Polazište je njegove filozofije učenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a
svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Ideje su vječne i nepromjenljive, a osjetna bića su promjenljiva i nesavršena te postoje samo po sudjelovanju u idejama. Među idejama postoji hijerarhijski red. Najviša je ideja dobra koja je istovjetna s božanstvom. Svaka ideja postoji i ima mjesto na hijerarhijskoj ljestvici po većem ili manjem sudjelovanju u ideji dobra. Nasuprot svijetu ideja stoji materija, koja također, kao kaotična, nesređena masa, postoji od vječnosti. Čovjek pripada po duši svijetu ideja, a po tijelu prolaznom svijetu materije. Platon nije poštovao umjetnost jer je umjetnost vidio kao reprodukciju ovog svijeta, a s obzirom da je ovaj svijet sjena svijeta ideja, umjetnost je sjena sjene. Zato je visoko uzdizao ideju lijepog, koju je povezivao s ljubavlju, a ne s umjetnošću. U Zakonima je postavio 3 pravila kojih se mora pridržavati svaki ocjenjivač umjetnosti; mora mu biti jasno što je prikazano, mora ispitati u kojoj je mjeri prikaz objektivno ispravan, u kojoj je mjeri postignuta ljepota