Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik
Sintaksa I, doc.dr. Ismail Palić, ass. Azra Hodžić-Čavkić
student: Anes Osmić

Zlatna pravila sintagmatike

1. pravilno odrediti sintakseme

Funkciju unutar rečenice mogu popuniti samo sintakseme - punoznačne riječi kao i veza
punoznačne riječi s nepunoznačnom. Zato valja razlikovati punoznačne od nepunoznačnih riječi.

(1a) Punoznačne riječi su na osnovi sintaksičkih sličnosti svrstane u četiri skupine:

a) supstantivne (S) – imeničke riječi: imenice, brojevi koji se dekliniraju slično imenicama
(stotina, hiljada / tisuća, milion, milijarda, bilion, brojne imenice – obojica, trojica, zbirni
brojevi – dvoje, troje, četvero), te imeničke zamjenice (lične; 1. 2. 3. l. jd. i mn., zamjenica za
svako lice, nelične; upitne, odnosne; ko/šta/što, opće; svako, svašta, te odrične sa (ni) i
neodređene s (ne))

sintaksička funkcija:

- subjekat: Ja idem.
- atribut: U hladu palminjaka drijemaju carski evrusi.
- objekat: Vidim kuće.
- apozicije: Onaj Ramiz, student, svašta govori.
- adverbijalnih odrebi: Sokakom je letjela prašina
- leksičko jezgro imenskog predikata: Tabut je samar, a mi smo jahači.

b) verbalne (V) – glagolske riječi: ovu grupu čine samo glagoli.

(1a1.) NAPOMENA: prema gramatičkim i funkcionalnim osobinama glagole dijelimo na:

(a) lične – finitivne

(b) nelične – infinitivne

Tako lični (prosti i složeni glagolski oblici) popunjavaju funkciju predikata, a nelični mogu popunjavati
funkcije:

- subjekta: Zabavno je putovati.

- dopune glagolima: Ne može se vidjeti cio.
- dopune pridjevima: Bili smo spremni ići do kraja.

1
 - adverbijalne odredbe: Umorih se tragajući.

c) adjektivne (A) – atributske riječi: pridjevi (1a2.) uz kategorijalno preobražene glagolske

pridjeve i priloge (Ne vidi se kuća od rascvalih (: rascvala) krošanja., U našim trgovinama ima
različitih osvježavajućih (: osvježavajući) pića), pridjevske zamjenice (prisvojne, pokazne,
opisne, količinske), brojevi koji se dekliniraju slično pridjevskim zamjenicama (redni, glavni,
brojni pridjevi (dvoje, troje, oboje), brojevi jedan, dva, tri i četiri kada se dekliniraju i brojevi
složeni s njima

Osnovna funkcija je atributa: Tu mladu i dragu ženu pamtio je i grešnom mišlju. No, adjektivna riječ
može popunjavati i leksičkog jezgra imenskog predikata: I soba je prazna.

d) adverbijalna (ADV) – priložne riječi: prilozi, brojevi koji se ne mijenjaju (kao i brojevi kada
izgube svojstvo promjene, u datom kontekstu se ne pokazuju ni u kakvom paradigmatskom
sistemu, najčešće je to oblike tzv. okamenjenog akuzativa, tri rijeke, dva sela)

sintaksičke funkcije:

- adverbijalne odredbe: Otud je dolazio mrak.

- leksičkog jezgra imenskog predikata: Lijevo su bugarske pogranične službe.
- atributa: Bio je to posljednji ostatak navike izvana, posljednja preostala riječ.

u sklopu vezanih sintagmi:

- subjekta: Pet igrača ostalo je u zaleđu.

- objekta: Usuđujem se preporučiti nekoliko istina neophodnih našoj stvarnosti.

(1b) Nepunoznačne riječi su u manjoj ili većoj mjeri gramatikalizirane, tj. imaju naglašene gramatičke
funkcije.

a) nikada ne mogu same popuniti funkciju unutar rečenice:

- prijedlozi: bez, blizu, čelo, do, duž, ispred, ispod, iza, iz, između, iznad, izvan, kod, kraj,
nadno, nakraj, nasred, navrh, niže, od, oko, osim, podno, pokraj, ponad, poput, posred,
pozadi, pored, poslije, povrh, preko, prije, protiv, put, radi, sred, udno, uokraj, uoči,
usred, uvrh, uzduž, van, više, vrh, zaradi, zbog, k/a, nadomak, nasuprot, unatoč, usprkos,
uprkos, kroz/a, niz/a, uz/a, pri, mimo, s(a), među, nad, pod, pred, na, o, po, prema, u, za,
nepravi (okamenjivanjem nekog oblika imenice), složeni (srašćivanjem dvaju prijedloga ili
prijedloga i imenice)

- veznici: a, ako, ali, da, dok, i, ili, jer, makar, nego, pa, iako, mada, premda, i, pa, te, ni,
niti, ili, a, ali, nego, no, već, kako, kao da, kao kad, kao što, nego što, čim, dok, istom što,
kad/a, kako, pošto, prije nego što, prije no što, prije nego, prije negoli, nakon što, tek što,

2
 otkad/a, otkako, da, eda / e da, kako, li, jer, budući da, kako što, pošto, što, zato što,
usljed toga što, usljed toga što, zbog toga što, zahvaljujući tome što, ako, da, kad,
ukoliko, ikao, mada, makar, premda, ako i, ma, da, kako, gdje

- uzvici: ekspresivni znaci, onomatopeje i podsticajni znaci

- riječce: da, ne, hajde, dakako, možda, sigurno, svakako, valjda, vjerovatno, zaista, da li, je
li, zar, dakle, jedino, samo, gle, eno, eto, evo, poštapalice

b) jedna grupa nepunoznačnih riječi zajedno s punoznačnim može da popunjava rečeniče

članove – pomoćne riječi:

- prijedlozi: Arapska pjesma rodila se u pustinji.

- veznici: Krčma zjapi kao pećina.
- riječce: Sam nije htio da pliva.

Nadalje su nepunoznačne:

c) kopulativni glagoli – glagoli s nepotpunim značenjem (oslabljeno značenje): pomoćni glagoli

biti, jesam, htjeti
d) semikopulativni – slične funkcije kopulativnih, ali se ne može reći da nemaju značenje: zvati
se
e) modalni – dozvola / zabrana / mogućnost vršenja radnje
f) fazni glagoli – radnja kao totalitet, nedjeljiva cjelina: udarati (šta), primjećivati...
g) značenjskih oslabljeni glagoli – ne znače neku posebnu radnju, vrše, ali se na zna šta: počiniti,
obaviti, voditi...
h) vokativ
i) nepunoznačni prilozi – sami za sebe ništa ne znače: Došlo je mnogo. (koga) Kupio je mnogo.
(čega)

(1b1.) NAPOMENA:

uzvici, oblici vokativa i dio riječica ( modalne riječi, rečenički prilozi) kada se odlikuje velikim
stupnjom samostalnosti označavajući komunikacijsko svojstvo ponekad mogu popuniti značenje:

Vidio sam mu-mu.

Sam ne pije Arnaut-Osmane...

2. pravilno povezati sintakseme u sintagme

Sintagma kao unutarrečenička konstrukcija bez svojstva predikativnosti nastaje udruživanjem

sintaksema. Minimalna sintagma sastoji se od dvije sintagme. Među njima vlada odnos zavisnosti.

3
Tako se sintagme na osnovu valentnosti aktivno i pasivno udružuju. Razlikujemo osam temeljnih
binarnih grupa pomoću kojih se pravi ogroman broj sintagmi. U stablu rečenice, itekako je važno
poznavati postojeće binarne grupe.

(2a)

a) supstantivne sintakseme aktivno su valentne prema A, a pasivno prema V i ADV (kuća) –

S (kuća) - A (lijepa)
V (kupiti) - kuću (S)
ADV (mnogo) - žena (S)

b) verbalne su aktivno valentne prema S i ADV

V (kupiti) - S (kuću)
V (kupiti) - ADV (danas)

c) adjektivne su aktivno valentne prema ADV i V, a pasivno prema S

A (lijepo) - ADV (vrlo)

A ( kadar) - V (pomoći)
A (sklon) - S (piću)

d) adverbijalne su aktivno valentne prema ADV i S, a pasivno prema V, A, ADV

ADV (dobro) – ADV (jako)

ADV (mnogo) – S (žena)
V (kupiti) – ADV (danas)
A (lijepo) – ADV (vrlo)

(2b) Za uobličenje i širenje sintagmi posebno je važna funkcionalna preobrazba sintaksema. Jedna
kategorija sintaksema preuzima sintaksičku funkciju druge kategorije, a pri tome zadržava sva voja
leksička i gramatička svojstva.

(1) kuća (S) – oca (S>A) (2) okliznuti se (V) – na stepeništu (S>ADV) (3) umoriti se (V) – čitajući
(V>ADV)

(2c) Od funkcionalne valja razlikovati kategorijalnu prebrazba. Kategorijalno preobražena sintaksema

mijenja svoja leksička i gramatička se ponaša kao sintakseme koje primarno pripadaju kategoriji u
koju je ta sintaksema preobražena.

- supstantivizacija - poimeničenje: pridjev prelazi u imenicu

Udala se jako mlada. Ova mlada je iz našeg sela.

4
 - adjektivizacija – popridjevljenje: glagolski pridjevi i prilozi u pridjev

Ova tkanina je uvezena iz Kine. Rado kupujem uvezenu robu.

- adverbijalizacija – popriloženje: veznici i prijedložni izrazi u priloge

Osuđen je na smrt. Bolestan je nasmrt.

3. obratiti pažnju na vezane sintagme

U ovisnosti o tome koliko je čvrsta gramatičko-semantička veza među članovima sintagmi

razlikujemo slobodne i vezane sintagme. U slobodnim članovi zadržavaju svoje samostalno leksičko
značenje i slobodno se gramatički vežu jedan s drugim; oba člana popunjavaju samostalno neku od
pozicija unutar rečenice. Priroda čovjeku nudi ljepotu. Svaki član popunjava određenu funkciju nudi-
predikat, čovjeku- dalji objekat, ljepotu- bliži objekat.

U vezanim sintagmama postoji čvrsta leksičkosemantička i gramatička povezanost među

članovima; stoga oni zajedno (a ne samostalno) popunjavaju poziciju u rečeničnom ustrojstvu. U
njima je upravni član značenjski oslabljen (nepotpun), te je za potpuno razotkrivanje sadržaja nužno
ostvariti zavisan član.

Napisao je mnogo pripovjedaka – vezana sintagma mnogo pripovjedaka. Oba člana zajedno
popunjavaju jednu poziciju u rečeničnom ustrojstvu – bliži objekat.

(3a) Postoji više tipova vezanih sintagmi, a najčešći su:

a) upravni član količinski prilog ili nepromjenjivi broj, a zavisni supstantivna sintaksema u obliku
besprijedložnoga genitiva u funkciji dijelne (partitivne) dopune: malo učenika, dosta mlijeka,
mnogo njih, šest cvjetova, dvadeset dana.

(3a1) NAPOMENA: količinski prilozi, te brojevi koji se ne mijenjaju mogu biti u vezanoj sintagmi
nadređeni član.

b) upravni član je broj jedan ili zamjenica, a zavisni supstantivna sintaksema u obliku genitiva s
prijedlogom od ili između, ili u obliku instrumentala s prijedlogom među: jedan od igrača,
jedan između ljudi, ovi među nama, koja od sestara...

(3a2) NAPOMENA: brojevi jedan, dva, tri i četiri kada izgube svojstvo promjene mogu biti nadređeni
članovi.

c) upravni član kopulativni glagol, a zavisni neka punoznačna riječ: biti direktor, biti brz, biti
sedmi, biti daleko, biti na selu....

d) upravni član modalni ili fazni glagol, a zavisni član infinitiv (ili konstrukcija da + prezent): moći
prepoznati, umjeti govoriti, početi plesati, nastaviti pisati...

5
 e) upravni član neki od semantički nepotpunih glagola (postati, zvati se, prozvati, smatarti,
imenovati, proglasiti), a zavisni član neka supstantivna ili adjektivna sintaksema u obliku N, I,
ili A s prijedlogom za: postati prvak / prvakom, zvati se prijetelj / prijateljem, smatrati
poštenim / za poštena, proglasiti vladarom / za vladara...

f) upravni član semantički nepotpun glagola, a zavisni član glagolska imenica u obliku
besprijedložnog akuzativa: obaviti prijedlog, voditi razgovor, izvršiti pritisak...

U vezane sintagme mogu se uključiti i frazeološki izrazi: pokusati čorbu, vidjeti sve zvijezde,
biti ni na nebu ni na zemlji, baciti pola u vodu, igrati otvorenih karata...

NAPOMENA: Vezane sintagme pokazuju da su količinski prilozi, nepromjenjivi brojevi, kopulativni

glagoli, modalni / fazni, te semantički nepotpuni glagoli, inače nepunoznačne riječi, u vezanim
sintagmama nadređeni članovi.

4. kvantifikativne sintagme

Sve adverbijalne kvantifikativne sintakseme su vezane. Poziciju upravnog člana popunjavaju

količinski prilozi i nepromjenjivi brojevi. U ovom slučaju prilozi i nepromjenjivi brojevi su nadređeni

5. pravilno odrediti subjekat i predikat

Nakon što smo odredili punoznačne i nepunoznačne riječi, valja odrediti glavne rečenične djelove
predikat i subjekat prema kojem se upravljaju svi ostali. U našem jeziku razlikujemo više vrsta
predikata. Po svojoj strukturi mogu biti prosti i složeni. Svi imenski predikati su složeni. Složenost se
ogleda u spoju glagolske lekseme s neglagolskom.

(5a) Imenski predikat uključuje u sebe kopulativne i semikopulativne glagole.

(5a1.) kopulativni predikat: kopulativni glagol biti + leksičko jezgro

On nije bilo ko.

Poziciju leksičkog jezgra ispunjavaju razne riječi: imenice, imeničke zamjenice, pridjevi, pridjevske
zamjenice, redni brojevi, prilozi, glavni brojevi.

(5a2.) semikopulativni predikat: semikopulativni glagol + leksičko jezgro

imaju i leksičko značenje koje je nepotpuno (označavaju samo tip pripisivanja sadržaja –
imenovanje, nazivanja, proglašavanja)

uz neprijelazne semikopulativne glagole: postati, ostati, ispasti, izgledati, osjećati se, praviti se, činiti
se, zvati se leksičko jezgro dolazi u obliku N ili I

6
Oni su već postali nestrpljivi. Nijedna mi ne izgleda dovoljno čvrsta.

uz prijelazne oblik I

Nazivala ga mangupom, barabom, konjokradicom, razbojnikom.

(5b) Subjekat je najčešće supstantivna riječ u nominativu, no i druge riječi mogu biti subjekat. Na
primjer – glagol.

Igrati stražara u zatvoru značilo je zamjeriti se svakom od stražara.

(5c) Kada je adjektivna riječ udaljena od subjekta ili odvojena zarezom, ona se veže za predikat, a ne
za subjekat i ima funkciju adverbijalne odredbe.

Nervozan, čovjek osluškuje cvrkut ptica pod strehom u bašči.

(kako čovjek osluškuje cvrkut ptica)

(5d) Subjekat i predikat se slažu u rodu i broju, pa ovo pravilo može biti od koristi kada nismo sigurni
u određivanju jednog od ova dva rečenična člana.

Sva moja nada bilo je ovo očekivanje.

(s.r. jd.) (s.r. jd.)

(5e) Uz subjekat i predikat vežemo ostale riječi. Adjektivne uz subjekat, a adverbijalne uz predikat.
Glagolske načine vezujemo za predikat i oni su ADV.

(5f) Subjekat vežemo uz predikat duplom vezom.

(5g) Imenski predikat označavamo V/S. Oznaka V/S nam dopušta da za predikat vežemo sve ono što
bismo vezali za imeničku riječ koja je u sastavu predikata.

Sva moja nada bilo je očekivanje. I sva i moja vežemo za predikat i obje riječi su adjektiv.