Ustavno Pravo I - Pomoćni Materijal Za Pripremu Ispita PDF

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
USTAVNO PRAVO I
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
I - TEMELJNA PITANJA USTAVNOG PRAVA
1. PREDMET, METODE I ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIČKIH NAUKA
Pojam politike i vlasti
Politika u najširem smislu obuhvata svjesnu djelatnost kojom se neka društvena grupa nastoji usmjeriti da
bi se ostvarili njeni odreĎeni ciljevi. Ona sadrţajno obuhvata sve one djelatnosti koje znače izbor ciljeva,
a zatim traţenje metoda ostvarivanja prihvaćenih ciljeva.
Vlast uopće moţemo najjednostavnije definisati kao mogućnost provoĎenja volje uprkos otporu onoga ili
onih prema kojima je volja upućena. Drţavna vlast, za razliku od svih drugih posebnih vlasti, ima
monopol legitimne fizičke prisile kao krajnjeg sredstva ostvarivanja svoje volje.
Autoritetom moţemo nazvati takvu vrstu vlasti gdje se odreĎena politika ostvaruje odnosima meĎu
ljudima, unutar kojih pojedinci prihvataju odluke drugih pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog mogućih
sankcija, jer su uvjereni da su odluke u njihovom interesu. Na duţe vrijeme efikasna moţe biti samo ona
vlast čije se odluke preteţno prihvataju dobrovoljno, a ne zbog sankcija koje kao krajnje sredstvo stoje iza
njih. Zbog toga svi vlastodršci nastoje prikazati i oblikovati svoju vlast kao legitimnu.
Predmet ustavnog prava
Za odreĎenje predmeta ustavnog prava relevantan je pojam drţavne politike. Pri tome se pojam drţavne
politike shvata kao sistem institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje ukupna politička vlast u odreĎenoj
drţavi.
Političke institucije koje čine predmet ustavnog prava su svi drţavni i nedrţavni politički subjekti
(drţavni organi, stranke, interesne skupine itd) i sloţen sistem njihovih meĎusobnih odnosa kroz koje se
oblikuje i ostvaruje drţavna politika, odnosno politička vlast. Drţavna politika se od svih drugih posebnih
politika razlikuje prema tome što raspolaţe monopolom fizičke prisile i što je ona politika globalnog
društva, a ne jedne manje ili više sloţene skupine.
Osnovna obiljeţja odnosa prava i politike
Svako pravo je izraz odreĎene politike. Ako se razmatra društveni aspekt njegovog donošenja, svaki
pravni propis je manje-više politička odluka. Kako je već rečeno, svaka politička vlast nastoji ostvariti što
potpuniji stepen legitimiteta, a pravni sistem je jedno od osnovnih sredstava za tu svrhu.
Odnos ustavnog prava i političkih nauka
Pravni propisi u ustavnom pravu redovno sadrţe politička rješenja. Nameće se zaključak da se ustavno
pravo ne moţe odvojiti od politike. MeĎutim, ustavnopravni propisi po pravilu nikada ne normiraju sve
elemente i svu dinamiku političkog sistema konkretnog društva i drţave. Izvan ustavnih struktura djeluju
brojni odnosi i institucije (npr. političke stranke, interesne grupe, javno mnijenje itd). Sve to izučavaju
političke nauke, te se zbog toga ustavno pravo i političke nauke u tom smislu sadrţajno meĎusobno
dopunjavaju.
Metode ustavnog prava
Metod naučnog pristupa je metod na kome se sve do završetka II svjetskog rata zasnivala klasična nauka
ustavnog prava. Proučavale su se ustavne pravne norme, objašnjavale namjere ustavotvorca i ispitivalo se
da li su se mogla naći tehnički uspjelija rješenja s obzirom na postavljeni cilj. Analizom ustavnih i
zakonskih tekstova razvijale su se razne pravne teorije o svrsishodnosti ili potrebi njihove izmjene.
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Očigledno je da normativistička metoda ne vodi dovoljno računa o stvarnosti. Ona je nauci ustavnog
prava potrebna samo kao prvi korak u istraţivanju cjeline odreĎene političke institucije.
Uporedna metoda u savremenoj nauci ustavnog prava nastoji uporeĎivati političke institucije od njihovog
začetka kao političke ideje, preko pravnih propisa, pa do ostvarivanja u političkoj praksi. Ove institucije
se usporeĎuju povezano u cjelini političkih sistema.
Historijska metoda prati i proučava historijski razvoj odreĎene političke institucije od njenih začetaka u
području političkih ideja, preko ustavnih propisa do stvarnosti. Tako i historijska metoda, ukoliko se ne
koristi njena normativistička varijanta, povezuje ustavno pravo i političke nauke.
Metode specifične političkim naukama mogu se podijeliti na: posredno posmatranje, neposredno
posmatanje, posmatranje i učestvovanje i eksperimentalna metoda. Kao pomoćne metode mogu se navesti
izmeĎu ostalog, matematičke i grafičke metode.
Moţe se zaključiti da je ustavno pravo istovremeno pravna i politološka disciplina koja ima zajednički
predmet i slične metode izučavanja kao političke nauke. MeĎutim, ustavno pravo kao naučna disciplina,
za razliku od političkih nauka treba prvenstveno nastojati da odgovori na pitanje kakav je odnos izmeĎu
onoga što bi prema ustavnim propisima trebalo biti i onoga što stvarno jeste. Dakle, treba naučno
izučavati odnos pravo-stvarnost, dok politologija iznad svega izučava političku stvarnost.
2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVA I NJEGOVI IZVORI
Sadrţaj ustavnog prava
Ustavno pravo obuhvata sve pravne norme kojima se odreĎuju političke institucije (drţavne i nedrţavne).
Te norme se prema njihovim posebnim obiljeţjima mogu podijeliti u 3 veće skupine:
1. Pravne norme kojima se ureĎuju slobode, prava i duţnosti čovjeka i graĎanina. Njima se ostvaruje
temeljna ideja ustava i ustavnosti. Pravnim propisivanjem sloboda i prava, te duţnosti čovjeka i
graĎanina, unaprijed se utvrĎuju pravila ponašanja za sve subjekte unutar pravnog poretka. Prava i
sloboda čovjeka i graĎanina su istovremeno i granica djelovanja svih organa drţavne vlasti. Sintagma
“slobode i prava čovjeka i graĎanina” označava garanciju sloboda i prava svim ljudima na području
jedne drţave, kako drţavljana (graĎana) te drţave, tako i stranaca. Slobode i prava čovjeka i
graĎanina mogu se podijeliti na:
- lične slobode i prava – prvenstveno pravo na ţivot i nepovredivost slobode i ličnosti čovjeka, iz čega
se izvodi niz drugih prava, npr. zabrana svih oblika zlostavljanja, te prisilnog i obaveznog rada;
- političke slobode i prava – biračko pravo, sloboda štampe i drugih oblika javnog izvještavanja,
sloboda okupljanja i udruţivanja itd.
- Ekonomsko-socijalna i kulturna prava nazivaju se i pravima druge generacije. Pravno se garantuju
tek ustavima koji se donose nakon I svjetskog rata. Ovdje posebno treba istaći pravo na rad, pravo na
zaradu kojom se moţe porodici obezbijediti dostojan ţivot, pravo zaposlenih i članova njihovih
porodica na socijalnu sigurnost i osiguranje, pravo na štrajk, pravo na zaštitu porodice, djece i
nemoćnih osoba, te sloboda naučnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
- Od početka 60-ih godina javlja se i pravna zaštita prava treće generacije. To je pravo na zdrav ţivot
čovjeka i cijeli sklop ekoloških prava.
2. Pravne norme kojima se ureĎuje organizacija drţavne vlasti. One se u demokratskim ustavnim
ureĎenjima mogu podijeliti na:
- norme kojima se utvrĎuju temeljna načela za ustrojstvo drţavne vlasti (načelo narodnog suvereniteta,
podjele vlasti, vladavine prava, načelo predstavničke vladavine zasnovano na demokratskom
višepartijskom sistemu, te načelo decentralizacije organa vlasti);
- norme kojima se utvrĎuju temeljni drţavni organi - zakonodavni, izvršni, upravni, sudski i ostali
(ustavni sud);
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- norme kojima se ureĎuje izbor, odnosno postupak imenovanja i odgovornosti svakog od temeljnih
drţavnih organa;
- norme kojima se ureĎuje djelokrug i ovlaštenja temeljnih drţavnih organa;
- norme kojima se utvrĎuju meĎusobni odnosi temeljnih drţavnih organa sa organizacijskog i
funkcionalnog aspekta.
- norme kojima se ureĎuje način rada i odlučivanja, dakle postupak donošenja akata i drugih odluka iz
nadleţnosti temeljnih drţavnih organa.
3. Norme kojima se odreĎuje veza odnosa izmeĎu drţavnih organa i nedrţavnih političkih subjeka ta.
Odnos ustavnog prava i drugih grana pravnog sistema
Normama ustavnog prava odreĎuje se ne samo pravni okvir čitavog pravnog sistema neke drţave, već i
sadrţajni temelji svih drugih grana prava. Norme ustavnog prava odreĎuju poloţaj, prava i duţnosti
najviših organa drţavne vlasti, organa koji donose i primjenjuju sve ostale pravne norme u obliku
zakonskih i podzakonskih općih propisa, te pojedinačnih pravnih akata. Zbog toga se moţe reći da norme
ustavnog prava sadrţajno odreĎuju temelje cjelovitog pravnog poretka odreĎene drţave.
Izvori ustavnog prava
To su pravni oblici u kojima se donose norme ustavnog prava. Temeljni izvor ustavnog prava je pisani
ustav, koji je najviši pravni akt u kome se nalazi većina normi ustavnog prava. U odreĎenoj mjeri te
norme se nalaze u zakonima, pa i podzakonskim općim aktima. što je ustav neke drţave saţetiji odnosno
kraći, to će se veći broj normi ustavnog prava ureĎivati zakonima i podzakonskim općim aktima.
Organski zakoni su prema pravnoj snazi ispod ustava, a iznad ostalih zakona. Njihova veća pravna snaga
izvire iz stroţije, odnosno kvalificirane većine kojom se oni donose, za razliku od ostalih zakona koji se
donose natpolovičnom većinom poslanika prisutnih u predstavničkom tijelu, odnosno njegovom domu.
što se tiče zakona, izvorima ustavnog prava smatraju se svi zakoni ili dijelovi zakona (kao i podzakonskih
općih akata) koji sadrţe ranije navedene norme ustavnog prava.
U podzakonske opće akte koji su izvori ustavnog prava, spadaju prvenstveno:

- poslovnici temeljnih drţavnih organa. Njima se razraĎuju ustavne norme o načinu rada drţavnih
organa i utvrĎuje postupak odlučivanja u tim tijelima, odnosno donošenje akata i drugih odluka koje
su u njihovoj nadleţnosti.
- Uredbe. Uredba je opći naziv za sve opće pravne akte koje u skladu sa ustavom i zakonom donose
organi izvršne vlasti. Kao samostalni izvor ustavnog prava mogu se javiti samo tzv.uredbe iz nuţde
koje se donose u situacijama kada je onemogućeno redovno djelovanje drţavne vlasti (rat i
neposredna ugroţenost drţavne nezavisnosti ili cjelovitosti). Većina savremenih demokratskih ustava
daje ovlaštenje izvršnim organima da u ovakvim situacijama svojim uredbama ureĎuju one odnose
koje izvan stanja nuţde odreĎuje zakonodavni organ.
Ustav, organski zakoni i podzakonski opći akti su pisani izvori ustavnog prava. Ovi izvori u većini
savremenih demokratskih drţava obuhvataju gotovo sve norme ustavnog prava. MeĎutim, u nekim
drţavama (npr.Velika Britanija) veliki broj vaţnijih ustavnih institucija odreĎen je ustavnim običajima,
koji predstavljaju nepisane izvore ustavnog prava. Ustavnim običajem ne mogu se mijenjati norme koje
su ureĎene nekim pisanim izvorom ustavnog prava. Pravno gledajući, ustavni običaji mogu samo
nadopunjavati praznine u regulaciji pisanih izvora ustavnog prava i pruţati rješenja u slučajevima
nejasnog ili višeznačnog normiranja u ustavu ili drugom pisanom izvoru ustavnog prava. Ustavni običaji
mogu se mijenjati na 2 načina: odjednom – bilo kojim pisanim izvorom ustavnog prava ili postepeno –
oblikovanjem novog, sadrţajno suprotnog ustavnog običaja.
3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Postoje 2 temeljna pristupa pojmu ustava, od kojih se jedan najčešće odreĎuje kao ustav u materijalnom
smislu, a drugi kao ustav u formalnom smislu.
Ustav u materijalnom smislu obuhvata sve pravne izvore ustavnog prava u odreĎenoj drţavi (pisani
ustav, organski zakon, zakoni, podzakonski akti, ustavni običaji).
Ustav u formalnom smislu je pisani opći pravni akt koji nosi naziv ustav, a koji po pravilu obuhvata
većinu normi ustavnog prava odreĎene drţave. Zbog toga se ustav u formalnom smislu često naziva i
kodificiranim ustavom. S obzirom na obiljeţja normi koje obuhvata, ustav u formalnom smislu je pisani
opći pravni akt, ali istovremeno i svojevrstan politički dokument.
Pisani i nepisani ustav
Pisani ustav je osnovni oblik u kome se u raznim vrstama općih pravnih akata (od formalnog ustava do
podzakonskog akta) nalaze norme ustavnog prava. Nepisani ustav je sinonim za sistem ustavnih običaja
koji postoje u odreĎenoj drţavi.
Podjela ustava u formalnom smislu prema načinu donošenja
U tradicionalnom ustavnom pravu, posebno tokom 19.vijeka, ustav u formalnom smislu dijeli se na:
ustavne povelje (oktroirane ustave), ustavne pakte kao dvostrane akte monarha i naroda, te narodne
ustave.
Ustavna povelja ili oktroirani ustav je formalno ustavnopravno jednostrani akt monarha kojim on
samoograničava svoju vlast, donoseći ustav kojim dijeli vlast izmeĎu sebe i predstavničkog tijela,
odnosno naroda.
Ustavni pakt formalno je ustavnopravni dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovom donošenju
učestvuje preko predstavničkog tijela. U razvijenim evropskim parlamentarnim demokratijama sa
monarhističkim oblikom vladavine (npr.švedska, Norveška, Danska, Belgija, Holandija itd) donošenje
ustava ustvari je jednostrani akt predstavničkog tijela.
Narodni ustav karakterističan je za drţave sa republikanskim oblikom vladavine. Donosi ga ili mijenja
narod neposredno na ustavotvornom referendumu, ili to čini predstavničko tijelo naroda (ustavotvorna
skupština ili redovno predstavničko tijelo).
Kruti i meki ustav
Kruti ustavi su ustavi koji se mogu mijenjati i revidirati samo na način koji se razlikuje od načina
donošenja i mijenjanja zakona. Iz te razlike proizilazi da pravne norme krutog ustava imaju nadzakonsku
pravnu snagu, što uslovljava da svi ostali pravni propisi moraju i materijalno i formalno biti u skladu sa
normama ustava.
Meki ustavi su ustavi koji se mogu mijenjati i revidirati na isti način na koji se mijenjaju i zakoni. To
znači da svaki zakon moţe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava.
Razlozi krutosti ustava
Krutost prvih ustava proizilazi iz same ideje ustavnosti. Postoje 2 osnovna razloga prihvatanja ideje
krutosti, odnosno nadzakonske pravne snage ustava:
1. Tvorci prvih ustava polazili su od ideja prirodnog prava i društvenog ugovora. Ustav je shvatan kao
akt u kome najprije u pisanom obliku treba zagarantovati prirodna čovjekova prava. Iz prirodnih
prava drţavni organi putem zakona i drugih općih akata razvijaju sistem pozitivnog prava. Obzirom
da prirodna prava obavezuju sve pravne subjekte u drţavi, a čitav sistem pozitivnog prava se zasniva
WWW.BH-PRAVNICI.COM
na njima, nameće se zaključak da bi akt kojima se prirodna prava utvrĎuju na jednom mjestu, morao
biti prema pravnoj snazi iznad svih ostalih propisa u drţavi.
2. Ako je ustav zakon za zakonodavca jer odreĎuje njegova prava i duţnosti, sasvim je prirodno da on
ima veću snagu od zakona jer je to pravni uvjet da se zakoni iz njega izvode i budu sa njim formalno i
sadrţajno usklaĎeni.
Polazeći od navedenih razloga, prvobitno su teoretičari ustavnog prava smatrali da se propisivanjem

krutosti, odnosno pravne oteţanosti mijenjanja ustava u odnosu na zakone, osigurava njihova trajnost ili
bar rjeĎe promjene. MeĎutim, praksa je pokazala da ako neki ustav ne odgovara temeljnim interesima
vladajuće političke skupine, on će biti ili nasilno srušen (drţavni udar, politička revolucija) ili će stvarnost
(realni ustav) biti djelomično ili potpuno suprotna njegovim rješenjima.
Stepenovanje krutosti ustava
Najviši stepen teoretski moguće krutosti ustava bio bi kada bi ustav sadrţavao opću zabranu da ga se
mijenja, pa bi time bio vječan. Taj stepen je ostao samo u sferi teorije.
Slijedeći, niţi stepen je ako se ustavom zabrani njegovo mijenjanje u cjelini, ali samo na odreĎeno
vrijeme.
Treći stepen krutosti je kada ustav trajno zabranjuje promjene, ali samo nekih svojih tačno odreĎenih
normi. Najčešće zabrane odnose se na promjenu ustavom propisanog oblika vladavine, ali ima i ustava
koji propisuju zabranu mijenjanja većeg broja svojih normi (npr.ustav SR Njemačke iz 1948). Ovdje se
postavljaju pitanja pravne snage i ustavnopolitičkih učinaka ovih zabrana. što se tiče pravne snage,
ustavna norma koja sadrţi ovakvu zabranu moţe biti izmijenjena, a da ustav formalnopravno ne bude
prekršen. To se realizuje na način da se prvo po revizijskom postupku ukine norma koja sadrţi zabranu, a
zatim izvrši promjena koja je bila zabranjena.
Najmanji stepen krutosti postoji kada ustav načelno dozvoljava svoje mijenjanje u cjelini i u dijelovima
bez ikakvog ograničenja, odnosno zabrane, ali samo na ustavom predviĎeni način. Taj način je u
odreĎenoj mjeri oteţan u odnosu na način donošenja i mijenjanja zakona. U ustavnopravnoj stvarnosti,
krutost ustava se po pravilu izraţava samo tim stepenom.
Načini mijenjanja (revizijski sistemi) krutog ustava
Načine mijenjanja krutog ustava moţemo podijeliti na 2 skupine:
1. Primjenom ustavotvornog referenduma;

2. Svi načini mijenjanja o kojima odlučuje neko predstavničko tijelo naroda.
Ustavotvorni referendum moţe biti:

- apsolutno obavezan – ako se mora raspisati za svaku promjenu ustava;
- relativno obavezan – ako se raspisuje za promjenu samo nekih ustavom unaprijed odreĎenih normi;
- fakultativni ustavotvorni referendum – moţe se raspisati za svaku promjenu, a o eventualnom
raspisivanju načelno odlučuje predstavničko tijelo. Ovaj referendum propisuju ustavi gotovo svih
savremenih demokratija (npr.ustav Italije iz 1948, ustav Francuske iz 1958).
Predstavničko tijelo koje mijenja ustav moţe biti ustavotvorna skupština (konvent) ili redovno
zakonodavno predstavničko tijelo. Ustavotvorna skupština je posebno predstavničko tijelo koje se bira
samo u svrhu donošenja ili mijenjanja ustava. Najveći broj savremenih ustava propisuje da o njihovom
mijenjanju odlučuje redovno predstavničko tijelo, odnosno isto tijelo koje donosi i zakon, uz odreĎene
uvjete kojima se oteţava izmjena ustava u odnosu na izmjenu zakona. Ova oteţavanja mogu biti u fazi
inicijative za reviziju ustava, u propisivanju posebne faze načelne odluke, te u traţenju kvalificiranog
kvoruma i kvalificirane većine pri donošenju konačne odluke o promjeni ustava.
Bez obzira na način promjene, mogu se primijeniti 2 osnovne tehnike mijenjanja ustava:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Tehnika ustavnog zakona – dokida se onaj dio ustava koji se ţeli promijeniti i zamjenjuje novim
normativnim tekstom. U slučaju dopune, dopuna se vrši na onom mjestu gdje sadrţajno pripada u
odnosu na cjelinu prethodnog teksta. Ova tehnika prikladnija je za veće izmjene.
2. Tehnika ustavnih amandmana – prvobitni tekst ostaje nepromijenjen, a nove odredbe odnosno norme
se dodaju u obliku amandmana. Ova tehnika prikladnija je za dopune ustava, kao i male izmjene.
Struktura i osnovna obiljeţja sadrţaja ustava
Savremeni ustavi imaju pribliţno istovrsnu strukturu, koja moţe sadrţavati preambulu, normativni dio i
anekse.
Neki ustavi na početku imaju preambulu koja je jasno odvojena od normativnog dijela. U njoj se
prvenstveno naznačava ko donosi ustav, a zatim i upućuje na volju onoga u čije ime se ustav prihvata
(načelno je to narod). često se u preambuli izlaţu historijski temelji ustava i drţave za koju se donosi, te
temeljna načela koja se zatim institucionalno razraĎuju u normativnom dijelu ustava. Preambula po formi
nije pravno oblikovan tekst i načelno ne sadrţi nikakve norme. Način izraţavanja njegovog sadrţaja je
deklaratoran.
Normativni dio ustava čine ustavne norme oblikovane u članovima koji su grupisani u odjeljcima
(paragrafima) ili dijelovima. Savremeni demokratski ustavi najčešće imaju izmeĎu 100 i 200 članova. Na
kraju se najčešće nalaze prijelazne i završne odredbe u kojima se prvenstveno rješavaju pitanja
usklaĎivanja vaţećih pravnih normi sa novim ustavom.
******************************************************************
II – POJAM I RAZVITAK USTAVNE VLADAVINE

1. ODREĐENJE POJMOVA
Ustav i ustavna vladavina
Ustav je u savremenom značenju najviši i temeljni zakon u drţavi. To je akt kojim se uspostavlja politički
i pravni poredak, pa sa njim moraju biti usaglašeni svi akti i postupci javne vlasti i graĎana. On je
prvenstveno politički, a tek onda pravni dokument.
Ustavna vladavina označava oblik ureĎenja političke zajednice u kojoj je vlast ograničena ustavom i
pravom.
Konstitucionalizam je izraz koji obuhvata skup političkih teorija kojima je zajedničko što zahtijevaju da
javna vlast mora poštivati ograničenja i pravne postupke koje propisuje ustav i zakon. Suverenitet pripada
narodu, a drţavni organi samo obavljaju odreĎene funkcije u interesu političke zajednice na osnovu
mandata stečenog od naroda putem izbora. Svaki drţavni organ je u svom djelovanju ograničen pravom:
zakonodavna vlast se mora pridrţavati ustava, a izvršna i sudska vlast ustava i zakona.
Karl Levenštajn, američki autor, je u pogledu realizacije (ozbiljenja) ustava i njegovog odnosa prema
ustavnoj vladavini, ustave podijelio na normativni, nominalni i semantički.
Normativni ustav je onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine, te je zaista ozbiljen u ţivotu i
usmjerava demokratski proces u zemlji.
Nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve sa stanovišta načela ustavne vladavine, postoji volja
da se on provede, ali iz odreĎenih razloga nije u potpunosti ozbiljen u ţivotu.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Semantički ustav bez obzira na svoje normativne značajke nije uopće primijenjen u ţivotu u pogledu
bitnih pitanja ustavne vladavine, te isključivo sluţi za prikrivanje stvarnih odnosa i procesa u političkoj
vlasti.
Prvi pisani ustavi
Najstarijim pisanim ustavom smatra se Ustav SAD iz 1787.godine. Prvi pisani ustav u Evropi donesen je
u Francuskoj 1791. Pisanim ustavima nastoji se uspostaviti drţavno ustrojstvo zasnovano na shvatanju o
uzajamnim pravima i duţnostima nosilaca vlasti i onih kojima se vlada, stabilizirati takvo ustrojstvo i
omogućiti njegovo trajno odrţavanje i razvoj. Bez obzira na promjene usljed historijskog razvoja,
temeljna ideja ustavnosti ostaje ista: ustav i zakoni trebaju omogućiti uspostavljanje javne vlasti jer je ona
u interesu društvene zajednice, ali je istovremeno moraju ograničiti kako bi se spriječile zloupotrebe.
Suština ustava je u ograničenju vlasti.
Prirodno pravo i uspostavljanje ustavnog poretka
Shvatanje da nosioci vlasti mogu vladati samo uz pristanak graĎana zasniva se na teoriji o prirodnom
pravu i društvenom ugovoru. Osnivačem škole prirodnog prava smatra se Hugo Grotius. Suština ove
koncepcije je da na osnovu prirodnog prava graĎani imaju pravo srušiti vlast koja krši njihova prava.
Teorija društvenog ugovora, čiji je osnivač Thomas Hobbes polazi od “prirodnog stanja” meĎu ljudima
prije nastanka drţave, koje se opisuje kao “rat svih protiv svih”. Zbog toga ljudi, da bi ţivjeli u miru,
uspostavljaju “velikog Levijatana”, odnosno drţavu i na suverena prenose svoja prirodna prava. Suveren
je duţan da se pridrţava boţijih zakona.
Istovremeno sa navedenim, razvijane su i ideje o apsolutnoj vlasti koja zbog nekih viših ciljeva mora biti
iznad zakona i ne moţe se smatrati odgovornom pred zakonom. Prema tim shvatanjima, zakon je volja
suverena, bez obzira da li se radi o pojedincu, kolektivnom tijelu ili političkoj partiji. Takva shvatanja
sluţila su kao teorijsko opravdanje različitih diktatura i autokracija.
Kako je moguće ograničiti vlast
Pitanje ograničenja vlasti ključno je pitanje političke i ustavne teorije. Previše ograničenja moţe vlast
učiniti neefikasnom, a premalo moţe izazvati zloupotrebe. Neki teoretičari, (kao Tomas Hobs), smatrali
su da uopće nije moguće nadzirati vlast. MeĎutim, prema drugom shvatanju (Dţon Lok, Monteskje i dr),
sredstvo ograničavanja vlasti moţe biti samo njena podjela na zakonodavnu, izvršnu i sudsku pri čemu bi
svaka od njih u vlastitom interesu nastojati spriječiti zadiranje druge vlasti u njenu nadleţnost. Samo vlast
moţe kontrolisati i zaustavljati drugu vlast.
2. USTAVNOST U TRI ZAPADNE DEMOKRATIJE
Način uspostavljanja ustavnog poretka
Mnogi zapadni pisci smatraju da postoje 3 mogućnosti uspostavljanja ustavnog poretka: slučajnost,
nasilje i ustavni izbor. Slučajnost znači posebne geografske, historijske, kulturne i druge okolnosti koje
su odredile ustavni razvoj neke zemlje. Nasilje znači unutrašnje revolucije ili vanjske napade kojima je
nametnut odreĎeni ustav. Ustavni izbor znači svjesno stvaranje i ureĎenje sistema institucija koji će
usmjeravati politički razvoj u pravcu ustavne vladavine. Primjer prvog načina je Velika Britanija, drugog
Francuska a trećeg SAD.
1. Ustav SAD
Nastanak američkog ustava iz 1787. U vremenu od 1775.-1783.godine 13 američkih kolonija na istočnoj

obali Sjeverne Amerike ratom je izborilo nezavisnost. Nezadovoljne ekonomskim poloţajem, kolonije su
sazvale II Kontinentalni kongres koji je 4. jula 1776.godine usvojio Deklaraciju o nezavisnosti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Deklaracija se preteţno temelji na Locke-ovom shvatanju prirodnog prava kao osnove prava na pobunu
protiv nepravedne vlasti, te odvajanja od drţave koja krši prirodna prava. Nakon donošenja Deklaracije,
drţave su počele donositi svoje ustave, prvo Pensilvanija 1776. Ustavima su uspostavljena prava glasa,
garantovana druga prava i slobode, te republikanski oblik vladavine. Posebno radikalnim sa stanovišta
prava i sloboda smatra se Ustav Masačusetsa iz 1780.godine.
Prijelazno razdoblje: Konfederacija. Temeljni akt konfederacije usvojen je još u toku rata, 1777.godine.
Članci konfederacije stupili su na snagu 1781.godine kao meĎudrţavni ugovor o prijateljskom savezu
suverenih drţava. Zajednički organ saveza je Kongres, u koji svaka drţava šalje svoju delegaciju i ima po
1 glas, bez obzira na veličinu i broj stanovnika. Delegacije drţava vezane su imperativnim mandatom,
tj.odluke mogu donositi isključivo prema uputama drţave iz koje su delegirani. Drţave same odreĎuju
način izbora, broj članova i uopće poloţaj svojih zastupnika.
Kongres bira Odbor drţava, koji čini po 1 zastupnik iz svake drţave. Odbor obavlja poslove kada
Kongres nije u zasijedanju. O najvaţnijim pitanjima Kongres je odlučivao dvotrećinskom većinom
glasova svih drţava. Odluke obavezuju drţave, ali ne i njihove graĎane. Svaka od drţava, kao i savez u
cjelini, imaju pravo učešća u meĎunarodnim odnosima. Članci konfederacije usvojeni su jednoglasnom
odlukom svih drţava članica i samo tako su se mogli i mijenjati. Drţave imaju pravo istupit i iz
konfederacije.
Ustavna konvencija u Filadelfiji. Kao izraz potrebe za čvršćom unijom koja bi osigurala brţi ekonomski
razvitak, u maju 1776.godine se u Filadelfiji sastala ustavna konvencija, koja je nakon 4 mjeseca usvojila
ustavni tekst. Za stupanje ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drţava članica (9 od 13 drţava).
Ratifikacija je izvršena u roku od 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789.godine.
Konvenciju je činilo 55 zastupnika, meĎu kojima 34 pravnika. Konačan tekst Nacrta potpisalo je 37
učesnika konvencije. Najistaknutiji autori Madison, Hamilton i John Jay, obrazloţili su ciljeve i
koncepciju Ustava u 87 članaka objavljenih u novinama, a koji su kasnije skupljeni u oznatu zbirku “The
Federalist”.
Konvencijom su dominirala 2 pitanja: kontrola političke vlasti i ureĎenje odnosa meĎu drţavama.
Ustavom je ponuĎena vrlo razraĎena podjela vlasti, sudski nadzor nad zakonodavnom i izvršnom vlašću,
te federalizam i lokalna samouprava.
Nepovjerenje prema nosiocima vlasti: podjela vlasti. Polazeći od načelnog nepovjerenja prema svakoj
vlasti i njenim nosiocima zbog mogućih zloupotreba, u Ustavu je provedena podjela vlasti izmeĎu
zakonodavne čiji nosilac je kongres, izvršne koju ima predsjednik i sudske koje obavljaju sudovi i
Vrhovni sud SAD. Pored toga, podjela je provedena i u pojedinim funkcijama vlasti u kojima učestvuju
različiti organi i tako nadziru i “koče” jedni druge.
Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam. Raspravama na Konvenciji, pa i prilikom ratifikacije

ustavnog teksta, dominirali su sukobi federalista i antifederalista. Velike drţave nastojale su osigurati jaku
centralnu vlast federacije nacrtom koji je podnijela Virdţinija. Manje drţave su podrţavale
konfederalistički prijedlog koji je podnio Nju Dţersi. Na prijedlog drţave Konektikat postignut je
“Connecticut Compromise”, čiji je rezultat dvodomna struktura zakonodavnog tijela: Predstavnički dom,
u koji graĎani neposredni biraju zastupnike i u kome su veće drţave jače zastupljene, te Senat, u koji
zakonodavno tijelo svake drţave članice upućuje po 2 senatora. Uz ustavnu podjelu nadleţnosti izmeĎu
federalnih organa i drţava članica, time je nastao klasični ustavni model organizacije federalne drţave.
Trajnost ustava. Najstariji ustav na svijetu ima 7 odjeljaka i 26 ustavnih amandmana koji ukupno sadrţe
84 odredbe ili pravila. To je osnova njegove dugotrajnosti, jer omogućava prilagoĎavanja izmijenjenim
društvenim prilikama. To čini Vrhovni sud SAD svojim tumačenjima koja daje obavljajući funkciju
kontrole ustavnosti zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i “permanentnom ustavnom konvencijom”.
Demokratičnost. Kada je u pitanju demokratski značaj Ustava SAD, preovladava tumačenje da je u

donošenju Ustava prevladala umjerena orijentacija ljudi koji su se zalagali za institucionalizaciju
WWW.BH-PRAVNICI.COM
političkog poretka i zaustavljanje pokušaja da se ona radikalizira na osnovi jakobinskih, tj.egalitarističkih
nastojanja. Zbog toga su američku revoluciju nazvali “revolucijom trezvenih očekivanja”.
MeĎutim, postoje i drugačija mišljenja. Npr.Georges Burdeau smatra da je Ustav SAD, posmatran samo
sa stanovišta njegovih odredaba, mogao biti osnova i za nedemokratski smjer razvoja. Burdeau smatra da
je Ustav djelo protivnika demokratije i pristalica razočaranih nasiljem i neredima čiji svjedoci su bili.
MeĎutim, američko društvo je po svojoj prirodi i ljudima, kao i mogućnostima širenja i ekonomskog
razvoja, toliko demokratsko da su se i nedemokratske institucije (kao što su jaka izvršna vlast, filtriranje
narodne volje kroz Senat, ograničavanje prava većine da bi se zaštitila manjina), pretvorene u svoju
suprotnost.
Drugo vrlo poznato djelo je “Ekonomsko tumačenje ustava SAD” Charles-a A. Beard-a, objavljeno
1913.godine, gdje se ističe teza da je Ustav bio djelo poslovnih ljudi, trgovaca i robovlasnika koji su ga
sačinili da bi zaštitili svoje interese.
Istovremeno, smatra se da Ustav SAD predstavlja jedan od u historiji najvećih izuma na području pravne i
političke teorije.
Uticaj ustava na demokratski razvoj. U ovom kontekstu, osnovno pitanje je da li Amerikanci imaju
demokratski Ustav zato što su slobodan narod, ili je obrnuto, tj.da li su slobodni zato što imaju
demokratski Ustav. U politologiji SAD je dugo potcjenjivan značaj ustavnih institucija kao takvih i
preovladavala orijentacija bihejviorista na izučavanje stvarnih političkih procesa. Za takvu orijentaciju
zasluţan je Woodrow Wilson, predsjednik SAD u vrijeme I svjetskog rata, koji se zalagao za izučavanje
stvarnih odnosa moći smatrajući da “ustavne krasote” (niceties of the Constitution) nisu značajni za te
odnose.
Danas u humanističkim naukama SAD dominiraju Škola nove institucionalne analize, Škola ustavnog
izbora (Constitutional Choice) i ustavne političke ekonomije, te širi naučni smjer Javnog izbora (Public
Choice). Njima je zajedničko što institucije i ustavna pravila smatraju osnovom odrţanja i napretka
modernih društava.
2. Britanski ustav
Mada nema pisani ustav kao jedinstven dokument, Britaniji svakako pripada prvenstvo u razvoju
ustavnosti i ustavne vladavine. Još u 12.vijeku u Engleskoj se smatralo da se vladar mora pokoravati
Bogu i zakonima koje je sam donio. Ta obaveza potvrĎena je Velikom poveljom sloboda (Magna Charta
Libertatum) iz 1215.godine koja utvrĎuje vladareve obaveze prema zemaljskim baronima, kojima
priznaje pravo na pobunu ako bi preuzete obaveze bile prekršene.
Osnovna institucija borbe protiv kraljevog apsolutizma bio je Parlament. Parlament se razvio iz
plemićkog “Velikog vijeća”, u koji su već u 13.vijeku pozivani i predstavnici “običnih graĎana”
(commoners). Tako je već 1295.godine sazvan Ogledni parlament (Model Parliament) u kome uz plemiće
i crkvene dostojanstvenike učestvuju i graĎani. Zbog toga parlament ima dvodomnu strukturu: Dom
lordova i Donji dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta i temeljni zahtjevi njegovih
članova izraţeni su principom “No taxation without representation” tj. nikakvi porezi i druge daţbine ne
mogu se uvoditi bez saglasnosti predstavnika poreskih obveznika.
Pokušaj donošenja cje lovitog ustava učinjen je sredinom 17.vijeka za vrijeme Olivera Kromvela
(Instument of Government). Taj ustav nikad nije proveden, a nakon restauracije (“Slavne revolucije”)
1688.godine, Britanci su se odlučili za postepeno razvijanje vlastitih ustavnih institucija, uz poštivanje
tradicije i izbjegavanje bilo kakvog imitiranja tuĎih uzora.
Tokom 18.vijeka uspostavlja se ravnoteţa kralja i parlamenta, u kojoj praksom nestaje vladarevog prava
zakonodavne sankcije. Pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomoćnika – ministara, te početni oblici
preuzimanja političke odgovornosti Kabineta i prvog ministra pred Parlamentom za odluke koje donose u
ime vladara. Postepeno se uspostavlja i nezavisnost sudske vlasti. Dio promjena utvrĎen je zakonima koje
WWW.BH-PRAVNICI.COM
je donio Parlament, a veći dio oblikovan je kao ustavni običaji – konvencije ili putem sudskih odluka.
Tokom 19.vijeka putem niza reformi izbornog zakonodavstva šireno je biračko tijelo i postepeno
uspostavljen sistem predstavničke vlade, a izvršna vlast prelazi na izabrani i odgovorni Kabinet.
Izvori britanskog ustavnog prava. Britanski ustav, kao sistem pravila izvodi se iz 4 izvora:
1. Zakoni Parlamenta (Statute Law);

2. Običajna pravila, tj.sudske odluke;
3. Parlamentarni običaji i pravila (Common Law)
4. Ustavni običaji (konvencije) i tumačenja naučnih autoriteta na području ustavnog prava.
Statute Law (Zakonsko pravo) obuhvata veliki broj akata Parlamenta, koji u cjelini ili djelimično ureĎuju
područje ustavnog prava. Najznačajniji akti koji utvrĎuju sastav drţavnih organa i njihove meĎusobne
odnose su:
1. Bill of Rights iz 1689.godine,
2. The Act of Settlement iz 1701,
3. Zakon o uniji sa Škotskom iz 1706,
4. Zakon o Parlamentu (The Parliament Act) iz 1911. i 1949,
5. Zakon o privremenom ureĎenju Sjeverne Irske iz 1972. i
6. Zakon o Evropskoj zajednici iz 1972.godine.
Vaţniji zakoni koji ureĎuju odnose drţavnih organa i graĎana su:
1. Bill of Rights iz 1689.godine;
2. The Habeas Corpus Act iz 1679;
3. Zakon o javnom redu iz 1936;
4. Zakon o pravosuĎu iz 1960.godine.
Bitno je naglasiti da V.Britanija nema zakon koji u cjelini sadrţi spisak ustavno garantovanih sloboda i
prava graĎana, mada se već godinama traţi njegovo donošenje.
Common Law (običajno pravo) ureĎuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje zakonskim
odredbama. Ipak, neka najvaţnija načela britanskog ustava i danas su ureĎena isključivo pravnim
običajima, npr.suverenitet Parlamenta, ovlaštenja monarha, politička odgovornost ministara, nezavisnost
sudske vlasti, formalni pojam zakona itd.
Ustavne konvencije predstavljaju posebnost britanskog ustavnog prava. Obično se definiraju kao pravila
ponašanja ustavnih faktora utvrĎena dugotrajnim postupanjem, koja se smatraju obaveznim ali ne uţivaju
sudsku zaštitu niti zaštitu duţnosnika u domovima Parlamenta, mada ih oni mogu uzimati u obzir.
Sankcija koja dolazi u obzir za kršenje konvencije je političke prirode. MeĎutim, postoje područja gdje se
pri postupanju vlade ili nekog drugog ustavnog faktora postavlja pitanje da li je odreĎena konvencija
prekršena, ili ne, pa čak i da li odreĎenim suprotnim postupanjem nastaje nova konvencija. Primjer
navedenog je imenovanje Lorda Karingtona za ministra vanjskih poslova 1979.godine od strane Margaret
Tačer, mada se dotad kao konvencionalno pravilo smatralo da lordovi ne mogu biti ministri.
Radovi priznatih autoriteta za ustavno pravo značajni su za tumačenje ustava jer sistematiziraju graĎu, a
posebno su od pomoći pri tumačenju ustavnih konvencija.
3. Ustavnost u Francuskoj
Francuski ustavi. Nakon revolucije 1789.godine, donesen je Ustav ograničene monarhije 1791.godine.
Nakon rušenja monarhije, 1793.godine donesen je Montagnardski ustav. Nakon pada jakobinaca,
1795.godine donesen je Direktorijalni ustav. Padom Napoleona I donesen je ustav 1815. Nakon julske
revolucije 1830.godine Ustav parlamentarne monarhije. Druga republika trajala je 1848.-1852, Drugo
Carstvo 1852.-1871. Tek je ustavnim zakonima iz 1875.godine uspostavljen relativno stabilan sistem
Treće republike. Četvrta republika trajala je od 1946.-1958.godine, kada je tzv.De Golovim ustavom
konačno stabilizirano djelovanje političkih institucija.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Traţenje stabilnosti. Moris Diverţe, nastojeći objasniti ovako dinamičan i nasilan razvitak ustavnih
institucija, ustavni razvitak Francuske dijeli u 2 izrazito nejednaka razdoblja:
1. Razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799.godine, u kome se ubrzano nastoje uspostaviti nove

institucije koje bi trebale značiti potpun prekid sa starim reţimom i tradicijom pravnog sistema.
Revolucionarni udar je izbacio iz ravnoteţe francusko društvo, koje je u potrazi za stabilnošću
pretrpjelo dugačko razdoblje manjih podrhtavanja, u potrazi za stabilnošću.
2. Razdoblje traţenja kompromisa, koje obuhvata period od 1799.-1958.godine u kome se gradi novi,
sabilizirani pravni sistem. Prema Diverţeu, konačni kompromis izmeĎu zahtjeva za demokratskom
kontrolom vlasti i potrebe očuvanja stabilnosti ustavnog poretka, predstavlja Ustav 5.republike iz
1958.godine.
USTAVNOST U SOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA
U socijalističkim zemljama ustav i ustavnost su prvenstveno predstavljali sredstva za prikrivanje realnosti

jednostranačke ili osobne diktature komunističkih partija i voĎa. Načelo podjele vlasti zamijenjeno je
tezom o demokratskom jedinstvu vlasti koncentrisane u skupštinama ili sovjetima, načelo narodnog
suvereniteta deklaracijom političke dominacije radničke klase. Višestranački izbori kao temelj uspostave
predstavničke vladavine zamijenjeni su formalnim izjašnjavanjem u prilog kandidata kojeg ističe jedna
politička stranka. Deklaracije prava i sloboda, često šire od klasičnih, sa nizom socijalno-ekonomskih
prava i sloboda, bez nezavisne sudske vlasti i višestranačkog sistema predstavljale su mrtvo slovo na
papiru. Dakle, shodno Levenštajnovoj podjeli, radi se o semantičkim ustavima, tj. ustavima samo po
nazivu, a bez odraza u društvenoj stvarnosti.
“Baršunaste“ revolucije u Istočnoj i Srednjoj Evropi
Zajedničke karakteristike svih drţava sa komunističkim reţimima bile su:

- jedan oblik kolektivnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju (drţavno, društveno, zadruţno);
- zabrana političke opozicije;
- nepostojanje efikasne sudske zaštite ustavom zagarantovanih sloboda i prava.
Od početka 80.-ih godina 20.vijeka postao je potpuno očigledan neuspjeh ovih reţima da osiguraju ne
samo ostvarenje revolucionarnih obećenja, već i privredni prosperitet i razvoj, kao i prihvatljiv politički
poredak. Nakon smrti predsjednika SSSR Leonida Breţnjeva koji je bio na vlasti od 1964.-1982.godine,
tragično stanje sovjetske ekonomije i društva postaje očigledno i u samom SSSR. Za dalji razvoj posebno
je značajan dolazak na vlast u SSSR Mihaila Gorbačova, koji je priznao da je SSSR izgubio trku u
naoruţanju tokom hladnog rata i da se nalazi na rubu propasti koju mogu spriječiti samo hitne i radikalne
reforme. MeĎutim, Gorbačov je previdio da takve reforme nisu moguće bez potpunog napuštanja
socijalističkog sistema.
U reformiranju sistema prednjačile su Poljska i MaĎarska, ali su procesi djelovali i u zemljama u kojima
su se najviše prikrivali, kao što su bile DDR i Rumunija. Tokom 1989.godine dogaĎaji su se ubrzali i
komunistički reţimi su padali redom: Istočna Njemačka, Čehoslovačka, Rumunija, MaĎarska, Poljska,
Bugarska, Albanija. Posebno značajna je činjenica da su se u svim tim zemljama naizgled jaki represiv ni
reţimi urušili sami od sebe. Na čehoslovačkom primjeru skovana je sintagma “baršunasta revolucija”.
U SSSR Gorbačov se uspio odrţati do avgusta 1991.godine, kada je nakon neuspjelog vojnog puča
raspušten Sovjetski savez, napušten komunistički sistem uz zabranu djelovanja Komunističke partije.
Ustavnost u novim demokratijama
Pred autorima ustava novih demokratija su 3 sloţena zadatka koja trebaju osigurati cjelovitu reformu
njihovih ekonomskih i političkih sistema:
- prelazak sa planske na trţišnu ekonomiju;

- prelazak iz jednopartijske vladavine u višestranačku demokratiju;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- prelazak iz sistema arbitrarne i neograničene vlasti u sistem ustavne vladavine i pravne drţave.
Očigledno se radi o promjeni cjelokupne društvene, ekonomske i pravne strukture koja teče u uslovima
ekonomskog kolapsa i političke nestabilnosti. U početku se smatralo da će se promjena moći dovršiti za
3-5 godina. Danas se smatra (Zbignjev Brţinski) da će za tu promjenu, zavisno od specifičnosti pojedinih
drţava, trebati 15-25 godina.
Propast višenacionalnih federacija u SSSR, Čehoslovačkoj i SFRJ otvorio je pitanje zaštite prava
nacionalnih manjina u novostvorenim drţavama.
U periodu 1991.-1993.godine najveći broj novih evropskih demokratija donio je nove ustave.
Posmatrajući ustrojstvo vlasti i izborni sistem, kao 2 temeljna pitanja političkog ureĎenja novih
demokratija, moţe se reći da prevladavaju parlamentarni sistemi u polupredsjedničkoj varijanti, dok se
izborni sistemi veoma razlikuju a i stalno mijenjaju tako da su prisutne brojne varijante većinskih,
proporcionalnih i mješovitih izbornih sistema.
III – SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA

1. PREGLED HISTORIJSKOG RAZVOJA
Prve deklaracije prava čovjeka i graĎanina
Garancije prava i sloboda, kao i sama pojava ustavnosti, svoje korijene imaju u historiji britanske drţave,
u dokumentima kao što su Magna Charta Libertatum (1215), Petition of Rights (1628), Habeas Corpus
Act (1679).
Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i graĎanina iz 1789.godine je prva cjelovita deklaracija

prava čovjeka u Evropi. Proglašena je sastavnim dijelom ustava iz 1791. U deklaraciji se garantuju
klasična prava čovjeka i graĎanina:
1. pravo na slobodu i jednakost u pravima;

2. sloboda, vlasništvo, sigurnost i otpor tlačenju;
3. suverenitet pripada narodu, te ni jedan organ niti pojedinac ne moţe imati ovlaštenja koja ne
proizilaze iz narodnog suvereniteta;
4. granice korištenja prirodnog prava svakog čovjeka mogu se odrediti samo zakonom, u cilju
osiguranja istih prava i drugima;
5. slobodno je činiti sve ono što nije zakonom zabranjeno, a zakonom se mogu zabraniti samo činjenja
štetna za zajednicu;
6. zakon je izraz opće volje i svi graĎani imaju pravo da lično, ili preko svojih zastupnika, učestvuju u
njegovom donošenju. Zakon mora biti jednak za sve. Svim graĎanima su prema sposobnosti jednako
dostupni svi poloţaji i javne sluţbe;
7. niko ne moţe biti uhapšen, zadrţan ili optuţen osim u zakonom predviĎenim slučajevima i prema
zakonom propisanom postupku;
8. niko ne moţe biti kaţnjen, osim na osnovu prethodno donesenog zakona i u predviĎenom postupku;
9. svako se smatra nevinim dok se zakonito ne proglasi krivim;
10. niko ne smije biti uznemiravan zbog svojih uvjerenja, uključujući i vjerska, pod uslovom da njihovo
širenje ne narušava javni poredak utvrĎen zakonom;
11. sloboda razmjene misli i saopštenja – svaki graĎanin moţe slobodno govoriti, pisati i štampati svoja
mišljenja, ali je odgovoran za sve zloupotrebe te slobode u slučajevima predviĎenim zakonom;
12. javna vlast je potrebna zbog garantovanja prava čovjeka i graĎanina, uspostavljena je na dobrobit
svih, a ne u korist onih kojima je povjerena;
13. doprinos za izdrţavanje javne sile i uprave mora biti podjednako rasporeĎen na sve graĎane, u skladu
sa njihovim mogućnostima;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
14. svi graĎani imaju pravo da lično ili preko zastupnika učestvuju u utvrĎivanju i rasporedu javnih
doprinosa i tereta;
15. javni sluţbenici duţni su podnositi račun o svom djelovanju;
16. društvo u kome nisu zagarantovana graĎanska prava, niti predviĎena podjela vlasti, nema ustav;
17. vlasništvo je sveto i nepovredivo pravo, te nikome ne moţe biti oduzeto osim zbog zakonito utvrĎene
potrebe uz pravičnu prethodnu naknadu;
Druga generacija: socijalna i ekonomska prava
Ova prava se u ustavima javljaju početkom 20.vijeka. U ustave se pored klasičnih, tzv.negativnih prava
koja su usmjerena na zaštitu privatne sfere pojedinca od djelovanja drţavnih vlasti, unose i pozitivna
prava, koja znače duţnost drţave da pojedincima osigura odreĎenu sigurnost ili ostvarivanje odreĎenih
interesa. Ova prava su temelj koncepcije socijalne drţave.
Niz takvih prava obuhvatio je Vajmarski ustav iz 1919.godine, a posebno su ih proširili ustavi
socijalističkih zemalja (npr.pravo na rad, pravo na stan, zdravstvenu zaštitu, izdrţavanje u starosti ili u
slučaju nesposobnosti za rad itd). MeĎutim problem tog tipa ustavnih garancija je da u cilju njihovog
provoĎenja ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruţilo zaštitu graĎaninu koji se poziva na takvo
pravo. Takve garancije su uvijek lex imperfecta, nepotpuni pravni propis za čiju realizaciju ne postoji
sankcija. Zbog toga je pri zakonskom ureĎivanju tih prava potrebno voditi računa o realnim
mogućnostima da se graĎanima ta prava zaista i osiguraju.
Pravna teorija pokušala je ustavnu garanciju prava na rad racionalizirati na sljedeći način: Obzirom da u
dogledno vrijeme nije moguće stvoriti uslove koji bi u punom obimu garantovali realizaciju prava na rad,
ustavna garancija prava na rad predstavlja osnovu zakonskog regulisanja odreĎenih prava u slučaju
neskrivljene nezaposlenosti, kao što su prava iz socijalnog osiguranja i odreĎena minimalna primanja.
Pravima treće generacije smatraju se prava zasnovana na svijesti o potrebi zaštite čovjekove prirodne
okoline; prava neroĎenih ljudi, pa čak i prava drugih ţivih bića osim čovjeka, tj.biljaka i ţivotinja na
zaštitu od ugroţavanja njihovog opstanka.
MeĎunarodni standardi prava čovjeka
Shvatanje da poštivanje i zaštita ljudskih prava nije isključivo unutrašnja stvar svake drţave izraţeno je u
Povelji OUN, koja u članu 1, kao jedan od ciljeva organizacije UN odreĎuje “unapreĎenje i podsticanje
poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, spol, jezik ili vjeru”. Danas su
standardi zaštite i garancija prava čovjeka postali univerzalni. MeĎutim, treba istaći da teţište zaštite ipak
ostaje na domaćim institucijama svake zemlje.
Generalna skupština UN usvojila je 10.12.1949.godine Opću deklaraciju o ljudskim pravima i taj datum
se obiljeţava kao MeĎunarodni dan prava čovjeka. na osnovu načela Deklaracije, 1966.godine usvojeni
su MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim pravima i MeĎunarodni pakt o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima, koji su stupili na snagu 1976.godine.
Pojedini aspekti zaštite ljudskih prava su predmet 21. meĎunarodne konvencije OUN o pravima čovjeka i
osnovnim slobodama (ukidanje svih oblika rasne diskriminacije, suzbijanje i kaţnjavanje aparthejda,
zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, o pravima djeteta, o političkim pravima ţena itd).
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena je 1950.godine, a Evropska
socijalna povelja 1961.godine. One danas obavezuju sve drţave članice Vijeća Evrope. Evropska
konvencija o zaštiti ljudskih prava do danas je proširena sa 10 dopunskih protokola. Sistem je dopunjen i
Evropskom konvencijom o sprečavanju mučenja, nečovječnog ili poniţavajućeg postupanja ili
kaţnjavanja iz 1957.godine. Dokumenti usvojeni u Kopenhagenu (1990) i Moskvi (1991) takoĎer
tretiraju unapreĎenje zaštite ljudskih prava. Nisu obavezni ugovori, već imaju značenje iskazivanja
političke odlučnosti drţava. Ovdje treba dodati još i dokumente OSCE-a o tzv.”humanoj dimenziji”, te
dokumente Bečke konferencije odrţane u decembru 1993.godine.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Mehanizmi implemenacije meĎunarodnih dokumenata o ljudskim pravima ograničeni su uglavnom na
duţnost izvještavanja posebnih organa za provoĎenje pojedinih konvencija, njihove preporuke vladama
drţava članica, a u novije vrijeme mogućnost da se putem specijalnog izvjestitelja direktno utvrdi stanje u
odreĎenoj zemlji. Drugo sredstvo je prituţba jedne protiv druge drţave članice neke konvencije. Ovo
sredstvo se, iz političkih razloga, vrlo rijetko koristi.
Evropski sistem zaštite prava pojedinca. Evropska konvencija o ljudskim pravima utvrĎuje formalno
pravo pojedinca da se za zaštitu svojih prava predviĎenih Konvencijom obrati Komisiji za prava čovjeka i
preko nje Evropskom sudu za prava čovjeka u Strazburu. Odluke suda su obavezne i o njihovom
provoĎenju vodi računa Vijeće ministara vanjskih poslova Vijeća Evrope. Komisija moţe odlučiti i da
umjesto sudu predmet podnese vijeću ministara, koje u tom slučaju donosi konačnu odluku o tome da li
postoji povreda Konvencije. Ovaj sistem se nastoji i dalje razvijati, pa je usvojen i 11.protokol po kome
će se osnovati stalni i jedinstveni Evropski sud za ljudska prava kome bi se pojedinci mogli direktno
obraćati, bez posredovanja Komisije. Protokol će stupiti na snagu kada ga odobri potreban broj drţava.
Granice korištenja slobodama i pravima
Prava pojedinaca nisu apsolutna, već su podvrgnuta ograničenjima koja proizilaze iz činjenice
zajedničkog ţivota na odreĎenom prostoru. Dakle, granice pravima graĎana predstavljaju jednaka prava
drugih graĎana, ali i zajednički interesi političke zajednice kao cjeline.
U angloameričkoj pravnoj tradiciji utvrĎivanje tih granica prepušta se neovisnom sudstvu, koje svojim
odlukama sa snagom precedenata reaguje na pojedine slučajeve iz prakse. U evropsko j pravnoj tradiciji
naglašava se značaj zakona kojima se utvrĎuju kriteriji za utvrĎivanje pojedinih sloboda i prava. Posebno
je značajna uloga Ustavnog suda pri uvrĎivanju smisla pojedinih ustavnih odredbi.
Ograničenja sloboda i prava u situacijama nuţde
Pravo drţavne nuţde i vanredne mjere. U vanrednim situacijama (rat, neposredne ratna opasnost,
elementarne nepogode itd), ključni dijelovi ustavnog poretka nadomještaju se odredbama o pravu nuţde.
Suspenduju se garancije sloboda i prava, te mijenja način donošenja političkih odluka u drţavi
povjeravanjem značajnih ovlaštenja izvršnoj vlasti. Sve se to čini na odreĎeno vrijeme, dok vanredna
situacija traje. Poduzimanje vanrednih mjera uvijek se opravdava očuvanjem demokratije i jačanja zaštite
ljudskih prava, ali ove mjere često sluţe za odrţavanje nedemokratske vlasti, odnosno diktature ili kao
pokriće drţavnog udara.
Zrele demokratije i “ustav krize”. Savremeni ustavi redovno nastoje anticipirati posebne okolnosti i rat,
ali i osigurati vraćanje sistema u normalno djelovanje kada opasnosti pr oĎu. Moglo bi se reći da svaka
zemlja uz normalni ustav, u rezervi drţi i “ustav krize”, koji joj treba omogućiti opstanak i očuvanje
demokratije i u najteţim prilikama.
MeĎunarodni instrumenti, pa tako i Evropska konvencija o pravima čovjeka, priznaju mogućnost

derogacije odreĎenih garancija sloboda i prava u vanrednim prilikama, uz zahtjev obavještavanja drugih
članica konvencije o razlozima i predviĎenom trajanju derogacije.
Lična odgovornost za povrede sloboda i prava
Po prirodnom pravu, kršenje ljudskih prava oslobaĎa podreĎenog od obaveze pokoravanja nadreĎenom.
Time se pojedincu nameće obaveza da se suprotstavi takvim nareĎenjima po svaku cijenu. Na osnovu
takvog shvatanja osuĎeni su nacistički zločinci u Nirbergu, koji su svoje zločine pravdali izvršenjem
nareĎenja pretpostavljenih. Ovo načelo primijenjeno je i pri osnivanju ICTY.
IV – NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. OSNOVNI POJMOVI
Vladavina prava
Vladavina prava u pravnom smislu zahtijeva strogo pridrţavanje ustava i zakona od strane svih drţavnih
organa i pojedinih duţnosnika, kao i od samih graĎana. Ideja vladavine prava oblikovana je u engleskoj
ustavnoj doktrini 19.vijeka, a vuče korijene iz srednjevjekovnih koncepcija prema kojima se pojedinci
trebaju pokoravati zakonima, a ne drugim pojedincima (non sub homine, sed sub lege).
Srodna koncepcija pravne drţave nastala je u Njemačkoj pravnoj teoriji 19.vijeka. Ona teţište stavlja na
nadzakonsku snagu ustavno-pravnih normi i hijerarhiju izvora prava koja iz nje slijedi. Pravni sistem se
shvata kao stepenasto izvedena cjelina, u kojoj se pravne norme dedukcijom izvode iz viših pravnih
normi, a ukupan sistem je usklaĎen obavezom pridrţavanja ustavnih načela.
Načelo ustavnosti
Načelo ustavnosti shvaćeno u uţem i pravnom smislu zahtijeva:

- da se zakoni donose u skladu sa podjelom vlasti koja je utvrĎena ustavom;
- da zakonodavac pri donošenju zakona strogo poštuje ustavom predviĎeni postupak;
- da zakoni sadrţajno budu usklaĎeni sa odredbama ustava.
Samo zakon koji ispunjava navedene uslove zadovoljava načelo ustavnosti u formalnom i u materijalnom
smislu.
Načelo zakonitosti
Načelo zakonitosti odnosi se na opće pravne akte (propise) i na pojedinačne pravne akte (sudske odluke,
upravna rješenja i odluke tijela koje imaju javna ovlaštenja).
1. U pogledu općih pravnih akata, načelo zakonitosti zahtijeva da propisi budu usaglašeni sa općim
pravnim aktima veće pravne snage, te da se zasnivaju na zakonu. Taj zahtjev se odnosi na saglasnost
u formalnom i materijalnom smislu. Poseban poloţaj imaju propisi organa lokalne samouprave koji
regulišu pitanja lokalnih odnosa. Oni se smatraju podzakonskim propisima, ali se donose na osnovu
ustavnog prava graĎana na lokalnu samoupravu. Zbog toga se zahtijeva da ne budu u suprotnosti sa
zakonom. MeĎutim, u dijelu provoĎenja zakona kao akata centralnih drţavnih organa, akti lokalne
samouprave moraju biti u skladu sa zakonom.
2. Kod pojedinačnih pravnih akata, načelo zakonitosti zahtijeva da se oni donose na osnovu i u okviru
zakonskih ovlaštenja, te da formalno i sadrţajno budu u saglasnosti sa zakonom. Iz toga slijedi
zahtjev za strogo poštivanje pravila postupka, kao i ispravnu primjenu materijalnog prava.
Formalna i materijalna protivustavnost zakona
Formalna protivustavnost javlja se kada zakonodavac ne poštuje ustavom predviĎeni postupak donošenja
zakona ili kada bi prekršio odredbe o formi u kojoj se donose zakoni. Materijalna protivustavnost zakona
je u slučaju kada je zakon sadrţajno u suprotnosti sa odredbama ustava. Formalna protivustavnost moţe
obuhvatati različite slučajeve kršenja ustava, npr:
- postupanje zakonodavnog tijela na osnovu prijedloga neovlaštenog podnositelja;
- provoĎenje hitnog ili skraćenog zakonodavnog postupka kada za to ne postoji ustavno ovlaštenje;
- nepoštivanje ustavne odredbe o proglašavanju zakona;
- nepoštivanje ustavne odredbe o objavljivanju zakona, bilo u vezi sa rokom u kome se javnost mora
obavijestiti o sadrţaju zakona (vacatio legis), glasila u kome se objavljuje zvanični tekst zakona ili
propusta da se zakon uopće objavi u sluţbenom glasilu;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
MeĎu materijalnim povredama ustavnosti najvaţnije je povratno djelovanje ili retroaktivnost zakona.
Retroaktivnost znači da se odredbe primjenjuju unatrag, na situacije kada zakon uopće nije postojao.
Retroaktivnost se načelno smatra dopustivom samo u izuzetnim slučajevima, a u nekim područjima
apsolutno nedopustivom.
Drugi oblici materijalne protivustavnosti odnose se na sadrţajnu neusklaĎenost odredbe zakona sa

odredbama ustava, bilo da se radi o neposrednoj suprotnosti (contra constitutionem) ili protivnosti smislu
ustavnih odredbi (praeter constitutionem)
Institucije kontrole ustavnosti i zakonitosti
Sistem kontrole nad ostvarivanjem ustavnosti i zakonitosti obuhvata:

1. Kontrolu ustavnosti zakona i drugih propisa;
2. Kontrolu zakonitosti pojedinačnih pravnih akata;
3. Kontrolu ustavnosti pojedinačnih pravnih akata povodom ustavne tuţbe.
Kontrola ustavnosti zakona je tipična sudska funkcija. Pretpostavka kontrole ustavnosti zakona je
nadzakonska snaga ustava, kao posljedica krutosti ustava. Tamo gdje nema krutog ustava (npr.Velika
Britanija), ne postoji ni kontrola ustavnosti zakona. U SAD je kontrola ustavnosti zakona (judicial
review) pravo svih sudova, pod nadzorom Vrhovnog suda SAD i to u postupku povodom pravnih lijekova
ili na zahtjev federalnih sudova. U [vicarskoj naprimjer, kontrola ustavnosti povjerena je Vrhovnom sudu.
U bivšim socijalističkim drţavama kontrola je bila povjerena političkim organima. Veliki broj drţava
kontrolu ustavnosti povjerava Ustavnom sudu, kao zasebnom organu sui generis, izdvojenom iz sistema
zakonodavne i izvršne vlasti, čiji glavni zadatak jeste briga o ustavnosti i zakonitosti.
Kontrola ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa takoĎer se povjerava sudovima, odnosno

ustavnim sudovima (tamo gdje postoje). Ustavnost i zakonitost podzakonskih propisa se osigurava i
kontrolom od strane viših drţavnih organa u odnosu na propise koje u okviru svojih ovlaštenja donose
hijerarhijski niţi organi.
Kontrola zakonitosti pojedinačnih pravnih akata osigurava se putem pravnih lijekova u postupku pred
drugostepenim organima, odnosno u upravnom sporu o zakonitosti konačnog upravnog akta.
U nekim ustavnosudskim sistemima postoji kontrola ustavnosti pojedinačnih pravnih akata u pogledu
zaštite ustavom zagarantovanih ljudskih prava i sloboda, a povodom ustavne tuţbe. Ova kontrola uvedena
je Temeljnim zakonom SR Njemačke iz 1949.godine.
Posredno i neposredno odlučivanje o ustavnosti zakona
Kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona, pitanje ustavnosti nije suština (meritum)
sudskog postupanja. Zbog toga odluka suda ima učinak samo u odnosu na konkretan slučaj u kome se
zakon izuzima od primjene, tj.djeluje samo inter partes.
Kod neposrednog ili apstraktnog odlučivanja, ustavnost predstavlja samu suštinu spora koji sud treba
riješiti, tako da se njegov zadatak sastoji u uporeĎivanju i ocjenjivanju zakona in abstracto, tj.bez obzira
na bilo kakav konkretni slučaj. Dakle, ovdje se radi o ustavnom sporu, a odluka suda ima načelno
djelovanje erga omnes (prema svima), sa posljedicama za sam opstanak zakona, odnosno pojedinih
njegovih odredbi.
Pravne posljedice odluka o neustavnosti zakona
OdreĎeni propis moţe biti ukinut ili poništen. Ukidanje pravnih propisa djeluje samo pro futuro (ex
nunc), od trenutka donošenja odluke kojom se propis ukida, te se ne dira u ranije nastale pravne
posljedice. Poništavanje djeluje retroaktivno (ex tunc) od trenutka samog donošenja poništenog akta.
Smatra se da poništeni akt nije ni donesen, te bi trebalo sanirati sve posljedice do kojih je doveo.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
MeĎutim, pravni sistemi u oba slučaja nalaze odreĎeni oblik kompromisa izmeĎu protivrječnih zahtjeva
za povratom u prijašnje stanje u ime pravednosti i zahtjeva pravne sigurnosti i ekonomičnosti, te veţu
prava graĎana povrijeĎenih primjenom neustavnog zakona uz odreĎene rokove.
2. KONTROLA USTAVNOSTI ZAKONA U SAD
Osnovne karakteristike
U SAD federalni sudovi prema iudicial review mogu proglasiti svaki akt Kongresa ništavnim i zabraniti
izvršenje, ako smatraju da je takav akt u suprotnosti sa odredbama Ustava SAD. Osnovne karakteristike
kontrole ustavnosti zakona su slijedeće:
1. Sud se u ispitivanje ustavnosti zakona nikada ne upušta po sluţbenoj duţnosti (ex officio), već samo
na zahtjev stranke u sporu;
2. Učinak sudske odluke odnosi se samo na konkretan slučaj i nema posljedica u vezi općeg vaţenja
samog zakona čije su odredbe proglašene neustavnim;
3. Odluka nije formalno obavezna za druge sudove, pa ni za sam sud koji je donio, te on u svakom
narednom istovrsnom slučaju ponovo ispituje ustavnost zakona. MeĎutim, sud će se (mada na to nije
pravno obavezan) pridrţavati mišljenja višeg suda, odnosno Vrhovnog suda SAD, vodeći računa o
tome da bi predmet povodom ţalbe mogao dospjeti na viši sud.
4. Odluka Vrhovnog suda SAD moţe biti obesnaţena prvenstveno ako Kongres donese ustavni
amandman. Ponekad je Kongres jednostavno ponovo donosio osporeni zakon, očekujući da se stav
Vrhovnog suda promijeni. Tako i na ovom području djeluje osnovno načelo kočnica i balansa (checks
and balances) u odnosima izmeĎu vrhovnih drţavnih organa.
Obzirom da ureĎenje djelokruga federalnih sudova spada u ovlašenje zakonodavca, Kongres moţe na stav
suda uticati izmjenom djelokruga sudova u pojedinim pitanjima. Ovo sredstvo je pokušao iskoristiti
Ruzvelt 1936.godine nakon sukoba sa Vrhovnim sudom oko zakona u provoĎenju New Deal-a.
Od tog vremena smatra se da vaţe 2 meĎusobno povezane doktrine kojih se sud mora pridrţavati da bi
ostao u okviru svoje nadleţnosti:
a) Doktrina o samoograničavanju suda (self-constraint), prema kojoj su sudije duţne paziti da ne

prekorače granicu sudske funkcije (mada ne postoji organ koji bi takvu duţnost mogao sankcionisati);
b) Doktrina o političkim pitanjima, prema kojoj je Sud duţan izbjeći svaku intervenciju na području
politike i strogo se ograničiti na pitanja primjene prava.
Bitno je napomenuti da Vrhovni sud SAD u većini slučajeva sam odlučuje o tome koji spor će uzeti u
razmatranje, odnosno da li se radi o “bitno federalnom pitanju”. Vrhovni sud SAD moţe i naloţiti niţem
federalnom sudu (writ of certiorari) da mu dostavi predmet na reviziju, što se relativno rijetko dešava.
Postupak Vrhovnog suda moţe incirati i apelacioni sud traţeći pojašnjenje (certification). U ovom slučaju
postupak Vrhovnog suda je obavezan.
3. USTAVNI SUDOVI
Ustavni sud je poseban drţavni organ visokog autoriteta čiji je prvenstveni zadatak nadzor nad
ustavnošću zakona. Ustavne sudije imaju zagarantovanu stabilnost svog poloţaja, što je nuţno za
obavljanje njihove funkcije, te su u pogledu odgovornosti neovisni od parlamenta.
Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona in abstracto, tj.neovisno od nekog konkretnog pravnog
predmeta ili spora. UporeĎujući norme ustava i zakona, ustavni sudovi donose odluke koje djeluju erga
WWW.BH-PRAVNICI.COM
omnes (prema svima). To znači da se zakon, odnosno njegove odredbe koje se proglase neustavnim,
poništavaju ili ukidaju.
Ustavnim sudovima se redovno povjerava i nadzor nad ustavnošću i zakonitošću podzakonskih propisa. U
federalnim drţavama im se povjerava i rješavanje sporova o ustavnim pravima izmeĎu drţava članica,
kao i izmeĎu drţava i federalnih organa. Uz to, ustavni sudovi obično nadziru zakonitost provoĎenja
izbora, te sude u slučaju povrede ustava visokim drţavnim funkcionerima (npr.predsjedniku).
Institucija ustavnog suda prvi put je uspostavljena ustavom Republike Austrije iz 1920.godine, čiji je
glavni redaktor bio Hans Kelsen. Od socijalističkih zemalja, prva je ustavne sudove uvela SFRJ, ustavom
iz 1963.godine, ali oni u uslovima jednostranačkog sistema nikada nisu ostvarili neku značajniju ulogu u
političkom i pravnom sistemu.
V – TEMELJI DRŢAVNE VLASTI

1. NASTANAK I RAZVOJ TEORIJA O NARODNOM SUVERENITETU
Oblikovanje pojma suvereniteta
Pojam suverenita sa stanovišta ustavnog prava ima 3 osnovna nivoa i različita sadrţaja:
Sadrţaj načela narodnog suvereniteta je u tome da sva vlast u drţavi proizilazi iz naroda i pripada
narodu, te da vlastodršci djeluju kao predstavnici naroda. Ovdje se pojmom “narod” obuhvataju svi
graĎani odreĎene drţave, bez obzira na nacionalne i druge razlike meĎu njima. Zato se načelo narodnog
suvereniteta odreĎuje i pojmovima “drţavljanski” i “graĎanski” suverenitet. Načelo narodnog
suvereniteta je pravni temelj savremenih demokratskih sistema.
Suverenitet drţave se najkraće izraţava kao “najviša vlast prema unutra i nezavisna prema vani”
(unutrašnji i vanjski suverenitet).
Nacionalni suverenitet se najkraće izraţava kao “pravo naroda, odnosno nacije na samoopredjeljenje do
otcjepljenja”, dakle neotuĎivo, nedjeljivo i neprenosivo pravo nacije da osnuje svoju drţavu i donošenjem
ustava odluči o njenom ureĎenju. Pojam nacionalnog suvereniteta se često miješa sa pojmom narodnog
suvereniteta jer se u francuskoj ustavnopravnoj klasičnoj doktrini pojam naroda u ustavnom i političkom
smislu izjednačava sa nacijom, zbog jednonacionalnog društva i unitarnog drţavnog ureĎenja.
U Njemačkoj i SAD narodni suverenitet je u osnovi izjednačen sa nacionalnim. U tim drţavama se svi
graĎani, bez obzira na etničko porijeklo, osjećaju pripadnicima iste nacije (njemačke, američke), a tako ih
shvata i drţavna vlast, pa su u njima pojmovi “narod”, “politički narod” i “nacija” zaista sinonimi.
Pojam suvereniteta oblikovan je u feudalnoj drţavi u trenutku kada kralj svojoj vlasti podvrgava feudalce.
Zato se suverenitet u početku i odreĎuje negativno, kao vlast koja nije nikome podreĎena.
U srednjem vijeku, prema teoriji o boţanskom pravu, Bog nije stvorio samo vlast in abstracto, već i njene
nosioce. Takva koncepcija je npr.bila zvanična teorija francuske apsolutne monarhije 16.-18. vijeka.
U okviru teokratske teorije, kao njena demokratska varijanta razvila se koncepcija posrednog boţanskog
prava, prema kojoj sva vlast potiče od Boga koji ju je stvorio kako bi ljudi ţivjeli u miru, redu i
blagostanju. Oblik vlasti, meĎutim nije boţanski već ljudski, odnosno ljudi sami odreĎuju nosioce vlasti.
Ovu koncepciju oblikovao je Toma Akvinski, a i danas je zastupa Katolička crkva.
Jean Bodin je u djelu “[est knjiga o republici” prvi šire odredio sadrţaj pojma suvereniteta u savremenom
smislu riječi. Za njega je suverenitet apsolutna i trajna vlast koja pretpostavlja: mogućnost potpuno
slobodnog donošenja zakona koji vaţe za sve, mogućnost odlučivanja o ratu i miru, imenovanja oficira,
davanja pomilovanja i raspisivanja poreza.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Oblikovanje i razvoj teorije o narodnom suverenitetu
[kola prirodnog prava tokom 16. i 17.vijeka proglašava narod suverenim, ali smatra da se on svog
suvereniteta moţe odreći u korist jedne ili više osoba. Prema tome, škola prirodnog prava (Hugo Grotius)
smatra da je suverenitet otuĎiv i prenosiv.
Unutar škole prirodnog prava javlja se teorija društvenog ugovora. Svi teoretičari društvenog ugovora,
koji su se u mnogim svojim shvatanjima ipak razlikovali (npr.Hobbes i Locke), polazili su od istih
osnovnih pretpostavki:
1. Prije svakog organiziranog društva postoji prirodno stanje u kome svaki pojedinac uţiva potpunu
slobodu i ne mora se nikome pokoravati;
2. To prirodno stanje prestalo je kada su ljudi sklopili (bilo formalno ili prešutno) društveni ugovor
kojim su oblikovali sistem vlasti i drţavu čija je volja iznad pojedinačnih volja.
Koncepcija narodnog suvereniteta Ţan Ţaka Rusoa
Načelo narodnog suvereniteta kako se danas shvata, oblikovao je Ţan Ţak Ruso. On je prvi ustvrdio da je
narodni suverenitet nedjeljiv i neotuĎiv i da se njega ne moţe odreći niti vlast prenijeti na druge. Ruso u
svom temeljnom djelu “Društveni ugovor” navodi da narodni suverenitet dolazi do izraţaja kroz opću
volju pri čijem stvaranju treba učestvovati svaki graĎanin. Zbog toga narod u cjelini mora sam donositi
sve opće propise, jer su oni izraz opće volje i suština ostvarivanja njegovog suvereniteta. Članovi
predstavničkog tijela mogu samo kao narodni opunomoćenici davati inicijativu i oblikovati prijedloge
zakona koje će referendumom prihvatati ili odbacivati sam narod.
Shvatanje o ovoj mogućnosti primjene neposredne demokratije Ruso je zasnivao na 2 pretpostavke:
1. Da je za demokratski oblik vladavine najprihvatljivija teritorijalno i brojem stanovnika mala drţava, a

ako treba više malih drţava moţe se udruţiti zadrţavajući svoj suverenitet;
2. Opća volja moţe se valjano ostvarivati donošenjem malog broja saţetih i jednostavnih zakona, pa je
zato moguće da zakonodavnu funkciju u cjelini obavlja sam narod.
MeĎutim, Ruso je kasnije shvatio da u velikim drţavama zakone ipak mora donositi predstavničko tijelo.
On u djelu “Razmatranja o vladi u Poljskoj” piše da je najveći nedostatak velikih drţava što zakonodavna
vlast “ne moţe djelovati drugačije, nego kroz predstavništvo”.
Koncepcija podijeljenog (pučkog) i nedjeljivog (nacionalnog) suvereniteta
Na osnovu tumačenja Rusoove teorije o narodnom suverenitetu, razvila su se 2 shvatanja o nosiocima

narodnog suvereniteta. Prema shvatanju pučkog ili podijeljenog suvereniteta, suverenitet je podijeljen
izmeĎu pojedinaca koji čine narod, pa je svaki od njih nosilac jednog njegovog dijela.
Po drugom shvatanju, tzv.nedjeljivog ili nacionalnog suvereniteta, suverenitet pripada samo narodu kao
nedjeljivoj cjelini. Pod pojmom naroda ovdje se podrazumijeva neprekinuti niz prošlih, sadašnje i
budućih generacija, dakle narod se shvata kao ustavnopolitički subjekt.
Oblici ostvarivanja narodnog suvereniteta – posredna i neposredna demokratija
Postoje 2 temeljna načina ostvarivanja narodnog suvereniteta: posredno (predstavničko) i neposredno

odlučivanje. Sa koncepcijom podijeljenog suvereniteta bila bi u skladu samo primjena neposredne
demokratije, dok je sa koncepcijom nedjeljivog narodnog suvereniteta u skladu i neposredna i posredna
demokratija.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Predstavnička vladavina u većini savremenih demokratskih drţava je u odreĎenoj mjeri kombinovana i sa
oblicima neposredne demokratije, kao što su referendum i narodna incijativa.
2. PREDSTAVNIČKA VLADAVINA
Oblikovanje sistema predstavničke vladavine
Jedan od prvih naučnika koji je na izričit i nedvosmislen način obrazlagao nuţnost primjene
predstavničke vladavine je bio Monteskje, francuski pravni teoretičar i jedan od preteča savremene
politologije. On smatra da se politička sloboda i sprečavanje zloupotrebe vlasti mogu ostvariti samo ako
se prihvati sistem podjele vlasti i predstavnička vladavina. Postoje 2 osnovna argumenta protiv primjene
neposredne demokratije, a u prilog nuţnosti predstavničke vladavine:
- primjena neposredne demokratije realno je nemoguća u velikim drţavama;
- narod je nesposoban da donosi zakone, a sposoban samo da bira svoje predstavnike.
Ustavnopravni temelji predstavničke vladavine (predstavnički mandati)
Sistem predstavničke vladavine ustavnopravno se izraţava kroz predstavnički mandat. To je takav odnos
izmeĎu birača i njihovih zastupnika po kome su zastupnici u svom djelovanju neovisni o stavu birača koji
su ih izabrali, pa ih zato birači ne mogu opozvati.
Pravna priroda predstavničkog mandata zasniva se na teoriji o nedjeljivom narodnom suverenitetu.

Izabrani zastupnik je nosilac kolektivnog mandata koji je stekao izborom. On u predstavničkom tijelu
zastupa cio narod, a ne samo birače koji su glasali za njega i ne samo jedinicu u kojoj je izabran. Zato ne
moţe biti odgovoran, niti ga mogu opozvati birači koji su ga izabrali. Zbog tih obiljeţja predstavnički
mandat se zove i slobodnim mandatom. On je ustavnopravni uvjet da predstavničko tijelo moţe raditi
slobodno i pravno neovisno.
Predstavnički mandat je danas ustavno primijenjen u svim liberalnim demokratijama. Primjer djelomične
ustavne korekcije predstavničkog mandata nalazimo kroz mogućnost opoziva čitave kantonalne skupštine
od svih birača u nekim [vicarskim kantonima. U pojedinim drţavama SAD postoji tzv.recall system kroz
koji odreĎen broj birača moţe predloţiti ponovne izbore i prije isteka mandata, što predstavlja prikriveni
opoziv. Ako isti duţnosnik bude ponovo izabran, troškove izbora snose predlagači, a u suprotnom drţava.
Imperativni mandat
Imperativni mandat, zasnivajući se na instituciji mandatum-a iz rimskog prava, pretpostavlja pravo birača
da daju obavezna uputstva svojim zastupnicima i duţnost zastupnika da se tih uputstava pridrţavaju.
Imperativni mandat primjenjivao se u feudalnim staleškim skupštinama, dakle znatno prije
predstavničkog mandata.
Prema Ustavu SFRJ iz 1974.godine prihvaćen je institut tzv.delegatskog mandata, kao element
delegatskog sistema. On je bio kombinacija predstavničkog i imperativnog mandata.
Političke stranke i predstavnička vladavina
Od početka druge polovine 19.vijeka, političke stranke u demokratskim drţavama stavljaju se izmeĎu
birača i predstavničkog tijela. One odreĎuju kandidate za zastupnike i propagandom utiču na birače. Na
taj način pretvaraju izbor zastupnika prvenstveno u izbor stranke koja će obavljati političku vlast.
Zastupnik je pravno neovisan i slobodan u svom djelovanju unutar predstavničkog tijela, ali je stvarno (u
nekim sistemima i formalno) odgovoran političkoj stranci kojoj pripada, odnosno kao čiji član je izabra n.
3. OBLICI NEPOSREDNOG ODLUČIVANJA (OSTVARIVANJE NEPOSREDNE

DEMOKRATIJE)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pojam i vrste referenduma
Referendum je oblik neposrednog odlučivanja kojim se graĎani neposrednim i tajnim glasanjem

izjašnjavaju o nekom pitanju koje mora biti tako formulisano da se na njega moţe odgovoriti sa “da“ ili
“ne”, odnosno “za” i “protiv”.
Zavisno od kriterija, razlikuje se više vrsta referenduma. Prema širini političke zajednice čiji pripadnici
odlučuju referendumom razlikuje se referendum na nivou drţave kao cjeline i lokalni referendum.
Po tome da li se referendumom odlučuje o donošenju ustava ili zakona, razlikuje se ustavotvorni i

zakonodavni referendum.
Poseban referendum je onaj kojim se ostvaruje pravo naroda na samoopredjeljenje. Takvim

referendumom se ostvaruje otcjepljenje, odnosno razdruţivanje unutar neke drţave ili drţavne zajednice,
ili se odlučuje o udruţivanju u neku drţavu, odnosno drţavnu zajednicu. Ta vrsta referenduma često se
naziva plebiscit, posebno u meĎunarodnom pravu.
Novija francuska ustavna teorija plebiscit od referenduma razlikuje po drugom kriteriju. Naime, ona
referendumom smatra odlučivanje graĎana o nekoj ustavnoj ili zakonodavnoj izmjeni, bez pruţanja
političkog povjerenja odreĎenom drţavnom voĎi. S druge strane, plebiscitom se smatra neposredno
odlučivanje graĎana o nekom pitanju, iza kojeg se stvarno krije odlučivanje o pruţanju ili nepruţanju
političkog povjerenja jednom čovjeku, političkom voĎi – u pravilu drţavnom poglavaru. Dakle, u prvom
slučaju glasa se samo o tekstu (zakonodavnom ili ustavnom), a u drugom i o tekstu i o osobi. Ovakvo
shvatanje proizašlo je iz ustavnopravne prakse u Francuskoj tokom 19. i 20.vijeka, kada je odlučivano o
povjerenju drţavnom poglavaru (Napoleonu III, De Golu i Pompiduu).
Mada je načelno na jdemokratskiji oblik ostvarivanja narodnog suvereniteta, referendum je s obzirom na

njegovu prirodu, nuţno ograničen u primjeni i uvijek pruţa mogućnost manipulacije biračkim tijelom,
ovisno o načinu formulacije referendumskog pitanja i konteksta u kome se raspisuje.
Ustavotvorni referendum
Ustavotvorni referendum je svaki oblik mijenjanja, odnosno revizije ustava neposredno od strane
biračkog tijela. Razlikuju se odlučujući i savjetodavni ustavotvorni referendum.
Odlučujući ustavotvorni referendum postoji u slučaju kada konačnu odluku o donošenju, odnosno
izmjeni ustava donose graĎani. Moţe se podijeliti na apsolutno obavezni, relativno obavezni i fakultativni
ustavotvorni referendum.
Apsolutno obavezni ustavotvorni referendum primjenjuje se kad se o svakoj izmjeni ustava mora
odlučivati referendumom, bez obzira da li se radi o izmjeni kompletnog teksta ustava ili samo pojedine
odredbe. Primjenjuje se npr.u [vicarskoj, prema ustavu iz 1874.godine.
Relativno obavezni referendum primjenjuje se samo za izmjenu ustavom unaprijed odreĎenih dijelova.
Načelno se ustav moţe mijenjati i bez primjene referenduma, ali se referendum mora primijeniti za
izmjenu onih dijelova ustava koji su u samom ustavu izričito naznačeni. Primjenjuje se npr. u nekim
drţavama SAD.
Fakultativni ustavotvorni referendum se najčešće primjenjuje u praksi. Raspisivanje ovdje zavisi od

volje ustavom ovlaštenih tijela. To znači da referendum moţe biti primijenjen u svakom slučaju revizije
ustava, ali istovremeno ne mora biti primijenjen ni u jednom slučaju. Raspisivanje fakultativnog
referenduma načelno zavisi od inicijative zakonodavnog tijela. Ovaj referendum predviĎaju mnogi ustavi
(Italije iz 1947, Francuske iz 1958, [panije iz 1978, itd).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Do primjene prikrivenog ustavotvornog referenduma dolazi kada se bira posebna ustavotvorna
skupština, čija isključiva nadleţnost jeste donošenje ustava. Drugi slučaj ovog referenduma je kada
odluku o izmjeni donosi redovna skupština, koja se prema ustavu mora prije donošenja odluke raspustiti,
ili čiji mandat treba isteći, da bi konačnu odluku donio novi saziv skupštine. Prema tome, kod prikrivenog
referenduma graĎani birajući odreĎene kandidate, na posredan način odlučuju o tome kakav sadrţaj će
imati novi ustav, odnosno ustavna reforma.
Savjetodavni ustavotvorni referendum postoji u slučaju kada graĎani ne odlučuju konačno o

donošenju, odnosno izmjeni ustava, već samo izraţavaju svoje mišljenje, dok konačnu odluku donosi
predstavničko tijelo. Dakle, savjetodavni referendum je svojevrsno ispitivanje javnog mnijenja o
ustavnim promjenama.
Zakonodavni referendum
Zakonodavni referendum dijeli se na iste vrste kao i ustavotvorni (apsolutno obavezni, relativno obavezni,
fakultativni, prikriveni; odlučujući i savjetodavni).
Kada se zakon donosi referendumom, postavlja se pitanje ko moţe promijeniti tako doneseni zakon: da li
isključivo biračko tijelo ili i predstavničko tijelo? Ako ustavom nije ništa definisano, u ustavnopravnoj
teoriji se smatra da je predstavničko tijelo ovlašteno u svakom trenutku mijenjati zakon donesen
referendumom, jer zakon ima istu pravnu snagu bez obzira na to koje ga je tijelo i po kojem ustavom
utvrĎenom postupku donijelo.
U ustavnopravnoj teoriji razlikuje se zakonodavni referendum i narodni zakonodavni veto. Kod

zakonodavnog referenduma (ako je odlučujući), zakon dobiva pravnu snagu tek činom referenduma. Kod
narodnog zakonodavnog veta, zakon se donosi izglasavanjem u predstavničkom tijelu i stupa na snagu
nakon objavljivanja, a biračko tijelo neposrednim glasanjem odlučuje da li će zakon ostati na snazi ili ne.
Institut zakonodavnog veta po pravilu je vezan uz narodnu inicijativu raspisivanja zakonodavnog veta.
PredviĎa ga npr.Ustav Italije iz 1948.godine.
Narodna incijativa i pravo peticije
Narodna inicijativa je oblik neposredne demokratije, gdje odreĎeni broj birača ili procenat biračkog tijela
(odreĎuje se ustavom) ima pravo predlagati nacrte zakona, drugih općih akata ili političkih odluka. U
načelu se sa narodnom inicijativom povezuje primjena referenduma. Ako na osnovu narodne incijative
zakonodavno tijelo donese zakon, incijativa je uspjela. U suprotnom, taj se prijedlog zakona iznosi na
referendum. Ovaj institut predviĎaju npr. [vicarski Ustav iz 1874. i Ustav Italije iz 1948.godine.
Peticija je oblik neposredne demokratije koji obiljeţava pravo graĎanina kao pojedinca ili skupine
graĎana da se ţali ili da nešto predlaţe predstavničkom tijelu. Razlikuje se peticija u širem i peticija u
uţem smislu. Peticija u širem smislu je ţalba koju, ako je ustavom predviĎena, moţe uputiti svaki
pojedinac, pa i onaj koji nije drţavljanin date drţave. U praksi najčešće obuhvata ţalbu na djelovanje ili
pojedinačne akte upravnih organa.
Pravo peticije u uţem smislu pripada samo drţavljanima odreĎene drţave. Ono obuhvata pravo
predlaganja rješenja za odreĎena pitanja koja su u djelokrugu predstavničkog tijela, a posebno pravo
podnošenja zakonodavnih prijedloga i mišljenja o zakonskom prijedlogu. U tom smislu postoje sličnosti
izmeĎu narodne inicijative i prava peticije u uţem smislu. MeĎutim, postoje 2 osnovne razlike izmeĎu
ovih instituta: Za razliku od narodne inicijative, kod prava peticije zakonodavno tijelo nije duţno provesti
cjelovit zakonodavni postupak, već peticiju moţe odmah odbiti i odbor zakonodavnog tijela, odnosno
njegova komisija za molbe i ţalbe. Osim toga, pravo peticije u uţem smislu pripada graĎaninu kao
pojedincu, dok narodnu inicijativu uvijek moţe koristiti samo odreĎena veća skupina ili postotak birača.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
VI – IZBORNI SISTEM, OSNOVNA NAČELA I INSTITUTI IZBORNOG
PRAVA
1. BIRAČKO PRAVO I NJEGOVO OSTVARIVANJE
Pojam izbornog sistema
Izbori su postupak kojim narod povjerava obavljanje funkcija političke vlasti predstavničkom tijelu, a u
mnogim drţavama i predsjedniku republike. Oni predstavljaju suverenu volju naroda i zbog toga su izvor
legaliteta i legitimiteta cjelokupnog sistema drţavne vlasti.
Izborni sistem se moţe definisati kao pravnim propisima ureĎen skup društvenih odnosa koji nastaju pri
izboru predstavničkih tijela i predsjednika republike.
Aktivno biračko pravo, pojam i evolucija
Aktivno biračko pravo je pravo graĎanina da bira zastupnike. Tokom 19.vijeka bilo je ograničeno
cenzusom imućnosti i cenzusom obrazovanja, bilo pojedinačno ili su se koristile kombinacije oba
cenzusa. Evolucija od ograničenog ka općem biračkom pravu tekla je različito u pojednim drţavama. Npr.
u Velikoj Britaniji se odvijala postepeno, a u Francuskoj skokovito.
U Velikoj Britaniji prelaz sa ograničenog ka općem pravu glasa počeo je 1832.godine, kada je izbornom
reformom na svakih 24 stanovnika dolazio po 1 birač. Reformom iz 1867. jedan birač je do lazio na 12, a
reformom iz 1884.godine na 7 stanovnika. Evolucija je dovršena 1928.godine, kada je uvedeno opće
biračko pravo (za muškarce i za ţene).
U Francuskoj se pravo glasa čas širilo, čas suţavalo, što je bilo uzrokovano burnim promjenama u
periodu 1789.-1848.godine. Revolucijom 1848.godine uvedeno je opće biračko pravo za muškarce, a
opće pravo glasa za ţene uvedeno je tek nakon II svjetskog rata.
Inače, ţene su biračko pravo prvi put dobile na općinskim izborima u [vedskoj 1867.godine.
Obiljeţja općeg biračkog prava
U većini drţava se opće biračko pravo primjenjuje od 20-ih godina XX vijeka. Za njegovo sticanje traţi
se odreĎena dob koja osigurava ličnu i društvenu zrelost birača (18-21 godine). Biračko pravo imaju samo
drţavljani odreĎene drţave. Osim toga, aktivno biračko pravo nemaju ona lica koja su sudskom presudom
lišena graĎanskih prava, te graĎani koji su izgubili poslovnu sposobnost, odnosno lica pod starateljstvom.
U političkim sistemima koji se oblikuju nakon revolucija ili drţavnih udara, biračko pravo se često
oduzima odreĎenim skupinama i pojedincima zbog tzv.”političke nedostojnosti”.
U drţavama gdje je propisano opće biračko pravo, ono se ipak moţe posredno ograničiti. To se moţe
učiniti tako da se kao uvjet za upis u birački spisak odredi rok u kome birači moraju boraviti ili prebivati
u jednom mjestu ili na jednom području.
Jednako i nejednako biračko pravo
Ako u nekoj drţavi svaki birač ima jedan glas, tada u toj drţavi postoji jednako biračko pravo, a ako
postoje kategorije ili grupe graĎana koja raspolaţu većim brojem glasova od ostalih graĎana, tada
govorimo o nejednakom biračkom pravu.
Postojala su 2 glavna oblika primjene nejednakog biračkog prava. To su pluralni votum, primjenjivan npr.
u Belgiji od 1893. do 1919.godine, koji se sastojao u tome da su pojedine kategorije graĎana na osnovu
imetka ili obrazovanja imali 2 ili više glasova, za razliku od svih ostalih graĎana koji su imali samo jedan
WWW.BH-PRAVNICI.COM
glas. Drugi oblik je mnogostruki votum, primjenjivan npr. u Velikoj Britaniji sve do 1948.godine, po
kome su svi birači imali po 1 glas, ali su graĎani koji su posjedovali nekretnine odreĎene vrijednosti
mogli glasati u svim izbornim jedinicama gdje su se te nekretnine nalazile. Danas se nejednakost biračkog
prava ne primjenjuje ni u jednoj demokratskoj drţavi.
Prikriveni oblici nejednakosti biračkog prava (krojenje izbornih jedinica)
Mada na osnovu izbornog zakona svi graĎani imaju jednako biračko pravo, stvarna nejednakost se moţe
postići na posredan način. Jedan od načina je ako izborne jedinice sa različitim brojem birača biraju
jednak broj zastupnika. Drugi, suptilniji način je tzv.krojenje izbornih jedinica. Kod ovog načina se,
poznavajući rezultate i geografiju prethodnih izbora, prekrajaju izborne jedinice na način koji će
vjerovatno osigurati odreĎenoj stranci pobjedu na području jedne ili više “prekrojenih” izbornih jedinica.
Uzmimo primjer da na jednom uţem području postoje 2 izborne jedinice: u jednoj je na prethodnim
izborima 40.000 birača glasalo za stranku A, a 35.000 za stranku B; u drugoj je 60.000 glasalo za stranku
A, a 15.000 za stranku B. “Krojenjem” je moguće postići da 10-ak hiljada birača stranke B iz druge
izborne jedinice preĎe u prvu izbornu jedinicu, a da to ne bude praćeno većim brojem birača stranke A.
Na taj način se osigurava pobjeda stranke B u barem jednoj od te dvije izborne jedinice.
Ovakvo krojenje izbornih jedinica prvi je 1819.godine primijenio guverner Masačusetsa Gery, po kome
je nastao naziv “gerrymander” sistem. Njegova primjena uočljiva je na karti izbornih jedinica, jer takve
izborne jedinice imaju vrlo čudne oblike.
Neposredni i posredni izbori
Kada graĎani sami biraju svoje zastupnike radi se o neposrednim izborima. Kod posrednih izbora graĎani
biraju odreĎeno tijelo koje će izabrati zastupnike. Postoje posredni izbori u jednom i u više stupnjeva.
Kod posrednih izbora u jednom stupnju, birači biraju izborno tijelo, koje zatim bira zastupnike. Kod više
stupnjeva, izborno tijelo ne bira zastupnike, već drugo izborno tijelo, ono treće itd, zavisno od toga koliko
stupnjeva imaju posredni izbori, da bi na kraju bili izabrani zastupnici.
U većini savremenih demokratija primjenjuju se neposredni izbori. Izuzetak je npr.Njemačka, gdje se

drugi dom saveznog parlamenta u kome su predstavnici federalnih jedinica bira na posredan način 1 .
Javno i tajno glasanje
Moguće je tajno ili javno glasanje. Danas se općenito smatra da javno glasanje suţava slobodu birača jer
ga izlaţe pritisku vlasti i onih o kojima ovisi na ekonomski ili drugi način. Istovremeno, javno glasanje
omogućava korupciju i kupovinu glasova. Zbog toga se izbori u svim savremenim demokratijama
obavljaju tajnim glasanjem.
Evidencija birača
Obavljanje aktivnog biračkog prava veţe se uz prebivalište ili boravište u odreĎenoj izbornoj jedinici.
GraĎani ne mogu glasati u više izbornih jedinica. U tu svrhu se u svim izbornim jedinicama vode birački
spiskovi koji su stalni i jedinstveni. Stalni jer se ne vode samo za pojedine izbore, već se stalno
dopunjavaju i aţuriraju bez obzira na odrţavanje izbora. Jedinstveni jer vaţe za sve izbore, od lokalnih do
predsjedničkih.
Pasivno biračko pravo
1
Drugi primjer je izbor predsjednika SAD, gdje se glasanjem biraju elektori koji zatim
glasaju za predsjednika. Problem Bu{ -Gor nastao je dijelom iz tih razloga
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pasivno biračko pravo je pravo da se bude biran. Postoje odreĎene razlike izmeĎu aktivnog i pasivnog
biračkog prava u smislu da npr. starosna dob za sticanje pasivnog biračkog prava nije u svim drţavama
izjednačena sa starosnom dobi potrebnom za sticanje aktivnog biračkog prava. Osim toga, u nekim
drţavama, najčešće onima sa visokim stepenom imigracije, pasivno pravo glasa ne priznaje se priroĎenim
drţavljanima ili im se priznaje tek po isteku odreĎenog roka od 5, 10 ili više godina. Značajno je naglasiti
i da pasivno biračko pravo se uopće ne veţe za prebivalište, ili se u nekim drţavama veţe za prebivalište
na području za koje se predstavničko tijelo u cjelini bira.
Parlamentarna nepodudarnost (inkompatibilitet)
Palamentarna nepodudarnost ili inkompatibilitet je nemogućnost istovremenog obavljanja zastupničke

funkcije i funkcije sluţbenika u drţavnoj upravi ili sudije. U prilog propisivanju parlamentarne
nepodudarnosti postoje načelni i praktični razlozi. Načelni prvenstveno proizilaze iz principa podjele
vlasti, a praktični iz činjenice da je često fizički nemoguće obavljati obje funkcije odjednom.
Načelo parlamentarne nepodudarnosti moţe se primijeniti na 3 načina:
1. Da se sluţbenicima odnosno sudijama zabrani kandidovanje na izborima. Ako se ţele kandidovati,

moraju podnijeti ostavku;
2. Mogu se kandidovati, a ostavku na funkciju moraju podnijeti tek ako su izabrani za zastupnika;
3. Ne moraju podnijeti ostavku, već se ako budu izabrani njihova funkcija samo suspenduje, a oni se
stavljaju na raspolaganje. To znači da za vrijeme trajanja zastupničkog mandata ne obavljaju svoj
prethodni posao, ali im teče penzijski staţ i nakon isteka mandata osigurano im je prijašnje ili neko
slično mjesto.
OdreĎivanje kandidata na izborima
Mada se u većini višestranačkih demokratija formalno svako moţe kandidovati na izborima, stvarnu
mogućnost da budu izabrani gotovo isključivo imaju kandidati političkih stranaka. Način odreĎivanja
kandidata političkih stranaka moţe se svrstati u 3 grupe koje se razlikuju po stepenu uticaja članstva na
izbor kandidata. Prema prvom sistemu, kandidate odreĎuje stranačko voĎstvo.
Po drugom sistemu, kandidate stranke načelno biraju svi članovi putem posrednog unutarstranačkog
izbora. Članovi biraju regionalna tijela, a ona odreĎuju kandidate koje im predlaţe voĎstvo stranke.
Treći sistem načelno pruţa svim biračima mogućnost učešća u odreĎivanju kandidata. Taj sistem se pod
nazivom primarnih izbora primjenjuje u SAD. Na njima svaka stranka odreĎuje listu pretkandidata
izmeĎu kojih birači mogu zaokruţiti onog u koga imaju najviše povjerenja. Očigledno je ovo
najdemokratičniji način izbora kandidata, meĎutim i ovdje pretkandidate odreĎuje voĎstvo stranke.
Osim primarnih izbora, jedina mogućnost uključivanja birača u izbor nakon što su kandidati već
predloţeni unutar pojedinih stranaka, jeste zakonsko propisivanje odreĎenog broja potpisa potrebnih da bi
stranački kandidat postao i kandidatom izborne jedinice.
2. UTVRĐIVANJE IZBORNIH REZULTATA
Način podjele zastupničkih mjesta u predstavničkom tijelu (raspodjela mandata)
Raspodjela mandata moţe se vršiti po sistemu većine ili po proporcionalnom sistemu. Sistemi podjele
mandata vezani su za 2 vrste izbornih jedinica: male i velike. Ovo razlikovanje zasniva se na broju
zastupnika koji se u njima biraju. Male izborne jedinice su one u kojima se bira samo jedan zastupnik, a
velike u kojima se bira više zastupnika. Izborne jedinice se najčešće oblikuju prema postojećim upravnim
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili sudskim jedinicama, po načelu da se bira pribliţno jednak broj zastupnika na jednak broj stanovnika ili
birača.
Sistem većine
Sistem većine dijeli se na 2 podvrste: apsolutnu i relativnu većinu. Po sistemu relativne većine smatra se
izabranim onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova. Sistem apsolutne većine moţe se primijeniti u
2 podvrste: oštroj i blaţoj. U oštroj se traţi apsolutna većina (50%+1) svih birača upisanih u birački
spisak, a u blaţoj apsolutna većina glasova datih na izborima.
Kod primjene sistema apsolutne većine prilikom učešća više kandidata na izborima, izbori se po pravilu
moraju ponavljati, jer su rijetki slučajevi da neki kandidat osvoji apsolutnu većinu u prvom krugu. Zbog
toga se izbori po sistemu relativne većine nazivaju i većinskim izborima u jednom krugu, a prema
sistemu apsolutne većine većinskim izborima u 2 kruga.
Kada ni jedan od kandidata ne dobije apsolutnu većinu u prvom krugu, podjela mandata se u drugom
krugu moţe urediti na 2 načina:
1. Da u drugom krugu učestvuju isti kandidati kao i u prvom, s tim da se sada traţi samo relativna
većina – ovaj način se češće primjenjuje.
2. Da u drugom krugu učestvuju samo 2 kandidata koja su u prvom dobili najviše glasova, a ostali se
isključuju. Ovim sistemom, koji se naziva balotaţa, jedan od kandidata mora u drugom krugu dobiti
apsolutnu većinu datih glasova.
Sistem većine se danas primjenjuje gotovo isključivo u malim izbornim jedinicama. Ako se primijeni u
velikim izbornim jedinicama, to dovodi do znatnog nesrazmjera izmeĎu broja glasova koje dobije neka
stranka i broja njenih mandata u predstavničkom tijelu. Npr: u jednoj izbornoj jedinici bira se 30
zastupnika. Na izborima učestvuju stranke A, B i C. Glasalo je 500.000 birača, od toga je stranka A
dobila 180.000, stranka B 170.000, a stranka C 150.000 glasova. Po sistemu relativne većine, stranka A
bi dobila svih 30 mandata, dok bi glasovi koji su dati strankama B i C propali, mada zajedno čine više od
apsolutne većine.
Sistem srazmjernog predstavništva (proporcionalni sistem)
Za razliku od sistema većine, osnova proporcionalnog sistema je da se svakoj političkoj stranci omogući
da bude zastupljena u predstavničkom tijelu srazmjerno broju glasova koje je dobila na izborima. Taj
sistem se praktično moţe primijeniti u izbornim jedinicama u kojima se bira 3 i više zastupnika jer se u
suprotnom nema šta dijeliti izmeĎu kandidata.
Sistem srazmjernog predstavništva je u periodu izmeĎu 2 rata prihvatila većina evropskih demokratija, a
prvi put je primijenjen u Belgiji 1899.godine. Početkom 50-ih godina u evropskim demokratijama počinje
tendencija vraćanja na primjenu sistema većina (npr. u Francuskoj). Od početka 90-ih godina XX vijeka
počinje širenje mješovitog većinsko-srazmjernog sistema pri kome se odreĎeni dio zastupnika bira po
sistemu većine (najčešće relativne), a ostali prema sistemu srazmjernog predstavništva. Takav sistem je
npr.primijenjen u Italiji 1994.godine, kada se 75% zastupnika Predstavničkog doma biralo relativnom
većinom, a 25% srazmjernim predstavništvom. Tendencija napuštanja čisto srazmjernog sistema
uzrokovana je nastojanjem da se utiče na smanjenje broja stranaka u predstavničkom tijelu i time postigne
veća stabilnost vlade.
Izborne liste
Svaka stranka ili koalicija koja učestvuje na izborima sačinjava izbornu listu sa onoliko kandidata koliko
se u odreĎenoj izbornoj jedinici bira zastupnika. Bitno je napomenuti da se zastupnička mjesta dijele tako
da kandidati na početku liste imaju mnogo veću šansu da budu izabrani od onih na kraju liste. Postoje 2
sistema odreĎivanja redoslijeda kandidata na listi:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Sistem vezane liste, u kome su kandidati poredani odreĎenim redoslijedom koji birači ne mogu
mijenjati.
2. Sistem nevezane liste, u kome birači pri glasanju mogu slobodno mijenjati redoslijed kandidata na
listi. Ovim se daje znatno veća mogućnost biračima da utiču na sastav predstavničkog tijela, odnosno
da izraţavaju svoju preferencu kako prema političkoj partiji, tako i prema pojedincima koji se nalaze
na njenoj listi.
Primjena nevezane liste značajno komplikuje izračunavanje izbornih rezultata. Zbog toga većina drţava u
kojima se primjenjuje sistem srazmjernog predstavništva obavlja izbore na osnovu vezanih lista.
Primjenom ovog sistema u predstavničko tijelo uglavnom ulaze članovi voĎstva političkih stranaka, koji
se po pravilu nalaze na prvim mjestima pojedinih stranačkih lista.
Oblici primjene srazmjernog predstavništva
Temeljni problem primjene sistema srazmjernog predstavništva je što tehnički nije moguće ostvariti
potpuni srazmjer izmeĎu broja glasova koje je neka stranka dobila i broja zastupničkih mjesta. Zbog toga
se razvilo više tehnika izračunavanja izbornih rezultata, a često se primjenjuju slijedeći: sistem izbornog
količnika, D’Hondtov sistem, sistem prebacivanja ostataka na više liste ili Badenski sistem, te
preferencijalno glasanje ili Hareov sistem.
Izborni količnik
Po sistemu izbornog količnika, ukupan broj glasova koji su dati u izbornoj jedinici se dijeli brojem
zastupnika koje ta jedinica bira. Tako se dobije izborni količnik, kojim se tada dijeli broj glasova koje je
svaka stranka dobila. Koliko se puta količnik naĎe u broju glasova pojedine liste, toliko će ona dobiti
predstavničkih mjesta. Nedostatak ovog sistema sastoji se u činjenici da su bro jevi datih glasova vrlo
rijetko djeljivi bez ostatka, pa se zastupnička mjesta ne mogu podijeliti srazmjerno tom broju.
D’Hondtov sistem
Dobio je ime po belgijskom profesoru D’Hondtu. Prvi put je primijenjen u Belgiji 1899.godine.
Primjenjuje se češće od izbornog količnika jer omogućava srazmjerniju raspodjelu zastupničkih mjesta.
Kod ovog sistema broj biračkih mjesta svake liste odgovara količniku dijeljenja biračke mase sa
zajedničkim djeliteljem. Ni primjenom ovog sistema ne postiţe se potpuni srazmjer zastupljenosti u
predstavničkom tijelu u odnosu na broj glasova.
Badenski i Hareov sistem
Badenski sistem je prvi put primijenjen prema Ustavu Badena, jedne od federalnih jedinica Njemačke iz
1919.godine. Kod ovog sistema postoje 2 nivoa izbornih jedinica: primarne i viša, koja po pravilu
obuhvata drţavu u cjelini. Tako stranka moţe isticati 2 liste: onu u primarnim izbornim jedinicama i onu
u teritorijalno višim izbornim jedinicama. U tom slučaju ostatak glasova iz primarnih jedinica stranke
mogu koristiti pribrajajući ih glasovima koje su dobili u teritorijalno višim izbornim jedinicama (ili u
drţavnoj izbornoj jedinici). Npr.prema Ustavu Badena iz 1919. godine na svakih 10.000 glasova odreĎena
stranka dobivala je jedno zastupničko mjesto. Ostatak koji nije djeljiv sa 10.000 prebacivan je iz
primarnih izbornih jedinica na zemaljsku listu, gdje je opet na svakih 10.000 glasova stranka dobivala
jedno mjesto. Dakle, pri primjeni tog sistema ne zna se unaprijed broj zastupnika u predstavničkom tijelu,
već on zavisi od broja glasača na izborima.
Hareov sistem pretpostavlja primjenu potpuno slobodnih lista, tako da svaki birač moţe glasati za onoliki
broj kandidata koliko se zastupnika bira u toj izbornoj jedinici. Pri tom moţe glasati za kandidate
različitih stranaka. Birači utvrĎujući redoslijed na listi preferencijalno glasaju, tako da prvi na listi ima
veću šansu da bude izabran nego drugi itd. Nakon obavljenog glasanja prvo se odreĎuje izborni količnik,
kao kod primjene sistema izbornog količnika, a zatim se biljeţe samo kandidati koji su na prvom mjestu
svakog glasačkog listića. Čim jedan od kandidata koji je na prvom mjestu liste dobije broj glasova koji
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odgovara izbornom količniku, smatra se izabranim. Nakon toga se biljeţe samo kandidati koji su na
drugom mjestu nepregledanih glasačkih listića i tako redom, dok se ne izabere onoliko zastupnika koliko
se bira u toj izbornoj jedinici. Ovaj sistem vrlo je sloţen i izaziva mnoge teškoće u primjeni. Osim toga
postoji mogućnost da neki od kandidata bude izabran ili neizabran sticajem okolnosti, obzirom da
odgovor na pitanje ko će biti izabran na sva naredna zastupnička mjesta nakon što je izabran prvi
kandidat, zavisi od redoslijeda pregledanja listića. Zbog toga se ovaj sistem rijetko primjenjuje.
Uticaj podjele zastupničkih mjesta na izborima na stranački sistem
Sistem relativne većine uz izbore u malim izbornim jedinicama podstiče smanjivanje broja političkih
stranaka i nakon odreĎenog vremena dovodi do dvostranačkog političkog sistema. Pri tome se pod
dvostranačkim sistemom ne podrazumijeva egzistencija samo dviju stranaka, već da izmeĎu većeg broja
stranaka samo 2 imaju realne izglede da dobiju većinu na izborima. Npr, pretpostavimo da je u jednoj
izbornoj jedinici 150.000 birača orijentisano desno, a 90.000 lijevo. Ukoliko se na izborima desnica
podijeli na 2 stranke i istakne 2 kandidata, ljevica će ako istakne jednog kandidata vjerovatno dobiti
relativnu većinu, odnosno pobijediti na izborima. Zato će se postepeno srodne političke tendencije početi
povezivati i u svakoj izbornoj jedinici isticati samo po jednog kandidata.
Primjena relativne većine u malim izbornim jedinicama izuzetno moţe dovesti i do izborne pobjede
stranke koja na drţavnom nivou nije na izborima dobila najviše glasova. To se moţe dogoditi kada jedna
stranka pobijedi sa malom relativnom većinom u većem broju izbornih jedinica, a druga sa velikom
relativnom većinom u manjem broju izbornih jedinica. U tom slučaju, kao što je bilo 3 puta u Velikoj
Britaniji tokom 20.vijeka, stranka koja je dobila većinu glasova neće dobiti i većinu zastupničkih mjesta.
Dakle, primjena sistema relativne većine podstiče ravnoteţu izmeĎu načela demokratičnosti političkog
sistema, i negove efikasnosti jer dovodi do stabilnosti vlade koja ne moţe biti oborena u predstavničkom
tijelu. S druge strane, taj sistem onemogućava zastupljenost svih interesa i političkih tendencija u
predstavničkom tijelu, te na taj način suţava demokratsku osnovicu političkog sistema i podstiče
koncentraciju političke moći unutar vlade.
Sistem apsolutne većine svojim učincima takoĎer (mada postepenije od sistema relativne većine)
ublaţava političke i izborne suprotnosti, te marginalizira male a posebno radikalne stranke bez obzira na
njihovu orijentaciju. MeĎutim, za razliku od sistema relativne većine, sistem apsolutne većine u malim
izbornim jedinicama ipak omogućava zastupljenost većeg broja stranaka u parlamentu, pa nema za
rezultat tendencijski dvostranački politički sistem.
Mješoviti sistem omogućava srazmjerniju zastupljenost političkih stranaka u parlamentu nego sistemi
većine i načelno podstiče postojanje većeg broja političkih stranaka, ali u cjelini dovodi do pribliţno istih
učinaka kao i primjena sistema apsolutne većine u malim izbornim jedinicama.
Sistem srazmjernog predstavništva u pravilu rezultira da se u predstavničko tijelo izabiraju prvenstveno

članovi najuţeg stranačkog voĎstva, koji su istaknuti kao kandidati na prvim mjestima liste. Od podstiče
postojanje velikog broja stranaka, koje da bi bile zastupljene u parlamentu u pravilu ne moraju
meĎusobno koalirati na izborima. Rezultat je parlamentarna nestabilnost i slaba izvršna vlast.
VIII – TEMELJNA PITANJA USTROJSTVA DRŢAVNE VLASTI

1. PREDSTAVNIČKA TIJELA – STRUKTURA, USTROJSTVO, FUNKCIJE
Pojam predstavničkog tijela
Predstavničko tijelo moţe se definisati kao ustavna i politička institucija koja se sastoji od jednog, dvaju
ili više domova sa relativno velikim brojem članova, a koja se formira sa ciljem da prvenstveno kroz
zakonodavnu funkciju obavlja poslove odlučivanja o osnovnim društvenim i političkim pitanjima unutar
drţavne zajednice u kojoj je ustanovljena.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Struktura predstavničkog tijela
Po strukturi predstavnička tijela mogu biti jednodomna, dvodomna i višedomna. U federativnim

drţavama struktura je po pravilu dvodomna, s tim da se kroz jedan dom izraţava predstavništvo graĎana,
a kroz drugi predstavništvo federalnih jedinica.
U unitarnim drţavama dvodomna struktura nastaje ili zbog posebnosti oblikovanja parlamenta (npr. u
V.Britaniji) ili se radi o drugom domu tzv.demokratskog tipa čiji se članovi biraju kao u Francuskoj ili
Italiji (Senat)
2. USTROJSTVO RADA I FUNKCIJA PREDSTAVNIČKIH TIJELA
Ustrojstvo predstavničkih tijela
Ustavi po pravilu odreĎuju samo osnovna načela ustrojstva, koja zatim detaljno razraĎuju poslovnici koje
donose sama predstavnička tijela. Jedno od vrlo vaţnih pitanja, koje po pravilu ureĎuje sam ustav, je
trajanje zasijedanja predstavničkog tijela. Postoje 2 osnovna načina rješavanja tog pitanja: sistem
stalnog zasijedanja i sistem vremenskih odreĎenih perioda zasijedanja predstavničkog tijela.
Stalno zasijedanje znači da predstavničko tijelo ima ustavno pravo da samo odreĎuje vrijeme kada će se
okupiti na svoje sjednice. Pri sistemu stalnog zasijedanja ustvari se i ne radi o posebnim zasijedanjima
predstavničkog tijela, već je pravilnije govoriti o odreĎenom njegovom sazivu (ili legislaturi) od jednih do
drugih izbora, odnosno onoliko koliko traje zastupnički mandat.
Sistem vremenski odreĎenih perioda zasijedanja podrazumijeva ustavom definisane vremenske okvire
unutar kojih se odrţavaju sjednice predstavničkog tijela. Pri primjeni ovog sistema ustavi predviĎaju da se
predstavničko tijelo osim redovnih, moţe sastati i na vanredne sjednice. Inicijativu za vanredne sjednice
daju predsjednik drţave, vlada, predsjednik parlamenta ili odreĎen broj zastupnika u parlamentu.
Ustavi po pravilu odreĎuju i način obnavljanja predstavničkih tijela. S tim u vezi postoje 2 sistema:
potpuno (integralno) i djelomično (parcijalno) obnavljanje. Potpuno obnavljanje znači da se istovremeno
biraju svi članovi predstavničkog tijela. Djelomično obnavljanje znači da se zastupnici u odreĎenom
predstavničkom tijelu ne biraju istovremeno, mada im mandat traje jednako. Najčešće se po isteku
polovine mandata bira polovina članova predstavničkog tijela. U SAD se svake godine bira 1/3 članova
Senata čiji mandat traje 6 godina.
Osnovni organi predstavničkog tijela predviĎeni poslovnikom su: predsjednik podpredsjednik (jedan ili
više) i sekretar predstavničkog tijela, odnosno doma, te odbori (komisije) predstavničkog tijela.
Predsjednik i drugi duţnosnici predstavničkog tijela koje ono bira iz redova svojih članova, brinu se za
sazivanje sjednica i dnevni red, osiguravaju obavljanje rasprave i odlučivanja u plenumu predstavničkog
tijela prema odredbama poslovnika i usklaĎuju rad različitih odbora.
Odbori (komisije) predstavničkog tijela osnivaju se da bi se u njima obavljala prethodna rasprava o

prijedlozima zakona i drugih odluka u nadleţnosti predstavničkog tijela, te da bi se pripremali materijali
za raspravu na sjednici predstavničkog tije la. Postoje 2 klasična sistema osnivanja odbora predstavničkog
tijela: klasični francuski sistem, prema kojem se osnivaju stalni specijalizirani odbori (npr.za vanjske
poslove, finansije, pravosuĎe itd) i klasični britanski sistem prema kome nema stalnih odbora, već se oni
osnivaju posebno za rješavanje svakog pitanja iz nadleţnosti predstavničkog tijela. Savremeni ustavi i
poslovnici najčešće kombinuju ova 2 načina.
Zastupnički imunitet
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svi savremeni ustavi prihvataju instituciju zastupničkog imuniteta, kao garancije pravne sigurnosti i
nezavisnosti djelovanja zastupnika u obavljanju njegove funkcije. Ova institucija razvila se u Velikoj
Britaniji tokom borbe izmeĎu Parlamenta i kralja. Postoje 2 oblika zastupničkog imuniteta: imunitet
neodgovornosti i imunitet nepovredivosti.
Zastupnički imunitet neodgovornosti znači da se zastupnik ne moţe pozvati na krivičnu odgovornost za

izraţeno mišljenje, stav ili glas u predstavničkom tijelu, kojim npr.vrijeĎa druge zastupnike ili graĎane,
pozove na krivično dje lo i sl. Ovaj imunitet ne uţiva izvan predstavničkog tijela. Imunitet neodgovornosti
štiti zastupnika i nakon što mu prestane mandat.
Zastupnički imunitet nepovredivosti znači da zastupnik bez odobrenja predstavničkog tijela ne moţe biti
lišen slobode, niti se protiv njega moţe pokrenuti krivični postupak. MeĎutim, ustavi po pravilu
predviĎaju da zastupnik uhvaćen u činjenju teţeg krivičnog djela moţe biti lišen slobode bez prethodnog
odobrenja predstavničkog tijela. Imunitet nepovredivosti štiti zastupnika samo za vrijeme trajanja
mandata.
Ustavni poloţaj i osnovna ovlaštenja predstavničkih tijela
Osnovno ovlaštenje predstavničkih tijela je donošenje zakona i drugih općih akata meĎu kojima se ističe
drţavni budţet (proračun). Donošenjem zakona i drugih općih akata predstavničko tijelo odreĎuje okvire
djelovanja svih drugih drţavnih organa.
Termin vlada često je u praksi višeznačan. Njime se označava:

1. Ukupnost organizacije vlasti u drţavi, uključujući i predstavničko tijelo;
2. Sva tijela koja obavljaju izvršnu vlast, nasuprot predstavničkom tijelu koje obavlja zakonodavnu
vlast;
3. Samo jedno tijelo izvršne vlasti, koje se još naziva ministarsko vijeće ili ministarski kabinet. Izraz
vlada se dalje upotrebljava samo u ovom posljednjem značenju.
Tokom zakonodavnog postupka vlada ostvaruje značajan uticaj na sadrţaj zakonodavnog djelokruga
predstavničkih tijela. Naime, redovni zakonodavni postupak najčešće se sastoji od 3 faze i to:
1. Faza inicijative. Pravo inicijative najčešće po odredbama ustava i poslovnika imaju zastupnici u
predstavničkom tijelu, te odbori predstavničkog tijela i vlada. U stvarnosti, zakonodavnu inicijativu u
skoro 90% slučajeva ima vlada.
2. Faza rasprave u odborima (komisijama) predstavničkog tijela (ili pojedinih domova). U ovoj fazi o
prijedlogu zakona raspravljaju članovi komisije, stavljaju primjedbe i amandmane i odlučuju da li
tekst zakona treba dati na raspravu u trećoj fazi.
3. Faza rasprave i odlučivanja u plenumu predstavničkog tijela (domova). U raspravi zastupnici mogu
predlagati amandmane na prijedlog zakona, o kojima se po pravilu prethodno glasa. Po završetku
rasprave, o usvajanju zakona odlučuje se većinom glasova. Pri tome se negdje traţi apsolutna većina
glasova svih članova predstavničkog tijela, a negdje samo apsolutna većina glasova prisutnih članova.
U ovom drugom slučaju se najčešće propisuje kvorum od jedne polovine prisutnih koji je potreban da
bi se moglo valjano glasati.
Pri donošenju zakona po hitnom postupku, čitav postupak se ubrzava, pri čemu su druga i treća faza
ubrzani, a često i vremenski ograničeni.
3. RAZLIKOVANJE DRŢAVNIH FUNKCIJA I USTROJSTVO VLASTI
Različita shvatanja o razlikovanju drţavnih funkcija
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U pravnoj teoriji razlikuju se 3 osnovna shvatanja o broju i sadrţaju drţavnih funkcija: dualističko,
trijalističko i kvadrijalističko.
Prema dualističkom shvatanju, drţavna vlast se ostvaruje kroz 2 funkcije: nareĎivanje i izvršenje
naredbi. Jedna funkcija (zakonodavna) donosi opće pravne akte, a druga (izvršna) ih primjenjuje na
konkretne slučajeve, odnosno izvršava. Sudstvo i uprava prema tom shvatanju obavljaju istovrsnu izvršnu
funkciju jer su jednako podreĎeni zakonodavcu, mada su različito ustrojene. Zastupnici ovog shvatanja su
npr.Ruso i Kelsen.
Prema trijalističkom shvatanju, drţavna vlast se ostvaruje kroz 3 osnovne funkcije: zakonodavnu, sudsku
i upravnu, pri čemu se kritikom dualističkog shvatanja ističu kvalitativne razlike izmeĎu upravne i sudske
funkcije. Zastupnici ovog shvatanja su Monteskje, Jelinek, Laband itd.
Prema kvadrijalističkim shvatanjima, uz zakonodavnu, sudsku i upravnu funkciju razlikuje se i izvršna,

odnosno političko-izvršna funkcija. Upravna funkcija se sastoji u donošenju upravnih akata i
poduzimanju materijalnih radnji kojima se opći propisi primjenjuju na konkretne slučajeve. Izvršna ima
samostalni djelokrug koji je djelomično nadreĎen upravnoj funkciji. Izvršna funkcija obavlja nadzor nad
zakonitošću rada upravne funkcije i opći politički nadzor nad njima. Organi izvršne funkcije donose
političke akte, provode vanjsku politiku i ostvaruju zakonodavnu inicijativu. MeĎutim, mnogi autori
odbacuju kvadrijalističko shvatanje drţavnih funkcija, prvenstveno zbog formalnopravnih razloga.
Naime, izvršna funkcija se ne moţe odrediti posebnom vrstom pravnih akata, kao što mogu 3 ostale
funkcije, pa ne postoji pravno mjerilo za odreĎivanje njenog sadrţaja. Ipak, kvadrijalističko shvatanje se
potvrĎuje u stvarnom obavljanju osnovnih skupina poslova organa vlasti u savremenim drţavama.
Kriteriji razlikovanja zakonodavne, upravne i sudske funkcije
Za razlikovanje zakonodavne, upravne i sudske funkcije prema osobinama pravnih akata koje čine njihov
sadrţaj koriste se 2 kriterija: formalni i materijalni. Prema formalnom kriteriju funkcije se dijele prema
organima koji donose pravne akte i prema postupku donošenja, a prema materijalnom kriteriju po
sadrţaju pravnih akata karakterističnih za odreĎenu funkciju.
Prema formalnom kriteriju, zakonodavnu funkciju obiljeţava donošenje zakona, upravnu donošenje
upravnih akata, a sudsku donošenje sudskih akata.
Zakon u formalnom smislu je svaki pravni akt donesen od ustavom utvrĎenog zakonodavnog tijela
prema propisanom zakonodavnom postupku, te koji nosi naziv zakona, bez obzira na njegov sadrţaj.
Upravni akt u formalnom smislu je pravni akt donesen od upravnog organa prema upravnom postupku,
te koji nosi naziv upravnog akta, bez obzira na njegov sadrţaj.
Sudski akt u formalnom smislu je svaki akt donesen od sudskog organa prema propisanom sudskom
postupku i koji nosi odgovarajući naziv sudskog akta, bez obzira na njegov sadrţaj.
Uz formalni, zakonodavna, upravna i sudska funkcija razlikuju se i prema materijalnom kriteriju.
Zakon u materijalnom smislu je svaki pravni akt koji sadrţi opći propis i koji je imperativan, bez obzira
na to koji drţavni organ ga je donio. Opći pravni akt je onaj pravni akt koji unaprijed odreĎuje odreĎeni
društveni odnos, odnoseći se na neodreĎen broj istovrsnih slučajeva. Dakle, ne donosi se radi rješenja
jednog posebnog slučaja, već da bi se prema njemu rješavali svi slučajevi iste vrste koji će se javiti u
budućnosti. Ovdje je bitno naglasiti razliku izmeĎu sadržaja i pravne snage općih akata. Pravna snaga
zavisi od formalne strane zakona, dakle od toga ko je zakon donio i po kojoj proceduri. Npr. uredbe koje
donosi Vlada su u materijalnom smislu zakoni, ali su u formalnom smislu podzakonski akti.
Upravna funkcija prema materijalnom kriteriju sastoji se u odlučivanju o primjeni općih propisa,
odnosno zakona u materijalnom smislu, na konkretne slučajeve. U praksi se materijalni i formalni kriteriji
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odreĎivanja upravne funkcije često poklapaju. Ipak, upravni organi donose i zakone u materijalnom
smislu, odnosno podzakonske opće akte koji se nazivaju uredbama.
Sudska funkcija u materijalnom smislu sastoji se u konstataciji povrede općeg pravnog akta i u njenom
odstranjivanju, te u rješavanju sporova koji se javljaju oko postojanja ili primjene općih pravnih akata.
Materijalni i formalni kriteriji odreĎivanja sudske funkcije se u praksi uglavnom podudaraju. MeĎutim, u
nekim drţavama (npr. u V.Britaniji i SAD) sudovi primjenjuju, ali i stvaraju pravo time što ih veţu
njihove ranije presude.
Sadrţaj izvršne funkcije
Poslovi drţavnog poglavara i vlade mogu se podijeliti u 3 skupine:
1. Poslovi koji se odnose na organizaciju i usmjeravanje primjene zakona i politike utvrĎene od

predstavničkog tijela, tj.poslovi podzakonodavstva. Ova skupina poslova potrebna je zbog toga što
uopćena načela koja se nalaze u zakonima valja razraditi i konkretizirati i pribliţiti pojedinačnim
slučajevima za koje se donose upravni i sudski akti. Ta povezujuća funkcija se sastoji u:
a) omogućavanju primjene zakona njihovim prilagoĎavanjem upravnim i sudskim organima. Ovaj
zadatak realizuje se donošenjem uredbi za primjenu ili izvršavanje zakona.
b) staranju da se zakoni primjenjuju na jedinstven i efikasan način. Realizuje se donošenjem propisa o
ustrojstvu i načinu rada upravnih organa, te koordinacijom i usmjeravanjem rada organa koji
primjenjuju zakone, posebno organa uprave. To obuhvata nadzor nad ustavnošću i zakonitošću rada,
kao i postavljanje sluţbenika na razne poloţaje u upravi, osim u propisanim slučajevima, kada je
imenovanje vodećih duţnosnika u nadleţnosti predstavničkog tijela.
Bitno je naglasiti da se oba navedena zadatka realizuju kao kontinuiran i meĎusobno povezan proc es.
2. Poslovi zakonodavne i opće političke inicijative. Izvršni organi na osnovu stalnog praćenja izvršenja
politike i primjene zakona, ocjenjuju moguću potrebu za donošenje novih ili promjenu postojećih
zakona. Nakon toga preko resornih upravnih organa izraĎuju prijedlog odgovarajućeg zakona koji
predlaţu predstavničkom tijelu. Na taj način izvršni organi ostvaruju zakonodavnu inicijativu i
stvarno planiraju opću politiku drţave.
3. VoĎenje vanjske politike. Općenito se smatra da ova funkcija obuhvata:

a) Raspolaganje oruţanim snagama i voĎenjem rata;
b) Pravo poslanstva i diplomatskog saveza;
c) Pregovaranje i potvrda meĎunarodnih ugovora.
U obavljanju ovih funkcija, koje najčešće pripadaju drţavnom poglavaru, izvršni organi su organičeni
djelokrugom predstavničkog tijela kao zakonodavca.
Osim navedenih triju skupina poslova, izvršni organi odlučuju o davanju pomilovanja i odlikovanja, te
potvrĎuju zakone, u skladu sa ustavnim normama odlučuju o raspuštanju parlamenta, imaju pravo
suspenzivnog veta na zakone koje izglasa parlament itd.
U obavljanju svojih poslova izvršni organi donose 2 vrste akata:
- pravni akti su oni kojima se prvenstveno ustrojava i usmjerava primjena zakona i
- politički akti, koji se nazivaju i akti vlade. Njihova karakteristika je da nisu podrobnije ureĎeni
pravom, te sudovi nemaju pravo kontrole njihove zakonitosti. Ti akti su:
a) akti koji proizilaze iz odnosa izvršnih i predstavničkih organa;
b) akti kojima se daje pomilovanje ili dijele odlikovanja;
c) akti kojima se poduzimaju mjere javne sigurnosti u slučajevima unutrašnjih kriza u drţavi;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) akti kojima se odvijaju diplomatski odnosi;
e) akti koji se donose u ratnoj situaciji, a odnose se na raspolaganje oruţanim snagama i voĎenje rata.
4. MIJEŠANJE IZVRŠNIH ORGANA U ZAKONODAVNU FUNKCIJU
Pojam poremećaja djelokruga
O miješanju ili poremećaju djelokruga izmeĎu drţavnih organa govorimo kada organ koji obavlja jednu
od temeljnih drţavnih funkcija u svom djelovanju preuzme dio djelokruga drugog drţavnog organa. U
praksi do poremećaja dolazi izmeĎu zakonodavnih i izvršnih organa i to na štetu zakonodavnih organa.
Postoje 3 osnovna slučaja zadiranja izvršnih u djelokrug zakonodavnih organa:
1. u slučaju nuţde, kada se drţava naĎe u pasnosti zbog vanjskih ili unutrašnjih razloga;
2. u slučaju neposrednog ustavnog ovlaštenja izvršnim organima da svojim općim normativnim aktima
regulišu odreĎene društvene odnose;
3. u slučaju zakonodavne delegacije, dakle kada zakonodavni organ prenese odreĎeni obim svojih
ovlaštenja na izvršne organe.
Poremećaj djelokruga izmeĎu zakonodavnog i izvršnih organa u slučaju

nuţde
Veliki broj ustava dozvoljava ovaj poremećaj djelokruga. Pravni akti kojima izvršni organi u slučaju
nuţde zadiru u djelokrug zakonodavnih, nazivaju se uredbe iz nuţde. Neki ustavi dozvoljavaju zadiranje
izvršnih tijela samo u djelokrug zakonodavca, a neki i u djelokrug ustavotvorca. MeĎutim, svi ustavi koji
izričito dopuštaju ovaj poremećaj djelokruga propisuju da se uredbe iz nuţde moraju naknadno, kada
prestane stanje nuţde, podnijeti na potvrdu zakonodavnom organu.
Ukoliko ustav ne predviĎa izričito poremećaj djelokruga u slučaju nuţde, neki teoretičari smatraju da bi
donošenje pomenutih uredbi bilo protivustavno, te da se ono moţe opravdati politički ali ne i
ustavnopravno.
MeĎutim, teoretičari klasičnog ustavnog prava (npr.krajem 19.vijeka u Njemačkoj Jelinek i Laband),
smatrali su da je teorija o stanju nuţde uvijek pravna teorija, jer se u slučaju nuţde radi o pravu drţave na
samoodbranu. Prema tome, izvršni organi mogu, pa i moraju donositi uredbe iz nuţde, bez obzira na
ustavno ovlaštenje.
Poremećaj djelokruga izmeĎu zakonodavnog i izvršnih organa na osnovu

neposrednog ustavnog ovlaštenja
Ako sam ustav ovlasti izvršne organe da svojim pravnim aktima uređuju određene društvene odnose,
kažemo da se radi o poremećaju djelokruga na osnovu neposrednog ustavnog ovlaštenja. Pravni akti koje
izvršni organi donose u takvim slučajevima, a čije donošenje je načelno u nadležnosti zakonodavca,
nazivaju se uredbe na osnovu neposrednog ustavnog ovlaštenja. Te uredbe su zakoni u materijalnom
smislu.
Obzirom na načela demokratije (narodni suverenitet, podjela vlasti), ustavotvorac bi trebao ovakva
ovlaštenja izvršnim organima davati u što manjoj mjeri. MeĎutim, ustavna praksa, naročito poslije II
svjetskog rata pokazuje drugačiju tendenciju. Izrazit primjer je Ustav Francuske 5.Republike iz 1958. Taj
Ustav je taksativno nabrojao pitanja koja su u zakonodavnom djelokrugu zakonodavnog organa, a
načelno je izvršnim organima (vladi i predsjedniku) dao pravo da svojim uredbama ureĎuju sve ostale
društvene odnose. Na ovakav način je zakonodavni djelokrug podijeljen izmeĎu zakonodavnog i izvršnih
organa, čime je načinjen poremećaj djelokruga bez presedana u ustavnoj historiji.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poremećaj djelokruga izmeĎu zakonodavnog i izvršnih organa na osnovu
ovlaštenja samog zakonodavnog organa (zakonodavna delegacija)
Zakonodavni organ moţe dati ovlaštenje izvršnom organu da donese neki opći propis ili da svojim
propisima uredi odreĎenu skupinu društvenih odnosa. Pravni akti koje izvršni organ na tom osnovu
donese nazivaju se uredbe na osnovu zakonskog ovlaštenja.
U ustavnopravnoj teoriji postavlja se pitanje kad je u skladu sa ustavom da zakonodavni organ prenosi dio
svog djelokruga za izvršne organe. Situacija je jasna ukoliko to ustav izričito dozvoljava, odnosno
zabranjuje. Problem je kada ustav o tom pitanju “šuti”. U takvoj situaciji nema jedinstvenog stava
ustavnopravnih teoretičara. Jedni smatraju da je kad ustav šuti zakonodavna delegacija protivustavna, a
kao argument navode da ustav odreĎuje ovlaštenja najviših drţavnih organa, ne dajući im pravo da bez
direktnog ovlaštenja njima slobodno raspolaţu kao svojim pravima. Prema tome, ovlaštenja koja im daje
ustav nisu njihova prava, već obaveze. Drugi naprotiv smatraju da je, ukoliko ustav šuti, ustavna
delegacija u skladu sa ustavom, navodeći kao temeljni argument opće pravno načelo da je dozvoljeno sve
ono što nije izričito zabranjeno.
Uredbe za primjenu ili izvršenje zakona nisu miješanje izvršnih u djelokrug zakonodavnog organa
Od svih uredaba, samo uredbe za primjenu ili izvršenje zakona ne predstavljaju miješanje izvršnih u
djelokrug zakonodavnih organa. Uredbe za primjenu zakona propisuju samo tehničke detalje i uslove
primjene odreĎenog zakona. Obiljeţja koja ove uredbe razlikuju od ostalih su slijedeća:
- uredbe za primjenu zakona moraju biti vezane za odreĎeni zakon čiju primjenu omogućavaju;
- stupaju na snagu i prestaju vaţiti istovremeno sa zakonom na koji se odnose;
- po sadrţaju ne smiju protivrječiti propisima zakona na koji se odnose, kao ni propisima drugih
zakona;
- uredbom za primjenu zakona ne smiju se mijenjati niti dodavati načela, prava i obaveze u odnosu na
one koje su propisane tim zakonom.
IX – NAČELO PODJELE I NAČELO JEDINSTVA VLASTI I OBLICI

NJIHOVE PRIMJENE
1. USTROJSTVO I PODJELA VLASTI
Pojam ustrojstva (organizacije) vlasti
Pod ustrojstvom vlasti podrazumijevaju se ustavno utvrĎeni ili stvarni odnosi izmeĎu zakonodavnih,
izvršnih i sudskih organa, kako na nivou drţave kao cjeline, tako i na nivou lokalnih jedinica. Dakle, radi
se o horizontalnom odnosu drţavnih organa, na istom nivou vlasti.
Oblikovanje načela (teorije) o podjeli vlasti
Načelo podjele vlasti razvija se tokom borbe graĎanstva za osvajanje vlasti u XVII i XVIII vijeku, u
uslovima postojanja apsolutne monarhije, kada su sve funkcije vlasti bile u rukama monarha. Načelo
podjele vlasti je od trenutka oblikovanja do danas predstavljalo zahtjev za ograničenjem vlasti.
Teoriju o podjeli vlasti oblikovao je Monteskje (1689.- 1755) u svom djelu “O duhu zakona”. Prema
Monteskjeu, zakonodavnu vlast treba obavljati predstavničko tijelo zajedno sa kraljem, izvršnu vlast kralj,
a sudsku osobe neposredno izabrane od naroda. Monteskje nastoji kompromisno riješiti sukob izmeĎu
graĎanstva i plemstva: zakone donosi predstavničko tijelo, ali kralj raspolaţe zakonodavnom sankcijom;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
izvršna vlast pripada kralju, ali predstavničko tijelo ima pravo ispitivati način provoĎenja zakona koje je
ono donijelo.
Ustav SAD iz 1787.godine i prvi francuski Ustav iz 1791.godine primijenili su načelo podjele vlasti u
krajnje oštroj varijanti, a francuska Deklaracija o pravima čovjeka i graĎanina iz 1789.godine sadrţi čak i
odredbu prema kojoj društvo koje ne primjenjuje podjelu vlasti, uopće nema ustava i nije slobodno.
Savremena shvatanja o podjeli vlasti

Tokom XIX i XX vijeka ustavnopravna doktrina razvila je 2 osnovne koncepcije o sadrţaju načela
podjele vlasti.
Prema prvoj, načelo podjele vlasti traţi potpunu organizacijsku i funkcionalnu neovisnost triju vlasti:
zakonodavne, izvršne i sudske. Organizacijska neovisnost zahtijeva da organi jedne vlasti ne smiju biti
birani ili postavljani od organa druge vlasti, već da svaki od njih ima neovisnu osnovu oblikovanja. Osim
toga, organi jedne vlasti ne smiju biti politički odgovorni prema organima druge vlasti. Ovakvu
koncepciju je nemoguće ostvariti.
Druga osnovna koncepcija podjelu vlasti shvata kao dodjeljivanje osnovnih funkcija različitim drţavnim
organima. Svi temeljni drţavni organi su načelno ravnopravni, kako bi se vlast meĎusobno ograničavala i
kako bi cjelovit sistem drţavne vlasti bio ograničen. Prema tome, stvarni cilj načela podjele vlasti jeste
organičenje vlasti, a ne mehanička podjela vlasti na 3 odvojena dijela.
2. NAČELO JEDINSTVA VLASTI I SASTAV SKUPŠTINSKE VLADE
Oblikovanje i obiljeţja načela jedinstva vlasti

Načelo jedinstva vlasti prvi je potpunije razradio Ruso. Za njega su zakonodavna i izvršna funkcija
elementi jedinstvene i nedjeljive vlasti. Prvu obiljeţava volja, a drugu sila. Iako one moraju imati različite
nosioce, izvršna funkcija mora biti podreĎena zakonodavnoj, jer je opća volja iznad pojedinačnih volja.
Prema tome, za Rusoa su i zakonodavna i izvršna funkcija pod suverenom vlašću naroda.
Ruso je predlagao stalan sistem kontrole zakonodavca nad radom izvršnih organa sa mogućnošću
mijenjanja njihovih vršilaca svake 2 godine, kao efikasnim oblikom njihove političke odgovornosti. Tako
je on već gotovo u potpunosti oblikovao sva bitna obiljeţja načela jedinstva vlasti i svojevrstan model
skupštinske vlade.
Obiljeţja sistema skupštinske vlade

MeĎu teoretičarima koji se bave proučavanjem uporednih ustavnih i političkih sistema, postoje razlike u
shvatanju bitnih obiljeţja skupštinske vlade. Jedna skupina autora, posebno u Francuskoj u doba 3.
Republike, smatrala je da sistem skupštinske vlade uopće ne postoji kao autonomni oblik odnosa izmeĎu
parlamenta i vlade. Za njih je skupštinska vlada bila samo jedna podvrsta sistema parlamentarne vlade.
Drugo shvatanje smatra da je skupštinska vlada poseban ustavnopravni sistem odnosa izmeĎu parlamenta
i vlade, zasnovan na načelima suprotnim podjeli vlasti.
Bitno je napomenuti da se različiti sistemi organizacije vlasti koji se smatraju preteţno skupštinskim
sistemima (npr.Pariška komuna, sistem Švicarske, sistem SSSR itd) meĎusobno toliko razlikuju da je
gotovo nemoguće pronaći veći broj njihovih zajedničkih osobina. Zbog toga se opći model sistema
skupštinske vlade moţe odrediti samo na osnovu jednog okvirnog obiljeţja koje dolazi do izraţaja unuta r
svih njih. To je odreĎeni stepen funkcionalne i organizacijske nadmoći skupštine unutar cjelovitog
sistema organizacije drţavne vlasti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Primjena skupštinske vlade u Švicarskoj
Prema Ustavu iz 1848. i Ustavu iz 1874.godine, a sve do I sv.rata i u stvarnosti, organizacija vlasti u
Švicarskoj ima obiljeţja skupštinskog sistema. Od početka I sv.rata on se u stvarnosti postepeno
preobraţava u prividnu skupštinsku vladu, zadrţavajući u cjelini stare ustavne okvire.
Prema Ustavu, najviše tijelo vlasti u federaciji je Savezna skupština. Čini je Nacionalno vijeće, kao
predstavnički dom graĎana i Vijeće kantona, u koje svaki kanton šalje 2 predstavnika. Savezna skupština
prema Ustavu odlučuje o svim pitanjima iz djelokruga federacija, a koja nisu izričito stavljena u djelokrug
nekog drugog saveznog organa. Ustav posebno nabraja neka vaţnija ovlaštenja Savezne skupštine:
donošenje saveznih zakona, odluka, budţeta, potvrda meĎunarodnih ugovora, raspolaganje vojskom,
proglašenje rata i mira, izbor Saveznog vijeća i Saveznog suda, nadzor nad upravom i federalnim
pravosuĎem, rješavanje sukoba djelokruga izmeĎu federalnih organa, te abolicija i amnestija. U
donošenju odluka načelno se traţi saglasnost oba doma.
Savezno vijeće je najviši izvršni organ federacije. Sastoji se od 7 članova, koje bira Savezna skupština na
zajedničkoj sjednici domova. Mandat članova je 4 godine, ali je ustavni običaj da Skupština uvijek
obnavlja njihov mandat, sve do smrti ili povlačenja zbog bolesti odreĎenog člana Saveznog vijeća.
Članovi Saveznog vijeća ne mogu biti istovremeno zastupnici u Saveznoj skupštini, niti mogu biti dvojica
iz istog kantona.
Savezno vijeće u donošenju odluka funkcionira kao kolektivno tijelo, mada unutar njega postoji odreĎena
podjela rada. Sastoji se od 7 upravnih resora: za vanjske poslove, pravdu i policiju, poštu i ţeljeznice,
ekonomiju, finansije, unutrašnje poslove i vojne poslove. Vijećem predsjedava predsjednik
Konfederacije, kojeg na godinu dana bira Savezna skupština, s tim da ni jedan član vijeća ne moţe
obavljati tu funkciju 2 puta uzastopno. Predsjednik realno nema nikakvu ličnu političku vlast, već je samo
primus inter pares (prvi meĎu jednakima), a tokom obavljanja funkcije predsjednika, istovremeno ostaje i
na čelu svog resora. Ovlaštenja Saveznog vijeća vrlo su široka i nisu tačno definirana jer ih Ustav samo
primjerice nabraja.
Savezno vijeće istovremeno obavlja funkciju vlade i drţavnog poglavara. Skupština ga bira na 4 godine, a
tokom trajanja mandata ga ne moţe opozvati. Prema tome, Savezno vijeće je samo djelomično podreĎeno
Skupštini, jer joj nije politički odgovorno. Za ustavnopravnu primjenu skupštinske vlade zato je vrlo vaţn
pitanje funkcionalne ovisnosti Saveznog vijeća prema Skupštini. U okviru tog pitanja, najvaţnije je da li
Savezna skupština moţe vijeću odreĎivati način obavljanja poslova u njegovom djelokrugu. Prema
odredbama poslovnika svojih domova, Savezna skupština raspolaţe tim pravom, odnosno smjernice ili
uputstva skupštine su obavezujući za Savezno vijeće, ukoliko su većinom glasova prihvaćeni u oba doma.
Pored toga, Savezno vijeće ne moţe raspustiti skupštinu u slučaju nesaglasnosti sa njom. Dovodeći u
vezu tu činjenicu sa pravom davanja obaveznih smjernica i uputstava, moţe se zaključiti da je u
Švicarskoj ipak primijenjen sistem skupštinske vlade.
Davanje obaveznih smjernica ili uputstava od strane Skupštine je bilo relativno često tokom 19.vijeka,
tako da je sistem skupštinske vlade funkcionisao i u stvarnosti. MeĎutim, takve smjernice postale su sve
rjeĎe, te su danas više nego izuzetak. Osim toga, Savezna skupština sve češće i sve šire prenosi
zakonodavna ovlaštenja na Savezno vijeće. Obje ove tendencije rezultat su nuţnosti drţavne intervenc ije
u ekonomiji koja je i u drugim demokratijama dovela do proširenja ovlaštenja izvršnih na račun
predstavničkih organa. Zbog toga se moţe zaključiti da se danas, mada ustavno i dalje postoji, sistem
skupštinske vlade u Švicarskoj ne primjenjuje jer je Savezno vijeće politički najvaţniji organ federacije.
Dakle, radi se o prividnoj skupštinskoj vladi.
Načelo jedinstva vlasti i sistem skupštinske vlade u komunističkim drţavama
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pretpostavke i obiljeţja načela jedinstva vlasti i sistema skupštinske vlade u
komunističkim drţavama su:
- u drţavi postoji samo jedna vlast, koju je nemoguće dijeliti;
- ta vlast pripada narodu, odnosno radničkoj klasi, bilo neposredno ili posredno preko izabranih
članova skupštine;
- svi ostali organi drţavne vlasti, kako izvršni tako i sudski, moraju biti izabrani i opozivi od skupštine;
- u drţavi postoje različite funkcije (ali ne i vlasti), kao što su zakonodavna, izvršna i sudska funkcija,
koje obavljaju različiti organi.
U načelu, svi drţavni organi moraju biti ovisni i odgovorni skupštini koja ujedno obavlja i zakonodavnu
funkciju. Sama skupština odgovorna je samo biračima, odnosno radničkoj klasi, koja mora imati
mogućnost opoziva njenih članova. U stvarnosti je meĎutim, sva vlast bila koncentrisana u rukama
izvršnih organa, što je bilo uslovljeno prvenstveno činjenicom da je ukupnu moć imala jedino dozvoljena
komunistička partija.
3. SISTEM PREDSJEDNIČKE VLADE
Osnovna obiljeţja
Sistem predsjedničke vlade uspostavljen je Ustavom SAD iz 1787.godine kao prvi oblik ustavne
republikanske vlade u svijetu. Osnovna ustavna obiljeţja američkog ustavnog modela organizacije vlasti
su:
1. Neposredan izbor predsjednika od graĎana;
2. Jedinstvena izvršna vlast, gdje je funkcija predsjednika objedinjena sa funkcijom šefa vlade;
3. Odustvo političke odgovornosti jedne vlasti prema drugoj;
4. Podjela vlasti, ustavom provedena ne samo kao odvajanje organa koji obavljaju 3 osnovne drţavne
funkcije, već i putem podjele ovlaštenja meĎu njima u pojedinim poslovima koji spadaju u te funkcije
Osnovno političko obiljeţje američkog sistema je mehanizam “kočnica i ravnoteţa” (checks and
balances), koji se sastoji u oblicima meĎusobnog uticaja na gotovo svim područjima djelovanja drţavnih
organa. Najviši federalni organi – predsjednik SAD, Kongres i Vrhovni sud su načelno Ustavom stavljeni
u ravnopravan poloţaj, svako sa svojim područjem djelovanja, ali i sa predviĎenim mehanizma uticaja
jednih na druge.
Izbor i ustavni poloţaj triju vlasti

Kongres se sastoji od 2 doma: Zastupničkog doma (House of Representatives) i Senata. Zastupnički dom
je predstavništvo graĎana, a Senat predstavništvo drţava članica federacije, u kome je svaka zastupljena
sa po 2 senatora. Zastupnici se biraju na 2 godine, a senatori na 6. Svake 2 godine odrţavaju se izbori za
trećinu mjesta u senatu (tzv.parcijalno obnavljanje).
Neposredni izbori za Senat uvedeni su 17.amandmanom 1913.godine. Do tada su senatore delegirali

zakonodavni organi drţava članica. Senatori se biraju prema propisima drţava članica.
Zastupnici se biraju na neposrednim izborima, po jedan u svakom izbornom okrugu. Okruzi meĎusobno
trebaju biti podjednake veličine, a utvrĎivanje granica okruga je u nadleţnosti drţava članica. Pojava
“krojenja izbornih okruga” kao problem postoji sve do danas. Kandidati za zastupnike utvrĎuju se na
primarnim izborima, na kojima kandidat mora prikupiti odreĎeni broj glasova birača.
Zakonske akte i budţet domovi donose ravnopravno. U slučaju nesaglasnosti, tekstovi se usklaĎuju u
zajedničkom odboru oba doma. Zakonska incijativa pripada isključivo zastupnicima, a ostvaruje se
preko pojedinih odbora domova. Domovi su načelno ravnopravni, ali Zastupnički dom ima prednost u
finansijskim pitanjima, tako da svi zakoni finansijske prirode moraju poteći iz Zastupničkog doma. Senat
ima prednost u pitanjima vanjske politike i imenovanja saveznih duţnosnika.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zastupničkom domu predsjedava speaker, koji je voĎa većinske stranke u Domu i bira se za svako
zasijedanje Kongresa. Predsjednik Senata je po Ustavu potpredsjednik SAD. MeĎutim, stvarno
predsjedava privremeni predsjednik (chairman pro tempore) jer je “spriječenost potpredsjednika”
redovno stanje. Predsjedavajući pojedinih odbora se po pravilu biraju prema načelu senioriteta, tj. duţini
vremena koje su proveli u Kongresu.
Predsjednik i potpredsjednik SAD. Za predsjednika SAD moţe biti izabrana osoba roĎena kao
drţavljanin SAD, starosti najmanje 35 godina, koja je najmanje 14 godina boravila u SAD. Predsjednik se
bira na 4 godine i moţe najviše 2 puta obavljati funkciju. Isti uslovi su i za izbor potpredsjednika.
Predsjednika biraju drugostepeni elektori, koji su izabrani neposredno od birača u drţavama članicama
federacije. Svaka drţava bira broj elektora jednak broju zastupnika i senatora te drţave, tj.najmanje 3. Za
izbor predsjednika zahtijeva se apsolutna većina glasova svih elektora. Elektori uvijek daju svoje glasove
u skladu sa odlukom birača njihove drţave, tako da je izborom elektora poznata odluka u pojedinoj
drţavi. Slučajevi nepoštivanja tog pravila su krajnje rijetki. Na taj način su formalno posredni izbori u
praksi postali neposrednim.
Predsjednik po Ustavu ima izvršnu vlast, vrhovno komandovanje oruţanim snagama, poloţaj drţavnog
poglavara i voĎenje vanjske politike. U većini poslova na odreĎeni način učestvuju i domovi Kongresa, u
skladu sa utvrĎenom podjelom nadleţnosti. Predsjednik nije politički odgovoran, ali Ustav predviĎa
ustanovu impeachment-a.
Vrhovni sud SAD je najviši federalni sud, ali uz njega djeluje čitav sistem federalne sudske vlasti.
Organizaciju i nadležnosti federalnih sudova uređuje Kongres putem zakona. Federalne sudije imenuje
predsjednik SAD, uz saglasnost Senata, a bez ograničenja trajanja sudske funkcije. Jedino sredstvo kojim
se sudije mogu ukloniti sa položaja je impeachment (impičment). Vrhovni sud SAD ima 9 članova. U
pravilu se kandidati imenuju iz reda sudija federalnih sudova ili univerzitetskih profesora pravnih nauka,
ili pak drugih istaknutih pravnika.
Prema Ustavu SAD, Vrhovni sud ima prvostepenu nadležnost u sporovima koji se odnose na diplomatske
predstavnike, te slučajeve u kojima je stranka neka od država ili strana država. U svim drugim
slučajevima Vrhovni sud djeluje kao apelacioni sud u sporovima koje su odlučili federalni sudovi. Bitno
je naglasiti sa Vrhovni sud sam odlučuje koji će predmet uzeti u razmatranje. Značaj uloge Vrhovnog
suda prvenstveno izvire iz ovlaštenja da ispituje ustavnost zakona. Na osnovu ovog ovlaštenja Sud tumači
Ustav i prilagođava ga promijenjenim i novim okolnostima. Odluke Sud donosi većinom glasova.
Federalni sudovi. Organizacija federalnog pravosuĎa ureĎena je Sudskim zakonikom (Judical Code) iz
1948.godine, te Zakonom o poboljšanju federalnih sudova iz 1982.godine.
Prvostepeni federalni sudovi su Okruţni sudovi SAD (US District Courts), nadleţni za pojedina
teritorijalna područja. Kao drugostepeni sudovi djeluje 11 regionalnih apelacionih sudova (Courts of
Appeals). Oni su nadleţni i za pravnu zaštitu protiv odluka saveznih upravnih agencija. Ne mogu odbiti
nadleţnost, kao što to moţe učiniti Vrhovni sud SAD, te oni nose glavni teret drugostepene sudske
djelatnosti na saveznom nivou. U djelatnosti okruţnih sudova djeluje porota kao skup laika ko ji treba
donijeti odluku o krivici u krivičnim slučajevima, ili o odgovornosti u slučajevima graĎanskog prava.
Bitno je naglasiti da uz federalni sudski sistem djeluje i sistem drţavnog sudstva u svakoj od drţava
članica federacije, u skladu sa podjelom nadleţnosti koja je utvrĎena Ustavom, saveznim zakonom i
odlukama Vrhovnog suda SAD.
Ustavna podjela ovlaštenja i djelovanje sistema “kočnica i ravnoteţa”

Zakonodavna djelatnost. Predsjednik SAD prema Ustavu nema pravo zakonodavne incijative. MeĎutim,
on tu inicijativu ostvaruje preko “svojih” zastupnika i senatora. U Poruci o stanju unije, kojom se u
januaru svake godine obraća Kongresu i naciji, predsjednik izlaţe svoj zakonodavni program.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najznačajnije predsjednikovo Ustavno sredstvo učešća u zakonodavstvu je pravo suspenzivnog veta.
Postoje 2 vrste veta na prijedlog zakona izglasan u Kongresu: Poruka o vetu znači da se predsjednik
suprotstavlja stupanju zakona na snagu. Bitno je naglasiti da predsjednik ne moţe vetirati pojedine
odredbe, već samo zakon u cjelini. U ovakvom slučaju, prijedlog će i protiv zabrane predsjednika postati
zakon ako ga ponovno usvoje oba doma, ali sada dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
MeĎutim, ako proĎe 10 dana bez izričite odluke predsjednika, a u meĎuvremenu se završi kongresno
zasijedanje, zakon ostaje kod predsjednika – “u njegovom dţepu”, te se u takvom slučaju radi o
tzv.”dţepnom vetu” (pocket veto). U takvom slučaju cijeli zakonodavni postupak mora početi ispočetka.
Drţavni budţet. Osnova uticaja Kongresa u političkim odlukama je pravo da odlučuje o raspisivanju
poreza i trošenju sredstava drţavnog budţeta. Već su osnivači pisali kako “vlast novčanika” koju ima
Kongres ograničava “vlast mača” koju ima predsjednik. Kongresni odbori ne odobravaju samo globa lni
drţavni proračun, već odlučuju i o korištenju sredstava u konkretno odreĎene svrhe čime su u situaciji da
značajno utiču na realizaciju političkih ciljeva administracije.
Imenovanja i razrješenja. Predsjednik imenuje drţavne sekretare i čelnike drugih organa savezne uprave,
ali uz saglasnost Senata. TakoĎer mu je saglasnost Senata neophodna za imenovanje federalnih sudija.
Američka savezna uprava obuhvata 2 vrste organizacija: državne resore savezne uprave, koje kontroliše
predsjednik, a finansira kongres, te neovisne komisije ili regulatorne agencije, koje posebnim zakonima
uspostavlja Kongres. Šefove ovih komisija imenuje predsjednik, a članove (ili bar dio članova) Kongresni
odbori. Predsjednik ima neograničeno pravo razrješavanja saveznih upravnih duţnosnika, za što mu nije
potrebno mišljenje Senata. MeĎutim, članove i rukovodioce neovisnih komisija predsjednik moţe
smjenjivati samo uz saglasnost Kongresa.
Delegirano zakonodavstvo. Ustav SAD odreĎuje da sva zakonodavna ovlaštenja pripadaju Kongresu. Na
toj osnovi klasična ustavna doktrina zaključuje da delegacija normativne nadleţnosti nije dozvoljena.
MeĎutim, većinu propisa kojima se ureĎuju svakodnevne djelatnosti graĎana i njihovih organizacija u
SAD donose upravni organi, posebno neovisne regulatorne agencije. Vrlo često Kongres u pojedinim
zakonima odreĎuje uspostavljanje posebnih agencija sa zadatkom da donose propise o izvršavanju tih
zakona, vode brigu o izvršavanju i odreĎuju sankcije u slučaju prekršaja. Delegirano zakonodavstvo je
rezultat meĎudjelovanja upravnih agencija i nadleţnih kongresnih odbora. Tako se traţi da upravna
agencija izvijesti nadleţni kongresni odbor o namjeri donošenja odreĎenog propisa, te zatim čeka 30-60
dana na prethodno izjašnjavanje odbora o sadrţaju propisa. Budući da odbor značajno utiče na raspodjelu
sredstava, takvi zahtjevi se obično poštuju.
Vanjska politika. Predsjednik SAD prema Ustavu vodi vanjsku politiku, uz saglasnost i savjet Senata. Uz
savjet i pristanak Senata, predsjednik imenuje ambasadore i druge diplomatsko-konzularne predstavnike.
Za ratifikaciju meĎunarodnih ugovora potrebna je dvotrećinska saglasnost prisutnih senatora. Da bi
izbjegli ovu obavezu, predsjednici su praksom razvili instituciju izvršnog sporazuma (executive
agreement), za koji su tumačenjem izveli da se ne radi o meĎunarodnom ugovoru za koji bi trebala
ratifikacija Kongresa. MeĎutim, i ovdje je Kongres zakonom ograničio slobodu djelovanja predsjednika,
precizirajući u kojim područjima nije moguće zaključivati izvršne sporazume sa stranim drţavama (Chase
Act, 1972). Na području odbrane i voĎenja rata, Ustavom su podijeljene nadleţnosti izmeĎu
predsjednika i Kongresa. Kongres objavljuje rat, oprema vojsku i odlučuje o sredstvima za njeno
korištenje. Presjednik, kao vrhovni komandant, nareĎuje neposredno angaţovanje vojske.
Impeachment. Impičment je ustavom predviĎeni postupak ostvarivanja posebne krivične odgovornosti

predsjednika SAD, potpredsjednika SAD i drugih civilnih sluţbenika, koji se provodi zbog izdaje,
podmićivanja i “drugih teških zločina i prijestupa”, a sa ciljem da se duţnosnik ukloni sa svog poloţaja i
time učini dostupnim redovnom sudu. Optuţbu podiţe Zastupnički dom, a sudi Senat. Prijedlog za
podizanje optuţbe mogu podnijeti zastupnici u Domu, zakonodavni organ neke od članica federacije,
Velika porota i sam predsjednik SAD. U slučaju da je optuţeni predsjednik SAD, predsjedavanje
Senatom preuzima predsjednik Vrhovnog suda SAD. Za osudu je potrebna dvotrećinska većina glasova
svih senatora. Sankcija je uklanjanje osuĎenog duţnosnika s poloţaja. Impičment se rijetko primjenjuje,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ali samim svojim postojanjem ima odreĎeno značenje za uspostavljanje standarda ponašanja javnih
sluţbenika.
Kongresni nadzor nad administracijom. Za uspostavljanje razvijenog sistema kongresnog nadzora nad
administrativnim agencijama značajna su 2 zakona: Zakon o reorganizaciji zakonodavstva iz 1946.godine
i Zakon o poboljšanju zakonodavstva iz 1970.godine. Vrlo značajan oblik političkog uticaja na
administraciju su tzv.kongresne istrage. Istrage provode kongresni odbori, a mogu se osnovati i posebni
ad hoc odbori sa zadatkom da istraţe odreĎeno pitanje, djelovanje odreĎene agencije ili stanje na
odreĎenom području. Ograničenja nema, pa se istrage vode o vrlo širokom krugu pitanja.
Djelovanje Vrhovnog suda. Vrhovni sud SAD svojim odlukama o ustavnosti zakona značajno utiče na
sistem odnosa izmeĎu najviših drţavnih organa, na odnose iz oblasti primjene federalizma, a posebno na
politiku provoĎenja ustavnih sloboda i prava čovjeka.
4. SISTEM PARLAMENTARNE VLADE
Osnovna obiljeţja sistema parlamentarne vlade

Većina teoretičara klasičnog ustavnog prava odreĎuju parlamentarizam kao sistem dualiteta vlasti
(zakonodavne i izvršne) koji obiljeţava primjena 3 osnovna načela:
1. Jednakost izmeĎu zakonodavne i izvršne vlasti;

2. Saradnja izmeĎu tih dvaju vlasti;
3. Postojanje mogućnosti uzajamnog djelovanja jedne vlasti na drugu.
Ustavnopravni mehanizam djelovanja parlamentarnog sistema odreĎen je sa 4 temeljna ustavna obiljeţja:
1. Vlada proizilazi iz parlamenta i politički mu je odgovorna. Ako većina u parlamentu izglasa

nepovjerenje vladi, ona mora odstupiti.
2. U skladu sa načelom uzajamnog djelovanja vlasti jedne na drugu, u slučaju nesaglasnosti izmeĎu
vlade i većine u parlamentu, izvršna vlast pod odreĎenim uslovima moţe raspustiti parlament,
odnosno njegov dom kome vlada odgovara. U tom slučaju spor izmeĎu vlade i parlamenta rješava
biračko tijelo
3. Za razliku od vlade i parlamenta, drţavni poglavar politički nije odgovoran i on je stabilan element
sistema.
4. Ni jedan akt iz djelokruga drţavnog poglavara nema pravne snage bez supotpisa predsjednika vlade,
ovlaštenog ministra ili vlade u cjelini. Upravo zbog institucije supotpisa drţavni poglavar u čistom
parlamentarnom sistemu u stvari nema nikakvih samostalnih ovlaštenja, pa je njegova ustavno-
politička moć vrlo mala te je zato samo formalni predstavnik drţavnog suvereniteta.
Pregled razvoja sistema parlamentarne vlade

Parlamentarni sistem je u svom razvoju prošao kroz više razdoblja i u svakom od njih imao je različita
realna institucionalna obiljeţja. To su razdoblja ograničene monarhije, orleanskog ili izrazito dualističkog
parlamentarizma, parlamentarizma poremećene ravnoteţe u korist zakonodavne vlasti, te
parlamentarizma poremećene ravnoteţe u korist izvršne vlasti.
Ograničena monarhija
Ograničena monarhija je institucionalni odraz početne podjele vlasti izmeĎu plemstva i graĎanstva, u
kojoj graĎanstvo kompromisno osvaja manji dio političke vlasti. Ona nastaje ustavnim aktima koje
monarh formalno oktroira slobodnom voljom, ograničavajući tako svoju vlast. U stvari je na
ograničavanje vlasti prisiljen zbog pritiska graĎanstva. Ograničena monarhija se u Velikoj Britaniji
oblikovala i postojala u drugoj polovini XVII i početkom XVIII vijeka, kada je pravno odreĎena posebno
WWW.BH-PRAVNICI.COM
putem Habeas Corpus Act-a i Bill of Rights. U Francuskoj je ustavno odreĎena Poveljom Luja XVIII
oktroiranom 1814.godine i postojala je kao poseban sistem vlasti do 1830.godine. Ograničena monarhija
je ipak ostavljala monarhu vrlo širok i odlučujući dio vlasti. Tako je monarh bio isključivi neodgovorni
nosilac izvršne vlasti, a uz parlament i stvarni faktor zakonodavne vlasti jer je imao pravo zakonodavne
inicijative i zakonodavne sankcije.
Orleanski parlamentarizam
U orleanskom parlamentarizmu podjela vlasti izmeĎu graĎanstva i plemstva još postoji, ali graĎanstvo
sada raspolaţe znatno većim dijelom političke vlasti. Taj oblik parlamentarizma se u Velikoj Britaniji
pojavio na početku XVIII vijeka, a traje do početka XIX vijeka. U Francuskoj se u potpunosti razvio u
periodu Julske monarhije Luja-Filipa izmeĎu 1830. i 1848.godine, a u Italiji i Skandinaviji u drugoj
polovini XIX vijeka.
Učešće u zakonodavnoj vlasti postepeno prestaje biti stvarno ovlaštenje monarha, pa tako nestaje
elemenata podjele u obavljanju te funkcije izmeĎu njega i predstavničkog tijela. Uporedo s tim, monarh
prestaje biti isključivi stvarni nosilac izvršne vlasti. Razvija se ministarski kabinet, na čelu sa prvim
ministrom.
Orleanski ili dualistički parlamentarizam institucionalno je zaista bio sistem ravnoteţe dvaju tijela:
monarha i predstavničkog tijela, koja saraĎuju posredstvom vlade. On je istovremeno bio i preteča
polupredsjedničkog sistema, zbog dvostruke odgovornosti vlade – drţavnom parlamentu i kralju.
Parlamentarizam poremećene ravnoteţe u korist zakonodavne vlasti

Parlamentarizam poremećene ravnoteţe u korist zakonodavne vlasti nastaje ili potpunim preuzimanjem
političke vlasti od graĎanstva (npr. u Francuskoj 80.-ih godina XIX vijeka) ili uklapanjem plemstva u
graĎanski sistem (npr. u Velikoj Britaniji 30.-ih godina XIX vijeka). Ustavni okviri koji su zadrţali
obiljeţja prethodnog perioda, kao što je pravo drţavnog poglavara da samostalno odreĎuje kandidata za
premijera, a posebno ustavno pravo izvršne vlasti da raspušta parlament, više se ne primjenjuju u
političkoj stvarnosti.
Tamo gdje se zadrţao višestranački sistem u kome ni jedna stranka nije mogla sama osvojiti većinu u
predstavničkom tijelu, a koalicije se nisu mogle odrţati dugo zbog slabe unutarstranačke discipline,
palramentarizam poremećene ravnoteţe u korist zakonodavne vlasti odrţao se relativno dugo. S druge
strane, tamo gdje se razvio dvostranački sistem sa čvrstom unutarstranačkom disciplinom (V.Britanija,
počev od 70.-ih godina XIX vijeka), parlamentarizam poremećene ravnoteţe u korist zakonodavne vlasti
vrlo se brzo razvijao prema svojoj suprotnosti: parlamentarizmu poremećene ravnoteţe u korist izvršne
vlasti.
Parlamentarizam u Njemačkoj (1871.- 1933) – primjer posebnog razvitka

parlamentarnog sistema
Preobraţaj sistema ograničene monarhije Njemačkog carstva prema parlamentarizmu orleanskog tipa u
periodu 1871.-1918.godine praćen je naglim rastom monopolnog kapitalizma, što je jedan od elemenata
koji uzrokuju jačanje izvršne vlasti. Ovaj proces je prekinut njemačkim porazom 1918.godine i
proglašenjem republike, te je donesen Vajmarski ustav.
Vajmarski ustav iz 1919.godine definirao je organizaciju odnosa osnovnih saveznih drţavnih organa koja
je sadrţavala poseban splet elemenata parlamentarizma poremećene ravnoteţe u korist zakonodavne
vlasti, orleanskog parlamentarizma, kao i parlamentarizma poremećene ravnoteţe u korist izvršne vlasti.
Ovaj sistem često je nazivan Vajmarskim parlamentarizmom, racionaliziranim parlamentarizmom ili
mješovitim sistemom parlamentarne i predsjedničke vlade. Njegove specifičnosti su bile slijedeće:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- predsjednika Rajha birali su neposredno birači, što mu je davalo istu predstavničku osnovicu kakvu je
imao Rajhstag, ali veći politički autoritet jer za razliku od zastupnika koji su biran i po izbornim
jedinicama, njega je biralo ukupno biračko tijelo;
- predsjednik Rajhstaga je prema Ustavu imenovao kancelara, koji mu je bio politički odgovoran
istovremeno kao i parlamentu;
- predsjednik je prema Ustavu imao i pravo raspuštanja Rajhstaga, ali na prijedlog kancelara
Na ovaj način je teţište političke moći pomjereno ka izvršnoj vlasti. Vajmarski parlamentarizam se zbog
toga moţe smatrati pretečom, pa čak i prvim primjerom polupredsjedničkog sistema.
Savremeni parlamentarizam ili parlamentarizam poremećene ravnoteţe u

korist izvršne vlasti
Savremeni parlamentarizam funkcioniše u okvirima dvostranačkog ili u okvirima većinskog
parlamentarizma. Postoji i treći oblik parlamentarizma poremećene ravnoteţe u korist izvršne vlasti, gdje
je izmijenjen i njegov ustavni model. Taj oblik je polupredsjednički sistem.
Kada je u pitanju dvostranački sistem, njime je odreĎeno ustrojstvo vlasti u V.Britaniji. Osnovni uzroci
njegovog postojanja su društveno-ekonomske prirode, ali je na to značajno uticao i britanski izborni
sistem po kome se glasa u malim izbornim jedinicama gdje se relativnom većinom bira samo po jedan
zastupnik. Sama ličnost kandidata je više nego sekundarna, a birači stvarno glasaju za Konzervativnu,
Laburističku ili koaliciju Liberalne i Socijaldemokratske stranke.
Stranka koja je dobila većinu na izborima ima u pravilu osiguranu apsolutnu većinu u Donjem domu. Ona
formira vladu na čelu sa svojim političkim voĎom, u koju ulaze vodeći ljudi stranke. Na taj način birači,
birajući zastupnike ustvari biraju i predsjednika vlade. Vlada praktički ne moţe pasti u Donjem domu, jer
će zastupnici većinske vladajuće stranke, bez obzira na osobna uvjerenja, zbog stranačke discipline uvijek
glasati u prilog vladi.
MeĎutim, Donji dom je istovremeno mjesto gdje opoziciona politička stranka, koja ima i svoj Kabinet u
sjeni i svog voĎu, nastoji iznositi što uvjerljivije argumente protiv vladine politike kako bi na taj način
uticala na javno mnijenje i na narednim izborima pokušala doći na vlast.
Prema svojim učincima, parlamentarizam dvostranačkog tipa u V.Britaniji izraţava najviši dostignuti
stepen poremećaja ravnoteţe u korist izvršne vlasti.
Većinski parlamentarizam se u zapadnoevropskim demokratijama ispoljava na 2 načina: ili u činjenici da

uprkos većem broju stranaka jedna od njih čitavo mandatno razdoblje ima većinu u predstavničkom tijelu,
ili u postojanju relativno čvrstih stranačkih koalicija koje po pravilu ostaju na vlasti do narednih izbora.
Za razliku od dvostranačkog, većinski parlamentarizam je znatno sloţeniji i nije jednoobrazan. Uzrok
tome je činjenica da su u različitim drţavama višestranački sistemi različiti s obzirom na broj i političku
snagu stranaka, kao i meĎusobne odnose stranaka u povezivanju na izborima i kreiranju koalicionih
vlada. Uprkos svim tim različitostima, ipak se u posljednjih 30-ak godina mogu uočiti 2 relativno čvrste
tendencije. Prva je smanjenje broja političkih stranaka, a druga njihova bipolarizacija koja se izraţava u
povezivanju stranaka u 2 koalicije, uslovno rečeno ljevice i desnice.
Većinski parlamentarizam, čak i u onim drţavama (npr.Njemačka) gdje je najtpotpunije izraţen, ne

predstavlja takav poremećaj ravnoteţe u korist izvršne vlasti kao parlamentarizam dvostranačkog tipa. U
njemu uvijek postoji odreĎeni stepen ravnoteţe koji se izraţava i u mogućnosti da predstavničko tijelo
neposredno politički nadzire izvršnu vlast.
Polupredsjednički sistem
Polupredsjednički sistem je treći oblik parlamentarizma poremećene ravnoteţe u korist izvršne vlasti. Od
ranije pomenuta 4 osnovna ustavna obiljeţja čistog parlamentarnog sistema, polupredsjednički sistem u
WWW.BH-PRAVNICI.COM
potpunosti ima 3, a djelimično i četvrto obiljeţje. Jedina razlika jeste što se tiče supotpisa predsjedničkih
akata od strane vlade. U polupredsjedničkom sistemu, za razliku od parlamentarnog, institut supotpisa je
samo iznimka. MeĎutim, razlika postoji u odnosima izmeĎu predsjednika republike i vlade. U
polupredsjedničkom sistemu ovlaštenja predsjednika su veća i odlučujuća, što ga čini usta vno i politički
moćnijim od vlade.
Historijski gledano, osnovne institucije polupredsjedničkog sistema postepeno se oblikuju unutar doktrine
parlamentarizma. B.Constant, francuski teoretičar je još 1814.godine oblikovao ideju drţavnog poglavara
kao demokratskog arbitra izmeĎu zakonodavne i izvršne vlasti, koji raspolaţe samostalnim ustavnim
ovlaštenjima. Constantova doktrina kasnije je razraĎivana kroz orleanski, vajmarski i degolistički
parlamentarizam, sve do savremenog modela polupredsjedničkog sistema u Ustavu francuske Pete
Republike iz 1958.godine. Konstanta svih varijacija parlamentarizma ovog tipa je ustavno rješenje da
vlada, a preko nje izvršna vlast u cjelini, odgovara parlamentu.
U Francuskoj se predsjednik republike od 1962.godine bira po sistemu neposrednih većinskih izbora u 2

kruga. Drugi element koji prema Ustavu predsjedniku daje znatno jači poloţaj u odnosu na klasični model
parlamentarne vlade jeste što za niz vaţnih ovlaštenja njemu nije potreban supotpis vlade. Ta ovlaštenja
su: pravo raspuštanja skupštine, iznošenje na referendum prijedloga zakona koji se odnosi na organizaciju
javnih vlasti ili kojima se potvrĎuju značajniji meĎunarodni ugovori, te poduzimanje mjera u vanrednim
okolnostima, odnosno donošenje uredaba iz nuţde.
Predsjednik imenuje premijera koji, budući da vlada odgovara skupštini, mora imati skupštinsku većinu.
Vlada prema Ustavu nije odgovorna predsjedniku. MeĎutim, obzirom da predsjednik supotpisuje odluke
Ministarskog vijeća, vlada mu u stvarnosti jeste polit ički odgovorna. Premijer, ministri i drţavni sekretari
zajedno čine kabinet. Sjednice kabineta su samo u funkciji pripremanja sjednica Ministarskog vijeća koje
je najvaţniji kolektivni organ Vlade. Ministarsko vijeće čini kabinet okupljen na sjednici kojom
predsjedava predsjednik Republike.
Ovakva organizacija izvršne vlasti pribliţava poloţaj predsjednika Francuske poloţaju predsjednika SAD.
MeĎutim, ipak postoje značajne razlike. Vlada je politički odgovorna skupštini,a za razliku od članova
kabineta predsjednika SAD, ministri su u Francuskoj punopravni članovi kabineta, zajedno sa
predsjednikom. Na ovaj način u Francuskoj postoji dualizam izmeĎu predsjednika i vlade. Da bi
predsjednik republike u polupredsjedničkom sistemu mogao zaista biti moćniji organ izvršne vlasti od
vlade, neophodno je postojanje trostrukog političkog konsenzusa:
1. konsenzus izmeĎu vlade i većine u parlamentu;
2. konsenzus izmeĎu predsjednika republike i vlade jer je vlada odgovorna i predsjedniku i parlamentu;
3. konsenzus izmeĎu predsjednika i većine u parlamentu, koji je neophodan da se 2 prethodno navedena
konsenzusa ne bi meĎusobno potirala. Ako nestane trećeg konsenzusa, polupredsjednički sistem se u
stvarnosti mora preobraziti u čisti parlamentarni sistem.
XI – SLOŢENE DRŢAVE I DRŢAVNE ZAJEDNICE
RANI PRIMJERI
Glavni razlog udruţivanja drţava u početku je bila odbrana od zajedničkog neprijatelja. Već se u
antičkom razdoblju mogu naći različiti oblici udruţivanja drţava. Grčki polisi su se npr. udruţivali u lige,
simahije ili simpolitije. Krajem XIII vijeka, da bi sačuvali svoju nezavisnost u odnosu na germanske
susjede, povezuju se 3 alpska kantona, što je predstavljalo začetak Švicarske federacije. Na sličan način je
u XVI vijeku nastala konfederacija Ujedinjenih holandskih provincija, sa ciljem zajedničke odbra ne
protiv Španaca.
AMERIČKI MODEL I NJEGOV RAZVITAK
Od nastanka SAD datira i razlikovanje federacije i konfederacije. Od početka XIX vijeka u SAD teče
proces postepenog jačanja funkcija federalne vlasti. Teorijska osnova takvog širenja je teorija o
WWW.BH-PRAVNICI.COM
podijeljenom suverenitetu, koji ne pripada u cjelini ni saveznoj drţavi, niti drţavama članicama. Teoriju
je stvorio Vrhovni sud SAD, da bi kasnije bila razraĎena u političkoj i pravnoj teoriji.
Drugi primjer je Kanada, gdje je federalizam uveden u kombinaciji sa britanskim načelom parlamentarne
suverenosti. MeĎutim, u Kanadi je zbog postojanja jake francuske zajednice u Kvibeku, razvitak
federalizma je išao putem suprotnim nego u SAD: Kvibek već duţe vrijeme djeluje u pravcu
razdruţivanja iz Kanade.
FEDERALISTIČKA TEORIJA
Federalistička teorija polazi od stanovišta o mogućnosti razumnog ureĎenja odnosa unutar svake političke
zajednice i izmeĎu različitih političkih zajednica. To je u zbirci “Federalist” izrazio Aleksandar Hamilton.
MeĎutim, i izrazite pristalice federalističke teorije kao što su Elazar i Vinsent Ostrom, upozoravaju da
postoje političke zajednice gdje su otvoreni ili latentni konflikti interesa toliko zaoštreni, da se pitanje
suvereniteta ne moţe zaobići. Ako u federalnim drţavama postoji stanje “pritajenog ratovanja” izmeĎu
pojedinih sastavnih dijelova usljed nastojanja jednih da ostvare dominaciju nad drugima, onda se takve
zajednice ne mogu odrţati na federalističkim načelima. Najbolji primjer za to su komunističke federacije
jer nisu uspjele osigurati nacionalnu ravnopravnost niti su se pokazale sposobnim razdruţiti na miran
način. Izuzetak su Češka i Slovačka.
RAZLIKOVANJE FEDERACIJE I KONFEDERACIJE
Razlikovanje se zasniva na 3 kriterija: pravni temelj zajednice, pravni odnos organa za jednice prema
graĎanima i status udruţenih drţava u meĎunarodnom pravu.
Pravni temelj zajednice je pravni akt kojim je uspostavljena odreĎena drţavna zajednica. Kod
konfederacije to je ugovor meĎunarodnog prava, dok je temeljni akt federacije njen ustav. Zbog toga,
konfederacija je savez drţava koje zadrţavaju svoj suverenitet, a federacija je savezna drţava, zasnovana
na podjeli nadleţnosti izmeĎu centralnih i organa vlasti drţava članica.
Odnos prema graĎanima. U konfederaciji nema pravnog odnosa izmeĎu organa konfederacije i graĎana,
drţavljana zemalja obuhvaćenih savezom. Konfederacija nema izvršnih organa, a odluke konfederalnih
organa ne obavezuju graĎane dok ne budu uneseni u zakonodavstvo drţava članica.
Status u meĎunarodnom pravu. Konfederacija nije subjekt meĎunarodnog prava, za razliku od

federacije. U konfederaciji su subjekti meĎunarodnog prava drţave članice. One meĎutim mogu na
konfederaciju prenijeti različita ovlaštenja, pa tako i pravo meĎunarodnog zastupanja saveza.
Istovremeno, neke federacije priznaju drţavama članicama pravo učešća u meĎunarodnim odnosima, koje
moţe biti ograničeno, ali i potpuno.
DRUGI OBLICI SLOŢENIH DRŢAVA I DRŢAVNIH ZAJEDNICA
Klasična ustavnopravna teorija kao oblike sloţenih drţavnih zajednica navodi unije:
Personalna unija je zajednica dvaju ili više drţava koje imaju zajedničkog monarha. Izvan toga, one su
meĎusobno odvojene i djeluju samostalno u meĎunarodnim odnosima.
Realna unija je čvršći oblik povezivanja drţava koji djeluje kao jedinstveni subjekt u meĎunarodnim
odnosima. U realnoj uniji se i druge zajedničke funkcije mogu ugovorom prenijeti na uniju, kao npr.
zajednička vojska i najčešće zajednički monarh. Primjer je Austro-Ugarska prema nagodbi iz 1867.
Zakonodavna unija je sloţena drţavna zajednica u kojoj sastani dijelovi nalaze svoj ustavni poloţaj
prvenstveno preko zajedničkih, a ne posebnih institucija. Primjer je Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno
kraljevstvo, koja se sastoji od Engleske, Škotske, Velsa, Sjeverne Irske i Kanalskih ostrva.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Asimetrične zajednice drţava utemeljene su na asimetričnim oblicima ustavnog ureĎenja, obično izmeĎu
manje i velike drţave, koje onoj slabijoj omogućava očuvanje integriteta i autonomije u trajnoj vezi sa
većim susjedom. Pravno ureĎenje takvih asimetričnih odnosa moţe biti pridruţene drţave – gdje odnos
moţe biti jednostrano raskinut i asimetrični savezi – gdje jedna strana uţiva poseban status autonomije, a
za svaku promjenu meĎusobnog odnosa potrebna je saglasnost obje strane.
EVROPSKA UNIJA
Osnovana je ugovorom iz Mastrihta koji je stupio na snagu 1994.godine. Njeni počeci datiraju od
Evropske zajednice za ugljen i čelik koja je osnovana Pariškim ugovorom iz 1951.godine.
Evropska unija ima slijedeće organe: Evropsko vijeće, Komisiju Evropske unije, Ministarsko vijeće,
Parlament Evropske unije i Sud Evropske unije.
Evropsko vijeće čine drţavni predsjednici, odnosno premijeri svake od drţava članica (zavisno od
ureĎenja). Sastaje se 2 puta godišnje, po potrebi i češće, na njemu se raspravljaju temeljna pitanja ciljeva
Unije i orijentacije ka njihovoj realizaciji.
Komisija Evropske unije sastavljena je od po 2 člana iz Francuske, Njemačke, V.Britanije, Italije i

Španije, te po jednog iz ostalih drţava članica. Komisija je izvršni organ, ali nema nikakvih odlučujućih
ovlaštenja, već samo priprema i predlaţe odluke koje donosi Ministarsko vijeće.
Ministarsko vijeće čine po jedan zastupnik svake članice (načelno ministar vanjskih poslova). Vijećem
predsjedava jedna od zemalja članica prema unaprijed utvrĎenom redoslijedu, a na vrijeme od 6 mjeseci.
Vijeće zasijeda prema potrebi, a saziva ga predsjedavajući na prijedlog jednog od članova ili na prijedlog
Komisije. Ministarsko vijeće donosi sve odluke u nadleţnosti Unije, pa ga mediji često zovu i evropskim
zakonodavcem. Ministarsko vijeće odluke donosi posebnim sistemom:
1. Odluke tehničke prirode donose se većinom glasova;
2. Odluke iz oblasti osnovne ekonomske i porezne politike uz uslov jednoglasnosti;
3. Sve ostale odluke donose se po posebnom sistemu ponderiranja glasova, tako da jače drţave
raspolaţu sa više glasova, odnosno 2-3 zajednički mogu spriječiti svaku odluku. Broj glasova se kreće
od 10, koliko imaju Njemačka, Francuska, Italija i Britanija, pa do 2 sa koliko raspolaţe Luksemburg.
Parlament Evropske unije biraju neposredno graĎani drţava članica na osnovu općeg i jednakog prava
glasa, ali po izbornim propisima drţava članica. Parlament kao nadnacionalni organ nema nikakvih
odlučujućih ovlaštenja. Odluke predlaţe Komisija, a donosi Ministarsko vijeće, dok parlament djeluje
samo kao savjetodavni organ. Osim toga, parlament moţe apsolutnom većinom svih članova izgla sati
nepovjerenje Komisiji Evropske unije, a moţe odbaciti prijedlog budţeta EU koji utvrĎuje Ministarsko
vijeće.
Sud Evropske unije čini po jedan sudija iz svake drţave članice. Izbor sudija vrši se konsenzusom drţava
članica, a mandat traje 6 godina. Zadatak Suda je nadzor nad poštivanjem pravnih normi EU. Pri tom je
vaţno napomenuti da se pravo Unije direktno primjenjuje pred sudovima drţava članica. Zbog toga sud
donosi i presude u pogledu direktnih tuţbi, koje su izvršne i na području drţava članica.
Evropska unija nije klasična konfederacija, mada ima mnoge elemente konfederacije. MeĎutim, ona nije
ni federacija, pa je najprikladniji zaključak da je Evropska unija savez drţava sui generis, ili specifična
zajednica interesa drţavla članica koja je u nekim elementima (npr.struktura Parlamenta) i više od
federacije, dok je u drugim elementima i manje od klasične konfederacije.
13/06/01 2:29:56

Ustavno Pravo I - Pomoćni Materijal Za Pripremu Ispita PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ustavno Pravo I - Pomoćni Materijal Za Pripremu Ispita PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

1. PREDMET, METODE I ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIČKIH NAUKA

Pojam politike i vlasti

Predmet ustavnog prava

Osnovna obiljeţja odnosa prava i politike

Odnos ustavnog prava i političkih nauka

Metode ustavnog prava

2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVA I NJEGOVI IZVORI

Sadrţaj ustavnog prava

Odnos ustavnog prava i drugih grana pravnog sistema

Izvori ustavnog prava

U podzakonske opće akte koji su izvori ustavnog prava, spadaju prvenstveno:

3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA

Pisani i nepisani ustav

Podjela ustava u formalnom smislu prema načinu donošenja

Kruti i meki ustav

Razlozi krutosti ustava

Polazeći od navedenih razloga, prvobitno su teoretičari ustavnog prava smatrali da se propisivanjem

Stepenovanje krutosti ustava

Načini mijenjanja (revizijski sistemi) krutog ustava

Načine mijenjanja krutog ustava moţemo podijeliti na 2 skupine:

1. Primjenom ustavotvornog referenduma;

Ustavotvorni referendum moţe biti:

Struktura i osnovna obiljeţja sadrţaja ustava

II – POJAM I RAZVITAK USTAVNE VLADAVINE

Ustav i ustavna vladavina

Prvi pisani ustavi

Prirodno pravo i uspostavljanje ustavnog poretka

Kako je moguće ograničiti vlast

2. USTAVNOST U TRI ZAPADNE DEMOKRATIJE

Način uspostavljanja ustavnog poretka

Nastanak američkog ustava iz 1787. U vremenu od 1775.-1783.godine 13 američkih kolonija na istočnoj

Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam. Raspravama na Konvenciji, pa i prilikom ratifikacije

Demokratičnost. Kada je u pitanju demokratski značaj Ustava SAD, preovladava tumačenje da je u

1. Zakoni Parlamenta (Statute Law);

1. Razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799.godine, u kome se ubrzano nastoje uspostaviti nove

USTAVNOST U SOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA

U socijalističkim zemljama ustav i ustavnost su prvenstveno predstavljali sredstva za prikrivanje realnosti

“Baršunaste“ revolucije u Istočnoj i Srednjoj Evropi

Zajedničke karakteristike svih drţava sa komunističkim reţimima bile su:

Ustavnost u novim demokratijama

- prelazak sa planske na trţišnu ekonomiju;

III – SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA

Prve deklaracije prava čovjeka i graĎanina

Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i graĎanina iz 1789.godine je prva cjelovita deklaracija

1. pravo na slobodu i jednakost u pravima;

Druga generacija: socijalna i ekonomska prava

MeĎunarodni standardi prava čovjeka

Granice korištenja slobodama i pravima

Ograničenja sloboda i prava u situacijama nuţde

MeĎunarodni instrumenti, pa tako i Evropska konvencija o pravima čovjeka, priznaju mogućnost

Lična odgovornost za povrede sloboda i prava

IV – NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

Načelo ustavnosti shvaćeno u uţem i pravnom smislu zahtijeva:

Formalna i materijalna protivustavnost zakona

Drugi oblici materijalne protivustavnosti odnose se na sadrţajnu neusklaĎenost odredbe zakona sa

Institucije kontrole ustavnosti i zakonitosti

Sistem kontrole nad ostvarivanjem ustavnosti i zakonitosti obuhvata:

Kontrola ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa takoĎer se povjerava sudovima, odnosno

Posredno i neposredno odlučivanje o ustavnosti zakona

Pravne posljedice odluka o neustavnosti zakona

2. KONTROLA USTAVNOSTI ZAKONA U SAD

a) Doktrina o samoograničavanju suda (self-constraint), prema kojoj su sudije duţne paziti da ne