Bračno Pravo - Pomoćni Materijal Za Pripremu Ispita PDF

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
BRAČNO PRAVO
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naĉela braĉnog prava
-na kojima se zasniva ureĎenje braka i bračnih odnosa, izvedena su iz: 1. naših ustava
2. meĎunarodnih ugovora
I to su: 1. PRAVO NA BRAK (načelo monogamije i heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u

brak)
2. RAVNOPRAVNOST BRAĈNIH PARTNERA
3. POŠTOVANJE PRIVATNOG I PORODIĈNOG ŢIVOTA
1. Pravo na brak (i zasnivanje porodice)

Se zasniva na načelima monogamije, heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u brak
To pravo je normirano u Ustavu BiH kao pravo koje uţivaju sva lica na teritoriji BiH
Prvo na brak, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, je u velikom broju meĎunarodnih ugovora
priznato samo u korist: dvije osobe, različitog spola. U uporednom(komparativnom pravu) je
dozvoljeno sklapanje samo monogamnog heteroseksualnog braka.
Pravo na brak i zasnivanje porodice se priznaje samo punoljetnim, odnosno braĉno zrelim
muškarcima i ţenama, zavisno od terminologije koju koristi odreĎeni meĎunarodni ugovor.
Prema sljedećim ugovorima, pravo na brak se priznaje samo muškarcu i ţeni.
1. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ovo pravo priznaje samo
ţenama i muškarcima u doba braĉne zrelosti, dok se uređenje vršenja ovog prava se prepušta
nacionalnim zakonodavstvima.
2. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka i graĎanina normira da svi punoljetni muškarci i

ţene bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, drţavljanstva i vjere, imaju pravo sklopiti brak(i
zasnovati porodicu)
3. MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim pravima priznaje pravo da stupe u brak(i

zasnuju porodicu muškarcu i ţeni u dobi braĉne zrelosti.
4. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene normira pravo na sklapanje braka
kao jedno od jednakih prava, koja se osiguravaju na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena.
5. Konvencija o saglasnosti za brak, minimalnim godinama za brak i registraciji brakova

takoĎer reguliše ovo pravo.
Nacionalna prava detaljno regulišu vršenje prava na brak:

1. normirajući uslove za njihovo sklapanje (materijalne i formalne)
2. pridrţavajući se odgovarajućih standarda i
3. ne vrijeĎajući suštinu braka
Ti uslovi koje normiraju su : biološke, socijalne i psihološke prirode.
Spolna različitost se normira kao uslov za punovaţnost ili uslov za postojanje braka u većini prava.
Osobama homoseksualne orjentacije se daju mogućnost:

- da zasnuju zajednicu ţivota kojoj se priznaju dejstva slična dejstvima braka
- dok tek u dio zakonodavstava legalizirao istospolne brakove (Holandija, Belgija, Španija)
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iako spolna orjentacija nije zabranjen osnov diskriminacije, kao što je npr. rasa,religija, drţavljanstvo
i sl., ipak su tumačenja sudskih i političkih institucija nadleţnih za praćenje ljudskih prava, svojim
tumačenjima doprinjele jačanju principa da zloupotrebe i diskriminacija zasnovana na spolnoj
orjentaciji vrijeĎaju meĎunarodne standarde ljudskih prava.
Dakle, polemike se vode oko toga da li spolnu orjentacija treba uvrstiti meĎu zabranjene osnove
diskriminacije, kao npr. rasa i sl.
U pravo EU se tek u posljednje vrijeme :
-uvrštava spolna orjentacija meĎu zabranjene osnove diskriminacije,
-uvodi se zaštita homoseksualnaca i zajednica koje meĎusobno zasnivaju.
Amsterdamski ugovor:
-uvrštava spolnu orjentaciju meĎu zabranjene osnove diskriminacije
-normira mogućnost poduzimanja mjera potrebnih za borbu protiv diskriminacije zasnovane na
spolnoj orjentaciji.
Povelja o osnovnim pravima EU pri normiranju prava na brak („prava na sklapanje braka i zasnivanje
porodice“), ne navodi muškarca i ţenu kao titulare ovog prava, a ureĎenje vršenja ovog prava ostavlja
nacionalnim zakonodavcima, što se moţe tumačiti kao mogućnost da naciolna zakonodavstva priznaju
pravo na brak i homoseksualcima.
Savjet EU i Evropski parlament su u nizu direktiva uvrstili spolnu orjentaciju kao zabranjen osnov
diskriminacije.
Direktiva o pravu na ponovno spajanje porodice

U njoj se normira mogućnost, ali ne i obaveza drţava članica da regstrovane partnere tretiraju jednako
kao i supruge, dakle bračne partnere iz heteroseksualnih brakova.
Direktiva o pravu na slobodno kretanje i zadržavanje

Ukoliko drţava članica u koju se ulazi, registrovanu zajednicu tretira kao ektivalentnu braku, onda
se partner iz takve zajednice(registrovane) smatra ĉlanom porodice.
Direktive imaju obavezujući karakter, a rezolucije ne, već karakter preporuke.
Evropski parlament je svojim rezolucijama(preporukama) pozvao drţave članice na:

- okončanje nejednakog tretmana osoba homoseksualne orjentacije
- zaštitu homoseksualaca od svih oblika diskriminacije.
Rezolucija o jednakosti prava homoseksualaca i lezbijki Evropskoj zajednici

U ovoj rezoluciji u, Evropski parlament je pozvao Komisiju evropske zajednice da pripremi nacrt
„Preporuke o jednakim pravima homoseksualaca“, s preporukom:
-ukidanja zabrane homoseksualnih brakova ili braku ekvivalentnih zajednica,
-priznavanja istih prava partnerima iz registrovanih zajednica koja imaju bračni partneri
-da se istima ukinu ograničenja u pogledu prava na roditeljstvo, usvajanje i podizanje djece partnera.
Rezolucija o poštovanju ljudskih prava u EU

1.Ovom rezolucijom Evropski parlament je pozvao drţave članice koje još uvijek nisu da registrovane
zajednice priznaju kao ekvivalent braku, stvljajući amandmane na postojeće zakone.
2. Drţave članice koje su to učinile, pozvane su da garantuju istospolnim parovima ista prava koja
uživaju tradicionalni parovi i porodice , posebno u oblasti poreskog prava, finansijskog i socijalnog
prava.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Rezolucija o situaciji vezanoj za osnovna prava u EU
Ovom Rezolucijom je Parlament pozvao drţave članice da nebračnim, dakle vanbračnim

zajednicama, kako heteroseksualnim, tako i istospolnim prizna ista prava koja se primjenjuju na brak,
dakle, da im se priznaju ista dejstva.
Sud pravde Evropske zajednice favorizira tradicionalnu konstrukciju porodice, ne pruţajući zaštitu
homoseksualcima. Isti zauzima stav da su brak i registrovana zajednica dva različita zakonska
koncepta.
Evroski sud za ljudska prava se u svojim odlukama dugo pozivao na član 12. EKLJP, tumačivši da
zabrana sklapanja istospolnih brakova ne znači povredu prava na poštovanje porodičnog života.
1999. godine je sud prvi put utvrdio diskriminaciju vezanu za povredu prava na poštovanje
porodiĉnog ţivota učinjenu biološkom ocu djeteta kojem nakon razvoda braka nije povjereno dijete
zbog činjenice zajednice ţivota sa muškarcem. Ova odluka je značajna jer je u njoj prvi put Sud
postavio princip zabrane diskriminacije na osnovi spolne orjentacije kad se radi o uživanju prava
priznatih u EKLJP. U kasnijim odlukama ističe kako bi se razlika u tretmanu zasnovana na spolnoj
orjentaciji mogla opravdati jedino iz naročito ozbiljnih razloga.1
U posljednjim decenijama 20. stoljeća nastala je dilema: da li transeksualci tj.osobe koje su

promijenile spol imaju pravo na brak i da li je u tom slučaju ispunjen uslov različitosti spolova?!
Ovo je pitanje različito rješeno u različitim zakonodavstvima, postoje neka koja izričito priznaju
sklapanje braka sa transeksualcem i ona gdje se o takvim pitanjima izjašnjava sudska praksa.
MeĎutim nepostojanje ovakve odredbe u zakonima pojedinih drţava ne znači da ove osobe ne mogu
sklopiti brak. Transeksualci ne mogu sklopiti brak jedino ako je nacionalnim pravom brak odreĎen
kao zajednica ţivota dviju osoba različitog biološkog spola.
Ako, dakle, spol nije nije definisan kao biološki, ove osobe će moći sklopiti brak sa osobom suprotnog
spola u odnosu na njihov novi(postoperativni) spol, jer će u tom slučaju biti ispunjen uslov različitosti
spolova. Takve osobe se smatraju pripadnikom ranijeg spola sve dok ne izvrše izmjene podataka o
spolu i imenu u registrima. Izmjena spomenutih podataka jeste pretpostavka za sklapanje ovog braka.
Zbog toga je bitno da drţava kada dozvoli promjenu spola, propiše i mogućnost izmjene podataka o
spolu i ličnom imenu. Prvi zahtjevi trnaseksualaca pred Evropskim sudom i Komisijom za ljudska
prava su postavljeni nakon odbijanja nadleţnih nacionalnih organa da nakon promjene spola u registre
izvrše upis njihovog novog spola, što je značilo najprije: nepriznavanje njihovog spolnog identiteta, a
posljedica toga je bila i nepriznavanje prava na brak.
O tim zahtjevima za upis postoperativnog spola Sud je različito odlučivao, zavisno od toga da li
drţava protiv koje se vodi postupak propisuje mogućnost izmjene podataka u registrima.
1. Onda kada nacionalno pravo dozvoljava mogućnost izmjene podataka u registrima, tada je Sud
utvrĎivao povredu člana 8. EKLJP, učinjenu odbijanjem nadležnog organa da udovolji zahtjevu za
izmjenu potvrde o roĎenju.
2. Onda kada nacionalno pravo ne predviĎa ovakvu mogućnost, kao u slučaju Ujedinjenog
Kraljevstva, Sud je isticao da se transeksualcu ne negira pravo na brak uopće, već samo pravo na
brak sa osobom suprotnog spola od njegovog postoperativnog, te zato nije utvrĎivao povredu prava na
poštovanje porodičnog ţivota, niti prava na brak. Kasnije je zatraţio od UK da preispita zakonsko
rješenje koje se tiče nepromjenjivosti podataka u registrima, da bi kasnije utvrdio da ovo zakonsko
rješenje predstavlja povredu članova 8. i 12. EKLJP.
Stavovi Suda i Komisije u pogledu zahtjeva transeksualaca za priznavanje prava na brak su se

razlikovali. Komisija je imala liberalniji stav, koji Sud nije prihvatio. Komisija je dala prednost
1
Dakle i Evropski sud za ljudska prava je promijenio stav i uvrstio spolnu orjentaciju među zabranjene osnove diskriminacije, uz određene
iznimke.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
psihološkom i društvenom spolu nad spolom određenim po hromosomskim i žljezdanim kriterijima,
ocijenivši da fizička sposobnost za začeće i održavanje spolnih odnosa nisu osnovni uslovi za
sklapanje braka, niti je prokreacija osnovni cilj braka. Time je Komisija priznala transeksualcu pravo
na brak nakon promjene spola.
Sud je zauzeo stav o tradicionalnom braku kao osnovu porodice, ali je u pojam „porodičnog ţivota“
uključio faktičku zajednicu ţivota transeksualca i njegovog partnera suprotnog spola i njihove djece.
Utvrdio je da UK nije učinila povredu člana 8. EKLJP odbijanjem zahtjeva transeksualca za

priznavanjem statusa oca djetetu koje je njegova partnerica začela i rodila vještačkom oplodnjom,
objašnjavajući svoj stav tim da domaće pravo registraciju oca veţe za njegov biološki muški spol.
Kasnije je Sud zauzeo stav da iako član 12. EKLJP upućuje na pravo muškarca i ţene da sklope brak,
nigdje nije naznačeno da se mora raditi o biološkom spolu.
Transeksualcima je priznao pravo na brak u skladu sa relevantnim nacionalnim pravom sa osobom
suprotnog spola u odnosu na njihov postoperativni spol.
Sud je zauzeo stav da je pravo na penziju rezervisano za osobe u braku u slučaju da je odbijen zahtjev
transeksualca za sklapanje braka u zemlji njegovog porijekla, pa je po toj osnovi uskraćen prava na
penziju. Sud je zaključio da je samo nacionalni sud ovlašten verifikovati da li u tom slučaju ta osoba
moţe biti korisnik penzije svog partnera.
U dokumentima Evropskog parlamenta i Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope su postavljeni

zahtjevi za:
-osiguranjem zaštite transeksualaca od diskriminacije i
-zaštitu njihovog prava na promjenu spola.
Naĉelo slobodnog stupanja u brak
Smisao ovog načela je u tome da u brak stupaju samo osobe -koje to žele i
-koje slobodno izraze svoju volju
Zakonodavac ovo treba normirati kao uslov za punovaţnost braka, a nadleţni organ za sklapanje braka
da u svakom konkretnom slučaju spriječi sklapanje braka ukoliko primjeti da se ne radi o slobodnom
pristanku za sklapanje brak.
Ovo načelo je naglašeno u sljedećim dokumentima:

1.Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka
2.MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim pravima
3.Konvenciji o eliminisanju svih oblika diskriminacije nad ženama.
Slobodno stupanje u brak nije izričto postavljeno kao načelo u PZ-u, već kao jedan od uslova za
punovažnost braka, odnosno razlog za poništenje braka.
2. Naĉelo ravnopravnosti braĉnih partnera
U našem pravu su partneri potpuno ravnopravni, imaju isti poloţaj, prava i duţnosti. Kako naši
ustavi ne normiraju izričito ravnopravnost bračnih partnera, već samo opću ravnopravnost, zato se
ravnopravnošću u oblasti bračnog prava osigurava primjena ustavnih odredbi o općoj
ravnopravnosti.2 Dakle, ovo načelo nije izričito proklamovano u našim ustavima, već se izvodi iz opće
ravnopravnosti, odnosno ravnopravnosti građana(Ustav RS).
2
tj. osiguranje uţivanja prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi (Ustav BiH), prava svih lica na zabranu diskriminacije
(Ustav FBiH)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
MeĎutim, u međunarodnim ugovorima, ovo je načelo uglavnom, izričito proklamovano, odnosno
zagarantovano je poštivanje ovog načela obavezivanjem država na osiguranje ravnopravnosti.
Načelo ravnopravnosti bračnih partnera je izričito proklamovano u sljedećim meĎunarodnim
ugovorima:
1. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene
2. MeĎunarodnom paktu o graĎanskim i političkim slobodama
3. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka
4. Protokol broj 7 EKLJP
PZ FBiH ,meĎu ličnim pravima i duţnostima, izričito normira ravnopravnost bračnih partnera u
braku.
PZ RS izričito normira da se brak zasniva na ravnopravnosti bračnih supružnika.
Ovo načelo je u našem pravu realizovano gotovo bez izuzetka, a to je odstupanje od ovog načela kada
se radi o zaštiti interesa djeteta.
3. Naĉelo poštovanja privatnog i porodiĉnog ţivota
Ovo načelo proizlazi iz oba naša ustava i EKLJP.

Ustav BiH svim licima na teritoriji BiH priznaje pravo na privatni i porodični život, kao posebno
pravo.
Ustav FBiH priznaje pravo na privatnost.
EKLJP garantuje svakome pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života.(član 8. stav 1.)
Ovo načelo obavezuje nadleţne organe, da kada postupaju u postupcima i sporovima u njihovoj
nadleţnosti, izbjegavaju poduzimanje mjera koje bi značile miješanje u privatni i porodični život,
odnosno njegovo ograničenje i povredu.
Mogućnost ograničenja ovog prava, odnosno intervencije države u njegovo vršenje, dozvoljena je
samo iz razloga koje se navode u članu 8., stav 2. EKLJP.
Najčešći razlozi, u oblasti bračnog prava, zbog kojih je dozvoljena intervencija su:
-da je intervencija u skladu sa zakonom koji to predviĎa
-radi zaštite zdravlja ili morala
-radi zaštite prava ili sloboda drugih.
Ovim se razlozima rukovodi Evropski sud pri utvrĎivanju (ne)dozvoljenosti odreĎenih intervencija.
Pozivajući se na pravo na poštovanje pordičnog ţivota, zaštita se moţe pruţiti kako poligamnim
brakovim, tako i vanbračnoj zajednici(ukoliko nije izričito normirana u nacionalnom pravu).
MeĎutim, Evropski sud za ljudska prava do sada nije obavezivao drţave da vanbračnu zajednicu
tretiraju jednakom braku, jer se u njima biljeţi tendencija pojačane zaštite braka.
Pravi porodični odnos moţe postojati jedino izmeĎu vanbračnih partnera i njihove djece. Sud ne
utvĎuje povredu prava na poštovanje porodičnog ţivota zbog nepriznavanja nevjenčanom paru status
bračnih partnera.
Faktičku zajednicu ţivota Sud priznaje i tretira kao „porodični ţivot“ ako se utvrde dodatne okolnosti,
a to su:
1. stabilnost odnosa (odreĎeno vrijeme)
2. dostignut dovoljan intenzitet (kohabitacija partnera).
Kao „porodica“ utvrĎuje se dugogodišnja zajednica ţivota (imaju pravo na zaštitu iako su njihovi
odnosi vanbračni), dok se vanbračni odnos bez zajednice ţivota smatra privatnim životom partnera.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
POJAM BRAKA
PRAVNA PRIRODA BRAKA
O pravnoj prirodi braka postoje 2 različita shvatanja, koncepcije:
1. Brak je ugovor.
Javilo se u francuskoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu.
Posljedica je učenja škole prirodnog prava i prodora individualističkih ideja, koje su insistirale
na slobodi ugovaranja.
Bio je to odgovor na shvatanje kanonskog prava o braku kao ustanovi božanskog prava, odnosno
o braku kao sakramentu.
Def. Brak je ugovorni odnos graĎanskog prava, koji nastaje i prestaje kao i svaki drugi ugovor.
2. Brak je institucija.
Javilo se u francuskoj teoriji.
Def. Brak je ureĎen kao društvena ustanova, kao trajna životna zajednica, koja nastaje na način
predviĎen zakonom.
Ova teorija vodi računa o sadržaju braka, o pravima i dužnostima bračnih partnera koja nisu
statična, ona su ureĎena zakonom i nisu predmet ugovaranja. Veliki broj meĎusobnih obaveza se
ne mogu mijenjati sporazumom.
Institucionalna priroda braka proizlazi iz imperativnog karaktera bračnih odnosa.
Obje teorije sadrţe razloge zbog kojih mogu biti prihvaćene, ali odvojeno ne mogu dati odgovor o
pravnoj prirodi braka.
U prilog ugovornoj teoriji ide sljedeće:

Po načinu nastanka, brak je čisti ugovor.
Prezentira slične probleme kao i drugi ugovori, npr. u pogledu zakonom predviĎene forme, kao i drugi
ugovori moţe biti nevaţeći ili moţe prestati da vaţi.
To je ugovor sui generis, jer je različit od svakog drugog ugovora graĎanskog prava.
Manjkavosti ugovorne teorije:

„Subjekti“:Brak mogu zaključiti samo lica različitog spola.
Sadržina je uvijek ista.
Predmet su: prvenstveno lični odnosi.
Prava iz braka su neprenosiva, ne mogu se prenositi na treća lica.
Manjkavost institucionalne teorije:

Institucionalna teorija ističe imperativni karakter normi koje ureĎuju bračne odnose, u posljednje
vrijeme je sve veći broj prava i obaveza koje se mogu mijenjati sporazumom.
Ali sadrţina braka ipak nije statičana.
Brak je brak, po načinu zaključenja, formalni ugovor sui generis, čiji se

nastanak i prestanak, kao i sadržaj, odnosno prava i obaveze, reguliraju zakonom.
TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA
Prema Justinijanu:
Brak je veza izmeĎu muškarca i ţene koja predstavlja životnu zajednicu.
Justinijan definira brak kao neformalnu zajednicu muškarca i ţene.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema Modestinu:
Brak je veza izmeĎu muškarca i ţene ujedinjenih za cijeli život, ustanova božanskog i ljudskog prava.
Ova definicija je mješavina rimske i kršćanske doktrine o braku.
Definicije nastale u francuskoj pravnoj teoriji su odgovor na učenje kanonskog prava o braku kao
sakramentu, gotovo sve naglašavaju ugovorni karakter braka.
Prema Planiolu:
Brak je svečani ugovor na osnovu koga muškarac i ţena osnivaju zajednicu života, koju zakon
sankcionira, ali koju oni ne mogu raskinuti po sopstvenoj volji.
I drugi francuski teoretičari definiraju brak kao ugovor:

Brak je svečani ugovor na osnovu koga se muškarac i ţena sjedinjuju da bi zajedno živjeli uz
uzajamnu pomoć i podršku.
Jean Carbonnier napušta klasičnu ugovornu teoriju, te iznosi razloge zbog kojih brak nije običan
ugovor.
Pristankom na brak ţeli se stvoriti više od običnog odnosa, njim se stvara
1. porodica
2. zajednica bračnih partnera i
3. osigurava zakonitost djece.
U engleskoj pravnoj teoriji najviše se ističe klasična definicija Lorda Penzansea, koju je dao u slučaju
Hyde vs. Hyde. On smatra da se brak prema shvatanju kršćanstva moţe definisati kao:
Doživotna, dobrovoljna zajednica jednog muškarca i jedne ţene, uz isključenje svih ostalih.
Brak mora postojati kao:

1. dobrovoljna
2. doživotna-kritikuje se kao neprihvatljiv za englesko pravo u kojem je razvod dopušten
3. heteroseksualna i
4. monogamna zajednica ţivota.
IzmeĎu bračnih partnera mora postojati dogovor o sklapanju braka.
U našoj predratnoj teoriji, bila je prihvaćena definicija V. Bakića, tzv. teorija ugovornog statusa.
Prema ovoj definiciji brak je:
1. po načinu zasnivanja- ugovor
2. po sadržaju-institucija
Def. Brak je :
priznata i ureĎena zajednica jednog muškarca i jedne ţene,
zaključen u svečanoj formi,
po njihovom slobodnom pristanku,
raskidiv samo u slučajevima predviĎenim zakonom.
ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA
PZ definiše brak kao:

zakonom ureĎenu zajednicu života žene i muškarca.
Iz ove definicije proizlaze osnovne karakteristike braka:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1.) Brak je zakonom ureĎena zajednica
Brak se zasniva na osnovi zakona i ureĎuje zakonom.
Brak moţe nastati:

a.) samo uz ispunjenje zakonom predviĎenih uslova
b.) na način predviĎen zakonom
Zakon odreĎuje:
-sadržinu braka, odnosno prava i duţnosti bračnih partnera
-način prestanka braka
2.) Brak zasnivaju 2 lica različitog spola

Različitost spolova je:
- konstitutivna osobina braka
- odraţava biološku komponentu braka
3.) Brak je životna zajednica ţene i muškarca

Brak kao ţivotna zajednica je takva zajednica u kojoj treba da se ispuni niz zadataka. U braku
se zadovoljava čitav niz potreba emotivnih, seksualnih, etičkih...
Kako postoji mnogo prava i dužnosti, normirana su samo ona najznačajnija, kako lične tako i
imovinske prirode. Ostala su ostavljena bračnim partnerima da se o njima sporazumijevaju.
Mnoge je nemoguće pravno regulirati.
SKLAPANJE BRAKA
Sredinom 20.stoljeća priznato je pravo na brak i osnivanje porodice na globalnom nivou. Postalo
je sadržajem globalnih, a zatim i regionalnih međunarodnih dokumenata.
Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. propisuje u članu 16.:

1. da pravo na zaključenje braka i osnivanje porodice imaju punoljetni muškarac i žena, bez
ikakvih ograničenja u pogledu, rase, vjere ili vjere, te da su ravnopravni prilikom zaključenja,
za vrijeme trajanja i prilikom razvoda braka.
2. brak se moţe zaključiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje zaključuju brak
3. porodica je osnovna i prirodna ćelija društva i zato ima pravo na zaštitu društva i drţave.
Zakonska def. Brak je zakonom ureĎena zajednica ţivota ţene i muškarca.
Uz to je trajna životna zajednica koja se zasniva uz ispunjenje zakonom propisanih uslova i u stogo
odreĎenoj formi.
PZ predviĎa 2 grupe uslova za sklapanje braka:

-uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti;
-uvjeti za punovaţnost braka
UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA

(bitni uvjeti)
To su najosnovnije pretpostavke za nastanak braka kao pravnog odnosa. Ovi uvjeti su normirani u
članu 8. PZ:
„Brak zaključuju 2 lica suprotnog spola slobodnim pristankom pred matičarem“
Da bi brak postojao, u našem pravu moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:

1. različitost spolova
2. pristanak lica koja zaključuju brak
3. sklapanje braka pred matičarem
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Bez ispunjenja ovih uslova, brak se ne smatra zaključenim, brak je nepostojeći.
RAZLIĈITOST SPOLOVA
-izraţava biološku komponentu braka i izraz je davno prihvaćenog načela monogamije.
Pitanje spolne pripadnosti se moţe postaviti samo izuzetno, u slučaju kada doĎe do medicinske
promjene spola ili u slučaju zahtjeva 2 lica istog spola da zaključe brak.
Gotovo je nemoguće, s obzirom na formalnosti pri zaključenju braka, prisustvo javnosti, svjedoka i
matičara da doĎe do zaklučenja istospolnog braka.
To bi se jedino moglo desiti u slučaju zaključenja braka sa hermafroditom. Sud bi u dokaznom

postupku, putem medicinskog vještačenja morao utvrditi da li se radi o hermafroditu i kojoj vrsti.
U medicinskoj literaturi hermafrodit se definira kao osoba koja posjeduje žljezdano i morfološki, u
različitim kombinacijama, osobine oba spola.
Uvjet različitosti spolova ne bi bio ispunjen samo u slučaju da se radi o pravom hermafroditu, dakle
licu koje nije različitog spola od osobe sa kojom je zaključilo brak. Pravi hermafrodit podrazumijeva
prisutnost spolnih žlijezda oba spola.
Lažni(prividni) hermafrodit podrazumijeva prisustvo spolnih žlijezda jednog spola, dok su vanjske
genitalije razvijene, u manjoj ili većoj mjeri kao kod suprotnog spola.
Dakle, takvo lice ima neke osobine drugog spola, ali njegova spolnost nije ugrožena.
Tada bi se brak mogao eventualno poništiti zbog zablude o bitnim osobinama bračnog partnera.
PRISTANAK BRAĈNIH PARTNERA
Sljedeći uvjet za postojanje braka, jeste izjava, odnosno pristanak bračnih partnera. Potrebno je da
pristanak bude dat na način predviĎen zakonom.
Svaki bračni partner, u pravilu, pristanak daje lično. MeĎutim, izuzetno, onda kada postoje opravdani
razlozi, zakon dopušta mogućnost da jedan bračni partner bude zastupan putem punomoćnika.
Izjave mora biti:

1. date izričito (podrazumijeva usmeni pristanak, samo izuzetno pismeno ili konkludentnim
radnjama, npr. gluhonijema lica)
2. podudarne (ako jedan da pristanak, drugi ne, nema podudarnosti u njihovim izjavama, niti
je ispunjen bitni uvjet za zaključenje braka)
3. istovjetne po svom sadržaju,
4. date istovremeno, odnosno sukcesivno (ne odvojeno, u dužem vremenskom periodu)
Iz naročito opravdanih razloga, nadležni općinski organ uprave, moţe rješenjem dozvoliti da se
brak sklopi ako je prisutan samo jedan bračni partner i punomoćnik drugog.
Pitanje postojanja opravdanih razloga cijeni nadležni organ u svakom konkretnom slučaju.
To moţe biti objektivna spriječenost jednog od bračnih partenera da prisustvuje zaključenju braka, a
da pri tome oni ne žele odgoditi zaključenje braka, iz opravdanih razloga.
Punomoć mora ispunjavati sljedeće uslove:

1. mora biti ovjerena od suda ili notara
2. u njoj moraju biti tačno označeni : lični podaci davaoca punomoći, punomoćnika i osobe s
kojom davalac punomoći želi zaključiti brak i datum izdavanja punomoći.
Punomoć važi 60 dana od dana ovjeravanja i ima karakter privatne, ovjerene isprave.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakon ne predviĎa sankciju u slučaju da punomoć ne ispunjava predviĎene uvjete, ali u teoriji
preovladava mišljenje da bi brak bio nepostojeći ako je zaključen na osnovi:
1. fasificirane punomoći
2. generalne, a ne specijalne punomoći
3. nakon opoziva punomoći u vrijeme njenog važenja
NADLEŢNOST ZA ZAKLJUĈENJE BRAKA
Izjava bračnih partnera mora biti data pred matičarem, na način predviĎen zakonom. Matičar ima
svojstvo državnog službenika. Zakon, dakle, normira stvarnu, ali ne i mjesnu nadležnost, tako da
bračni partneri imaju neograničeno pravo izbora mjesta u kojem će zaključiti brak. 3 Samo pristanak na
zaključenje braka dat pred matičarem ima karakter bitnog uvjeta.
Bračni partneri koji nakon zaključenja braka pred matičarem ţele sklopiti brak pred vjerskim
službenikom, duţni su istom predati izvod iz matične knjige vjenčanih.4
NEPOSTOJEĆI BRAK
Ukoliko prilikom zaključenja braka nije ispunjen neki od uvjeta za zaključenje braka, smatraće se da
brak nije ni nastao.5
Postupak utvrĎivanja da brak ne postoji, pokreće se tužbom. Pravo na tužbu pripada:

1. svakom licu koje ima neposredan pravni interes
2. organu starateljstva
Nepostojeći brak ne proizvodi nikakve pravne posljedice, pa zato:

1. djeca roĎena u takvom braku imaju status vanbračne, njihovo očinstvo se utvrĎuje na način
predviđen zakonom (priznanjem ili odlukom suda.
2. na bračne partnere u takvom braku ne odnose se pravne posljedice koje nastaju zaključenjem
braka.
UVJETI ZA PUNOVAŢNOST BRAKA
Uvjeti za punovaţnost braka su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog braka.
Ovi se uvjeti u pravnoj teoriji nazivaju i bračnim smetnjama.
Te okolnosti su tačno odreĎene zakonom. Postojanje tih okolnosti u trenutku zaključenja braka, ima
za posljedicu njegovu ništavost.
Neispunjenje nekih uvjeta za punovaţnost ima za posljedicu i krivičnu sankciju.
Naše zakonodavstvo predviĎa sljedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:

1. već postojeći brak
2. oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuĎivanje
3. srodstvo: krvno srodstvo, srodstvo po usvojenju i srodstvo po tazbini
4. maloljetstvo
3
U RS-u za zaključenje braka je nadležan općinski organ uprave, dok je funkcionalno nadležan: 1. gradonačelnik grada
2. načelnik općine
3. delegirani odbornik
4
Mogućnost sklapanja vjerskog braka je novina u našem pravu, jer u ranijem zakonu sklapanje istog je bilo zabranjeno. Da bi se izbjegla
nezakonita praksa sklapanja vjerskih brakova, uvedena je mogućnost sklapanja istog nakon zaključenja graĎanskog braka.
5
U PZ RS neispunjenje nekog od bitnih uvjeta ima za posljedicu ništavost.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. nedostatak volje
Pravna teorija ove uvjete klasificira po različitim osnovama:

a.) otklonjive i neotklonjive
ova podjela je izvršena prema: mogućnosti otklanjanja, odnosno dispenzacije odreĎene
smetnje
Otklonjive smetnje su one:
za koje sud moţe dati odobrenje za zaključenje braka, ali samo u slučajevima
predviĎenim zakonom.
Otklonjive smetnje u našem pravu su:
1. maloljetstvo
2. srodstvo po tazbini
3. nesposobnost za rasuĎivanje.
Ostale su neotklonjive i za njih se ne može dati dispenzacija.
b.) trajne i privremene:

Trajne mogu prestati samo smrću, npr. krvno srodstvo
Privremene mogu prestati vremenom.
c.) apsolutne i relativne

onemogućavaju zaključenje braka sa bilo kojim licem – apsolutne (bračnost,
nesposobnost za rasuĎivanje, maloljetstvo)
onemogućavaju zaključenje braka samo sa odreĎenim licem – relativne (srodstvo)
BRAĈNOST
Brak ne moţe zaključiti osoba koja je već u braku. To je posljedica načela monogamije.
Brak se neće poništiti kada je zaključen u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih
partnera ako je taj raniji brak u meĎuvremenu prestao na jedan od načina prestanka
braka.
ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST ILI NESPOSOBNOST ZA

RASUĐIVANJE
Brak ne moţe zaključiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna
za rasuĎivanje.
Oduzeta poslovna sposobnost je jedan od razloga zbog kojeg se ne moţe zaključiti

punovaţan brak. Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti su u zakonu taksativno
nabrojani:
1. duševna bolest
2. zaostali duševni razvoj
3. prekomjerno uživanje alkohola i opojnih droga
4. i drugi razlozi zbog kojih se jedna osoba ne moţe brinuti o zaštiti svojih prava i
interesa.
Sud je duţan pravomoćnu odluku o oduzimanju poslovne sposobnosti bez odlaganja dostaviti organu
starateljstva. Organ starateljstva će u roku od 30 dana od prijema odluke, staviti pod starateljstvo
osobu kojoj je oduzeta poslovna sposobnost.
Nesposobnost za rasuĎivanje je nemogućnost adekvatnog toka rasuĎivanja.
Uzroci nesposobnosti za rasuĎivanje:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. duševna bolest
2. duševna nerazvijenost
3. i drugi.
Duševna bolest je jedan od najčešćih uzroka nesposobnosti za rasuĎivanje.

Duševna bolest moţe biti različita po svom trajanju i intenzitetu:
1. lakše, prolazno stanje, moţe svojim manifestacijama ukazivati na bolest, ali ne i na
nesposobnost za rasuĎivanje
2. teža ili teška psihička oboljenja, u tom slučaju se radi oboljenju CNS-a, to oboljenje se
manifestuje u psihopatološkim poremećajima većine psihičkih funkcija.
(manično-depresivna stanja, paranoja, psihoza, sumanuta stanja, šizofrenija)
Sud u svakom konkretnom slučaju utvrĎuje putem medicinskog vještačenja da li se radi o

nesposobnosti za rasuĎivanje kao posljedici duševnog oboljenja.
Samo teža duševna bolest moţe biti razlog za poništenje braka.- jedna sudska odluka
IZDRŢAVANJE BRAĈNIH PARTNERA
1. OBAVEZA IZDRŢAVANJA I NJENA OBILJEŢJA
Obaveza izdrţavanja bračnih partnera normirana je u PZ-u, zajedno sa obavezom izdrţavanja

vanbračnih partnera, roditelja i djece, ostalih srodnika po krvi, te srodnika po tazbini.
Izdržavanje članova porodice i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo. Ono je izraz porodične
solidarnosti i u interesu je društvene zajednice.
Kada se ne može ostvariti meĎusobno izdrţavanje (bilo potpuno, bilo djelimično), tada je dužnost
društvene zajednice da
pod zakonom odreĎenim uvjetima obezbijedi sredstva neophodna za izdržavanje.
Zakonsko izdrţavanje je pravo i dužnost članova porodice koje zakon obavezuje da obezbijede
redovna davanja za podmirenje:
a.) egzistencijalnih potreba
b.) i drugih potreba
licima koja nisu u stanju sama to učiniti.
Obaveza davaoca izdrţavanja zavisi od:

a.) njegovih mogućnosti i
b.) njegovih sposobnosti,
tako da davalac izdrţavanja neće biti u stanju uvijek potpuno izvršiti svoju obavezu.
I potrebe izdrţavanog lica (primaoca izdrţavanja) su različite od slučaja do slučaja.
Obaveza dužnika izdržavanja će biti manja, ukoliko je povjerilac izdržavanja u stanju da bar
djelimično snosi troškove svog izdržavanja.
Zbog mogućnosti promjena na strani duţnika i povjerioca izdrţavanja, izdrţavanje se moţe:

1. sniziti
2. povećati i
3. potpuno ukinuti.
Obiljeţja koja odreĎuju pravnu prirodu obaveze jesu:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
da je obaveza izdrţavanja:
1. zakonska obaveza
2. strogo lične prirode
3. ureĊena imerativnim normama
4. se moţe mijenjati
5. pravo na izdrţavanje je nezastarivo

6. izdrţavanje se daje za budućnost
7. isplaćeno izdrţavanje se ne vraća
8. izdrţavanje se ne može plijeniti u postupku prinudnog izvršenja.
1. Zakonska obaveza izdrţavanja

Obaveza izdrţavanja izmeĎu navedenih osoba je:
a.) ustavnovljena zakonom i
b.) ne može se mijenjati voljom stranaka
Izvor ove obaveze je zakon, dakle, ona izvire iz zakona.

Zakon normira:
1. lica
2. uvjete pod kojima se moţe ostvariti izdrţavanje
3. da se izdrţavanje odreĎuje prema:
potrebama izdrţavanog lica
mogućnostima davaoca izdrţavanja.
2. Obaveza izdrţavanja je strogo liĉnog karaktera

Vezana je:
a.) aktivno- za ličnost povjerioca izdrţavanja
b.) pasivno- za ličnost dužnika izdrţavanja
i zbog toga prestaje smrću povjerioca ili smrću duţnika.
Neprenosivost prava izdržavanja proizlazi iz same svrhe izdržavanja, a to je:

obezbjeĎenje sredstava za zadovoljenje egzistencijalnih i drugih potreba izdrţavanog lica.
Zbog toga, primalac izdrţavanja ne može svoje pravo prenositi pravnim poslovima inter vivos ili
mortis causa.
Ovo pravo je nenasljedivo. Naime, ono se momentom smrti povjerioca izdrţavanja gasi, tako da
nakon smrti povjerioca ne pripada njegovim nasljednicima.
MeĎutim, nasljednici bi mogli naslijediti dospjele, a nenaplaćene obroke, ako su oni ušli u sastav
zaostavštine povjerioca izdržavanja.
3. Obaveza izdrţavanja je imperativnog karaktera

Prinudni (imperativni) karakter ove obaveze proizlazi iz niza normi koje je reguliraju. Na ovu osobinu
obaveze ukazuje niz normativnih rješenja.
4. Pravo na izdrţavanje ne zastarijeva

U ZOO-u je normirano da pravo izdrţavanje ne može zastarjeti, jer ono svoj osnov ima u zakonu.
Ova osobina proizlazi iz prirode prava na izdržavanje- ono nema čisto imovinski karakter.
To je lično pravo, imovinskog karaktera. Kao ni ostala lična prava, pravo na izdržavanje ne može
zastarjeti.
5. Izdrţavanje se daje samo za budućnost
Ova osobina proizlazi iz same svrhe izdrţavanja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izdrţavanje se:
a.) dosuĎuje od dana podonošenja tužbe,
b.) moţe se tražiti samo za budućnost.6
6. Isplaćeno izdrţavanje se ne vraća

Kada bi bila normirana obaveza vraćanja onoga što je primljeno na ime izdrţavanja, to bi moglo
ugroziti materijalni status izdrţavane osobe.
Mogućnost da lice koje je primalo izdrţavanje doĎe u situaciju da se i samo pojavi sa zahtjevom za
vlastitim izdržavanjem prema licu koje ga je izdržavalo, nipošto ne znači zahtjev za povraćanje
primljenjog.
To lice ostvaruje pravo na izdrţavanje po drugom osnovu.
7. Visina izdrţavanja se moţe mijenjati

Odlučujući činioci kod odreĎivanja visine izdržavanja su:
1. potrebe lica koje traţi izdrţavanje
2. mogućnosti lica koje izdrţavanje treba da daje.
Ti elementi su podložni promjenama, pa tako jednom utvrĎena visina doprinosa za izdrţavanje ne
mora biti konačna.
Visina izdrţavanja se moţe mijenjati u zavisnosti:

1. mogućnosti duţnika
2. potreba povjerioca
Prema tome, povjerilac i duţnik izdrţavanja mogu zahtijevati da se ranije odreĎena visina izdrţavanja,
prilagodi potrebama povjerioca, odnosno mogućnostima duţnika.
Zavisno od konkretne situacije, izdrţavanje se moţe:
a.) povećati
b.) smanjiti
c.) ukinuti
9. Nemogućnost pljenidbe primanja iz zakonskog izdrţavanja

U postupku prinudnog izvršenja, primanja iz zakonskog izdrţavanja ne mogu biti predmet ovog
izvršenja.
Ne mogu se plijeniti ni dospjeli, ni ne dospjeli obroci.
Izuzeta su od izvršenja primanja na osnovu zakonskog izdrţavanja, osim ako se ne radi o potraţivanju
iste vrste. 7
IZDRŢAVANJE U TOKU BRAKA I NAKON RAZVODA BRAKA
Savremena zakonodavstva u skladu sa principom ravnopravnosti bračnih partnera predviĎaju

obostranu obavezu bračnih partnera na izdrţavanje.
U našem pravu je obaveza izdržavanja bračnih partnera regulirana propisima imperativne prirode.
Bračni partneri ne mogu:
1. sporazumno mijenjati ovu obavezu,
2. niti se mogu odreći prava na izdrţavanje.
Bračni partneri mogu ugovoriti samo :

1. visinu doprinosa za izdrţavanje i
6
Mogućnost retroaktivne dodjele izdrţavanja, dakle dosuĎenja izdržavanja za prošlo vrijeme prije postavljanja zahtjeva za dosuĎenje
izdrţavanja, štetila bi dužniku obaveze.
7
Zakon o izvršnom postupku
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. način njegovog davanja.
U toku braka, u pravilu, se pitanje izdrţavanja ne postavlja.
U slučajevima kada izostane ispunjenje obaveze izdržavanja (uslijed meĎusobnih nesporazuma,
poremećenosti bračnih odnosa ili faktičkog prekida bračne zajednice), tada se ono, u pravilu, ostvaruje
putem suda ukoliko su ispunjeni zakonom predviĎeni uvjeti.8
Bračni partner koji:
1. a.) nema dovoljno sredstava za život ili
b.) ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a
2. a.) nesposoban je za rad
b.) ili se ne može zaposliti,
ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.
Ova odredba normira izdržavanje bračnih partnera:

1. u toku braka i
2. nakon razvoda braka.
Izdrţavanje bračnih partnera je zasnovano na dužnosti meĎusobnog pomaganja bračnih partnera i

predstavlja njen „produţetak“.
Ova obaveza je obostrana. Ona postoji:
1. u vrijeme postojanja braka i
2. izmeĎu bivših bračnih partnera u korist onoga koji ne moţe sam obezbijediti sredstva za
egzistenciju.
UVJETI ZA OSTVARENJE PRAVA NA IZDRŢAVANJE
Pri normiranju uvjeta za izdržavanje bračnih partnera poslije razvoda braka, zakonodavac je pošao
od svrhe koja se izdržavanjem želi postići, a ta svrha jeste pomoć bračnom partneru koji nije u stanju
da se sam izdržava.9
Bračni partner, u smislu člana 224., ima pravo na izdrţavanje od drugog bračnog partnera, ako:
1. a.) nema dovoljno sredstava za život ili

b.) ih ne može ostvariti iz svoje imovine,
2. a.) nesposoban je za rad
b.) ili se ne može zaposliti,
1. Prvi uvjet
nemanje dovoljno sredstava za ţivot ili nemogućnost da ih ostvari iz svoje imovine je alternativno
odreĎen.
Izdrţavanje se moţe dosuditi bračnom partneru i u situaciji:

a.) kada ima sredstava za život, ali nedovoljno za podmirenje egzistencijalnih potreba
b.) kada ima imovinu iz koje iz objektivnih razloga ne može ostvariti sredstva za život.
Zadatak suda, kod utvrĎivanja ovog uvjeta za izdrţavanje jeste njegovo utvrĎivanje u sklopu svih
okolnosti (zdravstveno stanje osobe, objektivne situacije u društvu).
2. Drugi uvjet
nesposonost za rad ili nemogućnost zaposljenja je alternativno odreĎen.
Nesposobnost za rad se obično javlja kao posljedica:

8
U članu 224. PZFBiH
9
Dakle, izdrţavanje nije samo pravni institut, već je to i funkcija socijalne politike, čija je svrha da se obezbijede lica koja se nalaze u
teškoj materijalnoj situaciji.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
a.) bolesti
b.) tjelesnih nedostataka
c.) invaliditeta
S obzirom na uzrok, nesposobnost za rad moţe biti:

a.) privremena 10
b.) trajna
c.) djelimična
d.) potpuna
Nezaposlenim se smatra lice koje se stjecajem okolnosti ne moţe zaposliti, dakle pokušava se na sve
moguće načine zaposliti, ali u tome ne uspijeva.
Ovaj uvjet će biti ispunjen i u situaciji kada bračni partner ne traži zaposljenje, ali se stjecajem
različitih objektivnih okolnosti ne bi mogao ni zaposliti iako posla ima (npr. teška bolest, invaliditet
opterećenost djecom, njihovog lošeg zdravstvenog stanja). 11
Ako postoji mogućnost zaposlenja, a taj posao ne odgovara struci, kvalifikacijama bračnog partnera,
ne moţe se smatrati da ovaj uvjet(nemogućnosti zaposlenja) nije ispunjen. 12
3. PZ je odustao od krivice za razvod braka, kao uvjeta od kojeg zavisi pravo na izdrţavanje.
Ovo se ne moţe smatrati povredom principa pravičnosti, jer je zakonodavac normirao da pravo
na izdržavanje ne ostvari bračni partner:
1. koji se bez ozbiljnog povoda od strane drugog bračnog partnera grubo i nedolično ponašao u
bračnoj zajednici ili
2. ako bi njegov zahtjev za izdržavanje predstavljao očitu nepravdu za drugog bračnog
partnera.
Formulacija ove odredbe je veoma elastična. To znači da sud ima široka ovlaštenja, tako da sud
može pravo na izdržavanje:
a.) uskratiti bračnom partneru onda kada ponašao grubo i nedolično
b.) dosuditi mu ga onda kada mu je potrebno(npr. bolest, starost, podizanje djece) uprkos
njegovoj krivici za faktički prekid bračne zajednice ili za razvod braka.
3. Očita nepravda za drugog bračnog partnera je okolnost koju zakonodavac postavlja

alternativno, a uslijed koje sud moţe odbiti zahtjeva za izdržavanje.
Sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu za drugog
bračnog partnera.
Očita nepravda postoji u slučaju kada:

a) faktička zajednica nije ni uspostavljena,
b) ili je brak kratko trajao ili
c) kada se iz okolnosti slučaja moţe zaključiti da je brak zaključen s ciljem osiguranja
imovinskih koristi.
4. Uvjet koji mora postojati na strani bračnog partnera, dužnika izdržavanja:

Bračni partner ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim
mogućnostima.13
10
Lice koje je privremeno nesposobno za rad, imaće pravo na izdrţavanje dok nesposobnost traje.
11
Zakon, dakle i normira „nemogućnost zaposlenja“, a ne nezaposlenost.
12
MeĎutim, ako se radi o izdrţavanju djece, roditelji moraju iskoristiti sve mogućnosti kako bi izdrţavali svoju djecu.
13
Stvarne materijalne mogućnosti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Dakle, pravo bračnog partnera na izdrţavanje nije apsolutnog karaktera.14
Zahtjev za izdržavanje bračni partner moţe postaviti do zakljuĉenja glavne rasprave u postupku za
razvod (ili poništenje) braka.
Izuzetno, bivši bračni partner moţe tužbom traţiti izdrţavanje u roku od jedne godine od prestanka
braka ako su uvjeti za izdrţavanje:
a.) postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod (poništenje)
b.) i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u postupku za izdržavanje.15
MOGUĆNOST DOSUĐENJA IZDRŢAVANJE NA ODREĐENO VRIJEME
PZ predviĎa mogućnost vremenskog ograničenja trajanja prava na izdrţavanje.

Sud moţe odlučiti da obaveza izdrţavanja traje odreĎeno vrijeme, naročito u slučaju kada je:
1. brak trajao kraće vrijeme ili
2. traţilac u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život.16
Zakon u odreĎenim, odnosno opravdanim slučajevima dopušta mogućnost produženja obaveze

izdržavanja.( bolst, starost, ili osoba za koju je prihod od izdrţavanja jedini prihod). 17
Tužba za produženje izdržavanja se moţe podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje
odreĎeno.18
MOGUĆNOST ODBIJANJA ZAHTJEVA ZA IZDRŢAVANJE
U smislu člana 227. sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje ukoliko:

1.) su bračni partneri
a.) kroz duži period
b.) odvojenog života
c.)potpuno samostalno
d.)obezbjeĎivali sredstva za vlastito izdržavanje ili
2.) se utvrdi da bračni partner koji zahtijeva izdrţavanje prestankom braka koji je trajao kraće
vrijeme, nije doveden u teži materijalni položaj od onoga u kome se nalazio prilikom stupanja u
brak.
1. U prvom slučaju sud moţe odbiti zahtjev u slučaju faktičkog prekida bračne zajednice, odnosno
duţeg perioda odvojenog ţivota u kome su bračni partneri samostalno , bez tuĎe pomoći, stjecali
sredstva za ţivot.
Pitanje dužine trajanja odvojenog života se različito tumači u odlukama najviših sudova. Nekada su to
3 godine, a nekada do 7-8.
2. U drugom slučaju, sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje u slučaju kratkog trajanja braka, ali
samo pod uvjetom da bračni partner koji izdrţavanje traţi :
nije došao u teži materijalni položaj od onoga u kojem se nalazio prije braka.19
14
Zavisi od mogćnosti bračnog partnera od kojeg se izdrţavanje traţi, on se neće obavezati na uštrb vlasitiog izdržavanja.
15
Čl. 225.
16
Čl. 228. stav 1.
17
Čl.228. stav 2.
18
Čl.228 stav 3.
19
Napuštanje posla, graviditet, i izdrţavanje po drugom osnovu. Ovo rješenje je u funkciji zaštite onog bračnog partnera koji nema
mogućnosti za vlastito izdrţavanje.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U slučaju poništenja braka, odnosi bračnih partnera rješavaju se analogno kao kod razvoda braka. To
se odnosi i na pravo izdrţavanja.
U članu 226., stav 2 je normirano da sud moţe odbiti zahtjev za izdržavanje:

a.) bračnog partnera u postupku poništenja braka, odnosno
b.) bračnog partnera iz poništenog braka,
ako bi ova obaveza predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog partnera.
Zakonodavac je izostavio grubo i nedolično ponašanje bračnog partnera kao okolnosti zbog kojih
sud moţe odbiti zahtjev za izdržavanje kada je u pitanju izdrţavanje bračnih partnera nakon
prestanka braka poništenjem.
ODREĐIVANJE IZDRŢAVANJA
Osnovne pretpostavke za odreĎivanje izdrţavanja su normirane u PZ:

Izdrţavanje se odreĎuje prema potrebama izdrţavanog lica i mogućnostima davaoca izdrţavanja.
Normiran je i način odreĎivanja izdrţavanja.
U postupku za izdržavanje, sud je duţan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdrţavanje.
Prilikom utvrĎivanja potreba bračnog partnera koji traţi izdrţavanje, sud će uzeti u obzir njegovo:
1. imovinsko stanje
2. sposobnost za rad
3. mogućnost zaposlenja
4. zdravstveno stanje
5. i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njegovih potreba.
1. UtvrĎivaje imovinskog stanja bračnog partnera povjerioca je od značaja za ocjenu da li bračni

partner sredstva za izdrţavanje moţe ostvariti iz svoje imovine
2. Nesposobnost za rad se uglavnom javlja kao posljedica bolesti, tjelesnih nedostataka ili
invaliditeta.
3. Mogućnost zaposlenja- cijeni se nešto uţe nego kada je u pitanju izdrţavanje djece. Ne moţe
se smatrati da bračni partner ima mogućnost zaposlenja ako mu se nudi posao koji ne
odgovara njegovim kvalifikacijama.
4. Zdravstveno stanje povjerioca izdrţavanja odreĎuje i njegove potrebe. Ne mogu se uporeĎivati
potrebe zdrave i bolesne osobe i to posebno one koja ima potrebu za konstantnim liječenjem
ili čak tuĎom pomoći.
5. Mogućnosti dužnika izdržavanja: zakon ukazuje na obavezu suda da utvrdi:
a.) sva njegova primanja i
b.) stvarne mogućnosti da stječe povećanu zaradu,
ne zanemarujući:
a.) njegove potrebe;
b.) njegove obaveze po osnovu izdržavanja20
U sudskoj praksi su se mogućnosti davaoca izdrţavanja cijenile kroz njegove materijalne

mogućnosti, koje su dokazivane potvrdom o visini mjesečnih prinadleţnosti.
MeĎutim zakon obavezuje sud da utvrdi i sve prihode obaveznog lica da stječe povećanu zaradu.
Federalni ministar rada i socijalne politike će jednom godišnje, najkasnije do 1. marta tekuće godine,
imajući u vidu troškove ţivota objaviti podatke o prosječnim potrebama osobe koja zahtijeva
izdrţavanje. Te podatke će sud uzeti u obzir u postupku izdrţavanja. 21
20
Moraju se uzeti u obzir sva primanja po različitim osnovama:
Honorarni i dopunski rad, prihodi od nekretnina, vlasništva, zanatskog rada.
21
To će biti od koristi sudu pri odreĎivanju visine doprinosa za izdrţavanje. Ovi su podaci samo pomoćno sredstvo sudu, on nije vezan
njima.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Obaveza izdrţavanja se moţe odnositi na izdrţavanje više lica.(djece, roditelja, braće)

Moguće je i suprotno, da je više lica obavezno izdrţavati jedno lice(djeca- roditelje).
U oba slučaja sud će odrediti visinu alimentacije u odnosu na svako lice posebno.
Obaveza izdržavanja je podložna izmjenama, jer zavisi od :

a.) mogućnosti duţnika s jedne strane i potreba povjerioca s druge strane.
Zainteresovano lice moţe traţiti da sud:
a.) povisi
b.) snizi ili
c.) ukine
ranijom odlukom dosuĎeno izdrţavanje.
Svaka strana može zahtijevati da se dosuĎena visina doprinosa
prilagodi promijenjenim okolnostima.
Pravna priroda pravila o promjeni doprinosa za izdržavanje se u teoriji različito shvata.
1.) neki autori smatraju da se radi o pravilu rebus sic stantibus. Oni smatraju
da se visina izdrţavanja, zbog promijenjenih okolnosti odreĎuje uz
prećutnu klauzulu rebus sic stantibus.
2.) Drugi smatraju da pravilo o promjeni visine izdrţavanja nije jedan od
slučajeva primjene pravila rebus sic stantibus.
Kod pravila rebus sic stantibus, promijenjene okolnosti jesu rezltat nepredvidivih izvanrednih
dogaĎaja.
To kod promjene visine izdrţavanja nije slučaj.
Promijenjene okolnosti su nekada:

a.) nužne, odnosno
b.) unaprijed poznate već u momentu nastanka obaveze.22
Promjene zbog:
a.) vanrednih dogaĎaja ili
b.) otežanih prilika
su veoma rijetke, što je kod pravila rebus sic stantibus uvijek slučaj.
Zakljuĉak:
Mogućnost promjene odluke o izdrţavanju nije zasnovano na pravilu rebus sic stantibus.
Organ starateljstva- pokretanje i voĊenje parnice

Organ starateljstva moţe, u svojstvu punomoćnika,
uz predhodnu saglasnost starih i samohranih lica ,
da u njihovo ime pokrene i vodi parnicu za ostvarivanje prava na izdrţavanje
prema srodnicima, koji su po odredbama zakona dužni da ih izdrţavaju.
Naknada troškova- opravdanih (tuţba)

Zakon predviĎa mogućnost da zainteresovano lice, koje je imalo troškove radi izdržavanja nekog
lica, tužbom traţi naknadu tih troškova od lica koja su u smislu zakona dužna davati izdržavanje.23
Naknada troškova se moţe traţiti ukoliko su ti troškovi bili opravdani.
Privremene mjere radi davanja izdrţavanja

U toku postupka za izdržavanje lica izmeĎu kojih postoji zakonska obaveza izdržavanja (osim
izdrţavanja djece),
sud na prijedlog lica koje traži izdržavanje
22
Npr. izdrţavanje maloljetne djece- čije se potrebe mijenjaju sa godinama starosti.
23
To mogu biti: organi, organizacije ili zajednice ili fizička lica.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
moţe odrediti privremene mjere radi davanja izdrţavanja.
Da bi sud odredio privremene mjere moraju mu se učiniti vjerovatnim činjenice od kojih zavisi pravo
na izdržavanje.
Presuda-(dospjeli obroci, budući obroci)

Nakon okončanog postupka, sud donosi presudu kojom obavezuje duţnika na izdrţavanje.
U presudi se odreĎuje rok u kojem moraju biti isplaćeni dospjeli obroci.
U presudi se odreĎuje vrijeme do kojeg se redovno isplaćuju budući obroci izdržavanja.
Ukoliko dužnik izdržavanja svoju obavezu ne izvršava dobrovoljno, moţe se zatražiti prinudno
izvršenje.
Odbijanje tuţbenog zahteva

Sud će odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom, ukoliko u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti
koje Zakon traži na strani povjerioca i duţnika izdrţavanja.
Kako bi se obezbijedilo plaćanje dosuĎene alimentacije, predviĎena je krivičnopravna zaštita prava

na izdržavanje.
Krivični zakon FBiH previĎa sankcije za one koji izbjegavaju obavezu izdržavanja.
Činjenica neplaćanja izdržavanja, sama po sebi, ne predstavlja kriviĉno djelo.

Krivično djelo postoji tek ukoliko se s umišljajem poduzimaju razne mjere i aktivnosti u cilju
izbjegavanja ispunjenja ove obaveze.24
Sancije za izvršenje ovog kriviĉnog djela

PredviĎena sankcije za izvršenje ovog krivičnoh djela jesu:
a.) kazna zatvora (u trajanju od 3 godine)25
b.) uvjetna osuda
Pri izricanju uvjetne osude, sud moţe učinitelju odrediti obavezu:

a.) urednog plaćanja izdržavanja, te
b.) podmirenja dospjelih obaveza.
Ukoliko učinilac ovog krivičnog djela ispuni svoju obavezu do okončanja glavnog prestresa,
predviĎena je mogućnost da se oslobodi od kazne.
Osobu koja je dužna davati izdržavanje, sud će obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa
izdrţavanja u odreĎenom iznosu.
PRESTANAK IZDRŢAVANJA
Pravo na izdrţavanje prestaje ako razvedeni bračni partner (ili bračni partner iz poništenog braka):
1. zasnuje novi brak
2. zasnuje vanbračnu zajednicu (novo rješenje)
3. postane nedostojan prava na izdrţavanje ili
4. ako više ne postoji neki od uvjeta iz člana 224.
Stupanjem u novi brak, nastaje pravo meĎusobnog izdrţavanja bračnih partnera, tako da je logično da
obaveza bračnih partnera iz prethodnog braka prestane.
Nedostojnost bračnog partnera je faktičko pitanje. U literaturi se nedostojnim označava onaj ko:
1. oštećuje interese bračnog partnera
2. nanosi štetu njegovom zdravlju, imovini i sl.
Mora se raditi o ponašanju koje ima kontinuitet.
24
U sudskom postupku je vaţno razgraničiti „izbjegavanje plaćanja“ od „neplaćanja“ izdrţavanja.
25
Izvršenjem izrečene kazne, dovodi se u pitanje interes lica koje ima pravo na izdržavanje, jer se mogućnosti obaveznog lica smanjuju za
vrijeme izdrţavanja kazne. Time se ne može postići svrha izdržavanja, pa to rješenje nije praktično.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Razlozi zbog kojih se jedan bračni partner smatra nedostojnim:
1. voĎenje nečasnog i nemoralnog života
2. teški prestupi protiv davaoca izdržavanja.
MOGUĆNOST ODBIJANJA ZAHTJEVA ZA IZDRŢAVANJE
U smislu člana 227. sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje ukoliko:

1.) su bračni partneri
a.) kroz duži period
b.) odvojenog života
c.)potpuno samostalno
d.)obezbjeĎivali sredstva za vlastito izdržavanje ili
2.) se utvrdi da bračni partner koji zahtijeva izdrţavanje prestankom braka koji je trajao kraće
vrijeme, nije doveden u teži materijalni položaj od onoga u kome se nalazio prilikom stupanja u
brak.
1. U prvom slučaju sud moţe odbiti zahtjev u slučaju faktičkog prekida bračne zajednice, odnosno
duţeg perioda odvojenog ţivota u kome su bračni partneri samostalno , bez tuĎe pomoći, stjecali
sredstva za ţivot.
Pitanje dužine trajanja odvojenog života se različito tumači u odlukama najviših sudova. Nekada su to
3 godine, a nekada do 7-8.
2. U drugom slučaju, sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje u slučaju kratkog trajanja braka, ali
samo pod uvjetom da bračni partner koji izdrţavanje traţi :
nije došao u teži materijalni položaj od onoga u kojem se nalazio prije braka.26
U slučaju poništenja braka, odnosi bračnih partnera rješavaju se analogno kao kod razvoda braka. To
se odnosi i na pravo izdrţavanja.
U članu 226., stav 2 je normirano da sud moţe odbiti zahtjev za izdržavanje:

a.) bračnog partnera u postupku poništenja braka, odnosno
b.) bračnog partnera iz poništenog braka,
ako bi ova obaveza predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog partnera.
Zakonodavac je izostavio grubo i nedolično ponašanje bračnog partnera kao okolnosti zbog kojih
sud moţe odbiti zahtjev za izdržavanje kada je u pitanju izdrţavanje bračnih partnera nakon
prestanka braka poništenjem.
ODREĐIVANJE IZDRŢAVANJA
Osnovne pretpostavke za odreĎivanje izdrţavanja su normirane u PZ:

Izdrţavanje se odreĎuje prema potrebama izdrţavanog lica i mogućnostima davaoca izdrţavanja.
Normiran je i način odreĎivanja izdrţavanja.
U postupku za izdržavanje, sud je duţan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdrţavanje.
Prilikom utvrĎivanja potreba bračnog partnera koji traţi izdrţavanje, sud će uzeti u obzir njegovo:
6. imovinsko stanje
7. sposobnost za rad
8. mogućnost zaposlenja
9. zdravstveno stanje
Napuštanje posla, graviditet, i izdrţavanje po drugom osnovu. Ovo rješenje je u funkciji zaštite onog bračnog partnera koji nema
26
mogućnosti za vlastito izdrţavanje.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
10. i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njegovih potreba.
6. UtvrĎivaje imovinskog stanja bračnog partnera povjerioca je od značaja za ocjenu da li bračni

partner sredstva za izdrţavanje moţe ostvariti iz svoje imovine
7. Nesposobnost za rad se uglavnom javlja kao posljedica bolesti, tjelesnih nedostataka ili
invaliditeta.
8. Mogućnost zaposlenja- cijeni se nešto uţe nego kada je u pitanju izdrţavanje djece. Ne moţe
se smatrati da bračni partner ima mogućnost zaposlenja ako mu se nudi posao koji ne
odgovara njegovim kvalifikacijama.
9. Zdravstveno stanje povjerioca izdrţavanja odreĎuje i njegove potrebe. Ne mogu se uporeĎivati
potrebe zdrave i bolesne osobe i to posebno one koja ima potrebu za konstantnim liječenjem
ili čak tuĎom pomoći.
10. Mogućnosti dužnika izdržavanja: zakon ukazuje na obavezu suda da utvrdi:
c.) sva njegova primanja i
d.) stvarne mogućnosti da stječe povećanu zaradu,
ne zanemarujući:
b.) njegove potrebe;
b.) njegove obaveze po osnovu izdržavanja27
U sudskoj praksi su se mogućnosti davaoca izdrţavanja cijenile kroz njegove materijalne

mogućnosti, koje su dokazivane potvrdom o visini mjesečnih prinadleţnosti.
MeĎutim zakon obavezuje sud da utvrdi i sve prihode obaveznog lica da stječe povećanu zaradu.
Federalni ministar rada i socijalne politike će jednom godišnje, najkasnije do 1. marta tekuće godine,
imajući u vidu troškove ţivota objaviti podatke o prosječnim potrebama osobe koja zahtijeva
izdrţavanje. Te podatke će sud uzeti u obzir u postupku izdrţavanja. 28
Obaveza izdrţavanja se moţe odnositi na izdrţavanje više lica.(djece, roditelja, braće)

Moguće je i suprotno, da je više lica obavezno izdrţavati jedno lice(djeca- roditelje).
U oba slučaja sud će odrediti visinu alimentacije u odnosu na svako lice posebno.
Obaveza izdržavanja je podložna izmjenama, jer zavisi od :

a.) mogućnosti duţnika s jedne strane i potreba povjerioca s druge strane.
Zainteresovano lice moţe traţiti da sud:
d.) povisi
e.) snizi ili
f.) ukine
ranijom odlukom dosuĎeno izdrţavanje.
Svaka strana može zahtijevati da se dosuĎena visina doprinosa
prilagodi promijenjenim okolnostima.
Pravna priroda pravila o promjeni doprinosa za izdržavanje se u teoriji različito shvata.
1.) neki autori smatraju da se radi o pravilu rebus sic stantibus. Oni smatraju
da se visina izdrţavanja, zbog promijenjenih okolnosti odreĎuje uz
prećutnu klauzulu rebus sic stantibus.
2.) Drugi smatraju da pravilo o promjeni visine izdrţavanja nije jedan od
slučajeva primjene pravila rebus sic stantibus.
Ovdje se radi o promjeni visine izdržavanja koja zavisi od mogućnosti duţnika i potreba povjerioca.?!
Kod pravila rebus sic stantibus, promijenjene okolnosti jesu rezltat nepredvidivih izvanrednih
dogaĎaja.
To kod promjene visine izdrţavanja nije slučaj.
27
Moraju se uzeti u obzir sva primanja po različitim osnovama:
Honorarni i dopunski rad, prihodi od nekretnina, vlasništva, zanatskog rada.
28
To će biti od koristi sudu pri odreĎivanju visine doprinosa za izdrţavanje. Ovi su podaci samo pomoćno sredstvo sudu, on nije vezan
njima.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Promijenjene okolnosti su nekada:

c.) nužne, odnosno
d.) unaprijed poznate već u momentu nastanka obaveze.29
Promjene zbog:
c.) vanrednih dogaĎaja ili
d.) otežanih prilika
su veoma rijetke, što je kod pravila rebus sic stantibus uvijek slučaj.
Zakljuĉak:
Mogućnost promjene odluke o izdrţavanju nije zasnovano na pravilu rebus sic stantibus.
Organ starateljstva- pokretanje i voĊenje parnice

Organ starateljstva moţe, u svojstvu punomoćnika,
uz predhodnu saglasnost starih i samohranih lica ,
da u njihovo ime pokrene i vodi parnicu za ostvarivanje prava na izdrţavanje
prema srodnicima, koji su po odredbama zakona dužni da ih izdrţavaju.
Naknada troškova- opravdanih (tuţba)

Zakon predviĎa mogućnost da zainteresovano lice, koje je imalo troškove radi izdržavanja nekog
lica, tužbom traţi naknadu tih troškova od lica koja su u smislu zakona dužna davati izdržavanje.30
Naknada troškova se moţe traţiti ukoliko su ti troškovi bili opravdani.
Privremene mjere radi davanja izdrţavanja

U toku postupka za izdržavanje lica izmeĎu kojih postoji zakonska obaveza izdržavanja (osim
izdrţavanja djece),
sud na prijedlog lica koje traži izdržavanje
moţe odrediti privremene mjere radi davanja izdrţavanja.
Da bi sud odredio privremene mjere moraju mu se učiniti vjerovatnim činjenice od kojih zavisi pravo
na izdržavanje.
Presuda-(dospjeli obroci, budući obroci)

Nakon okončanog postupka, sud donosi presudu kojom obavezuje duţnika na izdrţavanje.
U presudi se odreĎuje rok u kojem moraju biti isplaćeni dospjeli obroci.
U presudi se odreĎuje vrijeme do kojeg se redovno isplaćuju budući obroci izdržavanja.
Ukoliko dužnik izdržavanja svoju obavezu ne izvršava dobrovoljno, moţe se zatražiti prinudno
izvršenje.
Odbijanje tuţbenog zahteva

Sud će odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom, ukoliko u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti
koje Zakon traži na strani povjerioca i duţnika izdrţavanja.
Kako bi se obezbijedilo plaćanje dosuĎene alimentacije, predviĎena je krivičnopravna zaštita prava

na izdržavanje.
Krivični zakon FBiH previĎa sankcije za one koji izbjegavaju obavezu izdržavanja.
Činjenica neplaćanja izdržavanja, sama po sebi, ne predstavlja kriviĉno djelo.

Krivično djelo postoji tek ukoliko se s umišljajem poduzimaju razne mjere i aktivnosti u cilju
izbjegavanja ispunjenja ove obaveze.31
29
Npr. izdrţavanje maloljetne djece- čije se potrebe mijenjaju sa godinama starosti.
30
To mogu biti: organi, organizacije ili zajednice ili fizička lica.
31
U sudskom postupku je vaţno razgraničiti „izbjegavanje plaćanja“ od „neplaćanja“ izdrţavanja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sancije za izvršenje ovog kriviĉnog djela
PredviĎena sankcije za izvršenje ovog krivičnoh djela jesu:
a.) kazna zatvora (u trajanju od 3 godine)32
b.) uvjetna osuda
Pri izricanju uvjetne osude, sud moţe učinitelju odrediti obavezu:

c.) urednog plaćanja izdržavanja, te
d.) podmirenja dospjelih obaveza.
Ukoliko učinilac ovog krivičnog djela ispuni svoju obavezu do okončanja glavnog prestresa,
predviĎena je mogućnost da se oslobodi od kazne.
Osobu koja je dužna davati izdržavanje, sud će obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa
izdrţavanja u odreĎenom iznosu.
IMOVINSKI ODNOSI BRAĈNIH PARTNERA
Imovinski odnosi se inače ureĎuju propisima graĎanskog prava. Onda kada su subjekti ovih odnosa:
1. bračni i vanbračni partneri
2. roditelji i deca
3. roditelji vanbračnog deteta(u slučaju snošenja troškova trudnoće i poroĎaja vanbračnog
djeteta),
oni su ureĎeni PZFBiH.
Zakonodavac pri ureĎenju ovih odnosa polazi od općih pravila graĎanskog prava, ali od njih odstupa,
zbog same prirode ovih odnosa.
Imovinski odnosi bračnih partnera se tiču:

1. imovine bračnih partnera
2. odgovornosti bračnih partnera za dugove prema 3. osobama.
Imovinski odnosi su ureĎeni PZ, dok se na pitanje vraćanja poklona primjenjuju pravila graĎanskog
prava.
Imovinske odnose PZFBiH je uredio na 2 načina, ostavljujući bračnim partnerima mogućnost izbora
izmeĎu 2 imovinska režima:
1. zakonskog
2. ugovornog
Ako bračni partneri ne ţele da se na njihove imovinske odnose primjenjuju zakonske odredbe o
bračnoj stečevini, u tom slučaju mogu zaključenjem bračnog ugovora isključiti njihovu primjenu,
kojim mogu urediti ove odnose na način koji njima odgovara.
Zakonski ugovorni reţim, normiran u PZFBiH će se primjenjivati ukoliko bračni partneri nisu
imovinske odnose uredili bračnim ugovorom prije sklapanje braka ili u toku braka.
ZAKONSKI IMOVINSKI REŢIM
Zakonodavac je pri ureĎenju imovinskih odnosa bračnih partnera pošao od načela:

1. porodične solidarnosti i
2. ravnopravnosti bračnih partnera
32
Izvršenjem izrečene kazne, dovodi se u pitanje interes lica koje ima pravo na izdržavanje, jer se mogućnosti
obaveznog lica smanjuju za vrijeme izdrţavanja kazne. Time se ne može postići svrha izdržavanja, pa to
rješenje nije praktično.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U okviru zakonskog imovinskog reţima postoje:

1. bračna stečevina
2. posebna imovina.
Kriterij za razlikovanje ovih dviju imovina su, u pravilu:

1. porijeklo
2. vrijeme
stjecanja prava, odnosno preuzimanje obaveza koje ulaze u njihov sastav.
BRAĈNA STEĈEVINA
Pojam braĉne steĉevine
Braĉna steĉevina je:

1. imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice
2. prihodi iz te imovine
Nastanak bračne stečevine se veţe za postojanje 2 elementa (konstitutivna):

1. konstitutivi element: radi se o imovini koja se stječe radom oba bračna partnera. Taj rad moţe
biti:
a.) zajednički (zajedno obavljaju isti posao, ista profesija)
b.) pojedinačan-odvojen (različit posao, različito radno mjesto)
Doprinos bračnih partnera moţe biti:

a.) neposredan (obavlja djelatnost koja donosi zaradu)
b.) posredan (obavlja rad za koji ne dobija naknadu, ali na taj način omogućava drugom bračnom
partneru da radi i stječe zaradu)
Izuzeci o radu kao načinu stjecanja bračne stečevine:

1. bračnu stečevinu čine i prihodi iz imovine stečene radom, dakle imovine koja čini bračnu
stečevinu.
Ovi prihodi ulaze u bračnu stečevinu bez obzira da li su stečeni radom ili bez rada.33
2. U bračnu stečevinu ulaze pokloni koje su 3. osobe učinile za vrijeme trajanja bračne
zajednice, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio.
U posebnu imovinu jednog bračnog patnera će ući pokloni samo onda:
a.) kada iz namjene poklona proizlazi ili
b.) se iz okolnosti u momentu davanja poklona
moţe zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom bračnom partneru.34
3. U bračnu stečevinu ulazi dobitak od igara na sreću.

Zakonodavac je prihvatio ovo rješenje polazeći od načela porodične solidarnosti.
4. U bračnu stečevinu ulaze prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni za vrijeme trajanja

bračne zajednice.
U intelektualno vlasništvo ulaze:
33
U bračnu stečevinu će ući :
a.) plodovi dobijeni radom bračnih partnera na poljoprivrednom zemljištu (koje čini bračnu stečevinu)
b.) kamate na novac (koji čini bračnu stečevinu) ili zakupnina za kuću(koja čini bračnu stečevinu) dobijeni bez rada bračnih partnera
34
Nije bitno od čega se poklon sastoji
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. autorska i srodna prava
2. industrijsko vlasništvo
U bračnu stečevinu će ući prihodi od autorskog prava i njima srodnih prava bračnog partnera:
a.) autora u oblasti knjiţevnosti, nauke i umjetnosti
b.) proizvoĎača fonograma, radiodifuznih ustanova- proizvoĎača emisija
c.) proizvoĎača videograma
d.) proizvoĎača baze podataka
U bračnu stečevinu će ući i prihodi od industrijskog vlasništva:

1. patenata
2. robnih i usluţnih ţigova
3. industrijskog dizajna
4. geografske oznake
2. konstitutivni element bračne stečevine je vrijeme njenog stjecanja. Ona se stječe tokom
trajanja bračne zajednice.
Dakle, nije dovoljno samo postojanje braka, već izmeĎu bračnih partnera mora postojati zajednica
života. Ukoliko izmeĎu bračnih patnera ne postoji zajednica ţivota, imovina stečena u to vrijeme
nije stečevina, već posebna imovina.
Imovina koja bude stečena u vrijeme trajanja postupka za poništenje ili razvod braka, a za koje
bračni partneri više ne ostvaruju zajednicu ţivota ući će u posebnu imovinu.
Činjenicu da je zajednica života prestala prije prestanka braka u sudskom postupku dokazuje onaj
bračni partner koji to tvrdi.
Ukoliko brak bude poništen, imovina stečena u toku njegovog postojanja čini bračnu stečevinu.
Ukoliko je brak nepostojeći, imovina koja se stekne u toku zajedničkog ţivota neće se smatrati kao
stečevina, osim ako se na ovaj „brak“, odnosno imovinu stečenu u njemu, mogu primjeniti odredbe
o vanbračnoj zajednici, odnosno vanbračnoj stečevini.
PRIRODA BRAĈNE STEĈEVINE
Bračna stečevina je po svojoj prirodi suvlasništvo.

PZ predviĎa jednake suvlasničke dijelove bračnih partnera u bračnoj stečevini.
Primjena ove pretpostavke o jednakim udjelima se isključuje jedino u slučaju zaključenja bračnog
ugovora, kojim se drugačije odrede udjeli u stečevini.
Rješenje o jednakim udjelima bračnih partnera je novo rješenje koje se zasniva na načelima:
porodične solidarnosti i ravnopravnosti bračnih partnera.
Prema ranijem zakonu je imovina stečena u toku bračne zajednice smatrana zajedničkom
vlasništvom.
Razlika izmeĎu zajedničkog vlasništva i suvlasništva ogleda se u sljedećem:

- kod zajedničkog vlasništva udio zajedničara (bračnih partnera) u imovini se
ne zna, sve dok se ne izvrši njena podjela.
- kod suvlasništva je udio bračnih partnera (idealni dio) unaprijed poznat.
Suvlasništvo, dakle, postoji kada nepodjeljena stvar pripada dvjema ili više osoba, tako da je dio svake
od njih odreĎen srazmjerno cjelini.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PZ izričito normira da ako je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, u
tom slučaju, drugi bračni partner moţe zahtijevati ispravku upisa u skladu sa Zakonom o zemljišnim
knjigama FBiH.
PZ RS zadrţao je rješenje iz ranijeg zakona, koje se sastoji u tome da je imovina stečena radom ili na
drugi način normiran u zakonu u toku bračne zajednice zajednička imovina.
Razlika u odnosu na raniji zakon:

Svakom od supruţnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine, ali uz mogućnost zahtijevanja
da se pri podjeli imovine odredio udio veći od polovine.
PREDMET BRAĈNE STEĈEVINE
Predmet bračne stečevine mogu biti:

1. stvarna
2. obligaciona prava
Od stvarnih prava u bračnu stečevinu ulaze:

a.) pravo vlasništva na pokretninama i nekretninama
b.) pravo sluţnosti
c.) zaloţno pravo
d.) pravo etaţnog vlasništva
e.) plodovi s bračne stečevine bez obzira na to da li su nastali radom ili ne
f.) polodovi sa posebne imovine koji su rezultat rada oba bračna partnera
g.) plata, zarada koju za svoj rad dobija bračni partner.
Od obligacionih prava u bračnu stečevinu ulaze:

potraživanja i dugovi nastali u vezi sa bračnom i porodičnom zajednicom i bračnom stečevinom.
UPRAVLJANJE I RASPOLAGANJE BRAĈNOM STEĈEVINOM
PZ normira da se na upravljanje bračnom stečevinom primjenjuju norme stvarnog i obligacionog

prava, ukoliko njim (ovim zakonom) nije drugačije odreĎeno. 35 Iako nije izričito normirano, na
raspolaganje bračnom stečevinom se takoĎer primjenjuju odredbe stvarnog i obligacionog prava,
ukoliko ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.
Pošto je PZ lex specialis u odnosu na Zakon o vlasničkopravnim odnosima (ZOVO), samo onda
kada u PZ nisu sadrţana posebna rješenja koja se tiču stečevine, različita od onih u ZOVO-u,
primjeniće se odredbe o suvlasništvu sadrţane u ZOVO-u
Jedino odstupanje: u slučaju zaključenja bračnog ugovora.
Svaki partner, kao suvlasnik, ima pravo stvar, koja je predmet stečevine:
1. posjedovati
2. njom se koristi srazmjerno svom dijelu.
Ograničenje ovih ovlaštenja:

Pri posjedovanju i korištenju stvari ne smije povrijediti pravo drugog bračnog partnera.
Upravljanje bračnom stečevinom:

Bračni partneri imaju pravo upravljati bračnom stečevinom:
1. zajednički
35
Isto je i U RS.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. upravljanje povjeriti jednom od njih
3. ili trećoj osobi
Od sporazuma o upravljanju bračnom stečevinom, mogu odustati, odnosno opredijeliti se za drugu

alternativu.
Sporazum o upravljanju bračnom stečevinom moţe biti:

1. jedna od odredaba bračnog ugovora
2. zaseban sporazum, onda kada bračni partneri nisu zaključili bračni ugovor.
Bračni partneri se mogu dogovoriti o upravljanju:

1. cjelokupnom imovinom
2. pojednim dijelovima imovine
3. pojedinim stvarima iz ove imovine.
Ovakav posebni sporazum se moţe zaključiti u bilo kojoj formi i u svako doba.36
Jedino ograničenje da se tim odustankom ne prouzrokuje šteta:
a.) na stečevini
b.) drugom bračnom partneru.
Troškove korištenja, upravljanja, održavanja stvari iz stečevine, kao i ostale terete koji se odnose na
stvar, snose bračni partenri, kao suvlasnici, srazmjerno veličini svojih dijelova.
Onda kada bračni partneri ne uspiju postići sporazum o upravljanju i korištenju imovine, mogu se
obratiti sudu zahtjevom da u vanparničnom postupku odluči o upravljanju i korištenju ili podjeli
imovine.
Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja stečevinom, odnosnom stvarima koje su u sastvu

stečevine, jedan bračni partner mora imati saglasnost drugog bračnog partnera.
Ako jedan bračni partner ne da saglasnost, a radi se o poslu koji je neohodan za redovno održavanje
stečevine, drugi bračni partner ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud.
Za preduzimanje poslova koje prelaze okvir redovnog upravljanja37, mora se postići saglasnost oba
bračna partnera. U slučaju nepostizanja saglasnosti, a kada za preduzimanje postoje naročito
opravdani razlozi, jedan bračni partner ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud.
Raspolaganje38
Jedan bračni partner moţe samostalno raspolagati39 svojim dijelom, bez saglasnosti drugog bračnog
partnera.
Bračni partner ima pravo preče kupovine, jedino u slučaju donošenja sudske odluke da se podjela
stvari vrši prodajom, na šta je sud ovlašten u slučaju kada fizička dioba stvari nije moguća ili moguća
uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.40
36
Zakonodavac ne porpisuje formu za ovaj sporazum, ni za njegov raskid.
37
To su:
1. promjena namjene stvari;.
2. otuĎenje cijele stvari
3. veće popravke ili prepravke koje nisu nužne za održavanje stvari;
4. zasnivanje: a.) hipoteke na cijeloj stvari
b.) sluţnost
38
Pod raspolaganjem se podrazumijeva otuĎenje i opterećenje imovine izvan redovnog upravljanja i raspolaganja.
39
U RS ne moţe, bračni partneri imovinom mogu raspolagati samo sporazumno.
40
PZ ne normira da drugi bračni partner u slučaju prodaje idealnog dijela ima pravo preče kupovine.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PODJELA BRAĈNE STEĈEVINE
U pogledu podjele bračne stečevine, PZ, normira mogućnost podjele:
1. ugovorom bračnih partnera ili
2. u sudskom postupku
Način podjele se bračnim ugovorom moţe odrediti:

1. već pri samom sklapanju braka (u ovom slučaju se moţe ugovoriti podjela stečevine u
cjelini)
2. nakon sklapanja braka, odnosno stjecanja bračne stečevine(u ovom slučaju ugovor se moţe
odnositi na stečevinu u cjelini ili na pojedine stvari ili prava koje u nju ulaze)
Podjela bračne stečevine se moţe izvršiti:

1. (u slučaju podjele u sudskom postupku) u toku braka i nakon njegovog prestanka
2. (u slučaju zaključenja bračnog ugovora) u toku braka, nakon njegovog prestanka, abračnim
partnerima je takoĎer ostavljena mogućnost da se sporazumiju o momentu podjele.
Onda kada nije zaključen bračni ugovor, o podjeli stečevine odlučuje sud.
Sudski postupak se pokreće zahtjevom:
1. bračnih partnera
2. povjerioca bračnog partnera
Odluku o podjeli bračne stečevine se moţe donijeti u:

1. parničnom postupku (kada postoji spor o tome da li pojedine stvari ili prava ulaze u bračnu
stečevinu ili posebnu imovinu)
2. vanparničnom postpku (kada ne postoji spor o tome),
Vanparnični postupak zahtjevom pokreće bračni partner.

Parnični postupak mogu pokrenuti:
1. bračni partneri
2. povjerilac jednog od bračnih partnera, kako bi se namirio svoja potraţivanja iz djela koji
pripadne jednom bračnom partneru(njegovom duţniku), koja su nastala radi ispunjenja
obaveza koje je on preuzeo:
a.) a.)prije stupanja u brak ili
b.) b.)u toku braka radi podmirenja ličnih potreba.
Bračna stečevina se dijeli na jednake dijelove, ukoliko bračni partneri nisu ugovorili drugačije. 41
Nakon što:
1. utvrdi diobnu masu, odnosno koja stvarna i obligaciona ulaze u nju,
2. te od nje odvoji posebnu imovinu,
sud pristupa podjeli bračne stečevine.
Pravilo koje je preuzeto iz ranijeg zakona:42

Bračni partner s kojim ţivi dijete, odnosno koji ostvaruje roditeljsko staranje dobit će pored njegovog
dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta.
Time se štiti interes bračnog partnera (roditelja), jer bio u protivnom njegov udio u stečevini bio
umanjen za vrijednost tih stvari.
41
U PZRS normirano je da svakom bračnom partneru pripada po jedna polovina zajedničke imovine. Ali svaki od bračnih partnera ima
pravo da zahtijeva da mu sud odredi veći dio od polovine, ako dokaže da je njegov doprinos u stjecanju zajedničke imovine znatno veći od
doprinosa drugog bračnog partnera.
42
RS je zadrţao pravila iz ranijeg zakona o dosuĎivanju i drugih stvari iz zajedničke imovine:
1. onih koji sluţe za obavljanje zanimanja
2. i onih koji služe isključivo ličnoj upotrebi jednog bračnog supruţnika.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Radi zaštite interesa djeteta normirana je obaveza ovog roditelja da u slučaju izmjene odluke o
staranju o djetetu da ove stvari preda drugom roditelju, odnosno osobi kojoj je bude povjereno
čuvanje i odgoj djeteta.
Bračni partneri se mogu postići sporazum ili se sporazumjeti u bračnom ugovoru o izdvajanju i
uračunavanju u njihov dio stvari koje su namijenjene isključivo ličnoj upotrebi jednog bračnog
partnera ili koje služe za obavljanje njegove profesije. Pravila koja su se odnosila na te stvari jesu
postojala u ranijem zakonu, ali nisu zadrţana u PZFBiH.
Predmet bračne stečevine jesu:

1. stvarna i obligaciona prava
2. potraţivanja i dugovanja izmeĎu bračnih partnera ili sa trećim osobama nastala u vezi sa
nastankom, održavanjem i uvećanjem vrijednosti bračne stečevine.
Kao predmet bračne stečevine i ta potraţivanja i dugovanja ulaze u diobnu masu. U dio svakog
bračnog partnera će se uračunati i potraţivanja i dugovanja.
U bračnu stečevinu ulaze:
1. potraţivanja i dugovanja prema trećim osobama
2. potraţivanja i dugovanja koja su nastala izmeĎu bračnih partnera meĎusobno. 43 (Ovo rješenje nije
izričito normirano u PZFBiH), ali proizlazi iz predmeta bračne stečevine.
Bez obzira na to da li se podjela bračne stečevine vrši ugovorom ili sudskom odlukom, ona se može
izvršiti odreĎivanjem dijelova:
1. u čitavoj stečevini;
2. na pojedinoj stvari (koja ulazi u sastav ili
3. na pravu iz nje.
Bračni partneri (kao suvlasnici) mogu način podjele odrediti svojim sporazumom, odnosno bračnim
ugovorom.
U slučaju nepostizanja sporazuma, o tome na zahtjev svakog bračnog partnera odlučuje sud.
Sud nema slobodu izbora načina podjele, jer ga je zakonodavac u tome ograničio.
1. Uvijek kada je to moguće sud treba izvršiti fizičku podjelu stvari.

2. Ako je fizička podjela nemoguća (stvar-nedjeljiva) ili je moguća ali uz znatno smanjenje
vrijednosti stvari, u tom slučaju, sud je ovlašten odlučiti o podjeli stvari prodajom stvari.
3. Iznos koji se dobije prodajom dijeli se izmeĎu bračnih partnera (civilna podjela). U slučaju
prodaje stvari, bračni partner ima pravo preče kupovine.
4. Ako se imovina ne uspije podijeliti ni prodajom , sud moţe stvar dosuditi u vlasništvo
jednom bračnom partneru, obavezujući ga da drugom bračnom partneru naknadi prometnu
vrijednost stvari, srazmjerno njegovom dijelu.
POSEBNA IMOVINA
Posebna imovina bračnog partnera 44 je:

ona imovina koju on:
1. ima u momentu sklapanja braka
2. i ona koju za vrijeme trajanja bračne zajednice stekne po pravnom osnovu drugačijem od
onog kojim se stiče bračna stečevina.
Posebnom imovinom se smatra i: (iako to zakon izričito ne normira)
Imovina koja pripadne bračnom partneru nakon podjele bračne stečevine , bilo da je podjela izvršena
u toku trajanja ili nakon prestanka bračne zajednice.
43
Npr. potraţivanje naknade štete koju je jedan bračni partner pričinio na bračnoj stečevini postupajući kao negotiorum gestor (poslovoĎa
bez naloga)
44
U PZRS je pojam posebne imovine skoro identično odreĎen, ali je u istom zadrţano rješenje ranijeg zakona, prema kojem u posebnu
imovinu žene ulazi imovina koja je data kao miraz.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U posebnu imovinu ulazi sve ono što je stečeno:
1. nasljeĎivanjem;
2. poklonom namijenjenim jednom bračnom partneru;
3. novčana nagrada;
4. stipendija;
5. potraživanje na ime naknade štete prouzrokovane:
a.) na posebnoj imovini ili
b.) prema ličnosti jednog bračnog partnera.
Ako je imovina stečena prije braka, irelevantan je način njenog stjecanja, ona ostaje posebna imovina.
Ako je imovina stečena u toku trajanja bračne zajednice, za utvrĎivanje da li se radi o bračnoj
stečevini ili posebnoj imovini, relevantan je, odlučujući je način njenog stjecanja.
Tako će u posebnu imovinu ući samo ono što je stečeno po drugačijem pravnom osnovu od onog
kojim se stječe bračna stečevina.
U posebnu imovinu će ući, u pravilu, ono što nije stečeno radom, jer se bračna stečevina, u pravilu,
stječe radom.
Iako nisu stečeni radom, u posebnu imovinu neće ući:
1. pokloni učinjeni u korist oba bračna partnera;
2. dobitak od igara na sreću;
3. prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni u toku bračne zajednice.
Pokloni trećih osoba učinjeni tokom trajanja bračne zajednice ući će u posebnu imovinu jednog
bračnog partnera, samo ukoliko to:
1. proizlazi iz namjene poklona ili
2. se iz okolnosti koje postoje u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac
ţelio učiniti poklon samo ovom bračnom partneru.
Primjenom vremenskog kriterija (prihvaćenog za odreĎenje pojma bračne stečevine):

Kao posebna imovina se odreĎuje i imovina stečena nakon prestanka bračne zajednice, bez obzira
na osnov po kojem je stečena.
Negativna definicija posebne imovine:

Imovina koja ne ulazi u bračnu stečevinu.
U zakonima entiteta ne postoje posebne odredbe koje se odnose na posebnu imovinu, već se na nju
primjenjuju opća pravila graĎanskog prava.45
Bračni partner, vlasnik te imovine, samostalno raspolaže i upravlja tom imovinom.
Jedino odstupanje:
Obaveza da svojom posebnom imovinom (kao i bračnom stečevinom, odnosno zajedničkom
imovinom) odgovara za obaveze:
1. preuzete radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice
2. za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera.
46
UGOVORNI IMOVINSKI REŢIM

45
Ne podlijeţe posebnom bračnom imovinskom reţimu.
46
Ukoliko jedan bračni partner ulaţe u nekretninu koja je posebna imovina drugog bračnog partnera, on neće postati suvlasnik, već ima
samo obligacionopravni zahtjev za rad koji je uložio, prema ZOO.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U našem pravu postoje 2 imovinska reţima:

1. zakonski
2. ugovorni
o čijoj primjeni bračni partneri odlučuju (ne)zaključenjem bračnog ugovora.
Zaključenjem bračnog ugovora bračni partneri isključuju primjenu zakonskog reţima na imovinu:
a.) koju budu stjecali u nakon sklapanja braka ili
b.) su je već stekli u braku.
Nezaključenjem bračnog ugovora bračni partneri, (kada to ne ţele ili ne mogu postići sporazum)
pristaju da se na njihove imovinske odnose primjenjuje bračni imovinski režim normiran u PZ.
UreĎenje imovinskih odnosa se zasniva na načelu porodične solidarnosti, jer se njim postiţe zaštita
jednog bračnog partnera:
1. u odnosu na drugog
2. u odnosu na srodnike drugog bračnog partnera (osoba s kojim će konkurisati za naslijeĎe u
slučaju smrti bračnog partnera)
Bračnim ugovorom se imovinskopravni odnosi bračnih partnera mogu urediti:

1. prilikom sklapanja braka i
2. tokom trajanja bračne zajednice
Dakle, bračni ugovor se moţe sklopiti:

1. neposredno prije sklapanja braka
2. u toku samog postupka sklapanja braka
3. sve dok postoji bračna zajednica
Nakon prestanka bračne zajednice, ne postoji mogućnost ureĎenja imovinskih odnosa bračnim
ugovorom, jer bi tada zaključen bračni ugovor bio obični ugovor graĎanskog prava.
Već u momentu podnošenja prijave namjere za zaključenje braka, matičar upoznaje bračne partnere
sa mogućnostima ureĎenja imovinskih odnosa, te dejstvima braka imovinske prirode.
Zakon ne odreĎuje predmet bračnog ugovora.

U skladu sa pravilima obligacionog prava (ZOO), bračni partneri mogu postići svaki sporazum koji
nije protivan prinudnim propisima.47
Još jedno ograničenje, odreĎeno je Zakonom o vlasničkopravnim odnosima, a to je da je ništav onaj
ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu.
Dakle, bračni partneri se ne mogu u ugovoru trajno odreći prava na podjelu stvari, odnosno
stečevine.
Forma braĉnog ugovora:

Bračni ugovor je pravni posao kojim bračni partneri ureĎuju svoje imovinske odnose.
Spada u grupu formalnih ugovora, jer je za njegovo zaključenje predviĎena posebna forma.48
PZ je normirao zaključenje ugovora u formi notarski obraĎene isprave.49
Nepoštovanje forme je razlog za (ima za posljedicu) poništenje ugovora.
47
U ugovor mogu unijeti odredbe o tome da :
a.) u bračnu stečevinu neće ući sve ono što je zakonom normirano da je sačinjava, već da će ući u posebnu imovinu;
b.) mogu odrediti suvlasničke udjele u cjelokupnoj bračnoj stečevini ili nekim njenim dijelovima;
c.) mogu postići sporazum o upravljanju i raspolaganju,
d.) mogu uspostaviti stvarna prava na bračnoj stečevinirava
itd.
48
Posebna forma osigurava:
a.) lakše dokazivanje njegovog zaključenja i sadržine
b.) doprinosi pravnoj sigurnosti, odnosno zaštiti bračnih partnera i trećih osoba.
49
PZ RS normira da se ovaj ugovor sklapa u pismenoj formi, a potpisi supružnika moraju biti ovjereni od sudije ili notara. Dakle, za
punovaţnost ugovora se ne zahtijeva notarski obraĎena isprava.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ugovorne strane su sami bračni, odnosno budući bračni partneri, niko osim njih ne moţe zaključiti
ovaj ugovor.
U ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost ovaj ugovor će sklopiti njegov
staratelj s odobrenjem organa starateljstva, koji će se pri davanju, odnosno uskraćivanju odobrenje
rukovoditi interesom zastupanog bračnog partnera.
Bračni partner kojem je ograničena poslovna sposobnost moţe sam zaključiti bračni ugovor.
PZ izričito zabranjuje primjenu prava druge države na imovinskopravne odnose bračnih partnera.
Ova zabrana postoji onda kada su bračni partneri domaći državljani.
Normirana zabrana ne važi:
Onda kada je jedan od bračnih partnera strani državljanin, dakle, radi se o braku sa inostranim
elementom, u tom slučaju je moguće da se na bračni ugovor primjeni strano pravo.
UGOVOR O POKLONU IZMEĐU BRAĈNIH PARTNERA
Ugovorom o poklonu jedan bračni partner besplatno (bez naknade) prenosi pravo vlasništva na nekoj
stvari ili imovinskom pravu drugom bračnom partneru, a ovaj drugi to prihvati, odnosno tu stvar ili
pravo prima u svoje vlasništvo.
Na ugovor o poklonu će se do donošenja ZOO BiH primjenjivati pravila prihvaćena u sudskoj praksi i
teoriji, jer vaţeći ZOO ne ureĎuje ugovor o poklonu. 50
Bračni partneri, prema prihvaćenim pravilima, ugovor o poklonu mogu zaključiti u usmenoj formi,
dok u slučaju kada je predmet ugovora nekretnina, obavezna je pisana forma. MeĎutim, Zakon o
notarima zahtijeva notarsku obradu isprave za pravne poslove čiji je predmet prijenos ili stjecanje
vlasništva (ili drugih stvarnih prava na nekretninama). 51
Na pitanje vraćanja poklona koji su bračni partneri dali jedan drugom primjenjuju se pravila
obligacionog prava, koja su se ranije primjenjivala samo na poklone koji su oni dobili od trećih
osoba.52
Na vraćanje poklona se primjenjuju pravila o opozivu poklona. 53

Prema tim pravilima razlozi za opoziv su:
1. osiromašenje poklonodavca
2. gruba nezahvalnost poklonoprimca
Do opoziva, dakle može doći:

1. Ako bračni partner- poklonodavac- osiromaši tako da ne moţe:
a.) osigurati svoje nužno izdržavanje ili
b.) ispunjavati zakonsku obavezu izdržavanja.
2. Ako bračni partner- poklonoprimac- svojim ponašanjem prema:

a.) bračnom partneru- poklonodavcu ili
b.) nekoj njemu bliskoj osobi pokaţe veliku nezahvalnost.
Po ovom osnovu, bračni partner- poklonodavac ima pravo opozvati poklon ukoliko je njegov
bračni partner učinio krivično djelo prema njemu.
Pravila o opozivu poklona primjenjuju se samo na one poklone koje je bračni partner učinio iz
svoje posebne imovine.
50
U prednacrtu ZOO-a sadrţane su odredbe o ugovoru o poklonu, koje se ne razlikuju mnogo od ovih pravila, naročito u dijelu o opozivu
poklona.
51
Prednacrt ZOO normira da je za punovažnost izjave poklonodavca zahtijeva notarska obrada, osim ako je poklon prenesen u imovinu
poklonoprimca, dakle ako se radi o pokretnoj stvari, na kojoj se vlasništvo stječe predajom u posjed.
52
Jer PZFBiH ne reguliše pitanje vraćanja poklona bračnih partnera u slučaju poništenja ili razvoda braka ili utvrĎenja postojanja osnova
za poništenje ili razvod braka. To pitanje je regulisao raniji zakon.
53
U prednacrtu ZOO BiH opoziv poklona je riješen na sličan način kao u pravilima koja se sada primjenjuju.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako se poklon ţeli dati iz bračne stečevine, o tome se mora sklopiti bračni ugovor.
Bez bračnog ugovora, jedan bračni partner drugom bračnom partneru moţe pokloniti samo svoju
idealnu polovinu (samo polovinu vrijednosti poklona).
U slučaju opoziva poklona, obaveza bračnog partnera na vraćanja poklona, ne zavisi od njegovog
ponašanja, osim u slučaju kada je on učinio krivično djelo prema poklonodavcu.
ODGOVORNOST BRAĈNIH PARTENRA ZA OBAVEZE PREMA TREĆIM OSOBAMA
Bračni partneri mogu prema trećim osobama preuzeti obaveze vezane za:
a.) buduću ili
b.) već postojeću bračnu zajednicu.
Njihova odgovornost za obaveze preuzete prema trećim osobama u prvom redu zavisi od:
vremena njihovog nastanka, od toga da li su preuzete:
a.) prije sklapanja braka
b.) ili u toku braka
Za obaveze nastale prije sklapanja braka:

1. odgovara onaj bračni partner koji ih je preuzeo, bez obzira radi čega su one nastale
2. za njih odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u bračnoj stečevini.
Zakonodavac priznaje povjeriocu pravo na zahtijev za podjelu bračne stečevine, kako bi omogućio
povjeriocu da se naplati iz dijela bračnog partnera u bračnoj stečevini.
3. za njih ne odgovara drugi bračni partner
Ukoliko su obaveze nastale u tku braka, odgovornost za te obaveze zavisi od toga radi čega su
preuzete.
Za obaveze preuzete za podmirenje ličnih potreba, odgovara onaj bračni partner koji ih je zasnovao.
Za obaveze koje je preuzeo jedan bračni partner:

1. radi podmirenja tekućih potreba54 bračne/ porodične zajednice
2. za obaveze za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera
odgovaraju bračni partneri solidarno,kako:
a.) bračnom stečevinom, tako i
b.) svojom posebnom imovinom.
Obaveze za koje bračni partneri odgovaraju zajednički:

1. za štetu koje drugom prouzrokuje njihovo maloljetno dijete (ZOO)
2. za štetu koju oni zajedno prouzrokuju (ZOO)
3. za potraživanja treće osobe koja je imala troškove radi izdržavanja njihove djece PZFBiH
4. i za druge njihove zajedničke obaveze koje nastaju po sili zakona (ex lege). 55 PZFBiH
U slučaju preuzimanja potreba za podmirenje tekućih potreba bračne/porodične zajednice, odgovaraju

bračni partneri solidarno. Drugi bračni partner odgovara za ove obaveze bez obzira na to:
a.) ali je znao za njihovo preduzimanje i
b.) da li se s tim saglasio.
54
Prema stavovima sudske prakse i pravne teorije pod tekućim potrebama bračne/porodične zajednice smatraju se:
-sve neophodne životne potrebe jedne porodice,
-koje se obnavljaju sedmično, mjesečno ili godišnje,
-a tiču se ishrane, odjeće, obuće, stanarine, obrazovanja.
Cijeni se u svakom konkretnom slučaju da li se potreba može tretirati kao tekuća ili ne.
55
Npr. poreske obaveze nastale u vezi sa bračnom stečevinom
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakonodavac normira da bračni partneri solidarno odgovaraju za ove obaveze, kako bračnom
stečevinom, tako i posebnom imovinom, ali ne odreĎuje redoslijed namirenja, ne normira iz koje će
se imovine povjerilac prvo naplatiti.
56
VANBRAĈNA ZAJEDNICA
Vanbračna zajednica je faktička zajednica ţene i muškarca.
Razlike izmeĎu braka i vanbračne zajednice:

1. Brak nastaje uz strogo poštovanje uvjeta za postojanje i punovaţnost, a
kada je u pitanju vanbračna zajednica, postojanje tih uvjeta se, u pravilu, ne traţi.
2. Naĉin nastanka
Brak nastaje na zakonom predviĎen način pred nadleţnim organom,a
Vanbračna zajednica nastaje saglasnošću volja vanbračnih partnera, bez potrebe da se poštuje bilo
kakva forma.
3. Dejstva
Neka zakonodavstva potpuno izjednačavaju dejstva braka i vanbračne zajednice. Veći broj
zakonodavstava priznaje priznaje vanbračnoj zajednici samo imovinska dejstva.
4. Naĉin prestanka
Brak prestaje smrću, proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i razvodom, a
Vanbračna zajednica, u pravilu, prestaje a.) smrću, b.) jednostranim raskidom, c.) sporazumom bračnih
partnera.57
PRAVNO UREĐENJE VANBRAĈNE ZAJEDNICE U UPOREDNOM PRAVU
U uporednom pravu su zastupljena 2 koncepta vanbračne zajednice:

1. statusni
Kada je vanbračna zajednica zakonom regulirana tada se radi o statusnom konceptu.
U nekim zakonodavstvima se postavljaju uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se vanbračnoj
zajednici priznala dejstva identična dejstvima braka.
To su, u pravilu:
1. odsustvo bračnih smetnji i
2. dužina trajanja vanbračne zajednice (u nekim zakonodavstvima se traţi samo ispunjenje ovog
uvjeta).
U nekim zakonodavstvima čak nema ni govora o izjednačavanju dejstava vanbračne zajednice sa
dejstvima braka.
2. ugovorni
Vanbračni partneri su slobodni da zaključe ugovor kojim regulišu imovinske odnose za vrijeme
trajanja vanbračne zajednice i u slučaju njenog prestanka.
U ovim pravima vanbračna zajednica nije regulirana zakonom, niti su predviĎene njene pravne
posljedice ( ni u sferi imovinskih ni ličnih prava).
VANBRAĈNA ZAJEDNICA U NAŠEM PRAVU

U PERIODU OD 1946. DO 1979. GODINE
56
U PZ RS je odgovornost supruţnika za obaveze prema trećim licima slično normirana, osim što je zadrţana odredba ranijeg zakona kojom
se priznaje pravo na naknadu prema drugom supruţniku onda kada je iz dijela jednog bračnog partnera u zajedničkoj imovini ili iz njegove
posebne imovine naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga.
57
Ukoliko je njen konstitutivni element registracija, način prestanka onda nije neformalan. Negdje prestaje i sudskom odlukom ili
registracijom izjave.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
(Period vaţenja saveznog zakonodavstva)
Ustav FNRJ iz 1946. godine i Osnovni zakon o braku (1946.) nisu odredili ni:
a.) pravni pojam vanbračne zajednice ni
b.) njene posljedice.
MeĎutim, uprkos tome, one su bile prisutne u ţivotu, ali nisu uţivale porodično-pravnu zaštitu, pa se
zbog toga javljaju zahtjevi za zaštitu imovinskih prava bračnih partnera.
MeĎutim, što se tiče tih zahtjeva vanbračnih drugova:

1. u okviru porodičnog prava nije postojao osnov za udovoljenje tim zahtjevima
2. sudska praksa nije bila blagonaklona prema tim zahtjevima
Bio je opće prihvaćen:
a.) stav o zabranjenosti i nemoralnosti vanbračnih odnosa i
b.) nemogućnosti priznanja pravnih posljedica vanbračnim zajednicama
MeĎutim, odbijanje zaštite, značilo bi podržavanje neravnopravnosti odnosa u jednoj ljudskoj

zajednici, što se protivilo načelu ravnopravnosti.
Zbog toga je uslijedilo Uputstvo Saveznog vrhovnog suda o naĉinu rješavanja sporova u
vanbraĉnoj zajednici iz 1954. godine.
U smislu ovog Uputstva savezni sud je dopustio primjenu općih pravila imovinskog prava kada su u
pitanju imovinskopravni zahtjevi vanbračnih partnera, ali im ne moţe priznati čitav niz prava (pravo
na izdrţavanje, nasljeĎivanje).
Zaštita vanbračnih partnera se osigurala korištenjem instituta naknade štete i obogaćivanjem bez
osnova.
Zakoni bivših jugoslavenskih republika i pokrajina odredbama porodičnog prava su uredili (neka)
dejstva vanbračne zajednice ( uglavnom u sferi imovinskih prava i izdrţavanja).
Jedino je slovenačko zakonodavstvo dejstva vanbračne zajednice izjednačilo sa dejstvima braka.
Nakon ustavne reforme i ustavnih amandmana iz 1971. godine, PZ RBiH je pod odreĎenim uvjetima
priznao vanbračnoj zajednici neka dejstva.
VANBRAĈNA ZAJEDNICA U PORODIĈNOM ZAKONU BiH IZ 1979.
Zajednica ţivota muškarca i ţene koji nisu zaključili brak izjednačena je sa bračnom zajednicom u
pogledu:
1. prava na izdržavanje
2. i drugih imovinskopravnih odnosa
pod uvjetima i na način propisan PZBiH.
Osnovni konstitutivni element vanbračne zajednice prema ovom zakonu jeste životna zajednica
muškarca i žene.
Da bi ova zajednica proizvodila dejstva koja su joj zakonom priznata morala je trajati duže vrijeme.
„Duže vrijeme“ je pravni standard čije je značenje u svakom konkretnom slučaju odreĎivala sudska
praksa.
Izdrţavanje lica iz vanbraĉne zajednice (uvjeti)

Zahtjev za izdržavanje se mogao postaviti nakon prestanka bračne zajednice, uz ispunjenje općih
uvjeta za izdržavanje.
Tužba za izdržavanje se mogla podnijeti u roku od 3 godine od prestanka vanbračne zajednice.
Što se tiče ostalih uvjeta primjenjivale su se odredbe koje regulišu izdržavanje bračnih drugova.
Imovinski odnosi vanbraĉnih drugova
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakon je predviĎao samo mogućnost a.) stjecanja i b.) diobe zajedničke imovine vanbračnih drugova,
ali pod uvjetom da je vanbračna zajednica duţe trajala.
U tom slučaju su se primjenjivale odredbe koje se odnose na bračne drugove.
Zaštita ličnih prava i dužnosti vanbračnih drugova ovim Zakonom nije bila predviĎena.
VANBRAĈNA ZAJEDNICA U PORODIĈNOM ZAKONU FEDERACIJE BiH58
Pri odreĎivanju pojma vanbračne zajednice,

a.) prihvaćen je princip monogamije
b.) fiksno je odreĎeno vrijeme njenog trajanja.
Vanbračna zajednica
je zajednica ţivota ţene i muškarca
koji nisu u braku ili u vanbračnoj zajednici sa drugom osobom i
koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj roĎeno zajedničko
dijete.
Zajednica ţivota muškarca i ţene podrazumijeva:

1. zajedničko stanovanje,
2. meĎusobno pomaganje i poštivanje
3. materijalno pomaganje
4. emotivnu vezu. 59
60
PZRS je preuzeo definiciju vanbračne zajednice iz PZBiH.
PRAVA I DUŢNOSTI VANBRAĈNIH PARTNERA
Vanbračna zajednica izjednačena je s brakom u pogledu prava:

1. na meĎusobno izdržavanje
2. na imovinske odnose vanbračnih partnera.
Izdrţavanje vanbraĉnih partnera
Vanbračni partner ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera ukoliko ispunjava
uvjete propisane u članovima 3. i 224. (čl. 230.)
Oni se tiču:
1. monogamije
2. trajanja ove zajednice
3. uvjeta propisanih za izdrţavanje bračnih partnera.
Vanbračni partner ima pravo na izdržavanje nakon prestanka vanbračne zajednice (čl. 230.)
Opći uvjeti za izdrţavanje vanbraĉnih partnera su identični uvjetima za izdržavanje bračnih

partnera, propisani u čl. 224.
Pored ovih općih uvjeta, za priznanje prava na izdrţavanje moraju biti uspunjeni i dodatni uvjeti:
58
Rješenja PZFBiH u odreĎenoj mjeri odstupaju od rješenja PZBiH
59
MeĎutim ona moţe postojati i ako nisu prisutni neki od navedenih atributa.
60
Volja muškarca i žene da:
žive zajedno kao muţ i ţena;
se tako ponašaju;
izvršavaju prava i dužnosti koje postoje izmeĎu bračnih partnera,
čini jednu ţivotnu zajednicu vanbračnom.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. vanbračna zajednica mora trajati najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj roĎeno
zajedničko dijete.
2. da vanbračni partner nije u u braku ili u drugoj vanbračnoj zajednici s drugom osobom.
Tužba za izdržavanje se mora podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice.61
Trajanje prava na izdržavanje vanbračnih partnera se može ograničiti.

Sud moţe odlučiti da obaveza izdržavanja vanbračnog partnera traje odreĎeno vrijeme, naročito:
onda kada je traţilac izdrţavanja u mogućnosti, da u dogledno vrijeme, na drugi način
osigura sredstva za izdrţavanje.
Sud moţe, u opravdanim slučajevima, produžiti obavezu izdržavanja, ukoliko se tužba za produženje
podnese prije isteka vremena za koje je izdržavanje odreĎeno.
Sud može odbiti zahtjev za izdrţavanje vanbračnog partnera:

1. koji se , bez ozbiljnog povoda od strane drugog vanbračnog partnera , grubo i nedolično
ponašao u vanbračnoj zajednici ili
2. ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu62.
Pravo na izdržavanje prestaje ukoliko vanbračni partner:

1. zaključi brak ili
2. drugu vanbračnu zajednicu
3. postane nedostojan ovog prava
4. prestane neki od uslova iz čl 224. 63
Imovinski odnosi vanbraĉnih partnera
Imovina se smatra kao vanbračna stečevina ukoliko je stečena u vanbračnoj zajednici koja
ispunjava uvjete iz čl. 3. PZ.
Nastanak bračne stečevine se veţe za postojanje 2 elementa, za:

1. način njenog stjecanja
2. vrijeme njenog stjecanja
1. konstitutivni element- rad

Vanbračna stečevina se stječe samo radom vanbračnih partnera.64
2. konstitutivni element- stjecanje imovine u vanbračnoj zajednici

Samo postojanje vanbračne zajednice nije dovoljno, već se zahtijeva da je ova zajednica trajala
najmanje 3 godine(osim ako je u njoj roĎeno zajedničko dijete). 65
Ukoliko je vanbračna zajednica:

1. trajala kraće od 3 godine (a u njoj nije roĎeno zajedničko dijete) 66
2. postojala pored druge vanbračne zajednice ili braka,
a.) imovina stečena u toj vanbračnoj zajednici se neće smatrati vanbračnom stečevinom i b.)
imovinski odnosi vanbračnih partnera se neće rješavati primjenom pravila o imovinskim
odnosima bračnih partnera, već primjenom pravila graĎanskog prava.
Na vanbraĉnu steĉevinu se primjenjuju sva pravila o braĉnoj steĉevini.
61
Obaveza suda je da u postupku utvrĎivanja pravno relevantnih činjenica, saslušanjem stranaka, utvrdi kada je vanbračna zajednica
prestala.
62
Pravni standard koji odreĎuje sud u svakom konkretnom slučaju.
63
PZRS je na identičan način normirao uvjete za izdrţavanje.
64
Bračna stečevina se samo, u pravilu, stječe radom, od kojeg postoje izuzeci.
65
Za bračnu stečevinu je dovoljno postojanje bračne zajednice, dok je njeno trajanje irelevantno.
66
Samo ukoliko se radi o vanbračnoj zajednici u kojoj je roĎeno vanbračno dijete, imovina stečena u njoj će se tretirati kao stečevina, bez
obzira koliko je dugo trajala.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vanbračna stečevina je po svojoj prirodi suvlasništvo. Udjeli vanbračnih partnera u

vanbračnoj stečevini su jednaki, osim ako nisu drugačije ugovorili.
Ukoliko je u ZK upisan samo jedan vanbračni partner kao vlasnik, na zahtjev drugog
bračnog partnera će se izvršiti ispravka upisa u ZK.
Na upravljanje vanbračnom stečevinom, primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog

prava.
Podjela vanbračne stečevine se može izvršiti:

a.) ugovorom vanbračnih partnera
b.) odlukom suda na zahtjev vanbračnih partnera ili povjerioca jednog od njih.
Vanbračni partner s kim živi dijete, dobiće pri podjeli stečevine, pored svog dijela, i
stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta.
Pri podjeli prodajom stvari, vanbračni partner ima pravo preče kupovine.
Vanbračni partneri mogu sklopiti ugovor kojim ureĎuju svoje imovinskopravne odnose.
Ovaj ugovor se moţe označiti kao vanbračni ugovor.
Vanbračni partneri mogu ovaj ugovor zaključiti (u formi notarski obraĎene isprave):
a.) prije zasnivanja vanbračne zajednice
b.) i tokom trajanja vanbračne zajednice
Ugovorne strane su sami vanbračni partneri. U ime vanbračnog partnera kojem je oduzeta
poslovna sposobnost, ovaj ugovor moţe zaključiti njegov staratelj, ali samo s odobrenjem
organa starateljstva.
Ne može se ugovoriti primjena stranog prava na imovinske odnose.
Posebna imovina vanbračnih partnera je:

a.) ona imovina koju vanbračni partneri steknu tokom trajanja vanbračne zajednice, na neki
drugi način osim radom.
b.) ona imovina koju je svaki od njih imao u vrijeme nastanka vanbračne zajednice
NASILJE U BRAKU I VANBRAĈNOJ ZAJEDNICI
Institucionalizovana zaštita od nasilja u porodici uspostavlja se:

1. donošenjem posebnog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (ZZNP)
2. unošenjem u PZ FBiH odgovarajućih odredaba koje omogućavaju pružanje ove zaštite.
PZ u osnovnim odredbama, u članu 4., u porodici zabranjuje nasilničko ponašanje

a.) bračnog partnera i
b.) bilo kojeg drugog člana porodice.
OdreĎuje da se pod nasilničkim ponašanjem podrazumijeva:
Svako narušavanje:
a.) fizičkog ili
b.) psihičkog integriteta
u smislu člana 4. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.
U posebnom dijelu PZ normiran je:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. postupak zaštite od nasilničkog ponašanja
2. normirano je da je ovaj postupak hitan i
3. da će se ovaj postupak urediti posebnim Zakonom Federacije. 67
Donošenjem ZZNP normiran je poseban mehanizam zaštite:

1. pojam
2. osobe
3. način zaštite – prekršajne sanskije za nasilnike.
Zaštita se ostvaruje prema odredbama Zakona o prekršajima68.
Na pružanje zaštite obavezni su:

1. policija
2. organ starateljstva
3. općinski sud. 69
Rješavanje ovih predmeta se zasniva na načelu hitnosti, što znači da su svi navedeni subjekti
osigurati hitno rješevanje ovih predmeta.
Svim subjektima zaštite osigurava se nesmetan pristup sudu, bez ikakvih troškova.
POJAM I OBLICI NASILJA
Pojam nasilja
Kao nasilje se odreĎuje:
a) bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i
b) prijetnje takvim djelima
c) ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje koje ozbiljno sputavanju članove porodice da
uţivaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi
života.
Dalje su taksativno navedene pojedine radnje nasilja.
Radnje nasilja se mogu stvrstati u sljedeće grupe ( s obzirom na njihovu pravnu prirodu i
posljedice):
1. Fiziĉko nasilje
a.) primjena fizičke sile ili psihičke prinude na fizički ili psihički integritet
b.) fizički napad bez obzira na to da li je nastupila fizička povreda ili ne
c.) svako postupanje koje moţe prourokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili
psihičku bol,
d.) prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva ucjenom ili drugom
prinudom
2. Psihiĉko nasilje
a.) primjena psihičke prinude na psihički integritet
b.) verbalni napad, psovanje, vrijeĎanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog
uznemiravanja
c.) uhoĎenje i svi slični oblici uznemiravanja
3. Seksualno nasilje
67
U smislu PZFBiH, normirana je samo obaveza policijske uprave da odmah:
1. odstrani i
2. smjesti u odgovarajuću ustanovu osobu koja se:
a.) nasilnički ponaša ili
b.) od koje prijeti opasnost od nasilničkog ponašanja.
68
Ukoliko ovim zakonom nije drugačije odreĎeno
69
U ZZNP se normira nadleţnost suda za prekršaje, ali su ovi sudovi ukinuti. Prema Zakonu o prekršajima, u ovim predmetima će postupati
općinski sudovi u kojima je osnovano prekršajno odjeljenje.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
a.) seksualno uznemiravanje i uznemiravanje u skladu sa Zakonom o ravnopr. spolova
4. Ekonomsko nasilje
a.) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj da se to učini
b.) svako postupanje koje moţe prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati
ekonomsku štetu.
5. Drugi oblici nasilja
a.) propuštanje dužne pažnje, nadzora ili nepružanje pomoći i zaštite članu porodice iako za to
postoji obaveza prema zakonu i moralu, što može imati za posljedicu ili osjećaj fizičke,
psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroţenosti tog člana porodice.
SUBJEKTI PRAVA NA ZAŠTITU OD NASILJA
Subjekti prava na zaštitu od nasilja:

1. bračni i vanbračni partneri
2. bivši bračni i vanbračni partneri.
Srodnici moraju ţivjeti zajedno da bi se smatrali članovima porodice i uţivali zaštitu od nasilja u
porodici.
Bračni i vanbračni partneri uţivaju ovu zaštitu i onda kada je zajednica ţivota izmeĎu njih prestala
razvodom i prestankom vanbračne zajednice.

Bračno Pravo - Pomoćni Materijal Za Pripremu Ispita PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bračno Pravo - Pomoćni Materijal Za Pripremu Ispita PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

I to su: 1. PRAVO NA BRAK (načelo monogamije i heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u

1. Pravo na brak (i zasnivanje porodice)

Prema sljedećim ugovorima, pravo na brak se priznaje samo muškarcu i ţeni.

2. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka i graĎanina normira da svi punoljetni muškarci i

3. MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim pravima priznaje pravo da stupe u brak(i

5. Konvencija o saglasnosti za brak, minimalnim godinama za brak i registraciji brakova

Nacionalna prava detaljno regulišu vršenje prava na brak:

Ti uslovi koje normiraju su : biološke, socijalne i psihološke prirode.

Osobama homoseksualne orjentacije se daju mogućnost:

Direktiva o pravu na ponovno spajanje porodice

Direktiva o pravu na slobodno kretanje i zadržavanje

Direktive imaju obavezujući karakter, a rezolucije ne, već karakter preporuke.

Evropski parlament je svojim rezolucijama(preporukama) pozvao drţave članice na:

Rezolucija o jednakosti prava homoseksualaca i lezbijki Evropskoj zajednici

Rezolucija o poštovanju ljudskih prava u EU

Ovom Rezolucijom je Parlament pozvao drţave članice da nebračnim, dakle vanbračnim

U posljednjim decenijama 20. stoljeća nastala je dilema: da li transeksualci tj.osobe koje su

Stavovi Suda i Komisije u pogledu zahtjeva transeksualaca za priznavanje prava na brak su se

Utvrdio je da UK nije učinila povredu člana 8. EKLJP odbijanjem zahtjeva transeksualca za

U dokumentima Evropskog parlamenta i Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope su postavljeni

Naĉelo slobodnog stupanja u brak

Ovo načelo je naglašeno u sljedećim dokumentima:

2. Naĉelo ravnopravnosti braĉnih partnera

3. Naĉelo poštovanja privatnog i porodiĉnog ţivota

Ovo načelo proizlazi iz oba naša ustava i EKLJP.

PRAVNA PRIRODA BRAKA

O pravnoj prirodi braka postoje 2 različita shvatanja, koncepcije:

U prilog ugovornoj teoriji ide sljedeće:

Manjkavosti ugovorne teorije:

Manjkavost institucionalne teorije:

Ali sadrţina braka ipak nije statičana.

Brak je brak, po načinu zaključenja, formalni ugovor sui generis, čiji se

TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA

I drugi francuski teoretičari definiraju brak kao ugovor:

Brak mora postojati kao:

IzmeĎu bračnih partnera mora postojati dogovor o sklapanju braka.

ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA

PZ definiše brak kao:

Iz ove definicije proizlaze osnovne karakteristike braka:

Brak se zasniva na osnovi zakona i ureĎuje zakonom.

Brak moţe nastati:

2.) Brak zasnivaju 2 lica različitog spola

3.) Brak je životna zajednica ţene i muškarca

Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. propisuje u članu 16.:

PZ predviĎa 2 grupe uslova za sklapanje braka:

UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA

Da bi brak postojao, u našem pravu moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:

Bez ispunjenja ovih uslova, brak se ne smatra zaključenim, brak je nepostojeći.

-izraţava biološku komponentu braka i izraz je davno prihvaćenog načela monogamije.

To bi se jedino moglo desiti u slučaju zaključenja braka sa hermafroditom. Sud bi u dokaznom

PRISTANAK BRAĈNIH PARTNERA

Izjave mora biti:

Punomoć mora ispunjavati sljedeće uslove:

NADLEŢNOST ZA ZAKLJUĈENJE BRAKA

Postupak utvrĎivanja da brak ne postoji, pokreće se tužbom. Pravo na tužbu pripada:

Nepostojeći brak ne proizvodi nikakve pravne posljedice, pa zato:

UVJETI ZA PUNOVAŢNOST BRAKA

Naše zakonodavstvo predviĎa sljedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:

Pravna teorija ove uvjete klasificira po različitim osnovama:

Ostale su neotklonjive i za njih se ne može dati dispenzacija.

b.) trajne i privremene:

c.) apsolutne i relativne