See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/315497017

Analiza nezaposlenosti mladih osoba u Bosni i Hercegovini (Zbornik radova

Nova Naučna Edukativna Misao, 5/2016, Nomotehnički Centar Beograd)

Article · December 2016

CITATIONS READS

0 1,414

1 author:

Admir Čavalić
Association Multi
31 PUBLICATIONS   3 CITATIONS   

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Decentralization in Bosnia and Herzegovina View project

All content following this page was uploaded by Admir Čavalić on 22 March 2017.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 ANALIZA NEZAPOSLENOSTI MLADIH OSOBA U BOSNI I HERCEGOVINI
Admir Čavalić, MA1

Apstrakt
Nezaposlenost mladih predstavlja jedan od najvećih ekonomskih problema u Bosni i
Hercegovini. Prema podacima iz posljednjeg Redovnog ekonomskog izvještaja za jugoistočnu
Evropu, nezaposlenost među mladima u BiH najviša je u regiji i iznosi 57,9%. Problem
nezaposlenost mladih dijele kako razvijene europske zemlje, tako i zemlje u tranziciji.
Nezaposlenost mladih ne predstavlja samo ekonomski problem, već je dio šireg socijalnog
problema koji nerijetko rezultira socijalnim nemirima, ali i odlaskom mladih iz države. U
okviru rada navode se obilježja problema nezaposlenosti mladih osoba u BiH, sa fokusom na
obrazovanje koje čini jedan od najvažnijih faktora pri rješavanju datog problema. Istraživački
dio rada prikazuje stavove mladih osoba o problem nezaposlenosti, obrazovnom sistemu, ali i
razlozima vlastite neaktivnosti na tržištu rada. Rezultati istraživanja pokazuju da mlade osobe
percipiraju obrazovni sistem kao glavni uzrok nezaposlenosti ovog dijela populacije. Pored
toga, mladi smatraju da nisu dovoljno pripremljeni za zahtjeve koje pred njih postavlja tržište
rada.

Ključne riječi: nezaposlenost, nezaposlenost mladih, poduzetništvo, poslodavci

Abstract
Unemployment of young people is one of the biggest economic problems in Bosnia and
Herzegovina. According to data from the last Economic Report for South East Europe SEE6,
unemployment among young people in B&H is the highest in the region and is 57.9%. The
problem of youth unemployment is shared by developed European countries and countries in
transition. Youth unemployment is not only an economic problem, but is part of a wider social
probles that often result in social unrest and young people from leaving the country. Paper
outlines the features of the problem of unemployment of young people in B&H, with a focus on
education that is important factor to solve a given problem. The research part of the paper
presents the views of young people about the problem of unemployment, the education system,
but also the reason for their inactivity. Results show that young people perceive the education
system as the main cause of youth unemployment. Young people believe that they are not
sufficiently prepared for the demands of the labor market.

Key words: unemployment, youth unemployment, entrepreneurship, employers

UVOD
Nezaposlenost mladih osoba predstavlja ekonomski problem kojeg Bosna i Hercegovina dijeli
sa zemljama okruženjama, ali i sa članicama Europske unije. Bez obzira da li se radilo o
tranzicijskim ili razvijenim zemljama, statistički podaci ukazuju na to da je stopa
nezaposlenosti mladih osoba značajno viša od stope ukupne nezaposlenosti. Kod zemalja
članica Europske unije ovaj nesrazmjer je u najvećoj mjeri izražen u Grčkoj, Španiji, Portugalu,
Hrvatskoj i Irskoj. Upravo je u ovim zemljama, uključujući Italiju, Slovačku, Kipar i
Francusku, stopa nezaposlenosti mladih iznad EU prosjeka. Činjenica da je skoro 7,5 miliona
mladih širom Evropske unije trenutno neaktivno ili bez posla, pozicionirala je problem

1 asistent, Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli, Univerzitetska 8, 75.000 Tuzla,

admir.cavalic@yahoo.com
nezaposlenosti mladih među centralnim pitanjima EU političke agende. Zbog toga su „lideri
EU na sastanku Vijeća Evrope juna 2013. godine usvojili sveobuhvatan plan za borbu protiv
ovog problema te donijeli odluku o pokretanju i proširenju više različitih inicijativa kako bi se
olakšala integracija mladih na tržištu rada i podstaklo njihovo zapošljavanje“
[Hadžimahmutović, B. i Martić, M. 2005: 4]. Prema Redovnom ekonomskom izvještaju za
jugoistočnu Evropu zemalja SEE6, nezaposlenost među mladima u Bosni i Hercegovini najviša
je u regiji i iznosi visokih 57,9%. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje iz januara
2016. godine, u Bosni i Hercegovini ukupno je registrovanih 537.568 nezaposlenih osoba. Od
toga, prema procjenama Federalnog zavoda za zapošljavanje, trećina nezaposlenih osoba
odnosi se na mlade osobe. Uz navedeni problem nezaposlenosti prisutan je i trend rastuće
neaktivnosti kod mladih, rano napuštanje školovanja kao i dugotrajna nezaposlenost. Naročito
aktuelan problem je odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine u zemlje EU, najvećim dijelom u
potrazi za poslom. Određena istraživanja sugeriraju da bi „65.6% mladih iz Bosne i
Hercegovine napustilo zemlju zbog privremenog rada“ [Đipa, D. i Fazlić, S. 2012: 38].
Negativni trendovi su imali značajan uticaj na demografsku sliku naše zemlje pa tako podaci
iz 1981. godine pokazuju da je učešće mladih u ukupnoj populaciji te godine bilo „blizu 30%
dok je danas tek svaki 5 stanovnik Bosne i Hercegovine unutar starosne granice između 15 i
30 godina“ [Hadžimahmutović, B. i Martić, M. 2005: 11]. Paralelno sa povećanjem stope
nezaposlenosti mladih, raste i njihova neaktivnost na tržištu rada što vodi ka većem problem
dugotrajne nezaposlenosti. Ovo u konačnici može rezultirati socijalnim nemirim, kakvi su se
dešavali tokom februara 2014. godine (tzv. Februarski protesti). Bitan element u rješavanju
problema nezaposlenosti mladih osoba leži u obrazovanju. Sistem obrazovanja aktivno
učestvuje u procesu kreiranja nove radne snage za tržište rada, te je stanje obrazovnog sistema
značajno za buduća kretanja na tržištu rada. Shodno navedenom, u okviru istraživačkog dijela
rada prikazat će se rezultati ispitivanja stavova mladih u vezi nezaposlenosti, obrazovnog
sistema, ali i razloga njihove neaktivnosti na tržištu rada. Prethodno će se predstaviti
problematika nezaposlenosti mladih u našoj državi, sa osvrtom na rezultate nekoliko studija i
istraživačkih projekata u ovoj oblasti.

1. POJAM NEZAPOSLENOSTI

Nezaposlenost se obično definiše kao „privremeno ili trajno stanje osoba koje nemaju, ali traže
posao. Ljudi koji imaju posao su zaposleni, dok se oni koji nemaju, niti traže posao posmatraju
izvan radne snage. Stopa nezaposlenosti predstavlja broj nezaposlenih podijeljen s ukupnom
radnom snagom“ [Samuelson, P.A. i Nordhaus, W.D. 2007: 654]. Ponuda rada se obično
prikazuje kao „individualna ponuda rada, u okviru koje pojedinci konkurišu međusobno i
tržišna (ukupna) ponuda, kao organizovana ponuda rada – ponuda rada udruženih radnika uz
posredstvo sindikata“ [Hodžić, K. 2005: 97]. Pritom se smatra da izvjestan broj nezaposlenih
predstavlja normalnu pojavu, tzv. prirodna stopa nezaposlenosti. Ako se ovaj „broj kreće ispod
5% - tada se smatra da postoji puna zaposlenost“ [Bogdanović, M. i Šestović, L. 2002: 78].
Ipak, pojam pune zaposlenost predstavlja „idealan model koji je praktično gotovo neostvariv“
[Barać, S. i Stakić, B. 2007: 55]. Statističke agencije uglavnom preferiraju definicije
Međunarodne organizacije rada, prema kojima radno sposobno stanovništvo obuhvata sve
osobe koje imaju 15 i više godina, podijeljene u dvije glavne kategorije: radnu snagu
(ekonomski aktivno) i ekonomski neaktivno stanovništvo. Radnu snagu ili aktivno
stanovništvo čine zaposlene i nezaposlene osobe, gdje radno stanje osobe zavisi od toga koje
je dobi i šta je radila u referentnoj (posmatranoj) sedmici. Popis stanovništva,
domaćinstva/kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine je koristio navedene
definicije, što je često uzrokovalo određeno nezadovoljstvo kod lica koja su su bila predmet
popisa.
Problem nezaposlenosti se već duže vrijeme pojavljuje kao jedno od osnovnih pitanja u okviru
ekonomske nauke. Zbog iznenadnih varijacija ukupne stope nezaposlenosti, države su
pokušavale pronači način kako bi se ista kontrolisala i usmjerila ka željenom stanju. Pritom su
korištene različite mjere, zavisno od toga koja se ekonomska škola slijedila odnosno perioda
primjene određenih politika. Intervencionističke mjere fiskalne i monetarne politike, obično
nazvane „kejnsijanske“ mjere, bile su široko korištene sredinom prošlog stoljeća, a kako bi se
„podmazali poslovni ciklusi i obezbjedila prihvatljiva puna zaposlenost“ [Harvi, D. 2012: 26].
Makroekonomisti uglavnom pomatraju nezaposlenost u kontekstu pada nivoa realne
proizvodnje. Kao posljedica navedenog, radnike se otpušta i stopa nezaposlenosti raste. Stoga
„promjene stope nezaposlenosti blisko prate promjene proizvodnje“ [Krueger, D. 2009: 17].
Shodno navedenom, Kejns je smatrao da država mora da interveniše i „poveća nivo tražnje u
privredi, što bi dovelo do otvaranja novih radnih mjesta“ [Gidens, A. 2005: 412]. Sedamdesetih
godina prošlog stoljeća dolazi do ekonomskih poremećaja koji uzrokuju smjenu kejnsijanskih
ekonomskih ideja.

Neoliberalna ekonomska doktrina, prihvaćena od većine razvijenih zemalja svijeta, aktualizira

dobrovoljnu nezaposlenost, te potencira uklanjanje barijera na tržištu rada kao set mjera za
prevazilaženje problema nezaposlenosti. Nezaposlenost se posmatra kroz prizmu državne
intervencije koja ugrožava efikasnost tržišta rada tj. narušava osnovne tržišne funkcije
(alokativnu, distributivnu, selektivnu i funkciju povezivanja osamostaljenih ekonomskih
subjekata). Pored toga, propituju se stari modeli rješavanja problema nezaposlenosti i to na
osnovnu neoliberalne teze o „precjenjenosti ljudskih sposobnosti da razumiju suptilne
promjene koje grade ovaj svijet“ [Taleb, N. 2010: 178], o čemu su intenzivno pisali ekonomista
i pravnik Fridrih Hayek i filozof Karl Popper. Mises uz to kritikuje mogućnost planiranja,
naglašavajući da je „državno planiranje oprečno slobodnom preduzetništvu i privatnom
vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju“ [Mises, L. i Hayek, F.A. 1998: 91]. Shodno
navedenom, fokus je na liberalizaciji tržišta rada pa je tako glavni strateški cilj Europske unije
„povećavanje zaposlenosti i konkurentnosti upravo fleksibilizacijom radnih odnosa“ [Penda,
I.A. i drugi 2013: 46].

2. NEZAPOSLENOST MLADIH U BOSNI I HERCEGOVINI

Mladost se najčešće opisuje kao tranzicijsko razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi. Kao
donja granica mladosti najčešće se uzima 15 godina života, dok gornja granica varira
zaustavljajući se najčešće na 24, a ponekad na 29 ili 34. godini života. Problem nezaposlenosti
mladih u našoj državi se uglavnom odnosi na dio populacije nezaposlenih dobi od 15 do 30
godina starosti, shodno Zakonu o mladima Federacije Bosne i Hercegovine u kojem je
navedeno da su "omladina" ili "mladi" osobe u životnoj dobi od navršenih 15 do navršenih 30
godina starosti. Sa druge strane, Agencija za statistiku BiH u okviru strukture radno sposobnog
stanoviništva koristi dobni razred od 15 do 24 godine, kako je prikazano na slici 2.1. Prema
podacima iz 2012. godine, u našoj zemlji je bilo 76.000 nezaposlenih iz datog dobnog razreda.
Zaposleno je bilo 44.000 mladih, dok je većina od 290.000 osoba radno neaktivna, što
pretpostavlja da se većina mladih u datoj dobi nalazi u okvirima obrazovnog sistema
(srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje), što naglašava ulogu obrazovanja u rješavanju
problema omladinske populacije.
 Slika 2.1. Radno sposobno stanovništvo dobi 15 do 24 godine za 2012. godinu

Izvor: Hadžimahmutović, B. i Martić, M. [2013], Nezaposlenost mladih: EU i BiH dijele isti

problem, mogu li rješenja biti zajednička?, Sarajevo, Centar za istraživanja i studije GEA, str.
14.

Koristiti jednu stopu nezaposlenosti u bosanskohercegovačkim uvjetima je izrazito

komplikovano jer postoje dvije statistike nezaposlenosti. Jedna je zvanična i odnosi se na broj
prijavljenih osoba na zavode za statistike i ta stopa (registrirane) nezaposlenosti iznosi 46,91%,
dok prema „standardima Međunarodne organizacije rada procijenjena stopa nezaposlenosti u
Bosni i Hercegovini iznosi 28,92%“ [Kurtović, L.Z. i drugi 2013: 21]. Razlika između
navedenih stopa se pojavljuje zbog dvostruke uloge zavoda za zapošljavanje koji pored
pružanja usluga u vezi traženja posla, reguliraju i zdravstvenu zaštitu nezaposlene osobe.
Shodno tome, nerijetko se dešava da pojedinci svjesno prihvataju status nezaposlene osobe
samo kako bi mogli ostvarivati pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu. Slične poteškoće
vrijede i za stope nezaposlenosti mladih, od kojih je se kao trenutno dominantna uzima ona od
57,9% iz Redovnog ekonomskog izvještaja za jugoistočnu Evropu zemalja SEE6. Kako u
Europskoj uniji, tako i u Bosni i Hercegovini, statistika rada upečatljivo ukazuje na tri ključna
problema [Hadžimahmutović, B. i Martić, M. 2005: 1]:

 ogromnu nezaposlenost mladih koja se u ovom trenutku penje na preko 60% i rekordna
je u Evropi;
 izrazitu neaktivnost (više od 50% mladih ljudi je ekonomski neaktivno - nema posao
niti ga traži); i
 dugotrajnu nezaposlenost gdje preko 50% mladih koji traže posao ne mogu doći do
zaposlenja duže od godinu dana.

Pored visoke stope nezaposlenosti, tržište rada u Bosni i Hercegovini odlikuje niska stopa
aktivnosti i neusklađenost ponude i potraženje na tržištu rada. Zbog toga dolazi do problema
na tržištu rada koje „funkcioniše kao i svako drugo tržište tj. gdje su na djelu ponuda i potražnja,
čiji međusobni odnos određuje cijena“ [Tasić, S. 2012: 26]. Iako postoji veliki broj
nezaposlenih mladih osoba i uprkos ulaganju u postojeće aktivne mjere na tržištu rada, i dalje
je prisutan nedostatak „stimulirajućih olakšica za zapošljavanje koje bi pomogle poslodavcima
da finansijski lakše podnesu teret zapošljavanja mladih“ [Mujanović, E. 2013: 10]. U okviru
izvještaja „Nezaposlenost mladih: Je li problem u stavu?“, upozorava se na postojanje tzv.
začaranog kruga nezaposlenosti mladih. Početna faza datog kruga podrazumijeva lošu
ekonomsku situaciju što uzrokuje nedovoljan kvalitet visokog obrazovanja, a što posljedično
vodi ka nerealnim stavovima i očekivanjima kod studenata sa jedne strane i nedostatka
praktičnih vještina mladih na tržištu rada sa druge strane. Sve ovo vodi do toga da na tržištu
rada za mladi kadar nema posla, a što uvjetuje lošu ekonomsku situaciju kao početnu poziciju
začaranog kruga. Dugoročno, postojanje začaranog kruga nezaposlenosti mladih može
prouzrokovati teže socijalne nemire i previranja u državi. Izvještaj spominje i negativne uticaje
nastavnog kadra, u smislu kreiranja nerealnih očekivanja kod mladih u vezi budućeg
zaposlenja. To utiče na mlade osobe koji imaju ozbiljnih problema na tržištu rada, te ne žele
volontirati, vođeni stavom „ne bih nikad radio džaba!“ [Cvikl, K. 2013: 6]. U široj javnosti
Bosne i Hercegovine, obrazovanje se često prikazuje kao osnovni problem nezaposlenosti
mladih osoba. Pojedini istraživači smatraju da obrazovni sistem od najranije dobi „uči mlade
osobe da čekaju na posao“ [Padalović, E. 2014]. Također se navodi da obrazovni sistem čini
mlade „bogaljima, potpuno neprilagođenim za potrebe tržište rada“ [Simić, B. 2014].

Iz perspektive planiranja državnih politika i intervencije, moguće je identificirati pet ključnih

dimenzija zapošljavanja: „stvaranje novih radnih mjesta, povećavanje nivoa zapošljivosti radne
snage, usklađivanje tržišta rada, poboljšanje radnih uvjeta i jednak pristup zapošljavanju“
[Mujanović, E. 2013: 59]. Svaka od navedenih dimenzija treba da predstavlja okvir za kreiranje
konkretnih politika za smanjivanje nezaposlenosti mladih osoba. Ekonomska globalizacija,
zajedno sa procesom liberalizacije kao „baznim ekonomskim megatrendovima 20. i 21.
stoljeća“ [Dašić, D.Đ. 2007: 29], zahtijeva da ekonomije stvaraju dobro educirane radnike koji
su u stanju da se prilagode iznenadnim promjenama u okruženju. Fleksibilnost tržišta rada je
presudna za to da se radnici najefikasnije iskoriste u privredi uz uslov da tržište potiče radnike
da ulože napore da nađu posao koji će kvalitetno i stručno raditi. Tržište rada stoga mora biti
fleksibilno za brzo pomjeranje radnika iz jedne privredne aktivnosti u drugu uz niske
transakcione troške, kako bi se omogućile zarade bez mnogo socijalnih nemira. Efikasna tržišta
rada moraju, također „osigurati jasan odnos između podsticanja radnika i ulaganja njihovog
napora, kao i najbolju upotrebu raspoloživih snaga, koje uključuje ravnopravnost žena i
muškaraca u poslovnom okruženju“ [Federalni zavod za programiranje razvoja, 2014: 7].
Pritom, fokus državnih intervencija treba usmjeriti na mala i srednja preduzeća (SME) koja
predstavljaju značajan faktor pri smanjivanju ukupne nezaposlenosti, naročito mladih osoba.
Brojna istraživanja idu u prilog tome da „manja i mlađa preduzeća imaju trend ostvarivanja
većih prosječnih stopa rasta od većih i starijih preduzeća“ [Parker, S.C. 2015: 34]. Zbog toga
mala preduzeća mogu brzo zaposliti veći broj nezaposlenih, naročito mladih osoba koje imaju
prirodnu tendenciju zapošljavanja u ovim preduzećima.

Istraživanje Svjetske banke o radnim mjestima u zemljama sa niskim i srednjim nivoom

dohotka u Evropi i srednjoj Aziji zaključuje da bi program politika za stvaranje radnih mjesta
najbolje bilo usmjeriti na četiri područja: „podržavanje poduzetništva, unapređivanje vještina,
upravljanje internom i međunarodnom mobilnošću, te smanjivanje institucionalnih
demotivacionih faktora koji su usmjereni protiv stvaranja radnih mjesta“ [Adugna, A. i drugi,
2013: ii]. Shodno navedenom, nužno je raditi na promoviranju poduzetničke kulture kod
mladih osoba, uz istovremeno razvijanje njihovih vještina potrebnih za adekvatan nastup na
tržištu rada. Uz to, potrebno je smanjiti uticaj ili apsolutno ukloniti nepotrebne tržišne barijere
koje najčešće postoje kako bi se zaštita određena radna mjesta. Aktuelne političke aktivnosti
nerijetko idu u suprotnom pravcu, „postavljajući tržišne barijere kroz licenciranje, povećavanje
nivoa minimalnih nadnica i postavljanje drugih tržišnih restrikcija koji smanjuju zaposlenost“
[Palmer, T. 2012: 45]. Otvaranje novih i boljih radnih mesta traži program multisektorskih
politika, koji ide i dalje od tradicionalnih mjera tržišta rada i propisa koji ga uređuju. Stoga je
potrebno raditi na usklađivanju tržišta rada, različitih sektora privrede, ali i obrazovnog sistema
države.

3. ISTRAŽIVANJE STAVOVA MLADIH O PROBLEMU NEZAPOSLENOSTI

Mlade osobe predstavljaju jedan od ključnih stejkholdera u rješavanju problema nezaposlenosti

mladih u Bosni i Hercegovini. Njihovi stavovi su bitni kako bi se identificirali osnovni uzroci
nezaposlenosti, poteškoće na tržištu rada, ali i problemi unutar obrazovnog sistema države.
Zbog toga su se u radu analizirali stavovi mladih osoba o problematici nezaposlenosti mladih,
smatrajući stavove kao trajne sklonosti ka stalnom reagiranju na određeni način glede različitih
podražaja iz svijeta. Kako bi se došlo do podataka o datim stavovima, koristila se naučna
metoda ispitivanja i to primjenom anketnog upitnika na Internetu. Pritom je anketirano ukupno
500 mladih nezaposlenih osoba. Istraživačku populaciju mladih nezaposlenih osoba činili su
ispitanici iste dobne skupine (15-30 godina starosti, shodno Zakonu o mladima Federacije
Bosne i Hercegovine), različitog stepena obrazovanja te mjesečnih primanja, sa istim statusom
– nezaposlenost. Bitno je napomenuti kako su paralelno sa ispitivanjem stavova mladih osoba,
ispitani i stavovi poslodavaca, njih 200. Rezultati ovih ispitavanja će se naknadno objaviti u
drugom radu. Na upit koji je osnovni razlog visoke stope nezaposlenosti mladih osoba u Bosni
i Hercegovini, 31,6% ispitanika je dalo odgovor koji se odnosio na obrazovanje, 23,4%
ispitanih je navelo nedostatak radnog iskustva i potrebnih poslovnih vještina, dok 16,2%
ispitanika smatra da je razlog tome nedovoljna podrška od strane države. Ostalih 28,8%
odgovora se odnosi na različite razloge, poput konkurencije starije radničke populacije,
nedostatka radnih navika, ukupne nerazvijenosti ekonomije i slično. U vezi pitanja
pripremljenosti za tržište rada u kontekstu obrazovnog procesa, 64% mladih je navelo kako
smatra da ih obrazovni sistem nije adekvatno pripremio za tržište rada. Ostalih 36% ispitani
mladih osoba smatra da su pripremljeni za tržište rada, a što je prikazano na slici 3.1.

Slika 3.1. Pripremljenost za tržište rada shodno obrazovnom sistemu BiH

Izvor: Vlastita kreacija

Kada su u pitanju potrebne reforme obrazovnog sistema, mladi imaju podijeljena mišljenja.
Najveći broj ispitanih mladih osoba, njih 70% smatra da je potrebno uvesti više prakse tj.
praktičnu dimenziju u obrazovni proces. Pretpostavka je da se ovo najvećim dijelom odnosi na
institucije visokog i dijelom srednjeg obrazovanja. Od ukupnog broja ispitanih, 18% mladih je
navelo odgovor ostalo, što podrazumijeva da smatraju da je potrebno uraditi neki drugi vid
reformi obrazovnog sistema. Na kraju, 8% mladih osoba smatra kako je potrebno izvršiti bolju
usklađenost obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, dok 4% ispitanih mladih osoba
navodi da je potrebno raditi na unapređenju kvaliteta obrazovnog kadra u okviru sistema
obrazovanja Bosne i Hercegovine. Navedeni odgovori su prikazani na slici 3.2.

Slika 3.2. Stavovi mladih u vezi reformi obrazovnog sistema

Izvor: Vlastita kreacija

Uzimajući u obzir da je samozapošljavanje odnosno privatno poduzetništvo jedan od bitnih

faktora pri razmatranju problema nezaposlenosti mladih osoba, istraživanje je uključilo i
ispitivanje stavova u vezi privatnog poslovnog angažmana mladih osoba i barijerama na tom
putu. Većina ispitanih mladih osoba, njih 74% je navela kako posjeduje određene poduzetničke
ambicije. Ipak, od datih 74%, njih skoro pola, tačnije 49% ne radi na realizaciji vlastitih
poduzetničkih ambicija. Najveći broj ispitanika (69%) navodi nedostatak početnog kapitala
kao razlog nerealizacije poduzetničkih ambicija. Od ostalih odgovora, tu su administrativne
barijere (7%) i prevelik rizik (6%), dok se 18% odgovora odnosi na ostale razloge.

ZAKLJUČAK

Nezaposlenost mladih osoba predstavlja jedan od najvećih ekonomskih, ali i socijalnih

problema naše države, čije rješavanje zahtijeva sistemski pristup svih zainteresovanih strana
(stejkholdera) datog problema. Ovdje se prvenstveno misli na poslodavce i preduzeća kao
kreatore novih radnih mjesta na tržištu rada, zatim mlade osobe koje čine radnu snagu koja
može ispuniti data radna mjesta, obrazovni sistem, ali i državu koja treba da pripremi
institucionalni okvir za nesmetano djelovanje sila ponude i potražnje na tržištu rada. Shodno
navedenom, potrebno je krenuti sa širim reformama u pravcu liberalizacije i povećanja
fleksibilnosti tržišta rada u Bosni i Hercegovini. Ovo se dijelom i radi pod okriljem aktuelnih
inicijativa iz Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a), koje putem
Reformske agende nastoje liberalizirati radno zakonodavstvo. Cilj je da se otklone nepotrebne
barijere na tržištu rada, a kako bi se omogućilo mladim osobama da aktivno konkurišu ostatku
radne snage na navedenom tržištu. Značajan faktor pri rješavanju problema nezaposlenosti
mladih predstavlja obrazovni sistem koji bi se trebao reformisati u pravcu što boljeg
usklađivanja sa potrebama tržišta rada.

Većina mladih osoba smatra kako nisu stekli adekvatne poslovne vještine tj. da nisu
pripremljeni za tržište rada, shodno nedostatku praktičnih znanja u okviru obrazovnog procesa.
Kako se moglo zaključiti iz rezultata istraživanja predstavljenih u okviru rada, najveći broj
mladih pored obrazovanja navodi i izostanak podrške države kao razlog visoke stope
nezaposlenosti ove populacije. Ovo implicira da je potrebno raditi na tome da se kreira
ambijent koji će aktivno stimulirati zapošljavanje mladih osoba. Također, mladi navode
pretjeranu konkurenciju starije radničke populacije, što može biti uvjetovano nefleksibilnim
tržištem rada odnosno postojanjem tržišnih barijera koje čuvaju određena radna mjesta. Veliku
ulogu u ovome imaju i sindikalne organizacije koje se aktivno bore protiv reformi postojećih
zakona o radu. Kada je riječ o reformama sistema obrazovanja, mladi smatraju da je potrebno
uvesti više prakse, odnosno raditi na praktičnoj dimenziji obrazovnog procesa. Ovakav zahtjev
je u skladu sa nedavnim reformama u susjednoj Srbiji, gdje se radi na uvođenju tzv. dualnog
sistema obrazovanja. Riječ je o obrazovnom sistemu koji je izrazito povezan sa privredom i
tokom čitavog obrazovnog procesa prati potrebe tržišta rada.

Ono što ohrabruje je poduzetnička kultura kod mladih osoba, izražena kroz postojanje
određenih poduzetničkih ambicija. Ipak, većina mladi navodi da ne nastavljaju dalje sa
poduzetničkim aktivnostima zbog problema sa nedostatkom kapitala. Pri registraciji
preduzeća, najveći problem predstavljaju fiksni troškovi koji uključuju i troškove osnivanja
preduzeća, te zakonom određene doprinose i dadžbine koje se plaćaju neovisno od uspješnosti
operativne aktivnosti. Ovakva praksa je svojstvena Bosni i Hercegovini, gdje su poslodavci
primorani izvršavati svoje obaveze prema državi bez obzira da li obavljali određene poslovne
aktivnosti tj. ostvarivali inicijalni prihod. Korisna i konstruktivna ekonomska politika bi trebala
da uključuje i smanjivanje fiksnih troškova ovakve vrste kako bi na taj način uklonila barijeru
koja demotivira mlade da se posvete realizaciji svojih poduzetničkih ambicija. Kreiranje
zdravog ambijenta za razvoj privrede, podrška poduzetništvu i cjelovita reforma obrazovanja
treba da budu u fokusu ekonomskih politika različitih nivoa vlasti u državi. Date reforme treba
da se implementiraju što prije, naročito zbog snažnih pritisaka Evropske unije, izraženih u
Reformskoj agendi, ali i pritisaka ostalih međunarodnih organizacija od kojih direktno zavisi
ekonomska stabilnost naše države. Rješavanje problema mladih osoba, kao jedne od
najranjivijih dijelova populacije na tržištu rada treba da bude u fokusu ekonomskih reformi u
vezi povećanja zaposlenosti u Bosni i Hercegovini.

LITERATURA

1. ADUGNA A. i ostali [2013], Od drugog talasa recesije ka slabom oporavku,

jugoistočna Evropa, redovni ekonomski izvještaj, br. 4, Washington, Svjetska banka,
region Evrope i Centralne Azije
2. Agencija za statistiku BiH [2015], Registrovana nezaposlenost u decembru 2014
[WWW]. Dostupno na:
3. BARAĆ, S. I STAKIĆ, B. [2007], Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet
Singidunum
4. BOGDANOVIĆ, M. I ŠESTOVIĆ, L. [2002], Ekonomija od A do Z, Beograd,
Beogradska otvorena škola
5. CVIKL, K. [2013], Nezaposlenost mladih: Je li problem u stavu?, Sarajevo, Populari
6. DAŠIĆ, D.Đ. [2007], Pricipi internacionalne ekonomije, Beograd, Univerzitet „Braća
Karić“
7. ĐIPA, D. I FAZLIĆ, S. [2012], Glasovi mladih, istraživanje o mladima u BiH, rezultati
kvantitativnog istraživanja, Sarajevo, MDGIF
8. Federalni zavod za programiranje razvoja [2014] Konkurentnost 2013-2014. Bosna i
Hercegovina, [WWW]. Dostupno na:
http://www.fzzpr.gov.ba/download/doc/Konkurentnost_2013.pdf/679a4a098b911251
316f5f12b617e391.pdf [Datum pristupa: 20.12.2016.]
9. GIDENS, A. [2005], Sociologija, Beograd, Centar za izdavačku djelatnost
Ekonomskog fakulteta u Beogradu
10. HADŽIMAHMUTOVIĆ, B. I MARTIĆ, M. [2013], Nezaposlenost mladih: EU i BiH
dijele isti problem, mogu li rješenja biti zajednička?, Sarajevo, Centar za istraživanja i
studije GEA
11. HARVI, D. [2012], Kratka istorija neoliberalizma, Novi Sad, Mediterran Publishing
d.o.o.
12. HODŽIĆ, K. [2005], Tuzla, Uvod u ekonomiju, IK Penn d.o.o.
http://www.bhas.ba/saopstenja/2015/NEZ_2014M12_001_01_bos.pdf [Datum
pristupa: 20.12.2016.]
13. KABA, Z. [2013], Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama, Sarajevo, Federalni
zavod za statistiku
14. KRUEGER, D. [2009], Makroekonomika, Zagreb, Ekonomski fakultet, Sveučilište u
Zagrebu
15. KURTOVIĆ, L.Z. i ostali [2013], Popis stanovništva 2013. u Bosni i Hercegovini,
ekonomska, socijalna i politička analiza, Sarajevo, Asocijacija Alumni Centra za
Interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS)
16. MARUŠIĆ, M. I VRANEŠEVIĆ, T. [2001], Istraživanje tržišta, Zagreb, Adeco
17. MISES, L. I HAYEK, F.A. [1998], O slobodnom tržištu, Zagreb, Mate
18. MUJANOVIĆ, E. [2013], Nezaposlenost mladih u Bosni i Hercegovini, trenutna
situacija, izazovi i preporuke, Sarajevo, Friedrich-Ebert-Stifung BiH
19. PADALOVIĆ, E. [2014], Nezaposlenost mladih u BiH: Ne sanjajte isključivo o poslu
u javnoj upravi, biće ga sve manje! [WWW]. Dostupno na:
http://www.6yka.com/novost/50746/nezaposlenost-mladih-u-bih-ne-sanjajte-
iskljucivo-o-poslu-u-javnoj-upravi-bice-ga-sve-manje [Datum pristupa: 01.12.2016.]
20. PALMER, T. [2012], After the Welfare state, Ottawa, Jameson Books, Inc.
21. PARKER, S.C. [2005], The Economics of Entrepreneurship: What We Know and What
We Don’t, Boston, Now Publishers Inc.
22. PENDA, I.A. i ostali [2013], Poduzetništva inicijativa, priručnik za razvoj
poduzetništva, Zagreb, Iustitia & CEA
23. SAMUELSON, P.A. I NORDHAUS, W.D. [2007], osamnaesto izdanje, Ekonomija,
Zagreb, Mate
24. SIMIĆ, B. [2014], Do kada će BiH proizvoditi obrazovne "bogalje"? [WWW].
Dostupno na: http://indikator.ba/Vijest.aspx?id=929 [Datum pristupa: 10.12.2016.]
25. STOJANOVIĆ, M. i ostali [2013], Anketa o radnoj snazi 2013, Sarajevo, Agencija za
statistiku Bosne i Hercegovine
26. TALEB, N. N. [2010], Crni labud, uticaj krajnje nevjerovatnih zbivanja, Beograd,
Heliks
27. TASIĆ, S. [2012], Svetska ekonomska kriza, dileme i rešenja, Beograd, Službeni
glasnik
 28. The World Bank [2013], Novi izveštaj Svetske banke predviđa veoma blagi oporavak
u šest zemalja jugoistočne Evrope, [WWW]. Dostupno na:
http://www.worldbank.org/sr/news/press-release/2013/06/18/new-world-bank-report-
foresees-fragile-recovery-for-six-see-countries [Datum pristupa: 10.12.2016.]
29. Zakon o mladima Federacije Bosne i Hercegovine, [„Službene novine FBiH“, br.
36/10]

View publication stats