.
Osnovna zna~ajka je zajedni~ka radnja. To se prije svih odnosi na neposre-
dne u~inioce iste {tete, dakle one koji su zajedno {tetno djelovali ili propu{tali djelo-
vati. Nije odlu~no je li to bilo po dogovoru s drugim u~initeljima ili po saznanju o
njima.
(Vs H, Rev. 781/83, od 25. 10. 1983. Psp 24 98)
9. Lica osu|ena zbog u~e{}a u tu~i solidarno odgovaraju za prouzrokovanu
{tetu.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je tu‘ilac povrije|en u tu~i u kojoj su u~es-
tovala oba tu‘ena: Prvotu‘eni mu je nanio te{ku tjelesnu povredu, a drugotu‘eni ga je
udarao {akama po rukama i nogama, pa je pravosna‘nom presudom u krivi~nom pos-
tupku prvotu‘eni progla{en krivim zbog krivi~nog djela iz ~lana 142. stav 1. KZ
SRBiH, a drugotu‘eni zbog krivi~nog djela iz ~lana 144. stav 1. KZ SRBiH.
Posljedica prouzrokovane tjelesne povrede su fizi~ki bolovi i umanjenje ‘ivo-
tne aktivnosti zbog kojih tu‘ilac tra‘i naknadu neimovinske {tete.
Prema odredbama ~lana 206. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima za {tetu
koju je vi{e lica prouzrokovalo zajedno - svi u~esnici odgovaraju solidarno, bez obzi-
ra na stepen krivice i udio u prouzrokovanju {tete. Ove ~injenice mogu biti relevan-
tne samo u regresnoj parnici izme|u lica koja su naknadila {tetu (~lan 208. stav 1.
ZOO).
10. Izvo|a~ i projektant gra|evine odgovaraju naru~iocu (imaocu) solidarno
(~lan 206. st. 1. i 3. u vezi sa ~l. 369. i 644. ZOO), a o me|usobnom regresnom za-
htevu se odlu~uje prema veli~ini njihove krivice (~lan 647. ZOO).
Vs BiH 3/89 147)
11. Lica koja odgovaraju za {tetu po razli~itim osnovima odgovornosti, a
prouzrokovala su je iz nepa‘nje i nezavisno jedan od drugog ne mogu biti obvezana
da {tetu solidarno naknade, ako se njihov udio u prouzrokovanju {tete mo‘e utvrditi.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je, prihvataju}i nalaz i mi{ijenje sudskog vje{taka, utvrdio da
je do{lo do o{te}enja plo~nika i pristupnog puta (sredstva tu‘ioca), usljed prolaza te-
{kih kamiona prvotu‘enog, koji je u susjedstvu gradio objekt. Po nalazu vje{taka {te-
ta je izazvana i nesolidnom izvedbom plo~nika i pristupnog puta, koje je izgradio
drugotu‘eni, za ra~un tu‘ioca, kao investitora. Prvostepeni sud prihvata i mi{ljenje
vje{taka da su oba tu‘ena jednako odgovorna za {tetu (svaki sa po 35/%), a da je sa
30/% nastanku {tete doprinio sam tu‘ilac, nekim svojim postupcima tokom gra|enja.
Polaze}i od ovakvog utvr|enja, prvostepeni sud obavezuje tu‘ene da solidarno na-
knade tu‘iocu 70% prouzrokovane {tete, ~ija visina nije sporna.
U smislu pravila imovinskog prava (paragrafi 1295, 1301. i 1302. biv{eg
OGZ), koja se primjenjuju na osnovu ~lana 4. Zakona o neva‘nosti pravnih propisa
donesenih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, s obzirom
na vrijeme nastanka {tete 1975. godine, tu‘eni su odgovorni tu‘iocu za {tetu i to
prvotu‘eni po osnovu vanugovorne (deliktne) odgovornosti, a drugotu‘eni zbog po-
vrede ugovora o gra|enju, ali je o~igledno da su {tetu prouzrokovali iz nepa‘nje i ra-
de}i nezavisno jedan od drugog. Kako je prvostepeni sud utvrdio koliko je svaki od
njih u~estvovao u {teti nije bilo osnova za solidarno obvezivanje tu‘enih (paragraf
1302. OGZ), ve} je bio du‘an da svakog od tu‘enih obave‘e na naknadu polovine
dosu|enog iznosa. Napominje se da bi ovako, trebalo postupiti i da dolazi do primje-
ne Zakona o obligacionim odnosima, jer u smislu ~lana 206. stav 3. ovog zakona, za
prouzrokovanu {tetu solidarno odgovaraju lica koja su je prouzrokovala rade}i neza-
visno jedno od drugog, samo ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj
{teti.
12. Za solidarnu odgovornost dvaju ili vi{e {tetnika zbog {tetnih imisija (pra-
{ine) nije dovoljno utvrditi da iz pogona svakoga od njih dolazi pra{ina, ve} je potre-
bno za svakoga od njih i utvrditi da uzrokuje {tetne imisije, preko mjere koja je uobi-
~ajena, s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i na mjesne prilike.
(Vs H, Rev. 1253/83, od 30. 5. 1984. Psp 25 74)
13. Nije relevantan prigovor tu‘enog da za {tetu odgovaraju i druga lica, koja
su je prouzrokovala rade}i nezavisno jedno od drugoga (zaga|enje rijeke koje je
prouzrokovalo pomor ribe) ako iz njegovih navoda ne proizilazi da bi se mogli ut-
vrditi njihovi udjeli u prouzrokovanju {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su obavezali tu‘enog da udru‘enju sportskih ribolovaca
(na koje je SO K. prenijela kori{tenje i upravljanje teku}icama rijeke) naknadi {tetu
(~lan 46. Zakona o slatkovodnom ribarstvu - "Slu‘beni list SR BiH", broj 35/79). Vi-
sina naknade {tete obra~unata je u skladu sa odredbama Pravilnika o od{tetnom cje-
novniku za pri~injenu {tetu ribljem fondu ("Slu‘beni list SR BiH", broj 11/80).
Tu‘eni u reviziji iznosi nove ~injenice, da organizacije udru‘enog rada iz K.
ispu{taju otpadne materije u rijeku D, da je gasovod na dva mjesta u toku 1980. godi-
ne prokopan u koritu rijeke i da su obilne ki{e u ovim godinama stvarale velike buji-
ce. Ovi navodi (i pod pretpostavkom da bi istaknute tvrdnje bile istinite) ne dovode u
pitanje odluku donesenu u ovoj pravnoj stvari, jer bi se radilo o {teti koju je prouzro-
kovalo vi{e Iica, a iz navoda tu‘enog ne proizilazi da bi se njihovi udjeli mogli ut-
vrditi (~lan 206. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima), pa svi odgovaraju solidar-
no, a to zna~i da za cijelu obavezu odgovara svaki du‘nik. Prema tome, ako se i pri-
hvati da su, osim tu‘enog, i drugi subjekti u~estvovali u prouzrokovanju {tete, tu‘eni
je du‘an u cijelosti naknaditi tu‘iocu {tetu.
14. Solidarna odgovornost odnosi se na u~inioce {tete koji zajedno djeluju,
bilo po dogovoru bilo sa znanjem o drugim u~iniocima. Kad je rije~ o osobama koje
su {tetu uzrokovale rade}i nezavisno jedna od druge, pravilo o solidarnoj obvezi vri-
jedi samo ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj {teti.
(Vs H, Rev. 781/83, od 25. 10. 1983. Psp 24 92)
15. Regresno potra‘ivanje naknade {tete ispla}ene o{te}enom, od lica koje je,
uz osiguranika tu‘ioca, djelimi~no odgovorno za {tetu, dospijeva pozivom osigurava-
~a regresnom du‘niku da ispuni obavezu.
Iz obrazlo‘enja:
Osiguranik tu‘ioca i tu‘eni su solidarno odgovorni za {tetu u smislu ~lana
206. Zakona o obligacionim odnosima. Tu‘ilac je o{te}enom naknadio cjelokupnu
{tetu, pa mu u smislu ~lana 208. Zakona o obligacionim odnosima, pripada pravo na
regres od tu‘enog u visini dijela sa kojim je tu‘eni doprinio nastanku {tete.
Imaju}i u vidu pravnu prirodu glavnog potra‘ivanja (regres po ~lanu 208. ZOO),
ovaj sud ocjenjuje da bi u konkretnom slu~aju zatezne kamate, u smislu ~lana 277.
stav 1. i ~lana 324. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, tekle od momenta pozi-
va upu}enog tu‘enom da ispuni svoju obavezu, pa je ovu ~injenicu neophodno ut-
vrditi u ponovnom postupku.
Solidarna odgovornost naru~ioca i izvo|a~a radova

^lan 207.
Naru~ilac i izvo|a~ radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju tre-
}em licu za {tetu koja mu nastane u vezi sa izvo|enjem tih radova.
________________________
1. Naru~ilac radova na objektu hladnja~e odgovara, solidarno sa izvo|a~em
radova, za {tetu nastalu uni{tenjem robe u hladnja~i do koje je do{lo tokom izvo|enja
radova, pa i kada roba nije primljena po osnovu ugovora o uskladi{tenju.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘eni na osnovu usmenog ugovora sa tu‘ite-
ljem, primio na ~uvanje i hla|enje koncentrat narand‘e, tropica i borovnica te da je
potom kao naru~ilac anga‘ovao preduze}e "Kota" iz Petrova~e kao izvo|a~a da izve-
de radove na opravci objekta hladnja~e u cilju pro{irenja njenog kapaciteta i da je
prilikom izvo|enja tih radova (upotreba aparata za varenje) do{lo do po‘ara u kojem
je izgorjela sva roba tu‘itelja, pa je obavezao tu‘enog da naknadi {tetu u vrijednosti
robe.
Ako bi se i uzela kao ta~na tvrdnja tu‘enog da se u konkretnom slu~aju radilo
o nenaplativom ugovoru o ostavi i tada bi postojala tu‘enikova odgovornost, koja bi
se zasnivala na odredbi ~lana 207. ZOO.
Kako naru~ilac i izvo|a~ radova na nekretnini (dakle, i na objektu hladnja~e)
odgovaraju tre}im osobama solidarno, po odredbama ~lana 207. ZOO, to je tu‘itelj
ovla{ten da cjelokupnu naknadu {tete zahtjeva od tu‘enog, kao naru~ioca jer on od-
govara u istom obimu i po istim osnovama odgovornosti kao izvo|a~.
U konkretnom slu~aju, izvo|a~ je obavljao rad pod okolnostima sa pove}a-
nom opasno{}u (varenje koje izaziva varni~enje) pa i on i tu‘eni odgovaraju tre}em
(tu‘itelju) po principu objektivne odgovornosti (~lan 154. stav 2. ZOO).
2. Naru~ilac i izvo|a~ radova odgovaraju za {tetu prouzrokovanu na susje-
dnom gra|evinskom objektu usljed aktiviranja latentnog klizi{ta.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili sve ~injenice koje su relevantne sa aspekta
odredbe ~lana 207. Zakona o obligacionim odnosima za odlu~ivanje o odgovornosti
tu‘enih za prouzrokovanje {tete, pa u tom pravcu nisu u~injeni propusti koji bi imali
zna~aj bitne povrede odredaba parni~nog postupka.
Naime, prema citiranoj odredbi iz ~lana 207. Zakona o obligacionim odnosima, tu-
‘eni investitor i izvo|a~ radova na izgradnji gra|evinskog objekta (koja po svojim karakte-
ristikama predstavlja opasnu djelatnost) solidarno odgovaraju tre}im licima za {tete koje
ovima nastanu u vezi sa izvo|enjem radova na izgradnji tih objekata i to po principu obje-
ktivne odgovornosti. To zna~i da je za odlu~ivanje o odgovornosti tu‘enih bilo potrebno
utvrditi samo to da li su o{te}enja koja su konstatovana na tu‘io~evoj porodi~noj stambe-
noj zgradi u uzro~noj vezi sa izvo|enjem gra|evinskih radova na izgradnji susjednog kom-
pleksa stambenih zgrada od strane tu‘enih i da li postoje ekskulpacioni razlozi predvi|eni
odredbom ~lana 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, na koje su se tu‘eni pozi-
vali (tvrdili su da je {teta djelimi~no posljedica konstruktivnih gre{aka tu‘io~eve stambene
zgrade, {to ponavljaju i u reviziji), a ne i to da Ii je drugotu‘eni, kao izvo|a~ radova u sve-
mu postupao prema odobrenom projektu.
Kako su ni‘estepeni sudovi utvrdili da je isklju~ivi uzrok o{te}enja na tu‘i-
o~evoj stambenoj zgradi bilo aktiviranje latentnog klizi{ta izazvanog izvo|enjem {i-
rokih otkopa na ovom padinskom podru~ju od strane drugotu‘enog, na izgradnji su-
sjednog gra|evinskog objekta ~iji je investitor bio prvotu‘eni, pri ~emu nisu utvr|eni
i eventualni konstruktivni nedostaci u izgradnji tu‘io~evog stambenog objekta kao
jednog od mogu}ih daljih uzroka {tete koja se prema prilo‘enim fotografijama obje-
kata, nije ranije ispoljila, pravilan je stav pobijanih presuda da su tu‘eni solidarno od-
govorni za puni obim {tete koja je predmet tu‘benog zahtjeva.
3. Izvo|a~ radova ne odgovara tre}oj osobi za {tetu koja mu je nastala nakon
{to je zgrada dovr{ena.
Iz obrazlo‘enja:
"Neosporno je da je tu‘itelj dana 17. III 1984. godine silazio stubama u zgra-
di u kojoj stanuje, u ulici D.d. br. 49, i pri kraju stubi{ta prvog kata poskliznuo se i
pao na odmori{tu polukata, pri ~emu je udario u za{titnu ogradu na kojoj je od udarca
ispalo armirano staklo i tu‘itelj je zajedno sa staklom pao u prizemlje s visine od 5
m. Prvostupanjski sud je utvrdio, na temelju rezultata provedenog vje{ta~enja, da je
za{titna ograda bila nepravilno izvedena i da stoga nije izvr{ila svoju funkciju da
sprije~i pad izvan ograde u slu~aju da se neka osoba poklizne na stubama. Ni‘estu-
panjski sudovi su primjenom odredbe ~l. 207. Zakona o obveznim odnosima utvrdili
odgovornost tu‘enog za spornu {tetu. Me|utim, ni‘estupanjski sudovi su pogre{no
primijenili navedenu odredbu kojom se propisuje da naru~itelj i izvo|a~ radova na
nekretnini solidarno odgovaraju tre}oj osobi za {tetu koja joj nastane u svezi s izvo-
|enjem radova, s obzirom na to da se u ovom sporu ne radi o naknadi {tete prouzro-
~ene u vrijeme izvo|enja radova. Naime, ova odredba se primjenjuje kod Ugovora o
gra|enju kada se tre}a osoba osigurava protiv izvo|a~a i naru~itelja radova na na~in
da se predvi|a njihova solidarna odgovornost tre}oj osobi za {tetu do koje je do{lo
krivnjom izvo|a~a ili naru~itelja radova tako da tre}a osoba nije du‘na utvr|ivati tko
je od njih kriv za {tetu koja joj je nanesena budu}i da prema njoj oni odgovaraju soli-
darno, a oni izme|u sebe mogu utvr|ivati ~ijom krivnjom je do{lo do {tete. Naprotiv,
tu‘itelj tra‘i naknadu {tete koja mu je nastala kada je stambena zgrada bila dovr{ena,
a ne dolazi do primjene ni odredba ~l. 179. Zakona o obveznim odnosima jer se tom
odredbom predvi|a odgovornost proizvo|a~a stvari za nedostatke na stvari, pa se tu-
‘enog ne mo‘e staviti u svojstvo proizvo|a~a stvari s nedostatkom. Stoga se osnova-
no prigovara u reviziji da tu‘enik nije odgovoran za spornu {tetu. Naime, on nije vla-
snik a ni korisnik stambene zgrade pa nema pravne osnove za njegovu odgovornost
za spornu {tetu."
(Vs RH, Rev. 1540/91, od 8. 4. 1992. Izbor odluka 1/1995 37/64
4. Izvo|a~ koji je po ugovoru sa naru~iocem uklonio tu|i gra|evinski objekat
radi pripreme zemlji{ta za gra|enje, odgovara za {tetu vlasniku objekta solidarno sa
naru~iocem.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima ni‘e{tepenih presuda proizilazi da
su tu‘eni poru{ili gra|evinski objekat tu‘ioca, koji nije bio eksproprisan, pa su ni‘erazre-
dni sudovi pravilno zaklju~ili da su tu‘eni odgovorni da vlasniku objekta naknade {tetu
prouzrokovanu ru{enjem objekta. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u razlozima ni‘este-
penih presuda tako|e slijedi da je prvotu‘eni zaklju~io sa drugotu‘enim ugovor o ru{enju
objekta uz naknadu, da bi pripremio gradili{te radi izgradnje stambenog bloka. Naru~ilac
je izvo|a~a uveo u posjed kako bi ovaj izvr{io svoju obavezu ru{enja, {to zna~i da je prvo-
tu‘eni, iako je znao da na terenu postoje objekti koji nisu obuhva}eni eksproprijacijom,
bez prethodnog ure|enja imovinsko-pravnih odnosa, nalo‘io drugotu‘enom a ovaj je pos-
tupaju}i pa nalogu prvotu‘enog, uklonio tu‘io~ev objekt i iskoristio materijal od navede-
nog objekta. Stoga su se stekli uslovi iz ~lana 207. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu-
‘beni list SFRJ", broj 29/78) za solidarnu odgovornost tu‘enih i to prvotu‘enog kao naru-
~ioca radova i drugotu‘enog, kao izvo|a~a.
5. Vlasnik koji je investitoru ustupio dio zemlji{ta sa suhozidom, radi pro{ire-
nja javnog puta, uz obavezu da mu investitor podigne isti takav zid uz pro{ireni put,
ne mo‘e tra‘iti od izvo|a~a, po osnovu odgovornosti za {tetu, da mu podigne taj zid.
6. Izvo|a~ radova koji je napustio gradili{te ostavljaju}i nedovr{ene objekte u
stanju koje zna~i opasnost za tre}e osobe ostaje odgovoran solidarno s naru~iteljem
radova, neovisno o njihovim me|usobnim odnosima, za {tetu koju pretrpi tre}a oso-
ba, jer i takvu {tetu valja smatrati {tetom u vezi s izvo|enjem radova.
(Vs H, G‘. 146/83, od 1. 11. 1983. Psp 24 76)
7. Naru~ilac odgovara tre}em licu za {tetu prouzrokovanu izvo|enjem radova
na nepokretnosti i u slu~aju kada je ugovorom o gra|enju izvo|a~ preuzeo obavezu
naknade {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno su ni‘estepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su tu‘enog
naru~ioca radova obavezali da solidarno sa prvotu‘enim izvo|a~em radova, naknadi
tu‘itelju {tetu nastalu na njegovim nekretninama u vezi sa izvo|enjem radova na iz-
gradnji tunela. Ovo stoga, jer prema odredbi ~lana 207. Zakona o obligacionim odno-
sima, naru~ilac i izvo|a~ radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju tre}im licima
za {tetu koja nastane u vezi sa izvo|enjem radova. O{te}enom pripada pravo da tra‘i
naknadu od svih ili samo jednog solidarnog du‘nika, a solidarni du‘nik koji isplati
vi{e nego {to iznosi njegov udio u prouzrokovanju {tete mo‘e tra‘iti od drugog du-
‘nika ono {to je platio za njega (~lan 208. Zakona o obligacionim odnosima).
Za odgovornost tu‘enog - naru~ioca radova bez znanja je sporazum zaklju~en
sa izvo|a~em radova kojim je svoju odgovornost ograni~io u odnosu na izvo|a~e za
{tetu uzrokovanu tre}im licima u vezi sa izvo|enjem radova, kao i okolnost da li je
izvo|a~ pri izvo|enju radova odstupio od zaklju~enog ugovora sa naru~iocem rado-
va, odnosno da li je radove izvodio stru~no ili ne. Navedena okolnost mo‘e imati
zna~aja samo u regresnoj parnici izme|u tu‘enog i izvo|a~a radova ukoliko bi se ut-
vrdilo da je {teta uzrokovana nestru~nim izvo|enjem radova, odstupanjem od proje-
kta i sli~no.
8. Op{tina koja je bila sunaru~ilac (suinvestitor) izgradnje javnog puta odgo-
vara za {tetu prouzrokovanu izvo|enjem gra|evinskih radova na nekretninama tre}ih
lica bez obzira {to je program izgradnje donijela skup{tina republike.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova prilikom izgradnje regionalnog puta
uni{tene su jele i omorike na nekretninama tu‘ioca k. ~. br. 23/52 i 23/53 (koje nisu
eksproprisane). Investitori gradnje (naru~ioci) su bili tu‘ena op{tina i Republi~ka za-
jednica za puteve, a izvoda~ V. P. 5401.
Polaze}i od ovih utvr|enja ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materi-
jalno pravo kada su utvrdili osnovanost potra‘ivanja tu‘ioca u odnosu na tu‘enu op-
{tinu S. V. za naknadu {tete. Prema odredbi ~lana 207. Zakona o obligacionim odno-
sima, naru~ilac i izvo|a~ radova na nekretnini solidarno odgovaraju tre}em licu za
{tetu koja mu nastane u vezi sa izvo|enjem tih radova, pa tu‘ena kao jedan od naru-
~ilaca (suinvestitor) ovih radova odgovara solidarno sa izvo|a~em radova za prou-
zrokovanu {tetu. Za odgovornost tu‘ene bez zna~aja je okolnost {to je kao suinvesti-
tor preuzela procentualno manju finansijsku obavezu.
U reviziji se ponavljaju dosada{nje tvrdnje tu‘ene da je Skup{tina SRBiH do-
nijela Program rekonstrukcije i modernizacije puteva u Bosni i Hercegovini, ali to ne
isklju~uje odgovornost tu‘ene op{tine, koja je po ugovoru za izgradnju ovog regi-
onalnog puta u~estvovala kao jedan od naru~ilaca (investitora) gradnje puta.
9. Za {tetu prouzrokovanu o{te}enjem tu|e zgrade radovima na nepokretnosti
solidarno odgovaraju naru~ilac i izvo|a~ radova
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘io~eva stambena zgrada izgra|ena je 1939. godine od tvrdog materijala u
blizini javnog puta. Prilikom rekonstrukcije puta (investitor-prvotu‘ena izvo|a~ -
drugotu‘eni) zbog upotrebe te{ke mehanizacije naru{ena je geostati~ka ravnote‘a ze-
mlji{ta na koje se naslanja zgrada tu‘ioca {to je prouzrokovalo njeno o{te}enje.
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su obave-
zali oba tu‘ena da tu‘iocu solidarno naknade {tetu bez obzira na njihovu krivicu, jer
se u takvom slu~aju odgovara po principu objektivne odgovornosti (~lan 207. Zakona
10. Naru~ilac i izvo|a~ solidarno odgovaraju za {tetu prouzrokovanu radovi-
ma na nepokretnosti i po pravilima imovinskog prava u interpretaciji sudske prakse.
Iz obrazlo‘enja:
[teta je u ovom slu~aju prouzrokovana prije stupanja na snagu Zakona o obli-
gacionim odnosima (1. oktobra 1978. godine), pa se o zahtjevu za naknadu {tete sudi
po pravilima imovinskog prava (~lan 1106. i 1109. Zakona o obligacionim odnosi-
ma). Propisi koji su bili na snazi do 6. aprila 1941. godine primjenjuju se kao pravna
pravila ukoliko nis suprotnosti sa ustavnim ure|enjem i pozitivnim propisima SFRJ i
njenih republika (~lan 4. Zakona o neva‘nosti pravnih propisa donijetih do 6. aprila
1941. -godine i za vrijeme neprijateljske okupacije), zbog toga se pravila imovinskog
prava biv{eg OGZ-a, o odgovornosti za {tetu interpretiraju u skladu sa sada{njim rje-
{enjem, po kome za {tetu odgovaraju solidarno izvoda~ i naru~ilac radova (~lan 207.
Zakona o obligacionim odnosima), jer bi svaka druga interpretacija bila suprotna
odredbi iz ~lana 4. citiranog zakona.
11. Naru~ilac i izvo|a~ odgovaraju za {tetu prouzrokovanu radovima na ze-
mlji{tu po na~elu objektivne odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepenim presudama su obavezni tu‘eni, naru~ilac i izvo|a~ radova da
tu‘iocu naknade {tetu prouzrokovanu o{te}enjem zgrade usljed izvo|enja radova na
susjednom zemlji{tu (~lan 207. Zakona o obligacionim odnosima). Neosnovan je pri-
govor izvo|a~a radova da ne odgovara za {tetu jer mu se ne mo‘e pripisati namjera, a
ni krajnja nepa‘nja, jer izvo|a~ i naru~ilac radova odgovaraju za {tetu prouzrokova-
nu radovima na zemlji{tu po na~elu objektivne odgovornosti.
12. Vlasnik koji je ustupio zemlji{te investitoru uz obavezu da mu ovaj izgra-
di novi suhozid izme|u preostalog dijela zemlji{ta i javnog puta, nema pravo da tra‘i
naknadu {tete od izvo|a~a radova prouzrokovane ru{enjem postoje}eg suhozida, kao
{to nema pravo tra‘iti ni da mu izvo|a~ izgradi novi suhozid.
Iz obrazlo‘enja:
Uvr|eno je da je tu‘ilac zaklju~io ugovor sa investitorom kojim se investitor
obavezao, da mu na ime naknade za ustupljeno zemlji{te i sklanjanje postoje}eg su-
hozida, podigne nov suhozid izme|u preostalog dijela zemlji{ta i javnog puta osno-
van je, dakle, obligaciono pravni odnos izme|u investitora i tu‘ioca koji se ne ti~e
izvo|a~a radova, pa tu‘ilac mo‘e tra‘iti ispunjenje obaveze iz ugovora od investitora,
koji za slu~aj neispunjenja obaveze iz ugovora odgovara i za {tetu (~lan 262. Zakona
o obligacionim odnosima). U ovom slu~aju je, prema tome, isklju~ena odgovornost
izvo|a~a radova iz osnova propisanog u ~lanu 207. ZOO da tu‘iocu naknadi {tetu
prouzrokovanu ru{enjem suhozida, kada je sam pristao da bude uklonjen, uz obavezu
investitora da mu podigne novi suhozid izme|u preostalog dijela zemlji{ta i javnog
puta.
13. Osoba koja je u ugovoru o izvo|enju radova ozna~ena kao ulaga~, iako u
radove ne ula‘e svoja, ve} prikupljena sredstva drugih soba, smatra se ulaga~em i od-
govara solidarno s izvo|a~em za {tetu koja nastane u svezi s izvo|enjem radova.
(Vs H, Rev. 86/91, od 16. 5. 1991. Psp 53 112)
14. Suparni~ar, solidarni du‘nik, nije ovla{ten da pobija presudu u dijelu ko-
jim je odbijen tu‘beni zahtjev protiv drugog suparni~ara.
(Vs BiH, Rev. 173/87, od 10. 12. 1987; isto tako i G‘. 100/87, od 30. 10.
1987. Bilten Vs BiH 1/88 115. Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke
citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lana 208)
15. Izvo|a~ radova odgovara za {tetu prouzrokovanu ru{enjem gra|evinskog
objekta iako je podignut u putnom pojasu bez odobrenja nadle‘nog organa.
Iz obrazlo‘enja:
Odgovornost tu‘enog prosu|uje se primjenom ~lana 170. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ, broj 29/78). Prema ovoj zakonskoj odredbi, za {te-
tu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em Iicu odgovara organizacija
udru‘enog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako doka‘e
da je radnik u datim okolnostima radio onako koliko je trebao, pa kako u toku postupka
pred ni‘estepenim sudovima nije utvr|eno da su radnici tu‘enog prilikom nastanka {tetnog
doga|aja radili nepravilno, a tu‘eni, koji je izvodio radove je stru~na izvo|a~ka organizaci-
ja i kao takav je, u skladu sa odredbom ~lana 18. stav 2. citiranog Zakona o obligacionim
odnosima, u izvr{avanju obaveza iz svoje profesionalne djelatnosti bio du‘an da postupa s
pove}anom pa‘njom, prema pravilima struke i obi~ajima (pa‘nja dobrog stru~njaka), to u
konkretnom slu~aju tu‘eni nema nikakvog opravdanja za propust usljed kojeg je tu‘iocu
nanesena {teta ru{enjem njegovog bazena za vodu. Osim toga tu‘eni odgovara za {tetu po
~lanu 207. ZOO.
Nije relevantan prigovor tu‘enog da je tu‘ilac bazen izgradio bez odobrenja
za gra|enje, u putnom pojasu. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadr‘anih u spisu slijedi da je
tu‘ilac bazen za vodu izgradio 12 godina prije podno{enja tu‘be, da su njegovo pos-
tojanje od tada pa do ru{enja nadle‘ni organi tolerisali. U vrijeme izgradnje bazena
bio je na snazi Zakon o putevima ("Slu‘beni list SRBiH", br. 37/67 i 36/71), koji je u
~lanu 25. stav 3. propisivao {irinu za{titnog pojasa u kojem nije bilo dopu{teno gra-
|enje razli~itih objekata, uklju~uju}i i rezervoare, ali samim tim tu‘enom, kao izvo-
|a~u radova, nije pripadalo pravo da poru{i tu‘io~ev rezervoar niti okolnost {to je taj
objekat izgra|en bez potrebnih odobrenja, tu‘enog mo‘e osloboditi obaveze da tu‘i-
ocu naknadi na taj na~in pri~injenu {tetu.
Vlasnik eksproprisane zgrade (ili dijela zgrade) izgra|ene bez odobrenja nema pra-
vo na naknadu samo u postupku eksproprijacije (~lan 67. stav 1. Zakona o eksproprijaciji).
16. Izvo|a~ gra|evinskih radova je du‘an da odmah po zavr{etku radova re-
vitalizira o{te}eno zemlji{te ili da njegovom vlasniku, odnosno nosiocu prava raspo-
laganja, plati odgovaraju}u naknadu ukoliko je on o svom tro{ku izvr{io revitalizaci-
ju u skladu sa zakonom.
17. Kada se tokom izvo|enja radova na rekonstrukciji ulice pojave pukotine
na susjednoj zgradi, pretpostavlja se da su o{te}enja zgrade prouzrokovana ovim ra-
dovima.
Naru~ilac i izvoda~ radova su u takvom slu~aju obavezni da ponude dokaze
na okolnost da ne postoji uzro~na veza izme|u radova i o{te}enja zgrade.
(Vs BIH, Rev. 469/83. od 20. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 36)
18. Odgovornost izvo|a~a radova za {tetu nastalu tre}im licima u vezi sa
izvo|enjem radova na nepokretnosti ne prestaje sa predajom radova (gra|evinskog
objekta) naru~iocu.
(Stav XIX koordinacionog sastanka biv{eg Privrednog suda, Zavidovi}i 3. do
5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 40)
19. Okolnost {to je naru~ilac radova, prije nego {to je zapo~ela izgradnja, pri-
bavio pozitivne nalaze vje{taka o ~vrsto}i tla ne osloba|a ga obaveze da, solidarno sa
izvo|a~em, naknadi {tetu vlasniku susjednog objekta, kada je utvr|eno da je {teta po-
sljedica izvo|enja naru~enih radova.
(Vs BiH, Rev. 190/84, od 17. 5. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 53; isto i Ks u
Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22)
20. Vlasnici zgrada solidarno i po principu uzro~nosti odgovaraju za o{te}e-
nje zgrade susjeda nastalo povodom izgradnje njihovih objekata, ako se ne mo‘e ut-
vrditi udio svakog od njih u prouzrokovanju {tete (zasijecanjem zemlji{ta radi izgra-
dnje zgrada u vlasni{tvu {tetnika do{lo je do klizanja zemlji{ta na kome je sagra|ena
zgrada o{te}enog).
21. Naru~itelj gra|evinskih radova solidarno s izvo|a~em odgovara za {tetu
nastalu ozlje|ivanjem pje{aka zbog nepravilno postavljene skele.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovom sporu tu‘iteljica potra‘uje naknadu {tete zbog povreda zadobivenih
23. srpnja 1991. godine, koje su posljedice njezinog pada preko postavljene gra|e-
vinske skele, a koje gra|evinske radove je naru~ila tu‘ena. Skela nije bila postavljena
u skladu s propisima za{tite na radu, zbog ~ega pje{acima nije omogu}en siguran i
nesmetan prolaz. Tako|er, ni‘i sudovi su utvrdili uzro~nu vezu izme|u povreda tu‘i-
teljice i njezinog pada preko nepravilno postavljene gra|evinske skele i nije u pravu
revident kada tu ~injenicu osporava u svojoj reviziji.
Tako|er, ni‘i sudovi su pravilno utvrdili da na strani tu‘iteljice ne postoji ni-
kakav doprinos nastanku {tetnog doga|aja i za takvo svoje utvr|enje su dali valjane i
argumentirane razloge. Kako je tu‘ena bila naru~ilac gra|evinskih radova zbog kojih
je postavljena gra|evinska skela, a koja nepravilno postavljena skela je prouzro~ila
nastanak {tete za tu‘iteljicu, odgovornost tu‘ene za naknadu {tete ima svoj pravni
osnov u odredbi ~l. 207. Zakona o obveznim odnosima, kako su to pravilno utvrdili i
ni‘i sudovi i time pravilno primijenili materijalno pravo."
22. Kad je zbog izgradnje prometnice onemogu}eno daljnje stanovanje u ku-
}i, vlasnik ima pravo na naknadu {tete od investitora u visini prometne vrijednosti
ku}e sa gospodarskim objektima i vrijednosti gra|evinskog prostora.
"Temeljem izlo‘enih utvr|enja ni‘estupanjskih sudovi su zaklju~ili da je tu-
‘enik, kao naru~itelj i investitor gradnje ulice odgovoran naknaditi tu‘itelju materi-
jalnu {tetu u svotu koja je potrebna da se tu‘iteljeva materijalna situacija dovede u
stanje u kojem se nalazila da nije bilo {tetne radnje (~l. 207. i ~l. 190. Zakona o obve-
znim odnosima. Me|utim, prema prosudbi ovog revizijskog suda, tu‘itelju u konkre-
tnom slu~aju s obzirom na utvr|enje sudova da bi bilo opasno daljnje stanovanje u
ku}i tu‘itelja pripada naknada u visini prometne vrijednosti ku}e zajedno s gospo-
darskim objektima (koko{injcem i {upom) i vrijednosti gra|evinskog prostora, a ne u
visini vrijednosti izgradnje nove obiteljske ku}e i gospodarskih objekata na sli~noj
gra|evinskoj lokaciji, kako su ocijenili ni‘estupanjski sudovi."
Regres isplatioca
^lan 208.
(1) Solidarni du‘nik koji isplati vi{e nego {to iznosi njegov udio u {teti,
mo‘e tra‘iti od svakog od ostalih du‘nika da mu naknadi ono {to je platio za
njega.
(2) Koliko iznosi udio svakog pojedinog du‘nika sud odre|uje s obzirom
na te‘inu njegove krivice i te‘inu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelo-
vanja.
(3) U slu~aju nemogu}nosti da se utvrde udjeli du‘nika, na svakog pada
jednak dio, osim ako pravi~nost zahtijeva da se u konkretnom slu~aju druk~ije
odlu~i.
________________________
Iz obrazlo‘enja:
Osiguranik tu‘ioca i tu‘eni su solidarno odgovorni za {tetu u smislu ~lana
206. Zakona o obligacionim odnosima. Tu‘ilac je o{te}enom naknadio cjelokupnu
{tetu, pa mu u smislu ~lana 208. Zakona o obligacionim odnosima, pripada pravo na
regres od tu‘enog u visini dijela sa kojim je tu‘eni doprinio nastanku {tete.
Imaju}i u vidu pravnu prirodu glavnog potra‘ivanja (regres po ~lanu 208.
ZOO), ovaj sud ocjenjuje da bi u konkretnom slu~aju zatezne kamate, u smislu ~lana
277. stav 1. i ~lana 324. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, tekle od momenta
poziva upu}enog tu‘enom da ispuni svoju obavezu, pa je ovu ~injenicu neophodno
utvrditi u ponovnom postupku.
2. Suparni~ar, solidarni du‘nik, nije ovla{ten da pobija presudu u dijelu kojim
je odbijen tu‘beni zahtjev protiv drugog suparni~ara.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 207. Zakona o obligacionim odnosima, naru~ilac i izvo-
|a~ radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju tre}em licu za {tetu koja mu nasta-
ne u vezi sa izvo|enjem tih radova. Stoga svako od njih odgovara za {tetu u punom
obimu, pa o{te}enom pripada pravo da zahtijeva naknadu cjelokupne {tete od svih ili
samo od jednog {tetanika, a solidarnom du‘niku koji isplati vi{e nego iznosi njegov
udio u prouzrokovanju {tete pripada pravo da od drugog solidarnog du‘nika zahtijeva
da mu naknadi ono {to je platio za njega (~lan 208. stav 1. ZOO).
Navode revizije kojom se pobija drugostepena odluka u dijelu kojim je odbi-
jen tu‘beni zahtjev protiv drugotu‘enog ovaj sud nije razmatrao, jer je revizija I - tu-
‘ene protiv odluke u ovom dijelu nedozvoljena zbog nedostataka pravnog interesa.
Suparni~ar u principu ne mo‘e izjaviti ‘albu ili reviziju protiv dijela presude kojim je
odbijen tu‘beni zahtjev protiv drugog suparni~ara, jer se time ne vrije|a njegovo pra-
vo iz ~l. 208. st. 1. ZOO.
(Vs BiH, Rev. 173/87, od 10. 12. 1987)
(Vs BiH, G‘. 100/87. od 30. 10. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 115)
3. U me|usobnom odnosu solidarnih du‘nika onaj solidarni du‘nik koji ispla-
ti vi{e nego {to iznosi njegov udio u {teti mo‘e zahtijevati od svakoga od ostalih du-
‘nika da mu naknadi ono {to je platio za njega.
(Vs H, Rev. 586/82, od 5. 10. 1982. Psp 22 62)
4. Zastara regresnog zahtjeva solidarnog du‘nika te~e od izvr{ene isplate, a
ne od prouzrokovanja {tete.
5. Budu}i da solidarni du‘nici u regresnom odnosu odgovaraju svaki za svoj
udio u {teti (~l. 208. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima), u slu~aju kada tu‘ilac
tra‘i da mu ostali du‘nici solidarno naknade ono {to je za njih platio, sud }e utvrditi
udio u {teti svakog od njih i srazmjerno tome ih obavezati da tu‘iocu regresiraju ra-
zliku.
(Stav XIX koordinacionog sastanka biv{eg Privrednog suda, Zavidovi}i od 3.
do 5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 40)
6. Glavni izvo|a~ ima pravo da od podizvo|a~a regresira puni iznos naknade
{tete koju je isplatio tre}em licu o{te}enom usljed nestru~nog miniranja koje je izvo-
dio izvo|a~ - specijalizovana organizacija udru‘enog rada, i pored toga {to nije vr{io
stru~ni nadzor nad izvo|enjem radova povjerenih podizvo|a~u.
Kako je u postupku utvr|eno da je {tetu uzrokovao isklju~ivo prednik tu‘e-
nog kao podizvo|a~ tu‘ioca, tu‘iocu - glavnom izvo|a~u pripada pravo da se od tu-
‘enog u cijelosti regresira za naknadu {tete ispla}enu tre}em licu (~lan 208. str. 1. i 2.
ZOO), i pored toga {to je propustio da vr{i nadzor nad izvo|enjem radova povjerenih
podizvo|a~u .
8. Dopu{tena je odredba ugovora o gra|enju da naru~ilac ne odgovara za {tete
koje nastanu krivicom izvo|a~a na susjednim objektima i mo‘e se primijeniti radi re-
gulisanja me|usobnih odnosa naru~ioca i izvo|a~a radova nakon isplate naknade {te-
te o{te}enom dosu|ene po osnovu iz ~lana 207. zakona o obligacionim odnosima.
Odsjek 9.
PRAVO O[TE]ENIKA POSLIJE ZASTARJELOSTI PRAVA DA

ZAHTIJEVA NAKNADU
^lan 209.
Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtijeva naknadu {tete, o{te}e-
nik mo‘e zahtijevati od odgovornog lica, po pravilima koja va‘e u slu~aju stica-
nja bez osnova, da mu ustupi ono {to je dobio radnjom kojom je prouzrokovana
{teta.
________________________
1. Kada {tetnik uspje{no istakne prigovor zastare potra‘ivanja iz osnova na-
knade {tete, o{te}enom mo‘e biti dosu|ena samo naknada u visini vrijednosti stvari
koju je {tetnik za sebe upotrijebio.
2. Organizacija udru‘enog rada mo‘e po proteku subjektivnog zastarnog roka
za potra‘ivanja iz osnova naknade {tete, a sve do proteka op{teg zastarnog roka, za-
htijevati od svog radnika naknadu u visini vrijednosti sredstava koje je protupravno
za sebe prisvojio.
Odjeljak 3.
STICANJE BEZ OSNOVA
Odsjek 1.
OP[TE PRAVILO
^lan 210.
(1) Ako je dru{tveno sredstvo kojim upravljaju radnici, odnosno drugi
radni ljudi u odre|enom dru{tvenom pravnom licu na bilo koji na~in pre{lo u
dru{tvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u dru-
gom dru{tvenom pravnom licu, ili u imovinu nekog lica, a taj prelaz nema osno-
va u nekom samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u
zakonu, sticalac je du‘an da ga vrati, ako je to mogu}e, a ina~e je du‘an da na-
knadi vrijednost postignute koristi.
(2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kad je neki dio
imovine jednog lica na bilo koji na~in pre{ao u dru{tvena sredstva kojim uprav-
ljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u dru{tvenom pravnom licu ili u imovi-
nu nekog drugog lica, a taj prelaz nema osnova u samoupravnom sporazumu ili
u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu.
(3) Pod prelazom dru{tvenog sredstva odnosno imovine podrazumijeva
se i sticanje koristi izvr{enom radnjom.
(4) Obaveza vra}anja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se ne-
{to primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao.
Napomena (RS): Ovaj ~lan je izmijenjen odredbom ~lana 30. ZIDZOO na
sljede}i na~in:
U ~lanu 210. st. 1 i 2. zamjenjuju se novim stavom 1. koji glasi:
(1) Kad je neki dio imovine jednog lica pre{ao na bilo koji na~in u imovinu
nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u njenom pravnom poslu ili u zako-
nu, sticalac je du‘an da ga vrati, a kad to nije mogu}e da naknadi vrijednost posti-
gnutih koristi .
Stav 3. bri{e se.
Dosada{nji stav 4. postaje stav 2.
________________________
1. Ne mo‘e se zahtijevati vra}anje nov~anog iznosa pla}enog na ime cijene
po ugovoru o pove}anoj kontinuiranoj isporuci elektri~ne energije i kada je visina ci-
jene odre|ena na osnovu Odluke isporu~ioca koju je ukinuo Ustavni sud.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac ne pobija utvr|enje prvostepenog suda da je izme|u stranaka dana 1.
4. 1995.godine zaklju~en ugovor o obezbje|enju elektri~ne energije kojim se tu‘eni
kao isporu~ilac obavezao da tu‘iocu kao potro{a~u kontinuirano isporu~uje pove}ane
koli~ine elektri~ne energije za obavljanje njegovih djelatnosti, prema Odluci o na-
knadama za pove}ani utro{ak elektri~ne energije, koju Odluku je ukinuo Ustavni sud
BiH dana 13. 9. 1996.godine. Me|u strankama nije sporno da je tu‘eni shodno ugo-
voru vr{io isporuku elektri~ne energije tu‘iocu, te da je tu‘ilac, na ime cijene utro{ka
isporu~ene elektri~ne energije, u toku 1995. i 1996.godine, platio tu‘enom .......
DEM.
Polaze}i od ovakvog utvr|enja, osnovano je prvostepeni sud odbio zahtjev tu-
‘ioca da mu tu‘eni vrati iznos upla}en na ime naknade za isporu~enu elektri~nu ener-
giju. Samo stoga {to je Ustavni sud BiH Odlukom od 13. 9. 1996.godine ukinuo
Odluku o naknadama za utro{ak pove}anih koli~ina elektri~ne energije od 23 .5.
1995.godine i Uputstvo za primjenu te Odluke i to iz razloga {to navedeni akti nisu
objavljeni na na~in koji je propisan za objavljivanje op{teg akta (~lan 220. stav 3.
Ustava RBiH), zbog ~ega nisu na snazi tj. ne mogu se primjenjivati, ne mo‘e se sma-
trati ugovor zaklju~en izme|u stranaka ni{tavnim, niti osnovanim zahtjev za vra}anje
iznosa pla}enog na ime cijene isporu~ene elektri~ne energije, shodno ugovoru. Ovo
obzirom da, mada Odluka o naknadama za utro{ak pove}anih koli~ina elektri~ne
energije tu‘enog nema karakter op{te obavezuju}e odluke, ona ima karakter ponude
za zaklju~ivanje ugovora o isporuci elektri~ne energije po odre|enim cijenama. Kako
je odredbom ~lana 19. Tarifnog sistema za prodaju elektri~ne energije ("Slu‘beni list
SRBiH", broj 6/92) predvi|ena mogu}nost ugovaranja izme|u isporu~ioca i potro{a-
~a, posebnih uslova za ve}u sigurnost snabdijevanja, a tu‘ilac i ne tvrdi da nije bio
upoznat sa visinom naknade za utro{ak pove}ane koli~ine elektri~ne energije, te kako
je zaklju~eni ugovor izvr{en, stekli su se uslovi za isplatu cijene isporu~ene elektri-
~ne energije, pa je neosnoovan zahtjev tu‘ioca za vra}anje iznosa pla}enog po tom
osnovu.
2. Lice kome je njegov du‘nik isplatio nov~ani dug sredstvima dobijenim od
tre}eg lica, radi upotrebe po ugovoru o nalogu, nije du‘no da ih vrati nalogodavcu ni
po pravilima o sticanju bez osnova, a ni po pravilima o naknadi {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je izme|u tu‘itelja i tada postoje}e banke dana
6. 3. 1992. godine zaklju~en ugovor o plasiranju sredstava, kojim se banka obvezala
da }e sredstva u iznosu od ......... Yu dinara, koja }e tu‘itelj polo‘iti na njen ra~un,
plasirati kao kredit tu‘enom, u ime i za ra~un tu‘itelja, pod uslovima bli‘e odre|enim
u navedenom ugovoru, te u tom cilju (~lan 4. Ugovora) tekst ugovora o kreditu dos-
taviti na potpis korisniku kredita (tu‘enom) u roku osam dana od zaklju~enja ugovo-
ra sa tu‘iteljem, a dozna~iti tu‘enom (korisniku kredita) sredstva u roku tri dana od
zaklju~enja ugovora o kreditu. Prvostepeni sud je, me|utim, utvrdio na temelju ispra-
va navedenih u obrazlo‘enju prvostepene presude da tu‘eni nije bio u to vrijeme u
stanju teku}e nelikvidnosti, te nije imao potrebe za kratkoro~nim kreditom, a da mu
je navedena banka istog dana kada je primila nov~ana sredstva tu‘itelja dozna~ila
utu‘eni iznos, ali kao otplatu svoga duga prema tu‘enom po osnovu ranije zaklju~e-
nog komisionog ugovora izme|u banke, kao du‘nika i tu‘enog, kao njenog vjerovni-
ka.
Polaze}i od ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja, prvostepeni sud je pravilno
primijenio materijalno pravo kada je odbio tu‘beni zahtjev zbog nedostatka pasivne
legitimacije tu‘enog, s kojim tu‘itelj nije u ugovornom odnosu, jer banka nije, postu-
paju}i kao nalogoprimac zastupnik, zaklju~ila u ime tu‘itelja ugovor o kreditu sa
tu‘enim, niti je tu‘enom dozna~ila nov~ana sredstva u ime tu‘itelja, a po osnovu
ugovora o kreditu.
Tu‘itelj ne mo‘e zahtijevati isplatu od tu‘enog ni pozivom na propise o sticanju bez
osnova, jer je tu‘eni primio sredstva od banke, kao njenu uplatu duga prema njemu,
tako da na njegovoj strani nema sticanja bez osnova (na njegovoj strani ne postoji
oboga}enje, koje bi odgovaralo osiroma{enju tu‘itelja, jer je uplatom sredstava samo
podmiren stvarno postoje}i dug banke prema tu‘enom).
Tu‘itelj nema pravo na utu‘eno potra‘ivanje ni po osnovu naknade {tete, jer
nije dokazano da je tu‘eni znao, odnosno mogao znati da banka, zloupotrebom zastu-
pni~kog ugovora (ugovor o nalogu), podmiruje nov~anim sredstvima tu‘itelja, upla-
}enim na njen ra~un, svoj dug prema tu‘enom.
Nov~ana sredstva tu‘itelja su po valjanom pravnom osnovu data banci i upla-
tom na njen ra~un postala njena, a njima se, protivno ugovoru sa tu‘iteljem, za svoje
potrebe poslu‘ila banka, pa je samo ona du‘na i da ih vrati tu‘itelju, po osnovu na-
knade {tete, a i uz obavezu da plati kamate od dana uplate (analognom primjenom
~lana 756. Zakona o obligacionim odnosima).
3. Prodavac ne mo‘e, pozivom na pravila o sticanju bez osnova, tra‘iti isplatu
cijene od tre}eg lica kome je kupac ustupio robu.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da tu‘ilac nije bio u ugovornom odnosu sa tu‘enim
iz koga bi proizilazila njegova obaveza da mu isporu~i drvnu gra|u te pravo da tra‘i
isplatu cijene isporu~ene robe.
Utu‘eni iznos tu‘iocu ne pripada ni po osnovu neosnovanog oboga~enja, sve
kada bi i bilo ta~no da je tu‘eni za svoje potrebe iskoristio dio isporu~ene drvne gra-
|e za koji tu‘iocu nije ispla}ena cijena, jer je tu‘eni gra|u stekao po osnovu pravnog
posla - ugovora zaklju~enog sa kupcem gra|e od tu‘ioca, a ne bez osnova. Tu‘ilac je
svoje pravo na isplatu cijene isporu~ene robe mogao da realizuje u sporu sa naru~i-
ocem robe, zbog ~ega nema neosnovanog oboga}enja tu‘enog na {tetu tu‘ioca, a u
smislu odredbe ~lana 210. Zakona o obligacionim odnosima.
4. Tra‘bina vra}anja neutro{enog avansa dospjeva po prestanku osnova za
dr‘anje avansa i zastarjeva u op{tem zastarnom roku od pet godina.
Iz obrazlo‘enja:
Saglasno uslovima ugovora, izvo|a~ ima pravo na dio avansa kojim je napla-
tio 30 odsto vrijednosti izvedenih ugovorenih radova i nabavio materijal preciziran u
ugovoru. Sredstva avansa koja nisu iskori{tena odnosno ste~ena na taj na~in izvo|a~
dr‘i bez pravnog osnova, pa o povratu tih sredstava treba odlu~iti u smislu pravila o
sticanju bez osnova (~lan 210. ZOO). Kako rok zastarjelosti za ste~eno bez osnova
nije odre|en, na ovo potra‘ivanje primjenujuje se op{ti zastarni rok odre|en ~lanom
371. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO. Zastarjelost nastupa kada protekne za-
konom odre|eno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze
(~lan 360. stav 2. ZOO), a to je u konkretnom slu~aju, kada je postavljen zahtjev za
vra}anje avansa datog shodno preuzetim obavezama po ugovoru o gra|enju, vrijeme
od kada prestane da postoji osnov dr‘anja neiskori{tenog avansa, dakle, od kada je
prestao da postoji ugovor o gra|enju.
5. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 73/99, od 15. 6 1999, citiranu u sudskoj pra-
6. Stjecanje bez osnove postoji kad dio imovine jedne osobe, na bilo koji na-
~in, prije|e u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema temelja u pravnom poslu ili
zakonu.
Time nastaje obveznopravni odnos koji djeluje interpartes u kojem je stjeca-
telj du‘nik, a onaj ~iji je dio imovine pre{ao u imovinu stjecatelja jest vjerovnik.
(Ps RH, P‘. 3437/93, od 28. 12. 1993. - Praxis 2 36)
7. Obveznopravni odnos stjecanja bez osnove postoji kad dio imovine jedne
osobe prije|e u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili
zakonu.
No rije~ je o stjecanju bez osnove i kada je u imovinu tu‘enika pre{la imovi-
na tre}e osobe, a ne tu‘itelja. To i ako je ta tre}a osoba isplatila tu‘eniku umjesto tu-
‘itelju. Pravo na zatezne kamate tu‘itelj ima prema onom tko mu nije platio tra‘binu
na vrijeme. Ovo pravo predstavlja njegovu imovinu koja nije pre{la u smislu citirane
odredbe ~l. 210. na tu‘enika. Zbog toga, budu}i da nema stjecanja bez osnove jer nije
ispunjena osnovna pretpostavka, tj. nema prijelaza imovine tu‘itelja na tu‘enika, ne
mogu se primijeniti niti odredbe o pla}anju zateznih kamata.
(Vts RH, V P‘. 3004/93, od 26. 4. 1994. - Praxis 2 36)
8. O zahtjevu za vra}anje vi{e pla}enog iznosa kupoprodajne cijene odlu~uje
se po pravilima o neosnovanom oboga}enju (sticanje bez osnova) temeljem ~lana
210., 314. i 371. ZOO.
9. Osnovanost zahtjeva za vra}anje ispla}enog po osnovi stjecanja bez osnove
ne ovisi o krivnji stjecatelja, ve} o tome da li isplata ima osnove u pravnom poslu ili
zakonu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘beni zahtjev tu‘itelja utemeljen je na institutu stjecanja bez osnove
(~l. 210. Zakona o obveznim odnosima), a za vra}anje ste~enog temeljem ovog insti-
tuta nije ~injeni~na pretpostavka postojanje krivnje stjecatelja, nego je pretpostavka
saznanja isplatitelja da nije du‘an platiti (~l. 211. Zakona o obveznim odnosima).
Radi izlo‘enog neodlu~na je ‘albena tvrdnja tu‘enika o tome tko je bio du‘an
obavijestiti isplatitelja na prestanak obveze za isplatu, jer pokraj nesporne ~injenice
da isplatitelj o tome nije bio obavije{ten, tu‘enika na povrat neosnovano primljenog
iznosa ne osloba|a ~injenica {to njegov poslodavac prema isplatitelju nije ispunio
svoju obvezu obavje{}ivanja o tu‘enikovom prestanku prava, jer je za ovu ~injenicu
tu‘enik saznao bez poslodav~eve obavijesti isplatitelju, te je dakle tu‘enik primio
nov~ane iznose za koje je znao da su ste~eni bez pravne osnove.
10. Prreduze}e je du‘no da vrati iznos napla}en neovla{tenim kori{tenjem
bjanko akceptnog naloga od preduze}a koje nije njegov du‘nik, pa i kada je ovako
napla}eni iznos upotrebilo za otplatu dugova tog preduze}a.
11. Kad bra~ni drug zahtijeva vra}anje sredstava ulo‘enih u stan drugog bra-
~nog druga, radi pobolj{anja uvjeta stanovanja, treba uzeti u obzir da se bra~ni drug
koji je ulagao i sam koristio rezultatima svojih ulaganja.
Pogre{an je pravni pristup ni‘estupanjskih sudova da je tu‘enica ulagala u
stan za drugoga, jer je i ona stanovala u tome stanu i za vra}anje onoga {to je tu‘eni-
ca u stan svog pokojnog supruga ulo‘ila treba postojati osnova ili u zakonu ili u ugo-
voru, a ako nje nema, nema ni obveze vra}anja. Osim toga valja imati na umu da bi
se o zahtjevu za naknadu ulaganja u~injenih u stan pokojnog supruga tu‘enice mora-
lo odlu~ivati tako da bi do{li u obzir samo izdaci ako nisu obuhva}eni koristima koje
je sama tu‘enica imala kori{tenjem te stvari .
12. Kad bra~ni drug tra‘i povrat sredstava ulo‘enih u stan drugog bra~nog
druga, radi pobolj{anja uvjeta stanovanja, treba uzeti u obzir da je bra~ni drug koji je
vr{io, ulaganja i sam koristio rezultat svojih ulaganja.
Iz obrazlo‘enja:
"Po ocjeni ovog revizijskog suda imaju}i u vidu utvr|enje sudova da je tu‘e-
na izvr{ila izvjesna ulaganja u stan svog pok. supruga u kojem je stanovala, ne dolazi
u primjenu odredba ~l. 38. st. 3. i 4. Zakona o osnovnim vlasni~kopravnim odnosima,
jer je tu‘enica, {to nije sporno, imala tro{kove ulaganja u stan svog pok. supruga, ra-
di pobolj{anja uvjeta stanovanja, odnosno kori{tenja stana na bolji na~in. Dakle, po
mi{ljenju ovog revizijskog suda tu‘ena je kori{tenjem predmetnog stana u bra~noj
zajednici s pok. suprugom i sama koristila rezultat vlastitog ulaganja u stan svog pok.
supruga. Proizlazi da je pogre{an pravni pristup ni‘estupanjskih sudova da je tu‘ena
izvr{ila ulaganja u stan za drugoga, jer je i ona stanovala u tome stanu i za vra}anje
onoga {to je tu‘ena u stan svog pok. supruga ulo‘ila treba postojati osnova ili u zako-
nu ili u ugovoru, a ako nje nema, nema ni obveze pla}anja. Osim toga valja imati u
vidu da bi se o zahtjevu za naknadu ulaganja u~injenih u stan pok. supruga tu‘enice
moralo odlu~ivati tako da bi do{li u obzir samo izdaci ako nisu obuhva}eni koristima
koje je sama tu‘ena imala kori{tenjem te stvari."
13. Podavac stana, koji je nakon obostranog ispunjenja ugovora o prodaji, po
nalogu slu‘be dru{tvenog knjigovodstva, jednostrano utvrdio ve}u cijenu i posred-
stvom te slu‘be, razliku naplatio iz sredstava kupca stana, bez njegove saglasnosti,
du‘an je da napla}eni iznos vrati kupcu.
Iz obrazlo‘enja:
Izme|u tu‘ioca kao kupca i tu‘ene kao prodavca u 1980. godini ispunjenjem
je prestao ugovor o prodaji jednosobnog stana, a u 1985. godini protivno volji tu‘i-
oca, sa ra~una tu‘ioca prenijet je utu‘eni iznos u korist ra~una tu‘enog. Nije sporno
ni to da utu‘eni iznos predstavlja razliku izme|u ranije kona~no utvr|ene cijene sta-
na u 1980. godini (po ugovoru) i novo utvr|ene cijene u 1985. godini, koju je utvrdi-
la komisija imenovana od direktora tu‘enog, a na osnovu naloga finansijskog inspe-
ktora SDK- Filijala Z.
U smislu ~lana 295. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, obaveza presta-
je kada se ispuni.
U ovoj pravnoj stvari, ugovorne stranke su u 1980. godini obostrano ispunile
svoje obaveze iz ugovora o prodaji jednosobnog stana, pa postupanje tu‘enog po na-
logu SDK u 1985. godini da tu‘eni formira stru~nu komisiju, koja }e da izvr{i kola-
udaciju objekta i utvrdi kona~ne cijene za koje to nije u~injeno, ne mo‘e imati uticaja
na osnovanost zahtjeva tu‘ioca. To {to je SDK kontrolom a‘urnosti i urednosti knji-
govodstva, konstatovala da tu‘eni "pri aktiviranju stambenih zgrada i utvr|ivanju ci-
jene ko{tanja kvadratnog metra stambenog prostora" nije uklju~ivao sve u~injene tro-
{kove koji uti~u na cijenu ko{tanja i {to je formirana stru~na komisija u svom izvje-
{taju od 24. 9. 1985. godine utvrdila ve}u cijenu stambenog prostora od ranije ugo-
vorom utvr|ene kona~ne cijene u 1980. godini, ne daje tu‘enom pravo da tu razliku u
cijeni i naplati od tu‘ioca na na~in kako je to u~injeno.
Tu‘ena dr‘i utu‘eni iznos bez osnova, po{to prenos sredstava nije izvr{en na
osnovu pravnog posla ili zakona, pa je u smislu ~lana 210. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima, u obavezi da ga vrati tu‘iocu.
14. Naru~itelj koji je izvo|a~u platio cijenu unaprijed (avans) ima pravo za-
htijevati vra}anje onog dijela cijene (avansa) koji prelazi vrijednost izvedenih rado-
va.
Taj zahtjev ne zastarijeva u op}em zastarnom roku, jer se ne radi o stjecanju
bez osnove. Imovina naru~itelja nije pre{la u imovinu izvo|a~a bez pravne osnove,
ve} temeljem ugovora o gra|enju.
(Ps RH, P‘. 1244/93, od 4. 1. 1994. - Praxis 2 38)
15. Kad je naplata komunalne naknade izvr{ena temeljem pravomo}nog rje-
{enja nadle‘nog op}inskog organa, obveznik pla}anja naknade ne mo‘e, pozivaju}i
se na pogre{an obra~un, tra‘iti povrat pla}enih iznosa bilo temeljem stjecanja bez
osnove bilo s naslova naknade {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tu‘iteljskog poduze-
}a kojim tra‘i da se tu‘enu op}inu obve‘e da mu isplati utu‘eni iznos od na
ime povrata navodno pevi{e obra~unate i napla}ene komunalne odnosno komunalno-
namjenske naknade, a koji je pogre{an obra~un na {tetu tu‘itelja, prema navodima
tu‘be posljedica primjene tarife koja se ne odnosi na poslovnu djelatnost tu‘itelja.
Ni‘i sudovi odbili su spomenuti tu‘beni zahtjev kao neosnovan jer su u provedenom
postupku u bitnom utvrdili da je naplata utvr|ene komunalne i komunalno-namjen-
ske naknade prema tu‘itelju izvr{ena na temelju pravomo}nih rje{enja nadle‘noga
op}inskog organa uprave tu‘ene op}ine, pa slijedom takvog utvr|enja ni‘i sudovi na-
laze da na strani tu‘enice postoji valjana pravna osnova po kojoj je uslijedila naplata
sporne naknade, odnosno tu‘itelj se, prema ocjeni ni‘ih sudova, bez uspjeha poziva
na okolnost da je na strani tu‘enice nastalo stjecanje bez osnove u smislu odredbe ~l.
210. Zakona o obveznim odnosima. Kad bi se prihvatile kao to~ne tvrdnje revidenta
da je obra~un sporne naknade po upravnom organu tu‘enice izvr{en nepravilno usli-
jed primjene pogre{ne tarife zbog ~ega da je naknada utvr|ena u previsokim iznosi-
ma na {tetu tu‘itelja - pri ~emu osnovanost takve tvrdnje revidenta nije utvr|ena u
provedenom postupku pred ni‘im sudovima - ni u tako pretpostavljenom slu~aju re-
vident, na temelju okolnosti koje je iznio u tu‘bi i tijekom postupka, ne bi po shva}a-
nju ovog suda mogao s uspjehom zahtijevati od tu‘enice povrat upla}enog iznosa na-
knade ni po osnovi odgovornosti za {tetu. To stoga jer se u konkretnom slu~aju revi-
dent poziva isklju~ivo na navodno pogre{nu primjenu propisa kao jedini razlog koji
je prouzrokovao pogre{no odre|ivanje visine komunalne i komunalno-namjenske na-
knade, a takav razlog sam po sebi, sve da je i bio ostvaren u konkretnom slu~aju, ne
mo‘e imati kao posljedicu odgovornost za {tetu tu‘ene op}ine po osnovi nepravilnog
i nezakonitog rada radnika odnosno organa tu‘ene op}ine."
(Vs RH, II Rev. 40/92, od 8. 10. 1992. Izbor odluka 1994 115/172)
16. Naru~ilac radova du‘an je da plati izvo|a~u naknadu za radove koji koris-
te naru~iocu i u slu~aju da je ugovor raskinut krivicom izvo|a~a.
Iz obrazlo‘enja:
Raskid ugovora, bez obzira ~ijom krivicom je do{lo do toga u smislu ~lana
132. Zakona o obligacionim odnosima ima za posljedicu da stranka koja je potpuno
ili djelimi~no ispunila svoju obavezu iz ugovora, ima pravo tra‘iti da joj druga strana
vrati ono {to je dala u svrhu ispunjenja ugovora. Prevedeno na konkretni slu~aj to
zna~i da je tu‘eni kao naru~ilac radova du‘an platiti naknadu za radove koje je izveo
tu‘ilac, ako mu koriste, (~lan 210. st. 1. i 4. ZOO) pa kako su ni‘estepeni sudovi, ma-
kar se izri~ito i nisu pozvali na navedeni zakonski propis, sa tih pozicija odlu~ili o
zahtjevu tu‘ioca, pravilno su primijenili materijalno pravo.
17. Visina koristi ste~ena bez osnove utvr|uje se prema cijenama na dan do-
no{enja prvostupanjske presude.
18. [kola, ~iji je nastavnik obavljao nastavu kod druge {kole, nije ovla{tena
da tra‘i naknadu za taj rad, po samom zakonu.
Iz obrazlo‘enja:
Izme|u parni~nih stranaka: tu‘iteljice - {kole, ~iji je nastavnik obavljao rad
kod tu‘ene {kole i te {kole, ne postoji osnov po kojem bi tu‘ena bila u obavezi da
pla}a naknadu za taj rad tu‘iteljici. Okolnost {to je tu‘iteljica ispla}ivala Ii~ni doho-
dak svome nastavniku nije osnov za njeno potra‘ivanje odgovaraju}e naknade od tu-
‘ene, srazmjerno radu njenog nastavnika, jer time izme|u parni~nih stranaka nisu
nastale pretpostavke sticanja bez pravnog osnova iz ~lana 210. Zakona o obligaci-
onim odnosima. Postoji eventualno sticanje bez osnova u korist nastavnika ali samo
pod pretpostavkom da iznosi koje je primio na ime li~nog dohotka nisu pokriveni od-
govaraju}im radom kod tu‘iteljice, ali to nije predmet ovog spora.
19. Lice koje je dobrovoljno platilo iznos oduzet izvr{nim rje{enjem inspekci-
je, mo‘e zahtijevati vra}anje pla}enog od dru{tveno-politi~ke zajednice kojoj su pri-
pala upla}ena sredstva, ako se u kaznenom postupku utvrdi da nije bilo uslova za in-
tervenciju inspekcije.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je dana 31. 1. 1979. godine a radi izvr{enja rje{enja nadle‘nog organa
od 10. 1. 1979. godine, na ra~un tu‘ene Republike uplatio iznos od ... Navede-
nim rje{enjem tu‘iocu je bila oduzeta neopravdano ste~ena pozitivna razlika u cijeni.
Rje{enjem Osnovnog suda od 12. 5. 1982. godine obustavljen je privredno
kazneni postupak protiv tu‘ioca, a zbog odustajanja javnog tu‘ioca od optu‘nog pri-
jedloga, jer je utvr|eno, na osnovu nalaza i mi{ljenja vje{taka, da tu‘ilac prilikom
formiranja cijena nije nezakonito postupao, niti ostvario neopravdanu pozitivnu razli-
ku u cijeni.
Kod ovakvih okolnosti tu‘ena je iznos koji je tu‘ilac uplatio na ‘iro ra~un
nov~anih kazni za privredne prestupe koje pripadaju Republici, stekla bez pravnog
osnova, u smislu odredaba ~lana 210. Zakona o obligacionim odnosima. Vra}anje to-
ga iznosa tu‘ilac mo‘e zahtijevati u smislu ~lana 211. istog zakonskog propisa, jer je
on platio da bi izbjegao prinudu (do dobrovoljne isplate navedenog iznosa do{lo je
radi izbjegavanja prinudnog izvr{enja rje{enja inspekcijskog organa, koje nije imalo
svojstvo pravosna‘nosti, ali je bilo izvr{no).
20. Za regres valja postojati osnova ili u zakonu ili u ugovoru; ako nje nema,
nema ni obveze pla}anja.
(Vps H, P‘. 1787/82 i P‘. 305/83, od 27. 9. 1983. Psp 23 266)
21. Nakon prestanka prava kori{tenja gra|evinskog zemlji{ta naknada koja je
za to pla}ena vra}a se u nominalnom iznosu.
(Vs H, Rev. 2539/86, od 17. 3. 1987. Psp 34 59)
22. Nosilac prava raspolaganja koji se nije saglasio sa prodajom poslovne
prostorije od strane op{tine, ima pravo na naknadu u visini izgubljene zakupnine od
korisnika prostorije - kupca, sve do momenta kada je pravo raspolaganja poslovne
prostorije prenio na op{tinu.
Iz obrazlo‘enja:
lako je nosilac prava raspolaganja poslovnih prostorija tu‘ilac, tu‘eni je sa
op{tinom zaklju~io ugovor o prenosu prava raspolaganja tih poslovnih prostorija i
preuzeo ih u posjed 1. 4. 1986. godine.
Tu‘ilac se kao nosilac prava raspolaganja nije saglasio sa takvim raspolaga-
njem.
Tek 1. 2. 1987. godine posebnim ugovorom tu‘ilac je prenio pravo raspolaga-
nja na ovim prostorijama na op{tinu.
Ugovor zaklju~en izme|u tu‘enog i op{tine nije bio osnov za prenos u sred-
stava tu‘enog sve dok op{tina kao prodavac nije stekla pravo raspolaganja na poslo-
vnom prostoru koga je prodala tu‘enom, bez obzira {to je tu‘eni prodavcu isplatio ci-
jenu.
Kako je tu‘eni poslovne prostorije koristio od 1.4.1986. godine do 1. 2. 1987.
godine, a za kori{}enje poslovnih prostorija tu‘eni u ovom periodu nije imao punova-
‘an osnov, prvostepeni sud pravilno zaklju~uje da je tu‘eni bez osnova stekao dio
imovine tu‘ioca (taj prelaz nema osnova u samoupravnom sporazumu ili nekom dru-
gom pravnom poslu ili zakonu - ~lan 210. stav 1. ZOO). Tu‘eni je bez osnova stekao
iznos dru{tvenih sredstava tu‘ioca koji bi on ostvario izdavanjem u zakup poslovnog
prostora za period od 1. 4.1986. godine do 1. 2.1987. godine.
23. U~e{}e tre}ih lica, van porodi~nog doma}instva, u izgradnji stambenog
objekta, bez sporazuma o zajedni~kom sticanju, mo‘e biti osnov za obligacioni-pra-
vni zahtjev, a ne za sticanje prava vlasni{tva.
Iz obrazlo‘enja:
Imaju}i u vidu utvr|ene ~injenice da sparazuma o zajedni~koj gradnji nije bi-
lo, kao i to da se nije gradilo u porodi~noj zajednici u kojoj bi se presumiralo da je
volja ~lanova te zajednice da zajedni~kim radom pribave pravo suvlasni{tva na stam-
benom objektu radi zajedni~ke upotrebe srazmjerno svom doprinosu, pravilno su ni-
‘estepeni sudovi primijenili materijalno pravo - ~lan 20. stav 1. Zakona o osnovnim
svojinsko pravnim odnosima, kada su zaklju~ili da tu‘iteljici ne pripada pravo na su-
vlasni~ki dio u stambenoj zgradi i da bi njeno anga‘ovanje u gradnji mogao biti
osnov za postavljanje odgovaraju}eg obligaciono-pravnog zahtjeva (~lan 210. Zako-
na o obligacionim odnosima).
24. Suvlasnik ima pravo od drugog suvlasnika (biv{eg bra~nog druga) koji se
koristi njegovim suvlasni~kim dijelom zahtijevati naknadu s naslova najamnine do
najvi{ih iznosa najamnine propisane op}inskom odlukom (~l. 116. ZSO).
(Vs H, Rev. 197/88, od 12. 10. 1988. Psp 46 54)
25. Banka nije ovla{tena da bjanko mjenice date radi obezbje|enja odre|enog
kredita, popuni protivno sporazumu i upotrijebi za naplatu drugog kredita istog du-
‘nika.
Iz obrazlo‘enja:
Pobijanom presudom tu‘ena je obvezana da tu‘iocu plati utu‘enu tra‘binu sa
kamatama i tro{kovima spora jer je uvidom u isprave i vje{ta~enjem po vje{taku fi-
nansijske struke, prvostepeni sud utvrdio da je tu‘ena bjanko mjenice tu‘ioca date u
svrhu obezbje|enja pla}anja stambenih kredita, popunila protivno sporazumu i reali-
zovala kod SDK skidanjem sa ra~una tu‘ioca u korist tu‘ene utu‘enog iznosa, iako je
stambeni kredit tu‘ioca bio otpla}en.
Kako je tu‘ena mogla popuniti bjanko mjenice i naplatiti ih samo radi naplate
tra‘bine koja je tim mjenicama obezbije|ena, a ne i za druge tra‘bine kako proizlazi i
iz odredaba ~lana 16. stav 2. Zakona o mjenici (da je tu‘ena ustala sa mjeni~nom tu-
‘bom, tu‘ilac bi se osnovano mogao odbraniti isticanjem prigovora u smislu ovoga
propisa), to je na utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo
(~lan 210. Zakona o obligacionim odnosima), kada je tu‘ena obavezana da tu‘iocu
vrati sredstva neovla{teno napla}ena sa njegovog ra~una u korist tu‘ene.
(Vs BiH, P‘. 19/88, od 20. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 689
26. Kad je banka pogre{kom upisala odre|eni iznos na ra~un namjenske {te-
dnje komitenta (ugovor o deviznoj oro~enoj {tednji), zastarijevanje zahtjeva banke za
vra}anje tog iznosa po~inje te}i od trenutka isplate komitentu.
Tek kad je novac ispla}en tu‘enici, do{lo je do prijelaza imovine s banke na
komitenta (~l. 210. ZOO).
27. Svim dopu{tenim dokaznim sredstvima se mora dokazivati da je nasuprot
upisu u knji‘icu ulaga~a koji je potvr|en pe~atom banke i potpisom ovla{tene osobe,
ulaga~u pla}en isti ulog dva puta (ulo‘io 1.500 DM, a podigao je dva puta po 1.500
DM).
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su zaklju~ili da je tu‘eni primiv{i u dva navrata iznos od,
po 1.500 DM, iako je na {tednju ulo‘io samo 1.500 DM, iznos od 1.500 DM primio
bez osnova na teret sredstava tu‘ene, pa ga je prema odredbi ~lana 210. Zakona o
obligacionim odnosima du‘an vratiti tu‘enoj.
Mada su prema odredbi ~lana 1044. Zakona o obligacionim odnosima upisi
u knji‘icu potvr|eni pe~atom banke i potpisom ovla{tenog lica dokaz o uplatama,
odnosno podizanjima u odnosima izme|u banke i ulaga~a da je suprotan sporazum
ni{tav , to ne zna~i da se u slu~aju spora dopu{tenim dokaznim sredstvima ne mo‘e
dokazivati suprotno. Naime, sadr‘aj odredbe ~lana 1044. Zakona o obligacionim
odnosima nedvosmisleno ukazuje na to da se radi o oborivoj zakonskoj pretpostavci
koja ima u vidu odredba ~lana 221. stav 3. Zakona o parni~nom postupku.
28. [tedi{a, kome je ispla}ena dinarska protuvrijednost iznosa strane valute,
koji je gre{kom upisan na njegovo ime, duguje banci samo onaj iznos koji mu je is-
pla}en, a ne dinarsku protuvrijednost strane valute po kursu na dan su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu odredbe ~lana 210. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ako je
dru{tveno sredstvo u odre|enom dru{tveno pravnom licu na bilo koji na~in pre{lo u
dru{tvena sredstva u drugom dru{tveno pravnom licu iIi u imovinu nekog lica, a taj
prelaz nema osnova u nekom samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pra-
vnom poslu ili u zakonu, sticalac je du‘an da ga vrati ako je to mogu}e,a ina~e je du-
‘an da naknadi vrijednost postignute koristi.
Tu‘itelj je 1. 8. 1983. godine, isplatio tu‘enom , kao dinarsku protu-
vrijednost pogre{no dozna~enog iznosa od FF na njegovom deviznom ra~u-
nu, pa se tu‘eni neosnovano obogatio za navedeni iznos, a ne za iznos od
koIiko iznosi dinarska protuvrijednost . FF ra~unaju}i po kursu na dan presu|e-
nja (samo u slu~aju da je tu‘itelj isplatio tu‘enom . FF tu‘itelj bi imao pravo da
od tu‘enog zahtijeva vra}anje navedenog iznosa FF ili isplatu dinarske protuvrije-
dnosti na dan presu|enja).
29. Banka je du‘na da vrati korisniku kredita iznos napla}en realizacijom
mjenice date radi obezbje|enja vra}anja stambenog kredita, koju je primila kao bjan-
ko mjenicu i sama popunila, da bi na taj na~in naplatila neko svoje drugo potra‘iva-
nje koje ne poti~e iz ugovora o stambenom kreditu.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|ena je da je tu‘ena neovla{teno dala nalog da se sa ra~una tu‘ioca, na
osnovu bjanko mjenice, koju je tu‘ilac deponovao kod tu‘ene u svrhu obezbje|enja
stambenog kredita po ugovoru od 2. 7. 1975. godine, koji je uredno otpla}ivan, na-
plati utu‘eni iznos u korist ra~una tu‘ene, u svrhu namirenja njenog potra‘ivanja na
ime kamate po kreditu za obrtna sredstva odobrenom predniku tu‘itelja.
Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je, usvojen tu‘beni zahtjev za
vra}anje ovako napla}enog iznosa.
Tu‘ilac je tu‘enoj predao bjanko mjenicu u svrhu obezbje|enja stambenog
kredita, pa se naplata po toj mjenici mogla izvr{iti samo za namirenje tra‘bine po
tom ugovoru za slu~aj neuredne otplate kredita, a ne i za namirenje drugih eventual-
nih tra‘bina tu‘iteljice prema tu‘enom. Tu‘eni je ovla{ten, u smislu ~lana 16. Zakona
o mjenici, da isti~e da je bjanko mjenica ispunjena protivno postoje}em sporazumu.
30. Zajmoprimatelj je obvezan zajmodavcu vratiti iznos koji je primio zaje-
dno s kamatama. Ako je zajmodavac po akceptnom nalogu naplatio ve}u svotu, vi{ak
koji prelazi ugovoreni iznos zajma zajedno s kamatama stekao je bez osnove i obve-
zan je taj iznos vratiti zajmoprimatelju.
(Vts RH, II P‘. 938/94, od 11. 4. 1995. Informator, broj 4326/4327).
31. Snaha ima pravo da tra‘i naknadu od svekra, odnosno od njegovih naslje-
dnika, za svoj dugogodi{nji doprinos u pove}anju njegove imovine, po pravilima o
neosnovanom sticanju, a prema cijenama u vrijeme su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘iteljica zajedno sa k}erkom J., neprekidno
‘ivjela u porodi~nom doma}instvu svog svekra - ostavioca M. P. kroz period od
1943. do 1971. godine, dakle 28 godina i da je kroz sve to vrijeme sa natprosje~nim
zalaganjem obavljala sve poslove poljoprivrednog radnika na poljoprivrednom ze-
mlji{tu tog doma}instva u povr{ini od 217.496 m2, prete‘no obradivog.
Prvostepeni sud osnovano smatra da se doprinos tu‘iteljice ne mo‘e ocijeniti
kao radni doprinos najamnog radnika, nego da njen tu‘beni zahtjev treba prosu|ivati
analognom primjenom odredbe ~lana 267. stav 5. Porodi~nog zakona, kao i prema
pravilima o sticanju bez osnova izra‘enim u ~lanu 210. Zakona o obligacionim odno-
sima, ali je i pored toga visinu potra‘ivanja tu‘iteljice iz takvog tu‘benog zahtjeva
obra~unao prema cijenama radne snage u vrijeme kada je obavljan rad tu‘iteljice u
zajedni~kom doma}instvu, primjenjuju}i na~elo monetarnog nominalizma (~lan 394.
Zakona o obligacionim odnosima), a ne prema visini imovinske koristi koja je na ra-
~un tu‘itelji~inog rada kroz ve} navedeni period od 28 godina, bez pravnog osnova
u{la u imovinu ostavioca, odnosno tu‘enog kao njegovog nasljednika, u vidu o~uva-
nja postoje}e imovine i sticanja nekretnina za koje je utvr|eno da su pribavljene u
tom periodu, ~iju je vrijednost trebalo obra~unati prema cijenama u vrijeme dono{e-
nja sudske odluke, jer to podrazumijeva citirana odredba iz ~lana 210. Zakona o obli-
gacionim odnosima, te odredba ~lana 267. stav 5. Porodi~nog zakona.
32. Zakupac je ovla{ten da zahtijeva od zakupodavca naknadu za ulaganja
kojima je pove}ao vrijednost zakupljene zgrade, iako se ugovorom o zakupu ovog
prava odrekao, ako je zbog eksproprijacije zgrade koju stranke nisu predvi|ale u ~asu
zaklju~enja ugovora, osuje}eno ispunjenje ugovora, a zakupodavac dobio ve}u na-
knadu za oduzetu zgradu zbog zakup~evih ulaganja.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da je tu‘ilac, kao zakupac, o svom tro{ku, a na
osnovu odobrenja nadle‘nog organa uprave, izvr{io adaptaciju poslovne prostorije,
{upe i dvori{ta, u kojima je obavljao automehani~arsku djelatnost, da je nakon iz-
vr{ene adaptacije dobio odobrenje nadle‘nog organa uprave za obavljanje ugostitelj-
ske djelatnosti u tim prostorijama i zatim 10. 10. 1972. godine zaklju~io ugovor o za-
kupu adaptiranih poslovnih prostorija sa Stambenim prreduze}em na neodre|eno vri-
jeme, bez prava da zahtijeva naknadu tro{kova adaptacije (ta~ka 14. navedenog ugo-
vora).
Pored toga je utvr|eno da je zakupnina ugovorena u visini odre|enoj za tu
vrstu poslovnih prostorija u zoni u kojoj se nalazi adaptirani ugostiteljski objekat tu-
‘ioca, te da je kratko vrijeme nakon zaklju~enja ovog ugovora (jedna godina, pet
mjeseci i petnaest dana), rje{enjem SO od 27. 3. 1974. godine, izvr{en administrati-
vni prenos prava kori{}enja na navedenim nekretninama sa tu‘ene u korist Grada -
Direkcije za ure|enje zemlji{ta i izgradnju grada, radi ru{enja postoje}ih objekata i
ure|enja zemlji{ta u svrhu izgradnje novog naselja, da je u ovom postupku vrijednost
adaptiranog objekta procijenjena na .. i u tom iznosu naknada ispla}ena tu‘enoj
op{tini, a da je vje{ta~enjem utvr|eno da je adaptiranjem vrijednost navedenih poslo-
vnih prostorija pove}ana za iznos od , koliko je tu‘ilac i ulo‘io u adaptaciju.
Polaze}i od okolnosti da je adaptacijom vrijednost poslovnih prostorija koje
je tu‘ilac dr‘ao u zakupu pove}ana za iznos od , a time i naknada koja je tu-
‘enoj ispla}ena u postupku administrativnog prenosa prava kori{tenja na navedenim
nekretninama i ~injenice da je ugovar o zakupu raskinut zbog okolnosti ~ije nastupa-
nje stranke nisu mogle predvidjeti (da }e u tako kratkom roku nakon zaklju~enja ugo-
vora do}i do ru{enja postoje}ih objekata i ure|enja zemlji{ta za izgradnju novog na-
selja), te da je time osuje}en cilj ugovora bez krivnje stranaka, ovaj sud nalazi da su
ni‘estepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tu‘enu obvezali da
tu‘iocu isplati naknadu u visini iznosa kojim je pove}ana vrijednost adaptiranog
objekta, a time i naknada koju je tu‘ena primila, jer su se za taj iznos, sredstva tu‘ene
pove}ala bez pravnog osnova na ra~un tu‘ioca (pravna pravila imovinskog prava, sa-
da izra‘ena u ~lanu 210. Zakona o obligacionim odnosima).
Kod ovakvog stanja stvari bez zna~aja je razlaganje revizije vezano za preko-
ra~enje odobrenja za adaptaciju, bespravnu dogradnju navedenog objekta i unutra{-
nje ure|enje poslovnog prostora, jer su svi ti radovi doveli do pove}anja ukupne vri-
jednosti adaptiranog objekta, a time i naknade ispla}ene tu‘enoj u postupku adminis-
trativnog prenosa prava kori{}enja (ovo proizlazi i iz navoda ‘albe tu‘ene na prvoste-
penu presudu).
U smislu ~lana 75. tada va‘e}eg Zakona o eksproprijaciji ("Slu‘beni list
SRBiH", broj 35/72), naknada u slu~aju administrativnog prenosa prava kori{}enja
odre|ivala se u iznosu kojim je raniji nosilac prava kori{}enja mogao obezbijediti is-
te ili sli~ne uslove za vr{enje djelatnosti kojoj je bila namijenjena nepokretnost, a po-
slovni objekt je kori{ten radi izdavanja u zakup licu koje obavlja ugostiteljsku djela-
tnost, pa je razumljivo da je naknada obuhvatila i vrijednost ulaganja u unutra{nje
ure|enje objekta.
Neosnovan je i prigovor da se izvedenim radovima na adaptaciji objekta
obogatio zakupodavac, a ne tu‘ena, koja je na tim prostorijama imala pravo raspola-
ganja, jer je naknada za adaptirani objekt ispla}ena tu‘enoj, a ne zakupodavcu Stam-
benom preduze}u. (Stambeno prreduze}e u smislu ~lana 29. stav 2. Osnovnog Zako-
na o privrednom gazdovanju stambenim zgradama, "Slu‘beni list SFRJ", broj 35/65,
jedino je bilo ovla{teno za zaklju~enje ugovora o zakupu poslovnih prostorija u dru{-
tvenoj svojini).
33. Dru{tveno pravno lice ima pravo na naknadu u visini uobi~ajene zakupni-
ne ako je drugo dru{tveno pravno Iice koristilo bez pravnog osnova poslovne prosto-
rije koje su njegovo osnovno sredstvo (~lan 210. stav 1. ZOO).
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, \akovica, od 25. do 27. 5. 1988. Bil-
34. Tu‘eni koji je nakon du‘eg vremena vratio pogre{no mu dostavljenu ro-
bu, ne duguje po{iljaocu zatezne kamate, ali odgovara za {tetu pod op{tim pretpos-
tavkama (~lan 154. stav 1. i 155. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
U toku postupka prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdro da
je tu‘ilac tu‘enom dana 9. 12. 1983. godine isporu~io 1.400 komada kalemova bez
ikakvog ugovora i narud‘be i da su i kalemovi vra}eni tu‘iocu dana 7. 10. 1985. go-
dine, {to je i nesporno me|u strankama.
Zatezna kamata (~lan 277. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima) pri-
pada povjeriocu u slu~aju kad du‘nik zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze, u
kom slu~aju je du‘an platiti kamatu u vrijeme docnje. U ovom slu~aju taj uslov nije
ispunjen. Tu‘eni je stupio u posjed kalemova koji su bili sredstvo tu‘ioca bez pra-
vnog osnova pa je, u smislu ~lana 210. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima bio
du‘an da ih vrati, {to je i u~inio, a bio bi du‘an da naknadi vrijednost postignute ko-
risti samo kad vra}anje robe ne bi bilo mogu}e. Kako nov~ana obaveza na naknadu
vrijednosti kalemova nije nastala, tu‘eni ne mo‘e tu‘iocu dugovati ni zatezne kamate
u smislu ~lana 277. ZOO kako se pravilno isti~e u ‘albi. Tu‘ilac bi eventualno mo-
gao zahtijevati naknadu {tete zbog toga {to je tu‘eni bez osnova zadr‘ao kalemove
du‘e vrijeme, pod uslovom da doka‘e postojanje {tete, no njegov glavni tu‘beni zah-
tjev, u odnosu na koga je tu‘bu povukao, ne zasniva se na ovom ~injeni~nom i pra-
vnom osnovu.
(Vs BiH, P‘. 114/87, od 21. 10. 1987. ZIPS 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 51)
35. @eljezni~ka transportna organizacija ne mo‘e zahtijevati naplatu prevo-
znine i naknade za sporedne usluge od primaoca robe, ako s njim nije zaklju~ila ugo-
vor o prevozu robe, pa i kada su za prevoz koji je u svoje ime i za svoj ra~un izvr{ilo
drugo lice, neovla{teno kori{teni vagoni ‘eljezni~ke transportne organizacije.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da izme|u parni~nih stranaka nije bio zaklju~en
ugovor o prevozu uglja ‘eljeznicom (ovakav ugovor se, u smislu ~lana 29. stav 2. Za-
kona o ugovorima o prevozu u ‘eljezni~kom saobra}aju, Slu‘beni list SFRJ , broj
2/74, smatra zaklju~enim kad prevozilac primi na prevoz stvar sa tovarnim listom), a
neopravdano se tu‘ilac poziva na ~lan 35. pomenutog zakona, jer izme|u parni~nih
stranaka nije do{lo ni do posebnog dogovora o prevozu uglja u tzv. mar{rutnim vozo-
vima, bez obaveze izdavanja tovarnog lista.
Utvr|eno je da su rudnici obavili prevoz svojim industrijskim kolosijekom,
uz upotrebu svoje lokomotive i osoblja, a vagonima tu‘ioca smje{tenim na njihovom
industrijskom kolosijeku, da su sami izvr{ili utovar i istovar uglja, te da su od tu‘e-
nog naplatili cijenu prevoza i izvr{enih usluga, sve bez saglasnosti tu‘ioca.
Kod ovakvih ~injenica opravdano je odbijen zahtjev tu‘ioca da mu tu‘eni pla-
ti prevoznu, te cijenu sporednih usluga.
Usput se napominje da tu‘ilac ne mo‘e zahtijevati od tu‘enog ni naknadu po
osnovu iz ~lana 210. Zakona o obIigacionim odnosima, po{to on nije upotrijebio va-
gone tu‘ioca, ve} rudnici za svoj ra~un, tako da je tu‘ilac mogao zahtijevati naknadu
samo od rudnika pozivom na navedenu odredbu ili na pravila o nezvanom vr{enju tu-
|eg posla (~lanovi 220. - 226. Zakona o obligacionim odnosima), odnosno pravila a
nepravom poslovodstvu (~lan 227. Zakona o obligacionim odnosima).
36. Lice koje je dobrovoljno ispunilo nov~anu obavezu iz samoupravnog spo-
razuma ukinutog odlukom ustavnog suda ima pravo na vra}anje pla}enog.
Iz obrazlo‘enja:
Pobijanom presudom pravilno je tu‘eni obavezan da tu‘iocu vrati upla}ena
sredstva po Samoupravnom sporazumu o udru‘ivanju sredstava u svrhu realizacije
programa razvoja PTT saobra}aja.
Ukidanjem sporazuma prestao je da postoji pravni osnov po kojem je tu‘e-
nom izvr{ena uplata, pa bi se tu‘eni neosnovano obogatio na ra~un tu‘ioca ako upla-
}ena sredstva ne bi vratio tu‘iocu, zbog ~ega, saglasno odredbi ~lana 210. stav 4. Za-
kona o obligacionim odnosima, i postoji pravo tu‘ioca da tra‘i, a obaveza tu‘enog da
vrati ono {to je primio po pravnom osnovu koji je prestao da postoji.
Neosnovani su ‘albeni navodi tu‘enog da bi pravno dejstvo ukinutog sporazuma mo-
glo djelovati samo unaprijed, jer i ukidanje i poni{taj odre|enog op{teg akta imaju is-
to pravno djejstvo, s obzirom da se po Ustavu SRBiH ne razlikuju posljedice ukida-
nja i poni{taja op{tih akata (~lan 397. stav 1. Ustava SRBiH).
(Vs BiH P‘. 401l87, od 28. 4. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 69)
37. Radna organizacija koja je stekla osnovno sredstvo (poslovne prostorije)
bez pravnog osnova (na temelju usmenog ugovora o gra|enju), duguje solidarno sa
kasnije organizovanom osnovnom organizacijom udru‘enog rada (u vrijeme sticanja
radnom jedinicom radne organizacije), koja koristi poslovne prostorije kao svoje
sredstvo, naknadu za ste~eno bez osnova.
38. Kada kupac zabunom po drugi put plati cijenu iz ugovora u privredi, mo-
‘e zahtijevati zateznu kamatu na vra}eni iznos od dana odre|enog u ~lanu 214. zako-
na o obligacionim odnosima, a po stopi iz ~lana 277. stav 1 . toga zakona.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘ilac u zabludi platio iznos od .. na
ime cijene robe koju je ve} bio unaprijed platio, a koji mu je kasnije vra}en, pa sma-
tra da opravdano zahtijeva od tu‘enog zatezne kamate obra~unate po stopi iz Odluke
SIV-a o visini stope zatezne kamate na taj iznos za period od dana pla}anja do vra}a-
nja. Radi se me|utim, o potra‘ivanju ste~enog bez osnova, pa u smislu ~lana 214.
Zakona o obligacionim odnosima, tu‘io~evo pravo na zateznu kamatu zavisi od ut-
vr|ivanja da li je sticalac bez osnova bio nesavjestan, u kom slu~aju je du‘an platiti
zateznu kamatu od dana sticanja, a ako pak nije bio nesavjestan od dana podno{enja
zahtjeva za vra}anje. Kamata se u svakom slu~aju ima obra~unati po stopi iz ~lana
277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, a ne po odredbi ~l. 277. stav 2. ZOO,
jer se ne radi o tra‘bini koja je proiza{la iz ugovora u privredi (tu‘ilac je platio nedu-
govano, dakle tra‘binu za koju pravni osnov sticanja nije postojao).
(Vs BiH, P‘. 129/8,7 od 21. 10. 1987. ZIPS 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 55)
40. Kupac ima pravo da zahtijeva vra}anje dinarske protuvrijednosti cijene is-
pla}ene u stranoj valuti po kursu na dan presu|enja, ako ugovor o prodaji nepokre-
tnosti nije punova‘an zbog nedostatka forme.
Iz obrazlo‘enja:
Izme|u stranaka je 24. januara 1981. godine zaklju~en usmeni kupoprodajni
ugovor na osnovu kojeg je tu‘eni prodao tu‘iocu neizgra|enu stambenu zgradu, a tu-
‘itelj na ime kupoprodajne cijene tu‘enome dana 29. januara 1981. godine isplatio
. DM.
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su obave-
zali tu‘enog da tu‘itelju plati dinarsku protuvrijednost DM utvr|enu po kursu
na dan presu|enja. Prema odredbi ~lana 1O4. stav 1. Zakona o obligacionim odnosi-
ma svaka ugovorna stranka du‘na je da uradi drugoj ono {to je primila po osnovu ni-
{tavog ugovora (dvostrana restitucija). Ova odredba se analogno primjenjuje i kod
restitucije datog na osnovu ugovora koji ne proizvodi pravna dejstva, zbog nedostat-
ka zakonom propisane forme ili drugih razloga, kada se mora vratiti primljeno po
osnovu iz ~lana 210. stav 4. ZOO. Kako je prema utvr|enju ni‘estepenih sudova tu-
‘itelj u ispunjenju ugovora zaklju~enog protivno odredbi ~lana 9. Zakona o prometu
nepokretnost SRBiH, isplatio tu‘enom na ime kupoprodajne cijene DM, pri-
pada mu pravo da zahtijeva vra}anje datog (DM), a u nemogu}nosti vra}anja DM,
pravo na dinansku protuvrijednost po kursu u vrijeme presu|enja, jer se samo na taj
na~in mo‘e izvr{iti potpuna restitucija. Pravno pravilo iz ~lana 395. Zakona o obliga-
cionim odnosima ne dolaze}i do primjene kada se radi o restituciji kod ni{tavih ili
nepostoje}ih ugovora, kao u konkretnom slu~aju, jer u takvoj situaciji ugovornim
strankama pripada pravo na vra}anje datog. Pravilo iz navedenog ~lana odnosi se na
ispunjenje ugovora u kojima je samo klauzula o pla}anju u stranoj valuti ni{tava, pa
se ispunjenje ugovora mo‘e zahtijevati u doma}oj valuti po kursu na dan njegovog
zaklju~enja.
41. Okon~anjem postupka za privredni prestup odustankom javnog tu‘ioca od
prijedloga za gonjenje, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vla-
sni{tvu tu‘ioca, pa je tu‘ena dr‘ava u obavezi da tu‘iocu naknadi vrijednost posti-
gnutih koristi prodajom privremeno oduzete robe.
se po pravilima o neosnovanom oboga}enju (sticanje bez osnova).
Ovo potra‘ivanje zastarijeva u op{tem zastarnom roku, a dospijeva kada po-
vjerilac opomene du‘nika.
(Vs BIH, P‘. 256/83, od 16. 9. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 40)
43. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 453/83, od 27. 1. 1984, citiranu u sudskoj
Odsjek 2.
PRAVILA VRA]ANJA
Kad se ne mo‘e tra‘iti vra}anje

^lan 211.
Ko izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘an platiti, nema pravo da zahtijeva
vra}anje, izuzev ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje ili ako je platio da bi iz-
bjegao prinudu.
________________________
1. Du‘nik koji je povjeriocu isplatio zastarjelo potra‘ivanje, znaju}i da nije
du‘an, a pri tome zadr‘ao pravo na povrat tog iznosa, mo‘e posebnom tu‘bom od
povjerioca zahtijevati povrat ispla}enog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da tu‘ilac kao korisnik elektri~ne energije u ra-
tnom periodu nije pla}ao elektri~nu energiju, da je tu‘eni pozivao tu‘ioca da isplati
dug za isporuku elektri~ne energije za period 1994/95. godine, da se tu‘ilac tome po-
zivu nije odazvao, pa mu je tu‘eni 10. 12. 1997. godine u stanu isklju~io elektri~nu
energiju, da je tu‘ilac radi ponovnog uklju~enja bio prisiljen platiti tu‘enom dug, da
je zadr‘ao pravo povra}aja pla}enog, s obzirom na zastarjelost tog potra‘ivanja.
Polaze}i od ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja, ni‘estepeni sudovi su pravil-
no primijenili materijalno pravo kada su obvezali tu‘enog da tu‘itelju vrati ispla}eni
iznos.
Prema odredbi ~lana 367. ZOO, ako du‘nik ispuni zastarjelu obavezu, nema
pravo da mu se vrati ono {to je dao, ~ak i ako nije znao da je obaveza zastarjela, a
prema odredbi ~lana 211. istog zakona onaj koji izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘an
platiti nema pravo zahtijevati vra}anje izuzev ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje
ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.
U konkretnom slu~aju tu‘itelj je zastarjelu obavezu platio znaju}i da nije du-
‘an, me|utim, kako je isplatu izvr{io da bi izbjegao isklju~enje elektri~ne energije i
pri tome zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje onoga {to je isplatio, pripada mu pravo da, u
skladu sa odredbom ~lana 211. ZOO, tra‘i vra}anje ispla}enog iznosa.
2. Prijetnja raskidom ugovora ne mora imati zna~enje prinude odnosno prije-
tnje u smislu odredaba ~l. 60. Zakona o obveznim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tu‘beni zahtjev kojim tu‘itelji tra‘e
od tu‘enika povrat dijela razlike cijene stana koji je bio predmetom ugovora o kupo-
prodaji od 29. XII. 1987. godine sklopljenog izme|u tu‘itelja kao kupaca i tu‘enika
kao prodavatelja i proizvo|a~a stanova za tr‘i{te ispla}ene na temelju aneksa istog
ugovora od 25. VIII. 1988. godine i 12. IV. 1989. godine. Tu‘beni zahtjev temelji se
na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvr|enu kupoprodajnu cijenu tu‘enik je-
dnostrano obra~unao protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima ZOO, a da
su tu‘itelji izvr{ili isplatu da bi izbjegli veliku {tetu koja bi im nastala u slu~aju raski-
da ugovora kojim je tu‘enik prijetio pozivaju}i ih na isplatu razlike cijene. Ocijeniv{i
tu‘beni zahtjev neosnovanim, ni‘estupanjski sudovi su zaklju~ili da tu‘iteljima ne
pripada pravo na povrat predmetnih sredstava jer da ne postoje uvjeti iz ~l. 211.
ZOO, budu}i da nisu dokazali da su zadr‘ali pravo vra}anja, ili da su platili da bi iz-
bjegli prinudu (prvostupanjski sud), a osim toga da se tu‘itelji u ovoj parnici ne mo-
gu s uspjehom niti pozivati na postojanje prinude, odnosno prijetnje, jer da ugovori
sklopljeni pod prinudom, odnosno prijetnjom, predstavljaju pobojne ugovore koji
proizvode pravne u~inke i obvezuju ugovorne strane sve dok ne budu konstitutivnom
presudom poni{teni (drugostupanjski sud). Pravilno je navedeno pravno shva}anje
drugostupanjskog suda da se tu‘itelji ne mogu pozivati na prinudu, odnosno prije-
tnju, kao razlog relativne ni{tavosti aneksa ugovora na temelju kojih su izvr{ili spor-
no pla}anje, jer nisu zahtijevali njihovo poni{tenje, a osim toga prijetnja raskidom
ugovora ne mora imati zna~enje prinude odnosno prijetnje u smislu odredbe ~l. 60.
ZOO."
3. Zahtjev prodavatelja da mu kupac prije isporuke automobila isplati razliku
do kona~ne cijene ne mo‘e se smatrati prinudom kad je takva obveza kupca predvi-
|ena ugovorom.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘enik (prodavatelj) je zatra‘io od tu‘itelja (kupca) da mu prije isporuke
vozila isplati jo{ jedan odre|eni iznos na ime kupovne cijene. Tu‘itelj je to u~inio i
preuzeo vozilo. Spomenuti iznos ve}i je od onog {to ga je tu‘itelj bio u smislu ugo-
vora du‘an platiti tu‘eniku, tako da taj prepla}eni iznos odgovara svoti koja je pre-
dmet tu‘benog zahtjeva. U ovoj parnici tu‘itelj tra‘i da se tu‘eniku nalo‘i da mu vra-
ti ono {to je, kako smatra tu‘itelj, primio preko ugovorenog iznosa kupovnine. Sudo-
vi ni‘eg stupnja udovoljili su tu‘benom zahtjevu smatraju}i da je za sporni iznos na
strani tu‘enika do{lo do stjecanja bez osnove, a da je tu‘itelj taj iznos platio da bi iz-
bjegao prinudu, jer mu u protivnom ne bi bilo isporu~eno kupljeno vozilo. Zato je tu-
‘itelj, kako nalaze ni‘estupanjski sudovi, ovla{ten zahtijevati vra}anje spornog izno-
sa u smislu odredbe ~l. 211. Zakona o obveznim odnosima - citirano: ZOO. Opravda-
no revident tvrdi da su ni‘estupanjski sudovi pogre{no primijenili odredbu ~l. 211.
ZOO koja glasi: "Tko izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘an platiti nema pravo zahtije-
vati vra}anje, izuzev ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje ili ako je platio da bi iz-
bjegao prinudu." Ti sudovi, naime, nalaze prinudu u tome {to tu‘enik ne bi bio tu‘i-
telju isporu~io kupljeno vozilo prije nego {to mu tu‘itelj isplati obra~unatu razliku ci-
jene. Me|utim, zahtjev tu‘enika da mu tu‘itelj plati tu razliku cijene prije isporuke
vozila nije nikakva prinuda, ve} postupanje u skladu s ugovorom (~l. 3) jer se razliku
do kona~ne cijene kupac obvezao platiti prije preuzimanja vozila. Ni sam tu‘itelj ne
tvrdi da je bio izvrgnut bilo kakvoj prinudi, a napose da bi ga tu‘enik silio da plati vi-
{e nego {to je bio du‘an. Naprotiv, iz navoda tu‘itelja (list 21) slijedi da je on sporni
iznos platio ne znaju}i da pla}a vi{e nego {to je du‘an, a da je tek naknadno, kad je
ve} izvr{io isplatu i preuzeo vozilo, utvrdio da je platio vi{e nego {to je bio du‘an.
Tu‘itelj, dakle, navodi da je sporni iznos platio u zabludi. Ako je ta njegova tvrdnja
to~na, tada on dodu{e ima pravo na povrat utu‘enog iznosa, ali ne zato jer ga je pla-
tio da bi izbjegao prinudu, ve} stoga jer nije izvr{io isplatu znaju}i da nije du‘an pla-
titi, tako da u tom slu~aju na putu u ostvarenju njegovog zahtjeva ne stoji odredba ~l.
211. ZOO."
4. Neosnovano napla}ivanje razlike u cijeni, obavezuje prodavca da vrati
stranu valutu datu na ime nepostoje}e obaveze ili dinarsku protuvrijednost na dan is-
plate.
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o deviznom poslovanju zabranjuje pla}anje i napla}ivanje u stranoj va-
luti izme|u doma}ih lica (~lan 16) pa se zbog toga obaveza pla}anja u stranoj valuti
po samom zakonu konvertuje u dinarsku obavezu na dan njenog nastanka (~lan 395.
Kada je, me|utim, jedno lice platilo drugome odre|eni iznos strane valute, na
temelju nepostoje}e obaveze (~lan 211. ZOO), tada je ono {to je pla}eno prenijeto u
tu|u imovinu kao generi~na stvar, pa ono lice koje je izvr{ilo takvu uplatu mo‘e tra-
‘iti da mu se isti iznos vrati u istoj valuti ili u njenoj protuvrijednosti na dan vra}anja.
Budu}i da je u ovom slu~aju tu‘ilac - isporu~ilac motornog vozila naplatio od
tu‘ene razliku u cijeni, koja je uslijedila nakon {to je sam pao u docnju, obaveza pla-
}anja nije postojala (~lan 324. ZOO), pa je du‘an tu‘enoj vratiti isti iznos strane va-
lute ili da joj plati protuvrijednost u dinarskom iznosu na dan ispunjenja obaveze u
skladu sa tu‘benim zahtjevom (~lan 2. Zakona o parni~nom postupku).
5. Ima pravo da tra‘i vra}anje nedugovanog lice koje je platilo gre{kom ili u
zabludi.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbi ~l. 211. ZOO, ko izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘an platiti, nema
i pravo da zahtijeva vra}anje, izuzev ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje ili je pla-
tio da bi izbjegao prinudu.
Prema naprijed navedenoj odredbi, samo onaj koji je u momentu izvr{ene is-
plate znao da pla}a ne{to {to nije njegova obaveza ne mo‘e tra‘iti vra}anje, a ne i
onaj koji je isplatu izvr{io gre{kom ili u zabludi.
6. Ne mo‘e se banci nalo‘iti vra}anje dobrovoljno upla}enog dinarskog izno-
sa na ime otplate inostranog kredita samo na osnovu pravnosna‘nog rje{enja Naro-
dne banke da je blokada ‘iro ra~una uplatioca bila nezakonita, jer da uplatilac nije
obveznik iz ugovora o kreditu.
Iz obrazlo‘enja:
Rje{enjem Narodne banke Jugoslavije nalo‘eno je Privrednoj banci Udru‘e-
noj banci da odmah povu~e nalog za blokadu ‘iro ra~una tu‘ioca, a iz obrazlo‘enja
tog rje{enja povezano sa zapisnikom o inspekcijskoj kontroli, proizlazi da je tako
odlu~eno stoga {to tu‘ilac nije obveznik po ugovoru o inokreditu, pa nisu ispunjeni
uslovi iz ~lana 109. Zakona o deviznom poslovanju ( Slu‘beni list SFRJ , broj
66/85, sa izmjenama i dopunama), za prinudnu naplatu dinarskih sredstava sa njego-
vog ra~una radi otplate kredita.
Prvostepeni sud je vezan za ovo rje{enje samo u pogledu odluke da je bloka-
da ‘iro ra~una tu‘ioca nezakonita, ali ne i da je tu‘ilac bez osnova platio iznos od
.. i to u periodu koji prethodi zahtjevu za blokadu ‘iro ra~una. Sud je ovla{ten i
du‘an da u ovoj parnici utvr|uje da li ja tu‘ilac platio navedeni iznos u ispunjenju
ugovora zaklju~enog sa tu‘enom, ili eventualno dobrovoljno radi ispunjenja tu|e
obaveze (~lan 296. Zakona o obligacionim odnosima), te ako se radi o pla}enom bez
osnova, da li tu‘ilac mo‘e zahtijevati vra}anje s obzirom na odredbe ~lana 211. Za-
kona o obligacionim odnosima.
7. Mo‘e se smatrati da je du‘nik zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje vi{e pla}e-
nog ako je u potvrdi o predaji mjenice povjeriocu naveo da odre|eni iznos obuhva-
}en mjeni~nom svotom prelazi iznos duga.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac tra‘i vra}anje vi{e pla}enog iznosa od dugovanog.
Prvostepeni sud je odbio tu‘beni zahtjev jer tu‘ilac nije isticao da je zadr‘ao pravo
da tra‘i vra}anje navedenog iznosa ili da je platio nedugovano da bi izbjegao prinudu.
Me|utim, tu‘ilac je dostavio potvrdu o predaji mjenice iz koje bi proizilazilo
da je u samoj potvrdi navedeno da je pla}eno vi{e od dugovanog iznosa za ...
înjenice koje proizilaze iz navedene potvrde neophodno je ocijeniti, jer bi navedeno
nazna~enje u potvrdi o predaji mjenice moglo, u smislu ~lana 211. Zakona o obliga-
cionim odnosima, predstavljati izjavu volje tu‘enog - protivtu‘ioca da zadr‘ava pra-
vo da tra‘i vra}anje vi{e pla}enog (obzirom na na~in na koji je dug morao biti izmi-
ren naplatom iznosa iz mjenice obezbje|enja pla}anja, navedeno postupanje tu‘enog
- protiv tu‘ioca je sasvim razumljivo).
9. Pla}anje razlike u cijeni na ime tzv. "{ticunga" uz zadr‘avanje prava na
vra}anje daje pravo kupcu na povrat tako pla}enog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema utvr|enjima ni‘estupanjskih sudova proizlazi da je tu‘itelj temeljem kupo-
prodajnog ugovora od 23. sije~nja 1991.g. od tu‘enice kupio osobni automobil, da je tu‘i-
telj uplatio u cijelosti ugovorenu cijenu vozila, a da je kod isporuke bio pozvan da uplati
jo{ utu‘eni iznos na ime tzv. "{ticunga", {to je tu‘itelj i u~inio. Tu‘itelj tu‘bom u ovom
postupku tra‘i povrat tog iznosa, a ni‘estupanjski sudovi su prihvatili takav zahtjev teme-
ljem odredbe ~l. 211. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO. I u ovoj fazi postupka
sporno je da li je pravilno primijenjena citirana zakonska odredba, odnosno da li su se
ispunile zakonom odre|ene pretpostavke za njezinu primjenu u konkretnom slu~aju. Pre-
ma odredbi ~l. 211. ZOO, tko izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘an platiti, nema pravo zahti-
jevati vra}anje, izuzev, ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje ili je platio da bi izbjegao
prinudu. Prema utvr|enjima ni‘estupanjskih sudova proizlazi da je tu‘itelj uplatio na ime
tzv. "{ticunga" utu‘eni iznos, koji nije trebao platiti, a {to je znao, pa je prilikom isporuke
vozila protestirao sa ostalim kupcima. Kada mu je re~eno od strane radnika tu‘enika da
mora platiti iznos, ali da zato mo‘e kasnije tu‘iti, koje je pravo tu‘itelj i zadr‘ao, sudovi su
pravilno primijenili materijalno pravo i kada su prihvatili tu‘beni zahtjev jer su se ispunile
pretpostavke iz ~l. 211. ZOO."
10. Kupac vozila koji je platio razliku u cijeni na dan isporuke, u zabludi da
se prodavac dr‘ao redosljeda isporuke, ima pravo da zahtjeva vra}anje tog iznosa ako
doka‘e da je pove}anje cijena uslijedilo nakon {to mu je prodavac mogao isporu~iti
vozilo da se dr‘ao redosljeda prema datumu uplate cijene.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepenim presudama je utvr|eno da je isporuka vozila ostalim kupcima
bila izvr{ena u okviru roka od {est nedjelja i da se tu‘eni nije dr‘ao redosljeda ispo-
ruke prema terminu izvr{enih uplata, a da je tu‘eni po{tovao redoslijed, tu‘iteljice po
redovnom toku isporuke ne bi snosile razliku u cijeni, odnosno isporuke bi im po re-
doslijedu bile isvr{ene prije nego {to je do{lo do pove}anja cijene vozila.
Polazedi od tako utvr|enog ~injeni~nog stanja, ni‘estepeni sudovi su odbija-
ju}i tu‘beni zahtjev, a da pri tome nisu utvrdili odlu~nu ~injenicu da li su tu‘iteljice
uplatile iznos od .. DM na ime pove}anja cijene kupljenog vozila u zabludi da
im je isporuka izvr{ena po redoslijedu, u skladu sa dobrim poslovnim obi~ajima (~lan
21. Zakona o obligacionim odnosima), pogre{no primijenili odredbu iz ~lana 211. is-
tog zakona, na kojoj je zasnovan tu‘beni zahtjev za vra}anje navedenog iznosa.
Naime, prema citiranoj odredbi iz ~lana 211. Zakona o obligacionim odnosi-
ma tu‘iteljicama ne bi pripadalo pravo da tra‘e vra}anje razlike u cijeni samo ukoli-
ko bi se utvrdilo da su tu‘iteljice izvr{ile uplatu spornog iznosa od . DM iako su
znale da ga nisu du‘ne platiti, {to bi se u konkretnoj situaciji imalo shvatiti da su pla-
tile taj iznos tu‘enom i pored toga {to su znale da se tu‘eni nije dr‘ao redoslijeda
isporuke ostalim kupcima. Me|utim, ukoliko bi se utvrdilo da su tu‘iteljice platile ra-
zliku u cijeni u zabludi da se tu‘eni dr‘ao redoslijeda pri isporuci ostalim kupcima,
prema citiram odredbama iz ~l. 210. i 211. istog zakona, pripadalo bi im pravo da tra-
‘e vra}anje onog {to su platile na ime pove}anja cijene.
11. Utvr|eno je da je do smanjenja tu‘iteljeve imovine u korist tu‘enikove
imovine do{lo (za sada) pogre{kom tu‘itelja kao osiroma{ene osobe.
Ta se pogre{ka ne mo‘e smatrati nikakvom ispri~ivom zabludom, ve} o~itim
nemarom i neuskla|enosti rada izme|u tu‘iteljevih slu‘bi, a u vezi s rje{avanjem re-
klamacije koje tu‘itelju kao prijevozniku podnose korisnici njegovih usluga. Svaka-
ko da za takvu neorganiziranost i pogre{ke u radu tu‘iteljeve slu‘be ne mogu snositi
posljedice imaoci prava (korisnici usluga prijevoza), a osim toga takav je propust ra-
zlog iz navedenog ~l. 211. da se odbije tu‘beni zahtjev. To tim vi{e {to se prilikom
pla}anja slu‘be tu‘itelja, ako nisu bile sigurne da ne trebaju platiti iznos iz navedene
reklamacije, nisu ogradile tako da zadr‘avaju pravo tra‘iti vra}anje dozna~enog izno-
sa prema reklamaciji niti je do pla}anja do{lo zato da bi tu‘itelj izbjegao takvu prinu-
du.
(Vps H, P‘. 2927/86, od 10. 3. 1987. Psp 36 133: Iz obrazlo‘enja op. a)
12. Kupac koji je na zahtjev prodavatelja isplatio ve}u cijenu od ugovorene,
znaju}i da nije obvezan platiti, mo‘e zahtijevati vra}anje vi{e ispla}enog iznosa pod
pretpostavkama predvi|enim zakonom.
(Vs H, II Rev. 86/1987, od 22. 10. 1987. Psp 38 - 74)
13. Ispunjeni su uslovi za dono{enje presude zbog izostanka, ako se u tu‘bi
tvrdi da je tu‘ilac gre{kom isplatio tu‘enom nedugovani iznos.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je u tu‘bi naveo ~injenice i podnio isprave (dokaze) iz kojih proizilazi
osnovanost tu‘benog zahtjeva (~lan 332. stav 1. ta~. 4. i 5. ZPP). Uop{tena tvrdnja,
izre~ena u ‘albi, da se "radi o potra‘ivanju koje nije fiksno ve} se mora u sudskom
postupku utvrditi postojanje oboga}enja ili nepostojanje oboga}enja", ne dovodi u
sumnju ocjenu prvostepenog suda da su, pored ostalih, ispunjene procesne pretpos-
tavke i iz ~lana 332. stav 1. ta~. 4. i 5. ZPP, za dono{enje presude zbog izostanka.
Iz navoda tu‘be, koji se moraju smatrati istinitim, odnosno neosporenim od
tu‘enog, ako je uredno pozvani tu‘eni izostao sa pripremnog ro~i{ta, odnosno prvog
ro~i{ta za glavnu raspravu, proizilazi da je tu‘ilac nedugovanu razliku u cijeni ispla-
tio gre{kom, pa nisu ispunjeni uslovi iz ~lana 211. Zakona o obligacionim odnosima
da tu‘eni zadr‘i nov~ani iznos koji mu tu‘ilac nije dugovao.
Dvostruka isplata duga

^lan 212.
Ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvr{ne is-
prave, ima pravo tra‘iti vra}anje po op{tim pravilima o sticanju bez osnova.
________________________
1. Povjerilac mo‘e na potra‘ivanje ste~enog bez osnova (tra‘i vra}anje pla}e-
nog zbog dvostruke isplate duga) zahtijevati zateznu kamatu samo po stopi iz ~lana
277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, iako je dva puta platio dug iz ugovora
u privredi.
(Vs BiH, P‘. 132/86 od 13. 6. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 40)
2. U slu~aju dvostruke isplate duga, ne smatra se ste~enim bez osnova iznos
koji je napla}en po osnovu izvr{ne isprave u sudskom izvr{nom postupku.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 212. Zakona o obligacionim odnosima, ko je isti dug platio
dva puta, pa makar jednom po osnovu izvr{ne isprave, ima pravo tra‘iti vra}anje po
op{tim pravilima o sticanju bez osnova.
Ukoliko je dva puta pla}en isti dug, jednom dobrovoljno, a drugi put putem
prinudnog izvr{enja pravosna‘ne sudske odluke, tu‘ilac bi mogao zahtijevati samo
povra}aj prvog iznosa po osnovu neosnovanog oboga}enja tu‘enog, {lo zna~i mjeni-
~nog iznosa, a ne utu‘enog iznosa. Ovo iz razloga {to je prvo pla}anje postalo neo-
snovano, iako je dug u to vrijeme postojao, po{to je kasnije dug pla}en na osnovu iz-
vr{ne isprave (pravosna‘ne sudske odluke). Raspravljanjem o zahtjevu zbog neosno-
vanog oboga}enja na osnovu izvr{enja sudske odluke ponovo bi se raspravljala stvar
o kojoj je ve} pravosna‘no presu|eno, a to nije dozvoljeno. Pravni osnov za prvo
pla}anje, koje je bilo dobrovoljno i osnovano, zbog kasnije prinudne naplate je otpao.
3. Du‘nik ne mo‘e u izvr{nom postupku uspje{no isticati prigovor da je dio
tra‘bine obuhva}ene izvr{nom ispravom, platio povjeriocu prije dono{enja izvr{ne
isprave (prije zaklju~enja sudskog poravnanja).
Nakon naplate u izvr{nom postupku du‘nik bi mogao u posebnoj parnici za-
htijevati vra}anje ranije pla}enog.
4. Ne mo‘e se smatrati da je du‘nik isti dug platio dva puta, kada povjerilac
nije isto pravno lice.
Iz obrazlo‘enja:
Iz nalaza vje{taka proizlazi da je prednik tu‘ioca, putem multilateralne kom-
penzacije 1975. godine, podmirio svoje obaveze prema nizu OOUR-a u sastavu RO
» Energoinvest , a ne i nekih obaveza prema samom RO Energoinvest . U parnici
vo|enoj pred Okru‘nim privrednim sudom u Beogradu 1976. godine, RO »Energo-
invest je protiv prednika tu‘ioca utu‘io svoje samostalno potra‘ivanje koje mu je
pravosna‘nom presudom i dosu|eno.
U ovakvoj situaciji, ne mo‘e se govoriti o dvostrukoj isplati istog duga, pa
makar jednom i po osnovu izvr{ne isprave, u smislu ~lana 212. sada va‘e}eg Zakona
o obligacionim odnosima, pa ni o obavezi ranijeg RO Energoinvest da plati utu‘e-
nu tra‘binu po tom osnovu.
Nije od zna~aja ni da ili je tu‘ena vr{ila knji‘enja po osnovu multilateralne
kompenzacije u korist OOUR-a ~ije su tra‘bine na ovaj na~in podmirene, jer je pre-
dnik tu‘ioca tra‘bine tih OOUR-a kroz kompenzaciju podmirio, a morao je u parnici
pred Okru‘nim privrednim sudom u Beogradu dokazati da je na taj na~in prestalo i
potra‘ivanje RO Energoinvest prema njemu, o kome se u toj parnici vodio spor (to
ne mo‘e dokazivati u ovoj parnici).
Izvr{enje neke prirodne obaveze, ili neke moralne ili

dru{tvene du‘nosti
^lan 213.
Ne mo‘e se tra‘iti ono {to je dato ili u~injeno na ime izvr{enja neke pri-
rodne obaveze ili neke moralne ili dru{tvene du‘nosti.
________________________
1. Supruga ozlije|enog, koji boravi u bolnici i toplicama za vrijeme rehabili-
tacije, nema pravo na naknadu za njegu i pomo} koju je pru‘ala ozlije|enom za to
vrijeme, jer takova dodatna njega i pomo} ima zna~aj moralnog ~ina.
Iz obrazlo‘enja:
"Kroz vrijeme tu‘iteljevog zbrinjavanja izvan ku}e (bolni~ko lije~enje i bora-
vak u toplicama), sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da nije bilo potrebe osigura-
vati tu|u pomo} i njegu, jer se sve potrebe u standardnom opsegu i kvaliteti osigura-
vaju u tim ustanovama.
Ukoliko je supruga tu‘itelja dodatno pru‘ala neku pomo} i njegu, kako je u
‘albi tu‘itelja i navedeno, to je bilo ispunjenje njezine moralne obveze za koju ona u
‘albi neosnovano tvrdi da joj tu‘enik treba platiti, jer prema odredbi iz ~l. 213. ZOO
ne mo‘e se tra‘iti ono {to je dano ili u~injeno u ime izvr{enja neke moralne obveze,
pa je ‘alba tu‘itelja neosnovana. "
(@s Bjelovar, G‘. 2333/00, od 14. 12. 2000. Izbor odluka 1/2001 57)
Obim vra}anja
^lan 214.
Kad se vra}a ono {to je ste~eno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i
platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a ina~e
od dana podno{enja zahtjeva.
________________________
1. Kad je ugovor prestao zbog nemogu}nosti ispunjenja za koju ne odgovara
nijedna strana, ugovorna stranka koja vra}a primljeni novac du‘na je platiti zatezne
kamate i kada je bila savjesna u vrijeme prijema, od dana kada je objektivnom ocje-
nom konkretnih okolnosti morala znati da je ispunjenje njene obaveze postalo nemo-
gu}e.
Iz obrazlo‘enja:
Kada se vra}a novac zbog prestanka ugovora po ~lanu 137. ZOO, pla}a se za-
tezna kamata od dana sticanja ako je sticalac nesavjestan, a ina~e od dana podno{enja
zahtjeva (~lan 214. ZOO). Samo kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja koje je,
ina~e, bilo mogu}e, pla}a se zatezna kamata od dana prijema novca (~lan 132. stav 5.
ZOO). Pravilo iz ~lana 214. ZOO, s obzirom na smisao i cilj tog propisa, treba shva-
titi tako da osoba koja je novac stekla bez osnova (posebno kada je osnov sticanja na-
knadno otpao bez njene krivice, a bila je savjesna u momentu prijema novca), duguje
zateznu kamatu od dana kada je postala nesavjesna (kada je objektivnom ocjenom
svih konkretnih oklnosti znala, odnosno morala znati da je ispunjenje njene obaveze
postalo nemogu}e, te da je stoga ugovor prestao, pa da novac dr‘i bez osnova), a naj-
kasnije od dana kada je druga ugovorna strana od nje zahtijevala vra}anje.
(Vs FBiH, P‘. 165/99, od 28. 4. 2000. ZIPS, broj 892; Bilten Vs FBiH 1/00
- 40)
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je zbog op}e poznatih okolnosti, agresije, posta-
lo nemogu}e ispunjenje ugovora za koju ne odgovaraju nijedna strana i da je tu‘itelj
izvr{io na ra~un tu‘enoga uplatu cijene predmetnog automobila dana 31. 3. 1992. go-
dine u iznosu od ........... Yu dinara a ~ija je uporedna sada{nja nabavna vrijednost
novog automobila ................ DEM.
Nakon {to je utvrdio i da nisu osnovani prigovori tu‘enog o nedostatku pasi-
vne legitimacije na strani tu‘enog i zastare potra‘ivanja tu‘itelja, prvostepeni sud je,
polaze}i od pogre{nog ~injeni~nog i pravnog zaklju~ka da je ugovor prestao bez kri-
vice stranaka, odlu~io da tu‘beni zahtjev kojim se tra‘i isporuka automobila odbije
kao neosnovan, a usvoji zahtjev kojim se tra‘i isplata ........... DEM na ime sada{nje
nabavne cijne novog automobila, koji iznos sud smatra da tu‘eni duguje tu‘itelju kao
ste~eno bez osnova.
Usvajanjem tu‘benog zahtjeva kojim se tra‘i isplata utu‘enog iznosa na ime
sada{nje cijene automobila, prvostepeni sud ne samo da je pogre{no primijenio mate-
rijalno pravo nego je i sama odredba ~l. 137. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima,
pogre{no primijenjena. Navedenom odredbom je propisano da se u slu~aju nemogu-
}nosti ispunjenja za koju ne odgovara nijedna strana, mo‘e zahtijevati vra}anje po
pravilima o vra}anju ste~enog bez osnova. A vra}anje ste~enog bez osnova u ovom
slu~aju, regulisano je odredbom ~l. 210. st. 4., 214. i 215. Zakona o obligacionim
odnosima. Obaveza vra}anja, dakle, nastaje i kad se ne{to primi s obzirom na osnovu
koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sa zateznom kamatom, i to, ako je stje-
calac nesavjestan od dana stjecanja, a ina~e od dana podno{enja tu‘be. Slijedom to-
ga, ukoliko bi zaista pravni osnov bio vra}anje ste~enog bez osnova tu‘eni bi bio
obavezan da vrati cijenu predmetnog automobila (konvertovan i denominirani iznos)
koji mu je na njegov ra~un uplatio tu‘itelj, a ne sada{nju vrijednost predmetnog auto-
mobila, pa iz tih razloga izreka presude je proturje~na razlozima presude.
(Vs FBiH, P‘. 73/99, od 15. 6 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 43)
3. Isporuka manje povr{ine poslovnog prostora od one za koju je upla}ena
kupovna cijena ne predstavlja nedostatak prodane stvari kad je ugovorom predvi|eno
utvr|ivanje povr{ine po okon~anju obra~una, ali obvezuje prodavatelja na vra}anje
iznosa koji odgovara razlici povr{ine.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj pogre{nu primjenu materijalnog prava vidi u tome {to ni‘estupanj-
ski sudovi nisu priznali njemu pravo na naknadu {tete u smislu ~l. 278. ZOO. Tu‘e-
nik je svim kupcima prodao ve}u povr{inu nego ju je stvarno mogao prodati. Nesa-
vjesno je postupao i stekao veliku imovinsku korist. [to se pak ti~e isporuke 20 m2
manje povr{ine poslovnog prostora, valja napomenuti da iz odredbe ~l. 6. ugovora od
28. 12. 1990, broj 3724/90, nedvojbeno proizlazi da su se stranke sporazumjele da }e
tek po okon~anom obra~unu biti utvr|ena povr{ina poslovnog prostora, koja je pre-
dmet prodaje, odnosno bit }e utvr|ena razlika povr{ine od 20 m2 iz ~l. 2. spomenutog
ugovora i povr{ine dobivene stvarnom izmjerom po okon~anom obra~unu. Dakle, tu-
‘enik je od tu‘itelja samo primio ve}u svotu kupovnine od one koja je bila dogovore-
na po jedinici prostora. Slijedom toga tu‘enik je bez osnova stekao svotu novca, koja
odgovara razlici povr{ine iz ~l. 2. i povr{ine iz ~l. 6. spomenutog ugovora. Zbog toga
ovdje valja primijeniti odredbu ~l. 210. ZOO, pa su ni‘estupanjski sudovi pravilno
primijenili materijalno pravo kada su naredili tu‘eniku da plati tu‘itelju bez osnova
primljenu svotu sa zateznim kamatama, prema odredbi ~l. 214. ZOO .
(Vs RH, Rev. 1045/9S, od 19. 11. 1998. - Izbor odluka 1/1999 - 13)
4. Kad se vra}a ono {to je ste~eno bez osnova moraju se vratiti plodovi i pla-
titi zatezna kamata, ako je sticalac nesavjestan od dana sticanja a ina~e od dana po-
dno{enja zahtjeva
Iz obrazlo‘enja:
Iz spisa predmeta proizilazi da su stranke bile u poslovnom odnosu gdje se tu-
‘ilac obavezao da svojim radnicima plati do visine 400 bodova po dinarskoj protiv-
vrijednosti na dan isplate aran‘mana za boravak na moru i u banjama a tako {to }e
50% iznosa platiti kompenzacijom a 50% virmanskim nalozima i to do 10.9.1998.
godine a isti ugovor je pro{iren i za boravak radnika P u R. za 8 .mart. Mimo ovog
ugovora radnici su mogli za svoje ~lanove porodice pla}ati preko svojih primanja do
10.12.1998. godine pa je P uzela obavezu da pla}a aran‘man i za ~lanove porodica
svojih radnika. Pojedina~no su radnici zaklju~ivali ugovore sa S i tako prihvatili
uslove ugovora, putovanja. Za putovanje u R. tu‘ilac je izvr{io prijavljivanje radnika
posebno samo za ovaj aran‘man. U odnosu na T.T. koja nije radnik tu‘ioca a {to je
tu‘eni trebalo da utvrdi prilikom viziranja paso{a kao i D.B. koja nije blagovremeno
otkazala putovanje, stvarna obaveza koju je tu‘eni imao prema P za iznose koji se
odnose za radnike tu‘ioca a i na osnovu ugovora iznosi . dinara a preko ovog
iznosa odnosno do iznosa od .. dinar tu‘eni je u obavezi da ovaj plati tu‘iocu
shodno odredbi ~l. 214. Zakona o obligacionim odnosima.
Navodi ‘albe da je prvostepeni sud pogre{io kada je zahtjev tu‘ioca usvojio a
protivtu‘beni zahtjev odbio nisu osnovani. Ovo sa razloga {to je odredbom ~l. 214.
Zakona o obligacionim odnosima predvi|eno kad se vra}a ono {to je ste~eno bez
osnova moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je sticalac nesavjestan
od dana sticanja a ina~e od dana podno{enja zahtjeva. Kako je tu‘eni bez pravnog
osnova uzeo iznos od . din. a {to se utvr|uje na osnovu izvedenih dokaza i nala-
za vje{taka a isti je akceptni nalog primio pod tu‘ioca radi naplate glavnog duga i ka-
mate jer, dio duga je postojao pa tu‘eni nije nesavjestan sticalac, a tu‘ilac ima pravo
na zateznu kamatu po Zakonu o visini stope zatezne kamate.
U odnosu na protivtu‘beni zahtjev tu‘enog navodi ‘albe nisu osnovani da je
prvostepeni sud pogrije{io kada je protivtu‘beni zahtjev odbio, jer potra‘ivanja tu‘i-
oca za obaveze pla}anja putovanja u R. su osnovana. Na osnovu nalaza vje{taka za-
klju~uje se da je tu‘eni - protivtu‘ilac u fakturu unio i iznos obaveze ~lanova porodi-
ce radnika a {to nije u skladu sa zaklju~enim me|usobnim ugovorom, a obaveza za
isporu~enu robu je .. dinara koja je ispla}ena tu‘iocu od strane tu‘enog pa se ne
mo‘e izvr{iti ponovno prebijanja potra‘ivanja.
Stoga je ovaj sud iz ovih razloga ‘albu tu‘enog odbio, prvostepenu presudu
potvrdio, cijenio i ostale navode ‘albe, na{ao da isti ne uti~u na dono{enje druga~ije
odluke od strane ovog suda, a u postupku nije bilo bitnih povreda parni~nog postup-
ka iz ~l. 354. st. 2. Zakona o parni~nom postupku na koje ‘alilac ‘albom ukazuje, ~i-
njeni~no stanje je potpuno utvr|eno a na potpuno utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno
je primijenjeno materijalno pravo.
(Presuda Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P‘. broj 3184/01 od 12.3.2002.
godine)
5. Prreduze}e je du‘no da vrati iznos napla}en neovla{tenim kori{tenjem
bjanko akceptnog naloga od preduze}a koje nije njegov du‘nik, pa i kada je ovako
napla}eni iznos upotrebilo za otplatu dugova tog preduze}a.
6. Zatezne kamate na potra‘ivanje stranke iz ugovora u privredi za vra}anje
vi{e pla}enog (nedugovanog), obra~unavaju se po stopi iz ~lana 277. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je o zahtjevu tu‘ioca za pla}anje kamata na iznos glavnog
duga odlu~io na osnovu ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, utvr|u-
ju}i da se radi o potra‘ivanju iz ugovora u privredi.
Iz podataka u spisu se vidi da je tu‘ilac postavio zahtjev za vra}anje iznosa
koji je platio tu‘enom preko dugovanog iznosa. Stoga je zahtjev za pla}anja kamata
trebalo raspraviti u skladu sa pravilima o vra}anju ste~enog bez osnova u smislu ~la-
na 214. Zakona o obligacionim odnosima. Zbog pogre{ne primjene materijalnog pra-
va, prvostepeni sud nije utvr|ivao da li je tu‘eni bio nesavjestan od dana sticanja bez
osnova ili od podno{enja zahtjeva za vra}anje ste~enog. Stoga }e prvostepeni sud u
ponovnom postupku na osnovu odredbe ~lana 214. Zakona o obligacionim odnasima,
utvrditi za koji period tu‘eni duguje tu‘iocu zatezne kamate na iznos glavnog duga.
Pri odlu~ivanju o visini stope zatezne kamate prvostepeni sud }e imati u vidu da tu‘i-
o~evo potra‘ivanje ne poti~e iz ugovora u privredi, jer su me|u strankama prava i
obaveze iz ugovora u privredi prestali ispunjenjem prema ~lanu 295. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima. Osnov tu‘benog zahtjeva je neosnovano oboga}enje u
smislu ~lana 210. Zakona o obligacionim odnosima.
7. Osoba koja je ulo‘ila svoj novac u izgradnju ku}e druge osobe ima pravo
na vra}anje nominalno utro{enog iznosa, jer zakon (~l. 394. ZOO) za ovaj slu~aj ne
odre|uje ne{to drugo.
Zatezne kamate, s obzirom na to da je nesporno da osoba koja je stekla tu
svotu nije bila nesavjesna, teku od dana podno{enja zahtjeva za vra}anje tako pri-
mljenog iznosa (~l. 214. ZOO).
(Vs H, Rev. 1786/88, od 22. 2. 1989. Informator 4299)
8. Ugovara~ mo‘e tra‘iti da mu druga strana vrati samo ovaj nov~ani iznos
koji joj je platio ns osnovu ni{tavog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je obavezan da vrati tu‘iocu . koliko mu je tu‘ilac platio na
osnovu pravnog posla koji ne proizvodi pravna dejstva zbog nedostatka propisane
forme (~lan 70. stav 1. i 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Neosnovan
je zahtjev tu‘ioca da se tu‘eni obave‘e da mu vrati revalorizovani iznos, jer kada je
predmet obaveze odre|ena svota novca du‘nik duguje onaj broj nov~anih jedinica na
koji obaveza glasi kad zakon ne nare|uje {to drugo (na~elo monetarnog nominalizma
iz ~lana 394. Zakona o obligacionim odnosima).
Povjerilac bi u ovom slu~aju imao pravo da tra‘i zatezne kamate na iznos pla-
}en po osnovu ni{tavog pravnog posla (~lan 214. ZOO).
9. Republika duguje od dana podno{enja zahtjeva, zatezne kamate na nov~a-
na sredstva vra}ena licu koje ih je uplatilo u korist Republike na osnovu nezakonitog
rje{enja inspekcije gradske skup{tine.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 214. Zakona o obligacionim odnosima, savjestan stica-
lac duguje zatezne kamate od dana podno{enja zahtjeva.
Tu‘ena SRBiH nije bila nesavjestan sticalac (nezakonito rje{enje o oduzima-
nju razlike u cijeni donio je inspekcijski organ Grada Sarajeva), pa zatezne kamate
mogu po~eti te}i tek od dana podno{enja tu‘be protiv tu‘ene.
10. Kad se vra}a ono {to je ste~eno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i
platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a ina~e od
dana podno{enja zahtjeva.
(Vs H, Rev. 1581/82, od 20. 10. 1982. Psp 22 62)
11. O toku obaveze pla}anja zateznih kamata na regresno potra‘ivanje osigu-
rava~a od odgovornosti kod obaveznog osiguranja u saobra}aju, od svog osiguranika,
sudi se po pravilima iz ~lana 214. Zakona o obligacionim odnosima
(Vs BiH, P‘. 172/89, od 13.12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 80: Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi uz ~lan 218. ZOO)
12. Ako nije nastao ugovor u privredi zbog nedostatka sporazuma o bitnim
sastojcima ugovora, du‘nik pla}a zatezne kamate na iznos koji vra}a po stopi iz ~la-
na 277. stav 1. ZOO, a od dana kada je primio zahtjev za vra}anje, ako je bio savjes-
tan.
Povjerilac nema pravo da tra‘i zatezne procesne kamate na iznos zatezne ka-
mate sve dok ne prestane glavno potra‘ivanje.
Iz obrazlo‘enja:
Kako me|u strankama ne postoji valjan ugovor, jer nije postignut sporazum o
nekim bitnim sastojcima ugovora, tu‘eni je du‘an da vrati ono {to je primio, jer bi se
u protivnom neosnovano obogatila na ra~un tu‘ioca (~lan 210. stav 4. ZOO). Osim
toga, du‘an je da plati i zatezne kamate na primljena sredstva, ali po stopi propisanoj
odredbom ~lana 277. stav 1. ZOO, a ne po stopi iz ugovora u privredi, jer obaveza
nije proiza{la iz takvog ugovora, po{to ovaj nije ni nastao. Obaveza pla}anja ovih ka-
mata u konkretnom slu~aju nastaje od podno{enja zahtjeva za vra}anje, jer je tu‘eni
bio savjestan do tog momenta, s obzirom da je sredstva primio u o~ekivanju da }e
ugovor nastati naknadnim zaklju~enjem samoupravnog sporazuma (~lan 214. ZOO).
Kako glavni dug u iznosu od ., nije pla}en, tu‘iocu ne pripada pravo
da obra~unava kamate na taj dug do podno{enja tu‘be i da tra‘i procesnu kamatu na
obra~unatu kamatu od podno{nja tu‘be, ve} je mogao tra‘iti samo zateznu kamatu na
glavni dug od , od dana kod je zahtijevao povrat glavnog duga.
13. Naplatom mjenice primljene kao sredstvo obezbje|enja pla}anja nakon
{to mu je kupac virmanskom doznakom platio cijenu isporu~ene robe, prodavac je
postao nesavjestan sticalac, pa duguje zateznu kamatu na iznos ste~enog bez osnova
od dana naplate mjenice, ali po stopi iz ~lana 277. stav 1, a ne iz stava 2. Zakona o
obligacionim odnosima (prije novele iz 1989).
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je dana 8. 3. 1987. godine platio cijenu isporu~enog uglja. Isporukom
uglja i pla}anjem cijene prestale su obaveze parni~nih stranaka iz ugovora o prodaji -
ispunjenjem, u smislu ~lana 295. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Naplatom
mjenice dana 23. 5. 1987. godine, date radi obezbje|enja povodom izvr{ene isporuke
robe ~iju je cijenu tu‘ilac ve} platio virmanskom doznakom od 8. 3. 1987. godine,
tu‘eni je postao nesavjestan sticalac od isplate mjenice, pa je u smislu ~lana 214. Za-
kona o obligacionim odnosima du‘an platiti zatezne kamate od dana sticanja.
Isplata ove mjenice nema karakter ispunjenja obaveze iz ugovora, jer je oba-
veza iz ugovora prestala. Stoga je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe ~lana
214. Zakona o obligacionim odnosima kada je tu‘iocu dosudio kamate na iznos gla-
vnog duga od 23.5.1987. godine do isplate, ali je pogre{no primijenio odredbe ~lana
277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, jer ova obaveza nije proizlazila iz
ugovora u privredi, nego iz sticanja bez osnova kao izvora obligaciono pravnih odno-
sa. Zbog toga tu‘eni na iznos glavnog duga duguje kamate u smislu ~lana 277. stav
1. Zakona o obligacionim odnosima.
14. Na iznos neosnovano vi{e zara~unane cijene stana prodavatelj je kupcu
obvezan platiti kamate koje teku od dana kada je kupac uplatio taj iznos.
(Vs H, Rev. 1486/86, od 28. 10. 1986. Psp 34 74)
‘e zahtijevati zateznu kamatu na vra}eni iznos od dana odre|enog u ~lanu 214. Zako-
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘ilac u zabludi platio iznos od . na
ime cijene robe koju je ve} bio unaprijed platio, a koji mu je kasnije vra}en, pa sma-
tra da opravdano zahtijeva od tu‘enog zatezne kamate obra~unate po stopi iz Odluke
SIV-a o visini stope zatezne kamate na taj iznos za period od dana pla}anja do vra}a-
nja. Radi se me|utim, o potra‘ivanju ste~enog bez osnova, pa u smislu ~lana 214.
Zakona o obligacionim odnosima, tu‘io~evo pravo na zateznu kamatu zavisi od ut-
vr|ivanja da li je sticalac bez osnova bio nesavjestan, u kom slu~aju je du‘an platiti
(Vs BiH, P‘. 129/87, od 21. 10. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 -
55)
16. 1. Ako je ugovor raskinut pod nekim od uslova predvi|enim u ~lanovima
125. - 129. Zakona o obligacionim odnosima, strana koja po osnovu restitucije vra}a
novac du‘na je platiti zateznu kamatu od dana kod je isplatu primila bez obzira da li
je odgovorna za neispunjenje ugovora.
Ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kad je ugovor poni{ten,
zatezna kamata pla}a se po odredbi ~lana 214. Zakona o obligacionim odnosima.
2. Zatezna kamata i u slu~aju raskida i u slu~aju poni{tenja ugovora u privredi
pla}a se po stopi koju na osnovu odredbe ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima propisuje Savezno izvr{no vije}e.
(Stav XXXV zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd, 4. i 5. 11.
1987. Bilten Vs BiH 1/88 154)
17. Vo|enje sudskog postupka samo po sebi ne utje~e na savjesnost stjecate-
lja prilikom primitka isplate kao {to ni pravomo}na presuda sama po sebi ne ~ini stje-
catelja savjesnim, ve} je potrebno ocijeniti sve okolnosti svakoga konkretnog slu~aja.
Iz obrazlo‘enja:
"Izme|u stranaka nije sporno da tu‘itelj potra‘uje od tu‘ene povrat nov~anog
iznosa s kamatama, napla}enog u izvr{nom postupku. Nije sporno da je tu‘ena od tu-
‘itelja prijenosom njegovih nov~anih sredstava od SDK-a primila iznos od sada{njih
. po pravomo}noj presudi, ali da je u revizijskom postupku izgubila spor. Su-
dovi ni‘ega stupnja pravilno su zaklju~ili da je tu‘ena du‘na vratiti tu‘itelju primljeni
iznos od .., jer je otpala pravna osnova po kojoj je ona ovu svotu primila u
smislu odredbe ~l. 210. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, te zakonske zatezne ka-
mate od dana podno{enja tu‘be (13.VIII.1990.g.) primjenom odredbe ~l. 277. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima. Me|utim, sudovi ni‘ega stupnja, osim navedenog
iznosa, dosudili su tu‘itelju iznos od . na ime zakonske zatezne kamate pri-
mjenom odredbe ~l. 214. Zakona o obveznim odnosima, na na~in da su ove kamate
utvrdili kroz period od 15.IX.1988.g. do 13.VI.1991.g., te dosudili kao glavnicu. Ti-
me su sudovi ni‘ega stupnja pogre{no primijenili odredbu ~l. 214. Zakona o obve-
znim odnosima, jer nisu ocijenili da li je tu‘ena u ~asu prijama iznosa po pravomo-
}noj presudi suda prvoga stupnja bila savjestan stjecatelj, odnosno da li se radi o po-
gre{noj primjeni odredbe ~l. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ako je dosu|e-
na kamata na kamatu. Naime, nesavjestan stjecatelj ima pravo na zakonske zatezne
kamate od dana utu‘enja, dok savjestan stjecatelj ima pravo na zatezne kamate od
dana stjecanja, pa su sudovi ni‘ega stupnja trebali utvrditi, odnosno sud prvoga stu-
pnja, da li je tu‘ena bila savjestan stjecatelj prilikom prijama ispla}ene svote novca,
pa i u slu~aju kada je ona ispla}ena u izvr{nom postupku. Naime, vo|enje sudskog
postupka samo po sebi ne utje~e na pitanje savjesnosti stjecatelja, kao {to ni pravo-
mo}na presuda sama po sebi ne ~ini osobu savjesnom, ve} u svakom konkretnom
slu~aju treba utvrditi i ocijeniti okolnosti iz kojih bi se vidjelo da li se radi o savje-
snom stjecatelju. Visina stope zatezne kamate utvr|uje se primjenom odredbe ~l.
277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima vode}i ra~una o njegovim izmjenama, o ~e-
mu ovisi kroz koji period se te kamate dosu|uju."
Naknada tro{kova
^lan 215.
Sticalac ima pravo na naknadu nu‘nih i korisnih tro{kova, ali ako je bio nesa-
vjestan, naknada za korisne tro{kove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja
uve}anje vrijednosti u trenutku vra}anja.
________________________
1. Naknada nu‘nih tro{kova i tro{kova koji su bili osobno korisni za vlasnika
stvari, nakna|uje se nesavjesnom posjedniku po cijenama u vrijeme predaje stvari
vlasniku.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tu‘ilja kao nesavjesni posjednik, radi
odr‘avanja monta‘nog prizemnog objekta vlasni{tvo tu‘ene, odnosno pove}anja nje-
gove vrijednosti, putem vi{e izvo|a~a poduzela i izvela gra|evinske radove u odre-
|enoj vrijednosti, da su svi izvedeni radovi bili nu‘ni i osobno korisni za tu‘enu i da
bi ih i tu‘ena imala da je u to vrijeme bila u posjedu predmetnog objekta.
Na osnovu ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja i njegove ocjene, prvostupanj-
ski sud je pravilno postupio kada je postupio kao u izreci.
Vje{tak koji je dao nalaz i mi{ljenje odgovaraju}e je struke i on je na{ao da su
svi izvedeni radovi bili nu‘ni i korisni. Visinu vrijednosti nu‘nih i korisnih tro{kova
utvrdio je po kriterijima predvi|enim zakonom, pa je bez osnova prigovor tu‘ene da
je visinu ovih tro{kova trebao utvrditi vje{tak finansijske struke. Visina nu‘nih i kori-
snih tro{kova koje je tu‘ilja imala, na osnovu dokumentacije u spisu ~ija se vrije-
dnost ‘albom ne dovodi u pitanje, prema{uje dosu|eni iznos. Da su svi izvedeni ra-
dovi bili nu‘ni i korisni osobno za tu‘enu dokaz je i to da tu‘ena bez dodatnih ulaga-
nja predmetni objekt koristi u cijelosti kao kancelarijski prostor.
Po jedinstvenom stajali{tu sudske prakse izra‘enom u Zaklju~ku broj 1/90 sa
Savjetovanja gra|anskih odjeljenja ranijih vrhovnih sudova odr‘anom 24. i 25. 10.
1990. godine u Subotici, naknada nu‘nih i korisnih tro{kova savjesnom i nesavje-
snom posjedniku utvr|uje se po cijenama u vrijeme predaje stvari vlasniku.
(Vs FBiH, P‘. 26/98m od 24. 3. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 17. Napome-
na: vidi cljede}u sentencu)
2. Naknada nu‘nih i korisnih tro{kova savjesnom i nesavjesnom posjedniku i
sticaocu bez osnova (~lan 38. st 3. i 4. i ~lan 39. st. 4. i 5. ZOSPO, te ~lan 215. Z00)
utvr|uje se po cijenama u vreme predaje stvari vlasniku, a prema tim cijenama se ut-
vr|uje i vrijednost koristi koju je ovaj povjerilac imao od stvari.
vrhovnih sudova, Subotica, 24. i 25. 10. Bilten Vs BiH 4/90 138)
3. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 73/99, od 15. 6 1999., citiranu u sudskoj pra-
Kad se mo‘e zadr‘ati primljeno

^lan 216.
Ne mo‘e se tra‘iti vra}anje neosnovano pla}enih iznosa na ime naknade {tete
zbog povrede tijela, naru{enja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvr{ena savje-
snom pribaviocu.
________________________
1. Zatezne kamate nisu dio naknade {tete pla}ene zbog ozljede tijela, naru{e-
nja zdravlja ili smrti, pa se na iznos pla}en s naslova zateznih kamata ne primjenjuju
odredbe ~lanka 216. Zakona o obveznim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
"Odlu~uju}i o protutu‘benom zahtjevu kojim tu‘enik - protutu‘itelj zahtijeva
povrat tu‘iteljima - protutu‘enicima neosnovano vi{e ispla}enog iznosa od .,
ni‘estupanjski sudovi su, uzev{i da se radi o zahtjevu za vra}anje neosnovano pla}e-
nog iznosa na ime naknade {tete zbog smrti, utvrdili da su tu‘itelji savjesni pribavite-
lji, te su slijedom toga, pozivom na odredbu iz ~l. 216. Zakona o obveznim odnosima
dalje ZOO protutu‘beni zahtjev ocijenili neosnovanim. Po ocjeni ovoga suda, za
ocjenu pitanja osnovanosti predmetnoga protutu‘benog zahtjeva nije od zna~enja pi-
tanje savjesnosti, odnosno nesavjesnosti tu‘itelja kao pribavitelja jer se tim zahtje-
vom ne tra‘i vra}anje neosnovano pla}enog iznosa na ime naknade {tete zbog ozlje-
de tijela, naru{enja zdravlja ili smrti, pa ne dolazi niti do primjene ~l. 216. ZOO. Na-
ime, utu‘eni iznos predstavlja vi{e pla}eni iznos zakonskih zateznih kamata na tu‘i-
teljima dosu|ene iznose naknade materijalne i nematerijalne {tete koju su pretrpjeli
smr}u svoga oca, odnosno supruga, ispla}en zbog pogre{nog obra~una kamata koji je
izvr{io zaposlenik tu‘enika, pa taj iznos nema zna~enje iznosa naknade {tete. U smi-
slu odredbe iz ~l. 277. ZOO, zatezne kamate predstavljaju sankciju prema du‘niku
koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze. Kod ispunjenja izvanugovorne obveze
naknade {tete davanjem naknade u novcu kao obliku popravljanja {tete, zatezne ka-
mate se pla}aju na tu nov~anu naknadu, pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a
time ne mogu niti, u primjeni odredbe iz ~l. 216. ZOO, dijeliti pravnu sudbinu neo-
snovano pla}enih iznosa na ime naknade {tete. Sukladno odredbi iz ~l. 214. ZOO,
kad se vra}a ono {to je ste~eno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne
kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan, od dana stjecanja, a ina~e od dana podno-
{enja zahtjeva. Tu‘enik tra‘i pla}anje zateznih kamata od 8.VIII.1990.g. kao dana
podno{enja protutu‘be, pa mu od tog dana pripada pravo na zatezne kamate neovisno
o savjesnosti, odnosno nesavjesnosti tu‘itelja."
2. Osiguratelj ne mo‘e zahtijevati vra}anje iznosa ispla}enih na ime naknade
{tete zbog ozljede tijela, naru{enja zdravlja ili smrti kad je isplata izvr{ena prema
pravomo}noj presudi, jer valja smatrati daje isplata izvr{ena savjesnom primatelju,
pri ~emu nije odlu~no {to je u revizijskom postupku o{te}enik odbijen tim dijelom
tu‘benog zahtjeva.
(Vs H, Rev. 1491/87, od 24. 12. 1987. Psp 40 77)
Upotreba stvari u tu|u korist

^lan 217.
Ako je neko svoju ili tu|u stvar upotrijebio na korist tre}eg, a nema uslova za
primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, tre}i je du‘an vratiti stvar, odnosno, ako
to nije mogu}no, naknaditi njenu vrijednost.
________________________
1. Lice kome je osnovni (op{tinski) sud vratio ve}i broj istorodnih stvari (far-
merki) nego {to mu je bio oduzeo u krivi~nom postupku, koji je kasnije obustavljen,
du‘no je da te stvari vrati op{tini, ili ako to nije mogu}e, da joj plati njihovu protuvri-
jednost, da bi op{tina mogla vratiti ili platiti njihovu protivrijednost drugom licu ko-
me su bile oduzete tako|e u krivi~nom postupku koji je kasnije obustavljen.
Iz obrazlo‘enja:
U toku krivi~nog postupka od tu‘itelja je oduzeto sedam farmerki, koje su bi-
le njegovo vlasni{tvo, a od J.O. dvadeset farmerki. Nakon obustavljanja krivi~nog
postupka, 4. februara 1985. godine tu‘itelju je umjesto sedam farmerki pogre{no vra-
}eno jo{ deset koje su u krivi~nom postupku bile oduzete J. O.
Polaze}i od ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja ni‘estepeni sudovi su odbili
protivtu‘beni zahtjev sa obrazlo‘enjem da tu‘ena nije vlasnik predmetnih farmerki,
pa da stoga nije ni aktivno legitimisana na podno{enje vlasni~ke tu‘be nego da bi ta-
kav zahtjev prema tu‘itelju mogao ista}i samo J. O.
Opravdano se u reviziji navodi da su ni‘estepene presude zasnovane na po-
gre{noj primjeni materijalnog prava. Prema odredbi ~lana 215. Zakona o krvi~nom
postupku, predmeti privremeno oduzeti u krivi~nom postupku, imaju se vratiti vla-
sniku odnosno dr‘aocu, ako postupak bude obustavljen. U skladu sa navedenom za-
konskom odredbom postoji obaveza tu‘ene op{tine da J. O. vrati farmerke, koje su
od njega oduzete.
S obzirom na izlo‘eno pogre{no ni‘estepeni sudovi nalaze da tu‘ena zahtije-
va vra}anje farmerki odnosno isplatu njihove protuvrijednosti kao vlasnik (ne radi se
o revindikacionoj tu‘bi) nego o tu‘bi za vra}anje stvari pogre{no predatih tre}em licu
da bi ih u skladu sa obavezom iz naprijed navedene zakonske odredbe mogla vratiti
vlasniku od koga su oduzete u krivi~nom postupku.
U ovom slu~aju nastao je pravni odnos koji je sli~an pravnom odnosu upotre-
be tu|e stvari u korist tre}eg, pa je tre}i du‘an vratiti stvar, odnosno ako to nije mo-
gu}no, naknaditi njenu vrijednost (~lan 217. Zakona o obligacionim odnosima).
Izdatak za drugog
^lan 218.
Ko za drugog u~ini kakav izdatak ili ne{to drugo {to je ovaj po zakonu
bio du‘an u~initi, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
________________________
1. Lice koje plati kupcima automobila kamate odre|ene zakonom na unapri-
jed upla}ene iznose cijene, mo‘e zahtijevati naknadu pla}enog od prodavca automo-
bila.
Prema odredbi ~lana 218. Zakona o obligacionim odnosima, ko za drugog
u~ini kakav izdatak ili ne{to drugo {to je ovaj po zakonu bio du‘an u~initi, ima pravo
zahtijevati od njega naknadu, pa tu‘itelj s pravom od tu‘enog zahtijeva naknadu ka-
mate koju je umjesto njega platio.
Nije od uticaja navod tu‘enog da je on bio u poslovnom odnosu sa OOUR
Monta‘a povodom isporuke i prodaje automobila, te da bi samo ovom bio du‘an
naknaditi pla}eni iznos, a ne tu‘iocu.
Tu‘ilac je ispunio zakonom odre|enu obavezu tu‘enog, pa je u smislu ~lana
218. Zakona o obligacionim odnosima, aktivno legitimisan da zahtijeva naknadu od
tu‘enog, a tu‘eni je po ovom osnovu pasivno legitimisan.
2. Komunalno poduze}e du‘no je platiti op}ini tro{ak popravaka kanalizacije,
jer je to poduze}e po zakonu du‘no odr‘avati kanalizaciju.
(Vts RH, P‘. 1213/93, od 18. 10. 1994. - Zbirka 3 33)
3. Samoupravna interesna zajednica koja upravlja putem, du‘na je da ‘elje-
zni~koj transportnoj organizaciji naknadi polovinu tro{kova odr‘avanja i kori{}enja
ure|aja za zatvaranje saobra}aja, kada se put obezbje|uje ru~nim putem - spu{tanjem
rampe, bez obzira {to ‘eljezni~ari koji rukuju rampom, de‘uraju u ~uvarskoj ku}ici
pored prelaza.
Iz obrazlo‘enja:
U ovoj parnici tu‘ilac zahtijeva naknadu polovine tro{kova koje je imao na
odr‘avanju odnosno upotrebi (kori{}enju) ure|aja za zatvaranje saobra}aja na pu-
tnom prelazu, pozivaju}i se na obavezu tu‘ene stipulisanu u ~lanu 26. stav 2. Zakona
o ‘eljeznicama ("SIu‘beni list SRBiH", broj 41/79).
Prvostepeni sud je utvrdio da put koji prelazi ‘eljezni~ki kolosijek ima kara-
kter ulice u naselju, kojom upravlja tu‘ena, pa je du‘na da snosi polovinu tro{kova
odr‘avanja (kori{}enja) ure|aja za zatvaranje saobra}aja, u smislu naprijed navede-
nog propisa. Kako ovu zakonom propisanu obavezu tu‘ena nije ispunjavala, du‘na je
tu‘iocu, u smislu ~lana 218. Zakona o obligacionim odnosima, naknaditi u~injene iz-
datke.
U smislu ~lana 26. stav 3. naprijed spomenutog Zakona o ‘eljeznicama, ‘elje-
zni~ka transportna organizacija nema pravo na naplatu tro{kova za zatvaranje i ~uva-
nje putnog prelaza samo ako se za{tita saobra}aja vr{i iz slu‘benog mjesta iz kojeg se
vr{i regulacija saobra}aja na putnom prelazu. Me|u parni~nim strankama je nesporno
da se na putnom prelazu za{tita saobra}aja obavlja spu{tanjem rampe "brklje" ru~nim
putem, a ne automatski, djelovanjem ure|aja iz neke slu‘bene prostorije. Okolnost da
se ~uvari - radnici koji rukuju rampom nalaze u ku}ici pored rampe, da bi pazili na
signalne ure|aje koi upozoravaju na nailazak voza, ne mo‘e dovesti do zaklju~ka da
se iz te slu‘bene prostorije reguli{e saobra}aj na putnom prelazu.
Kod ovakvih ~injenica prvostepeni sud je osnovano na{ao da je tu‘ena u oba-
vezi da naknadi tu‘iocu polovinu tro{kova zatvaranja i ~uvanja putnog prelaza, u
smislu ~lana 26. naprijed spomenutog zakona, koji se sastoje od bruto Ii~nih dohoda-
ka radnika na putnom prelazu koji rukuje sredstvima za osiguranje (u smislu ~lana
27. stav 2. ta~ka 4. citiranog zakona, ovi izdaci su uvr{teni u tro{kove odr‘avanja pu-
tnog prelaza).
4. Prodavatelj koji je prilikom prodaje stana izgra|enoga za tr‘i{te propustio
utvrditi da se stan ne}e koristiti za stanovanje, i da ga stoga tereti obveza pla}anja
poreza na promet, ne mo‘e zahtijevati da porez plati kupac kad to me|u strankama
nije ugovoreno.
(Vs H, Rev. 1843/1986, od 4. 12. 1986. Psp 36 60)
5. Okolnost {to su sestre ustupile bratu svoje suvlasni~ke dijelove u jednoj
parceli na ime naknade za izdr‘avanje roditelja i podizanje nadgrobnog spomenika
ne daje pravo njegovom bra~nom drugu, koji mu je u tome pomagao, da tra‘i suvla-
sni~ki dio u odnosnoj nekretnini po osnovu zajedni~kog sticanja u bra~noj zajednici,
ve} bi imao pravo da tra‘i nov~anu naknadu srazmjerno svome doprinosu po osnovu
iz ~lana 258. PZ i 218. ZOO.
Iz obrazlo‘enja:
Me|utim, iz ~injenice {to su tu‘enikove sestre PM. i K. izjavile da su svoje
dijelove u parceli " Studenac" poklonile tu‘enom u znak pa‘nje {to se starao o njiho-
vim roditeljima i {to im je podigao nadgrobne spomenike, ne slijedi zaklju~ak da je
na taj na~in konstituisana zajedni~ka svojina stranaka na navedenoj parceli ni u
odnosu na dijelove koji su pripadali PM. i K. Nije to ni bio pravi poklon nego svoje-
vrstan dvostrano teretni pravni posao koji se sastoji u tome da su ovim putem sestre
naknadile tu‘enom (svome bratu) tro{kove koje je on imao oko izdr‘avanja roditelja,
odnosno oko podizanja nadgrobnih spomenika, jer je time izvr{avao i njihove obave-
ze, pa ako je tu‘iteljica sau~estvovala sa tu‘enim u izvr{avanju pomenutih tu|ih oba-
veza, ne mo‘e se sve ovo upodobiti sa situacijom koju ima u vidu ~lan 264. stav 2.
Porodi~nog zakona, dakle, ne mo‘e se prihvatiti ispravnom odluka ni‘estepenih su-
dova da je parcela "Studenac" ni u preostaloj polovici, ste~ena radom u bra~noj zaje-
dnici. Za ovakav zaklju~ak je bez zna~aja ~injenica {to je tu‘iteljica eventualno po-
magala tu‘enom u vezi sa izvr{avanjem njegove obaveze izdr‘avanja roditelja. Ako
se tu‘iteljica anga‘ovala na izvr{avanju obaveze tu‘enog, odnosno ako je s tim u vezi
u~injen neki izdatak iz posebne imovine tu‘iteljice, ili pak iz njihove zajedni~ke imo-
vine, tu‘iteljica bi za taj izdatak ili za rad imala pravo tra‘iti nov~anu naknadu od tu-
‘enog (~lan 258. PZ i ~lan 218. ZOO).
6. Lice koje je preduze}u naknadilo {tetu za drugoga u o~ekivanju da }e ovaj
biti bla‘e ka‘njen u krivi~nom postupku, ne mo‘e da tra‘i povra}aj pla}enog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili odlu~ne ~injenice da je tu‘ilac zaista na ime
navedenog dugovanja svoje k}eri, koje je utvr|eno i dosu|eno tu‘enoj pravosna‘no
osu|uju}om krivi~nom presudom iz osnova naknade {tete prouzrokovane krivi~nim
djelom, platio tu‘enoj iznos od .., kao i to da je tu‘iocu prilikom pla}anja
tog iznosa saop{teno od ovla{tenog lica tu‘ene da pla}a dug svoje k}eri i da }e izmi-
renje tog duga za nju predstavljati olak{avaju}u okolnost u krivi~nom postupku.
S obzirom na takvo utvr|enje ~injeni~nog stanja, ni‘estepeni sudovi nisu po-
gre{no primijenili odredbe materijalnog prava kada su zaklju~ili da nema mjesta zah-
tjevu tu‘ioca za vra}anje navedenog iznosa koji je on platio tu‘enoj ni po ustanovi o
sticanju bez osnova iz ~lana 210. st. 2. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, na koji
se tu‘ilac neopravdano poziva, niti po drugim odredbama tog zakona, bez obzira na
~injenicu, koju tu‘ilac isti~e u reviziji, da je tu‘enoj platio ono {to joj on nije dugo-
vao ni po zakonu, ni ugovoru.
Prema izri~itoj odredbi iz ~lana 211. Zakona o obligacionim odnosima lice
koje izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘no platiti, nema pravo da zahtijeva vra}anje,
izuzev ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.
To zna~i da isplata nedugovanog, kao vid neosnovanog oboga}enja, u principu pos-
toji samo ukoliko je izvr{ena u zabludi da se ono {to se pla}a duguje. Po{to tu‘ilac
nije ukazivao ni na to da je prilikom pla}anja zadr‘ao pravo vra}anja pla}enog izno-
sa, niti da je pla}anje izvr{io zato da bi izbjegao eventualnu prinudu, o~igledno je da
takva isplata, sa znanjem da pla}a ne{to {to on sam ne duguje, ve} da pla}a dug svoje
k}eri, ne predstavlja slu~aj neosnovanog oboga}enja i ne daje pravo na restituciju.
Naprotiv ovo predstavlja pla}anje (ispunjenje) za drugog onoga {to je ovaj po zakonu
bio du‘an u~initi, ~ime je potra‘ivanje tu‘ene u smislu odredbe ~lana 218. Zakona o
obligacionim odnosima prema k}eri tu‘ioca pre{lo na tu‘ioca, koji samo od nje mo‘e
zahtijevati naplatu ispla}enog iznosa, a ne i od tu‘ene kao {to su pravilno zaklju~ili
ni‘estepeni sudovi odbijaju}i tu‘beni zahtjev.
7. Radnik, koji je dokupio sta‘ umjesto organizacije ispunjavaju}i njezinu za-
konsku obvezu, ima pravo na naknadu pla}enog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
"U valjano provedenom postupku (~l.7. i 8. ZPP) sud je utvrdio: - da je Zbor radnih
ljudi tu‘enika donio odluku dana 15 .XI. 1990.g. da se tu‘iteljici "dokupi cca jedna
godina sta‘a", - da je tu‘iteljica dala pismenu suglasnost; - da je ova odluka koja je
dostavljena i tu‘iteljici, dostavljena nadle‘noj Podru~noj slu‘bi SIZ MIORH, u kojoj
je dodatno navedeno da je "Zbor radnih ljudi donio odluku da se G.A. (tu‘iteljici u
ovoj parnici) dokupi cca jedna godina radnog sta‘a jer da je jedina radnica koja ispu-
njava uvjete za odlazak u prijevremenu mirovinu"; - da je na temelju ove odluke na-
dle‘na Podru~na slu‘ba SIZ MIORH dana 6. XII. 1990.g. svojim Rje{enjem odobrila
tu‘iteljici dokup radnog sta‘a u trajanju od 7 mjeseci radi ispunjenja minimalnih
uvjeta za priznanje prava na starosnu mirovinu, te - da je tu‘iteljica izvr{ila isplatu
utu‘enog iznosa u visini od .. na ime dokupa sta‘a. Sporno je pitanje u ovoj
fazi postupka da li tu‘iteljici pristoji pravo tra‘iti od tu‘enika povrat upla}enog izno-
sa fondovima SIZ MIORH Podru~ne slu‘be u Zagrebu, na ime dokupa radnog sta‘a.
Revident, suprotno stajali{tu suda da tu‘iteljica ima pravo tra‘iti povrat upla}enih
sredstava od tu‘enika, ponavlja u reviziji da se u konkretnom slu~aju nisu ispunili
uvjeti za vra}anje upla}enog iznosa predvi|eni odredbom iz ~l. 211. Zakona o obve-
znim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZOO). Ovaj
revizijski sud prihva}a stajali{te sudova uz dodatna obrazlo‘enja. U konkretnom slu-
~aju valjalo je po}i ne od odredbi ~l. 211. ZOO kako to smatra revident, ve} od odre-
dbi ~l. 218. ZOO. Prema odredbi iz ~l. 218. ZOO tko za drugog u~ini kakav izdatak
ili ne{to drugo {to je ovaj po zakonu bio du‘an u~initi, ima pravo zahtijevati naknadu
za njega. Dakle sporno je pitanje da li je tu‘enik po zakonu bio obvezan dokupiti ra-
dni sta‘ za svog radnika (tu‘iteljicu u ovoj parnici), sve temeljem donesene odluke o
dokupu radnog sta‘a. Prema odredbi iz ~l. 23. Zakona o radnim odnosima ("Narodne
novine", broj 19/90), i to st. 2. ~l. 23., organizacija odnosno poslodavac mo‘e radni-
ku za ~ijim je radom prestala potreba zbog tehnolo{kih, organizacijskih i drugih una-
pre|enja, dokupiti najvi{e 5 godina mirovinskog sta‘a radi ostvarivanja prava na pri-
jevremenu starosnu mirovinu, pod uvjetom da radnik na to dade pismenu suglasnost.
Prema tome, upravo navedenom zakonskom odredbom utvr|ena je obveza radne or-
ganizacije kada odlu~i da djelatniku dokupi radni sta‘, plati i doprinose za dokup sta-
‘a osiguranja pod uvjetom, na~inom i u visini utvr|enoj op}im aktom nadle‘ne zaje-
dnice mirovinskog i invalidskog osiguranja (~l. 23. st. 3. ZRO). Kada je tu‘iteljica
dokupila sta‘ (uplatila doprinose za dokup sta‘a osiguranja), time je izvr{ila zakon-
sku obvezu umjesto tu‘enog, pa joj pristoji pravo tra‘iti od tu‘enika, suglasno odre-
dbi iz ~l. 218. ZOO, naknadu ispla}enog iznosa na ime dokupa sta‘a u utu‘enoj visi-
ni od ... Naime, tu‘iteljica je imala izdatak na kojeg je bio obvezan tu‘enik, a
kako je tu‘enik propustio taj izdatak koji je po zakonu bio du‘an u~initi, to tu‘iteljici
pristoji pravo zahtijevati od tu‘enika naknadu nastalog izdatka." Napomena: Vidi
~lanak 23. stavak 3. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/90), sada
druga~ije - ~lanak 80. stavak 3.
Zakona o radnim odnosima (pro~i{}eni tekst - "Narodne novine", broj 25/92).
8. Nema pravo na naknadu tro{kova izdr‘avanja od primaoca izdr‘avanja,
ono lice koje je u~inilo te tro{kove i pored zabrane - protivljenja lica koje je po ugo-
voru o do‘ivotnom izdr‘avanju bilo du‘no da daje izdr‘avanje.
(Vs BiH, Rev. 635/86, od 13. 8. 1987. 493; Bilten Vs BiH 4/87 65.)
9. O toku obaveze pla}anja zateznih kamata na regresno potra‘ivanje osigura-
va~a od odgovornosti kod obaveznog osiguranja u saobra}aju, od svog osiguranika,
sudi se po pravilima iz ~lana 214. Zakona o obligacionim odnosima
(Vs BiH, P‘. 172/89, od 13.12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 80: )
Napomnena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi
10. Nov~ani iznos koji je ulo‘io tu‘ilac radi popravke stana, {to je bila zakon-
ska obaveza tu‘enoga, ne mo‘e se revalorizovati prema cijenama u vrijeme su|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Na osnovu utvr|enja da tu‘eni prilikom iseljenja iz stana, koji je vlasni{tvo
tu‘itelja, 1979. godine nije ostavio stan u stanju u kome ga je primio (~lan 40. Zako-
na o stambenim odnosima), da je vrijednost radova koje je tu‘eni trebao izvr{iti u to
vrijeme iznosila . dinara, a u vrijeme presu|enja .., prvostepeni sud je
obavezao tu‘enog da tu‘iocu plati ...
Tu‘eni je u ‘albi protiv prvostepene presude naveo da je prvostepeni sud po-
grije{io kada je tu‘itelju dosudio naknadu u vrijednosti radova po cijenama u vrijeme
presu|enja, jer je tu‘itelj u stan uselio 1979. godine i tada izvr{io radove koje je na-
vodno on trebalo da izvr{i.
Drugostepeni sud je navedene ‘albene prigovore ocijenio neosnovanim sa
obrazlo‘enjem da tu‘itelju pripada pravo na naknadu vrijednosti radova ra~unaju}i
po cijenama u vrijeme presu|enja, iz razloga da tu‘eni do dana presu|enja tu‘enog
nije "izmirio {tetu".
Pogre{an je me|utim izra‘eni stav drugostepenog suda jer ukoliko je tu‘itelj
izvr{io radove prije presu|enja neovisno od okolnosti {to mu tu‘eni nije do tada is-
platio naknadu za izvr{ene radove, pripadalo bi mu pravo na naknadu u visini vrije-
dnosti radova u vrijeme kada su izvr{eni (~l. 218. i 394. Zakona o obligacionim od
nosima), a gubitak u vrijednosti novca naknadio bi mu se revalorizacionom zateznom
kamatom iz ~lana 277. stav1. Zakona o obligacionim odnosima.
71)
11. Organizacija udru‘enog rada od koje je na osnovu kona~nog i pravosna-
‘nog rje{enja donesenog na osnovu ~lana 253. Zakona o porezima gra|ana, kome or-
ganizacija nije prigovorila, izvr{ena naplata iznosa koji duguje gra|anin - poreski ob-
veznik, ne mo‘e zahtljevati u parnici protiv op{tine vra}anje dijela napla}enog iznosa
pozivom na ~injenicu da nije dugovala cio napla}eni iznos poreskom obvezniku.
U ovakvom slu~aju organizacija udru‘enog rada mo‘e samo od gra|anina s
kojim je bila u ugovornom odnosu, tra‘iti naknadu vi{e napla}enog po pravilima o
sticanju bez osnova (~l. 218. ZOO).
12. Kada je turisti~ka organizacija, izvr{avaju}i obavezu iz ugovora, za ra~un
estradne grupe vr{ila obra~un i pla}anje poreza iz prihoda kojeg je ostvarila grupa or-
ganizovanjem koncerata i pri tome platila manji iznos od onoga koji je po zakonu
trebalo platiti, pa kasnije po nalogu SDK tu razliku platila iz svojih sredstava, time je
platila ono {to su po zakonu bili du‘ni platiti ~lanovi grupe, pa je ovla{tena da od njih
tra‘i naknadu pla}enog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Iz sadr‘ine ugovora kojeg su zaklju~ile stranke slijedi da se obaveza tu‘ioca u
poslovima vezanim za organizovanje i izv{enje koncerata po gradovima Jugoslavije
sastojala samo u tome da se ostvareni prihodi uplate na ‘iro ra~un tu‘ioca, da se tu‘i-
ocu dostave dokumenti o u~injenim materijalnim tro{kovima, te da tu‘ilac nakon
svakog odr‘anog koncerta izvr{i obra~un i pla}anje tih tro{kova, kao i iznosa koji os-
taje tu‘enima kao ~isti dohodok. Za sve ove poslove tu‘ilac je po ugovoru imao pra-
vo na proviziju od 30% ra~unato od bruto prihoda. Ovako ugovoreni odnosi parni-
~nih stranaka ukazuju da je tu‘ilac po nalogu tu‘enih obavljao odre|ene finansijske
poslove, dokle, radio je u ime i za ra~un tu‘enih, pa kada je rije~ o pla}anju poreza i
doprinosa zajednici, obra~un se morao izvr{iti na na~in predvi|en u ~l. 103. i 104.
Zakona o porezima gra|ana SRBiH, bez obzira ko se smatra organizatorom koncerta.
^lan 5. navedenog zakona, na koji se u presudi pozvao prvostepeni sud, je na~elnog
karaktera. Iz njega se ne vidi kako se i na koji na~in dolazi do poreske osnovice za
pojedina~ne oblike poreza; pa se zbog toga, a sa stanovi{ta primjene materijalnog
prava, ne mo‘e prihvatiti opravdanim ~injeni~ni zaklju~ak ni‘estepenih sudova da
osnovu za odre|ivanje poreza i doprinosa ~ine samo oni iznosi koje su tu‘eni primili
od tu‘ioca, jer to ne odgovara sadr‘ini odredaba ~lana 103. i 104. Zakona o porezima
gra|ana SRBIH.
13. Doprinos za izdr‘avanje ostavioca nije pravni osnov za sticanje dijela za-
ostav{tine ve} je pravni osnov za tra‘beni zahtjev prema licima koja su po zakonu bi-
la du‘na da izdr‘avaju ostavioca.
(Vs BIH, G‘. 173/83, od 23. 9. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 31)
Upotrebljavanje tu|e stvari u svoju korist

^lan 219.
Kad je neko tu|u stvar upotrijebio u svoju korist, imalac mo‘e zahtijevati, ne-
zavisno od prava na naknadu {tete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju
je imao od upotrebe.
________________________
1. Kada istekne vrijeme za koje je zaklju~en ugovor o zakupu poslovne pros-
torije, a zakupac nastavi da je koristi iako se vlasnik tome protivi, du‘an je vlasniku
isplatiti naknadu koristi koju je ostvario od upotrebe tu|e stvari.
2. Vlasnik poslovne prostorije koja je u toku ratnog stanja privremeno data na
kori{tenje drugoj osobi, mo‘e u parnici zahtijevati naknadu za kori{tenje za period
nakon prestanka ratnog stanja, po propisima o sticanju bez osnova.
Iz obrazlo‘enja:
Pobijena presuda odbija tu‘beni zahtjev, nalaze}i da tu‘ena nije sa tu‘iteljem
zaklju~ila ugovor o zakupu iz kojeg bi proiza{la njena obveza pla}anje utu‘enog
iznosa, ve} tu‘iteljeve poslovne prostorije koristi temeljem naredbe Sekretarijata za
obranu op}ine.
Ovakvo stajali{te suda prvog stupnja nije utemeljeno na pravilnoj primjeni
materijalnog prava.
Tu‘itelj i ne temelji svoj tu‘beni zahtjev na zakupnom osnosu sa tu‘enom,
dakle ne zahtjeva pla}anje zakupnine, ve} naprotiv potra‘uje naknadu zbog toga {to
tu‘ena njegove poslovne prostorije koristi bez ugovora o zakupu. On ne zahtjeva ni
pla}anje naknade koja mu po ~l. 76. Uredbe o kriterijima i normativima raspore|iva-
nja gra|ana i materijalnih sredstava u oru‘ane snage i druge potrebe obrane ( Sl.list
RbiH br. 19/92 - dalje: Uredba), pripada od dana izvr{ene mobilizacije sve do uki-
danja ratnog stanja, do kada je po ~l. 52. Uredbe tu‘iteljev poslovni prostor od njega
mogao biti privremeno izuzet, odnosno kada mu je morao biti vra}en (za utvr|ivanje
ove naknade ustanovljena je, po ~l. 86. Uredbe, nadle‘nost posebne komisije koju
obrazuje Op}inski sekretarijat za obranu). Tu‘bom se zahtjeva pla}anje naknade sa-
mo za kori{tenje u 1996.g., dakle nakon prestanka ratnog stanja kao pravne osnove
privremenog izuzimanja, a time prestanka pravne osnove za kori{tenje od strane tu-
‘ene.
U takvim okolnostima osnovanost tu‘benog zahtjeva nije mogla biti ocjenje-
na kako sa stajali{ta primjene Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, kako je
to sud prvog stupnja pogre{no u~inio, tako ni primjenom odredaba navedene Uredbe,
ve} kroz primjenu ~l. 219. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj vlasnik stvari
mo‘e zahtjevati naknadu od onoga ko njegovu stvar upotrebljava u svoju korist. Pre-
ma ustaljenoj sudskoj praksi ta naknada za kori{tenje poslovnih prostorija odre|uje
se u visini zakupnine koja je u vrijeme kori{tenja bila uobi~ajena u mjestu gdje se po-
slovne prostorije nalaze, kako tu naknadu ustvari odre|uje i ~l. 79. Uredbe.
3. Kada je u skladu sa odredbama Zakona o privremeno napu{tenim nekretni-
nama u vlasni{tvu gra|ana stambena zgrada progla{ena privremeno napu{tenom, a
samo dio zgrade dodijeljen na privremeno kori{tenje tre}em licu, takvo lice ima pra-
vni osnov kori{tenja samo tog dijela zgrade sve dok mu rje{enjem nadle‘nog organa
ne bude nalo‘eno da ga preda vlasniku u posjed, a u odnosu na ostali dio zgrade koji
koristi bez pravnog osnova, po zahtjevu vlasnika zgrade, du‘an je naknaditi koristi
koje je imao od upotrebe stambene zgrade.
Iz obrazlo‘enja:
Uredba sa zakonskom snagom o privremeno napu{tenim nekretninama u vla-
sni{tvu gra|ana za vrijeme ratnog stanja i u slu~aju neposredne ratne opasnosti ( Slu-
‘beni list RBiH , broj 11/93), kasnije Zakon o privremeno napu{tenim nekretninama
u vlasni{tvu gra|ana ( Slu‘beni list RBiH , broj 13/94), donesena je sa ciljem da se
pod upravu op}ine stave napu{tene nekretnine, zatim da se daju na kori{tenje pra-
vnim, odnosno fizi~kim osobama. Davanjem na kori{tenje stambenih zgrada i stano-
va obezbje|ivalo se rje{avanje pitanja smje{taja prognanika i raseljenih osoba, u
skladu sa rje{enjem nadle‘nog op}inskog organa uprave. Zakonom je propisan postu-
pak davanja na kori{tenje kao i prava vlasnika da u propisanom postupku podnese
zahtjev za vra}anje u posjed svih ili samo odre|enih nekretnina, te obaveza korisnika
da u propisanom roku vlasniku preda nekretnine (~l. 25. do 29. navedenog zakona).
Po mi{ljenju ovoga suda, privremeni korisnik ima pravni osnov za posjed nekretnina,
sve dok mu rje{enjem nadle‘nog organa ne bude nalo‘eno da ih preda vlasniku u po-
sjed, pa nisu osnovani navodi tu‘itelja da se smatra da privremeni korisnik dr‘i ne-
kretnine bez pravnog osnova (kao tu|u stvar) od ~asa kad je vlasnik podnio zahtjev
nadle‘nom organa op}ine za vra}anje u posjed. Takav zaklju~ak se ne bi mogao
izvesti ni na osnovu Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napu{tenim
nekretninama u vlasni{tvu gra|ana ( Slu‘bene novine Federacije , broj 11/98, stupio
na snagu 4. 4. 1998. godine), budu}i da je i ovim zakonom ure|en postupak po zah-
tjevu vlasnika za vra}anje u posjed nekretnina.
Prema ~injenicama koje su utvrdili ni‘estepeni sudovi, tu‘enom je u stambe-
nom objektu tu‘itelja dato kori{tenje 50 m2 u prizemlju. U skladu sa navedenim za-
konom, tu‘eni, dakle, ima pravni osnov da koristi samo taj prostor, a tu‘itelj ima pra-
vo da u|e u posjed nekretnina koje tu‘enom nisu date na kori{tenje (pod uvjetom da
op}ina nije preostali dio dala na privremeno kori{tenje nekoj drugoj osobi), a isto ta-
ko ima pravo, temeljem ~lana 219. Zakona o obligacionim odnosima, zahtijevati od
tu‘enog da mu naknadi korist koju je imao od upotrebe stambene zgrade koja prelazi
mjeru, odnosno povr{inu datu na privremeno kori{tenje.
4. Suvlasnik koji je bez naknade koristio suvlasni~ki dio nekretnine drugoga
suvlasnika neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi ina~e trebao pla}ati,
pa je to korist koju je du‘an nadoknaditi, i to u nominalnom iznosu najamnine kako
bi dospijevala za naplatu.
Iz obrazlo‘enja:
"Suvlasnik koji je koristio bez naknade suvlasni~ki dio ku}e drugoga suvla-
snika neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi ina~e trebao platiti, pa je
to korist koju je du‘an nadoknaditi, i to u nominalnom iznosu najamnine kako je do-
spijevala za naplatu. Dakle, o pitanju fakti~ne (ne)mogu}nosti iznajmljivanja ku}e ne
ovisi i pravo jednoga suvlasnika da tra‘i od drugoga suvlasnika koji koristi cijelu
stvar pla}anje odgovaraju}e naknade, kako su to pogre{no ocijenili ni‘estupanjski su-
dovi. Zbog pogre{noga pravnog pristupa nisu utvrdili odlu~ne ~injenice: kada i u ko-
jem je dijelu protutu‘eni koristio suvlasni~ki dio ku}e tu‘iteljice i visinu naknade u
obliku najamnine za svaki mjesec kori{tenja u nominalnom iznosu."
5. Jedna od ugovornih strana mo‘e zahtijevati naknadu koristi koju je druga
strana ostvarila neovla{tenom upotrebom njezinih sredstava (strojeva) nakon raskida
ugovora o ortakluku.
(Vs H, Rev. 2126/88, od 11. 4. 1989. Psp 44 96)
6. Projektant koji nije u cijelosti izradio idejno rje{enje za enterijer prema
ugovoru o autorskom djelu nema pravo na naknadu po ugovoru, ali ako je naru~ilac
ipak koristio nedovr{eno djelo duguje projektantu naknadu u visini koristi koju je
imao od upotrebe tog djela.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac i tu‘eni zaklju~ili su ugovor o autorskom djelu kojim se tu‘ilac oba-
vezao da }e za tu‘enog izraditi idejno rje{enje sa enterijerom za objekat motela, a da
}e mu za to tu‘eni isplatiti naknadu u iznosu od .... Na osnovu nalaza i mi{lje-
nja vje{taka je utvr|eno da se dokumentacija koja se nalazi u spisu ne mo‘e smatrati
idejnim rje{enjem. Projekat je manjkav i bez grafi~kih i neophodnih tekstualnih pri-
loga, bez tehni~kog opisa i drugih elementarnih podataka. Prezentirani projekt je
"izme|u idejnog rje{enja, idejnog projekta i izvedbenog projekta". Zbog toga se ne
mo‘e prihvatiti da je tu‘ilac ispunio svoje obaveze iz ugovora o autorskom djelu.
Polaze}i od izlo‘enog prvostepni sud je zaklju~io da tu‘ilac nema pravo na
autorsku naknadu propisanu odredbom ~lana 27. stav 4. Zakona o autorskom pravu
("Slu‘beni list SFRJ", broj 19/78), pa je tu‘beni zahtjev odbio.
Me|utim, iz razloga prvostepene presude, a niti iz dokumentacije sadr‘ane u
predmetnom spisu, ne vidi se da li je i u kojoj mjeri tu‘eni korisio tu‘io~ev projekt,
odnosno, na osnovu ~ega je izvedena dogradnja i adaptacija objekta motela pa se
zbog takvog propusta ~injeni~no stanje ukazuje nepotpuno utvr|enim. Naime, ukoli-
ko je tu‘io~ev projekt, bez obzira na nedostatke na koje se u nalazu i mi{ljenju vje-
{taka ukazuje, tu‘eni koristio prlikom dogradnje i adaptacije objekta, tu‘iocu pripada
odgovaraju}a naknada.
7. Nosilac prava upravljanja kori{}enja i raspolaganja poslovnom zgradom
ima pravo na naknadu u visini uobi~ajene zakupnine od lica koje bez pravnog osnova
koristi dio zgrade.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac u ‘albi isti~e da je poslovna zgrada zv. pravosudna palata, u kojoj iz-
vjestan broj prostorija koristi tu‘eni, osnovno sredstvo tu‘ioca, te da bi tu‘eni bio du-
‘an da tu‘iocu pla}a zakupninu, ali samo kada izme|u parni~nih stranaka bude za-
klju~en ugovor o zakupu u zakonom propisanom pismenom obliku. Odbija stoga da
plati dio tro{kova za odr‘avanje zgrade u 1981. godini i za 1982. godinu, koje, po
mi{ljenju tu‘ioca, treba da snosi tu‘eni, ~ija je visina utvr|ena zavr{nim ra~unom za
1981. godinu i finansijskim planom za 1982. godinu, koji su prihvatili predstavnici
korisnika zgrade, osim tu‘enog.
Ako je, me|utim, tu‘ilac nosilac prava upravljanja kori{tenja i raspolaganja
zgradom, te ako ne postoji valjanopravni osnov po kome bi dio ove zgrade bio dat na
privremeno kori{tenje tu‘enom (~lanovi 230., 231. i 234. Zakona o udru‘enom radu),
tu‘ilac ima pravo na naknadu zbog upotrebe stvari ~iji je on imalac u korist tu‘enog,
u smislu ~lana 219. Zakona o obligacionim odnosima. Ova naknada se odre|uje u vi-
sini uobi~ajene zakupnine.
Iz isprava na kojima se zasniva tu‘ba proizlazi da tu‘ilac od tu‘enog zahtije-
va srazmjeran dio naknade obra~unat prema povr{ini zgrade koju tu‘eni koristi, na
ime pokri}a tro{kova, amortizacije i odr‘avanja, kao i osiguranja osnovnih sredstava
u zgradi, a op{tepoznato je da ovi izdaci ulaze u strukturu zakupnine i prema tome i u
naknadu koju ima u vidu ~lan 219. Zakona o obligacionim odnosima.
Tu‘ilac opravdano zahtijeva od tu‘enog i da plati srazmjeran dio naknade za
kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta. ova naknada se, u smialu ~lana 157. stav 3. Zako-
na o prostornom ure|enju ("Slu‘beni list SR BIH", broj 13/74), ili obra~unava kroz
zakupninu, ili posebno napla}uje od zakupca poslovnih prostorija, pa obvezniku te
naknade, ~ije prostorije tu‘eni koristi bez pravnog osnova, tu‘eni mora naknaditi
ovaj izdatak u okviru naknade koju duguje po osnovu ~lana 219. Zakona o obligaci-
onim odnosima.
Imalac stvari - zakupodavac, kroz zakupninu ili posebnu naknadu, mo‘e da
zahtijeva od zakupca i srazmjeran dio tro{kova kori{tenja zajedni~kih ure|aja u zgra-
di i vr{enja zajedni~kih usluga u zgradi (~lan 21. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i
prostorija, ("Slu‘beni list SR BIH", broj 33/77), a to pravo ima i imalac stvari od lica
koje je koristi bez valjanog pravnog osnova. Opravdano, stoga, tu‘ilac zahtijeva od
tu‘enog i pokri}e tro{kova raznih sitnih opravki, te naknade za li~ne dohotke svojih
radnika koji se staraju o vr{enju zajedni~kih usluga u zgradi (ovi izdaci se, u pravilu,
pokrivaju iz zakupnine).
Iz isprava o upisu proizlazi i da tu‘ilac zahtijeva srazmjeran dio naknade od
tu‘enog zato {to se koristi elektri~nom i popratnom energijom (iz zajedni~ke kotlo-
vnice), te raznim drugim komunalnim uslugama (voda, odvoz sme}a i sli~no), a tu‘i-
lac cijenu ovih usluga pru‘enih svim korisnicima zgrade prethodno sam snosi.
Pravni osnov za ovakav zahtjev tu‘ioca nalazi se u odredbama ~lanova 220. -
223. Zakona o obligacionim odnosima, pa je tu‘eni u obavezi da tu‘iocu naknadi ove
tro{kove, jer se radi o nu‘nim i korisnim izdacima sa stanovi{ta tu‘enog.
8. Ocijenjeno je da se biv{i bra~ni drug koriste}i suvlasni~ki dio nekretnine
drugog biv{eg bra~nog druga neosnovano obogatio i to za razmjeran iznos najamnine
koji bi se ostvario iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘iteljica u ovom sporu zahtijeva da se tu‘enika obve‘e da joj isplati odre-
|enu nov~anu svotu iz osnova {to tu‘enik koristi nekretnine koje su i u njenoj suvla-
snosti.
U postupku je utvr|eno:
- da su stranke (raniji bra~ni drugovi) suvlasnici na jednake dijelove izgra|e-
nog gra|evinskog zemlji{ta, jedne zidane {upe i ostalih gospodarskih objekata, te da
je tu‘iteljica suvlasnik obiteljske ku}e u 9/20 dijela, a tu‘enik 11/20 dijela i da je tu-
‘enik pravomo}nom odlukom suda obvezan predati tu‘iteljici u suposjed suvlasni~ke
dijelove navedenih nekretnina,
- da se tu‘enik, koriste}i se i suvlasni~kim dijelovima tu‘iteljice u navedenim
nekretninama za vrijeme od 27. o‘ujka 1985.g. do 30. studenog 1995.g. neosnovano
obogatio ukupno za iznos od ., kod ~ega se po{lo od toga da je realna cijena
za iznajmljivanje suvlasni~kog dijela nekretnina tu‘iteljice protuvrijednost od ..
mjese~no, {to prema te~aju na dan presu|enja daje mjese~ni iznos od ..
Pravilno su, kraj izlo‘enih utvr|enja, ni‘estupanjski sudovi primijenili materijalno
pravo (~l. 219. Zakona o obveznim odnosima kada su prihvatili tu‘beni zahtjev i ob-
vezali tu‘enika da tu‘iteljici isplati svotu od .., sa zakonskom zateznom ka-
matom od presu|enja (13. prosinca 1995.g.) do isplate."
Odjeljak 4.
POSLOVODSTVO BEZ NALOGA
Odsjek 1.
OP[TE PRAVILO
^lan 220.
Vr{enju tu|eg posla mo‘e se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odla-
ganje, te predstoji {teta ili propu{tanje o~igledne koristi.
Napomena (RS): Odredbom ~lana 31. ZIDZOO, u ~lanu 220. dodaje se novi
stav 1. koji glasi:
(1) Poslovodstvo bez naloga je vr{enje tu|ih poslova, pravnih ili materijal-
nih, bez naloga ili ovla{}enja, ali za ra~un onoga ~iji su poslovi, a radi za{tite njego-
vih interesa .
Dosada{nji stav 1. postaje stav 2.
________________________
1. Poslenik iz ugovora o popravci motornog vozila mo‘e zahtjevati naknadu i
za radove izvr{ene mimo narud‘be, ako su ispunjeni uslovi iz pravila o poslovodstvu
bez naloga
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je bio du‘an ispitati da li je tu‘ilac izvr{io i radove koji nisu
obuhva}eni ugovorom, a koji nisu trpili odlaganje i bez kojih popravka motornog vo-
zila ne bi bila kompletna i da li bi zbog neizvo|enja i tih radova mogla za tu‘enog
nastupiti {teta, odnosno da li su bile ispunjene pretpostavke za nastanak pravnog
odnosa iz poslovodstva bez naloga (~lan 220. do 226. Zakona o obligacionim odnosi-
ma) u pogledu radova koji prevazilaze naknadu navedenu u ugovoru.
2. Zakupodavac, koji je umjesto zakupoprimca izvr{io ugovornu obvezu za-
kupoprimca i po prestanku ugovora o zakupu izvr{io ure|enje prostorija i njihovo
dovo|enje u prvobitno stanje, ima pravo na naknadu tro{kova kao poslovo|a bez na-
loga.
Iz obrazlo‘enja:
"Dana 7. IX. 1988. godine zaklju~en je ugovor o zakupu poslovnih prostorija
izme|u prednika tu‘enika i tu‘itelja. Ugovor je zaklju~en na odre|eno vrijeme. Ovaj
ugovor o zakupu stranke su sporazumno raskinule dana 10. II. 1991. godine time da
je tu‘enik prema ovom usmenom sporazumu trebao napustiti sporne prostorije do
konca velja~e 1991. i predati ih slobodne od svojih stvari tu‘itelju. Prvostupanjski i
drugostupanjski sud, nakon utvr|enja da je tu‘itelj onemogu}io potpuno ispra‘njenje
prostorija i radnicima tu‘enika pristup u te prostorije te samim tim i njihovo dovo|e-
nje u prvobitno stanje, smatraju da je bez osnove potra‘ivanje tu‘itelja iznosa od
s naslova tro{kova ure|enja zakupljenih prostorija. Istina je da se u kon-
kretnom slu~aju ne mo‘e primijeniti pravo zadr‘anja iz ~l. 286. Zakona o obveznim
odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO, na koji se poziva tu‘itelj i u reviziji jer, kao {to
je odre|eno naveo drugostupanjski sud, tu‘itelj nije "zadr‘ao nikakvu stvar tu‘enoga
kao du‘nika, ve} je svojim pona{anjem onemogu}io tu‘enika da izvr{i ure|enje po-
slovnih prostorija." Me|utim, u smislu odredbe iz ~l. 40. Zakona o poslovnim zgra-
dama i prostorijama, po prestanku zakupa zakupac je du‘an predati zakupodavcu po-
slovnu prostoriju u stanju u kojem je ovu primio, ako nije druk~ije ugovoreno ili
ovim zakonom odre|eno. Suglasno ovoj zakonskoj odredbi tu‘enik kao zakupac ugo-
vorom se (to~. 7) obvezao da je po prestanku ugovora o zakupu du‘an zakupodavcu
poslovne prostorije predati u stanju u kojem ih je primio, a uzimaju}i u obzir ono po-
gor{anje do kojega je do{lo uslijed redovitog kori{tenja tih prostorija. Stoga se tu‘i-
telj, koji je umjesto tu‘enika izvr{io ure|enje prostorija i doveo ih u prvobitno stanje
u odnosu na tu‘enika ~ija je to bila obveza, nalazi u pravnom odnosu poslovodstva
bez naloga (~l. 220. ZOO). Iz tog razloga se odnosi izme|u stranaka, u pogledu tro-
{kova koje je tu‘itelj imao na ure|enju poslovnih prostorija i dovo|enju u stanje u
kojem ih je tu‘eni kao zakupac primio u trenutku zaklju~enja ugovora o zakupu, a
"uzimaju}i u obzir ono pogor{anje do kojeg je do{lo uslijed redovitog kori{tenja tih
prostorija", imaju ocjenjivati suglasno odredbi iz ~l. 220. do 227. ZOO."
3. Preduze}e je du‘no da vrati iznos napla}en neovla{tenim kori{tenjem bjan-
ko akceptnog naloga od preduze}a koje nije njegov du‘nik, pa i kada je ovako napla-
}eni iznos upotrebilo za otplatu dugova tog preduze}a.
U smislu ~lana 220. Zakona o obligacionim odnosima, vr{enju tu|eg posla
mo‘e se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji {teta ili
propu{tanje o~igledne koristi. Poslovo|a bez naloga koji je postupao u svemu kako
treba i radio ono {to su okolnosti zahtjevale, ima pravo zahtjevati da mu onaj ~iji je
posao vr{io naknadi sve nu‘ne i korisne izdatke, kao i da mu naknadi pretrpljenu {te-
tu, ~ak i ako o~ekivani rezultat nije postignut (~lan 223. navedenog zakona).
ZOO)
4. Lice koje izvr{i opravku natovarenog teretnog vozila koje se pokvari na
putu neradnog dana postupa kao poslovo|a bez naloga koji je postupao kako treba i
ima pravo na naknadu kao da je postupao po ugovoru o djelu.
ZOO)
(Vs BiH, Rev. 635/86, od 13. 8. 1987. Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje
ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 226. ZOO)
6. Obavljanju tu|eg posla mo‘e se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi
odga|anje te predstoji {teta ili propu{tanje o~ite koristi.
(Vps H, P‘. 2189/82, od 29. 12. 1982. Psp 22 168)
7. Vidjeti: odluku Vs BIH, P‘. 28/83, od 27. 1. 1984, citiranu u sudskoj praksi
Odsjek 2.
OBAVEZE I PRAVA POSLOVO\E BEZ NALOGA
Obaveze poslovo|e bez naloga

^lan 221.
(1) Poslovo|a bez naloga du‘an je obavijestiti o svom postupku {to je
mogu}e prije onog ~iji je posao i nastaviti zapo~eti posao ukoliko mu je to razu-
mno mogu}e, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.
(2) Po svr{enom poslu on je du‘an polo‘iti ra~un i ustupiti onome ~iji je
posao sve {to je pribavio vr{e}i njegov posao.
(3) Ukoliko nije {to drugo zakonom nare|eno, poslovo|a bez naloga ima
obaveze nalogoprimca.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 335/89, od 8. 2. 1990, citiranu u sudskoj praksi
datoj uz ~lan 226. ZOO
Du‘na pa‘nja i odgovornost

^lan 222.
(1) Pri vr{enju tu|eg posla poslovo|a bez naloga du‘an je rukovoditi se
stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama onoga ~iji je posao.
(2) On je du‘an postupiti sa pa‘njom dobrog privrednika, odnosno do-
brog doma}ina.
(3) Sud mo‘e, s obzirom na okolnosti u kojima se neko nezvano prihvatio
tu|eg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti
za nepa‘nju.
(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovo|e bez naloga va‘e
pravila o njegovoj ugovornoj i vanugovornoj odgovornosti.
Prava poslovo|e bez naloga

^lan 223.
(1) Poslovo|a bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono
{to su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati da ga onaj ~iji je posao vr{io
oslobodi svih obaveza koje je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve oba-
veze koje je zaklju~io u njegovo ime, da mu naknadi sve nu‘ne i korisne izdatke,
kao i da mu naknadi pretrpljenu {tetu, ~ak i ako o~ekivani rezultat nije posti-
gnut.
(2) Njemu pripada i primjerna naknada, za trud, ako je otklonio {tetu od
lica ~iji je posao ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim
namjerama i potrebama.
________________________
1. @alba tu‘enog osnovana je u dijelu koji se odnosi na odluku o protivtu‘be-
nom zahtjevu. Prvostepeni sud nije dao valjane razloge o odlu~nim ~injenicama zbog
kojih je odbio protutu‘beni zahtjev tu‘enog. Nije bilo dovoljno u obrazlo‘enju pobi-
jane presude samo navesti da izme|u stranaka ne postoji nikakav ugovor o odr‘ava-
nju opreme, niti usmena saglasnost, pa kako je tu‘eni nezvano izvr{io tu|i posao, da
protivtu‘beni zahtjev tu‘enog nije ni osnovan.
Kod ovog pravnog posla i pretpostavlja se da nema ugovora o odr‘avanju,
odnosno usmene saglasnosti, ve} nezvani vr{ilac po vlastitoj inicijativi preuzima po-
sao koji je nu‘an ili koristan sa vlasnika stvari, a o naknadi u~injenih izdataka sudi se
po pravilima o nezvanom vr{enju tu|eg posla. A prema ~lanu 223. stav 1. Zakona o
obligacionim odnosima, utvr|eno je da nezvani vr{ilac ima pravo na naknadu nu‘nih
i korisnih tro{kova, kao i na naknadu pretrpljene {tete, ~ak iako o~ekivani rezultat
nije postignut .
(Iz obrazlo‘enja odluke Vs FBiH, P‘. 11/99 Bilten sp KsS 2/1999 - 25/26)
2. Lice kome su dodijeljene neodgovaraju}e prostorije (skladi{ni prostor) za
stanovanje ima pravo da od davaoca na kori{tenje tra‘i naknadu tro{kova za nu‘nu
adaptaciju prema minimalnim stambenim standardima.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je nosilac prava raspolaganja na stanu koji je dodijelio tu‘iocu na ko-
ri{tenje. Na osnovu tog rje{enja tu‘ilac je zaklju~io ugovor o kori{tenju stana a zatim
se uselio u stan koji je koristio za stanovanje do 21. 12. 1976. godine. Prostorije koje
su tu‘iocu dodijeljene na kori{tenje bile su nepodobne za stanovanje (magacinski
prostor i ve{-kuhinja u baraci, bez sanitarija i elektro-instalacija i vla‘ne).
Imaju}i u vidu navedene ~injenice ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili
materijalna pravo kada su tu‘enog obavezali da tu‘iocu naknadi izdatke koje je ulo-
‘io u adaptaciju prostorija tu‘enog iako ne iz razloga navedenih u ni‘estepenim pre-
sudama (iz osnova predvi|enog u ~lanu 211. Zakona o obligacionim odnosima).
Naime, prostorije kojima je tu‘eni dispanirao dodjeljuju}i ih na kori{tenje u
svrhu stanovanja morala su u momentu dodjele imati neophodne karakteristike stana
makar prema minimalnim standandima urbanog stanovanja (voda, kanalizacija, elek-
troinstalacije, mogu}nost zagrijavanja bilo kojim izvorom toplote - dimnjak, elektri-
~na energija i dr.), a prema utvr|enom ~injeni~nom stanju prostorije koje je tu‘ilac
koristio nisu imale takve karakteristike, iz ~ega proizlazi da tu‘ilac nije izvr{io ve}
navedena ulaganja radi pobolj{anja uslova stanovanja - kao {to je tu‘eni u toku pos-
tupka tvrdio, nego da bi osposobio te prostorije za stanovanje prema minimalnim
standardima, {to je bila obaveza davaoca stana na kori{tenje.
Kako je, prema tome, tu‘ilac vr{e}i najnu‘nije adaptacione radove radio za
tu‘enog upravo ono {to su tada{nje okolnosti zahtijevale ({to je i koristilo tu‘enom,
jer je nesporno da je nakon iseljenja tu‘ioca dodijelio stan osposobljen za stanovanje
na kori{tenje tre}em Iicu), to tu‘ilac ima osnova u odredbi ~lana 223. Zakona o obli-
gacionim odnosima da zahtijeva od tu‘enog naknadu za u~injene izdatke, koji su pre-
ma izlo‘enom bili nu‘ni i korisni.
3. Naknada nu‘nih i korisnih tro{kova poslovo|e bez naloga utvr|uje se pre-
ma cijenama u vrijeme kad su ti izdaci u~injeni.
(Vs H, Rev. 787/89, od 5. 12. 1990. Psp 53 106)
4. Nositelj prava kori{tenja na stanu u vi{estambenoj zgradi koji je, postupa-
ju}i kao poslovo|a bez naloga, unaprijed financirao otklanjanje kvara na sistemu
centralnog grijanja u zgradi, ima pravo na naknadu od ostalih eta‘nih vlasnika u visi-
ni nu‘nih i korisnih izdataka u odgovaraju}em dijelu u kojem je te tro{kove za njih
podmirio.
(Vs H, Rev. 2247/85, od 5. 3. 1986. Psp 31 60)
5. Lice koje izvr{i opravku natovarenog teretnog vozila koje se pokvari na
putu neradnog dana postupa kao poslovo|a bez naloga koji je postupao kako treba i
ima pravo na naknadu kao da je postupao po ugovoru o djelu.
Iz obrazlo‘enja:
Na natovarenom teretnom vozilu tu‘enog do{lo je do kvara na putu, u subotu
koja nije bila radni dan kod tu‘enog i vozilo je do{lepano do tu‘ioca.
Vr{e}i opravku teretnog vozila tu‘enog bez zaklju~enja ugovora tu‘ilac je
postupao kao poslovo|a bez naloga. U smislu ~lana 220. Zakona o obligacionim
odnosima, obavljanju tu|eg posla mo‘e se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi
odlaganje, te predstoji {teta ili propu{tanje o~igledne koristi.
Opravka natovarenog teretnog vozila na kom je do{lo do kvara u vrijeme i na
mjestu kako je naprijed navedeno, predstavlja posao koji ne trpi odlaganje. Stoga je
tu‘ilac preduzimanjem potrebne opravke izvr{io radnje koje su odgovarale potreba-
ma tu‘enog i tako postupao sa pa‘njom dobrog privrednika. Kako je o izvr{enoj
opravci vozila istovremeno bio upoznat voza~ opravljenog automobila, smatra se da
je tu‘eni o tom bio blagovremeno obavije{ten (~lan 221. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima).
Po{to je tu‘ilac u konkretnim okolnostima postupao kako je trebalo i izvede-
nim radovima tu‘enom pribavio korist, koja odgovara njegovim potrebama, osnovan
je zahtjev tu‘ioca, u smislu ~lana 223. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima, za
naknadu nu‘nih i korisnih izdataka, kao i za primjerenu naknadu za izvr{eni rad.
6. Preduze}e je du‘no da vrati iznos napla}en neovla{tenim kori{tenjem bjan-
ko akceptnog naloga od preduze}a koje nije njegov du‘nik, pa i kada je ovako napla-
}eni iznos upotrebilo za otplatu dugova tog preduze}a.
Iz obrazlo‘enja:
Izvr{enjem akceptnog naloga sa ra~una tu‘ioca u korist ra~una tu‘enog, pri-
vatnog preduze}a, iako tu‘eni nije imao potra‘ivanja prema tu‘iocu, dio imovine tu-
‘ioca pre{ao je bez pravnog osnova u imovinu tu‘enog. Umanjenje imovine tu‘ioca
pojavljuje se kao uve}anje imovine tu‘enog bez pravnog osnova, pa je me|u parni-
~nim strankama nastao obligaciono-pravni odnos zbog sticanja bez osnova. Kako je
tu‘eni pravno lice, za obligacioni pravni odnos iz sticanja bez osnova irelevantni su
odnosi njegovog suvlasnika sa tu‘iocem, jer je obligaciono-pravni odnos nastao
izme|u tu‘ioca i tu‘enog. Tu‘eni u ovoj parnici mo‘e isticati prigovore koji se odno-
se na tu‘beni zahtjev i druge prigovore iz odnosa sa tu‘iocem.
Prema navodima odgovora na tu‘bu koje ponavlja i u ‘albi, tu‘eni je samo
preko svog ra~una ispunio tu‘io~eve obaveze. Me|utim, tu‘eni nije dobio od tu‘ioca
akceptni nalog, niti je sa tu‘iocem bio u poslovnim odnosima. Postupanje tu‘enog i
obaveze koje iz tog nastaju ne mogu se istovje}ivati sa postupanjem ranijeg radnika
tu‘ioca, jer se radi o dva lica (fizi~kom i pravnom licu). Pla}anjem potra‘ivanja tre-
}ih lica, smatraju}i da ispunjava tu‘io~eve obaveze, tu‘eni je nezvano pristupio vr{e-
nju tu|eg posla.
U smislu ~lana 220. Zakona o obligacionim odnosima, vr{enju tu|eg posla
mo‘e se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji {teta ili
propu{tanje o~igledne koristi. Poslovo|a bez naloga koji je postupao u svemu kako
treba i radio ono {to su okolnosti zahtjevale, ima pravo zahtjevati da mu onaj ~iji je
posao vr{io naknadi sve nu‘ne i korisne izdatke, kao i da mu naknadi pretrpljenu {te-
tu, ~ak i ako o~ekivani rezultat nije postignut (~lan 223. navedenog zakona).
Odredbe ~lana 220. Zakona o obligacionim odnosima imaju u vidu interes li-
ca ~iji se posao obavlja, a ne interes tre}eg lica. Ovim odredbama je utvr|en pravno-
relevantan interes lica ~iji je posao i drugi interesi nisu pravno relevantni i ne daju
osnova za postupanje tre}eg lica. Ispunjenje nov~anih obaveza du‘nika proizla{lih iz
ugovora u privredi nije posao koji ne trpi odlaganje. Tu‘eni ne tvrdi da je zbog nei-
spunjenja tu‘io~evih obaveza predstojala {teta koja bi prelazila uobi~ajene posljedice
docnje u ispunjenju nov~ane obaveze iz ugovora u privredi ili propu{tanje o~igledne
koristi. Zato tu‘eni nije mogao nezvano pristupiti ni ispunjenju obaveze koje tu‘ilac
ne osporava, pa nije relevantno da li postoje tu‘io~eve obaveze prema licima kojima
je tu‘eni dozna~io sredstva radi ispunjenja tih obaveza. Radnjom tu‘enog nije nastala
obligacija iz koje bi on stekao pravo, a tu‘ilac obavezu na naknadu nu‘nih i korisnih
izdataka u smislu ~lana 223. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
7. Poslovo|a bez naloga, ako je u svemu postupao kako valja i radio ono {to
su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati da mu onaj ~iji je posao obavljao na-
knadi nu‘ne i korisne izdatke.
(Vs H, Rev. 524/83, od 20. 7. 1983. Psp 24 93)
8. Nosilac prava upravljanja kori{}enja i raspolaganja poslovnom zgradom
ima pravo na naknadu u visini uobi~ajene zakupnine od lica koje bez pravnog osnova
koristi dio zgrade.
Tu‘ilac opravdano zahtijeva od tu‘enog i da plati srazmjeran dio naknade za
kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta. Ova naknada se, u smislu ~lana 157. stav 3. Zako-
na o prostornom ure|enju ("Slu‘beni list SR BIH", broj 13/74), ili obra~unava kroz
zakupninu, ili posebno napla}uje od zakupca poslovnih prostorija, pa obvezniku te
naknade, ~ije prostorije tu‘eni koristi bez pravnog osnova, tu‘eni mora naknaditi
ovaj izdatak u okviru naknade koju duguje po osnovu ~lana 219. Zakona o obligaci-
onim odnosima.
Imalac stvari - zakupodavac, kroz zakupninu ili posebnu naknadu, mo‘e da
zahtijeva od zakupca i srazmjeran dio tro{kova kori{tenja zajedni~kih ure|aja u zgra-
di i vr{enja zajedni~kih usluga u zgradi (~lan 21. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i
prostorija, ("Slu‘beni list SR BIH", broj 33/77), a to pravo ima i imalac stvari od lica
koje je koristi bez valjanog pravnog osnova. Opravdano, stoga, tu‘ilac zahtijeva od
tu‘enog i pokri}e tro{kova raznih sitnih opravki, te naknade za li~ne dohotke svojih
radnika koji se staraju o vr{enju zajedni~kih usluga u zgradi (ovi izdaci se, u pravilu,
pokrivaju iz zakupnine).
Iz isprava o upisu proizlazi i da tu‘ilac zahtijeva srazmjeran dio naknade od
tu‘enog zato {to se koristi elektri~nom i popratnom energijom (iz zajedni~ke kotlo-
vnice), te raznim drugim komunalnim uslugama (voda, odvoz sme}a i sli~no), a tu‘i-
lac cijenu ovih usluga pru‘enih svim korisnicima zgrade prethodno sam snosi.
Pravni osnov za ovakav zahtjev tu‘ioca nalazi se u odredbama ~lanova 220 -
223. Zakona o obligacionim odnosima, pa je tu‘eni u obavezi da tu‘iocu naknadi ove
tro{kove, jer se radi o nu‘nim i korisnim izdacima sa stanovi{ta tu‘enog.
9. Visina nu‘nih i korisnih tro{kova koji se nakna|uju savjesnom posjedniku
za ulaganja izvr{ena u stanu, utvr|uje se prema cijenama kada su ti tro{kovi u~injeni.
"Savjesnom posjedniku pripada pravo na naknadu tro{kova koje je u~inio radi
svojega zadovoljstva i radi uljep{avanja stvari samo ukoliko je vrijednost stvari po-
ve}ana. Takova ulaganja mo‘e odvojiti, ako je to mogu}e u~initi bez o{te}enja stvari.
Spomenuta naknada u~injenih tro{kova pripada savjesnom posjedniku u smislu odre-
dbe ~l. 223. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, me|utim naknada nu‘nih i
korisnih tro{kova u odnosu na visinu se u takvom slu~aju utvr|uje prema cijenama u
vrijeme kada su ti tro{kovi ostvareni odnosno kada su ti izdaci u~injeni. Doti~na svo-
ta u~injenih tro{kova ne mo‘e se revalorizirati prema kasnijim cijenama odnosno
prema cijenama u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude. Zbog toga su ni‘estu-
panjski sudovi imali pogrje{an pristup u primjeni materijalnog prava utvr|uju}i
osnovanost visine naknade za u~injene tro{kove, prema cijenama u ~asu dono{enja
prvostupanjske presude. Takav pristup u primjeni materijalnog prava imao je za po-
sljedicu da je ~injeni~no stanje ostalo je nepotpuno utvr|eno, odnosno nije utvr|eno
koliki su bili tro{kovi odnosno kolika je svota izvr{enih ulaganja u stan bila u ~asu
kada su ta ulaganja izvr{ena."
Vr{enje tu|ih poslova u namjeri da se drugom pomogne

^lan 224.
Ko vr{i tu|i posao u namjeri da drugome pomogne, a nisu ispunjeni uslovi za
poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu u~injenih tro{kova, ali najvi-
{e do visine koristi koju je drugi postigao.
Odno{enje dodataka
^lan 225.
Svaki poslovo|a bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je pove}ao tu|u
imovinu a za koje mu se u~injeni izdaci ne nakna|uju, ako se one mogu odvojiti bez
o{te}enja stvari kojoj su dodate, ali lice u ~iji se posao bio umije{ao mo‘e, ako ho}e,
zadr‘ati te dodatke ukoliko mu naknadi njihovu sada{nju vrijednost, no najvi{e do
iznosa u~injenih izdataka.
Odsjek 3.
VR[ENJE TU\IH POSLOVA PROTIV ZABRANE

^lan 226.
(1) Ko se prihvati tu|eg posla i pored zabrane lica ~iji je posao, a za za-
branu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovo|i bez naloga.
(2) On odgovara za {tetu koju je prouzrokovao mije{anjem u tu|e poslo-
ve, ~ak i ako je do nje do{lo bez njegove krivice.
(3) Ali, kad je zabrana vr{enja posla protivna zakonu ili moralu, a naro-
~ito ako je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja
ne trpi odlaganje va‘e op{ta pravila o poslovodstvu bez naloga.
________________________
Iz obrazlo‘enja:
Raspravljaju}i o ovako postavljenom zahtjevu ni‘estepeni sudovi su utvrdili
da je pravosna‘nom presudom odbijen zahtjev pokojnog J. za raskid ugovora o do‘i-
votnom izdr‘avanju jer je utvr|eno da su obaveze iz ugovora prema primaocu izdr‘a-
vanja ispunjavane, odnosno da je primalac izdr‘avanja sprije~io davaoca izdr‘avanja
u izvr{avanju obaveze time {to je pre{ao da ‘ivi kod tu‘ioca. Ni‘estepeni sudovi su
pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zatijev tu‘ilaca, jer izdr‘ava-
njem pokojnog J. nisu ispunjavali zakonske obaveze tu‘enog, a ugovornu obavezu
tu‘enog su izvr{avali i pored njegove zabrane, pa im ne pripada pravo na naknadu u
smislu pravila imovinskog prava kojima odgovaraju odrebe ~lanova 218. i 226. stav
Iz ~injenica koje su utvrdili ni‘estepeni sudovi proizilazi da su tu‘ioci i pored protiv-
ljenja tu‘enog, otpo~eli da pru‘aju usluge J., koje mu je tu‘eni po ugovoru mogao
pru‘iti, pa se takvo postupanje tu‘ilaca mo‘e smatrati nezvanim vr{enjem tu|eg po-
sla protiv volje lica ~iji je posao, tako da tu‘iocima ne pripada pravo na naknadu
(pravna pravila iz paragrafa 1035. i 1040. biv{eg OGZ, koja su se primjenjivala u vri-
jeme nastanka spornog odnosa u smislu ~lana 4. Zakona o neva‘nosti pravnih propisa
donesenih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije - tim pra-
vnim pravilima sada odgovaraju odredbe ~lanova 220. i 226. ZOO.
(Vs BiH, Rev. 635/86, od 13. 8. 1987. ZIPS 493; Bilten Vs BiH 4/87 65)
2. Tko se prihvati tu|eg posla unato~ zabrani osobe ~iji je to posao, a za za-
branu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovo|i bez naloga.
(Vs H, Rev. 524/83, od 20. 7. 1983. Psp 24 93)
3. Nosilac stanarskog prava koji je bez sporazuma sa davaocem stana na ko-
ri{}enje vr{io preure|enje stana, pobolj{avaju}i uslove stanovanja, nema pravo na
naknadu ovih tro{kova, jer se, postupaju}i suprotno odredbi ~lana 39. st. 1. ZSO, po-
na{ao kao poslovo|a bez naloga kome nije dozvoljeno vr{enje tu|eg posla (~lan 226.
i 24. ZOO).
BiH 2/86, str. 30)
Odsjek 4.
NEPRAVO POSLOVODSTVO
^lan 227.
(1) Ko vr{i tu|i posao u namjeri da za sebe zadr‘i postignute koristi iako
zna da je posao tu|i, du‘an je na zahtjev onoga ~iji je posao polo‘iti ra~un kao
poslovo|a bez naloga i predati mu sve postignute koristi.
(2) Onaj ~iji je posao mo‘e zahtijevati i vra}anje stvari u pre|a{nje sta-
nje, kao i naknadu {tete.
________________________
1. Osoba koja nije suvlasnik a iznajmljuje tu|u stvar u namjeri da za sebe za-
dr‘i postignute koristi, iako zna da je posao tu|i, du‘na je suvlasnicima polo‘iti ra-
~un po propisima o nepravom poslovodstvu.
(Os Zagreb, G‘. 8533/87 - 2 od 29. 12. 1987. ZIPS, broj 492; i Informator,
broj 3649)
Odsjek 5.
ODOBRENJE
^lan 228.
Ako onaj ~iji je posao naknadno odobri ono {to je izvr{eno, poslovo|a
bez naloga smatra se nalogoprimcem koji je od po~etka radio po nalogu lica ~iji
je posao.
Odjeljak 5.
JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE
Odsjek 1.
JAVNO OBE]ANJE NAGRADE
Kad obavezuje
^lan 229.
(1) Javnim oglasom u~injeno obe}anje nagrade onome ko izvr{i odre|e-
nu radnju, postigne neki uspjeh, na|e se u odre|enoj situaciji ili, ako je obe}a-
nje u~injeno pod nekim drugim uslovom, obavezuje obe}avaoca da ispuni obe-
}anje.
(2) Obe}avalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog takmi~enja du‘an je
da odredi rok za takmi~enje, a ako ga ne odredi svako ko ‘eli da u~estvuje u ta-
kmi~enju ima pravo da tra‘i da sud odredi odgovaraju}i rok.
________________________
1. Javno obe}anje nagrade obavezuje obe}avaoca onako kako je javno objav-
ljeno.
Iz obrazlo‘enja:
Javno obe}anje je izjava upu}ena neodre|enim osobama kojom se obavezuje
ne{to dati ili u~initi onome koji izvr{i odre|enu radnju ili postigne odre|eni uspjeh.
Time obe}avalac preuzima obavezu da }e izvr{iti ta~nu odre|enu radnju, a samo pra-
vo potra‘ivanja nastaje naknadno kada neka isoba izvr{i tu obe}anu navedenu radnju
ili postigne navedeni ovdje tra‘eni uspjeh (~lan 229. ZOO).
2. Obe}anje nagrade javno progla{eno obavezuje tu‘enog, makar da je obe}a-
nje u~inio u zabludi, koju tu‘ila~ka strana nije izazvala kod tu‘enog i prema tome ta
zabluda ne pada na teret tu‘ioca (~lan 229. ZOO).
3. Kad javnim obe}anjem nagrade, kojim je obe}an boravak u hotelu katego-
rija hotela nije odre|ena, strana koja je obe}ala nagradu u obvezi je osigurati boravak
u hotelu srednje kategorije.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa od . francuskih franaka ko-
je je tu‘itelj platio na ime tro{kova hotelskog smje{taja, a koje je tro{kove, po osnovi
javnog obe}anja nagrade, prema tvrdnjama tu‘itelja, bio u obvezi snositi tu‘enik. Na
sporni pravni odnos ima se primijeniti odredba iz ~lanka 229. stavak 1. Zakona o ob-
veznim odnosima (ZOO). Prema ovoj odredbi, javnim oglasom u~injeno obe}anje
nagrade onom tko izvr{i odre|enu radnju, postigne neki uspjeh, na|e se u odre|enoj
situaciji ili ako je obe}anje u~injeno pod nekim drugim uvjetima, obvezuje obe}ava-
telja da ispuni obe}anje. U smislu citirane odredbe, obe}avatelj je u obvezi ispuniti
obe}anje, {to zna~i da je u spornom slu~aju za odgovor na sporno pravno pitanje
odlu~no je li tu‘enik javnim oglasom od 15. IV. 1988.g. obe}ao boravak u hotelu vi-
soke kategorije, hotelu sa ~etiri zvjezdice. Iz ~injenica utvr|enih pod 1. i 2. proizlazi
da tu‘enik nije obe}ao da }e osigurati boravak u hotelu odre|ene kategorije, odnosno
u hotelu sa ~etiri zvjezdice, iz ~ega proizlazi da takva njegova obveza prema ~lanku
229. stavak 1. ZOO ne postoji. U slu~aju kad kategorija hotela nije odre|ena javnim
obe}anjem nagrade, obe}avatelj je, po ocjeni ovog suda, u obvezi osigurati boravak u
hotelu srednje kategorije."
(Vs RH, Rev. 2485/91, od 18. 2. 1992. Izbor odluka 1994 93)
4. Obe}anje nagrade u~injeno javnim ogla{avanjem preko radija obvezuje
obe}avatelja.
Iz obrazlo‘enja:
"Revident (tu‘eni Radio) neosnovano ukazuje da je drugostupanjski sud pogre{no
primijenio materijalno pravo iz odredbe ~l. 229. Zakona o obveznim odnosima koji je, te-
meljem ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima. Naime, revident neo-
snovano ponavlja tvrdnje da se on nije obvezao na prijepornu nagradu i da to nije ni mo-
gao u~initi "prema na~inu poslovanja", te da o tome nema ni tonskog zapisa emisije. Iz ut-
vr|enja sudova proizlazi da je revident u radio emisiji emitiranoj 19. XII. 1988.g. u termi-
nu izme|u 12.00 i 13.00 sati javno oglasio da je na podru~ju Kvarnerskog zaljeva ba~eno 5
boca u kojima se nalazi pismena poruka i da nalaznicima boca s porukom koji ih donesu u
sjedi{te revidenta do 31. XII. 1988.g. obe}ava vrijedne nagrade, ovisno o redosljedu dono-
{enja, s tim da prvoj osobi koja izvr{i navedenu radnju obe}ava osobni automobil "Yugo
45". Nadalje, iz utvr|enja sudova proizlazi nespornim da je tu‘itelj prvi izvr{io radnju za
koju je obe}ana navedena nagrada. Prema navedenim utvr|enjima sudova i po ocjeni ovo-
ga suda proizlazi pravilnost zaklju~ka ni‘estupanjskih sudova da je revident u ovom slu~a-
ju valjano u~inio obe}anje navedene nagrade koje ga prema odredbi ~l. 229. st. 1. ZOO ob-
vezuje i da na tu nagradu prema odredbi ~l. 231. st. 1. ZOO ima pravo tu‘itelj."
5. U konkretnom slu~aju radi se o aleatornom ugovoru. To su ugovori kod
kojih u momentu njihovog zaklju~enja nije poznato koja }e strana ugovornica ne{to
dobiti ili izgubiti, odnosno ne zna se za koju od njih }e nastati pravo, a za koju oba-
veza ili kakav }e biti odnos uzajamnih obaveza, jer to sve zavisi od nekog neizvje-
snog doga|aja. Zna~i, kod ovog ugovora nu‘no je postojanje neizvjesnog doga|aja
od koga zavisi dobitak ili gubitak za jednu ili drugu stranu. Kod vrste ovog ugovora,
kakav je u parnici, radi se o ugovoru o sre}i gdje je na jednoj strani (dru{tveno) pra-
vno lice, a druga ugovorna strana je pojedinac. O~ekivati je da nema neizvjesnosti
organizatora masovnih igara na sre}u, jer unaprijed znaju da ne mogu izgubiti po{to
odre|eni dio novca uvijek pripada njima, a to se ra~una temeljem statisti~kih podata-
ka i zakonom velikih brojeva kada se unaprijed manje-vi{e ta~no u pogledu iznosa
zna svoja dobit. U tom smislu bi bila neizvjesnost na jednoj strani, ali je to ipak ne{to
{to je van okvira pravnog karaktera konkretnog ugovora zaklju~enog izme|u poje-
dinca i takvog (dru{tvenog) pravnog lica, po{to se ne zna zbog postojanja neizvje-
snosti u takvom konkretnom ugovoru ko }e u jednom kasnijem momentu biti povje-
rilac, a ko du‘nik. Aleatorni ugovor je zaklju~en u momentu postizanja volja o bi-
tnim elementima, a neizvjesni doga|aj se ugovorom odre|uje kao ~injenica od koje
ovisi koja }e strana koliko dobiti ili izgubiti.
Kod ugovora o sre}i nastaje obligaciono pravni odnos izme|u organizatora
koji odre|uje pravila igre i kupca nagradnog tiketa, loza i sli~nog dobitnog sredstva
opisanog u pravilima koja organizator javno objavljuje u sredstvima javnog informi-
sanja ili na drugi dostupan na~in javnosti. Prvostepeni sud je pravilno utvrdio odgo-
vornost tu‘enog, jer je organizirao i u svom dnevnom tisku objavio
veliku nagradnu igru pod nazivom .. istovremeno isti~u}i Pravila nagradne
igre u kojima pod ~lanovima 1. 9. na vrlo jasan na~in odre|uje prava i obaveze or-
ganizatora igre i u~esnika iste. Tu‘ilac je postupaju}i po istim (~lan 5. 7) javio se sa
dobitnim kuponima tu‘enoj koja mu je priznanicom od 17. 12. 997. godine potvrdila
vrijednost tri kupona grebalice u vrijednosti od po . DEM.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/1999., str. 35/36)
Opozivanje obe}anja
^lan 230.
(1) Obe}anje se mo‘e opozvati onako kako je u~injeno, kao i li~nim saop-
{tenjem ali onaj ko je izvr{io radnju, a nije znao niti je morao znati da je obe}a-
nje nagrade opozvano, ima pravo zahtijevati obe}anu nagradu, a onaj ko je do
opozivanja u~inio potrebne izdatke radi izvr{enja radnje odre|ene u javnom
oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obe}avalac doka‘e da su oni
u~injeni uzalud.
(2) Obe}anje nagrade ne mo‘e se opozvati ako je oglasom odre|en rok za
izvr{enje radnje, odnosno za obavje{tenje o postignutom rezultatu ili o ostvare-
nju odre|ene situacije.
Ko ima pravo na nagradu

^lan 231.
(1) Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvr{i radnju za koju je nagrada
obe}ana.
(2) Ako je vi{e lica izvr{ilo radnju istovremeno, svakom pripada jednak
dio nagrade, ukoliko pravi~nost ne zahtijeva druk~iju podjelu.
Slu~aj konkursa
^lan 232.
(1) O dodjeljivanju nagrade u slu~aju konkursa odlu~uje organizator
konkursa ili jedno ili vi{e lica koja on odredi.
(2) Ako su u uslovima konkursa ili nekim op{tim propisima koji va‘e za
odre|eni konkurs postavljena pravila po kojima nagrada treba da bude dodije-
ljena, svaki u~esnik u konkursu ima pravo zahtijevati poni{tenje odluke o do-
djeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno tim pravilima.
(3) Svojinu ili koje drugo pravo na djelu nagra|enom na konkursu sti~e
organizator konkursa samo ako je to navedeno u oglasu konkursa.
Prestanak obaveze
^lan 233.
Obaveza obe}avaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saop{ti, u roku
odre|enom u oglasu, da je izvr{io radnju, ili postigao uspjeh, ili uop{te ispunio
uslove postavljene u javnom oglasu, a ako rok nije odre|en, istekom jedne godi-
ne od oglasa.
Odsjek 2.
HARTIJE OD VRIJEDNOSTI
I - OP[TE ODREDBE
Pojam
^lan 234.
Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obave-
zuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.
________________________
1. Iako je i obveznica hartija od vrijednosti, ne mo‘e se izjedna~iti sa mjeni-
com, pa se potra‘ivanje iz obveznice ne mo‘e utu‘iti mjeni~nom tu‘bom. Kada se tu-
‘ba zasniva na bilo kojoj hartiji od vrijednosti izdavalac mo‘e protiv zahtjeva imaoca
kome je on ustupio hartiju od vrijednosti, ista}i nedostatke pravnog posla na osnovu
koga je prenos izvr{en.
Iz obrazlo‘enja:
Pismenom datiranim dana 6. 12. 1978. godine i izdatim u mjestu Corpus
Christi, Teksas, USA, tu‘eni su se obavezali da }e kao solidarni du‘nici isplatiti tu‘i-
ocu USA dolara, sa 10% kamata godi{nje po~ev od 6. 12. 1978. godine do
15. 12. 1980. godine kao dana dospjelosti glavnog duga, a ako tra‘bina sa kamatama
do tog datuma ne bude pla}ena, obavezali su se i na pla}anje zateznih kamata po istoj
stopi do isplate. Ovo pismeno ima karakter obaveznice (pismeno je nazvano promis-
sory note, {to u engleskom jeziku zna~i obveznica), a ne mjenice, kako smatra dru-
gostepeni (izraz za mjenicu u engleskom jeziku je bill of excange), iako ima i kara-
kteristike mjenice - ne vidi se osnov obaveze, predvi|a se pla}anje po naredbi povje-
rioca - tu‘ioca i indosiranje pismena, jer je u smislu ~lana 107. i 108. Zakona o mje-
nici, oznaka u tekstu da se radi o mjenici bitan elemenat sopstvene mjenice kao spe-
cifi~ne hartije od vrijednosti. Ne mo‘e se stoga prihvatiti prigovor drugotu‘enog da
bi spor trebalo raspraviti po propisima o mjenici.
Tu‘ilac u ovoj parnici i ne zasniva tu‘beni zahtjev isklju~ivo na pomenutoj
obveznici, koja ima karakter hartije od vrijednosti u smislu ~lana 234. i 235. Zakona
o obligacionim odnosima, ve} na tvr|enju da je izme|u njega kao zajmodavca i tu‘e-
nih kao zajmoprimca usmeno zaklju~en ugovor o zajmu, sa kamatom i rokom vra}a-
nja kao u obveznici, a obveznica mu je dokaz o postojanju takvog ugovora. No, da
tu‘ilac tu‘beni zahtjev i zasniva samo na obveznici tu‘eni bi mogli isticati prigovore
o nepostojanju i nedostatcima pravnog posla povodom koga je obveznica izdata, ka-
ko proizilazi iz odredbe ~lana 256. stav 2. ZOO.
2. [tedna knji‘ica ili ra~un u banci nisu vrijednosni papiri.
Pogre{nim upisom na ra~un namjenske {tednje tu‘enice jo{ nije do{lo do
stjecanja na strani {tedi{e ili gubitka na strani banke. Pogre{an upis sam po sebi (prije
isplate) jo{ nema u~inka na imovinu stranaka, jer {tedna knji‘ica ili ra~un nisu vrije-
dnosni papiri. Banka mo‘e (do isplate) ispraviti knji‘enje ili dokazati nesuglasnost
upisa i stvarnog stanja. Banka mo‘e osporiti zakonsku presumpciju iz ~l. 1044. ZOO
da je upis dokaz o uplati.
(Vs RH, Rev. 1705/92, od 20. 7. 1993. - Izbor odluka 2/1995 61).
Bitni sastojci
^lan 235.
(1) Hartija od vrijednosti mora sadràvati sljede}e bitne sastojke:
(2) 1) ozna~enje vrste hartije od vrijednosti;
2) firmu, odnosno naziv i sjedi{te, odnosno ime i prebivali{te izdavaoca

hartije od vrijednosti:
3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje je, odnosno po ~ijoj naredbi
hartija od vrijednosti glasi, ili ozna~enje da hartija glasi na donosioca;
4) ta~no ozna~enu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrije-
dnosti;
5) mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se iz-
daju u seriji i njen serijski broj;
6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izda-
vaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji;
(2) Posebnim zakonom za pojedine hartije od vrijednosti mogu biti odre-
‘eni drugi bitni sastojci.
(3) Isprava koja ne sadr‘i bilo koji od bitnih sastojaka ne va‘i kao harti-
ja od vrijednosti.
(4) Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadr‘e bilo koji od bitnih
sastojaka, nemaju pravno dejstvo.
________________________
Na koga hartija od vrijednosti mo‘e glasiti

^lan 236.
Hartija od vrijednosti mo‘e glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi.
Nastanak obaveze
^lan 237.
Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac har-
tiju od vrijednosti preda njenom korisniku.
Posebni uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji

^lan 238.
Posebnim zakonom se odre|uju i drugi uslovi za izdavanje hartija od
vrijednosti u seriji.
II - OSTVARIVANJE PRAVA
Kome pripada pravo iz hartije od vrijednosti

^lan 239.
(1) Potra‘ivanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pri-
pada njenom zakonitom imaocu.
(2) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na donosioca smatra se

njen donosilac.
(3) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na ime ili po naredbi sma-
tra se lice na koje hartije od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno
prenijeta.
(4) Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca postaje njen
zakoniti imalac i sti~e pravo na potra‘ivanje upisano na njoj i kad je hartija od
vrijednosti iza{la iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez
njegove volje.
Ko mo‘e tra‘iti ispunjenje
^lan 240.
Ispunjenje potra‘ivanja iz hartije od vrijednosti mo‘e zahtijevati, uz njeno po-
dno{enje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti.
III - PRENOS HARTIJE OD VRIJEDNOSTI
Prenos prava iz hartije na donosioca

^lan 241.
Pravo iz hartije od vrijednosti na donosioca prenosi se njenom predajom.
________________________
1. Predajom {tedne knji‘ice na donosioca tre}em licu za ‘ivota ulaga~a-osta-
viteljice, iz njene imovine iza{ao je {tedni ulog.
2. Ukoliko prodavac nije predao kupcu blagajni~ke zapise, a kupac je platio
cijenu po zaklju~nici, tu‘ilac kao kupac iz ugovora o kupoprodaji kratkoro~nih harti-
ja od vriejdnosti ima pravo na ispunjenje ugovora i {tetu po ~lanu 262. ZOO, zbog
toga {to neizvr{enje tu‘enikove obaveze iz zaklju~nice da tu‘iocu preda hartije od
vrijednosti ne osloba|a tu‘enog kao prodavca kratkoro~nih hartija od vrijednosti od
obaveze da u preostalom dijelu izvr{i ugovor po utu‘enoj zklju~nici.
Prenos prava iz hartije na ime

^lan 242.
(1) Pravo iz hartije od vrijednosti na ime prenosi sa cesijom.
(2) Posebnim zakonom mo‘e biti odre|eno da se pravo iz hartije od vri-
jednosti na ime mo‘e prenositi i indosamentom.
(3) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime vr{i se ubilje‘avanjem
na samoj hartiji firme, odnosno naziva, odnosno imena novog imaoca, potpisi-
vanjem prenosioca i upisom prenosa u registar hartija od vrijednosti, ako se ta-
kav registar vodi kod izdavaoca.
Prenos prava iz hartije po naredbi

^lan 243.
Pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom.
Vrsta indosamenta
^lan 244.
(1) Indosament mo‘e biti puni, blanko i na donosioca.
(2) Puni indosament sadr‘i izjavu o prenosu i firmu, odnosno naziv ili
ime lica na koje se pravo iz hartije od vrijednosti prenosi (indosatar) i potpis
prenosioca (indosant), a mo‘e da sadr‘i i druge podatke (mjesto, datum i dr).
(3) Blanko indosament sadr‘i samo potpis indosanta.
(4) U slu~aju prenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se
rije~ donosiocu .
(5) Indosament na donosioca va‘i kao blanko indosament.
(6) Ni{tav je djelimi~ni indosament.
Prenos punomo}ja i prenos za zalogu

^lan 245.
(1) Hartija od vrijednosti mo‘e se prenijeti kao prenos punomo}ja, odno-
sno kao prenos za zalogu.
(2) Kod prenosa punomo}ja stavlja se klauzula vrijednost u punomo-
}ju , a kod prenosa za zalogu vrijednost za zalogu ili sli~no.
Dejstvo prenosa prava

^lan 246.
(1) Prenosom prava iz hartije od vrijednosti njen novi imalac sti~e sva
prava koja su pripadala prethodnom imaocu.
(2) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime bilo da se vr{i putem ce-
sije ili indosamenta, nema dejstva prema izdavaocu dok on o tome ne bude pi-
smenim putem obavije{ten, odnosno dok taj prenos ne bude ubilje‘en u registar
hartija od vrijednosti na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.
(3) Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obaveze od
strane izdavaoca, osim u slu~aju druk~ije zakonske odredbe ili ako postoji su-
protna odredba upisana na samoj hartiji od vrijednosti.
Dejstvo prenosa punomo}ja i prenosa za zalogu

^lan 247.
Imalac hartije od vrijednosti koja je na njega prenijeta kao prenos pu-
nomo}ja ili prenos za zalogu mo‘e vr{iti sva prava koja iz te hartije od vrije-
dnosti proisti~u, ali hartiju mo‘e prenijeti na drugog samo kao prenos punomo-
}ja.
Dokazivanje zakonitosti prenosa

^lan 248.
(1) Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz hartije od vrijednosti ne-
prekidnim nizom indosamenata.
(2) Ovo pravilo se shodno primjenjuje i na posljednjeg cesionara.
Zabrana prenosa
^lan 249.
(1) Zabrana prenosa indosamentom hartije od vrijednosti po naredbi
vr{i se izrazom ne po naredbi ili stavljanjem sli~ne klauzule koja ima isto zna-
~enje.
(2) Pravo iz hartije od vrijednosti ~iji je prenos indosamentom zabranjen
mo‘e se prenijeti samo cesijom.
(3) Prenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant.
(4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samoj hartiji od
vrijednosti na ime mo‘e se zabraniti svako njeno preno{enje.
IV - PROMJENE KOD HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
Promjene koje vr{i izdavalac

^lan 250.
(1) Hartiju od vrijednosti na donosioca ili po naredbi mo‘e izdavalac, na
zahtjev i o tro{ku imaoca hartije, promijeniti u hartiju na ime.
(2) Ako promjenu nije izri~ito zabranio, izdavalac hartije od vrijednosti
na ime mo‘e je, na zahtjev i o tro{ku imaoca, promijeniti u hartiju na donosioca
ili po naredbi.
Promjene koje vr{i imalac pri prenosu

^lan 251.
(1) Hartiju od vrijednosti po naredbi indosant mo‘e prenijeti indosamen-
tom na donosioca, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Hartiju od vrijednosti na ime cedent, odnosno indosant mo‘e prenije-
ti samo na odre|eno lice.
(3) Hartija od vrijednosti na donosioca mo‘e se indosamentom prenijeti i
na odre|eno lice.
Sjedinjavanje i dijeljenje hartija od vrijednosti.

^lan 252.
(1) Hartije od vrijednosti izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o tro{ku
imaoca, sjediniti u jednu ili vi{e hartija od vrijednosti.
(2) Hartija od vrijednosti mo‘e se, na zahtjev i o tro{ku imaoca, podijeliti

na vi{e hartija od vrijednosti manjeg iznosa, ali one ne mogu biti ispod iznosa
najni‘eg apoena hartije izdate u toj seriji.
V - ISPUNJENJE OBAVEZE IZ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI
Prestanak obaveze
^lan 253.
(1) Obaveza iz hartije od vrijednosti prestaje ispunjenjem od strane izda-
vaoca hartije zakonitom imaocu.
(2) Potra‘ivanje iz hartije od vrijednosti prestaje i kada ona pripadne iz-
davaocu, ukoliko posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(3) Savjesni izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca osloba|a se
obaveze ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac hartije od
vrijednosti.
Zabrana ispunjenja
^lan 254.
(1) Ako je izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca znao ili morao
znati da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je ovla{}en od strane zakoni-
tog imaoca, du‘an je odbiti ispunjenje, ina~e odgovara za {tetu.
(2) Izdavalac hartije od vrijednosti ne mo‘e punova‘no ispuniti svoju
obavezu ako mu je to nadle‘ni organ zabranio, ili kad je znao ili morao znati da
je pokrenut postupak za amortizaciju ili poni{tenje hartije od vrijednosti.
Isplata kamate ili drugih prinosa po isplati glavnice

^lan 255.
Du‘nik koji je isplatio glavnicu imaocu hartije od vrijednosti du‘an je is-
platiti kupone kamata, odnosno drugih prinosa sa iste hartije koji mu budu po-
dnijeti na isplatu poslije isplate glavnice, ukoliko ova potra‘ivanja nisu zastarje-
la.
Prigovori na zahtjev za ispunjenje obaveze

^lan 256.
(1) Protiv zahtjeva imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac mo‘e ista}i
samo prigovore koji se ti~u izdavanja same hartije, kao {to je falsifikat; zatim
prigovore koji proizilaze iz sadr‘aja hartije, kao {to su rokovi ili uslovi; najzad,
prigovore koje ima prema samom imaocu hartije, kao {to su kompenzacija, ne-
dostatak zakonom propisanog postupka za sticanje hartije od vrijednosti ili od-
sustvo ovla{}enja.
(2) Izdavalac mo‘e protiv zahtjeva imaoca kome je on ustupio hartiju od
vrijednosti ista}i nedostatke pravnog posla na osnovu koga je prenos izvr{en, ali
te nedostatke ne mo‘e ista}i protiv zahtjeva nekog potonjeg imaoca.
(3) Me|utim, ako je imalac hartije od vrijednosti, primaju}i hartiju od
svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje hartiju od vrije-
dnosti da bi izbjegao prigovor koji izdavalac ima prema njemu, izdavalac mo‘e
ista}i taj prigovor i prema imaocu hartije.
(4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod po-
jedinih vrsta hartija od vrijednosti.
________________________
1. Iako je i obveznica hartija od vrijednosti, ne mo‘e se izjedna~iti sa mjeni-
com, pa se potra‘ivanje iz obveznice ne mo‘e utu‘iti mjeni~nom tu‘bom. Kada se tu-
‘ba zasniva na bilo kojoj hartiji od vrijednosti izdavalac mo‘e protiv zahtjeva imaoca
kome je on ustupio hartiju od vrijednosti, ista}i nedostatke pravnog posla na osnovu
koga je prenos izvr{en.
Iz obrazlo‘enja:
Pismenom datiranim dana 6.12.1978. godine i izdatim u mjestu Corpus Chris-
ti, Teksas, USA, tu‘eni su se obavezali da }e kao solidarni du‘nici isplatiti tu‘iocu
.. USA dolara, sa 10% kamata godi{nje po~ev od 6. 12. 1978. godine do 15. 12.
1980. godine kao dana dospjelosti glavnog duga, a ako tra‘bina sa kamatama do tog
datuma ne bude pla}ena, obavezali su se i na pla}anje zateznih kamata po istoj stopi
do isplate. Ovo pismeno ima karakter obaveznice (pismeno je nazvano promissory
note, {to u engleskom jeziku zna~i obveznica), a ne mjenice, kako smatra drugoste-
peni (izraz za mjenicu u engleskom jeziku je bill of excange), iako ima i karakteristi-
ke mjenice - ne vidi se osnov obaveze, predvi|a se pla}anje po naredbi povjerioca -
tu‘ioca i indosiranje pismena, jer je u smislu ~lana 107. i 108. Zakona o mjenici,
oznaka u tekstu da se radi o mjenici bitan elemenat sopstvene mjenice kao specifi~ne
hartije od vrijednosti. Ne mo‘e se stoga prihvatiti prigovor drugotu‘enog da bi spor
trebalo raspraviti po propisima o mjenici.
Tu‘ilac u ovoj parnici i ne zasniva tu‘beni zahtjev isklju~ivo na pomenutoj
obveznici, koja ima karakter hartije od vrijednosti u smislu ~lana 234. i 235. Zakona
o obligacionim odnosima, ve} na tvr|enju da je izme|u njega kao zajmodavca i tu‘e-
nih kao zajmoprimca usmeno zaklju~en ugovor o zajmu, sa kamatom i rokom vra}a-
nja kao u obveznici, a obveznica mu je dokaz o postojanju takvog ugovora. No, da
tu‘ilac tu‘beni zahtjev i zasniva samo na obveznici tu‘eni bi mogli isticati prigovore
o nepostojanju i nedostatcima pravnog posla povodom koga je obveznica izdata, ka-
ko proizilazi iz odredbe ~lana 256. stav 2. ZOO.
67)
VI - LEGITIMACIONI PAPIRI I ZNACI
Legitimacioni papiri
^lan 257.
Na ‘eljezni~ke karte, pozori{ne i druge ulaznice, bonove i druge sli~ne is-
prave koje sadr‘e odre|enu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije
ozna~en povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su u kojima su izdate pro-
izilazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovaraju}e odre-
dbe o hartijama od vrijednosti.
Legitimacioni znaci
^lan 258.
(1) Garderobni ili sli~ni znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili
drugog materijala, na kojima je obi~no utisnut neki broj, ili naveden broj pre-
datih predmeta, a koji obi~no ne sadr‘i ne{to odre|eno o obavezi njihovog izda-
vaoca, slu‘e samo da poka‘u ko je povjerilac u obligacionom odnosu prilikom
~ijeg nastanka su izdati.
(2) Izdavalac legitimacionog znaka osloba|a se obaveze kada je u dobroj
vjeri izvr{i donosiocu, ali za donosioca ne va‘i pretpostavka da je on pravi po-
vjerilac ili da je ovla{}en zahtijevati ispunjenje, te je u slu~aju spora du‘an do-
kazati to svoje svojstvo.
(3) Povjerilac mo‘e zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legiti-
macioni znak.
(4) U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slu~aju treba se dr‘ati zaje-
dni~ke volje izdavaoca i primaoca znaka, kao i onoga {to je uobi~ajeno.
VII - OSTALE ODREDBE
Zamjena o{te}ene hartije od vrijednosti

^lan 259.
Imalac o{te}ene hartije od vrijednosti koja nije podobna za promet, ali
~ija se istinitost i sadr‘ina mogu ta~no utvrditi, ima pravo da zahtijeva izdava-
nje nove hartije od vrijednosti u istom iznosu, s tim da vrati o{te}enu hartiju i
naknadi tro{kove.
Amortizacija hartija od vrijednosti

^lan 260.
Izgubljena hartija od vrijednosti mo‘e se amortizovati samo ako glasi na
ime ili po naredbi ukoliko posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
Zastarjelost potra‘ivanja iz hartije od vrijednosti

^lan 261.
Za zastarjelost potra‘ivanja iz hartije od vrijednosti va‘e pravila o zas-
tarjelosti, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
________________________
1. O zastarjelosti zahtjeva zbog odgovornosti za sticanje bez osnova odlu~uje
se na osnovu rokova iz Zakona o mjenici (~lan 85. Zakona o mjenici sada ~lan 87.
ta~ka 3. op. a).
Iz obrazlo‘enja:
Suprotno ‘albenim navodima ovaj sud smatra da tu‘eni sa pravom u ‘albi is-
ti~e da je zastarjelost u konkretnom slu~aju trebalo cijeniti na osnovu ~lana 85. Zako-
na o mjenici i to odredbama stava 3. ovog ~lana gdje se propisuje da odgovornost
zbog neopravdanog oboga}enja zastaruje za tri godine. Ovo iz razloga {to se u kon-
kretnom slu~aju radi o specijalnom propisu u odnosu na Zakon o obaveznim odnosi-
ma pa je na konkretan spor u pogledu zastare, a na osnovu odredaba ~lana 23. Zako-
na o obaveznim odnosima valjalo primijeniti ~lan 85. stav 3. Zakona o mjenici. Na-
ime, u ~lanu 23. Zakona o obaveznim odnosima se navodi da se na obligacione odno-
se koji se ure|uju drugim zakonom primjenjuju odredbe tog zakona o pitanjima koja
nisu ure|ena tim zakonom. Kako je u Zakonu o mjenici regulisano pitanje zastarje-
losti odgovornosti za sticanje bez osnova na druga~iji na~in od Zakona o obaveznim
odnosima to je, prema ovakvom stanju stvari, trebalo odluku o zahtjevu tu‘ioca doni-
jeti u skladu sa propisom iz ~lana 85. stav 3. Zakona o mjenici, odnosno trebalo je
primijeniti zakonski rok zastarjelosti od tri a ne od pet godina kako to propisuje ~lan
GLAVA III.
DEJSTVA OBAVEZA
Odjeljak 1.
POVJERIOÊVA PRAVA I DU@NIKOVE OBAVEZE
Odsjek 1.
PRAVO NA NAKNADU [TETE
I - OP[TA PRAVILA
Ispunjenje obaveze i posljedica neispunjenja

^lan 262.
(1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovla{}en da od du‘nika zahtijeva
ispunjenje obaveze, a du‘nik je du‘an ispuniti je savjesno u svemu kako ona
glasi.
(2) Kad du‘nik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, po-
vjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu {tete koju je usljed toga pretrpio.
(3) Za {tetu zbog zadocnjenja sa ispunjenjem odgovara i du‘nik kome je
povjerilac dao primjeren naknadni rok za ispunjenje.
(4) Du‘nik odgovara i za djelimi~nu ili potpunu nemogu}nost ispunjenja
i ako tu nemogu}nost nije skrivio ako je nastupila poslije njegovog dolaska u
docnju, za koju odgovara.
(5) Ali se du‘nik osloba|a odgovornosti za {tetu ako doka‘e da bi stvar
koja je predmet obaveze slu~ajno propala i da je on svoju obavezu na vrijeme
ispunio.
________________________
1. Kada je predmet obveze predaja pokretne stvari, ugovaratelj mo‘e zahtije-
vati ispunjenje obveze predajom te stvari, ali ne mo‘e umjesto toga tra‘iti isplatu
nov~anog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Sve kada bi tu‘enikova obveza na predaju pokretnih stvari uistinu postojala i
bila kao takva utvr|ena, tu‘itelj bi mogao tra‘iti samo njezino ispunjenje, a ne bi mo-
gao umjesto nje, kao postoje}e, tra‘iti ispunjenje druge obveze, koju tu‘enik svojom
voljom nije preuzeo, niti je suglasno{}u volja parni~nih stranaka u njihovom me|u-
sobnom obvezno pravnom odnosu ona utana~ena a ni sam zakon je ne nala‘e.
2. Prodavatelj ne mo‘e zahtijevati naknadu zbog nekori{tenja prodatog vozila
i kada kupac kasni sa isplatom cijene, ukoliko ugovor nije raskinut zbog neispunje-
nja.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je tu‘beni zahtjev za pla}anje naknade (dangube) zbog nekori{te-
nja prodatog vozila. Ta~no je da su parni~ne stranke u ugovoru utana~ile momenat
predaje vozila i prijenos prava vlasni{tva, ve‘u}i to za momenat pla}anja kupovne ci-
jene, ali su od toga odustale, pa je odmah po zaklju~enju ugovora, dakle prije pla}a-
nja utana~ene cijene, tu‘itelj predao, a tu‘enik preuzeo u posjed kupljeno vozilo i ste-
kao pravo koristiti ga. Time su prestala prava tu‘itelja kao vlasnika na kori{tenje vo-
zila i po osnovu tog prava ne mo‘e od tu‘enika zahtijevati bilo kakvu naknadu pa ni
u vidu dangube. Kada tu‘itelj nije zahtijevao ni raskid ugovora zbog neispunjenja
obaveze tu‘enika, pripada mu samo pravo na ispunjenje obaveze isplate cijene i na-
knade {tete koju bi zbog neispunjenja ili neblagovremena ispunjenja pretrpio, a on to
u ovoj parnici ne zahtjeva.
3. Davalac usluge mo‘e od naru~ioca usluge zahtijevati naknadu dugovanog,
odnosno pla}enog poreza na promet usluge samo dok ugovor o djelu nije u potpunos-
ti ispunjen.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud utvr|uje da je davalac usluga sa primaocem usluga zaklju~io
ugovor o zasnivanju pretplatni~kog odnosa dana 31. 1. 1996. godine, kojim se obave-
zao izvr{iti uklju~enje telefonskog priklju~ka u javni automatski telefonski saobra}aj
u roku 30 dana od dana uplate cijene, da je naru~ilac uplatio davaocu usluga ugovo-
reni iznos cijene dana 1. 2. 1996. godine po ra~unu broj 2/96 od 27. 1. 1996. godine,
a da je davalac usluge u ugovorenom roku od dana izvr{ene uplate izvr{io uklju~enje
telefonskog priklju~ka u javni automatski telefonski saobra}aj.
Prvostepeni sud je na osnovi ovako utvr|enih odlu~nih ~injenica izveo pogre-
{an zaklju~ak da naru~ilac usluge duguje i naknadu poreza na promet usluge, jer da u
cijenu izvr{enih usluga (poresku osnovicu) nije zaklju~enim ugovorom o zasnivanju
pretplatni~kog odnosa ni ra~unom broj 2/96 od 27. 1. 1996. godine ura~unat porez na
promet usluga, a da, u smislu ~lana 23. i 24. Zakona o porezu na promet proizvoda i
usluga, porez na promet usluga tereti korisnika usluge.
Prema ~lanu 24. navedenog zakona poreska osnovica poreza na promet uslu-
ga je iznos naknade za obavljenu uslugu, a po stavu 2. porez na promet usluga nije
sadr‘an u poreskoj osnovici nego tereti korisnika usluge.
Me|utim, prema ~lanu 26. i 28. istog zakona, davalac usluge kao poreski ob-
veznik bio je du‘an obra~unati porez na promet usluga u ~asu kada je obavljena uslu-
ga (u ovom slu~aju smatra se da je usluga izvr{ena u ~asu izdavanja ra~una broj 2/96
od 27. 1. 1996. godine, a najkasnije zaklju~ivanjem ugovora o zasnivanju pretplatni-
~kog odnosa), jer se porez na promet usluga na vrijednost obavljenih usluga napla}e-
nih u toku sedmice (usluga pla}ena 1. 2. 1996. godine) pla}a u roku pet dana po iste-
ku sedmice.
Osim toga, davalac usluge je izvr{io usluge u preuzetom roku iz ugovora (30
dana od dana uplate cijene usluga), a naru~ilac je platio cijenu usluga 1. 2. 1996. go-
dine, pa je, u smislu ~lana 295. Zakona o obligacionim odnosima, obaveza prestala
ispunjenjem. Kako je davalac usluge kao poreski obveznik propustio da, u smislu
~lana 26. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, na cijenu usluga ura~una i
porez na promet usluga to nije bilo zakonskog osnova da to u~ini naknadno uz ra~un
broj 3/96 za kori{}enje telefonske usluge u martu 1996. godine, kojeg je naru~ilac
primio po~etkom aprila iste godine. Naru~ilac je, pla}anjem cijene usluga, u smislu
~lana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ispunio obavezu onako kako je
ona glasila, pa kako je obaveza iz ugovora prestala ispunjenjem, davalac usluge nije
imao pravo tra‘iti pla}anje poreza na promet usluga kao dijela nepla}ene cijene
obavljenih usluga, koja nije bila ni predvi|ena ugovorom.
4. Prodavatelj odgovara za {tetu kad je osporavaju}i valjanost ugovora o pro-
daji onemogu}io registraciju i kori{tenje prodanog automobila.
Iz obrazlo‘enja:
Pobijanim dijelom ni‘estupanjskih presuda odlu~eno je o zahtjevu tu‘itelja
za naknadu {tete koju je pretrpio zbog nemogu}nosti kori{tenja osobnog automobila
kojeg je kupio od tu‘enice iz razloga {to automobil nije mogao registrirati, jer je tu-
‘enica osporavala valjanost kupoprodajnog ugovora.
Na temelju ~injeni~nih utvr|enja da je tu‘enica tu‘itelju 1979. g. prodala
automobil, te da je registracija za navedeno vozilo uredno vr{ena sve do 26. IX.
1983. g. kada je bio zadnji dan va‘enja prometne dozvole; da je prometna dozvola
produ‘ena nakon pravomo}nosti presude kojom je utvr|ena valjanost kupoprodajnog
ugovora; da je radi toga vozilo ostalo neregistrirano dvije godine krivnjom tu‘enice,
za koje vrijeme tu‘itelj nije mogao koristiti vozilo; da je tu‘itelj kroz to vrijeme ko-
ristio tu|e vozilo, a radi prijevoza pletene robe za svoju suprugu, koju robu je ista
prodavala, te da je tu‘itelj platio . kn ( ) za kori{tenje vozila u razdo-
blju nemogu}nosti kori{tenja kupljenog vozila, koji iznos je pla}en 3. IV. 1992. g.,
sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev za isplatu
navedene svote od .. kn koju je tu‘itelj platio za kori{tenje drugog automobila.
Tu‘enica je u ispunjenju svoje ugovorne obveze spornog kupoprodajnog ugo-
vora bila du‘na izdati tu‘itelju kao kupcu valjanu ispravu radi registracije vozila na
njegovo ime, a kako je odbila ispuniti tu obvezu osporavaju}i neosnovano valjanost
kupoprodajnog ugovora, sukladno odredbi iz ~l. 262. st. 2. Zakona o obveznim odno-
sima ( Narodne novine , broj 53/91 i dr., dalje ZOO), tu‘itelj kao vjerovnik ima pra-
vo na naknadu {tete koju je uslijed toga pretrpio.
Sukladno odredbi iz ~l. 266. st. 1. i 2. ZOO tu‘itelju pripada pravo na nakna-
du obi~ne {tete i izmakle koristi.
5. Kada je tu‘eni u docnji u pogledu isporuke tu‘iocu ugovorene koli~ine ro-
be, tada tu‘ilac ima pravo da od tu‘enog potra‘uje ispunjenje ugovora i naknadu {te-
te koju je zbog toga pretrpio. Me|utim, materijalnu {tetu zbog izgubljene dobiti tu‘e-
ni mora konkretno da doka‘e po osnovu i visini.
6. Zahtjev za ispunjenje ugovora sa zahtjevom za naknadu {tete za neispunje-
nje ugovora se me|usobno isklju~uje, tako da je jedan od njih bespredmetan. Ukoli-
ko je tu‘ilac strana ugovornica vjerna zaklju~enom sporazumu, tada mo‘e i zahtjeva-
ti ispunjenje obaveze tu‘enog.
ZOO)
Iz obrazlo‘enja:
Kada su vanredne okolnosti nastupile nakon docnje za koju du‘nik odgovara,
ugovor ne prestaje zbog nemogu}nosti ispunjenja. Ovo stoga {to u smislu ~lana 262.
stav 4. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, du‘nik odgovara i za potpunu ne-
mogu}nost ispunjenja i ako je nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska
u docnju, za koju odgovara (u smislu ~lana 354. ZOO, obaveza prestaje kad njeno
vor prestao u smislu ~lana 137. stav 1. ZOO.
9. Ako du‘nik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima
pravo na naknadu obi~ne {tete i izmakle koristi, koje je du‘nik u vrijeme sklapanja ugovo-
ra morao predvidjeti kao mogu}e posljedice povrede ugovora, s obzirom na ~injenice koje
su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Tro{kovi putovanja radi naplate naknade
{tete i tro{kovi telefoniranja s tim u vezi ne pripadaju me|u takve posljedice.
(Ps RH, P‘. 3442/93, od 18,. 1. 1994. - Praxis 2 38)
10. Kada se radi o obavezi tu‘enog na pla}anje pretplatne cijene naru~enih
usluga publikovanja, tada nema mjesta primjeni pravila istovremenog ispunjenja iz
~lana 122. ZOO, jer se radi o obavezi tu‘enog da plati pretplatnu cijenu u ugovore-
nom roku.
11. Kad du‘nik ne ispuni obavezu ili zakasni sa njenim ispunjenjem kao i u
slu~aju djelimi~ne ili potpune nemogu}nosti ispunjenja koja nastupi nakon docnje za
koju du‘nik odgovara povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu {tete koju je usljed
toga pretrpio.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju, tu‘ilac je u oktobru 1999. godine pre-
dao tu‘enom na popravku svoje havarisano putni~ko vozilo, koje je neposredno prije
toga bilo o{te}eno u saobra}ajnom udesu. Prilikom predaje vozila parni~ne stranke
su se dogovorile da tu‘eni u roku od 7 dana izvr{i popravku auto lima tako {to }e ot-
kloniti o{te}enja na zadnjoj haubi i zadnjem blatobranu, te pregledati i popraviti osta-
le limene dijelove. Sud je utvrdio da tu‘eni nije izvr{io opravku, ve} je vozilo ostalo
kod njega u dvori{tu oko pola godine, za koje vrijeme su na automobilu nastala nova
o{te}enja, a nakon toga je vozilo nestalo iz dvori{ta tu‘enog i tu‘iocu nije vra}eno.
Pravni odnos koji je, zasnovan me|u strankama, sad‘i bitne elemente ugovora o dje-
lu. Prema odredbi ~lana 607. stav 1. ZOO uposlnik je du‘an izvr{iti djelo kako je
ugovoreno i po pravilima posla. Kada se radi o izvr{enju obaveze iz profesionalne
djelatnosti tada je uposlenik du‘an u smislu ~lana 18. stav 2. ZOO da u izvr{enju
postupa sa pove}anom pa‘njom (pa‘nja dobrog stru~njaka). Nakon {to izvr{i djelo
du‘an je prema ~lanu 613. ZOO, predati naru~iocu opravljenu stvar (stav 1) osim
ukoliko stvar koju je opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara (stav 2).
Prema odredbi ~lana 262. stav 2. ZOO kad du‘nik ne ispuni obavezu ili zakasni sa
njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu {tete koju je usljed
toga pretrpio. Ovo pravo, u smislu stava 4. istog ~lana povjerilac ima i u slu~aju dje-
limi~ne ili potpune nemogu}nosti ispunjenja koja nastupi nakon docnje za koju du-
‘nik odgovara. U konkretnom slu~aju, tu‘eni nije izvr{io opravku vozila, niti je vozi-
lo predao tu‘iocu u ugovorenom roku, te je protekom tog roka, dospio u docnju. S
obzirom da iz utvr|enog ~injeni~nog stanja ne proizilazi da je do ovog zaka{njenja
do{lo iz opravdanih razloga, ve} upravo suprotno, da je do toga do{lo isklju~ivo pos-
tupanjem tu‘enog, to je njegova obaveza da tu‘iocu nadoknadi {tetu i pored toga {to
je za njega objektivno nastupila nemogu}nost ispunjenja obaveze iz ugovora o djelu.
12. Kad je izvanugovornu odgovornost za naknadu {tete zamijenila ugovorna
obveza {tetnika da plati odre|eni iznos naknade, o{te}enik mo‘e zahtijevati samo is-
platu tog iznosa naknade.
(Vs H, Rev. 2236/89, od 4. 4. 1990. Psp 51 74)
13. Ako je do nemogu}nosti ispunjenja naturalne obaveze do{lo krivicom du-
‘nik, on odgovara za djelimi~nu ili potpunu nemogu}nost ispunjenja obaveze. Tu‘i-
lac ima pravo da od du‘nika tra‘i naknadu {tete jer se obaveza u naturalnom obliku
pretvorila u obavezu naknade {tete.
14. Povjerilac je ovla{}en da od du‘nika zahtjeva ispunjenje obaveze, isporu-
ku kupljene robe koja je zamjenljiva stvar, i ako tu‘eni ovom robom ne raspola‘e.
15. Vlasnik koji je ustupio zemlji{te investitoru uz obavezu da mu ovaj izgra-
di novi suhozid izme|u preostalog dijela zemlji{ta i javnog puta, nema pravo da tra‘i
naknadu {tete od izvo|a~a radova prouzrokovane ru{enjem postoje}eg suhozida, kao
{to nema pravo tra‘itl ni da mu izvo|a~ izgradi novi suhozid.
Uvr|eno je da je tu‘ilac zaklju~io ugovor sa investitorom kojim se investitor
obavezao, da mu na ime naknade za ustupljeno zemlji{te i sklanjanje postoje}eg su-
hozida, podigne nov suhozid izme|u preostalog dijela zemlji{ta i javnog puta osno-
van je, dakle, obligaciono pravni odnos izme|u investitora i tu‘ioca koji se ne ti~e
izvo|a~a radova, pa tu‘ilac mo‘e tra‘iti ispunjenje obaveze iz ugovora od investitora,
koji za slu~aj neispunjenja obaveze iz ugovora odgovara i za {tetu (~lan 262. Zakona
(Vs BiH, Rev. 204/8,9 od 17. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 76)
16. Proizvo|a~ stvari za koju je dao garanciju ne odgovara po osnovu garan-
cije, ako je do kvara na stvari do{lo usljed pogre{ne monta‘e, ali odgovara za {tetu
zbog neurednog ispunjenja ugovora, ako je on sam vr{io monta‘u, ne pridr‘avaju}i
se vlastitog uputstva.
17. ^lan zadruge mo‘e u slu~aju raskida ugovora zahtijevati od stambene za-
druge koja nije ispunila svoju obvezu izgradnje i predaje stana, jer je stan prodala tre-
}oj osobi, naknadu {tete u iznosu koji odgovara protuvrijednosti tog stana prema cije-
nama u vrijeme prvostupanjskoga presu|enja.
(Vs H, II Rev. 113/1987, od 3. 12. 1987. Psp 39 97)
18. Brodar ne mo‘e zahtijevati isplatu ugovorene prevoznine u cjelini ako ni-
je obezbijedio brod koji ima uobi~ajena svojstva za izvr{enje ugovorenog prevoza.
Iz obrazlo‘enja:
Parni~ne stranke su sklopile ugovor o prevozu stvari brodom. Te‘ina tereta
bila je 600 tona, a brod je trebao biti {lep, ~ija je nosivost 690 tona. Iz zaklju~nice
proizilazi da su se stranke sporazumjele da se vozarina pla}a na stvarno utovarenu te-
‘inu, ali najmanje 90% nosivosti. Iz navedene zaklju~nice proizilazi, tako|e, da je ro-
ba pakovana u vre}e po 50 kg.
Me|u parni~nim strankama nije sporno da je prevoz izvr{en, kao ni to da sva
koli~ina robe nije natovarena na {lep. Tu‘eni kao naru~ilac prevoza ne pristaje da
plati cjelokupnu ugovorenu vozarinu (platio je samo za stvarno prevezeni teret), jer
smatra da tu‘ilac nije izvr{io ugovor u cijelosti pa nema pravo da od tu‘enog tra‘i
ispunjenje ugovora u cijelosti.
Prvostepeni sud je obavezao tu‘enog da isplati cjelokupnu ugovorenu vozari-
nu, polaze}i od navedenih odredaba ugovora, a imaju}i u vidu da je nosivost broda
omogu}avala da se preveze cjelokupni teret, te da je tu‘eni anga‘ovao krcatelja i da
je sam trebao da plombira brod.
Prema odredbi stav 1. ~lana 457. Zakona o pomorskoj i unutra{njoj plovidbi
( Slu‘beni list SFRJ , br. 22/77,13/82, 30/85) brodar je du‘an da teret preveze bro-
dom koji je izri~ito ugovoren ili koji ima ugovorena svojstva. Odredbama stava 2.
~lana 457. istog zakona propisano je da, ako stranke nisu izri~ito ugovorile odre|en
brod, odnosno svojstva broda, brodar je du‘an da preveze teret brodom koji ima
uobi~ajena svojstva za izvr{enje ugovorenog prevoza. Polaze}i od navedenih odreda-
ba zakona, a imaju}i u vidu kontradiktorne navode stranaka u prvostepenom postup-
ku (tu‘eni je isticao da je obavijestio tu‘ioca o vrsti robe i da je tu‘ilac trebao da vodi
ra~una da se sav teret mo‘e prevesti, dok je tu‘ilac navodio da je tu‘enom ukazivao
na problem utovara kompletnog tereta i da je tu‘eni garantovao da se sav teret mo‘e
utovariti) ovaj sud ocjenjuje da je trebalo utvrditi da li je tu‘ilac obezbijedio odgova-
raju}i brod, odnosno da li je upozoravao tu‘enog na nemogu}nost ukrcavanja cjelo-
kupnog tereta, ali je tu‘eni insistirao na odre|enom plovilu. Navedene ~injenice su
odlu~ne, jer tu‘ilac, ukoliko je postojao njegov propust da obezbijedi brod odgovara-
ju}e zapremine za utovar tereta u vre}ama, a ne samo dovoljne nosivosti, ne bi, u
smislu ~lana 262. Zakona o obligacionim odnosima, mogao da tra‘i cjelovito ispu-
njenje ugovora od tu‘enog.
19. Ne mo‘e se ispuniti obaveza predaje individualno odre|enog stana, ako u
njemu stanuje zakonito useljeno tre}e lice. U ovakvom slu~aju povjerilac mo‘e samo
zahtijevati naknadu {tete, kao za slu~aj skrivljenog neispunjenja ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepena presuda ne bi bila izvr{iva ukoliko u stanu koji bi tu‘eni bio du-
‘an predati tu‘iteljici u posjed i slobodno raspolaganje , stanuje tre}e lice koje se
smatra zakonito useIjenim licem po odredbama ~lana 11. st.1. i 2. Zakona o stambe-
nim odnosima ( Slu‘beni list SRBiH , br.14/84 i 12/87). Kako tu‘eni duguje ispu-
njenje obaveze koja se sastoji u predaji individualno odre|ene stvari (stana) tu‘itelji-
ci, na kome bi ona stekla pravo raspolaganja, ali zbog zakonitog useljenja tre}eg lica
u taj stan takvu obavezu ne mo‘e izvr{iti, tu‘iteljica bi imala pravo zahtijevati nakna-
du {tete zbog neispunjenja ugovora analogno odredbama ~lana 262. Zakona o obliga-
cionim odnosima ( Slu‘beni list SFRJ , br. 29/78 do 57/89), a obim naknade {tete
odredi}e se prema odredbama ~lana 266. ZOO.
(Vs BiH, 363/89, od 8. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 30)
20. Zakonska odredba da je zakupac poslovne prostorije du‘an da zakupodav-
cu preda poslovne prostorije u stanju u kome ih je primio, kao dispozitivna norma,
dopunjuje ugovor o zakupu, pa zakupac odgovara za {tetu zbog neurednog ispunjenja
ugovora, ako po ovoj odredbi ne postupi.
Iz obrazlo‘enja:
^lanom 6. ugovora tu‘eni se obavezao da sam otklanja sve kvarove u prosto-
rijama koje koristi, a ~lan 25. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija odre|u-
je du‘nost zakupca da zakupodavcu preda poslovne prostorije u stanju u kome ih je
primio. Ove odredbe zakona su dopunsko dispozitivne i dopunjuju ~lan 6. ugovora.
Tu‘eni nije ispunio na taj na~in ustanovljenu obavezu pa je time tu‘iteljici prouzro-
kovao {tetu (~lan 262. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, "Slu‘beni list
SFRJ", br. 29/78 i 39/85), koja se ispoljava u iznosu koga je tu‘ilac platio izvo|a~u
radova, radi dovo|enja poslovnih prostorija u stanje u kome ih je primio tu‘eni - na-
knada cjelokupne {tete (~lan 266. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima).
21. Ugovorna strana koja ne ispuni svoju ugovornu obvezu odgovara suugo-
vara~u za naknadu {tete nastale zbog neispunjenja ugovora (~l. 262. st. 2. ZOO). Do-
sljedno tome i {pediter koji kao nalogoprimac preuzme robu od vozara, a ne preda je
svom nalogodavcu, obvezan je platiti protuvrijednost robe i naknaditi tro{kove nasta-
le u vezi s njezinim gubitkom.
(Vps H, P‘. 852/82, od 28. 9. 1982. Psp 22 168)
22. Prodavac ne mo‘e zahtijevati pla}anje cijene za nevra}enu ambala‘u ako
zastupnici stranaka nisu zaklju~ili punova‘an sporazum da se ambala‘a smatra pro-
danom ukoliko ne bude vra}ena u odre|enom roku.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je dostavio tu‘enom dispoziciju za vra}anje ambala‘e, sa naznakom
mjesta isporuke na teret tu‘ioca. Iz dispozicije proizilazi da }e se smatrati da je am-
bala‘a kupljena ukoliko se ne vrati u ostavljenom roku.
U smislu ~lana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima povjerilac u
obligacionom odnosu je ovla{ten da od du‘nika zahtijeva ispunjenje obaveze, a du-
‘nik je du‘an ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Prema odredbi stava 2.
ovog ~lana kad du‘nik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjeri-
lac ima pravo zahtijevati naknadu {tete koju je usljed toga pretrpio.
Obaveza na vra}anje ambala‘e mo‘e se promijeniti samo sporazumom stra-
naka. Zapisnik o sravnjenju i utvr|ivanju stanja ambala‘e je tehni~ka radnja, a ne
pravni posao kojim se mijenjaju prava i obaveze ugovornih strana iz ugovora o pro-
daji. Zapisnik mo‘e sadr‘avati i klauzule o izmjeni prava i obaveza iz ugovora o pro-
daji, ali ovakav sporazum mogu zaklju~iti samo lica ovla{tena za zaklju~enje i izmje-
nu ugovora. Stoga je prvostepeni sud bio du‘an utvrditi da Ii je me|u parni~nim
strankama postignut valjan sporazum o prodaji ambala‘e.
23. Prodavac ne mo‘e od kupca naknadno tra‘iti regres pla}enog poreza na
promet, koji nije ura~unao u cijenu. Ovo pogotovu ako je zbog svojstva kupca, po-
reska obaveza trebala izostati da je kupac podnio urednu izjavu koja je trebala biti
podloga za oslobo|enje prodavca od poreske obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je izvr{io isporuku robe, a tu‘eni pla}anje cijene, pa je u smislu ~lana
295. Zakona o obligacionim odnosima, obaveza prestala ispunjenjem. Kada je izme-
|u stranaka na osnovu narud‘benice tu‘enog-kupca sa izjavom koja nije ispunjavala
uslove propisane ~lanom 6. stav 5. Zakona o oporezivanju proizvoda i usluga u pro-
metu ( Slu‘beni list SFRJ , broj 43/83) zaklju~en ugovor o prodaji, tu‘ilac je postao
poreski obveznik u smislu ~lana 13. stav 1. istog zakona. Kako je propustio da u smi-
slu ~lana 13. stav 3. istog zakona u cijenu obra~una porez na promet, nema zakon-
skog osnova da to u~ini naknadno. Tu‘eni je, pla}anjem cijene, u smislu ~lana 262.
stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ispunio obavezu onako kako je ona glasila.
Pogre{an je zaklju~ak prvostepenog suda da je tu‘eni stekao korist kad nije platio po-
rez na promet. Prema utvr|enju prvostepenog suda tu‘eni je proizvo|a~ka organiza-
cija udru‘enog rada, koja je za potrebe stavljanja u promet proizvoda naru~ila natron
vre}e i do naplate poreza na promet od tu‘ioca nije do{lo. Zbog toga ovo nije bila va-
ljano popunjena isprava koju je tu‘eni predao tu‘iocu u cilju kori{tenja prava na
oslobo|enje od pla}anja poreza na promet. Tu‘ilac tra‘i naknadu iznosa koji je, zbog
valjanosti izjave, platio na ime poreza na promet, sa kaznenim kamatama, {to je mo-
gao izbje}i da je prije zaklju~enja i ispunjenja ugovora, zahtijevao od tu‘enog urednu
izjavu.
Po{to je obaveza iz ugovora o prodaji prestala ispunjenjem tu‘ilac ne mo‘e
naknadno tra‘iti pla}anje dijela cijene, koja nije predvi|ena ugovorom.
24. Nosilac prava kori{tenja radi gra|enja na gradskom gra|evinskom zemlji-
{tu ima pravo da tra‘i naknadu {tete koju je pretrpio usljed zastoja u izgradnji gra|e-
vinskog objekta, u skladu sa odobrenjem za gra|enje, jer je morao ~ekati da se iz-
mjesti dalekovod koji bi ugro‘avao korisnike stambenog objekta.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova dana 9. decembra 1971. godine, za-
klju~en je ugovor izme|u prednika tu‘enog i tu‘ilaca kojim je prednik ustupio tu‘i-
ocima na kori{tenje ure|eno gra|evinsko zemlji{te za izgradnju porodi~ne stambene
zgrade. Nakon {to je ovo zemlji{te predato u posjed tu‘iocima ustanovljeno je da
iznad zemlji{ta postoji dalekovod, pa su tu‘ioci tra‘ili da se dalekovod izmjesti jer se
bez opasnosti nije moglo pristupiti gradnji stambenog objekta. Me|utim, dalekovod
nije izmje{ten ni nakon vi{e intervencija tu‘ilaca, pa su oni (da bi smanjili {tetu zbog
poskupljenja gradnje) u maju 1977. godine, a prije izmje{tanja dalekovoda, otpo~eli
gradnju porodi~ne stambene zgrade. U avgustu 1977. godine morali su obustaviti
gradnju zbog opasnosti nastavljanja radova ispod dalekovoda. Kada je dalekovod po-
dignut na ve}i nivo, u februaru 1979. godine, tu‘ioci su nastavili izgradnju.
Ni‘estepeni sudovi su djelimi~nim usvajanjem tu‘benog zahtjeva obavezali
tu‘enog da tu‘iocima naknadi {tetu prouzrokovanu pove}anim izdacima u izgradnji
stambenog objekta, jer da prednik tu‘enog nije izvr{io preuzetu ugovornu obavezu,
da tu‘iocima nakon zaklju~enja ugovora preda zemlji{te na kome bi bez ikakvih
smetnji mogli izgraditi stambenu zgradu (~lan 40. Zakona o prometu zemlji{ta i zgra-
da).
25. Nalogoprimac koji je za nalogodavce podigao {tedni ulog njihovog osta-
vioca i u prete‘nom dijelu ga isplatio jednom nalogodavcu, ne duguje razliku drugom
nalogodavcu, ve} bi odgovarao za {tetu zbog povrede naloga, ako taj nalogodavac ne
bi mogao naplatiti svoj dio od onoga kome je izvr{ena isplata u prete‘nom dijelu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je dao nalog tu‘enom da i za njega, kao i za drugog nasljednika, podi-
gne kod banke {tedni ulog koji je u jednom dijelu naslijedio od oca ali je tu‘eni, po-
{to je podigao {tedni ulog, osim jednog manjeg iznosa, ve}i dio predao drugom nalo-
godavcu, pa je taj nalogodavac stekao dio {tednog uloga bez pravnog osnova, {to
zna~i da je on u obligacionom pravnom odnosu prema tu‘iocu (neosnovano sticanje -
~lan 210. Zakona o obligacionim odnosima). Tu‘ilac bi, ipak, mogao da tra‘i nakna-
du {tete od tu‘enog zbog povrede naloga, ali samo ukoliko ne bi mogao naplatiti svo-
je potra‘ivanje od drugog nalogodavca (~lan 262. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima).
26. Kod utvr|ivanja visine {tete nastale zbog nekori{}enja nekretnina koje
du‘nik nije na vrijeme predao u posjed povjeriocu, cijeni se korist koju bi postigao
povjerilac obradom nekretnina na na~in koji on uobi~ava.
27. Ugovor o otu|enju tu|e nekretnine ne obavezuje vlasnika, pa nije ovla-
{ten da tra‘i poni{tenje ugovora, a svoje pravo {titi vlasni~kom tu‘bom.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pogre{no primijenili materijalno pravo kada su usvojili
zahtjev tu‘iteljice za poni{tenje ugovora o poklonu njene nekretnine zaklju~enog
izme|u tu‘enih, jer je taj ugovor ne obavezuje (~lan 262. Zakona o obligacionim
odnosima). Jednostavno za nju taj ugovor ne postoji, pa nema nikakve prepreke da
kao vlasnica tra‘i predaju u posjed darovaoca nekretnine bez obzira u ~ijem se posje-
du sada nalazi ~lan 37. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima).
28. Ako nije druk~ije ugovoreno, prodavac nije u obavezi da kupcu u ispunje-
nju ugovora o prodaji ili po osnovu naknade {tete zbog nemogu}nosti ispunjenja oba-
veze iz ugovora, preda automobil drugog tipa od ugovorenog.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju prvostepenog suda koje je usvojio i drugostepeni sud, parni-
~ne stranke su zaklju~ile ugovore o prodaji automobila marke Golf J model
171010 od 50 KS, da je tu‘ilac ugovornu obavezu ispunio u cijelosti, a da tu‘eni svo-
ju obavezu iz ugovora nije ispunio (nije isporu~io tu‘iocu motorno vozilo), pa su sto-
ga tu‘enog obavezali na isporuku vozila ugovorene marke, a u nemogu}nosti ispu-
njenja te obaveze da tu‘iocu isporu~i vozilo marke Golf JGL Diesel « koje se sada
proizvodi.
Kod ovakvog utvr|enja nije bilo osnova za usvajanje alternativnog zahtjeva,
jer me|u strankama ne postoji alternativna obligacija (~l. 403. do 408. Zakana o obli-
gacionim odnosima), a niti nastaje nemogu}no{}u ispunjenja obaveze u smislu ~lana
262. stav 4. istog zakona, jer se u tom slu~aju, analogno odredbi ~lana 185. stav 3. u
vezi sa ~lanom 269. ZOO, od du‘nika mo‘e zahtijevati samo nov~ana naknada.
Prema odredbi ~lana 307. Zakona o obligacionim odnosima, ispunjenje oba-
veze sastoji se u izvr{enju onog {to ~ini njenu sadr‘inu, pa je du‘nik ne mo‘e ispuniti
ni~im drugim, a niti povjerilac mo‘e zahtijevati ne{to drugo. Prema tome povjerilac
ne mo‘e istovremeno tra‘iti ispunjenje obaveze iz ugovora, konkretno isporuku mo-
tornog vozila ugovorenih karakteristika i alternativno zahtijevati isporuku motornog
vozila drugih karakteristika - drugog tipa. Druga~iji zaklju~ak ne proizlazi ni iz ~lana
262. Zakona o obligacionim odnosima. Prema stavu 1. navedene odredbe povjerilac
je ovla{ten da od du‘nika zahtijeva ispunjenje obaveze, a du‘nik je du‘an ispuniti
obavezu savjesno u svemu onako kako ona glasi. Istina, slijede}i stavovi ~lana 262.
ZOO govore o pravu povjerioca kada du‘nik ne ispuni obavezu ili zakasni sa njenim
ispunjenjem, da tra‘i naknadu {tete, ali ni iz tih odredaba ne mo‘e se izvesti zaklju-
~ak da povjerilac mo‘e od du‘nika tra‘iti istovremeno ispunjenje ugovora i naknadu
{tete, a ni da u okviru naknade {tete mo‘e tra‘iti predaju stvari druge vrste.
29. Zakupnik koji nije ispunio obavezu preuzetu sudskim poravnanjem da do-
vede zemlji{te u prija{nje stanje odgovora za {tetu zbog neispunjenja te obaveze pa
zahtjev za naknadu {tete nije presu|ena stvar.
Iz obrazlo‘enja:
Opravdano se u zahtjevu navodi da je pogre{na ocjena drugostepenog suda da
se radi o presu|enoj stvari (~l. 333. ZPP-a).
S obzirom da tu‘eni do 15. maja 1986. godine, nije ispunio obavezu po sud-
skom poravnanju i zemlji{te doveo u stanje kako je bilo prije zaklju~enja ugovora o
zakupu, a restitucija ni prinudnim putem nije ostvarena, tu‘itelju pripada pravo na
naknadu {tete koju trpi u vidu izgubljenog prinosa do dovo|enja zemlji{ta u prvobi-
tno stanje, jer je gubitkom prihoda za drugi period kako se to opravdano u zahtjevu
navodi nastala nova obligacija (~lan 262. stav 2. i ~lan 1093. Zakona o obligacionim
odnosima).
30. Lice kome je sud u izvr{nom postupku povjerio na ~uvanje pokretne stva-
ri du‘nika odgovara ovome za o{te}enje stvari ako ih nije ~uvao kao svoje vlastite,
odnosno kao dobar doma}in.
Iz obrazlo‘enja:
Iz prirode pravnog odnosa zasnovanog predajom tu‘itelji~inih stvari na ~uva-
nje tre}em licu pod uslovima predvi|enim u ~lanu 221. Zakona o izvr{nom postupku,
proizlazi da takav ugovor zaklju~uje ovla{teni radnik suda, koji provodi izvr{ni pos-
tupak, u ime i za ra~un tu‘iteljice kao du‘nika, jer se njime konstitui{e ne samo oba-
veza ~uvara da postupa na na~in predvi|en u ~lanu 714. Zakona o obligacionim
odnosima (da ~uva povjerene stvari sa pa‘njom dobrog dama}ina, odnosno dobrog
privrednika i da obavje{tava deponenta o svim promjenama koje opazi na stvarima i
o opasnostima koje mogu dovesti do njihovog o{te}enja), nego i obaveza tu‘iteljice
da ovome plati tro{kove ~uvanja, kao i njeno pravo da stvari predate na ~uvanje preu-
zme u svako doba. Prema tome, u ovakvoj situaciji ima se smatrati da je ugovor o ~u-
vanju stvari bio zaklju~en izme|u same tu‘iteljice i II-tu‘enog, pa je zbog toga odgo-
vornost II -tu‘enog za {tetu na stvarima tu‘iteIjice trebalo razmatrati iz aspekta odre-
daba ~lana 262. stav 2. i ~lana 714. Zakona o obligacionim odnosima.
voru.
32. Ukoliko prodavac nije predao kupcu blagajni~ke zapise, a kupac je platio
cijenu po zaklju~nici, tu‘ilac kao kupac iz ugovora o kupoprodaji kratkoro~nih harti-
ja od vriejdnosti ima pravo na ispunjenje ugovora i {tetu po ~lanu 262. ZOO, zbog
toga {to neizvr{enje tu‘enikove obaveze iz zaklju~nice da tu‘iocu preda hartije od
vrijednosti ne osloba|a tu‘enog kao prodavca kratkoro~nih hartija od vrijednosti od
obaveze da u preostalom dijelu izvr{i ugovor po utu‘enoj zklju~nici.
33. Vjerovnik kojem je pravomo}nom presudom dosu|ena protuvrijednost
strane valute nema pravo zahtijevati od du‘nika jo{ i naknadu {tete koja bi se sastoja-
la u razlici te~aja dosu|ene protuvrijednosti strane valute i protuvrijednosti strane va-
lute u vrijeme kad je du‘nik namirio tra‘binu.
(Vs H, Rev. 441/86, od 22. 4. 1986. Psp 32 67)
34. Naru~ilac radova ima pravo, ako je izvo|a~ kriv za neispunjenje ugovora
o gra|enju, da zahtijeva naknadu {tete u visini razlike izme|u cijene koju bi on mo-
rao isplatiti izvo|a~u da je uredno ispunio ugovor i cijene ispla}ene novom izvo|a~u.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac, u smislu ~lana 132. stav 1. i ~lana 262. stav 2. ZOO, ima pravo da
zahtijeva naknadu {tete koju je pretrpio zbog neispunjenja ugovora od strane tu‘enog
(ovo mu pravo pripada i po odredbama ~lana 5. ugovora stranaka). Visina {tete je
odredbom ~lana 5. ugovora stranaka opredijeljena na razliku u cijeni nastalu anga‘o-
vanjem novog izvo|a~a. Tu‘iocu pripada pravo na naknadu {tete u visini razlike u ci-
jeni i po odredbama ~lana 266. st. 1. i 2. ZOO.
Prvostepeni sud nije, me|utim, utvrdio razliku u cijeni, iako je njena visina
bila sporna izme|u parni~nih stranaka.
Sudski vje{tak je propustio da obra~una razliku u cijeni na koju bi tu‘eni
imao pravo po ugovoru, sa obrazlo‘enjem da bi tu‘enom pripadalo pravo na pove}a-
nje ugovorene cijene samo da je otpo~eo radove, jer da je izme|u stranaka ugovore-
no da se pove}anja ugovorene cijene po kriterijima iz ugovora obra~unavaju prilikom
ispostavljanja privremenih situacija. Stoga je prvostepeni sud prihvatio kao ta~an
obra~un koji je sa~inio sam tu‘ilac, a koji je tu‘eni osporavao. Tu‘ilac je po{ao od
ugovorene cijene na koju je dodao razliku u cijeni obra~unatu po kriterijima iz ugo-
vora, do ~asa zaklju~enja ugovora sa novim izvo|a~em i razliku izme|u tako sra~u-
natog iznosa i cijene koju je ugovorio sa novim izvo|a~em prikazao kao {tetu koju je
pretrpio, a prvostepeni sud mu je dosudio naknadu u tom iznosu.
Naknada {tete zbog raskida ugovora treba da stranku koja nije skrivila raskid dovede
u onaj materijalni polo‘aj u kome bi ona bila da je ugovor uredno izvr{en (tzv. pozi-
tivni ugovorni interes).
30)
35. Samoupravna interesna zajednica koja je u docnji pri ispunjenju ugovora
o ustupanju neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta radi gra|enja, odgovara za {tetu
koju je pretrpio sticalac time {to mu je propao dio gra|evinskog materijala (cement)
zbog du‘eg stajanja i {to je dio gra|evinskog materijala pribavio kasnije po vi{im ci-
jenama.
Iz obrazlo‘enja:
Skup{tina op{tine G. je svojom odlukom donijetom dana 11. 3. 1975. godine
na osnovu ovla{tenja iz ~lana 162. tada va‘e}eg Zakona o prostornom ure|enju
( Slu‘beni list SRBiH , broj 13/74) prenijela na tu‘enu SIZ za prostorno ure|enje
pravo upravIjanja; pribavljanja, ure|enja i ustupanja na kori{tenje gra|evinskog ze-
mlji{ta.
Na osnovu tog tu‘ena je sa tu‘iocem, dana 11. 7. 1980. godine zaklju~ila pi-
smeni ugovor kojim je tu‘iocu ustupila na kori{tenje, uz naknadu; gra|evinsko ze-
mlji{te u svrhu izgradnje porodi~ne stambene zgrade. Navedeno je da tu‘ilac odmah
stupio u posjed. Nakon zaklju~enja ugovora tu‘ilac je odmah isplatio naknadu a za-
tim je na osnovu ugovora pribavio i odobrenje za gradnju stambenog objekta. Me|u-
tim, kada je tu‘ilac poku{ao da pristupi namjeravanoj izgradnji i u tu svrhu pribavio
dio gra|evinskog materijala bio mu je onemogu}en pristup na ustupljenu gradevin-
sku parcelu od strane biv{ih vlasnika tog zemlji{ta zato {to su sa njima ostali nerije-
{eni imovinski odnosi.
Polaze}i od takvih ~injeni~nih utvr|enja ni‘estepenih presuda i od sadr‘ane
ugovora stranaka, kao i od nesporne ~injenice da je tu‘ena izvr{ila svoju obavezu iz
tog ugovora uvo|enjem tu‘ioca u posjed k. ~. br. 1209/5 tek nakon {to je sa njim za-
klju~ila poravnanje od 8. 1. 1982 godine, u parnici, i po ocjeni ovog suda znatno po
proteku razumnog roka koji ima u vidu odredba ~lana 314. Zakona o obligacionim
odnosima, pravilan je zaklju~ak ni‘estepenih sudova o tome da je tu‘ena u obavezi
da tu‘iocu naknadi {tetu proisteklu zbog docnje u ispunjenju te obaveze, zasnavan na
pravilnoj primjeni odredbe ~lana 262. stav 2. istog zakona.
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da se {teta koja je predmet spora sastoji dije-
lom od razlike u cijeni gra|evinskog materijala koji je tu‘ilac mogao nabaviti da je
anga‘ovao sredstva koja je imao obezvrije|ena u vrijeme kada je tu‘ena pala u do-
cnju u ispunjenju obaveze predaje u posjed gra|evinskog zemlji{ta sa cijenama va‘e-
}im u vrijeme kada je tu‘ena tu svoju obavezu zaista i ispunila, a dijelom u nov~anoj
protuvrijedanosti gra|eviskog materijala koji je tu‘ilac bio i nabavio, ali mu je taj
materijal propoo zbog nemogu}nosti da ga blagovremeno upotrijebi za gradnju (ce-
ment). Pvouzrokovanje {tete, i po ocjeni ovog revizijskog suda, ne mo‘e se pripisati
tome {to tu‘ilac nije postupao kao prosje~no pa‘ljiv ~ovjek, na {ta revizija neoprav-
dano ukazuje, nego isklju~ivo propustu tu‘ene da blagovremeno ispuni svoju obave-
zu iz ugovora kao {to se zaklju~uje i u ni‘estepenim presudama.
36. Povjerilac osnovano mo‘e ostvarivati naknadu {tete u vidu izgubljene do-
biti samo u slu~aju dokaznog postojanja ~injenica na osnovu kojih je jo{ u vrijeme
zaklju~enja ugovora du‘nik morao predvidjeti takvu {tetu kao mogu}u posljedicu po-
vrede ugovora.
Osloba|anje du‘nika od odgovornosti

^lan 263.
Du‘nik se osloba|a odgovornosti za {tetu ako doka‘e da nije mogao da
ispuni svoju obavezu, odnosno da je zadocnio sa ispunjenjem obaveze zbog
okolnosti nastalih poslije zaklju~enja ugovora koje nije mogao sprije~iti, otklo-
niti ili izbje}i.
________________________
1. Doma}a dru{tva osiguranja odgovaraju za obaveze po osnovu obaveznog
osiguranja od autoodgovornosti koje su nastale prije agresije na BiH, a teretile su nji-
hove pravne prednike.
Iz obrazlo‘enja:
Nisu osnovani ‘albeni navodi tu‘enog da posljedice agresije na Bosnu i Her-
cegovinu u odnosu na tu‘enoga imaju karakter vi{e sile , pa kako je u pitanju ugo-
vorno obavezno osiguranje da su ispunjeni uslovi za osloba|anje tu‘enoga od odgo-
vornosti za {tetu (~l. 263. ZOO) i da je prestala obaveza tu‘enoga zbog nemogu}nosti
ispunjenja (~l. 354. ZOO).
Po odredbama Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ( Sl. list SFRJ ,
br. 24/76 i 17/90 koji ure|uju predratne obaveze prednika tu‘enoga kao osiguravate-
lja iz osnova autoodgovornosti, osiguravatelj je bio du‘an da naknadi svu {tetu do vi-
sine ugovorenih osiguranih svota, koju pretrpi ‘rtva saobra}ajne nezgode izazvane
upotrebom motornog vozila, na li~nim dobrima i imovini koju bi bio du‘an da nado-
knadi vlasnik odnosno korisnik motornog vozila, tj. njegov osiguranik.
O osnovu odgovornosti i obimu naknade odlu~uje se po pravilima o odgovor-
nosti usljed upotrebe motornog vozila, dakle, po odredbama ~l. 173. do 178., te ~l.
185. do 197., kao i ~l. 200. do 205. Zakona o obligacionim odnosima. A to zna~i da
se o obavezama tu‘enoga sudi po propisima o vanugovornoj (deliktom prouzrokova-
noj) {teti pa je bez osnova pozivanje tu‘enoga na odredbu ~l. 263. Zakona o obligaci-
onim odnosima, koja se odnosi na osloba|anje du‘nika od odgovornosti za {tetu nas-
talu neispunjenjem, odnosno zaka{njenjem u ispunjenju ugovorne obaveze. U pitanju
je obaveza naknade vanugovorne {tete o{te}enom prouzrokovane upotrebom motor-
nog vozila osiguranika tu‘enog, dakle, u ispunjenju osiguranikove obaveze koja ne
poti~e iz ugovora sa o{te}enim. Osnov te obaveze tu‘enoga nalazi se neposredno u
zakonu, a samo posredno poti~e iz ugovora zaklju~enog izmedu tu‘enoga kao osigu-
ravatelja i njegovog osiguranika.
Tako|e, bez osnova je pozivanje tu‘enoga na odredbu ~l. 354. Zakona o obli-
gacionim odnosima jer je obaveza tu‘enoga izra‘ena u novcu (generi~na obaveza).
Do prestanka obaveze u smislu navedene odredbe mo‘e do}i samo usljed objektivne
fizi~ke nemogu}nosti ispunjenja obaveze, odnosno propa{}u individualno odre|ene
stvari koja je predmet obaveze ili apsolutne nemogu}nosti izvr{enja radnje. U ovom
slu~aju, u pitanju je nov~ana obaveza tu‘enog po osnovu autoodgovornosti (naknada
{tete), pa posljedice agresije nemaju uticaja na osnovanost i visinu obaveze tu‘enoga.
Prema odredbi ~lana 9. Zakona o pretvaranju kapitala dru{tva osiguranja i reosigura-
nja u RBiH ( Sl. list RBiH , broj 2/96) za period od 3 godine od dana prestanka ra-
tnog stanja obustavlja se izvr{enje pravosna‘nih sudskih presuda donesenih po osno-
vu naknade {tete nastale do 6. aprita 1992. godine, po osnovu obaveznog osiguranja,
a prema ~lanu 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i
osoba ( Sl. novine Federacije BiH , broj 6/98) na iznos naknade {tete (glavnica)
odre|ene izvr{nim ispravama i vansudskim poravnanjima iz osiguranja, ne obra~una-
vaju se kamate za ~itav period rata odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i
Hercegovini. Neposredna ratna opasnost u Bosni i Hercegovini prestala je sa danom
23. 12. 1996. godine, a tu‘ilja kamate zahtjeva po~ev od dana 27. 12. 1996. godine.
2. Odredbom ~l. 263. ZOO prihva}en je subjektivni kriterij osloba|aju}ih
okolnosti u tom smislu da su to okolnosti koje du‘nik nije mogao sprije~iti, otkloniti
ni izbje}i te da su nastale nakon sklapanja ugovora.
Proizlazi da su u predmetnom slu~aju nastale sve navedene pretpostavke, jer
je utvr|eno da tu‘enik nije mogao proizvesti tkaninu ugovorene kakvo}e koju je mo-
rao isporu~iti tu‘itelju budu}i da predionica koja mu je trebala isporu~iti pre|u potre-
bne kakvo}e nije ispunila svoju obvezu, iako je tu‘enik sa svoje strane poduzeo sve
one mjere koje je kao dobar privrednik morao u~initi u svojem poslovanju .
(Vs H, II Rev. 96/86, od 6. 10. 1988. Psp 40 62)
3. Du‘nik ne odgovara za {tetu ako nije mogao ispuniti svoju obvezu (isporu-
ku plina) zbog ratnih doga|anja koja su nastala nakon sklapanja ugovora jer ih nije
mogao sprije~iti, ukloniti ili izbje}i.
(Vts RH, P‘. 3547/93, od 29. 11. 1994. - Zbirka 3 34)
Ugovorno pro{irenje odgovornosti

^lan 264.
(1) Ugovorom se mo‘e pro{iriti odgovornost du‘nika i na slu~aj za koji
on ina~e ne odgovara.
(2) Ali se ispunjenje ovakve ugovorne odredbe ne mo‘e zahtijevati ako bi
to bilo u suprotnosti sa na~elom savjesnosti i po{tenja.
________________________
1. Zakupac ne odgovara za propast zakupljene stvari, ako stvar nije upotre-
bljavao protivno ugovoru i namjeni stvari, te ako je postupao sa pa‘njom dobrog pri-
vrednika, ukoliko ugovorom nije pro{irena njegova odgovornost.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac u ovoj pravnoj stvari tra‘i utu‘eni iznos na ime naknade {tete u izno-
su koji predstavlja vrijednost motornog vozila marke "Wolksvagen" kombibus, ko-
je je tu‘eni preuzeo od tu‘ioca po osnovu ugovora o zakupu vozila, a po isteku vre-
mena na koje je ugovor zaklju~en, nije vratio tu‘iocu.
Prvostepeni sud je utvrdio da je na magistralnom putu Mostar Sarajevo, u
blizini Had‘i}a dana 22. 2. 1996. godine, dakle, u vrijeme kada je to podru~je bilo
pod kontrolom agresorskih vojnika, vozilo tu‘ioca kojim je tu‘eni prevozio robu na-
bavljenu za svoje potrebe, napadnuto od strane nepoznatih, naoru‘anih lica, te vozilo
zajedno sa robom oduzeto, zbog ~ega nije vra}eno tu‘iocu, shodno ugovoru.
Polaze}i od ovakvog ~injeni~nog utvr|enja, a nalaze}i utvr|enim da je tu‘eni
vozilo upotrebljavao kao dobar privrednik onako kako je odre|eno ugovorom, a i sa-
mom namjenom stvari, zbog ~ega se nisu stekli uslovi iz ~lana 4. ugovora o zakupu,
odnosno ~lana 581. ZOO, za naknadu {tete, prvostepeni sud je pravilno primjenio
materijalno pravo kada je tu‘beni zahtjev tu‘ioca odbio. Ovo i stoga {to stranke ugo-
vorom nisu pro{irile odgovornost zakupca i na slu~aj za koji ina~e ne odgovara (~lan
264. ZOO).
Tu‘ilac kao vlasnik vozila je, svakako, pretrpio {tetu time {to mu vozilo pre-
dato tu‘enom na kori{tenje u odre|enom vremenskom periodu, shodno zaklju~enom
ugovoru o zakupu, nije vra}eno. Me|utim, za ovaj vid {tete zakupac ne odgovara ka-
da je do potpune propasti stvari do{lo bez njegove krivice, ukoliko ugovorom nije
pro{irena odgovornost zakupca i za ovaj slu~aj, a rizik slu~ajne propasti stvari snosi
zakupodavac (~lan 137. ZOO). Naime, suprotno tvrdnji ‘alioca, ne mo‘e se tu‘eni
smatrati odgovornim za propast stvari samo stoga {to je za putovanje koristio tzv.
"plavi put" jer je put bio pod kontrolom IPTF i snaga UN, istim putem u vrijeme ka-
da ga je koristio tu‘eni kretala su se i druga vozila, a tu‘eni je birao, svakako, najsi-
gurniji put jer je za to imao i li~ni interes, budu}i da je morao biti svjestan da je puto-
vanjem u ovim uslovima ugro‘eno ne samo vozilo tu‘ioca, nego i roba koju je vozi-
lom prevozio, a zbog koje je i uzeo vozilo u zakup, pa i ‘ivoti ljudi koji su se u nje-
mu nalazili.
Ograni~enje i isklju~enje odgovornosti

^lan 265.
(1) Odgovornost du‘nika za namjeru ili krajnju nepa‘nju ne mo‘e se
unaprijed ugovorom isklju~iti.
(2) Ali sud mo‘e na zahtjev zainteresovane ugovorne strane poni{titi i
ugovornu odredbu o isklju~enju odgovornosti za obi~nu nepa‘nju, ako je takav
sporazum proizi{ao iz monopolskog polo‘aja du‘nika ili uop{te iz neravnopra-
vnog odnosa ugovornih strana.
(3) Punova‘na je odredba ugovora kojom se odre|uje najvi{i iznos na-
knade, ako tako odre|eni iznos nije u o~iglednoj nesrazmjeri sa {tetom i ako za
odre|eni slu~aj nije {to drugo zakonom odre|eno.
(4) U slu~aju ograni~enja visine naknade povjerilac ima pravo na potpu-
nu naknadu ako je nemogu}nost ispunjenja obaveze prouzrokovana namjerno
ili krajnjom nepa‘njom du‘nika.
________________________
1. Kada su stranke ugovorom o prodaji stana utvrdile da }e prodavac ukoliko
u ugovorenom roku ne preda kupcu stan biti du‘an da naknadi {tetu u visini tr‘i{ne
vrijednosti novog stana iste povr{ine u vrijeme kada je stan trebao predati, kupac ne
mo‘e zahtijevati naknadu po cijenama novog stana u vrijeme presu|enja.
Iz obrazlo‘enja:
Kod u postupku utvr|enih odlu~nih ~injenica da su stranke ugovorile predaju
stana (~ija povr{ina je 39,08 m2) u roku od 3 godine od dana potpisivanja ugovora, a
ako se stan u tom roku ne preda, da }e prodavac kupcu naknaditi vrijednost stana po
cijeni na tr‘i{tu izgradnje novih stanova u Sarajevu, da tu‘ilac nije predao stan u ugo-
vorenom roku, te da je cijena takvog stana po 1 m2 po isteku roka predaje 1979. godi-
ne, prema izvje{taju "Sarajevostana" iznosila . dinara, to je u postupku koji je
prethodio dono{enju pobijane presude potpuno i pravilno utvr|eno ~injeni~no stanje
odlu~no za rje{enje spora me|u strankama i na tako utvr|eno ~injeni~no stanje, pra-
vilno je primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen tu‘beni zahtjev u iznosu od
.. dinara, uz kamate, a sa vi{kom tu‘benog zahtjeva tu‘ilac odbijen.
Ovo stoga {to su stranke ~lanom 5. ugovora saglasno pravilima imovinskog
prava (sada izra‘enim u odredbi ~lana 265. stav 3. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), ugovorile da prodavac kupcu naknadi {tetu za slu~aj neispunjenja ugovorne
obaveze predaje stana. Visina ove {tete po sporazumu stranaka utvr|uje se prema
tr‘i{noj cijeni novih stanova u Sarajevu prema vremenu nastanka nov~ane obaveze
na naknadu {tete (obaveza je nastala po isteku 3 godine od potpisivanja ugovora, jer
u tom roku tu‘eni nije predao stan). Visina ove obaveze ne mo‘e se mijenjati zbog
promjene cijene stana nakon dospije}a nov~ane obaveze, iz razloga {to je po isteku
roka od 3 godine od zaklju~enja ugovora tu‘eni dugovao samo ugovorenu nov~anu
naknadu koja je u momentu nastanka bila odrediva, a po na~elu monetarnog nomina-
lizma, izra‘enom u odredbi ~lana 394. ZOO, kada obaveza ima za predmet svotu
novca, du‘nik je obavezan da isplati onaj broj nov~anih jedinica na koji ta obaveza
glasi, izuzev ako zakon nije druga~ije odredio.
Kako se u konkretnom slu~aju radi o ugovorenoj visini naknade {tete (tr‘i{na
vrijednost novog stana u momentu nastanka nov~ane obaveze na naknadu {tete (to
tu‘ilac neosnovano smatra da mu pripada pravo na obe{te}enje saglasno odredbama
~lana 262. stav 4., 266. i 269. u vezi sa ~lanom 189. stav 2. ZOO, pa su i njegovi ‘al-
beni navodi, koje isti~e u tom pravcu neosnovani.
(Vs BiH P‘. 273/86, od 10. 12. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 19)
2. I onda kad je ugovorom predvi|eno ograni~enje obveze du‘nika za nakna-
du {tete, vjerovnik ima pravo na potpunu naknadu ako je nemogu}nost ispunjenja ob-
veze uzrokovana namjerno ili krajnjom nepa‘njom du‘nika.
Iz obrazlo‘enja:
Naime, jedno od osnovnih na~ela obveznih odnosa jest na~elo ispunjenja
ugovorom preuzetih obveza i odgovornost za njihovo (ne)ispunjenje (~l. 17. st. 1.
ZOO). U vezi s tim, odredbom ~l. 266. st. 2. ZOO odre|eno je da onda kad du‘nik ne
ispuni svoju obvezu vjerovniku pripada pravo da zahtijeva naknadu {tete koju je zato
pretrpio. Sudovi prvog i drugog stupnja utvrdili su, kao {to je ve} re~eno, da su stran-
ke to~kom 4. svog ugovora u slu~aju zaka{njenja isplate ugovorile iznos naknade. Na
taj na~in stranke su ugovorom ograni~ile odgovornost tu‘enika za {tetu koja bi tu‘i-
telju nastala zbog neispunjenja ugovorom preuzete obveze od tu‘enika, {to je sugla-
sno sa ~l. 265. t. 3. ZOO. To ugovorno ograni~enje odgovornosti zna~i da je tu‘enik
odgovoran za {tetu koja je tu‘itelju nastala zbog zaka{njenja pla}anja ugovornog
iznosa, ali ne u punom opsegu, ve} u onome koji je odre|en ugovorom, i to ba{ to-
~kom 4. ugovora od 18. 7. 1976. Zakon o obveznim odnosima predvi|a, me|utim,
op}e odstupanje od tako ograni~ene odgovornosti za nastalu {tetu, i to ba{ ~l. 265. st.
4. ZOO. Prema toj odredbi, a u slu~aju ograni~enja visine naknade, vjerovnik ima
pravo na potpunu naknadu ako je nemogu}nost ispunjenja obveze uzrokovana na-
mjerno ili krajnjom nepa‘njom du‘nika. Dakle, u smislu citirane zakonske odredbe
tu‘itelju pripada pravo na potpunu naknadu {tete uz pretpostavku da tu‘enik namjer-
no ili zbog krajnje nepa‘nje nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu isplate naknade
tu‘itelju za obavljeni rad. Odgovornost za {tetu koja bi bila uzrokovana namjerno ili
krajnjom nepa‘njom ne mo‘e se ni~im isklju~iti. Tu‘itelj u izjavljenoj reviziji isti~e
da je tu‘enik svjesno odugovla~io i da, svjestan inflacijskih kretanja, du‘e od deset
godina nije platio ugovorom preuzetu obvezu isplate naknade za obavljeni tu‘iteljev
rad te da je na taj na~in namjerno uzrokovao {tetu tu‘itelju. Prilikom dono{enja pobi-
jane odluke sudovi su primijenili navedenu odredbu materijalnog prava tako da nisu
utvrdili odlu~uju}e ~injenice potrebne za pravilan zaklju~ak o spornom pitanju -pos-
tojanju tu‘enikove namjere ili krajnje nepa‘nje.
(Vs H, Rev. 1097/88, od 22. 6. 1988. Psp 46 65)
3. Dopu{tena je odredba ugovora o gra|enju da naru~ilac ne odgovara za {tete
koje nastanu krivicom izvo|a~a na susjednim objektima i mo‘e se primijeniti radi re-
gulisanja me|usobnih odnosa naru~ioca i izvo|a~a radova nakon isplate naknade {te-
te o{te}enom dosu|ene po osnovu iz ~lana 207. zakona o obligacionim odnosi-
ma.(~lan 265. ZOO analogno op. a).
4. Odredbama ugovora o gra|enju kojima se utvr|uje obaveza pla}anja "pa-
u{alne naknade {tete" za svaki dan zaka{njenja u izvo|enju radova bez utvr|ivanja
da li je {teta stvarno nastupila, stipuli{e se ugovorna kazna.
(Vs BiH. P‘. 230/89, od 18. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 35. Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi uz ~l. 270. ZOO)
Obim naknade
^lan 266.
(1) Povjerilac ima pravo na naknadu obi~ne {tete i izmakle koristi, koje
je du‘nik u vrijeme zaklju~enja ugovora morao predvidjeti kao mogu}e poslje-
dice povrede ugovora, a s obzirom na ~injenice koje su mu tada bile poznate ili
morale biti poznate.
(2) U slu~aju prevare ili namjernog neispunjenja, kao i neispunjenja
zbog krajnje nepa‘nje, povjerilac ima pravo zahtijevati od du‘nika naknadu
cjelokupne {tete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to {to du-
‘nik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.
(3) Ako je prilikom povrede obaveze pored {tete nastao za povjerioca i
neki dobitak, o njemu }e se prilikom odre|ivanja visine naknade voditi ra~una
u razumnoj mjeri.
(4) Strana koja se poziva na povredu ugovora du‘na je preduzeti sve ra-
zumne mjere da bi se smanjila {teta izazvana tom povredom, ina~e druga strana
mo‘e zahtijevati smanjenje naknade.
(5) Odredbe ovog ~lana shodno se primjenjuju i na neispunjene obaveza
koje nisu nastale iz ugovora, ukoliko za pojedine od njih nije ovim zakonom ne-
{to drugo predvi|eno.
________________________
1. Ako je povreda ugovorne obveze nastala zbog krajnje nepa‘nje (~l. 266.
ZOO), vjerovnik ima pravo zahtijevati od du‘nika naknadu cjelokupne {tete, {to obu-
hva}a i iznos najamnine za unajmljeni automobil za vrijeme u kojemu se nije mogao
koristiti svojim automobilom.
(Ps H, P‘. 493/91, od 19.3. 1991. Psp 50 170)
2. Povjerilac kome je sa zaka{njenjem ispla}ena nov~ana tra‘bina, mo‘e, po-
red zatezne kamate, zahtijevati i razliku do potpune naknade {tete, ali samo konkre-
tno iskazane i utvr|ene.
na: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke dato je u sudskoj praksi zu ~lan 278. ZOO)
3. Povjerilac osnovano mo‘e ostvarivati naknadu {tete u vidu izgubljene do-
biti samo u slu~aju dokaznog postojanja ~injenica na osnovu kojih je jo{ u vrijeme
zaklju~enja ugovora du‘nik morao predvidjeti takvu {tetu kao mogu}u posljedicu po-
vrede ugovora.
4 Vidjeti: odluku Vs BiH, P‘. 153/90, od 13. 12. 1990, godine i druge citirane
u sudskoj praksi uz ~lan 262. ZOO.
Krivica povjerioca
^lan 267.
Kad za nastalu {tetu, ili njenu veli~inu, ili za ote‘anje du‘nikovog polo‘a-
ja ima krivice do povjerioca ili do lica za koje on odgovara, naknada se smanju-
je srazmjerno.
Odgovornost zbog propu{tanja obavje{tenja

^lan 268.
Ugovorna strana koja je du‘na da obavijesti drugu stranu o ~injenicama
koje su od uticaja na njihov me|usobni odnos, odgovara za {tetu koju pretrpi
druga strana zbog toga {to nije bila na vrijeme obavje{tena.
Primjena odredaba o prouzrokovanju {tete

^lan 269.
Ukoliko odredbama ovog odsjeka nije druk~ije propisano, na naknadu
ove {tete shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o naknadi vanugovorne
{tete.
________________________
1. Ocijenjeno je da prijevoznik koji je zakasnio s ispunjenjem obveze odvoza
stroja ne odgovara za {tetu nastalu kra|om stroja izvr{enom u me|uvremenu.
Iz obrazlo‘enja:
"I po nala‘enju ovog revizijskog suda tu‘enik ne mo‘e biti odgovoran za {te-
tu koja je tu‘itelju pri~injena kra|om "Autobagera" po ~l. 671. Zakona o obveznim
odnosima - u daljnjem tekstu ZOO, jer do ~asa kra|e taj stroj tu‘enik nije preuzeo ra-
di prijevoza.
Tu‘enik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prijevoza odnosno zakasnio je u
svakom slu~aju s njenim ispunjenjem, pa se mo‘e postaviti pitanje da li je time prouzro-
~io {tetu tu‘itelju pri~injenu mu kra|om predmetnog stroja.
Po nala‘enju ovog revizijskog suda u konkretnom slu~aju ne postoji pravno re-
levantna uzro~na veza izme|u neispunjenja tu‘enikove ugovorne obveze prijevoza
odnosno zaka{njenja ispunjenjem te obveze i kra|e o kojoj je ovdje rije~, a u smislu
odredbe ~l. 154. st. 1. u svezi sa ~l. 269. ZOO kako je to pravilno sadr‘ajno ocijenjeno u
prvostupanjskoj presudi, koju ocjenu je prihvatio i sud drugog stupnja.
Naime, u vrijeme kra|e prijeporni stroj nalazio se na gradili{tu tu‘itelja, dakle u
njegovom posjedu pa on snosi rizik toga {tetnog doga|aja koji je, uostalom, mogao
sprije~iti odgovaraju}im ~uvanjem ili odvo‘enjem stroja po drugom prijevozniku na
tro{ak tu‘enika, kad to tu‘enik nakon dospije}a svoje obveze mjesecima nije ispunio.
Za {tetu je uzro~an samo onaj {tetni doga|aj koji je po svojoj naravi te po redo-
vitom i prirodnom tijeku stvari podesan dovesti do nastanka {tete.
Takva uzro~nost u ovom slu~aju o~ito ne postoji, jer uz dobro gospodarenje
tu‘itelja do prijeporne {tete ne bi do{lo unato~ zaka{njenju tu‘enika u ispunjenju nje-
gove obveze prijevoza. Time je tu‘enik mogao eventualno prouzro~iti neku drugu
{tetu kao npr. nemogu}nost kori{tenja "A." u K. ili posebni tro{kovi prouzro~eni za-
ka{njenjem besplatnog prijevoza, {to, me|utim, nije predmet ovog spora."
(Vs RH, II Rev. 73/98, do: 6. 6. 2000. Izbor odluka 1/2001 15)
II - UGOVORNA KAZNA
Op{ta pravila
^lan 270.
(1) Povjerilac i du‘nik mogu ugovoriti da }e du‘nik platiti povjeriocu
odre|eni nov~ani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni
svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna).
(2) Ako {to drugo ne proizilazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovo-
rena za slu~aj da du‘nik zadocni sa ispunjenjem.
(3) Ugovorna kazna ne mo‘e biti ugovorena za nov~ane obaveze.
________________________
1. Ugovorna kazna se ne mo‘e ugovoriti zbog zadocnjenja u ispunjenju nov-
~anih obaveza, a ne mo‘e se zahtijevati ako odmah po prijemu zadocnjelog ispunje-
nja nije zadr‘ano pravo na ugovornu kaznu.
Iz obrazlo‘enja:
Ugovorom o isporuci hidratisanog kre~a, zaklju~enog izme|u tu‘itelja kao
isporu~ioca i tu‘enog kao naru~ioca, dana 14. 5. 1996. godine ugovorne strane su
ugovorile (~lan 5. Ugovora) da u slu~aju da isporu~ilac ne izvr{i na vrijeme isporuku
ugovorenih (620 tona) koli~ina kre~a da }e naru~ilac zara~unati penale u iznosu ....
DEM/t za svaki dan zaka{njenja a u slu~aju da naru~ilac ne izvr{i na vrijeme pla}a-
nje da }e isporu~ilac zara~unati penale u iznosu ... DEM/t za svaki dan zaka{njenja.
Prvostepeni sud utvr|uje da su obje stranke imale zaka{njenja u ispunjenju
ugovorom preuzetih obaveza (isporuke kre~a i pla}anja cijene), te dosu|uje razliku u
visini iznosa koji strankama pripadaju na ime penala.
Ovakav pravni zaklju~ak prvostepenog suda je pogre{an jer na sporni odnos
nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, a ovaj sud, u smislu odredbe ~lana 347.
stav 2. Zakona o parni~nom postupku, pazi po slu‘benoj du‘nosti na pravilnu primje-
nu materijalnog prava.
Prema odredbi ~lana 270. Zakona o obligacionim odnosima, ugovornom ka-
znom mo‘e se obezbijediti ispunjenje nenov~anih (naturalnih) obaveza, a nov~ane
obaveze ne mogu da budu obezbje|ene ugovornom kaznom jer je zaka{njenje u ispu-
njenju nov~anih obaveza sankcionisano pla}anjem zakonske zatezne kamate.
U konkretnom slu~aju tu‘itelj zahtjeva isplatu utu‘enog iznosa na ime ugo-
vorne kazne jer je tu‘eni zakasnio sa isplatom cijene kre~a, dakle, nov~anom obave-
zom, pa kako ugovorna kazna ne mo‘e biti ugovorena za nov~ane obaveze, tu‘beni
zahtjev nije osnovan.
Iz spisa proizilazi da je tu‘itelj zadnje zaka{njelo pla}anje cijene kre~a primio 5. 8.
1996. godine a da je tu‘bu podnio sudu 9. 9. 1996. godine, a tu‘eni da je zadnju ispo-
ruku kre~a primio 19. 6. 1996. godine a da je tek u toku ovog postupka neizravno za-
htijevao ugovornu kaznu. U ovom slu~aju, ~ak da se radilo i o obezbje|enju ispunje-
nja nenov~anih obaveza i kod tu‘itelja, sud je prethodno morao raspraviti pitanje da
li su stranke zadr‘ale pravo na ugovornu kaznu ili ne. Ovo iz razloga {to povjerilac
mo‘e zahtjevati ugovornu kaznu samo ako je odmah po prijemu zakasnjelog ispunje-
nja glavne obaveze obavijestio du‘nika da zadr‘ava pravo na ugovornu kaznu. To
zna~i da povjerilac gubi pravo na ugovornu kaznu u slu~aju prijema zaka{njelog
ispunjenja bez rezerve, a to je neoboriva zakonska pretpostavka iz koje proizilazi
odricanje povjerioca od prava na ugovornu kaznu.
(Vs FBiH, P‘. 225/99,od 12. 1. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 33)
2. U slu~aju neizvr{avanja ugovora vjerovnik nema pravo na penale koji su
ugovoreni za slu~aj zaka{njenja sa ispunjenjem obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
U toku postupka utvr|eno je da je tu‘ilac, nakon {to tu‘eni nije zapo~eo sa ra-
dovima, tu‘enog obavijestio da raskida ugovorni odnos i izvr{enje radova povjerava
drugom izvo|a~u. Me|u strankama je nesporno da su ugovorile da }e tu‘eni za svaki
dan zaka{njenja (~lan 14. ugovora) od ugovorenog roka platiti na ime penala iznos
DEM. Dakle, penali su ugovreni za zaka{njenje a ne za nizvr{enje. Na ovakvo ut-
vr|eno ~injeni~no stanje, pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo
kada je odbio dio tu‘benog zahtjeva kojim tu‘ilac tra‘i naplatu ugovorenih penala.
(Ks Sarajevo Bilten sp KsS 2/1999, str.22/23)
3. Kalauzula o dvostrukom uve}anju iznosa kupoprodajne cene za slu~aj pre-
kora~enja roka pla}anja publikacije u pretplati ima pravnu prirodu ugovorne kazne
zbog zadocnjenja u ispunjenju nov~ane obaveze, pa iz tog razloga i ne proizvodi pra-
vno dejstvo i ne u‘iva sudsku zastitu.
(Re{enje Vrhovnog suda Srbije Prev. 341/98 od 8 12. 1998. Bilten 2/1999)
4. Ugovorna klauzula o dvostrukom uve}anju iznosa kupoprodajne cijene, uz
revalorizaciju iste za slu~aj prekora~enja roka pla}anja u pretplati, ima pravnu priro-
du ugovorne kazne zbog zadocnjenja u ispunjenju nov~ane obaveze i kao takva ne
u‘iva sudsku za{titu.
5. Propis ~lana 270. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima kojim je isklju~e-
na mogu}nost da se ugovora za nov~ane obaveze ugovorna kazna, predstavlja propis
kogentne primjene ~iju volju stranke ne mogu isklju~iti. Zaka{njenje sa ispunjenjem
nov~ane obaveze sankcionisano je zateznom kamatom (~lan 277. ZOO). Ugovorne
klauzule o pla}anju uve}anog iznosa cijene zbog docnje ni{tave su i ne proizvode
pravno dejstvo u slu~aju kada se radi o pla}anju nov~anih obaveza.
(Vs S, broj Prev. 40/98 od 18. 3. 1998. Bilten 4/1998)
6. Ugovorna kazna mo‘e se ugovoriti ako du‘nik zakasni s ispunjenjem ugo-
vorne obveze, a vjerovnik u tom slu~aju mo‘e zahtijevati ispunjenje obveze i ugovor-
nu kaznu. Iznos ugovorne kazne sud }e na zahtjev du‘nika smanjiti ako utvrdi da je
nerazmjerno visok s obzirom na vrijednost i zna~enje predmeta obveze.
(Os Sisak, G‘. 1001/89 3, od 14. 9. 1989. Psp 44 69)
7. Kazna ugovorna zbog nepridr‘avanja ugovornih obaveza ima karakter
kazne ugovorene zbog neispunjenja.
(Presuda Vrh. priv. suda Sl 125/54)
8. Okolnost {to su stranke ugovornu kaznu pogre{no nazvale kamatama, ne-
ma uticaja na du‘nikovu obavezu pla}anja ugovorne kazne.
(Rje{enje Vrh. priv. suda Sl 145/56)
9. Kada izvo|a~ radova (tu‘ilac) nije bio u docnji sa predajom radova, onda
je osnovan njegov zahtjev za poni{taj akceptnog naloga koji je naru~ilac (tu‘eni) re-
alizovao neosnovano, budu}i da su penali predvi|eni za slu~aj zadocnjenja u isplati
obaveze.
10. Odredbama ugovora o gra|enju kojima se utvr|uje obaveza pla}anja "pa-
u{alne naknade {tete" za svaki dan zaka{njenja u izvo|enju radova bez utvr|ivanja
da li je {teta stvarno nastupila, stipuli{e se ugovorna kazna.
Iz obrazlo‘enja:
Ta~kom 10.2. Uslova ugovora odre|eno je da ukoliko izvo|a~ kasni sa izvo-
|enjem radova utvr|enih ugovorom, nakna|uje naru~iocu pau{alnu {tetu od 5 % dne-
vno od ukupne vrijednosti ugovora, ali ne vi{e od 25% od ukupne ugovorne cijene.
Ta~kom 10.5. i 10.5.1. istih Uslova predvi|eno je i pravo na naknadu {tete zbog po-
vrede ugovornih obaveza po odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Polaze}i od navedenih odredaba pomenutih uslova, ovaj sud ocjenjuje da
odredba ta~ke 10.2. Uslova utvr|uje obavezu pla}anja ugovorne kazne u slu~aju za-
ka{njenja sa izvo|enjem radova. Zbog toga se o zahtjevu tu‘ioca mora rje{avati uz
primjenu odredaba ~lanova 270. do 276. Zakona o obligacionim odnosima.
(Vs BiH. P‘. 230/89, od 18. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 35)
11. Kad je ugovorna kazna ugovorena za slu~aj da du‘nik zakasni s ispunje-
njem obveze, a ugovor se raskine, vjerovnik nema pravo na ugovornu kaznu.
(Vs H, Rev. 2024/84, od 5. 2. 1985. Psp 28 59)
12. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze povjerilac nema
pravo da tra‘i isplatu ugovorne kazne ve} mo‘e tra‘iti naknadu {tete, pored vra}anja
onoga {to je dao drugoj strani i naknade eventualne koristi.
Iz obrazlo‘enja:
U ugovoru su opisani radovi koje je tu‘eni trebao da izvede, u skladu sa pro-
jektom do 20. aprila 1984. godine, a za slu~aj neispunjenja ugovorena je kazna. Tu-
‘eni nije obavezan da tu‘iocu plati ugovornu kaznu jer iz pravila o ugovornoj kazni
proizlazi da se ona ugovara kao sredstvo za ispunjenje ugovora (~lan 270. Zakona o
obligacionim odnosima). Zato ako je ugovor raskinut zbog neispunjenja obaveze, po-
vjerilac nema pravo da tra‘i isplatu ugovorne kazne (~lan 273. stav 4.) ve} mo‘e tra-
‘iti samo restituciju (~lan 132. ZOO) i naknadu {tete (~lan 262. stav 2. ZOO).
13. Za zadocnjenje u pla}anju du‘nik ne mo‘e biti obavezan na pla}anje ugo-
vorne kazne, nego samo na pla}anje kamate.
(Odluka Glavne dr‘. arbitra‘e, Gs 5/49)
14. Stranka vjerna ugovoru ima pravo na onu vrstu ugovorne kazne koja je
ugovorena. Ako je kazna ugovorena zbog neispunjenja, nije osnovan tu‘beni zahtev
kojim se tra‘i ugovorna kazna zbog neurednog ispunjenja.
15. Ako su stranke ugovorile da }e prodavac platiti kupcu kamatu na iznos
unaprijed pla}ene cijene, do isteka roka za predaju prodate stvari (motornog vozila),
a po ve}oj stopi u slu~aju zaka{njenja, ta razlika predstavlja ugovornu kaznu.
Iz obrazlo‘enja:
U ovom slu~aju stranke su ugovorile kamatu na naprijed upla}enu cijenu za
motorno vozilo po stopi iz ~lana 399. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, a u
slu~aju da tu‘eni prekora~i rok isporuke du‘an je pored ugovorene kamate od 7,5%
da plati razliku kamate do 14%, koja u su{tini predstavlja ugovornu kaznu predvi|e-
nu odredbama ~l. 270. i 271. Zakona o obligacionim odnosima. Budu}i da je tu‘eni
zakasnio sa ispunjenjem svoje obaveze (isporuka vozila) du‘an je tu‘iocu platiti na-
knadu koju su stranke nazvale kamatom u visini od 14% na glavnicu.
16. Ugovorna kazna predstavlja unaprijed odre|en iznos {tete koja se ima na-
knaditi u slu~aju da ugovorna obaveza ne bude nikako, ili ne bude uredno ispunjena,
bez obzira da li je i kada {tet nstala za stranku koja je ostala vjerna ugovoru.
Du‘nik se ne mo‘e osloboditi ugovorne kazne ako je neispunjenje ili neure-
dno ispunjenje nastalo iz uzroka za koji on nije odgovoran.
(Odluka Vrhovnog suda Srbije Gz 1306/77)
17. Ugovorna kazna predstavlja sredstvo obezbje|enja izvr{enja ugovora i
ona se mo‘e ugovoriti za slu~aj neispunjenja ili zadocnjenja u neizvr{enju ugovora.
Takav sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja do{lo iz
uzroka za koje du‘nik ne odgovara, pa je stoga sud uvijek du‘an da u pogledu utvr|i-
vanja prava na ugovornu kaznu utvr|uje postojanje krivice za neizvr{enje odnosno
zadocnjenje u izvr{enju ugovora.
(Odluka Vrhovnog suda Srbije Rev. 1482/79)
Na~in odre|ivanja
^lan 271.
(1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom naho|enju, u
jednom ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji
drugi na~in.
(2) Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je
nastala obaveza na ~ije se ispunjenje odnosi.
________________________
1. Nije nesrazmjerno visoka ugovorna kazna od po 100 dinara za svaki dan
zadocnjenja u vra}anju stana (radi se o ve}em stanu, ~ije je vra}anje od posebnog in-
teresa za organizaciju koja ga je ustupila tu‘enom na privremeno kori{}enje).
Povjerilac mo‘e tu‘bom zahtijevati samo dospjele iznose ugovorne kazne, a
ne i pla}anje penala unaprijed, za svaki dan od dana presude do dana predaje stana.
2. Visina ugovorne kazne mo‘e se obra~unati samo na osnovu vrijednosti ra-
dova izvedenih po ugovoru, a ne i na osnovu vrijednosti naknadnih radova koji su,
mimo ugovora, izvedeni na zahtjev naru~ioca.
(Rje{enje Vrh. priv. suda Sl 461/57)
3. Visina ugovorne kazne procjenjuje se na osnovu odgovaraju}e ugovorne
odredbe.
4. Ako je ugovorna kazna odre|ena najvi{om granicom bez ta~nog ozna~enja
njene visine, sud je ovla{}en da odredi pau{alni iznos ugovorne kazne.
5. Vidjeti: odluku Vs BiH, Rev. 456/89., datu u sudskoj praksi uz ~lan 270.
ZOO.
Akcesornost
^lan 272.
(1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na ~ije se
obezbje|enje on odnosi.
(2) Sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja
do{lo iz uzroka za koji du‘nik ne odgovara.
________________________
1. U vezi s u~inkom sporazuma o ugovornoj kazni valja smatrati da je do nei-
spunjenja obveze i zaka{njenja du‘nika do{lo zbog uzroka za koji du‘nik ne odgova-
ra ako doka‘e da je do toga do{lo zbog okolnosti koje su nastale poslije sklapanja
ugovora, a koje nije mogao sprije~iti, otkloniti ili izbje}i.
(Vs H, II Rev. 96/86, od 6. 10. 1988. Psp 40 - 62)
2. Ugovorna kazna predvi|ena za slu~aj zadocnjenja u ispunjenju ugovora ga-
si se raskidom ugovora, jer zbog svoje akcesorne prirode dijeli pravnu sudbinu oba-
veze na ~ije se obezbje|enje odnosi.
(Odluka Vrhovnog suda Srbije, Rev. 965/78, od 26. jula 1980)
Povjerio~eva prava
^lan 273.
(1) Kad je kazna ugovorena za slu~aj neispunjenja obaveze, povjerilac
mo‘e zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu.
(2) On gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako je zatra‘io isplatu
ugovorne kazne.
(3) Kad je kazna ugovorena za slu~aj neispunjenja, du‘nik nema pravo
da isplati ugovornu kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namjera
ugovara~a kad su kaznu ugovorili.
(4) Kad je kazna ugovorena za slu~aj da du‘nik zadocni sa ispunjenjem,
povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu.
(5) Povjerilac ne mo‘e zahtijevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako
je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saop{tio du‘niku da zadr‘ava
svoje pravo na ugovornu kaznu.
________________________
1. Povjerilac koji je primio ispunjenje obaveze gubi pravo na ugovornu kaznu
ako bez odga|anja ne saop{ti du‘niku da zadr‘ava to pravo.
Iz obrazlo‘enja:
Izme|u tu‘ilaca kao ranijih vlasnika i tu‘ene kao korisnika eksproprijacije za-
klju~en je pismeni sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine. Tu‘eni se oba-
vezao da tu‘iocima ustupi gra|evinsko zemlji{te u dru{tvenoj svojini za izgradnju
porodi~ne stambene zgrade, do 1. juna 1986. godine, a za slu~aj zaka{njenja da plati
ugovornu kaznu od po dinara za svaki dan zaka{njenja. Do takvog zaka{njenja
je i do{lo, jer je tu‘eni tu‘iocima predao gra|evinsko zemlji{te 27. juna 1986. godine,
ali tom prilikom tu‘ioci nisa zahtjevali isplatu ugovorne kazne, ve} tek dana 15. sep-
tembra 1986. godine.
Ni‘estepeni sudovi su odbili tu‘ioca sa tu‘benim zahtjevom da se tu‘eni oba-
ve‘e da im isplati ugovornu kaznu. Prema odredbi ~lana 273. stav 5. Zakona o obli-
gacionim odnosima povjerilac ne mo‘e zahtijevati ugovornu kaznu zbog zaka{njenja
ako je primio ispunjenje obaveze a nije bez odlaganja saop{tio du‘niku da zadr‘ava
svoje pravo na ugovornu kaznu. U konkretnom slu~aju tu‘ioci nisu odmah (bez odla-
ganja) prilikom prijema ispunjenja obaveze (dana 27. juna 1986. godine) saop{tili tu-
‘enom da zadr‘avaju svoje pravo na ugovornu kaznu, ve} su zatra‘ili od tu‘enog is-
platu ugovorne kazne poslije dva mjeseca i devetnaest dana. Obzirom na propust tu-
‘ilaca da prilikom prijema ispunjenja obaveze saop{te tu‘enom da zadr‘avaju pravo
na ugovornu kaznu, neosnovan je zahtjev tu‘ilaca da se tu‘eni obave‘u na isplatu
ugovorne kazne zbog zaka{njenja tu‘enog u ispunjenju obaveze.
2. Naru~ilac iz ugovora o gra|enju, ako nije druga~ije ugovoreno, mora izja-
vu o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu zbog zadocnjenja izvo|a~a u obavljanju
radova, dati do zavr{etka kona~nog obra~una. Izjava mora biti odre|ena i jasna, ina~e
ne proizvodi pravno djejstvo.
Iz obrazlo‘enja:
U toku prvostepenog postupka utvr|eno je da su parni~ne stranke zaklju~ile
ugovor o gra|enju, radi obavljanja radova na II kolosijeku pruge. Dopunom ugovora
- aneksom broj 1. stranke su ugovorile visinu ugovorne kazne, te se sporazumjele da
}e njihov me|usobni odnos, u nedostatku ugovornih odredba, biti ure|en Posebnim
uzansama o gra|enju. Daljim aneksima nije bilo regulisano ostvarivanje prava na
ugovornu kaznu, a odredbe o roku do koga se mo‘e zahtijevati ostvarivanje prava na
ugovornu kaznu ne sadr‘e ni op{ti ni posebni uslovi koji su sastavni dio ugovora.
Imaju}i u vidu navedene ~injenice, a uz primjenu stava 2. ~lana 21. Zakona o
obligacionim odnosima, ovaj sud tako|e ocjenjuje da je prilikom razrje{enja spornog
odnosa trebalo primjeniti citiranu Posebnu uzansu o gra|enju.
Navedena Posebna uzansa o gra|enju ure|uje materijalnopravni rok - "najka-
snije do zavr{etka kona~nog obra~una" u kome se mo‘e ostvariti pravo na ugovornu
kaznu. Nakon proteka toga roka gasi se pravo na ostvarivanje ugovorne kazne. Iz ~i-
njenica koje su utvr|ene u toku prvostepenog postupka putem provo|enja vje{ta~enja
kao i uvidom u isprave, posebno u kona~ni obra~un, proizilazi da tu‘ilac nije u propi-
sanom roku dao jasnu i nedvosmislenu izjavu da zadr‘ava pravo na ostvarivanje ugo-
vorne kazne. Takvom izjavom ne mo‘e se smatrati njegovo upozorenje izvo|a~u da
ne mo‘e ostvariti razliku u cijeni, jer on, kao investitor, ima pravo na ugovornu ka-
znu, a na {to se ukazuje ‘albom, i {to bi proizilazilo iz zapisnika o kona~nom obra~u-
nu.
3. Prema pravnim pravilima (paragraf 1336. biv{eg OGZ-a) naru~itelj nije
gubio pravo na ugovornu kaznu zbog zaka{njenja izvo|a~a radova ako to pravo nije
pravodobno zadr‘ao .
(Vs H, G‘. 6/83, od 6. 10. 1983. Psp 24 76)
4. Zahtjev za pla}anje kazne zbog neurednog ispunjenja stavljen tek u protiv-
tu‘bi ne}e se uva‘iti, jer protivtu‘ba nema zna~aj obavje{tenja o zadr‘avanju prava
na ugovornu kaznu.
5. Saop{tenje povjerioca da zadr‘ava pravo na naknadu {tete, nema zna~aj
obavje{tenja o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu.
6. Vidjeti: odluku Vs FBiH P‘. 225/99, od 12. 1. 2000, citiranu u sudskoj pra-
7. Saop{tenje povjerioca du‘niku da zad‘ava pravo na ugovorenu kaznu zbog
ka{njenja ima pravno dejstvo kada je u~injeno na bilo koji pouzdan na~in, pa se ta ~i-
njenica, ako nije unijeta u zapisnik kojom se konstatuje izvr{enje glavne obaveze,
mo‘e dokazivati svim dokaznim sredstvima.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{an je stav prvostepenog suda da su tu‘itelji potpisivanjem ugovora o
primopredaji stana u kome nije konstatovano da zadr‘ava pravo na ugovorenu kaznu
izgubili pravo na ugovorenu kaznu zbog zaka{njenja. Ovo iz razloga {to saop{tenje
du‘nika da zadr‘ava pravo na ugovorenu kaznu zbog zaka{njenja ima pravno dejstvo
kada je u~injeno na bilo koji pouzdan na~in.
(Ks Sarajevo Bilten sp KsS 2/1999, str. 23)
8. Priznanje visine zahtjeva ugovorne kazne osloba|a povjerioca od obaveze
da u~ini obavje{tenje o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu.
Iz obrazlozenja
"Na{e pravo usvaja na~elo neformalnosti ugovora, a odstupanje mo‘e propi-
sati samo zakon (~lan 67. stav 1. ZOO). Saop{tenje povjerioca iz ~lana 273. stav 5.
ZOO po nau~noj klasifikaciji spada u obavje{tajne radnje (notifikacije) koje karakte-
ri{e izjava volje, a za ovu izjavu va‘e pravila koja se primjenjuju kod pravnih poslo-
va. Budu}i da Zakon o obligacionim odnosima za to saop{tenje ne propisuje formu,
proizilazi da se mo‘e pravovaljano izjaviti i neformalno.
Saop{tenje povjerioca o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu se ne smije
mije{ati sa odredbama ugovora o toj kazni. Ugovorna odredba je izvor subjektivnog
prava povjerioca da mu du‘nik plati odre|eni nov~ani iznos ili pribavi neku drugu
materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem
(~lan 270. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), a saop{tenje pretpostavka za
njegovu realizaciju. Zato se iz zakonske odredbe da ugovorom kazna "mora biti ugo-
vorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nstala obaveza na ~ije se ispunjenje
odnosi" (~lan 271. stav 2. ZOO), ne proizilazi zaklju~ak da se u istoj formi mora dati
i saop{tenje povjerioca o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu. Upravo zbog razno-
rodnosti "saop{tenja" i klauzule o ugovornoj kazni nije mogu}a ni analogna primjena
pravila o formi te klauzule. Pretpostavka za analogiju, uostalom, je da postoji pravna
praznina. Ovdje, me|utim, ne postoji pravna praznina. Zakonodavac koji je unutar is-
tog instituta "vezao" formu ugovorne kazne za formu ugovora zbog njene akcesor-
nosti (~lan 272. stav 2. ZOO), nije to u~inio u slijede}em ~lanu (273. stav 5.) - u po-
gledu "saop{tenja".
Pravna sigurnost, naime, se posti‘e i neformalnim saop{tenjem o zadr‘avanju
prava na ugovornu kaznu, da bi se postigla izvjesnost dovoljno je da "saop{tenje" bu-
de izri~ito i odre|eno.
Budu}i da saop{tenje ne kreira subjektivno pravo koje ve} postoji, ve} je sa-
mo pretpostavka za njegovu realizaciju, a ta pretpostavka je nu‘an uslov da bi du‘nik
bio svjestan da }e ga pogoditi ova sankcija, nije bilo potrebno da se za "saop{tenje"
propi{e ista forma kao i za ugovornu kaznu.
Princip neformalnosti "saop{tenja" vazi i u slu~aju kad se jedna ili obje ugo-
vorne strane dru{tvena pravna lica, jer posebne odredbe o formi samoupravnog spo-
razuma, odnosno ugovora o raspolaganju dru{tvenim sredstvima iz ~lana 204. Zako-
na o udru‘enom radu se ne mogu analogno primjeniti zbog toga {to"saop{tenje" ne-
ma karakter akta raspolaganja.
Prema tome ZOO ne propisuje formu za saop{tenje o zadr‘avanju prava na
ugovornu kaznu, pa se to saop{tenje mo‘e dati i usmeno, osim u slu~aju kad su se
ugovorne strane sporazumjele da posebna forma bude uslov punova‘nosti saop{tenja
(~lan 69. stav 1. ZOO)."
(Stav XL zajedni~ka sednica biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989.
10. Izjava o zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu mo‘e se dati i usmeno.
(Vs BiH P‘. 157/85, od 16. 8. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 6)
11. Izjava povjerioca da zadr‘ava pravo na ugovornu kaznu ako du‘nik, koji
je ve} pao u docnju, ne ispuni obavezu u produ‘enom roku, ne proizvodi pravno dej-
stvo, ako tu izjavu ne ponovi prilikom prijema ispunjenja.
(Vs BiH, P‘ 355/84, od 25. 1. 1985. Bilten Vs BiH 1/85 - 9)
12. Saop{tenje investitora izvo|a~u radova koji nije pao u docnju, da zadr‘a-
va pravo na ugovornu kaznu, ima karakter prijetnje i ne proizvodi pravno dejstvo u
zadr‘avanju prava na ugovornu kaznu.
(Presuda Vrhovnog suda Srbije Prev. 105/81, od 14. 8 1981)
13. Saop{tenje povjerioca du‘niku da zadr‘ava pravo na ugovornu kaznu
zbog zadocnjenja, ima pravno dejstvo kad je u~injeno na bilo koji pouzdan na~in, pa
se ta ~injenica, ako nije unijeta u zapisnik kojim se konstatuje izvr{enje glavne oba-
veze, mo‘e dokazivati svim dokaznim sredstvima.
(Odluka Vrhovnog suda Crne Gore Rev. 282/86)
14. Odredba ~lana 273. stav 5. ZOO ima dispozitivni karakter.
(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ zauzet na XXIV koordinacionom sas-
tanku, Dubrovnik, od 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 129)
15. Zahtjev za zadr‘avanje prava na ugovornu kaznu vjerovnik mora staviti
kao zahtjev a ne samo tako da se iz izjave vidi da }e biti postavljen takav zahtjev. To
nije ni formulacija u podnesku vjerovnika da }e od du‘nika zahtijevati {tetu zbog
prekora~enja roka gradnje, niti se takvim zahtjevom mo‘e smatrati izjava predstavni-
ka vjerovnika poslovo|i du‘nika da }e se zbog toga {to du‘nik kasni tra‘iti penali.
(~lan 273. stav 5. ZOO).
(Ks Sarajevo Bilten sp KsS 1/2001 30)
16. Sporazum banaka o promptnoj deviznoj isplati tre}emu jest ugovor o na-
logu i stranka koja zakasni s ispunjenjem naloga obvezna je platiti ugovorenu kaznu
za zaka{njenje s ispunjenjem ako je vjerovnik nakon primitka ispunjenja bez odga|a-
nja obavijestio du‘nika da zadr‘ava svoje pravo na ugovorenu kaznu.
(Vps H, P‘. 275/87, od 24. 2. 1987. Psp 39 136)
Smanjenje iznosa ugovorne kazne

^lan 274.
Sud }e na zahtjev du‘nika smanjiti iznos ugovorne kazne ako na|e da je
ona nesrazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i zna~aj predmeta obaveze.
________________________
1. U slu~aju kada je ugovorena zakupnina za poslovne prostorije u iznosu od
6.000 dinara mjese~no, nesrazmjerna je ugovorna kazna od 3.000 dinara za svaki dan
zaka{njenja predaje predmeta zakupa, pa je, povodom zahtjeva zakupnika, ugovorna
kazna smanjena na primjereni iznos.
2. Protivljenje du‘nika obvezi pla}anja ugovorne kazne sadr‘i u sebi i protiv-
ljenje visini u kojoj je zatra‘eno pla}anje ugovorne kazne. U smislu ~l. 274. ZOO,
sud }e na zahtjev du‘nika smanjiti svotu ugovorne kazne ako na|e da je ta svota pre-
visoka s obzirom na vrijednost i zna~enje ~inidbe, tj. obveze koju du‘nik nije ispu-
nio.
(Vs RH, Rev. 800/97 od 21. 4. 1998. - Izbor odluka 2/1998 47)
3. Prigovor da je iznos ugovorne kazne pretjerano visok, sadr‘i u sebi prije-
dlog za smanjivanje ugovorne kazne.
4. U prigovoru du‘nika da bi pla}anje ugovorne kazne u zahtjevanom ili bilo
kom iznosu imalo po njega te{ke posledice, sadr‘i u sebi prijedlog za smanjivanje
ugovorne kazne.
5. Prigovor du‘nika da bi pla}anjem ugovorne kazne bio doveden u te‘ak fi-
nansijski polo‘aj, zna~i i njegov prigovor pretjeranoj visini ugovorne kazne, kao i
njegov prijedlog da se iznos ugovorne kazne smanji.
6. Okolnost {to je povjerilac zahtjevao ugovornu kaznu u manjem iznosu od
ugovorenog, ne isklju~uje mogu}nost da se i tako zahtjevani iznos ugovorne kazne
smanji, ako su za to ispunjeni uslovi.
7. Ako stranke nisu ugovorile primjenu Posebnih uzanci o gra|enju, ili ako iz
okolnosti ne proizlazi da su njihovu primjenu htjele (~l. 21. st. 2. ZOO), ugovorna se
kazna mo‘e smanjiti ako su ispunjene pretpostavke iz ~l. 274. ZOO, ali njezina visi-
na nije ograni~ena na 5% od vrijednosti izvedenih radova.
(Vps H, P‘. 236/86, od 14. 10. 1986. Psp 32 195)
8. Nije nesrazmjerno visoka ugovorna kazna od po 100 dinara za svaki dan
zadocnjenja u vra}anju stana (radi se o ve}em stanu, ~ije je vra}anje od posebnog in-
teresa za organizaciju koja ga je ustupila tu‘enom na privremeno kori{}enje).
Povjerilac mo‘e tu‘bom zahtijevati samo dospjele iznose ugovorne kazne, a
ne i pla}anje penala unaprijed, za svaki dan od dana presude do dana predaje stana.
Ugovorna kazna i naknada {tete

^lan 275.
(1) Povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njen iznos
prema{uje visinu {tete koju je pretrpio, kao i kad nije pretrpio nikakvu {tetu.
(2) Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio ve}a od iznosa ugovorne ka-
zne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete.
Zakonom odre|ena naknada i ugovorna kazna

^lan 276.
Ako je za neispunjenje obaveze ili za slu~aj zadocnjenja sa ispunjenjem
zakonom odre|ena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, na-
knade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su pored toga ugovorile
kaznu, povjerilac nema pravo da zahtijeva ujedno ugovornu kaznu i naknadu
odre|enu zakonom, izuzev ako je to samim zakonom dozvoljeno.
III - ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje
^lan 277.
(1) Du‘nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored
glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznim zakonom.
(2) Ako je stopa ugovorene kamate vi{a od stope zatezne kamate iz pretho-
dnog stava ovog ~lana, ona te~e i poslije du‘nikove docnje.
Napomena (FBiH i RS): Ovaj ~lan je od po~etka primjene ZOO do danas
do‘ivio nekoliko izmjena. Prvotno je, u periodu od 1. oktobra 1978. (od dana stupa-
nja na snagu ZOO Slu‘beni list SFRJ , broj 29/78), pa do 2. avgusta 1985. godi-
ne, ~lan 277. glasio:
(1) Du‘nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored gla-
vnice, i kamatu po stopi koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|e-
nju3.
(2) Za nov~anu obavezu proiza{lu iz ugovora u privredi, stopu zatezne kama-
te propisuje Savezno izvr{no vije}e.
(3) Ako je stopa ugovorne kazne vi{a od stope zatezne kamate iz prethodnog
stava ovog ~lana, ona te~e i poslije du‘nikove docnje .
Na osnovu odredbe ~lana 3. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
obligacionim odnosima ( Slu‘beni list SFRJ , broj 39/85 i ispravka 46/85), koji je
stupio na snagu 3. avgusta 1985. godine, izmijenjene su odredbe st. 1. i 2. ~lana 277.
ZOO, tako da je od tog dana, pa do 6. oktobra 1989. ovaj ~lan glasio:
(1) Du‘nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored gla-
vnice, i kamatu po stopi koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge oro~ene
bez utvr|ene namjene preko godinu dana.
(2) Za nov~anu obavezu proiza{lu iz ugovora u privredi, stopu zatezne kama-
te propisuje Savezno izvr{no vije}e.
(3) Ako je stopa ugovorene kamate vi{a od stope zatezne kamate, ona te~e I
poslije du‘nikova zaka{njenja .
I najzad, u biv{em Slu‘benom listu SFRJ , broj 57/89, objavljena je zadnja
novela ~l. 277. ZOO, koja je stupila na snagu 7. oktobra 1989. godine. Od tog dana
~lan 277. ZOO u ovom, jo{ uvijek va‘e}em tekstu, glasi:
3
U smislu ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, u tekstu koji je bio na snazi do 3. 8. 1985.
godine, du‘nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje zatezne kamate po stopi koja se u mjestu
ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju. Ova stopa je po me|ubankarskom sporazumu bila jedinstvena za podru~je
SFRJ u periodu od stupanja na snagu ZOO pa do 3. avgusta 1998. godine i iznosila je 7,5 odsto godi{nje, ali na {tedne
uloge u dinarima.
^lanom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima ( Slu‘beni list SFRJ , br.
39/85), koji je stupio na snagu 3. 8. 1985. godine, izme|u ostalog, izmijenjena je odredba ~lana 277. stav 1. ZOO tako
{to se zatezna kamata na nov~ana potra‘ivanja obra~unava po stopi koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge
oro~ene bez utvr|ene namjene preko godinu dana.
Do ove izmjene je do{lo radi revalorizacije dinarskih potra‘ivanja zbog visoke stope inflacije doma}e valute..
Kako ovaj razlog nije postojao kod potra‘ivanja izra‘enih u stranoj valuti, na ta potra‘ivanja se izmijenjena
odredba stava 1. ~lana 277. ZOO nije mogla primijenjivati (ciljno tuma~enje zakona), pa su sudovi i nakon 3. 8. 1995.
godine na ta potra‘ivanja dosu|ivali zateznu kamatu po stopi na {tedne uloge po vi|enju u odnosnoj stranoj valuti.
vidi presudu Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 78/87, 87 od 22. 10. 1987. ZIPS 493; Bilten Vs BiH 4/87 52)
(1) Du‘nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored gla-
vnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznim zakonom.
(2) Ako je stopa ugovorene kamate vi{a od stope zatezne kamate iz pretho-
dnog stava ovog ~lana, ona te~e i poslije du‘nikove docnje .
________________________
O ZATEZNOJ KAMATI OP]ENITO I ZNAÂJU NJENE PRI-

NUDNE NARAVI
1. Zatezna kamata na potra‘ivanja izra‘ena u novim BH dinarima po~ev od
15. 7. 1994. godine obra~unava se svakog mjeseca konformnom metodom, ali bez
pripisivanja obra~unate kamate glavnici duga.
Iz obrazlo‘enja:
Pravomo}nom presudom obavezan je du‘nik na isplatu ........ BHD (novih) sa
kamatom obra~unatom po stopi iz ~l. 1. Zakona o visini zatezne kamate po~ev od 17.
11. 1993.g.
Zatezna kamata u ovom slu~aju otpo~ela je te}i 17. 11. 1993.g. za vrijeme
primjene odredaba Zakona o visini stope zatezne kamate ( Slu‘beni list SFRJ , broj
57/89) koji se primjenjivao kao preuzeti zakon do stupanja na snagu istoimenog za-
kona ( Slu‘bene novine Federacije BiH , broj 18/96), ~ija je primjena otpo~ela 1. 10.
1996.g. Pomenuti savezni zakon je propisivao obra~un zatezne kamate svakog mje-
seca konformnom metodom, a po stopi koja odgovara stopi Narodne banke (najprije
SFRJ, a kasnije BiH) uve}anoj za 20%. Po pravilima matematske nauke, konformni
na~in obra~una kamate interesa, nije podrazumijevao pripisivanje obra~unate ka-
mate glavnici potra‘ivanja, ve} se primjenjivao samo kod perioda docnje kra}e od
godinu dana, radi pravilnog obra~una kamate odre|ene godi{njom stopom, s tim da
tako obra~unata kamata ako docnja traje godinu dana i vi{e, ne mo‘e pre}i iznos ka-
mate koji bi se dobio obra~unom za cijelu godinu po pravilima obi~nog interesnog
ra~una od sto. Kako se, me|utim, raniji savezni zakon primjenjivao u periodu izrazi-
to visoke inflacije i stalnog obezvrije|ivanja doma}e valute, u sudskoj praksi je bilo
jedinstveno prihva}eno da se svakomjese~no obra~unata kamata, kada se radi o po-
tra‘ivanjima u doma}oj valuti, pripisuje glavnici i daljni obra~un vr{i na tako uve}a-
nu glavnicu i kroz takav na~in obra~una vr{ena je i revalorizacija glavnice, jer se
smatralo da bez takvog na~ina obra~una, odvojeno izra~unata zatezna kamata na ne-
uve}anu glavnicu ne posti‘e zakonsku svrhu. Prihva}en je i stav da dok traje ovakav
na~in obra~una, dolazi do suspenzije odredaba ~l. 279. st. 1. Zakona o obligacionim
odnosima.
Nakon dono{enja Zakona o promjeni vrijednosti dinara ( Slu‘beni list
RBiH , broj 16/94 i 33/94) ~ija je primjena otpo~ela 15. 7. 1994.g. nakon izvr{ene
denominacije BH dinara, novi BH dinar je postao stabilna valuta, {to najbolje poka-
zuje okolnost da se zvani~ni kurs 100 BH dinara 1 DEM, nije nikada mijenjao, a u
tim uvjetima prestala je potreba da se zatezna kamata, makar je nastavljen na~in
obra~una svakog mjeseca primjenom konformne metode do 1. 10. 1996.g., pripisuje
glavnici potra‘ivanja, i tako ova revalorizira, ~ime je prestala i suspenzija odredaba
~l. 279. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Ovo prakti~no zna~i da se glavnica ranije dospjelog potra‘ivanja u doma}oj
valuti, stalno uve}avana pripisivanjem obra~unate zatezne kamate, definitivno formi-
ra 15. 7. 1994.g. i od tada zatezna kamata, bez obzira na koji se na~in obra~unava, ne
pripisuje glavnici.
(Vs FBiH, G‘. 70/01, od 16. 10. 2001. Bilten Vs FBiH 2/01 - 40)
2. Odredbe o zateznoj kamati su prinudne naravi i primjenjuju se i na potra‘i-
vanja iz ugovora o bankarskom kreditu.
Iz obrazlo‘enja:
Iz zaklju~enog ugovora o kratkoro~nom kreditu od 13. 5. 1998. godine proizi-
lazi, da je tu‘itelj - banka kao davalac kredita odobrio tu‘enome, kao korisniku kredi-
ta, kratkoro~ni kredit u iznosu od ........... KM i da se korisnik kredita obavezao da }e
odobrena sredstva vratiti u roku od 30 dana sa ugovorenom (redovnom) kamatnom
stopom od 2,3% mjese~no (27,6% godi{nje) uz primjenu konformnog metoda obra-
~una, a ukoliko korisnik kredita zapadne u docnju da }e na sva dospjela a nepla}ena
potra‘ivanja, platiti zateznu kamatu po Odluci tu‘itelja o visini zatezne kamate - ugo-
vorena (zatezna) kamata.
U konkretnom slu~aju stranke nisu mogle ugovoriti konformni metod obra~u-
na i ve}u stopu zatezne kamate (ugovorena 5% mjese~no od 1. 8. 1998. godine do 1.
3. 1999. godine, a od tada 4% mjese~no do isplate - iz Odluke) od kamatne stope ut-
vr|ene Zakonom o visini stope zatezne kamate ("Slu‘bene novine FBiH", broj
27/98) koja je bila (18% godi{nje) propisana u tom periodu, niti je prvostepeni sud
mogao po toj stopi dosuditi tu‘itelju tako ugovorenu zateznu kamatu i to obra~unatu
po konformnom metodu.
U smislu odredbe ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (stav 3.
prije novele iz 1989. godine) povjerilac mo‘e samo zahtijevati zateznu kamatu po
stopi ugovorne (redovne) kamate, ako je ona vi{a od stope zatezne kamate jer su za-
konske odredbe o stopi zatezne kamate, prinudne naravi, pa nije dozvoljeno ugovara-
ti ovu stopu (nije propisan izuzetak ni u odnosu na kreditno poslovanje banaka).
U ovom slu~aju, to zna~i da je tu‘itelj mogao zahtijevati zateznu kamatu sa-
mo po stopi od 27,6% godi{nje, ali ne i po ve}oj, a obra~un ne po konformnoj metodi
jer se zatezna kamata obzirom na odredbe pomenutih propisa, ne obra~unava po kon-
formnoj metodi ako je rok docnje du‘i od godinu dana, kao {to je ovdje.
3. Ne mo‘e se zahtijevati naknada {tete u visini zakonske zatezne kamate od
osobe koja je bila du‘na da vlasniku preda dionice koje je emitovala strana banka.
Iz obrazlo‘enja:
Nije na osnovu do sada utvr|enih ~injenica, na pravilnoj primjeni materijal-
nog prava zasnovana dosu|ena obaveza isplate kamata, kao oblik naknade {tete
zbog neispunjenja obaveze predaje dionica. Zatezne kamate po odredbama ~lana
277. Zakona o obligacionim odnosima, duguju se u slu~aju zaka{njenja sa ispunje-
njem nov~anih obaveza (obaveza na isplatu pojedinih nov~anih iznosa), a u konkre-
tnom slu~aju tu‘eni je morao da preda tu‘itelju samo paket vrijednosnih papira, na
temelju kojih bi tu‘itelj eventualno mogao naplatiti odre|ena nov~ana potra‘ivanja
(npr. dividende) od stranih banaka. Samo propu{tanje ove naplate zbog neblagovre-
mene predaje dionica za tu‘itelja predstavlja {tetu i ona se ne mo‘e ni djelimi~no
izraziti u vidu zateznih kamata, koje su po~ev od 1. 10. 1996. godine odre|ene u rela-
tivno visokim procentima od 28. i 18% godi{nje (vjerovatno znatno vi{im od eventu-
alnih dividendi). Prvostepeni sud je morao pozvati tu‘itelja da tu‘beni zahtjev u
ovom dijelu opredijeljeno postavi, jer je mogu}e utvrditi da li bi i u kome iznosu
imaoci dionica naplatili potra‘ivanja od emitenta u periodu na koji se odnosi tu‘ba,
odnosno da li je i koji iznos po ovom osnovu primio tu‘eni, a treba pripasti tu‘itelju.
4. Parni~ni sud nije du‘an vje{ta~enjem utvr|ivati iznos zateznih kamata
obra~unatih za period docnje tu‘enog u pla}anju glavnog duga, ako je tu‘itelj prilo-
‘io obra~un iz koga su vidljivi svi elementi na osnovu kojih je sa~injen, a tu‘eni nije
osporio na odre|en na~in ni jedan od elemenata obra~una.
Iz obrazlo‘enja:
Na temelju dokaza koje je izveo na glavnoj raspravi sud prvog stupnja nalazi
utvr|enim da su parni~ne stranke bile u poslovnim odnosima u kojima je tu‘ena sa
zaka{njenjem pla}ala tu‘itelju svoja dugovanja u razdoblju od 11. 11. 1992. do 1. 1.
1995. godine, pa je tu‘itelj za to vrijeme zara~unao tu‘enoj zatezne kamate, koje su
mu pobijanom presudom dosu|ene. Obra~une zateznih kamata u kojima su na potpu-
no jasan na~in prikazani svi potrebni elementi obra~una, tu‘itelj je dostavio tu‘enoj
prije utu‘enja. Dostavljenim obra~unima tu‘ena nije prigovarala, niti to ~ini u tijeku
ovog postupka, osim {to samo izra‘ava sumnju u pravilnost obra~una, te radi provje-
re pravilnosti tu‘iteljevih obra~una, predla‘e vje{ta~enje. Takav prijedlog u su{tini
predstavlja zahtjev da umjesto tu‘itelja obra~un izvr{i vje{tak. Sud prvog stupnja je
po mi{ljenju ovog suda opravdano taj prijedlog odbio. Naime, kada je tu‘itelj koris-
te~i svoje pravo na zatezne kamate, u svojstvu vjerovnika obra~unao te kamate i
obra~une dostavio tu‘enoj, nije dovoljno to {to je ona na njihovu pravilnost izrazila
sumnju (koju je tu‘itelju saop{tila tek u ovom postupku), ve} je na konkretan na~in
bila du‘na ukazati na postojanje nepravilnosti u obra~unu (ako ih ima) i svoje prigo-
vore dostaviti tu‘itelju. Ne opravdava je ni to ako nema osobu stru~nu za provjeru
obra~una (postavlja se pitanje u takvoj prilici kako je uop}e do{lo do sumnje), budu}i
je mogla i bila du‘na u tu svrhu anga‘irati stru~nu osobu, a u najmanju ruku provjeru
izvr{iti u Zavodu za platni promet. Ovako je izostao njen prigovor na obra~une ka-
mata, a u nedostatku prigovora nema razloga ni vje{ta~enja, pa je sud prvog stupnja
opravdano uzeo obra~une pravilnim.
Nije ‘alba tu‘ene u pravu ni kada prigovara na pravilnost presude u tome {to
u tu‘benom zahtjevu (pa dakle ni u izreci presude) nije navedena visina glavnog du-
ga na koju su obra~unate kamate. U tom zahtjevu, pa dakle i u izreci presude, to nije
nu‘no, jer tu‘itelj glavni dug ne potra‘uje, a u obra~unima kamata svi podaci o nje-
mu postoje, te tu‘ena ne mo‘e prigovarati da joj ti podaci nisu bili poznati niti da bi
ih vje{ta~enjem trebalo utvrditi.
5. I. Vjerovnicima tra‘bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a glase na
BH dinare ili kune, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na snagu Zakona o visi-
ni stope zatezne kamate ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 18/96) dana 01. 10.
1996. godine, po stopi i metodu obra~una reguliranim dotadanjim propisima (po es-
kontnoj stopi NB BiH uve}anoj za 20% za tra‘bine u BHD, a po stopi od 22% godi{-
nje za tra‘bine u kunama).
II. Vjerovnicima tra‘bina koje glase na DEM ili drugu inozemnu konvertibil-
nu valutu, kao i vjerovnicima tra‘bina koje glase na BH dinare ili kune, ali je ugovo-
reno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko je mjerodavno do-
ma}e pravo, zatezna kamata obra~unava se po stopi i metodu obra~una kao i na tra-
‘bine u doma}oj valuti i to za tra‘bine od du‘nika sa podru~ja na kome je prete‘ito
doma}e plate‘no sredstvo BH dinar, od 01. 04. 1996. godine, a za tra‘bine od du‘ni-
ka sa podru~ja na kome je prete‘ito plate‘no sredstvo kuna, od 30. 05. 1994. godine.
Do tada, zatezna kamata na ove tra‘bine obra~unava se po stopi koju na {tedne uloge
po vi|enju odnosne inozemne valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu,
odnosno sjedi{tu vjerovnika. Na tra‘bine iz ove to~ke koje potje~u iz ugovora u pri-
vredi, od 01. 10. 1996. godine vjerovnici imaju pravo na zateznu kamatu po propisi-
ma Zakona o visini stope zatezne kamate ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj
18/96).
Obrazlo‘enje:
Dana 01. 10. 1996. godine objavljen je i stupio na snagu Zakon o visini stope
zatezne kamate ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 18/96), po kome du‘nik koji
zadocni sa ispunjenjem nov~ane obveze koja potje~e iz du‘ni~ko - vjerovni~kih
odnosa utemeljenih na ugovorima u privredi, duguje zateznu kamatu po stopi koju
propisuje Vlada Federacije BiH. Ovim zakonom je propisano i da danom njegovog
stupanja na snagu prestaje primjena propisa o visini stope zatezne kamate koji su se
primjenjivali na teritoriju Federacije BiH.
Do stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriju Federacije BiH na kome su
se primjenjivali propisi Republike Bosne i Hercegovine, a na kome je doma}e plate-
‘no sredstvo bio BH dinar, zatezna kamata na tra‘bine u doma}oj valuti bez obzira
na podrijetlo odre|ivala se po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate ("Slu-
‘beni list SFRJ", broj 57/89), preuzetog kao zakon RBiH (po eskontnoj stopi Naro-
dne banke BiH uve~anoj za 20%, putem konformnog obra~una). Na podru~ju Herceg
Bosne, na kome je kao doma}e plate‘no sredstvo kori{ten hrvatski dinar, a potom ku-
na, zatezna kamata se odre|ivala po stopi koju je propisivalo isprva Hrvatsko vije}e
obrane, a potom Vlada HR Herceg - Bosne, tako|er za sve tra‘bine bez obzira na
pravni temelj. Pomenuti propisi su primjenjivani i nakon stupanja na snagu Ustava
Federacije BiH, sukladno prijelaznoj odredbi iz ~lanka 5. stavak 1. ovog Ustava. U
sudskoj praksi postalo je upitno da li nakon stupanja na snagu Federalnog Zakona o
visini stope zatezne kamate, vjerovnici tra‘vina kojima nije temelj ugovor u privredi,
imaju pravo na zateznu kamatu i ako imaju, po kojoj stopi.
Po odredbama Zakona o obveznim odnosima (~lanka 277. stavak 1.), du‘nik
koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze duguje zateznu kamatu po stopi utvr|enoj
zakonom. Ova odredba se primjenjuje i sada na cijelom podru~ju Federacije BiH.
Polaze}i od ove zakonske norme, mora se zaklju~iti da se i nakon stupanja na snagu
Federalnog zakona o visini stope zatezne kamate, na teritoriju Federacije BiH pri-
mjenjuju dosadanji propisi o visini stope, zatezne kamate kod tra‘bina koje ne potije-
~u iz ugovora u privredi, jer za ove tra‘bine novim zakonom nije utvr|ena stopa zate-
zne kamate. Ne bi bio prihvatljiv zaklju~ak da je, stupanjem na snagu Federalnog za-
kona o visini stope zatezne kamate, prestala mogu}nost dosude ove kamate na tra‘bi-
ne koje nisu spomenute u federalnom zakonu, jer bi to zna~ilo neprimjenjivanje te-
meljne odredbe iz koje proizilazi pravo vjerovnika na zateznu kamatu u slu~aju do-
cnje du‘nika.
Iz ovih razloga usvojen je zaklju~ak pod to~kom 1. Stopa zatezne kamate na
tra‘bine u kunama od 22% godi{nje utvr|ena je posljednjom Odlukom Vlade HR
Herceg Bosne, sa djejstvom od 18. 11. 1994. godine i od tada nije mijenjana, pa }e se
po ovoj stopi nastaviti obra~un zatezne kamate na tra‘bine koje ne potje~u iz ugovora
u privredi, a na ovakove tra‘bine koje glase na BH dinare, po eskontnoj stopi NB
BiH uve}anoj za 20%, sve dok zakonom Federacije BiH ne bude druk~ije propisano
jedinstveno na teritoriju Federacije BiH.
U sudskoj praksi je zauzimano jedinstveno stajali{te da se pozitivno - pravni propisi
o visini stope zatezne kamate odnose samo na nov~ane tra‘bine u doma}oj valuti.
Ovo stoga {to je ova valuta bila nekonvertibilna i depresirana, nov~ani sustav je bio
karakteriziran visokom inflacijom i stalnim obezvrije|ivanjem doma}eg novca, pa je
samo tim nov~anim tra‘binama bila primjerena visoka stopa zatezne kamate. Ovako-
vo stajali{te sudova zadr‘ano je i nakon disolacije SFRJ, na cijelom teritoriju BiH
koji sada ~ini teritorij Federacije BiH, pa su sudovi na tra‘bine u stranoj valuti u slu-
~ajevima kada je mjerodavno doma}e pravo dosu|ivali zatezne kamate po stopi koju
komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu vjerovnika koriste kod obra~una
kamate na {tedne uloge po vi|enju u odnosnoj stranoj valuti. Smatralo se da je ovako
obra~unata zatezna kamata primjerena prosje~na naknada zbog zaka{njenja du‘nika
u ispunjenju obveze isplate strane valute. Na isti na~in se sudilo i kod tra‘bina izra‘e-
nih u doma}em novcu, ali kada je ispunjenje bilo zavisno od kursa strane valute u
tom momentu (kod ugovora sa valutnom klauzulom), jer se ovakovim ugovaranjem
osiguravala neumanjena vrijednost glavne tra‘bine.
Ovakova praksa je imala puno opravdanje u prilikama kada je eskontna stopa
NB BiH znala dose}i i 44% mjese~no, a stopa zatezne kamate u Herceg Bosni 34%
mjese~no (tijekom 1993. godine). U kasnijem periodu, me|utim, dolazi do stabiliza-
cije doma}e valute i ~vrstog deviznog te~aja, a {iroko se liberalizuje pla}anje u stra-
noj valuti (DEM) i u unutarnjem platnom prometu izme|u doma}ih pravnih subjeka-
ta (pravnih i fizi~kih osoba). Kao izraz ovih promjena dolazi i do izrazitog pada stope
zatezne kamate, tako da se na teritoriju Herceg Bosne na kome je prete‘ito doma}e
pla}evno sredstvo kuna stopa zatezne kamate po~ev od 30. 05. 1994. godine, odre|u-
je na 30% godi{nje, a po~ev od 22. 11. 1994. godine na 22%. Ne{to usporeniji je
ovakav razvoj na teritoriju na kome je prete‘ito pla}evno sredstvo BH dinar, te na
ovom teritoriju eskontna stopa NB BiH, na temelju koje se izra~unava stopa zatezne
kamate, odre|uje se na godi{njem nivou od 01. 04. 1996. godine i to najprije na 20%,
a od 01. 01. 1997. godine na 10%.
Zaklju~eno je da od momenta kada je otpo~elo utvr|ivanje stopa na godi{-
njem nivou i u smanjenom obujmu, tako da zatezna kamata obra~unata po tim stopa-
ma predstavlja realno obe{te}enje i za zaka{njenja u pla}anju nov~anih obveza u
stranoj valuti ili doma}oj, ali sa valutnom klauzulom, nema vi{e razloga za nejedna-
ko postupanje kod odre|ivanja stope zatezne kamate zavisno od toga na koju valutu
glasi obveza, naravno ukoliko je mjerodavno doma}e pravo. Iz ovih razloga je done-
sen zaklju~ak u stavku jedan pod II.
Dosljedno prednjem stajali{tu, usvojen je u stavku 2. pod II i zaklju~ak da se kod
ovih tra‘bina, ukoliko potje~u iz du‘ni~ko - vjerovni~kih odnosa utemeljenih na ugo-
vorima u privredi, odre|uje stopa zatezne kamate po propisima Zakona o visini stope
zatezne kamate ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 18/96) - od dana stupanja na
snagu tog zakona (dana 01. 10. 1996. godine). Ta stopa je odre|ena Odlukom Vlade
Federacije BiH ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 25/96) na 28% godi{nje.
(Zaklju~ak Gra|ansko-upravnog odjeljenja Vs FBiH, od 25. 6. 1997. - Bilten
Vs FBiH 1/97 - 34)
6. O prigovoru da je ugovorena previsoka kamata, cijeni se prema visini op{te
eskontne stope Narodne banke BiH u vrijeme zaklju~enja ugovora o kreditu, ali uz
uzimanje u obzir i promjena ove stope tokom perioda otplate kredita.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio, ocjenom isprave o ugovoru o kratkoro~nom kredi-
tu, da je tu‘itelj dana 22. 12. 1994. godine dao tu‘enom kredit u iznosu od ...........
BH dinara, na rok vra}anja od 30. dana, i uz kamatu po stopi od 32 odsto mjese~no,
koja se obra~unava po konformnom metodu. Nije sporno da je cio iznos kredita tu‘i-
telj prenio na ra~un tu‘enog istog dana - 22. 12. 1994. godine, te da ovaj nije ni djeli-
mi~no vra}en.
Tu‘eni tvrdi da je ugovorena kamata pretjerano visoka, tako da ugovor ima li-
hvarski karakter. Ova tvrdnja tu‘enog nije osnovana. U vrijeme zaklju~enja ugovora
bila je na snazi Odluka o kamatnim stopama Narodne banke Bosne i Hercegovine
("Slu‘beni list RBiH", broj 19/94), po kojoj je op{ta eskontna stopa Narodne banke
BiH iznosila 40 odsto mjese~no (ta~ke 1. i 7. Odluke), a ova eskontna stopa je bila
osnovica za utvr|ivanje cijene bankarskog kredita datog krajnjem korisniku. Dakle,
ugovorena stopa od 32 odsto mjese~no nije u momentu zaklju~enja ugovora izme|u
parni~nih stranaka bila previsoka (radilo se o ratnom stanju i periodu visoke inflaci-
je).
Nije, me|utim, pouzdano utvr|enje prvostepenog suda da tu‘itelj ima pravo
na kamate po stopi od 32 odsto mjese~no i nakon {to je tu‘eni pao u docnju sa otpla-
tom kredita (nakon isteka 30. dana po dobijanju kredita).
Povjerilac ima, u smislu ~lana 277. stav 3. (nakon novele u 1989.g., stav 2.)
Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, pravo da zahtjeva kamatu po ugovorenoj
stopi i poslije du‘nikove docnje, ako je ta stopa vi{a od stope zatezne kamate, ali
prvostepeni sud nije utvrdio koja je stopa ugovorena za period docnje.
U ~lanu 4. Ugovora o kratkoro~nom kreditu stranke su ugovorile kamatnu
stopu od 32 odsto mjese~no, ali kao promjenljivu, {to bi moglo zna~iti da }e se, na-
kon eventualnog padanja u docnju tu‘enog, primjenjivati stopa koju }e tu‘itelj ugo-
varati za ovu vrstu kredita tokom perioda docnje, a ova je stopa mogla biti i ni‘a od
32 odsto mjese~no. Karakteristi~no je, naime, da je eskontna stopa NB BiH ve} od
26. 12. 1994.g. sni‘ena na 20 odsto mjese~no, a od 1. 05. 1995. godine na 10 odsto
mjese~no (Odluka o kamatnim stopama NB BiH, "Slu‘beni list RBiH", broj 36/94, i
Odluka o kamatnim stopama NB BiH, "Slu‘beni list RBiH, broj 14/95), {to je uticalo
na cijenu (kamatnu stopu) kredita koju su komercijalne banke ugovarale sa krajnjim
korisnicima. Prvostepeni sud je morao, pregledom op{tih akata tu‘itelja ili na drugi
pogodan na~in, utvrditi koju je kamatnu stopu tu‘itelj ugovarao za kratkoro~ne kredi-
te sa rokom vra}anja od 30 dana u periodu do 15. 06. 1995.g., koji je obuhvatio tu-
‘bom, te izvr{iti obra~un kamata po toj stopi (naravno, ako je vi{a od stope zatezne
kamate, koja je bila propisana u visini eskontne stope NB BiH uve}ane za 20 odsto).
7. Kamata po ugovorenoj stopi te~e i za vrijeme docnje du‘nika, ako je vi{a
od stope zatezne kamate, a iznos mo‘e pre}i glavnicu duga.
Stopu ugovorne kamate stranke slobodno ugovaraju, ali je sud ovla{ten da je
ograni~i, ako ocijeni da ima zelena{ki karakter.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je na{ao da je ni{tava odredba ~lana 3. Ugovora od 28. 11.
1994. godine kojom je na iznos zajma od .......... DEM, ugovorena kamata po stopi od
10 odsto mjese~no (zajam je dat na rok vra}anja od 30 dana), te da tu‘ilac mo‘e zah-
tjevati samo kamatu odre|enu ~lanovima 277. i 279. Zakona o obligacionim odnosi-
ma - ZOO, pri ~emu prvostepeni sud pominje i ~lan 401. ZOO. Zbog ovakvog stava
odbio je da prizna punova‘nost kasnijih sporazuma zaklju~enih radi ispunjenja ugo-
vora o zajmu, te u prete‘nom dijelu odbio tu‘beni zahtjev (upravljen na pla}anje
iznosa obra~unatih kamata po ugovoru). Izlo‘eni pravni stav se ne mo‘e prihvatiti u
cjelini. Odredbe ~lana 277. ZOO se odnose na zateznu kamatu (koja se pla}a u slu~a-
ju zaka{njenja sa ispunjenjem bilo koje nov~ane obaveze, po stopi koju odre|uje po-
seban zakon - za obaveze u devizama, po op{teprihva}enom stanovi{tu sudske pra-
kse, to je bila stopa koju su komercijalne banke u sjedi{tu povjerioca primjenjivale
kod obra~una kamate na {tedne uloge po vi|enju te valute, ali je po~ev od 01. 04.
1996. godine, prihva}eno da se i na ove obaveze obra~unava zatezna kamata po stopi
odre|enoj Zakonom o visini stope zatezne kamate). U konkretnom slu~aju zahtjeva
se isplata ugovorne kamate, koja te~e i poslije padanja du‘nika u docnju, ako je njena
stopa vi{a od stope zatezne kamate, kako proizilazi iz odredaba ~lana 277. stav 2.
ZOO (prije izmjena iz 1989. godine to je bio stav 3. pomenutog ~lana). Odredbama
~lana 399. ZOO (noveliranog 1985.g.) predvi|eno je ograni~avanje najvi{e ugovore-
ne kamatne stope izme|u pravnih lica posebnim zakonom, ali ovakav zakon nije do-
nesen ni prije ni poslije sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Odredbama ~lana
2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list
SFRJ", broj 57/89) brisane su odredbe ~lana 401. ZOO, da kamata prestaje te~i kada
dostigne glavnicu. Iz navedenog slijedi da pravne osobe slobodno ugovaraju stopu
ugovorne kamate, te da mogu zahtjevati kamatu po ovoj stopi i za vrijeme docnje du-
‘nika, ali je sud ovla{ten (zamjenjuju}i u tom pogledu zakonodavca) da ograni~i ugo-
vorenu stopu, ako ocijeni da ima zelena{ki karakter. Ovakva ocjena se mora oslanjati
na odredbe ~lana 399. stav 3. ZOO, po kojima, ako je kamata ugovorena, a nije odre-
|ena njena stopa, izme|u pravnih osoba va‘i kamatna stopa koju banka ili druga
bankarska organizacija ugovara za takvu ili sli~nu vrstu poslova. Prvostepeni sud je,
prema tome, morao utvrditi koju su stopu banke ugovarale u novembru 1994.g. za
kratkoro~ne kredite sa rokom vra}anja od 30 dana, date u DEM, te ocijeniti da li ugo-
vorena stopa zna~ajnije odstupa od ove stope. Kako tu‘ilac tra‘i i kamatu za vrijeme
docnje po ovoj stopi, prvostepeni sud mora utvrditi da li su se bankarske stope na
ovu vrstu kredita mjenjale, tako {to su bile ni‘e, te nakon takvog utvr|enja, morao je
ocjeniti da li mo‘e tu‘iocu dosuditi i za svo vrijeme docnje kamatu po stopi od 10
odsto mjese~no ili za pojedine periode docnje, po ni‘oj koju mora precizno odrediti.
8. Zatezna kamata na iznos naknade za eksproprisanu nekretninu te~e od pro-
teka ugovorenog roka u kome je korisnik eksproprijacije bio du‘an da plati naknadu
odnosno od proteka petnaest dana od dana prijema rje{enja o naknadi ili po proteku
petnaest dana od pravosna‘nosti rje{enja o naknadi.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 35. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ek-
sporoprijaciji propisano je da je korisnik eksproprijacije du‘an da u roku od 15 dana
od dana prijema prvostepenog rje{enja kojim je odre|ena naknada u novcu isplati ra-
nijem vlasniku iznos naknade koji nije osporio ‘albom, a u roku od 15 dana od dana
pravosna‘nosti prvostepenog rje{enja du‘an je isplatiti preostali iznos naknade, dok
odredbe stava tre}eg ove zakonske odredbe (odredbe st. 1. i 3. ~lana 36. citiranog Za-
kona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji sada su sadr‘ane u ~lanu 85.
st. 1. i 3. Zakona o eksproprijaciji pre~i{}enog teksta objavljenog u "Slu‘benom listu
SRBiH", broj 12/87), propisuje da je korisnik eksproprijacije, ako u roku utvr|enom
u sporazumu o odre|ivanju naknade i u roku iz stava 1. ovog ~lana ne isplati ranijem
vlasniku utvr|eni, odnosno neosporeni iznos naknade, du‘an na iznos neispla}ene
naknade platiti kamatu po stopi koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge
oro~ene bez utvr|ene namjene preko godinu dana i to od dana isteka roka za isplatu
do dana isplate naknade.
56)
9. Ako je stopa ugovorne kamate vi{a od stope zatezne kamate ona te~e i po-
slije du‘nikova zaka{njenja.
Iz obrazlo‘enja:
Propisi o zateznim kamatama su prisilni propisi. Posljedice zaka{njenja du-
‘nika odre|ene su dakle prisilnim propisima i ne mogu ih odre|ivati stranke ugovo-
rom. Uz ~injenicu zaka{njenja du‘nika zakon ve‘e njegovu obvezu pla}anja zatezne
kamate po stopi utvr|enoj zakonom, a ne po stopi koju bi odredile stranke ugovorom.
Takva ugovorna odredba je ni{tava i ne proizvodi pravne u~inke. Ni{tavost neke
odredbe ugovora ne povla~i ni{tavost i samog ugovora ako on mo‘e opstati bez ni{ta-
ve odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ili odlu~uju}a pobuda zbog koje je ugo-
vor sklopljen (~l. 105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. U ovom slu~aju ugovor
mo‘e opstati bez odredbe o zateznoj kamati, jer se umjesto te ni{tave odredbe ima
primijeniti prisilni propis.
Pogre{no se prvostupanjski sud poziva na odredbu iz ~l. 277. st. 2. ZOO. Ako
je stopa ugovorne kamate, prema toj odredbi, vi{a od stope zatezne kamate, ona te~e
i poslije du‘nikova zaka{njenja. Pretpostavka za primjenu te odredbe jeste da su
stranke ugovorile ugovorne kamate , a ne stopu zatezne kamate . Ugovorna kama-
ta ne mo‘e te}i i poslije du‘nikova zaka{njenja, ako nije tekla i prije njegovog zaka{-
njenja.
Du‘nik dolazi u zaka{njenje kad ne ispuni obvezu u roku odre|enom za ispu-
njenje (~l. 324. st. 1. ZOO). U konkretnom slu~aju stranke su ugovorile rok ispunje-
nja od 15 dana. Za tih 15 dana du‘nik nije u obvezi platiti zateznu kamatu. Bio bi u
obvezi platiti ugovornu kamatu pod pretpostavkom da su stranke ugovorile ugovornu
kamatu. Dakle, da su stranke u ~l. 6. ugovora utana~ile da }e tu‘enik za ovo razdo-
blje od 15 dana u kojem se ne nalazi u zaka{njenju platiti kamatu po stopi u visini es-
kontne stope NBH uve}anu za 40%, onda bi to bila ugovorna kamata. Tada bi kama-
ta po toj stopi temeljem ~l. 277. st. 2. ZOO tekla i dalje nakon du‘nikova zaka{nje-
nja tj. nakon isteka ugovorenog roka od 15 dana. Sam tu‘itelj u podnesku od 5. IV
1994. (list 12) navodi da se tu‘enik obvezao platiti kamate za zaka{njelo pla}anje .
Za zaka{njelo pla}anje nikada se ne pla}aju ugovorne kamate. To pojmovno i logi-
~ki nije mogu}e. îm se du‘nik nalazi u zaka{njenju nastaju posljedice koje zakon
ve‘e uz ~injenicu zaka{njenja. Ugovorne kamate se mogu ugovoriti samo za razdo-
blje u kojem se du‘nik ne nalazi u zaka{njenju. Odredba iz ~l. 277. st. 2. ZOO nije
iznimka od tog pravila, jer i kamata predvi|ena u tom propisu jeste zatezna, samo {to
je u tom slu~aju odre|eno da mo‘e te}i po ve}oj stopi.
10. Odredbe Zakona o obveznim odnosima o zateznim kamatama prisilne su
naravi.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku je utvr|eno da tu‘enik duguje tu‘itelju prijepornu svotu po
osnovi zateznih kamata.
Revident nije u pravu kada smatra da nije du‘an platiti te zatezne kamate, bu-
du}i da su se stranke sporazumijele da u pravnim poslovima izme|u njih ne}e biti
obveze pla}anja zateznih kamata. Odredba iz ~l. 277. ZOO-a prisilne je naravi, pa se
stranke u trgova~kim ugovorima ne mogu pravovaljano unaprijed odre}i prava na za-
htijevanje pla}anja zatezne kamate. Dakle, takav sporazum, kada bi postojao, bio bi
ni{tav. Pravovaljan bi bio samo sporazum o odricanju od zateznih kamata, koji bi bio
sklopljen nakon {to su te zatezne kamate koje bi bile predmet takovog sporazuma
dospjele.
Odredbe o zateznim kamatama prisilne su naravi, te im je svrha poja~anje
ugovorne stege du‘nika u ispunjenju nov~ane obveze kako ne bi do{lo do zaka{nje-
nja s ispunjenjem nov~ane ~inidbe.
(Vs RH, Rev. 20/00, od 23. 3. 2000. - Svijet osiguranja 25. 2. 2002)
11. Izuzetno od odredbe ~lana 1106. Zakona o obligacionim odnosima po ko-

joj se odredbe tog zakona ne}e primjenjivati na obligacione odnose nastale prije stu-
panja na snagu zakona, norme o visini stope zatezne kamate donijete po ovla{}enju
iz tog zakona (~lan 277), kao prinudni propis kojim se {titi dru{tveni interes, primje-
njuju se i na odnose nastale prije stupanja na snagu.
(Ss , Gps. 3/83, od 21. 3. 1984. Bilten Vs BiH 3/84 - 80)
POTREA@IVANJA IZ UGOVORNIH ODNOSA
cu nominalni iznos ispla}ene kupovne cijene sa zateznim kamatama.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je ugovor o prodaji ni{tav. Zato postoji obaveza restitucije
propisana u ~lanu 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. S obzirom na prin-
cip monetarnog nominalizma iz ~lana 394. ZOO prodavac je du‘an vratiti nominalni
iznos ispla}ene kupovne cijene sa zateznom kamatom (~lan 214. ZOO), jer se radi o
sticanju bez osnova, a zatezna kamata vr{i funkciju revalorizacije nov~ane obaveze u
uslovima visoke stope inflacije po~ev od 3. avgusta 1985. godine, kada je noveliran
~lan 277. stav 1. ZOO (sada je zatezna kamata propisana ~lanom 1. Zakona o visini
stope zatezne kamate).
13. Ugovorna kamata se kod obra~una ne pripisuje glavnici ni u slu~aju ban-
karskog kredita, ako to nije izri~ito ugovoreno.
Stopa zatezne kamate i konformni na~in obra~una ove kamate za potra‘ivanja
~iji je rok docnje du‘i od godinu dana, ne mo‘e se ugovarati ni kod kreditnog poslo-
vanja banaka.
na: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~l. 279.,
odnosno 400. ZOO)
14. Obra~un zatezne kamate po~ev od 1. 10. 1996. godine vr{i se po obi~nom
interesnom ra~unu ako je vrijeme zadocnjenja du‘e od godinu dana.
Iz obrazlo‘enja:
Paze}i po slu‘benoj du‘nosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pobi-
janom dijelu prvostepene presude, izmijenjena je prvostepena presuda izostavljanjem
naloga o na~inu obra~una zatezne kamate. Naime, po~ev od stupanja na snagu Zako-
na o visini stope zatezne kamate iz 1996. g. (od 1. 10. 1996. g.) obra~un zatezne ka-
mate, kako proizilazi iz odredaba i ovog zakona i istoimenog zakona iz 1998. g., vr{i
se konformnom metodom samo za prekide docnjenja kra}e od godinu dana, radi
ekvivalentnog izra~unavanja kamate, tako da ovako izra~unata kamata ne smije pre}i
iznos kamate obra~unate za cijelu godinu po prostom interesnom ra~unu, a izra~una-
ta kamata za cijelu godinu se ne pripisuje glavnici duga prilikom izra~unavanja zate-
zne kamate za naredni godi{nji period docnje. U izreci presude nije potrebno navoditi
na~in obra~una, jer je on odre|en zakonom, a dovoljno je navesti po odredbama ko-
jeg zakona treba izvr{iti obra~un kamate za pojedine periode docnje i eventualno po
kojim stopama.
15. Povjerilac kome je sa zaka{njenjem ispla}ena nov~ana tra‘bina, mo‘e,
pored zatezne kamate, zahtijevati i razliku do potpune naknade {tete, ali samo kon-
kretno iskazane i utvr|ene.
ZOO)
16. Ugovorne stranke se mogu i usmeno sporazumjeti o otpustu duga koji se
sastoji od dospjelih zateznih kamata.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju, u pitanju su zatezne kamate koje su u vrijeme usme-
nog dogovora i zaklju~ivanja aneksa ugovora ve} bile dospjele, a dijelom i utu‘ene,
{to zna~i da se usmeni dogovor o zateznim kamatama nije odnosio na odricanje una-
prijed tu‘ioca od prava na zatezne kamate, odnosno protivno pravnoj prirodi odredbe
~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kao prisilnom propisu. Stranke
su se preko zastupnika mogle i usmeno dogovoriti da tu‘ilac odustane od prava na
zatezne kamate koje su predmet spora, iako poti~u iz ugovora o gra|enju (~lan 67. st.
3. i 4. ZOO).
17. Kada je naknada {tete zbog neispunjenja ugovora o prodaji stana utvr|ena
u visini razlike izme|u cijene koju je kupac trebao isplatiti tu‘enom i cijene koju je
isplatio tre}em licu za kupovinu odgovaraju}eg stana, zatezna kamata te~e tek od da-
na definitivne isplate cijene novom prodavcu.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je tu‘eni kriv za neispunjenje ugovora o prodaji stana koji je
tu‘iocu morao biti predat 1.7.1981. godine, pa je obavezan na naknadu {tete u visini
razlike cijene odgovaraju}eg stana koji je tu‘ilac kupio od drugog lica ugovorom za-
klju~enim 1982. godine.
Neosnovano tu‘ilac zahtijeva pla}anje zatezne kamate po~ev od 1. 7. 1981.
god. do 15. 10. 1985. godine. Naknada {tete je odre|ena prema ispla}enoj cijeni za
novi stan dana 15. 10. 1985. godine, na ~ije formiranje je uticala visoka inflacija u
periodu od 1. 7. 1981. godine do dana isplate, tako da je apsorbovala revalorizacionu
kamatu koju bi tu‘ilac mogao zahijevati na iznos naknade {tete koji bi bio znatno ni-
‘i da je odre|en prema cijenama na dan 1. 7. 1981. godine. Tu‘ilac je, sem toga i
pretrpio definitivnu {tetu tek isplatom kona~ne cijene 15. 10. 1985. godine, pa ne bi
mogao tra‘iti pla}anje zateznih kamata prije dana nastanka {tete.
18. Prodavatelj duguje, za vrijeme primjene Zakona o trgovini iz 1990. godi-
ne, kamatu po stopi po kojoj bi banka u njegovom sjedi{tu obra~unala kamatu da su
kod nje nov~ana sredstva cijene bila polo‘ena kao depozit sa rokom oro~avanja koji
odgovara periodu docnje, ako je izri~ito ili pre{utno uvjetovao prodaju robe uplatom
cijene unaprijed.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju prvostupanjskog suda tu‘enik, kao prodavatelj kasni sa ispo-
rukom robe. Kako je cijenu primio unaprijed, du‘an je tu‘itelju za period docnje (po-
~ev od 09. 04. 1992. godine do ispunjenja ugovora) platiti zakonsku kamatu.
Pod zakonskom kamatom smatra se, u smislu ~lanka 277. Zakona o obveznim
odnosima, zatezna kamata, na koju ima pravo vjerovnik, ako du‘nik zakasni sa ispu-
njenjem nov~ane obaveze. U konkretnom slu~aju obaveza tu‘enika nije nov~ana, pa
tu‘itelju kao vjerovniku ne pripada pravo na zateznu kamatu.
U vrijeme zaklju~enja prodajnog ugovora bio je na snazi Zakon o trgovini
( Slu‘beni list SFRJ , broj 46/90 kasnije preuzeti kao zakon u Bosni i Hercegovi-
ni). U ~lanku 32. stavak 1. ovog zakona propisano je da se smatra {pekulacijom kori-
{tenje stanja na tr‘i{tu radi sticanja neosnovane imovinske koristi, a u stavku 2. ovog
~lanka to~. 5. i 6. navedeni su kao primjeri neugovaranje roka isporuke robe ili
isporuka robe poslije ugovorenog roka po cijeni vi{oj od cijene koja je va‘ila na dan
isporuke robe utvr|en ugovorom, izri~ito ili pre}utno uvjetovanje prodaje robe upla-
tom cijene unaprijed i nepriznavanje, odnosno neobra~unavanje kupcu kamate koju
je utvrdila banka prodavca.
Prema utvr|enju prvostupanjskog suda, parni~ne stranke nisu ugovorile rok
isporuke, tu‘itelj je platio ugovorenu cijenu, a tu‘enik nije istovremeno ispunio svoju
obavezu, pa ni u roku osam dana od dana primljene uplate. U takvom slu~aju tu‘enik
koji kasni sa ispunjenjem obaveze du‘an je tu‘itelju, od dana kada je pao u docnju,
platiti kamatu (~lanak 32. st. 2. to~. 6. Zakona o trgovini) po stopi po kojoj bi banka
u sjedi{tu tu‘enog, kao prodavca, obra~unala kamatu da su kod nje nov~ana sredstva
bila ulo‘ena, kao oro~eni depozit sa rokom oro~avanja koji odgovara periodu docnje.
19. Kupac ne mo‘e tra‘iti da mu prodavac, kome je unaprijed platio cijenu, u
slu~aju prekora~enja roka za predaju prodate stvari plati zateznu kamatu, jer zateznu
kamatu duguje samo du‘nik nov~ane obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac nema pravo na zatezne kamate koje potra‘uje jer tu‘eni mu nije du-
govao nov~anu obavezu (~lan 277. noveliranog Zakona o obligacionim odnosima)
ve} isporuku individualno odre|ene stvari po ugovoru o prodaji.
20. Povjerilac ne mo‘e zahtijevati revalorizaciju dospjelih, a neispla}enih za-
teznih kamata prije podno{enja tu‘be sudu kojom zahtijeva njihovu isplatu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac ne mo‘e zahtijevati revalorizaciju obra~unatog iznosa zateznih kama-
ta do dana podno{enja tu‘be, jer tek sa tim danom po~inje obaveza pla}anja zateznih
procesnih kamata i tek od tada se revalorizuje i potra‘ivanje kamata na koje se pla}a
zatezna procesna kamata.
(Vs BiH, P‘. 565/90, od 23. 5.1991., isto P‘. 682/90, od 27. 6. 1991. - Bilten
Vs BiH 3/91 70)
21. Zatezne kamate se obra~unavaju po stvarnom broju dana u godini.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud nije pravilno utvrdio iznos zateznih kamata koji tu‘eni dugu-
je tu‘iocu, obzirom da se zatezne kamate obra~unavaju godi{nje prema stvarnom
broju dana u godini, jer stranke druga~iji obra~un zateznih kamata nisu ugovorile.
Obzirom na ovo kamatni divizor nije 360 od koga je po{ao vje{tak ve} 365.
22. Povjerilac koji doka‘e da je zbog docnje du‘nika pretrpio {tetu preko
iznosa dosu|ene zatezne kamate ima pravo na naknadu {tete, ali ne mo‘e tra‘iti zate-
znu kamatu po ve}oj kamatnoj stopi koja je propisana ili odre|ena nakon ispunjenja
obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Blagovremeno izjavljenom revizijom tu‘itelj pobija drugostepenu presudu
zbog pogre{ne primjene materijalnog prava u dijelu kojim se odbija njegov zahtjev
za pla}anje zatezne kamate po pove}anoj stopi, sa prijedlogom da se preina~i tako da
se tu‘beni zahtjev usvoji.
Tu‘beni zahtjev da mu tu‘ena banka za period od 5. 10. 1984. godine do 7. 5.
1985. godine, na iznos od dinara plati kamatu od 71,5/%, tu‘itelj temelji na
navodima da je 26. 9.1984. godine, preko tu‘ene uplatio iznos od 360.000 dinara, a
da je tu‘ena navedeni iznos dozna~ila pomenutoj banci tek 7. 3.1985. godine.
Na osnovu nesporne okolnosti da je tu‘ena iznos od .. dinara dozna~ila
osnovnoj banci, 7. 3. 1985. godine, te da je tu‘ena na navedeni iznos platila tu‘itelju
zateznu kamatu od 7,5%, ni‘estepeni sudovi su primjenom tada va‘e}e odredbe ~lana
277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 29/78) do-
sudili tu‘itelju kamatu na navedeni period po stopi od 7,5%, koliko je tada iznosila
kamata u mjestu ispunjenja na {tedne uloge po vi|enju.
Tu‘ilac je u ‘albi naveo da se njegov zahtjev za isplatu kamate po stopi od
71,5% zasniva na odredbi ~lana 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovaj prigo-
vor ocijenio neosnovanim, jer tu‘itelj u smislu navedene zakonske odredbe nema
pravo na naknadu {tete u visini ve}e stope zatezne kamate, nego bi imao pravo samo
na naknadu konkretne {tete, ukoliko bi dokazao njeno postojanje.
23. Zatezne kamate treba obra~unati primjenom divizora 365, odnosno 366,
prema stvarnom broju dana u kalendarskoj godini.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je primijenio kamatni divizor koji uzima da godina uvijek
ima 360 dana, pa slijedom toga odr‘ava platni nalog na snazi i za iznos od 2.164 di-
nara. Odnose parni~nih stranaka trebalo je, me|utim, razrije{iti primjenom obra~una
kamata koji dane ra~una ta~no po kalendaru, a godinu za 365 (366 dana), na {tu upu-
}uje i ~lan 32. stav 1. Samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatnih stopa
(pre~i{}eni tekst, od 17. novembra 1986. godine) donesene od strane Izvr{nog odbora
Udru‘enja banaka Jugoslavije.
odredbe.
Iz obrazlo‘enja:
U toku postupka i u ‘albi tu‘eni navodi da su parni~ne stranke ugovorom
odredile da }e u slu~aju docnje stope zatezne kamate iznositi 18 i 25%, te da je treba-
lo primijeniti ugovor, a ne visinu stope zatezne kamate odre|ivati prema Odluci SIV-
a o visini stope zatezne kamate. Ovaj prigovor prvostepeni sud je pravilno odbio. Na-
ime, propisi o zateznim kamatama su po svojoj pravnoj prirodi prinudnog karaktera i
stranke ne mogu ugovorom mijenjati visinu stope zatezne kamate od propisane, pa i
u slu~aju da takva ugovorna odredba me|u strankama zaista postoji, ona ne bi proi-
zvodila pravno dejstvo (~lan 103. stav 1. i ~lan 105. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), jer bi bila protivna prinudnim propisima.
25. Stranke iz ugovora u privredi ne mogu ugovarati ni vi{u ni ni‘u stopu za-
tezne kamate od propisane.
26. Dru{tveno-politi~ka zajednica duguje zatezne kamate po stopi iz ~lana
277. stav 2. ZOO ako zadocni sa ispunjenjem otplate sanacionog kredita po ugovoru
zaklju~enom izme|u banke i organizacije udru‘enog rada koja obavlja privrednu dje-
latnost, kada je preuzela dug iz tog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ena op{tina smatra da se nije mogla obavezati da pla}a zatezne kamate po
stopi koju propisuje svojom odlukom Savezno izvr{no vije}e, na osnovu stava 2. ~la-
na 277. Zakona o obligacionim odnosima, nego samo na pla}anje kamate po stopi
koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge oro~ene bez utvr|ene namjene pre-
ko godinu dana (stav 1. ~lana 277. ZOO).
Odredbama stava 1. i 3. ~lana 748. ZOO propisano je da preuzimanjem duga
preuzimalac stupa na mjesto pre|a{njeg du‘nika, a ovaj se osloba|a obaveze, te da
izme|u preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je dotle postojala izme|u
pre|a{njeg du‘nika i povjerioca. Ugovor o sanacionom kreditu zaklju~ile su organi-
zacije u obavljanju privredne djelatanosti koje sa~injavaju predmet njihovog poslova-
nja (stav 2. ~lana 25. ZOO), pa za takvu obavezu va‘i stopa zatezne kamate koju svo-
jom odlukom propisuje SIV (stav 2. ~lana 277. ZOO). Ugovorom od 17. 4. 1979. go-
dine, zaklju~enom izme|u parni~nih stranaka i dotada{njeg du‘nika, tu‘ena je pre-
uzela sve obaveze iz ugovora o sanacionom kreditu, koji predstavlja ugovor u privre-
di, pa iako tu‘ena ne obavlja privrednu djelatnost i ne zaklju~uje ugovore u privredi u
vezi s tom djelatno{}u, ona ima istu obavezu prema tu‘iteljici, koja je postojala izme-
|u pre|a{njeg du‘nika i tu‘iteljice po ugovoru o sanacionom kreditu. Stoga tu‘ena
duguje tu‘iteljici za preuzetu nov~anu obavezu, koju je ispunila sa zadocnjenjem, za-
tezne kamate po stopi koju propisuje SIV, na osnovu stava 2. ~lana 277. ZOO. U su-
protnom povjerilac (tu‘iteljica) bi se zbog promjene du‘nika dovela u nepovoljniji
polo‘aj, iako su stranke u ugovoru o preuzimanju duga izri~ito predvidjele da tu‘ena
preuzima sve obaveze iz ugovora o kreditu, a to zna~i i takve obaveze koje bi nastale
zbog zadocnjenja u isplati glavnog duga.
27. Povjerilac nema pravo da zahtijeva na ime revalorizacije doma}e valute
isplatu ve}e sume novca (glavnice).
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je zahtjev tu‘itelja da mu tu‘eni zbog pada vrijednosti novca, a ti-
me i dugovane glavnice, isplati ve}i iznos od cijene popravka. Prema odredbi ~lana
394. Zakona o obligacionim odnosima, kad obaveza ima za predmet svotu novca, du-
‘nik je du‘an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi ako se zako-
nom ne odre|uje {to drugo.
U konkretnom slu~aju predmet obaveze je iznos novca koji je tu‘itelj platio
za opravku vozila pa mo‘e zahtjevati samo navedeni iznos sa zateznom kamatom ko-
ja od 3. avgusta 1985. godine (novela ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima) ima u su{tini revalorizacionu funkciju.
28. Tu‘eni koji je nakon du‘eg vremena vratio pogre{no mu dostavljenu ro-
bu, ne duguje po{iljaocu zatezne kamate, ali odgovara za {tetu pod op{tim pretpos-
tavkama (~lan 154. stav 1. i 155. ZOO).
(Vs BiH, P‘. 114/87, od 21. 10. 1987. ZIPS, 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 51)
29. Ugovaranje zateznih kamata nije u dispoziciji privrednih subjekata. Ali,
ako je {tedionica sa korisnikom kredita ugovorila vi{u stopu ugovorne kamate od za-
tezne, tako da }e se ista mijenjati u skladu sa aktima poslovne politike, takva kamata
te~e i za slu~aj docnje u pla}anju dospjelih rata kredita.
(Vps Beograd, P‘,- 5056/98, od 12. 1. 1998. godine)
30. Du‘nik duguje zatezne kamate i kada je do zaka{njenja u pla}anju nov~a-
ne obaveze do{lo krivicom tre}eg lica.
Iz obrazlo‘enja:
Navodi ‘albe da je tu‘ena do{la u docnju sa ispunjenjem svoje obaveze pre-
ma tu‘iocu, krivicom tre}eg lica (SDK) su bez zna~aja, jer se tu‘ilac i tu‘ena nalaze
u du‘ni~ko-povjerila~kom odnosu, pa krivica tre}eg lica ne opravdava zaka{njenje
tu‘ene (tu‘ena ne osporava da je pala u docnju, jer je sa zaka{njenjem od 15 dana iz-
vr{ila doznaku dinarske protuvrijednosti tu‘iocu), a obaveza du‘nika da plati zateznu
kamatu zasniva se na odredbi ~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima.
Jedino u slu~aju kada je du‘nik do{ao u docnju zbog pona{anja povjerioca
(~lan 325. Zakona o obligacionim odnosima) prestaje docnja du‘nika i od dana po-
vjerio~eve docnje prestaje te}i kamata (~lan 326. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima). U konkretnom slu~aju ne radi se o povjerila~koj docnji, jer tu‘ilac svojim
pona{anjem nije sprije~io tu‘enu da ispuni obavezu.
60)
31. Du‘nik je obavezan da plati zatezne kamate za vrijeme docnje i kada je
do neblagovremene isplate duga do{lo zbog propusta organizacione jedinice Slu‘be
dru{tvenog knjigovodstva.
Iz obrazlo‘enja:
Neblagovremeno postupanje organizacione jedinice Slu‘be dru{tvenog knji-
govodstva po nalogu du‘nika ne osloba|a du‘nika obaveze prema povjeriocu po
osnovu docnje u ispunjenju nov~ane obaveze. To mo‘e biti samo osnov odgovornosti
SDK za {tetu koja usljed toga nastane du‘niku. Stoga tu‘eni pogre{no zaklju~uje da
je u ovoj parnici prvostepeni sud bio du‘an utvr|ivati blagovremenost njegovih nalo-
ga za prenos sredstava, njegovu likvidnost u vrijeme docnje u ispunjenju ove obave-
ze i da je docnja nastupila bez njegove krivnje.
32. Ako nije nastao ugovor u privredi zbog nedostatka sporazuma o bitnim
sastojcima ugovora, du‘nik pla}a zatezne kamate na iznos koji vra}a po stopi iz ~la-
na 277. stav 1. ZOO, a od dana kada je primio zahtjev za vra}anje, ako je bio savjes-
tan.
Povjerilac nema pravo da tra‘i zatezne procesne kamate na iznos zatezne ka-
mate sve dok ne prestane glavno potra‘ivanje.
33. Zatezna kamata na potra‘ivanje cijene isporu~ene elektri~ne energije te~e
od dana dospije}a za pla}anje ispostavljenog ra~una, ako du‘nik nije mogao prije pri-
jema ra~una saznati obim obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo - ~lan 277. stav 1.
ZOO kada je obavezao tu‘enog, koji je zadocnio sa ispunjenjem nov~ane obaveze da
plati zatezne kamate na glavnicu, ali samo za period docnje od 10. 7. 2000. godine do
isplate, a ne od 5. 8. 1999. godine kao dana utu‘enja. Ovo jer iz spisa proizlazi da tu-
‘enom za tu‘bu nisu dostavljeni ra~uni, ve} na raspravi dana 11. 7. 2000. godine, a
prvostepeni sud u toku postupka nije utvr|ivao da li su ra~uni tu‘enom dostavljeni
prije utu‘enja. Ovo je odlu~no jer potra‘ivanje naknade za isporu~enu elektri~nu
energiju za svaki mjesec dospijeva u ugovorenom roku nakon dostave du‘niku koji,
prije izvr{enog obra~una po povjeriocu, ne mo‘e znati iznos koji je du‘an da plati, ne
mo‘e znati iznos koji je du‘an da plati, pa stoga ni ispuniti nastalu obavezu.
(Vs FBiH, P‘. 243/00, od 27. 8. 2001.- Bilten Vs FBiH 2/01 - 39)
34. Na potra‘ivanje naknade za isporu~enu vodu radi nesmetanog obavljanja
osnovne djelatnosti, pla}eno u docnji, zdravstvena organizacija duguje zatezne kama-
te po stopi iz ~lana 277. stav 1. a ne stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Komunalna vodovodna organizacija, iako se bavi privrednom djelatno{}u, ne
mo‘e od bolnice koja je vanprivredni subjekt u smislu propisa o klasifikaciji djela-
tnosti, ako je njena obaveza na pla}anje cijene nastala usljed kupovine vode radi ne-
smetanog obavljanja osnovne vanprivredne djelatnosti, zahtijevati pla}anje zateznih
kamata po odredbama ~lana 277. stav 2. ZOO, jer izme|u stranaka nije zaklju~en
ugovor u privredi u smislu ~lana 25. stav 2. ZOO.
35. Na obaveze iz ugovora o rekonstrukciji (modernizaciji) puta (i ugovora o
kreditu za finansiranje ovih radova) kojim upravljaju, samoupravne interesne zaje-
dnice za puteve pla}aju zatezne kamate po stopi iz ~lana 277. stav 1. ZOO.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ena je samoupravna interesna zajednica za regionalne puteve, koja prema
odredbama ~lanova 4. i 5. Zakona o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti ("Slu‘beni
list SFRJ", br. 6/76" sa kasnijim izmjenama i dopunama) i Odluci o jedinstvenoj kla-
sifikaciji djelatnosti ("Slu‘beni list SFRJ", broj 34/76, sa kasnijim izmjenama i dopu-
nama) svrstan u oblast 14 - Dru{tveno-politi~ke zajednice, samoupravne interesne za-
jednice i dru{tveno-politi~ke organizacije, a to zna~i da obavlja vanprivrednu, a ne
privrednu djelatnost. Stoga ugovor o modernizaciji puta koga je tu‘ena, kao naru~ilac
radova, zaklju~ila sa tu‘iocem (izvo|a~em radova), a ni ugovor o kreditu zaklju~en
izme|u parni~nih stranaka, ne predstavljaju ugovore u privredi, jer nisu zaklju~eni u
obavljanju privredne djelatnosti tu‘ene.
Kao ugovor u privredi, na osnovu ~lana 25. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima, smatra se samo onaj u kome obje stranke obavljaju privrednu djelatnost
koja ~ini predmet njihovog poslovanja ili su u vezi sa tom djelatno{}u a u konkre-
tnom sporu tu‘ena obavlja vanprivrednu djelatnost, pa se navedeni ugovori parni~nih
stranaka ne smatraju ugovorima u privredi (tu‘ena je navedene ugovore zaklju~ila u
okviru obavljanja svoje osnovne vanprivredne djelatnosti, odnosno u vezi s njom, jer
je notorno da u osnovnu djelatnost SIZ-a za reagionalne puteve spada staranje o
odr‘avanju i rekanstrukciji regionalnih puteva i pribavljanje sredstava za tu svrhu).
Shodno tome, prvostepeni sud je bio du‘an da tu‘enu obave‘e da pored gla-
vnice, plati tu‘iocu zateznu kamatu po odredbama ~lana 277. stav 1. a ne po stavu 2.
36. Iznos zateznih kamata mo‘e pre}i iznos glavnog duga.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni se poziva na odredbu ~lana 401. ZOO, koja se odnosi na ugovorne ka-
mate, a tom odredbom je propisano da kamata prestaje te}i kad svota dospjelih, a ne-
ispla}enih kamata dostigne glavnicu. Me|utim, u ovom predmetu se ne radi o potra-
‘ivanju ugovorne kamate, pa stoga ne dolazi u obzir primjena ~lana 401. ZOO, ve}
se ovdje radi o potra‘ivanju tu‘ioca iz osnova obra~unatih zateznih kamata u smislu
~l. 277. i 279. ZOO. U ovom slu~aju visina zateznih kamata nije limitirana, kao {to je
slu~aj sa ugovornom kamatom kako je propisano u ~lanu 401. ZOO.
(Vs BiH, P‘. 435/87, od 28. 4. 1988. ZIPS 531; Bilten Vs BiH 2/88 57)
37. Zatezne kamate na potra‘ivanje stranke iz ugovora u privredi za vra}anje
vi{e pla}enog (nedugovanog), obra~unavaju se po stopi iz ~lana 277. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je o zahtjevu tu‘ioca za pla}anje kamata na iznos glavnog
duga odlu~io na osnovu ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, utvr|u-
ju}i da se radi o potra‘ivanju iz ugovora u privredi.
Iz podataka u spisu se vidi da je tu‘ilac postavio zahtjev za vra}anje iznosa
koji je platio tu‘enom preko dugovanog iznosa. Stoga je zahtjev za pla}anja kamata
trebalo raspraviti u skladu sa pravilima o vra}anju ste~enog bez osnova u smislu ~la-
na 214. Zakona o obligacionim odnosima. Zbog pogre{ne primjene materijalnog pra-
va, prvostepeni sud nije utvr|ivao da li je tu‘eni bio nesavjestan od dana sticanja bez
osnova ili od podno{enja zahtjeva za vra}anje ste~enog. Stoga }e prvostepeni sud u
ponovnom postupku na osnovu odredbe ~lana 214. Zakona o obligacionim odnasima,
utvrditi za koji period tu‘eni duguje tu‘iocu zatezne kamate na iznos glavnog duga.
Pri odlu~ivanju o visini stope zatezne kamate prvostepeni sud }e imati u vidu da tu‘i-
o~evo potra‘ivanje ne poti~e iz ugovora u privredi, jer su me|u strankama prava i
obaveze iz ugovora u privredi prestali ispunjenjem prema ~lanu 295. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima. Osnov tu‘benog zahtjeva je neosnovano oboga}enje u
smislu ~lana 210. Zakona o obligacionim odnosima.
38. Prodavac duguje kupcu odgovaraju}e kamate kada zahtijeva makar i dje-
limi~no pla}anje unaprijed, bez ugovaranja nepromjenljivosti cijene, a ne isporu~i
prodatu stvar u roku od 15 dana od dana uplate. Kamate se obra~unavaju kao da je
unaprijed pla}eni iznos cijene bio oro~en kod banke u periodu od dana uplate do da-
na isporuke, a samo ako je do isporuke do{lo prije isteka roka od tri mjeseca od dana
uplate, po stopi na sredstva po vi|enju.
Na ovako obra~unatu kamatu du‘nik duguje zateznu procesnu kamatu od da-
na podno{enja tu‘be sudu i to po stopi odre|enoj Odlukom SIV-a o visini stope zate-
zne kamate ako je ugovor o prodaji imao karakteristike ugovora u privredi.
39. Ugovara~ koji je unaprijed platio cijenu iz ugovora u privredi nema pravo
na zatezne kamate po stopi iz Odluke SIV-a o visini stope zatezne kamate.
40. Na iznos neutro{enog avansa datog u ispunjenju ugovora u privredi, stra-
na koja vra}a avans pla}a zateznu kamatu po stopi odre|enoj Odlukom SIV-a o visi-
ni stope zatezne kamate, po~ev od dana kada je avans primila, ako je ugovor raskinut
po osnovu iz ~lana 124. - 129. Zakona o obligacionim odnosima, a ina~e od dana
odre|enog ~lanom 214. Zakona o obligacionim odnosima.
54)
41. Zatezne kamate na neiskori{teni iznos avansa koji je tu‘eni du‘an vratiti
nakon ispunjenja kupoprodajnog ugovora, obra~unavaju se po stopi iz ~lana 277. stav
1. Zakona o obligacionim odnosima i kada parni~ne stranke me|usobno zaklju~uju
ugovore u privredi.
42. Naru~ilac duguje zatezne kamate ako avans ne plati izvo|a~u u ugovore-
nom roku.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{no je pravno shvatanje prvostepenog suda da ne postoji obaveza pla}a-
nja zateznih kamata kada je ugovorena obaveza pla}anja avansa izvo|a~u radova u
odre|enom roku, jer prema odredbi ~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima, du-
‘nik koji zakasni u ispunjenju nov~ane obaveze du‘an je povjeriocu pored glavnice
platiti i zatezane kamate, a avans predstavlja ugovorenu nov~anu obavezu koju je du-
‘nik du‘an ispuniti u ugovorenom roku.
TRA@BINE PO OSNOVU [TETE

43. Zatezne kamate na naknadu nenov~ane materijalne {tete, dosu|enu u nov-
cu prema cijenama u vrijeme presu|enja, teku od dana dono{enja prvostupanjske
presude kojom je visina naknade odre|ena.
Ako je o{te}enik sam otklonio {tetu prije dono{enja sudske odluke, zatezne
kamate teku od dana kad je {teta otklonjena, odnosno kad su u~injeni tro{kovi radi
otklanjanja {tete.
(Na~elni stav objavljen u - Psp 35 - 92)
njenog izdatka.
Iz obrazlo‘enja:
O{te}eni koji nije izvr{io opravku o{te}enog vozila, ima pravo na naknadu
{tete u visini potrebnih tro{kova opravke, procijenjenih u momentu dono{enja sudske
odluke (~lan 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima), uklju~uju}i i porez na
promet proizvoda kao dio cijene potrebnih novih rezervnih dijelova, sa zateznom ka-
matom od presu|enja, odnosno od procjene {tete (~lan 277. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima). Tako odre|en obim naknade materijalne {tete omogu}uje o{te}e-
nom da se njegova materijalna situacija dovede u stanje u kome bi se nalazila da nije
bilo {tetne radnje ili propu{tanja (~lan 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Me|utim, kada je o{te}enik svoje vozilo sam popravio, on u parnici za nakna-
du {tete ima pravo na naknadu onih izdataka koje je imao u momentu opravke vozila,
uklju~uju}i i porez na promet, ako je takav izdatak imao, a ne pravo na naknadu tro-
{kova opravke vozila prema cijenama na dan presu|enja, sa zateznim kamatama do
isplate naknade (~lan 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Ovo stoga {to
momentom pla}anja izdataka opravke vozila od strane o{te}enog, nenov~ana materi-
jalna {teta za du‘nika postaje nov~ana obaveza (~lan 394. Zakona o obligacionim
odnosima).
45. Zatezna kamata na periodi~ne iznose naknade {tete zbog izgubljene zara-
de te~e od dospije}a svakog pojedina~nog iznosa (mjese~no).
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, du‘nik
koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kama-
tu po stopi koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge oro~ene bez utvr|ene
namjene preko godinu dana, a prema odredbi ~lana 186. istog zakona, obaveza na-
knade {tete smatra se dospjelom od momenta nastanka {tete.
Po{to se u konkretnom slu~aju radi o naknadi {tete zbog gubitka li~nog do-
hotka, dakle, o {teti koja je ve} u momentu nastanka izra‘ena u odre|enom broju
nov~anih jedinica i koja nastaje periodi~no po proteku svakog mjeseca (suprotno je
~lanu 394. ZOO pravno shvatanje izra‘eno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da se na-
knada ovog vida {tete valorizuje prema prilikama u vrijeme dono{enja sudske odlu-
ke), a prema citiranim zakonskim propisima i obaveza naknade takve {tete dospijeva
u momentu kada do|e do umanjenja u imovini o{te}enog gubitkom odre|enog nov-
~anog iznosa koji bi on ostvario u odre|enom mjese~nom periodu na ime li~nog do-
hotka da {tetnom radnjom nije bio u tome onemogu}en, od tada te~e i obaveza pla}a-
nja zatezne kamate, a ne od dana dono{enja prvostepene presude.
52)
Iz obrazlo‘enja:
Zatezna kamata na naknadu nenov~ane materijalne {tete dosu|ene u novcu,
prema cijenama u vrijeme presu|enja, te~e od dana dono{enja prvostepene presude
kojom je visina naknade odre|ena. Naime, u smislu odredbe ~lana 185. Zakona o
obligacionim odnosima, odgovorno lice je obavezno da uspostavi stanje kakvo je bi-
lo prije nego je {teta nastala, odnosno ako to nije mogu}e da {tetu naknadi u novcu.
Ako odgovorno lice do dono{enja sudske odluke ne naknadi {tetu, visina naknade se
odre|uje po cijenama u vrijeme presu|enja (~lan 189. ZOO), jer je samo dosu|enjem
{tete po cijenama u vrijeme presu|enja mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje. Dosu|u-
ju}i naknadu {tete po cijenama u vrijeme presu|enja uspostavlja se pre|a{nje stanje,
jer dosu|enim iznosom o{te}eni mo‘e da popravi o{te}enu stvar ili da kupi novu
stvar. Zbog toga se ne mo‘e tra‘iti naknada na dosu|eni iznos {tete od dana kada je
{teta nastala, jer bi se u tom slu~aju naknada dvostruko valorizovala i kroz cijenu
o{te}ene stvari u vrijeme dono{enja sudske odluke i putem kamate od dana nastanka
{tete.
I zatezna kamata na naknadu nematerijalne {tete te~e od dana dono{enja
prvostepene presude kojom je naknada odre|ena.
Obaveza naknade nematerijalne {tete ne dospijeva od trenutka nastanka {tete,
jer je obim ove naknade {tete kao nov~ane obaveze, u smislu ~lana 394. citiranog za-
kona, poznat tek kada je na pravno obavezuju}i na~in izra‘en u novcu, a to je trenu-
tak kada je naknada odre|ena nagodbom odnosno dosu|ena presudom, pa od tada te-
~e zatezna kamata.
Izgubljena zarada predstavlja izvorno nov~anu {tetu, pa se kada je u pitanju
zatezna kamata, ima primijeniti odredba ~lana 277. stav 1. ZOO. Prema navedenoj
zakonskoj odredbi obaveza pla}anja zatezne kamate na nov~ano potra‘ivanje te~e od
dospije}a potra‘ivanja, pa obaveza naknade materijalne {tete zbog izgubljene zarade
nastaje u momentu kada je do{lo do umanjenja imovine o{te}enog zbog izmaklih pri-
manja, {to zna~i po proteku svakog mjeseca. Shodno tome kamata te~e od dospije}a
svakog mjese~nog obroka.
47. Zatezna kamata na iznos naknade {tete te~e od dana kada su stranke same
procijenile visinu {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Obaveza povra}aja u pre|a{nje stanje - naturalna obligacija pretvara se u nov-
~anu obavezu, u pravilu, od dosu|enja naknade {tete ili zaklju~enja poravnanja. U
ovom slu~aju nije zaklju~eno poravnanje, ali su same stranke procijenile {tetu prije
dosu|enja, imaju se u vidu aktuelne cijene, pa se uzima kao da je promijenjena oba-
veza naturalne restitucije u nov~anu obavezu danom procjene {tete. U protivnom bi
se ra~unao tok zatezne kamate tek od presu|enja, a to bi bilo na {tetu oste}enog jer
su u intervalu od procjene {tete do dosu|enja promijenjene cijene o{te}ene stvari
usljed djelovanja inflacije, koje se mogu kompenzirati samo zateznom kamatom koja
ima revalorizacionu funkciju u na{em pravu.
48. Zatezna kamata na iznos naknade {tete te~e od zaklju~enja poravnanja
odnosno od isteka roka odre|enog u poravnanju.
Iz obrazlo‘enja:
Budu}i da se obaveza naturalne restitucije oste}ene stvari pretvara u nov~anu
obavezu u ~asu zaklju~enja poravnanja kojim se {tetnik obavezuje oste}enom da }e
platiti odre|enu sumu novca na ime o{te}enja stvari, zatezna kamata na tu sumu nov-
ca, koju oste}eni duguje, te~e od zaklju~enja poravnanja, ako obaveza nije odlo‘ena
rokom. U slu~aju da obaveza naknade {tete dospijeva istekom roka, tada zatezna ka-
mata te~e od dana kada du‘nik pada u docnju. Sve je to u saglasnosti sa na~elom iz
~l. 186. i 190. Zakona o obligacionim odnosima. Kada bi se tu‘eni obavezao da pla}a
zateznu kamatu na tako odre|eni iznos od prouzrokovanja {tete do{lo bi do dvostru-
ke revalorizacije nov~anog potra‘ivanja (u na{em pravu zatezna kamata ima funkciju
revalorizacionog instrumenta).
49. Na iznos naknade nenov~ane materijalne {tete zatezne kamate teku od da-
na dono{enja prvostupanjske presude bez obzira na to kad je procijenjena ta {teta.
(Vs H, Rev. 1117/88. od 15. 11. 1988. - Psp 43 - 63)
50. Kada sud dosudi naknadu {tete prema cijenama o{te}ene stvari u vrijeme
su|enja, zatezna kamata na dosu|enu naknadu te~e od dono{enja presude.
Iz obrazlo‘enja:
Nije bilo mjesta dosu|enju zatezne kamate od dana prouzrokovanja {tete kod
okolnosti da je naknada te {tete tu‘iocu obra~unata i dosu|ena prema cijenama va‘e-
}im u vrijeme dono{enja prvostepene presude, jer bi time tu‘ilac bio neopravdano fa-
vorizovan i kroz valorizovanu vrijednost o{te}ene stvari uz revalorizacionu kamatu
za period do presu|enja u prvostepenom postupku, {to nije u skladu sa principom
izra‘enim u ~lanu 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Prema tom zakon-
skom propisu odgovorno lice je du‘no da u imovini o{te}enog uspostavi ono stanje
koje je bilo prije nastanka {tete {to za slu~aj kada je {teta nastala oste}enjem ili pro-
pa{}u stvari zna~i da je obaveza {tetnika naturalna restitucija, a takva obaveza se pre-
tvara u nov~anu tek ako naturalna restitucija nije mogu}a, ili ako to opravdavaju
okolnosti slu~aja, odnosno kada to o{te}eni zahtijeva. U tom slu~aju se, naime, o{te-
}enom mo‘e dosuditi naknada u visini nov~anog iznosa koji je, prema cijenama u
vrijeme dono{enja sudske odluke, potreban da ovaj popravi o{te}enu stvar ili kupi
novu (~lan 185. stav 2. do 4. i ~lan 190. Zakona o obligacionim odnosima), pa se sto-
ga tek u momentu dono{enja prvostepene presude naturalna obaveza transformi{e u
nov~anu i na taj na~in o{te}enikova materijalna situacija dovede u stanje u kome je
bila prije nastanka {tete. Stoga se o docnji du‘nika zbog neispunjenja nov~ane obave-
ze nakna|enja ove vrste materijalne {tete mo‘e govoriti tek od momenta dono{enja
prvostepene presude, pa od tada, prema odredbi iz ~lana 277. Zakona o obligacionim
odnosima, te~e i obaveza pla}anja zatezne kamate, a ne od dana prouzrokovanja {te-
te.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, du‘nik
koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kama-
tu po stopi koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge oro~ene bez utvr|ene
namjene preko godinu dana, a prema odredbi ~lana 186. istog zakona, obaveza na-
knade {tete smatra se dospjelom od momenta nastanka {tete.
Po{to se u konkretnom slu~aju radi o naknadi {tete zbog gubitka li~nog do-
hotka, dakle, o {teti koja je ve} u momentu nastanka izra‘ena u odre|enom broju
nov~anih jedinica i koja nastaje periodi~no po proteku svakog mjeseca (suprotno je
~lanu 394. ZOO pravno shvatanje izra‘eno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da se na-
knada ovog vida {tete valorizuje prema prilikama u vrijeme dono{enja sudske odlu-
ke), a prema citiranim zakonskim propisima i obaveza naknade takve {tete dospijeva
u momentu kada do|e do umanjenja u imovini o{te}enog gubitkom odre|enog nov-
~anog iznosa koji bi on ostvario u odre|enom mjese~nom periodu na ime li~nog do-
hotka da {tetnom radnjom nije bio u tome onemogu}en, od tada te~e i obaveza pla}a-
nja zatezne kamate, a ne od dana dono{enja prvostepene presude.
50)
52. Zatezne kamate na iznos dosu|ene naknade materijalne {tete zbog povre-
de autorskih prava pripadaju od dana prvostupanjske presude kojom je ta naknada
odre|ena.
(Vs H, Rev. 117/87, od 3. 3.1988. Informator, broj 3623 i 4299)
53. Ako je {tetnom radnjom prouzrokovano umanjenje ne~ije imovine u nov-
~anom izrazu (npr. izgubljena zarada ili je o{te}eni ne{to platio da bi otklonio ili
smanjio {tetu na stvarima iz njegove imovine), nakna|uje se ovaj nominalni nov~ani
iznos uz revalorizacionu zateznu kamatu koja te~e od nastanka nov~ane {tete do is-
plate.
54. Kada okolnosti ne opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja, o{te}enom
se dosu|uje naknada {tete u novcu sa zateznom kamatom od dana dosu|enja.
55. O{te}eni ima pravo na zateznu kamatu na iznos naknade {tete od vansud-
skog utvr|enja naknade do isplate, a ne od prouzrokovanja {tete nastale o{te}enjem
stvari.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je pretrpio {tetu na usjevima, na putni~kom automobilu i na stambe-
noj zgradi, a {teta na stvarima, prema odredbama ~lana 185. Zakona o obligacionim
odnosima, nakna|uje se naturalnom restitucijom. Ako restitucija nije mogu}a, ili kad
o{te}eni to zahtijeva, sud }e prema okolnostima slu~aja ocijeniti da li }e odrediti na-
knadu u iznosu nov~anih jedinica koji je potreban da se o{te}ena stvar popravi, ili na-
bavi nova i tek od momenta procjene, prema kriterijima izra‘enim u ~lanu 189. st. 2.
istog zakona (to je u pravilu momenat dono{enja prvostepene presude) naknada te
vrste {tete po prvi put dobija svoj nov~ani izraz, od kada dospijeva i obaveza pla}a-
nja tog potra‘ivanja, pa od tada te~e i obaveza pla}anja zateznih kamata (~lan 277.
stav 1. ZOO).
Po{to u sporu stranaka sud nije ni bio u situaciji da prvostepenom presudom
utvr|uje iznos novca koji bi u momentu odlu~ivanja bio potreban da se tu‘io~eve
o{te}ene stvari dovedu u stanje prije {tetnog doga|aja, obzirom da je tu‘ena u toku
postupka dobrovoljno isplatila iznos naknade koji je utvr|en procjenom komisije
stru~njaka od 10. 10. 1985. godine, prema cijenama va‘e}im u to vrijeme, to prema
ve} navedenim odredbama Zakona o obligacionim odnosima tek od tada te~e i oba-
veza pla}anja zateznih kamata.
56. Zatezna kamata na potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovane zadr‘ava-
njem u pritvoru te~e od pravosna‘nosti presude kojom je okrivljeni oslobo|en od op-
tu‘be.
presude.
va se realna vrijednost naknade kojom se posti‘e svrha obe{te}enja .
58. Kad je visinu naknade za nenov~anu materijalnu {tetu trebalo utvrditi pre-
ma cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke, zatezne kamate na dosu|enu na-
knadu pripadaju tako|er od dono{enja sudske odluke, pri ~emu za tijek kamata nije
odlu~na okolnost {to je visina naknade utvr|ena prema trenutku prije dono{enja sud-
ske odluke.
(Vs RH, Rev. 1512/91, od 3O. 10. 1991.- Izbor odluka 1993 133)
59. Ako je o{te}enik popravio {tetu tako {to je kupio, umjesto uni{tene, drugu
odgovaraju}u stvar, kamate na utro{eni iznos za kupljenu stvar teku od dana kupovi-
ne, {to se u pravilu dokazuje ra~unom.
(Os Zagreb, G‘. 2830/88 2, od 26. 4. 1988. Informator, broj 3637 i 4299)
60. (1) Zatezne kamate na pravi~nu nov~anu naknadu nematerijalne {tete teku
od dana dono{enja prvostupanjske presude kojom je naknada odre|ena.
(2) Prilikom odlu~ivanja o visini pravi~ne nov~ane naknade sud }e uzeti u ob-
zir i vrijeme proteklo od nastanka {tete do dono{enja odluke ako du‘ina ~ekanja na
satisfakciju i druge okolnosti slu~aja to opravdaju.
(Vs H, Rev. 375/87, od 3. 6. 1987. - Psp 36 54)
61. Na iznos naknade nenov~ane materijalne {tete zatezne kamate teku od da-
na dono{enja prvostupanjske presude bez obzira na to kad je procijenjena ta {teta.
(Vs H, Rev. 1117/88, od 15. 11. 1988. Psp 43 63)
62. Zatezna kamata na nov~anu naknadu nematerijalne {tete te~e od presu|e-
nja, a na iznos naknade za tro{kove sahrane i podizanja nadgrobnog spomenika, od
dana kada su ti tro{kovi u~injeni.
Iz obrazlo‘enja:
Visina nov~ane naknade nematerijalne {tete odre|uje se prema prilikama u
vrijeme su|enja, pa naknada odre|ena presudom predstavlja nov~anu obavezu pla}a-
nja glavnice na koju te~e zatezna kamata (~lan 277. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima).
Potra‘ivanje naknade izdataka za tro{kove sahrane i podizanje nadgrobnog
spomenika prosu|uje se prema na~elu monetarnog nominalizma izra‘enog u ~lanu
394. istog zakona, pa zbog toga od dana kada su u~injeni ti izdaci postoji obaveza
pla}anja zatezne kamate koja predstavlja instrument revalorizacije po noveli ~lana
277. st. 1. ZOO od 3. 8. 1985. godine.
63. înjenica da naknada nenov~ane materijalne {tete nije zatra‘ena i dosu|e-
na prema cijenama u vrijeme presude ne utje~e na pravo o{te}enika da zahtijeva za-
konske kamate od dana presude.
înjenica da je u postupku osiguranja dokaza vje{tak utvrdio visinu {tete ko-
ju je tu‘iteljica utu‘ila, prema navedenom, ne opravdava i priznanje zateznih kamata
od tog dana, a niti je u postupku osiguranja dokaza utvr|ena visina {tete sprje~avala
tu‘iteljicu da upravo s obzirom na odredbu ~l. 189. ZOO uskladi tu‘beni zahtjev.
U~inci inflacije ne mogu biti odlu~ni za druk~iji ishod spora.
(Vs H, Rev. 1960/90, od 20. 12. 1990. Psp 51 125)
64. Zatezna kamata na iznos dosu|ene naknade zbog o{te}enja stvari ne te~e
od prouzrokovanja {tete, ni od procjene, nego od dosu|enja.
Zatezna kamata na iznos naknade {tete dosu|en povodom o{te}enja ili uni{te-
nja stvari te~e od dana dono{enja presude, ali ako je od dana kada je taj iznos utvr|en
procjenom vje{taka do presu|enja zbog visoke stope inflacije toliko obezvrije|en da
u nominalnom iznosu o~igledno ne predstavlja ekvivalent naknade, zatezna kamata
koja od 3. avgusta 1985. godine (novela ZOO) sadr‘i i revalorizacioni elemenat do-
su|uje se od dana kada je procijenjena {teta (vje{ta~enjem).
NAPOMENA: Ovim stavom dopunjen je stav objavljen u "Biltenu sudske
prakse VS BiH", broj 2/88, na str. 32., pod brojem 51., koji je glasio:
Zatezna kamata na naknadu nematerijalne {tete zbog povrede li~nog dobra
te~e od presu|enja, a ne od prouzrokovanja {tete.
51. dopunjen odlukom Vs BiH Rev. 422/88, od 20. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89
92)
65. Budu}i da revizijski sud mo‘e pove}ati dosu|enu naknadu nematerijalne
{tete samo po kriterijima va‘e}im u vrijeme dono{enja prvostepene presude, zatezna
kamata na iznos za koji je uve}ana naknada te~e od dono{enja prvostepene presude.
Iz obrazlo‘enja:
Zatezna kamata na pravi~nu nov~anu naknadu nematerijalne {tete te~e od da-
na dono{enja prvostepene presude kojom je ta naknada odre|ena. Ovo stoga {to se
naknada te {tete, zbog same svoje prirode, ne mo‘e reporirati ni prilikom njenog
prouzrokovanja ni kasnije, nego se samo u~inci nematerijalne {tete mogu smanjiti
davanjem nov~ane naknade kao satisfakcije. Obim takve satisfakcije, kao nov~ane
obaveze u smislu ~lana 394. ZOO, mo‘e biti poznat tek onda kada je na pravno oba-
vezuju}i na~in izra‘en u novcu, {to zna~i od momenta dono{enja prvostepene presu-
de kada je naknada nematerijalne {tete dobila svoj izraz u odre|enom broju nov~anih
jedinica i to prema prilikama va‘e}im u vrijeme presu|enja. Zbog toga ni zatezna ka-
mata, saglasno odredbi ~lana 277. stav 1. ZOO, ne mo‘e da te~e prije nego {to je
nov~ana satisfakcija odre|ena kao nov~ana obaveza, a to je najranije momentom do-
no{enja prvostepene presude, zbog ~ega je ovaj sud odredio da zatezna kamata na
preostali iznos naknade nematerijalne {tete od 78.000 dinara, koji je tu‘iteljici dosu-
|en presudom ovog revizijskog suda, te~e od dana dono{enja prvostepene presude, a
ne od dana {tetnog doga|aja kao {to se revizijom predla‘e.
66. Dru{tva osiguranja nisu du‘na pla}ati zateznu kamatu na tra‘bine iz ugo-
vora o osiguranju od autoodgovornosti za period rata odnosno neposredne ratne opa-
snosti.
Iz obrazlo‘enja:
Pogrije{io je sud kada je za cjelokupno vrijeme zaka{njenja, nalo‘io tu‘eniku
pla}anje zatezne kamate, jer je to protivno ~lanku 37. Zakona o izmjenama i dopuna-
ma Zakona o osiguranju imovine i osoba ( Slu‘bene novine Federacije BiH , broj
6/98), po kojoj se na iznos naknade {tete ne obra~unava kamata za cijeli period rata
odnosno neposredne ratne opasnosti, pa je za vrijeme od 9. 4. 1992. g. do 24. 12.
1996. g. prvostupanjska presuda po ~lanku 373. to~ka 4. Zakona o parni~nom pos-
tupku preina~ena u odluci o kamatama.
67. Osigurava~ od autoodgovornosti du‘an je da isplati zatezne kamate na
iznos naknade {tete pretrpljene u novcu zbog otklanjanja kvara na vozilu, od dana
kada je o{te}eni isplatio cijenu popravka.
Iz obrazlo‘enja:
Iz odredaba ~lana 73. Zakona o osiguranju imovine i osoba ( Slu‘bene no-
vine Federacije BiH , br. 2/95 i 6/98), proizilazi da se vlasnik odnosno korisnik mo-
tornog vozila osigurava od odgovornosti za {tetu koju upotrebom vozila, nanese tre-
}oj osobi, izme|u ostalog i zbog uni{tenja ili o{te}enja stvari, a odredbama ovog ~la-
na, obim naknade {tete nije ograni~en. Obaveza dru{tva za osiguranje od auto od-
govornosti je ograni~ena jedino odredbama ~lana 76. navedenog zakona, tako {to je
propisano da ne mo‘e po jednom {tetnom doga|aju biti ve}a od iznosa {to ga na pri-
jedlog Ureda za nadzor utvrdi Vlada Federacije, ako ugovorom o osiguranju nije ut-
vr|en ve}i iznos. Iz ovih odredaba mora se zaklju~iti da osoba kojoj je nanesena {teta
upotrebom motornog vozila osiguranika od auto odgovornosti mo‘e od dru{tva za
osiguranje zahtijevati, do limita obaveze dru{tva, naknadu {tete u obimu u kome bi je
mogla zahtijevati od samog osiguranika, uklju~uju}i i zatezne kamate na tra‘binu na-
knade {tete, na koje o{te}eni ima pravo po odredbama Zakona o obligacionim odno-
sima. Dakle, obaveznim osiguranjem od auto odgovornosti obuhva}ena je ne samo
obaveza na naknadu {tete osiguranika, u obimu glavne obaveze, ve} i sporednih, kao
{to su zatezne kamate i tro{kovi, {to je vidljivo i iz okolnosti da se u slu~ajevima za-
konom priznatog prava na regres cijele ili dijela pla}ene naknade od strane dru{tva za
osiguranje, dru{tvu nakna|uje ne samo ispla}eni iznos naknade {tete, ve} i ispla}ene
kamate i tro{kovi (~lan 78. stav 2., ~lan 79. stav 3., ~lan 82. stav 4., te ~lan 83. stav 4.
Zakona o osiguranju imovine i osoba).
Po odredbama ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ZOO,
povjerilac ima pravo na zateznu kamatu po stopi utvr|enoj zakonom, kada du‘nik za-
kasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze, dakle, od ~asa kada je nov~ana obaveza dos-
pjela. Po odredbama ~lana 186. ZOO, obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od
trenutka nastanka {tete. Izuzetno od ovog pravila, u sudskoj praksi je op{teprihva}e-
no da tra‘bina naknade {tete u slu~aju kada je naknada odre|ena po cijenama u vrije-
me dono{enja sudske odluke (~lan 189. stav 2. ZOO) tako da obuhvata i pove}anje
cijene o{te}ene ili uni{teve stvari od ~asa nastanka {tete do ~asa utvr|enja, dospijeva
za pla}anje u ~asu utvr|enja naknade {tete.
Polaze}i od ovih propisa i njihove interpretacije u sudskoj praksi, ovaj sud
smatra da je prvostepeni sud osnovano dosudio zateznu kamatu na iznos naknade {te-
te koja se sastoji od nov~anih izdataka tu‘itelja radi popravke o{te}ene stvari (svog
vozila) od ~asa kada su ti izdaci u~injeni, pa je u tom dijelu potvrdio prvostepenu
presudu.
68. Spor u kojem pravna osoba zahtijeva od osigurateljne organizacije, kao
osobe odgovorne za naknadu {tete, naknadu za o{te}eni automobil nije spor iz ugo-
vora u privredi, pa se zatezne kamate odre|uju primjenom odredaba ~l. 277. st. 1.
ZOO.
(Vs H, II Rev. 83/87, od 29. 10. 1987. Psp 38 66)
69. Zajednica osiguranja imovine i lica koja je po osnovu kasko osiguranja is-
platila naknadu ima pravo da od zajednice osiguranja imovine i lica ~iji je osiguranik
od odgovornosti prouzrokovao {tetu, zahtijeva regres ispla}enog sa zateznom kama-
tom od momenta isplate naknade svom osiguraniku.
54)
70. Zatezna kamata na naknadu nov~ane {tete koju duguje osigurava~ po
osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti te~e od nastanka {tete.
59)
71. U slu~aju kada osiguranik iz osnova kasko osiguranja, tra‘i da sud utvrdi
visinu {tete zbog o{te}enja stvari, koju je po uslovima osiguranja trebala utvrditi ko-
misija na iznos dosu|ene naknade {tete te~e zatezna kamata od dono{enja prvostepe-
ne presude.
72. U sumu osiguranja se ne ura~unava zatezna kamata na iznos naknade {te-
te koji pla}a zajednica osiguranja po osnovu osiguranja od odgovornosti.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i li-
ca ("Slu‘beni list SFRJ", broj 24/76) zajednica osiguranja kod koje se osigurao kori-
snik odnosno sopstvenik motornog vozila, du‘na je da naknadi {tetu koju je korisnik
odnosno sopstvenik ili voza~ motornog vozila obavezan da naknadi u smislu pravnih
pravila o odgovornosti za {tete uzrokovane upotrebom motornog vozila, koja je pri~i-
njena zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja nekog lica ili uni{tenja odnosno o{te}enja
ne~ije stvari, izuzev stvari primljenih na prevoz, i to najvi{e do visine ugovorenih
osiguranih suma.
Suprotno navodima revizije zatezna kamata ne predstavlja {tetu koja se ispla}uje u
granicama osigurane sume u smislu citirane zakonske odredbe.
Zatezna kamata po svojoj pravnoj prirodi predstavlja naknadu zbog docnje u
ispunjenju nov~ane obaveze, pa je tu‘ena uz glavnicu - naknadu {tete koja se uvijek
ispla}uje u granicama osigurane sume - obavezna da plati kamate neovisno od visine
osigurane sume.
(Vrhovni sud BiH, Rev. 336/87,od 24. marta 1988. godine)
(Vrhovni sud BiH, Rev. 381/87, od 12. maja 1988. godine)
(Vrhovni sud BiH, Rev. 602/87, od 24. marta 1988. godine Bilten Vs BiH
2/88 59)
73. Zajednica osiguranja imovine i lica du‘na je da pla}a zatezne kamate po
stopi iz Odluke SIV-a o visini stope zatezne kamate, u slu~aju docnje u popunjavanju
nov~ane obaveze iz ugovora o kasko osiguranju, ako je osiguranik dru{tveno pravno
lice koje se bavi privrednom djelatno{}u.
74. Kad o{te}enik podnese tu‘bu za naknadu {tete protiv {tetnika (osigurani-
ka ili neosiguranog vlasnika motornog vozila), odnosno kad takav od{tetni zahtjev
protiv njega istakne u kaznenom postupku, a kasnije od{tetni zahtjev, jer o njemu ni-
je odlu~ivao kazneni sud, u parnici istakne protiv osiguratelja, osiguratelja se mo‘e
obvezati da na glavnu obvezu plati i zatezne kamate, ra~unaju}i od njihova dospije}a
za {tetnika, za koga osiguratelj odgovara.
(Vs H, Rev. 2386/82. od 10. 5. 1983. Psp 23 112)
75. Na potra‘ivanje premije osiguranja iz ugovora o osiguranju zaklju~enog
izme|u organizacije udru‘enog rada - osiguranika i zajednice osiguranja imovine i li-
ca, pla}a se zatezna kamata po stopi iz ~lana 277. stav 2. ZOO.
77. Zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja ima pravo na zatezne ka-
mate od dana nastale {tete (ispla}enih iznosa penzije i drugih davanja) i kada nakna-
du zahtijeva od zajednice osiguranja imovine i lica.
78. O{te}eni ima pravo da od osigurava~a po osnovu obaveznog osiguranja
od odgovornosti zahtijeva pla}anje zatezne kamate od dana nastanka {tete na iznos
naknade {tete izvorno nastale u novcu, pa i kada nije od{tetni zahtjev podnio osigura-
va~u prije podno{enja tu‘be.
79. Na regresno potra‘ivanje naknade ispla}ene po osnovu kasko osiguranja
od organizacije udru‘enog rada koja je deliktom prouzrokovala {tetu, zajednici osi-
guranja pripadaju zatezne kamate po stopi iz ~lana 277. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
Na potra‘ivanja naknade {tete uzrokovane deliktom povjeriocu, saglasno
odredbi ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosama, zatezna kamata pripada
po stopi koja se pla}a na {tedne uloge oro~ene bez posebne namjene preko godinu
dana.
Tu‘ilac zahtjeva regres ispla}ene naknade iz osnova kasko-osiguranja, pozi-
vom na odredbe ~lana 939. Zakona o obligacianim odnosima, jer je stupio u prava
svog osiguranika (zakonska subrogacija), pa ne mo‘e zahtijevati zateznu kamatu po
ve}oj, stopi od one na koju ima pravo njegov osiguranik.
80. Zatezna kamata na dosu|enu naknadu tro{kova parni~nog postupka te~e
od stavljanja kona~nog zahtjeva za naknadu tro{kova.
Iz obrazlo‘enja:
Ako za ispunjenje obaveze (ugovorne ili zakonske) nije odre|en rok, kao u
slu~aju naknade tro{kova postupka, du‘nik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove
da ispuni obavezu usmeno ili pismeno, vansudskim putem ili zapo~injanjem nekog
postupka (~lan 324. stav 2. ZOO). Prema tome, parni~na stranka pada u docnju u po-
gledu zakonske obaveze naknade tro{kova parni~nog postupka drugoj stranci (~lan
154. ZPP-a) od ~asa kada ta stranka podnese zahtjev za naknadu tro{kova (~lan 164.
stav 3. ZPP-a), jer je na taj na~in nesumnjivo opomenuta da ispuni svoju obavezu.
Od dana kada je stranka koja je obavezna da naknadi tro{kove parni~nog postupka
pala u docnju ona duguje i zateznu kamatu po ~lanu 272 stav 1. ZOO, odnosno od 7.
10. 1989. godine po odredbama iz ~lana 1. Zakona o visini stope zatezne kamate
( Slu‘beni list SFRJ , broj 29/80).
Tu‘ilac je na dan zaklju~enja glavne rasprave - dana 19. 12. 1988. godine -
postavio zahtjev da mu tu‘eni naknadi tro{kove parni~nog postupka pa tu‘eni od tog
dana duguje i zateznu kamatu na iznos dosu|ene naknade tro{kova parni~nog postup-
ka, kako je tu‘ilac i tra‘io, do isplate ovog duga.
‘e zahtijevati zateznu kamatu na vra}eni iznos od dana odre|enog u ~lanu 214. zako-
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘ilac u zabludi platio iznos od 608.122 di-
nara na ime cijene robe koju je ve} bio unaprijed platio, a koji mu je kasnije vra}en,
pa smatra da opravdano zahtijeva od tu‘enog zatezne kamate obra~unate po stopi iz
Odluke SIV-a o visini stope zatezne kamate na taj iznos za period od dana pla}anja
do vra}anja. Radi se me|utim, o potra‘ivanju ste~enog bez osnova, pa u smislu ~lana
214. Zakona o obligacionim odnosima, tu‘io~evo pravo na zateznu kamatu zavisi od
utvr|ivanja da li je sticalac bez osnova bio nesavjestan, u kom slu~aju je du‘an platiti
55)
82. Povjerilac mo‘e na potra‘ivanje ste~enog bez osnova (tra‘i vra}anje pla-
}enog zbog dvostruke isplate duga) zahtijevati zateznu kamatu samo po stopi iz ~lana
277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, iako je dva puta platio dug iz ugovora
u privredi.
83. Na potra‘ivanje ste~enog bez osnova zatezna kamata se obra~unava po
stopi iz ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i kada su parni~ne stran-
ke lica koja me|usobno zaklju~uju ugovore u privredi.
Po~ev od 3. avgusta 1985. godine, ova zatezna kamata se obra~unava po stopi
kamate koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge oro~ene bez utvr|ene na-
mjene preko godinu dana i u slu~aju kad je potra‘ivanje dospjelo prije navedenog da-
tuma.
84. Kada se obim nov~ane obaveze koja proizilazi iz ugovora stranaka ne-
prestano pove}ava zbog dejstva inflacije i kona~no formira u momentu presu|enja,
du‘nik je obavezan da pla}a zatezne kamate tek od tog momenta.
presude.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju {teta je procijenjena 11. 6. 1988. godine, a prvostepena
presuda donijeta je 14. 9. 1988. godine. Tu‘ilac u reviziji isti~e da je s obzirom na vi-
soku stopu inflacije, koja je od momenta procjene {tete do dono{enja prvostepene
presude o naknadi {tete, taliko obezvrijedila naknadu, da o{te}eni ne bi mogao s tom
naknadum nikako uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nastanka {tete, a to je svrha
obe{te}enja (~lan 185. Zakona o obligacionim odnosima).
va se realna vrijednost naknade kojom se posti‘e svrha obe{te}enja.
POTRA@IVANJA U STRANOJ VALUTI

86. Kad je izme|u stranaka ugovorena valutna klauzula tako da je valuta ob-
veze strana valuta, a valuta pla}anja doma}a valuta, zatezna kamata pripada do ispla-
te po stopi koju pla}a banka u mjestu ispunjenja na {tedne uloge po vi|enju u toj
stranoj valuti.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj tu‘bom od tu‘enih tra‘i da mu vrate svotu koja je bila predmet skloplje-
nog ugovora o zajmu i tu‘eni su se tu svotu obvezali vratiti u odre|eno vrijeme uve}anu
za 10% kamata mjese~no, ali su svoju dospjelu obvezu podmirili samo djelomi~no. Iz
~l. 1. Ugovora o kratkoro~nom kreditu od 30. o‘ujka 1991.g. nedvojbeno proizlazi da
su stranke ugovorile valutnu klauzulu budu}i da su vrijednost svote koja je bila predmet
zajma vezali uz te~aj DEM, kako u ~asu davanja zajma tako i u vrijeme vra}anja zajma.
[to se ti~e stope zateznih kamata, valja imati u vidu da je izme|u stranaka ugovorena
valutna klauzula, pa su prema tome valuta obveze DEM uklju~uju}i u nju glavnicu i ka-
mate, a valuta pla}anja kune. Budu}i da su valuta obveze DEM tu‘itelju pripada pravo
na zatezne kamate, koje u mjestu ispunjenja pla}a banka na {tedne uloge po vi|enju u
DEM.
(Vs RH, Rev. 1951/99,od 10. 2. 2000. Izbor odluka 2/2000 16)
87. Kad se prema ugovoru iznos izra‘en u stranoj valuti prera~unava u doma-
}u po te~aju koji va‘i na odre|eni dan (koji je ujedno i dan dospije}a tra‘bine), vjero-
vnik ima pravo na zatezne kamate koje se pla}aju na tra‘bine u doma}oj valuti koje
nisu za{ti}ene valutnom klauzulom.
Iz obrazlo‘enja:
Revident pogre{no tuma~i sadr‘aj valutne klauzule ugovorene uz spomenuti
ugovor o kolektivnom osiguranju, smatraju}i da tu‘iteljeva tra‘bina ima sve do podmi-
renja svojstvo deviznog duga iako u ugovorenoj valutnoj klauzuli stoji da }e se u slu~a-
ju kako {to je ovaj, iznos naknade izra‘en u DEM prera~unati u doma}u valutu prema
te~aju koji va‘i na dan likvidacije {tete. U ovoj pravnoj stvari je iznos naknade prera~u-
nat u doma}u valutu prema te~aju va‘e}em na dan 9. studenog 1993.g. Tog momenta
prestala je djelovati i valutna klauzula, te je tu‘iteljeva tra‘bina postala obi~nom tra‘bi-
nom u doma}oj valuti. Zatezne kamate (koje i po Revidentovom shva}anju teku od 9.
studenog 1993.g.) nisu, dakle, one koje se pla}aju na devizne tra‘bine odnosno tra‘bine
za{ti}ene valutnom klauzulom, ve} naprotiv kamate na koje ima pravo vjerovnik tra‘bi-
ne u doma}oj valuti. Te su zatezne kamate ni‘estupanjski sudovi pravilno primjenjuju}i
materijalno pravo i dosudili.
88. Zatezna kamata na dinarsko potra‘ivanje te~e od konvertovanja strane va-
lute, a do konverzije u toj valuti.
Iz obrazlo‘enja:
Na iznos dugovane strane valute te~e zatezna kamata do konverzije u toj va-
luti ako je do konverzije do{lo nakon nastanka obaveze. Ukoliko se konverzija pokla-
pa sa nastankom obaveze (~lan 395. Zakona o obligacionim odnosima) tada du‘nik
duguje samo zateznu kamatu na sumu u doma}oj valuti od dospije}a obaveze.
dnosti ispla}enog iznosa strane valute po kursu na dan isplate (ispunjenja obaveze iz
ugovora).
Iz obrazlo‘enja:
Osnovano se u reviziji isti~e da je konverziju strane valute trebalo izvr{iti
prema kursu koji je va‘io u vrijeme kada je po zaklju~enom ugovoru tu‘ilac isplatio
tu‘enoj stranu valutu. U konkretnom slu~aju cijena je ugovorena u dinarima, a pla}e-
na u stranoj valuti (DM) protivno odredbama ~l. 16. i 71. Zakona o deviznom poslo-
vanju. Zbog toga u slu~aju raskida ugovora, kao u konkretnom slu~aju, saglasno
odredbama ~lana 132. Zakona o obligacionim odnosima, tu‘eni je u obavezi da tu‘i-
ocu isplati dinarsku protuvrijednost ispla}ene strane valute po kursu na dan kada je
isplata izvr{ena, jer se nezakonito ispla}ena strana valuta u slu~aju restitucije konver-
tuje u dinare po kursu na dan ispunjenja ugovora, kao da je toga ~asa obaveza ispu-
njena na zakonit i ugovoreni na~in u doma}oj valuti.
80. Inostrani povjerilac potra‘ivanja izra‘enog u stranoj valuti ima pravo na
zatezne kamate po stopi koju pla}a banka zemlje valute na {tedne uloge po vi|enju te
valute.
58)
91. Ako obaveza pla}anja kursnih razlika ne proizlazi iz ugovora zaklju~enog
izme|u stranaka o izmirenju deviznih obaveza du‘nika, povjerilac ne mo‘e zahtije-
vati zatezne kamate na potra‘ivanje kursnih razlika po stopi iz ~lana 277. stav 2.
ZOO, ve} samo po stopi iz ~lana 277. stav 1. ZOO, iako su obje stranke organizacije
udru‘enog rada.
92. Na dinarsko potra‘ivanje nastalo konvertovanjem potra‘ivanja u stranoj
valuti, doma}em povjeriocu pripada zatezna kamata po stopi utvr|enoj me|ubankar-
skim sporazumom na {tedne uloge po vi|enju odnosne strane valute do dana obra~u-
na dinarske protuvrijednosti.
93. Na potra‘ivanje u stranoj valuti zatezna kamata pripada po stopi koju ban-
ka u mjestu ispunjenja priznaje na {tedne uloge po vi|enju u toj valuti.
Iz obrazlo‘enja:
" Revident pravilno ukazuje, da je odredbom ~l. 277. st. 1. Zakona o obve-
znim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO), propisano kako du‘nik koji zakasni s ispu-
njenjem nov~ane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj
zakonom.
U konkretnom slu~aju ni‘i sudovi su, obvezali tu‘enika, da plati zatezne ka-
mate tu‘itelju od trenutka zaka{njenja tu‘enika s ispunjenjem nov~ane obaveze
iako u izreci ne navode izri~ito da se radi o zateznoj kamati, i u tom su dijelu po nala-
‘enju ovog Vrhovnog suda pravilno primijenili citiranu odredbu ~l. 277. st. 1. ZOO,
ali pri tome nisu primijenili propisanu stopu zatezne kamate, jer prema pravnom
shva}anju ni‘ih sudova u ovom slu~aju, radi se o nov~anoj obvezi koja glasi na stra-
nu valutu (iako se ispunjava u doma}em novcu), ne primjenjuje se ona stopa zatezne
kamate koja je propisana, nego stopa kamate koju banka u mjestu ispunjenja priznaje
na {tedni ulog po vi|enju u toj valuti, na koji na~in je ranijom odredbom st. 1. ~l.
277. ZO, bila odre|ena stopa zatezne kamate na nov~ana potra‘ivanja. Spomenuti
pravni stav prihva}a i ovaj revizijski sud polaze}i pri tome, od pravne prirode zate-
zne kamate kojoj je svrha, da se vjerovnika za{titi od predmnijevane {tete koju trpi
zbog ka{njenja du‘nika s ispunjenjem nov~ane obveze, koja je svrha u slu~aju kad se
radi o potra‘ivanju izra‘enom u stranoj valuti, ve} na taj na~in u stanovitoj mjeri pos-
tignuta u pravcu za{tite vjerovnika od mogu}eg pada unutra{nje vrijednosti novca
pa na~elo pravi~nosti upu}uje, da u takvim slu~ajevima treba zakon protuma~iti i pri-
mijeniti na na~in kako su to u~inili ni‘i sudovi."
94. Kad je tra‘bina izra‘ena u stranoj valuti, a plativa u protuvrijednosti do-
ma}e valute na iznos dosu|ene glavnice, vjerovniku pripadaju kamate koje banka u
mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge u toj stranoj valuti po vi|enju.
"U dosada{njem tijeku postupka utvr|eno je da tu‘enik duguje tu‘itelju na
ime zakupnine sporni iznos glavnice (u DEM), pa su ni‘estupanjski sudovi pravilno
primjenili materijalno pravo kad su glede toga udovoljili tu‘benom zahtjevu. Pogre-
{no su, me|utim, ni‘estupanjski sudovi primjenili materijalno pravo glede odluke o
visini zateznih kamata. Tu‘iteljeva tra‘bina izra‘ena je u DEM a plativa u doma}oj
valuti, pa mu stoga na iznos dosu|ene glavnice pripadaju zatezne kamate koje banka
u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge u DEM po vi|enju."
(Vs RH, Rev. 3576/94, od 5.2. 1998. - Izbor odluka 2/1998 46)
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je prodao tu‘enom neizgra|eno gra|evinsko zemlji{te u dru{tvenoj
svojini na koje, kao biv{i vlasnik, ima privremeno pravo kori{tenja. Ugovor je ni{tav
jer tu‘eni ne spada u onaj krug lica odre|enih zakonom, na koje biv{i vlasnik mo‘e
prenijeti privremeno pravo kori{tenja (~lan 10. i 20. Zakona o gra|evinskom zemlji-
{tu u dru{tvenoj svojini - sada ~lan 24. i 63. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu).
Tu‘eni je, prema tome, bez pravnog osnova isplatio tu‘iocu kupovnu cijenu u
iznosu od 18.000 DM, pa ima pravo na restituciju (~lan 104. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima). Budu}i da isplata nije izvr{ena radi ispunjenja obaveze, koja ne
postoji, jer je ugovor ni{tav ne dolazi da konverzije u ~asu nastanka obaveze (~lan
395. ZOO). Ispla}ena suma novca, dakle, se ne mo‘e tretirati kao plate‘no sredstvo
ve} kao generi~na stvar koja se po pravilu izra‘enom u ~lanu 104. stav 1. ZOO mora
vratiti: po principu ista koli~ina istovrsnih stvari, na koju se od pada u docnju, a to je
momenat isplate bez pravnog osnova, duguje kamata na {tedni ulog po vi|enju za tu
valutu.
Tu‘ilac je mogao tra‘iti da mu tu‘eni umjesto ispla}ene valute plati dinarsku
protuvrijednost po kursu koji va‘i na dan vra}anja dinarske protuvrijednosti umjesto
valute, ali kako je tra‘io da se izvr{i konverzija na dan su|enja, a sud nije mogao su-
diti preko zahtjeva (~lan 2. stav 1. Zakona a parni~nom postupku), tu‘iocu pripada
pravo na zatezanu kamatu na dinarsku glavnicu od dono{enja presude do isplate po
odredbi ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
96. Strano lice mo‘e zahtijevati zateznu kamatu samo po stopi koja se u mjes-
tu njegovog prebivanja pla}a na {tedne uloge odgovaraju}e valute po vi|enju.
Iz obrazlo‘enja:
Stranom licu ne pripada kamata na devizno potra‘ivanje po stopi koja se pla-
}a na {tedne uloge oro~ene bez posebne namjene preko godinu dana - ~lan 277. stav
1. ZOO. Kamata po ovom propisu se pla}a samo na dinarska potra‘ivanja, jer je pro-
pisana kao revalorizaciona, da bi se povjerilac za{titio od negativnog dejstva stalne i
visoke doma}e inflacije i stalne depresijacije dinara. Povjerilac potra‘ivanja u kon-
vertibilnoj stranoj valuti mogao bi zahtijevati zateznu kamatu po stopi koja se u
mjestu njegovog prebivanja pla}a na {tedne uloge odgovaraju}e valute po vi|enju.
(Vs BiH, P‘. 493/86. od 22. 7. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 -
53)
97. Doma}e lice koje je zaklju~ilo ugovor o kupovini robe u inostranstvu, sa
stranim trgovcem, uz obavezu pla}anja cijene u stranoj valuti, duguje zatezne kamate
po propisima zemlje u kojoj je zaklju~en ugovor, ako nije ugovoreno mjerodavno
pravo.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi nisu pogre{no primijenili materijalno pravo time {to su tu-
‘enog obavezali da nov~ani iznos isplati u stranoj valuti. Tu‘eni je predmetne stvari
kupio od stranca u SR Njema~koj uz obavezu pla}anja cijene u DM. Zabrana propi-
sana odredbom ~lana 77. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosi-
ma sa inostranstvom (pre~i{}eni tekst Slu‘beni list SFRJ , broj 23/83), se ne odnosi
na takve obaveze, pa je neosnovan prigovor tu‘enog da nije du‘an platiti tu‘iocu tra-
‘eni nov~ani iznos u stranoj valuti.
Pri dosu|ivanju zateznih kamata na dosu|eni iznos ni‘estepeni sudovi nisu
imali u vidu da je sjedi{te tu‘ioca kao prodavca u SR Njema~koj, a da stranke nisu
izabrale mjerodavno pravo, pa tu‘eni duguje zatezne kamate po njema~kom, a ne po
jugoslovenskom pravu (~lan 20. ta~ka 1. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa pro-
pisima drugih zemalja u odre|enim odnosima Slu‘beni list SFRJ , broj 43/82).
98. Pravo zajmodavca da zbog apsolutne ni{tavosti ugovora o zajmu skloplje-
nog u stranoj valuti potra‘uje stranu valutu odnosno protuvrijednost strane valute na
dan isplate opredjeljuje i njegov zahtjev na kamate po stopi koju banke pla}aju na
devizne {tedne uloge, pri ~emu se obveza pla}anja kamata ravna prema odredbama
vra}anja i po stjecanju bez osnove (~l. 214. ZOO).
99. Komisionar je du‘an da komitentu plati zatezne kamate kada banka kojoj
je dao nalog zakasni sa prenosom dinarske protuvrijednosti devizne uplate na ‘iro ra-
~un komitenta.
TRA@BINE PO OSNOVU ZAKONSKOG IZDR@AVANJA

100. Zatezna kamata na iznos naknade iz osnova zakonskog izdr‘avanja te~e
od dospije}a svakog pojedina~nog iznosa po~ev od podno{enja tu‘be.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan prigovor revizije da tu‘iteljici ne pripada pravo na zatezne ka-
mate na dospjele, a neispla}ene iznose dosu|enog doprinosa za izdr‘avanje, odnosno
da su ni‘estepeni sudovi pogre{no primijenili odredbe materijalnog prava kada su
svojim presudama usvojili i dio tu‘benog zahtjeva koji se odnosi na pla}anje zatezne
kamate.
Zaklju~ak ni‘estepenih presuda o osnovanosti zahtjeva tu‘iteljice za pla}anje
zateznih kamata i odluka o visini kamatne stope zasnovani su na pravilnoj primjeni
odredbe iz ~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj du‘nik koji za-
kasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored glavnice i kamatu po stopi koja
se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge oro~ene bez odre|ene namjene preko
godinu dana, a primjenu te odredbe ne isklju~uju propisi Porodi~nog zakona, jer nji-
ma ova materija nije druga~ije regulisana. Me|utim, posmatrano sa aspekta ove odre-
dbe (~lan 277. Zakona o obligacionim odnosima) pogre{na je odluka ni‘estepenih su-
dova prema kojoj obaveza pla}anja zatezne kamate na cijeli nastali iznos doprinosa
za izdr‘avanje te~e od 1. 11. 1985. godine, kao dana podno{enja tu‘be, do isplate, jer
se radi o obro~nim mjese~nim potra‘ivanjima, koja dospijevaju svakog mjeseca u vi-
sini dosu|enog iznosa od po 10.0O0 dinara, pa tek od tada uskra}ivanjem isplate sva-
kog pojedinog od dospjelih iznosa i tu‘eni kao du‘nik pada u docnju, od kada prema
citiranom zakonskom propisu te~e i njegova obaveza da plati zatezne kamate. To
zna~i da obaveza iz tog osnova dospijeva nakon podno{enja tu‘be i to za svaki mje-
se~ni obrok posebno.
(Vs BiH, Rev. 279/8,. od 11. 2. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
53)
101. Zatezna kamata na iznos naknade {tete zbog izgubljenog izdr‘avanja
(~lan 194. ZOO) te~e od dana dospije}a svakog pojedina~nog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovan je prigovor ‘albe tu‘enog da je prvostepeni sud pogre{no primijenio
odredbe materijalnog prava (~lan 277. Zakona o obligacionim odnosima) kada je
odredio da zatezna kamata na pojedine iznose materijalne {tete zbog izgubljenog iz-
dr‘avanja za period od 19. 5. 1971. godine do 1. 11. 1986. godine te~e od dana po-
dno{enja tu‘be u ovoj parnici, odnosno od 14. 10. 1973. godine, jer taj oblik {tete po
svojoj prirodi ima karakter obro~ne naknade koja dospijeva svakog mjeseca, pa od
dospije}a svakog pojedinog mjese~nog obroka, prema citiranoj odredbi, na taj obrok
te~e i zatezna kamata (~lan 186. ZOO).
(Vs BiH, G‘. 83/87, od 27. 8. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 -
58)
102. Potra‘ivanje po osnovu zakonskog izdr‘avanja dospijeva po proteku
vremena za isplatu dosu|enog iznosa, odnosno svakog pojedinog obroka, pa od tog
~asa na taj iznos te~e i zatezna kamata.
(Vs BiH, G‘. 176/86. od 6. 2. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 47)
POTRA@IVANJA PO OSNOVU MJENICE

103. U mjeni~noj parnici du‘nik pla}a zatezne kamate po odredbama Zakona
o mjenici i kada je dao mjenicu radi obezbje|enja pla}anja nov~ane obaveze iz ugo-
vora u privredi.
(Vs BiH, P‘. 139/87, od 30. 10. 1987. Bilten Vs BiH 4/68; isto ZIPS
493/89)
104. Naplatom mjenice primljene kao sredstvo obezbje|enja pla}anja nakon
{to mu je kupac virmanskom doznakom platio cijenu isporu~ene robe, prodavac je
postao nesavjestan sticalac, pa duguje zateznu kamatu na iznos ste~enog bez osnova
od dana naplate mjenice, ali po stopi iz ~lana 277. stav 1, a ne iz stava 2. Zakona o
obligacionim odnosima (prije novele iz 1989).
105. Kad je radi osiguranja pla}anja du‘nik izdao vlastitu avaliranu mjenicu,
ocjena pitanja je li du‘nik zakasnio s ispunjenjem obveze, a ovisno o tome da li ga
tereti du‘nost pla}anja zateznih kamata, ovisi o tome je li mjenica u roku realizirana,
a nije dovoljno da je u roku izdana.
(Vs H, II Rev. 29/86, od 16. 4. 1986. Psp 32 69)
106. Du‘nik iz ugovora u privredi du‘an je povjeriocu platiti zatezne kamate
po stopi iz ~lana 277. stav 2. ZOO od dana dospije}a obaveze do dana pla}anja i ka-
da je dao mjenicu kao sredstvo obezbje|enja pla}anja glavne tra‘bine, a mjenica nije
napla}ena u roku dospije}a zato {to je izgubljena krivicom po{te.
PROCESNA PITANJA
107. Parni~ni sud nije du‘an vje{ta~enjem utvr|ivati iznos zateznih kamata
obra~unatih za period docnje tu‘enog u pla}anju glavnog duga, ako je tu‘itelj prilo-
‘io obra~un iz koga su vidljivi svi elementi na osnovu kojih je sa~injen, a tu‘eni nije
osporio na odre|en na~in ni jedan od elemenata obra~una.
Iz obrazlo‘enja:
Na temelju dokaza koje je izveo na glavnoj raspravi sud prvog stupnja nalazi
utvr|enim da su parni~ne stranke bile u poslovnim odnosima u kojima je tu‘ena sa
zaka{njenjem pla}ala tu‘itelju svoja dugovanja u razdoblju od 11. 11. 1992. do 1. 1.
1995. godine, pa je tu‘itelj za to vrijeme zara~unao tu‘enoj zatezne kamate, koje su
mu pobijanom presudom dosu|ene. Obra~une zateznih kamata u kojima su na potpu-
no jasan na~in prikazani svi potrebni elementi obra~una, tu‘itelj je dostavio tu‘enoj
prije utu‘enja. Dostavljenim obra~unima tu‘ena nije prigovarala, niti to ~ini u tijeku
ovog postupka, osim {to samo izra‘ava sumnju u pravilnost obra~una, te radi provje-
re pravilnosti tu‘iteljevih obra~una, predla‘e vje{ta~enje. Takav prijedlog u su{tini
predstavlja zahtjev da umjesto tu‘itelja obra~un izvr{i vje{tak. Sud prvog stupnja je
po mi{ljenju ovog suda opravdano taj prijedlog odbio. Naime, kada je tu‘itelj koris-
te}i svoje pravo na zatezne kamate, u svojstvu vjerovnika obra~unao te kamate i
obra~une dostavio tu‘enoj, nije dovoljno to {to je ona na njihovu pravilnost izrazila
sumnju (koju je tu‘itelju saop{tila tek u ovom postupku), ve} je na konkretan na~in
bila du‘na ukazati na postojanje nepravilnosti u obra~unu (ako ih ima) i svoje prigo-
vore dostaviti tu‘itelju. Ne opravdava je ni to ako nema osobu stru~nu za provjeru
obra~una (postavlja se pitanje u takvoj prilici kako je uop}e do{lo do sumnje), budu}i
je mogla i bila du‘na u tu svrhu anga‘irati stru~nu osobu, a u najmanju ruku provjeru
izvr{iti u Zavodu za platni promet. Ovako je izostao njen prigovor na obra~une ka-
mata, a u nedostatku prigovora nema razloga ni vje{ta~enja, pa je sud prvog stupnja
opravdano uzeo obra~une pravilnim.
Nije ‘alba tu‘ene u pravu ni kada prigovara na pravilnost presude u tome {to
u tu‘benom zahtjevu (pa dakle ni u izreci presude) nije navedena visina glavnog du-
ga na koju su obra~unate kamate. U tom zahtjevu, pa dakle i u izreci presude, to nije
nu‘no, jer tu‘itelj glavni dug ne potra‘uje, a u obra~unima kamata svi podaci o nje-
mu postoje, te tu‘ena ne mo‘e prigovarati da joj ti podaci nisu bili poznati niti da bi
ih vje{ta}enjem trebalo utvrditi.
108. Presuda je odre|ena ako je odre|en pravni osnov obaveze pla}anja zate-
zne kamate (npr. ~lan 277. stav 1. ili ~lan 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosi-
ma) i bez ozna~avanja stope zatezne kamate.
109. Tu‘ba je dovoljno odre|ena ako tu‘ilac tra‘i zateznu kamatu na glavnicu
i bez ozna~avanja pravnog osnova i stope zatezne kamate (~lan 186. st. 1. i 3. Zakona
o parni~nom postupku). Ovo zbog toga {to je stopa zatezne kamate iz ~lana 277. stav
1. Zakona o obligacionim odnosima jedinstveno utv|ena za cijelu zemlju samoupra-
vnim sporazumom banaka, a stopu zatezne kamate iz stava 2. ~lana 277. Zakona o
obligacionim odnosima odre|uje Savezno izvr{no vije}e odlukom o visini stope zate-
zne kamate.
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 26. 2. 1988. Bilten Vs
BiH 1/88 139)
110. Promjena sudske prakse u vezi s interpretacijom odredbe ~l. 277. ZOO o
zateznim kamatama na nov~anu naknadu nematerijalne {tete odnosi se na sve slu~a-
jeve u kojima se primjenjuje ta zakonska odredba (~l. 119. ZOO).
(Vs H, Rev. 300/88m od 8. 9. 1988. Psp 42 51)
111. Pravomo}na presuda o zahtjevu kojim su dosu|ene zatezne kamate po
odre|enoj stopi ni‘oj od propisane nije zapreka da se u ostvarivanju razlike stope za-
teznih kamata pokrene nova parnica.
(Vs H, Rev. 2295/87, od 28. 4. 1989. Psp 42 50)
112. Kada su tra‘bina tu‘ioca koja se sastoji od nepla}enih zateznih zateznih
kamata preostalih po pla}anju glavnog duga, i tra‘bina tu‘enog dospjele prije podno-
{enja tu‘be, a tu‘eni u parnici istakne prigovor prijeboja, tu‘iocu ne pripada pravo na
zatezne procesne kamate za dio utu‘ene tra‘bine koji je prestao prijebojem.
57
113. Nisu ispunjeni uslovi za dono{enje presude zbog izostanka o obavezi
pla}anja zateznih kamata, ako se iz navoda u tu‘bi i isprava prilo‘enih uz tu‘bu ne
mo‘e ocijeniti momenat od kada teku kamate, niti po kojoj stopi ih treba obra~unati.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘bom se tra‘i vra}anje sredstava koje je tu‘eni, iako je do{lo do raskida
ugovora u privredi, naplatio po osnovu mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla-
}anja.
@alba je osnovana u dijelu koji se odnosi na zakonitost odluke prvostepenog suda u
dijelu kojim je odlu~eno o zateznim kamatama, jer je u tom dijelu prvostepena presu-
da donesena uz bitnu povredu odredaba parni~nog postupka iz ~lana 354. stav 2. ta-
~ka 6. Zakona o parni~nom postupku.
Iz isprava u spisu, a posebno iz potvrde o predaji mjenice, ne proizilazi da za-
tezne kamate mogu po~eti te}i od 6. 12. 1986. godine, jer to nije dan dospije}a mje-
nice za isplatu od kada bi, u smislu ~lana 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, najranije mogle po~eti da teku zatezne kamate, pa nije bilo uslova da se i o ovom
zahtijevu tu‘ioca odlu~i presudom zbog izostanka.
Treba ocijeniti da li se radi o restituciji nakon raskida ugovora u privredi ili
vra}anju iznosa koji je tu‘eni naplatio nakon {to je ugovor ve} bio raskinut, jer od
ove ocjene zavisi da li tu‘ilac ima pravo na obra~un kamata po stavu 1. ili stavu 2.
~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima.
114. Parni~na stranka mo‘e zahtijevati zatezne kamate na potra‘ivanje nakna-
de parni~nih tro{kova od dana isticanja opredijeljenog zahtjeva za naknadu tro{kova
parnice.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovan je ‘albeni navod da tu‘iocu ne pripada pravo na zatezne kamate
na naknadu parni~nih tro{kova, jer povjeriocu, saglasno odredbi ~lana 277. Zakona o
obligacionim odnosima, na dospjela nov~ana potra‘ivanja pripada pravo i na zateznu
kamatu od dospije}a tra‘bine do isplate.
Potra‘ivanje naknade tro{kova spora dospijeva u momentu kada, po odredbi
~lana 164. Zakona o parni~nom postupku, stranka postavi opredijeljen zahtjev za na-
knadu tro{kova spora, stoje u skladu sa odredbama ~lana 324. stav 2. Zakona o obli-
gacionim odnosima.
Poslije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o iz-
vr{nom postupku ( Slu‘beni list SFRJ , broj 27/90), zatezne kamate na naknadu par-
ni~nih tro{kova po odredbi ~lana 20-a, stav 2. spomenutog zakona, povjerilac mo‘e
zahtijevati u izvr{nom postupku i ako mu nisu dosu|ene izvr{nom ispravom, a one
teku od dana dono{enja izvr{ne isprave do dana naplate tro{kova spora koji su odre-
|eni izvr{nom ispravom.
(Vs BiH, P‘. 309/90, isto P‘. 310/90 i P‘. 311/90 od 17. 1. 1991. - Bilten Vs
BiH 1/91 69)
115. Tu‘eni je du‘an tu‘iocu naknaditi parni~ne tro{kove izazvane podno{e-
njem tu‘be za naplatu zateznih kamata i kada ga tu‘ilac nije opomenuo prije podno-
{enja tu‘be dostavom obra~una zateznih kamata.
Iz obrazlo‘enja:
Povjerilac koji u parnici zahtijeva isplatu obra~unatih zateznih kamata za pe-
riod od dospije}a glavne tra‘bine do njene isplate, nije du‘an da prije podno{enja tu-
‘be dostavi du‘niku obra~un zateznih kamata i da ga opomene na pla}anje. Zatezne
kamate duguju se po samom zakonu (~lan 277. Zakona o obligacionim odnosima) a
du‘nik je du‘an da vodi ra~una o ovoj zakonskoj obavezi i da je izvr{i bez opomene.
Kako je tu‘ilac u cijelosti uspio u sporu, to mu u smislu ~lana 154. stav 1. Zakona o
parni~nom postupku, pripada pravo na naknadu tro{kova postupka.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom tu‘eni je obavezan da tu‘iteljici isplati dinarsku pro-
tuvrijednost 500 DM prema kursu na dan presu|enja (14. 2. 1990. godine), uz zate-
zne kamate od presu|enja do isplate.
Drugostepenom presudom ‘alba tu‘enog je djelimi~no uva‘ena, a prvostepe-
na presuda preina~ena tako {to je tu‘eni obavezan da tu‘iocu isplati dinarsku protu-
vrijednost navedene sume strane valute po kursu na dan zaklju~enja ugovora (12. 5.
1989. godine), koji je kasnije raskinut, sa zateznom kamatom po~ev od tog datuma.
Protiv drugostepene presude podignut je zahtjev za za{titu u dijelu koji se odnosi na
obavezu pla}anja zatezne kamate. S obzirom na to da je tu‘ilac platio cijenu u stranoj
valuti protivno zakonu (~lan 16. Zakona o deviznom poslovanju), a ugovor je nakna-
dno raskinut, imao je pravo da tra‘i samo dinarsku protuvrijednost po kursu na dan
isplate sa zateznim kamatama. Drugostepeni sud nije odlu~io na {tetu tu‘enoga kada
je vr{e}i konverziju po kursu koji je va‘io na dan zaklju~enja ugovora obavezao tu-
‘enoga da plati zateznu kamatu u navedenom intervalu jer je njegova obaveza isplata
manje svote novca nego {to se dobiva kursnom razlikom izme|u 12. 5. 1989. i 14. 2.
1990. godine.
117. Tu‘ilac mo‘e zahtijevati procesne kamate na utu‘eni iznos obra~unate
zatezne kamate po propisanoj stopi, po~ev od dana podno{enja tu‘be i kada je tek u
toku parnice preina~enjem tu‘be postavio ili pove}ao zahtjev za pla}anje procesnih
kamata.
NEISPLA]ENE PLA]E NEZAKONIT PRESTANAK RARA
118. Zatezne kamate na iznos neispla}enog osobnog dohotka zbog nezakoni-
tog prestanka rada teku od dospije}a svakog pojedinog iznosa.
(Vs H, Rev. 1274/89, od 6. 2. 1990. Psp 50 98)
Pravo na potpunu naknadu

^lan 278.
(1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pre-
trpio kakvu {tetu zbog du‘nikove docnje.
(2) Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du‘nikovog zadocnjenja
ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati ra-
zliku do potpune naknade {tete.
________________________
1. Povjerilac kome je sa zaka{njenjem ispla}ena nov~ana tra‘bina, mo‘e, po-
red zatezne kamate, zahtijevati i razliku do potpune naknade {tete, ali samo konkre-
tno iskazane i utvr|ene.
Iz obrazlo‘enja:
Polaze}i samo od mi{ljenja vje{taka da bi tu‘itelj, da je tu‘eni na vrijeme is-
platio dug u iznosu od ......... DEM, ostvario dobit u iznosu od ......... DEM, prvoste-
peni sud je uva‘io ovaj zahtjev tu‘itelja i tu‘enog obvezao da mu naknadi {tetu u na-
vedenom iznosu, sa kamatama. Prvostepena presuda se, me|utim, u tom dijelu ne za-
sniva na potpuno i pravilno utvr|enom ~injeni~nom stanju. Naime, kada du‘nik za-
kasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze du‘an je vjerovniku platiti zatezne kamate (~l.
277. Zakona o obligacionim odnosima), bez obzira na to da li je ovaj pretrpio kakvu
{tetu zbog docnje du‘nika (~lan 278. stav 1. ZOO). Ako je, me|utim, {teta koju je
vjerovnik pretrpio zbog du‘nikovog zaka{njenja ve}a od visine zatezne kamate, on
ima pravo da zahtijeva od du‘nika razliku do potpune naknade {tete (~lan 278. stav
2. ZOO).
Prema navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima, postojanje takve
{tete ne proizilazi iz same ~injenice da je du‘nik pao u docnju sa ispunjenjem nov~a-
ne obaveze. Postojanje ve}e {tete od visine kamata vjerovnik je du‘an dokazati po
op{tim pravilima, kao i obim {tete (~lan 266. ZOO), a sud je kod tako postavljenog
zahtjeva du‘an utvrditi sve odlu~ne ~injenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva za
naknadu {tete. Stoga prvostepeni sud nije mogao samo na osnovu mi{ljenja vje{taka
zaklju~iti da je tu‘itelju nastupila {teta u vidu izmakle koristi.
Prilikom odlu~ivanja o ovom dijelu zahtjeva, prvostepeni sud mora da ima u
vidu da se, u pravilu, zateznom kamatom nadokna|uje {teta zbog zaka{njenja u ispu-
njenju nov~ane obaveze ({teta zbog nekori{tenja novcem), {to zna~i i izmakla korist,
te da se {teta koja prevazilazi iznos kamata mora iskazati kao konkretna {teta (npr.
obustavljanje djelatnosti povjerioca zbog nedostatka nov~anih sredstava, ve}i izdaci
koje je imao za nastavak poslovanja od onih koje bi imao da je du‘nik ispunio obave-
zu na vrijeme, neka konkretna u{teda koja je izostala i sl). Pod izgubljenom dobiti
treba podrazumijevati samo onu dobit za koju je izvjesno da bi je povjerilac, prema
redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima slu~aja, ostvario da je du‘nik
svoju obavezu ispunio kako treba, tako da se naknada za ovaj vid {tete ne mo‘e ut-
vr|ivati na apstraktan na~in, polaze}i od aproksimativnog procenta izgubljene dobiti
u odnosu na dugovani iznos i potom uve}avanja ovog iznosa konformnim metodom
obra~una, kako je u~inio vje{tak.
2. Isporuka manje povr{ine poslovnog prostora od one za koju je upla}ena
kupovna cijena ne prcdstavlja nedostatak prodane stvari kad je ugovorom predvi|eno
utvr|ivanje povr{ine nakon okon~anja obra~una, ali obvezuje prodavatelja na vra}a-
nje iznosa koji odgovara razlici povr{ine.
"Tu‘itelj pogre{nu primjenu materijalnog prava vidi u tome {to mu ni‘estu-
panjski sudovi nisu priznali pravo na naknadu {tete u smislu ~l. 278. ZOO. Tu‘enik
je svim kupcima prodao ve}u povr{inu nego ju je stvarno mogao prodati. Nesavjcsno
je postupao i stekao veliku imovinsku korist. Sto se pak ti~e isporuke 20 m2 manje
povr{ine poslovnog prostora, valja napomenuti da iz odredbe ~l. 6. Ugovora od 28.
12. 1990. broj 3724/90 nedvojbeno proizlazi da su se stranke sporazumjele da }e tek
po okon~unom obra~unu biti utvr|ena povr{ina poslovnog prostora, koja je predmet
kupoprodaje, odnosno bit }e obra~unana razlika povr{ine od 20 m2 iz ~l. 2. spomcnu-
tog Ugovora i povr{ine dobivene stvarnom izmjerom. Dakle, tu‘enik je od tu‘itelja
samo primio ve}u svotu kupovnine od one koja je bila dogovorena po jedinici prosto-
ra. Slijedom toga tu‘enik je bez osnova stekao svotu novca koja odgovara razlici po-
vr{ine iz ~l. 2. i povr{ine iz ~l. 6. spomenutog Ugovora. Zbog toga ovdje valja primi-
jeniti odredbu ~l. 210. ZOO, pa su ni‘estupanjski sudovi pravilno primijenili materi-
jalno pravo kada su naredili tu‘cniku platiti tu‘itelju bez osnova primljenu svotu sa
zateznim kamatama, prema odredbi ~l. 214. ZOO".
3. Povjerilac koji doka‘e da je zbog docnje du‘nika pretrpio {tetu preko izno-
sa dosu|ene zatezne kamate ima pravo na naknadu {tete, ali ne mo‘e tra‘iti zateznu
kamatu po ve}oj kamatnoj stopi koja je propisana ili odre|ena nakon ispunjenja oba-
veze.
"Na osnovu nesporne okolnosti da je tu‘ena iznos od .. dinara dozna~ila
osnovnoj banci, 7. 3. 1985. godine, te da je tu‘ena na navedeni iznos platila tu‘itelju
zateznu kamatu od 7,5%, ni‘estepeni sudovi su primjenom tada va‘e}e odredbe ~lana
277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list SFRJ", broj 29/78) do-
sudili tu‘itelju kamatu na navedeni period po stopi od 7,5%, koliko je tada iznosila
kamata u mjestu ispunjenja na {tedne uloge po vi|enju.
Tu‘ilac je u ‘albi naveo da se njegov zahtjev za isplatu kamate po stopi od
71,5% zasniva na odredbi ~lana 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovaj prigo-
vor ocijenio neosnovanim, jer tu‘itelj u smislu navedene zakonske odredbe nema
pravo na naknadu {tete u visini ve}e stope zatezne kamate, nego bi imao pravo samo
na naknadu konkretne {tete, ukoliko bi dokazao njeno postojanje".
4. Pravo na drugu {tetu u smislu ~lana 278. st. 2. ZOO preko visine stope za-
tezne kamate kod poznate sada{nje vrijednosti svih izvedenih radova, ne mo‘e se ve-
zivati za cijenu korpe izabranih repromaterijala upotrijebljenih kod izvo|enja vrsta
radova koje su u konkretnom slu~aju po vrijednosti najve}e, po{to se propisana me-
todologija obra~una mora vezati za konkretnu {tetu proiza{lu iz du‘ni~ko povjerila-
~kog odnosa.
5. Docnja tu‘enog du‘nika u uslovima visoke inflacije dovodi do obezvrje|i-
vanja nov~anog potra‘ivanja i time do {tete na strani povjerioca.
[teta iz ~lana 278. stav 2. ZOO prouzrokuje se docnjom, a ne inflacijom. In-
flacija je objektivna okolnost u kojoj je du‘nik zadocnio, a ne zbog koje je zadocnio.
Ako zatezna kamata kao vid pretpostavljene {tete ne pokriva gubitak povjerioca u
supstanci novca do kojeg je do{lo usljed inflacije, onda povjerilac ima pravo da svoje
potra‘ivanje opredijeli kroz zahtjev za naknadu {tete po ~lanu 278. stav 2. ZOO.
Ovako dosu|ena naknada {tete }e dovesdti tu‘ioca u onakvu situaciju u kojoj bi se
nalazio da je tu‘eni dug izmirio u roku {to je i cilj integralne naknade {tete u smislu
~lana 190. ZOO.
(Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 15/99. - Bilten 1/2000)
6. Ako du‘nik zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze, vjerovnik ima pravo
zahtijevati kamate, a i razliku do potpune naknade {tete ako je {teta ve}a od iznosa
kamata. Ne mo‘e se, me|utim, zahtijevati naknada {tete zbog zaka{njenja u isplati
kamata,jer du‘nik ne mo‘e do}i u zaka{njenje s isplatom kamata.
(Ps H, P‘. 2343/90, od 8. 1. 1991. Psp 48 117)
7. O{te}eniku pripada naknada u visini kamata koje je platio na kredit podi-
gnut i otpla}en u vezi s popravkom automobila. Taj iznos s iznosom tro{kova po-
pravka automobila predstavlja potpunu naknadu {tete (~l. 190. ZOO).
(Vs RH, Rev. 65/92 od 5. 2. 1992. - Izbor odluka 1994, str.18; Informator,
broj 4299)
8. Povjerilac zbog inflatornog obezvrje|ivanja dosu|enog potra‘ivanja po ra-
nijoj pravosna‘noj presudi, po{to se radi o pravnosna‘no presu|enoj stvari, nema
pravo na drugu {tetu osim primjenom ~lana 1. Zakona o visini stope zatezne kamate.
Ukoliko ima druge {tete, povjerilac mora konkretno i da je doka‘e.
(Vs S, broj Prev. 579/98. 1/2000)
9. Postojanje {tete koja prelazi iznos kamata du‘an je dokazati vjerovnik.
(Vts RH, III P‘. 2079/94, od 7. 6. 1994. Informator, broj 4299)
10. Povjerilac ima pravo da zbog docnje du‘nika u ispunjenju nov~ane oba-
veze ostvari {tetu koja prelazi stopu zatezne kamate do visine adekvatne sada{njoj ci-
jeni robe iz osnovnog pravnog posla.
11. Ugovorna {teta se mo‘e dosuditi samo u slu~aju postojanja tu‘enikove
krivice za raskid ugovora. U protivnom, tu‘ilac ima pravo samo na povra}aj datog po
pravilima ste~enog bez osnova, u visini revalorizacije svog potra‘ivanja, a ne i na
{tetu u visini sada{nje vrijednosti stvari.
"Tu‘iteljica zahtijeva, {to prvostepeni sud dosu|uje, razliku cijene zbog ku-
povine radi pokri}a, sa zateznom kamatom od momenta kada je tu‘teljica izvr{ila tu
kupovinu, vra}anje iznosa cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i zatezne kamate na
taj iznos cijene od dana kada je tu‘eni tu isplatu primio. Prvostepeni sud je, me|utim,
bio du‘an u naknadu {tete prouzrokovanu neispunjenjem ugovora o prodaji i u slu~a-
ju iz ~lana 525. Zakona o obligacionim odnosima (kada je izvr{ena kupovina radi po-
kri}a) ura~unati i zateznu kamatu na vra}eni iznos novca tu‘iocu (kupcu) iz raskinu-
tog ugovora o prodaji - ~l. 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO.
Kupac bi, vra}anjem cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i kamate na iznos
cijene, kao i pla}anjem pune razlike u cijeni, nastale kupovinom radi pokri}a, bio do-
veden u stanje koje je znamo povoljnije od stanja u kome bi se nalazio da nije bilo
povrede ugovora od strane prodavca. Ura~unavanje iznosa dospjele zatezne kamate u
naknadu {tete je u skladu sa jednim od osnovnih na~ela obligacionih odnosa - na~e-
lom jednake vrijednosti davanja (stav 1, ~lana 15. ZOO) koje bi u suprotnom bilo
ozbiljno naru{eno, iako zakon izri~ito nije odredio takve posljedice.
Restitucija ima za cilj da uspostavi pre|a{nje stanje. Tom cilju slu‘ila je i
odredba stava 5. ~lana 132. ZOO, koja obavezuje stranu koja vra}a novac da plati za-
tezne kamate za upotrebu novca. U vrijeme dono{enja ZOO kamata nije imala reva-
lorizacionu funkciju, tako da su odredbe ~lana 132. ZOO i odredbe koje reguli{u za-
teznu kamatu bile uskla|ene. Onda kada je stopa zatezne kamate postala revaloriza-
ciona, odredbe o zateznoj kamati do{le su u sukob sa odredbama o restituciji i nakna-
di {tete. Ako kamata ima revalorizacionu funkciju kupac kome se, osim vra}ene cije-
ne pla}a i kamata, dovodi se u povoljniji polo‘aj, a ne u pre|a{nje stanje ako, osim
toga, ima pravo i na punu naknadu {tete.
Upori{te za ura~unavanje zatezne kamate u naknadu {tete nalazi se i u stavu
1. ~lana 278. ZOO, koji odre|uje da povjerilac ima pravo zahtijevati razliku do po-
tpune naknade {tete ako je {teta koju je pretrpio zbog du‘nikovog zadocnjenja ve}a."
13. [teta na koju povjerilac nov~anog potra‘ivanja ima pravo u smislu odre-
dbe ~lana 278. st. 2. ZOO predstavlja poseban osnov, za koju parni~ne strane nisu
ugovorile pla}anje u stranoj valuti ili zlatu, pa se zbog toga ispunjenje nov~ane oba-
veze iz tog osnova uop{te ne mo‘e vezivati za kurs strane valute. Povjerilac ima pra-
vo na naknadu potpune {tete, mjerene i vrijedno{}u roba i usluga, ali ne i preko toga.
14. Za vrijeme docnje u pla}anju nov~ane obaveze povjerilac ima pravo na
naknadu {tete obra~unatu prema razlici izme|u indeksa rasta cijena na malo za vrije-
me docnje, umanjeno za napla}enu kamatu, a tu {tetu povjerilac u takvoj situaciji
mo‘e obra~unati i prema rastu cijena na malo za vrijeme docnje u pla}anju.
Iz obrazlo‘enja izdvajamo:
Kad se radi o zadocnjenju u pla}anju cijene za izvr{ene gra|evinske usluge
tada bi tu‘ilac tu {tetu mogao obra~unati i prema rastu cijena na malo za radove koje
je izvodio od dana dospjelosti za pla}anje do dana pla}anja, odnosno do dana dono-
{enja prvostepene presude. Tu‘ilac tu {tetu ne bi mogao obra~unati samo prema inde-
ksu rasta jednog od materijala koji je kori{}en u izvo|enju spornih radova (na pr. ce-
menta), ve} prema indeksu rata cijene radova koje je izvodio, uklju~uju}i cijene ma-
terijala i cijene radne snage.
15. Kada je tu‘ilac izvr{io tu‘enom isporuku odre|ene robe, a tu‘eni bio u
docnji u pogledu pla}anja cijene za tu robu, to tu‘ilac osnovano, prema odredbi ~lana
278. st. 2. ZOO, od tu‘enog mo‘e potra‘ivati {tetu koja prelazi visinu stope zatezne
kamate, a koja {teta se obra~unava na osnovu realne cijene te robe u vrijeme kada je
tu‘eni izvr{io isplatu.
Iz obrazlo‘enja:
[teta koju tu‘ilac trpi zbog docnje tu‘enog u pla}anju cijene za navedenu ro-
bu najkonkretnije se mo‘e izraziti u visini razlike u cijeni robe na dan dospije}a za
pla}anje iste u odnosu na dan kada je ta roba pla}ena .
16. Prema odredbi ~lana 278. st. 2. ZOO, ako je {teta koju je povjerilac nov-
~anog potra‘ivanja pretrpio zbog du‘nikove docnje ve}a od iznosa koji je dobio na
ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Sama docnja du‘nika u pla}anju nov~ane obaveze predstavlja njegovu krivi-
cu i osnov odgovornosti za naknadu {tete, tako da povjerilac ne mora dokazivati kri-
vicu du‘nika za {tetu koju je pretrpio. Ta {teta koju povjerilac nov~anog potra‘ivanja
trpi mo‘e se sastojati u razlici izme|u zatezne kamate i visine stope rasta cijena na
malo za vrijeme docnje, a prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, a mo‘e se
sastojati i u vidu gubitka na drugim dobrima ili stvarima. Kada se {teta izra~unava na
bazi razlike izme|u zatezne kamate i rasta cijena na malo za vrijeme docnje, tada se
visina {tete izra~unava egzaktno na osnovu nalaza i mi{ljenja vje{taka.
Kada povjerilac tra‘i naknadu {tete koja bi bila ve}a od iznosa utvr|enog pre-
ma rastu cijena na malo za vrijeme docnje, tada bi on imao obavezu da doka‘e tu vi-
sinu {tete, odnosno da doka‘e da je zbog docnje tu‘enog u pla}anju nov~ane obaveze
pretrpio ve}u {tetu od iznosa utvr|enog na osnovu rasta cijena na malo za vrijeme
docnje. Kada se radi o povjeriocu nov~anog potra‘ivanja cijene za isporu~enu robu,
tada bi u smislu odredbe ~lana 278. st. 2. ZOO, a prema pravilima o naknadi {tete,
povjerilac, pored cijene za isporu~enu robu imao pravoda od du‘nika nov~anog po-
tra‘ivanja potra‘uje i {tetu koju bi mogao obra~unati prema prosje~nom rastu cijena
na malo za vrijeme docnje za robu koja je bila predmet kupoprodaje i koju je povjeri-
lac isporu~io du‘niku, jer bi to bila konkretna {teta za prodavca. Prodavac kao povje-
rilac, dakle, u takvoj situaciji ne bi morao da dokazuje da je pretrpeo {tetu na drugim
dobrima, ve} je dovoljno da je do {tete, odnosno razlike u cijeni do{lo na robi koju je
isporu~io kupcu.
17. Vjerovnik nema pravo na naknadu zbog gubitka vrijednosti doma}eg nov-
ca za vrijeme trajanja du‘nikova zaka{njenja.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora jest zahtjev za isplatu ugovorene cijene izvedenih radova i
zahtjev za naknadu {tete zbog zaka{njenja s isplatom ugovorene naknade, preko
iznosa zateznih kamata. Preostali sporni iznos od dinara .. tu‘itelj potra‘uje po
osnovi naknade {tete koju je pretrpio zbog tu‘enikova zaka{njenja s pla}anjem dugu-
ju}e naknade, a koji iznos prelazi iznos zateznih kamata (~l.278. st.2. ZOO). Ova {te-
ta formalno se iskazuje kao razlika izme|u vrijednosti izvr{enog rada u vrijeme skla-
panja ugovora (izvo|enja radova) i vrijednosti izvr{enog rada u vrijeme dono{enja
sudske odluke. U su{tini, me|utim, ovo je zahtjev za naknadu {tete zbog gubitka vri-
jednosti doma}eg novca. Zahtjev za naknadu ove {tete sudovi su pravilno odbili, jer
sama ~injenica gubitka vrijednosti doma}eg novca kroz vrijeme trajanja zaka{njenja
ne predstavlja {tetu koja se nakna|uje po ~l. 278. st.2. ZOO niti po bilo kojoj drugoj
odredbi materijalnog prava. Revizijski navodi da je tu‘itelj gra|evinski obrtnik i da
zbog zaka{njenja tu‘enika s isplatom duguju}e naknade nije kupio gra|evinski mate-
rijal za potrebe svog obrta, te da je u me|uvremenu, od dospije}a duguju}e naknade
pa za vrijeme trajanja zaka{njenja, cijena gra|evinskog materijala porasla i to upravo
za sporni iznos, ne dovode u pitanje vrstu sporne {tete. Naime, i kod takvog obrazlo-
‘enja zahtjeva, to ostaje {teta zbog gubitka vrijednosti doma}eg novca. Ocjenjuju}i iz
ovih razloga da nije ostvaren ni jedan revizijski razlog, na temelju odredbe iz ~l.393.
ZPP, reviziju je kao neosnovanu valjalo odbiti."
(Vs RH, 1243/92, od 21. 9. 1993. Izbor odluka 1/1995 13/44)
Kamata na kamatu
^lan 279.
(1) Na dospjelu a neispla}enu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na dru-
ga dospjela povremena nov~ana davanja ne te~e zatezna kamata, izuzev kad je
to zakonom odre|eno.
(2) Na iznos neispla}ene kamate mo‘e se zahtijevati zatezna kamata sa-
mo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.
(3) Na povremena dospjela nov~ana davanja te~e zatezna kamata od da-
na kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
________________________
1. Zatezna kamata na potra‘ivanja izra‘ena u novim BH dinarima po~ev od
15. 7. 1994. godine obra~unava se svakog mjeseca konformnom metodom, ali bez
pripisivanja obra~unate kamate glavnici duga.
Iz obrazlo‘enja:
Pravomo}nom presudom obavezan je du‘nik na isplatu ........ BHD (novih) sa
kamatom obra~unatom po stopi iz ~l. 1. Zakona o visini zatezne kamate po~ev od 17.
11. 1993.g.
Zatezna kamata u ovom slu~aju otpo~ela je te}i 17. 11. 1993.g. za vrijeme
primjene odredaba Zakona o visini stope zatezne kamate ( Slu‘beni list SFRJ , broj
57/89) koji se primjenjivao kao preuzeti zakon do stupanja na snagu istoimenog za-
kona ( Slu‘bene novine Federacije BiH , broj 18/96), ~ija je primjena otpo~ela 1. 10.
1996.g. Pomenuti savezni zakon je propisivao obra~un zatezne kamate svakog mje-
seca konformnom metodom, a po stopi koja odgovara stopi Narodne banke (najprije
SFRJ, a kasnije BiH) uve}anoj za 20%. Po pravilima matematske nauke, konformni
na~in obra~una kamate interesa, nije podrazumijevao pripisivanje obra~unate ka-
mate glavnici potra‘ivanja, ve} se primjenjivao samo kod perioda docnje kra}e od
godinu dana, radi pravilnog obra~una kamate odre|ene godi{njom stopom, s tim da
tako obra~unata kamata ako docnja traje godinu dana i vi{e, ne mo‘e pre}i iznos ka-
mate koji bi se dobio obra~unom za cijelu godinu po pravilima obi~nog interesnog
ra~una od sto. Kako se, me|utim, raniji savezni zakon primjenjivao u periodu izrazi-
to visoke inflacije i stalnog obezvrije|ivanja doma}e valute, u sudskoj praksi je bilo
jedinstveno prihva}eno da se svakomjese~no obra~unata kamata, kada se radi o po-
tra‘ivanjima u doma}oj valuti, pripisuje glavnici i daljni obra~un vr{i na tako uve}a-
nu glavnicu i kroz takav na~in obra~una vr{ena je i revalorizacija glavnice, jer se
smatralo da bez takvog na~ina obra~una, odvojeno izra~unata zatezna kamata na ne-
uve}anu glavnicu ne posti‘e zakonsku svrhu. Prihva}en je i stav da dok traje ovakav
na~in obra~una, dolazi do suspenzije odredaba ~l. 279. st. 1. Zakona o obligacionim
odnosima.
Nakon dono{enja Zakona o promjeni vrijednosti dinara ( Slu‘beni list
RBiH , broj 16/94 i 33/94) ~ija je primjena otpo~ela 15. 7. 1994.g. nakon izvr{ene
denominacije BH dinara, novi BH dinar je postao stabilna valuta, {to najbolje poka-
zuje okolnost da se zvani~ni kurs 100 BH dinara 1 DEM, nije nikada mijenjao, a u
tim uvjetima prestala je potreba da se zatezna kamata, makar je nastavljen na~in
obra~una svakog mjeseca primjenom konformne metode do 1. 10. 1996.g., pripisuje
glavnici potra‘ivanja, i tako ova revalorizira, ~ime je prestala i suspenzija odredaba
~l. 279. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Ovo prakti~no zna~i da se glavnica ranije dospjelog potra‘ivanja u doma}oj
valuti, stalno uve}avana pripisivanjem obra~unate zatezne kamate, definitivno formi-
ra 15. 7. 1994.g. i od tada zatezna kamata, bez obzira na koji se na~in obra~unava, ne
pripisuje glavnici.
vanja banaka.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 400. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ni{tava je
odredba ugovora kojom se predvi|a da }e na kamatu, kada dospije za isplatu, po~eti
te}i kamata, ako ne bude ispla}ena, no kada se radi o kreditnom poslovanju banaka,
ova odredba se ne}e primjeniti, kako je predvi|eno ~lanom 400. stav 3. ZOO. Iz na-
vedenih odredaba ~lana 400. ZOO, koji se isklju~ivo odnose na ugovornu kamatu,
slijedi da banke, davaoci kredita, mogu i ugovoriti da }e na ugovornu kamatu, ako o
dospije}u ne bude ispla}ena, te}i ugovorna kamata, no ako ovo nije ugovoreno, pra-
vilo o zabrani anatocizma primjeni}e se i kod obra~una ugovorne kamate iz ugovora
o bankarskom kreditu. U konkretnom slu~aju, ugovorom (~lan 4.) predvi|ena je sa-
mo promjenljiva stopa ugovorne kamate od 30% na godi{njem nivou, te da }e se
obra~unavati mjese~no i pla}ati do 7-og u mjesecu za protekli mjesec, a iz ovih ugo-
vornih odredaba ne mo‘e se zaklju~iti da je me|u strankama utana~eno pla}anje ugo-
vorne kamate na dospjelu, a nepla}enu kamatu. Iz obra~una sadr‘anog u knjigovod-
stvenoj kartici prilo‘enoj spisu proizilazi, me|utim, da je tu‘itelj svakog mjeseca do-
pisivao obra~unate kamate glavnici, te na uve}anu glavnicu obra~unavao kamate za
slijede}i mjesec i na taj na~in, iako to nije ugovoreno, obra~unavao ugovorne kamate
na dospjele nepla}ene iznose ugovorne kamate, a prvostepeni sud je pogre{no pri-
hvatio takav obra~un kao pravilan.
Tu‘itelju je, sem toga, dosu|ena zatezna kamata po stopi od 45% (nije nave-
deno na kom nivou, ali se podrazumijeva na godi{njem), iako je za period docnje tu-
‘enog (od 27. 1. 1998. godine) Zakonom o visini stope zatezne kamate ("Slu‘bene
novine Federacije BiH", broj 18/96) bila propisana godi{nja stopa od 28%, a od 7. 7.
1998. godine 18% godi{nje, po odredbama sada va‘e}eg Zakona o visini stope zate-
zne kamate ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 27/98). Istina, ~lanom 5. Ugo-
vora stranaka, predvi|ena je stopa zatezne kamate od 45% godi{nje, ali su zakonske
odredbe o stopi zatezne kamate, prinudne naravi, pa nije dozvoljeno ugovarati ovu
stopu (nije propisan izuzetak ni u odnosu na kreditno poslovanje banaka). Povjerilac
samo mo‘e zahtijevati zateznu kamatu po stopi ugovorne kamate, ako je ona vi{a od
stope zatezne kamate, kako je propisano ~lanom 277. stav 2. (ranije stav 3.) ZOO.
U konkretnom slu~aju, to zna~i da je tu‘itelj mogao zahtjevati zateznu kama-
tu samo po stopi od 30% godi{nje (ili ni‘oj stopi, ako je u me|uvremenu, promjena-
ma svoje Odluke o kamatnim stopama, ovu snizio na kratkoro~ne kredite sa rokom
otplate od 90 dana, po{to je ugovorena promjenljiva stopa), ali ne i po ve}oj, a zate-
zna kamata se, obzirom na odredbe pomenutih zakona, ne obra~unava po konformnoj
metodi, jer je rok docnje du‘i od godinu dana. Na obra~unatu dospjelu nepla}enu
ugovornu i zateznu kamatu ne mo‘e te}i zatezna kamata (procesna) dok u cjelini ne
prestane glavno potra‘ivanje, kako je propisano odredbama ~lana 279. stav 1. i 2.
ZOO, a zakonom nije predvi|eno da se ove odredbe ne primjenjuju kod kreditnog
poslovanja banaka, pa nije osnovana prvostepena presuda ni u dijelu kojim je dosu-
|ena zatezna kamata na iznos koji prelazi nepla}eni iznos glavnice duga tu‘enog.
Ovo bez obzira na utana~enje iz ~lana 5. Ugovora stranaka, da }e zatezna kamata te}i
na sva potra‘ivanja iz ugovora koja ne budu pla}ena o dospjelosti, jer se ugovorom
ne mo‘e odstupiti od zabrane propisane zakonom.
3. Neispla}ene dospjele zatezne kamate ne mogu da se samostalno utu‘e sve
dok ne prestane glavno nov~ano potra‘ivanje iz kojeg proizilaze, s obzirom na akce-
sornost zatezne kamate.
4. Dospjele ugovorne kamate se ne mogu uvrstiti u glavnicu duga na koji teku
zatezne kamate.
Iz obrazlo‘enja.
Prvostepeni sud je pogrije{io {to je u glavnicu na koju teku dosu|ene zatezne
kamate ura~unao i dospjelu ugovornu kamatu, jer u smislu ~lana 279. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima, na dospjelu, a neispla}enu ugovornu ili zateznu kamatu ne
te~e zatezna kamata. Iznimno, te~e tzv. procesna zatezna kamata od podno{enja zah-
tjeva sudu za pla}anje neispla}ene kamate, ali kada po prestanku glavnog duga, ona
postane samostalno potra‘ivanje.
5. Na obra~unane procesne kamate vjerovniku ne pripada pravo na procesnu
kamatu.
(Vs H, II Rev. 22/91, od 18. 4. 1991. - Izbor odluka 1993 75)
6. Na dospjele neipla}ene zatezne kamate teku zatezne kamate kad je to zako-
nom predvi|eno.
(Vs H, Rev. 578/91, od 3. 7. 1991. - Izbor odluka 1993 76)
7. Povjerilac ne gubi pravo na procesne kamate ako prije podno{enja tu‘be ne
dostavi du‘niku obra~un zateznih kamata.
Iz obrazlo‘enja:
Povjerilac koji u parnici zahtijeva isplatu obra~unatih zateznih kamata za pe-
riod od dospije}a glavne tra‘bine do njene isplate nije du‘an da prije podno{enja tu-
‘be dostavi du‘niku obra~un zateznih kamata i da ga na taj na~in opominje, pa zbog
ovog propusta ne gubi pravo na procesne kamate na utu‘eni iznos od podno{enja tu-
‘be pa do isplate (~lan 277. i 279. stav 2. ZOO)
(Ks u Sarajevu - Bilten sp KsS 1/2002, str. 11)
8. Zatezna procesna kamata ne mo‘e se u parnici zahtijevati kao samostalno
potra‘ivanje ve} samo uz potra‘ivanje obra~unatih neispla}enih redovnih ili zateznih
kamata.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, povjeri-
ocu pripada pravo na zateznu (procesnu) kamatu na neispla}enu obra~unatu kamatu
od podno{enja zahtjeva (tu‘be) za naplatu potra‘ivanja obra~unatih kamata.
Ova kamata povjeriocu pripada od podno{enja tu‘be za neispla}enu obra~u-
natu kamatu, neovisno od toga da li je zahtjev za procesnu kamatu postavljen odmah
u tu‘bi za obra~unatu kamatu ili u toku postupka koji se vodi o zahtjevu za isplatu
neispla}enih obra~unatih kamata.
Me|utim, ova kamata ne mo‘e se tra‘iti kao samostalno potra‘ivanje, ve} sa-
mo uz zahtjev za isplatu potra‘ivanja neispla}ene obra~unate kamate na koju se pro-
cesna kamata odnosi, jer je procesna kamata vezana za neispla}enu obra~unatu ka-
matu kao glavno potra‘ivanje, {to proizilazi iz odredbe ~lana 279. stav 2. ZOO. Kako
je u konkretnom slu~aju tu‘ilac postavio samostalan zahtjev za isplatu zatezne proce-
sne kamate na potra‘ivanje neispla}ene obra~unate kamate za koje je platni nalog
postao pravosna‘an i kako je zahtjev za pla}anje procesne kamate mogao postaviti
samo uz zahtjev za isplatu neispla}ene obra~unate kamate i to dok se vodi postupak o
potra‘ivanju neispla}ene obra~unate kamate, to je na utvr|eno ~injeni~no stanje po-
gre{no primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen naknadno postavljeni tu‘beni
zahtjev za isplatu procesne kamate na iznos obra~unate kamate od podno{enja tu‘be
do isplate.
9. Na iznos neispla}enih dospjelih zateznih kamata, pa i kad su one obra~una-
ne i utu‘ene u apsolutnom iznosu, ne mogu se zahtijevati zatezne kamate sve dok ne
prestane glavna tra‘bina iz koje proizlaze.
(Vs H, II Rev. 111/87, od 10. 11. 1988. Psp 43 64)
10. Na obra~unate zatezne kamate dospjele do dana tu‘be i utu‘ene zajedno
sa glavnim dugom, teku zatezne procesne kamate tek od dana kada je glavni dug pla-
}en u toku parnice.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud ne utvr|uje niti cijeni na koji su glavni dug obra~unate zate-
zne kamate (na ranije pla}en neki glavni dug prije podno{enja tu‘be ili utu‘eni glavni
dug). Povjeriocu na utu‘eni glavni dug pripadaju zatezne kamate od dospjelosti do
dana pla}anja (~lan 277. Zakona o obligacionim odnosima), a na pla}eni glavni dug
prije podno{enja tu‘be, povjeriocu pripada pravo na nepla}ene obra~unate zatezne
kamate uz procesne kamate od podno{enja tu‘be do dana pla}anja (~lan 279. stav 2.
ZOO).
Ako povjerilac na nepla}eni glavni dug obra~una zatezne kamate od dospje-
losti do utu‘enja glavnog duga, i sa tim glavnim dugom ubla‘i tako obra~unate zate-
zne kamate, povjeriocu poslije utu‘enja pripadaju zatezne kamate samo na nepla}eni
glavni dug od tu‘be do dana njegovog pla}anja i obra~unate zatezne kamate do utu-
‘enja, jer su obra~unom zatezanih kamata od dospjelosti do utu‘enja, ve} iscrpljene
zatezne kamate koje mu za taj period pripadaju pa odredbi ~lana 277. ZOO.
Povjerilac ne mo‘e tra‘iti kamate na obra~unate zatezne kamate za nepla}eni
dug, i kada su te kamate obra~unate do podno{enja tu‘be, jer bi se u tom slu~aju pla-
}ala kamata na kamatu, {to je suprotno zabrani predvi|enoj u odredbi ~lana 279. stav
1. ZOO. Stoga ako je tu‘ilac u ovoj parnici utu‘io obra~unate zatezne kamate na utu-
‘eni nepla}eni glavni dug, tu‘eni se nije mogao obavezati da tu‘iocu na tako obra~u-
nate zatezne kamate plati zatezne kamate od podno{enja tu‘be.
Tek nakon pla}anja utu‘enog glavnog duga tokom parnice tu‘ilac je mogao
zahtjevati procesne zatezne kamate na obra~unati apsolutni iznos zatezne kamate na
glavni dug dospjele prije utu‘enja glavnog duga iz ugovora.
11. Kad kupcu pripadaju kamate na iznos unaprijed pla}ene cijene robe, na
utu‘eni ugovoreni iznos tih kamata pripadaju mu zatezne kamate od utu‘enja do is-
plate.
Iz obrazlo‘enja:
"Izme|u stranaka nije sporno da su stranke sklopile ugovor o prodaji od
25.III.1989.g. kojim je tu‘enik prodao tu‘iteljicama poslovni prostor, da su tu‘iteljice
unaprijed uplatile nov~ana sredstva i da su stupile u posjed kupljenoga poslovnog
prostora dana 16. X. 1989.g. Sudovi ni‘eg stupnja pravilno su primijenili odredbu ~l.
279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, u dalj-
njem tekstu: ZOO) kada su tu‘iteljice odbili sa zahtjevom za zatezne kamate na ugla-
vni~eni iznos kamata prije podno{enja tu‘be. Naime, bez obzira na to {to se obra~un
kamata prema naprijed navedenom propisu trebao izvr{iti prilikom kona~nog obra~u-
na cijene, neispla}ene kamate, koje su sada utu‘ene, nisu izgubile svojstvo kamata i
nisu izgubile svojstvo sporednog potra‘ivanja uz glavni dug - cijenu iz ugovora o
prodaji. Stoga se neosnovano prigovara u reviziji da je tu‘iteljicama trebalo dosuditi
zatezne kamate od dana obra~una kona~ne cijene iz ugovora jer bi se na taj na~in do-
sudile kamate na kamate, a {to je izri~ito zabranjeno po odredbi ~l. 279. st. 2. Zakona
o obveznim odnosima."
12. Tu‘ilac mo‘e zahtijevati procesne kamate na utu‘eni iznos obra~unate za-
tezne kamate po propisanoj stopi, po~ev od dana podno{enja tu‘be i kada je tek u to-
ku parnice preina~enjem tu‘be postavio ili pove}ao zahtjev za pla}anje procesnih ka-
mata.
13. Procesne (zatezne) kamate iz ~l. 279. st. 2. ZOO na dospjele zatezne ka-
mate ne mogu se zahtijevati sve dok ne prestane glavna nov~ana tra‘bina iz koje
proizlaze zatezne kamate pa i kad su zatezne kamate obra~unane i utu‘ene u apsolu-
tnom iznosu uz glavni dug. Zatezne kamate mogu se utu‘iti u apsolutnom iznosu uz
glavni dug, ali od dana tu‘be na njih ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i
dalje teku na glavnu tra‘binu.
(Ps H, P‘. 2664/88, od 12. 9. 1989. Psp 43 143)
14. Tu‘ilac mo‘e tu‘bom kojom zahtijeva isplatu glavnog duga, zahtijevati i
pla}anje zateznih kamata obra~unatih u apsolutnom iznosu od dospje}a glavnog duga
do podno{enja tu‘be, ali ne i zatezne kamate. Na ovaj iznos tu‘ilac mo‘e zahtijevati
zatezne kamate tek od dana eventualne isplate glavnog duga u toku parnice.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, na dospjelu, a
neispla}enu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga povremena nov~ana dava-
nja, ne te~e zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom odre|eno. Prema stavu 2.
ovog ~lana, na iznos neispla}ene kamate mo‘e se zahtijevati zatezna kamata samo od
dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. Tu‘ilac ne}e tra‘iti zatezne ka-
mate obra~unate na iznos glavnog duga od dospjelosti do podno{enja tu‘be u apsolu-
tnom iznosu uz glavni zahtjev, ali od podno{enja tu‘be do isplate mo‘e tra‘iti zate-
zne kamate samo na iznos glavnog zahtjeva, ne i proces zatezne kamate na kamate
utu‘ena uz glavni zahtjev. Procesne zatezne kamate na ovako obra~unate kamate tu-
‘ilac ne}e zahtijevati sve dok ne prestane glavni zahtjev iz koga te kamate proizilaze.
15. Povjerilac mo‘e zahtijevati procesne zatezne kamate na iznos dospjele, a
neispla}ene ugovorne kamate, od dana podno{enja tu‘be i kada nije prestalo glavno
potra‘ivanje od koga poti~u utu‘ene ugovorne kamate.
Iz obrazlo‘enja:
Polaze}i od odredbe ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, ovaj
sud ocjenjuje da bi bio pravilan pravni stav prvostepenog suda o neosnovanosti zah-
tjeva za isplatu procesnih kamata, ako su glavno potra‘ivanje ~inile zatezne kamate.
U smislu navedene odredbe Zakona o obligacionim odnosima na dospjele, a neispla-
}ene zatezne kamate mogu te}i procesne kamate samo od podno{enja tu‘be za ispla-
tu zateznih kamata pod uslovom da je prestalo glavno potra‘ivanje iz ugovora u pri-
vredi, a u konkretnom slu~aju su sve dospjele kamate pla}ene u toku parnice, istovre-
meno sa glavnim potra‘ivanjem iz ugovora u privredi.
Me|utim, ako su glavni dug u ovome sporu ~inile i ugovorne kamate, onda bi
tu‘eni - kupac, na ugovorne kamate dugovao procesne kamate od podno{enja tu‘be
za isplatu ugovorne kamate, bez obzira {to nije prestalo glavno potra‘ivanje na koje
su obra~unate, pa do dana pla}anja u toku parnice. Ugovorne kamate dospijevaju, u
smislu ~lana 399. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, po isteku godine u kojoj
su nastale, ako nije druga~ije ugovoreno. Ove kamate predstavljaju ugovorom ut-
vr|enu cijenu za upotrebu tu|ih nov~anih sredstava i s obzirom na ovakav karakter,
moraju se smatrati osamostaljenim potra‘ivanjem nakon dospije}a, te se na takva po-
tra‘ivanja mo‘e zahtijevati procesna kamata (zatezna) u smislu ~lana 279. stav 2. Za-
kona o obligacionim odnosima od dana utu‘enja, iako nije prestalo glavno potra‘iva-
nje od koga su nastala.
16. Kada je predmet tu‘be obra~unati iznos dospjelih, a neispla}enih zateznih
kamata, sa procesnim zateznim kamatama na taj iznos od tu‘be do isplate, pa tu‘eni
u toku parnice ispuni glavni zahtjev, tu‘ilac ne mo‘e na preostali obra~unati iznos
utu‘enih procesnih kamata zahtijevati nove zatezne kamate.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac pogre{no zaklju~uje da mo‘e zahtijevati procesne zatezne kamate po-
slije isplate zateznih kamata. Zatezne kamate i procesne zatezne kamate se mogu
zahtjevati na iznos glavnog duga za vrijeme docnje u pla}anju tog duga. Docnja
predstavlja period od dospjelosti do isplate. Poslije toga nema docnje u pla}anju gla-
vnog duga. Kad glavni dug ~ini cijenu isporu~ene robe, a tu‘eni do zaklju~enja gla-
vne rasprave ispuni zahtjev u tom dijelu, tu‘ilac }e do zaklju~enja glavne rasprave
obra~unati neispla}ene kamate i na njih u smislu ~lana 279. stav 2. Zakona o obliga-
cionim odnosima zahtijevati procesne zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen
zahtjev za njihovu isplatu, pa do njihove isplate. Me|utim, ako glavni zahtjev ~ine
neispla}ene kamate na koje teku procese zatezne kamate od dana kad je sudu podne-
sen zahtjev za njihovu isplatu, kada tu‘eni ispuni glavni zahtjev, tu‘ilac na iznos pro-
cesnih zateznih kamata ne mo‘e ponovo tra‘iti procesne zatezne kamate, jer ovo pra-
vo povjerioca nije predvi|eno odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
17. Sud ne mo‘e dosuditi zatezne procesne kamate na iznos obra~unate zate-
zne kamate dosu|ene platnim nalogom po stopi ve}oj od odre|ene platnim nalogom,
ako je tu‘eni odustao od prigovora na platni nalog.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je obavezao
tu‘enog da na iznos potra‘ivanja obra~unatih zateznih kamata iz izdatog platnog na-
loga, koji je ostao na snazi, jer je tu‘eni odustao od prigovora, da plati zatezne (pro-
cesne) kamate po stopi ve}oj od one koje je tra‘ena mandatnom tu‘bom. Ovo zbog
toga {to saglasno odredbi ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, povje-
riocu pripadaju zatezne procesne kamate na pla}ene zatezne ili ugovorne kamate od
podno{enja tu‘be do isplate samo kao na sporedno potra‘ivanje uz potra‘ivanje neis-
pla}enih obra~unatih kamata, a ne kao na samostalno potra‘ivanje. Ako je pravosna-
‘no dosu|eno potra‘ivanje neispla}enih kamata bez procesne kamate ili iz dijelom
procesne kamate, povjerilac ne mo‘e posebnom tu‘bom uspje{no tra‘iti da mu dosu-
de procesne kamate ili njihov dio na ve} dosu|eno potra‘ivanje neispla}enih kamata,
pa kako je u konkretnoj pravnoj situaciji, zbog odustanka tu‘enog od prigovora na
dio potra‘ivanja kamata iz platnog naloga, platni nalog postao pravosna‘an (odustan-
kom od prigovora smatra se da ovaj nije bio ni podnesen), to se tu‘iocu nije mogla
dosuditi i tra‘ena razlika procesnih kamata, na potra‘ivanje pravosna‘no dosu|ene
obra~unate kamate (u ~asu dono{enja prvostepene presude zahtjev za pla}anje proce-
snih kamata, zatra‘enih preina~enjem tu‘be, obuhvatao je ovo potra‘ivanje kao sa-
mostalno, pa je zbog toga neosnovan).
18. Zatezna kamata na iznos neispla}ene kamate te~e od podno{enja tu‘be su-
du i u slu~aju kada taj sud nije bio stvarno ili mjesno nadle‘an.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni neosnovano prigovara da je tu‘ilac imao pravo na zatezne kamate tek
od dana kada je predao tu‘bu mjesno i stvarno nadle‘nom sudu. Ovo zbog toga {to
odredba ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da se na iznos
neispla}ene kamate mo‘e zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnijet
zahtjev za njenu isplatu, nezavisno od toga da li je sud bio mjesno i stvarno nadle‘an.
19. Na procesnu zateznu kamatu ne mo‘e se zahtijevati zatezna kamata, pa ni
kada je po ispunjenju glavnog tu‘benog zahtjeva u toku parnice (koji se odnosio na
zateznu kamatu zbog docnje u pla}anju glavne obaveze iz ugovora) posebno obra~u-
nata i istaknuta kao jedini tu‘beni zahtjev.
Iz obrazlo‘enja:
Neosnovani su navodi ‘albe da je prvostepena presuda donesena uz pogre{nu
primjenu materijalnog prava. Prema odredbi stava 1. ~lana 279. Zakona o obligaci-
onim odnosima, na neispla}enu zateznu kamatu ne te~e zatezna kamata, izuzev kada
je to zakonom odre|eno. Odredbom stava 2. istog ~lana regulisano je da se na iznos
neispla}ene zatezne kamate mo‘e zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je
sudu podnijet zahtjev za njenu isplatu.
Iz navedenih zakonskih odredaba proizilazi da u smislu stava 2. ~lana 279. Zakona
o obligacionim odnosima (kao izuzetak treba ga usko tuma~iti) tu‘ilac ima pravo da mu se
procesna kamata obra~una i isplati na zateznu kamatu, ali on ne mo‘e zahtijevati isplatu
zatezne kamate na procesne kamate. Kroz nemogu}nost ostvarivanja zatezne kamate na
procesnu kamatu do{lo je do izra‘aja i na~elo zabrane anatocizma.
20. Stopa procesne zatezne kamate odre|uje se na isti na~in kao i stopa zate-
zne kamate na konkretno glavno potra‘ivanje na koje je zatezna kamata tekla.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘bom je zahtjevana, kao glavno potra‘ivanje, dospjela, a neispla}ena zate-
zna kamata obra~unata na dug tu‘ene pla}en sa zaka{njenjem, a koji poti~e iz ugovo-
ra u privredi. Tu‘ena je du‘na da na iznos ove kamate plati procesnu zateznu kamatu
od dana podno{enja tu‘be do isplate, u smislu ~lana 279. stav 2. Zakona o obligaci-
onim odnosima. U periodu od 9. 12. 1988. godine do 7. 10. 1989. godine stopa zate-
zne procesne kamate se odre|uje po odredbama ~lana 277. stav 2. ZOO, prije poslje-
dnje novele, a to zna~i saglasno odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke
SIV-a o visini stope zatezne kamate ("Slu‘beni list SFRJ", broj 72/88). Po ta~ki 1.
ove odluke, stopa se odre|uje u visini ugovorne stope uve}ane za 50%, a ova ta~ka
mo‘e do}i do primjene samo ako je ugovorom u privredi bilo predvi|eno pla}anje
ugovorne kamate od nastanka obaveze do dospije}a. Ako pla}anje redovne kamate
nije bilo ugovoreno, povjerilac mo‘e zahtijevati zateznu kamatu samo po stopi od
8% godi{nje, na nominalni ili revalorizovani iznos glavnice, zavisno od tu‘benog
zahtjeva, kako proizilazi iz ta~ke 2. naprijed spomenute odluke.
21. Tu‘ilac mo‘e zahtijevati procesne zatezne kamate na iznos dospjelih, a
nepla}enih zateznih kamata od dana kada su zatezne kamate u parnici postale samos-
talno potra‘ivanje, ako su bile utu‘ene zajedno sa glavnim, u toku parnice pla}enim,
potra‘ivanjem. U ovom slu~aju nije od zna~aja u kom je momentu prije zaklju~enja
glavne rasprave istaknut zahtjev za pla}anje procesnih zateznih kamata.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je tu‘bom podnesenom 18.1.1990. godine, utu‘io glavni dug sa zate-
znim kamatama, tu‘eni je platio glavni dug dana 20.2.1990. godine, ostale su nepla-
}ene zatezne kamate, pa tu‘iocu pripada pravo da tra‘i da mu se plate te zatezne ka-
mate i procesne kamate na te kamate, saglasno odredbi ~lana 279. stav 2. Zakona o
obligacionim odnosima.
Me|utim, kamata na nepla}enu kamatu povjeriocu pripada tek od momenta
kada su kamate zbog zakasnjelog pla}anja glavnog duga postale samostalno potra‘i-
vanje, ako je u tom momentu ve} bio postavljen zahtjev kod suda za pla}anje zate-
znih kamata.
Bez zna~aja je ~injenica kada su nepla}ene kamate obra~unate i kada je zatra-
‘ena kamata na nepla}enu kamatu s obzirom da je zatezna kamata bila utu‘ena sa
glavnim dugom i da povjeriocu, po odredbi ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima, pripada pravo da tra‘i procesnu kamatu na nepla}enu kamatu od postav-
ljenog zahtjeva za pla}anje zatezne kamate i osamostaljenja te kamate od glavnog
duga.
Prema gornjem, u konkretnom slu~aju tu‘iocu pripada pravo da na obra~una-
tu zateznu kamatu tra‘i procesnu kamatu od 20.2.1990. godine, kada su nepla}ene
kamate postale samostalno potra‘ivanje, jer je ve} od ranije postojao zahtjev za pla-
}anje zateznih kamata, a nije bitno kada je sam zahtjev za pla}anje procesnih kamata
istaknut.
22. Povjeriocu pripadaju zatezne procesne kamate od dana podno{enja tu‘be
za naplatu dospjelih, a neispla}enih zateznih kamata i kada predhodno du‘nika nije
opomenuo na pla}anje na uobi~ajen na~in dostavom obra~una zatezne kamate.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, na iznos neis-
pla}ene kamate mo‘e se zahtjevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podne-
sen zahtjev za njenu ispatu. Za ostvarivanje prava povjerioca na naplatu zateznih ka-
mata nije relevantno da li je povjerilac dostavio du‘niku obra~un neispla}enih zate-
znih kamata. Potra‘ivanje ovih kamata proisti~e iz ugovora zbog docnje u ispunjenju
glavnog zahtjeva, pa du‘nik zna obim obaveze po osnovu neispla}enih zateznih ka-
mata. Tu‘ilac zahtjeva ostvarivanje ovog prava u skladu sa odredbama ~lana 279.
stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pa za odlu~ivanje o ovom zahtjevu nije re-
levantno da li je tu‘eni takve obaveze ranije ispunjavao na osnovu dostavljenog obra-
~una zateznih kamata. Ukoliko bi me|u strankama bilo i uobi~ajeno da tu‘ilac dos-
tavlja obra~un zateznih kamata i da se zatezne kamate pla}aju po prijemu obra~una
tih kamata, takav "obi~aj" ne bi uticao na pravo tu‘ioca predvi|eno ~lanom 279. stav
2. navedenog zakona.
23. Tu‘ilac ne mo‘e zahtijevati procesne zatezne kamate na iznos procesne
kamate obra~unat nakon {to su u toku glavne rasprave pla}ene utu‘ene zatezne ka-
mate.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbe ~lana 279. Zakona o obligaci-
onim odnosima kada je obavezao tu‘enog da tu‘iocu na iznos glavnog duga, koji ~i-
ne zatezne kamate, isplati procesne kamate od podno{enja tu‘be do isplate zateznih
kamata. Tu‘iocu ne pripada pravo na dalje zatezne kamate na procesne kamate u
smislu citiranog zakonskog propisa, jer prema stavu 1. ~lana 279. ZOO, na dospjelu,
a neispla}enu ugovorenu ili zateznu kamatu ne te~e zatezna kamata, izuzev kada je to
zakonom odre|eno. Takav izuzetak regulisala je odredba stava 2. ~lana 279. Zakona
o obligacionim odnosima, ali prema njoj (ovu odredbu, kao izuzetak od op{teg pravi-
la, treba usko tuma~iti) povjerilac nema pravo na zatezne kamate na procesne kama-
te. Tuma~enjem navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima na na~in kako
to tu‘ilac ~ini, povrijedilo bi se pravilo zabrane anatocizma.
24. Povjerilac ne mo‘e zahtijevati revalorizaciju dospjelih, a neispla}enih za-
teznih kamata prije podno{enja tu‘be sudu kojom zahtijeva njihovu isplatu.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac ne mo‘e zahtijevati revalorizaciju obra~unatog iznosa zateznih kama-
ta do dana podno{enja tu‘be, jer tek sa tim danom po~inje obaveza pla}anja zateznih
procesnih kamata i tek od tada se revalorizuje i potra‘ivanje kamata na koje se pla}a
zatezna procesna kamata.
(Vs BiH, P‘. 565/90, od 23. 5.1991., isto P‘. 682/90, od 27. 6. 1991. - Bilten
Vs BiH 3/91 70)
25. Procesne zatezne kamate teku od dana podno{enja tu‘be i mjesno nena-
dle‘nom sudu.
Iz obrazlo‘enja:
Na procesne kamate povjerilac ima pravo, u smislu ~lana 279. stav 2. Zakona
o obligacionim odnosima, od dana kada je sudu podnesen zahtijev za njihovu isplatu.
Okolnost {to je tu‘ba najprije podnesena mjesno nenadle‘nom sudu, u konkretnom
slu~aju nije od zna~aja. Kada zakon vezuje zasnivanje nekog materijalnog prava za
moment podno{enja tu‘be, ovo pravo nastaje ~asom njenog podno{enja i mjesno ne-
nadle‘nom sudu, ako tu‘ba nije vezana za rok. Ovakva tu‘ba se, naime, ne odbacuje,
ve} ustupa mjesno nadle‘nom sudu, pa je ve} ~asom podno{enja proizvela materijal-
no pravne efekte. Stoga je neosnovano pozivanje tu‘enog na odredbe ~lana 113. ZPP,
jer se ne radi o podnesku vezanom za odre|eni rok.
26. Banke mogu ugovoriti da }e na neispla}enu kamatu iz ugovora o kreditu
od njenog dospije}a po~eti te}i kamata po stopi zatezne kamate, ali ne mogu zahtije-
vati procesne zatezne kamate na iznos ove kamate do dana prestanka potra‘ivanja
ugovorne kamate obra~unate na glavnicu kredita.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je kao bankarska organizacija bio ovla{ten ugovoriti sa tu‘enim da }e
na dospjelu ugovornu kamatu po~eti te}i kamata ako o dospje}u ne bude ispla}ena
(~lan 400. stav 3. u vezi sa stavom 1. ~lana 400. Zakona o obligacionim odnosima).
Iz ugovora broj 150/86 proizilazi da su parni~ne stranke ugovorile da se ugovorne
kamate obra~unavaju jednokratno i dospijevaju za pla}anje kada i glavnica kredita.
Stoga tu‘ilac osnovano, na ugovorne kamate zahtijeva kamate od dana dospije}a za
pla}anje, obra~unate po stopi propisane zatezne kamate kako je ugovoreno, a na ovaj
slu~aj se ne odnosi zabrana iz ~lana 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Na zateznu kamatu na glavnicu i kamatu na dospjelu, a nepla}enu ugovornu
kamatu obra~unatu do dana podno{enja tu‘be ne mo‘e se obra~unavati procesna za-
tezna kamata iz ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, sve dok ne pres-
tane isplatom potra‘ivanje glavnice iz ugovora o kreditu i potra‘ivanje dospjele, ne-
ispla}ene ugovorne kamate.
27. Tu‘ba sadr‘i odre|en zahtjev za pla}anje zateznih i procesnih kamata,
ako su navedeni elementi na osnovu kojih se mo‘e obra~unati apsolutni iznos kama-
ta.
Iz obrazlo‘enja:
pla}ene kamate mo‘e se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podne-
sen zahtjev za njenu isplatu. Tu‘ilac je postavio zahtjev za pla}anje kamata na pla}e-
ni iznos glavnog duga po elementima na osnovu kojih se utvr|uje njihov ukupan
iznos. Takav zahtjev je odre|en i presuda kojom se takav zahtjev usvaja izvr{ava.
Kada tu‘ilac, na tako odre|ene kamate, zahtijeva procesne zatezne kamate i takav
zahtjev je dovoljno odre|en. Za odlu~ivanje o zahtjevu za pla}anje procesnih zate-
znih kamata nije zna~ajno da li su zatezne kamate obra~unate u apsolutno odre|enom
iznosu ili su navedeni elementi po kojima se utvr|uje njihova visina. Zato sud ne mo-
‘e odbaciti tu‘bu kao neurednu ako je zahtjev za pla}anje kamata postavljen na jedan
od ovih na~ina.
28. Ako tu‘eni u toku glavne rasprave odustane od prigovora na platni nalog
tu‘iocu se ne mo‘e dosuditi zatezna procesna kamata na iznos glavnog zahtjeva koji
se sastoji od neispla}ene zatezne ili ugovorne kamate po stopi ve}oj od one u tu‘bi.
Iz obrazlo‘enja:
Saglasno odredbi ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, povje-
riocu pripadaju zatezne procesne kamate na neispla}ene zatezne ili ugovorne kamate
od podno{enja tu‘be do isplate, samo kao na sporedno potra‘ivanje uz potra‘ivanje
neispla}enih obra~unatih kamata, a ne mogu postojati kao samostalno potra‘ivanje.
Ako je pravosna‘no dosu|eno potra‘ivanje neispla}enih kamata, povjerilac
ne mo‘e posebnom tu‘bom uspje{no tra‘iti da mu se dosude zatezne procesne kama-
te na ve} dosu|eno potra‘ivanje neispla}ene kamate, pa kako je u konkretnom slu~a-
ju zbog odustanka tu‘enog od prigovora protiv platnog naloga za tra‘binu neispla}e-
ne obra~unate kamate sa 35% procesnih kamata, platni nalog postao pravosna‘an, to
se tu‘iocu nije mogla dosuditi i tra‘ena razlika zateznih procesnih kamata na potra‘i-
vanje pravosna‘no dosu|ene obra~unate kamate. U ~asu dono{enja prvostepene pre-
sude zahtjev za pla}anje procesnih kamata zatra‘enih preina~enjem tu‘be obuhvatao
je ovo potra‘ivanje kao samostalno, pa je prema tome neosnovan.
29. Tu‘ilac mo‘e do zaklju~enja glavne rasprave preina~iti tu‘bu pove}anjem
stope zatezne kamate na iznos glavnog potra‘ivanja koje se sastoji od obra~unatih
zateznih ili ugovornih kamata dospjelih do podno{enja tu‘be, sa djelovanjem pove}a-
ne stope od dana podno{enja tu‘be, a ne samo od dana preina~enja.
30. Kada u toku glavne rasprave tu‘eni zahtijeva prijeboj svoje tra‘bine sa
tra‘binom tu‘ioca, a obije se sastoje od obra~unatih zateznih kamata dospjelih prije
podno{enja tu‘be, tu‘ilac nema pravo na procesne kamate od dana tu‘be do isticanja
prigovora prijeboja.
Ovo stoga {to su obije tra‘bine dospjele prije podno{enja tu‘be i prije tog mo-
menta se prijebojem ugasile, a nije odlu~no kada je sudskom odlukom konstatovano
da je do{lo do prijeboja.
31. 1. Pravo na procesnu zateznu kamatu iz ~lana 279. stav 2. Zakona o obli-
gacionim odnosima, mo‘e da se ostvaruje samo u sporu za isplatu dospele ugovorne i
zatezne kamate, s tim da se zahtev za procesnu kamatu od dana utu‘ivanja dospele
kamate mo‘e da istakne sve do zaklju~enja glavne rasprave. Poverilac koji je propus-
tio da u tom sporu istakne zahtev za procesnu kamatu ne mo‘e tu kamatu da ostvaru-
je u posebnom sporu.
2. Procesna zatezna kamata na iznos neispla}ene dospele zatezne kamate ne
mo‘e da se tra‘i sve dok ne prestane glavno nov~ano potra‘ivanje iz koga proizilazi,
pa i kada je obra~unata i utu‘ena u apsolutnom iznosu uz glavni zahtev.
(Stav XXXV zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd 4. i 5. 11.
1987. Vidjeti: ZIPS, broj 509 i Bilten Vs BiH 1/88 154)
32. Dovoljno je odre|en tu‘beni zahtjev (odrediv je) kada tu‘ilac, nakon pres-
tanka utu‘enog glavnog potra‘ivanja u toku parnice, na utu‘eno potra‘ivanje zate-
znih kamata na glavno potra‘ivanje odre|eno stopom i datumima po~etka i prestan-
ka, zatra‘i pla}anje procesnih zateznih kamata od dana prestanka glavnog potra‘iva-
nja.
Iz obrazlo‘enja:
pla}ene kamate mo‘e se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podne-
sen zahtjev za njenu isplatu. Pla}anjem glavnog duga tu‘eni je ostao u obavezi da
plati kamate na iznos glavnog duga za vrijeme docnje po stopi propisanoj Odlukom
SIV-a o visini stope zatezne kamate. Prvostepenom presudom, u odnosu na neispla-
}ene zatezne kamate je utvr|en iznos glavnog duga, vrijeme docnje i kamatna stopa,
te su ovako utvr|ene kamate dovoljno odre|ene da se na njih mogu dosuditi procesne
zatezne kamate. Kada tu‘eni ispuni glavni zahtjev, tu‘ilac mo‘e sve do zaklju~enja
glavne rasprave zahtijevati procesne zatezne kamate na iznos neispla}enih kamata.
Za odlu~ivanje o ovom zahtjevu nije zna~ajno da li su zatezne kamate obra~unate u
apsolutno odre|enom iznosu ili na osnovu svih elemenata na osnovu kojih se utvr|u-
je njihova visina.
33. Tu‘ba kojom se zahtijeva pla}anje obra~unatih zateznih kamata zasniva
se na istom ~injeni~nom osnovu i kada se u toku glavne rasprave mijenja obra~un za-
teznih kamata s obzirom na vrijeme docnje i stopu zatezne kamate, ako se radi o po-
tra‘ivanju zateznih kamata iz istog pravnog odnosa.
Iz obrazlo‘enja:
Nakon osporavanja obra~una zateznih kamata prilo‘enog uz tu‘bu, tu‘ilac je
podnio novi obra~un na sni‘eni iznos zateznih kamata.
Prvostepeni sud je, pozivaju}i se na nalaz i mi{ljenje sudskog vje{taka finan-
sijske struke, na{ao da se sni‘eni tu‘beni zahtjev u prete‘nom dijelu zasniva na po-
tpuno novom obra~unu zateznih kamata, da je na ovaj na~in preina~ena tu‘ba (pro-
mijenjena ~injeni~na osnova tu‘be - istovjetnost zahtjeva - ~lan 191. stav 1. Zakona o
parni~nom postupku). Prvostepeni sud je dosudio zatezne procesne kamate od dana
sni‘enja zahtjeva, polaze}i od pravila izra‘enog u ~lanu 279. stav 2. Zakona o obliga-
cionim odnosima da zatezne procesne kamate na dospjeli, a nepla}eni iznos zateznih
kamata, teku od dana podno{enja tu‘be.
Iz nalaza i mi{ljenja sudskog vje{taka, koji prvostepeni sud i parni~ne stranke
razli~ito shvataju, tako da mora biti dodatno razja{njen, po ocjeni ovog suda moglo
bi se zaklju~iti da novi obra~un sadr‘i zatezne kamate koje su ve} bile sadr‘ane i u
prvobitnom obra~unu, koji je me|utim, bio neta~an u pojedinim stavkama tako {to je
tu‘ilac u prvobitnom obra~unu pogre{no ra~unao vrijeme docnje, te primjenjivao ve-
}u stopu i sli~no.
Ako bi se ovo potvrdilo, moralo bi se smatrati da je sni‘eni glavni tu‘beni
zahtjev bio ve} sadr‘an u prvobitno postavljenom tu‘benom zahtjevu, pa bi zatezne
procesne kamate morale biti dosu|ene od podno{enja prvobitne tu‘be.
Ne mo‘e se, naime, smatrati izmjenom ~injeni~nog osnova tu‘be samo izmje-
na obra~una zateznih kamata s obzirom na vrijeme docnje i stopom zatezne kamate,
ako se radi o potra‘ivanju zateznih kamata iz istog pravnog odnosa (obra~unatih na
iznos iz faktura sadr‘anih i u prvobitnom i u novom obra~unu koji je sa~inio tu‘ilac).
90)
34. Tu‘ilac mo‘e i u parnici vo|enoj povodom prigovora na platni nalog, pre-
ina~iti tu‘bu isticanjem zahtjeva za pla}anje procesnih zateznih kamata po~ev od isti-
canja samostalnog zahtjeva za pla}anje obra~unate zatezne kamate nakon prestanka
glavnog potra‘ivanja od koga zatezna kamata poti~e.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je u tu‘bi sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga zahtijevao pla}anje
cijene za isporu~enu robu sa zateznim kamatama od dana dospije}a do dana pla}anja. Na-
kon {to je tu‘ena, iza podno{enja tu‘be i usvajanja platnog naloga, platila glavni dug, tu‘i-
lac je obra~unao zatezne kamate od dana dospije}a glavnog potra‘ivanja do dana pla}anja
i zahtijevao pla}anje ovako obra~unatih zateznih kamata, sa procesnom zateznom kama-
tom na ovaj iznos po~ev od dana podno{enja zahtjeva sudu za pla}anje neispla}enih, a
dospjelih obra~unatih zateznih kamata. Ovakvim zahtjevom tu‘ilac je preina~io tu‘bu po-
ve}anjem tu‘benog zahtjeva u smislu ~lana 190. Zakona o parni~nom postupku, u dijelu o
zateznim procesnim kamatama, ali to preina~enje nije bilo nedopu{teno, jer je tu‘ena pri-
govorom osporila platni nalog u cjelini i povodom njenog prigovora vo|ena je glavna ras-
prava, tokom koje je tu‘ilac mogao preina~iti tu‘bu, iako je parnica zapo~ela tu‘bom sa
prijedlogom za izdavanje platnog naloga.
Nakon pla}anja glavnog duga tokom glavne rasprave ostale su nepla}ene za-
tezne kamate na glavni dug i tu‘ilac je mogao ove obra~unati, te zahtijevati njihovo
pla}anje, a u smislu ~lana 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima i pla}anje
zatezne procesne kamate na ovaj iznos od dana podno{enja zahtjeva sudu.
35. Povjerilac koji u parnici zahtijeva isplatu obra~unatih zateznih kamata za
period od dospije}a glavne tra‘bine do njene isplate, nije du‘an da prije podno{enja
tu‘be dostavi du‘niku obra~un zateznih kamata i na taj na~in ga opomene, pa zbog
‘be do isplate, niti pravo na naknadu parni~nih tro{kova.
36. Budu}i da povodom prigovora u parnici u~inak preboja potra‘ivanja nas-
taje u ~asu kada su se stekli uslovi za preboj (~l. 336. i 337. st. 2. Zakona o obligaci-
onim odnosima), povjerilac ne mo‘e tra‘iti ni zateznu kamatu (~l. 295. stav 2. Zako-
na o obligacionim odnosima ni procesnu kamatu (~l. 279. st. 2. Zakona o obligaci-
onim odnosima) na dio tra‘bine koja se ugasila prebojem.
(Stav XIX koordinacionog sastanka biv{eg privrednog sudstva, Zavidovi}, od
3. do 5. 6. 1986. Vidjeti: ZIPS, broj 509 i Bilten Vs BiH 2/96, str. 42)
37. Na iznos dospjele, a nepla}ene ugovorne ili zatezne kamate ne mo‘e te}i
procesna zatezna kamata sve dok ne prestane glavno potra‘ivanje iz koga nepla}ena
kamata poti~e.
Iz obrazlo‘enja:
Na iznos od .. dinara, koji se sastoji od dospjele, a neispla}ene zatezne
kamate, tu‘iocu ne pripada zatezna kamata sve dok postoji glavno potra‘ivanje na
osnovu koga je ovo potra‘ivanje kamata nastalo.
U smislu odredbe ~lana 279. stav 1 . Zakona o obligacionim odnosima, na
dospjelu, a ne ispla}enu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospjela povre-
mena nov~ana davanja, ne te~e zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom odre|eno.
U stavu 2. istog ~lana propisano je da na iznos neispla}ene kamate mo‘e se zahtijevat
zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.
Procesna kamata, u smislu odredbe ~lana 279. st. 2. ZOO, mo‘e se, me|utim,
zahtijevati samo na iznos neispa}ene kamate kao glavnog potra‘ivanja u parnici, koje
se osamostalio nakon prestanka gavnog duga iz osnovnog posla.
Prema tome, dok ne prestane glavno potra‘ivanje, bez obzira da li se radi o ugovor-
noj ili zateznoj kamati, ne te~e zatezna procesna kamata. Druga~ijom primjenom pra-
va do{lo bi do vi{estrukog obra~una kamate na kamatu.
(Vs BiH, P‘. 517/86, od 14. 7. 1987. ZIPS, broj 493 i Bilten Vs BiH 4/87
61)
38. Tu‘ilac mo‘e u toku glavne rasprave preina~iti tu‘bu tako {to }e zahtije-
vati procesne zatezne kamate po ve}oj stopi od one iz prvobitne tu‘be, po~ev od dana
podno{enja tu‘be za naplatu dospjelih ugovornih ili zateznih kamata.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{no tu‘eni u ‘albi navodi da tu‘ilac ima pravo na ve}u stopu procesne
zatezne kamate tek od dana preina~enja tu‘be, tj. od 31. oktobra 1985. godine, a ne
od 6. oktobra 1984. godine, kako je to odlu~eno pobijanom presudom.
Tu‘ilac mo‘e zahijevati procesne kamate na utu‘eni iznos obra~unate zatezne
kamate po propisanoj stopi, po~ev od dana podno{enja tu‘be i kada je tek u toku par-
nice preina~enjem tu‘be postavio ili pove}ao zahtjev za pla}anje procesnih kamata
(~lan 277. stav 1. i 2. i ~lan 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima).
Shvatanje tu‘enog bilo bi opravdano samo u slu~aju da je tu‘ilac pove}ao tu-
‘beni zahtjev za glavnu tra‘binu, u kom slu~aju bi procesna kamata mogla biti dosu-
|ena od dana pove}anja zahtjeva za glavnu tra‘binu, a prema va‘e}oj stopi zatezne
kamate. U ovom slu~aju se radi o zahtjevu za pove}anje kamate na isti iznos glavne
tra‘bine a prema stopi zatezne kamate koja je na snazi u vremenu od podno{enja tu-
‘be (~lan 279. star 2. Zakona o obligacionim odnosima).
62)
39. Povjerilac ne mo‘e u posebnoj parnici zahtijevati isplatu zateznih kamata
(kamata iz ~lana 279. stav 2. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
Povjerilac je ovla{ten da tra‘i razliku zateznih kamata koju nije tra‘io u rani-
jem sporu, ali samo onih koje su dospjele do isplate glavnog duga iz ugovora ili dru-
gog pravnog posla koje ima u vidu odredba ~lana 277. Zakona o obligacionim odno-
sima.
Zatezne kamate koje povjeriocu pripadaju prema odredbi ~lana 279. stav 2.
Zakona o obligacionim odnosima (procesne kamate), koje se pla}aju na obra~unate
nepla}ene zatezne kamate na glavni dug od podno{enja zahtjev sudu do isplate ne
mogu se zahtijevati nakon okon~anja spora za isplatu obra~unatih zateznih kamata iz
~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima. Te zatezne (procesne) kamate nastaju
tek od podno{enja zahtjeva sudu za isplatu nepla}ene kamate, pa se ne mo‘e tra‘iti
njihova isplata u posebnoj parnici.
40. Tu‘iocu pripada pravo na zateznu procesnu kamatu od dana podno{enja
tu‘be za naplatu dospjele ugovorne ili zatezne kamate, makar da je ova podnesena
stvarno nenadle‘nom sudu.
63)
41. Ugovorne stranke se ne mogu odre}i prava na naplatu procesnih zateznih
kamata prije nego {to nastanu, ali se mogu sporazumjeti o otpu{tanju duga koji se
sastoji od procesnih zateznih kamata nastalih do dana zaklju~enja sporazuma.
Iz obrazlo‘enja:
Zatezne kamate utvr|ene su prinudnim propisima i teku po sili zakona od da-
na kada du‘nik padne u docnju sa ispunjenjem nov~ane obaveze (~lan 277. u vezi sa
~lanom 279. stav 2. i 324. ZOO). Stoga ugovorne strane i ne bi mogle unaprijed, pri-
je dospjelosti potra‘ivanja procesnih zateznih kamata, posti}i sporazum da otpu{taju
dug koji bi se sastojao od iznosa procesnih zateznih kamata koje }e tek nastati. Ta-
kvim sporazumom slabila bi se ugovorena disciplina, a bilo bi u suprotnosti i sa na-
~elima obligacionih odnosa izra‘enih u ~lanovima 17., 18. i 21. ZOO. Me|utim, stra-
ne ugovornice su mogle posti}i sporazum o oprostu dospjelih zateznih kamata, pa i
procesnih zateznih kamata, do zaklju~enja sporazuma o otpu{tanju duga (~lan 344.
ZOO).
42. Procesna kamata se ne mo‘e zahtijevati na dospjelu obra~unatu zateznu
kamatu, sve dok nije prestalo glavno nov~ano potra‘ivanje iz koga ona proizilazi.
(Vps S, P‘. 412/88, od 2. 2. 1988. Vidjeti: ZIPS, broj 509)
43. Na iznos neispla}enih ili zateznih kamata mogu se zahtijevati zatezne ka-
mate kao kamata na kamatu samo od dana kad je sudu podnesena tu‘ba za njihovu
isplatu (tzv. procesna kamata) jer one teku od podno{enja zahtjeva sudu.
(Vps H, P‘. 758/82, od 5. 10. 1982. Vidjeti: ZIPS, broj 509 i Psp 22 168)
44. Kad se tu‘bom potra‘uje glavnica i zatezna kamata ne mo‘e se na ove
iznose zahtijevati jo{ i procesna kamata.
(Vs S, Pzz. 29/84, od 4. 3. 1985 ZIPS, broj 509)
45. Kad je u toku spora pla}ena glavnica povjerilac ima pravo na obra~unatu
zateznu kamatu zahtijevati procesnu kamatu i to od momenta isplate glavnice u toku
spora.
(Vps S, P‘. 3189/88, od 15. 6. 1988. ZIPS, broj 509)
46. Kada u toku parnice do|e do pove}anja stope zatezne kamate povjerilac
mo‘e pove}ati zahtjev za procesnu kamatu u skladu sa izmjenom kamatne stope po
Odluci SIV-a i isto pove}anje se primjenjuje od dana kada je po Oduci SIV-a stopa
zatezne kamate pove}ana a ne od dana kada je u parnici takav zahtjev za procesnom
kamatom postavljen.
(Vps S, P‘. 363/86, od 28. 1. 1988. - ZIPS, broj 509)
47. Tu‘ilac koji je podnio tu‘bu za naplatu dospjelih, a neispla}enih kamata
protiv pravnog lica koje zbog statusnih promjena ne postoji u ~asu podno{enja tu‘be,
mo‘e zahtijevati procesne zatezne kamate tek od ispravke tu‘be kojom je kao tu‘e-
nog ozna~io pravnog sljednika prvobitno tu‘enog.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je podnio tu‘bu sudu 7. 3. 1989. godine. Na dan podno{enja tu‘be ni-
je postojao subjekt koji je ozna~en u tu‘bi kao tu‘eni. Takva tu‘ba nije sadr‘avala
sve {to je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, pa ozna~avanje lica koje mo‘e
biti stranka u postupku predstavlja ispravku tu‘be u smislu ~lana 109. u vezi sa ~la-
nom 106. Zakona o parni~nom postupku.
Tu‘ilac je izvr{io ispravku tu‘be na ro~i{tu za glavnu raspravu odr‘anom 1.
8. 1989. godine, ozna~iv{i kao tu‘enog pravnog sljednika prvobitno tu‘enog, pa se
smatra da je toga dana podnio sudu zahtjev protiv tu‘enog za isplatu neispla}enih ka-
mata i procesnih zateznih kamata. Stoga od toga dana tu‘iocu pripada pravo na pro-
cesne zatezne kamate, predvi|ene ~lanom 279. stav 2. Zakona o obligacionim odno-
sima (obaveza pla}anja ovih kamata je nastala tek postavljanjem zahtjeva prema pos-
toje}em subjektu). Stoga je prvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno pravo u
dijelu odluke kojim je tu‘iocu dosudio pla}anje procesnih zateznih kamala za period
od podno{enja tu‘be protiv nepostoje}eg subjekta do njene ispravke.
48. Primanjem mjenice isklju~ivo radi naplate osamostaljenog potra‘ivanja
dospjelih, a nepla}enih zateznih kamata, povjerilac se sporazumio sa du‘nikom da
potra‘ivanje kamata dospijeva na dan dospije}a mjenice za naplatu.
I ovaj sud ocjenjuje da samostalni dug koji je ~inio zateznu kamatu, nije ni
mogao biti obezbije|en putem mjenice kao sredstva obezbje|enja pla}anja. Zapravo,
u navedenoj pravnoj situaciji nije ni mogla nastati obaveza tu‘enog na davanje in-
strumenta obezbje|enja pla}anja u propisanom roku, niti je takvu mjenicu tu‘ilac
morao primiti. Ukoliko tu‘eni nije bio u mogu}nosti da plati dugovane zatezne ka-
mate, odnosno to nije ‘elio da u~ini, tu‘iocu je preostalo samo da podnese tu‘bu su-
du. Me|utim, tu‘ilac je pristao da primi navedenu mjenicu sa rokom isplate 2. febru-
ara 1989. godine i takvim svojim postupkom zapravo izrazio svoju volju da sa tu‘e-
nim zaklju~i ugovor na osnovu koga bi rok za isplatu zatezne kamate bio rok dospije-
}a mjenice za isplatu. Takav sporazum izme|u stranaka nije protivan kogentnom
propisu jer prema odredbama ~lana 279. stav 2. istog zakonskog propisa, procesne
kamate mogu po~eti te}i tek od dana podno{enja tu‘be sudu. Navedenim sporazu-
mom stranke su se zapravo dogovorile da tu‘ba ne}e biti podnesena prije dospije}a
mjenice za naplatu, pa se u konkretnom slu~aju ne radi o protivzakonitom odricanju
od nekog prava. Od tu‘ioca uvijek zavisi da li }e i kada podnijeti tu‘bu, jer je podno-
{enje tu‘be dispozitivna radnja.
49. Ozna~avanje u tu‘bi pravnog sljednika tu‘enog, umjesto tu‘enog koji nije
postojao ni u vrijeme podno{enja tu‘be, ne predstavlja subjektivno preina~enje, ve}
ispravku tu‘be, ali procesne zatezne kamate po~inju te}i tek od dana ispravke.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilnim ozna~enjem tu‘enog tu‘ilac nije izvr{io subjektivno preina~enje tu-
‘be iz ~lana 192. Zakona o parni~nom postupku. Me|u strankama nije sporno da tu-
‘eni OOUR nije postojao ni u vrijeme podno{enja tu‘be, pa je ozna~enjem tu‘enog -
njegovog pravnog sljednika, tu‘ilac samo ispravio tu‘bu u smislu ~lana 109. Zakona
o parni~nom postupku. Za takvo postupanje tu‘ioca nije bio potreban pristanak tu‘e-
nog, niti je bilo razloga da se zbog toga zahtjev odbije kao neosnovan zbog proma{e-
ne pasivne legitimacije.
Procesne zatezne kamate, me|utim, u smislu ~lana 279. stav 2. Zakona o
obligacionim odnosima, ne mogu po~eti te}i prije ispravke tu‘be (pravni stav zauzet
na XIX Koordinacionom sastanku privrednog sudstva odr‘anog u Zavidovi}ima dana
5. 6.1986. godine), jer je tek u ~asu ispravljenja tu‘be, sudu u odnosu na tu‘enog, po-
dnesen uredan zahtjev za isplatu dospjelih, a nepla}enih zateznih kamata.
50. Ako tu‘eni u toku glavne rasprave odustane od prigovora na platni nalog
kojim su dosu|ene zatezne kamate kao glavno potra‘ivanje, sa procesnim kamatama
po brojkom odre|enoj stopi, postaje neosnovan zahtjev za pla}anje procesnih kamata
po ve}oj stopi istaknut tokom glavne rasprave, preina~enjem mandatne tu‘be.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi stava 2. ~lana 279. Zakona o obligacionim odnosima, zatezna
kamata ne te~e na dospjele, a neispla}ene iznose ugovorne ili zatezne kamate, sem od
~asa kada je sudu podnesen zahtjev za njeno pla}anje (procesna kamata). Procesna
kamata se mo‘e zahtijevati samo u sporu za isplatu zatezne, odnosno ugovorne ka-
mate, a ne mo‘e biti predmet samostalne tu‘be. Prema tome, ako je pravosna‘no do-
su|eno potra‘ivanje neispla}enih zateznih kamata, povjerilac ne mo‘e posebnom tu-
‘bom tra‘iti da mu se dosude procesne kamate na ve} dosu|eno potra‘ivanje neispla-
}ene zatezne kamate. Kako je u konkretnom slu~aju tu‘eni odustao od podne{enog
prigovora na dio izdatog platnog naloga, zbog ~ega je platni nalog ostao na snazi
(smatra se da prigovor nije bio ni podnesen), to se tu‘iocu nije mogla dosuditi tra‘e-
na razlika procesnih kamata. U ~asu dono{enja prvostepene presude zahtjev za pla}a-
nje procesnih kamata zatra‘enih preina~enjem tu‘be, obuhvata ovo potra‘ivanje kao
samostalno, pa je zbog toga neosnovan.
(Vs BiH, P‘. 22/90 od 29, 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 81)
51. Da li povjerilac gubi pravo na procesne kamate ako prije podno{enja tu-
‘be ne dostavi du‘niku obra~un zateznih kamata?
Povjerilac koji u parnici zahtijeva isplatu obra~unatih zateznih kamata na pe-
riod od dospije}a glavne tra‘bine do njene isplate nije du‘an da prije podno{enja tu-
‘be dostavi du‘niku obra~un zateznih kamata i da na taj na~in opomene, pa zbog
‘be do isplate (~l. 277. i 279. st. 2. ZOO).
(Stav XIX Sastanka delegata privrednog sudstva biv{e Jugoslavije, Zavidovi-
}i od 3. 5. 6. 1986. - vidi ZIPS, broj )
52. Da li je dozvoljeno povjeriocu u toku postupka u privrednom sporu za is-
platu glavnice sa zateznom kamatom kao sporednih potra‘ivanja, kada glavnica bude
pla}ena u toku spora, da izvr{i obra~unavanje kamata, i da na obra~unati iznos kama-
ta tra‘i procesnu kamatu od momenta kada je tako precizirano postavio tra‘enje kao
tu‘beni zahtjev?
Dozvoljeno je (~lan 279. stav 2. ZOO).
(Stav XVIII me|urepubli~kog sastanka privrednog sudstva biv{e Jugoslavije,
Ljubljana od 5. do 7. 6. 1985. ZIPS, broj 509)
53. Kada se u parnici novoozna~eni tu‘eni ne protivi subjktivnom preina~enju
tu‘be, odnosno prihvati preina~enje tu‘be i upusti se u raspravljanje o glavnoj stvari
(~l. 192. st. 3. ZPP) od kada za njega te~e procesna kamata, da li od prvobitno podni-
jete tu‘be ili od preinake tu‘be?
Lice koje stupa u parnicu na mjesto tu‘enog, mora primiti parnicu u onom
stanju u kakvom se ona nalazi u trenutku kada u nju stupa. Stoga i u odnosu na novo-
nazna~enog tu‘enog po preina~enoj tu‘bi procesna kamata te~e od prvobitno podni-
jete tu‘be a ne od preina~ene tu‘be (~l. 192. st. 3. ZPP).
(Stav XX Koordinacionog sastanka biv{ih vi{ih privrednih sudova, biv{ih
privrednih sudova biv{ih republika i pokrajina I biv{ih sudova udru‘enog rada Bosne
i Hercegovine i Vojvodine, Donji Milanovac 10. 12. 1987. - ZIPS, broj 509)
54. Mo‘e li se kao samostalni tu‘beni zahtjev postaviti razlika u kamatnoj
stopi procesne kamate?
Pravo na procesnu zateznu kamatu iz ~l. 279. st. 2. Zakona o obligacionim
odnosima mo‘e se ostvariti samo u sporu za isplatu dospjele ugovorne ili zatezne ka-
mate, s tim {to se zahtjev za procesnu kamatu od dana utu‘enja dospjele kamate mo-
‘e ista}i sve do zaklju~enja glavne rasprave. Povjerilac koji je propustio da u tom
sporu istakne zahtjev za procesnu kamatu ne mo‘e tu kamatu ostvariti u posebnom
sporu.
Procesna zatezna kamata na iznos neispla}ene dospjele zatezne kamate ne
mo‘e se zahtijevati sve dok ne prestane glavno nov~ano potra‘ivanje iz koga proizi-
lazi, pa i kada je obra~unata i utu‘ena u apsolutnom iznosu uz glavni zahtjev.
(Savjetovanje Privredno pravo u praksi , Beograd 6. 11. 1987. stanovi{te u
vezi sa procesnom kamatom ZIPS, broj 509)
55. Procesna kamata je vezana za momenat tu‘be i ne mo‘e se posebno utu‘i-
vati.
Stoga, ako je tu‘ilac prvobitnom tu‘bom tra‘io ni‘i procenat procesne kamate od
onog na koji ima pravo shodno Odluci SIV-a o visini stope zatezne kmate, po okon-
~anju ove parnice tu‘ilac je izgubio pravo zahtijevati razliku procesne kamate novom
tu‘bom.
(Vps S, P‘. 2798/86, oo 17. 6. 1986. ZIPS, broj 509)
56. Pravo na procesnu zateznu kamatu ne mo‘e se ostvariti u posebnom spo-
ru.
Pravo na procesnu zateznu kamatu mo‘e se ostvariti samo u sporu po tu‘bi za
isplatu ugovorne ili zatezne kamate kada one predstavljaju glavno potra‘ivanje (tj.
glavni dug je ispla}en) ~l. 279. st. 2. ZOO.
(Vps S, P@. 1391/88, od 15. 3. 1988. ZIPS, broj 509)
57. Pravo na procesnu kamatu na obra~unatu zateznu kamatu mo‘e se ostva-
riti samo u sporu kojim se tra‘i obra~unata zatezna kamata po{to je glavnica ispla}e-
na.
Zahtjev za procesnu kamatu mo‘e se ista}i sve do zaklju~enja glavne raspra-
ve, a povjerilac koji je propustio da u tom sporu istakne zahtjev za procesnu kamatu
ne mo‘e istu ostvariti u posebnom sporu.
(Vps S, P‘. 364/88 od 28. 1. 1988. ZIPS, broj 509)
58. Na iznos tro{kova spora ne mo‘e se tra‘iti procesna kamata.
(Vps S, P‘. 5523/88 od 2. 12. 1988. - ZIPS, broj 509)
59. Potra‘ivanje cijene za isporu~enu vodu radnji samostalnog privrednika
zastarjeva u op}em zastarnom roku, a zatezna kamata te~e od dospije}a za isplatu po-
jedinih ra~una.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pogre{no primijenio materijalno pravo kada je, odlu~uju}i
o osnovanosti prigovora zastarjelosti potra‘ivanja, na{ao da je utu‘eno potra‘ivanje
naknade odnosno cijene vode koja se mjese~no obra~unava, povremeno potra‘ivanje
koje, shodno odredbama ~lana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zastar-
jeva u roku od 3.g. od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
U konkretnom slu~aju ne radi se o povremenim unaprijed utvr|enim nov~a-
nim davanjima ve} o sukcesivnom periodi~nom obra~unu cijene za utro{ak vode koja
se kontinuirano isporu~uje, pa potra‘ivanje nije povremeno i ne zastarijeva u roku od
3. godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, shodno ~lanu 372. ZOO, a ni po
~lanu 374. istog zakona po kome se ra~una zastarjelost me|usobnih potra‘ivanja iz
ugovora o prometu robe i usluga, jer se ne radi o dru{tvenoj, odnosno dr‘avnoj imo-
vini, pa je o zastarjelosti trebalo odlu~iti primjenom op}eg zastarnog roka od 5.g.,
shodno odredbama ~lana 371. istog zakona.
Kako se u konkretnom slu~aju ne radi o povremenom potra‘ivanju, pogre{no
je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je, primjenom odredbe ~lana
279. stav 3. ZOO zatezne kamate dosudio od 8. 4. 1997.g., kao dana kada je sudu po-
dnesen zahtjev za njihovu isplatu. Na potra‘ivanje naknade za isporu~enu vodu koja
se obra~unava mjese~no zatezna kamata te~e od dana dospjelosti potra‘ivanja po
svakoj od faktura, kako to osnovano tu‘itelj isti~e u ‘albi, osporavaju}i presudu u di-
jelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu kamata od dospjelosti potra‘ivanja po
svakoj od faktura.
60. Na potra‘ivanja naknade za isporu~enu elektri~nu energiju koja se obra-
~unava mjese~no, zatezna kamata te~e od dospije}a ra~una za pla}anje.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud je, paze}i po slu‘benoj du‘nosti na pravilnu primjenu materijalnog
prava, ocjenjivao i da li je tu‘itelj mogao obra~unati zatezne kamate na pojedine
iznose cijene za isporu~enu elektri~nu energiju od dana dospije}a ra~una za pla}anje,
obzirom da po odredbama ~lana 279. stav 3. ZOO, na povremena dospjela nov~ana
davanja te~e zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu ispla-
tu, te na{ao da se u konkretnom slu~aju ova odredba ne mo‘e primijeniti. Ovo stoga
{to se ne radi o povremenim unaprijed utvr|enim nov~anim davanjima, ve} o sukce-
sivnim periodi~nim obra~unima cijene za energiju koja se kontinuirano isporu~uje.
61. Na mjese~ni nov~ani doprinos za izdr‘avanje te~e zatezna kamata od da-
na isticanja zahtjeva za pla}anje u parnici.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili odredbe ~lana 277. stav 1. i ~lana
279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa ~lanom 257. stav 2. Porodi-
~nog zakona kada su tu‘enog obavezali da, pored glavnog potra‘ivanja koje se odno-
si na pla}anje pove}anih mjese~nih iznosa doprinosa za izdr‘avanje mldb. tu‘ioca,
plati i zatezne kamate na dospjele, a neispla}ene iznose tih doprinosa ra~unaju}i od
dana kada je u ovoj parnici podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
62. Tra‘bina cijene za isporu~enu elektri~nu energiju nema svojstvo povre-
menih davanja.
(Ps H, P‘. 2438/89 od 29. 5. 1990. Psp 46 165)
63. Zakupnina i naknada za kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta koja se pla}a
uz zakupninu, predstavljaju povremena nov~ana davanja na koja teku zatezne kamate
od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je dosudio obra~unate kamate na dospjele iznose zakupnine i
naknade za kori{}enje gra|evinskog zemlji{ta, koja se pla}a uz zakupninu, za period
od dospjelosti do dana podno{enja tu‘be.
U smislu ~lana 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, na povremena
dospjela nov~ana davanja te~e zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev
za njihovu isplatu. Kako su kamate obra~unate na povremena nov~ana davanja za pe-
riod prije podno{enja tu‘be, prvostepeni sud je usvajanjem tu‘benog zahtjeva u tom
dijelu, suprotno odredbama citiranog zakonskog propisa, pogre{no primijenio materi-
jalno pravo.
64. Povjeriocu - zakupodavcu pripada zatezna kamata na nepla}enu zakupni-
nu ne od dospjelosti zakupnine ve}e od utu‘enja, jer se radi o povremenom davanju
saglasno ~lanu 279. st. 3. ZOO.
(Vi{i privredni sud Beograd, P‘. 11081/98, od 22. 1. 1999)
65. Na obro~na - mjese~na nov~ana potra‘ivanja iz osnova zakonskog izdr‘a-
vanja nastala u periodu od podno{enja tu‘be do presude te~e zatezna kamata od do-
spije}a svakog pojedinog obroka do isplate. Zatezna kamata te~e i na potra‘ivanja
koja dospijevaju ubudu}e u vremenskim intervalima, od proteka roka odre|enog u
presudi za isplatu, jer se smatra da je unaprijed podnijet zahtjev za njihovu isplatu od
dospije}a (~lan 279. stav 3. ZOO).
(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH. od 26. 2. 1988. Bilten Vs
BiH 1/88 138)
66. Presu|eno je da biv{i vlasnik eksproprirane nekretnine zbog zaka{njenja u
isplati naknade utvr|ene nagodbom koja je trebala biti upotrijebljena za izgradnju
stambenog objekta, ima pravo na naknadu {tete nastale povredom ugovorne obveze
zbog poskupljenja gra|enja.
Iz obrazlo‘enja:
"Stranke su pred upravnim organom dana 21. IV. 1988.g. zaklju~ile nagodbu
o naknadi za nekretnine eksproprirane tu‘iteljima. Tu‘eni (korisnik eksproprijacije)
nije u dogovorenom roku isplatio naknadu, pao je dakle u zaka{njenje, te su tu‘itelji
zatra‘ili - isplatu zateznih kamata, - naknadu {tete, - kamatu na kamate (tzv. procesne
kamate). Odlu~uju}i o zahtjevu za naknadu {tete prvostupanjski sud utemeljenje
ovom zahtjevu nalazi u odredbi ~l. 278. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje
ZOO) prema kojoj, ako je {teta koju je vjerovnik pretrpio zbog du‘nikova zaka{nje-
nja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati ra-
zliku do potpune naknade {tete, te na nespornoj ~injenici da su sredstva naknade bila
namijenjena gradnji stambenog objekta tu‘itelja (u gradnji), budu}i da je tu‘iteljima
bio ekspropriran stambeni objekt, a ni su predali tu‘enima posjed nekretnina i privre-
meno se preselili u stan koji im je op}ina stavila na raspolaganje. Odredbe o naknadi
{tete nastale povredom ugovora valja primijeniti i u ovakvom slu~aju, dakle ne samo
odredbu ~l. 278. st. 2. ve} i 262. i sl. ZOO. Naime, vjerovnik ima pravo i na naknadu
{tete koju je du‘nik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao mogu}u po-
sljedicu povrede ugovora, a s obzirom na ~injenice koje su mu tada bile poznate ili
morale biti poznate (~l. 266. st. 1. ZOO). Kada se ima u vidu da je predmetna nago-
dba zapravo dio isprepletenog odnosa stranaka u kojem su tu‘itelji eksproprijacijom i
deposediranjem ostalil bez obiteljske ku}e, te u zamjenu pristupili izgradnji nove ku-
}e, ali je tu‘eni (kokrisnik eksproprijacije) kasnio s isplatom naknade nedvojbeno na-
mijenjene da se ulo‘i u novogradnju, i to u uvjetima visoke inflacije i porasta cijena
u gra|evinarstvu, onda se mo‘e s pravom zaklju~iti da je u konkretnom slu~aju tu‘e-
ni (du‘nik) u vrijeme sklapanja nagodbe morao i mogao predvidjeti da }e tu‘iteljima
zbog zaka{njenja s isplatom nastati {teta i ve}a od one pokrivene zateznom kama-
tom."
67. Dok postoji glavna tra‘bina ne mo‘e se zahtijevati zatezna kamata na ne-
ispla}eni iznos zatezne i ugovorene kamate.
Iz obrazlo‘enja:
Ispituju}i po slu‘benoj du‘nosti pravilnost primjene materijalnog prava (~l. 386.
ZPP), ovaj Revizijski sud nalazi da su ni‘estupanjski sudovi pogre{no primijenili mate-
rijalno pravo kad su tu‘itelju na obra~unatu kamatu dosudili zatezne kamate. Prema
odredbi ~l. 279. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na dospjelu a neispla}enu ugovor-
nu i zateznu kamatu ne te~e zatezna kamata izuzev kad je to zakonom odre|eno. Dodu-
{e u smislu ~l. 279. st. 2. ZOO na iznos neispla}ene kamate mo‘e se zahtijevati zatezna
kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu, ali se takav zahtjev ne
mo‘e s uspjehom postaviti sve dok postoji glavna tra‘bina. U ovoj pravnoj stvari glavna
tra‘bina (na ime zakupnine) postoji, pa tu‘itelj nema pravo na zateznu kamatu na kama-
tu.
68. Na iznos neispla}ene kamate mo‘e se zahtijevati zatezna kamata samo od
dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu
Iz obrazlo‘enja:
Naime, prema stanju u spisu tu‘ilac ima prema tu‘enom po osnovu neispla}e-
ne zatezne kamate nesporno potra‘ivanje u visini dosu|enog iznosa od .. dinara.
Odredbama ~l. 279. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da se
na iznos neispla}ene kamate mo‘e zahtijjevati zatezna kamata samo od dana kada je
sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.
Kako je tu‘ilac naplatu navedenog iznosa u vidu tu‘benog zahtjeva istakao na
ro~i{tu odr‘anom dana 15. 5. 2001. godine, to mu u smislu citiranog zakonskog pro-
pisa na taj iznos pripada zatezna kamata od tog datuma.
Prema tome, pogre{no je prvostepeni sud primijenio citirani zakonski propis
kada je tu‘iocu na navedeni iznos od .. dinara dosudio i kamatu od 3. 7. 2000.
godine, kada je zapravo tu‘eni u docnji izvr{io pla}anje ra~una po kojima mu je tu‘i-
lac obra~unao kamatu u navedenom iznosu. Jer, citirana zakonska odredba podrazu-
mijeva da su obaveze izvr{ene u docnji i da je kamata za period docnje opredijeljena
u kapitaliziranom iznosu, te da se naplata upravo tako odre|enog iznosa tu‘bom tra‘i
u vidu jasno opredijeljenog tu‘benog zahtjeva.
Budu}i da je, dakle, u predmetnom slu~aju u dijelu prvostepene odluke kojim
je odlu~eno o zateznoj kamati pogre{no primijenjeno materijalno pravo, to se pobija-
na odluka u tom dijelu mora preina~iti, pa je Vi{i trgovinski sud u stavu I pod a) izre-
ke odlu~io na osnovu odredaba ~l. 373. st. 4. Zakona o parni~nom postupku u vezi sa
~l. 356. Zakona o parni~nom postupku.
2002. godine)
69. Nakon dospjelosti ugovorne kamate, obra~unata i neispla}ena ugovorna
kamata pripisuje se glavnici i na tako uglavni~eni iznos banka je du‘na obra~unati
ugovornu kamatu.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet ovoga spora je zahtjev tu‘itelja da mu tu‘ena isplati manje obra~u-
natu i neispla}enu ugovornu kamatu po ugovoru stranaka o oro~avanju deviza
(DEM) sklopljenom 28. III. 1975., s rokom oro~enja 36 mjeseci i s godi{njom kama-
tom od 9% (7,5% plus 1,5%), i to za vrijeme od 1987. do 1990. godine. U revizij-
skom postupku je sporno je li tu‘ena bila du‘na neobra~unate i nepodignute kamate
pripisati glavnici na kraju svake godine. Prema utvr|enjima proizlazi da je tu‘ena na-
vedenim ugovorom o oro~avanju deviza ugovorila visinu kamatne stope od 9% u
skladu s odredbom ~l. 1042. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, da tu-
‘ena nije mogla navedenu ugovornu kamatnu stopu mijenjati svojom voljom, a proti-
vno volji tu‘itelja i pored stupanja na snagu Odluke o ciljevima i zadacima zajedni-
~ke emisione i nov~ane politike iz zajedni~kih osnova kreditne politike ("Slu‘beni
list SFRJ", broj 75/85) - dalje Odluke, i da je stoga tu‘ena bila du‘na tu‘itelju obra-
~unati prijepornu kamatu po ugovorenoj stopi. To zato jer i po pravnom shva}anju
ovoga suda navedena Odluka, na koju se tu‘ena poziva, ne mo‘e u ovom slu~aju
utjecati na ugovorenu kamatnu stopu koju su stranke ugovorile navedenim ugovo-
rom. Tu‘ena neosnovano ukazuje na to da su ni‘estupanjski sudovi pogre{no primi-
jenili materijalno pravo kada su zaklju~ili da je bila du‘na dospjele i neispla}ene ka-
mate na kraju svake godine pripisati glavnici. Ovo zato jer i po pravnom shva}anju
ovoga suda, u konkretnom slu~aju nakon dospjelosti ugovorene kamate, obra~unata i
neispla}ena ugovorena kamata pripisivala se glavnici i na tako uglavni~eni iznos tu-
‘ena je (banka) trebala obra~unati ugovorenu kamatu za sljede}i period. Takav obra-
~un kamata ne naru{ava na~elo zabrane anatocizma iz ~l. 279. ZOO, kako to pogre-
{no smatra tu‘ena."
Odsjek 2.
POBIJANJE DU@NIKOVIH PRAVNIH RADNJI
Op{te pravilo
^lan 280.
(1) Svaki povjerilac ~ije je potra‘ivanje dospjelo za isplatu, i bez obzira
kad je nastalo, mo‘e pobijati pravnu radnju svog du‘nika koja je preduzeta na
{tetu povjerilaca.
(2) Smatra se da je pravna radnja preduzeta na {tetu povjerilaca ako
uslijed njenog izvr{enja du‘nik nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeri-
o~evog potra‘ivanja.
(3) Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propu{tanje zbog koga je
du‘nik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva ma-
terijalna obaveza.
________________________
1 Okolnost {to je ugovor (o darovanju) sklopljen s tre}ima na {tetu vjerovnika
nema kao posljedicu ni{tavost, ve} se takav ugovor mo‘e pobijati pod pretpostavka-
ma i uz iznimke iz ~l. 280. do 285. ZOO.
Stajali{te prvostupanjskog suda da je ugovor o darovanju sklopljen na {tetu
darodavateljevih vjerovnika ni{tav jest pogre{no. Pobijanje takvog ugovora ure|eno
je naime na poseban na~in odredbama ~l. 280. do 285. ZOO. U smislu odredbe ~l.
284. ZOO pobijani pravni posao du‘nika i tre}e osobe nije pravno nevaljan, ve} on
gubi u~inak samo prema tu‘itelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih
tra‘bina. Zato protutu‘itelji ne mogu uspjeti s paulijanskom tu‘bom kojom zahtijeva-
ju utvr|enje ni{tavosti pobijanog darovnog ugovora .
(Vs RH,Rev. 1342/98 od 11. 11. 1999. - Izbor odluka 1/2000 16)
2. Ako du‘nik izvr{i svoju transformaciju u holding ili osnuje nova preduze}a
i na njih prenese svoju imovinu i time onemogu}i povjerioca da se u postupku izvr{e-
nja namiri iz njegove imovine, ispunjeni su uslovi za poni{taj pravne radnje prenosa
imovine na nova preduze}a.
3. Kad se poslije sprovedenog skra}enog postupka likvidacije nad insolven-
tnim du‘nikom jave povjerioci za ~ije potra‘ivanje su znali njegovi osniva~i, tada
osniva~i odgovaraju kao solidarni du‘nici za sve obaveze likvidiranog preduze}a (~l.
280. 283. ZOO. op. a)
4. Kada zemlji{noknji‘ni vlasnik tu‘bom tra‘i od tu‘enika kao posjednika is-
pra‘njenje i predaju nekretnine u posjed, nisu ispunjeni uvjeti niti za zabilje‘bu spora
niti za zabilje‘bu tu‘be radi pobijanja du‘nikovih pravnih radnji.
To zato {to od ishoda te parnice ne ovisi uknji‘ba, pripadanje, postojanje, op-
seg, sadr‘aj ili optere}enje knji‘nog prava, a niti se radi o tu‘bi radi pobijanja du‘ni-
kovih pravnih radnji.
Za odre|ivanje navedenih zabilje‘bi bilo bi osnova tek u slu~aju ako bi tu‘e-
nik podnio protutu‘bu radi pobijanja pravnih radnji tu‘itelja kao svog du‘nika, te ra-
di utvr|enja da je on - tu‘enik vlasnik predmetne nekretnine i da je tu‘itelj du‘an iz-
dati mu tabularnu ispravu.
5. Prema odredbi ~lana 280. Zakona o obligacionim odnosima smatra se da je
pravna radnja preduzeta na {tetu povjerioca ako usljed njenog izvr{enja du‘nik nema
dovoljno sredstava za ispunjenje povjerio~evog potra‘ivanja.
Pod pravnom radnjom u smislu ovog propisa, podrazumijeva se svaki postu-
pak usljed kojeg se du‘nikova imovina smanjuje, ~ime se izgledi povjerioca za nami-
renje pogor{avaju ili formalno pravno ote‘avaju.
Predmet pobijanja mo‘e biti svaka pravna radnja kojom je namirenje povjeri-
oca osuje}eno ili ote‘ano, odnosno kojom je povjerilac do{ao u te‘i polo‘aj kod na-
mirenja svoje tra‘bine, pa i odluka statusne prirode.
6. Za pobijanje du‘nikovih pravnih radnji nije pretpostavka da je vjerovniko-
vo potra‘ivanje utvr|eno pravomo}nom presudom.
U pogledu teretnog raspolaganja da bi se s uspjehom moglo pobijati potrebno
je da su u smislu odredbe ~l. 281. st. 1. ZOO ispunjena dva uvjeta i to:
- da je u vrijeme raspolaganja du‘nik znao ili mogao znati da poduzetim ra-
spolaganjem nanosi {tetu svojem vjerovniku,
- i da je tre}oj osobi s kojom je pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili mo-
glo biti poznato.
Kako iz utvr|enja sudova proizlazi da je poduzetoj pravnoj radnji prethodio
dugogodi{nji spor izme|u tu‘itelja i njegovih du‘nika u vezi upravo spornih nekre-
tnina koji je i zabilje‘en u zemlji{nim knjigama i da su du‘nici tu‘itelja nakon dono-
{enja prvostupanjske presude kojom je prihva}en podredni zahtjev tu‘itelja za isplatu
ozna~enog nov~anog iznosa danog na ime kupovnine za predmetne nekretnine, iste
prodali tu‘enici koja se odmah i uknji‘ila kao vlasnica istih u zemlji{nim knjigama u
idealnom dijelu od 80/120 dijela, s osnovom su ni‘estupanjski sudovi zaklju~ili da su
ispunjeni uvjeti za pobijanje iz ~l. 281. st. 1. ZOO.
Naime, tvrdnja tu‘enice, da prethodna zabilje‘ba spora nema nikakvo pravno
zna~enje u ovom sporu u odnosu na nju je pogre{na.
U zemlji{nim knjigama prema tada va‘e}im pravnim pravilima paragrafa 20.
to~. b) Zakona o zemlji{nim knjigama zabilje‘uje se spor, tako da se nitko prilikom
upisa ne mo‘e pozvati na to da mu pravni odnosi nisu bili poznati, pa stoga pogre{no
tu‘enica smatra da je ta zabilje‘ba u odnosu na nju irelevantna.
7. Svaki vjerovnik ~ija je tra‘bina dospjela za isplatu, i bez obzira na to kad je
nastala, mo‘e pobijati pravnu radnju svog du‘nika koja je poduzeta na {tetu vjerovni-
ka. Dakako, sve to mo‘e vrijediti samo do isteka roka za poduzimanje takve tu‘be
predvi|enog odredbom ~l. 285. ZOO.
(Vs H, Rev. 2506/82, od 10. 5. 1983. Psp 23 93)
8. Pobijanje du‘nikovih pravnih radnji mo‘e se tra‘iti samo ako vjerovnik
prema du‘niku ima dospjelo nov~ano potra‘ivanje.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovom postupku sud prvog stupnja primjenjuje odredbe ~l. 280. i 284. Za-
kona o obveznim odnosima smatraju}i da je ovu tu‘bu tu‘iteljica podnijela radi pobi-
janja du‘nikovih pravnih radnji, te da su ispunjeni uvjeti za podno{enje ovakve tu‘be
propisani odredbom ~l. 280. Zakona o obveznim odnosima.
Ovakav zaklju~ak suda prvog stupnja ne mo‘e se prihvatiti, jer je odredbom
~l. 280. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da svaki vjerovnik ~ije je po-
tra‘ivanje dospjelo za isplatu i bez obzira kada je nastalo mo‘e pobijati pravnu ra-
dnju svog du‘nika, koja je poduzeta na {tetu vjerovnika. Iz citirane odredbe Zakona o
obveznim odnosima jasno proizlazi da se pravne radnje du‘nika mogu pobijati samo
radi nov~anih potra‘ivanja vjerovnika koja su dospjela za isplatu, pa po ocjeni ovog
suda nije bilo mjesta za primjenu odredbu ~l. 280. Zakona o obveznim odnosima jer
je sud prvog stupnja utvrdio da tu‘iteljica nema nov~anog potra‘ivanja, obzirom da
ima pravomo}nu presudu kojom je utvr|ena suvlasnicom nekretnina, a zbog takve
tra‘bine ne mo‘e pobijati pravne radnje du‘nika u smislu odredbe ~l. 280. Zakona o
obveznim odnosima."
9. Izvr{nost tra‘bine vjerovnika nije pretpostavka za pobijanje pravnih radnji
du‘nika.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredba ~l. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima da svaki vjerovnik ~ije
je potra‘ivanje dospjelo za isplatu, bez obzira na to kada je nastalo, mo‘e pobijati
pravnu radnju svog du‘nika koja je poduzeta na {tetu vjerovnika. ^lanak 280. ZOO
ne tra‘i dakle i izvr{nost tra‘bine, kako to pogre{no procjenjuju sudovi, ve} dospje-
lost tra‘bine."
Uslovi pobijanja
^lan 281.
(1) Teretno raspolaganje mo‘e se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja
du‘nik znao ili mogao znati da preduzetim raspolaganjem nanosi {tetu svojim
povjeriocima i ako je tre}em licu sa kojim je ili u ~iju je korist pravna radnja
preduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.
(2) Ako je tre}e lice du‘nikov suprug, ili srodnik po krvi u prvoj liniji, ili
u pobo~noj liniji do ~etvrtog stepena, ili po tazbini do istog stepena, pretpostav-
lja se da mu je bilo poznato da du‘nik preduzetim raspolaganjem nanosi {tetu
povjeriocima.
(3) Kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjedna~enih pravnih radnji
smatra se da je du‘nik znao da preduzetim raspolaganjem nanosi {tetu povjeri-
ocima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je tre}em licu to bilo poznato
ili moglo biti poznato.
(4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.
________________________
1. Kad kupac nekretnine nije znao niti je mogao znati za dugove prodavatelja
prema vjerovniku, vjerovnik ne mo‘e s uspjehom zahtijevati od kupca naplatu svoje
tra‘bine iz vrijednosti nekretnine.
"Prema, naime, odredbi ~l. 281. st. 1. ZOO teretno raspolaganje mo‘e se po-
bijati ako je u vrijeme raspolaganja du‘nik znao ili mogao znati da poduzetim raspo-
laganjem nanosi {tetu svojim vjerovnicima i ako je tre}oj osobi s kojom se ili u ~iju
je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Tu‘enik je tre}a osoba koja je kupila od tu‘iteljevog du‘nika Z.P. prijepornu
ku}u i u svoju korist u zemlji{noj knjizi zaklju~ila pravo prvenstvenog reda prava
vlasni{tva.
Sudovi su utvrdili da tu‘enik u vrijeme spomenutog sklapanja ugovora o pro-
daji nije znao niti je mogao znati za dugove Z.P. koje je imao prema tu‘itelju, te da je
u cijelosti isplatio cijenu ku}e 30. srpnja 1986. godine.
Sudovi su prema tome pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili
navedeni tu‘beni zahtjev tu‘itelja."
Isklju~enje pobijanja
^lan 282.
Ne mogu se pobijati zbog o{te}enja povjerilaca uobi~ajeni prigodni daro-
vi, nagradni darovi, kao ni darovi u~injeni iz zahvalnosti, srazmjerni materijal-
nim mogu}nostima du‘nika.
Kako se vr{i pobijanje

^lan 283.
(1) Pobijanje se mo‘e vr{iti tu‘bom ili prigovorom.
(2) Tu‘ba za pobijanje podnosi se protiv tre}eg lica sa kojim je, ili u ~iju
je korist preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njegovih uni-
verzalnih pravnih sljedbenika.
(3) Ako je tre}i otu|io nekim teretnim poslom korist pribavljenu raspo-
laganjem koje se pobija, tu‘ba se mo‘e podi}i protiv pribavioca samo ako je
ovaj znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a ako je tu
korist otu|io poslom bez naknade, tu‘ba se mo‘e podi}i protiv pribavioca i ako
on to nije znao.
(4) Tu‘eni mo‘e izbje}i pobijanje ako ispuni du‘nikovu obavezu.
________________________
1. Tu‘ba za pobijanje du‘nikovih pravnih radnji podnosi se protiv osobe s ko-
jom je ili u ~iju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezi-
nih univerzalnih pravnih sijednika.
(Vs H, Rev. 2730/82, od 5. 5. 1983. Zips, broj 617, Psp 23 93)
Dejstvo pobijanja
^lan 284.
Ako sud usvoji tu‘beni zahtjev, pravna radnja gubi dejstvo samo prema
tu‘iocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potra‘ivanja.
________________________
1. Da bi vjerovnik mogao sa uspjehom pobijati pravnu radnju du‘nika podu-
zetu na njegovu {tetu, potrebno je da tu‘itelj u tu‘benom zahtjevu to~no navede visi-
nu tra‘bine za koju pravna radnja du‘nika gubi u~inak prema tu‘itelju.
"Prema odredbi ~l. 284. Zakona o obveznim odnosima, ako sud usvoji tu‘be-
ni zahtjev, pravna radnja du‘nika gubi u~inak samo prema tu‘itelju i to samo koliko
je potrebno za ispunjenje njegovih potra‘ivanja. Iz sadr‘aja ovog zakonskog propisa
i po ocjeni ovoga suda jasno proizlazi da je tu‘itelj u svom tu‘benom zahtjevu du‘an
navesti koliko je to njegovo potra‘ivanje zbog kojih pravna radnja tu‘enika gubi u~i-
nak prema tu‘itelju. Navo|enje tu‘itelja da se radi o tra‘bini u ovr{nom postupku
pod brojem Ovr.1257/99 doista nije navo|enje tra‘bine na na~in kako to predvi|a
odredba ~l. 284. ZOO-a i na temelju takvog zahtjeva tu‘itelja doista nije mogu}e
usvojiti tu‘beni zahtjev. Takav zahtjev mora biti to~no odre|en i tra‘bina mora biti
to~no nazna~ena, jer upravo za taj iznos pravna radnja du‘nika gubi u~inak prema tu-
‘itelju. Zbog toga je i po ocjeni ovoga suda pravilno postupio prvostupanjski sud ka-
da je odbio tu‘beni zahtjev tu‘itelja, ~ime je pravilno primijenio odredbu ~l. 284. Za-
kona o obveznim odnosima. Kako tu‘itelj u svojoj ‘albi kao ‘albeni razlog nije na-
veo pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje, ovaj sud ‘albu tu‘itelja nije
mogao ispitivati u odnosu na taj ‘albeni razlog, a sve to temeljem odredbe ~l. 365. st.
2. ZPP-a."
2. Okolnost da je ugovorom o darovanju izme|u du‘nika i tre}e osobe zaklju-
~en na {tetu vjerovnika, nije razlog za poni{tenje tog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredbom ~l. 280. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaki vje-
rovnik ~ije je potra‘ivanje dospjelo za isplatu i bez obzira na to kad je nastalo, mo‘e
pobijati radnju svoga du‘nika koja je poduzeta na {tetu vjerovnika. A smatra se da je
pravna radnja poduzeta na {tetu vjerovnika ako njezinim izvr{enjem du‘nik nema do-
voljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potra‘ivanja, koje su pretpostavke u
ovom slu~aju sasvim sigurno ispunjene. Odredbom ~l. 284. Zakona o obveznim
odnosima propisano je da ako sud usvoji tu‘beni zahtjev, pravna radnja gubi u~inak
samo prema tu‘itelju i samo toliko koliko je potrebno za ispunjenje njegova potra‘i-
vanja. Dakle, u pravilnoj primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima kojima je
regulirano pitanje pobijanja du‘nikovih pravnih radnji, pravni posao izme|u du‘nika
i tre}e osobe koji je predmet pobijanja ne poni{tava se, ve} pobijanje ide samo za tim
da se ograni~i djelovanje pravnog posla i time otkloni {tetni u~inak u odnosu na vje-
rovnika. Tre}a se osoba pak mo‘e osloboditi takvog ograni~avanja pravnog posla
ako plati vjerovniku ono {to mu du‘nik duguje. Prema tome, pogrije{ili su ni‘estu-
panjski sudovi kada su poni{tili ugovor o darovanju kojim je osuje}eno namirenje
vjerovnika, pa je u odnosnom dijelu valjalo usvojiti reviziju tu‘enika i u~inke pra-
vnog posla u pravilnoj primjeni materijalnog prava i u granicama tu‘benog zahtjeva
u odnosu na vjerovnika samo otkloniti, i to u granicama potrebnim
radi namirenja vjerovnikova potra‘ivanja."
3. U smislu pravnih pravila biv{eg Zakona o pobijanju pravnih djela izvan
ste~aja ne mo‘e se zahtijevati razvrgnu}e ugovora {to ga je sklopio du‘nik, ve} vje-
rovnik mo‘e zahtijevati da se, u opsegu koji je potreban za namirenje njegove tra‘bi-
ne, proglasi da je taj ugovor bez u~inka.
(Vs H, G‘. 54/85, od 23. 5. 1985. Psp 29 49)
Rok za podizanje tu‘be

^lan 285.
(1) Tu‘ba za pobijanje mo‘e se podnijeti u roku od jedne godine za ra-
spolaganje iz ~lana 281. stav 1. a za ostale slu~ajeve u roku od tri godine.
(2) Rok iz prethodnog stava ra~una se od dana kada je preduzeta pravna
radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo preduzeti propu{tenu
radnju.
Odsjek 3.
PRAVO ZADR@AVANJA
Vr{enje prava zadr‘avanja

^lan 286.
(1) Povjerilac dospjelog potra‘ivanja u ~ijim se rukama nalazi neka du-
‘nikova stvar ima pravo zadr‘ati je dok mu ne bude ispla}eno potra‘ivanje.
(2) U slu~aju da je du‘nik postao nesposoban za pla}anje, povjerilac mo-
‘e vr{iti pravo zadr‘avanja iako njegovo potra‘ivanje nije dospjelo.
________________________
1. Prodavatelj se ne mo‘e osnovano, pozivom na pravo zadr‘anja, protiviti
predaji stana kupcu koji je ispunio svoju obvezu pla}anja ugovorene cijene, iz razlo-
ga {to prema kupcu isti~e svoju tra‘binu s naslova pove}ane cijene stana, jer stvar ni-
je du‘nikova (kupca) i jer se ne radi o tra‘bini proistekloj iz tro{kova odr‘avanja
stvari.
(Vs H, II Rev. 80/90, od 5. 12. 1990. Psp 51 77)
2. Upravnik {kole koji je ulo‘io svoja sredstva za adaptaciju {kolskih prosto-
rija nema pravo zadr‘avanja do isplate njegovog potra‘ivanja.
(Vs BiH, Rev. 219/88. od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 44. Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoij praksi datoj uz ~lan 287.
ZOO)
3. Budu}i da Zakon o obligacionim odnosima ne ~ini izuzetak (~lan 286. -
289 i 725) u na~elu se mo‘e ste}i pravo zadr‘avanja na osnovnim sredstvima. Ali s
obzirom da ovo pravo ovla{}uje povjerioca da se naplati iz vrijednosti predmeta pra-
va zadr‘avanja na isti na~in kao i zalo‘ni povjerilac, to pravo se ne mo‘e ste}i na
stvarima koja su osnovno sredstvo du‘nika ukoliko su neophodna za vr{enje njegove
djelatnosti (~lan 210. stav 1. ta~ka 6. i ~lan 211. Zakona o izvr{nom postupku)
(Stav sjednice Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26.
2. 1988. Bilten VS BiH 1/88 121)
Izuzeci
^lan 287.
(1) Povjerilac nema pravo zadr‘avanja kad du‘nik zahtijeva da mu se
vrati stvar koja je iza{la iz njegove dr‘avine protiv njegove volje, ili kad du‘nik
zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predata povjeriocu na ~uvanje ili na po-
slugu.
(2) On ne mo‘e zadr‘ati ni punomo}je dobijeno od du‘nika, kao ni druge
du‘nikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale sli~ne stvari, kao ni druge stva-
ri koje se ne mogu izlo‘iti prodaji.
________________________
1. Vjerovnik nema pravo zadr‘avanja do naplate potra‘ivanja, pokretnih stva-
ri koje je zaposjeo protiv volje du‘nika.
Iz obrazlo‘enja:
Iz ~injeni~nog utvr|enja prvostepenog suda proizilazi da je tu‘itelj na osnovu
ugovora o zakupu dr‘ao u zakupu skladi{te i u isto uskladi{tio svoj gra|evinski mate-
rijal. Zakupni odnos izme|u tu‘itelja i zakupodavca je prestao, ali je nakon toga gra-
|evinski materijal ostao u skladi{tu. Od 1. 01. 1996. godine tu‘eni dr‘i ovo skladi{te
u posjedu na osnovu ugovora o zakupu i protivno volji ranijeg zakupca - tu‘itelja za-
dr‘ava gra|evinski materijal radi naplate potra‘ivanja koja ima prema tu‘itelju. Pola-
ze}i od ovog utvr|enja prvostepeni sud je pravilno primjenio materijalno pravo kada
je uva‘io tu‘beni zahtjev.
Prema odredbi ~lana 287. Zakona o obligacionim odnosima, pravo zadr‘ava-
nja (jus retentionis) pokretnih stvari do naplate potra‘ivanja, pripada povjeriocu sa-
mo u slu~aju ako je u posjed stvari do{ao voljom i saglasno{}u samog du‘nika. To
zna~i da povjerilac ne mo‘e vr{iti pravo zadr‘avanja na stvarima koje su u njegov
posjed do{le protivno volji du‘nika. Prvostepeni sud je pravilno zaklju~io da nisu
ispunjeni uvjeti propisani citiranom odredbom Zakona o obligacionim odnosima, da
tu‘eni zadr‘ava gra|evinski materijal radi naplate potra‘ivanja, pa je opravdano uva-
‘io tu‘beni zahtjev.
2. Nasljednici nemaju pravo zadr‘anja na stvari koja je bila objekat prava do-
‘ivotnog u‘ivanja ostavioca.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju primjenjuje se institut prava zadr‘anja. Prema odredbi
~lana 38. stav 7. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, koja je u sagla-
snosti sa odredbom ~lana 287. Zakona o obligacionim odnosima, pravo zadr‘anja ne-
ma nesavjesni posjednik, a i savjesni posjednik postaje nesavjestan od trenutka kad
mu je tu‘ba dostavljena (~lan 39. stav 7. ZOSPO-a). Prema odredbi ~lana 287. ZOO
povjerilac nema pravo zadr‘anja kada du‘nik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je
iza{la iz njegove dr‘avine protiv njegove volje.
Ostavilac tu‘enoga imao je pravo do‘ivotnog u‘ivanja na predmetnoj zgradi,
koje se ugasilo njegovom smr}u (strogo li~no pravo), {to zna~i da tu‘eni zadr‘ava
predmetne nekretnine bez pravnog osnova, protivno volji tu‘ioca, pa nedostaje pra-
vna pretpostavka za sticanje prava zadr‘avanja. Tu‘eni je bio du‘an da nakon smrti
ostavioca, kada se ugasilo pravo do‘ivotnog u‘ivanja, koje je bilo usko vezano za os-
tavioca, preda zgradu tu‘iocu bez obzira {to prema njemu isti~e zahtjev za isplatu
nov~anog potra‘ivanja.
3. Upravnik {kole koji je ulo‘io svoja sredstva za adaptaciju {kolskih prosto-
rija nema pravo zadr‘avanja do isplate njegovog potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enjima ni‘estepenih sudova dana 30. 9. 1985. godine zaklju~en je
pismeni ugovor o prenosu prava raspolaganja uz naknadu na nekretninama u dru{tve-
noj svojini, koje ~ine poslovni prostor u povr{ini od 136 m2 u zgradi sagra|enoj na
k.~. 974, kao i zemlji{te u povr{ini od 1559 m2 koje ~ini sastavni dio te parcele, sa tu-
‘ene osnovne {kole na tu‘iteljicu mjesnu zajednicu. Ugovor je izvr{en u odnosu na
pla}anje naknade, a nije izvr{en u odnosu na predaju nekretnina jer raniji upravnik
{kole ne dozvoljava da mjesna zajednica koristi te nekretnine.
Polaze}i od ovih utvr|enja ni‘estepeni sudovi su pravilno odlu~ili {to su oba-
vezali ranijeg upravnika {kole da preda tu‘iocu na kori{tenje ozna~ene nekretnine.
Ne postoji bilo kakav pravni osnov po kome bi ovaj tu‘eni imao ovla{tenje da u
svom posjedu dr‘i te nekretnine. To {to je po njegovim tvrdnjama on u~estvovao u
adaptaciji {kolske zgrade (radi obavljanja nastave) eventualno mo‘e biti osnov za
obligacionopravni zahtjev za naknadu izdataka u~injenih za adaptaciju, a ne daje mu
bilo kakvo stvarnopravno ovla{tenje na ovim nekretninama pa ni po osnovu prava
zadr‘anja (~lan 287. stav 1. ZOO).
4. Pravo zadr‘anja mo‘e postojati (i) na nekretninama ako se smiju izlo‘iti
prodaji.
(Vs H, Rev. 829/87, od 17. 9. 1987. Psp 39 64)
5. Pravo zadr‘anja (retencije) pripada samo savjesnom posjedniku.
(Vs H, Gzz. 35/87, od 20. 1. 1988. - Psp 39 53)
Obaveza vra}anja stvari prije ispunjenja obaveze

^lan 288.
Povjerilac je du‘an vratiti stvar du‘niku ako mu ovaj pru‘i odgovaraju-
}e obezbje|enje njegovog potra‘ivanja.
Dejstvo prava zadr‘avanja

^lan 289.
Povjerilac koji dr‘i du‘nikovu stvar po osnovu prava zadr‘avanja ima
pravo da se naplati iz njene vrijednosti na isti na~in kao zalo‘ni povjerilac, ali je
du‘an prije nego {to pristupi ostvarenju naplate da o svojoj namjeri blagovre-
meno obavijesti du‘nika.
--------------------
Napomena (RS): Odredbom ~lana 32. ZIDZOO, u ~lanu 289. rije~: za-
dr‘anja zamjenjuje se rije~ju: zadr‘avanja .
Odjeljak 2.
POVJERIOÊVA PRAVA U NEKIM

POSEBNIM SLUÂJEVIMA
Kad se obaveza sastoji u davanju stvari odre|enih po rodu

^lan 290.
Kad se obaveza sastoji u davanju stvari odre|enih po rodu, a du‘nik do-
|e u docnju, povjerilac, po{to je prethodno o tome obavijestio du‘nika, mo‘e, po
svom izboru, nabaviti stvar istog roda i zahtijevati od du‘nika naknadu cijene i
naknadu {tete, ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu {tete.
Kad se obaveza sastoji u ~injenju

^lan 291.
Kad se obaveza sastoji u ~injenju, a du‘nik tu obavezu nije na vrijeme
ispunio, povjerilac mo‘e, obavijestiv{i o tome prethodno du‘nika, sam o tro{ku
du‘nika uraditi ono {to je du‘nik bio du‘an uraditi, a od du‘nika zahtijevati na-
knadu {tete zbog zadocnjenja, kao i naknadu druge {tete koju bi imao zbog ova-
kvog na~ina ispunjenja.
________________________
1. Kad vjerovniku pripada pravo da zbog zaka{njenja du‘nika u izvr{enju ob-
veze na ~inidbu sam izvr{i ono {to je du‘nik bio du‘an u~initi, naknadu tro{kova mo-
‘e zahtijevati od du‘nika samo za one radove koje je ve} izvr{io.
Iz obrazlo‘enja:
"Kad se obveza sastoji u ~injenju, konkretno u izvo|enju odre|enih gra|evin-
skih radova vjerovnik mo‘e u odnosu na du‘nika koji nije na vrijeme ispunio svoju
obvezu na ~injenje, nakon {to ga je prethodno obavijestio o tome, sam o tro{ku du-
‘nika uraditi ono {to je du‘nik bio du‘an uraditi i nakon toga zahtijevati naknadu u~i-
njenih tro{kova kao i naknadu svake druge {tete nastale s tim u vezi. To ovla{tenje
vjerovnika proizlalzi iz postoje}e odredbe ~l.291. Zakona o obveznim odnosima
(ZOO) kao i odgovaraju}ih pravnih pravila biv{eg OGZ koja se imaju primijeniti u
ovom sporu s obzirom na varijeme nastanka obveznog odnosa stranaka, jer ni u smi-
slu navedenih pravnih pravila vjerovnik u takvoj situaciji nije imao ve}ih ovla{tenja
od onih predvi|enih citiranom odredbom ZOO. Za sada se ne mo‘e ispitati jesu li tu-
‘itelji i koje radove od gore nabrojenih ve} izvr{ili i je li pojedine radove jo{ mogu}e
izvesti, budu}i da bi prema izlo‘enom shva}anju ovog suda samo za one radove koje
su ve} sami izveli tu‘itelji (u zaka{njenju du‘nika sa ispunjenjem obveze na ~inidbu)
mogli zahtijevati nov~anu naknadu, ali ne kao alternativni zahtjev uz zahtjev za iz-
vr{enje ~inidbe, nego kao jedini preostali zahtjev (uz eventualnu naknadu druge {te-
te), dok bi tu‘iteljima u pogledu onih radova koje su revidenti bili du‘ni izvr{iti a ko-
je eventualno vi{e nije mogu}e izvesti uslijed zaka{njenja ili drugih razloga za koje
su odgovorni revidenti - preostalo pravo zahtijevati isklju~ivo naknadu prouzrokova-
ne {tete." NAPOMENA: Vidi ~lanak 620. ZOO.
Kad se obaveza sastoji u ne~injenju
^lan 292.
(1) Kad se obaveza sastoji u ne~injenju, povjerilac ima pravo na nakna-
du {tete samim tim {to je du‘nik postupio protivno svojoj obavezi.
(2) Ako je ne{to sagra|eno protivno obavezi, povjerilac mo‘e zahtijevati
da se to ukloni o tro{ku du‘nika i da mu du‘nik naknadi {tetu koju je pretrpio u
vezi sa gra|enjem i uklanjanjem.
(3) Sud mo‘e, kad na|e da je to o~igledno korisnije, uzimaju}i u obzir
dru{tveni interes i opravdani interes povjerioca, odlu~iti da se ne ru{i ono {to je
sagra|eno, ve} da se povjeriocu naknadi {teta u novcu.
________________________
1. Kada je jedan od suvlasnika suprotno sporazumu obavio nadogradnju, sud
je ovla{ten odlu~iti da se izgra|eno ne ru{i, ~ime se ne dira u prava drugog suvlasni-
ka na naknadu {tete.
Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosu|enog

^lan 293.
(1) Ako du‘nik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je odre|en pra-
vosna‘nom odlukom, povjerilac ga mo‘e pozvati da je ispuni u naknadnom pri-
mjerenom roku i izjaviti da po isteku tog roka ne}e primati ispunjenje, nego }e
tra‘iti naknadu {tete zbog neispunjenja.
(2) Po isteku naknadnog roka, povjerilac mo‘e zahtijevati samo naknadu
{tete zbog neispunjenja.
________________________
1. Kad je rok za ispunjenje obveze du‘nika odre|en pravomo}nom presudom,
nakon isteka naknadnog roka koji je vjerovnik dao du‘niku, vjerovnik mo‘e zahtije-
vati samo naknadu {tete zbog neispunjenja.
Iz obrazlo‘enja:
"Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske tu‘enici su bili solidarno ob-
vezani isporu~iti tu‘itelju novo vozilo marke "Zastava 128" ili vozilo marke "Zastava
128 Scalla 55". Nakon dono{enja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske obra-
tio se tu‘itelj tu‘eniku da mu u odre|enom roku isporu~i novo vozilo, a da }e u proti-
vnom tra‘iti nov~anu naknadu, uz stavljanje tu‘eniku na raspolaganje vozilo koje se
nalazi kod njega. Stoga su ni‘estupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog
prava obvezali tu‘enika da tu‘itelju na ime naknade {tete plati 35.599,72 kn sa zate-
znom kamatom uz istovremenu obvezu tu‘itelja da tu‘eniku stavi na raspolaganje
svoje vozilo marke "Zastava 128". Prema odredbi ~l. 293. Zakona o obveznim odno-
sima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), ako du-
‘nik ne ispuni svoju obvezu u roku koji mu je odre|en pravomo}nom odlukom, vje-
rovnik ga mo‘e pozvati da je ispuni u naknadom primjerenom roku i izjaviti da po is-
teku tog roka ne}e primiti ispunjenje, nego }e tra‘iti naknadu {tete zbog neispunje-
nja, a po isteku naknadnog roka vjerovnik mo‘e zahtijevati samo naknadu {tete zbog
neispunjenja. U konkretnom slu~aju te pretpostavke su ispunjenje."
Sudski penali
^lan 294.
(1) Kad du‘nik ne izvr{i o roku neku svoju nenov~anu obavezu utvr|enu
pravosna‘nom odlukom, sud mo‘e, na tra‘enje povjerioca, odrediti du‘niku na-
knadni primjereni rok i izre}i, a u cilju uticanja na du‘nika i nezavisno od sva-
ke {tete, da }e du‘nik, ako ne izvr{i svoju obavezu u tom roku, biti du‘an ispla-
titi povjeriocu izvjesnu svotu novca za svaki dan zadocnjenja, ili za koju drugu
jedinicu vremena, po~ev od isteka tog roka.
(2) Kad du‘nik naknadno ispuni obavezu, sud mo‘e smanjiti tako odre-
|enu svotu, vode}i ra~una o svrsi zbog koje je naredio njeno pla}anje.
GLAVA IV.
PRESTANAK OBAVEZA
Odjeljak 1.
OP[TE PRAVILO
^lan 295.
(1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom odre|enim
slu~ajevima.
(2) Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna
prava.
________________________
1. Obaveza pla}anja zateznih kamata u periodu od padanja du‘nika u docnju
do prestanka glavne tra‘bine usljed denominacije ne gasi se prestankom glavne oba-
veze.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjskom presudom nalo‘eno je tu‘eniku da plati tu‘itelju zatezne ka-
mate na iznos glavnog duga od ............. BHD (koji odgovara dugu od ........... YUD)
od 17. 08. 1992. godine do 15. 07. 1994. godine, odnosno od dana uvo|enja BHD
kao plate‘nog sredstva do njegove denominacije.
Nije ‘alba u pravu kada prigovara da je sud prvog stupnja pogre{no primijenio ma-
terijalno pravo kada je tu‘itelju dosudio zatezne kamate, iako je na{ao da je zbog nemogu-
}nosti ispunjenja prestala tu‘enikova obveza na pla}anje glavnog duga ( . BHD) i u
tom dijelu njegov tu‘beni zahtjev odbio. Pogre{no je pravno stajali{te ‘albe da prestanak
glavnog duga za sobom povla~i ga{enje i sporednih potra‘ivanja. Valjanost nastanka spo-
rednih obveza uvjetovana je valjano{}u nastanka glavne obveze, ali njihov prestanak nije
uvijek me|usobno ovisan jedan od drugog. Istovremeno sa prestankom glavne obveze,
prestaju samo one sporedne obveze koje dijele njezinu sudbinu, odnosno koje ~ine sred-
stvo poja~avanja ili osiguranja povjeriteljevog prava, kako to proistje~e iz ~l. 295 st. 2. Za-
kona o obveznim odnosima. Dospjele zatezne kamate kao sporedni dug ne dijele sudbinu
glavnog duga, jer nastaju kao posljedica povrede, odnosno neispunjavanja glavne obveze,
pa kao takve ostaju i poslije prestanka glavnog duga.
(Vs FBiH, P‘. 128/98, od 19. 8. 1998. Bilten Vs FBiH, 2/98 - 24)
2. Akontacija (predujam) jest iznos koji jedna strana obveznog odnosa daje
na ra~un ispunjenja svoje odre|ene obveze drugoj strani, i to prije kona~nog ispunje-
nja obveze. Iznos predujma mo‘e se, prema tome, ura~unati u ispunjenje neke obve-
ze davatelja samo u slu~aju ako je drugoj strani unaprijed dan na ra~un ispunjenja
upravo te obveze.
(Vs H, Rev. 947/82, od 19. 5. 1982. Psp 21 - 72)
3. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 68/98, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan
262. ZOO.
4. Prodavac stana, koji je nakon obostranog ispunjenja ugovora o prodaji, po
nalogu Slu‘be dru{tvenog knjigovodstva, jednostrano utvrdio ve}u cijenu i posred-
stvom te slu‘be, razliku naplatio iz sredstava kupca stana, bez njegove saglasnosti,
du‘an je da napla}eni iznos vrati kupcu.
5. Prodavac ne mo‘e od kupca naknadno tra‘iti regres pla}enog poreza na
promet, koji nije ura~unao u cijenu. Ovo pogotovu ako je zbog svojstva kupca, po-
reska obaveza trebala izostati da je kupac podnio urednu izjavu koja je trebala biti
podloga za oslobo|enje prodavca od poreske obaveze.
6. Naplatom mjenice primljene kao sredstvo obezbje|enja pla}anja nakon {to
mu je kupac virmanskom doznakom platio cijenu isporu~ene robe, prodavac je pos-
tao nesavjestan sticalac, pa duguje zateznu kamatu na iznos ste~enog bez osnova od
dana naplate mjenice, ali po stopi iz ~lana 277. stav 1, a ne iz stava 2. Zakona o obli-
gacionim odnosima (prije novele iz 1989).
Odjeljak 2.
ISPUNJENJE
Odsjek 1.
OP[TA PRAVILA O ISPUNJENJU
I - KO MO@E ISPUNITI I TRO[KOVI ISPUNJENJA
Ispunjenje od strane du‘nika ili tre}eg lica

^lan 296.
(1) Obavezu mo‘e ispuniti ne samo du‘nik nego i tre}e lice.
(2) Povjerilac je du‘an primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki
pravni interes da obaveza bude ispunjena, ~ak i kad se du‘nik protivi tom ispu-
njenju.
(3) Povjerilac je du‘an primiti ispunjenje od tre}eg lica ako je du‘nik sa
tim saglasan, izuzev kad prema ugovoru ili prirodi same obaveze ovu treba da
ispuni du‘nik li~no.
(4) Povjerilac mo‘e primiti ispunjenje od tre}eg lica bez du‘nikovog zna-
nja, pa i u slu~aju kad ga je du‘nik obavijestio da ne pristaje da tre}i ispuni nje-
govu obavezu.
(5) Ali, ako mu je du‘nik ponudio da sam ispuni odmah svoju obavezu,
povjerilac ne mo‘e primati ispunjenje od tre}eg lica.
________________________
1. Obvezu mo‘e ispuniti ne samo du‘nik ve} i tre}a osoba. Akceptni nalog iz-
dan od tre}e osobe nije izvor obveze, ve} radnja ispunjavanja postoje}e obveze. U
slu~aju nepla}anja vjerovnik mo‘e osnovano zahtijevati ispunjenje od du‘nika, ne i
od tre}e osobe.
(Vts RH, P‘. 1732/96, od 10. 2. 1998. - Zbirka 5 - 25)
2. Predlagatelj, a to mogu biti vjerovnici i sam du‘nik te druge osobe odnosno
tijela odre|ena zakonom, obvezan je u~initi vjerojatnim postojanje zakonske osnove
za otvaranje ste~ajnog postupka, a ako je predlagatelj vjerovnik, du‘an je podnijeti
dokaze o tome da svoju tra‘binu nije mogao naplatiti ni prinudnim izvr{enjem.
Za ispunjenje obveze nije odlu~no tko je obvezu ispunio umjesto du‘nika,
jer prema ~l. 296. Zakona o obveznim odnosima obvezu mo‘e ispuniti ne samo du-
‘nik nego i tre}a osoba, a vjerovnik je du‘an primiti to ispunjenje. Budu}i da je u
ovom slu~aju vjerovnik odbio primiti ispunjenje obveze, pa je u zaka{njenju, time je
izgubio aktivnu legitimaciju za podno{enje prijedloga za pokretanje ste~ajnog pos-
tupka.
(Vts RH, P‘. 771/95, od 25. 4. 1995. - Zbirka 3 - 173)
3. Davanjem naloga du‘niku da ispuni obavezu povjerio~evom du‘niku ne
dolazi do cesije potra‘ivanja.
5. Ne smatra se da je povjerilac pristao na ugovor o preuzimanju duga time
{to je primio ispunjenje od preuzimaoca duga, ako prethodno o zaklju~enju ugovora
o preuzimanju duga nije bio obavije{ten.
25)
Ispunjenje poslovno nesposobnog

^lan 297.
(1) I poslovno nesposobni du‘nik mo‘e pravovaljano ispuniti obavezu
ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njeno ispunjenje.
(2) Ali se mo‘e osporiti ispunjenje ako je takvo lice isplatilo zastarjeli
dug ili dug koji poti~e iz igre ili opklade.
Tro{kovi ispunjenja
^lan 298.
Tro{kove ispunjenja snosi du‘nik, ukoliko ih nije prouzrokovao povjeri-
lac.
________________________
1. Poslenik je du‘an da izra|enu stvar montira i na drugom mjestu, koje mu
odredi naru~ilac, umjesto prvobitno ugovorenog, ako nema posebno opravdan razlog
da takav nalog odbije. U ovom slu~aju ima pravo na naknadu pove}anih tro{kova
ispunjenja.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{an je zaklju~ak prvostepenog suda da je tu‘ilac odbio prijem isporuke
kada je tra‘io da mu se stanica isporu~i u Zagreb umjesto u Sarajevo. Ovaj zahtjev
samo uzrokuje ve}e tro{kove ispunjenja. U smislu ~lana 298. Zakona o obligacionim
odnosima, du‘nik ne snosi tro{kove ispunjenja koje je prouzrokovao povjerilac. Du-
‘nik je, istina, obavezan, u smislu ~lana 319. ZOO, da ispuni obavezu u mjestu odre-
|enom ugovorom, ali mora postupiti po nalogu povjerioca o ispunjenju u drugom
mjestu ako nema poseban razlog da odbije izmjenu ugovora o mjestu ispunjenja .
II - ISPUNJENJE SA SUBROGACIJOM
Ispunjenje sa prelaskom prava na ispunioca (subrogacija)

^lan 299.
(1) U slu~aju ispunjenja tu|e obaveze svaki ispunilac mo‘e ugovoriti sa
povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potra‘ivanje
pre|e na njega sa svima ili samo sa nekim sporednim pravima.
(2) Povjerio~eva prava mogu pre}i na ispunioca i na osnovu ugovora
izme|u du‘nika i ispunioca, zaklju~enog prije ispunjenja.
(3) U ovim slu~ajevima subrogacija ispunioca u prava povjerioca nastaje
u ~asu ispunjenja.
________________________
1. Ako netko ispuni tu|u obvezu, ispunitelj mo‘e ugovoriti s vjerovnikom da
ispunjena tra‘bina prije|e na njega. Za valjanost tog ugovora nije potrebna sugla-
snost du‘nika.
(Vts RH, II P‘. 634/94, od 7. 6. 1994. - Praxis 2 - 42)
Zakonska subrogacija
^lan 300.
Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega
prelazi po samom zakonu u ~asu ispunjenja povjerio~evo potra‘ivanje sa svim
sporednim stvarima.
________________________
1. Kad je tu‘ilac, kao suosniva~ preduze}a u inostranstvu sa tu‘enim, isplatio
dio gubitaka i tro{kove likvidacije tog preduze}a i za tu‘enog u deviznom iznosu, on-
da je ispunio obavezu tu‘enog, pa na njega prelazi po samom zakonu potra‘ivanje
preduze}a u inostranstvu prema tu‘enom po osnovu zakonske subrogacije i to u devi-
znom iznosu.
2. Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, na nju prela-
zi po samom zakonu, u trenutku ispunjenja, vjerovnikova tra‘bina sa svim sporednim
pravima.
(Vs H, Rev. 357/83 od 15. 6. 1983. Psp 23 - 93)
Subrogacija u slu~aju djelimi~nog ispunjenja

^lan 301.
(1) U slu~aju djelimi~nog ispunjenja povjerio~evog potra‘ivanja, na ispu-
nioca prelaze sporedna prava kojima je obezbije|eno ispunjenje tog potra‘iva-
nja samo ukoliko nisu potrebna za ispunjenje ostatka povjerio~evog potra‘iva-
nja.
(2) Ali povjerilac i ispunilac mogu ugovoriti da }e koristiti garancije
srazmjerno svojim potra‘ivanjima, a mogu ugovoriti i da }e ispunilac imati pra-
vo prvenstva naplate.
Dokazi i sredstva obezbje|enja
^lan 302.
(1) Povjerilac je du‘an predati ispuniocu sredstva kojima se potra‘ivanje
dokazuje ili obezbje|uje.
(2) Izuzetno, povjerilac mo‘e predati ispuniocu stvar koju je primio u za-
logu od du‘nika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, ina~e
ona ostaje kod povjerioca da je dr‘i i ~uva za ra~un ispunioca.
Koliko se mo‘e zahtijevati od du‘nika

^lan 303.
Ispunilac na koga je pre{lo potra‘ivanje ne mo‘e zahtijevati od du‘nika
vi{e nego {to je isplatio povjeriocu.
Isklju~enje odgovornosti povjerioca za postojanje i

naplativost potra‘ivanja
^lan 304.
(1) Povjerilac koji je primio ispunjenje od tre}eg lica ne odgovara za pos-
tojanje i naplativost potra‘ivanja u vrijeme ispunjenja.
(2) Ovim se ne isklju~uje primjena pravila o sticanju bez osnova.
III - KOME SE VR[I ISPUNJENJE
Ovla{}eno lice
^lan 305.
(1) Ispunjenje mora biti izvr{eno povjeriocu ili licu ode|enom zakonom,
sudskom odlukom, ugovorom izme|u povjerioca i du‘nika, ili od strane samog
povjerioca.
(2) Ispunjenje je punova‘no i kad je izvr{eno tre}em licu, ako ga je po-
vjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio.
________________________
1. Deponent je ovla{ten tra‘iti ispunjenje obveze isplatom s deviznoga {te-
dnog uloga njegovom punomo}niku.
Iz obrazlo‘enja:
"Neosnovan je i navod revidenta da nije bilo mjesta udovoljenju zahtjeva tu-
‘itelja da mu se sporni iznos isplati putem njegovog punomo}nika. U ovoj pravnoj
stvari svojim sredstvima na deviznom {tednom ulogu raspolagao je sam tu‘itelj, a ne
njegov punomo}nik. Zahtjev, pak, da tu‘enik svoju obvezu prema tu‘itelju ispuni tu-
‘iteljevom punomo}niku na zakonu je osnovan jer, prema odredbi ~l. 305. st. 1.
ZOO, ispunjenje mora biti izvr{eno vjerovniku ili osobi odre|enoj zakonom, sud-
skom odlukom, ugovorom izme|u vjerovnika i du‘nika ili od strane samog vjerovni-
ka. Prema tome, vjerovnik tj. tu‘itelj odredio je da se ispunjenje izvr{i njegovom pu-
nomo}niku."
2. Du‘nik nije valjano ispunio obvezu predajom kupljene stvari nekoj od oso-
ba izvan kruga osoba predvi|enih u ~l. 305. ZOO, pa vjerovnik ima pravo od du‘nika
zahtijevati predaju dugovane stvari, osim ako je ispunjenje obavljeno tre}oj osobi, a
vjerovnik je to naknadno odobrio ili se njime koristio.
(Vs H, Rev. 2207/88, od 2. 3. 1989. Psp 44 - 72)
Ispunjenje poslovno nesposobnom povjeriocu

^lan 306.
(1) Ispunjenje izvr{eno poslovno nesposobnom povjeriocu osloba|a du-
‘nika samo ukoliko je bilo korisno za povjerioca ili se predmet ispunjenja jo{
nalazi kod njega.
(2) Poslovno nesposoban povjerilac mo‘e odobriti, po{to postane poslo-
vno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti.
IV - PREDMET ISPUNJENJA
Sadr‘ina obaveze
^lan 307.
(1) Ispunjenje se sastoji u izvr{enju onoga {to ~ini sadr‘inu obaveze, te
niti je du‘nik mo‘e ispuniti nekim drugim, niti povjerilac mo‘e zahtijevati ne{to
drugo.
(2) Nema punova‘nog ispunjenja ako ono {to je du‘nik predao kao dugo-
vanu stvar, i povjerilac kao takvu primio to u istinu nije, i povjerilac ima pravo
da vrati ono {to mu je predato i da zahtijeva dugovanu stvar.
________________________
1. Spremnost du‘nika da isplati protuvrijednost doma}e valute koja nije pro-
tuvrijednost strane valute prema ugovorenom te~aju ne predstavlja ispunjenje ugo-
vorne obveze.
Iz obrazlo‘enja:
"Ni‘estupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocije-
nili neosnovanim tu‘beni zahtjev tu‘itelja jer tu‘itelj nije ispunio svoju obvezu niti je
spreman isplatiti dinarsku protuvrijednost iznosa . DEM prema te~aju na dan is-
plate pa neosnovano tra‘i ispunjenje obveze od tu‘enika kao druge ugovorne stranke
(~l. 122. st. 1. ZOO). Verbalna spremnost tu‘itelja da tu‘eniku isplati dinarsku protu-
vrijednost, koja ne predstavlja dinarsku protuvrijednost iznosa . DEM u vrijeme
pla}anja, ne predstavlja ispunjenje ugovorom preuzete obveze (~l. 307. st. 1. ZOO)
pa pozivanje revidenta na tu ~injenicu i dokaze o toj ~injenici (preporu~eno pismo)
ne predstavljaju ~injenicu koja bi mogla dovesti do druk~ije odluke o tu‘benomu
zahtjevu da je dokazana."
2. Ako nije druk~ije ugovoreno, prodavac nije u obavezi da kupcu u ispunje-
nju ugovora o prodaji ili po osnovu naknade {tete zbog nemogu}nosti ispunjenja oba-
veze iz ugovora, preda automobil drugog tipa od ugovorenog.
3. Prema Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije koji su sastavni dio
4. Presudom kojom se prodavac obavezuje da kupcu preda predmet prodaje
ne mo‘e se usvojiti alternativni zahtjev da mu naknadi {tetu u odre|enom nov~anom
iznosu, ukoliko ne ispuni ugovor.
5. Kad je predmet obveze stvar odre|ena po rodu, vjerovnik nije ovla{ten is-
todobno isticati zahtjev za isplatu protuvrijednosti dugovane stvari sa zahtjevom za
ispunjenje davanjem dugovanog predmeta obveze.
(Vs H, Rev. 747/88. od 3. 11. 1988. Informator, broj 3756)
6. Kupac ne mo‘e zahtijevati da mu prodavac preda drugi odgovaraju}i stan
umjesto stana individualno odre|enog u ugovoru, pa i kada doka‘e da taj stan ima
neotklonjive nedostatke koji ga ~ine nepodobnim za stanovanje.
U takvom slu~aju mo‘e zahtijevati samo raskid ugovora i naknadu {tete.
Zamjena ispunjenja
^lan 308.
(1) Obaveza prestaje ako povjerilac u sporazumu sa du‘nikom primi ne-
{to drugo umjesto onoga {to mu se duguje.
(2) U tom slu~aju du‘nik odgovara isto kao prodavac za materijalne i
pravne nedostatke stvari date umjesto onoga {to je dugovao.
(3) Ali, povjerilac umjesto zahtjeva po osnovu odgovornosti du‘nika za
materijalne ili pravne nedostatke stvari, mo‘e zahtijevati od du‘nika, ali ne vi{e
od jemca, ispunjenje prvobitnog potra‘ivanja i naknadu {tete.
________________________
1. Iako je predmet kupoprodaje odre|eni lokal, od pravila iz ~lana 308. stav 1.
i 348. ZOO koja se primjenjuju na pravnu situaciju nemogu}nosti predaje odre|enog
stana kao predmeta kupoprodaje, ~ini se izuzetak u korist lica koje je kupilo stan ili
poslovni prostor od lica koje je odgovorno za nemogu}nost predaje, a ina~e gradi sta-
nove za tr‘i{te, odnosno koje se u okviru svoje djelatnosti bavi prodajom stanova za
tr‘i{te.
2. Prestanak obveze zamjenom ispunjenja mogu} je samo u slu~aju sugla-
snosti vjerovnika. Vjerovnik ne pada u zaka{njenje time {to odbije du‘nikovu ponu-
du, jer vjerovnik nije u obvezi prihvatiti ponudu na sklapanje ugovora o zamjeni
ispunjenja.
(Vts RH, P‘. 4619/98, od 19. 1. - 1999. - Zbirka 5 - 26)
3. Mo‘e biti valjan ugovor sklopljen nakon dospjelosti potra‘ivanja kojim se
zalo‘ena stvar ustupa u vlasni{tvo vjerovniku umjesto isplate duga.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi iz ~l. 69. ZOVO proizlazi da je ni{tava odredba ugovora o hi-
poteci kojom hipotekarni vjerovnik ugovara za sebe pravo da u slu~aju neisplate du-
ga namiri svoje potra‘ivanje stjecanjem prava vlasni{tva na zalo‘enu nekretninu, ubi-
ranjem plodova koje ta nekretnina daje ili iskori{tavanjem nekretnine na drugi na~in.
Me|utim, mo‘e biti pravovaljan ugovor sklopljen nakon dospjelosti potra‘i-
vanja, kojim se zalo‘ena stvar ustupa u vlasni{tvo vjerovniku umjesto isplate duga.
Naime, nema nikakve smetnje da se poslije dospjelosti duga posebno ugovori da }e
postoje}a nov~ana obveza prestati ako du‘nik daje vjerovniku drugu stvar, umjesto
da dug isplati u novcu. Takvu mogu}nost predvi|a i odredba iz ~l. 308. ZOO. Kada
bi takve ~injenice bile utvr|ene tada se vi{e ne bi moglo govoriti o slu~aju iz ~l. 69.
ZOVO.
(Vs RH, Rev. 1226/95 od: 12.10.1999. Izbor odluka 1/2000 15)
4. Du‘nik, isto kao prodavatelj, odgovara za materijalne i pravne nedostatke
stvari dane umjesto onoga {to je dugovao, s tim {to vjerovnik umjesto zahtjeva na
osnovi odgovornosti du‘nika mo‘e zahtijevati ispunjenje prvobitne tra‘bine i nakna-
du {tete.
U postupku je potvrdom Policijske uprave P. utvr|eno da je vlasnik navede-
nog vozila A. D. Tu‘itelj, dakle, ne mo‘e raspolagati tim vozilom, odnosno ne mo‘e
ga registrirati na svoje ime bez odgovaraju}eg ugovora o prijenosu, a tu‘enik mu ta-
kav ugovor nije ponudio. Valja stoga zaklju~iti da tu‘itelj, u smislu ~1. 308. st. 3.
ZOO, ima pravo zahtijevati ispunjenje prvobitne tra‘bine.
(Vts RH, P‘. 1392/95, od 3. 10. 1995. - Zbirka 3 - 35)
5. Na temelju sporazuma izme|u vjerovnika i du‘nika o tome da }e du‘nik
umjesto isplate novca predati vjerovniku robu du‘nikova nov~ana obveza nije presta-
la. Do zamjene ispunjenja nije do{lo jer du‘nik nije predao robu, a obveza nije pres-
tala ni novacijom jer ugovorne strane nisu izrazile namjeru ugasiti postoje}u (nov~a-
nu) obvezu.
(Vts RH, P‘. 2227/94, od 25. 10. 1994. - Zbirka 3 - 37)
6. Vjerovnik koji je umjesto svote novca od du‘nika primio mjenicu nema
pravo zahtijevati nov~anu svotu koju mu je du‘nik dugovao iz ugovora, jer je ta ob-
veza prestala. Obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s du‘nikom primi ne{to
drugo umjesto onoga {to mu duguje.
(Vts RH, P‘. 591/95, od 28. 3. 1995. - Zbirka 3 - 95.
7. Obveza prestaje zamjenom ispunjenja i kad pona{anje vjerovnika upu}uje
na postojanje sporazuma o pristanku vjerovnika da primi ne{to drugo umjesto onoga
{to mu se duguje.
(Vs H, II Rev. 101/83 od 18. 10. 1983. Psp 24 - 93)
Predaja radi prodaje

^lan 309.
Ako je du‘nik predao povjeriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih
proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potra‘ivanje, a ostatak mu preda,
obaveza prestaje tek kad se povjerilac naplati iz postignutog iznosa.
Djelimi~no ispunjenje
^lan 310.
(1) Povjerilac nije du‘an primiti djelimi~no ispunjenje, osim ako priroda
obaveze druk~ije ne nala‘e.
(2) Ali je povjerilac du‘an primiti djelimi~no ispunjenje nov~ane obave-
ze, osim ako ima poseban interes da ga odbije.
________________________
1. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja, naru~ilac koji je koristio ne-
dovr{en projekt, du‘an je da plati projektantu odgovaraju}u naknadu.
Iz obrazlo‘enja:
U ovom sporu treba po}i od odredbe ~lana 131. Zakona o obligacionim
odnosima, prema kojoj se ugovor ne mo‘e raskinuti zbog neispunjenja neznatnog di-
jela obaveza, kao i odredbe ~lana 310. stav 1. citiranog zakona, prema kojoj povjeri-
lac nije du‘an primiti djelimi~no ispunjenje, osim ako priroda obaveze druk~ije ne
nala‘e, te s tim u vezi posebno provjeriti navod ‘albe da li je i u kojem obimu tu‘eni
izveo radove po tu‘io~evom projektu, u kom slu~aju tu‘eni ne bi mogao tvrditi da ni-
je primio djelimi~no ispunjenje obaveze od strane tu‘ioca, niti odbiti svoju obavezu
da mu s tim u vezi isplati djelimi~nu naknadu, pa i u slu~aju da je osnovan zahtjev za
raskid ugovora (~lan 132. stav 2. ZOO).
Obaveza davanja stvari odre|enih po rodu

^lan 311.
(1) Ako su stvari odre|ene samo po rodu, du‘nik je du‘an dati stvari sre-
dnje kakvo}e.
(2) Ali, ako mu je bila poznata namjena stvari, du‘an je dati stvari odgo-
varaju}e kakvo}e.
V - URAÛNAVANJE ISPUNJENJA
Red ura~unavanja
^lan 312.
(1) Kad izme|u istih lica postoji vi{e istorodnih obaveza, pa ono {to du-
‘nik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne
postoji sporazum povjerioca i du‘nika, ura~unavanje vr{i onim redom koji
odredi du‘nik najkasnije prilikom ispunjenja.
(2) Kad nema du‘nikove izjave o ura~unavanju, obaveze se namiruju re-
dom kako je koja dospjela za ispunjenje.
(3) Ako je vi{e obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje
su najmanje obezbije|ene, a kad su sve podjednako obezbije|ene, prvo se nami-
ruju one koje su du‘niku na najve}em teretu.
(4) Ako su u svemu naprijed re~enom obaveze jednake, namiruju se re-
dom kako su nastale, a ako su istovremeno nastale, ono {to je dato na ime ispu-
njenja raspore|uje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima.
________________________
1. Vjerovnik bez sporazuma sa du‘nikom nije ovla{ten mijenjati du‘nikovu
izjavu po redu ura~unavanja ispunjenja kada je du‘nik izri~ito odredio svrhu isplate
za odre|enu nov~anu obavezu iz odre|enog ra~una i to vlastitom trasiranom mjeni-
com kao instrumentom osiguranja pla}anja.
Iz obrazlo‘enja:
Obzirom na nespornu ~injenicu da je du‘nik tu‘eni izdao tu‘iocu vlastitu
trasiranu mjenicu na iznos od KM na ime osiguranja pla}anja najamni-
ne, da je tu‘eni odredio da navedenim mjeni~nim iznosom pla}a najamninu (zaku-
pninu) za IV i V mjesec 1998. godine a da vjerovnik tu‘ilac nije po{tivao navedenu
tu‘enikovu izjavu o redosljedu pla}anja dugova kao {to je bio du‘an u smislu odre-
dbe ~lana 312. stav 1. ZOO, ve} je njima naplatio drugo potra‘ivanje, kako to proizi-
lazi i iz izjave njegovog punomo}nika date na ro~i{tu za glavnu raspravu, to je neo-
snovan tu‘beni zahtjev za sporni iznos.
2. Kad du‘nik nije odredio koju od vi{e obveza ispunjava, vjerovnik je du‘an
dokazati koje su (druge) obveze dospjele na dan obavljenog pla}anja jer u suprotnom
smatra se da je du‘nik podmirio obvezu za koju on tvrdi da je dospjela.
(Vs RH, II Rev. 178/98, od 10. 6. 1999. - Izbor odluka 1/2000 - 19)
3. Pravila o ura~unavanju nedovoljnog namirenja izra‘ena u ~lanu 312. Zako-
na o obligacionim odnosima, primjenjuju se i kod vra}anja ambala‘e
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac opravdano u ‘albi prigovara da je prvostepeni sud u ovakvom slu~a-
ju kontinuirane vi{egodi{nje isporuke piva u ambala‘i tu‘ioca, pri utvr|enju duga u
nevra}enoj ambala‘i, morao imati u vidu odredbe ~lana 312. ZOO, po kojima kada
izme|u istih lica postoji vi{e istorodnih obaveza, pa ono {to du‘nik ispuni nije dovo-
ljno da bi se mogle namiriti sve, ako se stranke druk~ije ne sporazumiju, ura~unava-
nje vr{i onim redom koji odredi du‘nik najkasnije prilikom ispunjenja, a ako o tome
nema njegove izjave, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.
Premda zastara potra‘ivanja iz ~lana 374. ZOO te~e odvojeno za svaku isporuku ro-
be, {to zna~i da se svaki dug, nastao povodom ove isporuke, smatra samostalnim,
ovo ne spre~ava ura~unavanje nedovoljnog ispunjenja na na~in odre|en u ~lanu 312.
ZOO. Smisao propisivanja ovakvog na~ina ura~unavanja i jeste da se najprije gase
ispunjenjem starije obaveze, da bi se izbjeglo zastarjevanje potra‘ivanja. Prvostepeni
sud je stoga morao uz pomo} vje{taka utvrditi po pojedinim du‘nicima - prednicima
tu‘enog, kretanje duga izra‘eno u pojedinim vrstama ambala‘e i ga{enje tog duga
vra}anjem istovrsne ambala‘e, te posljednje stanje duga po pojedinim vrstama amba-
la‘e, ukoliko tu‘eni ne doka‘e da je prilikom vra}anja pojedinih kontingenata amba-
la‘e odre|ivao koji dug ispunjava .
(Vs FBiH, P‘. 46/96. od 20. 5. 1997. Bilten Vs FBiH 1/97 23)
4. Ako su stranke pismeno sravnile stanje ambala‘e iz ranijeg perioda poslo-
vanja, a du‘nik nastavi da vra}a ambala‘u samo u koli~inama teku}eg zadu‘enja, za
priznato potra‘ivanje samostalno te~e rok zastarjelosti bez primjene pravila o ura~u-
navanja ispunjenja.
5. O redosljedu namirenja vi{e svojih istorodnih obveza prema istom vjero-
vniku mo‘e odlu~iti isklju~ivo du‘nik prilikom namirenja pri ~emu nije od va‘nosti
kojim redosljedom je to namirenje odlu~io ura~unavati sam vjerovnik
Iz obrazlo‘enja:
"Tijekom postupka je utvr|eno da su du‘nici vjerovniku "K.I." dana 21. sije~-
nja 1995. godine isplatili iznos od .kn za koji iznos vje{tak smatra da ga treba
ura~unati u otplatu onog kredita koji nije osiguran jer da je to pravilno. Tako|er vje-
rovnik "K.I." tvrdi da je taj iznos prvenstveno upotrijebljen za isplatu tog vjerovnika
prema du‘nicima, prema ugovoru od 22. prosinca 1994. godine a koji kredit nije osi-
guran hipotekom pa je normalno da }e vjerovnik prvo naplatiti takvo svoje potra‘iva-
nje a tek nakon toga potra‘ivanje koje je osigurano hipotekom. Me|utim, navodi vje-
rovnika "K.I." te knjigovodstvenog vje{taka a posebno zbog toga i prvostupanjskog
suda koji je prihvatio nalaz i mi{ljenje knjigovodstvenog vje{taka nisu to~ni. Du‘nici
su naime, prema vjerovniku "K.I." imali vi{e istorodnih obveza, tj. po dva ugovora o
kreditu. Kako je nesporno da su du‘nici vjerovniku isplatili iznos od kn potre-
bno je taj iznos ura~unati sukladno obvezama koje du‘nici imaju prema tom vjero-
vniku. U tom slu~aju red ura~unavanja propisan je odredbom ~l. 312. Zakona o obve-
znim odnosima te prema stavku 1. citiranog propisa ura~unavanje se u tom slu~aju
vr{i onim redom koji odredi du‘nik najkasnije prilikom ispunjenja. Ukoliko nema ta-
kove du‘nikove izjave obveze se namiruju onim redom kako je koja dospjela za ispu-
njenje a kako je propisano odredbom stavka 2. citiranog propisa. Tek ukoliko su te
obveze istovremeno dospjele prvo se namiruje ona koja je najmanje osigurana, a
ukoliko su podjednako osigurane namiruje se ona koja je du‘niku na najve}em tere-
tu, a kako to propisuje odredba stavka 3. citiranog zakonskog propisa. Prema tome,
navodi vjerovnika "K.I." i knjigovodstvenog vje{taka o redosljedu namirenja nisu to-
~ni i suprotni su kogentnom zakonskom propisu a kako prvostupanjski sud nije ut-
vr|ivao ~injenice koje propisuje citirani zakonski propis ne mo‘e se za sada sa sigur-
no{}u utvrditi koja obveza du‘nika je podmirena isplatom iznosa od . kn. Iz uvi-
da u ugovore o kreditu od 29. studenog 1994. godine i 22. prosinca 1994. godine (list
226 i 227) mo‘e se zaklju~iti da te obveze du‘niku nisu istovremeno dospjele i da je
prvo dospjelo potra‘ivanje prema ugovoru o kreditu od 29. studenog 1994. godine i
to dana 28. velja~e 1995. godine a tek nakon toga je dospjelo potra‘ivnje o ugovoru o
kreditu od 22. prosinca 1994. godine koje je dospjelo 22. o‘ujka 1994. godine. Kako
u spisu za sada ne postoje uplate du‘nika prema kojima je upla}en iznos od kn i
to dana 25. sije~nja 1995. godine ne mo‘e se utvrditi da li je du‘nik prilikom te upla-
te odredio koju obvezu time izmiruje pa se ne mo‘e niti prihvatiti navod vjerovnika
"K.I." i knjigovodstenog vje{taka da je time izmiren kredit od 22. prosinca 1994. go-
dine."
(@s Koprivnica, G‘. 945/98, od 10. 12. 1998. Izbor odluka 1/1998 19/15)
6. Prema odredbama o ura~unavanju ispunjenja kada du‘nik pored glavnice

duguje i kamate i tro{kove, prvo se ispla}uju tro{kovi, zatim kamate i napokon gla-
vnica.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj u ovoj parnici ostvaruje svoja potra‘ivanja po osnovi neispla}enih
kamata u iznosu od kn, te iznosu od kn, sa zakonskim zateznim kamatama
od dana podno{enja tih zahtjeva sudu (4. kolovoz 1992.g., odnosno 4. rujan 1992.g.)
do isplate. U tijeku postupka tu‘enik je tu‘itelju dana 8.II.1993.g. platio .. kn i da-
na 5.II. 1993.g. iznos od . kn, dakle tu‘enik je platio iznose koji odgovaraju gla-
vnim zahtjevima, nakon ~ega je tu‘itelj izmijenio tu‘beni zahtjev i zatra‘io isplatu
iznosa od .. kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. kolovoza 1992.g. do ispla-
te, umanjeno za kn, te iznosa od kn sa zakonskom zateznom kamatom od
4. rujna 1992.g. do isplate umanjeno za kn (list 33 i 34 spisa), tvrde}i da je tu-
‘enik obzirom na pravilo u redu ura~unavanja ispunjenja iz ~l. 313. Zakona o obve-
znim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr.) navedenim pla}anjem tek djelo-
mi~no podmirio zatezne kamate. Odlu~uju}i o tom zahtjevu prvostupanjski sud je
obvezao tu‘enika na pla}anje zakonskih zateznih kamata na utu‘ene iznose glavnice
od dana utu‘enja do isplate, dok je drugostupanjski sud preina~io prvostupanjsku
presudu tako da je obvezao tu‘enika na pla}anje kamata na iste iznose od utu‘enja pa
do izvr{enog pla}anja. U zahtjevu za za{titu zakonitosti osnovano se isti~e da su ni-
‘estupanjske presude donesene uz pogre{nu primjenu materijalnog prava, a zbog ne-
primjene, odnosno nepravilne primjene odredbe iz ~l. 313. ZOO. Re~enom odre-
dbom propisan je redosljed ura~unavanja ispunjenja u slu~aju kada du‘nik pored gla-
vnice duguje i kamate i tro{kove, tako da se prvo otpla}uju tro{kovi, zatim kamate i
napokon glavnica. Prema tome kada je tu‘enik izvr{io pla}anje u visini utu‘enih
iznosa glavnice, time je eventualno platio samo dio glavnice, a to u slu~aju ako je na-
vedenim pla}anjem pla}eno vi{e nego su iznosili tro{kovi i procesne zatezne kamate
koje teku od dana podno{enja zahtjeva sudu."
(Vs RH, Gzz. 8/98, od 2. 4. 1998. Izbor odluka 2/1998 11/48)
7. Kad du‘nik prilikom pla}anja nije odredio koju obvezu ispunjava, a postoji
vi{e obveza, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.
(Ps RH, P‘. 1409/93, od 2. 11. 1993. - Praxis 2 - 42)
8. Du‘nik mo‘e odrediti red ispunjenja izme|u vi{e obaveza, ako izostane
sporazum stranaka, ali se pri namirenju pojedine obaveze po samom zakonu najprije
namiruju tro{kovi, pa kamata i napokon glavnica.
9. Pravila o ura~unavanju ispunjenja ne mogu se primijeniti u slu~aju kad je
obvezu ispunio (platio odre|enu svotu novca) ste~ajni du‘nik.
(Ps RH, P‘. 2004/91, od 2. 7. 1991. Psp 50 - 170)
10. Vjerovnik ima pravo ura~unati nespecificiranu du‘nikovu uplatu po pra-
vilima ~l. 312. st. 2. do 4. ZOO, ali u sporu ili izvr{nom postupku mora navesti i do-
kazati koje je svoje tra‘bine namirio takvom uplatom, jer se u suprotnom smatra da
je du‘nik podmirio onu obvezu koju on smatra pla}enom.
(Ps H, P‘. 197/89, od 7. 11. 1989. Psp 45 - 146)
Ura~unavanje kamata i tro{kova

^lan 313.
Ako du‘nik pored glavnice duguje i kamate i tro{kove, ura~unavanje se
vr{i tako {to se prvo otpla}uju tro{kovi, zatim kamate i najzad glavnica.
________________________
1. Kada du‘nik pored glavnice duguje i kamate i tro{kove, prilikom du‘niko-
ve uplate vjerovnik prvo otpla}uje tro{kove, zatim kamate te napokon glavnicu, bez
obzira na to {to je du‘nik prilikom uplate ili druge vrste prestanka tra‘bine nazna~io
kao razlog uplate.
(Vts RH, P‘. 1180/98, od 16. 3. 1999. - Zbika 5 - 27)
2. Prema odredbama o ura~unavanju ispunjenja kada du‘nik pored glavnice
duguje i kamate i tro{kove, prvo se ispla}uju tro{kovi, zatim kamate i napokon gla-
vnica.
Re~enom odredbom propisan je redoslijed ura~unavanja ispunjenja ako du-
‘nik pored glavnice duguje i kamate i tro{kove, tako da se prvo otpla}uju tro{kovi,
zatim kamate i napokon glavnica. Prema tome kada je du‘nik platio u visini utu‘enih
iznosa glavnice, time je eventualno platio samo dio glavnice, a to u slu~aju ako je na-
vedenim pla}anjem pla}eno vi{e nego su iznosili tro{kovi i procesne zatezne kamate
koje teku od dana podno{enja zahtjeva sudu.
(Vs RH, Gzz. 8/98. od 2. 4. 1998. - Izbor odluka 2/1998 - 48)
3. Prilikom djelomi~nog ispunjenja duga vjerovnik ima pravo napla-titi tro-
{kove, zatim kamate, a nakon toga glavnicu.
(Vts RH, P‘. 3168/94, od 5. 12. 1995. Zbirka 4 - 31)
4. Odredba ~l. 313. ZOO ure|uje na~in ura~unavanja pla}anja uvijek kada
du‘nik uz glavnicu duguje i kamate i tro{ak.
Iz obrazlo‘enja:
Vjerovnik ima pravo na primjenu takvog ura~unavanja uvijek i bez ispunjenja
bilo kakvih uvjeta. Intencija odredbe ~l. 313. ZOO jest za{tita vjerovnika i poticanje
na disciplinu u pla}anju, pa se pravilo ne smije primjenjivati restriktivno, {tite}i du-
‘nika.
(Vts RH, P‘. 289/95; isto i P‘. 290/95, obje od 14. 2. 1995. Informator, broj
4335)
5. Ako se povjerilac i du‘nik druk~ije ne sporazumiju, ura~unavanje nedovo-
ljno pla}enog iznosa duga se vr{i na na~in odre|en ~lanom 313. Zakona o obligaci-
onim odnosima, a du‘nik nije ovla{ten da jednostrano odredi red ura~unavanja.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbama ~lana 313. Zakona obligacionim odnosima, ako du‘nik po-
red glavnice duguje i kamate i tro{kove, ura~unavanje se vr{i tako {ta se prvo otpla-
}uju tro{kovi, zatim kamate i najzad glavnica. Strane ugovornici mogu ugovoriti i
druga~iji red ura~unavanja, ali ga ne mo‘e jednostrano odrediti du‘nik dispozicijom
u virmanskom nalogu.
6. Iznos iz mjenice, indosirane radi naplate potra‘ivanja iz ugovora o kreditu
ura~unava se u otplatu duga na na~in propisan u ~lanu 313. Zakona o obligacionim
odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 313. Zakona o obligacionim odnosima, ako du‘nik pored
glavnice duguje i kamate i tro{kove, ura~unavanje se vr{i tako {to se prvo otpla}uju
tro{kovi, zatim kamate i najzad glavnica. Prema podacima u spisu, tu‘eni je 16. 6.
1986. godine indosirao na tu‘ioca mjenice radi isplate koje su dospjele za naplatu 7.
9. 1986. godine. Prvostepeni sud pravilno zaklju~uje da se ura~unavanje vr{i u smislu
odredaba ~lana 313. navedenog zakona (kada se mjenica daje kao sredstvo obezbje-
|enja pla}anja izme|u korisnika dru{tvenih sredstava, iznos iz napla}ene mjenice
mo‘e se ura~unati u otplatu samo glavnice ~ije je pla}anje obezbije|eno mjenicom,
no u konkretnom slu~aju ne radi se o takvim mjenicama .
7. Iznos iz napla}ene mjenice koja je data radi obezbje|enja pla}anja izme|u
korisnika dru{tvenih sredstava, mo‘e se ura~unati u otplatu samo glavnice ~ije je pla-
}anje obezbije|eno napla}enom mjenicom.
8. Zakon ne pravi razliku izme|u kamata i kamata na kamate u smislu da
bi kamate na kamate (tzv. procesne kamate) bile sporedne tra‘bine u odnosu prema
kamatama, pa stoga nije mogu}e ura~unavanje tako {to bi se najprije otplatile kamate
na kamate, a zatim kamate.
(Vts RH, P‘. 4012/94, od 6. 9. 1995; P‘. 2601/94, od 24. 8. 1995. i P‘.
2475/94, od 29. 11. 1995. - Zbirka 3 - 38)
9. Du‘nik mo‘e odrediti red ispunjenja izme|u vi{e obaveza, ako izostane
sporazum stranaka, ali se pri namirenju pojedine obaveze po samom zakonu najprije
namiruju tro{kovi, pa kamata i napokon glavnica.
10. Ako u toku parnice, u kojoj se jo{ raspravlja o obavezi pla}anja zateznih
kamata, tu‘eni plati tu‘iocu nov~ani iznos u visini pravosna‘no dosu|enog glavnog
potra‘ivanja, tu‘ilac mo‘e pla}eno ura~unati najprije u otplatu zateznih kamata u
iznosu koji }e biti utvr|en u daljem toku parnice, a ostatak u otplatu glavnice.
11. Ura~unavanje nedovoljno pla}enog vr{i se, u nedostatku sporazuma izme-
|u povjerioca i du‘nika, u smislu odredaba ~lana 313. Zakona o obligacionim odno-
sima, nezavisno od dispozicije du‘nika u momentu pla}anja, kada izme|u povjerioca
i du‘nika nema vi{e istorodnih glavnih potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je, u smislu ~lana 313. Zakona o obligacionim odnosima, imao pra-
vo izvr{iti ura~unavanje najprije tro{kova i kamata bez obzira na tu‘enikovu nazna-
ku na virmanskim nalozima, a u nedostatku sporazuma stranaka o redosljedu ispunje-
nja. Redosljed ura~unavanja nedovoljno pla}enog zavisi u nedostatku sporazuma po-
vjerioca i du‘nika, od dispozicije du‘nika u momentu pla}anja, samo kada izme|u is-
tih lica postoji vi{e istorodnih obaveza (~lana 312. stav 1. ZOO), a ne i kada se radi o
glavnoj obavezi sa sporednim potra‘ivanjem kamata i tro{kova, kao u konkretnom
slu~aju. Tada se u nedostatku sporazuma stranaka, ura~unavanje nedovoljno pla}e-
nog vr{i na na~in odre|en u ~lanu 313. ZOO i du‘nik nije ovla{ten da jednostrano taj
redosljed mijenja. Ovo jasno proizilazi iz razli~itog sadr‘aja odredaba ~lana 312. stav
1. i ~lana 313. ZOO, a i cilja koji se ovim zakonskim odredbama ‘eli posti}i. U ovom
smislu se izjasnila i sudska praksa (vidjeti zaklju~ak sa XXIII Koordinacionog sas-
tanka privrednog sudstva Jugoslavije odr‘anog u Ohridu u maju 1989. godine) .
12. Vjerovnik ima pravo izvr{iti ura~unavanje najprije tro{kova i kamata, a
tek eventualni ostatak uplate priznati du‘niku kao otplatu glavnog duga bez obzira na
du‘nikovu naznaku na uplatnici.
(Stav privrednog sudstva, Ohrid, od 31. 5. do 2. 6. 1989. Bilten Vs BiH
3/89 145)
13. Vjerovnik koji od du‘nika potra‘uje glavnicu, kamate i tro{kove teme-
ljem izvr{ne isprave, ima pravo ura~unavanja tako da ono {to mu je du‘nik platio is-
koristi najprije za pokri}e tro{kova, zatim kamata i napokon dijela glavnice. Za osta-
tak glavnice ima pravo zahtijevati izvr{enje. Je Ii vjerovnik ispravno izvr{io ura~una-
vanje, mo‘e utvrditi sud i u izvr{nom postupku.
(Vts RH, III P‘. 1548/94, od 10. 5. 1994. - Praxis 2 - 43)
14. Ako je du‘nik platio glavnicu, vjerovnik se ima pravo koristiti pravom
ura~unavanja i primljenim iznosom naplatiti kamate, ali je o tome obvezan obavijes-
titi du‘nika, u suprotnom valja smatrati da se suglasio s ponudom du‘nika da prvo
pla}a glavnicu.
(Ps H, P‘. 481/90, od 17. 9. 1991. Psp 51 - 214)
15. Kad du‘nik, nakon isteka roka za dobrovoljno ispunjenje nov~ane obveze
(dospije}a za pla}anje), plati sa zaka{njenjem samo glavnicu, vjerovnik ima pravo
ura~unavati tro{kove i kamate, u skladu s odredbama ~l. 313. ZOO, i tek eventualni
ostatak upla}enog iznosa priznati du‘niku kao otplatu glavnice (glavnog duga), i to
bez obzira na du‘nikovu naznaku na uplatnici (virmanskoj i sl.) da pla}a glavnicu.
Svojom naznakom na uplatnici du‘nik ne mo‘e osnovano ograni~iti vjerovnikovo
pravo ura~unavanja iz ~1. 313. ZOO.
(Ps H, P‘. 2873/88, od 17. 10. 1989. Psp 43 - 144)
VI - VRIJEME ISPUNJENJA
Kad rok nije odre|en

^lan 314.
Ako rok nije odre|en, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti
ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac mo‘e zahtijevati odmah
ispunjenje obaveze, a du‘nik sa svoje strane mo‘e zahtijevati od povjerioca da
odmah primi ispunjenje.
________________________
1. Obaveza pla}anja cijene za izvr{ene usluge ne dospijeva prije nego {to je
naru~ilac upoznat sa visinom cijene.
Iz obrazlo‘enja:
Iz spornog ra~una od 17. 9. 1996. godine i potvrda o izvr{enim uslugama od
15. 7. i 12. 8. 1996. godine ne proizilazi da je tu‘ena pala u docnju sa pla}anjem cije-
ne usluga sa danom 1. 10. 1996. godine, jer tu‘itelj nije dokazao da je tu‘enoj dosta-
vio sporni ra~un za pla}anje izvr{enih usluga. Tu‘eni na osnovu potvrda o izvr{enim
uslugama i narud‘be nije mogao znati za cijenu izvr{enih usluga i platiti je tu‘itelju.
Stoga tu‘ena nije pala u docnju sa danom 1. 10. 1996. godine, jer je tu‘itelj izazvao
to zaka{njenje propustiv{i da joj na vrijeme dostavi sporni ra~un - Op}a uzansa za
promet robom broj 206. U ovom slu~aju, tu‘itelj nije tu‘enoj dostavio sporni ra~un
prije podno{enja tu‘be sudu, pa je tu‘ena du‘na tu‘itelju platiti cijenu izvr{enih joj
usluga u roku od 8 dana od dana dostave tu‘be tu‘enoj - Op}a uzansa broj 177. Tu‘e-
na je tu‘bu (rje{enje o izvr{enju od 21. 5. 1997. godine) primila 2. 6. 1997. godine,
pa je u docnju sa isplatom cijene izvr{enih usluga do{la tek sa 10. 6. 1997. godine, a
ne 1. 10. 1996. godine.
2. Kad je ugovorom predvi|ena obveza du‘nika na isplatu nakon prodaje
odre|ene nekretnine, sud je ovla{ten ocijeniti, uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~a-
ja, da li je dospio zahtjev za isplatu iako nekretnina nije prodana.
Iz obrazlo‘enja:
U ovoj pravnoj stvari ni‘estupanjski sudovi su utvrdili:
- da su stranke radi reguliranja spornih imovinskih odnosa sklopile 18. o‘ujka
1987. g. nagodbu,
- da se temeljem zaklju~ene nagodbe tu‘enik obvezao platiti tu‘itelju di-
nara za ku}u u S. i isplatiti 1/8 dijela polu~ene cijene ku}e u T., kada bude prodana,
ali nije naveden rok,
- da stranke nisu raskinule nagodbu,
- da je nagodba valjana, te
- da je tu‘itelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. B. LJ.
Nije sporno niti to da tu‘enik nije izvr{io obvezu iz nagodbe o isplati 1/8 cije-
ne ku}e u T., ali je prvostupanjski sud ocijenio da okolnost da li je tu‘enik poku{avao
prodati ku}u nije odlu~na u ovom sporu, te da tu‘itelj nije ovla{ten tra‘iti od tu‘enika
isplatu, jer rok u kojem je tu‘enik du‘an izvr{iti obvezu prema tu‘itelju nije odre|en,
a takav stav prvostupanjskog suda kao pravilan, prihvatio je i drugostupanjski sud
izra‘avaju}i stav da zahtjev tu‘itelja na isplatu doista nije dospio .
U reviziji tu‘itelj opravdano isti~e da je nakon proteka vi{e godina i nastoja-
nja da dobije isplatu, pismenih poziva upu}enih i putem punomo}nika , tu‘itelj po-
dnio tu‘bu, jer da ne mo‘e postojati odnos koji ne bi mogao biti rije{en u sudskom
postupku i o kojem odnosu ne postoji zakonom ure|en na~in razrje{enja .
Naime, temeljem odredbe ~l. 314. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne
novine , broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje ZOO), ako rok ispunjenja nije odre|en
ispunjenje se mo‘e tra‘iti odmah, a ako je obveznik ostavio sebi na volju da nazna~i
vrijeme ispunjenja, ne mo‘e se druga strana predugo zadr‘avati u neizvjesnosti, pa je
sud ovla{ten ocjenjivati i uzimaju}i u obzir sve okolnosti (u ovom slu~aju okolnost
da li je tu‘enik mogao prodati ku}u u T., odnosno da je nastojao to u~initi), kad tu‘i-
telj mo‘e tra‘iti isplatu koju tra‘i.
3. Potra‘ivanje naknade utvr|ene odlukom ranijeg radni~kog savjeta preduze-
}a o pomo}i radniku dospijeva odmah, odnosno u primjerenom roku po nastanku, a
zastarijeva u op{tem zastarnom roku od pet godina.
(Vs FBiH, Rev 146/99 od 24. 6. 1999. Bilten Vs FBiH 2/99 48. Napo-
mena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan
379. ZOO)
4. Ako rok ispunjenja obveze nije ugovoren, vjerovnik u pravilu mo‘e zahti-
jevati odmah ispunjenje obveze, a du‘nik dolazi u zaka{njenje kad ga vjerovnik po-
zove da ispuni obvezu, a poziv mo‘e uslijediti i dostavom ra~una.
(Ps H, P‘. 40/91, od 16. 4. 1991. Psp 49 - 127)
5. Poslije 30. IX 1989. godine rok dospjelosti potra‘ivanja odre|uje se prema
odredbi ~lana 314. ZOO. Pri tome se izraz "odmah" smatra rok od 8 dana, ra~unaju}i
od dana prijema fakture, ili rok od 8 dana ra~unaju}i od dana prijema robe, odnosno
izvr{ene usluge, kada je roba primljena, odnosno usluga izvr{ena, nakon prijema fa-
kture (Op}a uzanca broj 177. stav 1).
(Stav privrednog sudstva, zauzet na XXIV koordinacionom sastanku, Dubro-
vnik, od 24. do 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 130)
6. Izraz da se roba preda odmah ili {to prije zna~i da se roba ima predati
u najkra}em mogu}em roku, ali najkasnije u roku 8 dana.
7. Obaveza naru~ioca zanatskih radova za koje ugovorom cijena nije odre|e-
na, da plati naknadu, dospijeva kada ga izvo|a~ pozove da plati odre|eni iznos na-
knade, ukoliko je prije opomene pregledao izvr{eni rad i odobrio ga.
8. U sporu u kojem fizi~ka osoba, kao vjerovnik, zahtijeva od pravne osobe,
kao du‘nika isplatitelja, isplatu po ra~unu za izvr{ene radove, tra‘bina vjerovnika ni-
je dospjela ako je vjerovnik propustio prethodno ovjeriti ra~un kod nadle‘nog finan-
cijskog tijela.
(Vs H, Rev. 410/86, od 16. 4. 1986. Psp 33 - 71)
Ispunjenje prije roka

^lan 315.
(1) Kad je rok ugovoren isklju~ivo u interesu du‘nika, on ima pravo
ispuniti obavezu i prije ugovorenog roka, ali je du‘an obavijestiti povjerioca o
svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.
(2) U ostalim slu~ajevima, kad du‘nik ponudi ispunjenje prije roka, po-
vjerilac mo‘e odbiti ispunjenje, a mo‘e ga i primiti i zadr‘ati pravo na naknadu
{tete, ako o tome bez odlaganja obavijesti du‘nika.
Pravo povjerioca da zahtijeva ispunjenje prije roka

^lan 316.
Povjerilac ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu du‘nik ni-
je dao obe}ano obezbje|enje ili ako na njegov zahtjev nije dopunio obezbje|e-
nje smanjeno bez njegove krivice, kao i kad je rok ugovoren isklju~ivo u njego-
vom interesu.
Kad je odre|ivanje roka ostavljeno jednoj strani

^lan 317.
Kad je odre|ivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju povjerioca ili
du‘nika, druga strana mo‘e, ako ovla{}enik ne odredi rok ni poslije opomene,
zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.
Nov~ana obaveza
^lan 318.
(1) Ako se pla}anje vr{i posredstvom banke ili druge organizacije kod
koje se vodi ra~un povjerioca, smatra}e se, ukoliko ugovorne strane nisu dru-
k~ije odredile, da je dug izmiren kada banci, odnosno organizaciji kod koje se
vodi ra~un, stigne nov~ana doznaka u korist povjerioca ili nalog (virman) du‘ni-
kove banke, odnosno organizacije da odobri ra~unu povjerioca iznos ozna~en u
nalogu.
(2) Ako je ugovorom predvi|eno pla}anje preko po{te pretpostavlja se
da su se stranke saglasile da je uplatom du‘nog iznosa po{ti du‘nik izmirio svo-
ju obavezu prema povjeriocu, a ako ovakav na~in pla}anja nije ugovoren, dug
je izmiren kad povjerilac primi nov~anu doznaku.
(3) Ako je posebnim propisom ili ugovorom predvi|eno pla}anje ~eko-
vnom uplatnicom na odre|eni ra~un, pretpostavlja se da su se strane saglasile
da je isplata izvr{ena onda kad du‘nik uplati du‘ni iznos ~ekovnom uplatnicom
u korist ozna~enog ra~una.
________________________
1. Rizik gre{ke ili zastoja u pla}anju posredstvom slu‘be za platni promet
snosi du‘nik.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 318. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako se
pla}anje vr{i posredstvom banke ili druge organizacije kod koje se vodi ra~un vjero-
vnika, smatra}e se, ukoliko druk~ije nije ugovoreno, da je dug izmiren kada banci,
odnosno organizaciji kod koje se vodi ra~un stigne nov~ana doznaka u korist vjero-
vnika ili nalog (virman) du‘nikove banke, tj. organizacije da odobri ra~unu vjerovni-
ka iznos ozna~en u nalogu. Tu‘ena nije pru‘ila dokaze da je ovakav nalog primljen
kod banke, odnosno jedinice SDK kod koje se vodi devizni, odnosno dinarski ra~un
tu‘itelja, pa se ne mo‘e zaklju~iti ni da je isplata izvr{ena. Rizik gre{ke banke ili je-
dinice slu‘be platnog prometa, odnosno zastoja u njihovom radu snosi du‘nik, pa se
ne mo‘e ignorisati tvrdnja punomo}nika tu‘itelja data tokom glavne rasprave da
upla}ena sredstva, zbog prekida u platnom prometu, nisu legla na tu‘iteljev ra~un .
2. Na odnos izme|u doma}eg preduze}a (tu‘ioca) i inodobavlja~a u pogledu
pla}anja nov~ane obaveze, ne primjenjuje se odredba iz ~lana 318. ZOO, ve} odre-
dbe Zakona o deviznom poslovanju kojim je regulisano pla}anje u inostranstvu preko
ovla{tene banke.
3. Ako se pla}a preko banke ili neke druge organizacije u kojoj se vodi vjero-
vnikov ra~un, smatra se da je dug namiren (ako nije druk~ije ugovoreno) kada banci
kod koje se vodi ra~un stigne nov~ana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman)
du‘nikove banke da odobri ra~unu vjerovnika iznos nazna~en u nalogu.
(Vts RH, P‘. 28/94, od 20. 8. 1994. - Zbirka 3 - 39)
4. Kada je du‘nik (tu‘eni) dao nalog da se po zaklju~enom ugovoru odre|eni
iznos plati povjeriocu (tu‘iocu), ali banci kod koje se vodi ra~un tu‘ioca nije stigla
nov~ana doznaka u korist tu‘ioca ili virman du‘nikove banke da odobri ra~unu po-
vjerioca iznos ozna~en u nalogu, tada dug nije izmiren.
5. Kada ugovorne stranke nemaju ra~un u istoj organizacionoj jedinici Slu‘be
dru{tvenog knjigovodstva, momenat pla}anja sud utvr|uje na osnovu izvje{taja jedi-
nice kod koje se vodi ra~un povjerioca o tome kada je primljen nalog za prenos sred-
stava.
(Vs BiH, P‘. 579/88, od 16. 10. 1989., isto P‘. 671/88, od 26. 10. 1989. - Bil-
ten Vs BiH 4/89 65)
6. Za odgovor na pitanje je li nov~ana obveza ispunjena potrebno je utvrditi
kad je i u kojem iznosu banci kod koje se vodi vjerovnikov ra~un stigla nov~ana do-
znaka u vjerovnikovu korist ili nalog du‘nikove banke da odobri ra~unu vjerovnika
iznos nazna~en u nalogu.
(Ps H, P‘. 1860/90, od 3. 7. 1990. Psp 47 - 174)
VII - MJESTO ISPUNJENJA
Op{ta pravila
^lan 319.
(1) Du‘nik je du‘an ispuniti obavezu, a povjerilac primiti ispunjenje u
mjestu odre|enom pravnim poslom ili zakonom.
(2) Kad mjesto ispunjenja nije odre|eno, a ne mo‘e se odrediti ni po
svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, ispunjenje obaveze vr{i se u
mjestu u kome je du‘nik u vrijeme nastanka obaveze imao svoje sjedi{te, odno-
sno prebivali{te, a u nedostatku prebivali{ta, svoje boravi{te.
(3) Ali, ako je du‘nik preduze}e koje ima vi{e jedinica u raznim mjesti-
ma, kao mjesto ispunjenja smatra se sjedi{te jedinice koja treba da izvr{i radnje
neophodne za ispunjenje obaveze, ako je povjeriocu ta okolnost pri zaklju~enju
ugovora bila poznata ili morala biti poznata.
-------------------
Napomena (FBiH): U stavu 3. ~lana 319.rije~i: organizacije udru‘enog rada
koja zamjenjene su re~ima: preduze}a koje .
Napomena (RS): U stavu 3. ~lana 319. rije~i: organizacije udru‘enog rada
koja zamjenjuju se rije~ima: pravnog lica koje (~l. 33. ZIDZOO)
________________________
1. Poslenik je du‘an da izra|enu stvar montira i na drugom mjestu, koje mu
odredi naru~ilac, umjesto prvobitno ugovorenog, ako nema posebno opravdan razlog
da takav nalog odbije. U ovom slu~aju ima pravo na naknadu pove}anih tro{kova
ispunjenja.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{an je zaklju~ak prvostepenog suda da je tu‘ilac odbio prijem isporuke
kada je tra‘io da mu se stanica isporu~i u Zagreb umjesto u Sarajevo. Ovaj zahtjev
samo uzrokuje ve}e tro{kove ispunjenja. U smislu ~lana 298. Zakona o obligacionim
odnosima, du‘nik ne snosi tro{kove ispunjenja koje je prouzrokovao povjerilac. Du-
‘nik je, istina, obavezan, u smislu ~lana 319. ZOO, da ispuni obavezu u mjestu odre-
|enom ugovorom, ali mora postupiti po nalogu povjerioca o ispunjenju u drugom
mjestu ako nema poseban razlog da odbije izmjenu ugovora o mjestu ispunjenja .
2. Ako nije druk~ije ugovoreno, smatra se da je do predaje uglja kupcu do{lo
~asom predaje prevozniku u mjestu sjedi{ta prodavca, odnosno u mjestu gdje se ugalj
nalazi.
Iz obrazlo‘enja:
Ako ugovorom nije regulisano pitanje mjesta ispunjenja ugovora, Zakon o
obligacionim odnosima u odredbi ~lana 319. stav 2. kao op{te pravilo utvr|uje da se
nenov~ane obaveze ispunjavaju u mjestu u kome je u vrijeme nastanka obaveze du-
‘nik imao svoje sjedi{te. Po{to je obaveza tu‘enog kao prodavca da isporu~i ugalj tu-
‘iocu kao kupcu, nenov~ana obaveza, to bi, u smislu odredbe ~lana 471. stav 1. Za-
kona o obligacionim odnosima, zna~ilo ako mjesto isporuke uglja nije utvr|eno ugo-
vorom o kupoprodaji, da se isporuka morala izvr{iti u mjestu u kome je tu‘eni u ~asu
zaklju~enja ugovora imao svoje sjedi{te. U konkretnom slu~aju moglo bi se mjesto
predaje odrediti i primjenom odredbe ~lana 471. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima, ako se utvrdi da je u ~asu zaklju~enja ugovora ugovara~ima bilo poznato
gdje se prodati ugalj nalazi .
Mjesto ispunjenja nov~anih obaveza

^lan 320.
(1) Nov~ane obaveze ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sje-
di{te, odnosno prebivali{te, a u nedostatku prebivali{ta, boravi{te.
(2) Ako se pla}anje vr{i virmanom, nov~ane obaveze se ispunjavaju u
sjedi{tu organizacije kod koje se vode povjerio~eva nov~ana sredstva.
(3) Ako je povjerilac promijenio mjesto u kome je imao svoje sjedi{te,
odnosno prebivali{te u vrijeme kad je obaveza nastala, te su zbog toga pove}ani
tro{kovi ispunjenja, to pove}anje pada na teret povjerioca.
________________________
1. Kad je u izreci presude odre|eno da stranu valutu treba prera~unati u do-
ma}u po srednjem bankovnom te~aju, mjerodavan je te~aj koji primjenjuju poslovne
banke u mjestu ispunjenja obveze. Ako te banke imaju razli~ite te~ajeve, mjerodavan
je te~aj one banke koji je najni‘i.
Iz obrazlo‘enja:
"Neosnovano revident prigovara da izreka presude suda prvog stupnja nije
dovoljno odre|ena jer da u izreci nije odre|eno po srednjem te~aju koje banke treba
revident izvr{iti isplatu. Ovo zato {to protuvrijednost strane valute treba ra~unati po
srednjem te~aju koji imaju poslovne banke u mjestu ispunjenja obveze (mjestu pla}a-
nja - ~l. 320. st. 1. ZOO). Ako te banke imaju razli~ite te~ajeve, visina obveze u do-
ma}oj valuti ra~una se prema srednjem te~aju one poslovne banke koji je izme|u vi-
{e banaka u mjestu pla}anja najni‘i."
2. Na{ gra|anin na privremenom radu u inostranstvu ima pravo da od doma-
}ih lica tra‘i naknadu {tete u dinarskoj protuvrijednosti strane valute ispla}ene radi
popravka o{te}enog automobila, po kursu na dan isplate, pa mu od dana kada je u~i-
nio izdatke u stranoj valuti do isplate pripada zatezna kamata po stopi koja se u mjes-
tu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju u toj valuti.
3. S obzirom na odredbu ~l. 320. st. 1. i 2. ZOO, kad se pla}a virmanom, nov-
~ane obveze ispunjavaju se u sjedi{tu organizacije kod koje se vode vjerovnikova
nov~ana sredstva, a kako je neosporno da je vjerovnik imao ‘iro-ra~un kod te banke,
dakle organizacije koja je vodila njegova nov~ana sredstva na tom ‘irora~unu, dava-
njem naloga za zadu‘enje odre|enog dana virmanom du‘nik se u potpunosti oslobo-
dio obveze i nije obvezan snositi nikakve tro{kove izvr{nog postupka zato {to banka
nije obavijestila svoga komitenta, tj. vjerovnika, o priljevu nov~anih sredstava, jer ta
okolnost ne utje~e na me|usobne odnose u pogledu pla}anja duga i nema nikakvog
utjecaja na na~in ispunjenja obveze du‘nika budu}i da je pitanje obavje{tavanja in-
terna stvar isklju~ivo vjerovnika i njegove banke.
(Os Vara‘din, G‘. 1133/85, od 7. 11. 1985. Psp 29 - 57)
VIII - PRIZNANICA
Pretpostavke u vezi sa priznanicom

^lan 321.
(1) Ko ispuni obavezu potpuno ili djelimi~no, ima pravo zahtijevati da
mu povjerilac o tome izda priznanicu o svom tro{ku.
(2) Du‘nik koji je nov~anu obavezu isplatio preko banke ili po{te, mo‘e
zahtijevati da mu povjerilac izda priznanicu samo ako za to ima opravdan ra-
zlog.
(3) Ako je izdata priznanica da je potpuno ispla}ena glavnica, pretpos-
tavlja se da su ispla}ene i kamate i sudski i drugi tro{kovi, ako ih je bilo.
(4) Isto tako, ako du‘nik povremenih davanja, kao {to su zakupnine, i
drugih potra‘ivanja koja se povremeno obra~unavaju, kao {to su ona koja nas-
taju utro{kom elektri~ne energije, ili vode, ili upotrebom telefona, ima priznani-
cu da je isplatio docnije dospjelo potra‘ivanje pretpostavlja se da je isplatio i
ona koja su ranije dospjela.
Odbijanje izdavanja priznanica

^lan 322.
Ako povjerilac odbije da izda priznanicu, du‘nik mo‘e polo‘iti kod suda
predmet svoje obaveze.
IX - VRA]ANJE OBVEZNICE
^lan 323.
(1) Kad potpuno ispuni svoju obavezu, du‘nik mo‘e, pored priznanice,
zahtijevati od povjerioca da mu vrati obveznicu.
(2) Kad povjerilac ne mo‘e da vrati obveznicu, du‘nik ima pravo zahtije-
vati da mu povjerilac izda javno ovjerenu ispravu da je obaveza prestala.
(3) Ako je du‘niku vra}ena obveznica, pretpostavlja se da je obaveza po-
tpuno ispunjena.
(4) Du‘nik koji je ispunio obavezu samo djelimi~no, ima pravo zahtijeva-
ti da se to ispunjenje zabilje‘i na obveznici.
Odsjek 2.
DOCNJA
I - DOCNJA DU@NIKA
Kad du‘nik dolazi u docnju

^lan 324.
(1) Du‘nik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku odre|enom za
ispunjenje.
(2) Ako rok za ispunjenje nije odre|en, du‘nik dolazi u docnju kad ga
povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opome-
nom ili zapo~injanjem nekog postupka ~ija je svrha da se postigne ispunjenje
obaveze.
________________________
1. Du‘nik je u zaka{njenju ~im ne ispuni nov~anu obvezu (dugovanje na te-
ku}em ra~unu) bez obzira na (ne)postojanje krivnje du‘nika.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev tu‘iteljice za ispunjenje nov~ane obveze tu‘enika -
korisnika teku}eg ra~una zbog prekora~enja salda teku}eg ra~una, te zahtjev za pla-
}anje zateznih kamata zbog zaka{njenja du‘nika u ispunjenju nov~ane obveze. Spo-
ran je dio zahtjeva tu‘iteljice za pla}anje zateznih kamata za vrijeme od 25.VI. 1991.
do 8.VIII. 1995. g. Ni‘i sudovi odbili su zahtjev tu‘iteljice pozivom na odredbu ~l.
137. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, jer smatraju da je do{lo do djelomi-
~ne nemogu}nosti ispunjenja obveze. Pravni pristup ni‘ih sudova je pogre{an, jer se
u predmetu spora radi o nov~anoj obvezi tu‘enika, pa se ne mo‘e raditi o nemogu-
}nosti ispunjenja obveze, ve} se radi o posljedicama koje nastupaju zbog zaka{njenja
u ispunjenju nov~ane obveze du‘nika (zaka{njenje du‘nika). Zaka{njenje du‘nika u
ispunjenju nov~ane obveze reguliraju odredbe ~l. 324., ~l. 277. i ~l. 278. ZOO. Odre-
dba ~l. 324. st. 1. ZOO propisuje objektivno zaka{njenje du‘nika, jer ne tra‘i du‘ni-
kovu krivnju za zaka{njenje, a {to zna~i da je du‘nik u zaka{njenju ~im ne ispuni
dospjelu nov~anu obvezu i vjerovniku po odredbi ~l. 277. st. 1. i ~l. 278. ZOO pripa-
da pravo na zatezne kamate."
(Vs RH, Gzz. 24/98, od 20. 1.1999. i Gzz. 69/98, od 4. 2. 1999. Izbor odlu-
ka 1/1999 20/16)
2. Du‘nik dolazi u zaka{njenje kad ne ispuni obvezu u roku odre|enom za
ispunjenje, a ako rok nije odre|en, kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu.
Prvostupanjski sud polazi od toga kao da je rok ispunjenja ugovoren. Nije
me|utim utvr|eno kojeg je dana du‘nik bio du‘an ispuniti obvezu. U obrazlo‘enju se
navodi da su saslu{ani svjedoci I.K. i Z.S. izjavili kako nije ugovoren rok ispunjenja,
ali sud vjeruje tu‘eniku koji je izjavio da je on bio spreman platiti robu, ali je na za-
molbu tu‘itelja robu pla}ao na drugi na~in, i to ugovorom o cesiji, jer je tu‘itelj bio u
blokadi. Potpuno je nejasno kako je prvostupanjski sud do{ao do zaklju~ka da to ima
neke veze s rokom dospije}a. Nov~ana obveza ispunjava se na na~in propisan u ~l.
318. ZOO i zaista se ne vidi {to bi tu‘enika moglo sprije~iti da plati putem banke ili
Zavoda za platni promet ili putem po{te. âk i kad ne bi mogao ispuniti obvezu pre-
ma tu‘itelju, mogao bi se osloboditi obveze na na~in propisan ~l. 327. ZOO, polaga-
njem kod suda. Jednako tako cesija nema nikakvog utjecaja na rok ispunjenja. Ugo-
vor o cesiji je ugovor koji vjerovnik sklapa s tre}im i na tre}ega prenosi svoju tra‘bi-
nu (~l. 436. st. 1. ZOO). Tu‘enik nije do{ao u nepovoljniju poziciju time {to je tu‘i-
telj ustupio tra‘binu jer prema cesionaru mo‘e istaknuti sve prigovore koje je mogao
istaknuti i ustupitelju (~l. 440. st. 2. ZOO) .
(Vts RH, P‘. 3042/96, od 18. 2. 1997. - Zbirka 4 - 32)
3. Ako je stopa ugovorne kamate vi{a od stope zatezne kamate ona te~e i
poslije du‘nikova zaka{njenja.
Iz obrazlo‘enja:
Pogre{no se prvostupanjski sud poziva na odredbu iz ~l. 277. st. 2. ZOO. Ako je
stopa ugovorne kamate, prema toj odredbi, vi{a od stope zatezne kamate, ona te~e i poslije
du‘nikova zaka{njenja. Pretpostavka za primjenu te odredbe jeste da su stranke ugovorile
ugovorne kamate , a ne stopu zatezne kamate . Ugovorna kamata ne mo‘e te}i i poslije
du‘nikova zaka{njenja, ako nije tekla i prije njegovog zaka{njenja.
Du‘nik dolazi u zaka{njenje kad ne ispuni obvezu u roku odre|enom za ispu-
njenje (~l. 324. st. 1. ZOO). U konkretnom slu~aju stranke su ugovorile rok ispunje-
nja od 15 dana. Za tih 15 dana du‘nik nije u obvezi platiti zateznu kamatu. Bio bi u
obvezi platiti ugovornu kamatu pod pretpostavkom da su stranke ugovorile ugovornu
kamatu. Dakle, da su stranke u ~l. 6. ugovora utana~ile da }e tu‘enik za ovo razdo-
blje od 15 dana u kojem se ne nalazi u zaka{njenju platiti kamatu po stopi u visini es-
kontne stope NBH uve}anu za 40%, onda bi to bila ugovorna kamata. Tada bi kama-
ta po toj stopi temeljem ~l. 277. st. 2. ZOO tekla i dalje nakon du‘nikova zaka{nje-
nja tj. nakon isteka ugovorenog roka od 15 dana. Sam tu‘itelj u podnesku od 5. IV
1994. (list 12) navodi da se tu‘enik obvezao platiti kamate za zaka{njelo pla}anje .
Za zaka{njelo pla}anje nikada se ne pla}aju ugovorne kamate. To pojmovno i logi-
~ki nije mogu}e. îm se du‘nik nalazi u zaka{njenju nastaju posljedice koje zakon
ve‘e uz ~injenicu zaka{njenja. Ugovorne kamate se mogu ugovoriti samo za razdo-
blje u kojem se du‘nik ne nalazi u zaka{njenju. Odredba iz ~l. 277. st. 2. ZOO nije
iznimka od tog pravila, jer i kamata predvi|ena u tom propisu jeste zatezna, samo {to
je u tom slu~aju odre|eno da mo‘e te}i po ve}oj stopi .
4. Ako rok za ispunjenje nije odre|en, du‘nik dolazi u zaka{njenje kad ga
vjerovnik pozove da ispuni obvezu, a mo‘e se smatrati da je to u~inio dostavom ra-
~una.
(Vts RH, P‘. 716/94, od 6. 12. 1994. i P‘. 513/95 od 30. 8. 1995. - Zbirka 3 -
40)
6. Zatezna kamata na dosu|enu naknadu tro{kova parni~nog postupka te~e od
stavljanja kona~nog zahtjeva za naknadu tro{kova.
8. Naru~ilac radova iz ugovora o gra|enju ne mo‘e zahtijevati isplatu kamata
na avans dat izvo|a~u radova, ako obaveza pla}anja kamata nije ugovorena, pa i ka-
da je izvoda~ izveo radove sa zaka{njenjem.
9. Potra‘ivanje vra}anja ste~enog bez osnova imaoca prejudicirane mjenice
prema nekom od mjeni~nih du‘nika dospijeva kada pozove tog du‘nika na pla}anje,
uz predaju nenapla}ene mjenice.
10. Kada kupac nije mogao saznati visinu obaveze bez dostave ra~una pro-
davca, obavezan je da plati cijenu i kod ugovora o isporuci robe zaklju~enog izme|u
korisnika dru{tvenih sredstava, tek po prijemu ra~una. Ako ra~un nikako nije primio,
pada u docnju narednog dana po prijemu tu‘be.
11. Ako vjerovnik i du‘nik ne ugovore rok dospije}a nov~ane tra‘bine za na-
platu (za pla}anje duga), pa vjerovnik u fakturi nazna~i da fakturirani iznos dospijeva
za naplatu u roku od 45 dana, dan dospije}a jest 45. dan. Smatra se da rok te~e 45 da-
na od dostave fakture du‘niku, pa du‘nik pada u zaka{njenje s pla}anjem 46. dana od
dostave fakture i od tada vjerovnik ima pravo na zatezne kamate (~l. 324. st. 2.
ZOO).
(Ps, P‘. 3400/88, od 5. 9. 1989. Psp 43 - 144)
12. Neopravdanim zara~unavanjem dijela cijene u okon~anoj situaciji, izvo-
|a~ radova nije sprije~io naru~ioca radova da na vrijeme plati neosporeni dio cijene,
pa ima pravo na zatezne kamate na taj dio cijene od dana kada je, saglasno ugovoru o
gra|enju, naru~ilac morao isplatiti okon~anu situaciju.
13. Parni~na stranka mo‘e zahtijevati zatezne kamate na potra‘ivanje nakna-
de parni~nih tro{kova od dana isticanja opredijeljenog zahtjeva za naknadu tro{kova
parnice.
(Vs BiH, P‘. 309/90, isto P‘. 310/90 i P‘. 311/90, od 17. 1. 1991. - Bilten Vs
BiH 1/91 69)
14. Tu‘eni je du‘an tu‘iocu naknaditi parni~ne tro{kove izazvane podno{e-
njem tu‘be za naplatu zateznih kamata i kada ga tu‘ilac nije opomenuo prije podno-
{enja tu‘be dostavom obra~una zateznih kamata.
15. Prodavac motornog vozila pao je u docnju, iako nije prekora~io ugovoreni
rok, ako se nije pridr‘avao redoslijeda isporuke vozila, pa nema pravo da tra‘i razli-
ku u cijeni koja je pove}ana unutar roka isporuke, ali nakon dana kada je motorno
vozilo trebalo biti isporu~eno kupcu da se prodavalac dr‘ao vremenskog redoslijeda
isporuke vozila.
Iz obrazlo‘enja:
Utvr|eno je da je tu‘ilac, prodavac motornog vozila povrijedio redoslijed
isporuke vozila na {tetu tu‘ene, pa nema pravo da tra‘i razliku u cijeni koja je uslije-
dila nakon onoga datuma kada bi vozilo bilo isporu~eno tu‘enoj da se tu‘ilac pridr‘a-
vao vremenskog redoslijeda isporuke, prema unaprijed izvr{enim uplatama, u skladu
sa dobrim poslovnim obi~ajima (~lan 21. Zakona o obligacionim odnosima). Time je
prodavac - du‘nik pao u docnju i prije proteka roka (~lan 324. ZOO) .
II - DOCNJA POVJERIOCA
Kad povjerilac dolazi u docnju

^lan 325.
(1) Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi
ispunjenje ili ga svojim pona{anjem sprije~i.
(2) Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje du-
‘nikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze.
(3) Povjerilac ne dolazi u docnju ako doka‘e da u vrijeme ponude ispu-
njenja, ili u vrijeme odre|eno za ispunjenje, du‘nik nije bio u mogu}nosti da
svoju obavezu ispuni.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs FBiH P‘. 197/99, od 14. 12. 1999., citiranu u sudskoj
2. Polaganjem dugovanog nov~anog iznosa u javnobilje‘ni~ku blagajnu, o ~emu
vjerovnik nije obavije{ten, te uz zabranu isplate vjerovniku bez posebnog naloga du‘nika,
ne nastaju pravni u~inci polaganja duga iz ~l. 331. ZOO - oslobo|enje od obveze u ~asu iz-
vr{enog polaganja, prestanak zaka{njenja du‘nika, prestanak tijeka kamata i dr.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lanka 325. stavak 1. ZOO vjerovnik dolazi u zaka{njenje
ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim pona{anjem sprije-
~i. U tom slu~aju du‘nik mo‘e polo‘iti dug kod suda za vjerovnika te se osloba|a ob-
veze u trenutku kada je izvr{io polaganje, a od tog dana prestaje te}i kamata (~lanak
327. i 331. ZOO). Isti u~inak ima i polog u~injen javnom bilje‘niku (~lanak 113. sta-
vak 1. Zakona o javnom bilje‘ni{tvu, NN 78/93 i 29/94).
Neosnovano ovr{enik navodi u ‘albi da je ovrhovoditelj do{ao u zaka{njenje,
jer da je bez opravdanog razloga odbio primiti isplatu duga, slijedom ~ega da ovrho-
voditelju ne pripadaju kamate od dana zaka{njenja.
Naime, nije sporno da je ovr{enik uvjetovao isplatu svog duga time da mu ovrho-
voditelj preda ~amac i druge pokretnine. Kako se, me|utim, u ovom slu~aju ne radi o uvje-
tnim obvezama, kada ovr{enik nije du‘an ispuniti svoju obvezu dok ovrhovoditelj ne ispu-
ni svoju (~lanak 30. OZ), jer ovr{nom ispravom ovrhovoditelju nije nametnuta obveza pre-
daje ~amca ili drugih pokretnina, to je ovrhovoditelj osnovano odbio primiti isplatu duga
koju je ovr{enik uvjetovao predajom navedenih stvari.
Budu}i da, prema izlo‘enom, ovrhovoditelj nije do{ao u zaka{njenje, to
ovr{enik nije imao osnova polo‘iti novac kod javnog bilje‘nika, pri ~emu valja ista}i
da polaganjem duga kod javnog bilje‘nika, o ~emu vjerovnik nije ni obavije{ten, te
uz zabranu isplate vjerovniku bez posebnog naloga du‘nika, ne nastaju pravni u~inci
polaganja duga iz ~lanka 331. ZOO.
(@s [ibenik, G‘. 714/99, od 14. 12. 1999. Izbor odluka 2/2001 15)
3. Presu|eno je da je do{ao u zaka{njenje vjerovnik koji se nalazio na okupi-
ranom podru~ju, ~ime je du‘niku onemogu}io ispunjenje obveze isplatom vjerovni-
ku.
Naime, rje{enjem kojim je odre|ena otpremnina tu‘itelju nije odre|en rok
tu‘eniku kao du‘niku za ispunjenje te obveze (u smislu njezine isplate tu‘itelju kao
vjerovniku). Stoga je, a u smislu odredbe ~l. 324. st. 2. ZOO tu‘enik kao du‘nik do-
{ao u zaka{njenje s ispunjenjem tek trenutkom kada ga je tu‘itelj kao vjerovnik po-
zvao da ispuni obvezu, a to je bilo sredinom o‘ujka 1993. Stoga tek od tada i postoji
obveza tu‘enika na pla}anje zateznih kamata na dugovani iznos tu‘itelju, kako su to
pravilno ocijenili ni‘estupanjski sudovi .
(Vs RH, Rev. 3607/95, od 25. 6. 1998. - Izbor odluka 2/1998, str. 49)
4. Ne postoji docnja povjerioca i kada uz fakturu nisu prilo‘ene isprave o du-
gu, ako je du‘nik morao posjedovati isprave na osnovu kojih je mogao utvrditi ta-
~nost obra~una cijene.
5. Povjerilac nije do{ao u povjerila~ku docnju ako je odbio prijem mjenice
date radi obezbe|enja pla}anja kratko pred dospije}e tako da je nije mogao blagovre-
meno po{tom dostaviti organizacionoj jedinici SDK na koju je bila domicilirana.
6. Zajmodavac nije u povjerila~koj docnji, iako nije naplatio tra‘binu realiza-
cijom ~eka koji mu je u momentu zaklju~enja ugovora kao sredstvo obezbje|enja
pla}anja dao zajmoprimac, ako je ugovoreni rok vra}anja zajma du‘i od roka u kome
se ~ek mogao podnijeti na isplatu.
7. Povjerilac koji izgubi mjenicu primljenu radi obezbje|enja pla}anja, gubi
pravo na zatezne kamate od dana dospje}a mjenice za naplatu, ali se sporna okolnost
da li mu je du‘nik predao mjenicu utvr|uje i ocjenom pona{anja stranaka u skladu sa
odredbama podzakonskih propisa o na~inu ispunjenja obaveze predaje mjenice.
8. Povjerilac koji je izgubio mjenicu datu kao sredstvo obezbje|enja pla}anja,
nalazi se u povjereni~koj docnji od dana dospije}a mjenice do dana pravosna‘nosti
rje{enja o amortizaciji mjenice, pa mu za taj period ne pripada pravo na zatezne ka-
mate (~l. 325. st. 1. i 326. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima).
(Stav XIX koordinacionog sastanka privrednog sudstva, Zavidovi}i, od 3. do
5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 43)
9. Vjerovnik dolazi u zaka{njenje kad ne poduzme odre|ene prethodne radnje
bez kojih du‘nik ne mo‘e ispuniti obvezu, a time istodobno prestaje du‘nikovo za-
ka{njenje.
(Vs H, II Rev. 73/90, od 14. 2. 1991. Psp 53 - 89)
10. Kada visina nov~ane obaveze nije utvr|ena ugovorom, du‘nik nije du‘an
platiti zatezne kamate, na cijenu usluge, sve dok ne primi fakturu (obra~un) iz koje
}e mo}i utvrditi koliko duguje.
(Vs BIH, P‘. 408/83, od 16. 9. 1983. - Bilten Vs BIH 1/84 - 23)
voru.
12. Postoji povjerila~ka docnja, za koje vrijeme ne teku zatezne kamate, ako
je povjerilac propustio da du‘niku dostavi fakturu, a bez nje du‘nik nije mogao sa-
znati visinu obaveze.
21)
13. Kada povjerilac nije dostavio du‘niku fakturu, a du‘nik na drugi na~in ni-
je mogao saznati visinu cijene za izvr{enu uslugu, nije u obavezi da plati zatezne ka-
mate od dana dospije}a obaveze pla}anja cijene do dana prijema fakture, jer je u tom
periodu povjerilac bio u docnji (svojim pona{anjem sprije~io je du‘nika da ispuni
svoju obavezu).
14. Povjerilac koji je izgubio mjenicu datu kao sredstvo obezbje|enja pla}a-
nja, nalazi se u povjerila~koj docnji od dana dospije}a mjenice do dana pravnosna-
‘nosti rje{enja o amortizaciji mjenice, pa mu za taj period ne pripada pravo na zate-
zne kamate.
15. Prestaje pravo povjerioca na zatezne kamate koje teku od dospje}a obave-
ze iz du‘ni~ko-povjerila~kog odnosa, onoga dana kada je dospjela za naplatu mjenica
koju je du‘nik dao povjeriocu radi obezbje|enja pla}anja, a povjerilac je izgubio i
zbog toga propustio da mjenicu o roku dospje}a naplati.
Dejstva povjerio~eve docnje

^lan 326.
(1) Dolaskom povjerioca u docnju prestaje docnja du‘nika, i na povjeri-
oca prelazi rizik slu~ajne propasti ili o{te}enja stvari.
(2) Od dana povjerio~eve docnje prestaje te}i kamata.
(3) Povjerilac u docnji du‘an je naknaditi du‘niku {tetu nastalu usljed
docnje za koju odgovara, kao i tro{kove oko daljeg ~uvanja stvari.
_______________________
1. Kod ugovora o djelu poduzetnik ugovorne poslove obavlja za svoj ra~un i
u tome u na~elu snosi rizik za predmet ugovora sve do njegove predaje naru~itelju.
Kra|a vozila iz njegove zanatske radnje, ne predstavlja uzrok koji bi ga oslobodio
odgovornosti, pa i kada je izvr{ena dok je naru~itelj bio u docnji sa preuzimanjem
vozila.
Iz obrazlo‘enja:
Na temelju rezultata provedenog postupka sudovi ni‘eg stupnja utvrdili su da
je tu‘itelj po ugovoru o djelu sklopljenim sa tu‘enikom, predao tu‘eniku 6. 1. 1992.
godine o{te}eno putni~ko vozilo na popravku, koje se tu‘enik obvezao popraviti do
po~etka tre}eg mjeseca te godine. Sudovi su nadalje utvrdili da tu‘enik nije u ugovo-
renom roku izvr{io ugovorene popravke, pa ~ak ni do po~etka petog mjeseca, kada je
vozilo nestalo (ukradeno) iz tu‘enikove zanatske radionice. Ovakvo ~injeni~no stanje
nije me|u parni~nim strankama ni sporno. Sporno je ko od ugovornih strana snosi ri-
zik za nestanak odnosno kra|u vozila.
Kod ugovora o djelu izvo|a~ radova (poduzetnik), ugovorene poslove obavlja
za svoj ra~un i u tome sve do predaje ugovorenog djela u na~elu snosi rizik za pre-
dmet ugovora, osim kada izra|ena ili popravljena stvar propadne iz uzroka za koje
on ne odgovara, u kojem slu~aju se on osloba|a ne samo obveze na predaju stvari,
ve} i sno{enja bilo kojih drugih {tetnih posljedica, koje za naru~ioca nastupe (~lanak
613. Zakona o obveznim odnosima ZOO). Kra|a vozila iz tu‘enikove zanatske radi-
onice ne predstavlja uzrok koji bi tu‘enika osloba|ao odgovornosti, pogotovo kada
se ima u vidu vrijeme i na~in na koji se to dogodilo, ve} se naprotiv radi o uzroku za
koji on mora snositi odgovornost uz poznatu ~injenicu ~estih kra|a automobila, pa je
tu okolnost bio du‘an i mogao predvidjeti, te poduzeti mjere koje }e kra|u onemogu-
}iti.
Tu‘enik se u tome ne samo bezuspje{no, ve} i neopravdano poziva na tu‘ite-
ljevo vjerovni~ko zaka{njenje u preuzimanju vozila, pa da je time rizik i od kra|e
pre{ao na njega. Sudovi ni‘eg stupnja opravdano nisu prihvatili ovu tu‘enikovu
tvrdnju. Tu‘itelj nije bio du‘an preuzeti vozilo a time nije ni mogao do}i u vjerovni-
~ko zaka{njenje sve dok vozilo nije bilo u cjelini popravljeno, a sudovi su utvrdili da
je kra|a izvr{ena prije cjelovite ugovorene popravke. Me|utim, kada bi i postojalo na
strani tu‘itelja vjerovni~ko zaka{njenje, tu‘enik se ne bi u ovome slu~aju mogao
osloboditi svoje odgovornosti, jer bi u takvom slu~aju sporno vozilo dr‘ao kao ~uvar,
te ne bi odgovarao samo za slu~ajnu propast stvari, a ostao bi i dalje odgovoran za
nestanak ili o{te}enje koje bi nastalo njegovom nepa‘njom ili usljed doga|aja za koji
snosi odgovornost (~lanak 326. ZOO). Kra|a se nikako ne mo‘e smatrati slu~ajnom
propa{}u stvari u smislu ~lanka 326. stavak 1. ZOO. Kra|a je protupravno prisvaja-
nje tu|e stvari, pa kada za nju ne bi odgovarao poduzetnik i kada postupa kao ~uvar,
pogodovalo bi mu na {tetu naru~ioca i nesavjesno postupanje, nepa‘nja i drugi oblici
nemarnog odnosa, {to bi dovelo do izra‘ene nesigurnosti u sklapanju ove vrste pra-
vnih poslova.
2. Povjerilac dolazi u docnju ako bez opravdanog razloga ne podnese akcep-
tni nalog na naplatu.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je, nakon provedenih dokaza i nji-
hove ocjene, odlu~io da je tu‘eni obavezan tu‘itelju isplatiti utu‘eni iznos od
DEM na ime prodajne cijene, ali je pogrije{io kada je odlu~io da zatezne kamate na
dosu|eni iznos teku od 19. 8. 1996. godine (valute ra~una) a ne od 9. 7. 1997. godi-
ne, kao dana podno{enja tu‘be.
înjenica da se pla}anje prodajne cijene (utu‘enog iznosa) trebalo izvr{iti pu-
tem akceptnog naloga, ne li{ava tu‘itelja prava da isplatu cijene zahtjeva i sudskim
putem. Pla}anje akceptnim nalogom smatra se izvr{enim tek kada je akceptni nalog
realizovan, a to je onog trenutka kada se za utu‘eni iznos odobri ra~un tu‘itelja.
Tu‘eni tokom postupka, a ni u ‘albi (ako je na njemu teret dokaza) nije iznio
~injenice niti predlo‘io dokaze kojima bi se utvrdila okolnost da je ispunio svoju
ugovornu obavezu i cijenu platio tu‘itelju bilo akceptnim nalogom ili na drugi na~in,
pa je pravilna odluka prvostepenog suda o glavnom tu‘benom zahtjevu.
Prvostepeni sud je, me|utim, pogre{no odlu~io o zateznim kamatama.
Ne mo‘e se smatrati da je sa danom 19. 8. 1996. godine tu‘eni pao u du‘ni-
~ku docnju sa pla}anjem cijene tu‘itelju, kod okolnosti da tu‘itelj nije dokazao da je
akceptni nalog podnio Zavodu za platni promet radi naplate cijene, a to je bio du‘an i
mogao u~initi. Naprotiv, tu‘itelj je taj koji je pao u povjerila~ku docnju, jer se nepo-
dno{enje akceptnog naloga Zavodu za platni promet radi naplate cijene, u ovom slu-
~aju mo‘e uzeti kao da je tu‘itelj svojim pona{anjem sprije~io izvr{enje obaveze du-
‘nika. Ovo tim vi{e kada je tu‘eni tvrdio da je na dan valute pla}anja imao dovoljno
nov~anih sredstava na svom ra~unu, a tu‘itelj takvu tvrdnju nije osporio.
U konkretnom slu~aju, tu‘eni je pao u docnju sa pla}anjem cijene tek prvim
pozivom tu‘itelja da plati cijenu a to je podno{enjem tu‘be sudu dana 9. 7. 1997. go-
dine, pa je po~ev od tog dana i obavezan platiti zatezne kamate.
3. Povjerilac koji je izgubio mjenicu datu kao sredstvo obezbje|enja pla}anja,
nalazi se u povjerila~koj docnji od dana dospije}a mjenice do dana pravosna‘nosti
rje{enja o amortizaciji mjenice, pa mu za taj period ne pripada pravo na zatezne ka-
mate (~lan 325. stav 1. i 326. stav 2. ZOO)
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je zahtijevao pla}anje glavnog potra‘ivanja iz osnovnog posla jer to
potra‘ivanje nije mogao naplatiti u roku dospije}a mjenice koju je du‘nik dao kao
sredstvo obezbje|enja pla}anja iz razloga jer je tu mjenicu izgubio. Nakon povla~e-
nja tu‘be za glavni dug koji je tu‘eni platio dana 8. 6. 1998. godine po dono{enju rje-
{enja o amortizaciji mjenice prvostepeni sud je primio na znanje povla~enje tu‘be za
glavni dug a tu‘iocu dosudio zatezne kamate po~ev od 2. 06. 1996. godine jer je tada
prekinuta povjerila~ka docnja i to pozivom tu‘itelja tu‘enom da plati dug. Pogre{no
prvostepeni sud nalazi da je pozivom upu}enom tu‘enom od strane tu‘ioca da plati
dug iz osnovnog posla prestala povjerila~ka docnja predvi|ena ~lanom 325. ZOO jer
ta docnja u konkretnom slu~aju traje sve do pravomo}nosti rje{enja o amortizaciji
mjenice do kada saglasno ~lanu 326. stav 2. ZOO ne teku kamate. Tu‘eni je opravda-
no odbio platiti dug iz osnovnog posla sve dok je bio izlo‘en opasnosti da ponovno
plati isti iznos imaocu mjenice, koju tu‘ilac nije podnio na naplatu. Ta opasnost je
prestala tek pravomo}no{}u rje{enja o amortizaciji mjenice. Iz tog razloga je prvoste-
peni sud trebao utvrditi kada je rje{enje o amortizaciji mjenice postalo pravomo}no i
da li je iza tog poslovni broj i datuma tu‘eni platio dug pa tek onda odlu~iti o tu‘be-
nom zahtjevu za zakonsku zateznu kamatu.
4. Pravne posljedice povjerila~ke docnje sastoje se u tome {to na povjerioca
prelazi rizik slu~ajne propasti i o{te}enja stvari, a prestaje i eventualna docnja du‘ni-
ka i {to je povjerilac obavezan da naknadi {tetu nastalu usljed svoje docnje du‘niku.
Kod ugovora o prodaji, kada je kupac u povjerila~koj docnji za preuzimanje
stvari, prodavac ima pravo na raskid ugovora ali samo u slu~aju da kupac nije ispla-
tio cijenu i da prodavac posumnja da }e je isplatiti .
5. Vjerovnikovo zaka{njenje nema kao posljedicu raskid ugovora niti se ta
okolnost sama po sebi mo‘e tuma~iti kao vjerovnikov odustanak od ugovora.
(Vs RH ,Rev. 1575/91, od 5. 11. 1991. Izbor odluka 1993 - 78)
6. Raniji vlasnik eksproprisane nekretnine nema pravo da tra‘i zateznu kama-
tu na onaj iznos naknade koji mu je nudio korisnik eksproprijacije.
7. Potra‘ivanje vra}anja ste~enog bez osnova imaoca prejudicirane mjenice
prema nekom od mjeni~nih du‘nika dospijeva kada pozove tog du‘nika na pla}anje,
uz predaju nenapla}ene mjenice.
platiti zatezne kamate na cijenu usluge sve dok ne primi fakturu (obra~un) iz koje }e
mo}i utvrditi koliko duguje (~lan 325. stav 1. i ~lan 326. stav 2. ZOO).
9. Dolaskom kupca u vjerovni~ko zaka{njenje ne prestaje prodavateljeva ob-
veza da mu preda stvar koju mu je prodao.
(Vs H, Rev. 1131/88, od 7. 12. 1988. Psp 43 - 64)
10. Kada povjerilac nije dostavio du‘niku fakturu, a du‘nik na drugi na~in ni-
je mogao saznati visinu cijene za izvr{enu uslugu, nije u obavezi da plati zatezne ka-
mate od dana dospije}a obaveze pla}anja cijene do dana prijema fakture, jer je u tom
periodu povjerilac bio u docnji (svojim pona{anjem sprije~io je du‘nika da ispuni
svoju obavezu).
11. Kamate prestaju te}i na dug kad je vjerovnik pao u zaka{njenje odbiv{i
primiti isplatu.
(Vs H, Rev. 1313/89, od 6.3. 1989. Psp 51 - 78)
12. Postoji povjerila~ka docnja, za koje vrijeme ne teku zatezne kamate, ako
je povjerilac propustio da du‘niku dostavi fakturu, a bez nje du‘nik nije mogao sa-
znati visinu obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Du‘nik pada u docnju sa ispunjenjem nov~ane obaveze u roku od 15 dana po
nastanku du‘ni~ko-povjerila~kog odnosa, ali ako du‘nik nije znao za obavezu i njenu
visinu, onda je povjerilac bio u povjerila~koj docnji jer svojim pona{anjem (nedos-
tavljanjem fakture) spre~ava du‘nika da izvr{i obavezu (~lan 325. stav 1. ZOO), a za
vrijeme trajanja povjerila~ke docnje ne teku kamate (~lan 326. stav 2. ZOO). Povjeri-
la~ka docnja prestaje u momentu kada povjerilac dostavi fakturu kojom obavje{tava
du‘nika o visini obaveze za koju du‘nik nije znao, a ta docnja prestaje i u momentu
prijema tu‘be koja predstavlja poziv za pla}anje.
21)
platiti zatezne kamate, na cijenu usluge, sve dok ne primi fakturu (obra~un) iz koje
}e mo}i utvrditi koliko duguje.
15. Povjerilac koji izgubi mjenicu primljenu radi obezbje|enja pla}anja, gubi
pravo na zatezne kamate od dana dospje}a mjenice za naplatu, ali se sporna okolnost
da li mu je du‘nik predao mjenicu utvr|uje i ocjenom pona{anja stranaka u skladu sa
odredbama podzakonskih propisa o na~inu ispunjenja obaveze predaje mjenice.
16. Prestaje pravo povjerioca na zatezne kamate koje teku od dospje}a obave-
ze iz du‘ni~ko-povjerila~kog odnosa, onoga dana kada je dospjela za naplatu mjenica
koju je du‘nik dao povjeriocu radi obezbje|enja pla}anja, a povjerilac je izgubio i
zbog toga propustio da mjenicu o roku dospje}a naplati.
Odsjek 3.
POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI
Polaganje kod suda

^lan 327.
(1) Kad je povjerilac u docnji, ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno ko je
povjerilac ili gdje se nalazi, ili kad je povjerilac poslovno nesposoban a nema
zastupnika, mo‘e du‘nik polo‘iti dugovanu stvar kod suda za povjerioca.
(2) Isto pravo imaju i tre}a lica koja su pravno zainteresovana da obave-
za bude ispunjena.
(3) O izvr{enom polaganju du‘nik je du‘an izvijestiti povjerioca ako zna
za njega i za njegovo boravi{te.
________________________
1. Sud ne smije uskratiti du‘niku polaganje dugovane stvari, ako du‘nik za
osnivanje pologa navede neki od razloga taksativno navedenih u ~l. 327. Zakona o
obveznim odnosima.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi ~l. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima du‘nik mo‘e po-
lo‘iti dugovanu stvar kod suda za vjerovnika, ako je vjerovnik u zaka{njenju ili je ne-
poznat ili kada je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi ili kada je vjerovnik
poslovno nesposoban a nema zastupnika. Ocjena je ovoga suda da se u postupku
osnivanja sudskog pologa ne rje{ava pitanje da li su postojali razlozi za osnivanje
sudskog pologa, pa sud ne smije uskratiti du‘niku polaganje dugovane stvari ako du-
‘nik za osnivanje pologa navede neki od razloga taksativno navedenih u ~l. 327. st.
1. Zakona o obveznim odnosima. Kako je predlagatelj u prijedlogu naveo da su ga na
pla}anje zakupnine pozvali i raniji vlasnik poslovnog prostora i sada{nji vlasnik po-
slovnog prostora koji predlagatelj dr‘i u zakupu, pogre{an je zaklju~ak suda prvog
stupnja da predlagatelj zna tko je vjerovnik, do kojeg zaklju~ka je sud do{ao tuma~e-
}i ugovor o zakupu.
Predlagatelj je naveo razloge koji ukazuju da on zbog ~injenice da se vodi
spor pred trgova~kim sudom radi utvr|ivanja ni{tavosti prijenosa vlasni{tva poslo-
vnog prostora koji koristi i to izme|u ranijeg vlasnika poslovnog prostora i sada{njeg
vlasnika poslovnog prostora, kao i obzirom na to da su ga i jedan i drugi pozvali na
pla}anje zakupnine, doista ne zna tko je vjerovnik, pa je po ocjeni ovoga suda pogre-
{no sud prvog stupnja utvrdio da ne postoje razlozi za osnivanje sudskog pologa, ka-
ko to osnovano u ‘albi tvrdi predlagatelj."
2. Okolnost da je ovr{enik poku{ao isplatiti dio duga ovrhovoditelju, ali taj
iznos nije polo‘io u sudski depozit, nema zna~enje izvr{enja obveze prema ovrhovo-
ditelju.
Iz obrazlo‘enja:
"@albeni prigovor ovr{enika svodi se na to da je on 14. srpnja 1997.g. uputio
ovrhovoditelju iznos od kuna, koji bi predstavljao djelomi~no namirenje duga,
ali da je ovrhovoditelj taj iznos odbio primiti. O~igledno je da ovr{enik smatra daje
poku{ajem djelomi~ne isplate duga, koju bi ovrhovoditelj odbio, njegova obveza pre-
ma ovrhovoditelju prestala. Takvo {to nije u suglasnosti s odredbom ~l. 327. st. 1. i
~l. 331. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i
7/96), kojima je propisano da se tek polaganjem dugovane stvari (u konkretnom slu-
~aju du‘nog iznosa novca) od suda du‘nik osloba|a obveze prema vjerovniku. Prema
iznesenom, okolnost da je ovr{enik poku{ao isplatiti dio duga, ali taj iznos nije polo-
‘io u sudski depozit, nema zna~enje izvr{enja obveze prema ovrhovoditelju."
(@s Split, G‘. 2297/97, od 19. 12. 1997. Izbor odluka 1/1998 19A/62)
voru.
4. Kad je vjerovnik u zaka{njenju jer je odbio primiti ili je svojim pona{a-
njem sprije~io ispunjenje obveze, du‘nik ima pravo, ali ne i obvezu polo‘iti dug kod
suda.
(Vs H, Rev. 2577/88, od 25. 5. 1989. ZIPS, broj 490).
5. I kad ne zna gdje se nalazi vjerovnik, du‘nik se mo‘e osloboditi obveze
stavljanja du‘nog iznosa u sudski polog.
(Vs H, Rev. 1018/81, od 8. 9. 1981. Psp 20 - 65)
Kod kog suda se vr{i polaganje

^lan 328.
(1) Polaganje se vr{i kod stvarno nadle‘nog suda u mjestu ispunjenja,
osim ako razlozi ekonomi~nosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje iz-
vr{i u mjestu gdje se stvar nalazi.
(2) Svaki drugi stvarno nadle‘ni sud mora primati stvar u depozit, a du-
‘nik je du‘an dati naknadu povjeriocu ako je ovaj polaganjem kod drugog suda
pretrpio {tetu.
Predaja na ~uvanje kod drugog lica

^lan 329.
(1) Kad je predmet obaveze neka stvar koja se ne mo‘e ~uvati u sudskom
depozitu, du‘nik mo‘e zahtijevati od suda da odredi lice kome }e predati stvar
da je ~uva o tro{ku i za ra~un povjerioca.
(2) U slu~aju obaveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom
skladi{tu na ~uvanje za ra~un povjerioca proizvodi dejstvo polaganja kod suda.
(3) O izvr{enoj predaji na ~uvanje du‘nik je du‘an obavijestiti povjeri-
oca.
________________________
1. Du‘nik iz ugovora u privredi mo‘e se osloboditi obveze predajom dugova-
ne stvari javnom skladi{taru samo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima se du-
‘nik mo‘e osloboditi obveze polaganjem dugovane stvari kod suda za vjerovnika.
(Ps H. P‘. 1825/91 od 2. 7. 1991. Psp 51 - 215)
Uzimanje polo‘ene stvari natrag

^lan 330.
(1) Du‘nik mo‘e uzeti natrag polo‘enu stvar.
(2) O uzimanju stvari du‘nik je du‘an obavijestiti povjerioca.
(3) Pravo du‘nika da uzme polo‘enu stvar prestaje kad du‘nik izjavi su-
du da se odri~e tog prava, kad povjerilac izjavi da prima polo‘enu stvar, kao i
kad bude utvr|eno pravosna‘nom odlukom da polaganje ispunjava uslove ure-
dnog ispunjenja.
Dejstvo polaganja
^lan 331.
(1) Polaganjem dugovane stvari du‘nik se osloba|a obaveze u ~asu kad
je izvr{io polaganje.
(2) Ako je du‘nik bio u docnji, njegova docnja prestaje.
(3) Od ~asa kada je stvar polo‘ena, rizik slu~ajne propasti ili o{te}enja
stvari prelazi na povjerioca.
(4) Od dana polaganja prestaje te}i kamata.
(5) Ako du‘nik uzme natrag polo‘enu stvar, smatra}e se kao da nije bilo
polaganja, a njegovi sadu‘nici i jemci ostaju u obavezi.
Tro{kovi polaganja
^lan 332.
Tro{kove punova‘nog i neopozvanog polaganja snosi povjerilac ukoliko
prelaze tro{kove ispunjenja koje je du‘an snositi du‘nik.
Prodaja umjesto polaganja stvari

^lan 333.
(1) Ako je stvar nepodesna za ~uvanje, ili ako su za njeno ~uvanje ili za
njeno odr‘avanje potrebni tro{kovi nesrazmjerni sa njenom vrijedno{}u, du-
‘nik je mo‘e prodati na javnoj prodaji u mjestu odre|enom za ispunjenje, ili
nekom drugom mjestu ako je to u interesu povjerioca, a postignuti iznos, po
odbitku tro{kova prodaje, polo‘iti kod suda tog mjesta.
(2) Ako stvar ima teku}u cijenu, ili ako je male vrijednosti u pore|enju
sa tro{kovima javne prodaje, du‘nik je mo‘e prodati iz slobodne ruke.
(3) Ako je stvar takva da mo‘e brzo propasti ili se pokvariti, du‘nik je
du‘an prodati je bez odlaganja na najpogodniji na~in.
(4) U svakom slu~aju, du‘nik je du‘an obavijestiti povjerioca o namjera-
vanoj prodaji kad god je to mogu}e, a po izvr{enoj prodaji, o postignutoj cijeni i
njenom polaganju kod suda.
Predavanje stvari povjeriocu
^lan 334.
Sud }e predati povjeriocu polo‘enu stvar pod uslovima koje je du‘nik
postavio.
Prodaja radi pokri}a tro{kova ~uvanja

^lan 335.
(1) Ako tro{kovi ~uvanja ne budu ispla}eni u razumnom roku, sud }e, na
tra‘enje ~uvara, narediti da se stvar proda i odrediti na~in prodaje.
(2) Od iznosa dobijenog prodajom odbi}e se tro{kovi prodaje i tro{kovi
~uvanja, a ostatak polo‘iti kod suda za povjerioca.
Odjeljak 3.
OSTALI NAÎNI PRESTANKA OBAVEZA
Odsjek 1.
PREBIJANJE (KOMPENZACIJA)
Op{ti uslovi
^lan 336.
Du‘nik mo‘e prebiti potra‘ivanje koje ima prema povjeriocu sa onim {to
ovaj potra‘uje od njega, ako oba potra‘ivanja glase na novac ili druge zamjen-
ljive stvari istog roda i iste kakvo}e i ako su oba dospjela.
________________________
1. Ne mo‘e se ista}i u prijeboj osobno potra‘ivanje vlasnika tu‘ene pravne
osobe prema povjeriocu tu‘enog.
Iz obrazlo‘enja:
Potra‘ivanje tu‘itelja koje je predmet ovoga spora nastalo je izme|u tu‘itelja
kao povjerioca i tu‘enog kao du‘nika, dakle, odnos izme|u dva pravna lica, pa tu‘eni
ne mo‘e sa uspjehom izjaviti da kompenzira dosu|eno potra‘ivanje sa potra‘ivanjem
koje ima njegov zakonski zastupnik kao fizi~ko lice prema tu‘itelju. Potra‘ivanjem
M.M. kao fizi~kog lica i povjerioca, pa makar on bio i vlasnik tu‘enoga, nije potra‘i-
vanje koje je nastalo iz obligacionog odnosa tu‘enoga kao povjerioca i tu‘itelja kao
du‘nika. Imovina vlasnika tu‘enog nije i imovina tu‘enoga (i obratno) i zakon izri~i-
to zabranjuje takva mije{anja imovine.
2. Du‘nik mo‘e staviti u prijeboj povjeriocu cjelokupnu svoju tra‘binu koju
ima prema njemu i drugim du‘nicima iz ugovora u privredi i kada se radi o djeljivoj
obavezi, ako ugovara~i nisu izri~ito otklonili solidarnu odgovornost.
3. Du‘nik mo‘e izvr{iti prijeboj svoje tra‘bine koju ima prema vjerovniku
pod uvjetom ako obje tra‘bine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i
iste kakvo}e i ako su obje dospjele. Pored toga, potrebna je jo{ i izjava o prijeboju.
(Vts RH, P‘. 1010/98, od 15. 4. 1988. Ing Psp 98/1 86)
4. Kompenzacija nastaje po samom zakonu nakon {to jedna strana izjavi dru-
goj strani da vr{i prebijanje, pa okolnost da kompenzacija nije obostrano potpisana,
odnosno da kompenzacija nije bila sprovedena u poslovnoj dokumentaciji nema zna-
~aja na zaklju~ak o ga{enju obaveza.
5. Kada su tra‘bina tu‘ioca koja se sastoji od nepla}enih zateznih zateznih ka-
mata preostalih po pla}anju glavnog duga, i tra‘bina tu‘enog dospjele prije podno{e-
nja tu‘be, a tu‘eni u parnici istakne prigovor prijeboja, tu‘iocu ne pripada pravo na
57)
6. Za prestanak obveze prijebojem ne zahtijeva se suglasnost, ve} je dovoljno
da jedna strana izjavi drugoj da obavlja prijeboj, a nakon te izjave smatra se da je pri-
jeboj nastao onog trenutka kad su se stekli uvjeti za to. Tu‘enik u parnici mora doka-
zati da su ispunjene pretpostavke za prijeboj, tj. mora dokazati da je postojala njego-
va protutra‘bina prema tu‘itelju.
(Vts RH, P‘. 472/95, od 9. 5. 1995. Informator, broj 4326/4327)
7. Ne teku procesne zatezne kamate na utu‘eno potra‘ivanje neispla}enih za-
teznih kamata, ako je ovo potra‘ivanje prestalo kompenzacijom prije podno{enja tu-
‘be, bez obzira {to se tu‘eni na kompenzaciju pozvao tek u parnici, isticanjem prigo-
vora prebijanja.
(Vs BiH, P‘. 553/88, od 31. 8. 1989., isto P‘. 554/88 Bilten Vs BiH 4/89
143)
8. Kada u toku glavne rasprave tu‘eni zahtijeva prijeboj svoje tra‘bine sa tra-
‘binom tu‘ioca, a obije se sastoje od obra~unatih zateznih kamata dospjelih prije po-
dno{enja tu‘be, tu‘ilac nema pravo na procesne kamate od dana tu‘be do isticanja
9. Tu‘eni mo‘e u parnici ista}i, umjesto procesnog prigovora, i samo materi-
jalno-pravni prigovor da je utu‘eno potra‘ivanje prestalo prijebojem.
10. Uno{enje u ra~un kojim je tu‘ilac fakturisao cijenu za isporu~enu robu tu-
‘enom, da }e se pla}anje izvr{iti kompenzacijom, zna~i da u vrijeme dospije}a pla}a-
nja postoji i protivpotra‘ivanje tu‘enog prema tu‘iocu, te da }e na taj na~in biti iz-
vr{eno prebijanje dospjelih nov~anih potra‘ivanja i prestanak obligacija stranaka.
11. Izjava o prebijanju potra‘ivanja ne proizvodi pravne efekte kod jednostra-
ne zakonske kompenzacije ako je data prije ispunjenja uslova za prebijanje potra‘i-
vanja.
12. Stanovi nisu zamjenljive, ve} individualno odre|ene stvari. Zato se oba-
veza predaje stana ne mo‘e ugasiti kompenzacijom sa potra‘ivanjem koje glasi na
novac, ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvo}e.
13. U multilateralnoj kompenzaciji ne moraju biti ispunjene sve pretpostavke
iz ~l. 336. ZOO. Ing Psp 98/1 85)
14. U multilateralnom prijeboju ne moraju biti ispunjene sve pretpostavke iz
~l. 336. ZOO. Ne zahtijeva se, naime, uzajamnost.
Iz obrazlo‘enja:
U multilateralnoj kompenzaciji sudjeluje, naime, vi{e subjekata tako da sva-
ki od sudionika ne mora biti, a i nije, istodobno vjerovnik i du‘nik ostalih sudonika.
Rije~ je, naime, o posebnoj administrativnoj kompenzaciji koju provodi Zavod za
platni promet, pa tra‘bina prestaje tek obra~unom koji obavlja taj zavod. U toj situ-
aciji nije mogu}a primjena ~l. 337. ZOO, {to proizilazi iz ~injenice da tu‘enik nije
izjavio drugoj strani da vr{i prijeboj, a ni tu‘itelj nije dao takvu izjavu tu‘eniku. Pos-
tojanje izjave o prijeboju upravo je pretpostavka za primjenu ~l. 337. ZOO .
(Vts RH, P‘. 2207/94, od 11. 4. 1994. Informator, broj 4307)
Izjava o prebijanju
^lan 337.
(1) Prebijanje ne nastaje ~im se steknu uslovi za to, nego je potrebno da
jedna strana izjavi drugoj da vr{i prebijanje.
(2) Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog ~a-
sa kada su se stekli uslovi za to.
________________________
1. Od dana dospje}a kasnije dospjelog potra‘ivanja istaknutog u prijeboj ne
te~e zatezna kamata ni na ranije dospjelo potra‘ivanje ukoliko je u cjelini prestalo
prijebojem.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni u ‘albi tvrdi da je kompenzacijom izvr{enom u avgustu 1996.g. po-
dmirio glavni dug, {to bi zna~ilo da se sni‘eni tu‘beni zahtjev odnosi samo na kama-
te. Ako bi sud u ponovnom postupku utvrdio da je ovo ta~no, morao bi kod utvr|iva-
nja visine duga u zateznim kamatama, utvrditi kada je dospjelo potra‘ivanje tu‘enog
stavljeno u prijeboj, jer od tog dana ne bi bilo mogu}e obra~unati zatezne kamate u
korist tu‘ioca (u smislu ~lana 337. stav 2. ZOO, nakon izjave o prijeboju smatra se
da je prijeboj nastao onog ~asa kada su se zato stekli uslovi, tako da od dana dospje}a
kasnijeg potra‘ivanja kamate ne teku ni na ranije dospjelo glavno potra‘ivanje po{to
je toga ~asa prestalo).
2. Prema odredbi ~lana 337. st. 2. ZOO, poslije izjave o prebijanju smatra se
da je prebijanje nastalo onog ~asa kada su se stekli uslovi za to, odnosno kada su se
me|usobna potra‘ivanja parni~nih stranaka koja su podobna za prebijanje srela.
Iz obrazlo‘enja:
Od dana nastanka protiv potra‘ivanja tu‘enog prema tu‘iocu (protiv tu‘e-
nog), tu‘ilac nema pravo na zatezne kamate na utvr|eno potra‘ivanje, jer se ima
smatrati da je prebijanje nastalo onog dana kada su se srela me|usobna potra‘ivanja
stranaka.
3. Prijeboj nastaje izjavom jedne strane drugoj da vr{i prijeboj. Ta izjava mo-
‘e biti u~injena bilo pisano bilo usmeno.
Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao nakon onog trenutka
kada su se stekli uvjeti za to. Du‘nik mo‘e obaviti prijeboj tra‘bina koje ima prema
vjerovniku s onim {to ovaj potra‘uje od njega, ako obje tra‘bine glase na novac ili
druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvo}e i ako su obje dospjele (~l. 336.
ZOO). Ako su ispunjenje te zakonske pretpostavke, potrebno je da jedna strana izjavi
drugoj da vr{i prijeboj (~l. 377. st. 1. ZOO) .
(Vts RH, P‘. 3496/95, od 14. 5. 1996. - Zbirka 4 - 33)
4. Ako obveza prestane prijebojem, zatezne kamate ne teku do trenutka kada
je jedna strana izjavila drugoj da vr{i prijeboj, ve} do trenutka kada su se stekli uvjeti
za prijeboj jer su obveze prestale u tom trenutku.
(Vts RH, VI P‘. 168/95, od 21. 2. 1995. Informator, broj 4330/4331)
5. Kada su tra‘bina tu‘ioca koja se sastoji od nepla}enih zateznih zateznih ka-
mata preostalih po pla}anju glavnog duga, i tra‘bina tu‘enog dospjele prije podno{e-
nja tu‘be, a tu‘eni u parnici istakne prigovor prijeboja, tu‘iocu ne pripada pravo na
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je tu‘bom podnesenom 28. 12. 1984. godine zahtijevao pla}anje izno-
sa od dinara, a potra‘ivanje se sastoji od obra~unatih zateznih kamata na
potra‘ivanje iz ugovora u privredi.
Tu‘eni je u prigovoru na platni nalog istakao opravdan osnov kompenzacije
za iznos od dinara, a i tu‘enikovo potra‘ivanje je dospjelo prije podno{e-
nja tu‘be.
U smislu ~lana 337. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kada bilo koja od stra-
naka d izjavu o preboju, smatra se da je prebijanje nastalo onog ~asa kada su se ste-
kli uslovi za preboj, Uslovi za preboj su se stekli, u smislu ~lana 336. Zakona o obli-
gacionim odnosima, u ~asu kada su obje tra‘bine dospjele, a taj momenat je nastupio
prije podno{enja tu‘be u ovoj parnici.
Ovo zna~i da nije bilo uslova da se tu‘iocu dosudi zatezna procesna kamata
na iznos od . dinara od dana tu‘be pa nadalje, ve} samo za razliku od utu-
‘enog iznosa, tj. samo na iznos od 42.270 dinara.
57)
6. Izjava o prebijanju potra‘ivanja ne proizvodi pravne efekte kod jednostrane
zakonske kompenzacije ako je data prije ispunjenja uslova za prebijanje potra‘ivanja.
7. Mogu} je prijeboj potra‘ivanja izme|u preduze}a i kada me|usobna potra-
‘ivanja ne poti~u iz istog ugovora, a ne odnose se ni na istu kategoriju spedstava
(osnovna odnosno obrtna).
8. Sud }e usvajanjem prigovora zastare potra‘ivanja odbiti protivtu‘beni zah-
tjev, a usvojiti tu‘beni, ako tu‘eni - protivtu‘ilac do zaklju~enja glavne rasprave ne
istakne prigovor prijeboja, odnosno ne izjavi da vr{i prijeboj tra‘bine iz protivtu‘be
koja nije bila zastarjela do ispunjenja uslova za prijeboj sa tra‘binom iz tu‘be.
9. Prebijanje nastaje kada jedna strana izjavi drugoj da vr{i prebijanje. Poslije
izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog ~asa kada su se za to stekli
uslovi.
Iz obrazlo‘enja:
înjenica da kompenzacija nije sprovedena u poslovnoj dokumentaciji i da
nije dat nalog slu‘bi za obra~un i pla}anje za sprovo|enje kompenzacije nije od uti-
caja na prestanak obaveza stavljenih u preboj .
10. Protivtu‘ba se ne smatra izjavom stranke o preboju potra‘ivanja (~lan
337. ZOO i ~lan 174. ZPP)
11. Za prestanak tra‘bine prijebojem potrebno je, ako su ina~e ispunjene pre-
tpostavke za prijeboj, da jedna strana izjavi drugoj da vr{i prijeboj, ali prijeboj ne
nastaje izjavom, ve} onoga trenutka kada su se stekli uvjeti za to.
(Vts, P‘. 1058/94, od 17. 1. 1995. - Zbirka 3 - 42)
12. Obaveza du‘nika ne prestaje samim potpisima koji su ovjereni pe~atima
svih u~esnika u ugovornoj kompenzaciji, ve} je neophodno da du‘nik doka‘e da je
njegova obaveza prema povjeriocu na taj na~in stvarno izmirena.
13. Izjava o kompenzaciji data po isteku roka zastarelosti potra‘ivanja stav-
ljenog u preboj ne mo‘e dovesti do ga{enja potra‘ivanja sa kojim se prebijanje tra‘i.
(Vps Beograd, P‘. 9545/98, od 24. 3. 1999)
14. Prijeboj ne nastaje u trenutku kad je dana izjava o prijeboju, ve} onog tre-
nutka kad su se stekli uvjeti za to.
(Ps H, P‘. 2892/90, od 20. 11. 1990. Psp 48 - 117)
15. Ako su u ~asu otvaranja ste~ajnog postupka dospjele tra‘bine i ste~ajnog
du‘nika i njegovog povjerioca do prebijanja (kompenzacije) dolazi po sili zakona, pa
je sud ovla{ten da u izreci presude, nakon usvajanja tu‘benog i protivtu‘benog zah-
tjeva, izvr{i prijeboj i kada nedostaje izjava stranaka da zahtijeva prijeboj.
Ovako }e sud postupiti i kada povjerilac nije izvijestio ste~ajnog upravnika o
prebijanju.
16. Kada u toku glavne rasprave tu‘eni zahtijeva prijeboj svoje tra‘bine sa
tra‘binom tu‘ioca, a obije se sastoje od obra~unatih zateznih kamata dospjelih prije
podno{enja tu‘be, tu‘ilac nema pravo na procesne kamate od dana tu‘be do isticanja
17. Tu‘eni mo‘e u parnici ista}i, umjesto procesnog prigovora, i samo mate-
rijalno-pravni prigovor da je utu‘eno potra‘ivanje prestalo prijebojem.
U ovakvom slu~aju sud }e, ako je prigovor osnovan, tu‘beni zahtjev odbiti,
ne odlu~uju}i u izreci presude o osnovanosti prigovora prijeboja.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je u toku parnice istakao da i on ima potra‘ivanje od tu‘ioca bli‘e spe-
cificirano u podnesku, od 18.10. 1985. godine. Na ovaj na~in tu‘eni je istakao mate-
rijalno-pravni prigovor prijeboja, u smislu ~lana 337. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, koji je prvostepeni sud morao raspraviti bez obzira na to {to nije istaknut kao
procesni prigovor prebijanja, niti u formi protivtu‘be. Ako bi, naime, postojalo ovo
potra‘ivanje tu‘enog i bili ispunjeni uslovi za prijeboj predvi|eni u ~lanu 336. ZOO,
prestalo bi utu‘eno potra‘ivanje, pa ne bi mogao biti usvojen tu‘beni zahtjev.
18. Ne teku procesne zatezne kamate na utu‘eno potra‘ivanje neispla}enih
zateznih kamata, ako je ovo potra‘ivanje prestalo kompenzacijom prije podno{enja
tu‘be, bez obzira {to se tu‘eni na kompenzaciju pozvao tek u parnici, isticanjem pri-
govora prebijanja.
(Vs BiH, P‘. 553/88, od 31. 8. 1989., isto P‘. 554/88 Bilten Vs BiH 4/89
143)
19. Tu‘eni mo‘e uspje{no ista}i u prijeboj svoju zastarjelu tra‘binu prema tu-
‘iocu ako nije bila zastarjela u vrijeme sticanja uslova za prijeboj.
20. Ako tu‘enikov prigovor sadr‘i samo kompenzacijsku izjavu (izjavu da
obavlja prijeboj) upu}enu tu‘itelju, prijeboj je nastao jo{ prije podno{enja tu‘be ako
su me|usobna potra‘ivanja dospjela za naplatu prije podno{enja tu‘be (~l. 337. st. 1.
i 2. ZOO).
Ako pak tu‘enik prigovori osnovanosti tu‘iteljeva tu‘benog zahtjeva, ali uz
to stavi i prigovor radi prijeboja za slu~aj ako sud ipak utvrdi osnovanim tu‘iteljev
tu‘beni zahtjev, rije~ je o procesnopravnom prigovoru radi prijeboja i tada sud prebi-
ja konstitutivnom odlukom me|usobna potra‘ivanja (koja je utvrdio osnovanim) tu-
‘itelja i tu‘enika, odnosno prijeboj nastaje sudskom odlukom, a ne voljom tu‘enika
jer on nije dao izjavu o prijeboju .
(Ps H, P‘. 1955/88, od 21. 3. 1989. Psp 43 - 145)
21. Jedan od zakonom odre|enih slu~ajeva prestanka obveza jest i prijeboj
(~l. 336. do 343. ZOO). Za prijeboj je potrebno da jedna stranka izjavi drugoj da vr{i
prijeboj, a nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog ~asa kad su
se stekli uvjeti za to.
(Vps H, P‘. 2208/86, od 17. 3. 1987. Psp 34 - 163)
Odsustvo uzajamnosti
^lan 338.
(1) Du‘nik ne mo‘e izvr{iti prebijanje onoga {to duguje povjeriocu sa
onim {to povjerilac duguje njegovom jemcu.
(2) Ali jemac mo‘e izvr{iti prebijanje du‘nikove obaveze prema povjeri-
ocu sa du‘nikovim potra‘ivanjem od povjerioca.
(3) Ko je dao svoju stvar u zalog za tu|u obavezu, mo‘e zahtijevati od
povjerioca da mu vrati zalo‘enu stvar kad se ispune uslovi za prestanak te oba-
veze prebijanjem, kao i kad povjerilac propusti svojom krivicom da izvr{i pre-
bijanje.
Zastarjelo potra‘ivanje
^lan 339.
(1) Dug se mo‘e prebiti sa zastarjelim potra‘ivanjem samo ako ono jo{
nije bilo zastarjelo u ~asu kad su se stekli uslovi za prebijanje.
(2) Ako su uslovi za prebijanje nastali po{to je jedno od potra‘ivanja zas-
tarjelo, prebijanje ne nastaje ako je du‘nik zastarjelog potra‘ivanja istakao pri-
govor zastarjelosti.
________________________
1. Tu‘eni mo‘e uspje{no ista}i u prijeboj svoju zastarjelu tra‘binu prema tu-
‘iocu ako nije bila zastarjela u vrijeme sticanja uslova za prijeboj.
2. U prijeboj se mo‘e staviti potra‘ivanje koje nije bilo zastarjelo kada su se
stekli uvjeti za prijeboj, pri ~emu nije odlu~no to {to je u momentu izjave o stavljanju
u prijeboj nastupila zastara.
Iz obrazlo‘enja:
"Prigovor zastare u pogledu protupotra‘ivanja koji je stavio u prijeboj tu‘e-
nik, u iznosu .. pr. dinara 6. VII. 1989.g., nije osnovan, jer protupotra‘ivanje ni-
je bilo zastarjelo u vrijeme kada se je "srelo" s potra‘ivanjem kojemu je stavljeno u
prijeboj, tj. sa potra‘ivanjem tu‘itelja za naknadu {tete zbog sudara u prometnoj nez-
godi.
Potra‘ivanje tu‘itelja ({teta) i protupotra‘ivanje tu‘enika ({teta na traktoru
koja je nastala u sudaru) "sreli" su se na dan nastanka prometne nesre}e. Tada, prili-
kom "susreta" tih dviju {teta, nije zastarjelo protupotra‘ivanje tu‘enika koje se stav-
lja u prijeboj. Okolnost {to je od dospije}a protupotra‘ivanja (nastanka {teta tu‘eni-
ka) do izjave tu‘enika da to stavlja u prijeboj protekao zastarni rok (~l. 1. st. 2. i ~l.
19. st. 1. i 2. Zakona o zastarjelosti potra‘ivanja) nije pravno odlu~na, jer je mogu}e
da je pravo na tu‘bu u pogledu nekog potra‘ivanja zastarjelo a da se odnosna tra‘bi-
na mo‘e staviti u prijeboj."
3. Ako su uvjeti za prijeboj nastali nakon {to je jedna od tra‘bina zastarjela,
prijeboj ne nastaje ako je du‘nik zastarjele tra‘bine istaknuo prigovor zastare. Zastar-
jela tra‘bina ne mo‘e se osnovano staviti u prijeboj, niti se na njoj mo‘e osnovano te-
meljiti protutu‘beni zahtjev.
(Vts RH, P‘. 1378/99, od 13. 4. 1999. - Zbirka 5 - 29)
4. Dug se mo‘e prebiti zastarjelim potra‘ivanjem samo ako ono jo{ nije bilo
zastarjelo u trenutku kad su se stekli uvjeti za prijeboj.
(Vts RH, P‘. 910/95, od 9. 5. 1995. - Zbirka 3 - 47)
5. Sud }e usvajanjem prigovora zastare potra‘ivanja odbiti protivtu‘beni zah-
tjev, a usvojiti tu‘beni, ako tu‘eni - protivtu‘ilac do zaklju~enja glavne rasprave ne
istakne prigovor prijeboja, odnosno ne izjavi da vr{i prijeboj tra‘bine iz protivtu‘be
koja nije bila zastarjela do ispunjenja uslova za prijeboj sa tra‘binom iz tu‘be.
Prebijanje sa ustupljenim potra‘ivanjem
^lan 340.
(1) Du‘nik ustupljenog potra‘ivanja mo‘e prebiti prijemniku ona svoja
potra‘ivanja koja je do obavje{tenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu.
(2) On mu mo‘e prebiti i ona svoja potra‘ivanja od ustupioca koja je ste-
kao prije obavje{tenja o ustupanju, a ~iji rok za ispunjenje nije bio dospio u ~a-
su kada je obavije{ten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispu-
njenje ustupljenog potra‘ivanja ili u isto vrijeme.
(3) Du‘nik koji je bez rezerve izjavio prijemniku da pristaje na ustupa-
nje ne mo‘e mu vi{e prebiti nikakvo svoje potra‘ivanje od ustupioca.
(4) Ako je ustupljeno potra‘ivanje upisano u javne knjige, du‘nik mo‘e
izvr{iti prebijanje prijemniku samo ako je njegovo potra‘ivanje upisano kod us-
tupljenog potra‘ivanja ili ako je prijemnik izvije{ten prilikom ustupanja o pos-
tojanju tog potra‘ivanja.
Slu~ajevi kad je prebijanje isklju~eno

^lan 341.
Ne mo‘e prestati prebijanjem:
1) potra‘ivanje koje se ne mo‘e zaplijeniti;
2) potra‘ivanje stvari ili vrijednosti stvari koje su du‘niku bile date na
~uvanje, ili na posudbu, ili koje je du‘nik uzeo bespravno, ili ih bespra-
vno zadr‘ao;
3) potra‘ivanje nastalo namjernim prouzrokovanjem {tete;
4) potra‘ivanje naknade {tete pri~injenje o{te}enjem zdravlja ili prou-
zrokovanjem smrti;
5) potra‘ivanje koje poti~e iz zakonske obaveze izdr‘avanja.
________________________
1. Potra‘ivanje iz obligacionog odnosa ugovora o kreditu ne mo‘e se prebiti
kompenzirati sa potra‘ivanjem du‘nika Federacije BiH po osnovu javne da‘bine.
Iz obrazlo‘enja:
Tokom postupka me|u strankama nije bilo sporno da je tu‘ilac, postupaju}i
po ugovoru o kratkoro~nom kreditu koji je me|u strankama zaklju~en dana 16. 8.
1994. godine, odobrio tu‘enoj kredit sa rokom vra}anja do ~etiri mjeseca, te dozna-
~io joj na ozna~eni ra~un iznos od ......... DEM, a da tu‘ena primljeni iznos po osnovu
kredita, koji je dospio za vra}anje dana 3. 12. 1994. godine, nije vratila tu‘iocu. Ima-
ju}i u vidu navedeno ~injeni~no stanje, prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘ena, po
osnovu ugovora o kratkoro~nom kreditu, obzirom da je protekao rok na koji je kredit
odobren, a da dug nije vra}en, du‘na platiti utu‘eni iznos, zajedno sa ugovornom i
zateznom kamatom, pa je postavljenom zahtjevu tu‘ioca udovoljeno.
Tu‘ena, koja ni ‘albom ne osporava utvr|enje prvostepenog suda da je du‘na
tu‘iocu utu‘eni iznos po osnovu ugovora o kreditu, osporila je ‘albom prvostepenu
presudu jer smatra da su, obzirom na njeno potra‘ivanje utvr|eno rje{enjem Minis-
tarstva finansija RBiH od 13. 10. 1994. godine u iznosu od ............ DEM prema tu‘i-
ocu, a koje je istakla za prijeboj sa onim {to tu‘ilac od nje potra‘uje, postojali uslovi
da se prebiju njihova me|usobna potra‘ivanja.
Prigovor prijeboja istaknut po tu‘enoj, nije osnovan iz slijede}ih razloga:
Tu‘ilac je obavezan rje{enjem Ministarstva finansija, tada zajedni~ke Vlade
R/FBiH od 13. 10. 1994. godine, da uplati ............... USD, na ime ispunjenja obaveze
pozajmice deviza za odbrambene potrebe RBiH, te .......... USD, na ime obavezne
prodaje 15% deviznog priliva propisanog ~lanom 65. Zakona o deviznom poslova-
nju. Radi se dakle, o obavezi uplate javne da‘bine, pa, obzirom na prirodu obaveze
tu‘ioca koja je javnog fiskalnog karaktera. Ista nije kompenzabilna, u smislu odre-
daba ~lana 341. ta~ka 1. ZOO i ne mo‘e se isticati u prijeboj sa tra‘binom iz gra|an-
sko-pravnog odnosa, kakva je tra‘bina tu‘ioca.
2. Naknada za kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta ne mo‘e se isticati u prijeboj
sa obligaciono-pravnim potra‘ivanjem (npr. iz ugovora o gra|enju).
Iz obrazlo‘enja:
Potra‘ivanje tu‘enog istaknuto u prijeboj sa~injava naknada za kori{tenje gra-
|evinskog zemlji{ta, a sredstva koja se ostvare od te naknade mogu biti kori{tena sa-
mo u odre|ene namjene - ~l. 73. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu ( Sl. list SRBiH ,
br. 34/86, 1/90 i 19/90 i Sl. list RBiH , br. 3/93 i 13/94). Radi se, dakle, o naknadi
koja se ure|uje u administrativnom postupku i nenapla}uje po istim principima kao
potra‘ivanja iz gra|ansko pravnog odnosa, kako to pravilno i zaklju~uje prvostepeni
sud.
Kako je odredbom ~l. 341. ta~ka 1. Zakona o obligacionim odnosima, propi-
sano da se potra‘ivanja, koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvr{nog postupka,
ne mogu kompenzirati, a odredbom ~l. 209. Zakona o izvr{nom postupku propisana
nemogu}nost provo|enja izvr{enja na potra‘ivanjima po osnovu doprinosa, poreza i
drugih pristojbi u koje spada i naknada istaknuta u prijeboj, prvostepeni sud je pravil-
no postupio kada je na{ao da prigovor kompenzacije nije osnovan.
3. Pod stvarima u smislu ~lana 341. ta~ka 2. ZOO mora se smatrati i novac,
jer u gra|ansko-pravnom smislu i novac predstavlja stvar (pravno pravilo iz paragra-
fa 285. biv{eg OGZ-a).
Iz obrazlo‘enja:
Novac se mo‘e uvijek u krajnjoj liniji izraziti u obliku banknota ili kovanog
novca i mora se smatrati generi~kom stvari, iako u pravnom prometu, za razliku od
ostalih stvari, vr{i i posebne funkcije op{teg mjerila vrijednosti drugih stvari i plate-
‘nog sredstva .
4. Mogu} je prijeboj potra‘ivanja izme|u preduze}a i kada me|usobna potra-
‘ivanja ne poti~u iz istog ugovora, a ne odnose se ni na istu kategoriju spedstava
(osnovna odnosno obrtna).
Iz obrazlo‘enja:
Nije pravilan pravni stav prvostepenog suda da prebijanje nije mogu}e po{to
me|usobna potra‘ivanja proizilaze iz razli~itih ugovora, jer to nije uslov za prebija-
nje u smislu ~lana 336. Zakona o obligacionim odnosima. Pored toga, okolnost da je
tu‘ilac izvr{io isplatu za nabavku automobila iz osnovnih sredstava, a naknadu za ko-
ri{tenje vozila tu‘enom morao bi platiti iz obrtnih sredstava, nije okolnost da se ne bi
mogao izvr{iti prijeboj u smislu ~lana 341. Zakona o obligacionim odnosima, jer ta
okolnost nije predvi|ena kao zapreka prijeboja .
(Vs BiH, P‘. 617/89, od 12. 4. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 37.
5. Lice koje je obavezano da pla}a doprinos po osnovu zakonskog izdr‘ava-
nja ne mo‘e tu svoju obavezu prebiti (kompenzirati) sa obavezom lica kome je du‘no
pla}ati doprinos za izdr‘avanje, ali roditelji koji su po zakonu du‘ni da izdr‘avaju
svoju djecu, mogu se sporazumjeti da tro{kove izdr‘avanja snosi samo jedan od njih,
a da mu drugi na ime toga ustupi svoj dio u odre|enim stvarima koje su zajedni~ki
stekli u bra~noj zajednici.
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o obligacionim odnosima propisuje da ne mo‘e prestati prebijanjem
potra‘ivanje koje poti~e iz zakonske obaveze izdr‘avanja (~lan 341. ta~. 5). Svrha
ovog propisa je u tome da se ne li{i nu‘nih sredstava za ‘ivot lice kome pripada pra-
vo na zakonsko izdr‘avanje. To zna~i da ovo potra‘ivanje ne mo‘e prestati prebojem
potra‘ivanja protiv lica kome pripada zakonsko izdr‘avanje. Me|utim, u konkretnom
slu~aju se ne bi radilo o prebijanju me|usobnih potra‘ivanja lica kome pripada pravo
na izdr‘avanje i lica koje je po zakonu du‘na da pla}a doprinos za zakonsko izdr‘a-
vanje, ve} o prebijanju me|usobnih potra‘ivanja roditelja koji su po zakonu du‘ni da
izdr‘avaju zajedni~ku djecu .
Zabrana na potra‘ivanju druge strane

^lan 342.
Du‘nik ne mo‘e vr{iti prebijanje ako je njegovo potra‘ivanje dospjelo
tek po{to je neko tre}i stavio zabranu na povjerio~evo potra‘ivanje prema nje-
mu.
Ura~unavanje prebijanjem
^lan 343.
Kad izme|u dva lica postoji vi{e obaveza koje mogu prestati prebija-
njem, prebijanje se vr{i po pravilima koja va‘e za ura~unavanje ispunjenja.
Primjer broj Izjava o kompenzaciji (preboju)
Odsjek 2.
OTPU[TANJE DUGA
Sporazum
^lan 344.
(1) Obaveza prestaje kad povjerilac izjavi du‘niku da ne}e tra‘iti njeno
ispunjenje i du‘nik se sa tim saglasi.
(2) Za punova‘nost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaklju~en u
formi u kojoj je zaklju~en posao iz koga je obaveza nastala.
________________________
1. Kad je radnik primio otpremninu u manjem iznosu nego {to mu pripada,
ima pravo zahtijevati razliku ako je se nije na jasan na~in odrekao.
Iz obrazlo‘enja:
Prema tome, otpremnina u visini koja je proizlazila iz op}ih normi poslodav-
ca na dan 1. srpnja 1990. bila je tu‘enikova obveza prema tu‘iteljici kao vjerovniku.
Zbog toga na sporni pravni odnos valja primijeniti odredbu ~l. 344. ZOO. U smislu
~l. 344. st. 1. ZOO obveza prestaje kada vjerovnik izjavi du‘niku da ne}e zahtijevati
njezino ispunjenje i du‘nik se s tim suglasi. Prema tome, u ovom slu~aju, da bi tu‘i-
teljica izgubila pravo zahtijevati onoliku otpremninu kolika joj je pripadala 01. 07.
1990, morala bi se na nedvojben i jasan na~in izjasniti kako ne}e zahtijevati vi{e od
onoga {to je primila na toj osnovi u svibnju, odnosno da je svotom primljenom u svi-
bnju potpuno namirena u svom pravu na otpremninu. Takva izjava volje u provede-
nom postupku nije utvr|ena, niti je utvr|ena suglasnost tu‘enika s takvim sadr‘ajem
volje tu‘iteljice. Tu‘itelji~ino pravo moglo je prestati samo na temelju sporazuma
izme|u stranaka u tom smislu da je tu‘iteljica primljenom svotom u svibnju u cije-
losti podmirena u svom pravu na otpremninu .
(Vs RH, Rev. 29/94, od 1. 6. 1995. i Rev. 1327/94, od 5. 7. 1995. - Izbor
odluka 1/1996 - 125)
2. Ugovorne strane se mogu sporazumjeti o otpustu duga u dijelu procesnih
zateznih kamata.
3. Ugovorne stranke se ne mogu odre}i prava na naplatu procesnih zateznih
kamata prije nego {to nastanu, ali se mogu sporazumjeti o otpu{tanju duga koji se
sastoji od procesnih zateznih kamata nastalih do dana zaklju~enja sporazuma.
4. înjenica da je du‘nik jednom odbio primiti ispunjenje ina~e trajne obveze
du‘nika ne mo‘e se sama po sebi smatrati otpustom duga.
(Vs H, Rev. 299/89, od 7. 9. 1989. Psp 47 - 64)
5. Povjerilac - dru{tveno-pravno lice mo‘e otpustiti dug koji se sastoji od dos-
pjele zatezne kamate samo du‘niku - dru{tveno-pravnom licu i to sporazumom za-
klju~enim u pismenom obliku.
22)
6. Sporazum o produ‘avanju roka pla}anja tra‘bina iz odre|enog stalnog po-
slovnog odnosa ne odnosi se na tra‘bine dospjele za naplatu prije zaklju~enja spora-
zuma. Povjerilac i du‘nik se mogu sporazumjeti o oprostu duga koji se sastoji od
dospjelih zateznih kamata na ova potra‘ivanja, ako tako odlu~i organ samoupravlja-
nja povjerioca.
7. Ako se povjerilac sporazumio sa du‘nikom da }e odustati od tu‘be ~im
mu du‘nik podmiri glavno potra‘ivanje, smatra se da je otpustio dug koji se sastoji
od zateznih procesnih kamata i parni~nih tro{kova.
8. Jednostranom izjavom vjerovnika o odricanju od potra‘ivanja prestaje ob-
veza i kad takva izjava nije dana neposredno, ali se du‘nik naknadno s njome sugla-
sio.
(Vs H, Rev. 1856/84, od 26. 12. 1984. Informator. broj, broj 3408)
Odricanje od sredstava obezbje|enja
^lan 345.
Vra}anje zaloge i odricanje od drugih sredstava kojima je bilo obezbije-
|eno ispunjenje obaveze, ne zna~i povjerio~evo odricanje od prava da tra‘i nje-
no ispunjenje.
Otpu{tanje duga jemcu

^lan 346.
(1) Otpu{tanje duga jemcu ne osloba|a glavnog du‘nika, a otpu{tanje
duga glavnom du‘niku osloba|a jemca.
(2) Kad ima vi{e jemaca, pa povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali os-
taju u obavezi, ali se njihova obaveza smanjuje za dio koji otpada na oslobo|e-
nog jemca.
Op{te otpu{tanje dugova

^lan 347.
Op{te otpu{tanje dugova gasi sva povjerio~eva potra‘ivanja prema du-
‘niku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u ~asu kad je otpu{ta-
nje izvr{eno.
Odsjek 3.
PRENOV (NOVACIJA)
Uslovi
^lan 348.
(1) Obaveza prestaje ako se povjerilac i du‘nik saglase da postoje}u oba-
vezu zamijene novom, i ako nova obaveza ima razli~it predmet ili razli~it pravni
osnov.
(2) Sporazum povjerioca i du‘nika kojim se mijenja ili dodaje odredba o
roku, o mjestu ili o na~inu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugo-
vornoj kazni, obezbje|enju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, kao
i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, ne smatraju se prenovom.
(3) Izdavanje mjenice ili ~eka zbog neke ranije obaveze ne smatra se pre-
novom, izuzev kad je to ugovoreno.
_______________________
1. Dobrovoljna revalorizacija duga ranijeg zajedni~kog preduze}a, uz primje-
nu valute pla}anja predstavlja novaciju obaveze, pa ako je izvr{ena na osnovu spora-
zuma jednog od sljednika preduze}a i povjerioca, ostali sljednici su oslobo|eni oba-
veze.
Iz obrazlo‘enja:
Potra‘ivanje tu‘itelja prema zajedni~kom preduze}u, ~iji su tu‘eni sljednici,
nastalo je u Yu dinarima, kao tada va‘e}oj doma}oj valuti, i moglo se u vrijeme po-
dno{enja tu‘be zahtijevati samo u BH dinarima, na temelju odredaba Zakona o novcu
iz 1992. g., odnosno Zakona o promjeni vrijednosti dinara, iz 1994. g., kako opravda-
no primje}uje prvostepeni sud. Tu‘eni su, me|utim, mogli, postupaju}i u okviru
odredaba ~l. 61. u vezi sa ~lanom 12. Zakona o deviznom poslovanju ( Sl. list
RBiH , broj 10/94 i 13/94), te ~lana 64. Zakona o unutra{njem platnom prometu
( Sl. list RBiH , broj 5/95 i 10/95), koji su bili u primjeni na dan sastavljanja proto-
kola o utvr|enju duga izvr{iti dobrovoljnu revalorizaciju duga konverzijom u DEM, i
na taj na~in promijeniti i obim i predmet obaveze (izvr{iti novaciju), no to nije mo-
gao u~initi zastupnik II tu‘enog u ime druga dva tu‘ena (u smislu ~lana 417. ZOO,
prenovom novacijom izvr{enom sa jednim solidarnim du‘nikom osloba|aju se
obaveze i ostali du‘nici, ali oni ne postaju obveznici novirane obaveze jedino ako
se novacija ograni~i na dio obveze jednog od solidarnih du‘nika, ostali solidarni du-
‘nici ostaju u obavezi za preostali dio nenovirane obveze).
Iz navedenog slijedi da je prvostepeni sud opravdano na{ao da je tu‘beni zah-
tjev na isplatu duga u revalorizovanom iznosu u DEM u odnosu na prvo i tre}e tu‘e-
nog, neosnovan.
(Vs FBiH, P‘. 28/00, od 23. 11. 2000. - ZIPS, broj 942, Bilten Vs FBiH 2/00
- 34)
3. Osnovni uvjet za novaciju (~l. 348. ZOO) jest postojanje sporazuma izme-
|u du‘nika i vjerovnika o prestanku njihove postoje}e obveze uz istodobno stvaranje
nove obveze.
Iz obrazlo‘enja:
I ovaj sud potpuno prihva}a stajali{te prvostupanjskog suda da sporazum na
koji se poziva tu‘enik nije novacija. Naime, u ~l. 3. ugovora stranke su izri~ito nave-
le da }e se dug, dakle obveza koja postoji me|u strankama za isporu~enu robu, po-
dmiriti tako da tu‘enik preda lustere, uz napomenu da }e se isporuka 1 .125 lustera za
ukupnu cijenu od kn, a tolika je obveza tu‘itelja uz kamate, smatrati obavlje-
nom kompenzacijom me|usobnih potra‘ivanja i, suglasno tome, biti pokriven dug
tu‘itelju. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno zaklju~io da je posrijedi zamje-
na ispunjenja, tj. sporazum prema kojemu je tu‘itelj pristao primiti lustere umjesto
nov~anoga duga. Kada tu‘enik nije u razumnom roku predao lustere, tu‘itelj ima pra-
vo zahtijevati ispunjenje prvobitnog potra‘ivanja.
(Vts RH, P‘. 2227/94, od 25. 10. 1994. - ZIPS, broj 942, Zbirka 3 - 37)
4. Prenov predstavlja na~in ga{enja obligacije. Zato se namjera du‘nika i po-
vjerioca da izvr{e noviranje obligacije mora nesumnjivo iskazati. U protivnom, u slu-
~aju sumnje smatra se da ugovorne strane nisu ugasile staru, ve} zasnovale novu
obligaciju.
(Vs S, broj Prev. 606/98. ZIPS, broj 942, Bilten 2/1999)
5. Obnova je jedan od na~ina prestanka obveze ako se vjerovnik i du‘nik su-
glase da postoje}u obvezu zamijene novom pod uvjetom da nova obveza ima razli~it
predmet ili razli~itu pravnu osnovu. Obnova se ne pretpostavlja, pa postoje}a obveza
ne prestaje ako stranke nisu izrazile namjeru da je ugase.
(Ps RH, P‘-3343/90, od 14. 1. 1992. ZIPS, broj 942, Psp 52 - 177)
6. Ako je du‘nik isplatio dug u valuti na koju obaveza ne glasi, a nakon prote-
ka rokova za prihvat ponude povjerioca o noviranju obaveze, du‘an je da isplati ra-
zliku u valuti na koju glasi obaveza, ako ispla}enim iznosom prera~unatim po kursu
na dan pla}anja obaveze nije izmirena u cjelini.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je dao nalog za isplatu iznosa od . belgijskih franaka (Bfr) tu-
‘iocu, ali prera~unatog u zapadnonjema~ke marke (DM) po kursu na dan 23. juna
1986. godine, a tako obra~unati iznos od DM . dozna~en je na bankovni ra~un
tu‘ioca 6. 8. 1986. godine. Tu‘ilac u ovoj parnici zahtijeva isplatu iznosa od ..
Bfr, jer da je na dan pla}anja 6. 8. 1986. godine za toliko ostao nenamiren (kurs je
promijenjen na {tetu DM na dan 6. 8. 1986. godine u odnosu na 23. juna 1986. godi-
ne).
Prvostepeni sud usvaja tu‘beni zahtjev pozivom na ~lan 318. stv 1. Zaona o
obligacionim odnosima, jer da se konverzija Bfr u DM mora izvr{iti na dan pla}anja.
Tu‘ilac je ponudio tu‘enom konverziju obaveze u DM u svom zahtjevu za
obe{te}enje upu}enom 3. februara 1986. godine ostavljaju}i mu rok od 30 dana za
ispunjenje, produ‘uju}i rok za 15 dana podneskom od 20. marta 986. godine, a tu‘eni
u ostavljenom roku nije reagovao, pa se ponuda tu‘ioca za novaciju obaveze (pro-
mjena predmeta obaveze iz ~lana 348. ZOO) mora smatrati uga{enom (~lan 37.
ZOO). Tu‘eni je, dakle, u momentu pla}anja dugovao 32. 467 Bfr, pa je, s obzirom
na momenat pla}anja, ostao u obavezi isplatiti utu‘eni iznos u Bfr .
(Vs BiH, P‘. 493/86, od 22. 7. 1987. ZIPS 493; ZIPS, broj 942, Bilten Vs
BiH 4/87 29)
7. Time {to bi obvezu ispunjenja preuzeo netko tre}i umjesto tu‘enika ne
prestaje obveza obnovom (novacijom) u smislu ~l. 348. ZOO.
(Vps H, P‘. 1809/87, od 22. 9. 1987. ZIPS, broj 942, Psp 36 - 134)
8. Iako je predmet kupoprodaje odre|eni lokal, od pravila iz ~lana 308. stav 1.
i 348. ZOO koja se primjenjuju na pravnu situaciju nemogu}nosti predaje odre|enog
stana kao predmeta kupoprodaje, ~ini se izuzetak u korist lica koje je kupilo stan ili
poslovni prostor od lica koje je odgovorno za nemogu}nost predaje, a ina~e gradi sta-
nove za tr‘i{te, odnosno koje se u okviru svoje djelatnosti bavi prodajom stanova za
tr‘i{te.
(Vs S, broj Prev. 9/98. ZIPS, broj 942, Bilten 1/2000)
9. Novacijom ugovora o do‘ivotnom izdr‘avanju, koja je nastala time {to je
primalac izdr‘avanja dao pristanak u pismenoj formi, da se pravo vlasni{tva na ne-
kretninama koje su predmet ranije zaklju~enog ugovora umjesto nakon njegove smrti
- odmah prenese na davaoca izdr‘avanja, nastao je poseban ugovor o do‘ivotnom iz-
dr‘avanju, koji nije protivan na{em pravu.
Pravilo o raskidu ugovora o do‘ivotnom izdr‘avanju iz Zakona o naslje|iva-
nju, po kome stranka mo‘e tra‘iti raskid ugovora ako druga stranka ne izvr{ava svoje
obaveze (~lan 123. stav 3. Zakona o naslje|ivanju SR BiH), va‘i i za taj ugovor.
(Vs BiH, Rev. 258/86, od 7. 8. 1986. ZIPS, broj 942, Bilten Vs BiH 3/86 -
70)
Volja da se izvr{i prenov

^lan 349.
Prenov se ne pretpostavlja, te ako strane nisu izrazile namjeru da ugase
postoje}u obavezu kad su stvarale novu, ranija obaveza ne prestaje, ve} postoji i
dalje pored nove.
_______________________
1. Stranke mogu i vansudski izmijeniti sudsko poravnanje. Punova‘na je i
usmena izmjena (novacija) ugovora o diobi nekretnina ako je novirani ugovor iz-
vr{en prije stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti (4. januara 1979. go-
dine).
(Vs BiH, Rev. 660/88, od 14. 7. 1989. - ZIPS, broj 942, Bilten Vs BiH 3/89
9)
Dejstva prenova
^lan 350.
(1) Ugovorom o prenovu ranija obaveza prestaje, i nova nastaje.
(2) Sa ranijom obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, izuzev ako je sa
jemcem ili zalogodavcem druk~ije ugovoreno.
(3) Isto va‘i i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za raniju oba-
vezu.
________________________
1. Ako je novacijom (promjenom predmeta obaveze) prestala obaveza za ~ije
je obezbje|enje data bankarska garancija, prestaje i garancija, ukoliko druga~ije ne
proizilazi iz njenog sadr‘aja.
Iz obrazlo‘enja:
Kao posljedica prestanka postoje}e obaveze, prestaju i sredstva koja su je
obezbje|ivala (~lan 350. ZOO), a postoje}a sredstva obezbje|ivala bi i novu obavezu
ukoliko bi to bilo posebno ugovoreno (sa jemcem ili zalogodavcem). Odredbe ~lana
350. Zakona o obligacionim odnosima o dejstvu novacije, po mi{ljenju ovoga suda,
mogu se analogno primjeniti i kod bankarske garancije, ako iz njenog sadr‘aja i uvje-
ta pod kojim je izdata, ne bi druga~ije proizilazilo.
(Vs FBiH, P‘ - 276/97, od 20. 1. 1998. ZIPS, broj 942, Bilten Vs FBiH
1/98 39. Napomena: cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj pra-
ksi datoj uz ~lan 1087. ZOO)
Nedostatak ranije obaveze

^lan 351.
(1) Prenov je bez dejstva ako je ranija obaveza bila ni{tava ili ve} uga{e-
na.
(2) Ako je ranija obaveza bila samo ru{ljiva, prenov je punova‘an ako je
du‘nik znao za nedostatak ranije obaveze.
________________________
1. Zastara potra‘ivanja naknade {tete prouzrokovane neosnovanim li{enjem
slobode te~e od pravomo}nosti rje{enja o obustavi krivi~nog postupka, a ne od uki-
danja pritvora.
(Vs BiH, Gvl. 36/86, od 21. 11. 1986. ZIPS, broj 942, Bilten Vs BiH 4/86 -
11)
Dejstvo poni{tenja
^lan 352.
Kada je ugovor o prenovu poni{ten smatra se da nije ni bilo prenova i da
ranija obaveza nije ni prestala postojati.
Primjer broj Primjer ugovora o prenovu (novaciji)

Odsjek 4.
SJEDINJENJE (KONFUZIJA)
^lan 353.
(1) Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i povjerilac
i du‘nik.
(2) Kad jemac postane povjerilac, obaveza glavnog du‘nika ne prestaje.
(3) Obaveza upisana u javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se iz-
vr{i upis brisanja.
________________________
1. Obaveza prestaje sjedinjenjem (confusio) kad jedna ista osoba postane i
vjerovnik i du‘nik.
(Vps H, P‘. 333/79, od 8. 5. 1979. ZIPS, broj 488; Psp 5 133)
Odsjek 5.
NEMOGU]NOST ISPUNJENJA
Prestanak obaveze zbog nemogu}nosti ispunjenja

^lan 354.
(1) Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemogu}e usljed
okolnosti zbog kojih du‘nik ne odgovara.
(2) Du‘nik treba da doka‘e okolnosti koje isklju~uju njegovu odgovor-
nost.
________________________
1. Doma}a dru{tva osiguranja odgovaraju za obaveze po osnovu obaveznog
osiguranja od autoodgovornosti koje su nastale prije agresije na BiH, a teretile su nji-
hove pravne prednike.
2. Obaveza du‘nika zbog nemogu}nosti ispunjenja ne}e prestati ukoliko je do
nemogu}nosti ispunjenja do{lo iz uzroka za koje on sam odgovara, a niti izazvati
prestanak obligaciono pravnog odnosa ako je naknadno nado{la nemogu}nost nastu-
pila zbog naknadno nado{lih izmijenjenih okolnosti. Samo trajna nemogu}nost, u na-
~elu, dovodi do prestanka obligacije.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca za ispunjenje ugovora o gra-
|enju.
Na osnovu nespornih navoda stranaka i rezultata sprovedenih dokaza u pos-
tupku pred ni‘estepenim sudovima utvr|eno je da su pravni prethodnik tu‘ioca
Fond za puteve i ure|enje gra|evinskog zemlji{ta op{tine i tu‘eni zaklju~ili ugovor
14. 1. 1992. godine, po kome se tu‘eni obavezao da do odre|enog roka (30. 6. 1992.
godine) izvede odre|ene radove (asfaltiranje lokalnih puteva u L .), a pravni
prethodnik tu‘ioca da mu za to plati ugovorenu naknadu najkasnije do 25. 1. 1992.
godine. Tu‘eni nije ispunio svoju obavezu, a pravni prethodnik tu‘ioca jeste i to u ci-
jelosti i u ugovorenom roku.
U ovakvoj situaciji prvostepeni sud je zaklju~io da je tu‘eni u obavezi da iz-
vr{i svoju ugovorenu obavezu na osnovu ~l. 124. Zakona o obligacionim odnosima
(dalje: ZOO), jer da nije dokazao nastavak nemogu}nosti izvr{enja ugovorne obave-
ze za koju ne odgovara (~l. 354. ZOO) i sudio tako {to je udovoljio tu‘benom zahtje-
vu.
Povodom ‘albe tu‘enog drugostepeni sud je preina~io prvostepenu presudu
tako {to je odbio tu‘beni zahtjev iz ovih razloga:
Na sporni slu~aj ima se primijeniti propis iz ~l. 354. ZOO kojim je propisano
da obaveza prestaje kad ispunjenje radnje, koja predstavlja njen predmet, postane ne-
mogu}a usljed okolnosti zbog kojih du‘nik ne odgovara. U pitanju je prestanak oba-
veze zbog nemogu}nosti ispunjenja obaveze od strane tu‘enog iz uzroka za koje ne
odgovara, jer da je u odgovoru na tu‘bu naveo ~injenice da je do nastale situacije do-
{lo zbog naknadno nado{lih okolnosti (nagli skok cijena sirovina za asfaltiranje pute-
va, po~etak ratnog stanja, zabrana izvo|enja radova na asfaltiranju puteva od nadle-
‘nog ministarstva, progla{avanje tu‘enog za preduze}e od posebnog zna~aja za od-
branu RS i anga‘ovanje sredstava i ljudstva tu‘enog za odbranu RS) i da je za odluku
o sporu bez zna~aja ~injenica da li je nemogu}nost ispunjenja obaveze od strane tu-
‘enog nastupila prije roka koji je odre|en za ispunjenje obaveze ili poslije isteka tog
roka.
U prednjem se u bitnom iscrpljuju drugostepene presude, a na osnovu kojih je
drugostepeni sud zaklju~io da je tu‘beni zahtjev neosnovan.
Po ocjeni ovog revizijskog suda ni‘estepene presude su donesene uz nejasnu
primjenu materijalnog prava, a nisu utvr|ene ni sve potrebne ~injenice.
Propis ~lana 354. ZOO reguli{e prestanak obligacije zbog nemogu}nosti ispu-
njenja. Nemogu}nost ispunjenja ne}e u svakom slu~aju izazvati ovo dejstvo. tako du-
‘nikove obaveze po ovom propisu ne}e prestati ukoliko je do nemogu}nosti ispunje-
nja do{lo iz uzroka za koje on sam odgovara, a niti izazvati prestanak obligaciono
pravnog odnosa ako je naknadno nado{la nemogu}nost ispunjenja nastupila zbog na-
knadno nado{lih izmijenjenih okolnosti (potres, poplava, nagli skok cijena odre|enih
roba i sl). Du‘nik }e u prvom slu~aju zbog nemogu}nosti da ispuni svoju obavezu
dugovati povjeriocu naknadu {tete koju ovaj trpi zbog toga (obligacija ne prestaje ne-
go dolazi do izmjene njene sadr‘ine), a u drugom slu~aju dolazi do eventualne pri-
mjene propisa o raskidu ugovora ili izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti
(~l. 130 136. ZOO). Za pravovaljani prestanak du‘nikove obavezezbog nemogu-
}nosti njenog ispunjenja iz bilo kog razloga, nu‘no je potrebno da je nemogu}nost
nastupila prije, a ne nakon dospjelosti du‘nikove oaveze.
U na~elu samo trajna nemogu}nost, po navedenim uslovima, dovodi do pres-
tanka obligacije. Privremena nemogu}nost, ako nije druk~ije ugovoreno ili propisa-
no, ne dovodi do prestanka obligacije. Kao trajna nemogu}nost ispunjenja obaveze
tretira se samo ona privremena nemogu}nost ukoliko ona dovodi u pitanje postizanje
cilja obligacije zbog toga {to povjerilac nema interesa za ispunjenje obaveza poslije
odre|enog roka.
U konkretnom slu~aju ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu iznijeli svoje
su|enje o tome da li se ovdje radi o trajnoj ili privremenoj nemogu}nosti ispunjenja
preuzete ugovorne obaveze od strane tu‘enog, niti je drugostepeni sud obrazlo‘io da
li su sve ove okolnosti na koje se naziva tu‘eni, ili samo neki od njih, uticale na ispu-
njenje obaveze od strane tu‘enog i u kojoj mjeri, niti da li sve one ili neke od njih
izazivaju prestanak obligacije zbog nemogu}nosti ispunjenja obaveze iz uzroka za
koje tu‘eni ne odgovara ili su u pitanju okolnosti koje ~ine razlog za raskid ugovora
ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti.
Izneseni razlozi upu}uju na ostvarenje pogre{ne primjene materijalnog prava,
kao i na to da u odnosu na potrebne materijalno pravne pretpostavke nedostaju poda-
ci ~injeni~ne prirode, pa je stoga obje ni‘estepene presude valjalo ukinuti i predmet
vratiti prvostepenom sudu na ponovno su|enje (~l. 395. st. 2. ZPP).
3. Promjena okolnosti u smislu ~l. 354. st. 1. ZOO ne daje pravo ugovornoj
strani na raskid ugovora, ve} bi u tom slu~aju njezina obveza prestala.
Iz obrazlo‘enja:
Ugovaranjem te klauzule ugovorne strane upravo su predvidjele promjenu
okolnosti koje su u trenutku zaklju~enja ugovora bile izvjesne, pa su o~ito tu klauzu-
lu primijenile kako zbog pada vrijednosti doma}e valute ne bi do{lo do o{te}enja vje-
rovnika i kako ne bi do{lo do povrede na~ela jednake vrijednosti davanja (~l. 15.
ZOO) .
(Vs RH, Rev. 555/94 od 6. 12. 1995. Izbor odluka 1/1996 - 69)
Iz obrazlo‘enja:
Kada su vanredne okolnosti nastupile nakon docnje za koju du‘nik odgova-
ra, ugovor ne prestaje zbog nemogu}nosti ispunjenja. Ovo stoga {to u smislu ~lana
262. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, du‘nik odgovara i za potpunu
nemogu}nost ispunjenja i ako je nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolas-
ka u docnju, za koju odgovara (u smislu ~lana 354. ZOO, obaveza prestaje kad njeno
vor prestao u smislu ~lana 137. stav 1. ZOO .
Kad su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu

^lan 355.
(1) Ako su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu, obaveza ne presta-
je ~ak i kad sve {to du‘nik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za ko-
je on ne odgovara.
(2) Ali, kad su predmet obaveza stvari odre|ene po rodu koje se imaju
uzeti iz odre|ene mase tih stvari, obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa.
________________________
1. Prodavac mo‘e biti obvezan da u ispunjenju ugovora preda motorno vozilo
odre|ene vrste i tipa, jer se radi o generi~noj, a ne individualno odre|enoj stvari.
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju prvostepenog suda parni~ne stranke su zaklju~ile ugovor o
prodaji putni~kog vozila marke VW Golf CL D/4 (bli‘e oznake su u predra~unu). Iz
toga proizilazi da se radi o stvari odre|enoj po rodu, a ne o individualno odre|enoj
stvari. Tu‘itelj zahtijeva predaju putni~kog automobila odre|ene vrste i tipa sa pose-
bnim karakteristikama (~etvora vrata i dr). Takav automobil je generi~na stvar (a in-
dividualno odre|ena stvar postao bi posebnim obilje‘avanjem broja {asije i motora i
registracijom - dobijanjem registarskog broja). Kako rok ne propada, tu‘eni je mogao
biti obvezan na ispunjenje ugovorne obaveze, predaju automobila odre|ene vrste i ti-
pa, i kad je ispunjenje ove obaveze bilo ote‘ano zbog u me|uvremenu nastupjelih ra-
tnih dejstava. Ako su okolnosti iz ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosima nastu-
pile prije padanja tu‘enog u docnju, tu‘eni je morao tu‘bom zahtijevati raskid ugovo-
ra, {to nije u~inio. Po{to nije nastupila objektivna nemogu}nost ispunjenja, nema
uvjeta za primjenu ~lana 137. a ni ~lana 354. Zakona o obligacionim odnosma.
Zato je prvostepeni sud pravilno postupio kada je udovoljio tu‘benom zahtje-
vu, primjenom ~lana 355. ZOO, jer iz ugovora ne proizilazi da se tu‘eni obavezao na
isporuku prodatog vozila iz odre|ene mase tih stvari, koja bi, usljed ratnih dejstava, u
cjelini propala.
2. Obveza otplate kredita generi~na je obveza koja ne prestaje zbog nemogu-
}nosti ispunjenja i kad sve {to du‘nik ima od takvih stvari propadne zbog okolnosti
za koje on ne odgovara.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostupanjski je sud utvrdio da je tu‘iteljica kao primatelj kredita zaklju~ila
s tu‘enicom kao davateljicom kredita ugovor o kreditu, kojim je tu‘iteljica dobila
kredit u protuvrijednosti doma}e valute od DEM uz otplatu na 10 godina i
valutnu klauzulu te kamate od 14 posto. U ovoj parnici tu‘iteljica zahtijeva raskid
tog ugovora pozivaju}i se na odredbu ~l. 354. ZOO i tvrde}i da su se ekonomske pri-
like tako promijenile da ona vi{e ne mo‘e otpla}ivati kredit prema odredbama ugovo-
ra. Sudovi ni‘ega stupnja zauzeli su pravilno pravno stajali{te kad su taj zahtjev oci-
jeniii neosnovanim. Pravilno su, naime, ti sudovi ocijenili da promjena okolnosti u
smislu ~l. 354. st. 1. ZOO ne daje pravo ugovornoj strani na raskid ugovora, ve} bi u
tom slu~aju njezina obveza prestala. Promjena ekonomskih prilika, pak, nije takva
okolnost zbog koje bi ispunjenje tu‘itelji~ine obveze postalo nemogu}e. Rije~ je, na-
ime, o generi~noj ~inidbi, pa obveza prema ~l. 355. st. 1. ZOO ne prestaje ako su pre-
dmet obveze stvari odre|ene po rodu, pa ni onda kad sve {to du‘nik ima od takvih stvari pro-
padne zbog okolnosti za koje du‘nik ne odgovara. Tu‘iteljica u reviziji neosnovano isti~e
promjenu okolnosti kao razlog za raskid ugovora odnosno prestanak njezine obveze, jer ugo-
varanjem te klauzule ugovorne su strane upravo predvidjele promjenu okolnosti koje
su u trenutku zaklju~enja ugovora bile izvjesne, pa su o~ito tu klauzulu primijenile
kako zbog pada vrijednosti doma}e valute ne bi do{lo do o{te}enja vjerovnika i kako
ne bi do{lo do povrede na~ela jednake vrijednosti davanja.
(Vs RH, Rev. 555/94, od 6 12. 1995. - Izbor odluka 1/1996 31/69)
(Vs FBiH, P‘. 73/99, od 15. 6 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 43. Napomena:
ZOO)
4. Kada je u pitanju ispunjenje obaveze koja za predmet ima stvari odre|ene
po rodu (generi~ne stvari) du‘nik se ne mo‘e osloboditi ove obaveze zbog nemogu-
}nosti ispunjenja usljed okolnosti za koje on ne odgovara.
5. Kada su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu, onda obaveza tu‘enog
du‘nika ne prestaje ~ak i ako je ukupna koli~ina stvari koju je tu‘eni imao propala
usljed okolnosti za koje on ne odgovara.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepenom presudom tu‘eni je obavezan da tu‘iocu isporu~i 43.000 kg {e-
}era ili da mu isplati .. BH dinara sa zateznom zakonskom kamatom na taj iznos
od 01. 01. 1996. godine pa do isplate, i da mu naknadi parni~ne tro{kove od
BH dinara. Prvostepeni sud u dokaznom postupku nalazi utvr|enim
da je izme|u stranaka u dane 27. 02. i 24. 03. 1992. godine zaklju~en ugovor o pro-
daji kojim je tu‘eni kao prodavac preuzeo obavezu da tu‘itelju kao kupcu isporu~i
114 kg {e}era po cijeni od .. dinara/1kg i da je tu‘ilac dana 16. 03. 1992.
i 17. 03. 1992. godine uplatio na ra~un tu‘enog ugovorenu cijenu za .. kg {e}era,
te mu tu‘eni isporu~io 7.000 kg ove robe. Stoga je prvostepeni sud obavezao tu‘enog
da tu‘itelju isporu~i preostalu koli~inu {e}era za koju je pla}ena kupovna cijena
( kg), a u protivnom da mu isplati .. BH dinara, sa zakonskim zateznim ka-
matama na taj iznos. Ne stoje tu‘beni navodi tu‘enog da on iz razloga {to je agresor
oplja~kao [e}eranu u Bijeljini iz koje je odnio 1.000 tona {e}era a ~iji je vlasnik bila
Direkcija (dr‘avna Direkcija robnih rezervi Sarajevo) nije bio u mogu}nosti reali-
zovati ugovor zaklju~en sa tu‘iteljem, jer zbog ove okolnosti ispunjenje obaveze nije
postalo nemogu}e shodno ~lanu 354. ZOO. Treba cijeniti da su predmet obaveze
stvari odre|ene po rodu pa obaveza tu‘enog kao du‘nika nije prestala ~ak i ako je
ukupna koli~ina {e}era koju je tu‘eni imao propala usljed okolnosti za koje on ne od-
govara (~lan 355. stav 1. ZOO). Obzirom da me|u strankama nije ugovorena alterna-
tivna obligacija, ve} samo isporuka robe, onda se nije moglo usvojiti alternativno
postavljen tu‘beni zahtjev (da tu‘eni tu‘iocu isporu~i odre|enu koli~inu {e}era ili u
protivnom isplati navedeni iznos u BH dinarima sa zakonskim kamatama na taj
iznos). Kako je dono{enjem ovakve odluke prvostepeni sud pogre{no primijenio ma-
terijalno pravo a na {to drugostepeni sud pazi po slu‘benoj du‘nosti (~lan 403. ZOO),
to je u smislu ~l. 373. ta~ka 4. preuzetog ZPP (sada ~lan 355. ZPP),odbio zahtjev tu-
‘itelja da mu tu‘eni u protivnom isplati BH dinara sa kamatama na taj iznos,
a u preostalom dijelu, primjenom odredaba ~lana 368. preuzetog ZPP (sada ~lan 350.
ZPP), odbio tu‘bu i potvrdio prvostepenu presudu.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/1999, str. 17/18)
Ustupanje prava prema tre}em odgovornom za

nemogu}nost ispunjenja
^lan 356.
Du‘nik odre|ene stvari koji je oslobo|en svoje obaveze usljed nemogu-
}nosti ispunjenja du‘an je ustupiti povjeriocu pravo koje bi imao prema tre}em
licu zbog nastale nemogu}nosti.
Odsjek 6.
PROTEK VREMENA, OTKAZ
Rok u trajnom dugovinskom odnosu

^lan 357.
Trajni dugovinski odnos sa odre|enim rokom trajanja prestaje kad rok
istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom odre|eno da se poslije isteka roka
dugovinski odnos produ‘ava za neodre|eno vrijeme ako ne bude blagovremeno
otkazan.
________________________
1. Korisnik bankarske garancije ograni~ene rokom zadr‘ao je pravo iz garan-
cije kada je od banke - izdavaca garancije zatra‘io isplatu u roku u kome vrijedi ga-
rancija, a nije neophodno da prije isteka ovog roka podnese i tu‘bu sudu za realizaci-
ju garancije.
Otkaz trajnog dugovinskog odnosa

^lan 358.
(1) Ako vrijeme trajanja dugovinskog odnosa nije odre|eno, svaka stra-
na mo‘e ga prekinuti otkazom.
(2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani.
(3) Otkaz se mo‘e dati u svako doba, samo ne u nevrijeme.
(4) Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok odre|en
ugovorom, a ako takav rok nije odre|en ugovorom, odnos prestaje po isteku ro-
ka odre|enog zakonom ili obi~ajem, odnosno istekom primjerenog roka.
(5) Strane mogu ugovoriti da }e njihov dugovinski odnos prestati samim
dostavljanjem otkaza, ako za odre|eni slu~aj zakon ne nare|uje {to drugo.
(6) Povjerilac ima pravo da zahtijeva od du‘nika ono {to je dospjelo prije
nego {to je obaveza prestala protekom roka ili otkazom.
________________________
1. Ugovor o poslovnoj saradnji, bez unaprijed odre|enog vremenskog traja-
nja, mo‘e se raskinuti otkazom i prestaje protekom primjerenog otkaznog roka, ako
otkazni rok nije odre|en ugovorom.
Iz obrazlo‘enja:
Izme|u parni~nih stranaka je 1. 5. 1995. godine zaklju~en ugovor o poslovnoj
saradnji kojim je tu‘itelj ovlastio tu‘enog da u kiosku prodajnom objektu tu‘itelja
prodaje i svoju robu i robu tu‘itelja.
Prvostepeni sud je usvojio tu‘iteljev zahtjev za raskid ovog ugovora pozivom
da odredbe ~lana 6. Ugovora kojim je u korist tu‘itelja ugovoreno pravo na jednos-
trani raskid ako kiosk bude neophodan tu‘itelju za obavljanje njegove redovne djela-
tnosti i ako prestanu ekonomski interesi za nastavljanje ugovorene poslovne saradnje.
Prvostepeni sud navodi da je dovoljno {to se tu‘itelj pozvao na razloge iz ~lana 6.
Ugovora u dopisu od 30. 4. 1996. godine, te smatra da ih tu‘itelj ne mora dokazati,
pa je odbio da izvede dokaz saslu{anjem zastupnika parni~nih stranaka radi utvr|enja
stvarnog postojanja navedenih okolnosti.
U ‘albi tu‘eni navodi da je uredno ispunjavao sve obaveze iz ugovora, te nudi
dokaze na okolnost da je ispunjavanje ugovora i nadalje u obostranom ekonomskom
interesu ugovornih stranaka, kao i da kiosk nije potreban tu‘itelju za redovnu djela-
tnost.
Ovaj sud smatra da tu‘itelj ima pravo da otkazom prekine raskine ovakav
ugovor, vlastitom ocjenom ekonomskog interesa, te da sud nije ovla{ten da utvr|uje
da li ekonomski interes za postojanje ugovorene poslovne saradnje stvarno objekti-
vno postoji. Dovoljno je, naime, da stranke izgube me|usobno povjerenje, {to se mo-
‘e izraziti i kroz li~ni sukob njihovih zastupnika ili da tu‘itelj smatra da je za njega
probita~nije da u kiosku neposredno u svoje ime i za svoj ra~un prodaje vlastitu robu.
Parni~ne stranke su, naime, navedenim ugovorom zaklju~enim na neodre|eno
vrijeme, uspostavile svojevrstan trajan gra|ansko-pravni (dugovinski) odnos, a takav
odnos mo‘e se prekinuti otkazom (~lan 358. stav 1. Zakona o obligacionim odnosi-
ma). Otkaz se, u smislu ~lana 358. stav 3. ZOO, mo‘e dati u svako doba, samo ne u
nevrijeme, a ako otkazni rok nije odre|en ugovorom, trajni dugovinski odnos presta-
je istekom primjerenog roka (~lan 358. stav 4.), no stranke mogu ugovoriti i da }e
njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza (~lan 358. stav 5.
ZOO). U konkretnom slu~aju, trajni dugovinski odnos stranaka traje ne samo od 1. 5.
1995. godine kada je ovaj ugovor zaklju~en, ve} jo{ od maja 1993. godine kako je tu-
‘eni tvrdio u odgovoru na tu‘bu, te se tu‘itelj ne mo‘e prisiljavati da ga i nadalje nas-
tavlja, pa makar tu‘eni i uredno ispunjavao svoje ugovorne obaveze.
(Vs FBiH, P‘. 225/98, od 16. 11. 1998. i P‘. 230/98, od 24. 11. 1998. Bil-
ten Vs FBiH 1/99 - 36)
2. Korisnik usluga isporuke toplotne energije ne mo‘e otkazati ugovor o pru-
‘anju usluga u toku sezone grijanja, niti nakon {to je davalac usluga otpo~eo pripre-
me za sezonu grijanja, ni pod pretpostavkom da se radi o izdvojenoj prostoriji kada je
isklju~enje iz sistema centralnog grijanja pravno i tehni~ki mogu}e.
Odsjek 7.
SMRT
^lan 359.
Smr}u du‘nika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako je nastala s ob-
zirom na li~ne osobine koje od ugovornih strana ili li~ne sposobnosti du‘nika.
________________________
1. U slu~aju smrti zakupca ili zakupodavca ne prestaje ugovor o zakupu sta-
na, ve} se zakup nastavlja sa njihovim nasljednicima ako nije druk~ije ugovoreno.
Odjeljak 4.
ZASTARJELOST
Odsjek 1.
OP[TE ODREDBE
Op{te pravilo
^lan 360.
(1) Zastarjelo{}u prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.
(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odre|eno vrijeme u ko-
me je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.
(3) Sud se ne mo‘e obazirati na zastarjelost ako se du‘nik nije na nju po-
zvao.
________________________
1. Prigovor zastare potra‘ivanja mora se u privrednim sporovima ista}i do za-
klju~enja glavne rasprave.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, na zastar-
jelost sud ne pazi po slu‘benoj du‘nosti, ako se du‘nik na zastarjelost nije pozvao.
Prigovor zastarjelosti potra‘ivanja predstavlja i prigovor o postojanju ~injenica, a to
su protek vremena, u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze i izra-
‘avanje volje du‘nika da se koristi protekom vremena, odre|enog zakonom u kojem
je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze (~lan 361. ZOO), ali to nije
u~inio u propisanom roku. Kako je, dakle, prigovor o zastarjelosti potra‘ivanja i pri-
govor o postojanju ~injenica, du‘nik je obavezan u privrednom sporu (~lan 496-a.
ZPP), prigovor zastare ista}i do zaklju~enja glavne rasprave.
(Vs FBiH, P‘. 34/98, od 10. 3. 1998. Bilten Vs FBiH, 1/98 - 29)
2. Propisi o zastarjelosti primjenjuju se i na nenov~ana potra‘ivanja, ako zas-
tari glavno potra‘ivanje, zastarjela je i obaveza na naknadu {tete zbog neispunjenja
ugovorne nenov~ane obaveze.
(Vs FBiH, P‘. 275/98, od 12. 1. 1999. Bilten Vs FBiH 1/99 37. Napomena:
cjelovitije obrazlo‘enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 369. ZOO)
3. Zastarni rokovi propisani u Zakonu o obligacionim odnosima ne mogu se
primijeniti po pitanju naplate i povrata carine i ostalih carinskih da‘bina obzirom da
su prava i obaveze svih subjekata u postupku carinjenja robe regulisani federalnim
Carinskim zakonom, Zakonom o carinskoj politici Bosne i Hercegovine i drugim
propisima iz oblasti carina, kao specijalnim zakonima u odnosu na Zakon o obligaci-
onim odnosima, pa i rokovi u kojima se mo‘e ostvariti naplata i povrat carine i osta-
lih carinskih da‘bina, koji su po svojoj pravnoj prirodi materijalno pravni prekluzi-
vni rokovi ~ijim protekom stranka gubi zahtijevano pravo na naplatu odnosno povrat.
(Vs FBiH, U - 234/01, od 10. 5. 2001. - Bilten Vs FBiH 1/01 - 51)
4. Pravo (su)vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne mo‘e zastarjeti dok
on mo‘e zahtijevati povrat stvari, me|utim, kad (su)vlasnik vi{e ne mo‘e zahtijevati
povrat stvari dospijeva zahtjev za naknadu i zastarjeva u op}em zastarnom roku.
"Kako prema utvr|enju ni‘ih sudova tu‘itelj kao biv{i vlasnik ne mo‘e vi{e
zahtijevati povrat stvari odnosno posjed spornih nekretnina zbog ve} izlo‘enog razlo-
ga - koji su nesumnjivo nastali ve} ~asom izgradnje javnog puta preko njegovog ze-
mlji{ta, a to zna~i jo{ 1972. g. - to potra‘ivanje tu‘itelja u pogledu naknade za protu-
zakonito oduzeto zemlji{te dospio je 1972. g., pa je stoga nesumnjivo prestalo uslijed
nastupa zastare prije podno{enja tu‘be u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena tije-
kom 1989. g. u smislu ~l. 14. biv{eg ZZP - te su stoga ni‘i sudovi osnovano prihvatili
istaknuti prigovor zastartu‘itelja i na taj na~in pravilno primijenili materijalno pravo
odbijanjem tu‘benog zahtjeva (~l. 360. Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO)."
(Vs RH, Rev. 1823/94, od 16. 2. 1999. Izbor odluka 1/1999 21A/17)
ZOO)
6. Kad vjerovnik ne mo‘e zahtijevati ispunjenje ugovora nakon isteka zastar-
nog roka, ne mo‘e zahtijevati niti raskid ugovora zbog neispunjenja.
7. Kada je potra‘ivanje tu‘ioca iz ugovora o prometu robe i usluga zastarjelo,
tada se po tom osnovu ne mo‘e ista}i drugi zahtjev budu}i da zastarjelo{}u prestaje
pravona zahtjev za ispunjenje obaveze.
8. Pravo (su)vlasnika na naknadu za oduzetu stvar ne mo‘e prestati zbog zas-
tare sve dok mo‘e zahtijevati vra}anje svoje stvri.
(Vs RH, Rev. 2896/91, od 17. 3. 1992. Izbor odluka 1994 - 104)
9. Zahtjev za raskid ugovora zastarijeva u roku u kome zastarijeva i zahtjev
za njegovo ispunjenje.
10. Du‘nik - tu‘eni ne mo‘e uspje{no isticati u parnici prigovor zastare potra-
‘ivanja zateznih kamata zbog toga {to je bilo zastarjelo glavno potra‘ivanje, ako je
propustio da istakne prigovor zastarjelosti glavnog potra‘ivanja.
12. Prigovor zastarjelosti se ne mo‘e isticati u ‘albenom postupku u privre-
dnom sporu zbog prekluzije prava u smislu ~lana 496a. ZPP, niti se mo‘e isticati u
reviziji.
12. U reviziji se ne mo‘e isticati prigovor zastare potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan ni prigovor zastare koji je tu‘ena prvi put istakla tek u reviziji,
tj. poslije pravomo}nosti presude. Sud po slu‘benoj du‘nosti ne pazi na zastaru po-
tra‘ivanja (~lan 360. stav 3. ZOO), pa se zato ne radi o pogre{noj primjeni materijal-
nog prava ako tu‘eni u toku postupka pred prvostepenim sudom, ili u ‘albi protiv
prvostepene presude, nije istakao prigovor zastare, zbog ~ega sud nije ni mogao cije-
niti da li postoji zastara.
99)
13. Prigovor zastarjelosti istaknut po prvi put u ‘albi ima zna~aj nove ~injeni-
ce.
Iz obrazlo‘enja:
Izjava du‘nika kojom se poziva na zastarjelost je uslov da se o prigovoru
zastarjelosti raspravlja (~lan 360. stav 3. ZOO), pa drugostepeni sud nije ovla{ten da
prigovor zastarjelosti potra‘ivanja, istaknut tek u ‘albi, sam ocjenjuje .
Kad zastarjelost po~inje te}i

^lan 361.
(1) Zastarjelost po~inje te}i prvog dana poslije dana kad je povjerilac
imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slu~ajeve
nije {to drugo propisano.
(2) Ako se obaveza sastoji u tome da se ne{to ne u~ini, da se propusti ili
trpi, zastarjelost po~inje te}i prvog dana poslije dana kad je du‘nik postupio
protivno obavezi.
________________________
1. U konkretnom predmetu tu‘itelj nije dokazao da je ugvorom odre|en rok
pla}anja (~l. 561. st. 2. ZOO), pa je prvostupanjski sud zauzeo ispravno pravno staja-
li{te da u konkretnom predmetu valja primijeniti odredbu ~l. 361. st. 1. ZOO, prema
kojoj zastara po~inje te}i prvog dana poslije dana kada je tu‘itelj imao pravo zahtije-
vati ispunjenje obveze, a ne kad je stvarno zahtijevao.
(Vts RH, P‘. 2603/97, od 5. 1. 1999. Zbirka 5 - 30)
2. Zastara potra‘ivanja radnika s naslova neispla}enog osobnog dohotka za
vrijeme nezakonitog prestanka radnog odnosa po~inje te}i od pravomo}nosti presude
kojom je odluka o prestanku radnog odnosa utvr|ena nezakonitom.
Iz obrazlo‘enja:
"Pravilno je, naime, primijenjena odredba ~l. 361. Zakona o obveznim odnosima
(dalje: ZOO) kada je odbijen prigovor zastare potra‘ivanja, jer je i po ocjeni ovog revizij-
skog suda pravilan pravni stav ni‘estupanjskih sudova da zastarni rok za potra‘ivanje na-
knade tu‘iteljici zbog izgubljenoga osobnog dohotka po~inje te}i od pravomo}nosti presu-
de kojom je odluka tu‘enika o prestanku radnog odnosa prvotu‘iteljice utvr|ena nezakoni-
tom, jer odluka kojom je odre|eno da se tu‘iteljica vrati na dotada{nje radno mjesto ima
konstitutivni karakter pa sve dok o nezakonitom prestanku radnog odnosa nije pravomo-
}no odlu~eno, tu‘iteljica nije mogla potra‘ivati naknadu osobnog dohotka. Zbog toga kada
je navedena odluka pravomo}na 11. listopada 1988., a tu‘iteljica je podnijela tu‘bu 10.
svibnja 1989., ona je podnesena u zakonom predvi|enom roku."
3. Kad je banka gre{kom izvr{ila upis odre|enog iznosa na ra~un namjenske
{tednje komitenta (ugovor o deviznoj oro~enoj {tednji), zastarijevanje zahtjeva banke
za povrat tog iznosa po~inje te}i od ~asa isplate komitentu.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema utvr|enju sudova tu‘iteljica (banka) je dana 23. velja~e 1983.g. gre-
{kom na ra~un namjenske {tednje tu‘ene (ugovor o deviznoj oro~enoj {tednji) upisala
iznos od .. DEM za koji tu‘ena nije imala pokri}e na deviznoj {tednoj knji‘ici. Na
navedeni iznos su joj obra~unate kamate po stopi od 10% u visini od .. DEM, te joj
je dana 4. velja~e 1984.g. ispla}ena dinarska protuvrijednost iznosa od DEM u
obliku kredita. Me|u strankama je sporno je li potra‘ivanje tu‘iteljice zastarjelo
odnosno kad je do{lo do stjecanja bez osnove. Sudovi prvog i drugog stupnja su dje-
lomi~no odr‘ali na snazi platni nalog i prihvatili tu‘beni zahtjev u odnosu na isplatu
glavnice, a ukinuli platni nalog i odbili tu‘beni zahtjev u odnosu na kamate. Odlu~u-
ju}i o prigovoru zastare, ti su sudovi uzeli da je rok zastare od 5 godina iz odredbe ~l.
371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOO) za
potra‘ivanje banke s naslova stjecanja bez osnove iz ~l. 210. ZOO po~eo te}i 4. ve-
lja~e 1984.g., kada su tu‘enoj sredstva ispla}ena jer da do tada ona i nije mogla ra-
spolagati navedenim iznosom prema odredbama ugovora o vezanoj {tednji. Kako rok
zastare nije protekao do 27. svibnja 1988.g., kada je tu‘ba podnesena, udovoljili su
tu‘benom zahtjevu za vra}anje onoga {to je banka bez osnove isplatila. Prema pra-
vnom shva}anju ovoga suda, (pogre{nim) upisom na ra~un namjenske {tednje tu‘ene
jo{ nije do{lo do stjecanja na strani {tedi{e ili gubitka na strani banke. Pogre{an upis
sam po sebi (prije isplate) jo{ nema u~inka na imovinu stranaka, jer {tedna knji‘ica
ili ra~un nisu vrijednosni papiri. Banka mo‘e (do isplate) izvr{iti ispravak knji‘enja
ili dokazati nesuglasnost upisa i stvarnog stanja. Banka mo‘e osporiti zakonsku pre-
sumpciju iz ~l. 1044. ZOO da je upis dokaz o uplati. Zastara potra‘ivanja s naslova
stjecanja bez osnove po~inje te}i od trenutka kad se du‘nikova imovina pove}ala na
ra~un vjerovnika, a vjerovnik mogao tra‘iti vra}anje onoga {to je ste~eno bez osno-
ve. Stoga, u konkretnom slu~aju zastara nije ni po~ela te}i do ~asa isplate oro~enog
depozita (~l. 361. ZOO), tj. do trenutka prijelaza imovine (~l. 210. ZOO)."
4. Zastarni rok, kada je rije~ o potra‘ivanju na osnovi ugovora o prodaji, po-
~inje te}i od sljede}eg dana nakon dana isteka roka za ispunjenje obveze tu‘enika,
kao dana od kojeg je po~elo vjerovnikovo pravo zahtijevati ispunjenje te obveze.
(Vs RH, Rev. 2165/93 od 26. 10. 1996. Izbor odluka 2/1995 - 59)
5. Zastara zahtjeva za naknadu {tete odnosno povrat izvr{enih ulaganja u ne-
dovr{eni objekt po~inje te}i pravomo}no{}u odluke u sporu za raskid ugovornog
odnosa, jer tek tada dospijeva navedeno potra‘ivanje.
Iz obrazlo‘enja:
Razmatraju}i reviziju tu‘enih u granicama u kojima se pobija drugostupanj-
ska odluka i paze}i po slu‘benoj du‘nosti na odre|ene povrede postupka, ovaj sud
nalazi da takvih povreda u ovoj parnici nema. Sudovi su prigovor tu‘enih o zastari
potra‘ivanja tu‘itelja ocijenili neosnovanim, jer nalaze da je u konkretnom slu~aju
do{lo do prekida zastare zbog podno{enja tu‘be (~l. 388. ZOO) u sporu za raskid
ugovora o prodaji nedovr{enog objekta koji je pravomo}no dovr{en 1985.g. od kada
zastara iznova te~e, a kako je ova parnica pokrenuta 1987.g. rok zastare potra‘ivanja
nije istekao.
Zaklju~ak sudova o neosnovanosti prigovora zastare potra‘ivanja prihva}a i
ovaj sud, ali iz drugih razloga. Naime, u konkretnom slu~aju zastara potra‘ivanja tu-
‘itelja nije ni tekla, budu}i da je njihovo potra‘ivanje dospjelo tek pravomo}no{}u
odluke u sporu za raskid ugovornog odnosa (P 330/83), kada su se i ostvarile pre-
tpostavke za podno{enje tu‘be radi naknade {tete, odnosno za povrat izvr{enih ulaga-
nja u nedovr{eni objekt. Kako je taj spor pravomo}no dovr{en u 1985.g., a tu‘ba u
ovoj parnici podnesena je 1987.g., ni subjektivni ni objektivni rok zastare potra‘iva-
nja nije protekao. Zato je ponovljeni prigovor tu‘enih o zastari potra‘ivanja tu‘itelja
neosnovan."
6. Za ocjenu osnovanosti prigovora zastarjelosti potra‘ivanja iz ugovora o
osiguranju odlu~na je ~injenica kada je to potra‘ivanje nastalo, jer od tog vremena te-
~e i zastarni rok takvog potra‘ivanja.
7. Pravo stranke da nakon raskida ugovora zahtijeva vra}anje onog {to je dala
zastarijeva u op}em zastarnom roku, a zastara po~inje te}i prvog dana poslije dana
kada je raskinut ugovor.
(Vs RH, Rev. 1703/911, od 14.11. 1991. Izbor odluka 1993 - 79)
8. Zastarelost potra‘ivanja {peditera za naplatu iznosa carine od vlasnika robe
ra~una se od dana kada je {pediter ovu obavezu prema carini izmirio, jer je tek tada
stekao pravo da zahteva naplatu ovog potra‘ivanja.
(Vps Beograd, P‘. 7459/98, od 23. 12. 1998)
9. Zastarelost obaveze koja se sastoji u tome da se ne{to ne u~ini, da se pro-
pusti ili trpi utvr|ene pravnosna‘nom sudskom odlukom ne te~e dok se du‘nik uz-
dr‘ava od radnji koje predstavljaju njenu povredu (~lan 361. stav 2. ZOO).
(Stav XL zajedni~ke sednice biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid, OD 23. i 24. 5.
1989. Bilten Vs BiH 3/89 123)
10. Zastara potra‘ivanja te~e i kada nema ili se ne zna da li ima nasljednika, a
povjerilac mo‘e prekinuti zastaru potra‘ivanja prije nego {to se uru~i zaostav{tina
bez nasljednika op{tini, prijedlogom ostavinskom sudu da izvr{i popis i procjenu za-
ostav{tine.
11. Zastarni rok za potra‘ivanja ~iji rok ispunjenja nije bitan sastojak ugovora
ne te~e od isteka osnovnog roka za ispunjenje, ve} od isteka razumnog roka koji je
od strane povjerioca naknadno odre|en za ispunjenje dospjele obaveze du‘nika.
12. Rok od dvije godine za ostvarivanje od{tetnog zahtjeva zbog smrti ili po-
vrede putnika, zastarni je rok.
13. Zastara potra‘ivanja cijene radova po ugovoru o gra|enju po~inje da te~e
prvog dana poslije dana kada je izvo|a~ radova mogao na osnovu kona~nog obra~u-
na da zahtjeva isplatu.
Kada je zastario nominalni iznos cijene, tada je zastarjelo i eventualno potra-
‘ivanje tu‘ioca na ime zatezne kamate zbog docnje u pla}anju nominalnog iznosa,
kao i zahtjev za naknadu {tete u smislu odredbe ~lana 278. st. 2. ZOO.
14. Pravo nezbrinute majke djeteta da tra‘i izdr‘avanje od vanbra~nog oca za
vrijeme od tri mjeseca prije poro|aja dospijeva sa ro|enjem djeteta, a potra‘ivanje
izdr‘avanja u trajanju od godine dana nakon ro|enja djeteta dospijeva obro~no (mje-
se~no) od kada te~e trogodi{nji rok zastarjelosti potra‘ivanja.
15. Za {tetu s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene sprije~enosti
za rad o{te}enik saznaje kad prestane privremena sprije~enost za rad otkada po~inje i
tok zastare.
(Vs H, Gzz. 45/86, od 7. 8. 1986. - Psp 35 - 64)
Nastupanje zastarjelosti
^lan 362.
Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odre|enog vre-
mena.
Ura~unavanje vremena prethodnika

^lan 363.
U vrijeme zastarjelosti ra~una se i vrijeme koje je proteklo u korist du-
‘nikovih prethodnika.
________________________
ostav{tine.
Zabrana promjene roka zastarjelosti

^lan 364.
(1) Pravnim poslom ne mo‘e se odrediti du‘e ili kra}e vrijeme zastarje-
losti od onog vremena koje je odre|eno zakonom.
(2) Pravnim poslom ne mo‘e se odrediti da zastarjelost ne}e te}i za neko
vrijeme.
Odricanje od zastarjelosti
^lan 365.
Du‘nik se ne mo‘e odre}i zastarjelosti prije nego {to protekne vrijeme
odre|eno za zastarjelost.
________________________
1. Izjava zamjenika generalnog direktora preduze}a o odricanju od zastarje-
losti proizvodi pravno dejstvo, ukoliko je data u domenu obavljanja poslova po ovla-
{tenju generalnog direktora.
2. Budu}i da je rok u kome nu‘ni nasljednik mo‘e tra‘iti vra}anje (redukciju)
poklona po svojoj prirodi zastarni, a ne prekluzivni, poklonoprim~evo priznanje pra-
va na nu‘ni dio ima za posljedicu odricanje od zastarjelosti.
Pismeno priznanje i obezbje|enje zastarjele obaveze

^lan 366.
(1) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zas-
tarjelosti.
(2) Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbje|enja za zastar-
jelo potra‘ivanje.
________________________
1. Priznanje duga ranijeg zajedni~kog preduze}a od strane jednog od sljedni-
ka, koji solidarno odgovara za dug sa ostalim sljednicima, nema zna~aj odricanja od
zastare potra‘ivanja u odnosu na ostale solidarne du‘nike.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni su solidarni du‘nici za obaveze prema tu‘itelju ranijeg zajedni~kog
preduze}a, u smislu ~lana 187 a. Zakona o preduze}ima biv{e SFRJ, koji je bio na
snazi u vrijeme nastanka i dospije}a obaveza, nezavisno od toga da li je izme|u njih
zaklju~en diobni bilans (utvr|eno je da nije), no solidarnost obveze ne zna~i i da u
odnosu na sve solidarne du‘nike zastara potra‘ivanja nastupa istovremeno, te da se
radnjom svakog od du‘nika prekida zastara prema svima. Po odredbama ~lana 422.
Zakona o obligacionim odnosima, zastarijevanje se ne mo‘e prekinuti prema pojedi-
nom solidarnom du‘niku, a da i dalje te~e prema ostalim solidarnim du‘nicima, dok
odricanje od navr{ene zastarjelosti jednog od solidarnih du‘nika nema dejstva prema
ostalim du‘nicima. U vrijeme zaklju~enja protokola dana 10. 3. 1995. g. o priznanju
duga nastupila je zastarjelost potra‘ivanja prema sva tri tu‘ena (tu‘itelj ni u ‘albi ne
spori da su on i prednik tu‘enih, a i samo tu‘eni, u vrijeme nastanka i dospije}a oba-
veza bili pravne osobe na koje se odnosi ~lan 374. ZOO), pa bi protokol, ukoliko se
radi o urednoj ispravi sa punova‘nim pravnim dejstvom, imao zna~aj odricanja od
nastupjele zastarjelosti (po odredbama 366. stav 1. ZOO), pismeno priznanje zastar-
jele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelost). Ovaj protokol je, me|utim, po-
tpisao samo zastupnik II tu‘enog i ovjerio pe~atom II tu‘enog, pa iako je u proto-
kolu naveden dug ranijeg zajedni~kog preduze}a tu‘enih, nepostoje}eg u vrijeme
sastavljanja protokola, ne mo‘e se prihvatiti tvrdnja tu‘itelja da je na ovaj na~in pra-
vno punova‘no obavezo i prvo i tre}e tu‘enog. Iz iskaza saslu{anih svjedoka ne pro-
izilazi da su zastupnici prvo i tre}etu‘enog dali makar i usmenu punomo} zastupniku
II tu‘enog da i u ime ova dva tu‘ena prizna dug (s obzirom na zakonom propisanu
formu bila je nu‘na pismena punomo}), a ne mo‘e se ovakvo ovla{tenje za zastupni-
ka II tu‘enog izvoditi ni iz okolnosti koje isti~e ‘alitelj, da izme|u tu‘enih nije ni-
kada sa~injen diobni bilans, te da su ~esto u poslovanju nastupali zajedni~ki, kom-
penziraju}i dugove potra‘ivanjima bilo kog od njih, kao i da skladi{te i neke druge
poslovne prostorije koriste zajedno, jer se radi o tri posebna pravna subjekta, koja sa-
mostalno istupaju u pravnom prometu.
2. Da bi proizvela dejstvo odricanja od zastarjelosti, pismena izjava o prizna-
nju zastarjele obaveze mora biti data na izri~it na~in i odnositi se i na osnov i na visi-
nu obaveze, a ako je du‘nik preduze}e ta izjava mora biti potpisana od strane lica ko-
je mo‘e punova‘no zastupati to pravno lice (~lan 366. stav 1. ZOO).
(Vs FBiH, P‘. 392/84, od 28. 2. 1995. Bilten Vs BiH 2/85 8 i Ks u Saraje-
vu Bilten sp KsS 1/2002, str. 20)
3. Odricanje od zastare glavnog du‘nika nema u~inak prema ostalim du‘nici-
ma pa niti prema jamcima. Naime, prema odredbi ~l. 366. st. 1. ZOO pisano prizna-
nje zastare obveze smatra se kao odricanje od zastare. Prema odredbi ~l. 422. st. 2.
ZOO odricanje od navr{ene zastare nema u~inak prema ostalim du‘nicima.
Iz obrazlo‘enja:
Revidenti tvrde da je glavni du‘nik pravna osoba - u koju su udru‘eni jo{
prije pokretanja parnice u kojoj je ta pravna osoba presu|ena za isplatu spornog izno-
sa tu‘itelju - pisanom izjavom priznala zastarjelo potra‘ivanje tu‘itelja. Imaju}i na
umu odredbu ~l. 1019. st. 1. ZOO, prema kojoj zastarom obveze glavnog du‘nika
zastarijeva i obveza jamca - ako je to~na revidentova tvrdnja o tome da je pravna
osoba kao glavni du‘nik priznala svoju zastarjelu obvezu za koju kao jamci solidarno
odgovaraju revidenti, to bi upu}ivalo da je u smislu odredbe ~1. 1019. st. 1. ZOO u
vrijeme navodnog odricanja od zastare glavnog du‘nika nastala zastara tu‘iteljevih
potra‘ivanja i prema revidentima kao jamcima, odnosno solidarnim du‘nicima, a u
tom slu~aju odricanje od zastare koje je u~inio jedan solidarni du‘nik, makar da je to
i glavni du‘nik, ne bi prema odredbi ~l. 422. st. 2. ZOO moglo imati u~inka prema
ostalim du‘nicima, u ovom slu~aju revidentima koji bi protiv takvog potra‘ivanja u
tako pretpostavljenom slu~aju mogli s uspjehom istaknuti prigovor zastare .
(Vs H, II Rev. 76/89, od 28. 12. 1989. Psp 47 81)
4. Prekinuta je zastara potra‘ivanja naknade {tete prema osigurava~u ako je
prije isteka zastarnog roka osigurava~ dopisom obavjestio o{te}enog da je povoljno
rije{en njegov zahtjev za isplatu naknade u odre|enom iznosu. Ako je ovakav dopis
upu}en o{te}enom po isteku zastarnog roka, ima karakter odricanja od zastarjelosti.
5. Zapisnik o sravnjenju knjigovodstvenog stanja izme|u dru{tvenih pravnih
lica ne proizvodi pravni u~inak na zastaru potra‘ivanja kada nema izri~ite izjave o
priznanju duga (~lan 387. stav 1. ZOO), odnosno o priznanju zastarjele obaveze (~lan
366. stav 1. ZOO).
6. Tu‘eni je punova‘no priznao zastarjelo potra‘ivanje kada je na glavnoj ras-
pravi izjavio da ne osporava osnov potra‘ivanja.
(Vs BiH, Rev. 150/89, od 17. 11. 1989., isto i Rev. 103/89, od 12. 10. 1989. -
Bilten Vs BiH 4/89 73, isto i Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/1999, str. 27)
Dejstvo ispunjenja zastarjele obaveze
^lan 367.
Ako du‘nik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se
vrati ono {to je dao, ~ak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.
________________________
1. Du‘nik koji je povjeriocu isplatio zastarjelo potra‘ivanje, znaju}i da nije
du‘an, a pri tome zadr‘ao pravo na povrat tog iznosa, mo‘e posebnom tu‘bom od
povjerioca zahtijevati povrat ispla}enog iznosa.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘estepeni sudovi su utvrdili da tu‘ilac kao korisnik elektri~ne energije u ra-
tnom periodu nije pla}ao elektri~nu energiju, da je tu‘eni pozivao tu‘ioca da isplati
dug za isporuku elektri~ne energije za period 1994/95. godine, da se tu‘ilac tome po-
zivu nije odazvao, pa mu je tu‘eni 10. 12. 1997. godine u stanu isklju~io elektri~nu
energiju, da je tu‘ilac radi ponovnog uklju~enja bio prisiljen platiti tu‘enom dug, da
je zadr‘ao pravo povra}aja pla}enog, s obzirom na zastarjelost tog potra‘ivanja.
Polaze}i od ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja, ni‘estepeni sudovi su pravil-
no primijenili materijalno pravo kada su obvezali tu‘enog da tu‘itelju vrati ispla}eni
iznos.
Prema odredbi ~lana 367. ZOO, ako du‘nik ispuni zastarjelu obavezu, nema
pravo da mu se vrati ono {to je dao, ~ak i ako nije znao da je obaveza zastarjela, a
prema odredbi ~lana 211. istog zakona onaj koji izvr{i isplatu znaju}i da nije du‘an
platiti nema pravo zahtijevati vra}anje izuzev ako je zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje
ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.
U konkretnom slu~aju tu‘itelj je zastarjelu obavezu platio znaju}i da nije du-
‘an, me|utim, kako je isplatu izvr{io da bi izbjegao isklju~enje elektri~ne energije i
pri tome zadr‘ao pravo da tra‘i vra}anje onoga {to je isplatio, pripada mu pravo da, u
skladu sa odredbom ~lana 211. ZOO, tra‘i vra}anje ispla}enog iznosa.
Povjerilac ~ije je potra‘ivanje obezbije|eno

^lan 368.
(1) Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac ~ije je potra‘ivanje
obezbije|eno zalogom ili hipotekom mo‘e se namiriti samo iz optere}ene stvari,
ako je dr‘i u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
(2) Me|utim, zastarjela potra‘ivanja kamata i drugih povremenih dava-
nja ne mogu se namiriti ni iz optere}ene stvari.
Sporedna potra‘ivanja
^lan 369.
Kad zastari glavno potra‘ivanje, zastarjela su i sporedna potra‘ivanja,
kao {to su potra‘ivanja kamata, plodova, tro{kova, ugovorne kazne.
________________________
1. Propisi o zastarjelosti primjenjuju se i na nenov~ana potra‘ivanja, ako zas-
tari glavno potra‘ivanje, zastarjela je i obaveza na naknadu {tete zbog neispunjenja
ugovorne nenov~ane obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
Propisi o zastarjelosti potra‘ivanja (~lanovi 360. do 393. Zakona o obligaci-
onim odnosima ZOO) primjenjuju se na pravo zahtijevati ispunjenje bilo koje ugo-
vorne obaveze, a ne samo nov~ane, kako proizilazi iz odredaba ~lana 360. stav 1. u
vezi sa ~lanom 46. stav 1. ZOO. Prednik tu‘iteljice, odnosno tu‘iteljica je mogla, su-
de}i po sadr‘aju spornog ugovora, zahtijevati ispunjenje ugovorne obaveze prednika
tu‘enog, odnosno tu‘enog, ~im ispuni svoju obavezu uplate polovine vrijednosti dvo-
sobnog stana, a bila je du‘na uplatiti ova sredstva odmah po zaklju~enju ugovora
(~lanovi 2. i 5. Ugovora). Okolnost da je tu‘iteljica kasnila sa uplatom ne bi smjela
kod ocjene po~etka zastarijevanja obaveze tu‘enog, i}i u njen prilog, ali i kada bi se
rok zastarjelosti ra~unao od dana uplate 07. 9. 1984. godine, kada je nesumnjivo dos-
pjelo potra‘ivanje tu‘iteljice iz ugovora, do dana tu‘be 17. 8. 1990. godine, protekao
je op}i rok zastarjelosti od pet godina iz ~lana 371. ZOO, pa kako je tu‘eni istakao
prigovor zastare, osnovano je prvostepeni sud odbio prvi po redu tu‘beni zahtjev na
predaju prodatog stana.
Prvostepeni sud je osnovano odbio i drugi po redu tu‘beni zahtjev za naknadu
{tete zbog neispunjenja ugovora, jer kada zastari glavno potra‘ivanje zastarijevaju i
sporedne obaveze, a jedna od njih je i obaveza na naknadu {tete zbog neispunjenja
ugovorne obaveze (~lan 369. u vezi sa ~lanom 262. stav 1. i 2. ZOO). Institut zastare
potra‘ivanja bi bio bez vrijednosti kada bi se smatralo da ugovorna stranka mo‘e, i
pored protivljenja druge strane, realizirati pravo na naknadu {tete zbog neispunjenja
ugovora, ako se sudu obratila tu‘bom tek po proteku roka zastarjelosti ugovorne oba-
veze. Ina~e, potra‘ivanje naknade {tete nastale povredom ugovorne obaveze zastari-
jeva za vrijeme odre|eno za zastarjelost te obaveze, kako proizilazi iz ~lana 376. stav
3. ZOO .
2. Potra‘ivanje zateznih kamata kao samostalno potra‘ivanje zastarijeva u ro-
ku od tri godine od dana nastanka (nastaje i istovremeno dospijeva svakog dana do-
cnje glavnog potra‘ivanja), a ne u roku odre|enom za zastarjelost glavnog potra‘iva-
nja, ali zastarijeva u cjelini ako nije tu‘bom zahtijevano u roku od pet godina od do-
spije}a prvog obroka.
4. Zastara potra‘ivanja naknade {tete zbog gubitka poljoprivrednog prinosa,
kao posljedica o{te}enja zemlji{ta, prosu|uje se po odredbama iz ~lana 376. a ne po
odredbama iz ~lana 369. Zakona o obligacionim odnosima.
5. Zahtjev za vra}anje ambala‘e koja ima relativno kratak vijek upotrebe
(npr. boce i plasti~ne gajbe) ili za isplatu njene protuvrijednosti, zastarijeva u roku
odre|enom za zastarjelost glavnog potra‘ivanja iz ugovora o kupoprodaji.
6. Izvo|a~ i projektant gra|evine odgovaraju naru~iocu (imaocu) solidarno
(~lan 206. st. 1. i 3. u vezi sa ~l. 369. i 644. ZOO), a o me|usobnom regresnom za-
htevu se odlu~uje prema veli~ini njihove krivice (~lan 647. ZOO).
(Stav privrednog sudstva, Ohrid, od 31. 5. do 2. 6. 1989. Bilten Vs BiH
3/89 147)
Kada se primjenjuju pravila o zastarjelosti
^lan 370.
Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slu~ajevima kada su u zakonu
odre|eni rokovi u kojima treba da se podigne tu‘ba ili da se izvr{i odre|ena ra-
dnja pod prijetnjom gubitka prava.
________________________
1. Za razliku od prekluzije kod koje se gubi i samo subjektivno pravo i mogu-
}nost za prisilno ostvarenje toga prava, kod zastare se gubi samo pravo na prinudno
ostvarenje subjektivnog prava i dok kod zastare postoji mogu}nost zastoja i prekida,
takva mogu}nost ne postoji kod prekluzije, jer se na nju ne primjenjuju pravila o zas-
tari.
Iz obrazlo‘enja:
"Kad su u zakonu odre|eni rokovi za podno{enje tu‘be, nakon proteka roka
tu‘ba se vi{e ne mo‘e podnijeti i to je procesno pravni prekluzivni rok.
U slu~aju prekluzije gubi se i samo subjektivno pravo i mogu}nost za prisilno ostva-
renje toga prava, za razliku od zastare kod koje se gubi samo pravo na prinudno os-
tvarenje subjektivnog prava.
Kod zastare postoji mogu}nost zastoja i prekida, ali kod prekluzije takove
mogu}nosti ne postoje i prema odredbi iz ~l. 370. ZOO-a ne primjenjuju se pravila o
zastari."
(@s Bjelovar, G‘ 506/00, od 9. 3. 2000. Izbor odluka 1/2001 19)2. Postu-
pak koji je o{te}eni pokrenuo radi osiguranja dokaza u pogledu opsega i visine {tete
koju je po~inila divlja~ ne utje~e na tijek prekluzivnog roka u kojem se mora podni-
jeti zahtjev, odnosno tu‘ba za naknadu {tete.
(Vs H, Rev. 96/86 od 20. 3. 1986. Psp 32 - 95)
Odsjek 2.
VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST
Op{ti rok zastarjelosti

^lan 371.
Potra‘ivanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odre|en neki
drugi rok zastarjelosti.
-------------------
Napomena (RS): Na osnovu odredbe ~lana 34. ZIDZOO, op{ti rok zastarje-
losti iz ~lana 371. ZOO produ‘en je sa pet na deset godina.
^lanom 59. ZIDZOO propisano je da }e se ~lan 34. tog zakona (~l. 371. ZOO
op. a), primjenjivati i na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu
tog zakona ukoliko petogodi{nji rok zastarjelosti nije istekao do njegovog stupanja
na snagu, tj. do 30. septembra 1993. godine.
________________________
1. Potra‘ivanje cijene za isporu~enu vodu radnji samostalnog privrednika zas-
tarjeva u op}em zastarnom roku, a zatezna kamata te~e od dospije}a za isplatu poje-
dinih ra~una.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pogre{no primijenio materijalno pravo kada je, odlu~uju-
}i o osnovanosti prigovora zastarjelosti potra‘ivanja, na{ao da je utu‘eno potra‘iva-
nje naknade odnosno cijene vode koja se mjese~no obra~unava, povremeno potra‘i-
vanje koje, shodno odredbama ~lana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima,
zastarjeva u roku od 3.g. od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
U konkretnom slu~aju ne radi se o povremenim unaprijed utvr|enim nov~a-
nim davanjima ve} o sukcesivnom periodi~nom obra~unu cijene za utro{ak vode koja
se kontinuirano isporu~uje, pa potra‘ivanje nije povremeno i ne zastarijeva u roku od
3. godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, shodno ~lanu 372. ZOO, a ni po
~lanu 374. istog zakona po kome se ra~una zastarjelost me|usobnih potra‘ivanja iz
ugovora o prometu robe i usluga, jer se ne radi o dru{tvenoj, odnosno dr‘avnoj imo-
vini, pa je o zastarjelosti trebalo odlu~iti primjenom op}eg zastarnog roka od 5.g.,
shodno odredbama ~lana 371. istog zakona.
Kako se u konkretnom slu~aju ne radi o povremenom potra‘ivanju, pogre{no
je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je, primjenom odredbe ~lana
279. stav 3. ZOO zatezne kamate dosudio od 8. 4. 1997.g., kao dana kada je sudu po-
dnesen zahtjev za njihovu isplatu. Na potra‘ivanje naknade za isporu~enu vodu koja
se obra~unava mjese~no zatezna kamata te~e od dana dospjelosti potra‘ivanja po
svakoj od faktura, kako to osnovano tu‘itelj isti~e u ‘albi, osporavaju}i presudu u di-
jelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu kamata od dospjelosti potra‘ivanja po
svakoj od faktura .
Iz obrazlo‘enja:
Saglasno uslovima ugovora, izvo|a~ ima pravo na dio avansa kojim je na-
platio 30 odsto vrijednosti izvedenih ugovorenih radova i nabavio materijal precizi-
ran u ugovoru. Sredstva avansa koja nisu iskori{tena odnosno ste~ena na taj na~in
izvo|a~ dr‘i bez pravnog osnova, pa o povratu tih sredstava treba odlu~iti u smislu
pravila o sticanju bez osnova (~lan 210. ZOO). Kako rok zastarjelosti za ste~eno bez
osnova nije odre|en, na ovo potra‘ivanje primjenujuje se op{ti zastarni rok odre|en
~lanom 371. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO. Zastarjelost nastupa kada pro-
tekne zakonom odre|eno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje
obaveze (~lan 360. stav 2. ZOO), a to je u konkretnom slu~aju, kada je postavljen
zahtjev za vra}anje avansa datog shodno preuzetim obavezama po ugovoru o gra|e-
nju, vrijeme od kada prestane da postoji osnov dr‘anja neiskori{tenog avansa, dakle,
od kada je prestao da postoji ugovor o gra|enju .
3. Zastara potra‘ivanja na ime bezrazlo‘nog oboga}enja tu|im radom ili sred-
stvima po~inje te}i prestankom kori{tenja rezultata tog rada i sredstava od strane
neosnovano oboga}enog.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev tu‘itelja da mu tu‘enik naknadi ulaganja u nekre-
tninu tu‘enika s osnova bezrazlo‘nog oboga}enja. Zastara potra‘ivanja na ime bezra-
zlo‘nog oboga}enja tu|im radom i sredstvima po~inje te}i prestankom kori{tenja re-
zultata tog rada i sredstava od strane tu‘itelja. Kako je utvr|eno da je ova tu‘ba podi-
gnuta za trajanja postupka za iseljenje i predaju u posjed upravo spornih nekretnina,
dakle tu‘itelji su bili u posjedu iste, to je iz tog razloga prigovor zastare neosnovan,
jer u konkretnom slu~aju zastara jo{ nije ni bila otpo~ela te}i kada je podignuta ova
tu‘ba."
4. Kada je banka pogre{kom upisala odre|eni iznos na ra~un namjenske {te-
dnje komitenta (ugovor o deviznoj oro~enoj {tednji), zastarijevanje zahtjeva banke za
vra}anje tog iznosa po~inje te}i od trenutka isplate komitentu.
5. Vidjeti: odluku Vs FBiH, Rev 146/99, citiranu u sudskoj praksi datoj uz
~lan 379. ZOO.
6. Kad potra‘ivanje poti~e iz ugovora o kreditu, onda se na takvo potra‘iva-
nje ne mo‘e primijeniti rok zastarjelosti iz ~lana 374. ZOO, ve} to potra‘ivanje zas-
tarjeva u op{tem zastarnom roku.
7. Kada je ugovor o prodaji raskinut zbog neizvr{enja obaveze jedne stranke,
a u smislu odredbe ~lana 124. ZOO, to je od momenta raskida prestao pravni osnov
po kome tu‘eni dr‘i i pla}enu cijenu na ime vrijednosti robe, pa tu‘ilac prema odre-
dbi ~lana 214. ZOO ima pravo na vra}anje onog {to je ste~eno bez osnova, povra}aj
upla}enog iznosa sa zateznom kamatom i {tetom u smislu ~lana 278. stav 2. ZOO i to
od dana uplate, odnosno sticanja.
Zastarjelost ovog potra‘ivanja nastupa u op{tem roku zastarjelosti od 10 go-
dina.
8. Potra‘ivanja imaoca samostalne zanatske radnje (preduzetnika) iz ugovora
o izvo|enju radova za naplatu cijene, zastarijeva u op{tem zastarnom roku iz ~lana
371. ZOO.
9. Parni~ni sud odlu~uje o prigovoru zastarjelosti potra‘ivanja naknade {tete
zbog neosnovanog li{enja slobode u skladu sa odredbom ~lana 542. stav 1. Zakona o
krivi~nom postupku, kao posebnom zakonu.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet tu‘benog zahtjeva je naknada nematerijalne {tete zbog neosnova-
nog li{enja slobode. Tu‘ena je tokom postupka pred prvostepenim sudom istakla pri-
govor zastare potra‘ivanja. Prvostepeni sud je odbio taj prigovor kao neosnovan pri-
mjenom odredaba Zakona o obligacionim odnosima
Revizijom se osnovano ukazuje da su ni‘estepeni sudovi pogre{no primije-
nili materijalno pravo kod odlu~ivanja o prigovoru zastarjelosti predmetnog potra‘i-
vanja.
Parni~ni sud cijeni ispunjenje uslova za ostvarivanje zahtjeva za naknadu po odre-
dbama Zakona o krivi~nom postupku, a o vrsti i veli~ini naknade odlu~uje po Zako-
nu o obligacionim odnosima. Zbog toga nema mjesta primjeni odredbe o op{tem ro-
ku zastarjelosti koji je odre|en u ~l. 542. st. 1. Zakona o krivi~nom postupku. Tom
odredbom je propisano da pravo na naknadu {tete zastarijeva za tri godine od dana
pravosna‘nosti prvostepene presude kojom je okrivljeni oslobo|en od optu‘be. Zas-
tarjelost ne te~e za vrijeme dok traje postupak sporazumijevanja o naknadi {tete pred
nadle‘nim organom uprave (~lan 543. stav 2. ZKP) .
(Vs RCG, Rev. 347/97, od 16. 3, 1999 Bilten Vs RCG 1999 51)
10. O zastarjelosti zahtjeva zbog odgovornosti za sticanje bez osnova odlu~u-
je se na osnovu rokova iz Zakona o mjenici (~lan 85. Zakona o mjenici sada ~lan
87. ta~ka 3).
Iz obrazlo‘enja:
Suprotno ‘albenim navodima ovaj sud smatra da tu‘eni sa pravom u ‘albi is-
ti~e da je zastarjelost u konkretnom slu~aju trebalo cijeniti na osnovu ~lana 85. Zako-
na o mjenici i to odredbama stava 3. ovog ~lana gdje se propisuje da odgovornost
zbog neopravdanog oboga}enja zastaruje za tri godine. Ovo iz razloga {to se u kon-
kretnom slu~aju radi o specijalnom propisu u odnosu na Zakon o obaveznim odnosi-
ma pa je na konkretan spor u pogledu zastare, a na osnovu odredaba ~lana 23. Zako-
na obveznim odnosima valjalo primijeniti ~lan 85. stav 3. Zakona o mjenici. Naime,
u ~lanu 23. Zakona o obaveznim odnosima se navodi da se na obligacione odnose
koji se ure|uju drugim zakonom primjenjuju odredbe tog zakona o pitanjima koja ni-
su ure|ena tim zakonom. Kako je u Zakonu o mjenici regulisano pitanje zastarjelosti
odgovornosti za sticanje bez osnova na druga~iji na~in od Zakona o obaveznim
odnosima to je, prema ovakvom stanju stvari, trebalo odluku o zahtjevu tu‘ioca doni-
jeti u skladu sa propisom iz ~lana 85. stav 3. Zakona o mjenici, odnosno trebalo je
primijeniti zakonski rok zastarjelosti od tri a ne od pet godina kako to propisuje ~lan
371. Zakona o obligacionim odnosima .
11. Zahtjev za isplatu protuvrijednosti izgubljene ili uni{tene ambala‘e zasta-
rijeva u op{tem zastarnom roku (~l. 371. i 376. st. 3. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), jer je {teta prouzrokovana povredom obaveze iz ugovora o posluzi ambala‘e.
(Stav XIX koordinacionog sastanka privrednog sudstva biv{e SFRJ, Zavido-
vi}i 3. do, 5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 40)
12. Potra‘ivanje komitenta da mu komisionar preda nov~ani iznos koji je na-
platio za njegov ra~un, zastarijeva u roku od pet godina.
(Vs BiH, P‘. 717/90 od 12. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 40. Napomena:
ZOO)
13. Zahtjev za vra}anje neutro{enog dijela avansa datog izvo|a~u radova do-
spijeva po zavr{etku gra|evinskih radova i ovo potra‘ivanje zastarijeva u op{tem
zastarnom roku od pet godina.
14. Zastarjelost potra‘ivanja naknade {tete zbog neispunjenja ugovora o pre-
uzimanju ispunjenja otplate kredita te~e od dana kada je du‘nik iz ugovora o kreditu
pla}ao pojedine rate - kursne razlike, a nastupa po proteku roka od pet godina od is-
plate, za svaku pojedinu ratu.
15. Potra‘ivanje naknade {tete nastale povredom ugovorne obveze iz ugovora
o gra|enju, zastarijeva u op}em zastarnom roku u kojem zastarijeva i ugovorna obve-
za, pri ~emu se primjenjuje objektivni rok, bez obzira na vrijeme saznanja vjerovnika
za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
Zastarni rok po~inje te}i prvog dana iza dana kada je vjerovnik imao pravo
zahtijevati izvr{enje obveze.
Ako je obveza tu‘enika dospjela prije raskida ugovora o gra|enju, zastarni
rok te~e od sljede}eg dana iza dana isteka roka za izvr{enje obveze tu‘enika kao da-
na od kojeg je po~elo te}i vjerovnikovo pravo da zahtijeva ispunjenje te obveze.
Ako obveza tu‘enika nije dospjela do dana raskida ugovora o gra|enju, tada
zastarni rok tu‘iteljeva potra‘ivanja po~inje te}i od sljede}eg dana iza dana raskida
ugovora stranaka .
(Vs H, II Rev. 115/87, od 15. 2. 1989. Informator, broj 3871)
16. Zahtjev vlasnika za isplatu naknade za zemlji{te koje je oduzeto bez zako-
nom predvi|enog postupka i postalo dru{tveno vlasni{tvo zastaruje u op}em zastar-
nom roku.
(Vs H, Rev. 1887/86, od 14. 1. 1987. Psp 34 - 70)
se po pravilima o neosnovanom oboga}enju (sticanje bez osnova).
Ovo potra‘ivanje zastarijeva u op{tem zastarnom roku, a dospijeva kada po-
vjerilac opomene du‘nika.
18. Potra‘ivanje naknade koristi koju je imala osoba upotrebljavaju}i tu|u
stvar u svoju korist (~l. 219. ZOO) zastarijeva u op}em zastarnom roku.
(Vs H. Gzz. 6/85 od 12. 9. 1985. Informtor, broj 3413)
19. Organizacija udru‘enog rada mo‘e po proteku subjektivnog zastarnog ro-
ka za potra‘ivanja iz osnova naknade {tete, a sve do proteka op{teg zastarnog roka,
zahtijevati od svog radnika naknadu u visini vrijednosti sredstava koje je protupravno
za sebe prisvojio.
Iz obrazlo‘enja:
Utu‘eno potra‘ivanje se ne zasniva samo na pravnom osnovu naknade {tete,
ve} i na neosnovanom oboga}enju (sticanju bez osnova), pa se ne mo‘e zaklju~iti da
je nastupila zastara potra‘ivanja zato {to je prije podno{enja tu‘be protekao subjekti-
vni zastarni rok od tri godine, predvi|en u ~lanu 376. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima.
Iz navoda tu‘ioca datih tokom prvostepenog postupka i u ‘albi, proizilazi, naime,
da tu‘ilac tvrdi da je tu‘eni u svoju korist upotrijebio, odnosno za sebe prisvojio, robu ~iji
je manjak utvr|en, pa se, polaze}i od takvih ~injeni~nih navoda tu‘be, mora zaklju~iti da
se tu‘ba zasniva i na ovom drugom pravnom osnovu (konkurencija pravnih osnova). U ta-
kvom slu~aju ima osnova za primjenu ~lana 209. Zakona o obligacionim odnosima. Po
tom propisu nakon nastupanja zastare prava da zahtijeva naknadu {tete, o{te}enik mo‘e za-
htijevati od odgovornog Iica, po pravilima o neosnovanom oboga}enju, da mu naknadi
vrijednost koristi koju je za sebe pribavio {tetnom radnjom (kod potra‘ivanja iz ovog pra-
vnog osnova primjenjuje se op{ti zastarni rok) .
21. Potra‘ivanja iz ugovora o trajnoj poslovnoj saradnji i kooperantskim
odnosima zastarijevaju u op{tem roku zastarjelosti.
22. Potra‘ivanje povjerioca za povra}aj datog avansa nakon raskida ugovora,
predstavlja zahtjev iz pravno neosnovanog oboga}enja i zastarjeva u op{tem roku
zastarjelosti.
23. Zahtjev za vra}anje iznosa akontacije nakon raskida ugovora zastarijeva u
op}em zastarnom roku.
(Vs H, II Rev. 56/86, od 28. 8. 1986. Psp 33 - 72)
24. Potra‘ivanja nastala izugovora o lizingu zastarjevaju u op{tem zastarnom
roku od deset godina.
(Vs S, broj Prev.305/00. Bilten 4/2000)
25. Zahtjev za vra}anje poklona u~injenog bra~nom drugu zastarijeva po pro-
teku op{teg zastarnog roka ra~unaju}i od prestanka braka.
26. Tra‘bina s naslova isplata autorskog honorara za javno izvo|enje glazbe u
lokalima zastaruje u op}em zastarnom roku.
(Vps H, P‘. 1509/78, od 19. 6. 1979. Psp 16 - 113)
27. Nasljednik mo‘e tra‘iti u parnici da mu ostali nasljednici srazmjerno
svom nasljednom dijelu naknade tro{kove sahrane, ako o tome nije odlu~eno rje{e-
njem o naslje|ivanju, a taj zahtjev zastarjeva u op{tem zastarnom roku.
28. Potra‘ivanje elektroprivredne organizacije prema potro{a~u (pravnoj oso-
bi) s naslova pove}anog anga‘iranja elektri~ne snage zastarijeva u op}em zastarnom
roku od pet godina prema odredbi ~l. 371. ZOO (a ne u trogodi{njem zastarnom roku
za me|usobna potra‘ivanja ugovora o prometu robe i usluga po ~l. 374. tog zakona)
(Vps H, P‘. 63/84, od 31. 1. 1984. Psp 26 - 169)
Povremena potra‘ivanja
^lan 372.
(1) Potra‘ivanja povremenih davanja koja dospijevaju godi{nje ili u kra-
}im odre|enim razmacima vremena (povremena potra‘ivanja), pa bilo da se ra-
di o sporednim povremenim potra‘ivanjima, kao {to je potra‘ivanje kamata, bi-
lo da se radi o takvim povremenim potra‘ivanjima u kojima se iscrpljuje samo
pravo, kao {to je potra‘ivanje izdr‘avanja, zastarijevaju za tri godine od dos-
pjelosti svakog pojedinog davanja.
(2) Isto va‘i za anuitete kojima se u jednakim unaprijed odre|enim po-
vremenim iznosima otpla}uju glavnica i kamate, ali ne va‘i za otplate u obroci-
ma i druga djelimi~na ispunjenja.
________________________
1. Nakon proteka pet godina od dospije}a najstarijeg nepla}enog anuiteta, po-
slije koga du‘nik nije vr{io isplate, nastupa zastara cjelokupnog nepodmirenog potra-
‘ivanja iz ugovora o kreditu.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 372. stav 2. u vezi sa stavom 1. Zakona o obligacionim
odnosima ZOO, anuiteti kojima se u jednakim unaprijed odre|enim povremenim
iznosima otpla}uju glavnica i kamate ({to je slu~aj kod konkretnog ugovora o kredi-
tu) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Posljednji
anuitet po ugovoru o kreditu zaklju~enom 13. 9. 1991. g., dospio je za naplatu 1. 10.
1993. pa kak je tu‘ba podnesena 18. 3. 1998. g. nastupila je zastara potra‘ivanja svih
anuiteta, a time i cjelokupnog potra‘ivanja iz ugovora o kreditu. Zastara utu‘enog
potra‘ivanja nastupila je i po odredbama ~lana 373. ZOO. Po odredbama stava 1.
ovog ~lana, samo pravo iz koga proisti~u povremena potra‘ivanja (u koje spadaju i
anuiteti) zastarijeva za pet godina, ra~unaju}i od dospjelosti najstarijeg neispunjenog
potra‘ivanja poslije koga du‘nik nije vr{io davanja. Najstariji pla}eni anuitet dospio
je za pla}anje 1. 5. 1992. g. pa je prije podno{enja tu‘be protekao rok od pet godina,
~ime je cjelokupno potra‘ivanje tu‘iteljice iz ugovora o kreditu, zastarjelo .
2. Regresno potra‘ivanje jamca prema du‘niku za ispla}ene rate po ugovoru
o kreditu zastarijeva u rokovima predvi|enim za povremena potra‘ivanja, a po~inje
te}i od dospjelosti svake pojedina~ne isplate ako je rije~ o potra‘ivanju anuiteta, ali
ne ako je rije~ o otplatama u obrocima.
Iz obrazlo‘enja:
"U postupku je utvr|eno da je tu‘enik podigao kredit a tu‘itelj preuzeo obvezu
jamca. Kako tu‘enik nije otpla}ivao kredit, tu‘itelj je od sije~nja 1983. do kolovoza 1985.
otplatio banci kredit koji je podigao tu‘enik. S obzirom na tako utvr|eno ~injeni~no stanje
te imaju}i u vidu da zastara potra‘ivanja prema tu‘itelju kao jamcu po~inje te}i ~im je gla-
vni du‘nik - tu‘enik zapao u zaka{njenje s namirenjem svoje dospjele obveze prema vjero-
vniku, onda, po ocjeni ovog revizijskog suda nema opravdanja za produ‘avanje zakonom
predvi|enog roka za zastaru potra‘ivanja koje potje~e iz ugovora o kreditu, budu}i da dos-
pjelost svake pojedina~ne rate kredita dospijeva u manjem ili ve}em vremenskom razdo-
blju. Prema tome kako je u ugovoru o kreditu ugovoren na~in pla}anja, a to treba ispitati,
takvo pla}anje dobiva karakter povremenog davanja koje postaje samostalno zbog ~ega bi
u skladu s ~l. 372. ZOO rok zastarjelosti isplate pojedina~ne rate tekao od dospjelosti sva-
ke pojedina~ne isplate (a zastarni rok bio tri godine). Primjena, pak, kra}eg zastarnog roka
od tri godine imala bi mjesta ako bi se radilo o potra‘ivanju anuiteta (iznosa koji se sastoji
od glavnice i kamata za vrijeme koje se anuiteti otpla}uju), ali ne i ako bi se radilo o otpla-
tama u obrocima."
3. Zastara izvr{enja povremenih potra‘ivanja koja proistje~u iz pravomo}nih
sudskih odluka, a dospijevaju ubudu}e, ravna se prema rokovima predvi|enima za
zastaru povremenih potra‘ivanja (~lanak 372. stavak 1. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi st. 1. ~l. 379. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO),
sva potra‘ivanja koja su utvr|ena pravomo}nom sudskom odlukom ili odlukom dru-
goga nadle‘nog tijela, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadle‘nim tijelom, zasta-
rijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastare. Me|u-
tim, prema stavku 2. istog ~lanka, sva povremena potra‘ivanja koja proistje~u iz
odluka navedenih iz stavka 1. koje dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi-
|enom za tu zastaru povremenih potra‘ivanja. Kada, pak, zastarijevaju povremena
potra‘ivanja, propisano je odredbom ~l. 372. st. 1. ZOO .
(@s Split, G‘ 2314/97, od 19. 12. 1997. Izbor odluka 1/1998 21/63)
4. Potra‘ivanje zateznih kamata kao samostalno potra‘ivanje zastarijeva u ro-
ku od tri godine od dana nastanka (nastaje i istovremeno dospijeva svakog dana do-
cnje glavnog potra‘ivanja), a ne u roku odre|enom za zastarjelost glavnog potra‘iva-
nja, ali zastarijeva u cjelini ako nije tu‘bom zahtijevano u roku od pet godina od do-
spije}a prvog obroka.
5. Samostalno potra‘ivanje zateznih kamata zastarijeva u roku od tri godine
od nastanka - dospije}a, pa i kada predstavlja sporedno potra‘ivanje iz ugovora o
prevozu u ‘eljezni~kom saobra}aju.
6. Potra‘ivanje zateznih kamata dospijeva svakog dana docnje u pla}anju gla-
vne tra‘bine, a zastarijeva u roku od tri godine od dana dospije}a.
Zastara se ne prekida dostavom obra~una zateznih kamata.
7. Na zastaru potra‘ivanja kamata primjenjuje se odredba ~l. 372. st. 1. ZOO i
u slu~aju kad je kamata proistekla iz potra‘ivanja naknade {tete uzrokovane djelom
za koje je predvi|en dulji rok zastare za kazneno gonjenje od op}eg roka zastare po-
tra‘ivanja naknade {tete, neovisno o tome {to je u parnici kamatni zahtjev istaknut
kao glavni zahtjev.
(Os Osijek, G‘. 3146/89, od 21. 9. 1989. Psp 43 - 66)
8. Pravo nezbrinute majke djeteta da tra‘i izdr‘avanje od vanbra~nog oca za
vrijeme od tri mjeseca prije poro|aja dospijeva sa ro|enjem djeteta, a potra‘ivanje
izdr‘avanja u trajanju od godine dana nakon ro|enja djeteta dospijeva obro~no (mje-
se~no) od kada te~e trogodi{nji rok zastarjelosti potra‘ivanja.
10. Samostalano potra‘ivanje zateznih kamata (nakon podmirenja glavnog
potra‘ivanja) zastarijeva u roku od tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog
obroka (ovo potra‘ivanje nastaje i dospijeva svakog dana u periodu od dospije}a do
prestanka glavnog potra‘ivanja) - ~l. 372. Zakona o obligacionim odnosima. Nije
prema tome zastarjelo potra‘ivanje zateznih kamata dospjelo u periodu od tri godine
prije podno{enja tu‘be kojom se zahtijeva pla}anja ovog potra‘ivanja.
5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 41)
11. Zatezna kamata nastaje i dospijeva svakog dana docnje, a potra‘ivanje za-
teznih kamata zastarijeva u roku od tri godine od dospije}a.
Zastarjelost samog prava

^lan 373.
(1) Samo pravo iz koga proisti~u povremena potra‘ivanja zastarijeva za
pet godina, ra~unaju}i od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potra‘ivanja po-
slije koga du‘nik nije vr{io davanja.
(2) Kad zastari pravo iz koga proisti~u povremena potra‘ivanja, povjeri-
lac gubi pravo ne samo da zahtijeva budu}a povremena davanja, nego i povre-
mena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti.
(3) Ne mo‘e zastariti pravo na izdr‘avanje odre|eno zakonom.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘. 173/00 od 4. 8. 2000, citiranu u sudskoj pra-
Me|usobna potra‘ivanja iz ugovora o prometu robe i usluga

^lan 374.
(1) Me|usobna potra‘ivanja dru{tvenih pravnih lica iz ugovora u pro-
metu robe i usluga, kao i potra‘ivanja naknade za izdatke u~injene u vezi s tim
ugovorima, zastarijevaju za tri godine.
(2) Zastarijevanje te~e odvojeno za svaku isporuku robe, izvr{eni rad ili
uslugu.
-------------------------
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 35. ZIDZOO, u ~lanu 374. stav 1. rije~:
dru{tvenih bri{e se.
________________________
1. U trogodi{njem roku zastarijevaju samo me|usobna potra‘ivanja dru{tve-
nih (sada dr‘avnih) pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 374. ZOO zastarijevaju u roku tri godine me|usobna po-
tra‘ivanja dru{tvenih pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga (ovaj propis ni-
je mijenjan ni nakon preuzimanja Zakona o obligacionim odnosima, kao zakona
RBiH). U konkretnom slu~aju ugovorne stranke nisu bile dru{tvena pravna lica u vri-
jeme zaklju~enja ugovora (tu‘ilac je preduze}e u privatnoj svojini, a tu‘eni je dioni-
~ko dru{tvo, {to zna~i da u njega nije u cjelini ulo‘en dru{tveni, sada dr‘avni kapital,
ako ga uop{te i ima). Propisi o kra}em roku zastare moraju se restriktivno tuma~iti,
da bi se za{titio opravdani interes povjerilaca, pa se ne mo‘e smatrati, i bez obzira na
izmijenjene dru{tvene okolnosti, da se odredbe ~lana 374. ZOO mogu primijeniti na
zastaru potra‘ivanja koja poti~u iz ugovora u privredi, ako su ih zaklju~ila bilo koja
pravna lica.
2. Zastarijevaju u trogodi{njem roku samo me|usobna potra‘ivanja iz
ugovora o prometu robe i usluga pravnih osoba ~iji je kapital u cjelini dr‘avni dru{-
tveni.
Iz obrazlo‘enja:
Trogodi{nji zastarni rok iz ~lana 374. Zakona o obligacionim odnosima se
odnosi samo na me|usobna potra‘ivanja dru{tveno-pravnih osoba iz ugovora o pro-
metu robe i usluga, a kao i svaki drugi propis kojim se odstupa od op{teg pravila o
zastarnom roku od pet godina, mora se, u interesu pravne sigurnosti i za{tite u~esnika
u postupku, restriktivno tuma~iti. Prilikom preuzimanja Zakona o obligacionim
odnosima, ~lan 2. ZOO na koji se poziva ‘alba, izmijenjen je samo utoliko {to su, ka-
ko proizilazi iz ~lana 5. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima
( Slu‘beni list RBiH , br. 2/92 i 13/94), rije~i osnovne i druge organizacije udru‘e-
nog rada zamijenjene rije~ju preduze}a tako da cijela odredba glasi da su u~esnici
obligacionih odnosa preduze}a i druge dru{tveno-pravne osobe, pojedinci i gra|an-
sko-pravne osobe. Pogre{no iz ovakve odredbe ~lana 2. ZOO ‘alitelj izvodi zaklju-
~ak da su dru{tveno-pravne osobe sva preduze}a bez obzira na vlasni~ku strukturu
kapitala, pa i preduze}a u privatnom i mje{ovitom vlasni{tvu, jer se ova kategorija
svrstava u gra|ansko-pravne osobe. Ovim se ne vrije|a na~elo iz ~lana 11. ZOO o ra-
vnopravnosti u~esnika u obligacionim odnosima, jer se izdvaja samo jedna kategorija
u~esnika i kra}i rok zastare primjenjuje samo na njihova me|usobna potra‘ivanja ko-
ja proisti~u iz odre|ene vrste pravnih poslova.
3. Potra‘ivanja cijene za isporu~enu elektri~nu energiju koja se obra~unavaju
svakog mjeseca, me|usobno su samostalna i zastarjelost te~e za svako od njih, odvo-
jeno.
Iz obrazlo‘enja:
Bez pouzdanog utvr|enja kada su pojedina potra‘ivanja dospjela i koja su
uplatama izmirena, ne mo‘e se pravilno raspraviti prigovor zastare potra‘ivanja koji
je istakao tu‘eni u prvostepenom postupku, a koji prvostepeni sud odbija pozivom na
odredbe ~l. 387. i 392. ZOO. U ovoj parnici tu‘itelj zahtijeva pla}anje cijene za ispo-
ru~enu elektri~nu energiju, dakle utu‘uje potra‘ivanje koje sukcesivno nastaje, tako
{to se cijena obra~unava svakog mjeseca, a potra‘ivanja cijene po pojedinim mjese-
cima su me|usobno samostalna, pa zastarjelost te~e odvojeno za svakog od njih, u
smislu odredaba ~lana 374. stav 2. ZOO. U takvom slu~aju ne mo‘e se raditi o po-
srednom priznavanju duga davanjem otplate, {to bi prekidalo zastaru potra‘ivanja u
smislu ~lana 387. stav 2. ZOO, ve} bi se morala smatrati zastarjelim sva potra‘ivanja
nastala i dospjela do 4. 7. 1994. godine (tu‘ba - prijedlog za izvr{enje u ovoj parnici
podnesena je 4. 7. 1997. godine), ako nisu izmirena uplatom na na~in odre|en ~la-
nom 312. st. 1. ili 2. ZOO.
(Vs FBiH, P‘.168/99, od 22. 11. 1999. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 35)
4. Potra‘ivanja iz ugovora o zajmu, odnosno kreditu, ne zastarijevaju u trogo-
di{njem roku.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju ne bi se mogao primijeniti kra}i trogodi{nji rok iz ~la-
na 374. ZOO stoga {to se ne radi o potra‘ivanju iz ugovora o prometu robe i usluga.
Sintagma promet robe i usluga podrazumijeva uz promet robe (karakteristi~an ugo-
vor o prodaji) i promet usluga kojima se promet robe olak{ava (u pravilu, trgovinskih
usluga koje prate robni promet, npr. prijevoz, {pedicija, komisiona trgovina, zastupa-
nje i sl), te takve usluge koje se mogu u {irem smislu izjedna~iti sa prodajom robe
(npr. ugovor o djelu, gra|enju i sli~no). Ugovor o zajmu, odnosno kreditu, ne bi se
mogao svrstati u kategoriju usluga koje ima u vidu ~lan 374. ZOO, a pojam ugovora
o prometu robe i usluga iz ovog propisa ne mo‘e se izjedna~iti sa pojmom ugovora u
privredi datom u ~lanu 25. stav 2. i 3. ZOO.
5. Potra‘ivanje cijene iz ugovora o prodaji stana izgra|enog za tr‘i{te zaklju-
~enog izme|u dru{tvenih (sada dr‘avnih) pravnih osoba zastarijeva u roku tri godine
Iz obrazlo‘enja:
Ne mo‘e se prihvatiti stav prvostepenog suda da u konkretnom slu~aju potra-
‘ivanje neispla}ene cijene zastarijeva, u op{tem petogodi{njem roku iz ~lana 371.
ZOO. jer da se ne radi o prometu robe, ve} nekretnina, na koji se primjenjuje Zakon
o prometu nepokretnosti. U savremenom ekonomskom i pravnom prometu i stanovi
koje preduze}a izgra|uju radi prodaje na tr‘i{tu smatraju se robom (pro{iren je taj
pojam i na nepokretne stvari, koje se tipski masovno proizvode radi prodaje na slo-
bodnom tr‘i{tu). Sam Zakon o prometu nepokretnosti, na koji se poziva prvostepeni
sud, u ~lanu 26. posebno tretira stanove koje dru{tveno pravno lice stavlja u pravni
promet. U okviru svog redovnog poslovanja, a u sudskoj praksi i ranijih privrednih
sudova je zauzet stav da zahtjev za naplatu cijene iz ugovora o prodaji stana izgra|e-
nog za tr‘i{te, zaklju~enog izme|u dru{tvenih pravnih lica, zastarijeva za tri godine,
u smislu ~lana 374. stav 1. ZOO (zaklju~ak sa X koordinacionog sastanka privrednog
sudstva biv{e Jugoslavije odr‘anog 1979. godine).
6. Me|usobna potra‘ivanja iz trgova~kih ugovora te potra‘ivanja za izdatke
u~injene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.
Iz obrazlo‘enja:
Pojam ugovora u privredi definiran je u ~l. 25. ZOO. Prema toj odredbi ugo-
vori u privredi (sada to treba ~itati kao trgova~ki ugovori) jesu ugovori {to ih poduze-
}e i druge pravne osobe koje obavljaju neku privrednu djelatnost, imaoci radnje i
drugi pojedinci koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku privrednu djela-
tnost, sklapaju me|u sobom u obavljanju djelatnosti, koje ~ine predmet njihova po-
slovanja ili su u vezi s tim djelatnostima. Imaju}i u vidu cilj propisa ~l. 374. ZOO,
treba zaklju~iti da se trogodi{nji zastarni rok koji propisuje odnosi upravo na takva
potra‘ivanja. To se svakako odnosi i na ugovor o djelu, jer je rije~ o ugovoru koji su
u okviru obavljanja svoje privredne djelatnosti sklopili trgovci, stranke u ovom spo-
ru .
(Vts RH, P‘. 3644/97, od 13. 1. 1998. - Zbirka 5 - 31)
7. Potra‘ivanja po protokolu o sravnjenju me|usobnih potra‘ivanja zastarije-
va za tri godine, kao potra‘ivanje iz ugovora o prometu roba i usluga.
8. Potra‘ivanje naknade tzv. inflatorne {tete zastarijeva u roku od 3 godine i
kada je potra‘ivanje utvr|eno pravosna‘nom odlukom, a po~inje da te~e od dana iz-
vr{nosti te odluke.
(Vs RCG, P‘. 583/97 Bilten Vs RCG 1999 49. Napomena: u izvoru ne-
dostaje datum kada je ova sudska odluka donesena)
9. Zahtjev za vra}anje sitne ambala‘e (staklene boce za mineralnu vodu i
plasti~ne gajbe ) ima karakter sporednog zahtjeva iz ugovora o prodaji, pa zastarije-
va u roku u kojem zastarijeva i glavni zahtjev.
Iz obrazlo‘enja:
"Sitna ambala‘a za mineralnu vodu (staklene boce i plasti~ne "gajbe") pred-
stavlja ambala‘u koja ima relativno kratak upotrebni ciklus, tako da se tro{i u ograni-
~enom broju obrtaja. Zahtjev za povrat takve ambala‘e ima karakter sporednog zah-
tjeva iz ugovora o prodaji i kao takav dijeli sudbinu glavne stvari, {to zna~i da zastar-
jeva u onom roku u kojem zastarjeva i glavni zahtjev, a to je, prema odredbi ~l. 374.
ZOO, rok od tri godine. S obzirom na to da je sporni zahtjev dospio dana 30. prosin-
ca 1980.g., a tu‘ba je podnesena dana 3. VII. 1985.g., dakle poslije zastarnog roka od
tri godine, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (~l. 360. st. 1. i 2. u svezi
s ~l. 374. ZOO), kada su, zbog zastare, tu‘beni zahtjev kao neosnovan odbili. Revi-
dent neosnovano isti~e da se radi o zahtjevu za vra}anje ambala‘e, koji svoj pravni
temelj ima u odredbama Zakona o osnovnim vlasni~ko-pravnim odnosima. Naime, u
konkretnom se slu~aju ne radi o ambala‘i kojoj je vijek trajanja relativno trajan i koja
je individualno odre|ena, te predana tu‘eniku na temelju ugovora o posluzi, a {to bi
sve imalo za posljedicu da zahtjev za povrat takve ambala‘e ne dijeli sudbinu gla-
vnog pravnog posla, u konkretnom slu~aju, ugovora o prodaji."
(Vs RH, II Rev 21/91, od 23. 4. 1991. Izbor odluka 1993. 44/80)
10. Zastarjevanje potra‘ivanja povratne ambala‘e, na~elno govore}i, te~e
odvojeno za svaku isporuku robe (isto onako kako je tekao rok zastarjelosti cijene za
isporu~enu robu) ali se, uobi~ajeno u privrednom poslovanju (u odsustvu posebnog
dogovora stranaka, odnosno druga~ije du‘nikove izjave kod kontinuirane i sukcesi-
vne isporuke ambala‘e sa kra}im upotrebnim ciklusom po principu puno za prazno),
obaveze u pogledu povra}aja vi{e anga‘ovane ambala‘e namiruju onim redom kako
dospijevaju za ispunjenje.
Prema koli~inama povra}ene ambala‘e, uzima se da je prvo vra}ena ambala-
‘a iz ranijih isporuka (na taj na~in pri svakom povra}aju ambala‘e razdu‘uju se pret-
hodno nevra}ene koli~ine i tako utvr|uje kona~na saldo dugovane ambala‘e). U tom
smislu cijeni se prigovor zastarjelosti i izvodi zaklju~ak o tome u kom obimu je tu‘e-
ni povra}ajem ambala‘e poslije trogodi{njeg perioda koji prethodi utu‘enju uspio da
povrati tu‘iocu koli~inu ambala‘e koju je dugovao na dan koji prethodi trogodi{njem
periodu prije utu‘enja.
11. Plasti~ne gajbe svih vrsta su ambala‘a koja se brzo tro{i pa potra‘ivanje
isplate njene protuvrijednosti zastarijeva u roku odre|enom za zastarjelost glavnog
potra‘ivanja iz ugovora o kupoprodaji robe.
12. Potra‘ivanje komitenta da mu komisionar preda nov~ani iznos koji je na-
platio za njegov ra~un, zastarijeva u roku od pet godina.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je osnovano odbio prigovor zastarjelosti potra‘ivanja, koji
se poziva na odredbe ~lana 374. ZOO.
Tu‘itelji~ino potra‘ivanje poti~e iz ugovora o komisionu, koji se smatra ugo-
vorom o uslugama, ali se zasniva i na sticanju bez osnova. U smislu ~lana 374. stav
1. ZOO, me|usobna potra‘ivanja dru{tveno-pravnih lica iz ugovora o prometu robe i
usluga, kao i potra‘ivanja naknade za izdatke u~injene u vezi s tim ugovorima, zasta-
rijevaju za tri godine, ali se iz stava 2. ovog ~lana vidi da se ovaj propis odnosi na
potra‘ivanja povodom isporuke robe, izvr{enog rada ili obavljene usluge. U konkre-
tnom slu~aju tu‘eni je bio du‘an da tu‘iteljici preda nov~ana sredstva primljena za
nju, dakle njena sredstva i nosnovanim odbijanjem da tako postupi i prisvajanjem tih
sredstava, tu‘eni je ta sredstva stekao bez osnova, pa je du‘an da ih vrati, odnosno
naknadi njihovu vrijednost po osnovu iz ~lana 210. stav 1. ZOO. Za potra‘ivanje po
ovom osnovu zastarni rok je pet godina (~lan 371. ZOO), a nije sporno da on nije
protekao do dana podno{enja tu‘be .
13. Zastarijeva samo zahtjev za povrat ambala‘e koja nije trajna, dok se na trajnoj
ambala‘i mo‘e ste}i pravo raspolaganja po pravilima o sticanju svojine odr‘ajem.
14. Zastarjevanje potra‘ivanja povratne ambala‘e te~e odvojeno za svaku
isporuku robe (isto onako kako te~e rok zastarjelosti cijene za isporu~enu robu), ali
se u privrednom poslovanju primjenjuje i odredba ~l. 312. ZOO kada se radi o kontu-
nuiranim i sukcesivnim isporukama ambala‘e sa kra}im upotrebnim ciklusom, po
principu puno za prazno.
15. Potra‘ivanje OUR-a po{te, telegrafa i telefona za kori{tenje magistralnih kapa-
citeta zastarijeva u trogodi{njem roku, jer se radi o specifi~nom ugovoru o uslugama izme-
|u dru{tvenih pravnih lica (~l. 374. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima)?
5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 40)
16. Potra‘ivanje naknade za poslove izvoza robe obavljene za ra~un tu‘enog i
za izdatke u~injene tim povodom zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je
izvoznik trebao polo‘iti ra~un o obavljenom poslu.
2)
17. Potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovane povredom obaveze iz ugovora
o prometu robe i usluga zaklju~enog izme|u dru{tveno-pravnih lica zastarijeva u ro-
ku od tri godine od nastanka {tete.
U takvom slu~aju ne primjenjuju se propisi o subjektivnom i objektivnom ro-
ku zastare deliktom prouzrokovane {tete.
18. Zahtjev za vra}anje ambala‘e koja ima relativno kratak vijek upotrebe
(npr. boce i plasti~ne gajbe) ili za isplatu njene protuvrijednosti, zastarijeva u roku
odre|enom za zastarjelost glavnog potra‘ivanja iz ugovora o kupoprodaji.
19. Naplata cijene za izvedene radove iz ugovora o gra|enju po privremenoj
situaciji sa ta~no odre|enim iznosima, zastarijeva u roku od tri godine od dospije}a
za pla}anje.
20. Zastara potra‘ivanja cijene radova po ugovoru o gra|enju po~inje da te~e
prvog dana poslije dana kada je izvo|a~ radova mogao na osnovu kona~nog obra~u-
na da zahtjeva isplatu.
Kada je zastario nominalni iznos cijene, tada je zastarjelo i eventualno potra-
‘ivanje tu‘ioca na ime zatezne kamate zbog docnje u pla}anju nominalnog iznosa,
kao i zahtjev za naknadu {tete u smislu odredbe ~lana 278. st. 2. ZOO.
(Vs S, broj Prev. 192/00. Bilten 1/2’001)
Potra‘ivanje zakupnine
^lan 375.
Potra‘ivanje zakupnine, bilo da je odre|eno da se pla}a povremeno, bilo
u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.
________________________
1. Potra‘ivanje zakupnine, bilo da je odredeno da se pla}a povremeno ili u je-
dnom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine (~l. 375. ZOO) bez obzira na to {to
stranke nisu sklopile pisani ugovor o zakupu kako to nala‘e Zakon o poslovnim zgra-
dama i prostorijama, jer je bitno da je ugovor izvr{en u prete‘nom dijelu.
(Vps, P‘. 1252/87, od 22. 12. 1987. Psp 38 - 145)
Potra‘ivanje naknade {tete

^lan 376.
(1) Potra‘ivanje naknade prouzrokovane {tete zastarijeva za tri godine
od kad je o{te}enik doznao za {tetu i za lice koje je {tetu u~inilo.
(2) U svakom slu~aju ovo potra‘ivanje zastarijeva za pet godina od kad
je {teta nastala.
(3) Potra‘ivanje naknade {tete nastale povredom ugovorne obaveze zas-
tarijeva za vrijeme odre|eno za zastarjelost te obaveze.
________________________
1. Tu‘beni zahtjev za predaju drugog individualno neodre|enog stana ili is-
platu tr{i{ne vrijednosti odre|enog stana ~ija se predaja ne zahtijeva, imaju karakter
tu‘be za naknadu {tete, a takva potra‘ivanja su podlo‘na zastari.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘itelj je prvobitnom tu‘bom zahtijevao da se nalo‘i tu‘enom da stan u Z.
ul. S.R. br. 3-B/preda tu‘itelju slobodan od lica i stvari, tvrde}i da je njegov vlasnik.
Tokom postupka tu‘itelj je tu‘beni zahtjev postavio tako {to je zahtijevao da
sud tu‘enom nalo‘i da tu‘itelju preda stan veli~ine 41 m2 (prostorno ili drugo odre|e-
nje stana nije dato) ili alternativno isplati komercijalnu vrijednost takvog stana u
iznosu od ........... KM.
Prvostepeni sud je pobijenom presudom oba alternativno tako postavljena tu-
‘bena zahtjeva odbio kao neosnovane , jer je na{ao da je osnovan tu‘enikov prigovor
zastare potra‘ivanja.Pobijanu presudu prvostepeni sud temelji na ocjeni da nijedan
od dva postavljena alternativna tu‘bena zahtjeva nemaju karakter tu‘benog zahtjeva
kojim se tra‘i za{tita prava vlasni{tva, pa da je, s obzirom na dugogodi{nji protek
vremena (pravni odnos po kome je stan trebao vratiti tu‘eni nastao 1. 10. 1981. godi-
ne, a tu‘ba sudu podnijeta 14. 7. 1995. godine), nastupila zastara potra‘ivanja.
Nisu osnovani ‘albeni navodi tu‘itelja da je tu‘beni zahtjev (prvi po redu) po
svom sadr‘aju preciziran kao vlasni~ka tu‘ba, jer se njime tra‘i vra}anje u posjed
individualno odre|ene stvari , a tek u slu~aju nemogu}nosti isplata komercijalne
vrijednosti takvog stana (drugi po redu zahtjev).
U konkretnom slu~aju, prvobitno postavljeni tu‘beni zahtjev, kojim se tra‘ila
predaja u posjed stana u Z., ul. S.R. broj 3-B/p slobodan od lica i stvari, imao je kara-
kter tu‘be kojom se tra‘i za{tita prava vlasni{tva. Takav zahtjev imao je sve pretpos-
tavke vlasni~ko pravne za{tite, a to je tu‘ba koju vlasnik neposjednik podi‘e protiv
posjednika nevlasnika (u ovom slu~aju) individualno odre|enog stana tra‘e}i da mu
se taj stan preda. Kasnije, u postupku postavljenim tu‘benim zahtjevom tu‘itelj je
preina~io a ne precizirao tu‘bu, jer je tra‘io predaju drugog stana (bilo kojeg) iste ve-
li~ine a ne individualno odre|enog stana (~iji je vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik) ili
isplatu komercijalne vrijednosti takvog stana u iznosu od .......... KM. Takvi zahtjevi
imaju karakter zahtjeva za naknadu {tete, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kad
je odlu~io kao u izreci. Za razliku od prava vlasni{tva koje nikad ne zastarijeva ma
koliko ga dugo njegov nosilac ne izvr{avao (vlasni~ko pravo prestaje usljed nevr{e-
nja tek onda kada druga osoba to pravo stekne dosjelo{}u a u ovom slu~aju to nije
bilo mogu}e radi karaktera vlasni{tva), potra‘ivanja ~iji je pravni osnov naknada {te-
te zastarijevaju i u ovom slu~aju protekao je i apsolutni rok zastare propisan u ~lanu
(Vs FBiH, P‘. 145/99, od 26. 10. 1999.. Bilten Vs FBiH 2/99 - 49)
2. Objektivni rok zastarijevanja tra‘bine naknade {tete od pet godina primje-
njuje se tak kad subjektivni rok od 3 godine od saznanja za {tetu i po~initelja istje~e
izvan petogodi{njeg roka.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~l. 376. st. 1. ZOO po~etak subjektivnog roka za potra‘ivanje
nadoknade prouzro~ene {tete zavisi kumulativno od dvije ~injenice:
1) saznanju o{te}enika za {tetu i
2) saznanju o{te}enika za osobu koja je u~inila {tetu.
Objektivni rok zastarijevanja potra‘ivanja naknade {tete od 5 godina iz
~l. 376. st. 2. ZOO, na koji se poziva revident, primjenjuje se tek kad subjektivni rok
od 3 godine od kada se doznalo za {tetu i po~initelja u smislu ~l. 376. st. 1. ZOO is-
tje~e izvan petogodi{njeg roka.
3. Kad je {tetna radnja sje~e stabala vr{ena svake dvije do tri godine, svaka
sje~a predstavlja zasebnu {tetnu radnju u odnosu na koju te~e zastara potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
"U reviziji se isti~e da su {tetne radnje ponavljane unutar roka u dvije godine,
pa se prema tome radi o "{teti koja traje". Zbog toga bi zastara po~ela te}i od svr{et-
ka {ttne djelatnosti. Smisao utvr|enog ~injeni~nog stanja je da je tu‘enk 1963. g. iz-
gradio dalekovod i da je postavio dalekovodni stup na ~est. tu‘itelja, a ispod daleko-
voda posjekao {umu radi ostvarenja sigurnosti visine i udaljenosti drve}a od opasne
zone iskrenja dalekovoda. Svake dvije do tri godine tu‘enk je vr{io ~i{}enje raslinja
ispod koridora, te sjekao rubna stabla, koja su svojom {irinom i visinom ulazila u po-
dru~je udaljenosti u kojoj postoji opasnost od iskrenja dalekovoda. Tom prilikom tu-
‘enik u izvr{enju ~i{}enja i sje~e nije obavije{tavao tu‘itelja, pa je posje~ena drvna
masa ostala u {umi, gdje je zbog truljenja propadala. Valjano su primijenili materijal-
no pravo ni‘estupanjski sudovi, primjenjuju}i odredbu ~l. 376. st. 1. Zakona o obve-
znim odnosima (dalje: ZOO). Ne mo‘e se govoriti o jednoj {tetnoj radnji, kada je sje-
~a stabala izvr{ena svake dvije do tri godine. S obzirom na taj vremenski razmak
izme|u radnji svake sje~e predstavlja posebnu {tetnu radnju, pa ne mo‘e biti govora
o jednoj radnji, ve} je svaka sje~a {ume zasebna {tetna radnja sa svojim zastarnim ro-
kom. Tu‘enik se bez osnova poziva na odredbe Zakona o {umama ("Narodne novi-
ne", broj 52/90), budu}i da je {teta u~injena od strane elektroprivredne organizacije
zbog odr‘avanja elektroenergetskih postrojenja, pa na prijeporni pravni odnos vaja
primijeniti Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine", broj 31/90, 47/90, 61/92 i
26/93). Naime, elektroprivredna organizacija je du‘na nadoknaditi vlasnicima, odno-
sno korisnicima nekretnina {tetu, koju u~ini izgradnjom i odr‘avanjem elektroener-
getskih postrojenja."
4. Zastara zahtjeva za naknadu {tete prosu|uje se prema propisu ~lana 376. i
377. Zakona o obligacionim odnosima bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za
ve} nastalu {tetu ili za {tetu za koju je po redovnom toku stvari izvjesno da }e sukce-
sivno nastajati u budu}nosti, kao i bez obzira na to da li se budu}a {teta zahtijeva u
obliku nov~ane rente ili u jednokratnom iznosu.
(Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002,str. 25)
5. Osoba koju je poginuli po zakonu bio du‘an uzdr‘avati i kojoj je u svezi s
time priznato pravo na obiteljsku mirovinu, saznala je za {tetu koju trpi gubitkom uz-
dr‘avanja kad je doneseno rje{enje nadle‘nog tijela kojim je utvr|ena obiteljska mi-
rovina.
Iz obrazlo‘enja:
"Potra‘ivanje naknade {tete zastarijeva za tri godine od dana kada je o{te}e-
nik saznao za {tetu i osobu koja je {tetu u~inila (~l. 376. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima dalje: ZOO. Osoba kojoj je poginuli bio du‘an po zakonu uzdr‘avati sa-
znala je za {tetu koja u svom uzdr‘avanju trpi zbog njegove smrti istom kada je do-
neseno rje{enje o visini njegove porodi~ne mirovine. Kako je u konkretnom slu~aju
nakon smrti oca u saobra}ajnoj nesre}i dana 29. VII. 1986. g. malodobnom tu‘itelju
utvr|ena porodi~na mirovina rje{enjem 17. II. 1987. g., a tu‘itelj je tu‘bu zbog izgu-
bljenog uzdr‘avanja podigao 10. X. 1989. g., to su ni‘estupanjski sudovi pravilno
odbili prigovor zastare samog prava kojeg je istakla tu‘enica. Suprotno tvrdnji tu‘e-
nice ni‘estupanjski sudovi su utvrdili tu‘itelju rentu s osnova izgubljenog uzdr‘ava-
nja vode}i ra~una o zakonskoj odredbi i u skladu s istom koja utvr|uje na~in odre|i-
vanja visine rente, a to je odredba iz ~l. 194. st. 2. ZOO, kada su tu‘itelju dosudili sa-
mo razliku izme|u onog {to prima s osnova porodi~ne mirovine i onog {to bi mu otac
da je ‘iv od svoje zarade izdvojio za njegovo uzdr‘avanje."
6. Regresni zahtjev osiguravaju}e organizacije za iznos ispla}en po kasko osi-
guranju motornog vozila zastarjeva za tri godine od saznanja osiguranika za {tetu i
u~inioca, odnosno, po~inje te}i prema tre}oj odgovornoj osobi i zavr{ava se u istom
roku.
7. Kad je {tetnik u krivi~nom postupku oslobo|en od optu‘be, ne radi se o
{teti prouzro~enoj kaznenim djelom, a pitanje zastare potra‘ivanja naknade {tete
ocjenjuje se primjenom odredaba ~l. 376. ZOO, pri ~emu postavljanje imovinskopra-
vnog zahtjeva u krivi~nom postupku treba smatrati podno{enjem tu‘be.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev tu‘itelja za naknadu {tete proiza{le iz {tetnog doga-
|aja od 11. prosinca 1981.g. nastalog sudarom motornih vozila kojim je upravljao tu-
‘itelj i osiguranik tu‘enog revidenta. Revident je u postupku istaknuo prigovor zasta-
re i ni‘i sudovi su taj prigovor odbili jer smatraju da je {teta tu‘itelja prouzrokovana
krivi~nim djelom, zbog ~ega zahtjev tu‘itelja zastarijeva u roku propisanom odre-
dbom ~l. 377. Zakona o obveznim odnosima - u daljnjem tekstu ZOO, a u svezi sa ~l.
390. istog zakona. U postupku je utvr|eno da je zbog {tetnog doga|aja vo|en krivi-
~ni postupak, i to protiv tu‘itelja i D.J. i pravomo}nom sudskom presudom tu‘itelj je
progla{en krivim za krivi~no djelo, a D.J. oslobo|en je od optu‘be. Tu‘itelj tra‘i dio
{tete za koju tvrdi da je prouzrokovana krivnjom D.J., pa {teta koju tu‘itelj potra‘uje
nije proiza{la iz krivi~nog djela kad je u krivi~nom postupku D.J. oslobo|en od optu-
‘be. Du‘i rok zastare potra‘ivanja naknade {tete po~injene krivi~nim djelom primje-
njuje se u odnosu na po~initelja krivi~nog djela ({tetnika) i osobe koje odgovaraju za
po~initelja, pa kad D.J. nije po~initelj krivi~nog djela za {tetu koju tu‘itelj potra‘uje,
onda se na njega ne mo‘e primijeniti zastarni rok iz ~l. 377. ZOO ve} zastarni rok iz
~l. 376. ZOO. Rok zastare koji se primjenjuje na {tetnika, primjenjuje se i na osigura-
vatelja kod kojeg je {tetnik osiguran od odgovornosti za {tetu nanesenu tre}im osoba-
ma. Imovinskopravni zahtjev tu‘itelj je u krivi~nom postupku postavio 27. srpnja
1985.g. (smatra se danom podno{enja tu‘be), a {tetni doga|aj se zbio 11. prosinca
1981.g. Prema odredbi ~l. 376. st. 1. ZOO, potra‘ivanje naknade {tete zastarijeva za
tri godine od kada je o{te}enik saznao za {tetu i osobu koja je {tetu po~inila."
8. Zastarijevanje regresnog potra‘ivanja stranog osigurava~a protiv zajednice
osiguranja imovine i lica kod koje je bio osiguran {tetnik po osnovu auto-odgovor-
nosti, po~inje od momenta kada je osiguranik tu‘ioca saznao za {tetnika i visinu {tete
i traje tri godine (primjena doma}eg prava).
9. Podno{enje tu‘be za naknadu odre|enih vidova nematerijalne {tete ne pre-
kida zastarjelost potra‘ivanja naknade onih vidova {tete koje nisu tu‘bom obuhva}e-
ne (~lan 376. i 388. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je pravilno utvdio da je nastala zastara potra‘ivanja naknade
{tete za unaka‘enost jer je od dana kada je tu‘ilac saznao za ovaj vid {tete pa do po-
dno{enja zahtjeva protekao zastarni rok iz ~lana 376. ZOO. Na tok zastare potra‘iva-
nja naknade za ovaj vid {tete ne uti~e okolnost {to je tu‘ilac ranijom tu‘bom zahtije-
vao naknadu za ostale vidove {tete prouzrokovane istom {tetnom radnjom i {to je u
ponovnom postupku odlu~eno o naknadi {tete za umanjenje ‘ivotne sposobnosti ka-
ko se to neosnovano u ‘albi navodi (radi se o samostalnom obliku naknade {tete pa
zastarjelost nije prekinuta podno{enjem tu‘be za naknadu drugih oblika {tete) .
10. [tetnik iz ~ije se kanalizacione mre‘e odlijevaju otpadne vode i o{te}uju
dijelove zgrade o{te}enog ne mo‘e uspje{no isticati prigovor zastare potra‘ivanja na-
knade {tete sve dok ne prestane djelovanje uzroka {tete i dok {teta na zgradi o{te}e-
nog ne dobije kona~an obim.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni neosnovano prigovara zastarjelosti potra‘ivanja. U smislu ~lana 376.
stav 1. Zakona o obligacionim odnosima potra‘ivanje naknade prouzrokovane {tete
zastarijeva za tri godine od kada je o{te}eni saznao za {tetu i lice koje je {tetu u~inilo.
Pojam saznanja za {tetu podrazumijeva saznanje o njenom postojanju i obimu, odno-
sno visini {tete. Predmetna {teta nastaje i traje kontinuirano dok uzrok kontinuirano
djeluje, a njen obim nije odrediv po dijelovima i vremenskim periodima, pa tu‘ilac
kao o{te}eni ne mo‘e sukcesivno ostvarivati pravo na njenu naknadu. Zakonom nije
predvi|ena mogu}nost tra‘enja naknade budu}e {tete ove vrste, pa se ne mo‘e govo-
riti o nastupanju zastare potra‘ivanja sve dok {tetne posljedice nastaju i dok nisu do-
bile kona~an obim. Prekidom daljeg nastajanja {tete po~eli bi da teku rokovi iz ~lana
376. Zakona o obligacionim odnosima .
11. Za po~etak zastarnog roka nije odlu~an trenutak o{te}enikova saznanja za
{tetni doga|aj, ve} za {tetu, a ta dva trenutka ne moraju uvijek nastupiti istovremeno.
(Vs H, Rev. 2782/87, od 22. 12.1 988. - Psp 43 - 65)
12. Zastara potra‘ivanja naknade {tete zbog gubitka poljoprivrednog prinosa,
kao posljedica o{te}enja zemlji{ta, prosu|uje se po odredbama iz ~lana 376. a ne po
odredbama iz ~lana 369. Zakona o obligacionim odnosima.
13. U slu~aju kada je krivi~no djelo, kojim je prouzrokovana {teta, dekrimini-
sano prije okon~anja krivi~nog postupka, zastara potra‘ivanja naknade {tete se prosu-
|uje po odredbama iz ~lana 376. ZOO.
14. Potra‘ivanje s naslova naknade {tete zbog neovla{tenog iskori{tavanja pa-
tenta zastaruje u roku od tri godine.
(Vs H, G‘. 35/85, od 3. 10. 1985. - Psp 30 - 70; Informator 4299)
15. Zastarjelost potra‘ivanja naknade ispla}ene po osnovu kasko osiguranja
(regresno potra‘ivanje) po~inje da te~e od momenta kada je za {tetu i {tetnika saznao
osiguranik iz kasko osiguranja, a ne osigurava~, koji isplatom naknade {tete ulazi u
prava osiguranika.
(Vs BiH. P‘. 210/86, od 30. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 43)
16. Zastarjelost potra‘ivanja naknade {tete koja sukcesivno nastaje ne po~inje
te}i prije nastanka {tete ako zakonom nije predvi|ena obaveza naknade budu}e {tete.
17. Zastarjelost zahtjeva za naknadu {tete cijeni se prema propisu ~lana 376. i
377. Zakona o obligacionim odnosima bez obzira da li se naknada zahtijeva za ve}
nastalu {tetu ili za {tetu koju je po redovnom toku stvari izvjesno da }e sukcesivno
nastajati u budu}nosti, kao i bez obzira da li se naknada budu}e {tete zahtijeva u obli-
ku nov~ane rente ili u jednokratnom iznosu.
Naknadu {tete koja }e sukcesivno nastajati u budu}nosti (izgubljeno izdr‘ava-
nje, izgubljena zarada, naknada za tu|u pomo} i njegu i u drugim slu~ajevima kada
se po zakonu mo‘e tra‘iti naknada budu}e materijalne {tete) o{te}eni mo‘e ostvariti i
sukcesivnim utu‘ivanjem naknade za protekli period a ne samo u vidu rente.
U tom slu~aju rokovi zastarjelosti za prvoutu‘eno potra‘ivanje ra~unaju se po
odredbama ~lana 376. odnosno 377. Zakona o obligacionim odnosima, a za svako
sljede}e utu‘eno potra‘ivanje (utu‘enje) te~e novi rok zastarjelosti od dana kad je
prethodni spor okon~an (~lan 392. st. 3. ZOO).
Prednji stav primenjuje se i na odnose nastale za vrijeme va‘enja Zakona o
zastarjelosti potra‘ivanja - ~l. 19. i 20. tog zakona.
(Stav XXX zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd, od 25. i 26.
11. 1986. - Bilten Vs BiH, 4/86 str. 40/41)
18. Zahtjev za naknadu {tete prouzrokovane napadom za{ti}ene divlja~i na
~ovjeka (povreda li~nih dobara) zastarijeva u rokovima iz ~lana 376. stav 1. i 2. Za-
kona o obligacionim odnosima, a tu‘beni zahtjev nlje prekludiran rokovima iz Zako-
na o lovstvu.
19. Zahtjev da se uspostavi prija{nje stanje izgradnjom protupravno poru{ene
grobnice ima svoj pravni osnov u odgovornosti za prouzrokovanu {tetu, pa zastarije-
va u rokovima iz ~lana 376. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima.
20. Moralna autorska prava {tite idealne (osobne) interese autora.
Iz obrazlo‘enja isti~emo:
Autor ~ije je autorsko pravo povrije|eno na na~in koji {teti njegovu ugledu ili
~asti ima pravo na naknadu {tete i po toj osnovi (nematerijalna naknada {tete). Me|u-
tim, mogu zastarjeti pojedina prava nastala u vezi sa za{titom autorskog prava. Tako
mo‘e zastarjeti pravo na naknadu {tete nastale zbog povrede autorskog prava.
(Vs H, G‘. 103/8O, od 1..7. 1980. i Os. Rijeka, P. 559/77 od 10. 10. 1979.
Psp 18 46).
21. Potra‘ivanje naknade {tete zbog povrede ugleda i ~asti objavom informa-
cije zastarijeva po op}im propisima o zastari naknade {tete, dakle u subjektivnom ro-
ku od tri godine.
"Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili prigovor
tu‘enika o zastari tu‘iteljeve tra‘bine i odbili tu‘beni zahtjev tu‘itelja.
Prigovor zastare u konkretnom slu~aju i po nala‘enju ovog revizijskog suda
valja cijeniti po odredbi ~l. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Slu‘beni list
(biv{e) SFRJ", broj 29/78, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne
novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, dalje ZOO).
Prema toj odredbi potra‘ivanje nadoknade uzrokovane {tete zastarijeva za tri
godine od kada je o{te}enik doznao za {tetu i za osobu koja je {tetu u~inila. Proizlazi
da su sudovi pravilno primijenili navedenu odredbu prihva}aju}i tu‘enikov prigovor
zastare, na temelju ~ega su osnovano odbili tu‘beni zahtjev."
22. Zastara potra‘ivanja naknade {tete zbog oduzimanja deviza u prekr{aj-
nom postupku nije po~ela te}i privremenim oduzimanjem deviza od strane carinskih
grani~nih organa ve} pravomo}no{}u odluke u prekr{ajnom postupku o oduzimanju
deviza.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema utvr|enjima ni‘estupanjskih sudova, {to ni me|u strankama nije spor-
no proizlazi da je dana 27. lipnja 1981. godine tu‘iteljima privremeno oduzet od stra-
ne grani~nih carinskih organa iznos od ASCH, te je protiv tu‘itelja pokrenut pre-
kr{ajni postupak.
Kona~nim rje{enjem od 24. lipnja 1985. godine potvr|eno je rje{enje kojim
su tu‘itelji ogla{eni odgovornim {to su 27. lipnja 1981. godine ilegalno bez uredne
potvrde banke i bez prijave carinskim organima iznijeli iz zemlje 14.847 kanadskih
dolara koje su zamijenili u inozemstvu za ASCH, a koji iznos im je oduzet traj-
no kao predmet prekr{aja prilikom povratka u zemlju.
Nije sporno da su tu‘itelji dana 14. prosinca 1987. godine ustali tu‘bom pro-
tiv LJ. banke za naknadu {tete u visini oduzetog novca.
Tu‘itelji nalaze od{tetnu odgovornost banke u ~injenici {to slu‘benici banke,
suprotno va‘e}im uputstvima banke i pozitivnim propisima nisu ~uvali presliku pot-
vrde u svojim evidencijama, pa u prekr{ajnom postupku nisu mogli dokazati da su
doista takvu potvrdu pribavili i posjedovali prilikom izno{enja deviza.
Odbijaju}i tu‘beni zahtjev ni‘estupanjski sudovi su prihvatili prigovor zastare
istaknut od strane tu‘enice, te u svojim odlukama izrazili stav da je nastupila zastara
u smislu ~l. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima protekom roka od pet godina
kada je {teta nastala, a ona da je nastala 27. lipnja 1981. godine.
Tu‘itelji isti~u da je tek 26. travnja 1985. godine pravomo}no{}u odluke o
oduzimanju deviza u prekr{ajnom postupku nastala {teta jer je dono{enjem tog rje{e-
nja privremeno oduzimanje deviza poprimilo karakter kona~ne odluke o za{titnoj
mjeri u prekr{ajnom postupku, pa je oduzimanje postalo trajno.
Naime, prije toga dana {teta tu‘iteljima nije ni nastala, jer su devize bile odu-
zete privremeno, te su im nakon okon~anja prekr{ajnog postupka iste mogle biti vra-
}ene da su tu‘itelji bili oslobo|eni od odgovornosti za devizni prekr{aj."
23. Ako je nastupila zastara samog prava iz kojeg proizlazi povremeno potra-
‘ivanje (izgubljena zarada) nema mogu}nosti potra‘ivanja iznosa izgubljene zarade
za kasnija razdoblja.
Iz obrazlo‘enja:
"U ovom revizijskom stadiju postupka me|u strankama je i dalje sporno pita-
nje zastare samog prava tu‘itelja na potra‘ivanje izgubljene zarade (prekluzija pra-
va).
Ni‘estupanjski sudovi ocjenjuju}i da se radi o {teti koja nastaje sukcesivno
kao posljedica trajne nesposobnosti tu‘itelja za rad, smatraju da je tu‘itelj mo‘e os-
tvarivati sukcesivnim utu‘enjem naknade za proteklo razdoblje, kod ~ega se rokovi
zastare ra~unaju prema odredbi ~l. 376. Zakona o obveznim odnosima dalje:
ZOO), pa kako je tu‘itelj tu‘bu podnio 01. srpnja 1996. godine, a potra‘uje naknadu
izgubljene zarade za razdoblje srpanj 1993. godine na dalje, ocjenjuju da nisu prote-
kli zastarni rokovi (subjektivni od tri godine od saznanja za {tetu i {tetnika, tj. obje-
ktivni od pet godina od kada je {teta nastala) iz ~l. 376. ZOO - a.
Pri tome su ni‘estupanjski sudovi propustili raspraviti pitanje prekludiranosti
tu‘iteljevog prava na tra‘enje izgubljene zarade (~l. 373. ZOO - a) pogre{no smatra-
ju}i da kod {tete koje nastaju sukcesivno nema mogu}nosti zastare samog prava. Ta-
kvo pravno stajali{te je pogre{no. Naime, naknadu {tete s osnova izgubljene zarade,
koja {teta, dakle, nastaje sukcesivno, mogu}e je potra‘ivati unutar zastarnog roka iz
~l. 376. ZOO - a, ali samo onda ako nije nastupila zastara takvog prava (~l. 373.
ZOO). Dakle, ako je nastupila zastara samog prava iz kojeg proizlazi povremeno po-
tra‘ivanje (izgubljena zarada) nema mogu}nosti potra‘ivanja iznosa izgubljene zara-
de za kasnije razdoblje."
(Vs RH, II Rev 33/01, od 18. 4. 2001. Izbor odluka 2/2001 18)
24. O zastari potra‘ivanja materijalne {tete s naslova izgubljene zarade zbog
rasporeda na drugo radno mjesto nakon smanjenja radne sposobnosti.
Iz obrazlo‘enja:
" Pravilan je zaklju~ak drugostupanjskog suda da se u konkretnom slu~aju ne
radi o povremenom potra‘ivanju, nego o naknadi {tete koja }e sukcesivno nastajati u
budu}nosti.
Takvu naknadu {tete o{te}eni mo‘e tra‘iti u obliku rente, ali i sukcesivnim
utu‘ivanjem naknade za proteklo razdoblje.
U tom slu~aju rokovi zastare za prvo utu‘eno potra‘ivanje ra~unaju se po
odredbama ~l. 376. Zakona o obveznim odnosima, a za svako slijede}e utu‘enje te~e
novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okon~an (~l. 392. st. 3. ZOO).
Prema odredbi ~l. 376. st. 1. ZOO potra‘ivanje naknade uzrokovane {tete zas-
tarijeva za tri godine od kad je o{te}enik doznao za {tetu i za osobu koja je {tetu u~i-
nila.
Za budu}u {tetu koja je posljedica uzroka ranije {tetne radnje i koja vremen-
ski nije s njom povezana, niti je njeno nastupanje izvjesno, rok zastare po~et }e te}i
od dana kad u budu}nosti ta {teta bude nastala.
Me|utim, ako se budu}a {teta mo‘e sagledati zajedno sa sada{njom {tetom,
ako je ona po redovnom tijeku stvari izvjesna (ako je izvjestan gubitak na pla}i zbog
smanjenja radne sposobnosti), tada se radi o {teti za koju je o{te}eni ve} saznao (a ne
o {teti koju }e doznati tek kada nastupi gubitak u zaradi).
Zbog toga bi i rok zastarjelosti po~injao te}i ve} tada, a ne kada u budu}nosti
nastane gubitak zarade.
Drugostupanjski sud je odbio prigovor zastare zbog toga {to se tu‘beni zah-
tjev odnosi na izgubljenu zaradu za razdoblje od srpnja 1994.g. do studenog 1996.g.,
a tu‘ba je podnesena 14. studenog 1995.g.
Zbog takvog pogre{nog pristupa (da je o{te}eni saznao za gubitak zarade u
vrijeme kad je nastupio konkretni gubitak, ~ija se naknada tra‘i u srpnju 1994.g.)
nije utvr|eno kad je tu‘itelj kao o{te}eni doznao za {tetu, odnosno kad ju je kao bu-
du}u {tetu mogao sagledati."
(Vs RH, Rev. 1868/99, od 13. 12. 2000. – Izbor odluka 1/2001 – 21)
25. Za {tetu zbog smanjenja ìvotnih aktivnosti o{te}eni saznaje kad se nje-
govo zdravstveno stanje stabilizira, a sama okolnost da je lije~enje kontinuirano nas-
tavljeno fizikalnom terapijom, nije od utjecaja na zastaru potraìvanja s tog naslova.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema usvojenoj sudskoj praksi smatra se da je o{te}enik saznao za {tetu zbog
pretrpljenih fizi~kih bolova u trenutku kada su bolovi prestali, a najkasnije danom za-
vr{etka lije~enja pri ~emu povremeni bolovi koji traju ulaze u smanjenje ‘ivotne akti-
vnosti.
Smatra se da je o{te}enik saznao za {tetu zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti u
trenutku kada se lije~enje dovr{i te o{te}enikovo zdravstveno stanje stabilizira, a kod
naru‘enosti kada je postalo izvjesno da se naru‘enost ne da vi{e otkloniti niti bitno sma-
njiti. Kako je kod tu‘itelja do{lo do stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja dana 10.
listopada 1989. godine upravo tog dana je tu‘itelj doznao za {tetu, pa kako je tu‘bu radi
naknade {tete u ovom predmetu podnio 28. prosinca 1994. godine to je protekao rok od
tri godine od kada je o{te}enik doznao za nematerijalnu {tetu pa su ni‘estupanjski sudo-
vi pravilno primijenili materijalno pravo odbijaju}i tu‘beni zahtjev jer je u ovom pre-
dmetu nastupila zastara potra‘ivanja naknade {tete.
Na revizijske navode se isti~e da kontinuirano lije~enje fizikalnom terapijom
nema utjecaja na zastaru potra‘ivanja naknade {tete, jer je tu‘itelj saznao za opseg
{tete i sve elemente njene visine do 1989. godine kada se njegovo zdravstveno stanje
stabiliziralo te od tog dana po~inje te}i subjektivni zastarni rok od tri godine predvi-
|en odredbom ~l. 376. st. 1. ZOO kako su to pravilno ocijenili ni‘estupanjski sudovi.
Fizikalna terapija se preporu~a radi smanjenja tegoba koje tu‘itelj ima kao posljedicu
prometne nezgode od 1987. godine, a nema utjecaja na saznanje tu‘itelja o opsegu
{tete i svim elementima njene visine pa stoga nema utjecaja na po~etak tijeka zastari-
jevanja potra‘ivanja naknade {tete zbog ~ega se suprotni revizijski navodi ne mogu
prihvatiti."
SUBJEKTIVNI ZASTARNI ROK

26. Subjektivni rok zastare potra‘ivanja naknade {tete ne mo‘e po~eti te}i
prije nastanka {tete
27. Zastarni rok za potra‘ivanje s naslova naknade {tete posredno o{te}enih
roditelja, zbog naro~ito te{kog invaliditeta djeteta po~inje te}i od njihovog saznanja
za posljedice povreda djeteta.
Iz obrazlo‘enja:
"Utvr|eno je da su nakon ozlije|ivanja sina tu‘itelja lije~nici tu‘iteljima kao
roditeljima davali nade da }e se trauma i posljedice nastale nakon nje sanirati, odno-
sno da se u trenutku kada je sin tu‘itelja nastradao nisu mogle odmah ocijeniti koje
posljedice se mogu razviti na razini psihe i tijela.
Tu‘itelji su kontaktirali sa lije~nicima u vrijeme davanja nalaza i mi{ljenja za
sudski spis u kojem je sin tu‘itelja tra‘io naknadu {tete i to u tijeku 1989. godine i
1990. godine, a glavna rasprava u tom predmetu po vje{ta~kim nalazima odr‘ana je
15. o‘ujka 1990. godine, pa su tek tada tu‘itelji saznali za {tetu, jer su vje{taci iska-
zali kona~ne posljedice nakon traume sina tu‘itelja, koje se ne}e mo}i sanirati. Da-
kle, tu‘itelji su tek u 1990. godini saznali da }e njihov sin ostati zauvijek nepokretan.
Budu}i da subjektivni zastarni rok iz st. 1. ~l. 376. ZOOa te~e od saznanja za
{tetu i od saznanja za osobu koja je {tetu u~inila, zastarni rok u ovom slu~aju nije te-
kao od trenutka nastanka prometne nezgode ve} od trenutka kad je tu‘iteljima defini-
tivno bilo jasno kakve su posljedice povreda (obujam {tete)."
28. Zastara potra‘ivanja naknade {tete koju zahtijeva zajednica invalidskog
osiguranja zbog prijevremenog pla}anja invalidske penzije povrije|enom radniku, ne
mo‘e po~eti te}i prije nastanka ovog vida {tete koji je nezavisan od naknade {tete
zbog isplate naknade radi umanjenog li~nog dohotka.
29. Ocijenjeno je da je o{te}enik saznao za {tetu koju trpi zbog gubitka zara-
de u vrijeme kada se nije mogao zaposliti zbog invaliditeta.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj je zavr{io osnovnu {kolu (osam razreda) i zbog te{ke ozljede i po-
sljedice nije se mogao zaposliti kao nekvalificirani radnik pa su odgovorne osobe za
{tetu obvezane na pla}anje rente. Tu‘itelj je nastradao kao maloljetnik u dobi od 13
godina. On je zavr{io osnovno {kolovanje 1980.g. Mogao je po~eti raditi po zavr{et-
ku {kole, dakle tijekom 1980.g. Tek je tada po~eo te}i zastarni rok za {tetu nastalu
gubitkom zarade. Tu‘itelj je saznao za {tetu (gubitak na zaradi) kad je do{lo vrijeme
da se mo‘e zaposliti, {to mu nije uspjelo zbog invaliditeta, po zavr{etku osnovne {ko-
le."
30. Zastarijevanje potra‘ivanja naknade {tete po~inje te}i od saznanja za {tetu
i za osobu koja je {tetu u~inila, a ne i za njezinu odgovornost (prema rje{enju suca za
prekr{aje).
Iz obrazlo‘enja:
Prema utvr|enju sudova, a to opet proizlazi iz podataka tu‘itelja i prilo‘ene
dokumentacije, tu‘itelj je za opseg {tete saznao najkasnije kada mu je isporu~en ra-
~un za popravak automobila, a to je bilo dana 10. VI. 1986.g. Kraj neosporne ~injeni-
ce saznanja za {tetnika i kraj ~injenice saznanja za opseg {tete, postojale su sve pre-
tpostavke ve} 10. VI. 1986.g. za utu‘enje spornog potra‘ivanja. S obzirom na to da
prema odredbi ~l. 376. Zakona o obveznim odnosima potra‘ivanje naknade uzroko-
vane {tete zastarijeva za tri godine od kada je o{te}enik doznao za {tetu i za osobu
koja je {tetu u~inila, a da prema takvoj odredbi ne postoji i kao pretpostavka za zasta-
rijevanje saznanje o odgovornosti odre|ene osobe {tetnika za nastalu {tetu, to su oba
ni‘estupanjska suda pravilno odlu~ila o odbijanju tu‘bena zahtjeva zbog nastupaju}e
zastare potra‘ivanja. Pogre{no, naime, smatra tu‘itelj da tek bi saznanjem o suodgo-
vornosti osiguranika tu‘enice, a primitkom rje{enja suca za prekr{aje od 11.XII.
1986.g., bila ispunjena i pretpostavka o po~etku tijeka zastarnog roka od tri godine.
Kako je ve}, naime, navedeno, prema odredbi ~l. 376. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima zastarijevanje naknade {tete od tri godine po~inje te}i od dana saznanja za
{tetu i za osobu koja je {tetu u~inila, a ne i za njezinu odgovornost prema pravomo-
}nom rje{enju suca za prekr{aje kojim je utvr|en prekr{aj takve osobe."
31. Za {tetu zbog smanjenja ‘ivotnih aktivnosti o{te}eni saznaje kad se njego-
vo zdravstveno stanje stabilizira, a sama okolnost da je lije~enje kontinuirano nastav-
ljeno fizikalnom terapijom, nije od utjecaja na zastaru potra‘ivanja s tog naslova.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbi ~l. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO)
potra‘ivanje naknade uzrokovane {tete zastarijeva za tri godine od kad je o{te}enik do-
znao za {tetu i za osobu koja je {tetu u~inila, a u svakom slu~aju ovo potra‘ivanje zasta-
rijeva za pet godina od kada je {teta nastala.
Prema usvojenoj sudskoj praksi smatra se da je o{te}enik saznao za {tetu zbog
pretrpljenih fizi~kih bolova u trenutku kada su bolovi prestali, a najkasnije danom za-
vr{etka lije~enja pri ~emu povremeni bolovi koji traju ulaze u smanjenje ‘ivotne akti-
vnosti.
Smatra se da je o{te}enik saznao za {tetu zbog umanjenja ‘ivotne aktivnosti u
trenutku kada se lije~enje dovr{i te o{te}enikovo zdravstveno stanje stabilizira, a kod
naru‘enosti kada je postalo izvjesno da se naru‘enost ne da vi{e otkloniti niti bitno sma-
njiti. Kako je kod tu‘itelja do{lo do stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja dana 10.
listopada 1989. godine upravo tog dana je tu‘itelj doznao za {tetu, pa kako je tu‘bu radi
naknade {tete u ovom predmetu podnio 28. prosinca 1994. godine to je protekao rok od
tri godine od kada je o{te}enik doznao za nematerijalnu {tetu pa su ni‘estupanjski sudo-
vi pravilno primijenili materijalno pravo odbijaju}i tu‘beni zahtjev jer je u ovom pre-
dmetu nastupila zastara potra‘ivanja naknade {tete.
Na revizijske navode se isti~e da kontinuirano lije~enje fizikalnom terapijom
nema utjecaja na zastaru potra‘ivanja naknade {tete, jer je tu‘itelj saznao za opseg
{tete i sve elemente njene visine do 1989. godine kada se njegovo zdravstveno stanje
stabiliziralo te od tog dana po~inje te}i subjektivni zastarni rok od tri godine predvi-
|en odredbom ~l. 376. st. 1. ZOO kako su to pravilno ocijenili ni‘estupanjski sudovi.
Fizikalna terapija se preporu~a radi smanjenja tegoba koje tu‘itelj ima kao posljedicu
prometne nezgode od 1987. godine, a nema utjecaja na saznanje tu‘itelja o opsegu
{tete i svim elementima njene visine pa stoga nema utjecaja na po~etak tijeka zastari-
jevanja potra‘ivanja naknade {tete zbog ~ega se suprotni revizijski navodi ne mogu
prihvatiti."
32. Trogodi{nji rok zastare potra‘ivanja naknade totalne {tete prouzrokovane
rudarskim podzemnim radovima na gra|evinskom objektu ne te~e od nastanka {te-
tnih posljedica, nego od saznanja o{te}enog da vi{e nije ekonomski opravdana sana-
cija objekta.
33. Saznanje za {tetu zna~i saznanje o postojanju {tete i o opsegu {tete, a sa-
znanje za osobu koja je u~inila {tetu vrijeme kada su o{te}eniku dostupni podaci o
{tetniku s potrebnim podacima za poduzimanje odgovaraju}ih radnji u svrhu ostvari-
vanja {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘bom kojom je dana 25. XII. 1989.g. pokrenuo predmetni parni~ni postu-
pak tu‘itelj tra‘i naknadu {tete koju trpi zbog bolesti, a koja je prema njegovoj
tvrdnji nastupila za vrijeme odslu‘enja vojnog roka. Sporno je pitanje i u ovoj fazi
postupka, je li nastupila zastara potra‘ivanja. U smislu odredbe iz ~l. 376. st. 1. Za-
kona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) potra‘ivanje naknade prouzro-
kovane {tete zastarijeva za tri godine od kada je o{te}ena osoba doznala za {tetu i za
osobu koja je {tetu u~inila, a prema st. 2. iste zakonske odredbe ovo potra‘ivanje u
svakom slu~aju zastarijeva za pet godina od kada je {teta nastala. Polaze}i od zakon-
skih pretpostavki da se pod saznanjem za {tetu podrazumijeva ne samo saznanje o
psotojanju {tete ve} i saznanje o opsegu {tete, a pod saznanjem za osobu koja je u~i-
nila {tetu, vrijeme kada su tu‘itelju kao o{te}enoj osobi dostupni podaci o osobi {te-
tnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovaraju}ih radnji u svrhu ostvariva-
nja naknade {tete."
34. Rokovi zastarjelosti potra‘ivanja naknade {tete zbog izgubljene zarade
(li~nog dohotka) po~inju te}i tek od momenta kada je taj gubitak nastao, bez obzira
kada je do{lo do {tetnog doga|aja.
35. Za {tetu s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene sprije~enosti
za rad (bolovanja) o{te}enik dokazuje kad prestane privremena sprije~enost za rad i
otada po~inje te}i rok zastarijevanja potra‘ivanje naknade za taj oblik {tete.
(Vs H, Rev. 349/1987, od 28. 1. 1988. - Psp 38, str. 67; Informator, broj 3608
i 4299)
36. Kada je sljepilo kao posljedica {tetne radnje (povreda oka) nastupilo zna-
tno iza {tetnog doga|aja, a u vrijeme povrede oka, nije se ta posljedica mogla predvi-
djeti, smatra se da se radi o novoj {teti, pa rok zastare potra‘ivanja naknade {tete
zbog sljepila po~inje te}i tek od dana kada je o{te}eni oslijepio.
37. Kad je o{te}enik na sam dan {tetnog doga|aja doznao i za smrt poginule
osobe i za osobu {tetnika, od tog dana je po~eo te}i i rok zastare potra‘ivanja nakna-
de tro{kova podizanja nadgrobnog spomenika poginulome.
(Vs H, Rev. 2358/86, od 5. 3. 1987. - Psp 43, str. 65; Informator, broj 3811 i
4299)
38. Za ocjenu osnovanosti prigovora zastarjelosti potra‘ivanja bez zna~aja je
okolnost da je tu‘ilac povrije|en u saobra}ajnoj nesre}i prije 12 godina, jer iz utvr|e-
nog ~injeni~nog stanja proizilazi da je nesposobnost za rad posljedica povreda iz
1967. godine u omjeru 60 odsto prema 40 odsto bolesti, da je odlazak u invalidsku
penziju uzrokovan time, kao i materijalna {teta po osnovu gubitka zarade. [teta je
nastala danom penzionisanja jer je tek tim momentom po~eo da trpi {tetu u visini ra-
zlike izme|u invalidske penzije i li~nog dohotka koji bi ostvario na svom radnom
mjestu da nije penzionisan (Iz obrazlo‘enja odluke: op. a).
(Vs BiH, Rev. 23/87, od 28. 9. 1987. ZIPS 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 43)
OBJEKTIVNI ZASTARNI ROK

39. Zastarni rok po~inje te}i od ~asa kada je o{te}enik saznao za {tetu i osobu
koja je {tetu po~inila. Kada je {tetnik nepoznata osoba (u konkretnom slu~aju {tetu je
prouzrokovalo nepoznato vozilo) tada subjektivni zastarni rok uop}e ne po~inje te}i,
tako da potra‘ivanje {tete mo‘e zastarjeti samo zbog proteka objektivnog zastarnog
roka.
40. Objektivni rok zastarijevanja tra‘bine naknade {tete od pet godina primje-
njuje se tak kad subjektivni rok od 3 godine od saznanja za {tetu i po~initelja istje~e
izvan petogodi{njeg roka.
41. Kada je {teta prouzrokovana nepoznatim motornim vozilom zastara po~i-
nje te}i kada je o{te}enik doznao za {tetu i osobu koja je za nju odgovorna, bez obzi-
ra na to da li je doznao i za po~initelja {tete.
42. Objektivni rok zastarijevanja potra‘ivanja naknade {tete po~inje te}i od
nastanka {tete. To vrijeme ne mora se poklapati s vremenom po~injene {tetne radnje,
odnosno {tetnog doga|aja.
(Vs H, Rev. 2573/88, od 17. 5. 1989; Rev. 2157/88, od 28. 3. 1989. - Psp 45 -
60; Informator, broj 3819 i 4299)
43. Objektivni rok zastare zahtjeva za naknadu {tete po~inje te}i od trenutka
kad su nastale {tetne posljedice, a ne od {tetnog doga|aja.
(Vs H, Rev. 2157/88, od 28. 3. 1989. Psp 45 60)
44. Kod potra‘ivanja naknade {tete zbog trajno smanjene ‘ivotne aktivnosti,
objektivni rok zastare, (ranije desetogodi{nji, sada petogodi{nji) po~inje te}i u mo-
mentu povre|ivanja i na tok zastare u pravilu ne uti~e trajanje lije~enja.
Ovaj rok po~inje te}i nakon zavr{enog lije~enja samo kada se zdravstveno
stanje o{te}enog neprekidno pogor{avalo, a lije~enje je imalo za cilj da zaustavi to
pogor{anje.
45. Zastarni rok po~inje te}i od dana kada je o{te}enik saznao za {tetu i u~ini-
oca prema onim fizi~kim i pravnim osobama koje su mu du‘ne naknaditi {tetu pa ta-
ko i prema dru{tvu za osiguranje bez obzira na to kada je o{te}enik saznao ili mogao
saznati kod kojeg dru{tva za osiguranje vlasnik (korisnik) vozila je bio osiguran od
odgovornosti za {tete nanijete tre}im licima.
[TETA NASTALA POVREDOM UGOVORNE OBAVEZE

. 46. Potra‘ivanje naknade {tete nastale povredom ugovorne obaveze zastarije-
va za vrijeme odre|eno za zastarjelost te obaveze, kako proizilazi iz ~lana 376. stav
3. ZOO (Iz obrazlo‘enja odluke)
47. Potra‘ivanje tu‘ioca za naknadu {tete zbog docnje tu‘enog u pla}anju ci-
jene za izvr{eni prevoz u drumskom saobra}aju, zastarijeva za jednu godinu prema
odredbama Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobra}aju.
48. Kad izme|u osigurava~a o{te}enog i osigurava~a {tetnika nije zaklju~eno
vansudsko poravnanje kojim je regulisana visina {tete, to potra‘ivanje osigurava~a
o{te}enog ne zastarijeva u op{tem desetogodi{njem roku zastarjelosti iz ~lana 371.
ZOO, koji se vezuje za potra‘ivanje po vansudskom poravnanju, ve} kao potra‘iva-
nje naknade {tete u trogodi{njem roku iz ~lana 376. ZOO.
49. Zastarjelost potra‘ivanja naknade {tete zbog neispunjenja ugovora o pre-
uzimanju ispunjenja otplate kredita te~e od dana kada je du‘nik iz ugovora o kreditu
pla}ao pojedine rate - kursne razlike, a nastupa po proteku roka od pet godina od is-
plate, za svaku pojedinu ratu.
50. Potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovane povredom obaveze iz ugovora
o prometu robe i usluga zaklju~enog izme|u dru{tveno-pravnih lica zastarijeva u ro-
ku od tri godine od nastanka {tete.
U takvom slu~aju ne primjenjuju se propisi o subjektivnom i objektivnom ro-
ku zastare deliktom prouzrokovane {tete.
51. Zahtjev za isplatu protuvrijednosti izgubljene ili uni{tene ambala‘e zasta-
rijeva u op{tem zastarnom roku (~l. 371. i 376. st. 3. Zakona o obligacionim odnosi-
ma), jer je {teta prouzrokovana povredom obaveze iz ugovora o posluzi ambala‘e.
(Stav XIX koordinacionog sastanka privrednog sudstva, Zavidovi}i 3. do 5.
6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 40)
52. Rok zastarjelosti potra‘ivanja za naknadu {tete usljed obezvrije|enosti iznosa
dosu|enog pravosna‘nom sudskom odlukom koje je napla}eno u postupku sudskog iz-
vr{enja, po~inje da te~e od trenutka izvr{enja te odluke i iznosi tri, odnosno pet godina ka-
ko to predvi|a ~lan 376. ZOO, a ne deset godina kako to propisuje ~lan 379. ZOO.
Potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovane krivi~nim djelom
^lan 377.
(1) Kad je {teta prouzrokovana krivi~nim djelom, a za krivi~no gonjenje
je predvi|en du‘i rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu {tete prema odgovor-
nom licu zastarijeva kad istekne vrijeme odre|eno za zastarjelost krivi~nog go-
njenja.
(2) Prekid zastarijevanja krivi~nog gonjenja povla~i za sobom i prekid
zastarijevanja zahtjeva za naknadu {tete.
(3) Isto va‘i i za zastoj zastarijevanja.
________________________
1. U parni~nom postupku izuzetno se mo‘e utvr|ivati postojanje krivi~nog
djela iz koga je {teta nastala samo ako je krivi~ni postupak obustavljen ili se nije mo-
gao ni pokrenuti zbog toga {to je okrivljeni umro, du{evno obolio, ili zbog toga {to je
u~inilac krivi~nog djela amnestiran ili pomilovan ili ako postoje druge okolnosti koje
isklju~uju njegovu odgovornost ili gonjenje.
Iz obrazlo‘enja:
Rok zastarjelosti predvi|en u ~lanu 20. Zakona o zastarjelosti potra‘ivanja
(sada predvi|en u ~l. 337. ZOO) mo‘e se primjenjivati samo ako je krivi~no djelo ut-
vr|eno u krivi~nom postupku. Izuzetno mo‘e se u parni~nom postupku utvr|ivati
postojanje krivi~nog djela iz koga je {teta nastala samo ako je krivi~ni postupak
obustavljen ili se nije mogao ni pokrenuti zbog toga {to je okrivljeni umro, du{evno
obolio ili zbog toga {to je u~inilac krivi~nog djela amnestiran ili pomilovan ili ako
postoje druge okolnosti koje isklju~uju njegovu odgovornost ili gonjenje. U konkre-
tnom slu~aju nisu postojale nikakve okolnosti, a na njih nije ni ukazao tu‘ilac u toku
vo|enja cjelokupnog postupka, koje bi ukazivale da su postojale nesavladive prepre-
ke za vo|enje krivi~nog postupka protiv odgovornog radnika tu‘enog zbog krivi~nog
djela zloupotrebe polo‘aja iz koga je po tezi tu‘ioca nastala {teta. âk {ta vi{e i da je
radnik tu‘enog prouzrokovao {tetu tu‘enom krivi~nim djelom, odredba ~lana 20. Za-
kona o zastarjelosti potra‘ivanja (sada odredba iz ~l. 373 ZOO) mo‘e se primijeniti
samo u odnosu na zahtjev prema u~iniocu krivi~nog djela, a ne i u odnosu na zahtjev
prema tre}em licu (ovdje tu‘enom) koji o{te}enom odgovara za {tetu umjesto u~ini-
oca krivi~nog djela ili pored njega.
2. Potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovane krivi~nim djelom radnika zastar-
jeva u du‘em roku predvi|enom za krivi~no gonjenje i prema organizaciji udru‘enog
rada i njenom osigurava~u.
3. Zastarni rok iz ~l. 377. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje se samo
na zahtjev za naknadu {tete uzrokovane kaznenim djelom, a ne i na zastaru potra‘i-
vanja iz ugovora o zajmu, bez obzira {to je upravo kod zaklju~enja tog pravnog posla
utvr|ena kaznena odgovornost tu‘enika.
Iz obrazlo‘enja:
"Kao bitno pitanje o kojem je sud morao odlu~iti bio je prigovor zastare kojeg su
istakli tu‘enici. Polaze}i od razloga koji su dati u obrazlo‘enju pobijane presude o tom pri-
govoru tu‘enika sud je odlu~io primjenom odredbe ~l. 377. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima (dalje: ZOO) vezano i uz odredbe ~l. 1019. st. 1. toga Zakona. Prema utvr|enju
suda, na prigovor zastare potra‘ivanja ne primjenjuju se odredbe ~l. 371. ZOO-a koji sa-
dr‘i op}i rok zastare od 5 godina, ve} se na zastaru primjenjuju odredbe ~l. 377. st. 1.
ZOO-a koje predvi|aju dulji rok zastare kada je nastupila {teta uzrokovana krivi~nim dje-
lom. Kako je tu‘enica [. [. preuzela obvezu iz ugovora o zajmu od 31. sije~nja 1994. go-
dine kao jamac i platac, tada je konstituirano solidarno jamstvo, pa ona kao i glavni du‘nik
odgovara za cijelu obvezu. Kada je ova utvr|enja sud povezao s odredbama ~l. 1019. st. 1.
ZOO-a, sud je zaklju~io da je zastarom obveze glavnog du‘nika zastajela i obveza takvog
jamca. Ovakav pravni stav izra‘en u pobijanoj presudi tu‘enici osporavaju u ‘albi. U
odnosu na tu‘enicu [. [. tvrdi se da se na nju nikako ne bi mogla primijeniti odredba ~l.
377. st. 1. ZOO-a jer bi prema pravnom stavu izra‘enom u presudi i na nju bila protegnuta
kaznena odgovornost, iako ona nije bila niti optu‘ena niti ka‘njena za kazneno djelo zbog
kojeg je optu‘en i nesporno ka‘njen D. [., a {to nije dozvoljeno. Ta kaznena odgovornost
je u vezi s ovim sporom, ali ovdje je sud prvog stupnja propustio uo~iti ~injenicu da tu‘itelj
podnose}i tu‘bu protiv oba tu‘enika ne tra‘i naknadu {tete uzrokovane kaznenim djelom,
ve} se ovdje radi o zahtjevu za ispunjenje ugovora o zajmu od 31. sije~nja 1994. godine i
ugovora o zajmu od 31. o‘ujka 1994. godine, a koji je sastavljen u formi potvrde. Kako se
ne tra‘i naknada {tete uzrokovane kaznenim djelom, tada se po ocjeni ovoga suda na pri-
govor zastare ne mogu primijeniti odredbe ~l. 377. st. 1. ZOO-a, pa kada je sud pogre{no
primijenio taj zakonski ~lanak, osnovano se ‘ale tu‘enici i tvrde da za sada ~injeni~no sta-
nje nije pravilno niti potpuno utvr|eno niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada
je sud u prete‘nom dijelu usvojio tu‘bene zahtjeve kako je to navedeno u to~. II. i III. izre-
ke presude."
(@s Koprivnica, G‘ 956/00, od 24. 1. 2001. Izbor odluka 1/2002 28)
4. Kad je {teta pri~injena krivi~nim djelom, onda se rok zastarjelosti ra~una u
smislu ~l. 377. Zakona o obligacionim odnosima i prema osiguravaju}oj organizaciji,
jer ona odgovara u istom obimu i pod istim uslovima pod kojima odgovara i osu|eni
osiguranik (~l. 380. st. 5. ZOO).
5. Kad je {teta uzrokovana nepoznatim vozilom, parni~ni sud nije ovla{ten ut-
vr|ivati je li po~injena kaznenim djelom.
"Pravilan je zaklju~ak drugostupanjskog suda da se u konkretnom slu~aju ne
primjenjuje odredba ~l. 377. ZOO. Naime, kada je {teta uzrokovana kaznenim dje-
lom, zastara potra‘ivanja njene naknade prosu|ivat }e se prema odredbi ~l. 377.
ZOO samo onda kada je pravomo}nom osu|uju}om presudom kaznenog suda ut-
vr|eno postojanje kaznenog djela i odgovornost po~initelja - {tetnika (kako se pravil-
no navodi u pobijanoj presudi). Okolnost da nije utvr|en (identificiran) voza~ nepo-
znatog vozila koje je navodno sudjelovalo u prometnoj nezgodi, ne predstavlja takvu
procesnu smetnju zbog koje bi parni~ni sud bio ovla{ten ispitati je li {teta u~injena
radnjama koje sadr‘e bi}e kaznenog djela, jer postojanje takve smetnje pretpostavlja
i postojanje poznatog po~initelja kaznenog djela (npr. takve bi smetnje bile smrt po-
~initelja ili njegova nesposobnost za rasu|ivanje)."
6. Odredbe o zastari naknade {tete uzrokovane kaznenom djelom odnose se i
na organizatora sportske priredbe kao osobe odgovorne za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
Okolnost da nije utvr|en (identificiran) voza~ nepoznatog vozila koje je navodno
sudjelovalo u prometnoj nezgodi ne predstavlja takvu procesnu smetnju zbog koje bi par-
ni~ni sud bio ovla{ten ispitati je li {teta u~injena radnjama koje sadr‘e bi}e kaznenog djela,
jer postojanje takve smetnje pretpostavlja i postojanje poznatog po~initelja kaznenog djela
(npr. takve bi smetnje bile smrt po~initelja ili njegova nesposobnost za rasu|ivanje) .
7. Odredbe o prekidu zastare krivi~nog gonjenja, koje povla~e za sobom i
prekid zastarijevanja potra‘ivanja naknade {tete po~injene krivi~nim djelom, dolaze
do primjene kad je krivi~ni postupak zavr{io osu|uju}om presudom (~l. 377. st. 2.
ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
"Po mi{ljenju ovog suda, sve kad bi se i prihvatio stav revidentice koji u tom
dijelu prihva}aju i ni‘estupanjski sudovi o tome da je utu‘ena {teta revidentici prou-
zrokovana radnjom tre}etu‘enika koja ima obilje‘je krivi~nog djela, iako u ovom
slu~aju ne postoji pravomo}na osu|uju}a presuda kojom bi tre}etu‘enik kao po~ini-
telj bio ogla{en krivim budu}i da je optu‘ba protiv njega odbijena isklju~ivo zbog to-
ga {to je nastupila zastara krivi~nog gonjenja protekom 6 godina od dana u~injenog
djela - i u tom slu~aju pravilnom primjenom odredbe ~l. 377. st. 1. ZOO proizlazi da
je zahtjev tu‘iteljice za naknadu utu‘ene {tete zastario. Naime, prema navedenoj
odredbi ~l. 377. st. 1. ZOO zahtjev za naknadu {tete po~injene krivi~nim djelom zas-
tarijeva kad istekne vrijeme odre|eno za zastaru krivi~nog gonjenja. Zastara krivi-
~nog gonjenja protiv tre}etu‘enika nesumnjivo je nastupila prije okon~anja krivi~nog
postupka koji je protiv njega vo|en u predmetu K 824/82 u kojem je optu‘ba protiv
njega odbijena, upravo zbog zastare krivi~nog gonjenja, pravomo}nom presudom od
9. III. 1987.g., dakle prije podno{enja tu‘be u ovoj parnici (koja je tu‘ba podnesena
21. IX. 1989.g.). Prema tome u tom ~asu nastupila je zastara utu‘enog potra‘ivanja.
Pritom treba pposebno istaknuti da kad je u pitanju zastarijevanje zahtjeva za nakna-
du {tete prouzrokovane krivi~nim djelom ono po~inje te}i od dana kad je krivi~no
djelo po~injeno, a ne od dana kad je o{te}enik doznao za {tetu i za osobu koja je {tetu
nanijela, kako je to predvi|eno u ~l. 376. st. 1. ZOO. Nakon {to je utvr|eno kao u
konkretnom slu~aju da je zahtjev za naknadu {tete zastario prema odredbi ~l. 377. st.
1. ZOO zbog isteka vremena odre|enog za zastaru krivi~nog gonjenja, ne mo‘e se
vi{e o{te}enik (ovdje revidentica) pozivati na odredbu ~l. 377. st. 2. ZOO u smislu
prekida zastarijevanja za vrijeme vo|enja krivi~nog postupka, imaju}i u vidu da kri-
vi~ni postupak u ovom slu~aju nije zavr{en osu|uju}om presudom, a da revidetnica
prije podizanja tu‘be u ovom predmetu prema tu‘enicima nije poduzela nikakvu ra-
dnju kao vjerovnik radi utvr|ivanja osiguranja ili ostvarenja utu‘enog potra‘ivanja."
8. Primjena odredaba o zastari potra‘ivanja naknade {tete u~injene kaznenim

djelom pravilna je kad se kazneni postupak vodio protiv {tetnika, a ne i u slu~aju vo-
|enja kaznenog postupka protiv o{te}enika.
(Vs H, Rev. 1159/90, od 4. 10. 1990. Psp 51 82)
9. Na zastaru potra‘ivanja kamata primjenjuje se odredba ~1. 372. st. 1. ZOO
i u slu~aju kad su kamate proistekle iz potra‘ivanja naknade {tete uzrokovane djelom
za koje je predvi|en dulji rok zastare za kazneno gonjenje od op}eg roka zastare po-
tra‘ivanja naknade {tete, neovisno o tome {to je u parnici kamatni zahtjev istaknut
kao glavni zahtjev.
(Os Osijek, G‘. 3146/89, od 21. 9. 1989. Psp 43 66)
10. Kada je {teta prouzrokovana povredom ugovorne obaveze radnjom koja
ima obilje‘ja krivi~nog djela za koje je radnik ugovorne stranke progla{en krivim,
potra‘ivanje naknade {tete zastarijeva u roku iz ~lana 377. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima a ne u kra}em roku zastare ugovorne obaveze.
11. Odredbe o du‘em roku zastarjelosti potra‘ivanja naknade {tete prouzro-
kovane krivi~nim djelom primjenjuju se i na od{tetne zahtjeve protiv osigurava~a,
ako je njegov osiguranik prouzrokovao {tetu krivi~nim djelom. Radi ocjene osnova-
nosti prigovora zastarjelosti potra‘ivanja parni~ni sud mo‘e utvr|ivati da li su ostva-
rena obilje‘ja krivi~nog djela, ako je, zbog nesavladivih prepreka, nemogu}e voditi
krivi~ni postupak.
Iz obrazlo‘enja:
Opravdano se u zahtjevu za za{titu zakonitosti i u reviziji navodi da je ne-
pravilan stav ni‘estepenih sudova da se odredba ~lana 377. ZOO mo‘e primijeniti sa-
mo prema u~iniocu krivi~nog djela, jer je odredbom ~lana 380 stav 5. ZOO propisa-
no da neposredan zahtjev tre}eg o{te}enog lica prema osigurava~u zastarjeva za isto
vrijeme za koje zastarjeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za {tetu.
Nepravilan je i stav ni‘estepenih sudova da se zbog toga {to nije vo|en krivi-
~ni postupak protiv u~esnika u saobra}ajnoj nezgodi ima smatrati da {teta nije nastala
krivi~nim djelom, jer na~elo po kojem se niko ne mo‘e smatrati krivim za krivi~no
djelo dok to ne bude utvr|eno pravosna‘nom presudom u krivi~nom postupku, ne
spre~ava sud da u parni~nom postupku utvr|uje postojanje obilje‘ja krivi~nog djela,
kada postoje prepreke za vo|enje krivi~nog postupka (u konkretnom slu~aju poginuo
je voza~ automobila u kojem je nastradala k}erka, odnosno sestra tu‘ilaca), ako od
toga zavisi osnovanost prigovora zastare potra‘ivanja .
12. Kad je {teta u~injena kaznenim djelom, tada valja za svaku vrstu {tete, a u
svezi s istaknutim prigovorom zastare, utvr|ivati je Ii nastala zastara prema odredbi
~l. 376. ZOO ili ~l. 377. ZOO te primijeniti onaj propis po kojemu zastara nije nasta-
la, jer za odnosno potra‘ivanje taj propis u kompleksu svojih odredaba odre|uje dulji
rok zastarijevanja.
(Vs H, Rev. 322/90, od 26. 9. 1990. Psp 53 91)
13. Prekid zastare potra‘ivanja nastaje sa krivi~nim gonjenjem (~lan 377. Za-
kona o obligacionim odnosima) ukoliko se postupak zavr{i pravosna‘nom presudom
kojom se utvr|uje postojanje krivi~nog djela.
Smatra se da je potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovano krivi~nim djelom
prekinuto ako se optu‘nica odbije zbog nenadle‘nosti ili kojeg drugog uzroka koji se
ne ti~e su{tine stvari, npr, neovla{teni tu‘ilac (~lan 349. Zakona o krivi~nom postup-
ku) ako povjerilac podnese tu‘beni zahtjev za naknadu {tete u roku od tri mjeseca od
pravosna‘nosti odluke o odbacivanju optu‘nice. Isto va‘i i za slu~aj upu}ivanja na
parnicu stranke koja je u krivi~nom postupku istaknula zahtjev za naknadu {tete (~lan
14. Zahtjev ustanove socijalnog osiguranja iz SR Njema~ke prema doma}oj
osigurateljnoj organizaciji za naknadu iznosa ispla}enih njezinu osiguraniku, kad je
{teta uzrokovana kaznenim djelom, zastarijeva u zastarnom roku iz ~l. 377. ZOO.
(Vs H, Rev. 1652/87 od 2. 2. 1988. Informator 3826)
15. Nakon prekida rok zastarijevanja (potra‘ivanja naknade {tete prouzroko-
vane krivi~nim djelom - ~l. 377. st. 2. Z00 - ako o{te}eni nije bio u~esnik krivi~nog
postupka, pa mu zbog toga nije dostavljena krivi~na presuda op.a) ponovo po~inje
te}i od dana kada je krivi~na presuda stekla svojstvo pravomo}nosti.
(Stav XIX Koordinacionog sastanka privrednog sudstva, Zavidovi}i, od 3. do
5. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/96, str. 40)
16. Vo|enjem kaznenog postupka prekida se zastara zahtjeva za naknadu {te-
te po~injenu kaznenim djelom, a pravomo}no{}u kaznene presude prestaje razlog ko-
ji je uzrokovao prekid zastare te ona po~inje ponovno te}i od pravomo}nosti kaznene
presude.
Iz obrazlo‘enja:
Nesporno je da je mldb. tu‘itelj do‘ivio prometnu nezgodu 1990.g. za koju
je osiguranik tu‘ene progla{en krivim u kaznenom postupku.
Tu‘enici neosnovano ponavljaju u ‘albi prigovor zastare koji je prvostupanj-
ski sud u provedenom postupku cijenio i pravilno zaklju~io da je zastarijevanje zah-
tjeva za naknadu {tete prekinuto pokretanjem kaznenog postupka i da ponovno po~e-
lo te}i nakon pravomo}nosti kaznene presude, tj. 23. rujna 1994.g. Prema ~l. 377. st.
1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 dalje ZOO), kod
{teta uzrokovanih kaznenim djelom, zahtjev za naknadu {tete prema odgovornoj oso-
bi zastarijeva kada istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona. Kako je za kazneno
djelo za koje je voza~ autobusa utvr|en krivim predvi|en zastarni rok kaznenog pro-
gona od 5 godina, prvostupanjski sud je pravilno zaklju~io da je tu‘ba od 21. travnja
1998.g. pravovremena .
(@s Sisak, G‘. 845/99, od 21. 10. 1999. Izbor odluka 2/2000 20)
17. Odredbe o zastari potra‘ivanja naknade {tete uzrokovane kaznenim dje-
lom primjenjuju se ne samo na {tetnike ve} i na osobu odgovornu za naknadu {tete,
{to zna~i i na pravnu osobu kad odgovara za {tetu u~injenu na radu i u vezi s radom
(~l. 170. ZOO).
18. Kada je {teta prouzrokovana povredom ugovorne obaveze radnjom koja
ima obilje‘ja krivi~nog djela za koje je radnik ugovorne stranke progla{en krivim,
potra‘ivanje naknade {tete zastarijeva u roku iz ~lana 377. stav 1. Zakona o obligaci-
onim odnosima a ne u kra}em roku zastare ugovorne obaveze.
Iz obrazlo‘enja:
^lan 377. stav 1. ZOO se primjenjuje i kada je {teta prouzrokovana kr{e-
njem ugovora, ali radnjom koja ima obilje‘ja krivi~nog djela i za koju je radnik od-
govornog pravnog lica pravosna‘nom presudom progla{en krivim, jer ~lan 377. ZOO
ne izuzima potra‘ivanja naknade {tete nastale povredom ugovorne obaveze, kako to
~ini odredba ~lana 376. stav 3. ZOO .
19. înjenica da je kazneni postupak vo|en protiv osobe koja nakon toga kao
o{te}enik u parnici zahtijeva naknadu {tete ne daje osnove za primjenu odredaba o
zastarijevanju potra‘ivanja naknade {tete uzrokovane kaznenim djelom.
(Vs H, Rev. 1136/88 od 24. 11. 1988. Informator, broj 3824)
20. I u slu~aju kad je to odlu~no za ocjenu pitanja zastare, parni~ni sud samo
iznimno je ovla{ten ispitati i utvrditi da li je {teta po~injena takovim radnjama koje
sadr‘e elemente kaznenog djela, i to ako su postojale odre|ene procesne smetnje da
se protiv po~initelja kaznenog djela postupak pokrene i okon~a.
"Slijedom prije navedenih, a utvr|enih ~injenica, u konkretnom slu~aju ne
dolazi do primjene zastarni rok iz ~l. 377. ZOO, jer se ovaj primijenjuje samo onda
ako je pravomo}nom osu|uju}om presudom kaznenog suda utvr|eno postojanje kri-
vi~nog djela i odgovornosti po~initelja ({tetnika). Naime, parni~ni sud nije ovla{ten
sam utvr|ivati da li je {teta po~injena kaznenim djelom i da li je po~initelj odgovoran
za izvr{enje tog kaznenog djela, pa ni radi ocijene zastare potra‘ivanja u duhu ~l.
377. ZOO.
Jedino iznimno, parni~ni je sud ovla{ten, a radi ocijene zastare potra‘ivanja,
sam ispitati i utvrditi da li je {teta po~injena takvim radnjama koje sadr‘e elemente
krivi~nog djela, u onome slu~aju, ako su postojale odre|ene procesne smetnje zbog
kojih je bilo apsolutno nemogu}e da se protiv po~initelja kaznenog djela postupak
pokrene i okon~a. U konkretnom slu~aju eventualna pogre{na uputa o roku za izjav-
ljivanje pravnog lijeka na nepravomo}nu kaznenu presudu, kako se to sugerira revi-
zijom, a zbog koje po vi|enju tu‘iteljice nije do{lo do pravomo}nog odlu~ivanja unu-
tar apsolutnog roka zastare vo|enja kaznenog postupka, nema zna~aj takve procesne
smetnje, zbog koje bi parni~ni sud bio ovla{ten utvr|ivati da li je {teta po~injena ta-
kvim radnjama koje bi sadr‘ale elemente kaznenog djela."
Jednogodi{nji rok zastarjelosti

^lan 378.
1. Zastarijevaju za jednu godinu:
2. potra‘ivanje naknade za isporu~enu elektri~nu i toplotnu energiju,
plin, vodu, za dimnja~arske usluge i za odr‘avanje ~isto}e, kada je isporuka,
odnosno usluga izvr{ena za potrebe doma}instva;
3. potra‘ivanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu ra-
dio prijemnika i televizijskog prijemnika;
4. potra‘ivanje po{te, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i po{tan-
skih pregradaka, kao i druga njihova potra‘ivanja koja se napla}uju u tromje-
se~nim ili kra}im rokovima;
5. potra‘ivanje pretplate na povremene publikacije, ra~unaju}i od iste-
ka vremena za koje je publikacija naru~ena.
6. Zastarijevanje te~e iako su isporuke ili usluge produ‘ene.
Potra‘ivanja utvr|ena pred sudom ili drugim nadle‘nim organima

^lan 379.
(1) Sva potra‘ivanja koja su utvr|ena pravnosna‘nom sudskom odlu-
kom ili odlukom drugog nadle‘nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili dru-
gim nadle‘nim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon
ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti.
(2) Me|utim, sva povremena potra‘ivanja koja proisti~u iz takvih odlu-
ka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za
zastarjelost povremenih potra‘ivanja.
________________________
1. U odredbama ~lana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propi-
san je zastarni rok od 10. godina za potra‘ivanja utvr|ena pred sudom ili drugim na-
dle‘nim organom. Pod sudskom odlukom u smislu navedene odredbe zakona podra-
zumijeva se svaka odluka suda (presuda ili rje{enje) pod uslovom da je takvom odlu-
kom utvr|eno neko potra‘ivanje, nov~ano ili nenov~ano, a pod drugim nadle‘nim or-
ganom smatraju se organi koji odlu~uju o imovinskopravnim zahtjevima (prekr{ajni i
upravni organi). Odluke radni~kog savjeta ili drugog odgovaraju}eg organa preduze-
}a ne smatraju se odlukom drugog nadle‘nog organa u smislu ~lana 379. stav 1.
ZOO. Na osnovu tih odluka nije mogu}e zahtijevati sudsko izvr{enje po Zakonu o iz-
vr{nom postupku (Iz obrazlo‘enja: op. a)
(Vs FBiH, Rev 146/99, od 24. 6. 1999. Bilten Vs FBiH 2/99 - 48)
2. Potra‘iovanje utvr|eno pravnosna‘nim rje{enjem o izvr{enju zastarijeva u
roku od 10 godina.
(Vs S, broj Prev. 393/98, od 23. 12. 1998. godine)
3. Ukoliko je pravosna‘nom sudskom odlukom utvr|ena obaveza radne orga-
nizacije da vrati radnika u radni odnos i isplati mu li~ni dohodak od dana prestanka
radnog odnosa do ponovnog vra}anja na posao u situaciji kada se tra‘i prinudno iz-
vr{enje takve odluke, sud }e blagovremenost podnijetog prijedloga za izvr{enje cije-
niti sa dva aspekta i to zahtijevati vra}anje na posao sa aspekta propisa ~lana 230.
ZIP-a, a zahtjev za isplatu li~nog dohotka sa aspekta ~lana3 79. Zakona o obligaci-
onim odnosima
4. Kada je pravomo}nom presudom udovoljeno revindikacijskom zahtjevu i
tu‘eniku nalo‘eno da stvar preda tu‘itelju u posjed, pravo na prinudno izvr{enje te
presude ne zastarijeva.
(Vs RH, Gzz. 39/91, od 17. 12. 1991.- Izbor odluka 1994 107)
5. Kada povjerilac ima izvr{nu ispravu koja glasi na nov~ano potra‘ivanje, a
ista je izgubila vrijednost zbog inflacije, tada njegovo potra‘ivanje za naknadu {tete
po ovom osnovu zastarijeva u roku od 10 godina.
6. Zahtjev za odre|ivanje naknade za podru{tvljeno gra|evinsko zemlji{te,
kao i zahtjev za odre|ivanje pravi~ne naknade za eksproprisane nekretnine, ne zasta-
rijeva.
Zastarijeva samo zahtjev za isplatu naknade odre|ene poravnanjem ili odlukom suda.
7. Zastara potra‘ivanja utvr|enog pravomo}nom sudskom odlukom ne dovo-
di i do zastare te odluke, ve} ona i dalje djeluje sve dok je nadle‘ni sud eventualno ne
izmijeni ili ukine.
(Vs H, Rev. 2349/83, od 26. 1. 1984. Psp 24 139)
Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju

^lan 380.
(1) Potra‘ivanja ugovara~a osiguranja, odnosno tre}eg lica iz ugovora o
osiguranju ‘ivota zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri
godine, ra~unaju}i od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je
potra‘ivanje nastalo.
(2) Ako zainteresovano lice doka‘e da do dana odre|enog u prethodnom
stavu nije znalo da se osigurani slu~aj dogodio, zastarijevanje po~inje od dana
kad je za to saznalo, s tim da u svakom slu~aju potra‘ivanje zastarijeva kod osi-
guranja ‘ivota za deset, a kod ostalih za pet godina od dana odre|enog u pret-
hodnom stavu.
(3) Potra‘ivanja osigurava~a iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri
godine.
(4) Kad u slu~aju osiguranja od odgovornosti tre}eg, o{te}eno lice zahti-
jeva naknadu od osiguranika, ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguraniko-
vog zahtjeva prema osigurava~u po~inje od dana kada je o{te}eno lice tra‘ilo
sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obe{te-
tio.
(5) Neposredan zahtjev tre}eg o{te}enog lica prema osigurava~u zastari-
jeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgo-
vornom za {tetu.
(6) Zastarijevanje potra‘ivanja koje pripada osigurava~u prema tre}em
licu odgovornom za nastupanje osiguranog slu~aja po~inje te}i kad i zastarije-
vanje potra‘ivanja osiguranika prema tom licu i navr{ava se u istom roku.
________________________
1. Neposredan zahtjev tre}eg o{te}enog lica prema osiguravatelju zastarijeva
za isto vrijeme za koje zastarijeva i zahtjev prema osiguraniku odgovornom za {tetu.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ioca da mu tu‘ena organizacija za
osiguranje, kao osiguravatelj, naknadi {tetu nastalu o{te}enjem tu‘io‘evog motornog
vozila u sudaru sa motornim vozilom osiguranika tu‘ene.
Za osnov svoje tu‘be koju je podnio 1. 3. 1983. godine tu‘ilac navodi da mu
je u saobra}ajnom udesu koji se zbio 8. 3. 1980. godine na putu Gradi{ka Gornji
Podgradci o{te}eno teretno motorno vozilo u sudaru sa teretnim motornim vozilom
sa kojim je upravljao D. LJ. i da je za sudar ovih motornih vozila kriv osiguranik tu-
‘ene K. D. koji je upravljao sa svojim putni~kim vozilom. Na ro~i{tu od 17. 10.
1986. godine tu‘ilac je istakao da je do {tetnog doga|aja do{lo ne samo krivicom osi-
guranika tu‘ene K. D., nego i krivicom D. LJ., tako|e osiguranika tu‘ene, i da je s to-
ga tu‘ena, kao njihov osigurava~, odgovorna za {tetu koju zahtijeva u ovoj parnici.
Odlu~uju}i o osnovanosti tu‘benog zahtjeva ni‘estepeni sudovi su utvrdili: 1.
da je osiguranik tu‘ene K. D. u trenutku {tetnog doga|aja sa svojim putni~kim vozi-
lom pravilno preticao teretno vozilo ispred sebe kojim je upravljao osiguranik tu‘ene
D. LJ. i da voza~ K. D. nije kriv za sudar motornog vozila kojim je upravljao D. LJ.,
i teretnog vozila kojim je upravljao tu‘ilac iz suprotnog pravca i 2. da su tu‘ilac i osi-
guranik tu‘ene D. LJ. obostrano krivi za {tetu nastalu sudarom motornih vozila sa
kojim su upravljali.
Polaze}i od ovog utvr|enog ~injeni~nog stanja koje ne mo‘e biti predmet po-
bijanja ni ocjenjivanja u ovom revizionom postupku s obzirom na izri~itu zabranu sa-
dr‘anu u odredbi ~lana 385. st. 3. Zakona o parni~nom postupku, ni‘estepeni sudovi
su pravilno po{li od stava da zahtjev tu‘ioca prema tu‘enoj za nastalu {tetu treba pro-
su|ivati po na~elu krivica u smislu odredbe ~lana 178. st. 1. Zakona o obligacionim
odnosima (dalje: ZOO), kao specijalnom propisu za odgovornost u slu~aju nezgode
izazvane motornim vozilima u pokretu. Kako je u postupku utvr|eno da osiguranik
tu‘ene K. D. nije kriv za nastanak saobra}ajne nezgode ni‘estepeni sudovi su osno-
vano zaklju~ili da na voza~u K. D. (pa tako ni na njegovom osiguravatelju ovdje
tu‘enoj) nema krivnje, a time ni odgovornosti za {tetu koju tu‘ilac zahtjeva u ovoj
parnici ({tetu na njegovom vozilu).
Obaveznim osiguranjem od odgovornosti pokrivene su {tete koje je sopstve-
nik, korisnik, dr‘alac ili voza~ motornog vozila obavezan da naknadi o{te}enom pre-
ma pravilima o odgovornosti za {tetu prouzrokovanu upotrebom motornog vozila.
îm postoji odgovornost nego lica za {tetu u upotrebi motornog vozila, postoji i oba-
veza zajednice osiguranja da tu {tetu naknadi o{te}enom.
Prema odredbi ~lana 380. st. 5. ZOO neposredan zahtjev tre}eg o{te}enog li-
ca prema osigurava~u zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva i zahtjev prema
osiguraniku odgovornom za {tetu. U konkretnom slu~aju radi se o potra‘ivanju s
osnove naknade {tete koju je tu‘ilac pretrpio u {tetnom doga|aju 8. 3. 1980. godine
kada mu je u sudaru motornih vozila o{te}eno vozilo. Kako je tu‘ilac ovog dana sa-
znao za {tetu i za lice koje je {tetu u~inilo (ovdje: voza~ D. Lj.), a kraj nesporne ~i-
njenice da je tu‘ilac opravku vozila izvr{io u toku 1980. godine, kada je saznao i za
obim {tete, ni‘estepeni sudovi nisu pogre{no primijenili materijalno pravo na {tetu
tu‘ioca kada su prihvatili prigovor zastare zahtjeva za naknadu {tete prema tu‘enoj,
kao osigurava~u, za {tetu koju mu je eventualno prouzrokovao njen osiguranik D. Lj.
jer je podnesen 17. 10. 1986. godine, dakle, po proteku po proteku i subjektivnog i
objektivnog roka iz ~lana 387. stav 1. i 2. ZOO iz 1978. giodine, koji se ima primje-
niti na konkretan slu~aj.
Ne mo‘e se prihvatiti revizioni prigovor tu‘ioca kada tvrdi da njegov od{tetni
zahtjev nije mogao zastariti s obzirom na to da su se oba voza~a (ovdje: K. D. i D.
LJ.) osigurala kod tu‘ene od odgovornosti za {tete pri~injene njihovim motornim vo-
zilima, jer revizija ovdje gubi iz vida ne samo to da se obaveza odgovornosti osigura-
vatelja, pa i u pogledu zastare potra‘ivanja, ravna u svemu prema odgovornosti sa-
mog osiguranika (ovdje: D. LJ.), nego i da se zahtjev od 17. 10. 1986. godine za na-
knadu {tete prema tu‘enom, kao osigurava~u, za {tetu koju je po~inio njen osiguranik
D. LJ. temelji na bitnom drugom ~injeni~nom stanju od onog koje je ranije predstav-
ljeno osnovu tu‘benog zahtjeva (do{lo do kvalitativne promjene tu‘bene osnove i ti-
me do preina~enja tu‘be).
Prema svemu iznijetom ni‘estepeni sudovi nisu pogre{no sudili kada su odbi-
li tu‘beni zahtjev. Stoga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu na osnovu ~lana
393. Zakona o parni~nom postupku i rije{iti kao u izreci .
(Vs RS, Rev. 27/95 od 22. 5. 1995. Bilten 1/1999 102)
2. Regresni zahtjev osiguravaju}e organizacije za iznos ispla}en po kasko osi-
guranju motornog vozila zastarjeva za tri godine od saznanja osiguranika za {tetu i
u~inioca, odnosno, po~inje te}i prema tre}oj odgovornoj osobi i zavr{ava se u istom
roku.
3. Za pitanje zastare zahtjeva potra‘ivanja osiguranika iz ugovora o kasko
osiguranju automobila s naslova naknade za o{te}enje automobila mjerodavne su
odredbe o rokovima zastare u ugovoru o osiguranju iz ~l. 380. ZOO.
Iz obrazlo‘enja:
" S obzirom na to da je tu‘enica u tijeku prvostupanjskog postupka stavila
prigovor zastare tu‘iteljeva potra‘ivanja, sudovi su donijeli razli~ite odluke o tu‘be-
nom zahtjevu iako su oba suda primijenili na sporni ugovorni odnos stranaka odre-
dbe o zastari potra‘ivanja naknade {tete koja je posljedica izvanugovornog odnosa -
odredbe ~l. 376. Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski sud nalazi da su za
tu‘itelja kao vjerovnika sve vrijeme trajale "nesavladive prepreke kada je dugo trajao
krivi~ni postupak protiv njega, u svezi s istom prometnom nezgodom, te kada mu je
na njegov zahtjev tu‘enica odbila isplatiti nov~anu naknadu po ugovoru, a na njegov
prigovor protiv takve odluke nije niti odgovorila..., pa uslijed nepravodobnoga tu‘e-
nikovog postupka tu‘itelj nije bio u mogu}nosti sudskim putem zahtijevati naknadu
{tete", dakle, zaklju~uje taj sud, do{lo je do zastoja zastarijevanja pa zastarijevanje
nije niti zapo~eto prema odredbi ~l. 383. ZOO. Drugostupanjski sud ovakve razloge
za primjenu odredbe ~l. 383. ZOO ne smatra razlozima "za prekid zastarijevanja", pa
kada je od vremena nastanka {tete protekao i rok od pet godina propisan u ~l. 376. st.
2. ZOO, nastupila je zastara njegova potra‘ivanja zbog ~ega je u cijelosti odbijen tu-
‘beni zahtjev preina~enjem prvostupanjske presude. Navedene okolnosti zaista nisu
objektivne okolnosti u smislu odredaba ~l. 383. ZOO koje bi onemogu}avale tu‘ite-
lju da sudskim putem tra‘i od tu‘enice izvr{enje njezine ugovorne obveze - isplatu
nov~ane naknade za ugovoreno osiguranje automobila od {tete, zbog kojih bi, pak,
postojao zastoj u zastarijevanju tu‘enikove obveze. Drugostupanjski sud je stoga pra-
vilno primijenio tu odredbu kada je odbio njezinu primjenu u tu‘iteljevu slu~aju. Me-
|utim, pogre{no oba ni‘estupanjska suda primjenjuju na odnos stranaka odredbe ~l.
376. ZOO. Te odredbe propisuju zastaru za naknadu potra‘ivanja iz uzrokovane {tete
- dakle izvanugovorne {tete {to nije ovdje slu~aj. Tu‘enica odgovara tu‘itelju za nov-
~anu naknadu po osnovi ugovora o osiguranju automobila kao stvari, u slu~aju o{te-
}enja takve stvari, pa je zastara za takvo potra‘ivanje propisana u odredbama ~l. 380.
ZOO. Prema odredbi ~l. 380. st. 1. ZOO takvo potra‘ivanje tu‘itelja zastaruje za tri
godine s tim da je po~etak zastare prvi dan poslije kalendarske godine u kojoj je po-
tra‘ivanje nastalo."
4. Zastara potra‘ivanja naknade {tete koje je po zakonskoj subrogaciji pre{lo
na osigurava~a, po~inje te}i kad i zastara potra‘ivanja osiguranika prema {tetniku i
zavr{ava u istom roku.
(Vs BiH, P‘. 216/89, od18.1. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 45)
5. Potra‘ivanje osiguratelja prema {tetniku s naslova iznosa koje je isplatio
svom osiguraniku kao o{te}eniku po osnovi automobilskog kaska zastarijeva za tri
godine od kada je o{te}eni osiguranik saznao za {tetu i u~initelja.
(Vs H, Rev. 6l3/87, od 5. 8. 1987. Informator, broj 3617)
6. Zastarjelost potra‘ivanja naknade ispla}ene po osnovu kasko osiguranja
(regresno potra‘ivanje) po~inje da te~e od momenta kada je za {tetu i {tetnika saznao
osiguranik iz kasko osiguranja, a ne osigurava~, koji isplatom naknade {tete ulazi u
prava osiguranika.
(Vs BiH. P‘. 210/86, od 30. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 43)
7. Zastarijevanje regresnog potra‘ivanja stranog osigurava~a protiv zajednice
osiguranja imovine i lica kod koje je bio osiguran {tetnik po osnovu auto-odgovor-
nosti, po~inje od momenta kada je osiguranik tu‘ioca saznao za {tetnika i visinu {tete
i traje tri godine (primjena doma}eg prava).
Odsjek 3.
ZASTOJ ZASTARIJEVANJA
Potra‘ivanja izme|u odre|enih lica

^lan 381.
Zastarijevanje ne te~e:
1. izme|u bra~nih drugova;
2. izme|u roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;
3. izme|u {ti}enika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva, za
vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu polo‘eni ra~uni;
4. izme|u dva lica koja ‘ive u vanbra~noj zajednici, dok ta zajednica
postoji.
________________________
1, Zastarijevanje izme|u bra~nih drugova ne te~e (~lan 24. to~ka 2. Zakona o
zastarjelosti potra‘ivanja) sve dok brak ne prestane (~lan 5. Osnovnog zakona o bra-
ku), nezavisno od toga da li bra~ni drugovi stvarno ‘ive zajedno.
(Vs NRH, G‘. 872/57, od 13. 6. 1957. ZSO, knjiga II, sveska II, 1957 -
348)
2. Na zastaru obaveznopravnog potra‘ivanja bra~nog druga s naslova ulaga-
nja u posebnu imovinu drugog bra~nog druga, istaknutoga nakon njegove smrti pri-
mjenjuje se odedba o zastari potra‘ivanja izme|u ostavine i tre}ih osoba.
(Vs SRH, Rev. 415/87, od 8. 10. 1987. Psp 39 - 49)
3. Nema zastarjelosti kad se tu‘bom tra‘i utv|enje prava svojine na zgradi
podignutoj zajedni~kim ulaganjem parni~nih stranaka, jer se u takvom slu~aju radi o
svojinsko-pravnim, a ne o obligacionopravnom zahtjevu.
(Vs SRS, Rev. 170/81, Zbirka 1973 1986 - 1093)
Potra‘ivanja odre|enih lica

^lan 382.
Zastarijevanje ne te~e:
1. za vrijeme mobilizacije, u slu~aju neposredne ratne opasnosti ili rata
u pogledu potra‘ivanja lica na vojnoj du‘nosti;
2. u pogledu potra‘ivanja koja imaju lica zaposlena u tu|em doma}in-
stvu prema poslodavcu ili ~lanovima njegove porodice koji zajedno sa njima ‘i-
ve, sve dok taj radni odnos traje.
Nesavladive prepreke
^lan 383.
Zastarijevanje ne te~e za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo mogu}e
zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.
________________________
1. Ratno stanje nije razlog za zastoj zastarjevanja ako je vjerovnik mogao po-
dnijeti tu‘bu i drugom sudu, a ne samo mjesno nadle‘nom.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku pred sudom prvog stupnja tu‘enik je istakao prigovor zastare tu-
‘iteljeve tra‘bine. Iako je utvrdio da je tu‘iteljeva tra‘bina dospjela u 1992. godini a
tu‘ba za njezino ispunjenje podnijeta u 1996. godini, dakle, po proteku zastarnog ro-
ka od tri godine iz ~lanka 374. Zakona o obveznim odnosima, sud nije prihvatio ovaj
tu‘enikov prigovor, smatraju}i da je razdoblje ratnog stanja predstavljalo tu‘itelju
nesavladivu prepreku sudskim putem zahtijevati od tu‘enika ispunjenje obveze (~la-
nak 383. ZOO).
Ovako pravno stajali{te je pogre{no i proturije~i odredbi ~lanka 20. Uredbe sa
zakonskom snagom o primjeni Zakona o redovnim sudovima za vrijeme neposredne
ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja ( Slu‘beni list RBiH , br. 21/92), koja je
kasnije postala zakon, a prema kojoj je tu‘itelj mogao podnijeti tu‘bu najbli‘em
stvarno nadle‘nom sudu i tako sprije~iti nastupanje zastarjelosti. On je to zapravo
mogao u~initi i u nedostatku navedene odredbe, pogotovo {to se ne radi o sporu sa is-
klju~ivom mjesnom nadle‘no{}u pa bi sud kojemu bi tu‘ba bila podnijeta, mogao se
proglasiti mjesno nenadle‘nim samo po prigovoru tu‘enika, {to svakako ne bi imalo
nikakve {tetne posljedice za tu‘itelja.
Ratno stanje nije dakle, predstavljalo nesavladivu prepreku sudskim putem zahtije-
vati ispunjenje obveze, pa njegovo trajanje ne sprje~ava tijek zastarjevanja. Stoga je sud
prvog stupnja pogre{no primijenio materijalno pravo kada je, ne prihvataju}i tu‘enikov
prigovor zastare tu‘iteljeve tra‘bine, usvojio tu‘beni zahtjev, pa je temeljem ~lanka 355.
to~ka 4. Zakona o parni~nom postupku, tu‘enikova ‘alba, koja ponavlja taj prigovor, uva-
‘ena i odlu~eno kao u izreci, budu}i da se zastarom gubi pravo zahtijevati ispunjenje obve-
ze po ~lanku 360. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima .
2. Okolnost {to je bila nepoznata adresa tu‘enoga u inostranstvu nije razlog
za zastoj zastarjelosti potra‘ivanja jer to nije bila prepreka za podno{enje tu‘be sa
prijedlogom da se tu‘enom postavi privremeni zastupnik i time prekine zastarjelost
potra‘ivanja.
3. Okolnost da o{te}enik nije saznao za osobu koja je krivi~nim djelom po~i-
nila {tetu nije razlog koji dovodi do zastoja zastarijevanja.
(Vs H, Rev. 2139/86, od 1. 4. 1987. - Psp 34, str. 71)
4. Okolnost da je vjerovnik bio politi~ki emigrant nije ocjenjivana nesavladi-
vom preprekom da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obveze.
Iz obrazlo‘enja:
Kako je tu‘itelj podnio tu‘bu 19. rujna 1995. godine, to je pravilan zaklju~ak
prvostupanjskog suda da je u konkretnoj stvari nastupila zastara i pravilnom primjenom
odredbe iz ~lanka 371. Zakona o obveznim odnosima - ZOO odbio tu‘beni zahtjev.
Pri tome je neodlu~no {to su stranke bile politi~ki emigranti i ‘ivjeli u inozem-
stvu (gdje su i sklopili ugovor o zajmu), jer se te ~injenice ne mogu smatrati nesavladi-
vom preprekom u smislu odredbe ~lanka 383. ZOO, kako je to pravilno zaklju~io
prvostupanjski sud.
Stoga su neosnovani navodi ‘alitelja o boravku u inozemstvu, koje ponavlja u ‘al-
bi .
Uticaj uzroka zastoja zastarijevanja
^lan 384.
(1) Ako zastarijevanje nije moglo po~eti da te~e zbog nekog zakonskog
uzroka, ono po~inje te}i kad taj uzrok prestane.
(2) Ako je zastarijevanje po~elo te}i prije nego {to je nastao uzrok koji je
zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da te~e kad prestane taj uzrok, a vrije-
me koje je isteklo prije zaustavljanja ra~una se u zakonom odre|eni rok za zas-
tarjelost.
________________________
1. Zastara potra‘ivanja se obustavlja od dana kada se o{te}eni obrati osigura-
va~u sa zahtjevom za naknadu {tete ali po proteku roka od 30 dana se nastavlja i u
slu~aju kada osigurava~ izjavi da }e naknaditi {tetu ako naknadnim provjeravanjem
utvrdi da je njegov zahtjev osnovan.
Iz obrazlo‘enja:
Prema odredbi ~lana 37. Zakona o osiguranju imovine i lica ("Slu‘beni list
SRBiH", broj 21/77), prije podno{enja tu‘be sudu za naknadu {tete o{te}eno lice je
du‘no da se sa svojim zahtjevom obrati Zajednici osiguranja. Ako zahtjev za nakna-
du ne bude usvojen ili po njemu zajednica osiguranja ne donese odluku u roku od 30
dana od njegovog podno{enja, o{te}eni mo‘e kod nadle‘nog suda podnijeti tu‘bu za
naknadu {tete. Prema odredbi stava 4. istog ~lana, dok traje postupak iz prethodnog
stava ne te~e zastarjelost prava na naknadu {tete.
U konkretnom slu~aju saobra}ajni udes, u kojem je o{te}eno tu‘iteljevo mo-
torno vozilo, desio se 19. 7. 1981. godine. Tu‘itelj je podnio tu‘enoj zahtjev za na-
knadu {tete 31. 8. 1981. godine. Dopisom od 29. 10 .1981. godine, tu‘ena je obavi-
jestila tu‘itelja da }e mu, ukoliko nakon prethodnih provjeravanja utvrdi da je zahtjev
pravno osnovan, naknaditi {tetu. Tu‘ena nije kasnije obavijestila tu‘itelja o svojoj
odluci, pa je tu‘itelj 12. 8. 1985. godine, podnio sudu tu‘bu za naknadu {tete.
Polaze}i od navedenih okolnosti, ni‘estepeni sudovi su pravilno primijenili
materijalno pravo kada su ocijenili da je zastarni rok po~eo te}i 19. 7. 1981. godine,
kada je tu‘itelj kao u~esnik saobra}ajnog udesa saznao za {tetu i u~inioca, da je do{lo
do zastoja zastarijevanja od dana kada je tu‘itelj podnio zahtjev za naknadu {tete, pa
do isteka roka od 30 dana (~lan 384. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima), pa
kako je tu‘ba podnesena 12. 8. 1985. godine, da je nastupilo zastarijevanje prava tu-
‘itelja da zahtijeva naknadu {tete. Pri tome sudovi su pravilno ocijenili da iz podnes-
ka tu‘ene od 29. 10. 1981. godine, ne proizilazi da je tu‘ena priznala dug, te da bi i u
slu~aju da je tu‘ena priznala dug, nastupila zastara potra‘ivanja, jer bi tada zastarije-
vanje po~elo te}i iznova od 29. 10. 1981. godine, pa bi zastarni rok od tri godine
(~lan 376. stav 1. ZOO) ra~unaju}i od tada do podno{enja tu‘be istekao.
Neosnovani su navodi revizije da zastarijevanje ne te~e sve dok traje postu-
pak kod tu‘ene po zahtjevu za naknadu {tete, jer kako to slijedi iz odredbe ~lana 37.
navedenog zakona, zastarijevanje ne te~e samo 30 dana, ra~unaju}i od dana podno{e-
nja zahtjeva za naknadu {tete .
Potra‘ivanja prema poslovno nesposobnim licima i
njihova potra‘ivanja
^lan 385.
(1) Zastarijevanje te~e i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposo-
bnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne.
(2) Me|utim, zastarjelost potra‘ivanja maloljetnika koji nema zastupni-
ka i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne mo‘e nastupiti dok ne
protekne dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna, ili od kad
su dobila zastupnika.
(3) Ako je za zastarjelost nekog potra‘ivanja odre|eno vrijeme kra}e od
dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo po-
slovno nesposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potra‘ivanja po~inje
te}i od kad je povjerilac postao poslovno sposoban, ili od kad je dobio zastupni-
ka.
Potra‘ivanje prema licu na odslu‘enju vojnog roka

^lan 386.
Zastarjelost prema licu koje se nalazi na odslu‘enju vojnog roka ili na
vojnoj vje‘bi ne mo‘e nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odslu‘enja voj-
nog roka ili prestanka vojne vje‘be.
Odsjek 4.
PREKID ZASTARIJEVANJA
Priznanje duga
^lan 387.
(1) Zastarijevanje se prekida kada du‘nik prizna dug.
(2) Priznanje duga mo‘e se u~initi ne samo izjavom povjeriocu nego i na
posredan na~in, kao {to su davanje otplate, pla}anje kamate, davanje obezbje-
|enja.
________________________
1. Pla}anjem glavnog duga ne priznaje se potra‘ivanje kamata, pa se tim pla-
}anjem ne prekida zastarjelost potra‘ivanja zateznih kamata (~lan 387. stav 1. i 2.
ZOO)
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud pogre{no nalazi da je pla}anjem glavnog duga tu‘eni priznao i
tra‘binu zateznih kamata pa da je time prekinuta zastarjelost tog potra‘ivanja jer se po za-
konskoj pretpostavci u odredbi ~lana 387. stav 2. ZOO samo pla}anjem kamata na glavni
dug priznaje postojanje tra‘bine za koju se te kamate pla}aju a ne i potra‘ivanje zateznih
kamata pla}anjem glavnog duga. Upravo iz ~injenice da se pla}a samo glavni dug a ne i
kamata na glavni dug, proizilazi da tu‘eni ne priznaje i kamate na taj dug .
(Ks u Sarajevu - Bilten sp KsS 1/2002, str. 119
2. Kada se zapisnikom o sravnjenju poslovnih knjiga priznaje potra‘ivanje
povjerioca, tada nastupa prekid zastarjelosti.
(Vs S, broj, Prev. 610/95. Bilten 4/1996)
3. U principu, potpisivanjem zapisnika o uskla|ivanju me|usobnih potra‘iva-
nja i obaveza izme|u dru{tvenih pravnih lica ne prekida se zastara potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
Da bi do{lo do prekida zastarjelosti potra‘ivanja u smislu ~lana 387. stav 1.
Zakona o obligacionim odnosima, potrebno je da je priznanje duga dato izri~ito i od
strane ovla{tenog lica du‘nika. Zapisnik o uskla|ivanju me|usobnih potra‘ivanja i
obaveza, sa~injen u skladu sa zakonom, ne predstavlja ispravu o priznanju duga, sa
posljedicom prekida zastarjelosti potra‘ivanja, jer iz njegovog sadr‘aja ne proizlazi
izri~ito priznanje duga, niti ga je potpisalo lice koje je ovla{teno da zastupa du‘nika .
4. Podneseni zahtjev za ponavljanje postupka ne dovodi do zastoja ili prekida
zastarijevanja.
Iz obrazlo‘enja:
"Zahtjev za ponavljanje postupka nije predvi|en kao razlog za zastoj (~l. 381.
do 386. ZOO) ni kao razlog za prekid postupka (~l. 387. do 399. ZOO), a niti kao ra-
zlog za zastoj odnosno za prekid tijeka zastare iz Glave XII. ZKP kojim odredbama
se regulira pravo na naknadu {tete."
(Vs RH, Rev. 125/91, od 9. 5. 1991. Izbor odluka 1994. 42/107)
5. Pla}anjem dinarske protuvrijednosti devizne obveze koju uplatu je vjero-
vnik vratio, nastupa prekid zastare potra‘ivanja u devizama i to predstavlja priznanje
duga, iako vjerovnik odbija primiti ispunjenje obveze na takav na~in.
(Stav privrednog sudstva, Dubrovnik, od 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH
2/90 131)
6. Podno{enjem tu‘be radi ostvarivanja naknade jednog oblika {tete ne preki-
da se zastarijevanje potra‘ivanja naknade drugog oblika {tete.
7. Prekinuta je zastara potra‘ivanja naknade {tete prema osigurava~u ako je
prije isteka zastarnog roka osigurava~ dopisom obavjestio o{te}enog da je povoljno
rije{en njegov zahtjev za isplatu naknade u odre|enom iznosu. Ako je ovakav dopis
upu}en o{te}enom po isteku zastarnog roka, ima karakter odricanja od zastarjelosti.
8. Pla}anjem glavnog duga ne priznaje se potra‘ivanje kamata, pa se tim pla-
}anjem ne prekida zastarjelost potra‘ivanja zateznih kamata.
9. Dobrovoljnim pla}anjem iznosa naknade {tete s naslova izgubljene zarade
od osigurateljne organizacije prekinuto je zastarijevanje koje je ponovno po~elo te}i
kad je osiguratelj uskratio dalju isplatu naknade.
(Vs H, Rev. 989/87, od 3. 11. 1987. Psp 38 67)
10. Zastarjelost potra‘ivanja se mo‘e prekinuti i usmenom izjavom o prizna-
nju duga.
Iz obrazlo‘enja:
Priznanje duga mo‘e se u~initi od strane du‘nika povjeriocu ne samo pisme-
no (pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti -
stav 1. ~lana 366. ZOO), nego i usmeno, na posredan ili neposredan na~in (i konklu-
dentnim radnjama: davanje otplate, pla}anje kamate, davanje obezbje|enja), odnosno
pona{anjem du‘nika koje prema na~elu po{tenja i savjesnosti potvr|uje postojanje
obaveze du‘nika prema povjeriocu (~lan 387. u vezi sa ~lanom 12. ZOO) .
11. Isticanjem od{tetnog zahtjeva u kaznenom postupku prekinuto je zastari-
jevanje i onda ako je prije okon~anja tog postupka podignuta tu‘ba radi naknade {te-
te.
(Vs H, Rev. 472/80, od 18. 11. 1980. Psp 18 33)
12. Knji‘enje obaveza u poslovnim knjigama du‘nika nema karakter prizna-
nja duga kojim se prekida zastarjelost potra‘ivanja.
13. Potpisivanjem popisnih lista od strane du‘nika kojim je izvr{en popis ro-
be na konsignaciji, nije prekinuta zastarjelost potra‘ivanja tu‘ioca. Samo jasno, odre-
|eno i bezuslovno priznanje duga od strane ovla{tenog lica du‘nika dovodi do preki-
da zastarjevanja.
14. Molba du‘nika za odlaganje pla}anja dospjelih anuiteta kredita, u kojoj je
naveden dug po osnovu i visini, ima zna~aj izjave o priznanju duga, kojom se preki-
da zastarjelost potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu ~lana 387. Zakona o obligacionim odnosima, zastarijevanje se pre-
kida kada du‘nik prizna dug. Priznanje duga mo‘e se u~initi ne samo izjavom povje-
riocu, nego i na posredan na~in kao {to su davanje otplate, pla}anje kamate, davanje
obezbje|enja. Odredbama ovog ~lana nije taksativno navedeno u kojim se slu~ajevi-
ma dug mo‘e priznati na posredan na~in. Zakonsko navo|enje primjera na koji se na-
~in mo‘e posredno priznati dug podrazumijeva da se dug mo‘e priznati na svaki dru-
gi na~in koji ima isti zna~aj. Zahtjevom od 30. 10. 1984. godine tu‘eni izra‘ava volju
da plati dug, ali zbog te{ke finansijske situacije tra‘i produ‘enje roka pla}anja dos-
pjelih anuiteta, za koje je u sporu istakao prigovor zastare. Na ovaj na~in tu‘eni je
posredno priznao potra‘ivanje koje je odre|eno po osnovu i visini. Stoga je ovom ra-
dnjom zastarijevanje, u smislu ~lana 387. Zakona o obligacionim odnosima, prekinu-
to, pa u smislu ~lana 392. stav 1. istog zakona, zastarijevanje po~inje te}i iznova .
15. Prekid zastare potra‘ivanja nastaje samo ako je u zapisniku o sravnjenju
poslovnih knjiga dug priznat na jasan na~in od strane ovla{tenog lica.
Iz obrazlo‘enja:
Za prekid zastarijevanja priznavanjem duga u zapisniku o sravnjenju poslo-
vnih knjiga potrebno je da je dug na jasan i nedvosmislen na~in priznat i da je to u~i-
nilo lice ovla{teno da prizna dug. Zapisnik o sravnjenju je knjigovodstvena radnja
koja se obavlja u cilju obezbje|ivanja potpunog i ta~nog knji‘enja me|usobnih potra-
‘ivanja stranaka. Samo ukoliko se na navedeni na~in prizna obaveza, takvo priznanje
proizvodi pravne posljedice u smislu ~lana 387. Zakona o obligacionim odnosima .
16. Vidjeti: odluku Vs RS, Rev. 27/95, od 22. 5. 1995., citiranu u sudskoj
Podizanje tu‘be
^lan 388.
Zastarijevanje se prekida podizanjem tu‘be i svakom drugom povjeri-
o~evom radnjom preduzetom protiv du‘nika pred sudom ili drugim nadle‘nim
organom, u cilju utvr|ivanja, obezbje|enja ili ostvarenja potra‘ivanja.
________________________
1. Zastarijevanje se prekida i podno{enjem neuredne tu‘be, ako se u toku par-
nice, pa makar i poslije isteka roka zastare, neurednost otkloni, bilo samoinicijativno
bilo po zahtjevu suda.
Iz obrazlo‘enja:
Ovaj sud ne smatra osnovanim prigovor zastare potra‘ivanja, koji je tu‘ena
Federacija BiH istakla tokom glavne rasprave, a ponavlja u ‘albi. Tu‘itelj je za potra-
‘ivanja zakupnine nastala i dospjela tokom 1995. godine podnio prijedlog za izvr{e-
nje na osnovu vjerodostojne isprave protiv Federalnog distributivnog logisti~kog
centra u T., 17. 4. 1996. godine, a protiv istog du‘nika ovakav prijedlog za potra‘iva-
nja dospjele zakupnine te naknade za elektri~nu energiju za 1996. godinu dana 18. 2.
1997. godine, te su oba prijedloga, nakon prigovora du‘nika, dobila zna~aj tu‘bi.
Ovakvim tu‘bama podnesenim u okviru zastarnog roka od tri godine iz ~lana 375.
Zakona o obligacionim odnosima, prekinuto je zastarjevanje utu‘enog potra‘ivanja
zakupnine i s njom povezanih naknada u odnosu na tu‘enu FBiH. Tu‘ba je, naime,
bila upravljena protiv du‘nika koji nije imao svojstvo pravne osobe, pa nije ni mogao
biti stranka u postupku, a koji je pravnim poslom koji je zaklju~io, stvorio obaveze
za tu‘enu. Ovakva tu‘ba je bila neuredna i ispravljena je podneskom tu‘itelja zapri-
mljenim kod prvostepenog suda 1. 12. 1999. godine, kada je kao tu‘ena ozna~ena
FBiH. Kako prvostepeni sud nije ranije pozivao tu‘itelja da tu‘bu ispravi, ostavljaju-
}i mu za takav postupak odre|eni rok, mora se smatrati, da je ovim samoinicijati-
vnim ispravljanjem tu‘be, nedostatak tu‘be otklonjen od momenta samog njenog po-
dno{enja .
(Vs FBiH, P‘. 291/00, od 23. 1. 2001. - Bilten VS FBiH 1/01 - 28)
2. Podno{enje tu‘be za naknadu odre|enih vidova nematerijalne {tete ne pre-
kida zastarjelost potra‘ivanja naknade onih vidova {tete koje nisu tu‘bom obuhva}e-
ne (~lan 376. i 388. ZOO).
(Ks Sarajevo - Bilten sp KsS 1/2002, str. 12.)
3. Prekid zastarjelosti ne nastupa samo podno{enjem tu‘be, ve} i preduzima-
njem drugih procesnih radnji koje imaju za cilj utvr|ivanje, obezbje|ivanje ili ostva-
renje potra‘ivanja. U te radnje spadaju i obavje{tenje o parnici dostavljeno u smislu
odredbe ~l. 211. ZPP, kao i poziv na mije{anje.
4. Zastara potra‘ivanja s naslova stjecanja bez osnove zbog ulaganja u tu|u
nekretninu ne prekida se podno{enjem tu‘be radi ostvarivanja stvarnopravnog zahtje-
va na toj nekretnini.
Iz obrazlo‘enja:
"Pravilan je zaklju~ak sudova o zastari potra‘ivanja iz protutu‘benog zahtje-
va na ime bezrazlo‘nog oboga}enja na strani tu‘itelja - protutu‘enika ulaganjima ra-
da i sredstava u njegove nekretnine od strane prednika tu‘enika - protutu‘itelja. Zas-
tara u slu~aju bezrazlo‘nog oboga}enja tu|im radom i sredstvima po~inje te}i pres-
tankom kori{tenja rezultata toga rada i sredstava od strane tre}e osobe. Pogre{an je
stav suda drugog stupnja da je zastara po~ela te}i 1964.g., kada je pravomo}no odbi-
jen stvarno-pravni zahtjev pravnog prednika tu‘enika - protutu‘itelja u pogledu iste
nekretnine - ku}e, jer se vo|enjem takvog spora ne prekida za starijevanje zahtjeva
zbog bezrazlo‘nog oboga}enja ulaganjima u istu nekretninu."
(Vs RH, Rev. 1958/90, od 11. 10. 1993 Izbor odluka 1993 47/82)
ostav{tine.
6. Podno{enjem tu‘be protiv {tetnika ne prekida se zastarijevanje u odnosu
prema osiguratelju odgovornom za naknadu {tete po osnovi osiguranja od odgovor-
nosti za {tetu nanesenu tre}im osobama motornim vozilom.
(Vs H, Rev. 220/85, od 22. 7. 1987. Psp 38 70)
7. Tu‘bom, koja se smatra povu~enom nakon isteka roka od {est mjeseci od
dana mirovanja, ne prekida se zastara potra‘ivanja, pa ni kada povjerilac podnese is-
tu tu‘bu u roku od tri mjeseca od dana pravosna‘nosti rje{enja o povla~enju tu‘be.
8. Zastara potra‘ivanja naknade {tete za jedan vid o{te}enja (izgubljena zara-
da) nije prekinuta ranijom tu‘bom za drugi vid o{te}enja (nematerijalna {teta) iako su
{tete posljedica iste {tetne radnje.
Iz obrazlo‘enja:
Zaklju~ak ni‘estepenih sudova da je podizanjem tu‘be u ranijoj parnici za
naknadu nematerijalne {tete do{lo do prekida zastarijevanja naknade materijalne {te-
te, u suprotnosti je sa odredbom ~lana 388. Zakona o obligacionim odnosima, po ko-
joj dolazi do prekida zastarijevanja kada povjerilac podizanjem tu‘be, ili drugom ra-
dnjom pred sudom, ostvaruje isto potra‘ivanje .
(Vs BiH, Rev. 246/87, od 21. 7. 1987. ZIPS, bilten 493; Bilten Vs BiH 4/87
- 10)
8. Lice na koje je tu‘ba pro{irena uz njegov pristanak ne mo‘e uspje{no isti-
cati prigovor zastare potra‘ivanja ako je tu‘ba protiv prvotu‘enog podnijeta u roku.
10. Danom podno{enja tu‘be protiv prvotu‘enog, prekida se zastara potra‘i-
vanja i u odnosu na onog du‘nika na koga je tu‘ba pro{irena uz njegov pristanak.
11. Time {to je vjerovnik prije podizanja tu‘be pozvao du‘nika da isplati na-
knadu {tete, nije nastupio prekid zastarijevanja.
(Vs H, Rev. 2014/87, od 22. 3. 1987. Psp 41 67)
12. Podno{enje tu‘be za naknadu odre|enih vidova neimovinske {tete, ne
prekida zastarjelost potra‘ivanja naknade onih vidova {tete koja nisu tu‘bom obu-
hva}ena.
(Vs BiH, G‘. 97/84, od 15. 11. 1984. Bilten Vs BiH 1/85 - 6)
Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tu‘be
^lan 389.
(1) Prekid zastarijevanja izvr{en podizanjem tu‘be ili kojom drugom po-
vjerio~evom radnjom preduzetom protiv du‘nika pred sudom ili drugim nadle-
‘nim organom u cilju utvr|ivanja, obezbje|enja ili ostvarenja potra‘ivanja,
smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tu‘be ili radnje koju je
preduzeo.
(2) Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako povjerio~eva tu‘ba ili
zahtjev bude odba~en ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera iz-
vr{enja ili obezbje|enja bude poni{tena.
________________________
1. Nije nastupio prekid zastare podno{enjem ovr{nog prijedloga kad je ovr{ni
postupak obustavljen.
"Povodom tu‘enikova prigovora zastare tu‘iteljeva potra‘ivanja temeljem ~l.
378. st. 1. to~. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), koji se odnosi na razdo-
blje od 21. prosinca 1997.g. do 21. travnja 1998.g. u iznosu od 4.299,00 kn, sudovi
ni‘ega stupnja su taj prigovor kao neosnovan odbili, jer su ocijenili da je do{lo do
prekida zastarijevanja podno{enjem ranijeg prijedloga za ovrhu od 12. studenog
1998.g. koji je podnijet u jednogodi{njem zastarnom roku predvi|enom ~l. 378. st. 1.
to~. 3. ZOO.
Dr‘avni odvjetnik u svome zahtjevu smatra da obustavom prije spomenutog ovr{nog
postupka, koji ima za posljedicu ukidanje do tada provedenih ovr{nih radnji nije do-
{lo do prekida zastarijevanja, kao {to predvi|a ~l. 389. ZOO, {to pak ima za posljedi-
cu da je sporni dio tu‘iteljeva potra‘ivanja zastario.
Po odredbi ~l. 389. st. 1. ZOO prekid zastarijevanja izvr{en podizanjem tu‘be
ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv du‘nika pred sudom ili
drugim nadle‘nim organom radi utvr|ivanja, osiguranja ili ostvarenja potra‘ivanja,
smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tu‘be ili radnje koju je podu-
zeo.
Stavak 2. istog ~lanka predvi|a isto tako, da se smatra da nije bilo prekida
ako vjerovnikova tu‘ba ili zahtjev bude odba~en ili odbijen, ili ako isposlovana ili
poduzeta mjera izvr{enja ili osiguranja budu poni{tene.
Kako upravo navedenu zakonsku odredbu treba primijeniti i na konkretni
spor, to u ovom slu~aju glede potra‘ivanja koje se odnosi na sporno razdoblje nije
do{lo do prekida zastarijevanja."
2. Kad je pravomo}no odlu~eno da se tu‘ba smatra povu~enom, podizanjem
tu‘be u tom predmetu nije nastupio prekid zastarijevanja.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet spora je zahtjev tu‘itelja da se obve‘e tu‘enik da mu naknadi {tetu
nastalu na njegovom kiosku prilikom pada na kiosk grane stabla koje raste pored ki-
oska.
Odredbom ~l. 388. ZOO propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem
tu‘be i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tu‘enika pred su-
dom ili drugim nadle‘nim tijelom radi utvr|enja osiguranja ili ostvarenja potra‘iva-
nja.
Me|utim, prema odredbi ~l. 389. st. 1. ZOO, prekid zastarijevanja izvr{en po-
dizanjem tu‘be ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv du‘nika
pred sudom ili drugim nadle‘nim organom radi utvr|enja, osiguranja ili ostvarenja
potra‘ivanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tu‘be ili radnje
koju je poduzeo.
S obzirom da je u predmetu u kojem je me|u istim strankama radi iste stvari
vo|en postupak, pravomo}no odlu~eno da se tu‘ba smatra povu~enom, to treba za-
klju~iti da podizanjem tu‘be u tom predmetu, sukladno odredbi ~l. 389. st. 1. ZOO,
prekid zastarijevanja nije nastupio."
3. Podizanjem tu‘be vjerovnika protiv du‘nika zastarijevanje se ne prekida
ako je vjerovnik odustao od tu‘be ili tu‘ba bude odba~ena, a da je tu‘itelj odustao od
tu‘be smatra se i kad je sud posebnim rje{enjem utvrdio da se tu‘ba smatra povu~e-
nom.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema odredbama st. 1. ~l. 361. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem
tekstu ZOO) zastarijevanje po~inje te}i prvog dana poslije dana kaimao pravo zahti-
jevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slu~ajeve nije {to drugo propisa-
no. Me|u strankama nije sporno, kako je to pravilno zaklju~io sud prvog stupnja, da
je tu‘iteljeva tra‘bina dospjela 1. 4. 1996. godine od kada tu‘itelj od tu‘enika potra-
‘uje i zateznu kamatu na utu‘eni iznos. Kako je tu‘itelj tu‘bu podnio dana 17. 7.
1997. godine, sud prvog stupnja je pravilno zaklju~io da je tu‘iteljevo potra‘ivanje
zastarjelo u smislu odredaba ~l. 371. ZOO, jer je protekao rok od pet godina od dana
od kada je tu‘itelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze s obzirom
da za nov~ano potra‘ivanje iz tu‘be nije propisan neki drugi zastarni rok. înjenica,
{to je tu‘itelj protiv tu‘enika za isto potra‘ivanje podnio tu‘bu u spisu Op}inskog su-
da u G. broj P-12/95 dana 18. 1. 1995. godine nije od zna~aja, jer je pravomo}nim
rje{enjem Op}inskog suda u G. broj P-12/95-24 od 31. 10. 1996. godine utvr|eno da
se tu‘ba smatra povu~enom, jer je odredbama ~l. 389. ZOO propisano da prekid zas-
tarijevanja podizanjem tu‘be izme|u ostalog nije nastupio ako vjerovnik odustane od
tu‘be ili radnje koju je poduzeo, a smatra se i da nije bilo prekida ako vjerovnikova
tu‘ba ili zahtjev bude odba~en ili odbijen."
4. Tu‘bom, koja se smatra povu~enom nakon isteka roka od {est mjeseci od
dana mirovanja, ne prekida se zastara potra‘ivanja, pa ni kada povjerilac podnese is-
tu tu‘bu u roku od tri mjeseca od dana pravosna‘nosti rje{enja o povla~enju tu‘be.
5. Nema prekida zastarijevanja zbog podizanja tu‘be pred sudom, ako je taj
postupak okon~an rje{enjem da se tu‘ba smatra povu~enom.
Odbacivanje tu‘be zbog nenadle‘nosti

^lan 390.
(1) Ako je tu‘ba protiv du‘nika odba~ena zbog nenadle‘nosti suda ili
kod drugog uzroka koji se ne ti~e su{tine stvari, pa povjerilac podigne ponovo
tu‘bu u roku od tri mjeseca od dana pravnosna‘nosti odluke o odbacivanju tu-
‘be, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tu‘bom.
(2) Isto vrijedi i za pozivanje u za{titu, i za isticanje prebijanja potra‘iva-
nja u sporu, kao i u slu~aju kad je sud ili drugi organ uputio du‘nika da svoje
prijavljeno potra‘ivanje ostvaruje u parni~nom postupku.
________________________
1. Imovinsko pravni zahtjev, podnijet u krivi~nom postupku, prekida zasta-
rijevanje zahtjeva za naknadu {tete ako je o{te}eni radi ostvarenja svog imovinsko
pravnog zahtjeva upu}en na parnicu i ako je u roku od tri mjeseca od pravosna‘nosti
odluke krivi~nog suda pokrenuo parnicu za naknadu {tete (~l. 390. st. 2. ZOO).
O{te}eniku koji nije bio prisutan na glavnom pretresu rok od tri mjeseca za
podno{enje tu‘be redovnom sudu ne mo‘e po~eti te}i prije no {to mu bude dostavlje-
na presuda krivi~nog suda, odnosno prije saznanja za odluku krivi~nog suda.
2. Smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tu‘bom ako je prva tu‘ba
odba~ena zbog nenadle‘nosti ili kojeg drugog uzroka koji se ne ti~e biti stvari, a vje-
rovnik podigne ponovnu tu‘bu u roku od tri mjeseca od dana pravomo}nosti odluke
o odbacivanju tu‘be.
(Vts RH, P‘. 1353/99, od 11. 5. 1999. - Zbirka 5 - 32)
3. Vo|enje krivi~nog postupka samo po sebi ne dovodi do prekida zastarije-
vanja potra‘ivanja naknade {tete, ve} je potrebno da je o{te}eni u krivi~nom postup-
ku postavio imovinskopravni zahtjev i zatim, kad je upu}en da taj zahtjev ostvaruje u
parnici da je o{te}eni u roku od tri mjeseca od odluke, podnio tu‘bu za naknadu {tete.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj neosnovano tvrdi da je tijek zastare potra‘ivanja bio prekinut vo|e-
njem krivi~nog postupka protiv tu‘enog. To zbog toga jer krivi~ni postupak sam po
sebi, pa niti njegovo pravomo}no okon~anje dono{enjem osu|uju}e presude protiv
{tetnika, ne dovodi do prekida zastarijevanja potra‘ivanja s naslova naknade {tete jer
se krivi~ni postupak ne vodi radi utvr|ivanja, osiguranja ili ostvarivanja tog potra‘i-
vanja, osim ako je o{te}eni u krivi~nom postupku postavio (prijavio) potra‘ivanje
(svoj imovinskopravni zahtjev). Samo prijavljivanje potra‘ivanja u krivi~nom pos-
tupku ima u~inak prekida tijeka zastarnog roka, s tim da i u takvom slu~aju o{te}e-
nik, koji je u krivi~nom postupku upu}en da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje
u parnici, mora u roku od tri mjeseca od dana primitka odluke podnijeti tu‘bu za na-
knadu {tete (st. 2. ~l. 390. Zakona o obveznim odnosima)."
4. Zastara potra‘ivanja naknade {tete prekinuta je isticanjem od{tetnog zah-
tjeva protiv {tetnika u krivi~nom postupku ako je o{te}eni podnio tu‘bu radi naknade
{tete u roku od tri mjeseca od obustave krivi~nog postupka.
Iz obrazlo‘enja:
Osnovano se u reviziji isti~e da u situaciji kada je protiv {tetnika vo|en kri-
vi~ni postupak, bez obzira {to je taj postupak obustavljen u fazi istrage, zastarjelost
potra‘ivanja ne te~e od dana kada je o{te}eni saznao za {tetu i lice koje je tu {tetu
u~inilo, ako je o{te}eni u krivi~nom postupku prijavio potra‘ivanje naknade {tete. U
takvom slu~aju, ako o{te}eni u roku od tri mjeseca, ra~unaju}i od obustave istrage
(~lan 390. Zakona o obligacionim odnosima) podnese tu‘bu, zastarjelost potra‘ivanja
naknade {tete ne nastupa, jer je prijavom potra‘ivanja u krivi~nom pustupku do{lo do
prekida zastarjelosti .
(Vs BiH, Rev. 102/89.,od 12 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 76)
5. Prekid zastare potra‘ivanja nastaje sa krivi~nim gonjenjem (~lan 377. Za-
kona o obligacionim odnosima) ukoliko se postupak zavr{i pravosna‘nom presudom
kojom se utvr|uje postojanje krivi~nog djela.
Smatra se da je potra‘ivanje naknade {tete prouzrokovano krivi~nim djelom
prekinuto ako se optu‘nica odbije zbog nenadle‘nosti ili kojeg drugog uzroka koji se
ne ti~e su{tine stvari, npr, neovla{teni tu‘ilac (~lan 349. Zakona o krivi~nom postup-
ku) ako povjerilac podnese tu‘beni zahtjev za naknadu {tete u roku od tri mjeseca od
pravosna‘nosti odluke o odbacivanju optu‘nice. Isto va‘i i za slu~aj upu}ivanja na
parnicu stranke koja je u krivi~nom postupku istaknula zahtjev za naknadu {tete (~lan
6. Odredbe ~l. 390. ZOO mogu dovesti do produ‘enja (nikada do skra}enja)
zastarnog roka iz ~l. 376. ZOO, pod pretpostavkom da je imovinskopravni zahtjev
o{te}enika stavljen tijekom trogodi{njega zastarnog roka.
(Vs H, Gzz. 86/84, od 29. 1. 1985. Psp 27 60)
7. Odredbe ~lana 34. Zakona o zastarjelosti potra‘ivanja (sada ~lan 390. Za-
kona o obligacionim odnosima) ne dolazi do primjene kada je {tetnik progla{en kri-
vim pravosna‘nom presudom krivi~nog suda zbog krivi~nog djela po~injenog na {te-
tu tu‘ioca, ve} kada je optu‘eni oslobo|en optu‘be, ili je optu‘ba odbijena, a o{te}e-
ni upu}en da svoj imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u parnici.
Pozivanje du‘nika
^lan 391.
Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove du‘nika pi-
smeno ili usmeno da obavezu ispuni.
________________________
1. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove du‘nika pisme-
no ili usmeno da obavezu ispuni.
Zastarijevanje se prekida priznanjem duga, podno{enjem tu‘be i svakom
drugom povjerio~evom radnjom preduzetom protiv du‘nika, i to pred sudom ili dru-
gim nadle‘nim organom u cilju utvr|enja, obezbje|enja ili ostvarenja potra‘ivanja .
2. Za prekid zastarjevanja nije dovoljno da povjerilac pozove du‘nika pi-
smeno ili usmeno da obavezu ispuni . Dakle, prema citiranoj odredbi Zakona o obli-
gacionim odnosima pismena ili usmena opomena ili poziv du‘niku da plati dug nije
pravno relevantna za prekid zastarjelosti. Ona mo‘e biti zna~ajna samo za utvr|iva-
nje dospjelosti duga onda kada rok za ispunjenje nije odre|en (~lan 324. stv 2. ZOO),
{to u ovoj pravnoj stvari nije slu~aj.
(Ks Sarajevo, G‘. 13/98 Bilten sp KsS 2/1999, str. 27)
Rok zastarjelosti u slu~aju prekida

^lan 392.
(1) Poslije prekida zastarijevanje po~inje te}i iznova, a vrijeme koje je
proteklo prije prekida ne ra~una se u zakonom odre|eni rok za zastarjelost.
(2) Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane du‘nika po~inje te}i
iznova od priznanja.
(3) Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tu‘be ili pozivanjem
u za{titu, ili isticanjem prebijanja potra‘ivanja u sporu, odnosno prijavljiva-
njem potra‘ivanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje po~inje te}i izno-
va od dana kad je spor okon~an ili svr{en na neki drugi na~in.
(4) Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potra‘ivanja u ste~aj-
nom postupku, zastarijevanje po~inje te}i iznova od dana okon~anja ovog pos-
tupka.
(5) Isto va‘i i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog
izvr{enja ili obezbje|enja.
(6) Zastarijevanje koje po~inje te}i iznova poslije prekida, navr{ava se
kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom odre|eno za zastarijevanje
koje je prekinuto.
________________________
1. Zastara za prvo utu‘eno potra‘ivanje ra~una se prema odredbama ~l. 376.
odnosno 377. ZOO (~l. 19. i 20. Zakona o zastari potra‘ivanja), a za svako sljede}e
utu‘eno potra‘ivanje te~e novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okon~an (~l.
392. st. 3. ZOO).
(Vs H, Rev. 98/88 od 12. 1. 1989; isto i Ps H, P‘. 904/87, od 12. 1. 1989.
Psp 41 - 142)
2. Ocijenjeno je da dopis koji je uputila jedna filijala iste pravne osobe (osi-
gurateljne organizacije) drugoj filijali s nalogom za isplatu {tete, o ~emu je obavije-
{ten i o{te}enik, zna~i priznanje duga koje dovodi do prekida zastarijevanja (~l. 387.
st. 1. ZOO).
(Vs H, Rev. 1982/87, od 30. 3. 1987. Psp 41 - 66)
3. Rok zastare potra‘ivanja smanjenja ili pove}anja poklona zbog povrede
nu‘nog dijela prekida se podno{enjem tu‘be radi utvr|enja da je ugovor o poklonu
ni{tav, a po~inje te}i iznova od dana kad je spor okon~an pravosna‘nom presudom
kojom se odbija tu‘beni zahtjev.
(Vs BiH, GvI. 8/89, od 15. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 87)
4. Dobrovoljnim pla}anjem iznosa naknade {tete s naslova izgubljene zarade
od osigurateljne organizacije prekinuto je zastarijevanje, koje je ponovno po~elo te}i
kad je osiguratelj uskratio daljnju isplatu naknade.
(Vs H, Rev. 989/87 od 3. 11. 1987. Informator, broj 3645/3646)
5. Samo najava tu‘enog da }e u sporu podnijeti kompenzacioni prigovor ili
protivtu‘bu ne predstavlja takvu radnju kojom se prekida rok zastarjelosti.
Zastarjelost u slu~aju prenova

^lan 393.
Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane du‘nika, a povjerilac i
du‘nik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potra‘i-
vanje zastarijeva za vrijeme koje je odre|eno za njegovu zastarjelost.
GLAVA V.
RAZNE VRSTE OBAVEZA
Odjeljak 1.
NOVÂNE OBAVEZE
Odsjek 1.
OP[TE ODREDBE
Na~elo monetarnog nominalizma

^lan 394.
Kad obaveza ima za predmet svotu novca, du‘nik je du‘an isplatiti onaj
broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to
drugo.
________________________
1. Vjerovnik tra‘bine iz 1994. godine izra‘ene u kunama mora zahtijevati is-
platu u toj valuti i kada podnosi tu‘bu iza stupanja na snagu Zakona o Centralnoj
banci BiH.
Iz obrazlo‘enja:
@alba tu‘enog je osnovana kada ukazuje na to da je obvezivanje tu‘enog na
isplatu u DEM suprotno na~elu monetarnog nominalizma propisanog u odredbi ~lan-
ka 394. Zakona o obveznim odnosima.
Obaveza tu‘enog poti~e iz 1994. godine i nastala je u stranoj, ali u prometu
prihva}enoj valuti (hrvatskoj kuni), pa je u toj valuti tu‘itelj mogao postaviti tu‘beni
zahtjev. Nasuprot tome, tu‘itelj je svoje potra‘ivanje u hrvatskim kunama konverto-
vao u DEM po te~aju kune u odnosu na DEM na dan 01. 01. 1997. godine.
Ukazuje se prvostepenom sudu da obvezivanje tu‘enog da izvr{i isplatu u
hrvatskim kunama ne bi bilo u suprotnosti sa ~lankom 38. to~ka 6. Zakona o Central-
noj banci BiH koji dopu{ta mogu}nost da se transakcije izme|u pravnih i fizi~kih
osoba mogu vr{iti u valuti u kojoj su se dogovorile, uklju~uju}i i strane valute koje
su u {irokoj upotrebi u Federaciji i Republici Srpskoj na dan stupanja na snagu ovog
zakona. Zakon se, dakle, primjenjuje i na odnose koji su nastali prije njegovog stupa-
nja na snagu, pa nije bilo osnova da se tu‘eni obvezuje na isplatu u DEM samo za{to
{to obje stranke imaju sjedi{te na teritoriji Federacije i {to bi bilo mogu}e pla}anje u
DEM. Tu‘enikova obveza je nastala u hrvatskim kunama, pa bi u toj valuti mogao
biti obavezan na isplatu, {to bi za tu‘enog moglo biti i povoljnije, s obzirom na sa-
da{nji te~aj DEM u odnosu na kunu.
2. Zakonom o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o de-
viznom poslovanju ukinuta je zabrana ugovaranja valutne klauzule pa je od dana stu-
panja na snagu ovog Zakona 1. 1. 1990. godine bilo dozvoljeno ugovaranje nov~ane
dinarske obaveze u visini dinarske protuvrijednosti odre|enog iznosa strane valute.
Ukoliko nije ugovorena valutna klauzula odnosno navedeni na~in pla}anja
povjerilac ne bi mogao postoje}e potra‘ivanje revalorizirati ve‘u}i ga za odre|eni
iznos strane valute.
Iz obrazlo‘enja:
Odredbom ~lana 16. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju ( Sl.list SFRJ ,
broj 66/85) koji se po~eo primjenjivati od 1.1.1986.godine, izme|u ostalog, izri~ito
je propisana zabrana ugovaranja zlatne, odnosno valutne klauzule. Zabrana je formu-
lisana tako da se zabranjuje zaklju~ivanje poslova kojima se dinarska vrijednost ugo-
vorne obaveze izra~unava po osnovu cijene zlata ili kursa dinara u odnosu na strane
valute, ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije druga~ije odre|eno. Pomenuta
zabrana ugovaranja zlatne odnosno valutne klauzule brisana je ~lanom 11. Zakona o
privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju
( Sl.list SFRJ , broj 85/89), ~ija je primjena otpo~ela 1.1.1990.godine.
Polaze}i od re~enoga, po~ev od 1.1.1990.godine bilo je dozvoljeno ugovara-
nje nov~ane dinarske obaveze u visini dinarske protuvrijednosti odre|enog iznosa
strane valute po kursu u momentu ispunjenja obaveze. Me|utim, ukoliko nije bila
ugovorena valutna klauzula, odnosno navedeni na~in pla}anja, sud ne bi mogao po
zahtjevu stranke dosu|ivati revalorizovano potra‘ivanje jer bi ovakvo su|enje bilo
protivno odredbi ~lana 394. ZOO. Po mi{ljenju ovog suda propisivanje pravila o re-
valorizaciji je u domenu zakonodavca.
(Vs FBiH, P‘. 11/95, od 8. 9. 1995.- Bilten Vs FBiH 1/97 - 26)
3. Na~elo monetarnog nominalizma isklju~uje odgovornost du‘nika za gubi-
tak vrijednosti novca.
Iz obrazlo‘enja:
"Na~elo monetarnog nominalizma, koje proizlazi iz ~l. 394. Zakona o obve-
znim odnosima, isklju~uje odgovornost du‘nika za gubitak vrijednosti novca, jer je
du‘nik, ako je du‘an isplatiti odre|enu svotu novca du‘an isplatiti onaj broj nov~anih
jedinica na koji obveza glasi, osim ako zakon nare|uje ne{to drugo. Nije u pravu re-
vident kada tvrdi da to "ne{to drugo" je upravo ono {to je odre|eno u ~l. 278. st. 2.
ZOO. U ovom slu~aju je valuta obveze i valuta ispunjenja, pa je sukladno na~elu mo-
netarnog nominalizma izra‘enom u ~l. 394. ZOO du‘nik ispunio svoju obvezu, kada
je vjerovniku isplatio onaj broj nov~anih jedinica na koju je glasila obveza uz zatezne
kamate u smislu ~l. 277. st. 1. ZOO, ako su ispunjene ostale pravne pretpostavke po-
trebne, da bi du‘nik pored glavnice bio vjerovniku du‘an platiti zatezne kamate. Su-
kladno na~elu monetarnog nominalizma, koje proizlazi iz ~l. 394. ZOO, kada obveza
glasi na odre|enu svotu novca vjerovniku pripada pravo na primitak isplate nominal-
ne svote novca, odnosno onaj broj nov~anih jedinica na koji glasi obveza, a ne i na
naknadu {tete zbog pada vrijednosti novca. Tu‘itelj tvrdi da je pretrpio {tetu zbog pa-
da vrijednosti novca. Me|utim, "{to drugo" iz ~l. 394. ZOO nije pravo na naknadu
{tete u smislu Revidentovih navoda, jer bi to isklju~ilo va‘enje na~ela monetarnog
nominalizma."
(Vs RH, II Rev. 43/96, od 22. 4. 1999. Izbor odluka 2/1999 14/15)
4. Kad ugovorom o djelu naknada nije odre|ena, sud }e je odrediti prema vri-
jednosti rada, potrebnom vremenu za takav posao i uobi~ajenoj naknadi za tu vrstu
rada, sve prema okolnostima koje su postojale u vrijeme izvo|enja radova.
Iz obrazlo‘enja:
Pravilno je u ovom slu~aju drugostupanjski sud primijenio odredbu ~l. 623.
ZOO, prema kojoj je odredbi dopu{teno zaklju~enje ugovora o djelu i bez odre|iva-
nja naknade (~l. 623. st. 2. ZOO). Iz ~injeni~nih utvr|enja ni‘estupanjskih sudova
proizlazi da su stranke zaklju~ile ugovor o djelu iz ~l. 600. ZOO, prema kojem je
ugovoru tu‘itelj kao izvo|a~ radova preuzeo obvezu za tu‘enika izraditi odre|eni na-
mje{taj, a tu‘enik se obvezao za taj posao platiti odre|enu cijenu. Budu}i da navede-
nu naknadu nisu utvrdile stranke, visinu naknade utvrdio je sud prema vrijednosti ra-
da, normalno potrebnom vremenu za takav posao i uobi~ajenoj naknadi za tu vrstu
rada uzimaju}i u obzir kumulativno sva tri elementa, a sve prema okolnostima koje
su postojale u vrijeme izvo|enja radova. Pravilan je pravni stav drugostupanjskog su-
da da tu‘itelj ima pravo na naknadu u nominalnom iznosu (kako je to utvr|eno u
prvostupanjskom postupku), a ne u revaloriziranom iznosu (~l. 39. ZOO), s tim da je
tu‘itelju priznato pravo na zatezne kamate (~l. 324. u svezi ~l. 277. st. 1. ZOO), a ne
na revalorizaciju glavnice.
5. Po~ev od 1. 1. 1990.godine dopu{teni su i u‘ivaju sudsku za{titu ugovori
izme|u doma}ih osoba, kojima je obveza pla}anja u doma}oj valuti utvr|uje prema
vrijednosti odre|enog iznosa strane valute, izra~unatoj po te~aju te valute u vrijeme
ispunjenja obveze pla}anja (valutna klauzula).
Iz obrazlo‘enja:
Ugovor o kreditu sadr‘i tzv. valutnu klauzulu, po kojoj se obaveza vra}anja kredita
izra‘ava u dinarima (doma}oj valuti), samo se visina te obaveze utvr|uje prema vri-
jednosti te valute u odnosu na odre|enu stranu valutu u vrijeme ispunjenja.
Valutne i zlatne klauzule u ugovorima izme|u doma}ih pravnih subjekata bi-
le su izri~ito zabranjene, u cilju za{tite doma}e valute, Zakonom o deviznom poslo-
vanju ( Sl.list SFRJ , broj 66/85) i ugovori sa ovakvom klauzulom su se, u smislu ~l.
16. stav 2. ovog zakona, smatrali ni{tavnim. Ova zabrana je, me|utim, brisana ~la-
nom 11. Zakona o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o devi-
znom poslovanju ( Sl.list SFRJ , broj 85/89), ~ija je primjena otpo~ela 1. 1. 1990.go-
dine i ~lanom 16. istoimenog zakona ( Sl.list SFRJ , br. 82/90 i 96/91) koji se pri-
mjenjivao od 22. 12. 1990.godine do disolucije SFRJ. Dakle, u vrijeme zaklju~enja
konkretnog ugovora u julu 1991.godine nije bilo zabranjeno ugovaranje valutne kla-
uzule, pa je prvostepeni sud morao donijeti odluku polaze}i od ugovorene odredbe o
na~inu utvr|ivanja dinarske obaveze tu‘enog. Ovo tim prije {to ni po odredbama Za-
kona o deviznom poslovanju ("Slu‘beni list RBiH", br. 1/92 i 13/94) i istoimenog za-
kona ("Slu‘beni list RBiH", br. 10/94 i 13/94, sa kasnijim izmjenama i dopunama)
ovakva zabrana nije propisana. Ugovorena valutna klauzula nije zabranjena ni odre-
dbama ~lana 394. Zakona o obligacionim odnosima. Tu‘eni nije ugovorom o kreditu
preuzeo obavezu isplate dinarskog iznosa u odre|enom broju nov~anih jedinica, u
kom slu~aju se striktno primjenjuje princip monetarnog nominalizma izre‘enog u toj
zakonskoj odredbi, ve} je ugovorio dinarsku obavezu u iznosu koji }e se na osnovu
ugovorenih pokazatelja precizno odrediti u momentu ispunjenja. Ovakva obaveza je
u ~asu ugovaranja odrediva {to zna~i da ispunjava uslove propisane ~lanom 46. stav
2. u vezi sa ~lanom 50. stav 1. ZOO.
(Vs FBiH, P‘. 35/96, od 25.2.1997.- Bilten Vs FBiH 1/97 - 27)
6. Prestao je dug izra‘en u ranijim dinarima, isplatom u BH dinarima nakon
konverzije izvr{ene po prinudnim odredbama o nov~anoj reformi.
Vjerovnik ne mo‘e tra‘iti naknadu {tete u visini vrijednosti tra‘bine prema
DEM, u vrijeme nastanka i u vrijeme ispunjenja.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac je u tu‘bi i tokom glavne rasprave tvrdio da je njemu tu‘eni bio du-
‘an vratiti dug u iznosu od ........ YU dinara, nastao na osnovu ugovora zaklju~enog
izme|u stranaka 15. 01. 1992. godine, te da je ovaj dug vratio dana 23. 09. 1992. go-
dine, ali u iznosu od ........ BH dinara. Smatra da mu je na ovaj na~in prouzrokovana
{teta u utu‘enom iznosu, koju izra~unava tako {to upla}eni iznos od ........ YU dinara
obra~unava u ........ DEM, po va‘e}em kursu u vrijeme uplate i taj iznos umanjuje za
285 DEM, koliko iznosi vrijednost vra}enog iznosa od ......... BHD obra~unata po va-
‘e}em kursu u vrijeme vra}anja.
Tu‘eni je, me|utim, isplatio dug u cjelini u skladu sa odredbama Zakona o
novcu ("Slu‘beni list RBiH", br. 8/92 i 13/94) i Odluke Vlade RBiH o sprovo|enju
ovog zakona ("Slu‘beni list RBiH", broj 13/92), kojima je YU dinar na podru~ju
RBiH zmijenjen BH dinarom, po klju~u 10. YU dinara 1 BH dinar, te su u ovoj sraz-
mjeri iskazane sve ranije nastale nov~ane obaveze izra‘ene u YU dinarima. Prvoste-
peni sud opravdano smatra, pozivaju}i se pri tom na odredbe ~lana 394. Zakona o
obligacionim odnosima - ZOO, da tu‘iocu nije prouzrokovana {teta ~iju naknadu
zahtjeva u ovoj parnici. Na~elo monetarnog nominalizma izra‘eno u ~lanu 394.
ZOO, podrazumjeva upravo ovakav na~in isplate nov~anih obaveza i bilo bi izigrano
kada bi povjerilac mogao izra~unavati razliku u vrijednosti nov~ane obaveze u vrije-
me nastanka i u vrijeme ispunjenja i zahtjevati naknadu {tete u visini te razlike. Ako
nov~ana obaveza nije ispunjena na vrijeme, povjerilac mo‘e zahtjevati zatezne kama-
te od dana dospje}a obaveze, do dana ispunjenja, a i eventualnu naknadu {tete, nasta-
lu zbog zadocnjenja u isplati, ukoliko prevazilazi zateznu kamatu, no postojanje i vi-
sinu takve {tete mora dokazati.
7. Sud nema mogu}nosti dosuditi iznos koji se, zbog promjene u nov~anom
sustavu, ne mo‘e izraziti ni kao najmanja va‘e}a nov~ana jedinica.
(Vs RH, Rev, 2425/94 od 14. 9. 1995. - Izbor odluka 1/1997 45)
8. Ne mo‘e se udovoljiti tu‘benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu‘be glasi
na iznos manji od najmanje va‘e}e nov~ane jedinice.
Iz obrazlo‘enja:
"Tu‘itelj je zatra‘io iz osnova naknade {tete za tro{kove ukopa sina prema ra-
~unima prilo‘enim u tu‘bi iznos od 1,4 HRD. S osnovom su sudovi prihvatili tu‘beni
zahtjev i s obzirom na utvr|eni omjer odgovornosti (50%:50%) prvotu‘itelju dosudili
iznos od 0,7 HRD (pravilno 1 HRD) u vrijeme su|enja va‘e}e nov~ane jedinice, sa
zateznim kamatama od tu‘be - 2. IV. 1982. do isplate....
Stoga ovaj sud nema mogu}nosti da tu‘itelju dosudi pripadaju}u naknadu {te-
te za tro{kove ukopa. Me|utim, tu‘itelj je uz navedeno glavno potra‘ivanje zahtije-
vao zatezne kamate sa tijekom od tu‘be (2. IV. 1982.) do isplate. Kako je u osnovi
tu‘iteljev zahtjev za naknadu tro{kova ukopa sina osnovan, te bez obzira {to vi{e ne-
ma mogu}nosti da se nov~ano izrazi navedena naknada {tete, kao glavni zahtjev tu‘i-
telj ima pravo na zatezne kamate kao sporedno potra‘ivanje a koje teku od tu‘be (ta-
ko je tu‘benim zahtijevom tra‘eno - ~l. 2. Zakona o parni~nom postupku) pa sve dok
glavno potra‘ivanje nije prestalo, ovdje do 30. V. 1994. kada je zbog uvo|enja va‘e-
}e nov~ane jedinice po tu‘itelju zahtijevana naknada {tete iz osnova tro{kova ukopa
u iznosu od 1,4 HRD kao nov~ano potra‘ivanje prestalo postojati."
"Popravkom o{te}ene stvari tu‘itelj je uspostavio prija{nje stanje i nenov~ana
materijalna {teta je pretvorena u nov~ano potra‘ivanje (tro{ak popravka) ~ija se visi-
na odre|uje prema cijenama u vrijeme u~injenih stvarnih izdataka - u vrijeme po-
pravka stvari. înjenica da je od vremena izvr{enog popravka motornog vozila do{lo
do inflatornih kretanja i smanjenja vrijednosti novca, nema utjecaja na visinu nov~a-
nog iznosa naknade {tete. Zauzimanje pravnog shva}anja suprotno navedenom bilo
bi protivno na~elu monetarnog nominalizma (~l. 394. Zakona o obveznim odnosi-
ma)".
10. Kad obveza ima za predmet svotu novca, vjerovniku pripada pravo na po-
vrat nominalnog iznosa a ne i na naknadu {tete zbog pada vrijednosti novca.
Iz obrazlo‘enja:
"Ostalo je sporno pripada li tu‘itelju s osnove naknade {tete revalorizirani
iznos upla}enog iznosa kod tu‘enika. Utvr|eno je da je tu‘itelj dne 5. XI. 1991. godi-
ne kod tu‘enika uplatio iznos od . dinara.
Tu‘itelj navodi, da je upla}eni iznos kod tu‘enika u vrijeme uplate imao vri-
jednost od 194,40 DM i da mu primjenom odredbe ~l. 132. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) pripada pravo na naknadu {tete u toj vrijednosti.
Sudovi ni‘eg stupnja pravilno su tu‘itelju dosudili upla}eni iznos u nominalnom
iznosu primjenom odredbe ~l. 394. ZOO, a tu‘itelju zbog pada vrijednosti novca ne
pripada pravo na naknadu {tete."
11. Opseg naknade nenov~ane {tete, kao nov~ana obveza u smislu ~l. 394.
ZOO, mo‘e biti poznat tek onda kad je na pravno obvezuju}i na~in izra‘en u novcu,
a to nikad ne mo‘e biti ve} prilikom nastanka same {tete.
Iz obrazlo‘enja:
Zato zatezne kamate na naknadu nenov~ane materijalne {tete, kao i na prave-
dnu nov~anu naknadu nematerijalne {tete, teku od dana dono{enja prvostupanjske
presude kojom je naknada odre|ena. Na dosu|ene iznose naknade nematerijalne {tete
i naknade {tete za uni{tenu odje}u (materijalne nenov~ane i nereparirane {tete) dosu-
|ene su i zakonske zatezne kamate po~ev od dana dono{enja presude prvostupanj-
skog suda pa do isplate primjenom ~l. 277. st. 1. ZOO i ~l. 1. Zakona o visini stope
zateznih kamata. Pravi~na nov~ana naknada za nematerijalnu {tetu prilikom prouzro-
~enja {tete zato jo{ ne predstavlja nov~anu obvezu kao glavnicu (~l. 277. ZOO) izra-
‘enu brojem nov~anih jedinica, a ne samo odredivim brojem. Zato ni zatezne kamate
prema ~l. 277. ZOO ne mogu te}i dok taj broj nov~anih jedinica jo{ nije odre|en. Taj
je broj nov~anih jedinica, naime, odre|en tek presudom, pa tek od presude prvostu-
panjskog suda teku zatezne kamate jer su u tom trenutku ispunjeni svi uvjeti za tu po-
sljedicu du‘nikova zaka{njenja: dospjelost potra‘ivanja naknade {tete koja je nastu-
pila ve} kad je {teta nastala, a odre|ivanje naknade dalo je naknadi za nematerijalnu
{tetu i nenov~anu materijalnu nerepariranu {tetu zna~enje nov~ane obveze u smislu
~l. 394. ZOO. Zbog navedenih razloga revidentica neosnovano smatra da bi joj pripa-
dalo pravo na zakonske zatezne kamate na naknadu nematerijalne {tete i nenov~ane
materijalne nereparirane {tete po~ev od dana tu‘be.
12. Iznos naknade {tete ispla}en po nepravomo}noj sudskoj odluci (koja je
poslije bila ukinuta) odbija se u nominalnom iznosu od kona~no utvr|enog iznosa
naknade koju je {tetnik obvezan isplatiti o{te}eniku (~l. 394. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
"U ovoj pravnoj stvari odlukama ni‘estupanjskih sudova dosu|ena je tu‘itelju
naknada {tete iz prometne nezgode te je tu‘eniku ZOIL nalo‘eno da plati tu‘itelju ut-
vr|enu naknadu umanjenu za iznos koji je ovaj tu‘enik isplatio 1988.g. po nepravo-
mo}noj presudi suda. Revident prigovara {to su sudovi ranije ispla}eni iznos naknade
tretirali kao akontaciju i od ukupno utvr|ene naknade odbili ispla}eni iznos u nomi-
nalnom iznosu. Revident, naime, smatra da je ispla}eni iznos trebalo Revalorizirati,
te daje svoj prijedlog kako bi to trebalo u~initi. Isplativ{i naknadu po nepravomo}noj
prvostupanjskoj presudi, revident nije ispunio u cijelosti svoju obvezu na naknadu
{tete, iako on protivno navodi u svojoj reviziji. Prvostupanjska presuda, naime bila je
ukinuta u dosu|uju}em i odbijaju}em dijelu i dosu|ena je naknada u vi{em iznosu,
pa nije bilo druge pravne mogu}nosti, s obzirom na odredbu ~l. 394. Zakona o obve-
znim odnosima, nego odbiti primljeni iznos od ukupno utvr|ene naknade."
13. Limit obaveze osigurava~a od autoodgovornosti (obavezno osiguranje)
prema kasko osigurava~u o{te}enog (regresni zahtjev) izra‘en u stranoj valuti, ut-
vr|uje se prema te~aju doma}e valute u vrijeme nastanka osnova obaveze momenta
saobra}ajne nezgode.
14. Kada se {teta nakna|uje u stranoj valuti, limit obaveze zajednice osigura-
nja imovine i lica po osnovu obaveznog osiguranja u saobra}aju utvr|uje se po kursu
strane valute na dan {tetnog doga|aja.
dnosti ispla}enog iznosa strane valute po kursu na dan lsplate (ispunjenja obaveze iz
ugovora).
16. Re‘iser ima pravo da tra‘i naknadu {tete zbog neovla{tenog prikazivanja
filma u televizijskom programu, u iznosu koji je mogao ugovoriti u vrijeme prikazi-
vanja fiima.
cu nominalni iznos ispla}ene kupovne cijene sa zateznim kamatama.
(Vs BiH, Gvl. 3l1/87, od 10. 12. 1987. Bilten Vs BiH 2/88 50)
19. Iznos ispla}en kao akontacija pravi~ne nov~ane naknade za eksproprisanu
nekretninu ura~unava se u iznos naknade u nominalnom iznosu.
(Vs H, Rev. 20081/88, od 2. 11. 1988. Psp 46 62)
20. Ugovara~ mo‘e tra‘iti da mu druga strana vrati samo oNaj nov~ani iznos
koji joj je platio PO osnovu ni{tavog ugovora.
21. Povjerilac nema pravo da zahtijeva na ime revalorizacije doma}e valute
isplatu ve}e sume novca (glavnice).
22. Nov~ana {teta kao {to je izgubljena zarada, se ne revalorizira prema cije-
nama u vrijeme su|enja, ve} se, u skladu s na~elom monetarnog nominalizma, dosu-
|uje u onom iznosu u kome je nastala.
Iz obrazlo‘enja:
Neopravdano se u zahtjevu navodi da je prvostepeni sud shodno odredbi ~la-
na 189. Zakana o obligacionim odnosima naknadu {tete zbog izgubljene zarade tre-
bao utvrditi na osnovu visine zarade zemljoradnika u vrijeme presu|enja. Odredba
~lana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ne primjenjuje se kod tzv. nov~a-
ne {tete, a to je {teta koja je izvorno nastala u novcu kao {to je konkretna {teta (tu‘i-
telj je usljed {tetnog doga|aja izgubio zaradu) ili kada je naturalna {teta pretvorena u
nov~anu (npr. kada sam o{te}eni popravi o{te}enu stvar ili sam kupi novu stvar
umjesto uni{tene). U ovakvim slu~ajevima o{te}eni ima pravo da od {tetnika zahtije-
va istu svotu novca za koju mu je imovina umanjena (~lan 394. ZOO).
23. Suprug koji otpla}uje kredit za adaptaciju stana koji je nakon razvoda bra-
ka pripao drugom suprugu nema pravo da od ovoga tra‘i naknadu u visini revalorizo-
vanog iznosa kredita.
24. Prodavac ne mo‘e zahtijevati isplatu cijene iz ugovora o prodaji u revalo-
rizovanom iznosu po cijenama na dan presu|enja.
25. Kada se obim nov~ane obaveze koja proizilazi iz ugovora stranaka ne-
prestano pove}ava zbog dejstva inflacije i kona~no formira u momentu presu|enja,
du‘nik je obavezan da pla}a zatezne kamate tek od tog momenta.
26. U skladu sa na~elom monetarnog nominalizma (~l. 394. ZOO) tro{kovi
kori{}enja, upravljanja i odr‘avanja stvari na koje postoji pravo suvlasni{tva, odre|u-
ju se u nov~anom iznosu u kome su u~injeni, a ne po cijenama na dan su|enja.
27. Zahtjev za naknadu {tete zbog izgubljene zarade je izvorno nov~ani zah-
tjev, pa se visina naknade ne mo‘e odrediti prema cijenama u vrijeme dono{enja sud-
ske odluke.
(Vs RCG, Rev. br. 143/95, od 17. 11, 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99)
28. Ako je {tetnom radnjom prouzrokovano umanjenje ne~ije imovine u nov-
~anom izrazu (npr. izgubljena zarada ili je o{te}eni ne{to platio da bi otklonio ili
smanjio {tetu na stvarima iz njegove imovine), nakna|uje se ovaj nominalni nov~ani
iznos uz revalorizacionu zateznu kamatu koja te~e od nastanka nov~ane {tete do is-
plate.
29. Kada se radi namirenja nu‘nog dijela ne mo‘e vratiti poklonjena nekretni-
na, jer je u me|uvremenu eksproprisana, tada nu‘ni nasljednici, s obzirom na na~elo
monetarnog nominalizma, imaju pravo na srazmjeran dio naknade ispla}ene u pos-
tupku eksproprijacije, a ne na dio iznosa koji bi odgovarao naknadi u vrijeme otvara-
nja nasljedstva.
Iz obrazlo‘enja:
U postupku pred ni‘estepenim sudovima je utvr|eno da je ostaviteljica 1967.
godine ugovorom o poklonu na osnovu kojeg je izvr{en prenos u zemlji{noj knjizi,
prenijela tu‘enom u vlasni{tvo sve svoje nekretnine, koje su kasnije, opet u cjelini,
eksproprisane, a za njih je tu‘enom u 1974. godini ispla}ena naknada od . dina-
ra.
Polaze}i od izlo‘enih utvr|enja oba ni‘estepena suda nalaze da je ostaviteljica ova-
kvim raspolaganjem svojom imovinom, povrijedila pravo tu‘iteljica na nu‘ni dio, a po{to
je u me|uvremenu od izvr{enog poklona do odlu~ivanja o pravu tu‘iteljica na nu‘ni dio,
do{lo do otu|enja (eksproprijacije) nekretnina koje su predmet darovanja, oba ni‘estepena
suda smatraju da namirenje nu‘nih dijelova tu‘iteljica treba izvr{iti tako {to }e im tu‘eni
isplatiti odgovaraju}i nov~ani iznos koji je primljen kao naknada za eksproprisane nekre-
tnine. Kod odre|ivanja tog iznosa prvostepeni sud je po{ao od procjene vrijednosti nekre-
tnina u ~asu smrti ostaviteljice (8. 10. 1981), pozivaju}i se pri tome na odredbu iz ~lana 33.
Zakona o naslje|ivanju. Drugostepeni sud sasvim ispravno uva‘ava ~injenicu da u mo-
mentu smrti ostaviteljice nekretnine koje su bile predmet darovanja nisu bile u vlasni{tvu,
niti u posjedu ni ostaviteljice, a ni tu‘enog. Te nekretnine su, kako je ve} re~eno, oduzete
od tu‘enog po odluci dr‘avnog organa u 1974. godini i on je za njih dobio naknadu od
. dinara, pa je to u stvari transformisani predmet darovanja od kojeg tu‘iteljice kao
nu‘ni nasljednici, imaju pravo tra‘iti nu‘ni nasljedni dio. Taj iznos se kao predmet darova-
nja, obzirom i na na~elo monetarnog nominalizma (~lan 394. Zakona o obligacionim
odnosima) jedino mogao ura~unati u zaostav{tinu ostaviteljice, pa s obzirom na sve to,
drugostepeni sud je ispravno postupio kada je, uva‘enjem ‘albe tu‘enog, tu‘iteljicama do-
sudio po 1/8 dijela od tog iznosa, odnosno ukupan iznos od dinara za obje, koji pri-
pada tu‘iteljicama kao nu‘ni nasljedni dio.
njenog izdatka.
31. Kad vlasnik stana ima pravo na naknadu izmakle koristi zbor nemogu-
}nosti davanja u najam stana, visina {tete utvr|uje se u nominalnom iznosu po cije-
nama najamnine u vrijeme nastanka {tete.
32. Zatezna kamata na naknadu nov~ane {tete koju duguje osigurava~ po
osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti te~e od nastanka {tete.
59)
33. Kada je naknada {tete zbog gubitka zarade u stranoj valuti (radni odnos u
inostranstvu) dosu|ena u dinarskoj protuvrijednosti prema kursu u vrijeme su|enja,
stvorena je obaveza koja ima za predmet svotu novca, ali o{te}enog ne spre~ava na-
~elo monetarnog nominalizma da tra‘i pove}anje broja nov~anih jedinica prema kur-
snoj razlici koja se pojavila nakon zaklju~enja glavne rasprave u ranijem postupku
bez obzira {to i nadalje gubi isti iznos zarade u stranoj valuti.
34. Naknada za obavljeni rad kod sporazumnog raskida ugovora o djelu u slu-
~aju da nije bila ugovorena cijena, odre|uje se prema kriterijima u vrijeme raskida
ugovora, a ne u vrijeme presu|enja.
35. Naknada parni~nih tro{kova za zastupanje po advokatu odre|uje se prema
Tarifi o nagradama i naknadama tro{kova za rad advokata u SRBiH koja je bila na
snazi kada su preduzete pojedina~ne radnje, jer ugovor o naknadi tro{kova advokatu
za zastupanje, koji odstupa od tarife ne ve‘e tre}ega - suprotnu stranku.
36. Dru{tveno-politi~koj zajednici, koju zastupa javno pravobranila{tvo ut-
vr|uje se naknada parni~nih tro{kova za zastupanje po Advokatskoj tarifi va‘e}oj u
vrijeme preduzimanja pojedinih radnji zastupanja.
(Vs BiH, P‘. 44/91 od 18. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 109)
Valuta obaveze
^lan 395.
Ako nov~ana obaveza protivno posebnom saveznom zakonu glasi na pla-
}anje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno ispunjenje se mo‘e zahtijevati samo
u doma}em novcu prema kursu koji je va‘io u trenutku nastanka obaveze.
-------------------
Napomena (RS): Odredbom ~lana 36. ZIDZOO, ~lan 3 ~lan 395. ZOO izmi-
jenjen je tako da glasi:
^lan 395.
Ako nov~ana obaveza glasi na pla}anje u nekoj stranoj valuti ili zlatu, njeno ispu-
njenje se mo‘e zahtijevati u doma}em novcu prema kursu koji va‘i u trenutku ispunjenja
obaveze.
Ovo je sada va‘e}i ~lan 395. ZOO u RS.
^lanom 60. ZIDZOO propisano je da }e se odredbe tog ~lana (~l. 395. ZOO op.
a) primjenjivati i na nov~ane obaveze koje su nastale prije stupanja na snagu tog zakona
ukoliko one nisu bile ispunjenje do njegovog stupanja na snagu, tj. do 30. septembra 1993.
godine.
________________________
1. Kod ugovora o gra|enju valutnu klauzulu naru~itelj i izvo|a~ radova mora-
ju ugovoriti u pisanom obliku. Kasnije usmene izmjene i dopune ugovora o gra|enju
o valutnoj klauzuli nisu pravno valjane i ne proizvode pravne u~inke (~l. 630. st. 2. u
vezi s ~l. 67. st. 2. ZOO).
(Vts RH, P‘. 2098/98 od 30. 6. 1998. - Ing Psp 1998/1 107)
2. Pravilno je da se obaveza tu‘enog nastala u stranoj valuti, tj. USA dolari-
ma, pa prera~unata u DEM, realizuje samo pla}anjem u va‘e}oj BH valuti, tj. u kon-
vertibilnim markama (KM) i to u istom broju nov~anih jedinica, obzirom na jednaku
vrijednost DEM i KM, jer je slu‘beni devizni kurs za valutu BiH jedna konvertibilna
marka za jednu njema~ku marku.
Iz obrazlo‘enja.
Konveribilna marka je zakonito sredstvo pla}anja javnih i privatnih obaveza i
dugova u BiH. Naro~ito sve javne institucije i privatna lica ili preduze}a, moraju pri-
hvatiti konvertibilnu marku u poravnanju i pla}anju bilo kojih obaveza prema njima
(~lan 32. i 33. Zakona o Centralnoj banci BiH Slu‘beni list BiH , broj 12/97). Tako-
|er je pravilno da se zakonska zatezna kamata isplati tu‘iocu na va‘e}u valutu KM
od dana pada u docnju (01.01. 1994. godine) do 01. 04. 1996. godine po kamatnoj
stopi koju poslovne banke u mjestu tu‘ilaca pla}aju na devizne {tedne uloge po vi|e-
nju (~lan 277. stav 1. ZOO), jer se potra‘ivanja tu‘ilaca konvertuju sa DEM u KM
momentom pla}anja (davno zauzeto jedinstveno stanovi{te u sudskoj praksi), a od
01. 04. 1996. godine do isplate prema Zakonu o visini stope zatezne kamate ( Slu-
‘beni list SFRJ , broj 57/89), budu}i da potra‘ivanje izra‘eno u DEM ne poti~e iz
ugovora o privredi, nego je potra‘ivanje fizi~kih lica, s tim da se po~ev od 07. 07.
1998. godine obra~un vr{i po stopi odre|enoj va‘e}im Zakonom o visini zatezne ka-
mate ( Slu‘bene novine FBiH , broj 27/98).
(Vs FBiH, Rev. 194/98 i Gvl. 5/98 Bilten sp KsS 1/1999, str. 21)
3. Kada je ugovorena zakupnina odre|ena uz valutnu klauzulu, zakupodavac
ima potra‘ivanje u doma}oj valuti za{ti}eno valutnom klauzulom na koje pripadaju
kamate po stopi koja se pla}a na devizne {tedne uloge po vi|enju u valuti koja je slu-
‘ila kao valuta ugovora..
4. Prema odredbi ~l. 45. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu:
ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka pravnog odnosa stranaka, sklapanjem predu-
govora preuzima se obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovor sklo-
pljen izme|u stranaka sadr‘i bitne sastojke glavnog ugovora - ugovora o prodaji, a to su
predmet i cijena (~l. 454. st. 1. u svezi s odredbom ~l. 462. st. 1. ZOO) pa obvezuje ugo-
vorne stranke. Me|utim, iako stranke nakon predugovora nisu sastavile pismeni glavni
ugovor, nakon sklopljenog ugovora upla}ivanjem kapare od strane tu‘itelja temeljem pre-
dugovora, koju je primila druga ugovorna strana, nastaje izme|u stranaka ugovorni odnos
ugovora o prodaji. Ugovorna cijena ugovorena je primjenom tzv. valutne klauzule {to zna-
~i da stranke nisu ugovorile isplatu u stranoj valuti (DEM), ve} u dinarima (isplata dinar-
ske protuvrijednosti), samo {to su visinu nov~ane obveze u dinarima vezali za protuvrije-
dnost strane valute na odre|eni dan - dan isplate. Valutna klauzula predstavlja za{titnu kla-
uzulu kojom stranke prilikom sklapanja ugovora kojim zasnivaju nov~anu obvezu ‘ele
ukloniti negativne promjene do kojih dolazi velikim i ~estim promjenama vrijednosti nov-
ca. Valutnom klauzulom ugovorne stranke ‘ele posti}i to da u vrijeme ispunjenja obveze
vjerovnik dobije u novcu upravo onu vrijednost koju su stranke imale pred o~ima kada su
sklapale ugovor, a to zna~i da nastoje ostvariti na~elo jednake vrijednosti uzajamnih dava-
nja (~l. 15. st. 1. ZOO). Prema odredbi ~l. 10. Zakona o nov~anom sistemu (u daljnjem
tekstu: ZNS) bilo je propisano da se sve obveze i prava i svi poslovi koji glase na novac, a
sklopljeni su u Jugoslaviji izme|u OUR, drugih doma}ih pravnih osoba i gra|ana, a tako-
|er gra|ana sa stranom osobom, izra‘avaju u dinarima i izvr{avaju u sredstvima pla}anja
koja glase na dinar. Odredbe ugovora ili drugoga pravnog posla {to ih sklapaju osobe iz st.
1. ovog ~lanka, kojima se dinarska vrijednost obveza izra~unava na temelju cijene zlata ili
te~aja stranih valuta i drugih me|unarodnih sredstava pla}anja, smatraju se ni{tavnima.
Iznimke od odredbe st. 1. i 2. ovog ~lanka mogu se uvoditi samo saveznim zakonom.
Odredbom ~l. 16. st. 1. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 53/91 - u
daljnjem tekstu: ZDP) propisano je da je zabranjeno pla}anje i naplata u devizama ili zlatu
izme|u doma}ih osoba i izme|u doma}ih osoba i stranih osoba na teritoriju SFRJ i sklapa-
nje poslova kojima se dinarska protuvrijednost ugovorne obveze izra~unava na temelju ci-
jene zlata ili te~aja dinara u odnosu prema stranim valutama, ako ovim ili drugim save-
znim zakonom nije druk~ije odre|eno. U st. 2. ~l. 16. navedenog zakona propisano je da je
svaki pravni posao protivan zabrani iz st. 1. ovog ~lanka ni{tavan. Prema odredbi ~l. 115.
Zakona o Narodnoj banci Jugoslavije i jedinstvenome monetarnom poslovanju narodnih
banaka republika i narodnih banaka autonomnih pokrajina ("Narodne novine", broj 53/91 -
u daljnjem tekstu: Zakon o Narodnoj banci Jugoslavije) prestao je 17. VI. 1989.g. va‘iti
Zakon o nov~anom sistemu. U ~l. 40. Zakona o Narodnoj banci Jugoslavije zadr‘an je go-
tovo neizmijenjen tekst biv{eg ~l. 10. st. 1. i 3. ZNS kojim je dinar propisan kao valuta
ugovora i valuta pla}anja, ali je ispu{tena odredba st. 2. istoga ~lanka koja je propisivala
ni{tavnim ugovorne odredbe {to sadr‘avaju valutnu klauzulu. Odredbom ~l. 11. Zakona o
privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju ("Slu‘be-
ni list", broj 85/89) koji se primjenjuju od 1. I. 1990.g. izmijenjen je ~l. 16. st. 1. ZDP tako
da je izostavljen dio koji je zabranjivao ugovaranje valutnih klauzula. Dakle, vi{e ne posto-
je zakonske odredbe koje bi izri~ito zabranjivale da se prilikom ugovaranja ugovaraju i va-
lutne klauzule, a takvo je stanje bilo i u momentu nastanka spornoga pravnog odnosa stra-
naka. Kako u vrijeme nastanka pravnog odnosa stranaka ugovaranje valutne klauzule nije
bilo zabranjeno, proizlazi da ugovorena valutna klauzula
5. Kamata na devizna potra‘ivanja mo‘e se dosuditi samo do visine domicil-
ne stope koja se pla}a za sredstva deponovana na {tednju u zemlji strane valute koja
je predmet tu‘benog zahtjeva.
6. Kad je nov~ana obveza u skladu sa zakonom izra‘ena u stranoj valuti, ali
ju je dopu{teno ispuniti samo u doma}oj valuti, strana se valuta prera~unava u doma-
}u prema prodajnom te~aju koji vrijedi na dan ispunjenja.
(Vs H, G‘. 8/88, od 26. 4. 1988. Psp 41- 59)
7. Neosnovano napla}ivanje razlike u cijeni, obavezuje prodavca da vrati
stranu valutu datu na ime nepostoje}e obaveze ili dinarsku protuvrijednost na dan is-
plate.
Iz obrazlo‘enja:
Zakon o deviznom poslovanju ("Slu‘beni list SFRJ", broj 66/85) zabranjuje
pla}anje i napla}ivanje u stranoj valuti izme|u doma}ih lica (~lan 16) pa se zbog to-
ga obaveza pla}anja u stranoj valuti po samom zakonu konvertuje u dinarsku obave-
zu na dan njenog nastanka (~lan 395. Zakona o obligacionim odnosima).
Kada je, me|utim, jedno lice platilo drugome odre|eni iznos strane valute, na
temelju nepostoje}e obaveze (~lan 211. ZOO), tada je ono {to je pla}eno prenijeto u
tu|u imovinu kao generi~na stvar, pa ono lice koje je izvr{ilo takvu uplatu mo‘e tra-
‘iti da mu se isti iznos vrati u istoj valuti ili u njenoj protuvrijednosti na dan vra}anja.
Budu}i da je u ovom slu~aju tu‘ilac - isporu~ilac motornog vozila naplatio od
tu‘ene razliku u cijeni, koja je uslijedila nakon {to je sam pao u docnju, obaveza pla-
}anja nije postojala (~lan 324. ZOO), pa je du‘an tu‘enoj vratiti isti iznos strane va-
lute ili da joj plati protuvrijednost u dinarskom iznosu na dan ispunjenja obaveze u
skladu sa tu‘benim zahtjevom (~lan 2. Zakona o parni~nom postupku).
8. Kupac ima pravo da zahtijeva vra}anje dinarske protuvrijednosti cijene is-
pla}ene u stranoj valuti po kursu na dan presu|enja, ako ugovor o prodaji nepokre-
tnosti nije punova‘an zbog nedostatka forme.
9. Kad je nov~ana obveza u skladu sa zakonom izra‘ena u stranoj valuti, ali
ju je dopu{teno ispuniti samo u doma}oj, strana valuta se prera~unava u doma}u pre-
ma prodajnom te~aju {to vrijedi na dan ispunjenja.
(Vs H, G‘. 32/87, od 20. 1. 1988. Psp 38 65)
11. Za ulaganja prilikom gradnje nekretnina izvr{ena iz devizne u{te|evine
koja je prethodno u banci promijenjena u doma}u valutu obveza vra}anja nastala je u
doma}oj valuti.
(Vs H, Rev. 1994/86, od 8. 1. 1987. Psp 34 66)
12. Strana valuta ste~ena zajedni~kim radom u bra~noj zajednici je generi~na
stvar, a ne sredstvo pla}anja, pa zbog toga imalac deviznog ra~una duguje svome
bra~nom drugu iznos koji je srazmjeran njegovom doprinosu.
Iz obrazlo‘enja:
U smislu odredbe ~lana 264. Porodi~nog zakona svi predmeti ste~eni tokom
trajanja bra~ne zajednice smatraju se zajedni~kom imovinom bra~nih drugova {to se
odnosi na stranu valutu kao generi~nu stvar. U konkretnom slu~aju zahtjev se odnosi
na utvr|enje da devizni ulog od .. USA dolara predstavlja zajedni~ku tekovinu na
jednake dijelove i na obvezivanje tu‘enoga da trpi diobu tih deviznih sredstava, a ne
na izvr{enje nov~ane obaveze izra‘ene u stranoj valuti, koja se u smislu ~lana 395.
ZOO mo‘e zahtijevati samo u dinarima.
79)
13. Kad se devizno potra‘ivanje koje u skladu sa zakonom glasi na stranu va-
lutu prera~unava i ispla}uje u protuvrijednosti doma}e valute, ta se protuvrijednost
izra~unava prema (bankovnom) prodajnom te~aju strane valute.
(Vs H, G‘. 8/1988, od 26. 4. 1988. Psp 41 - 59)
14. Kad je cijena stana ugovorena u stranoj valuti ali je isplata sporazumno
izvr{ena u protuvrijednosti, u doma}em novcu, osnovica na koju pripadaju kamate je
ispla}eni iznos doma}eg novca uz kamatnu stopu koja pripada na doma}a sredstva
pla}anja.
Iz obrazlo‘enja:
Nije osnovan prigovor revidenta, da je trebalo kamate obra~unati po stopi koja
se priznaje na devizne {tedne uloge u DEM, jer je ugovorena cijena stana uz valutnu
klauzulu tako da je tu‘itelj bio du‘an prema utana~enoj dinamici uplatiti ugovorenu ci-
jenu utvr|enu u iznosu od .. DEM koja se pla}a u protuvrijednosti HRD ra~unaju}i
prema srednjem te~aju DEM Narodne branke Hrvatske na dan pla}anja.
Me|utim ni‘i sudovi su pogre{no prihvatili kao osnovicu za izra~un kamata
spomenutu svotu DEM ( .) na na~in da je takva osnovica u razdoblju docnje tu‘eni-
ka (od 21. 12. 1993. do 24. 2. 1994. godine) obra~unavana prema kretanju te~aja DEM
te stoga u spomenutom razdoblju imala ~etiri razli~ite vrijednosti ovisno o kretanju te-
~aja DEM.
Ovaj Vrhovni sud smatra da pravilnom primjenom materijalnog prava treba
uzeti kako tu‘itelju pripada pravo u smislu ~l. 32. st. 4. Zakona o trgovini zahtijevati
zatezne kamate u skladu sa posebnim zakonom (odgovaraju}i propis o visini stope
zatezne kamate) za razdoblje prekora~enja roka utvr|enom ugovorom (21. 12. 1993.
do 24. 2. 1994. godine) koje su ni‘i sudovi pravilno utvrdili, ali po osnovici koju
predstavlja iznos izra‘en u doma}em novcu koji je tu‘itelj stvarno uplatio tu‘eniku
na ime cijene predmetnog stana. To drugim rije~ima zna~i da je potrebno uzeti u ob-
zir sve obro~ne uplate tu‘itelja i zbrojiti ih tako da kona~ni zbroj upla}enih iznosa po
tu‘itelju predstavlja cijenu koju je tu‘itelj unaprijed uplatio tu‘eniku i na koju svotu
ima pravo zahtjevati zatezne kamate po osnovi ~l. 32. st. 4. Zakona o trgovini.
15. Kad je u izreci presude odre|eno da stranu valutu treba prera~unati u do-
ma}u po srednjem bankovnom te~aju, mjerodavan je te~aj koji primjenjuju poslovne
banke u mjestu ispunjenja obveze. Ako te banke imaju razli~ite te~ajeve, mjerodavan
je te~aj one banke koji je najni‘i.
Iz obrazlo‘enja:
"Neosnovano revident prigovara da izreka presude suda prvog stupnja nije
dovoljno odre|ena jer da u izreci nije odre|eno po srednjem te~aju koje banke treba
revident izvr{iti isplatu. Ovo zato {to protuvrijednost strane valute treba ra~unati po
srednjem te~aju koji imaju poslovne banke u mjestu ispunjenja obveze (mjestu pla}a-
nja - ~l. 320. st. 1. ZOO). Ako te banke imaju razli~ite te~ajeve, visina obveze u do-
ma}oj valuti ra~una se prema srednjem te~aju one poslovne banke koji je izme|u vi-
{e banaka u mjestu pla}anja najni‘i."
16. Kad su stranke zaklju~ile ugovor o oro~enom ulogu u doma}oj valuti ve-
zanom uz te~aj DEM, uz odredbu u tom ugovoru da }e se prera~unavanje izvr{iti "po
va‘e}im iznosima te~aja DEM", kao mjerodavan uzima se te~aj formiran od Narodne
banke, a ne interni te~aj banke kod koje je ulog oro~en.
Iz obrazlo‘enja:
"Neosporno je izme|u stranaka da su zaklju~ile ugovor o oro~enom dinar-
skom ulogu vezanom uz te~aj DEM od 17. IX. 1991.g. na rok od {est mjeseci, tj. do
17. III. 1992.g. Tu‘itelj tra‘i isplatu razlike zbog pogre{nog obra~una te~aja DEM.
Tu‘ena tvrdi da je tu‘itelju isplatila polog prema va‘e}em te~aju. Utvr|eno je da je u
vrijeme dospije}a potra‘ivanja tu‘itelja dug tu‘ene, prema nalazu i mi{ljenju vje{ta-
ka, iznosio 116.736 HRD i da tu‘ena duguje tu‘itelju razliku u utu‘enom iznosu s
obzirom na to da je srednji te~aj Narodne banke Hrvatske za 1 DEM iznosio 67
HRD. Sudovi ni‘eg stupnja pravilno su zaklju~ili da se, u smislu ugovorne odredbe
"prera~unava se po va‘e}em srednjem te~aju DEM", obra~unava te~aj formiran od
Narodne banke Hrvatske, a ne interni te~aj tu‘ene. Dakle, sudovi ni‘eg stupnja pra-
vilno su primijenili odredbu ~l. 395. u svezi s odredbom ~l. 7. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o obveznim odnosima kada su udovoljili tu‘benom zahtjevu."
17. Kad ugovorne strane nisu ugovorile deviznu klauzulu kao sredstvo obez-
bje|enja realne vrijednosti povjerio~evog potra‘ivanja, nema mjesta primjeni prera-
~una dinarskog u devizni dug.
18. Na{ dr‘avljanin zajmoprimac strane valute, duguje zajmodavcu (stranom
dr‘avljaninu) protuvrijednost u doma}em novcu po kursu na dan nastanka obaveze
pla}anja.
19. Kad je pisani ugovor o zajmu strane valute nakon zajmoprimca potpisao
zajmodavac u inozemstvu gdje ‘ivi i radi, taj ugovor je sklopljen u inozemstvu, pa je
stoga njegov predmet mogao biti strana valuta.
(Vs H, Rev. 1675/90, od 28. 11. 1990. Psp 51 72)
20. Lice koje je u ispunjenju ni{tavog ugovora o kupoprodaji neizgra|enog
gra|evinskog zemlji{ta u dru{tvenoj svojini, isplatilo dio cijene u stranoj valuti, mo‘e
zahtijevati vra}anje u dinarskom iznosu ~ija je visina utvr|ena po kursu na dan dono-
{enja sudske odluke.
21. Ugovor o zajmu u stranoj valuti zaklju~en u na{oj zemlji, nije u sagla-
snosti sa odredbama Zakona o nov~anom sistemu, ali takav ugovor nije ni{tav, jer se
ispunjenje ugovorom preuzete obaveze u stranoj valuti mo‘e tra‘iti u doma}oj valuti
(dinarima) po kursu koji je va‘io u momentu nastanka obaveze.
22. Za izvr{en prevoz po me|unarodnim tovarnim listovima, tu‘eni je kao na-
ru~ilac prevoza du‘an da plati prevoziocu ugovorenu cijenu u dinarskoj protivvrije-
dnosti strane valute, bez obzira {to se radi o doma}im pravnim subjektima, sa kama-
tom od pet odsto po Konvenciji (CMR).
22. Kad du‘nik nije isplatio dinarsku protivvrijednost strane valute za uveze-
nu robu u vrijeme dospjelosti ra~una, tada je u obavezi da plati dinarsku protivvrije-
dnost strane valute u momentu isplate po najpovoljnijem kursu po kome poslovna
banka otkupljuje efektivnu stranu valutu.
24. Obveza iz ugovora o zajmu sklopljenome u inozemstvu izme|u strane fi-
zi~ke osobe kao zajmodavca i doma}e osobe kao zajmoprimca u skladu sa zakonom
glasi na stranu valutu, pa kada se njezino ispunjenje zahtijeva u protuvrijednosti stra-
ne valute, ta se protuvrijednost izra~unava prema te~aju na dan isplate.
(Vs H,Rev. 1118/88, od 6. 10. 1988.- Psp 40 79)
26. Sud ne prekora~uje tu‘beni zahtjev tu‘ioca koji je tra‘io da se njegovo
potra‘ivanje strane valute konvertuje u dinare po kursu na dan zaklju~enja glavne
rasprave i tu‘eni obave‘e da mu na tu sumu pla}a zateznu kamatu, ako mu dosudi di-
narsku protuvrijednost po kursu na dan nastanka obaveze i zateznu kamatu od dos-
pje}a obaveze.
27. Isplatu ostatka prodajne cijene protuzakonito ugovorene u stranoj valuti
prodavatelj mo‘e zahtijevati samo u protuvrijednosti doma}e valute u vrijeme nas-
tanka obveze.
(Vs, Rev. II 1/86, od 24. 9. 1986. Psp 35 60)
28. U slu~aju kada je poginuli koji je po zakonu bio du‘an da izdr‘ava o{te}e-
ne sticao zaradu u inostranstvu lice koje odgovara za {tetu duguje o{te}enima koji ‘i-
ve u na{o zemlji odgovaraju}u sumu u dinarima koja se izra~unava po kursu na dan
isplate naknade.
29. Strani dr‘avljanin mo‘e osnovano zahtijevati da mu se {teta i u pogledu
kamata nadoknadi u stranoj valuti.
(Os Zagreb, G‘. 1287/88 2, od 23. 2. 1988. Informator, broj 3581)
30. Strana osiguravaju}a organizacija mo‘e od doma}e pravne osobe odgo-
vorne za {tetu koja se dogodila u na{oj zemlji zahtijevati isplatu naknade u stranoj
valuti.
31. Naknada {tete s naslova izgubljene zarade kad obveza u skladu sa zako-
nom glasi na stranu valutu, ali se mo‘e ispuniti samo u doma}oj valuti, pripada u od-
govaraju}oj protuvrijednosti strane valute na dan ispunjenja obveze.
(Vs H, Rev. 1551/86, od 26. 11. 1986. Psp 36 67)
32. Obveza naknade {tete za uni{teni automobil nije devizna nov~ana obveza
neovisno o tome {to je automobil bio nabavljen za devize.
(Vs H,Rev. 1545/85, od 1. 7. 1986. Psp 36 67)
33. Kada doma}i osigurava~ odgovara za {tetu prouzrokovanu inostranoj or-
ganizaciji penzijskog osiguranja, du‘an je naknaditi {tetu u stranoj valuti.
(Vs BiH, P‘. 99/84, od 28. 5. 1984. Bilten Vs BiH 4/84 - 25).
Indeksna klauzula
^lan 396.
Ni{tava je odredba ugovora kojom se iznos nov~ane obaveze u doma}em
novcu vezuje za promjene cijena dobara, roba i usluga izra‘enih indeksom cije-
na utvr|enim od strane ovla{}ene organizacije (indeksna klauzula), ali }e biti
punova‘na ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predme-
tom posla tako da nema spekulativni zna~aj ili je takva odredba ugovorena radi
obezbje|enja ‘ivotnog standarda ugovorne strane.
------------------
Napomena (RS): Odredbom ~lana 37. ZIDZOO, brisani su naslov ~lana 396.
i ~lan 396. ZOO.
________________________
1. Ocijenjeno je da je indeksna klauzula dopu{teno ugovorena kad je ugovo-
rena radi osiguranja ‘ivotnog standarda radnika izvo|a~a.
(Vs H, II Rev. 17/89 od 26. 4. 1989. Informator, broj 3830)
Klizna skala
^lan 397.
U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje da izradi i isporu~i
odre|ene predmete dozvoljeno je ugovoriti da }e cijena zavisiti od cijena mate-
rijala i od rada, kao i drugih elemenata koji uti~u na visinu tro{kova proizvo-
dnje, u odre|eno vrijeme na odre|enom tr‘i{tu.
________________________
1. Kada je ugovoreno utvr|ivanje cijene primjenom klizne skale, cijena se de-
finitivno utvr|uje prema danu kada je izvo|a~ po ugovoru trebao zavr{iti izradu pre-
dmeta.
Iz obrazlo‘enja:
Stranke su ugovorile (~lan 11. ugovora) da }e se iznos cijene radova utvr|iva-
ti prema stvarno izvedenim koli~inama i jedina~nim cijenama iz ponude, uz primjenu
klizne skale shodno pozitivnim propisima.
U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje izraditi i isporu~iti odre|ene
predmete (a to je i ugovor zaklju~en izme|u parni~nih stranaka) dopu{teno je ugovo-
riti da }e cijena zavisiti od cijene materijala i od rada, te drugih elemenata koji uti~u
na visinu tro{kova proizvodnje u odre|eno vrijeme na odre|enom tr‘i{tu - klizna
skala (~lan 397. Zakona o obligacionim odnosima).
Ove odredbe se primijenjuju samo za period do kada je izvo|a~ bio obavezan
da zavr{i radove. U ovom slu~aju klizna skala se primjenjuje do 31. decembra 1980.
godine (do kada je tu‘ilac bio du‘an zavr{iti radove) u odnosu na cijenu iz ugovora
od 14. novembra 1980. godine, a ne i nakon 31. decembra 1980. godine od kada je
tu‘ilac pao u docnju sa ispunjenjem svoje obaveze.
Pla}anje prije roka
^lan 398.
(1) Du‘nik nov~ane obaveze mo‘e je ispuniti prije roka.
(2) Ni{tava je odredba ugovora kojom se du‘nik odri~e ovog prava.
(3) U slu~aju ispunjenja nov~ane obaveze prije roka, du‘nik ima pravo
da od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti
obaveze, samo ako je na to ovla{}en ugovorom ili to proizilazi iz obi~aja.
________________________
1. Kupac stana sa otplatom cijene na rate ima pravo da prije roka bez izmjene
ugovora ostatak cijene isplati odjednom i to u valorizovanom iznosu na na~in i po
kriterijumima koji va‘e na dan isplate, u skladu sa zakonom i ugovorom.
Zavisno od utvr|enja da li je kupac isplatio revalorizovanu cijenu stana na
na~in i po kriterijumima koji va‘e na dan isplate u skladu sa zakonom i ugovorom
sud odlu~uje i o osnovanosti tu‘benog zahtjeva za brisanje hipoteke sa stana.
Iz obrazlo‘enja:
U ugovorima o otkupu stana u kojima bitne sastojke ugovora ~ine ne samo ci-
jena nego i na~in i rok njenog pla}anja kupac mo‘e u svako vrijeme isplatiti preostali
dio cijene na dan otplate preostalog dijela cijene po va‘e}im kriterijumima na dan ot-
plate preostalog dijela cijene. Naime polaze}i od pravne prirode otkupne cijene stana
kao nov~ane obaveze, kupac stana, kao du‘nik te obaveze prema odredbi ~l. 398.
stav 1. Zakona o obligacionim odnosima mo‘e je ispuniti u svakom momentu prije
isteka roka. To njegovo zakonom priznato pravo nije ni~im ograni~eno, odnosno
uslovljeno, pa u skladu sa tim u slu~aju otkupa stana, ni ugovaranjem otplate cijene
na rate. Zbog toga kupac stana pri isplati ostatka cijene odjednom i prije roka nije du-
‘an da o tome zaklju~i aneks ugovora, jer to nije propisano ni Zakonom o obligaci-
onim odnosima a ni Zakonom o stambenim odnosima, koji je va‘io u vrijeme zaklju-
~enja ugovora. Isplatom ostatka cijene odjednom i prije roka ne dira se u sadr‘inu i
pravnu prirodu ugovora o otkupu, a takva isplata nije novacija tog ugovora, ni pro-
mjena uslova, nego samo kori{}enje zakonskog prava kupca stana da kao du‘nik ci-
jene stana kao nov~ane obaveze, obavezu ispuni prije roka i u cjelini. Pri tome }e ku-
pac svoju obavezu ispuniti samo ako ostatak cijene shodno na~elu jednake vrijednos-
ti davanja revalorizuje na na~in i po kriterijumima koji va‘e na dan isplate, a ne ako
isplati ostatak cijene u nominalnom iznosu iz ugovora.
(Vs RCG, Rev. 190/98, od 12. 2. 1999. Bilten Vs RCG 1999. - 25)
2. Du‘nik koji plati vjerovniku predujam (avans) prema ugovoru o prodaji ro-
be nema pravo na kamate na pla}eni predujam (avans) ako kamate nisu ugovorene,
nema pravo ni odbiti kamate od iznosa predujma (avansa) po ~l. 398. st. 3. ZOO, jer
se pla}anje predujma (avansa) u skladu s ugovorom ne smatra pla}anjem prije roka.
(Ps H, P‘. 534/89, od 19. 12. 1989. Psp 45 150)
Odsjek 2.
UGOVORNA KAMATA
Stopa ugovorne kamate

^lan 399.
(1) Stopa ugovorne kamate izme|u pojedinaca ne mo‘e biti ve}a od ka-
matne stope koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju.
(2) U pogledu najvi{e ugovorne kamatne stope izme|u drugih osoba pri-
mjenjuju se odredbe posebnog zakona.
(3) Ako je kamata ugovorena ali nije odre|ena njezina stopa ni vrijeme
dospijevanja, izme|u pojedinaca va‘i kamatna stopa koja se u mjestu ispunje-
nja pla}a na {tedne uloge po vi|enju, a izme|u drugih lica va‘i kamatna stopa
koju banka ili druga bankarska organizacija pla}a, odnosno ugovara za takvu
ili sli~nu vrstu posla i dospijeva nakon isteka godine, ako za odre|eni slu~aj nije
predvi|eno {to drugo.
(4) Ako je ugovorena ve}a kamata od dopu{tene, primijenit }e se najve}a
dopu{tena stopa kamate.
-------------------
Napomena (RS): Odredbom ~lana 38. ZIDZOO, u ~lanu 399. st. 1. i 3. rije~:
pojedinaca zamjenjuje se rije~ima: fizi~kih lica , a u st. 2. i 3. rije~i: drugih lica
rije~ima: pravnih lica .
________________________
1. Zaklju~ak da je ugovorena nedopu{tena kamata na ugovore o kreditu mo‘e
se zasnovati samo na utvr|enju da su ostvareni svi elementi zelena{kog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘enik spori iznos ...... DEM koji se odnosi na 10 odsto ugovorenih kamata
mjese~no, obra~unatih od 10. 2. 1995. godine do 15. 3. 1995. godine, smatraju}i ih
zelena{kim. U ‘albi i tijekom postupka nije se o~itovao koliku kamatnu stopu smatra
realnom i pravednom, niti je u tome pravcu postavio svoj zahtjev za eventualno sma-
njenje kamatne stope.
Sve kada bi kamatna stopa iz ovog ugovora znatnije odstupala od one koju
je tu‘iteljica, ina~e, ugovarala za ovakve vrste poslova u vrijeme zaklju~enja ugovo-
ra, to jo{ nije dovoljno da bi se mogla proglasiti zelena{kim i tra‘iti njezino smanje-
nje. Naime, uz znatnija odstupanja u pogledu njezine visine, potrebno je da ugovara-
njem takve kamatne stope tu‘iteljica koristi stanje nu‘de ili te{ko materijalno stanje
tu‘enika u kojem se on nalazi. Te{ko stanje tu‘enika uz to tu‘iteljici mora biti pozna-
to ili bi za njega iz okolnosti pod kojima se ugovor zaklju~uje morala znati.
Tu‘enik je, me|utim, pravna osoba. Bavi se trgovinom i u obavljanju te djela-
tnosti, radi sticanja dobiti, nabavlja robu u inozemstvu za koju mu je potrebna garan-
cija tu‘ene. Prodavat }e je na doma}em tr‘i{tu, svakako, na na~in i po cijenama koje
}e mu uz podmirenje svih ovisnih tro{kova osigurati postizanje dobiti. U skloplje-
nom pravnom poslu sa tu‘iteljicom, tu‘enik je o~ito prona{ao svoj interes. Nikada ni-
je ni tvrdio da je postupao u nu‘di ili te{kom materijalnom stanju, kojeg na drugi po-
voljniji na~in nije mogao prevazi}i, pa da je tako bio primoran na zaklju~enje ugovo-
ra koji je za njega o~ito nepovoljan. Pogotovo tu‘enik ne tvrdi da bi tu‘iteljici ova-
kvo njegovo stanje bilo poznato i da ga je ona za sebe iskoristila. Teret dokazivanja
ovih okolnosti je na tu‘eniku kao ugovornoj strani koja se na elemente zelena{tva po-
ziva, a on ne samo da ih nije dokazao, ve} ne tvrdi ni da su uop}e postojale, ~ime
ovaj ‘albeni prigovor svodi na potpunu proizvoljnost.
Ugovorna kamatna stopa nije protivna ni ~lanku 399. Zakona o obveznim
odnosima, budu}i da, u smislu njegova stavka 2., nije donijet posebni zakon kojim bi
bila propisana najvi{a dopu{tena kamatna stopa. Naprotiv, kako tu‘enik u ‘albi ne
pobija utvr|enje izneseno u razlozima pobijene presude da se radi o kamatnoj stopi
koju je tu‘iteljica ugovarala u tom vremenu za ovakvu vrstu poslova, proistje~e da je
ona u suglasnosti sa stavkom 3. ~lanka 399. navedenog zakona.
2. O prigovoru da je ugovorena previsoka kamata, cijeni se prema visini op{te
eskontne stope Narodne banke BiH u vrijeme zaklju~enja ugovora o kreditu, ali uz
uzimanje u obzir i promjena ove stope tokom perioda otplate kredita.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je utvrdio, ocjenom isprave o ugovoru o kratkoro~nom kredi-
tu, da je tu‘itelj dana 22. 12. 1994. godine dao tu‘enom kredit u iznosu od .......... BH
dinara, na rok vra}anja od 30. dana, i uz kamatu po stopi od 32 odsto mjese~no, koja
se obra~unava po konformnom metodu. Nije sporno da je cio iznos kredita tu‘itelj
prenio na ra~un tu‘enog istog dana - 22. 12. 1994. godine, te da ovaj nije ni djelimi-
~no vra}en.
Tu‘eni tvrdi da je ugovorena kamata pretjerano visoka, tako da ugovor ima li-
hvarski karakter. Ova tvrdnja tu‘enog nije osnovana. U vrijeme zaklju~enja ugovora
bila je na snazi Odluka o kamatnim stopama Narodne banke Bosne i Hercegovine
("Slu‘beni list RBiH", broj 19/94), po kojoj je op{ta eskontna stopa Narodne banke
BiH iznosila 40 odsto mjese~no (ta~ke 1. i 7. Odluke), a ova eskontna stopa je bila
osnovica za utvr|ivanje cijene bankarskog kredita datog krajnjem korisniku. Dakle,
ugovorena stopa od 32 odsto mjese~no nije u momentu zaklju~enja ugovora izme|u
parni~nih stranaka bila previsoka (radilo se o ratnom stanju i periodu visoke inflaci-
je).
Nije, me|utim, pouzdano utvr|enje prvostepenog suda da tu‘itelj ima pravo
na kamate po stopi od 32 odsto mjese~no i nakon {to je tu‘eni pao u docnju sa otpla-
tom kredita (nakon isteka 30. dana po dobijanju kredita).
Povjerilac ima, u smislu ~lana 277. stav 3. (nakon novele u 1989.g., stav 2)
Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, pravo da zahtjeva kamatu po ugovorenoj
stopi i poslije du‘nikove docnje, ako je ta stopa vi{a od stope zatezne kamate, ali
prvostepeni sud nije utvrdio koja je stopa ugovorena za period docnje.
U ~lanu 4. Ugovora o kratkoro~nom kreditu stranke su ugovorile kamatnu
stopu od 32 odsto mjese~no, ali kao promjenljivu, {to bi moglo zna~iti da }e se, na-
kon eventualnog padanja u docnju tu‘enog, primjenjivati stopa koju }e tu‘itelj ugo-
varati za ovu vrstu kredita tokom perioda docnje, a ova je stopa mogla biti i ni‘a od
32 odsto mjese~no. Karakteristi~no je, naime, da je eskontna stopa NB BiH ve} od
26. 12. 1994.g. sni‘ena na 20 odsto mjese~no, a od 1. 05. 1995. godine na 10 odsto
mjese~no (Odluka o kamatnim stopama NB BiH, "Slu‘beni list RBiH", broj 36/94, i
Odluka o kamatnim stopama NB BiH, "Slu‘beni list RBiH, broj 14/95), {to je uticalo
na cijenu (kamatnu stopu) kredita koju su komercijalne banke ugovarale sa krajnjim
korisnicima. Prvostepeni sud je morao, pregledom op{tih akata tu‘itelja ili na drugi
pogodan na~in, utvrditi koju je kamatnu stopu tu‘itelj ugovarao za kratkoro~ne kredi-
te sa rokom vra}anja od 30. dana u periodu do 15. 06. 1995.g., koji je obuhvatio tu-
‘bom, te izvr{iti obra~un kamata po toj stopi (naravno, ako je vi{a od stope zatezne
kamate, koja je bila propisana u visini eskontne stope NB BiH uve}ane za 20 odsto).
3. Kamata po ugovorenoj stopi te~e i za vrijeme docnje du‘nika, ako je vi{a
od stope zatezne kamate, a iznos mo‘e pre}i glavnicu duga.
Stopu ugovorne kamate stranke slobodno ugovaraju, ali je sud ovla{ten da je ograni-
~i, ako ocijeni da ima zelena{ki karakter.
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud je na{ao da je ni{tava odredba ~lana 3. Ugovora od 28. 11.
1994. godine kojom je na iznos zajma od ........ DEM, ugovorena kamata po stopi od
10 odsto mjese~no (zajam je dat na rok vra}anja od 30 dana), te da tu‘ilac mo‘e zah-
tjevati samo kamatu odre|enu ~lanovima 277. i 279. Zakona o obligacionim odnosi-
ma - ZOO, pri ~emu prvostepeni sud pominje i ~lan 401. ZOO. Zbog ovakvog stava
odbio je da prizna punova‘nost kasnijih sporazuma zaklju~enih radi ispunjenja ugo-
vora o zajmu, te u prete‘nom dijelu odbio tu‘beni zahtjev (upravljen na pla}anje
iznosa obra~unatih kamata po ugovoru). Izlo‘eni pravni stav se ne mo‘e prihvatiti u
cjelini. Odredbe ~lana 277. ZOO se odnose na zateznu kamatu (koja se pla}a u slu~a-
ju zaka{njenja sa ispunjenjem bilo koje nov~ane obaveze, po stopi koju odre|uje po-
seban zakon - za obaveze u devizama, po op{teprihva}enom stanovi{tu sudske pra-
kse, to je bila stopa koju su komercijalne banke u sjedi{tu povjerioca primjenjivale
kod obra~una kamate na {tedne uloge po vi|enju te valute, ali je po~ev od 01. 04.
1996. godine, prihva}eno da se i na ove obaveze obra~unava zatezna kamata po stopi
odre|enoj Zakonom o visini stope zatezne kamate). U konkretnom slu~aju zahtjeva
se isplata ugovorne kamate, koja te~e i poslije padanja du‘nika u docnju, ako je njena
stopa vi{a od stope zatezne kamate, kako proizilazi iz odredaba ~lana 277. stav 2.
ZOO (prije izmjena iz 1989. godine to je bio stav 3. pomenutog ~lana). Odredbama
~lana 399. ZOO (noveliranog 1985.g.) predvi|eno je ograni~avanje najvi{e ugovore-
ne kamatne stope izme|u pravnih lica posebnim zakonom, ali ovakav zakon nije do-
nesen ni prije ni poslije sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Odredbama ~lana
2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima ("Slu‘beni list
SFRJ", broj 57/89) brisane su odredbe ~lana 401. ZOO, da kamata prestaje te}i kada
dostigne glavnicu. Iz navedenog slijedi da pravne osobe slobodno ugovaraju stopu
ugovorne kamate, te da mogu zahtjevati kamatu po ovoj stopi i za vrijeme docnje du-
‘nika, ali je sud ovla{ten (zamjenjuju}i u tom pogledu zakonodavca) da ograni~i ugo-
vorenu stopu, ako ocijeni da ima zelena{ki karakter. Ovakva ocjena se mora oslanjati
na odredbe ~lana 399. stav 3. ZOO, po kojima, ako je kamata ugovorena, a nije odre-
|ena njena stopa, izme|u pravnih osoba va‘i kamatna stopa koju banka ili druga
bankarska organizacija ugovara za takvu ili sli~nu vrstu poslova. Prvostepeni sud je,
prema tome, morao utvrditi koju su stopu banke ugovarale u novembru 1994.g. za
kratkoro~ne kredite sa rokom vra}anja od 30 dana, date u DEM, te ocijeniti da li ugo-
vorena stopa zna~ajnije odstupa od ove stope. Kako tu‘ilac tra‘i i kamatu za vrijeme
docnje po ovoj stopi, prvostepeni sud mora utvrditi da li su se bankarske stope na
ovu vrstu kredita mjenjale, tako {to su bile ni‘e, te nakon takvog utvr|enja, morao je
ocjeniti da li mo‘e tu‘iocu dosuditi i za svo vrijeme docnje kamatu po stopi od 10
odsto mjese~no ili za pojedine periode docnje, po ni‘oj koju mora precizno odrediti.
4. Ugovorna kamata dospijeva po isteku godine ili u manjim ili ve}im vre-
menskim intervalima prema tome kako su stranke ugovorile {to ugovornoj kamati
daje karakter povremenog davanja koje postoji samostalno.
Iz obrazlo‘enja:
Ukoliko se radi o ugovornoj kamati ona shodno ~lanu 399. stav 3. ZOO do-
spijeva po isteku godine ili u manjim ili ve}im vremenskim intervalima, prema tome
kako su se stranke dogovorile {to ugovornoj kamati daje karakter povremenog dava-
nja koje postaje samostalno. Ovakav karakter ugovorne kamate omogu}ava njenu sa-
mostalnost u odnosu na glavno nov~ano potra‘ivanje na koje se odnosi zbog ~ega
mo‘e da bude utu‘ena samostalno nezavisno od toga da li je glavno nov~ano potra‘i-
vanje pla}eno ili ne. Procesna zatezna kamata ima kazneni karakter za du‘nika zbog
izazivanja spora za isplatu dospjele neispla}ene kamate pa bi u tom slu~aju tu‘ilac
imao pravo da na dospjelu ugovornu kamatu zahtijeva procesnu zateznu kamatu. [to
se ti~e zatezne kamate ona nastaje kao posljedica docnje u ispunjenju odre|ene nov-
~ane obaveze i te~e sve do ispunjenja iste zbog ~ega je dok glavni dug ne bude pla-
}en nedjeljiva od njega i zajedno predstavlja cjelinu. Zatezna kamata ne mo‘e se tre-
tirati kao povremeno davanje nezavisno od glavnog duga. Zbog ovoga sve dok gla-
vno nov~ano potra‘ivanje ne bude izmireno zatezna kamata ne mo‘e da se obra~una-
va u apsolutnom iznosu a s ciljem da se ostvari pravo na procesnu zateznu kamatu.
Ovo iz razloga kaznenog karaktera procesne zatezne kamate a utu‘ena zatezna kama-
ta za odre|eni period zajedno sa glavnim dugom na koji se odnosi nije samostalno
izazvala vo|enje spora ve} kao sporeno potra‘ivanje ~ime nije izlo‘ila tu‘ioca pose-
bnim parni~nim tro{kovima. Tek po izmirenju glavnog nov~anog potra‘ivanja zate-
zna kamata se osamostaljuje, obra~unava u apsolutnom iznosu i kao za glavno nov-
~ano potra‘ivanje mo}i }e kod suda da se povede spor i ostvari procesna zatezna ka-
mata.
5. Pod najve}om dopu{tenom ugovornom kamatnom stopom izme|u pojedi-
naca podrazumijeva se najvi{a kamatna stopa koju neka nov~arska organizacija u
mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju.
Iz obrazlo‘enja:
"Stranke su o ugovoru o zajmu kojeg su zaklju~ile na iznos glavnice ugovorile ka-
mate od 12% u devizama, a ni‘estupanjski sudovi ocijenili, budu}i da je stopa ugovorne
kamate koja mo‘e biti ugovorena izme|u pojedinaca ograni~ena i ne mo‘e biti ve}a od ka-
matne stope koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju, tu‘itelji~in zah-
tjev osnovan samo u odnosu na kamatnu stopu koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne
uloge u smislu odredbe ~l. 399. Zakona o obveznim odnosima -dalje ZOO, prema kojoj
zakonskoj odredbi ugovorna stopa izme|u pojedinaca ne mo‘e biti ve}a od kamatne stope
koja se u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju, a ako je ugovorena ve}a ka-
mata od dopu{tene da se primjenjuje najve}a dopu{tena stopa kamate, te su presudili da se
pla}a tu‘iteljici kamata kod Vara‘dinske banke. U tuma~enju citirane zakonske odredbe
pod najvi{om dopu{tenom kamatnom stopom treba podrazumijevati najvi{u kamatnu sto-
pu koju neka nov~arska organizacija u mjestu ispunjenja pla}a na {tedne uloge po vi|enju.
Ni‘estupanjski sudovi nisu o tome vodili ra~una kad su kao mjerodavnu uzeli kamatnu
stopu V banke {to opravdano tu‘iteljica navodi u eviziji tvrde}i da kamatna stopa
te banke nije ujedno i najvi{a u mjestu pla}anja.
6. Ni{tave su odredbe ugovora o kreditu za ugovorenu naknadu i proviziju
koje predstavljaju simulaciju ugovorne kamate.
7. Potra‘ivanje zateznih kamata dospijeva svakog dana docnje u pla}anju gla-
vne tra‘bine, a zastarijeva u roku od tri godine od dana dospije}a.
Zastara se ne prekida dostavom obra~una zateznih kamata.
8. Naru~ilac radova iz ugovora o gra|enju ne mo‘e zahtijevati isplatu kamata
na avans dat izvo|a~u radova, ako obaveza pla}anja kamata nije ugovorena, pa i ka-
da je izvoda~ izveo radove sa zaka{njenjem.
9. Zajmoprimac ne duguje ugovornu kamatu ako ta obaveza nije posebno
ugovorena ni kada je ugovor o zajmu zaklju~en izme|u privredno-pravnih subjekata,
ali izvan okvira njihove registrovane i fakti~ke privredne osnovne i sporedne djela-
tnosti.
10. Ako su stranke ugovorile da }e prodavac platiti kupcu kamatu na iznos
unaprijed pla}ene cijene, do isteka roka za predaju prodate stvari (motornog vozila),
a po ve}oj stopi u slu~aju zaka{njenja, ta razlika predstavlja ugovornu kaznu.
11. Visina stope ugovornih kamata odre|uje se u smislu ~l. 399. st. 1. izme|u
pojedinaca (fizi~kih osoba), a u smislu ~l. 399. st. 2. u svim drugim slu~ajevima, pri
~emu nije odlu~no je li rije~ o ugovoru u privredi.
(Vs H, Rev. 1573/89, od 22. 2. 1990. Psp 50 68)
12. Kad nije donesen poseban zakon koji bi odre|ivao najvi{u ugovornu ka-
matnu stopu izme|u drugih osoba (a ne izme|u pojedinaca), u svakom pojedinom
slu~aju treba ocijeniti da li stopa ugovorne kamate ima elemente zelena{kog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
"Pri razmatranju osnovanosti prigovora revidenta da u ovom slu~aju (ugovora
o zajmu izme|u pravnih osoba) stopa ugovorne kamate (14,7% mjese~no) predstav-
lja lihvarsku kamatu - treba istaknuti da je u pitanju najvi{a ugovorna kamatna stopa
izme|u drugih osoba (ne radi se o ugovornoj kamati izme|u pojedinaca ~ija je visina
propisana u ~l. 399. st. 1. ZOO), koju prema odredbi ~l. 399. st. 2. ZOO treba odredi-
ti posebnim zakonom, pa kako takav zakon jo{ nije donesen, treba, po stajali{tu ovog
suda, u svakom pojedinom slu~aju ispitati da li stopa ugovorne kamate (izme|u na-
vedenih osoba koje nisu pojedinci) ima elemente zelena{kog ugovora (~l. 141. ZOO).
Ni‘i sudovi su pravilno otklonili prigovor revidenta da bi u ovom slu~aju bile ugovo-
rene zelena{ke kamate. Naime, sam revident isti~e da je u vrijeme zaklju~enja ugo-
vora o zajmu (kreditu) tijekom 1991.g. kojim je odre|ena stopa ugovorne kamate ko-
ju je du‘an pla}ati zajmoprimac - kod poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj kama-
tna stopa iznosila od 200% do 300% godi{nje, pa kako je spomenuta ugovorena ka-
matna stopa (14,7% mjese~no) ni‘a od kamatne stope koju su u isto vrijeme ugovara-
le poslovne banke kod davanja nov~anih kredita - ve} ta okolnost ukazuje da ugovo-
rena kamatna stopa u ovom slu~aju ne predstavlja lihvarsku kamatu."
(Vs RH, II Rev. 74/93, od 21. 1o. 1993. Izbor odluka 1/1995 11/43)
13. Kad je ugovor o zajmu sklopljen izme|u fizi~ke i pravne osobe (trgova-
~ko dru{tvo) sud }e u svakom pojedinom slu~aju ispitati ima li ugovorena kamatna
stopa elemente zelena{kog ugovora.
Iz obrazlo‘enja:
[to se ti~e ugovornih kamata ovaj sud smatra da u ovom slu~aju valja primijeni-
ti odredbu ~l. 399. st. 2. ZPP, budu}i da je drugotu‘eni pravna osoba. Ovaj sud smatra
da je osnovan prigovor Revidenta na visinu ugovorene kamatne stope. Ona je ugovore-
na 10% mjese~no, {to zna~i 120% godi{nje, pa se opravdano mo‘e postaviti pitanje ne
predstavlja li u ovom slu~aju ugovorena kamatna stopa lihvarsku kamatu. Da bi bilo
mogu}e donijeti zakonitu odluku o tom pitanju potrebno je utvrditi koja je bila uobi~a-
jena ugovorna kamatna stopa poslovnih banaka kod davanja nov~anih kredita. Naime,
budu}i da nije donijet poseban zakon u smislu ~l. 399. st. 2. ZOO valja u svakom poje-
dinom slu~aju ispitati ima li stopa ugovornih kamata ukoliko stranke nisu pojedinci u
smislu ~l. 399. st. 1. ZOO elemente zelena{kog ugovora.
14. Zastarjelost potra‘ivanja interkalarne kamate po~inje te}i po isteku kalen-
darske godine za koju je obra~unata ako nije druk~ije ugovoreno vrijeme dospije}a
ili ako nije unaprijed obra~unata i uvr{tena u anuitete otplate kredita.
15. Povjerilac mo‘e zahtijevati procesne zatezne kamate na iznos dospjele, a
neispla}ene ugovorne kamate, od dana podno{enja tu‘be i kada nije prestalo glavno
potra‘ivanje od koga poti~u utu‘ene ugovorne kamate.
16. Zatezna kamata nastaje i dospijeva svakog dana docnje, a potra‘ivanje za-
teznih kamata zastarijeva u roku od tri godine od dospije}a.
17. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okol-
nosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa na~elom savesnosti i po{tenja, te
na~elom jednake vrednosti davanja iz ~lana 12. i ~lana 15. ZOO, sud je du‘an sagla-
sno odredbi ~lana 141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi ~la-
na 399. ZOO.
(Ss, Gzs. 18/99, od 24. 6. 1999. godine)
18. Zastarelost potra‘ivanja interkalarne kamate po~inje te}i po isteku kalen-
darske godine za koju je obra~unata, ako nije druk~ije ugovoreno vreme dospe}a ili
ako nije unapred obra~unata i uvr{}ena u anuitete otplate kredita (~lan 399. Stav 3.
ZOO).
Vs BiH 3/89 146)
Kamata na kamatu
^lan 400.
(1) Ni{tava je odredba ugovora kojom se predvi|a da }e na kamatu, ka-
da dospije za isplatu, po~eti te}i kamata, ako ona ne bude ispla}ena.
(2) Ali se mo‘e unaprijed ugovoriti da }e se stopa kamate pove}ati ako
du‘nik ne isplati dospjele kamate na vrijeme.
(3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na kreditno poslovanje ba-
naka i drugih bankarskih organizacija.
________________________
vanja banaka.
Iz obrazlo‘enja:
Po odredbama ~lana 400. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ni{tava je
odredba ugovora kojom se predvi|a da }e na kamatu, kada dospije za isplatu, po~eti
te}i kamata, ako ne bude ispla}ena, no kada se radi o kreditnom poslovanju banaka,
ova odredba se ne}e primjeniti, kako je predvi|eno ~lanom 400. stav 3. ZOO. Iz na-
vedenih odredaba ~lana 400. ZOO, koji se isklju~ivo odnose na ugovornu kamatu,
slijedi da banke, davaoci kredita, mogu i ugovoriti da }e na ugovornu kamatu, ako o
dospije}u ne bude ispla}ena, te}i ugovorna kamata, no ako ovo nije ugovoreno, pra-
vilo o zabrani anatocizma primjeni}e se i kod obra~una ugovorne kamate iz ugovora
o bankarskom kreditu. U konkretnom slu~aju, ugovorom (~lan 4.) predvi|ena je sa-
mo promjenljiva stopa ugovorne kamate od 30% na godi{njem nivou, te da }e se
obra~unavati mjese~no i pla}ati do 7-og u mjesecu za protekli mjesec, a iz ovih ugo-
vornih odredaba ne mo‘e se zaklju~iti da je me|u strankama utana~eno pla}anje ugo-
vorne kamate na dospjelu, a nepla}enu kamatu. Iz obra~una sadr‘anog u knjigovod-
stvenoj kartici prilo‘enoj spisu proizilazi, me|utim, da je tu‘itelj svakog mjeseca do-
pisivao obra~unate kamate glavnici, te na uve}anu glavnicu obra~unavao kamate za
slijede}i mjesec i na taj na~in, iako to nije ugovoreno, obra~unavao ugovorne kamate
na dospjele nepla}ene iznose ugovorne kamate, a prvostepeni sud je pogre{no pri-
hvatio takav obra~un kao pravilan.
Tu‘itelju je, sem toga, dosu|ena zatezna kamata po stopi od 45% (nije nave-
deno na kom nivou, ali se podrazumijeva na godi{njem), iako je za period docnje tu-
‘enog (od 27. 1. 1998. godine) Zakonom o visini stope zatezne kamate ("Slu‘bene
novine Federacije BiH", broj 18/96) bila propisana godi{nja stopa od 28%, a od 7. 7.
1998. godine 18% godi{nje, po odredbama sada va‘e}eg Zakona o visini stope zate-
zne kamate ("Slu‘bene novine Federacije BiH", broj 27/98). Istina, ~lanom 5. Ugo-
vora stranaka, predvi|ena je stopa zatezne kamate od 45% godi{nje, ali su zakonske
odredbe o stopi zatezne kamate, prinudne naravi, pa nije dozvoljeno ugovarati ovu
stopu (nije propisan izuzetak ni u odnosu na kreditno poslovanje banaka). Povjerilac
samo mo‘e zahtijevati zateznu kamatu po stopi ugovorne kamate, ako je ona vi{a od
stope zatezne kamate, kako je propisano ~lanom 277. stav 2. (ranije stav 3.) ZOO. U
konkretnom slu~aju, to zna~i da je tu‘itelj mogao zahtjevati zateznu kamatu samo po
stopi od 30% godi{nje (ili ni‘oj stopi, ako je u me|uvremenu, promjenama svoje
Odluke o kamatnim stopama, ovu snizio na kratkoro~ne kredite sa rokom otplate od
90 dana, po{to je ugovorena promjenljiva stopa), ali ne i po ve}oj, a zatezna kamata
se, obzirom na odredbe pomenutih zakona, ne obra~unava po konformnoj metodi, jer
je rok docnje du‘i od godinu dana. Na obra~unatu dospjelu nepla}enu ugovornu i za-
teznu kamatu ne mo‘e te}i zatezna kamata (procesna) dok u cjelini ne prestane gla-
vno potra‘ivanje, kako je propisano odredbama ~lana 279. stav 1. i 2. ZOO, a zako-
nom nije predvi|eno da se ove odredbe ne primjenjuju kod kreditnog poslovanja ba-
naka, pa nije osnovana prvostepena presuda ni u dijelu kojim je dosu|ena zatezna ka-
mata na iznos koji prelazi nepla}eni iznos glavnice duga tu‘enog. Ovo bez obzira na
utana~enje iz ~lana 5. Ugovora stranaka, da }e zatezna kamata te}i na sva potra‘iva-
nja iz ugovora koja ne budu pla}ena o dospjelosti, jer se ugovorom ne mo‘e odstupiti
od zabrane propisane zakonom.
2. Zabrana anatocizma (obra~un kamate na kamatu) odnosi se i na kreditno
poslovanje banaka, ako pojedinim ugovorom o bankarskom kreditu nije druga~ije
ugovoreno.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni je prigovarao {to je tu‘itelj kamate dopisivao glavnici i tako obra~una-
vao kamate na kamate, protivno odredbi ~lana 400. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima - ZOO. Prvostepeni sud je ovaj prigovor odbio, pozivom na odredbe ~lana
400. stav 3. ZOO, po kojima se odredbe stava 1. ovog ~lana ne odnose na kreditno
poslovanje banaka. Odredbe stava 3. ~lana 400. ZOO, me|utim, dopu{taju bankama
da ugovorom odstupe od pravila izra‘enog u ~lanu 400. stav 1. ZOO, a ako druga~ije
nisu ugovorile, i njih poga|a zabrana anatocizma. U Ugovoru stranaka nema odredbe
kojom bi se izri~ito predvidjela mogu}nost obra~una kamate na kamatu, a takva se
klauzula ni u ugovoru o bankarskom kreditu ne podrazumjeva.
3. Kad se iznos glavnice na deviznom {tednom ulogu pove}ao na iznos pripi-
sane dospjele ugovorene kamate, na tako uve}anu glavnicu obra~unava se ugovorena
kamata.
Iz obrazlo‘enja:
"Nadalje, spornim se postavilo i pitanje na~ina obra~una ugovorene kamate.
U smislu odredbe iz ~l. 279. st. 1. ZOO na dospjelu a neispla}enu ugovorenu ili zate-
znu kamatu kao na druga dospjela povremena nov~ana davanja ne te~e zatezna ka-
mata. U istom stavku dozvoljena je mogu}nost izuzetka od tog pravila samo "kad je
zakonom odre|eno". U slijede}em stavku predvi|en je izuzetak, daje se mogu}nost
naplate zatezne kamate na iznos neispla}enih kamata od dana kad je sudu podnesen
zahtjev za njezinu isplatu. S obzirom na ovu zakonsku odredbu osnovano banka isti-
~e prigovor da Zakon o obveznim odnosima zabranjuje naplatu kamata na dospjelu a
neispla}enu kamatu. Jo{ izri~itije odredba iz ~l. 400. st. 1. ZOO zabranjuje naplatu
kamate na dospjelu a neispla}enu kamatu kod ugovorenih kamata tzv. anatocizam.
Me|utim, u konkretnom slu~aju ugovorena kamata po dospije}u predstavlja nov~ani
iznos kojim deponent mo‘e slobodno raspolagati, a {to proizlazi iz samog sporazuma
stranaka. On taj iznos dospjele kamate mo‘e podi}i ili posebno taj iznos mo‘e oro~iti
kao vlasnik jednoga novoga deviznog uloga. Kad tu‘iteljica nije podigla ugovorenu
kamatu po njenom dospije}u, onda je ona njome disponirala na na~in da se za taj
iznos ugovorene dospjele kamate pove}ao iznos glavnice odnosno iznos deviznih
sredstava koje je oro~ila tu‘iteljica sporazumom s bankom. Na tako uve}anu glavni-
cu obra~unava se kamata, kako je uostalom i banka radila. Ovako obra~unata kamata
ne naru{ava na~elo zabrane anatocizma. Dakle, kada u konkretnom slu~aju tu‘iteljica
nije u potpunosti raspolagala iznosom dospjele kamate na na~in da je kamate podi-
gla, to su kamatu obra~unatu po ugovorenoj stopi osnovano sudovi utvrdili i pripisali
glavnici. Na taj na~in dobije se novi iznos, nova glavnica, na koju teku daljnje kama-
te po ugovorenoj stopi."
(Vs RH, Rev 901/1992, od 23. 9. 1993.,. Rev. 572/1992, od 20. 10. 1993.,
Rev. 903/1992, od 23. 9 1993. Izbor odluka.1/1995 28)
4. Nakon dospjelosti ugovorne kamate, obra~unata i neispla}ena ugovorna
kamata pripisuje se glavnici i na tako uglavni~eni iznos banka je du‘na obra~unati
ugovornu kamatu.
Iz obrazlo‘enja:
"Predmet ovoga spora je zahtjev tu‘itelja da mu tu‘ena isplati manje obra~u-
natu i neispla}enu ugovornu kamatu po ugovoru stranaka o oro~avanju deviza
(DEM) sklopljenom 28. III. 1975., s rokom oro~enja 36 mjeseci i s godi{njom kama-
tom od 9% (7,5% plus 1,5%), i to za vrijeme od 1987. do 1990. godine. U revizij-
skom postupku je sporno je li tu‘ena bila du‘na neobra~unate i nepodignute kamate
pripisati glavnici na kraju svake godine. Prema utvr|enjima proizlazi da je tu‘ena na-
vedenim ugovorom o oro~avanju deviza ugovorila visinu kamatne stope od 9% u
skladu s odredbom ~l. 1042. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, da tu-
‘ena nije mogla navedenu ugovornu kamatnu stopu mijenjati svojom voljom, a proti-
vno volji tu‘itelja i pored stupanja na snagu Odluke o ciljevima i zadacima zajedni-
~ke emisione i nov~ane politike iz zajedni~kih osnova kreditne politike ("Slu‘beni
list SFRJ", broj 75/85) - dalje Odluke, i da je stoga tu‘ena bila du‘na tu‘itelju obra-
~unati prijepornu kamatu po ugovorenoj stopi. To zato jer i po pravnom shva}anju
ovoga suda navedena Odluka, na koju se tu‘ena poziva, ne mo‘e u ovom slu~aju
utjecati na ugovorenu kamatnu stopu koju su stranke ugovorile navedenim ugovo-
rom. Tu‘ena neosnovano ukazuje na to da su ni‘estupanjski sudovi pogre{no primi-
jenili materijalno pravo kada su zaklju~ili da je bila du‘na dospjele i neispla}ene ka-
mate na kraju svake godine pripisati glavnici. Ovo zato jer i po pravnom shva}anju
ovoga suda, u konkretnom slu~aju nakon dospjelosti ugovorene kamate, obra~unata i
neispla}ena ugovorena kamata pripisivala se glavnici i na tako uglavni~eni iznos tu-
‘ena je (banka) trebala obra~unati ugovorenu kamatu za sljede}i period. Takav obra-
~un kamata ne naru{ava na~elo zabrane anatocizma iz ~l. 279. ZOO, kako to pogre-
{no smatra tu‘ena."
5. Ni{tava je ugovorna odredba da }e na kamate, kada dospiju na isplatu, po-
~eti te}i kamate ako ne budu ispla}ene, osim u korist banaka i drugih bankarskih or-
ganizacija.
(Vts RH, P‘. 2360/95, od 30. 4. 1996. - Zbirka 4 34)
6. Okolnost da je jedna ugovorna strana banka ili bankarska organizacija ne
daje pravo ugovaranju kamata na kamatu u korist druge ugovorne strane koja nije ta-
kva organizacija.
Iz obrazlo‘enja:
"Odredbom ~l. 400. st. 1. ZOO predvi|ena je ni{tavost odredbe ugovora ko-
jom se predvi|a da }e na kamatu kada dospije na isplatu po~eti te}i kamata ako ne
bude ispla}ena. Od te zabrane ugovaranja kamate na kamatu predvi|ena je iznimka u
st. 3. iste zakonske odredbe kojom se zabrana ugovaranja i isplate kamate na kamatu
ne odnosi na kreditno poslovanje banaka i drugih financijskih organizacija. Iznimka
predvi|ena u st. 3. ~l. 400. ZOO, po stjaali{tu ovog suda ima u vidu dopu{tenost ugo-
varanja kamate na kamatu isklju~ivo u korist banaka i financijskih organizacija, a ne
i u korist druge ugovorne strane koja nije banka odnosno financijska organizacija. U
konkretnom slu~aju, utvr|eno je u postupku da je revident financijska organizacija,
ali nije utvr|eno da bi tu‘itelj kao vjerovnik - u ~iju je korist ugovorena isplata kama-
ta na kamatu u vidu pripisa mjese~no obra~unate kamate glavnici na koju dalje teku
kamate - bio banka ili financijska organizacija, pa je stoga takav uglavak o pripisu
kamata protivan odredbi ~l. 400. st. 1. ZOO odnosno ni{tav i ne mo‘e se na njega
primijeniti st. 3. iste zakonske odredbe."
7. Banke mogu ugovoriti da }e na neispla}enu kamatu iz ugovora o kreditu
od njenog dospije}a po~eti te}i kamata po stopi zatezne kamate, ali ne mogu zahtije-
vati procesne zatezne kamate na iznos ove kamate do dana prestanka potra‘ivanja
ugovorne kamate obra~unate na glavnicu kredita.
8. Zabrana ugovaranja i dosu|ivanja kamata na kamate nije predvi|ena u
odnosima iz kreditnog poslovanja banaka i drugih bankarskih organizacija.
(Vs H, Rev. 748/84, od 25. 12. 1986. Psp 33 70)
Kada kamata prestaje te}i

^lan 401.
(Brisan Slu‘beni list SFRJ , broj 57/89)
Napomena (FBiH i RS): Ovaj ~lan je brisan odredbom ~l. 2. Zakona o iz-
mjenama Zakona o obligacionim odnosima - Slu‘beni list SFRJ , broj 57/89, a prije
brisanja ovaj ~lan, u periodu od 1. 10. 1978. godine do 6. 10. 1989. godine, glasio je:
Kamata prestaje te}i kad svota dospjelih, a neispla}enih kamata dostigne
glavnicu .
________________________
1. Zakonsko ograni~enje da kamata prestaje te}i kad svota dospjelih, a neis-
pla}enih kamata dostigne glavnicu ne odnosi se na zatezne kamate.
2. Zatezne kamate ne prcstaju te}i kad svota dospjelih, a neispla}enih kamata
dostigne glavnicu, jer se odredbe ~l. 401. ZOO primjenjuju samo u slu~aju kad je ri-
je~ o ugovornim, a ne o zateznim kamatama.
(Vps H, P‘. 735/86, od 25. 3. 1986. Psp 32 197)
Kamata u nenov~anim obavezama
^lan 402.
Odredbe ovog zakona o ugovornoj kamati shodno va‘e i za ostale obave-
ze koje imaju za predmet stvari odre|ene po rodu.
________________________
1. Kamate u nenov~anim obvezama koje imaju za predmet stvari odre|ene po
rodu pripadaju vjerovniku samo ako su ugovorene.
Iz obrazlo‘enja:
U konkretnom slu~aju tu‘benim zahtjevom tra‘eno je da tu‘enik preda tu‘ite-
ljici kao vlasnici odre|enu koli~inu zamjenjivih stvari (kukuruz) sa 7,5% kamata ko-
jem je zahtjevu u pogledu kamata u cijelosti udovoljeno, ali, po ocjeni ovog suda, uz
pogre{nu primjenu materijalnog prava. Iz tu‘be i karaktera spora, naime, nedvojbeno
proizlazi da nije rije~ o ugovorenim kamatama, a jedino ako bi bila rije~ o kamatama
koje su stranke ugovorile, mogle bi se zatezne kamate priznati i na obveze koje imaju
za predmet stvari odre|ene po rodu, dakle, na sve zamjenjive stvari (~l. 402. ZOO).
U suprotnom, zatezne kamate mogu se priznati samo kad du‘nik zakasni s ispunje-
njem nov~ane obveze (~l. 277. ZOO), dakle ako je predmet obveze i zahtjeva ispu-
njenje nov~ane obveze, ~ega u konkretnom slu~aju, kraj prihva}anja tu‘benog zahtje-
va na predaju odre|ene koli~ine kukuruza, nema.
(Vs H, Rev. 97/85, od 14. 2. 1985. Psp 28 59)
Odjeljak 2.
OBAVEZE SA VI[E PREDMETA
Odsjek 1.
ALTERNATIVNE OBAVEZE
Pravo izbora
^lan 403.
Ako neka obaveza ima dva ili vi{e predmeta, ali je du‘nik du‘an dati sa-
mo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije {to drugo ugovore-
no, pripada du‘niku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je iza-
brao.
________________________
1. Du‘nik vra}anja ambala‘e ima pravo da vrati ambala‘u ili naknadi njenu
vrijednost, ako nije druga~ije ugovoreno i ako je izme|u stranaka ugovorena primje-
na Op{tih uzansi za promet robom ili se smatra da su stranke tu primjenu htjele
Iz obrazlo‘enja:
Prvostepeni sud }e cijeniti da li tu‘ilac mo‘e potra‘ivati nov~anu naknadu za
nevra}enu ambala‘u ili se radi o alternativnoj obligaciji sa pravom izbora na strani
du‘nika. Iz Op{te uzanse za promet robom broj 162. proizilazi da, ako nije druga~ije
ugovoreno posebnim izrazima, ambala‘u kupac mora platiti ili vratiti. Radi se, dakle,
o alternativnoj obligaciji, pa u smislu ~lana 403. ZOO, du‘nik ima pravo izbora, ako
nije druga~ije ugovoreno. Ako izme|u parni~nih stranaka ne postoji druga~iji spora-
zum, a iz njihovog poslovnog odnosa proizilazi da su ugovorili primjenu Op{tih
uzansi za promet robom ili da su primjenu htjeli (~lan 21. stav 2. ZOO), treba u sporu
primijeniti ovu uzansu, tako da tu‘ilac mora opredijeliti tu‘beni zahtjev na predaju
odre|ene koli~ine ambala‘e (radi se o generi~nim stvarima) ili isplatu njene vrije-
dnosti, da pravo izbora tu‘enog ne bude povrije|eno.
2. Alternativna obaveza utvr|ena u nov~anoj protivrijednosti vozila u mo-
mentu isplate adekvatna je obaveza predaje vozila. Stoga se na tako utvr|enu nov~a-
nu vrijednost povjeriocu ne mo‘e priznati i zatezna kamata za period od datuma do-
spije}a za isporuku vozila do datuma pla}anja.
3. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P‘ - 22/00, od 24. 10. 2000, citiranu u usudskoj
4. Kada se du‘nik opredijelio za ugovorenu obligaciju (alternativnu) koja se
sastoji u isplati nov~anog iznosa, taj izbor obavezuje i povjerioca. Povjerilac u tom
slu~aju nema prava da tra‘i prvu obligaciju koja se sastoji u predaji robe, pa ni ispla-
tu razlike u cijeni robe.
5. Kad jednom bra~anom drugu pripada znatno manji dio od udjela drugog
bra~nog druga sud mo‘e, na izri~it zahtjev jedne od stranaka, odrediti da se dio ovom
bra~nom drugu isplati novcem, ali to neisklju~uje pravo tog bra~nog druga da zahti-
jeva utvr|enje udjela u zajedni~koj imovini srazmjerno doprinosu u sticanju te imo-
vine.
Po materijalnom pravu ne mo‘e se tu‘beni zahtjev postaviti alternativno tako
da se zahtijeva utvr|enje udjela u zajedni~koj imovini ili isplata protivvrijednosti tog
udjela.
Iz obrazlo‘enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu‘ilje da se utvrdi njen udio na odre-
|enoj imovini koju su po navodima tu‘be stranke stekle zajedni~ki za vrijeme traja-
nja bra~ne zajednice i nametanje obaveze tu‘enom da tu‘ilji preda u posjed utvr|eni
suvlasni~ki dio ili joj isplati protivvrijednost udjela u novcu.
Prema tome tu‘beni zahtjev je postavljen alternativno (utvr|enje udjela ili is-
plata protivvrijednosti tog udjela).
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu‘ilja vr{ila ulaganja u posebnu imovinu tu-
‘enog (porodi~na ku}a), da su stranke zajedni~ki sticale za vrijeme trajanja svoje bra-
~ne zajednice odre|ene pokretne stvari i da je tu‘iljin doprinos u tome neznatan, pa
da joj stoga ne pripada pravo na stvarno pravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, ve}
samo pravo na obligaciono pravni zahtjev u smislu ~l. 267 st. 5 Porodi~nog zakona
(naknada vrijednosti ulaganja u posebnu imovinu tu‘enog i isplata u novcu protivri-
jednosti udjela u pokretnim stvarima) koga nije postavila.
Takvo ~injeni~no utvr|enje i pravno shvatanje prvostepenog suda prihvatio je
i drugostepeni sud.
Pravno shvatanje ni‘estepenih sudova nije pravilno.
Pogre{no su, naime, ni‘estepeni sudovi zaklju~ili primjenom ~l. 267. st. 5.
Porodi~nog zakona ( Slu‘beni list BiH , br. 21/79 i 12/87) da tu‘ilji zbog toga {to je
njen udio u sticanju zajedni~ke pokretne imovine neznatan u odnosu na udio tu‘enog
ne pripada pravo da zahtijeva utvr|enje tog udjela, ve} samo pravo na naknadu pro-
tivvrijednosti u novcu.
Odredbom ~l. 267. st. 5. Porodi~nog zakona propisano je da bra~ni drug ~iji
je udio u sticanju zajedni~ke imovine ili pojedine stvari zajedni~ke imovine znatno
ni‘i od udjela drugog bra~nog druga, ili kad to zahtijevaju posebne okolnosti, mo‘e
tu‘bom zahtijevati diobu zajedni~ke imovine i to tako da sud obave‘e drugog bra-
~nog druga da mu naknadi protivvrijednost njegovog udjela u novcu, srazmjerno vri-
jednosti zajedni~ke imovine na dan dono{enja presude.
Iz tog proizlazi da samo onda kad jednom bra~nom drugu pripada znatno ma-
nji dio od udjela drugog bra~nog druga i samo kad postoji izri~it zahtjev jedne od
stranaka, sud mo‘e odrediti da se taj br~ani drug isplati novcem, ali to ne isklju~uje
pravo tog bra~nog druga da zahtijeva utvr|enje udjela u zajedni~koj imovini sraz-
mjerno doprinosu u sticanju te imovine.
Prema tome ni‘estepeni sudovi su bili du‘ni primijeniti odredbu ~l. 264. st. 2. spome-
nutog zakona tj. prema doprinosu stranaka odrediti njihove udjele u onim stvarima
koje ~ine zajedni~ku imovinu.
Po{to ni‘estepeni sudovi zbog pogre{nog pravnog stava nisu utvrdili koje
stvari ~ine zajedni~ku imovinu u ~injenice od koje zavisi obim udjela tu‘ilje u ovoj
imovini odnosno koliko taj dio u razlomku iznosi (dok se ne utvrdi u razlomku taj
udio ne mo‘e se ocijeniti da je rije~ o znatno manjem udjelu), ovaj sud je na osno-
vu ~l. 395. st. 2. Zakona o parni~nom postupku uva‘avanjem revizije obje ni‘estepe-
ne presude ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno su|enje.
U nastavku postupka prvostepeni sud }e, prije svega, imati u vidu da se tu-
‘beni zahtjev ne mo‘e postaviti alternativno tako da se zahtijeva utvr|enje udjela u
zajedni~koj imovini ili isplata protivvrijednosti tog udjela, po{to u ovom slu~aju za-
konom nije odre|eno da je to alternativna obaveza (~l. 403. ZOO), a to nije ni zbog
prirode zajedni~ke imovine. Prema tome po materijalnom pravu se ne mo‘e postaviti
ovakav zahtjev. Tako|e u nastavku postupka treba imati u vidu da bra~ni drug koji
vr{i ulaganja u posebnu imovinu drugog bra~nog druga nema pravo na stvarno pra-
vni zahtjev u odnosu na tu imovinu (osim ukoliko karakter i obim ulo‘ene vrijednosti
izvedenih radova takav zahtjev ne opravdavaju), a i to da pripaci porodi~no stambene
zgrade (ograde, betonski plo~nici i sli~no) pripadaju onom bra~nom drugu koji je
vlasnik porodi~ne stambene zgrade iako su izra|eni zajedni~kim radom u bra~noj za-
jednici.
6. Alternativna obveza ima dva ili vi{e predmeta, ali je du‘nik obvezan dati
samo jedan da bi se oslobodio obveze. Fakultativna obveza ima samo jedan predmet
i vjerovnik mo‘e zahtijevati samo taj predmet obveze, ali se du‘nik mo‘e osloboditi
svoje obveze daju}i neki drugi odre|eni predmet.
(Vts RH, P‘. 2429/93, od 15. 2. 1994. - Praxis 2 45)
7. Ne radi se o alternativnom isticanju vi{e tu‘benih zahtjeva u istoj tu‘bi ka-
da se od tu‘enog tra‘i da izvr{i obavezu s tim da od dvije ili vi{e alternativno odre|e-
nih ~inidbi izabere jednu (alternativna obaveza po izboru du‘nika - ~l. 403. - 408.
ZOO), ve} o jednom zahtevu.
Kada se po materijalnom pravu ne mo‘e tra‘iti izvr{enje jedne ili vi{e alter-
nativnih obaveza taj dio zahtjeva treba odbiti.
vrhovnih sudova, Subotica, 24. i 25. 10. 1990. Biltn Vs BiH 4/90 141)
8. Alternativna nov~ana obaveza pla}anja protuvrijednosti nevra}ene ambala-
‘e utvr|uje se po cijenama ambala‘e u vrijeme dono{enja sudske odluke, uz obavezu
pla}anja zateznih kamata od tog dana.
Neopozivost i dejstvo izvr{enog izbora
^lan 404.
(1) Izbor je izvr{en kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti dru-
gu stranu o tome {ta je izabrala, i od tog ~asa izbor se vi{e ne mo‘e mijenjati.
(2) Izvr{enjem izbora smatra se da je obaveza od po~etka bila jednosta-
vna i da je njen predmet od po~etka bila izabrana stvar.
________________________
1. Cesija radi napla}ivanja predstavlja iznimku u odnosu na cesiju radi ispu-
njenja i ta njena specifi~nost mora proizilaziti iz odredaba ugovora o cesiji.
(Vs FBiH, P‘. 166/00 od 29. 12. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/01 - 29)
2. Vidjeti: odluku Vs RCG, P‘. 278/96, od 10. 12. 1997, citiranu u sudskoj
Trajanje prava izbora

^lan 405.
(1) Du‘nik ima pravo izbora sve dok u postupku prinudnog izvr{enja je-
dna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimi~no predata povjeriocu po
njegovom izboru.
(2) Ako pravo izbora pripada povjeriocu, a on se ne izjasni o izboru u ro-
ku odre|enom za ispunjenje, du‘nik ga mo‘e pozvati da izvr{i izbor i za to mu
odredi primjeren rok, poslije ~ijeg isteka pravo izbora prelazi na du‘nika.
________________________
1. Osoba koja je dala u zajam odre|ene pokretne stvari mo‘e zahtijevati samo
vra}anje tih stvari, a ne isplatu cijene, ili ako je bilo ugovoreno vra}anje zajma u
novcu, alternativno ili vra}anje stvari ili isplatu u novcu, sa pravom izbora na strani
du‘nika.
(Vs FBiH, P‘ - 289/98, od 26. 1. 1999. godine)
2. Du‘nik alternativno odre|ene nov~ane obaveze kome pripada pravo izbora
nije u docnji sa pla}anjem sve dok ne obavijesti povjerioca o svom izboru ili dok u
postupku prinudnog izvr{enja ne otpo~ne sa pla}anjem, radi ~ega do tada ne mo‘e bi-
ti obavezan na pla}anje zatezne kamate.
Iz obrazlo‘enja:
Alternativno obavezuju}i tu‘enog na pla}anje vrijednosti ambala‘e, umjesto
vra}anja, prvostepeni sud nije povrijedio zakon na {tetu tu‘enog, jer je ugovorom
stranaka propisano da je po isteku roka za povra}aj, tu‘ilac ovla{ten da tra‘i isplatu
umjesto vra}anja (tzv. subsidijarni zahtjev za ispunjenje).
Me|utim usvajaju}i alternativni zahtjev za pla}anje, pored zahtjeva za povra-
}aj ambala‘e, prvostepeni sud je pogre{no primijenio materijalno pravo kada je tu‘e-
nog obavezao i na pla}anje kamate. Ovo stoga {to je ~lanom 405. stav 1. ZOO, propi-
sano da kod alternarivne obaveze du‘nik ima pravo izbora sve dok u postupku prinu-
dnog izvr{enja jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimi~no predata po-
vjeriocu po njegovom izboru. Identi~no rje{enje sadr‘ano je i u odredbama ~lana 24.
ZIP-a.
Budu}i iz navedenih odredbi pravo izbora du‘nika traje sve dok povjerilac i
djelimi~no ne primi ispunjenje, to tu‘eni kao du‘nik do tada ne mo‘e ni biti u docnji
sa pla}anjem alternativne nov~ane obaveze, pa samim tim ne nastaje ni njegova oba-
veza na pla}anje kamate .
Izbor povjeren tre}em licu

^lan 406.
Ako izbor treba da izvr{i tre}e lice, a ono to ne u~ini, svaka strana mo‘e
zahtijevati da izbor izvr{i sud.
Ograni~enje na preostali predmet

^lan 407.
Ako je jedan predmet obaveze postao nemogu} usljed nekog doga|aja za
koji ne odgovara nijedna strana, obaveza se ograni~ava na preostali predmet.
________________________
1. Alternativna obligacija se pretvara u obi~nu (sa jednom obvezuju}om ~ini-
dbom) ako su ostale alternativne obaveze neodre|ene i neodredive.
Iz obrazlo‘enja:
Bitan prigovor tu‘enog, koji ponavlja i u ‘albi, jeste da je izme|u stranaka
ugovorena alternativna obligacija sa pravom izbora na strani tu‘enog, te da je on mo-
gao biti obavezan samo na ispunjenje takve obligacije (mogao je po svom izboru
umjesto nov~anog iznosa dati odgovaraju}u koli~inu soli ili prenijeti u vlasni{tvo tu-
‘itelju ili mu dati u dugoro~ni zakup nekretninu koja po vrijednosti odgovara nov~a-
noj obavezi tu‘enog, kako bi proizilazilo iz odredaba ~lana 6. ugovora zaklju~enog
30. 12. 1993. godine). ^lan 6. ugovora je zaista stipulisan u obliku alternativne obli-
gacije iz ~lana 403. ZOO, sa pravom izbora tu‘enog, ali ovaj sud, cijene}I nesporni
sadr‘aj ove ugovorne odredbe, izvodi pravni zaklju~ak da alternativna obligacija nije
stvarno ugovorena, jer da alternativne obaveze na isporuku soli ili ustupanja nekre-
tnine nisu punova‘no nastale zbog neopredjeljenosti odnosno neodredivosti predmeta
obaveze - ~lan 47. ZOO, tako da punova‘no postoji samo obligacija na isplatu me|u
strankama nespornog nov~anog iznosa, analogno odredbama ~lana 407. ZOO.
Koli~ina soli nije, naime, odre|ena, a kako nije utvr|ena ni cijena soli po ki-
logramu, isporuka soli nije ni odrediva (so je u vrijeme zaklju~enja ugovora pred-
stavljala skup I deficitaran artikl, a isporuka soli sada, po dana{njim cijenama nema
razuman smisao, I o~ito ne odgovara pobudama stranaka u ~asu zaklju~enja ugovo-
ra). Nekretnina koju bi tu‘eni mogao dati u vlasni{tvo ili na dugoro~ni zakup tu‘ite-
lju nije odre|ena, a kako se mora raditi o species (rescerta), nije ni odrediva samo pa-
u{alnim navo|enjem da mora biti u odgovaraju}oj vrijednosti.
Ograni~enje u slu~aju odgovornosti jedne strane

^lan 408.
(1) Kad je jedan predmet obaveza postao nemogu} usljed doga|aja za
koji je odgovoran du‘nik, obaveza se ograni~ava na preostali predmet u slu~aju
da pravo izbora pripada njemu, a ako pravo izbora pripada povjeriocu, on mo-
‘e, po svom izboru, tra‘iti preostali predmet ili naknadu {tete.
(2) Kad je jedan predmet obaveze postao nemogu} usljed doga|aja za
koji je odgovoran povjerilac, du‘nikova obaveza prestaje, ali u slu~aju da nje-
mu pripada pravo izbora, on mo‘e tra‘iti naknadu {tete i izvr{iti svoju obavezu
preostalim predmetom, a ako pravo izbora ima povjerilac, on mo‘e dati nakna-
du {tete i tra‘iti preostali predmet.
Odsjek 2.
FAKULTATIVNE OBAVEZE I FAKULTATIVNA

POTRA@IVANJA
I - FAKULTATIVNE OBAVEZE
Ovla{}enje du‘nika u fakultativnoj obavezi

^lan 409.
Du‘nik ~ija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopu{teno da se oslo-
bodi svoje obaveze daju}i neki drugi odre|eni predmet, mo‘e se koristiti tom
mogu}no{}u sve dok povjerilac u postupku prinudnog izvr{enja ne dobije po-
tpuno ili djelimi~no predmet obaveze.
________________________
1. Alternativno ovla{tenje oslobadanja tu‘enika od obveze (facultas alternati-
va) nije tu‘beni zahtjev, ve} je gradanskopravna ponuda tu‘itelja tu‘eniku koju sud
unosi u dispozitiv svoje presude kojom prihva}a kondemnatorni tu‘beni zahtjev. O
alternativnom ovla{tenju sud ne mo‘e ni raspravljati ni meritorno odlu~ivati, pa ni
ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koju tu‘itelj zahtijeva urnjesto du‘ne ~ini-
dbe.
(Vs H, G‘. 966/79, od 3. 7. 1979. isto i G‘. 5/79, od 17. 5. 1979. Psp 16
64)
Ovla{}enja povjerioca u fakultativnoj obavezi

^lan 410.
(1) Povjerilac u fakultativnoj obavezi mo‘e zahtijevati od du‘nika samo
predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim du‘nik, ako ho}e, mo‘e, tako|e,
ispuniti svoju obavezu.
(2) Kad predmet obaveze postane nemogu} usljed doga|aja za koju du-
‘nik ne odgovara, povjerilac mo‘e tra‘iti samo naknadu {tete, ali se du‘nik mo-
‘e osloboditi obaveze daju}i predmet koji je ovla{}en dati umjesto dugovanog
predmeta.
________________________
1. Alternativno ovla{tenje (facultas alternativa), iako se unosi u izreku presu-
de (~l. 327. ZPP) ne obvezuje tu‘enika, nego ima karakter ponude tu‘itelja tu‘eniku i
stoga taj dio presude ne predstavlja ovr{nu ispravu.
Iz obrazlo‘enja:
Alternativno ovla{tenje kojim se du‘nik mo‘e osloboditi obveze izvr{enja
~inidbe ako vjerovniku plati odre|eni nov~ani iznos, po pravnoj prirodi nije tu‘beni
zahtjev, ve} gra|anskopravna ponuda tu‘itelja tu‘eniku, koju sud unosi u izreku pre-
sude kojom prihva}a kondemnatorni tu‘beni zahtjev, slijedom ~ega tu‘itelj ne mo‘e
tra‘iti ovrhu radi naplate nov~ane svote kojom se tu‘enik mo‘e osloboditi ispunjenja
obveze (~lanak 410. stavak 1. ZOO i ~lanak 32. OZ)."
(@s [ibenik, G‘. 510/98, od 30. 12. 1998. Izbor odluka 2/2001 184)
II - FAKULTATIVNA POTRA@IVANJA
^lan 411.
(1) Kad je ugovorom ili zakonom predvi|eno da povjerilac mo‘e umjesto
dugovanog predmeta zahtijevati od du‘nika neki drugi odre|eni predmet, du-
‘nik je du‘an predati mu taj predmet ako povjerilac to zahtijeva.
(2) U ostalom, za ovakva fakultativna potra‘ivanja va‘e prema namjeri
ugovara~a i prema prilikama posla odgovaraju}a pravila o fakultativnim i o al-
ternativnim obavezama.
________________________
1. Pri fakultativnom potra‘ivanju du‘nikova obveza ima samo jedan predmet,
pa vjerovnik mo‘e zahtijevati bilo dugovani predmet bilo drugi odre|eni predmet, ali
nije ovla{ten postaviti alternativni zahtjev da mu du‘nik dade ili jedan ili drugi od tih
predmeta.
Iz obrazlo‘enja:
Ni‘i sudovi pravilno su zaklju~ili da je tu‘enik obvezan ispuniti preostali dio
svoje obveze iz ugovora o razmjeni odnosno predati tu‘iteIju odre|enu koli~inu stva-
ri odre|enih po rodu ugovorene kakvo}e (70 m2 jelovog brodskog poda prve klase),
jer je utvr|eno da je tu‘itelj svoje obveze iz sklopljenog ugovora ve} prije ispunio pa
je stoga ovla{ten zahtijevati od revidenta da ispuni svoje obveze iz ugovora o razmje-
ni, kojorn tu‘enik kasni (~l. 262. st. 1. ZOO). Kako iz utvr|enja ni‘ih sudova nesu-
.
mnjivo proizlazi da je predmet tu‘enikove obveze iz ugovora o razmjeni davanje

stvari odre|ene po rodu, a nije ugovoren drugi predmet obveze, napose isplata nov-
~ane protuvrijednosti stvari, to proizilazi da ne postoji alternativna obveza na strani
tu‘enika, u konkretnom slu~aju u smislu odredbe ~l. 403. ZOO. Vjerovniku bi dodu-
{e i u takvom slu~aju po nala‘enju ovog suda pripadalo pravo da umjesto dugovanih
stvari zahtijeva njihovu nov~anu protuvrijednost, ali u skladu s odredbom ~l. 411. st.
1. ZOO kao fakultativno potra‘ivanje, jer je tom odredbom propisano da kad je ugo-
vorom ili zakonom predvi|eno da vjerovnik mo‘e umjesto dugovanog predmeta za-
htijevati od du‘nika neki drugi odre|eni predmet - du‘nik je obvezan predati mu taj
predmet ako vjerovnik to zahtijeva. Odredbom ~l. 290. ZOO - dakle zakonom je pre-
dvi|eno da kad se obveza sastoji u davanju stvari odre|enih po rodu, a du‘nik do|e u
zaka{njenje vjerovnik, po{to je prethodno o tome obavijestio du‘nika, mo‘e po
svom izboru nabaviti stvar istoga roda i zahtijevati od du‘nika naknadu cijene i na-
knadu {tete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu {tete.
Po stavu ovog suda odredbu ~l. 411. st. 1. ZOO valja tuma~iti tako da vjero-
vniku pripada pravo izbora u tom smislu da vjerovnik koji iskoristi svoje ovla{tenje i
zahtijeva zamjenu predmeta obveze drugom odre|enom stvari nema vi{e pravo zahti-
jevati od du‘nika ispunjenje obveze u pogledu prvog predmeta obveze. Vjerovnik
koji zahtijeva ponajprije ispunjenje obveze iz sklopljenog ugovora koja ima jedan
predmet obveze (kao u ovom slu~aju), po mi{ljenju ovog suda, nije ovla{ten istodo-
bno zahtijevati i zamjenu ispunjenja odnosno zahtijevati ispunjenje fakultativnog po-
tra‘ivanja koje mu pripada na temelju zakona, a koje bi mogao ostvarivati u ova-
kvom slu~aju samo pod pretpostavkom da je jasno izrazio svoju volju tako da ne za-
htijeva ispunjenje prvobitno ugovorene obveze. Kako tu‘iteljev nov~ani zahtjev o~ito
nije zahtjev za naknadu {tete, nego je zahtjev za isplatu protuvrijednosti dugovane
stvari, a takav zahtjev po shva}anju ovog suda vjerovnik u konkretnom slu~aju nije
ovla{ten isticati istodobno sa zahtjevom za ispunjenje davanjem dugovanog predmeta
obveze, to proizlazi iz svega izlo‘enoga da su ni‘i sudovi pogre{no primijenili mate-
rijalno pravo prihva}aju}i zahtjev u pogledu isplate nov~anog iznosa kao protuvrije-
dnosti dugovane stvari.
(Vs H, Rev. 747/88, od 3. 11. 1988. Psp 43 62)
Odjeljak 3.
OBAVEZE SA VI[E DU@NIKA I POVJERILACA
Odsjek 1.
DJELJIVE OBAVEZE
Dijeljenje obaveze i potra‘ivanja

^lan 412.
(1) Obaveza je djeljiva ako se ono {to se duguje mo‘e podijeliti i ispuniti
u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet, i ako ono tom podje-
lom ne gubi ni{ta od svoje vrijednosti, ina~e obaveza je nedjeljiva.
(2) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima vi{e du‘nika, obaveza se dijeli me-
|u njima na jednake dijelove, ako nije odre|ena druk~ija podjela, i svaki od
njih odgovara za svoj dio obaveze.
(3) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima vi{e povjerilaca, potra‘ivanje se di-
jeli me|u njima na jednake dijelove, ako nije {to drugo odre|eno, i svaki povje-
rilac mo‘e zahtijevati samo svoj dio potra‘ivanja.
________________________
1. Suvlasnik, u na~elu, mo‘e tra‘iti nov~anu naknadu {tete samo u srazmjeri
svog suvlasni~kog dijela.
Suvlasnik kome su ostali suvlasnici prepustili da kroz dugi period isklju~ivo
sam upravlja zajedni~kom stvari, ovla{ten je da zahtijeva naknadu cjelokupne {tete
nastale o{te}enjem stvari.
2. Jedan od suvlasnika nekretnine nije ovla{ten isticati prema {tetniku obve-
zno pravni zahtjev za naknadu cjelokupne {tete jer se radi o djeljivoj obvezi tako da
su vjerovnici obveze suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasni~kim omjerima.
Iz obrazlo‘enja:
"Prema utvr|enjima suda proizlazi da je tu‘enik nepovlasno izvr{io sje~u sta-
bala na nekretnini u posjedu tu‘itelja, ~iji je suvlasnik u 3/9 dijela upisanih u zemlji-
{ne knjige.
Utvr|ena je i visina ukupne {tete u iznosu od . kn.
Prvostupanjski sud je djelomi~no prihvatio tu‘beni zahtjev prema razmjeru
suvlasni~kog dijela, dok ga je odbio s preostalim dijelom smatraju}i da pravo potra-
‘ivati naknadu {tete ima samo vlasnik, a ne i posjednik nekretnine.
Drugostupanjski sud povodom ‘albe tu‘itelja preina~io je prvostupanjsku
presudu pozivom na odredbu ~l. 46. st. 2. Zakona o vlasni{tvu i drugim stvarnim pra-
vima smatraju}i da ta zakonska odredba ovla{}uje suvlasnika nekretnine da od {tetni-
ka u cijelosti potra‘uje naknadu {tete po~injenu na toj nekretnini.
Pogre{no se drugostupanjski sud pozvao na gore citiranu pravnu normu, koja
ovla{}uje suvlasnika da u odnosu na cijelu stvar, postavlja protiv svakog zahtjeve ko-
je mo‘e staviti i vlasnik stvari.
Temeljem ove zakonske odredbe suvlasnik ima ovla{tenje postavljati zahtjev
u odnosu na za{titu prava vlasni{tva i druga prava koja priznaje Zakon o vlasni{tvu i
drugim stvarnim pravima, a ne odnosi se na naknadu {tete, koja predstavlja obvezno-
pravni zahtjev.
Naime, radi se o djeljivoj obvezi (~l. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosi-
ma), tako da su vjerovnici obveze suvlasnici nekretnina razmjerno svojim suvlasni-
~kim omjerima."
3. Ispostavljanjem privremenih situacija samo jednom od naru~ilaca radova
ne mo‘e se isklju~iti solidarna odgovornost za ugovorenu cijenu radova i ostlaih lica
koja su u tom svojstvu ozna~ena u ugovoru o gra|enju.
4. Kad je rije~ o djeljivim obvezama s vi{e vjerovnika ili du‘nika, potra‘iva-
nje odnosno obveza se izme|u vjerovnika (odnosno du‘nika) dijeli na jednake dijelo-
ve ako nije {to drugo odre|eno, dakle nema solidarnosti na strani vjerovnika osim
ako je ona ugovorena ili propisana zakonom.
(Vs H, Rev. 123/85, od 13. 2. 1985. isto i Rev. 228/85, od 27. 2. 1985. Psp
28 60)
5. Du‘nik mo‘e staviti u prijeboj povjeriocu cjelokupnu svoju tra‘binu koju
ima prema njemu i drugim du‘nicima iz ugovora u privredi i kada se radi o djeljivoj
obavezi, ako ugovara~i nisu izri~ito otklonili solidarnu odgovornost.
(Vs BiH, P‘. 443/90 od 15. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 42)
Pretpostavka solidarnosti
^lan 413.
Kad ima vi{e du‘nika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u pri-
vredi, oni odgovaraju povjeriocu solidarno, osim ako su ugovara~i izri~ito otklo-
nili solidarnu odgovornost.
________________________
Odsjek 2.
SOLIDARNE OBAVEZE I - SOLIDARNOST DU@NIKA
Sadr‘ina solidarnosti du‘nika

^lan 414.
(1) Svaki du‘nik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obave-
zu i povjerilac mo‘e zahtijevati njeno ispunjenje od koga ho}e sve dok ne bude
potpuno ispunjena, ali kad jedan du‘nik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se
du‘nici osloba|aju.
(2) Od vi{e solidarnih du‘nika, svaki mo‘e dugovati sa drugim rokom
ispunjenja, pod drugim uslovima i uop{te sa razli~itim odstupanjima.
________________________
1. Shodno ~lanu 414. stav 1. ZOO povjerilac mo‘e sve do prestanka solidarne
obaveze zahtijevati u parnici ispunjenje obaveze solidarnog du‘nika i pored toga {to
ima izvr{nu ispravu protiv drugog solidarnog du‘nika iz te obaveze.
2. Kad imatelji motornih vozila koji solidarno odgovaraju tre}oj osobi za na-
knadu {tete imaju istog osiguratelja, o{te}enik ima pravo zahtijevati naknadu {tete po
osnovi obje police, pri ~emu se svote osiguranja iz obje police zbrajaju.
Iz obrazlo‘enja:
Pokraj ~injenice da je tu‘itelj ozlije|en kao tre}a osoba u prometnoj nezgodi
izazvanoj motornim vozilima u pokretu, ni‘estupanjski sudovi su pravilno zaklju~ili
da imatelji tih vozila tu‘itelju solidarno odgovaraju za {tetu, sukladno odredbi iz ~l.
178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima. Zato postoji i solidarna odgovornost njiho-
vih osiguratelja koji odgovaraju za {tetu u granicama odgovornosti svojih osigurani-
ka do visine svote osiguranja.
Prema odredbi ~l. 414. st. 1. ZOO u slu~aju postojanja solidarne obveze du-
‘nika, vjerovnik mo‘e po svom izboru sve do ispunjenja obveze u cijelosti zahtijevati
ispunjenje obveze ili samo od jednog du‘nika ili od svih, {to u konkretnom slu~aju
zna~i da tu‘itelju pripada pravo po svom izboru zahtijevati naknadu {tete bilo od
imatelja osobnog vozila u kojem se nalazio kao putnik, bilo protiv imatelja vozila ko-
je je izazvalo nezgodu, odnosno od njihovih osiguratelja, ili pak istodobno od svih.
Okolnost da vlasnici vozila imaju istog osiguratelja daje o{te}eniku pravo zahtijevati
naknadu {tete po osnovi obje police osiguranja, a ne po osnovi jedne, kako to pogre-
{no smatra revident, tako da se u tom slu~aju radi ocjene pitanja ograni~enja odgo-
vornosti svotom osiguranja, svote osiguranja iz obje police zbrajaju .
(Vs RH, Rev. 2411/94, od 19. 3. 1997. Izbor odluka 1/1997 6/50; Svijet
osiguranja, broj 3)
3. Sklapanjem ugovora o osiguranju od odgovornosti za {tete nanesene tre}im
osobama korisnik odnosno vlasnik motornog vozila ne osloba|a se od odgovornosti
za {tete nanesene upotrebom motornog vozila tre}im osobama, ve} odgovara solidar-
no sa zajednicom osiguranja (~l. 414. ZOO).
Iz obrazlo‘enja:
"Sklapanjem ugovora o osiguranju od odgovornosti za {tetu nanesenu tre}im
osobama korisnik odnosno vlasnik motornog vozila ne osloba|a se od odgovornosti
za {tetu nanesenu upotrebom motornog vozila tre}im osobma ve} se uz odgovornost
sukorisnika odnosno vlasnika motornog vozila statuira i odgovornost zajednice osi-
guranja kod koje se osigurao korisnik odnosno vlasnik motornog vozila, dakle posto-
ji solidarna obveza na strani du‘nika. Prema odredbi ~lanka 414. stavak 1. ZOO sva-
ki du‘nik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik mo‘e
zahtijevati njezino ispunjenje od koga ho}e sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali
kad jedan du‘nik ispuni obvezu ona prestaje i svi se du‘nici osloba|aju. Iz navedenih
razloga zaklju~eni ugovori o osiguranju od odgovornosti i auto-kasko osiguranju ne-
maju utjecaja na pasivnu legitimaciju tu‘enika kao osobe koja je upotrebom motor-
nog vozila isklju~ivo svojom krivnjom uzrokovala {tetu prvo i drugotu‘iteljima."
4. Lice koje se bavi opasnom djelatno{}u mo‘e biti obvezano na punu nakna-
du {tete prouzrokovane tom djelatno{}u i kada je prouzrokovanju {tete djelimi~no
5. Za {tetu koju kupcu motornog vozila prouzrokuje serviser nemarnim ra-
dom pri otklanjanju tehni~kih nedostataka u garantnom roku solidarno odgovaraju
proizvo|a~ i tehni~ki servis.
6. Uz solidarnu odgovornost {tetnika i osiguratelja za naknadu {tete o{te}enik
mo‘e utu‘iti oba solidarna du‘nika odjednom ili svakog posebno i protiv svakog od
njih ishoditi pravomo}nu presudu o naknadi cjelokupne {tete ili zahtijevati od svakog
samo dio {tete, s time da se mo‘e namiriti samo od jednog.
(Vs H, Rev. 1324/89, od 6.3. 1989. Psp 51- 73)
7. Povjerilac mo‘e sve do prestanka solidarne obaveze, zahtijevati u parnici
ispunjenje obaveze solidarnog du‘nika i pored toga {to ima izvr{nu ispravu protiv
drugog solidarnog du‘nika iste obaveze.
8. Kada je o{te}enik od jednog od solidarnih du‘nika naplatio naknadu {tete,
drugi solidarni du‘nik oslobo|en je obveze.
9. Za nepla}eni porez jednog bra~nog druga postoji i poslije razvoda braka
solidarna odgovornost oba bra~na druga, ako obaveza poti~e iz vremena zajednice ‘i-
vota i braka.
(Vs J, Rev. 1483/64, od 2. 10 1964. - ZSO. IX, 3 - 319)
10. Kad je jedan du‘nik solidarne obveze na naknadu {tete ispunio obvezu,
ona prestaje i svi se du‘nici osloba|aju.
Iz obrazlo‘enja:
"U ‘albi tu‘enika ad.1) izjavljenoj protiv prvostupanjske presude navedeno je
da je ranije donijeta presuda u istoj stvari postala pravomo}na prema tu‘eniku ad.1) i
da je taj tu‘enik dana 9. lipnja 1993.g. isplatio tu‘itelju tom presudom cjelokupno
dosu|eni iznos glavnice, parni~nog tro{ka i pripadaju}ih kamata, drugostupanjski sud
nije mogao odbiti kao neosnovanu ‘albu tu‘enih pod 2) i 3) i u odnosu na te tu‘ene
potvrditi prvostupanjsku presudu.
Ovo zato, jer prema odredbi ~l. 414. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (da-
lje: ZOO), svaki du‘nik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vje-
rovnik mo‘e zahtijevati njeno ispunjenje od koga ho}e sve dok ne bude potpuno
ispunjena, ali kad jedan du‘nik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se du‘nici osloba|a-
ju.
Odlu~nim se, dakle, pokazuje odgovor na pitanje, je li i kada tu‘enik ad.1) u
izvr{enju prvostupanjske presude, koja je prema njemu postala pravomo}na, kao so-
lidarni du‘nik s tu‘enicima pod 2) i 3) tu‘iteljima isplatio dosu|enu svotu."
11. Odgovornost prodavatelja i proizvo|a~a, po osnovu garancije za pravilno
funkcioniranje prodane stvari, solidarna je.
Iz obrazlo‘enja:
"Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnim ut-
vr|enja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi: - da je tu‘iteljica od drugotu‘enika ku-
pila stroj za pranje rublja s time da je prodava~ predao garancijski list kojim prvotu-
‘enik garantira ispravno funkcioniranje tog stroja, - da je u garantnom roku utvr|eno
da stroj pravilno ne funkcionira i da se tu‘iteljica obratila nadle‘nom servisu u garan-
tnom roku u dva navrata no da stroj nije bilo mogu}e popraviti, pa da je zatra‘ila od
tu‘enih drugi takav stroj koji ispravno funkcionira, no da njenom zahtjevu tu‘enici
nisu udovoljili. Odredbom ~l. 501. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) pro-
pisano je "kad je prodavatelj nekog stroja, motora kakvog aparata ili drugih sli~nih
stvari koje spadaju u tzv. tehni~ku robu predao kupcu garancijski list kojim proizvo-
|a~ garantira ispravno funkcioniranje stvari u toku odre|enog vremena ra~unaju}i od
njezine predaje kupcu, kupac mo‘e, ako stvar ne funkcionira ispravno, zahtijevati ka-
ko od prodavatelja, tako i od proizvo|a~a da stvar popravi u razumnom roku ili ako
to ne u~ini da mu mjesto nje preda stvar koja funkcionira ispravno". Iz navedene
odredbe proizlazi da je odgovornost proizvo|a~a i prodavatelja solidarna jer kupac
ima pravo zahtijevati predaju stvari koja ispravno funkcionira kako od prodavatelja
tako i od proizvo|a~a. Solidarna odgovornost vi{e solidarnih du‘nika u smislu odre-
dbe ~l. 414. st. 1. ZOO prestaje kad jedan od solidarnih du‘nika ispuni obvezu u cije-
losti, jer se u tom slu~aju ostali solidarni du‘nici osloba|aju obveze. Dakle, i u slu~a-
ju kada je u odnosu na jednog od vi{e solidarnih du‘nika donesena pravomo}na i
ovr{na presuda mo‘e se voditi parnica i protiv ostalih solidarnih du‘nika i njima na-
lo‘iti ispunjenje solidarne obveze, jer dono{enjem pravomo}ne i ovr{ne presude ne
prestaje solidarna obveza u odnosu na ostale solidarne du‘nike (obveza prestaje tek
namirenjem vjerovnika). Revident neosnovano smatra da bi dono{enje pravomo}ne
presude u odnosu na revidenta tu‘iteljica dobila zapravo dva stroja za pranje rublja.
Ovo iz razloga {to }e solidarni du‘nici u slu~aju da jedan od njih ispuni navedenu ob-
vezu biti u situaciji da u ovr{nom postupku primjenom ~l. 46. st. 2. to~. 9. Ovr{nog
zakona, kao ovr{enik u ‘albi istakne prigovor prestanka ovr{ne tra‘bine."
12. Tu‘ena zemljoradni~ka zadruga odgovora solidarno za obaveze ranijeg
preduze}a (pravnog prethodnika) poslije izvr{enih statusnih promjena, pa poravna-
nje zaklju~eno sa drugim pravnim sljedbenicima (pravnog prethodnika) nije od uti-
caja na pravo povjerioca da tra‘i ispunjenje svog potra‘ivanja od bilo kog subjekta
nastalog statusnom promjenom.
13. Proizvo|a~ ne odgovara solidarno za obaveze izvo|a~a radova koji je za-
klju~io ugovor sa investitorom.
14. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~l. 178. i 206. ZOO.
Prebijanje
^lan 415.
(1) Svaki solidarni du‘nik mo‘e se pozvati na prebijanje koje je izvr{io
njegov sadu‘nik.
(2) Solidarni du‘nik mo‘e potra‘ivanje svog sadu‘nika prema povjeriocu
prebiti sa povjerio~evim potra‘ivanjem, ali samo za onoliko koliko iznosi dio
duga tog sadu‘nika u solidarnoj obavezi.
Otpu{tanje duga
^lan 416.
(1) Otpu{tanje duga izvr{eno sporazumno sa jednim solidarnim du‘ni-
kom osloba|a obaveze i ostale du‘nike.
(2) Ali, ako je otpu{tanje imalo za svrhu da oslobodi obaveze samo du-
‘nika s kojim je izvr{eno, solidarna obaveza smanjuje se za dio koji prema me-
|usobnim odnosima du‘nika pada na njega, a ostali du‘nici odgovaraju solidar-
no za ostatak obaveze.
________________________
1. Kad je nagodba o isplati naknade {tete sklopljena samo s nekim od vi{e so-
lidarnih du‘nika, odgovornost ostalih solidarnih du‘nika za ostatak obveze ocjenjuje
se primjenom odredaba o otpustu duga kod solidarne obveze.
Iz obrazlo‘enja:
Sudskom nagodbom od 9. o‘ujka 1998. godine prvotu‘enik se obvezao tu‘i-
telju platiti nov~anu naknadu u vezi s fizi~kom boli u iznosu od HRD (
kn), a za strah .. HRD ( kn) s kamatom, dok se sudskom nagodbom u istom
predmetu od 21. rujna 1998. godine prvotu‘enik obvezao na ime naknade {tete platiti
tu‘itelju i njegovim roditeljima ukupno . HRD ( . kn). Tu‘itelji su u tom
predmetu izjavili da se isplatom toga iznosa {teta u cijelosti smatra namirenom, te su
povukli tu‘bu i odrekli se tu‘benog zahtjeva prema prvo i drugotu‘enima.
Kako se tu‘itelj, sklopiv{i spomenutu sudsku nagodbu, odrekao tu‘benog
zahtjeva prema prvo i drugotu‘enicima, ni‘estupanjski sudovi su pravilno odbacili
tu‘bu prema prvo i drugotu‘eniku.
Drugostupanjski je sud odbio tu‘beni zahtjev prema tre}etu‘eniku, pozivaju}i
se na odredbu ~l. 414. st. 1. ZOO-a prema kojoj svaki du‘nik solidarne obveze odgo-
vara vjerovniku za cijelu obvezu. Vjerovnik mo‘e zahtijevati njezino ispunjenje od
koga ho}e, sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan du‘nik ispuni obvezu,
ona prestaje i svi se du‘nici osloba|aju. Budu}i da se tu‘itelj prema sadr‘aju sudske
nagodbe zadovoljio nago|enim iznosom za svu {tetu iz predmetnog {tetnog doga|a-
ja, a kako su solidarni du‘nici sudionici zaklju~enja nagodbe obvezu ispunili, sud
dr‘i da je obveza prestala i prema tre}etu‘eniku kao jednom od solidarnih du‘nika.
Tu‘itelj u reviziji, me|utim, isti~e da se nije odrekao potra‘ivanja i prema tre-
}etu‘eniku. Iz odredbi ~l. 416. st. 2. ZOO-a proizlazi da ukoliko je otpust imao za
svrhu da oslobodi obveze samo du‘nika s kojim je izvr{en, solidarna obveza smanju-
je se za dio koji prema me|usobnim odnosima du‘nika pada na njega, dok ostali du-
‘nici odgovaraju solidarno za ostatak obveze .
Prenov
^lan 417.
(1) Prenovom koji je povjerilac izvr{io sa jednim solidarnim du‘nikom
osloba|aju se i ostali du‘nici.
(2) Ali, ako su povjerilac i du‘nik prenov ograni~ili na dio obaveze koji
dolazi na ovoga, obaveza ostalih ne prestaje, nego se samo smanjuje za taj dio.
________________________
1. Dobrovoljna revalorizacija duga ranijeg zajedni~kog preduze}a, uz primje-
nu valute pla}anja predstavlja novaciju obaveze, pa ako je izvr{ena na osnovu spora-
zuma jednog od sljednika preduze}a i povjerioca, ostali sljednici su oslobo|eni oba-
veze.
Iz obrazlo‘enja:
Potra‘ivanje tu‘itelja prema zajedni~kom preduze}u, ~iji su tu‘eni sljednici,
nastalo je u YU dinarima, kao tada va‘e}oj doma}oj valuti, i moglo se u vrijeme po-
dno{enja tu‘be zahtijevati samo u BH dinarima, na temelju odredaba Zakona o novcu
iz 1992. g., odnosno Zakona o promjeni vrijednosti dinara, iz 1994. g., kako opravda-
no primje}uje prvostepeni sud. Tu‘eni su, me|utim, mogli, postupaju}i u okviru
odredaba ~l. 61. u vezi sa ~lanom 12. Zakona o deviznom poslovanju ( Sl. list
RBiH , broj 10/94 i 13/94), te ~lana 64. Zakona o unutra{njem platnom prometu
( Sl. list RBiH , broj 5/95 i 10/95), koji su bili u primjeni na dan sastavljanja proto-
kola o utvr|enju duga izvr{iti dobrovoljnu revalorizaciju duga konverzijom u DEM, i
na taj na~in promijeniti i obim i predmet obaveze (izvr{iti novaciju), no to nije mo-
gao u~initi zastupnik II tu‘enog u ime druga dva tu‘ena (u smislu ~lana 417. ZOO,
prenovom novacijom izvr{enom sa jednim solidarnim du‘nikom osloba|aju se
obaveze i ostali du‘nici, ali oni ne postaju obveznici novirane obaveze jedino ako
se novacija ograni~i na dio obveze jednog od solidarnih du‘nika, ostali solidarni du-
‘nici ostaju u obavezi za preostali dio nenovirane obveze).
Iz navedenog slijedi da je prvostepeni sud opravdano na{ao da je tu‘beni zah-
tjev na isplatu duga u revalorizovanom iznosu u DEM u odnosu na prvo i tre}e tu‘e-
nog, neosnovan.
Poravnanje
^lan 418.
Poravnanje koje je zaklju~io jedan od solidarnih du‘nika sa povjeriocem
nema dejstva prema ostalim du‘nicima, ali ovi imaju pravo da prihvate to pora-
vnanje, ako ono nije ograni~eno na du‘nika sa kojim je zaklju~eno.
Sjedinjenje
^lan 419.
Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i svojstvo du‘nika iste
solidarne obaveze, obaveza ostalih du‘nika smanjuje se za iznos dijela koji na
njega pada.
Docnja povjerioca
^lan 420.
Kad povjerilac do|e u docnju prema jednom solidarnom du‘niku, on je
u docnji i prema ostalim solidarnim du‘nicima.
Docnja jednog du‘nika i priznanje duga

^lan 421.
(1) Docnja jednog solidarnog du‘nika nema dejstvo prema ostalim du-
‘nicima.
(2) Isto va‘i i za priznanje duga koje bi izvr{io jedan od solidarnih du‘ni-
ka.
Zastoj i prekid zastarijevanja i odricanje od zastarjelosti

^lan 422.
(1) Ako zastarijevanje ne te~e ili je prekinuto prema jednom du‘niku,
ono te~e za ostale solidarne du‘nike i mo‘e se navr{iti, ali du‘nik prema kome
obaveza nije zastarjela i koji je morao da je ispuni ima pravo zahtijevati od os-
talih du‘nika prema kojima je obaveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio
obaveze.
(2) Odricanje od navr{ene zastarjelosti nema dejstva prema ostalim du-
‘nicima.
________________________
1. Priznanje duga ranijeg zajedni~kog preduze}a od strane jednog od sljedni-
ka, koji solidarno odgovara za dug sa ostalim sljednicima, nema zna~aj odricanja od
zastare potra‘ivanja u odnosu na ostale solidarne du‘nike.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘eni su solidarni du‘nici za obaveze prema tu‘itelju ranijeg zajedni~kog predu-
ze}a, u smislu ~lana 187 a. Zakona o preduze}ima biv{e SFRJ, koji je bio na snazi u vri-
jeme nastanka i dospije}a obaveza, nezavisno od toga da li je izme|u njih zaklju~en diobni
bilans (utvr|eno je da nije), no solidarnost obveze ne zna~i i da u odnosu na sve solidarne
du‘nike zastara potra‘ivanja nastupa istovremeno, te da se radnjom svakog od du‘nika
prekida zastara prema svima. Po odredbama ~lana 422. Zakona o obligacionim odnosima,
zastarijevanje se ne mo‘e prekinuti prema pojedinom solidarnom du‘niku, a da i dalje te~e
prema ostalim solidarnim du‘nicima, dok odricanje od navr{ene zastarjelosti jednog od so-
lidarnih du‘nika nema dejstva prema ostalim du‘nicima. U vrijeme zaklju~enja protokola
dana 10. 3. 1995. g. o priznanju duga nastupila je zastarjelost potra‘ivanja prema sva tri tu-
‘ena (tu‘itelj ni u ‘albi ne spori da su on i prednik tu‘enih, a i samo tu‘eni, u vrijeme nas-
tanka i dospije}a obaveza bili pravne osobe na koje se odnosi ~lan 374. ZOO), pa bi proto-
kol, ukoliko se radi o urednoj ispravi sa punova‘nim pravnim dejstvom, imao zna~aj odri-
canja od nastupjele zastarjelosti (po odredbama 366. stav 1. ZOO), pismeno priznanje zas-
tarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelost). Ovaj protokol je, me|utim, potpi-
sao samo zastupnik II tu‘enog i ovjerio pe~atom II tu‘enog, pa iako je u protokolu na-
veden dug ranijeg zajedni~kog preduze}a tu‘enih, nepostoje}eg u vrijeme sastavljanja pro-
tokola, ne mo‘e se prihvatiti tvrdnja tu‘itelja da je na ovaj na~in pravno punova‘no obave-
zo i prvo i tre}e tu‘enog. Iz iskaza saslu{anih svjedoka ne proizilazi da su zastupnici prvo i
tre}etu‘enog dali makar i usmenu punomo} zastupniku II tu‘enog da i u ime ova dva tu-
‘ena prizna dug (s obzirom na zakonom propisanu formu bila je nu‘na pismena puno-
mo}), a ne mo‘e se ovakvo ovla{tenje za zastupnika II tu‘enog izvoditi ni iz okolnosti
koje isti~e ‘alitelj, da izme|u tu‘enih nije nikada sa~injen diobni bilans, te da su ~esto u
poslovanju nastupali zajedni~ki, kompenziraju}i dugove potra‘ivanjima bilo kog od njih,
kao i da skladi{te i neke druge poslovne prostorije koriste zajedno, jer se radi o tri posebna
pravna subjekta, koja samostalno istupaju u pravnom prometu.
(Vs BiH, P‘. 28/00, od 23. 11. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 35)
2. Prekid zastare prema jednom solidarnom du‘niku nema za posljedicu pre-
kid zastare i prema ostalim solidarnim du‘nicima.
(Vs H, II Rev. 7/83, od 13. 2. 1984. Psp 25 - 79)
Pravo ispunioca na naknadu

^lan 423.
(1) Du‘nik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtijevati od svakog sadu-
‘nika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega.
(2) Pri tome nije od uticaja okolnost {to je povjerilac nekog od sadu‘nika
oslobodio duga ili mu je dug smanjio.
(3) Dio koji pada na du‘nika od koga ne mo‘e da se dobije naknada dijeli
se srazmjerno na sve du‘nike.
________________________
1. Solidarni du‘nik koji je ispunio obvezu izgradnje ku}e ima pravo od sva-
koga solidarnog sudu‘nika zahtijevati da mu naknadi vrijednost izvedenih radova
razmjerno dijelu obveze {to pada na njega.
(Vs H, Rev. 194/91, od 24. 4. 1991. Psp 53 889)
2. Shodno ~lanu 208. i 423. ZOO zastara regresnog zahtjeva solidarnog du-
‘nika te~e od izvr{ene isplate, a ne od prouzrokovanja {tete.
Podjela na jednake dijelove i izuzetak

^lan 424.
(1) Ako nije {to drugo ugovoreno ili ina~e ne proizilazi iz pravnih odnosa
u~esnika u poslu, na svakog du‘nika dolazi jednak dio.
(2) Ali, ako je solidarna obaveza zaklju~ena u isklju~ivom interesu je-
dnog solidarnog du‘nika, on je du‘an naknaditi cijeli iznos obaveze sadu‘niku
koji je namirio povjerioca.
II - SOLIDARNOST POVJERILACA
Solidarnost se ne pretpostavlja
^lan 425.
Kad na povjerila~koj strani ime vi{e lica, ona su solidarna samo kad je
solidarnost ugovorena ili zakonom odre|ena.
________________________
1. Za potra‘ivanja preduze}a koje je prestalo da postoji podjelom, aktivno je
legitimisan samo pravni sljedbenik na koga je to potra‘ivanje pre{lo diobnim bilan-
som, ili ako je po tom bilansu solidarni povjerilac za ranije nastala potra‘ivanja.
Iz obrazlo‘enja:
Tu‘ilac eventualno mo‘e imati i svojstvo solidarnog povjerioca ako je tako
odlu~eno diobenim bilansom u odnosu na ranije nastala potra‘ivanja. Na osnovu
svojstva solidarnog povjerioca ne bi mu se moglo osporiti pravo da samostalno zahti-
jeva ispunjenje obaveze, jer prema odredbi ~lana 426. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima (ZOO), svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od du‘nika ispu-
njenje cijele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema
ostalim povjeriocima.
Me|utim, solidarnost se ne pretpostavlja. Prema odredbi ~lana 425. ZOO kad
na povjerila~koj strani ima vi{e lica, ona su solidarna samo kad je solidarnost ugovo-
rena ili zakonom odre|ena.
Kako pravni sljedbenici pravnog subjekta kod koga je do{lo do statusne pro-
mjene podjele na vi{e pravnih subjekata, nijesu zakonski solidarni povjerioci za ra-
nije nastala potra‘ivanja - ~lan 435. st. 3. i 4. Zakona o preduze}ima, odnosno ~lana
187. st. 2. i 3. ranijeg ZOP-a, to je tu‘ilac bio du‘an da pru‘i dokaze da je po diobe-
nom bilansu isklju~ivi ili eventualno solidarni povjerilac u odnosu na predmetno po-
tra‘ivanje.
Kako to nije slu~aj, valjalo je pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno
su|enje, da bi se navedene ~injenice utvrdile .
2. Pretpostavka solidarnosti va‘i kod pasivne solidarnosti, dok se solidarnost
povjerilaca ne pretpostavlja.
Sadr‘ina solidarnosti
^lan 426.
(1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od du‘nika ispunje-
nje cijele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema
(2) Du‘nik mo‘e ispuniti obavezu povjeriocu koga sam izabere, sve dok
neki povjerilac ne zatra‘i ispunjenje.
________________________
1. Vidjeti: odluku Vs RCG, P‘. 174/98, od 23. 12. 1999., datu u sudskoj pra-
ksi uz ~lan 425. ZOO.
Prebijanje
^lan 427.
(1) Du‘nik mo‘e izvr{iti prebijanje svoje obaveze sa potra‘ivanjem koje
ima prema povjeriocu koji mu zahtijeva ispunjenje.
(2) Prebijanje sa potra‘ivanjem koje ima prema nekom drugom povjeri-
ocu, du‘nik mo‘e izvr{iti samo do visine dijela solidarnog potra‘ivanja koje pri-
pada tom povjeriocu.
Otpu{tanje duga i prenov

^lan 428.
Otpu{tanjem duga i prenovom izme|u du‘nika i jednog povjerioca sma-
njuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potra‘ivanja povjeri-
oca.
Poravnanje
^lan 429.
Poravnanje koje je zaklju~io jedan od solidarnih povjerilaca sa du‘ni-
kom nema dejstva prema ostalim povjeriocima, ali ovi imaju pravo da prihvate
to poravnanje, izuzev kad se ono odnosi samo na dio povjerioca sa kojim je za-
klju~eno.
Sjedinjenje
^lan 430.
Kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo du‘nika,
svaki od ostalih solidarnih povjerilaca mo‘e od njega zahtijevati samo svoj dio
potra‘ivanja.
Docnja
^lan 431.
(1) Kad du‘nik do|e u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu, on
je u docnji i prema ostalim povjeriocima.
(2) Docnja jednog solidarnog povjerioca dejstvuje i prema ostalim povje-
riocima.
Priznanje duga
^lan 432.
Priznanje duga u~injeno jednom povjeriocu koristi svim povjeriocima.
Zastarjelost
^lan 433.
(1) Ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje, ili ako prema njemu ne
te~e zastarijevanje, to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarije-
vanje te~e i dalje.
(2) Odricanje od zastarjelosti izvr{eno prema jednom povjeriocu koristi i
Odnosi izme|u povjerilaca poslije ispunjenja

^lan 434.
(1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od povjerioca koji je
primio ispunjenje od du‘nika da mu preda dio koji mu pripada.
(2) Ako iz odnosa me|u povjeriocima ne proisti~e {to drugo, svakom soli-
darnom povjeriocu pripada jednak dio.
Odsjek 3.
NEDJELJIVE OBAVEZE
^lan 435.
(1) Za nedjeljive obaveze u kojima ima vi{e du‘nika shodno se primje-
njuju propisi o solidarnim obavezama.
(2) Kad u nedjeljivoj obavezi ima vi{e povjerilaca me|u kojima nije ni
ugovorena ni zakonom odre|ena solidarnost, jedan povjerilac mo‘e zahtijevati
da du‘nik ispuni njemu samo ako je ovla{}en od ostalih povjerilaca da primi
ispunjenje, ina~e svaki povjerilac mo‘e zahtijevati od du‘nika da obavezu ispu-
ni svim povjeriocima zajedno, ili da je polo‘i sudu.

Zakon o Obligacionim Odnosima FBiH I RS PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zakon o Obligacionim Odnosima FBiH I RS PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZAKON

OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA

Cilj i sadr‘ina zakona

U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obli-

U~esnici obligacionih odnosa

Strane u obligacionim odnosima

Obligacioni odnosi i raspolaganje dru{tvenim sredstvima

Obligacioni odnosi i dru{tveno planiranje

Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi

Saradnja u obligacionim odnosima

Obaveze prema gra|anima kao potro{a~ima i korisnicima usluga

Sloboda ure|ivanja obligacionih odnosa

Na~elo savjesnosti i po{tenja

Zabrana zloupotrebe prava

Na~elo jednake vrijednosti davanja

Zabrana prouzrokovanja {tete

Du‘nosti ispunjenja obaveza

Rje{avanje sporova na miran na~in

Primjena dobrih poslovnih obi~aja

Primjena republi~kih, odnosno pokrajinskih zkona

Primjena pojedinih odredaba

Kad je ugovor zaklju~en

Obavezno zaklju~enje i obavezna sadr‘ina ugovora

Vrijeme i mjesto zaklju~enja ugovora

Slanje kataloga i oglasa

Do kada ponuda obavezuje

Prihvatanje neposredne ponude

Zaka{njelo prihvatanje i zaka{njelo dostavljanje

Smrt ili nesposobnost jedne strane

Kakav mora biti predmet obaveze

Ni{tavost ugovora zbog predmeta

Kad je predmet obaveze nedopu{ten

Kad je predmet odrediv

Ni{tavost ugovora zbog osnova

5. Lice koje je potpuno nesposobno da shvati zna~aj svojih radnji i upravlja

Pobude za zaklju~enje ugovora

Saglasnost za zaklju~enje ugovora

Ugovor poslovno nesposobnog lica

3. Nepostoje}i je ugovor koji zaklju~i umobolno lice, iako ugovara~ u vrijeme

Pravo saugovara~a poslovno nesposobnog lica

Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni

Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade

Raskidanje formalnih ugovora

Kad je izvr{en ugovor kome nedostaje forma

Uslovi i njihovo dejstvo

Obezbje|enje uslovnog prava

Primjena pravila o uslovu

Vra}anje i ura~unavanje kapare

Kapara kao odustanica

Prekora~enje granica ovla{}enja

Zaklju~enje ugovora od strane neovla{}enog lica

Opozivanje i su‘avanje punomo}ja

Dejstvo prestanka i su‘avanja punomo}ja prema tre}im licima

III - POSLOVNO PUNOMO]JE

Ko mo‘e dati punomo}je i njegova sadr‘ina

Poslovno punomo}je imaoca radnje

V - OVLA[]ENJA LICA KOJA OBAVLJAJU

Primjena odredbi i tuma~enje spornih odredbi

Nejasne odredbe u posebnim slu~ajevima

Vansudsko tuma~enje ugovora

Odgovornost lica krivog za ni{tavost ugovora

Neograni~eno isticanje ni{tavosti

Kad je ugovor ru{ljiv