Professional Documents
Culture Documents
Proizvodnja Vazduha Pod Pritiskom
Proizvodnja Vazduha Pod Pritiskom
MAŠINSKI FAKULTET
PROIZVODNO MAŠINSTVO
SEMINARSKI RAD
HARIS IBRIC
SADRŽAJ
UVOD
Pneumatski uredjaji i sistemi bili su poznati još krajem XIX stoljeća.
Sistem vazduha pod pritiskom se, grubo gledajući, sastoji iz dva dela:
snadbijevanje vazduhom pod pritiskom što uključuje proizvodnju i pripremu vazduha pod
pritiskom i
Pre daljih razmatranja potrebno je odrediti nivo pritiska vazduha koji se koristi u
radnom sistemu.
Kompresori služe za proizvodnju vazduha pod pritiskom. Snabdijevanje vazduha pod pritiskom
počinje sa proizvodnjom u kompresorima.
Kompresori su mašine koje se koriste za povećanje pritiska gasa. Smatra se da su prvi
korišćeni kompresori bili mijehovi koje su davno upotrebljavali kovači za uduvavanje vazduha
kako bi se ubrzalo sagorijevanje u kovačkim pećima.
Prvi industrijski kompresori su bili jednostavni naizmenični klipni mehanizmi, koje je pogonio
vodenični točak.
Klipni kompresori - Sabijanje i isporuka gasa kod klipnih kompresora obavlja se sa prekidima,
odnosno sa ciklusima (usisavanje – sabijanje – ispuštanje). - Mogu biti jednostepeni ili
višestepeni.
Jednostepeni klipni kompresor
Dvostepeni
do 12 bara jednostepeni
do 30 bara dvostepeni i
preko 30 bara trostepeni i višestepeni.
Višestepeni dvosmerni kompresori su najefikasniji kompresori dostupni na tržištu i obično
su veći, bučniji i skuplji od odgovarajućih rotacionih kompresora.
Membranski kompresori
Komora kompresora je membranom podeljena na dva dela (slika 4.6). Jedan deo
membrane je povezan sa klipnim mehanizmom koji se pogoni odgovarajućim motorom dok
se u drugom delu membrane nalaze usisni i izduvni ventili. Prednost ove konstrukcije je što
ulje potrebno za rad klipnog mehanizma nikako ne može da uđe u prostor gde se vrši
sabijanje vazduha.
Time je obezbeđeno dobijanje vazduha bez primesa ulja za podmazivanje. Ovi kompresori
imaju relativno mali kapacitet i ne mogu ostvariti visoke pritiske što ograničava polje
primene.
Ovaj tip kompresora se sastoji (slika 4.7) iz kućišta, ekscentrično postavljenog rotora i
kliznih lamela (ploča) koje su smeštene u posebne radijalne proreze u rotoru.
Kompresija vazduha se dešava za vreme obrtanja rotora kada se zapremina prostora
između kliznih lamela i kućišta smanjuje. Slično naizmeničnim klipnim kompresorima i
kod ovog tipa postoje višestepene verzije sa međuhlađenjem.
Ovi kompresori za sabijanje vazduha koriste jedan ili dva rotora ili vijka pa se zato
nazivaju i vijčani. Oni spadaju u grupu mašina sa konstantnom zapreminom i
promenljivim pritiskom. Ubrizgavanje ulja ili vode se najčešće koristi za zaptivanje
zazora i odstranjivanje toplote nastale pri kompresiji. Konstrukcije koje ne koriste ulje
imaju smanjene zazore i ne zahtevaju ni jedan drugi zaptivni medijum.
uravnotežen rad,
daju vazduh pod pritiskom bez pulzacija,
kompaktne dimenzije,
veliki protoci,
nizak nivo vibracija i
dugotrajnost.
Koriste rotor za pogon tečnog zaptivnog prstena unutar cilindričnog kućišta kako je
prikazano na slici 4.11. Unutrašnja površina tečnog prstena služi kao lice tečnog klipa
koji radi unutar svake komore rotora. Ove komore rotora imaju otvore na unutrašnjem
prečniku koji je zaptiven stacionarnim centralnim konusom oko koga se rotor i obrće.
Ovaj konus ima stalno otvorene priključke koji dozvoljavaju vazduhu da bude
uvučen unutar kompresora i da se
Kompresori sa tečnim prstenom imaju samo jedan čvrsti pokretni deo a to je rotor.
Nema kontakta metalnih delova između rotirajućeg i stacionarnog dela. Ova
konstrukcija obezbeđuje kontinualni izvor pritiska bez pulziranja.
Sabijeni vazduh je bez ulja, zato što u ovom slučaju tečni prsten predstavlja klip i on
ne zahteva nikakvo podmazivanje. Tečnost pritiska gas na kućište i odstranjuje čvrste
čestice do mikronskog nivoa. Neki čvrsti delići mogu da prođu kroz kompresor a da ne
načine nikakvu štetu. Međutim, abrazivne čestice mogu da skrate radni vek
kompresora i treba ih odstraniti ulaznim filterom.
Kompresori sa tečnim prstenom se isporučuju u rasponu protoka od 0,3 do 450 m
3/min sa maksimalnim pritiscima kod jednostepenih jedinica od 2,5 do dvostepenih
modela sa maksimalno 9 bara. Na slici 4.12 je prikazan spoljni izgled kompresora sa
tečnim prstenom firme NASH ENGINEERING koja proizvodi najveće kompresore
ovog tipa.
Slika 4.11 Struktura kompresora sa tečnim prstenom 4.12 Spoljni izgled kompresora sa
tečnim
prstenom
(Nash Engineering)
DINAMIČKI KOMPRESORI
Dinamički ili strujni kompresori su naročito pogodni za ostvarivanje velikih protoka. Oni
uključuju radijalne (ili centrifugalne) kompresore i aksijalne kompresore.
Radijalni kompresori
Radijalni kompresori spadaju u najčešće upotrebljavane kompresore. Na slici 4.13 je
dat prikaz poprečnog preseka tipičnog radijalnog kompresora. Vazduh se usisava kroz
otvor koji je smešten blizu centru osovine koja daje lopaticama obrtno kretanje.
Zahvaljujući obliku lopatica i njihovoj rotaciji ulazna vazdušna struja se ubrzava u
pravcu radijusa ka spoljnom delu gde joj se posebnim difuzorima naglo menja smer ka
unutrašnjosti i time se ostvarena kinetička energija pretvara u energiju pritiska.
Najčešće se ovi kompresori prave u višestepenoj varijanti gde se na istoj osovini može
nalaziti tri i više stepena kao na slici 4.13. Pri tome je porast pritiska u svakom stepenu
približno 30%. Za postizanje viših pritisaka i većih kapaciteta uvodi se hlađenje
između stepeni kako je prikazano na primeru četvorostepenog radijalnog kompresora
(slika 4.14). Konstrukcija im je veoma jednostavna i ne zahtevaju podmazivanje u
prostoru gde se odvija kompresija. Podmazivanje je jedino potrebno za pogonski
mehanizam koji se posebnim zaptivkama odvaja od kompresionog prostora.
Slika 4.13 Trostepeni radijalni strujni kompresor
Aksijalni kompresori
Aksijalni kompresori (slika 4.15) se sastoje od rotora sa jednim ili nekoliko redova
lopatica, sličnih zakrivljenim sečivima, i odgovarajućeg statora. Rotirajuće lopatice
povećavaju brzinu vazdušne struje koja se zbog otpora na izlazu pretvara u energiju
pritiska. Smer strujanja uvek ostaje aksijalan pa su po tome ovi kompresori i dobili
naziv. Imaju relativno visok stepen efikasnosti sabijanja iako ostvaruju malo povećanje
pritiska.
Postoje varijante gde su na statoru postavljene posebno profilisane stacionarne lamele
na koje dejstvuje vazdušna struja i tu se pretvara kinetička u energiju pritiska.
DIMENZIONISANJE KOMPRESORA
Dva konfliktna faktora utiču na ukupni kapacitet kompresora potreban za snabdevanje
sistema:
efikasnost kompresora i
zahtevi sistema (maksimalni i trenutni)
Kompresori sa konstantnom brzinom su najefikasniji kada rade sa punim
opterećenjem ili sa maksimalnim kapacitetom. Najefikasnije je dimenzionisati
kompresor tako da radi sa prosečnim opterećenjem a koji će normalno raditi i na
punom opterećenju. Kompresor sa nedovoljno dimenzionisanim karakteristikama
dovešće do redukovanja radnog pritiska sistema jer ne može da proizvede potrebnu
količinu vazduha kod vršnih opterećenja. Nesposobnost da odgovori najvećoj potražnji
može rezultovati smanjenjem proizvodnje u fabrici i mnogo većim ukupnim troškovima
proizvodnje.
Pri izboru kompresora mora se uzeti u obzir veliki broj faktora pored tipa kompresora
kao što su:
pogonska grupa,
lokacija na kojoj se postavlja kompresor,
način upravljanja,
sistem za distribuciju,
rezervoari,
naknadni hladnjaci i separatori i
sušači.
Kao pomoć pri izboru kompresora služi dijagram na slici 4.16 na kome su prikazane
preporučene oblasti primene najvažnijih tipova kompresora u zavisnosti od protoka i
radnog pritiska.
Koji će se tip upravljanja odabrati za dati sistem u velikoj je meri određeno tipom
primenjenog kompresora i profilom potrošnje koji nameću postrojenja koja troše
vazduh pod pritiskom. Ako sistem ima samo jedan kompresor a potrošnja je veoma
ravnomerna, dovoljan će biti jednostavan upravljački sistem.
Tek kada izlazne performanse značajno opadnu u odnosu na nominalne ili se oprema
pokvari, počinje se razmišljati o pravilnoj ili efikasnijoj upotrebi upravljačkog sistema.
vodeno
vazdušno i/ili
uljem za hlađenje.
Naizmenični klipni kompresori snage manje od 100 KS obično su hlađeni
vazduhom pomoću ventilatora koji je integralni deo kaišem pogonjenog
zamajca. Vazduh za hlađenje duva preko rebrastih površina na spoljnoj
strani cilindarskih cevi za hlađenje. Veći, vodom hlađeni naizmenični
kompresori imaju ugrađene komore kroz koju struji voda za hlađenje koje
obavijaju glavu i telo cilindara. Temperatura ulazne vode kao i konstrukcija i
čistoća hladnjaka utiču na stepen hlađenja i performanse kompresora.
Kod rotacionih kompresora se često primenjuje hlađenje sa ubrizgavanjem
ulja.
Većina višestepenih kompresora koriste međuhladnjake koji predstavljaju
izmenjivače toplote koji odvode toplotu nastalu u toku pojedinih
kompresionih faza.
NAKNADNI HLADNJACI
Snabdevanje fabrike suvim i čistim vazduh pod pritiskom je težak i
odgovoran posao. Kompresor kapaciteta 28,3 Nm3/min (1000 scfm) koji radi
24 sata dnevno, 7 dana u nedelji, za 50 nedelja obično ubaci u pneumatski
sistem 262 000 kg vodene pare, 1411 kg prljavštine i 88 kg ulja. Te količine
su mnogo veće od onih koje filter i sušač mogu sami da izdvoje. Kako je
voda bez konkurencije najznačajnija komponenta u svim primesama
vazduha pod pritiskom najviše se napora mora uložiti za njeno
odstranjivanje. Jedan od bitnih elemenata u stalnoj borbi protiv vode u
vazduhu pod pritiskom je naknadni hladnjak.