općina Plaški, a umro je u septembru 1871. godine u Istanbulu. Kao oficirsko dijete učio je kadetsku školu u Gospiću i stupio u vojsku kao kadet-narednik. Prebjegao je u Bosnu 1827. godine zbog pronevjere novca. U Banjoj Luci je primio islam. Odatle odlazi u Vidin gdje boravi neko vrijeme. Kada je došao u Istanbul, postao je učitelj crtanja prijestolonasljednika Abdul Medžida. Postao je pukovnik 1838. godine, a potom paša, kad je Abdul Medžid stupio na vlast. Bio je odličan vojnik. U krvi je ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. mušira. Godine 1848/49. sa Rusima okupirao Dunavske kneževine. Slomio je ustanak bosanskog begovata na čelu sa vezirom Ali-pašom Rizvanbegovićem 1850. godine. Oko hiljadu najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Istanbul. Godine 1853. osvojio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija. U Krimskom ratu 1853. bio je komandant turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). U Krimskom ratu je sa engleskim i francuskim saveznicima učestvovao u opsadi Sevastopolja, te u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mesopotamiji. Godine 1861, kada je bio na pomolu rat sa Crnom Gorom, ponovo je poslat da interveniše no do rata nije došlo zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kritu 1867. godine i pošto nije do kraja, zbog loše turske flote i nedostatka sredstava, mogao da sprovede blokadu ostrva sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni komandant turske vojske.