Professional Documents
Culture Documents
Kvartal X 3 4 2013 - 022 029 - Maroevic
Kvartal X 3 4 2013 - 022 029 - Maroevic
Tonko
Maroević
Od kiparstva do skulpture,
od plastike do ambijenta
ive šimat banov, Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas,
Zagreb: Naklada Ljevak, 2013., 814 str.
ISBN 978-953-303-596-3
/
Suprotno mogućim očekivanjima, sta-
tus oblikovanja u volumenu i prostoru
manje je izložen eroziji i dvojbama nego
li likovno izražavanje na dvodimenzio-
nalnim površinama. Istina, teško se u oba
slučaja danas može govoriti o kiparstvu ili o
slikarstvu u tradicionalnom, disciplinarnom
i strogom poimanju, ali teret (ili obaveza)
sugestije, iluzionizma ili simboličkog punje-
nja svakako više leži na plošnom realiziranju
vizija i ideja nego li na trodimenzionalnim
objektima i instalacijama u zbiljskim sre-
dinama, jer crteži, ulja i zidne slikarije ne
mogu izmaknuti pretenzijama mentalne
preobrazbe i prenesenoga značenja, dok
se volumeni i mase, rupe i šupljine mogu
okrenuti i na rezervni položaj vlastite puke
predmetnosti, pa s te naizgled “nulte točke”
ponovo krenuti u stjecanje dodatnoga – ma-
kar i paradoksalnoga – smisla.
Uz učestala jamranja o smrti umjetnosti,
kiparstvo – kao vid istaknute društvene
narudžbe i naglašene retoričnosti, reprezen-
tativnosti – odavno je posebno proglašavano
neaktualnim. Još je prije stotinjak godina Ar-
turo Martini pisao o kiparstvu kao “mrtvom
jeziku”, smjerajući ponajprije na njegovo pak samu tvornost, oblikovanje koje može
nekritičko slavljenje i služenje monumental- – poput skulpture – kidati i oduzimati, ali i
nim zadatcima, na funkciju statuarnosti. U slagati i dodavati. Konačno, sama plastička
međuvremenu se kiparstvo oslobodilo svoje osjetljivost krenula je i u osvajanje treće i
vezanosti uz etimološki utemeljenu pret- četvrte dimenzije (trajanja, kretanja), u ukla-
postavku antropomorfizma (“kip” u našem panje u ambijent, u stvaranje tzv. instalacija,
starom jeziku označava tijelo), a zatim je svoj u djelovanje u site specific uvjetima.
specifikum našlo u samom načinu obrade Ne znači da navedene transformacije
(skulptura dolazi od pojma rezanja, sječe- smatramo zakonomjernima i evolutivno
nja, otkidanja). Termin plastika akcentira jedino legitimnima, ali razgovor o amplitudi
23 nova izdanja
↓Stanko Jančić,
Predah, 1977.
kvartal X -3 | 4-2013
24
← Mirjana Vodopija,
Sunčani sat, 1993.
Pritom Šimat Banov u najvećoj mogućoj svjetskog rata (a poslije kratkotrajne cezure
mjeri uvažava stavove i iskustva niza drugih “socrealizma”) naši su umjetnici zdušno
tumača suvremene skulpture, na njih se prionuli hvatanju koraka s modernističkim
poziva, navodi njihova mišljenja i plodno ih tendencijama i suvremenijim nastojanjima.
interpolira u vlastita razmatranja. Kroz više od pola stoljeća djelovanja, što ga
Vrlo je važan načelni stav o ulančanosti ova knjiga obuhvaća, domaći su se kipari,
hrvatskoga kiparstva u univerzalne tokove, skulptori, istraživači, suputnici novih umjet-
izbjegavanje traženja neke nacionalne spe- ničkih praksi itd. okušali u svim zamislivim
cifičnosti ili, ne daj Bože, autarkije. Utoliko disciplinama i “žanrovima”, materijalima i
je za situaciju razdoblja kojim se bavi Šimat situacijama objektnoga stvaralaštva, stalno
Banov dao točnu formulaciju o “ponovo pro- proširujući raspone plastičkog (ili spacijalno
nađenoj europskoj sudbini”. Naime, nakon osjetilnog) oblikovanja.
odveć jakoga Meštrovićeva utjecaja i svjesne Bogatstvo i raznolikost fenomena na-
vezanosti na klasične ili tradicionalne metnuli su Ivi Šimatu Banovu vrlo težak
zadatke i oblike, u epohi nakon Drugoga zadatak stvaranja taksonomijske rešetke,
25 nova izdanja
→ Đorđe Jandrić,
Hrpa – sol, 2001.
← Marija Ujević
Galetović, Kafka,
1976.
→ Dušan
Džamonja,
Metalna
skulptura 14,
1960.
kvartal X -3 | 4-2013
28
↑ Ante Rašić,
Gomile, 1977-1978.
prinosa (primjerice, Lesiaka i Jančića). Sin- ničega”: dovoljno je disati i Ružićevo shvaćanje:
tagma Od neomodernizma do neobaroka okuplja sve je skulptura pokazat će se najplodnijim pu-
sasvim disparatne pojave, a Memorijski govor tokazima mlađim naraštajima i dati stimu-
konstruktivizma isto tako jedva spojive kraj- lans neobuhvatljivoj diversifikaciji potonjih
nosti (od Lepena do Barišića, od Gašparića do nastojanja i ostvarenja. Ne zadržavajući se
Hraste). Izložbom Druga skulptura po zamisli niti na fatalnoj vremenskoj granici konca
Zvonka Makovića 1981. godine promovirana stoljeća-tisućljeća Ive Šimat Banov fenome-
je ideja dekonstrukcije ili pak novoga po- nološki i deskriptivno inventarizira još barem
četka. Od brojnih sudionika zaokružili su pedesetak sasvim recentnih i s kiparstvom u
najodređenije osobne univerzume Drinković uobičajenom smislu tek tangencijalno pove-
i Rašić, Bogdanić i Kovačić, Žuvela i Schuber- zanih opusa (od Mijića i Mikulina, Trogrlića i
tova, a nemimoilazna pratnja Ivana Koža- Marovića, Bauerove i Matasićeve, Frankeove
rića ukazala je na njegovu protejsku ulogu. i Vodopije, Dekovića i Sanje Sašo, Krasićeve i
Općenito govoreći, Kožarićevo stvaralaštvo “iz Kožula, Trbuljaka i Dodiga, Galete i Gotovca,
29 nova izdanja