Ante Milošević

Pregled arheoloških istraživanja

U Cetinskoj krajini

Dolina rijeke Cetine, osobito njen gornji i srednji tok - danas često nazivani Cetin-
ska krajina - nedvojbeno predstavlja iasebnu geografsku regiju Dalmatinske zagore. ce-
tina izvire na oko 380 m nadmorske visine iz nekoliko jakih kraških vrela u podnožju
Dinare uz sjeverni rub Cetinskog polja (sl. 1). Svom neujednačenom, nestalnom i
100,5 km dugaČkom toku nekoliko puta mijenja smjer. Gornjim i srednjim tokom teče
u pravcu sjeverozapad-jugoistok prateći dinarski pravac pfUŽal1ia okolnih planina. Kod
Zadvatia naglo mijenja smjer i teče u pravcu istok-zapad, a pred samim ušćem u more
kod Omiša ponovo skreće od ~evera prema jugu. Cijelim svojim gornjim i srednjim !0-
kom objedi.qjuje niz kraških polja, od kojih se suha kraška polja nalaze u višim nivoima
područja Dinare i Svilaje, a mokra kraška polja na nižim nivoima, uglavnom uz samu
rijeku Cetinu (Cetinsko, Vrličko, Hrvatačko i Si.qjsko polje). Upravo ta polja jesu i polo-
žaji gtlje nam se sačuvalo llI\iviše ostataka malerija1ne kulture i gdje su ~češće vršena
arheološka istraživaqja.
za razliku od ostalih krajeva Dalmacije, gdje prve bilješke o postojaqju i istraživa-
qju arheoloških lokaliteta sežu u 15. st; registriranje arheoloških nalazišta u CetinSkoj
krajini i prvi pokuŠIIi qjihove interpretacije započinje u sedamdesetim godinama 18. st
• Razlog za takvo, relativno kasno zanimanje za istraživanje starina u Cetinskoj krajini lI}-
ži u prvom redu u činjenici daje cijeli ovaj kraj, čitavih 150 godina, sve do 1686. godine
bio pod turskom vlašću, koja nije nimalo marila za njegov društveni i kulturni napf(}-
dak. Tek mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, kad Cetinska krajina ulazi i
osll\ie u sklopu Mletačke Republike, situacija se malo popravlja Sada bliža zapadnjač­
koj znanosti i qjenim središtima, Dalmatinska zagora, a time i Cetinska krajina, postl\ie
pristupačnija znanstvenicima i putopiscima koji tek počinju otkrivati njene izvanredno
vrijedne prirodne i kulturne ljepote i osobitosti.

1 Opširnije o razvoju arbeološ1tih istraživaqja vidi: S. ljubić, O napredlru arl:eologičl<e znanosti u našoj
Hrvatskoj zemlj~ Viestnik Hrvatskop arl:eologičkop družtva (dalje VHAD) X, 1888, l, 19- 23; 2, 54-.57; 3,
75- 80; 4, 106-110, isti članak u Radu JAZU, LXXX, 1886; F. Bulić, Razvoj arheoloških istraživaqja i nauka
u Dalmaciji kroz zadnji mileoij, Zbornik Matioo hrvatske ~ 1925, str. 93-246, isti članak je tiskanuo Prilog
\jesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku (dalje VAlID), XLVll- XLVlll, 1924-25, str. I id.; S. Gullia-
ća, O sredqiovjekovnoj arheologiji u Jugoslaviji, Starohrvatska prosvjela (dalje SHP), ser. Ul, sv. 5, 1956, str.
181-199; S. Ba/ović, Razvoj istražiVlll1ia prapovijesti u Dalmaciji, Radovi Ftlozofskog fakultela u Zadru, sv.
2, 1963, str. 37- 73.

251
 opći uvjeti razvoja arheoloških istraživanja u Cetinskoj kn\iini na samom početku,
a posebno od 1860. godine, bili su u velikoj ovisnosti o arheološkim istraživanjima u
ostalim Imijevima DaImacije, pa njihov razvoj ne možemo i ne smijemo promatrati sas-
vim odvojeno. Na kn\iu, da bismo dobili što potpuniju sliku njihova razvoja, uočili
uzroke ovakva njihova današqjeg staqja i utvrdili osnovne smjernice za njihov dalji raz-
voj, nužno je podrobnije razmotriti razvoj dosadašnjih arheoloških istraživanja u Cetin-
skoj kn\iini koji je tekao kroz nekoliko vremenskih perioda, a koji su se opet u osnovi
poldapali s promjenama političke i teritorijalne vlasti i uljecaja na ovom području.
Prve literarne bilješke o postojaqju arheoloških spomenika u Cetinskoj krajini do-
nosi nam mletački prirodoslovac i putopisac opat Alberto Fortis u svom djelu Viaggio in
Dalmazia, koje je objavljeno u Veneciji 1774. godine. Opisujući prirodoslovne osobito-
sti Cetinske kn\iine, donosi nam i nekoliko usputnih zabilješki o vidljivim ostacima i tra- •
govima arheoloških spomenika, ne pokušaVl\iući ih podrobnije analizirati. Obilazeći i
istražujući pećine oko izvora Cetine, ostavio nam je nekoliko zapisa o ostacima i pojava-
ma u njima, o čemu piše •... Nekoliko /fiih, s obzirom na f/jihovu surovost i tminu, u dav-
nini su bile naseljene divljacima, čija se divljina i neobuzdanost mogla usporediti s grabe-
žljivošću medvjeda. Još uvijek se u njima opažaju tragovi rustiČ1lo građenih pregradnih zi-
dova u svrhu učvršćivaf/ja i sužovaf/ja ulaza .u pećinu.~.« i dalje ....Nešto poviše kamen se
iz/imc usljed češćeg pohođe/fia davnih lupeža i divljaka. zbog ćega sam više puta poskii-

2. OvaJ i ostale prijevode citata donosimo prema: A. Fonis, Vla88io in Dalmazia, reprint, Verlag Otto Sag-
ner, MUnche. - lP "Veselin MasloM", Sarajevo 1974, vol. n. str. 65.

SI. 1 Karta toka rije-

ke Cetine
Pic.1. The map with
the course of the ri-
ver Cetina •

252
,

muo i dosta prt!trpio. Kroz takve skliske i umne prolaze ulazi se u nešto prostranije prostI)-
rije. jednako užasne i sumorne zbog dimom zacrnjenih stijena. Barbari koji su u prošlim
stoljećima obitavali te provalije često su puta morali riskirati da skrhqju vrot ili da ih uguši
vrućiM i KUSti dim od ostatako ognjišta i luči koje su im služile za rasvjetu u tim paklenim
jarugama..~" Opisujući i dalje obilazeći Irn\i <iko izvora Cetine, donosi kratak, također
usputan opis crkve sv. Spasa i nekropole sa stećcima oko nje, j kaže: •... Nedaleko namje
bio priređen ručak Odabrano mjesto za ovu svrhu bilo je starinsko grobQe u blizini jedne
crkve pasvećene Uskrsnuću. Između grobova posađeno je mnogo stabala koja stvarqju hla-
dovinu. Veliko komenje ispod kojeg im počivqju kosti junac1cih predako zasluŽ/lie pažnju,
jer oruije koje se često nalazi na tim mjestima ukilzuje na činjenicu da su bili ratnici. Među
tim stablima se nalazilo više od dvijesto veoma teških monolitnih komenih ploča za koJe bi
• se moglo reći da prekrivqju grobnice divova. Neke od ovih ploča su dugačke osam i po sto-
pa, četiri i po stope široke, a isto toliko visoke~aLeže dosta daleko od brijega iz kojeg su va-
đene paje nemoguće zamisliti koko su ih davni stanovnici ovih krqjeva mogli do ovog mje-
sta dovući bez dobro smišljenih strojeva. Većim dijelom te ogromne ploče imqju oblik para-
lelopipeda i dobro su obrađene, ali više ima onih slabo obrađenih i nepravilna obliko. Ni
jedna od tih ploča nema natpisa, ali skoro sve imqju u rt!ljifu isklesane grbove... Jedna od
ovih grobnica Mmje paslužila koo stol.~" Nedaleko od te nekropole i crkve sv. Spasa na
izvoru Cetine Fortis je opazio ostatke još nekih spomenika o kojima kaže: •... Tumaraju-
ći po palju u blizini tog groblja, naišao sam M ruševine potpuno porušenih starodrevnih
građevina koje ukilzuju na rimsko postojanje.~" Prateći dalje nizvodno tok rijeke Cetine,
donosi kraći opis Čitluka na kojemu se nekad nalazio rimski grad Aequum, o čemu pi-
še: •... Grad Aequum se nalazio na malom prostranom brežuljku koji neznatno nadvisIije
lijepe ravnice uz Cetinu. Od starih rimskih građevina danas nad zemljom nema nikokva
traga. Jedino stanovnici Sinja, iskopavqjući već obrađeno komenje nailaze na pokoji dio
ukrasa, krovnog vijenca i drugih ukusno izrađenih predmeta. Zapazili smo i ostatke nekog
natpisa na stijeni u obliku kubusa, alije od zuba vremeM bio toliko oštećen da nismo ml)-
gli gotOl'O ništa razabrati. Na razvalinama po kojima raste trava i gnnlje, kopajući, prona-
šao se u zadnje vrijeme lijepi nadgrobni spomenik sa imenom ovog porušenog groda. Bar-
barskim neznaf!iem kopača je razbijen radi lakšeg prevoza u Sinj, tako da sada od tri kI>-
mada nedostqjejedan M kojemje baš bilo ime uglednog čovjeko kojemje ovaj nadgrobni
spomenik bio podignut. Na krqju brežuljko na kojem se nalazio Aequum u davnini je bio
izgrađen amfiteatar, ne mnogo velik, koliko se možemo posvjedočiti od njegovih kružno
raspoređenih razvalina prekrivenih zemljom i travom. Još se primjećuju konali koji su slu-
žili za dovod vode u arenu iskopani u živom komenu brežuljka. Ovi koMIi su prekriveni
komenim pločama i vijugqju ispod ruševina, pa se može zaključiti da su stanovnici Aequu-
ma, prije nego li su ih isklesali, ovo mjesto kojeje bilo predodređeno za građevinu najprije
poravnali. OJvjek u te konale može bez većih poteškoća ući četveronoške. Ulaz najvećeg
• među 1/iimaje širok oko dvije stope. Kamen koji su stanovnici Aequuma obrađivali za SVI)-
je građevineje vanredno brašnast i mekon... Dubrovački povjesničar Lucx:ari, ne znqjući da
dvoglasnik može kotkoda izmijeniti značenje riječi, tvrdio je da je Colonia Equense bila
šest milja udaljena od starog Epidaura na mjestu koje se danas zove Knnjic, očito ne prou-
čavqjući antičke geogrqfe i ne mareći za stare putopise iz kojihje svoju zabludu mogao ra-
zotkriti. Ako se u okolici Epidaura nalazilo mjesto koje danas vuče ime od riječi konj, ne-
koda se moglo nazivati samo Equilium. Equus na slavenskom zMči konj, što nema niko-
kve veze s rijet;;U .giustizia"=.pravda", odakle je Aequum dobio ime.~.·

3 Isto, str. 65.

3a Rimska stopa - 0,295 m.
4 Isto, str. 73- 74.
5 Isto. str. 75.
6 Isto, str. n - 78.
6a Velik dio rimskih spomenika pronađenih u Čitluku i prenesenih u Sinj do danas je sačuvan. ali ih je
znatan broj i propao. Poznat nam je tako npr. podatak da su sinjski fra'lievci nakon potresa 1769. god. velik
dio (oko 60 komada) tih spomenika stavili II temelje nove crkve. O tome vidi : I. Marković, Sinj j njegovo
slavlje god. 1887, Zagreb 1898, str. 69, bilj. 3.

253

•
 Do kraja svog izvještavanja o putu po dolini Cetine Fortis se još samo nekoliko pu-
ta nakratko osvrće na ostatke arheoloških spomenika O starim nalazima u Sinju piše:
•... Samo jedan natpis na grc7rom mramoru dobro sačuvan, nalazi se uzidan najednoj ku-
ći. Mogao je biti kao i drugi donešen s ruševina Aequuma udaljenog oka 5 milja';" ili iz k0-
jeg drugog još starijeg grada čije ime i ruševine su nestale. Isto taka nije spomena vrijedno
ukazati na druge loše sačuvane natpise, kaji se vide na nrjestu .Fontana" nedaleko Sinjo,
gdje se često iskopa poneki siarinski predmet. Položaj nrjesla je vrlo lijep, ali je vjerovatno
od Rimljana bio zanemaren, iaka im je bila naviko da se snrj(!Jle na najljepšim mjestima u
osvojenim zemljama: ~." Fortis, dakle, negira postojanje rimskog naselja u Sinju, a za
iskopine starinskih predmeta i nalaza loše sačuvanih natpisa na poloŽl\ju »Fontana" ("Mi:
letin?") ovaj put ne odreduje bližu vremensku pripadnost Na arheološke ostatke po-
sljednji put se osvrće opisujući tok Cetine okolo Trilja: • ... Veće štete nanose vode pritoke •
Rude kaja se uljeva nedaleko Trilja u čijoj se okolici nalaze mnogi oslad rimskih spomeni-
ka, a možda se u lim vremenima lu nalazio i Ttlurium.? " Sasvim ispravno zaključuje, što
su potvrdili i rezultati kasnijih istraživanja, da se na Gardunu - uzvišetiju iznad Trilja -
nalazio antički Tilurium ..
t

Drugo vrijedno, za ovu granu znanosti značajnije djelo, koje, opisujući arheološke
lokalitete i spomenike u Cetinskoj krajini, donosi mnogo više podataka i činjeniČDog
stanja na terenu, izišlo je iz pera mladog Sinjanina Ivana Lovrića, studenta medicine na
univerzitetu u Padovi. To djelo, nastalo kao rezultat kritičkog osvrta na Fortisov ViaggiO
in Dalmazia, tiskano je svega dvije godine nakon Fortisova, takoder u Venecij~ pod nas-
lovom Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del
signor obole Albert Fortis coli' aggiunla della vita di Sacivi= Iscrpnu analizu arheolo-
šlo.h zapažanja i epIgrafičkih bilježaka, koje je u svom djelu uz ostalo ostavio Ivan l0-
vrić, nedavno je s mnogo duha i veoma iscrpno dao Branimir GabričeviĆ;" pa se stoga
mi nećemo na njih ovdje šire osvrtati. Bit će dovoljno da kažemo daje Ivan Lovrić, kao
vatreni pristaša prosvjetiteljskih ideja, humaoist i racionalist evropskog 18. st, obrađuju­
ći probleme kojih se u svom djelu dotakao i Fortis, bio mnogo bliži i~ te daje svaku
pojavu i situaciju na terenu pokušao razloŽIlo objasniti ne dopuštajući da ga ni u kom
sluČl\ju ponese mašta, što se Fortisu znalo dogoditi. Sjetimo se samo Fortisova romanti-
čarskog opisa nekropole sa stećcima oko crkve sv. Spasa i amfiteatra u Aequumu, čija se
arena, po njemu, sistemom dovodnih i odvodnih kanala mogla ispuniti vodom da bi se
u njoj mogle održavati improvizirane pomorske bitke - naumachiae. Na istom mjestu
Lovrić je mnogo vještije i s više opravdanja pretpostavio »castellum aquae".'a

7 Islo. str. 82.

8 Islo. str. 83.
9 B. Gabri&vlć, Arheolo!ka zapažanja i epigrafičke bilje.!ke Ivana Lovrića, ZbomikCetinske kr.jine I.Si-
nj. 1979. str. 209- 216.
10 l. Lovrić, BiIje.!ke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i život Stanislava Sočivice. Izdavački zavod
JAZU. Zagreb 1948. str. 35.
II O nalazima i arheološkim bilješkama iz prve polovice 19. sl vidi : Ivan Josip Pavlović-Lučić, Marmora
Macarensia, obvlioni et il\iuriae temporum subtra~ Opera et stuctio, Joan Josephi Paulovich Lucich, Vene-
tis 1789. str. 21 - 23 (Aequum);,1sti, Mannora Macareosia, Edita secunda, aucta et iIlustrata RhaaJSae. Typis •
Martecchinianis. 1810, str. 48- 56 (Aequum); Isti. MamlOra Traguriensia Rhacusae, Typis Martecchinianis,
1811. str. 67- 72 (Aequum); Anton Stdnbiichel. DaImatien, Eine Reiseskizze. Jahtbticher der Literatur. Band
12. Wien 1820. str. 15- 16 (Aequum, Gardun). II (Sinj); bilješku o rimskim nalazima brdma. mozaika i ki-
pova u Čitluku. podaci preuzeti iz časopisa .,An:hiv ftit Geschichte. Literatur und Kuost" I825.iz AntichitA.
.di zara, Dalmazia austriaca, u: Biblioteca italiana o sia Gioranle di litteratura, scienze ed arti, Milano 1826,
str. 146; Matija Petar Katančić, Istri adcolaium geographia vetus emonumentis epigra.phicis, marmoribus,
numis, tabelis eruta et commentariis illustrata, Sumptibus Typogra.phiae Regiae Universitatis Hungaricae,
1826-27. pars II. str. 19 (Aequum). 48 (Sirti); Giovanni Franceschi. Strade antiche in Dalmazia, ul Dalmazia
I, Zadar 1845. str. 69-71;1. G. Wilkinson . Dalmatia and Montenegro with a Journey lo Mostar in Herzegovi-
na ...• London 1848. vol. I. str. 228 (Stražine). 229 (MaUtovine); J. G. Seidl. Beitrage zu einer Cllronik der
archiiologischen Funde in der osterreichischen Monarchie, Archiv fUr Kunde osterreichischer Gesichichts·
Quellen, Wien 1849, Band 2, str. 193 (Aequum); o rimskim natpisima pronađenim na Gardunu prema po.-
dacima koje je dobio od F. Carrare u: P. Kandler. Antichita Dalmatische. L'Istria 4. Trieste 1849.49-50. str.
199- 200; o rimskom natpisu na kojem se spominje pregradnja mosta preko Cetine ("Hippi Ouminis") 184.
god. u: J. H. W. Hen:ren.lsaizioni latine 3. Bullettino deU'lnstituto di correspodenza archeologica 9- 10. R0-
ma 1851. str. 155-158. uz dodatak na str. 176. •
254
•
 Intenzivniji početak arheoloških istraživanja, sistematsko sakupljanje arheoloških
predmeta i njihova znanstvena obrada u Cetinskoj kn\iini pada u prvu polovicu 19. sl'
Značajan poticaj ovoj aktivnosti wge i osnivanje prvih muzeja u Dalmaciji (Split
1818-1821, zadar 1830), usko povezanih uz bud~e nacionalne svijesti i početak djelo-
vanja ilirskoga narodnog preporoda
Prekretnicu u istraživanju arheoloških lokaliteta u Cetinskoj kn\iini označavaju go-
dine 1859. i 1860. Trnje godina na Čitluku (ant Colonia Oaudia Aequum) sluČl\jno na-
dena mramorna šaka koja pridI1Ava batinu. Njena veličina, ljepota obrade i kvaliteta ka-
mena upućivala je na to da je pripadala slrulpturi nadnaravne veličine i vrlo visoke
ull\ietničke vrijednosti. Ona je ujedno bila i povod prvim arheološkim istraživanjima
franjevca Antuna Konstantina Matasa''(1860. godine). Nakon tih istraživanja i rezultata
, koja su ona dala (nalaz Heraldove glave) u Si.Qju se javlja ideja o osnivanju arheološke
zbirke pri !iaI1ievačkom samostanu u Sinju, ~ je iste godine i ostvareno~3 od tada, pa
sve do pod konac PlVoga svjetskog rata glavni nosioci arheološke aktivnosti u Cetiriskoj
krajini bili su franjevci, pIVO zbog činjenice što je zemljište na kojemu se nalazio AI:.-
• QUum bilo u sklopu njihova zemIioposjeda na Čitluku, a drugo što su oni u to vrijeme u
cijelOj Cetinskoj krajini bili maltene jedini koji su irniili mogućnosti i vremena za
bavlj~e knjigom. .
Jako Je 'rad na istraživanju arheoloških lokaliteta u Cetinskoj krajini od 1860. godi-
ne bio znatnije pojačan, rezultati su još bili vrlo skromni. Uglavnom su se svodili na ko-
lelicionarstvo radi što bržeg popunjavanja zbirke, ne vodeći pri tome računa o podacima

12 A. K. Matas, Citluk (kod Sirija u Dalmaciji), VHAD 2, 1880, str. 12- 16; o nalazu ruke i Heraklove gla-
se vidi i: M. A.bramić. Antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, 8eitrlge zur iilteren eu~
piiischen Kulturgeschichte, Festschrift Iiir Rljdolf Egger, Klagenfurt 1952, Rd. l, str. 3()6.308.
13 N. Gabrić,Arheol~ka zbirka Franjevačkog samostana u Sinju, Sil'\iska spomenica. Sinj 1965, slI.
241 - 254.
14 Značajniji !lIdnvi koji nam donose vijesti o arheološkim nalazima i bilješkama iz Gotinske krajine u dru·
goj polovici 19. sl jesu: S. Milinović, O Sinju II Dalmaciji s ok:olišnimi starinami. Arkiv za poviestnicu Jugcr
slavensku VlI, str. 140-141 (Silli), 141- 143 (Aequum), 143 (Gardun); F. Kmner, Beitriige zu einer Chronik
der archiilogischen Funde in der tisterreichischen Monarchie (1861·1863), Archiv fUr Kunde tisterreicbisher
Geschiechts-Quellen, Wien 1865, Rd. 33, str. 139-141 (Aequum), 141-142 (Sinj); T. Mommsen, Corpus ins-
scriphonum Lahnaium; vol. m, 1873, str. 358, 359 (Gardun), 359, 407 «T~urium), 359 (Vojnić, Košute),
360- 361 (Aequum), 362 (Koljane, Vrlika, Gotina, Podosoje), 1035 (Vrlika, Aequum); G. Alačevii, Delmi-
nium Dl, BASO l, 1878, str. 38-42; Aequum (Citluk di Siqj), BASO l, 1878, str. 20, 33-35; F. Bulić, ~Imi­
nium (Gardun?), BASO l, 1878, str. 21; Aequum (CiUuk di Sinj), BASO ll, 1879, str. 178-179; A. K. Matas,
Čitluk (kod Sinja u Dalmaciji), VHAD Uli, 1880, str. 12- 16; Isti, Prinos za istraživanje tragova rimskih pu-
teva u Dalmaciji, VHAD UI2, 1880, str. 33- 34; T. Mommsen, Adittamenla secunda ad Corporis vol. m, Ro-
mae 1881, Bd. IV, str. 107- 109 (Gardun, 1ilurium), 110-111 (Aequum, Potravlje, Hrvace); G. Alačević, La
via Romana da Sirmio a Salona l, BASO IV, 1881, str. 20-23, 52-53; F. Bulii, Vrlika, BASO V, 1882, str. 58;
G. AlačeviĆ, Escwsione a S. Salvalore di Verlica, BASO V, 1882, str. 129- 133; A. K. Matas, Potravlje, VHAD
IV, 1882, str. 33- 38; S. Zlatović, Stara crkva i grobište u vrelu Gotine, VHAD V, 1883, str. 102-107; S. Mili-
• nović, Nalaz rimskog natpisa u Aequumu, VHAD V, 1883, str. 89- 90; F. BuliĆ, Aequum (Čitluk di Sinj),
BASO VII, 1884, str. 36-38,71; S. Milinovii, O nalazu rimskih starina u Čitluku - anl Aequumu, VHAD Vl,
1884, str. 120-121; S. Frank/imer, Epignlphischer Bericht aus Ostemich, Archeologisch..apigraphische Mit·
heilungen aus Člsterreich, Wien 1884, Rd. 8, str. 148-149 (Gardun, Vojnić, Aequum), 152 (Vrlika); R. Schnei-
der, Bericht uber eine Reise in Dalmatien, ll, uber die bildlichen Denkmiiler Oalmatiens, isti časopiS; &/.
9, 1885, str. 44-45 (Brnaze, Gardun), 55-57 (Aequum, Košute); zatim llldnvi F. Bulića u BASO IX, 1886,
str. 37-38, 193, BASO X, 1887, str. 6-11, 25, 169; BASO xl, 1888, str. 99-100, 162- 163, 178; BASO XII,
1889, str. 179; BASO xm, 1890, str. 19,54; BASO XIV, 1891, str. 162- 163; BASO XV, 1892, str. 37, 67,68;
BASO XVI, 1893, str. 67; BASO XVII, 1894, str. 3-5; BASO XVlIl, 1894, str. 18- 19; BASO xx. 1897, str.
129, 130-131, 131-132, 145; BASO XXII, 1899, str. 26-27; K. Klemmt, Sculpturen von Oalmatien, Arch.-
epigr. Mittb. aus Člsterreich 13, 1890, str. 6-8 (Gardun); P. Stanii, O rimskim nalazima u Otišiću kod Sinja,
VHAD XJI/1890, str. 137; Isti, Rimski natpisi Vrličke okOlice, BASO xll, 1890, str. 153-157, 167- 169,
181-183; P. MilOŠl!llić, Starinska iznačašća u Citluku kod Sillia (Col. Oaudia Aequum), BASO XIV, 1891,
str. 68-69; P. Stonii, Rimski spomenici Vrličke okolice u Dalmaciji, VHAD XIII, 1891, str. 68-72, 73-74,
99-101, 101-102, 102-105, 105- 106; S. L,iubii, Rimski nadpisi iz Koljanih blizu Vrlike u Dalmaciji, isti ča·
sopis, str. 41-42; P. Stanii, Pretpovijesni ostaci Vrličke okolice u Dalmaciji, VHAD XIV, 1892, str. 43 i d.; F.
Radii, HrvatskD-bizantske nadstupine Prvog muzeja hrvatskih spomenika, SHP l, 1895, str. 205-2 11; L Ma-
run, Starohrvatsko groblje sa crkvom sv. Spasa uGotini, SHP l, 1895, str. 183- 187, 224-230; Isto, SHP U,
1896, str. 25- 29; F. Radić, Mrtvački prilozi nađeni u starohrvatskim grobovima u Koljanima kod Vrlike,
SHP Dl, 1897, str. 99 i <1.; t. !ve/a}vić, Putne arheološke bilj~ke - Sinjska krajina, BASO xx. 1897,
199- 201.

255

..
prilikom nalaza na terenu i o okolnostuna pod kojima je predmet nađen, a često pobliže
ni o samom mjestu nalaza, pa je stoga dobar dio spomenka otkopan ili pronađen u tom
periodu za znanstvenu obradu danas od male vrijednosti. Iskapanja na Čitluku i radovi
na ostalim arheološkim lokalitetima u Cetinskoj krajini su, pored registriranja slučajnih
nalaza i sakupljanja terenskih podataka, za krajnji cilj imali sličnu namjeru. Rasprave i
članci iz tog perioda takoder su bili ograničeni samo na registriranje spomenika na tere-
nu i obavještavanje o qjima Pokatkadaje i bez dovoljno stručnog znaqja vrlo rijetko do-
lazilo do pokušaja znanstvenog produbljivaqja i rješavanja pojedinih problema, izuzev
članke don Frane Bulića, koji je od 1878. godine u glasilu Arheološkog muzeja u Splitu
Bullettino di archeologia e storia Dalmata redovito izvještavao o nalazima u Cetinskoj
krajini, posebno O onima iz Čitluka i s Garduna, UZ pokušaj qjihova podrobnijeg obja-
šqjavaqja Svi ostali radovi, osim topografske, za nas danas imaju vrlo male koristi~~
Druga činjenica koja će kasnije imati i te kako odraza i usporiti razvoj arheološke
znanosti u Cetinskoj krajini, pa i u cijeloj Dalmaciji, bilaje osnivanje povjereničkih služ-
bi na terenu koje su radile za veće muzeje u Splitu, Kninu i Zagrebu. Ti povjerenici, re-
grutirani redovno iz dijelova prosvjećenijega lokalnog stanovništva: svećenika, općin­
skih službenika, učitelja i sl., imali su u prvom redu zadatak da prikupljaju podatke na
terenu kako bi usmjerili stručqjake na položaje na kojima bi bilo korisno istraživati, a ta-
kođer i da za nadležne muzeje sakupljaju i otkupljuju slučajne nalaze. zbog slabih sao-
braćignih VezJl, teškoća u savladavanju terena, nedostatka financijskih sredstava i malog
broja kvalificiranijih stručnjaka koji su u kratkom vremenu željeli istražiti što veći broj
nalazišta i sakupiti što više podatalr.a, tim su se povjerenicima, na žalost, nerijetko povje-
ravali i istraživački radovi. Veoma slabo stručno osposobljeni, s minimalnim poznava-
njem arheoloških metoda i bez iskustva, oni su naprosto uništavali i te kako vrijedne lo-
kalitete. Tako su, na primjer, dva puta istraživanja bila povjerena vrličkom župniku Pet-
ru Staniću; jednom ga je angažirao kninski muzej za istraživanje starohrvatske crkve i
groblja u Koljanima kod Vrlike, a drugi put Arheološki muzej u Splitu za istraživanje
antičkog arhitektonskog kompleksa kod Baleta, takoder kod Vrlike. U želji da sakupi
što veći broj predmeta i time opravda ukazano mu povjerenje, Stanić je upravo uništio
oba lokaliteta Potpuno je prekopao starohrvatsku crkvu u Koljanima, koja je izgleda bi-
la nasjela na temelje starije starokršćanske crkve, i groblje koje je dalo obilje izuzetno
vrijednog materija1J(5 Slična je situacija bila i s istraživanjem u Baleku gdje je, čini se,
otkopavao antički arhitektonski sklop snabdjeven sistemom za zagrijavanje. S tog tJam
je istraživanja uz kraći opis nađenih ostataka arhitekture i sitnijih predmeta materijalne
kulture ostavio i jedan dosta nerazumljiv tlocrt, ali i to bez osobitog značeqja'6 Osim
istraživanja. koja su mu bila povjerena, Stanić je potaknut amaterskom radoznalošću i
željom i svojevoljno iskapao. Kako je kasnije objavio, u Podosoju kod Vrlike naišao je
na temelje crkve i nekoliko l>amenih ulomaka ukrašenih pleternim ornarnentom kojima
se danas zameo svaki trag.'7 ,
Na svu sreću, arheološka istraživanja i rekognosciranja u tom periodu u Cetinskoj
krajini nisu vršili samo amateri. Čitajući Matasove, Zlatovićeve i Stanićeve izvještaje s
terena, a potaknut znanstvenom radoznalošću, isto je područje, nedugo zatim, u srpnju
•
i kolovozu 1897. godjne obišao i Karl Patsch, o čemu namje ostavio jako opširan, deta-
ljan i iscrpan izvještaj'6nastojeći da, gdje god mu se za to ukazala prilika, ispravi netoč­
nosti koje su prethodnici donijeli. Osim Patscha, na tom su terenu često boravili i Frano
Bulić, Lujo Marun i Frano Radić, i o svojim zapažanjima redovno izvještavali.'··
Do kraja 19. st, točnije 1884. godine, na Čitluku su još jednom vršena iskapanja.

15 P. Stanić, Izvje!će o izkopinama na starohrvatskoj crkvi u Go1l\iim Koljanima kod Vrlike, VHAD XIV,
1892, str. 76. i d.
16 Isti, Starinske izkopioe u Baleku (Bariduo?) pokraj Vrlike, BASD XIV, 1891, str. 106-109.
17 Redovito tro1l\ies0Čl10 izvje!će kninskog Starinskog družtva, VHAD XII, 3, 1890, str. 111.
18 K. Potsch, Arheološko-epigrafska istražiV3l\ia, I. Dolina go1l\ie Cetine, II. Nadgrobni natpis iz Aequu- .
ma, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje GZMj 11, 1899, str. 69- 116.
19 Vidi bili. 14.

256

•
 Pod stručnim nadzorom F. Bulića iskapao je Ivan Tonković, opet franjevac sinjskog sa-
mostana. Rezultate tih istraživanja, po nalazima mnogo skromnije negoli one iz 1860.
godine, objavio j e F. Bulić. Tom je prilikom objavljen i tlocrt dijela arhitekture otkopa-
ne 1860. za koji se utvrdilo da pripada forumu, a prvi je put objavljen tlocrt Jierimetral-
nih zidova grada s ucrtanim svim do tada otkopanim dijelovima arhitekture~
Ipak, taj drugi peri!ld arheoloških iskapanja i rekognosciranja terena Cetinske JmYi-
ne do kraja 19. st, iako veoma skroman s obzirom na uvjete rada i stručne snage, dao je
obilje materijala i podataka, a s obzirom na rezultate koji su postignuti snažan poticaj
generacijama koje su dolazile. Najviše je pažnje, kako smo vidjeli, bilo posvećeno istra-
živanju antičkih i srednjovjekovnih lokaliteta, dok su istraživanja prapovijesnih lokalite-
ta bila još ograničena na rekognosciranje terena i registriranje i sakupljanje slučajnih po-
jedinačnih nalaza. Takoder, sva pažnja je usmjerena istraživanju malog dijela Cetinske
krajine (dio oko izvora Cetine), a na cijelom ostalom, po površini tri puta većem podru- ·
čju istraživalo se samo na području Čitluka i Garduna (ant Ttlurium), na kojemje Bulić
• na osnovi slučajnih nalaza najprije ubicirao Delminium, pa zatim Ardubu Diona Kasi-
ja.
U prvim godinama 20. st istraživanja arheoloških lokaliteta u Cetinskoj krajini nas-
tavljaju se kretati u smjeru i na način zacrtan u drugoj polovici 19. st, s izuzetkom istra-
živanja starokršćanskog arhitektonskog kompleksa u Sinju na položaju Općinska Lokva
Istraživanja je vršio i rezultate objavio F. Bulić. Osim nekoliko grobova koji su novcem
datirani u vrijeme Konstantina i njegovih sinova, otkriveni su ostaci građevine s apsi-
dom orijentiranom prema jugu. U apsidi su pronađeni ostaci oltarne baze koja upućuje
na kršćanski karakter građevine. 21"
Značajan događaj u razvoju arheološke znanosti u Dalmaciji, pa tako i u Cetinskoj
krajini na kraju 19., predstavlja osnivaje Osterreichischen archiiologischen Institutes u Be-
ču 1898. godine, kojemu je osnovni zadatak bio da vodi, nadzire i financira arheološka
istraživanja. Cijeli istraživački rad do kraja ovog drugog perioda, sve do 1918. godine,
odvijao se oko tog instituta. Istraživački radovi su s većom stručnom spremnoŠĆu češće
vršeni uprkos činjenici daje radilo mnogo manje.1jud~ a bilo je i manje amatera i svoje-
voljnih istraživanja. Novoosnovani bečki institut osobitu pažnju posvećivao je istraživa-
nju antičkih nalazišta na uskom obalnom području. U tom je periodu napisano manje
radova koji su obrađivali arheološke probleme i nalazišta u Cetinskoj krajini, ali su nam
rezultati postignuti u tim istraživanjima danas mnogo značajniji. Izostala je znanstvena
obrada i publiciranje pojedinačnih nalaza
U Cetinskoj krajini, osim već spomenutog Bulićeva istraživanja u Sinju, u tom pe-
riodu istraživalo se još svega dva puta: jednom na srednjovjekovnoj crkvi i groblju u Ko-
ljanima, koja je za muzej u Kninu vršio F. Radić~2i drugi put na Čitluku, koja je za Au-
strijski arheološki institut u Beču vršio Mihovil Abramić. Rezultate tih istraživanja 1911
godine publicirao je Emil Reisch u okviru radnje o arheološkim iskapanjima u Dalmaci-
ji koja je taj institut vršio 1912. i 1913. godine. Taj namje rad danas jedina prava vrijed-
, nost i polazna točka za izučavanje antičkog Aequuma Pored popratnih nalaza, uz delll-
ljan opis je objavljen tlocrt perimetra!nih bedema grada i drugi dio istraženog foruma23
Početkom ovoga stoljeća, kako smo već vidjeli, svoj rad nastavlja i nekoliko stručnja­
ka iz prošlog stoljeća Najznačajruji su svakako Frane Bulić i Frane Radić, čiji se rad raz-
likuje od prijašnjega jedino po tome što sada prate i registriraju isključivo one nalaze ko-

20 F. Bulić; Scavi a Čitluk di Sinj (Colonia Oaudia Aequum o Aequitas), BASD Vm, 1885, str. 7- \3 + 2
table, išti članak u: Ausgrabungen in Citluk, Dalmatien. Mittheilungen der Zentra1kommission zur
Erforschung der Banden1cmiile XI, Wien 1885, str. 25-26.
21 F. Bulić, Ritrovamenti antichi rostiani a Sinj, BASD XXVII, 1904, str. 17- 21; o tome vidi i: N. Cambi,
Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj obali. Materijali XII. Zadar 1976. str. 253,
sl. 8.
22 F. Radić, Ostaci starinske crkve i groblja u Gornjim Koljanima kod Vrlike, SHP 5/3, 1900, str. 121 id.,
5/4, str. lli i d., 611- 2, 1906, str. 3- 11 .
23 E. Reisch, Die Grabuogen des Osterreicbischen archiiologischen Institutes wiihrend der Jahre 1912 und
1913, Jahreshefle des Osterreichishen archiiologischen Institutes XVI, 1913, str. \35-144 + 1 table.

257
ji dospiju u splitski odnosno kninski muzej. Publicirani radovi dosižu viši znanstveni ni-
vel' Više ne istražuju amateri, već uglavnom stručnJaci, a samo izuzetno amateri pod
strogom kontrolom stručnjaka.
Naredni period izmedu dva rata u rad i razvoj arheoloških istraživanja u Cetinskoj
krajini donosi nove promjene. Nakon prvoga svjetskog rata Dalmacija je pripojena Hr-
vatskoj i s njom ulazi u novoformiranu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istovremeno
se prekida i dugogodišnja suradnja s Austrijskim arheološkim institutom, pa se nanovo
pristupa reorganizaciji i obnavljanju sistematskog rada Zbog prečih poslova mlade drža-
ve i njene nebrige za razvoj arheološke znanosti uopće, od početnih velikih planova ma-
lo se toga ostvarilo i u Hrvatskoj i u Dalmaciji, a u pojedinim pasivnijim inerazvijenijim
krajevima, kakva je bila Cetinska krajina, posebno. Velik dio tih planova nije se ostvario
i stoga jer je došlo do smjene generacija. Nova generacija se, u skladu s razvojem arheo- •
loške znanosti, specijalizira za uža područja i nije više univerzalna kao prethodna. Sna-
žan razvojni zamah doživljava antička arheologija, dok su druge dvije njene grane, pra-
povijesna i srednjovjekovna, zapostavljenije. Zbog velike množine sakupljenih predmeta
u prethodnim periodima sve se manje izlazi na teren, a znanstveni rad uglavnom postaje
kabinetski, vezan za veće muzeje. I broj istraživanja, za koja su i onako sredstva bila ja-
ko reducirana, znatno je opao, a i vijesti s terena sve su ljede stizale. Povjerenička služba
na terenu potpuno zamire, a amateri koji su do tada svesrdno pomagali i djelovali, zbog
nagloga razvojnog zamaha arheološke znanosti, koji je započeo kako smo vidjeli već u
prethodnom periodu, više nisu mogli pratiti stručnjake. Sve u svemu to je svakako naj-
neplodnije razdoblje u razvoju arheoloških istraživanja u Cetinskoj krajini.
Ipak, uz sve nedostatke, zahvaljujući u prvom redu slučajnim nalazima, i u među­
ratnom vremenu postignuto je nekoliko vrijednih rezultata, i otkriveni su značajni spo-
menici.
U Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, broj XLIV od 1921. godine, Ljubo
Karaman objavljuje slučajan nalaz zlatnog nakita na triljskom groblju koji se pripisuje
supruzi ili kćeri nekoga starohrvatskog odličnika, a zlatnikom Konstantina Kopronirna
je datiran u drugu polovicu 8. st Pored zlatnika kao prilozi u tom grobu nadena su tri
para zlatnih naušnica, par zlatnih dugmeta, zlatna ogrlica i zlatni prsten s plavom stakle-
nom pastom. Taj luksuzni importirani zlatni nakit iz groba u Trilju predstavlja produkt
mediteransko-bizantskih zlatarskih radionie«5 i do danas je ostao jedan od najznačajni­
jih nalaza naše srednjovjekovne arheologije.
Drugi rad objavljen iste godine odnosi se na antičku arheologiju. Ante Pajo Mišura
objavljuje svoju disertaciju »Colonia Romana Aequum Claudium (Čitluk)", obranjenu
na univerzitetu u Friburgu u Švicarskoj. Ne koristeći se podacima što ih je 1913. godine
publicirao E. Reisch, donosi rezultate svojih istraživanja iz 1911. godine, pokušavajući
na osnovi njih i onih iz 1860. i 1884. te ranijih izvještaja, podataka i povijesnih izvora,
Aequum smjestiti u prostor i vrijeme, ali bez znatnijeg uspjeha. Daje opis grada, ostata-
ka arhitekture, popis sitnih predmeta i epigrafičkih spomenika do tada pronađenih, ne
navodeći nikakve podatke o okolnostima i mjestu njihova nalaza,26 što njegovoj radnji
znatno umanjuje vrijednost
•
24 Značajniji radovi publicirani II ovom drugom razvojnom stupnju arheološk.kih istraživanja II Cetinskoj
krajini u vremenu od 1900. do 1918. jesu: F. Bulić, BASD xxm, 1900, str. 7- 10 (Gardun), 10 (Aequum),
61-62 (TUIjaci), 118- 119 (Glavice); Isti, BASD XXIV, 1901, str. 129, 133 (Gardun), 173- 174 (Trilj); Isti,
Cenni sulla strada romana da SaJona aJla Colonia Oaudia Aequum (ČiUuk presso Sil\i) e sue diramazioni,
BASD XXVI, 1903, str. 113- 128; u istom ča50pisuje od istog autora objavljeno 14 rimskih natpisas Gardu·
na na str. 129- 136 i vijest O nalazu rimskog vodovoda i ostataka arhitekture II Sutini na str. 148; Isti, L'am.
polla d'oglio di s. Menas martire nella collezione dei pp. Francescani di Siqj, BASD XXVII, 1904, str. 14-17
+ 2 slike na tabli l ; V. Klaić, Episcopatus Ludrensis u Dalmaciji (532), VHAD NS XII, 1912- 1913, str.
314- 316 - isti članak u BASD XXXVIlI, 1914, str. 114- 118;J. Brunšmid, Antikni figuraJni bronsani predmeti
u hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, VHAD, N. S. XIU, 1913, str. 248 (Gardun); F. Bu/ić, lscrizione
inedita di un veteranus Alae Claudiae novae trovata a Sil\i, BASD XXXVIJI, 1915, sti. 154-157.
25 lj. Karaman, Zlatni nalaz II Trilju nedaleko Sinja, yjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (dalje
VAHD) XLIV, 1921, str. 3- 30.
26 A. P. Mišura, Colonia Romana Aequum Oaudium (ČiUuk), Graz et Vienne 1921, str. 1- 93 + IS ta-
bla.

258
 Između dva rata još je nekoliko znaČiljnih slučajnih otkrića. 1938. godine na padi-
nama sinjske tvrđave pronađena je za\Tjetna ara posvećena .genius loci". Natpis je sadr-
žavao posvetu i ime dedikanta i kraticu OSINI, koju je Ante Jadrijević veoma spretno
dopunio sa OSINI(ATES) i time dobio elnik mjesta iz kojega se moglo izvesti i njegovo
ime - Osiniud' Time je zauvijek bilo riješeno porijeklo imena današnjeg Sinja, jer iz la-
tinskog naziva nije teško doći do današnjeg oblika imena grada U istom J]esniku za ar-
heologiju i historiju dalmatinsku, broj LI od 1940. godine, A Jadrijević je publicirao i
kameju sv. Demetrija koja je nađena nedaleko od AequumiBi koja je pored vijesti o
ovom gradu koji se spominje (imenom u obliku Equitum) na II. solinskom sinodu, odr-
žanom 533. godine, do danas ostala jedini trag uže vezan uz poštovanje kršćanskog kul-
ta U njemu.
Osim radova koji su objavljivali slučajne i pojedinačne nalaze te rijetka rekognosci-
ranja terena (W. ButIJer, U. Girometta)~ u međuratnom periodu nastalo je i nekoliko
vrlo značajnih teoretskih rasprava koje su obrađivale povijesno-arheološke probleme
Cetinske krajine. Među njima svakako treba istaknuti disertaciju Sijepana Gunjače o To-
pografskim pitanjima stare Cetinske županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i 1lIuriuma
(objavljena u Splitu 1937. godine). To je povijesna rasprava o srednjo\Tjekovnoj cetin-
skoj i vrličkoj županiji. S. Gunjača je veoma \Tješto riješio i dva značajna problema atič­
ke arheološke topografije u Cetinskoj krajini: ubikaciju antičke Setovije na zaravnatom
obronku gradine Šušarij na položaju između RadošiĆ3 i Lučana i antičkog Tt1uriuma na
uzvisini Gardun iznad Trilja Uklonio je dotadašnje nesporazume oko antičkog imena
rijeke Cetine utvrdivš~ nakon niza iznijetih nepobitnih dokaza, da se Cetina cijelim svo-
jim tokom zvala samo Hippus, a nikako Tt1urius (Tt1urus) ili Nastos kako se ranije pret-
postavljalo.
U posljednje vrijeme, nakon drugoga s\ljetskog rata, arheološka istraživanja u ce-
tinskoj krajini ulaze u svoje plodnije razdoblje, a u skladu s oPĆim društvenim preobra-
žajem i interes širih narodnih masa za svoje kulturno nasljeđe postaje veći. U to vrijeme
se u Sinju, kao kulturnom i političkom središtu Cetinske krajine osniva i muzej. U po-
četku je po karakteru, sadržaju i teritorijalnoj kompetenciji to trebao biti kompleksni
gradski muzej, pa je kao takav i osnovan 7. srpnja 1956. godine pod nazivom .Gradski
muzej - Sinj". Trebao je to, dakle, biti muzej Sinja s pravom djelovanja samo na podru-
čju grada. U praksi se međutim njegova aktivnost odvijala i mnogo šire, zabvatajući
područje cijele općine - Cetinske krajine. samim tim se javila i potreba za izmjenom na-
ziva, što je i učinjeno 1963. godine, od kada sinjski muzej nosi naziv .Muzej Cetinske
krajine". U početku se za njegov normalan i nesmetan rad nalazilo malo sredstava jer je
prethodno trebalo riješiti osnovne probleme, obnoviti ratom opustošenu i onako. siro-
mašnu i ekonomski zaostalu Cetinsku krajinu. Takvo se stanje svakako moralo odraziti i
na njegovu osnovnu djelatnost Nekoliko istraživanja koja je ovaj muzej obavio ili u nji-
ma sudjelovao u zadnjih petnaestak godina imalo je isključivo zaštitni karakter. Takva
su karaktera bila istraživanja na Čitluku 1966. godine, otkopavanje prapovijesne tzv.
• Rarine gomile" više Vedrina kod Trilja iste godine i sudjelovanje u istraživanju rimsko-
\ ilirske nekropole na položaju današnje ciglane u Sinju 1970. godine. za planska i siste-
matska istraživanja još se nije našlo potrebnih sredstava
Da bismo lakŠI> pratili dalji razvoj arheoloških istraživanja u Cetinskoj krajini, svu
aktivnost vezanu uz ovaj posljednji period podijelili smo u tri poglavlja, ovisno p vre-
menskoj pripadnosti istraživanih lokaliteta
Nakon drugoga s\ljetskog rata istraživaI\ia prapovijesnih lokaliteta su u Cetinskoj
krajini postigla vrijedne i zllaČ\jne rezultate. U ime Arheološkog muzeja iz Splita istraži'
vao je uglavnom Ivan Marović. U odnosu na prethodne periode, istražen je velik broj

27 A. Jadrijević, Novi rimski natpis s grada Sinja, VAHD LI, 1940, str. 157- 159.
28 Isti, Starokršćanska gema sv. Demetrija iz Aequuma VAlID Ll, 1940, str. 163- 164.
29 W. Buttler, Burgwiile in Norddalmatien, Bericht der Romiscb-Germanischen Kommission XXI 1931
str. 185-187; U. Girometta, Spiljski nalazi u srednjoj Dalm.ciJ·j Hrvatski planinar XXXI Zagreb 1935' br. lO
i ll. " I

259

•
lokaliteta, većinom iz metalnih prapovijesnih razdoblja Ni jedno od nekoliko danas već
sigurno utvrđenih kamenodobnih prapovijesnih nalazišta nije istraživano, pa su ostaci
Qjihove materijalne kulture najslabije poznati. Iz paleolitika bilježimo samo jedan sluča­
jan nalaz kremenog artefakta iz Gospodske pećine na izvoru Cetine koji M. Malez datira
u stariju fazu mlađeg paleolitika, odnosno među atipične šiljke aurignaciena smouste-
rienskom tradicijom~Ni jedno mezolitsko nalazište još nije ustanovljeno, dok su stariji
i srednji neolitik zastupljeni samo na po jednom nalazištu. Prisutnost impresso-kerami-
ke starijeg neolitika registrirana je u pećini Tamni~ iznad Biteli~' a srednji neolitik je
zastupljen jednim fragmentom ovalnog profila, ukrašen urezanom i bijelo inkrustrira-
nom spiralom, koji je nađen na uzvisini Šibenica u Glavicama kod Sinja:'2 Nalazišta
mlađeg neolitika nešto su zastupljenija Do sada ih je na području Cetinske ~ine regi-
strirano nekoliko, uglavnom po sluČ<\jnim površinskim nalazima kremenog i kamenog
oruđa i oružja33,Keramika je i u tom neolitičkom periodu slabo zastupljena i nalazimo je
samo u Gospodskoj pećini na izvoru Cetine Slučajnim i pojedinačnim nalazima među
3aa

kojima prevladavaju kremene strelice s trnom ili bez trna za nasađivanj~i kamene sje-
kire utvrđeno je postojaQje eneolitskih nalazišta u Cetinskoj krajini." Od bakrenih
t
predmeta pronađenaje samo jedna.sjekira u Otoku kod Sinja35 Ni jedno od tih nalazišta
'nije istraženo, dok je sondiranje vršeno samo u Gospodskoj pećini. 3 •
Malo bolje, mada ni iz daleka j~ dovoljno, istražene su kamene gomile ranog i
srednjeg brončanog doba oko izvora Cetine na lokalitetima Šparevine, Lukovača, Preo-
čanska kosa i Čitluk, te brončanodobne gomile u Bajagiću i Obrovcu na Hanu nedaleko
od Sinja Sve te grobne gomile istraživao je I. Marović. Rezultate je nekoliko puta obja-
vi<f.7'Na osnovi materijala koji je dobio na tim istraživanjima i svoje naknadne analize
utvrdio je da dio tih prapovijesnih grobnih gomila pripada najstarijim nekropolama do
sada otkrivenim u Dalmaciji. Utvrdio je i postojanje jedne sasvim nove kulturne skupi-
ne, koja uz dosta dodirnih točaka s ostacima materijalne kulture sa susjednih područja
ima i niz osobitosti. Upravo te osobitosti dale su mu za pravo da na području uz gornji i
srednji tok rijeke Cetine ustanovi novu kulturnu skupinu kojuje nazvao .Cetinska kul-
tuma grupa ranog i srednjeg brončanog doba" u Dalmaciji.36 .
Osim istraživanja prapovijesnih kamenih gomila i sondiranja u Gospodskoj pećini,
I. Marović je 1956. godine u selu Otoku kod Sinja obavljao zaštitna arheološka istraživa-
nja na dosad jedinom poznatom sojeničkom naselju u Dalmaciji:'" Popratni materijal iz
naselja pripada brončanom i željeznom dobu. Rezultati tih istraživanja još nisu objavlje-
ni. Značajnije rezultate Marović je postigao publicirajući slučajne i pojedinačne prapovi-
jesne nalaze iz Cetinske krajine. Upravo su mu oni omogućili da upotpuni praznine ko-
je su ostavila planirana arheološka istraživanja, te uspostavi kronološki slijed dosadašn-
jih nalaza i materija1nih ostataka pojedinih prapovijesnib perioda na širem području ce-

30 B. Jaltić, Gospodska pećina kod izvora Cetine, Naše planine 9- 10, Zagreb 1973, str. 199- 201 ; M. Ma-
lez, Gospodska pećina - novi lokalitet paleolilika u Dalmaciji, VAlID LXXII- LXXI U, 1979, str. 5-9, sl. 2.

31 M. Zekan, Novi arheološki nalazi u pećinama sredllie Dalmacije, VAlID LXX- LXXI, 1968-69, str.
144- 145.
~2 I. Marović, Nalazi prahistorijske keramike u Biskupiji kod Knina, VAlID LIV, str. 88- 89. •
33 A. Vuletić, Novi neolitski nalazi na području Cetinske krajine. izd. Muzeja Cetinske krajine, Sioj 1975.
33a I. MorOViĆ, Rezultati arheološkog sondiranja u Gospodskoj pećini kod vrela Cetine, VAHD LXXII- LX-
XIII, 1979, str. 17- 24, sl. 2- 5.
33b O nalazu ovih kremenih strelica vidi: Isto, str. 24-27.
34 A. Vuletić, vidi table II. i VI.
35 '35 I. Marović, Nekoliko prahistorijSkih nalaza iz Splita i okolice Sinja, VAlID LX, 1958, str. 9.
35a I. MaroViĆ, vidi bilj. 33a, str. 13- 50.
36 ISli, Rezultati dosadaš01iih istraživanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine, Materijali xn, Zadar
1976, str. 67.
37 ISli, Iskopavaje kamenih gomila oko vrela Cetine god. 1953, 1954. i 1958, VAHD LXI, 1959, str. 5 id.;
ISli, RezUltati ... , Materijali XII, str. 55-75 i table l-XIII; Isti, I turnul i di Bajagić (Dalmazia), Atti del coll()-
quio internazionale di preistoria dela Daunia, Firenza 1975, str. 245- 246.
38 Vidi bilj. 36, str. 71.
39 I. Marović - B. GabričeviĆ, Arheološka istraživanja u Otoku lCI1\i Sinja, Slobodna Dalmacija od 22. listo-
pada 1955; Isti, Otkriće sojenica u Si01iskom polju, Slobodna Dalmacija od 9. rujna 1956.

260
 tinske krajine od starijeg (Tamnica) do srednjeg (Šibenica) i mlađeg (Gospodska pećina)
neolitika, preko eneolitika (bakrena sjekira iz Otoka) i brončanog doba (gomile oko
izvora Cetine te u Obrovcu i Bajagiću), sve do u željezno doba (rnač iz Medina u Si-
nju).'o

5. kolovoza 1966. godine Muzej Cetinske krajine istraživao je prapovijesnu tzv.

• Rarinu gomilu". Rezultati tog istraživanja nisu objavljeni, pa ih u kraćim crtama dono-
simo~'Gomilaje ležala na oko 300 m sjeveroistočno od Šipića kuća u selu Vedrine kod
Trilja Nepravilnog je ovanog oblika s promjerom između 7,30 i 8 In. Kamenjeje nepra-
vilnog oblika i nejednake veličine, bez ikakva reda i sistema nabacano na gomilu do visi-
ne od 2,30 In. Tokom iskopavanja se nije naišlo na nikakve tragove suhozidaqja Grob
veličine 0,80 x 0,60 m bio je izrađen od kamenih ploča u obliku sanduka. Bio je prekri-
ven jednom masivnijom pločom koja se naknadno raspukla u nekoliko komada Nala-
zio se u samoj sredini gomile nešto iznad razine zemlje, što je bilo mjetovano s1jenovi-
tim terenom na kojemu se pokapanje vršilo. Pored malobrojnih i slabo očuvanih ljud-
skih kostiju kao grobni prilog nađena je jedna bronćana sjekira .(sl. 2) Nikakvih kera-
mičkih ni drugih priloga nije bilo. Sjekira se danas nalazi u arheološkoj zbirci Muzeja
Cetinske krajine pod inv. br. 81. Dugačkaje 15 cm, širina lepezaste oštrice iznosi 4,7
cm, promjer otvora za nasađivanje držala 2 cm, a dužina cjevaste ušice 4,2 cm. Nalaz sje-
kire priopćio je I. Marović uspoređujući je s jednom slična oblika pronađenom u Velikoj
gomili br. 1 u Čitluku na izvoru Cetine uz smotak zlatne žice. Ni uz nju nisu bili prona-
đeni nikakvi keramički prilozi. Datirajući sjekiru iz Velike gomile, Marović je, tražeći
bližu analogiju, uspoređuje s jedinom do tada pronađenom sjekirom slična oblika u
Mađarskoj, koja se ondje datira u period B Illb, odnosno A2-B po Reineckeovoj podje-
li, a u našem slučaju A2-B, ~2 Nema rnzIOga stoga da i mi u isti taj period ne datlramo i
našu sjekiru iz Rarine gomile.
Istraživanja antičkih lokaliteta u Cetinskoj krajini nakon drugoga s\jetskog rata nisu
dala tako značajne, ali svakako ni sasvim zanemarive rezultate. Osim već spomenutog

40 /. Marović, Brončani mač iz Medina kod Sinja, VAHD LVI·LIX, 1954·57, str. 24 i d.
41 za podatke zahvaljujem prof. Anti Vuletiću.
42 l. MarOViĆ, ReZUltati ... , Materijali XII, str. 68 .

SI.2 Brončana sjekira

iz "Rarine gomile"
izn~d Vedrine kod
Trilja
Pic.2. A bronze axe
from "Rarina gomila"
(mound) from Vedri~
ne near Trilj

261
 istraživanja u Aequumu 1966. godine, arheološka istraživanja su vršena u Gali 1950. go-
dine, u Otoku 1955. godine i na mjestu pogonske hale ciglane u Sinju 1970. godine. Na
žalost, osim istraživanja u Gali, rezultati drugih nisu objavljeni. Sve su to bila zaštitoa
istraživanja Zbog melioracijskih radova u Sinjskom polju istraživalo se u Gali i Otoku,
a zbog preuređenja hale u ciglani u Sinju istraživana je ilirsko-rimska nekropola
U Gali su istraživanja vršena na položajima Gacko i Tomaševića njive~3Na Gac-
kom (ada na Cetini) na položaju .KuIina" pored ostataka arhitekture i grobova, kojima
zbog prethodnog devastiranja nije bilo moguće utvrditi kulturnu pripadnost, nađeno je
mnoštvo drugih ostataka materijalne kulture s vremenskim rasponom od prapovijesti do
potkraj antik~4Na položaju Tomašićeve njive, na istočnom kraju Gale, otkriveno je ne-
koliko grobova rimske provenijencije i nešto ostataka arhitekture. Opsežnija istraživanja
nisu vršena, a na osnovi popratnog materijala Branimir Gabričević, koji je sudjelovao i u
ostalim istraživanjima antičkih lokaliteta u Cetinskoj krajini, pretpostavio je da se tu na-
lazila jedna antička kovačko-metal urška radionica za proizvodnju poljoprivrednih alata
za okolno ruralno staovništvo~5Nalaz arheoloških ostataka u Gali značajan je i zbog l0-
ga jer su nam oni IIl\ibolji dokaz da je u prapovijesno i antičko doba bilo naselja i na
onim mjestima u Sinjskom polju koja je rijeka Cetina sve donedavno, u posljednjih ne-
koliko stoljeća plavi1!l6
Istraživanja u Otoku na položaju .Mirine" rezultirala su otkrivajem prve od nekoli-
ko starokršćanskih bazi1ika čiji su položaji u Cetinskoj krajini prilično sigurno utvrđeni.
Bazilika u Otoku:' dugačka 23 m, osim narteksa i glavnog broda s polukružnom apsi-
dom, čiju su krivinu pratili ostaci supselija i cathedre, imala je i nekoliko pobočnih pro-
storija (grobne kapele i baptisterij). U prostoriji s južne strane glavnog broda nalazila se
krstionica s tlocrtom u obliku grčkog križa. U nekoliko pobočnih prostorija sa sjeverne i
južne strane nalazile su se grobne kapele~&B. Gabričević, kojije vršio istraživanja, bazi1i-
ku datira u konac 5. i početak 6. st, a na osnovi činjenice da je pronađena krstionica i
ostaci klupa i biskupskog sjedala u tjemenu apside pokušao je u njoj ubicirati sjedište bi-
,skupije Ludrum, ustanovljene na drugom solinskom sinodu 533. godine:·
- Istraživanja Muzeja Cetinske krajine na Čitluku 1966. godine također nisu objavlje-
na, pa se koristimo prilikom da i njih ovdje u kraćim crtama objelodanimo. Povod istra-
živanja bio je slučajan nalaz dviju skulptura rimskih božica: Fortune i Rome. Njihovu
znanstvenu obradu dao je Nenad Cambi i ona će uskoro biti objavljena,.so a rni ćemo se
ovdje ograničiti samo na kraći opis rezultata tih istraživanja, koja su provedena u vreme-
nu između 26.VII. i l6.VIlI.1966. godine:'
Istraživanja su obavljena na čestici zemlje broj 2236110 KO Karakašica, a obuhva-
ćala su površinu od oko 200 mZ. Tom su prilikom otkopana dva arhitektonska sklopa:
sjeverni i južni koji je za oko 45 crn u nivou niži (sl. 3) .
Sjeverni arhitektonski sklop pruža relativno jasnu i jednostavnu sliku. Sačinjavao
gaje zid dugačak oko 23 m i pločnik. Pločnik je bio izrađen od laporastih ploča s gornje
strane obrađivanih i brušenih, a s unutarnje strane pratio je cijelu dužinu zida Pod njim
se nalazio oko 35--40 crn debeo nasip od ostatka tegula žbuke i pijeska Na mjestu otkri-
vanja pločnika nije se naišlo na tragove starije arhitekture. Zid je cijelom svojom duži-
nom bio širok 55 cm za razliku od južnoga, sjeverni završetak nije mu se pronašao jer

43 B. GabričeviĆ. Arheološki nalazi iz Gale, VAlID LV. 1953. str. 181- 198.
44 Isto. Slr. 194.
45 Isto. str. 197.
46 Isto. str. 194. bilj. 36a.
47 I. Marović - B. GabričeviĆ. Arheološka istraživanja...
48 N. Cambi. Problemi starokršćanske arheologije.... Materijali XII. str. 250.
49 B. Gabričević, Piscine bettesima1i cruciformi scoperte recentemente in DaJ,~ Akteo des VIllnter-
nationalkongres christiartity archeology. Trier 1965. str. 540.
50 Kako nas je autor obavijestio, znanstvena obrada ovih dviju skulptura bit će tiskana u narednom (LX-
XIV) broju Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku, a predana je i za tisak u Jahrbuch des Deutschen
archiilogischen Instituts.
51 za publiciranje rezultata korišten je i z>ieš~ O istraživanju prof. Ante Vuletića.

262
 niži od sjevernog, izrađen je od mnogo kvalitetnijeg materijala - tvrdog bijelog vapnenca
vrlo fine obrade. Svakako se može pripisati vremenu osnutka Aequurna ili neposredno
nakon toga (polovica l. st.). Urušen krovni crijep i pepeo s\jedoče da je nasilno poru-
šen, sigurno za jedne od provala barbarskih naroda u 4. ili početkom 5. st. Krajem 5. i u
prvim decenijama 6. st, kada se stanje u Zapadnom Rimskom Carstvu ponovo normali-
zira, oživljavaju i gradovi koji su u prethodnim provalama porušeni, popaljeni i opljač­
kani. To se izgleda dogodilo i u Aequumu, ali s tom razlikom što je na mjestu ove ne-
kad sjajne rimske kolonije sada stajalo manje naselje. O ovom još koliko-toliko značaj­
nom gradu u prvoj polovici 6. st. s\jedoči i spomen Aequuma (- Equitum) u nizu na-
53
brojenih mjesta pod jurisdikcijom novoosnovane biskupije Ludrum. Tom vremenu
normalizacije svakako možemo pripisati i izgradnju sjevernog arhitektonskog sklopa.
Osim što je u nivou viši za oko 45 cm, ovoj pretpostavci idu u prilog i činjenice da je za
~egovu gradnju upotrijebljen mekani lapor (čest građevinski materijal u kasnoantičkoj
Dalmaciji), te da su kao spolije za njegovu gradnju i nasip ispod pločnika upotrijebljene
baze stupova i drugi građevinski materijal s ranijih građevina Neće biti, dakle, kako se
to do sada pretpostavljalo, da je Aequum porušen i napušten već za prvih provala bar-
barskih naroda početkom 5. st, nego će mu se to dogoditi kad i najvećem dijelu ostalih
gradova u Dalmaciji, početkom 7. st Činjenica da do sada nisu pronađeni ostaci materi-
jalne kulure koji bi upućivali na prisutnost kršćanskog kulta u ovom rimskom gradu, ne
znači i njihovu potpunu odsutnost, nego da će ona biti u prvom redu rezultat nedovolj-
ne istraženosti. Nadamo se da će takvu pretpostavku buduća istraživanja i potvrditi.
Istraživanja srednjo\jekovnih arheoloških lokaliteta na području Cetinske krajine u
ovom posljednjem razvojnom periodu bila su najopsežnija i dala su vrlo vrijedne i zna-
čajne rezultate. Istraživanja su započela u prvim godinama nakon oslobođenja U Kru-
nića ogradi u Otišiću kod Sinja 16. prosinca 1946. godine Sgepan Gunjača započeo je
istraživanje vidljivih ostataka jedne starije građevine. Kako se već u samom početku
,utvrdilo da se ne radi o starohrvatskoj crkvi, kako se pretpostavljalo, već o starokršćan­
skoj, a (zbog lošeg vremena, istraživanja su ubrzo bila obustavljena54 Godine 1947. i
1948. S. Gunjača započeo je s pripremama i pokusnim istraživanjima crkve sv. Spasa na
izvoru Cetine i groblja oko nje. Istih je godina vršio i istraživanja starohrvatske crkve i
kasnosrednjo\jekovnoga groblja na položaju Mijoljača u Brnazima kod Sinja. Ponovo je
nastavio istraživačke radove na izvoru Cetine 1952, 1~53. i 1954. Godine 1953. vršena je
reambulacija, a od 1954. istraživanja i sondiranja arheoloških lokaliteta na površini koju
danas prekriva akumulacijsko jezero HE "Peni~a".I te je radove vodio S. Gunjača, a uz
manje prekide trajali su do 1958. godine.
Osmogodišnji istraživački radovi na crkvi i groblju sv. Spasa na izvoru Cetine, koje
je pet puta vršio S. Gunjača, pored ranosrednjovjekovne crkve iz 9. st s pregradnjama iz
kasnijih razdoblja, iznijeli su na vidjelo i dosad najveću poznatu i istražen u srednjo\je-
kovnu nekropolu na teritoriju stare hrvatske države. Otkriveno je i istraženo ukupno
I 162 groba na površini od oko II 250 m 2 , koji se po prilozima u njima pronađerum
mogu datirati u vremenski. raspon od 10. do 15. st, s povremenim ukapanjima sve do
naših dana. Među grobOVima ove nkropole susrećemo pet osnovnih lipova koji se jav-
ljaju na širem podruqu Dalmatinske Hrvatske: od onih 'u prostoj zemlji bez ikakve
grobne arhitekture pa do zidanih (etažnih) grobnica. Oko 850 grobova ove nekropole
bilo pokriveno stećcima Osim pojedinih iz\ještaja,55 rezultati tih izuzetno vrijednih
istraživanja još nisu sistematizirani i objavljeni.
Paralelno s tim istraživanjima, Gunjač3 je vršio sondiranja i istraživanja manjeg
opsega na cijelom nizu lokaliteta u bliŽOj okolici. Tako je, na primjer, na istočnom kraju

53 F. Bulić - J Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa, Zagreb 1912, str. 55.

54 S. Gunjača, Muzej hrvatskih starina od oslobodenja do danas, SHP, Ul. ser., sv. 2, 1952, str. 223.
55 Isto, sir. 225,227-229; ls/i, Radovi na crkvi i groblju svetog Spasa na vrelu Cetine, Ljetopis JAZU SS,
1949, str. 87-91 ; Is/i, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini 1952, SHP, Ill. ser., sv. 4, 1955, str. 227- 228;
/Sli, Rad Muzeja hrvatskih starina u g. 1953, SHP, Ul . ser., sv. 5, 1956, str. 209- 210; lSli, Rad Muzeja hrvat-
skih starina u god. 1954, SHP, III. ser., sv. 6, 1958, str. 228; D. Je/ovina, Starohrvatske nekropole na podru-
čju izmedu rijeka Zrmanje i Cetine, Split 1976, str. 38-42.

264
 sela Cetine na njivi Marka Totića naišao na ostatke starije građevine i grobova obloženih f
i prekrivenih kamenim pločama,56'na planini Kapnici je utvrdio postojanje kamenoloma
iz kojega su vađeni blokovi za stećke na nekropoli sv. Spasa!7na lokalitetu "Nugo" je
utvrdio postojanje kasnosrednjovjekovnih grobova i ostataka arhitekture koji upućuju
na njihov sakralni karakter,56 nedaleko od vrela Nelaja u Kotluši kod Vrlike traktor je
preoravajući njivu na površinu izvukao nekoliko pokrivnih ploča srednjovjekovnih gro-
bova. Naknadnim zaštitnim istraživanjem sakupljeno je nekoliko grobnih priloJ9 koji
te grobove determiniraju u vrijeme 13. ili 14. st Manja zaštitna istraživanja i sondiranja
Gunjačaje vršio i na položaju "Pivnice" sjeverozapadno od crkve sv. Spasa, gdje je ušao
u trag temeljnim ostacima zidova građenim od grubog kamenja međusobno vezanog
glinom, na osnovi čegaje pretpostavio da bi se ovdje moglo raditi o ostacima građevina
stare Vrlike~
Qtprilike istovremeno s početkom istraživanja crkve i nekropole na izvoru Cetine,
Gunjača je vršio i zaštitna istraživanja u Brnazima na položaju "Mijoljača". Na tom
uzvišenja s kojeg pogled široko puca na Sinjsko polje otkriveni su ostaci starije antičke
• arhitekture i kamene dekorativne plastike čije karakteristike upućuju na starokršćansko
postajanje, ostaci temelja zidova starohrvatske crkvice nepravilne šesterolisne osnove i
nekoliko fragmenata ukrašenoga crkvenog namještaja iz istog vremena. Ta je crkvica,
kako je Gunjača svojim istraživanjima ustvrdio, bila relativno rano do temelja porušena.
Na njene su zidove već u 13. st nasjeli srednjovjekovni grobovi, a kontinuitet sahranji-
vanja na tom položaju, luIko je utvrđeno na temelju provedene naknadne analize po-
pratnih nalaza i grobnih priloga, traje sve do početka 16. st U 109 grobova, koliko ihje
ukupno istraženo i otkriveno na toj nekropoli, pronađeno je vrlo malo priloga6' .
Podizanje hidroelektrane i brane za njeno akumulacijsko jezero na Peruči (pritoka
Cetine) uvjetovalo je zaštitno istraživanje cijelog terena koji će kasnije jezerom biti poto-
pljen~2Istraživanjimaje, uz suradnju radnika Arheološkog muzeja u Splitu, a u ime Mu-
zeja hrvatskih arheoloških spomenika, i ovog puta rukovodio S. Gunjača. Započela su
18. kolovoza 1954. godine nakon provedene djelomične reambulacije terena u razdo-
blju između 27. veljače i 2. ožujka 1953. godine. S istraživanjem i rekognosciranjem !e-
rena započelo se od izvora Peruče prema sjeveru. Osim srednjovjekovnih, ova su rekog-
nosciranja i zaštitna istraživanja obuhvatila i nekoliko položaja na kojima su ustanovIj€>-
ni ostaci materijalne kulture prapovijesnih i antičkih perioda. Vršili su ih radnici Arheo-
loškog muzeja u Splitu Branimir Gabričević i Mladen Nikolanci, ali njihovi rezultati ni-
su još ni usputno objavljeni, pa su nam ostali potpuno nedostupni.
S arheološkim zaštitnim istraživanjima na području budućeg akumulacijskogjezera
HE "Peruča" započelo se, vidjeli smo, 1954. godine, nastavilo 1956. (1955. godine nije
se radilo zbog nedostatka sredstava), a završilo 1958. godine. U četvorogodišnjoj kam-
panji istraženo je oko tridesetak lokaliteta na kojima su utvrđeni ostaci srednjovjekovne
materijalne kulture. Ovdje ćemo ih samo redom nabrojiti i navesti osnovne rezultate.
1. Na području oko izvora Peruče istraživalo se na četiri položaja:
a. Na "Glavici", vlasništvu Ante Jukića, ustanovljeno je nekoliko srednjovjekov-
nih grobova.
b. Jedan srednjovjekovni grob otkriven je u vinogradu Mile Kelave.

56 S. GUnjačo, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini 1952, str. 231.

57 isto, str. 232.
58 Isti, Rad Muzeja hrvatskih starina u g. 1953, str. 209- 210.
59 isto, str. 210-212.
60 Isti, Rad Muzeja hrvatskih starina u god. 1954, str. 228.
61 Isti, Muzej hrvatskih starina od oslobođenja do danas, str. 223- 225; Isti, Starohrvatska crkva i kasno-
srednjovjekovno groblje u Bmazima kod Sinja, SHP. ill. ser., sv. 4,1955, ste. 85- 134; D. Jelovina, Starohr-
vatske nekropole, str. 37- 38.
62 O~irniJe o Z8Štitnini arheološkim istraživ8Qjima uz gornji tok rijeke Cetine vidi: S. Gu11iača, Rad Mu-
zeja hrvatskih starina u g. 1953, SHP, m. ser., sv. 5, str. 214- 215; Isti, Rad Muzeja hrvatskih starina u god.
1954, SHP, m. ser., sv. 6, str. 229- 230; Isti Trogodišnji rad Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, SHP,
Ill. ser., sv. 7, str. 273- 275; D. Vrsalović, Cetvorogodišnji rad Instituta za nacionalnu arbeologiju i Muzeja
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1%1. godine), SHP, m. ser., sv. 8- 9, str. 269.

265
•

c. Na .Jukića brigu", iznad samog izvora Peruče, takoder se ušlo u trag nekolici-
ni srednjovjekovnih grobova.
d. Kod samog izvora su uvrđeni ostaci rimskog vodovoda koji je vodom snabdi-
jevao antički Aequum.
2. U selu Maljkovu uz desnu obalu Cetine, oko 4,5 km udaljenom od današqje bra-
ne, istraživaqja su vršena na desetak polpžaja:
a. Na položaju»Greblje" kod potoka Ribarića otkrivena je kasnosrednjovjekov-
na nekropola sa oko 140 grobova. Mali broj pronađenih grobnih priloga upućuje na nj~
no datiranje u vrijeme između 12. i 14. st63
b. Na položaju »Grudine", uz izvor potoka Ribarić, ustanovljeni su ostaci arhi-
tekture, za koje je utvrđeno da pripadl\iu nekoj rimskoj građevini, i nekolikp srednjovj~
kovnih grobova.
c. Na položaju »Mija1juša" nasuprot »Greblja" takoder je otkopano nekoliko
srednjovjekovnih grobova.
d. Na ušću Ribarića u Cetinu otkriveni su ostaci prapovijesnoga sojeničkog ~
Ija.
e. U vinogradu Marka Bilandžića otkriveno je srednjovjekovno groblje s nekoli-
ko desetaka grobova. .
[ Nekoliko srednjovjekovnih grobova otkopano je i na njivi i u vinogradu Milice
Bilandžić.
g. Srednjovjekovni grobovi su otkriveni i u vinogradu Frane Bilandžića.
Osim tih položaja, uglavnom uz potok Ribarić, u Ma1jkovu se još istraEva10 na položaji-
ma .Plavšina ograda", »Thrska kula" i u vinogradu Ivana Budimira.
3. U selu Dabru na lijevoj obali Cetine, nasuprot Maljkovu, istraEvanja su vršena
na dva položaja:
a. U seoskom groblju kod crkve sv. Jovana utvrđena su tri srednjovjekovna gro-
ba.
b. Na položaju »Crkvina" istraženi su ostaci jedne male jednobrodne crkvice s
kvadratnom apsidom orijentirane u smjeru istok-zapad.
4. Na više položaja zaštitna istraEvanja vršena su i u Koljanima:
a. Na položaju .Crkvina" u Gornjim Koljanima obavljena su revizijska istraživa-
nja srednjovjekovnoga groblja i starohrvatske crkve otkopane pod konac prošlog stolj~
ća. Ustanovljeno je daje najveći dio grobova i zidova starohrvatske crkve iskrčen, pa ova
revizijska istraEvanja nisu dala nikakve nove rezultate.
b. Pokusna sondiranja su vršena i na Duvnjakovim njivama, takoder u Gornjim
Koljanima, na mjestu gdje je 1897. godine otkopan grob starohrvatskog ratnika, ali ni tu
nije bilo nikakvih rezultata, pa se ustanovilo da se radilo o usamljenom ukopu.
c. Ostaci sredqjovjekovne crkvice i nekoliko grobova pod stećcima otkriveno je
na seoskom groblju u zaseoku Laktac.
d. U istom zaseoku kod izvora Dragovića otkrivena je mala kasnosrednjovjekov-
na nekropola s grobovima bez ikakvih priloga.
e. U pećini iznad izvora Dragovića pokusnim istraEvanjirna ušlo se u trag kul-
turnom sloju s ostacima materijalne kulture od prapovijesti do sredqjeg vijeka. Tim je
istraživanjima rukovodio Ivan Marović.
[ Na nUestu pravoslavnog manastira i crkve Bogorodičina roždenstva u Drago-
viću otkriveni su temelji zidova ranije novovjekovne crkve u kojOj su kao spolije bili
ugrađeni dijelovi kamenoga crkvenog namještaja ukrašenog pleternom ornamentikom,
za koje je Gunjača pretpostavio da su preuzeti iz starije srednjovjekovne crkve kojoj su
ostaci kasnijim pregradnjama potpuno iščezli. U ovu su crkvu, takoder kao spolije, bili
ugrađeni i fragmeati rimskih kamenih spomenika.
5. U Podosoju, selu sjeverozapadno od Koljana, provedena su revizijska istraživa-
nja srednjovjekovne crkve i groblja, koje je 1890. godine istraEvao P. Stanić. Novim
63 D. Je/ovina, Kasnosrednjovjekovna nekropola ..Greblje'" u selu Maljkovu, SHP, m, ser., sv. 7, str.
255- 266.

266
 istraživanjima iz 1956. godine otkriveni su ostaci kasnosrednjovjekovne jednobrodne cr-
kve s kvadratnom apsidom. Dijelova crkvenog na!'nještaja nije se pronašlo. U samoj cr-
kvici je otkopano nekoliko grobova, a groblje se steralo i s njene zapadne strane. Grob-
nih priloga u njima nije pronađeno.
6. Na uzvisini Stražine između sela Podosoja i Galjaka, na kojoj je K. Patsch 1899.
godine registrirao postojanje velikog broja rimskih epigrafičkih spomenika, istražen je
manji dio veće kasnosrednjovjekone nekropole s ovalnim grobovima omedenim nizom
kamenja U grobovima nije pronađeno nikakvih priloga.
Paralelno sa završnim arheološkim radovima na podruqu koje je trebalo prekriti
akumulacijsko jezero zaštitni istraživački radovi su vršeni na još nekoliko lokaliteta u
Cetinskoj krajini. Krčeći njivu u Zdušu kod Vrlike, Jakov Rebić se 1957. godine namje-
! rio na nekoliko ranosrednjovjekovnih grobova u prostoj zemlji. Nakon provedenih za-
štitnih istraživanja, koja je obavio Dušan lelovina, utvrđeno je da grobovi pripadau dije-
lu ranosrednjovjekovne starohrvatske nekropole poganskog horizonta koju je još 1902.
. godine istraživao Lujo Marun 1957. godine otkopano je ukupno pet grobova, a u četiri
je kao prilog nađena po jedna keramička posuda~~1958. godine se na srednjovjekovne
grobove naišlo i II Trilju kod kuća Latinac i na položaju "Okolište", na mjestu današnje
tvornice za preradu plastičnih masa "Cetinka", također u Trilju. I u jednom i u dru~om
slučaju radilo se o kasnosrednjovjekovnim grobovima s vrlo rijetkim prilozima. 5
Nekoliko zaštitnih istraživanja arheoloških srednjovjekovnih lokaliteta obavljeno je
i u novije vrijeme. U svim se slučajevima radilo o grobovima 27. rujna 1975. godine u
lasenskom na Čitluku u zaseoku Tornići, prilikom proširenja ceste pronađen je jedan
srednjovjekovni grob s prilozima koji karakteriziraju starohrvatski horizont poganskih
grobova U drugim grobovima s tog položaja grobnih priloga nije bilo. Drugi put istraži-
valo se u selu Glavice nedaleko do Sinja u lipnju 1977. godine. Prilikom proširenja igra-
lišta NK "Borac", s njegove sjeveroistočne strane otkriveno je šest grobova obloženih i
pokrivenih pločama od lapora orijentiranih u smjeru istOk-zapad. od grobnih priloga
pronađen je samo jedan brončani prsten u obliku karičice na krajevima spojene zakovi-
com i slabo sačuvanim tragovima pozlate. Po konfiguraciji terena i položaju nekropole
dade se zaključiti da su otkriveni tek njeni periferni dijelovi. Sva zaštitna istraživanja u
Jasenskom vršio je Muzej Cetinske krajine.
Posljednji put istraživalo se u srpnju i kolovozu 1978. godine u Trilju kod tvornice
"Cetinka" i u zaseoku Župa u Košutama?"'r ovaj se put radilo o zaštitnim istraživanjima:
kod "Cetinke" zbog gradnje novog parkirališta, a u Župi zbog iskopa kanala za vodo-
vod. Na obadvije nekropole bilo je otkopano oko dvadesetak grobova Svi su bili orijen-
tirani u smjeru istok-zapad s većim ili manjim otklonom prema jugu ili sjeveru i oblože-
ni i prekriveni pločama od lapora. Ni u jednom nije bilo nikakvih priloga
Završavajući na kraju ovaj pregled arheoloških istraživanja uz gornji i srednji tok ri-
jeke Cetine kroz proteido dvostoljetno razdoblje, nameće nam se općenit zaključak da
su planska i sistematska istraživanja vrlo rijetko vršena Najveći broj dosadašnjih istraži-
vanja imao je isldjučivo zaštitni karakter, pa ona stoga nisu mogla dati prave i potpunije
rezultate. Pored slabe arheološke neistraženosti ovog podruqa, vidljiva je i neujednače­
nost u istraživanju pojedinih njegovih povijesnih perioda I na sakupljanju arheoloških
topografskih podataka s ovog podruqa veoma je malo učinjeno. Ono malo podataka što
ih ipak imamo sakupljeno je bez nekog reda, uglavnom prema ukazanim prilikama i
sIdonostima pojedinih istraživača Donoseći ovaj povijesni pregled arheoloških istraživa-
nja u Cetinskoj krajini, vidjeli smo da velik dio njihovih rezultata još nije objavljen. Taj
bi propust u što skorije vrijeme svakako trebalo ispraviti, jer bi time znatnije doprinijeli
unapredenju i razvoju arheološke znanosti u Cetinskoj krajini i Dalmaciji uopće.

64 Isti, Starohrvatske nekropole... , str. 50.

65 S. Gunjača, Još jedan nalaz starohrvatskog nakita u Trilju, Historijski zbornik l, 1948, str. 213 i d., sl.
3.
66 U ime Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita koji je financirao istraživanja vršili su
ih Nikola Jakšić, kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, i Branko Kirigin, kustos Arheološkog
muzeja iz Splita, a bio je prisutan i autor ovih redaka.

267
 Sum mary
A SURVEY OF ARCHEOLOGICAL RESEARCH IN TIlE AREA AROUND
CETINA
The historical development of archeological research in the area around Cetina
includes the past two-hundred year period divided for easier orientation into several
phases which basica1Jy correspond to the changes in political and territorial power and
influence. Due to the length of Turkish domination the research of archeologicallocali-
ties in the area was begun much later than in other parts of Dalmatia.
The first and the longest phase had yielded the most modest results. This is under'
standable considering the beginnings and the general situation and development of re-
search at the time. It iasted from the 1770's to the 186O's."Only two authors have provi-
ded somewhat more extensive notes on the existence of archeological monuments in
the area: the Venetian abbot Alberto Fortis and the young Ivan Lovrić of Sinj.
The flrst archeological research in this part of Dalmatia was carried out on Čitluk !
near Sinj (ant Colonia Claudia Aequum) in 1859 and 1860. These two years mark a tur-
ning point in development of archeological research of the area around Cetina and the
beginning of a new period lasting until about the end of the World War I. The research
in this period was done several times and the number of published works was signifl-
cantly greater. Accidental and isolated flndings were most frequently published related
to the two largest archeological localities in the area: Čitluk and Gardun above Trilj
(ant Tilurium) where a Roman military camp with the »Legia VII Claudia pia fldelis"
had been stationed. Other results of research were also published mainly about the vici-
nity of the present day Vrlika where several prehistoric, antique and early medieval loca-
lities had Iain
The third developmental phase iasted from the end of the World War I to the end
of the World War II. It brought new and great changes into the development of research
of the area, particularly with respect to the expertise and publishing of signiflcant indivi-
dual flndings. A specially intense 110urishing of the research of antique architectural lo-
calities was evidenced while two other branches of archeology - the prehistoric and the
early medievalwere somewhat neglected. In the same period two very valuable acciden-
tal flndings were published: LJubo Karaman published in 1921 the work on the famous
early medieval golden jewellery from Trilj whilt: Ante Jadrijević published the discovery
of a Roman sacriflcial altar from Sinj with the inscription bearing the dedication nSenius
loci", the names of the dedicators and, most importantly, the abbreviation OSINI (ates)
which had forever solved the problem of the origin of the name Sinj.
During the last phase, after the World War II, the research of archeologicallocali-
ties around Cetina experienced a more fruitful era. The prehistoric and medievallocali-
ties were being researched more frequently, several research efforts performed after the
World War II (Otok - the old Onistian basilica, Citluk, Ruduša in Sinj) were exclusively
of protective nature. From the prehistoric periods the stone grave mounds from the ear-
ly and middle bronze age around the spring of the Cetina were best researched along
with the grave mounds in Bajagić and Obrovac on Han near Sinj. On the basis of the re-
mains of material culture in these mounds Ivan Marović had established the existence
of a completely new cultural group with a number of characteristics similar to those of
the material from the neighbouriilg areas and some specillc ones of its own. He named
this new cultural group »the Cetina cultural group from the early and middle bronze
age" in Dalmatia. Other prehistoric periods of the area are still very poorly known to us.
The research of medievallocalities after the war had also given very valuable results. Be-
sides the numerous researched localities (Trilj, Brnaze, Potravlje, Dragović, Ma1jkovo,
Podosoje, Koljani and Zduš near Vrlika) the early medieval church of Sv. Spas was stu-
died and restored. It is a valuable monument of Old Ooatian architecture. Around the
church the greatest medieval necropolis known today on the territory of the Old Croa-
ti811 state was also researched. On the area of 11.250 square meters a total of 1.162 gra-
ves was studied.

268