Professional Documents
Culture Documents
Muldashev U Potrazi Za Gradom Bogova PDF
Muldashev U Potrazi Za Gradom Bogova PDF
za gradom bogova
Dr Ernst Muldašev
Hema-Kheya-N eye
Beograd, 2 0 0 9 .
Tom 3
U predelima Šambale
Predaovor autora 9
U predelima Sambale
Ernst Rifgatovič Muldašev
Doktor medicinskih nauka, profesor univerziteta,
direktor Sverusijskog centra za očnu i plastičnu
kirurgiju (Ufa), hirurg višeg reda, uvaženi kon-
sultant univerziteta u Luisvilu (SAD), inostrani
član Američke akademije oftamologa, diplomi-
rani oftalmolog Meksika, član Internacionalne
akademije nauka, majstor sporta u sportskom
planinarenju, trostruki šampion SSSR-a.
E. R. Muldašev je izumitelj hirurškogbiomaterijala „aloplanta", pomoću
koga je postalo moguće lečiti bolesti koje su se smatrale neizlečivim (atro-
fija očnog nerva, dijabetička retinopatija, pigmentni retinitis i dr). Otkriće
„aloplanta" otvorilo je mogućnosti za regenerativnu hirurgiju, tj. hirurgiju
usmerenu na „gajenje" čovekovih sopstvenih tkiva.
E. R. Muldašev je značajni ruski naučnik svetskog glasa. On je razra-
dio više od 70 novih očnih i plastičnih operacija, razradio i pustio u
proizvodnju 58 oblika „aloplanta". Objavio je oko 300 naučnih radova
u ruskoj i inostranoj periodici i ima 52 patenta u Rusiji, SAD, Nemačkoj,
Francuskoj, Švajcarskoj i Italiji. Njegovi radovi dobijali su zlatne medalje
na međunarodnim izložbama. U preko 40 zemalja održao je predavanja i
pokazne operacije. On svake godine obavi 300-400 složenih operacija.
Interes ovog naučnika za probleme porekla čovečanstva nije slučajan.
Pošto je naučnik širokih pogleda, E. R. Muldašev je počeo da razmišlja o me-
dicinskoj problematici ljudske energetike na filozofskom i opšteljudskom
planu, štose u krajnjem ishodu pretvorilo u naučno istraživanje tajan-
stvenih pitanja porekla čovečanstva. Ali, iz te filozofske i senzacionalne
rasprave već su načitijeni direktni praktični zaključci, koji su uticali na
formiranje principa novihmetoda lečenja.
E. R. Muldašev misli originalno i zna da jednostavnim ipristupačnim
jezikom izloži složene naučne probleme. Knjiga „Od koga smo potekli" na-
pisana je umetničkim stilom, premda je u suštini duboko naučna. Ova
knjiga je interesantna kako za široki krug čitalaca, tako i za specijaliste.
R. T. Nigmatulin
doktor medicinskih nauka, profesor univerziteta
Predgovor autora
Prošla je 1999. godina. Ruska ekspedicija na Tibet se nastavila.
Postavili smo logor na prilazima legendarnom Gradu Bogova.
Noću sam se iznenada probudio. Ležao sam u šatoru, postavivši
ruke pod glavu i čudio se kako mi mozak lako i jasno radi.
- Eh, kada bi tako radio danju, a ne noću - pomislio sam
zlovoljno.
Brzo, kao da se vreme skratilo, misli su prolazile kroz glavu.
Te misli kao da su prelistavale stranice knjige o organizovanju
i odvijanju ove ekspedicije na Tibet.
- A uopšte, interesantno je kako mi se javila pomisao o Gra-
du Bogova - začudio sam se.
Shvatao sam da mi je ta misao došla nekako niotkuda, ali mi
se tako učvrstila u glavi da sam, uprkos tome što sam negodo-
vao i škrgutao zubima što ne mogu da nađem izvor legende o
Gradu Bogova, organizovao ekspediciju da potražimo taj fan-
tomski grad pod nebom.
Donekle me je umirivalo to što me je poduhvat istraživanja
piramida i drevnih spomenika na Zemlji doveo do uvida da
svetski sistem piramida i spomenika davne prošlosti počinje
od svete planine Kajlaš, a naš šator se sada upravo nalazio ne-
daleko od nje; u šatoru sam ležao ja, podmetnuvši ruke pod gla-
vu. Doveo sam ekspediciju dovde, nadajući se da ćemo uz svetu
planinu Kajlaš naći i Grad Bogova. Ali, hoćemo li ga naći?
- Eh, hoćemo li ga naći? - prošaputao sam, znajući da
ćemo se prekosutra uputiti ka mestu na kome bi, po našim
proračunima, trebalo da bude Grad Bogova.
Kao san su izgledali nedavni doživljaji u Nepalu i na Tibetu.
Sve što se dešavalo ovde, daleko od domovine, sada, dok sam
ležao u šatoru sa rukama pod glavom, izgledalo mi je kao fan-
tastika, čista fantastika. Moj ruski um odbijao je da poveruje
u ono o čemu su govorile nepalske i tibetske lame. Taj prizem-
9
U PREDE LIMA ŠAMBALE
10
Predgovor autora
11
U PREDE LIMA ŠAMBALE
12
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
_________________ Dava Teniing, šerpas
Posvećeno uspomeni
na Nikolaja Konstantinoviča Reriha
Glava 1
Prve piramide Grada Bogova
13
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Vidim li ja to piramidu?
Ophrvan takvim mislima, seo sam na humku i zagledao se u
pravcu Kajlaša. U rukama mi je bila karta po kojoj sam tačno
mogao da odredim položaj Kajlaša, skrivenog oblacima. Zatim
je moj pogled skliznuo po padinama i smesta se, na zapadu
od Kajlaša, zaustavio na jednom neobično pravilnom obliku.
Pažljivo sam se zagledao. Srce mi je ubrzano zakucalo.
- Ono nije planina! Ono je piramida! - glasno sam rekao sam
sebi, skočivši od uzbuđenja.
Grčevitim pokretom sam dograbio foto-aparat i maksimal-
no zumirajući prizor nekoliko puta fotografisao piramidalnu
planinu. Potom sam posegnuo u ranac, dohvatio svesku i počeo
da skiciram tu piramidalnu planinu, koja se jasno ocrtavala na
pozadini niskog gorja.
- lito vidiš! - govorio sam, glupo mičući usnama i sećajući se
kako su mi u Nepalu dva-tri puta u glavu došle misli da se le-
gendarni Grad Bogova mora sastojati od veoma starih pirami-
da, raspoređenih oko glavne piramide - svete planine Kajlaša.
Setio sam se takođe da je u Katmanduu, dok sam prolazio
između stubova kompleksa Svajambanata, raspoređenih oko glav-
14
Prve piramide Grada Bogova
15
U PREDE LIMA ŠAMBALE
16
Prve piramide Grada Bogova
17
U PREDE LIMA ŠAMBALE
18
Prve piramide Grada Bogova
Divlji psi
Čekao sam, nadajući se da će se oblaci podići i otkriti tu planinu sa
trakama. U tom trenutku se otpozadi začulo krckanje suve trave.
Instinktivno sam se trgao i okrenuo. Pas strašnog izgleda, koji se
pojavio niotkuda, stojao je i iskeženih zuba gledao u mene.
Ustao sam, okrenuo se licem ka psu i počeo da ga ćuteći gledam.
Pas nije izdržao ljudski pogled i zalajavši, skočio je na mene. Uspeo
sam da ga šutnem nogom, ali je pas, udaljivši se, počeo da kruži
oko mene, dok su njegov lavež i režanje odjekivali po okolini.
Odnekuda su izronilajoš dvavelika psa, koji su zajedno saprvim
počeli da trče u krug oko mene, nastojeći da mi se prikradu otpo-
zadi u ujedu me za nogu. Jedva sam uspevao da se odbranim.
19
U PREDE LIMA ŠAMBALE
20
Prve piramide Grada Bogova
21
U PREDELIMA ŠAMBALE
22
Prve piramide Grada Bogova
23
U PREDE LIMA ŠAMBALE
25
U PREDE LIMA ŠAMBALE
27
U PREDE LIMA ŠAMBALE
28
Prve piramide Grada Bogova
30
Prve piramide Grada Bogova
31
U PREDE LIMA ŠAMBALE
32
Prve piramide Grada Bogova
33
U PREDE LIMA ŠAMBALE
34
Prve piramide Grada Bogova
35
U PREDE LIMA ŠAMBALE
36
Prve piramide Grada Bogova
Crtež piramidalne
konstrukcije br. 8
(konstrukciju je
zaklonio oblak,
crtana je
po sećanju)
37
w
U PREDELIMA ŠAMBALE
38
k
Prve piramide Grada Bogova
39
U PREDE LIMA ŠAMBALE
40
Prve piramide Grada Bogova
41
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 2
Čovek koji čita
43
U PREDE LIMA ŠAMBALE
44
Čovek koji čita
45
U PREDE LIMA ŠAMBALE
46
Čovek koji čita
On čita rukama...
Oblaci su zaklonili Sunce, i u tom trenutku smo videli kako su
planinske crne nijanse na statui počele da blede, pojavili su
se polutonovi, a zajedno sa njima su se pojavili i neki detalji
statue. Čoveka koji čita. To stanje potrajalo je samo nekoliko
sekundi, ali ja sam mogao da se svojim očima uverim da Čovek
koji čita, sedeći u položaju Bude, ne drži na kolenima knjigu.
47
U PREDE LIMA ŠAMBALE
48
Čovek koji čita
o
ne ploče, približavajući ih glavi
- primetio sam.
- Da, moguće je zamisliti
i takav način čitanja zlatnih
ploča, pošto biopolje izlazi kako
iz ruku, tako i iz glave - obja-
snio je Rafael Jusupov. - Ali, ja
mislim da je „čitanje" rukama
osnovni način dobijanja infor-
macija sa zlatnih ploča. Ne drži
uzalud Čovek koji čita ruke na
ploči, umesto da primiče ploču
glavi. A ovde... a ovde se nala-
ze najvažnije zlatne ploče na
svetu.
- Eh! Kako bih ih rado po-
gledao! - začuo se uzdah
Seliverstova.
50
- Ako tu pećinu, Ravile, čuva
Harati - po pretpostavci, Lemu-
rijanac u stanju samadija, čiji je
duh u stanju da čita misli ljudi
koji prilaze pećini i postavlja
neprolazne psihoenergetske
barijere za njih, onda možeš da
zamisliš kakav ispit čeka čoveka
tamo gde se nalaze glavne zlat-
ne ploče Lemurijanaca! Taj test
psihoenergetskom barijerom je
mnogo moćniji i pušta kroz dru-
gi ulaz, ispod statue Čoveka koji
čita, samo kristalno čiste, goto-
vo bogolike ljude. A takvih među
nama, savremenim ljudima,
nažalost nema. Zato u posle-
dnjih 2 0 0 0 godina niko nije ušao
kroz drugi ulaz - krasnorečivo
sam predstavio situaciju.
- Ko bi ga znao, sve je moguće
- instinktivno se strese Rafael Jusupov.
- Ko zna - energično sam nastavio ja - sasvim je moguće da
ispod statue Čoveka koji čita u prekrasnom podzemlju, zajed-
no sa glavnim zlanim pločama, miruju u stanju samadija 10-12
metara velika tela mnogih i mnogih Lemurijanaca, čiji nezami-
slivo moćni duh ne lenstvuje, nego aktivno živi, analizirajući
misli ljudi koji posećuju oblast svete planine i strogo, veoma
strogo, procenjuje njihovu duhovnost. Jer njima, Lemurijanci-
ma, koje mi nazivamo mrtvima, povereno je da čuvaju glavna
znanja, kad god se rodi civlizacija na našoj planeti. Carstvo Mr-
tvih čuva Glavna Znanja planete.
51
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Skladište znanja
- A eto, Atlantiđani, tačnije jedan od Atlantidana, uspeo je da
priđe glavnim zlatnim pločama Lemurijanaca, nakon čega...
nakon čega je počeo procvat atlantiđanske civilizacije - prime-
tio je Seliverstov.
- I među nama, Arijevcima, jednom će se, bilo kada, u da-
lekoj budućnosti, kada se smire užasne sile zavisti i pohlepe,
konačno pojaviti čovek koji će uspeti da priđe glavnim zlatnim
pločama Lemurijanaca - skladištu zemaljskih znanja - tiho
sam rekao ja. - Ali, kada će to biti? Eh!
Nastala je tišina. Svi smo gledali ka statui Čoveka koji čita, za
koju su se zakačili oblaci bez nade da će se razići. Ali, podnožje
piramide se videlo dovoljno dobro.
- Pogledajte, „naš" jak takođe gleda ka Čoveku koji čita -
prekinuo je tišinu Ravil.
Silazeći dole, još sam se jednom osvrnuo da pogledam ka
legendarnoj statui Čoveka koji čita. Iza jaka začuo sam glas
Seliverstova:
- Glavno skladište
znanja je tamo, gospodo!
- A u osnovi tih glav-
nih znanja leže magijske
formule - dobacio sam
ja, ne osvrćući se.
Shvatao sam da nema
smisla pokušavati da se
dokopamo drugog ula-
za - za to još nije došlo
vreme.
A doživljaji? Biće ih
još mnogo...
52
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.: Dava Teniing, še
Glava 3
Zvono
53
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Kameno zvono
U tom trenutku, oblaci su se razišli i u prorezu među bregovi-
ma, kao iz bajke, pojavilo se prirodno zvono nezamislivo ve-
likih razmera.. Imali smo osećaj daje to zvono bilo „načinjeno"
pomoću kamenorezačkog struga, cilindrično, sa okruglim
vrhom. Njegov vrh je imao dva stupnja, nakon čega je dolazilo
konusno proširenje sa skladnim prelazom u cilindar.
- Kameno zvono! - povikao sam. - Eno ga!
Svi su navalili da fotografišu. Ravil je uzeo video-kameru, i
pogledavši displej, takođe povikao:
- Ima dva zvona!
Svi smo napregnuli vid i već smo i golim okom mogli da vidimo,
malo dalje od prvog „zvona", vrh istog takvog, drugog „zvona".
54
Zvono
55
U PREDE LIMA ŠAMBALE
56
Zvono
Zvuk zvona
U tom trenutku sam mislio o tome da su drevni naučnici,
očigledno, imali znanja o prostoru kao fizičkoj stvarnosti. Po-
red toga su, očigledno, umeli da objektivno proučavaju prostor
fiksirajući sve njegove krivine i znali do čega dovodi određeni
karakter njegovog zakrivljenja. Ti drevni naučnici su, vero-
vatno, imali i aparaturu za proučavanje vremena i mogli su da
utiču na njegov tok, gradnjom divovskih kamenih naprava koje
zakrivljuju prostor.
U tom trenutku sam već na potpuno zadovoljavajući način
shvatao da materija predstavlja zakrivljen prostor, u kome je
zaustavljeno vreme, a da je energija takođe zakrivljeni prostor,
ali u kome vreme teče. Shvatao sam da su ovde, u Gradu Bogo-
va, drevni naučnici uz pomoć čudesnih kamenih konstrukcija
stvarali neke materije i neke oblike energije. Ali kakve? Sa
kakvim ciljem?
Nije mi dala mira misao da
je ovde bilo načinjeno nešto
grandiozno i veličanstveno.
Ali šta? Ili... ko?
^ Seo sam na tibetski pesak i
osetio se malenim, malenim.
- Šta znače, na primer, ta
zvona? - zabavio sam se pi-
tanjem. - Nisu ih valjda pra-
vili radi lepote? Moguće je
pretpostaviti da „zvona" sa-
vijaju prostor u oblik... zvo-
na... ali zašto je to potrebno
- radi pravljenja „materija
nalik na zvono" ili „energije nalik na zvono", nečeg takvog? A
zašto je „zvono" tako ogromno? Zar nisu dimenzije atoma...
57
U PREDE LIMA ŠAMBALE
58
Zvono
59
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 4
Kakav je Kajlaš?
61
U PREDE LIMA ŠAMBALE
62
Kakav je Kajlaš?
63
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Potpuna zagonetka
- Ta planina - slegnuo je ramenima Ravil - potpuna je zago-
netka! Tantričke sile, čije je središte ta zagonetna planina,
možda se, na neki način nepoznat za nas, ovde očigledno po-
kazuju. Možda... Ko zna? Ko zna?
Shvatao sam da ovde, na ovom svetom mestu, ne samo da
srećemo zagonetku za zagonetkom, nego se i nalazimo usred
potpune zagonetke. Pošto sam naučnik, navikao sam da „od-
gonetam" naučne zagonetke, i to je postalo neka vrsta sastav-
nog delà moga bića. Ali, ovde je sve bilo drugačije. Tačnije,
ovdašnja tibetska zagonetka imala je drugačiji karakter - ona
je bila neverovatno veličanstvna i grandiozna, i takoreći, ispod
svoje površine pokazivala da potiče od samog Boga.
Razgledajući sveti Kajlaš, setio sam se reci iz knjige Anagi-
rike Govinđe o tome da osa, koja spaja mnogoborojne svetove
prolazi kroz ovu planinu (ili... piramidu?). Setio sam se takođe
i reči Bonpo-lame, da je kompleks Kajlaša sagrađen uz pomoć
64
Kakav je Kajlaš?
65
U PREDE LIMA ŠAMBALE
66
Kakav je Kajlaš?
67
U PREDE LIMA ŠAMBALE
68
Kakav je Kajlaš?
69
U PREDE LIMA ŠAMBALE
70
Kakav je Kajlaš?
71
U PREDELIMA ŠAMBALE
72
Kakav je Kajlaš?
73
U PREDE LIMA ŠAMBALE
75
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Ekser
... Ali, više od svega me je zainteresovao obični tibetski breg sa
neprirodno oštrim vrhom Da bolje pogledam taj breg, popeo
sam se na uzvisinu i odatle jasno video da na vrhu tog brda
stoji - cilindrični „ekser".
- Ravile! Dođi ovamo! Ponesi video-kameru i dvogled! - po-
vikao sam.
Kada je Ravil dodao, pokazao sam na „ekser" i upitao ga:
- Šta ti misliš, šta je ono?
- Podseća na marker - promrmljao je on. - Ponekad turisti i
mesni žitelji obeležavaju tačke, slažući ih od kamenih markera.
- Ako je to marker - nasmejao sam se ja - kolikih li je onda
razmera? Po mojoj proceni, veličina „eksera" nije ništa manja
76
Kakav je Kajlaš?
77
U PREDE LIMA ŠAMBALE
od visine dvospratne-tro-
spratne zgrade. Složiti od
kamena marker takvih di-
menzija... raspao bi se.
<s - Da - složio se Ravil.
- Izgleda kao da je taj „ek-
ser" u obliku pravog cilin-
dra isklesan od celog ka-
mena, donet na vrh brega
i tamo postavljen kao...
kao što su bili postavlje-
ni i kameni kipovi na
Uskršnjim ostrvima ili...
kao što su bili doneti ka-
meni blokovi za gradnju
egipatskih piramida.
- Podseća na cilindar.
Kao neki svetionik...
- Ali bez prozora i
vrata.
- Da. Zanimljivo, čemu li je služio? - zamislio sam se. - Ja
ne znam. A ti?
- Ni ja. - Ravil je pognuo glavu.
Obojica smo zaćutali. Sve više i više sam verovao da te takozva-
ne konstrukcije, koje gledamo, fotografišemo i crtamo nisu rezul-
tat ćudljivog delovanja vetra i vode. Njih je nekad davno neko ovde
načinio - suviše su se izdvajale na fonu prirodnih tibetskih brego-
va. Da... postoji i nekakva doslednost. I još... naslućuje se nekakav
plan, ali za nas neshvatljiv, savršeno neshvatljiv... Jasno je samo
jedno, da su te građevine drevne, veoma drevne, i samo njihove
ruševine danas podsećaju na božanstvene lepote Grada Bogova.
Počeo sam da razmišljam o metodama gradnje tih čudnih
divovskih tibetanskih građevina. Verovatno je bilo da je
78
Kakav je Kajlaš?
To su drevne piramide, a ne
rezultat delovanja vode i vetra!
Znao sam da ćemo uskoro poći ka Malom Kajlašu i da ćemo
moći da ga dobro pogledamo. A dotle je trebalo da nacrtamo i
fotografišemo piramidalnu konstrukciju koja se ukazala pogle-
du na istoku od pomenute konstrukcije broj 92.
- Evo crtam običnu piramidalnu konstrukciju i obeležavam
je brojem 93 - mrmljao sam sebi u bradu - i verujem da je ona
veštačka tvorevina, a ne rezultat delovanja vetra i vode. Na
crtežu prikazujem jednu stranu konstrukcije za drugom, i me-
ni ispada nešto što jako liči na piramidu, ali sa nekakvim raz-
nolikim piramidalnim konstrukcijama na „krovu". Šta znače te
konstrukcije na „krovu"? Čemu one služe? Zašto su egipatske
piramide jednostavne, lakonske, i u mnogo čemu nalik jedna
na drugu, a ovde, na Tibetu, sve piramidalne konstrukcije su do
neverovatnosti raznolike, a ta raznolikost ne izražava se toliko
u varijacijama samog oblika piramide, već i u mnogobrojnosti
detalja, koji dopunjuju same „drevne piramide"? Ne vidim da q
se ponovio ijedan oblik! Zašto su u Egiptu, u kompleksu Gize,
Kefrenova, Keopsova i Mikerina piramida nalik jedna na drugu
79
U PREDE LIMA ŠAMBALE
80
Kakav je Kajlaš?
81
U PREDE LIMA ŠAMBALE
82
Kakav je Kajlaš?
83
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Kulica
Ali, usred svega toga jasno se videla „kulica" (broj 16) koja je bila
cilindričnog oblika. Sam cilindar bio je beo, jasno se izdvajajući
na pozadini sivo-braon stepenica. Na vrhu cilindra bile su po-
stavljene četiri okrugle tamnobraon ploče, čije su se dimenzije
smanjivale idući pema vrhu. Prema parametrima orijentacije,
visina „kulice" nije bila manja od trospratne zgrade.
84
Kakav je Kajlaš?
85
U PREDELIMA ŠAMBALE
Kakav je Kajlaš?
Potkovica
Išli smo, ne skidajući pogled sa Kajlaša. Iznenada na pozadi-
ni belog snega Kajlaša videh neku čudnu tvorevinu, koja je
podsećala na potkovicu, a bila dimenzija četvorospratnice.
- Sta je ono? - rekao sam i stao. - Tamo stoji nekakva čudna
potkovica, kao da ju je neko postavio na vrhu planine. Pitanje
je da li je to planinska stena. Štaviše, na sredini „potkovice"
87
U PREDE LIMA ŠAMBALE
88
Kakav je Kajlaš?
89
U PREDE LIMA ŠAMBALE
90
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 6
Mali Kajlaš
- čuvar kamena Šantamani
91
U PREDE LIMA ŠAMBALE
92
Mali Kajlaš - čuvar kamena Šantamani
93
U PREDE LIMA ŠAMBALE
94
Mali Kajlaš - čuvar kamena Šantamani
95
U PREDE LIMA ŠAMBALE
96
Mali Kajlaš - čuvar kamena Šantamani
97
U PREDE LIMA ŠAMBALE
- Gde sleva?
- Eno tamo - Ravil je pokazao rukom.
Popravio sam azimut i ponovo smo pošli. Iznenada su se na-
pred jasno razaznali topot i graktanje.
- To je jak - sa olakšanjem sam odahnuo. - Ali, koliko smo se
udaljili od logora? Hajde da vičemo.
- Aaaa - razleglo se po tibetskim uvalama, narušavajući mir
Grada Bogova.
- Ou! Ou! Ou! - začuo se povik u odgovor, u čijoj sam boji
razaznao glas Seliverstova.
Kada smo prišli logoru, ljutito sam upitao:
- Zašto niste upalili svetla, somovi?
- Pa sve vreme držimo upaljena svetla!
- Nije se videlo!
- Kako se nije videlo, kako se nije videlo... - zbunjeno je
promrmljao Seliverstov provirujući iza jaka.
- Jeste li videli našu lampu?
- Ne.
- Pa kako to? Sve vreme smo je držali upaljenu? - začudio
sam se.
- Ma nije se videlo nikakvo svetio, sve vreme sam se mrzao
napolju - takođe se začudio Seliverstov.
- Čudno, veoma čudno... Dobro je što nije bilo divljih pasa!
- rekao sam.
U šatoru je gorela gasna lampa. Sergej Anatolevič i Rafael
Jusupov nalili su meni i Ravilu malo razblaženog alkohola i
spremili vruću supu iz kineskih kesica.
- Ukusno? - upitao je Rafael Gajazovič.
- Ne baš... - progunđao je Ravil.
- Jeste li videlo mnogo interesantnih stvari? - progovorio je
Seliverstov.
- Veoma! - odsekao sam.
Na ležaju pored gasne lampe ležao je naš vodič i dremao.
98
Mali Kajlaš - čuvar kamena Šantamani
99
U PREDE LIMA ŠAMBALE
100
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
_ Dava Teniing, šerpas
Glava 6
Ko je zidao Grad Bogova
101
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Kameni portret
- Jedna polovina lica je uništena, ali je druga dovoljno dobro
očuvana. Vide se usta, nos, podbradak i jedno oko. Čak se vidi
i jedno uvo.
- Aha! - uzviknuo je Seliverstov. - Eno ga, vidi se! A ja
sam gledao na drugo mesto. To lice ostavlja utisak! To je lice
muževnog čoveka, pravog Atlantidanina! To nije neki savreme-
ni momak koji živi u ružičastom svetu.
- Prirodne varijacije raselina u kamenu ponekad mogu da
formiraju čudne oblike, koji imitiraju crte nekih predmeta koji
su nam poznati - skeptično je primetio Rafael Jusupov.
- To je lice, nije predmet - odvratio je Seliverstov.
- Kakva razlika - predmet ili lice - Rafael Jusupov se uzjo-
gunio - važna je činjenica što pukotine u kamenu mogu da
slučajno poprime oblik ovog ili drugog...
- Predmeta - možda. Ali lica - ne - parirao mu je
Seliverstov.
102
Ko je zidao Grad Bogova
103
U PREDE LIMA ŠAMBALE
- Ma ne prekidaj me stalno! -
naljutio se Seliverstov.
- Dobro, dobro.
- Ja hoću da kažem - ponovo
je sabrao misli Seliverstov - da
muževnost izraza lica tog čoveka
ne podseća na izraz lica savreme-
nog čoveka.
- Koji živi u ružičastom - nije
mogao da se uzdrži da ga opet ne
bočne Rafael Jusupov.
- Ja hoću da kažem - Seliver-
stov strogo pogleda Jusupova
- da je izraz lica koje je isklesano
ovde, u Gradu Bogova, potpuno
drugačiji nego izraz lica savre-
menog čoveka. A kakav zaključak
možemo da izvučemo iz toga? A?
- Kakav?
- Pa da je u kamenu isklesano
lice pripadnika prethodne civili-
zacije - najzad izreče svoju glav-
nu ideju Seliverstov.
Crtajući izraz tog lica i slušajući
taj razgovor, mislio sam kako raz-
nolikost planinskih stena može da podražava čovečije lice. Ali,
može biti i da su nekad, u veoma davnoj prošlosti, na tim ste-
nama bili uklesani reljefi lica, figure i mnogo šta drugo, a da je
danas, nakon hiljada i hiljada godina, ostao reljef samo jednog
lica, tačnije - polovine lica. Vetar i voda učinili su svoje.
Shvatao sam daje nemoguće u potpunosti odbaciti hipotezu o
postojanju „umetničkog prikaza" ljudskog lica ovde, u legendar-
nom Gradu Bogova, koji se sastoji od skupa čudesnih piramida,
104
Ko je zidao Grad Bogova
Spomenik Gonpo-Pang
Bili smo dobro raspoloženi, a ja sam nekako osećao da ćemo
uskoro, sa ovim ili onim stepenom verovatnoće, moći da odgo-
vorimo na to pitanje.
Ravnomernim korakom smo išli po Gradu Bogova. Iza krivi-
ne je polako, kao na filmu, počela da izranja nekakva ogromna
egzotična konstrukcija, visoka oko 800 metara, koja se izrazito
105
U PREDE LIMA ŠAMBALE
107
U PREDE LIMA ŠAMBALE
108
Ko je zidao Grad Bogova
109
U PREDE LIMA ŠAMBALE
110
Ko je zidao Grad Bogova
111
U PREDE LIMA ŠAMBALE
ljudi na spomeniku
izazivao unutrašnju
pometnju koja je išla
naruku sumnji. Ali, iz
dubine duše je nešto
uporno podsticalo to
„zašto?", kao da se
u njemu krije zago-
netka Grada Bogova.
Još jednom sam
pogledao niz od
četiri figure i učinilo
mi se da svi oni učestvuju u pojavi jednog jedinog, za sve, dete-
ta - malog anđelčića, koji pupi iz anđelolikog čoveka Šambale.
- Jedino dete Sambale? Ponovo rođeni ovde, u Gradu Bogova,
anđelćić? Šta je to - novi hologramski (ili anđeloliki) oblik života,
stvoren ovde?! - šapatom sam izgovorio.
Prisetio sam se da je ili Astaman Bindačarija, ili „stariji
čovek", pomenuo neke „nove anđele" koji su na neki način po-
vezani sa svetim Kajlašom. Maksimalno sam napregao um, ali
nikakvih razumnih analogija nisam mogao da nađem.
- Da li je Šambala ovde stvorila „novog anđela" ili tako nešto?
- pomislih i nehotice.
U tom trenutku nisam shvatao da će se ta pomisao pokazati
veoma važnom i da će se ponovo pojaviti, ali na drugom kvali-
tativnom nivou.
112
Ko je zidao Grad Bogova
113
U PREDELIMA ŠAMBALE
114
Ko je zidao Grad Bogova
115
U PREDE LIMA ŠAMBALE
116
Ko je zidao Grad Bogova
117
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Stepenice ka nebu
Potom sam usmerio pažnju na nešto nalik na stepenice koje se
spuštaju sa zapadne strane „latinoameričkog" monumenta.
- Zanimljivo, šta bi to moglo da znači? - upitao sam.
- To su stepenice ka nebu! - bez i trunke sumnje odgovorio
je Seliverstov.
- Kuda, kuda stepenice? - bio je odlučan da razjasni Rafael
Jusupov.
- Ka nebu - izbacio je podbradak Seliverstov.
- A šta tamo ima?
- Nebo, šta bi drugo.
Nastala je tišina.
- U mnogim mitovima i legendama pominju se stepenice ka
nebu - počeo je da objašnjava Seliverstov. - Opisuje se kako
čovek po tim stepenicama može da se popne na nebo i vidi
kakav je nebeski život. Niko od savremenih ljudi nije se peo na
nebo, niko ga nije ni video.
- Hoćeš da kažeš - namrštio se Rafael Jusupov - da mi vi-
dimo prave stepenice koje vode ka nebu? A kako se, po tebi,
može po njima popeti - one nisu vertikalne, a i padina od pola
kilometra deli te stepenice od zemlje?
- Pa u tome i jeste stvar - podigao je kažiprst Seliverstov
- samo ljudi koji su sposobni da levitiraju, to jest, da podignu
svoje telo iznad zemlje, mogu da se domognu stepenica ka ne-
bu. Na primer, Vi, Rafaele Gajazoviču, ne možete da se domo-
gnete stepenica ka nebu, zato što Vam je levitacija nedostupna.
Vi ste, Rafaele Gajazoviču, prizeman čovek.
- Hoćeš da kažeš...
- Hoću da kažem - Seliverstov nije dopustio Jusupovu da
odgovori - da Vi nikad nećete moći da se odvojite od površine
zemlje. Vi ste - površinski čovek.
- Šta, šta? - bacio je ljutiti pogled Rafael Jusupov na Seliver-
stova. - Ja sam, dakle, prizeman i površan?
118
Ko je zidao Grad Bogova
119
U PREDE LIMA ŠAMBALE
120
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 7
Biblioteka među stenama
121
U PREDELIMA ŠAMBALE
122
Biblioteka među stenama
123
U PREDE LIMA ŠAMBALE
124
Biblioteka među stenama
Kipovi prosvetljenih
Hladnoća kamena na kome sam sedeo trgla me je iz obamrlosti.
Promuklim glasom zamolio sam monaha da nastavi svoju priču.
- U knjigama piše - polagano reče monah - da je u prošlosti
čitav taj Grad...
125
U PREDELIMA ŠAMBALE
128
Smesta su mi na um pale samadi-peđne koje smo susretali
tokom ekspedicije. U svima njima delovale su nekakve čudne si-
le, to jest, delovala je takozvana psihoenergetska barijera koja ne
dopušta čoveku da uđe u te tajne pećine. Interesantno je to što su te
sile, koje na Istoku nazivaju tantričkim, u raznim pećinama imale
različito delovanje na čoveka: u prvoj pećini osećalo se smenjivanje
osećanja, koja su se sastojala od straha, nezadovoljstva, glavobolje
i slabosti, u drugoj - pećina se ponašala kao energetski vampir,
kao da je „isisavala" čoveka, u trećoj (pećina Harati) - tantričke
sile su oslepljivale čoveka, i na kraju, u četvrtoj pećini, to jest ovde,
na Tibetu, tantričke sile izazivale su osećaj obamrlosti.
Takođe sam se setio da je jedna od samadi-pećina na Himalaji-
ma - ona koja je energetski „isisavala" čoveka3 - bila takođe zazi-
dana kamenjem nedaleko od ulaza i tamo je takođe bio ostavljen
mali otvor. Tada, na Himalajima, već sam shvatao da ljudi koji se
nalaze u stanju samokonzervacije (samadi) mogu da ožive i da
mogu potražiti izlaz na površinu. Sećam se da'me je zbunjivala
izgradnja kamene pregrade, ali od monaha na to nisam dobio
nikakav razuman odgovor, osim fraze - „kamen za njih nije pre-
preka". Zato sam i tibetanskog monaha upitao o tome.
Pravi mrtvi
Tibetanski monah je dugo mislio i tiho rekao:
- Meni su pričali da je pre mnogo, mnogo godina u tom ma-
nastiru živeo monah koji je umeo da razgovara sa mrtvima...
- Sa mrtvima iz Carstva Mrtvih?
-Da.
- A o čemu šu Bili? pričali?
- Oni su pričali o tome - nabrao je obrve monah, sećajući se,
očigledno, priče koju je čuo - kako ljudi koji su nastradali ovde
na ulazu u ovu pećinu, to jest, koji su umrli ovde... to jest, ostali
3 Uzgred, ovo je potvrđeno proučavanjem čovekove aure pomoću aparata Korot-
kova, koji koristi Kirlijanov efekat.
129
U PREDE LIMA ŠAMBALE
130
Biblioteka među stenama
Voda Dugovečnosti
Došli smo do izvora. Naizgled je to bio obični planinski izvor,
kakvih ima mnogo na Tibetu.
- Voda iz tog izvora naziva se Vodom Dugovečnosti - poka-
zao je monah kažiprstom.
- Dakle, ako neko pije vodu iz tog izvora, on će živeti dugo?
- postavio sam prirodno pitanje.
- Pa... - zbunio se monah.
- Recite - upleo se u razgovor Rafael Jusupov - da li su monasi
koji su službovali u ovom manastiru živeli duže od driigih ljudi?
- Ne, ne duže, čak ponekad i kraće.
- Pa čemu onda naziv „voda dugovečnosti"? - nije se smiri-
vao Jusupov.
- Rekao sam da taj izvor ističe iz onog mesta u podzemlju
gde se nalazi Carstvo Mrtvih - sasvim se zbunio monah,
- Pa šta?
- Pa to da čovek koji pije tu vodu može da se pridruži Car-
stvu Mrtvih. A mrtvi „žive" veoma, veoma dugo.
- Hiljade i milione godina?
- uskliknuo sam ja, znajući iz
priča lama da ljudi koji uđu
u stanje samadija mogu da
prožive hiljade i miliona godi-
ne očuvavši svoje telo u kon-
zervisanom stanju.
- Ja ne znam koliko godi-
na mogu da „žive" Mrtvi, ali
znam da mogu veoma dugo
131
U PREDE LIMA ŠAMBALE
133
U PREDELIMA ŠAMBALE
134
Biblioteka među stenama
135
U PREDE LIMA ŠAMBALE
137
U PREDE LIMA ŠAMBALE
138
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 8
Dom Srećnog Kamena
Glavno Ogledalo Vremena
139
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Kakav monument!
Koračajući polagano, zašli smo iza ugla i videli crveno-žuti Dom
Srećnog Kamena. Srce mi je zakucalo. Povrativši se, procenio sam
140
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
visinu Doma - nije bila manja od 800 metara, što je otprilike kao
tri Ajfelove kule (320m), postavljene jedna na drugu. Zid Doma
koji se video odavde, sa juga, bio je savršeno gladak; apsolutno
vertikalan zid je negde na polovini visine Doma postajao blago na-
gnut, a blizu vrha je opet postajao vertikalan sa horizontalnim zao-
bljenjem pri vrhu. Imali smo utisak da je Dom nekad bio pokriven
slojem nekakvog rastvora čiji su se ostaci očuvali do dan-danas.
Osim toga, izgledalo je da je gornji deo Doma bio sagrađen poseb-
no i postavljen odozgo iz vazduha - jasna horizontalna linija koja je
delila gornji vertikalni od donjeg kosog dela ukazivala je na to.
141
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Da li su to ta vrata?
Moj pogled, koji je bio prikovan za severozapadnu stranu Doma
koja se postepeno otkrivala u hodu, uskoro je počeo da razaz-
naje da ona ima ulubljeni vrh. Išao sam, pažljivo posmatrajući
i najzad video ono što sam očekivao... Srce mi je brže zakucalo
- na donjoj strani toga Doma nalazio se otvor u obliku zaru-
bljenog kvadrata, zatvoren iznutra kamenom pločom.
- Zar nisu ovo legendarna vrata Šambale? - stegnutim gla-
som progovorih, žaustavivši se.
- Jeste nekakva površ koju je neko isklesao na zidu Doma
- začuo sam glas Rafaela Jusupova.
- To nije površ. Kakvog smisla ima klesati površ? Ako
priđemo i kažemo „Sezame, otvori se" dno te površi će poći
unazad i videćemo stepenice koje vode u Šambalu. - ubeđeno
reče Seliverstov.
Ravil je počeo da snima prizor, a ja sam se pozabavio crtanjem.
Bilo je hladno. Smrznute ruke nisu me slušale. Vreme nam je, po-
put časovnika, bubnjalo u ušima.
142
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
143
U PREDE LIMA ŠAMBALE
144
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
145
U PREDE LIMA ŠAMBALE
146
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
Divovsko ogledalo
Kroz nekoliko minuta pogledao sam u displej video-kamere i
zanemeo - preda mnom je stojalo ogromno konkavno (udu-
bljeno) ogledalo. Bilo je očigledno da ono počinje od monu-
menta Gonpo-Pang i spaja se sa Domom Srećnog Kamena.
147
U PREDE LIMA ŠAMBALE
148
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
149
U PREDE LIMA ŠAMBALE
150
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
151
U PREDE LIMA ŠAMBALE
- Muldašev, prestani da se
nerviraš. Ovde je bitno imati
hladnokrvan um.
Došavši do nekakve ma-
lene ravne površine, stali
smo. Ogromno Ogledalo
kao da je visilo nad nama.
Primetio sam kako Ravil, sa
Ravilu, koji je posmatrao kamerom u ruci, posmatra
Glavno Ogledalo Vremena, Glavno Ogledalo Vremena.
svaki oblik je svedočio da se treba Sam njegov oblik izazivao
diviti moći drevnih naroda je divljenje prema misaonoj
moći drevnih naroda.
Još sam jednom prešao pogledom čitavu tu drevnu kon-
strukciju. U oči mi je još jednom upala činjenica sa su spome-
nici Gonpo-Pang i Dom Srečnog Kamena nekad bili pokriveni
nečim nalik na malter, čiji su ostaci, u obliku preostalih fleka,
jasno upadali u oči. Divljenje je izazivao kvalitet tog „maltera"
koji je mogao da se sačuva hiljadama godina... a ako smatramo
da je čitav Grad Bogova, po jednoj od pretpostavki, načinjen
približno pre 850.000 godina, onda...
Bilo je očigledno da se na severozapadnoj udubljenoj strani
Doma Srečnog Kamena „malter" potpuno sačuvao, dajući mu
crveno-riđu boju, dok su na jugozapadnoj strani Doma ostali
samo pojedini slojevi „maltera". Glavno Ogledalo Vremena bilo
je potpuno golo (sasvim je moguće da ono i nije oblagano ,,mal-
terom") a vrh monumenta Gonpo-Pang izgledao je kao da su se
sa njega oljuštili zaštitni slojevi „maltera".
Kroz dvogled se sasvim jasno videla centralna kupasta
izbočina na monumentu Gonpo-Pang - jasno se moglo videti
da je ta kupasta izbočina načinjena od jednog kamenog mono-
lita, ali je on bio zaliven nekakvim „rastvorom" čiji su se ostaci
do dan-danas sačuvali u osnovi kupe.
152
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
153
U PREDE LIMA ŠAMBALE
154
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
155
U PREDE LIMA ŠAMBALE
156
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
157
U PREDE LIMA ŠAMBALE
158
Dom Srećnog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena .
160
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
: Dava Teniing, šerpas
Glava 9
Ulaz u Šambalu
161
U PREDE LIMA ŠAMBALE
„Ulaz" u Šambalu?
- Da, ali glavno je - razmišljati.
U glavi mi se javila misao, koja je nastala još pre ekspedicije,
tamo u dalekoj Rusiji - da ćemo mi, romantični ufski naučnici,
možda zaista naći vrata koja vode u podzemni Svet, gde su
nakon Sveopšteg Potopa mnogoliki stanovnici Šambale kloni-
rali novog čoveka, koji je bio sposoban da preživi u izmenjenim
uslovima života na Zemlji - to jest, klonirali su mene i vas.
I eto, ta „vrata" su bila pred nama! „Vrata" su bila ogromna
- minimum 200x250 metara i odavde, pomalo iskosa, izgledala
su romboidna. Dobro se videlo da je u zidu Doma Srećnog Ka-
mena bila izrezbarena udubina dubine oko... trideset metara,
162
Ulaz u Šambalu
164
Ulaz u Šambalu
Mrtvi
Još jednom sam pogledao „vrata Sambale" i smesta osetio daje
kroz ta vrata moguće ući ne samo u Šambalu, već i u Carstvo Mr-
tvih - carstvo ljudi u stanju Sama-
dija, koji su se samokonzervirali.
Setio sam se naše himalajske ek-
spedicije iz 1998. godina, kada smo
proučavali jogine i kada smo, na
naše čuđenje, shvatili da jogini ni-
su neka posebna kasta ljudi, već da
se jogini pojavljuju na Zemlji spon-
tano; neki najobičniji čovek počinje
odjednom da čuje zov iz svoje duše,
koji ga tera da se udalji od naselje-
nih mesta u neku daleku pećinu, i
slušajući taj zov, on zaista i kreće
Jogin
tamo da bi se posvetio onome što
mu naređuje nevidljivi Vodič. A taj Vodič, koga jogiji nazivaju
Natčovekom, telepatski saopštava onome ko je izabran za jogu
vežbe za postizanje takvog nivoa meditativnog prosvetljenja
165
U PREDE LIMA ŠAMBALE
166
Ulaz u Šambalu
167
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Usamljeni svet
Reč „usamljeni" je bolno pogodi-
la moju sujetu. U mojim mislima,
uznemirenim pogledom na legen-
darni Grad Bogova, pojavili su se
fantastični likovi ljudi iz paralelnog
sveta, koji su se, pošto su već odavno
prevazišli Zlo u svom svetu, istrgli
iz stega „iskušavanja usamljenošću"
Verovatno odavde
i pomoću veličine Čiste Duše uspeli
izlaze Proroci
da steknu sposobnost da ulaze u Je-
dno Stožerno Vreme, a zahvaljujući tome su stekli sposobnost da
putuju po paralelnim svetovima i da osećaju da pripadaju svemu
što postoji i što je stvorio Tvorac. Tada su oni osetili jednu sasvim
drugačiju sreću - Sreću učestvovanja u beskonačnom napretku
Vasione, koja je zamenila Sreću pobede nad Zlom; i samo se još
negde u zabitim genetskim kutcima njihove svesti meškolji već
zaboravljena „sreća" - obogatiti se, osvetiti se i proslaviti se.
168
Ulaz u Šambalu
170
Ulaz u Šambalu
171
U PREDE LIMA ŠAMBALE
172
Ulaz u Šambalu
174
Ulaz u Šambalu
175
U PREDE LIMA ŠAMBALE
177
U PREDE LIMA ŠAMBALE
178
Ulaz u Šambalu
179
U PREDE LIMA ŠAMBALE
181
U PREDE LIMA ŠAMBALE
182
Ulaz u Šambalu
183
U PREDE LIMA ŠAMBALE
184
Ulaz u Šambalu
185
U PREDE LIMA ŠAMBALE
186
Ulaz u Šambalu
187
U PREDE LIMA ŠAMBALE
188
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
: Dava Teniing, šerpas
Glava 10
Kameni laser
190
Kameni laser
191
U PREDE LIMA ŠAMBALE
192
Kameni laser
Drevni laser?
- Ako ćemo da o laseru govorimo.... hm... ozbiljno - Seliverstov
iskosa pogleda Jusupova - može se reći da se laser sastoji od dva
ogledala, a prostor između njih se naziva rezonatorom. Unutar
rezonatora se nagomilava energija koja poprima karakter kohe-
rentnog zračenja, to jest, zračenja sa strogim održanjem faze osci-
lovanja. Jedno ogledalo u rezonatoru je uvek potpuno učvršćeno
i ima osobinu stopostotnog odbijanja, dok je drugo ogledalo po-
kretno (da bi se podesilo na frekvenciju talasa) i pravi se od po-
luprovidnog materijala, to jest, materijala koji može ne samo da
reflektuje zračenje, već i da ga, kad ono dostigne određeni inten-
zitet, propušta kroz sebe u vidu svetlosti. Svi laseri, bilo da su me-
193
U PREDE LIMA ŠAMBALE
194
Kameni laser
195
U PREDE LIMA ŠAMBALE
- Šta?
- To da... - Seliverstovu
se oči raširiše - da se napu-
ni energijom laser takvih
razmera, to...
- Šta - to?
- Nijedan savremeni
oblik energije nije dovoljan
da bi se napunio rezona-
tor takvih razmera kako
bi se dobilo koherentno
zračenje. Zar su stari narodi
Danas nema nikakvog oblika mogli da napune energijom
energije kojim bi se mogao napuniti rezonator takvih razmera?
rezonator lasera takvih dimenzija Još jednom sam očima
preleteo rastojanje između
ogledala monumenta - ono nije bilo manje od 500 metara. Setio
sam se da sam negde video kako radi rezonator običnog lasera,
gde je plava struja koherentnog zračenja tekla i prelivala se, i kao
da je zamirala u procepu između ogledala, koja su bila udaljena
jedno od drugog - 1 santimetar. A ovde - 500 metara.
Kao da mi je pročitao misli, Seliverstov je nastavio:
- Dužina rezonatora lasera koji rade u spektru svetlosnog
zračenja je otprilike lem. Ako se ne varam, maksimalna dužina
rezonatora može da bude oko 2 metra. A ovde je - 500 metara!
- Sergeju Anatoleviču! A možda ovaj drevni monument nije
drevni laser? Možda je on nešto drugo? - posumnjao sam.
Seliverstov se dugo zamislio, a potom ubeđenim glasom
rekao:
- Mislim da niko od nas ne sumnja ko je i na koji način načinio
sve monumente ovde, u Gradu Bogova, osim.... - Seliverstov
iskosa pogleda Jusupova - osim Rafaela Gajazoviča. - Osim to-
ga, mi ne sumnjamo da se ni uz pomoć najsavremenije tehnike
196
Kameni laser
Laserska zaštita
- Sasvim je moguće da je taj kameni laser radio i opsegu in-
frazvuka, u onom frekventnom opsegu koji pomorci nazivaju
„glasom mora" i veoma ga se boje, zato što ti talasi mogu da
izazovu depresiju, posrtanje, pa čak i zaustavljanje srca.
Ušao sam u šator, uzeo kompas i pozabavio se određivanjem
pravca pretpostavljenog zraka, koji bi mogao da izađe iz pre-
dnj eg ogledala tog kamenog lasera.
- I eto! - povikao sam. - Zrak lasera usmeren je tačno ka
„vratima Sambale". I još, i još...
- Kuda je još usmeren?
197
U PREDELIMA ŠAMBALE
Zrak gigantskog
kamenog lasera
usmeren je ka
„vratima Šambale"
i Malom Kajlašu
(kamen Šantamani).
Infrazvučna zaštita?
198
Kameni laser
Sasvim je
moguće da se
pri gradnji
Grada Bogova
koristio
isparavajući
efekat lasera
199
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Ko zna,
možda je na
vrhu Kajlaša
stajalo
ogledalo koje
je reflektovalo
zrake
divovskog
lasera
200
Kameni laser
201
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Moćna zaštita
Isto tako, divovski kameni laser očigledno se nije koristio samo
u periodu gradnje Grada Bogova. Sasvim je moguće da taj su-
per-laser radi i danas, ali da radi u infrazvučnom režimu, štiteći
203
U PREDE LIMA ŠAMBALE
205
U PREDE LIMA ŠAMBALE
206
Kameni laser
svetova, u kojima je
Bog podelio svet na pet
elemenata jedinstva
- Vatru, Vodu, Zemlju,
Vetar i Čoveka. Drevni
čovek je u duši osećao
da je Božiji sin, jer je
kroz njega tekla zaista
božanstvena energija,
ona energija koja je
postojala pre nastanka
svetova i koja je imala Energija pet elemenata
prvobitnu čistotu. izašla je iz očiju drevnog čoveka
Pognuo sam glavu i
na svojim nogama video prljave šiljate tatarske čizme.
- Eh! Kako je samo važno težiti duševnoj čistoti! - uzviknuo
sam u sebi.
Pošto sam se preobukao u odeću za planinarenje, oprao sam
zube, umio se hladnom vodom i počeo da pakujem ranac.
- Zanimljivo, a pomoću koje energije kameni laser stalno ra-
di u režimu infrazvuka? - postavio sam sebi prirodno pitanje.
Ostavio sam pakovanje ranca, podigao glavu i video ogrom-
nu piramidu Kajlaša. Okrenuo sam glavu i smesta video neko-
liko piramidalnih spomenika.
- Verovatno je da piramide koncentrišu kosmičku energiju, a
ovde, u Gradu Bogova, sve je uređeno tako da se pomoću neke
od piramidalnih konstrukcija sakupi onaj frekventni opseg
energije koji će obezbediti stalno punjenje rezonatora kamenog
lasera kako bi on postojano radio u infrazvučnom režimu sa ci-
ljem zaštite. Sigurno da postoje i predajnici, koji usmeravaju tu
energiju na rezonatore kamenog lasera - pomislio sam.
Još nisam znao da ću ovde uskoro videti mnoštvo kame-
nih konstrukcija koje liče na kamene antene ili ogledala,
207
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Glava 11
Kosmičko ogledalo Kajlaša
209
U PREDE LIMA ŠAMBALE
211
U PREDE LIMA ŠAMBALE
212
Kosmičko ogledalo Kajlaša
213
U PREDE LIMA ŠAMBALE
214
Kosmičko ogledalo Kajlaša
215
U PREDE LIMA ŠAMBALE
- . . . ?
Glava 12
Dvorac bez prozora i vrata
- Gde?
- Evo tu, pred nama! Potpuno prirodan dvorac stoji... bez
prozora i vrata. Osnova se samo malo urušila...
- Oho! - uzviknuo sam.
U glavi su mi se javile reči Anagirike Govinde, koje sam
pročitao u hramu lame Ketsuna Zangpoa, o tome da kompleks
Kajlaša liči na divovsku mandalu, sastavljenu od kombinacije
mističnih figura. Sećao sam se takođe da je on govorio sledeče:
„Zidovi kanjona podsećaju na građevine. Hodočasnik kao da je
okružen divovskim hramovima...".
Građevina koju smo videli bila je visoka oko 250 metara i
sastojala se od kombinacija kula i strmih stena. Sve je to veoma
ličilo na katoličku crkvu. Prozora i vrata uopšte nije bilo.
- Čudno - rekao sam i počeo da crtam. - Sta bi to moglo da
znači? Ali... svakako da ovo nije prirodna planina, već veštački
načinjena građevina.
217
U PREDE LIMA ŠAMBALE
218
Dvorac bez prozora i vrata
219
U PREDE LIMA ŠAMBALE
221
U PREDE LIMA ŠAMBALE
222
Dvorac bez prozora i vrata
224
Dvorac bez prozora i vrata
225
U PREDE LIMA ŠAMBALE
sa polukružnog obronka
monumenta Gompo Pang.
Odmah iza njega je na isto-
ku bila uočljiva struktura sa
oštrim ivicama, na čijoj su
se južnoj strani videla dva
udubljenja u obliku saća.
Iza te strukture moglo se
videti nešto nalik na dva
Bajka nije fantazija, bajka je istorija „stepeništa" sa ukrašenim
koja svedoči o zaboravljenoj rukohvatima, koja se gran-
veličini čoveka diozno spuštaju sa vrha
okrugle kamene tvorevine.
A iza njih, malo dalje na istoku, video se dvojni red ili stena, ili
figura, iza kojih je počinjalo već pomenuto zapadno ogledalo sa-
mog Kajlaša.
Pri pogledu na te „žlebove", „saća", „stepenice" i sve ostalo,
u mojoj glavi su počele da se komešaju misli o njihovoj nameni.
Niotkuda mi je došla ideja da se uspostavi analogija sa građom
ljudskog organizma, ali se ona odmah ugasila, zato što sam slabo
poznavao prostomu strukturu čovekovih molekula. Pa ipak mi se
ta ideja u dubini duše učinila zanimljivom i počela je da svrdla u
glavi, mada nisam imao nikakve osnove da tvrdim da su drevni na-
rodi pomoću gradnje raznovrsnih i neobičnih monumenata ovde
stvarali čoveka. Jednostavno sam osećao bolno nesavršenstvo
svog uma u poređenju sa mogućnostima drevnih naroda.
Setih se rečenice Sergeja Seliverstova:
- Svi smo slušali bajke o dvorcima bez prozora i vrata, a ovde
ih vidimo svojim očima...
Tada sam pomislio:
- Bajka nije fantazija. Bajka je istorija koja svedoči o zaborav-
ljenoj veličini čoveka.
226
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 13
Kamena ogledala Grada Bogova
227
U PREDE LIMA ŠAMBALE
228
Kamena ogledala Grada Bogova
229
U PREDE LIMA ŠAMBALE
230
Kamena ogledala Grada Bogova
231
U PREDE LIMA ŠAMBALE
232
Kamena ogledala Grada Bogova
233
U PREDE LIMA ŠAMBALE
234
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 14
Crna strana Kajlaša
237
U PREDE LIMA ŠAMBALE
239
U PREDE LIMA ŠAMBALE
240
Crna strana Kajlaša
241
U PREDE LIMA ŠAMBALE
243
U PREDE LIMA ŠAMBALE
244
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 15
U Dolini Smrti
246
U Dolini Smrti
247
U PREDE LIMA ŠAMBALE
248
U Dolini Smrti
249
U PREDE LIMA ŠAMBALE
251
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Crtež sam načinio zaista brzo. Ispao je loše, ali sam zato pre-
cizno izmerio sve uglove i stepene. Dobro se videlo da severha
(crna) strana Kajlaša oštrom ivicom pod pravim uglom prelazi u
istočnu stranu, od koje počinje Ogledalo Kralja Smrti Jame, koje
se u obliku luka produžava na istok. Sama udubljena površina
252
U Dolini Smrti
Dva pegava
žuta kamena
u obliku
četvorookih
pasa
videće
hodočasnik na
ulazu u Dolinu
Smrti
ovamo, u Dolinu
Smrti, dolaze jogi-
ni i hodočasnici da
umru, ili, možda,
ako tako reši Kralj
Smrti Jama, da
ovde, pred licem
Smrti, steknu no-
ve osobine, koje
im dopuštaju da
pristupe Velikom
Carstvu Mrtvih.
Na osnovu priča
jogija sam znao da
njima Natčovek
daruje posebne
sposobnosti i vodi
ih životnim pu- Ulazio sam u Dolinu Smrti
tem koji se naziva - tamo, odakle se ne vraća
„put čiste duše",
pripremajući im
posebnu ulogu u
pročišćenju Sve-
ta Misli običnih
zemaljskih ljudi.
Dakle, ovde dola-
ze jogiji da bi sta-
li pred Sud Savesti VeiiKoga j\ralja Smrti. Kud sam krenuo ja,
običan čovek, pun duševnih protivrečnosti!
Pitanje o ulozi zapleta u životu zakovitlalo se u mojoj gla-
vi. Uhvatio sam sebe kako mislim kako u životu neprekidno
pokrećem neke igre pa čak mislim da bi bez zapleta bilo dosa-
dno živeti. Gotovo svi moji zapleti vrte se oko ljubavnih odno-
259
U PREDE LIMA ŠAMBALE
260
U Dolini Smrti
261
U PREDE LIMA ŠAMBALE
262
U Dolini Smrti
263
U PREDE LIMA ŠAMBALE
264
U Dolini Smrti
265
U PREDE LIMA ŠAMBALE
266
U Dolini Smrti
267
U PREDE LIMA ŠAMBALE
du samo glupi ljudi, ali nemaju svi ljudi „sreću" da se rode glupi, pa
pošto neće da Se povinuju tupavim i bezosećajnim pravilima savre-
menog društva koje je još daleko od savršenstva, oni nalaze svoju
sreću u - Snovima. Biti samac - znači biti iskren prema svojim
osećanjima i takvu osobu njena osećanja vode u budućnost.
Bog je načinio veliki zaplet - zaplet života, u kome je svaka
stvar višeznačna, pa je teško shvatiti šta je sreća a šta - nije.
Zbog nečeg je Tvorac rešio da uradi upravo tako, a ne drugačije.
Ali, meni izgleda da je glavna osobina zapleta koji je pokrenuo
Bog to što se on ne odnosi na jedan život, već na niz čovekovih
života. Kao da Bog šapuće da tvoja nesreća ili samaštvo u ovom
životu nije konačni udes, da je sanjati i te kako blagorodno i da
snovi imaju tendenciju da se ostvare u narednom životu. Zato se
ne vredi posebno potresati ako nam nešto nije uspelo - u nared-
nom životu biće bolje, ali će nam biti pomalo tužno bez tih ljudi
koji su u prošlom životu bili blagorodni i čisti. Ali te ljude ćete
obavezno susresti i vi ćete ih sigurno osetiti i sigurno poznati po
nekoj srodnoj energiji koja zrači iz njih, makar i da pred vama
stoji čovek nekog sasvim drugačijeg lika.
Te misli su mi prolazile kroz glavu besomučnom brzinom,
a njihova neverovatna jasnoća me je zaprepašćivala. A ja sam
išao i išao napred - u Dolinu Smrti. Na jednom delu sam se
spotakao i ispustio kompas, ali sam ga podigao i opet pošao
napred. Do tražene tačke fokusa Ogledala Kralja Smrti Jame,
po mom računu, ostalo je nekih 100-150 metara.
Zbog nečega nisam razmišljao o smrti, nisam išao tamo da
bih umro. Jednostavno sam znao da je u mom životu započeo
novi zaplet - igra sa smrću.
Igra sa Smrću
Pred nogama ugledah još jednu ljudsku kost. Malo sam usporio
korak, ali... ponovo krenuh napred. Nadao sam se da misleća
supstanca vremena... možda...
269
U PREDE LIMA ŠAMBALE
270
U Dolini Smrti
272
U Dolini Smrti
274
U Dolini Smrti
275
U PREDE LIMA ŠAMBALE
276
U Dolini Smrti
278
U Dolini Smrti
280
U Dolini Smrti
281
U PREDE LIMA ŠAMBALE
nisam slušao šapat intuicije, i izraz „živeti kao sav normalan svet"
počeo je da mi izgleda mrsko. Griža savesti mi je stajala kao knedla
u grlu i ja sam shvatio da me ovde, u Dolini Smrti, sustiže kazna
samo zbog toga što sam nekada... protraćio vreme... ne poslušavši
intuiciju koja mi je nalagala: „i tebe je, kao i druge, stvorio Bog i
On je predodredio tvoju individualnu misiju o čemu, dragi moj,
možeš da saznaš iz svojih osećanja i... iz tog šapata, koji ti se baš
neće da slušaš, posebno nakon saveta svadbarskog šaljivdžije".
Nisam znao samo jedno - kakvu ću kaznu dobiti... još ni-
sam znao.
A misli o mojoj misiji su se same od sebe razvijale i razvijale
u mojoj glavi. Postalo mi je do bola žao što sam ispustio vreme
koje mi je dato... posebno u mladosti. Kao neki talas olakšanja
doneo mi je uvid da sam u zrelom dobu u mnogome nadoknadio
vreme propušteno u mladosti, nakon što sam počeo da po in-
tuiciji radim do tri-četiri sata noću. Ali sam osetio da ipak neću
uspeti da nadoknadim to zlosrećno propušteno vreme. I od toga
sam se osećao ogorčeno. Čekao sam kaznu Kralja Smrti Jame.
Kroz glavu mije promakla misao o hodočasnicima koji dolaze
ovamo, u Dolinu Smrti, da bi baš ovde, pred licem Smrti, najzad
shvatili smisao života. Zašto ti hodočasnici, koji baš i nisu mno-
go pobožni, dolaze ovamo i zašto mnogi od njih umiru ovde,
spaljeni energijom Savesti koja izbije iz njih? Na postavljeno pi-
tanje se odmah javio i odgovor - pobožnost nije i iskrenost pred
Bogom, a pod ličnom pobožnošću čovek često skriva nešto što
hoće da potisne u sebi samom, naučivši nekakve sumorne ritua-
le sa prizvukom prezira prema čitavom čovečanstvu koje živi, da
izvinete, punovrednim, sočnim i strasnim životom. I što se više
oni, hodočasnici, boje ljudi, to više pažnje pridaju molitvama i
ritualima. Oni odlaze podalje od ljudi, zatvarajući se u imaginar-
ni svet nepoznatih rituala koje... teško da će iko ikad shvatiti.
Taj imaginarni svet jeste svet plašljivih ljudi, onih koji se boje
života. Tom svetu bi dobro pristajao simbol Zeca.
282
U Dolini Smrti
283
U PREDE LIMA ŠAMBALE
285
U PREDE LIMA ŠAMBALE
286
U Dolini Smrti
287
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Bol
A želudac me je boleo, jako boleo. Ali, na taj bol sam se već
naučio; postao mi je navika i već sam ga prihvatao kao nešto
prirodno. Čak mije bilo teško da zamislim stanje u kome nema
tog bola od koga sam se grčio.
Zajedno sa tim bolom sam se penjao i penjao uvis, sa radošću
osećajući da ne umirem. Učinilo mi se čudno što ne umirem.
Čak me je deprimiralo to što sam živ. Bio sam spreman da
umrem, ali... još sam bio živ.
Nakon nekog vremena, počeo sam da osluškujem svoj bol. Gn
je bio iste prirode kao i kod mog obostranog čira na želucu, ali
mnogo jači. Isto tako, taj bol je imao jednu neobičnu osobenost
- on kao da nije dolazio iz želuca, nego negde iz duše, postepeno
se prelivajući u predeo želuca. A u duši je nešto ječalo i plakalo,
jako plakalo. Od toga čudnog plača u duši je i poticao bol.
Pokušao sam da shvatim uzrok plača moje duše. To mi du-
go nije uspelo. A zatim sam nekako neočekivano shvatio da je
plač izlivanje negativne energije i da će nakon plača obavezno
nastupiti olakšanje. Shvatio sam da negativna energija izlazi iz
mene, da izlazi kroz taj oštar bol u želucu.
Taj uvid mije doneo kakvo-takvo olakšanje. Počeo sam da sma-
tram taj bol zasluženom kaznom za to što sam gurnuo u zapećak
svoju savest pred... svojom intuicijom. Ali, kroz taj bol mi se jasno
ukazalo kakve bi patnje u Dolini Smrti doživeo, na primer, poh-
lepan čovek - njegovo bi telo sagorelo od užasnog bola, ali bi još
neizmerno veće patnje doživeo njegov duh koji izlazi iz njegovog
raspadajućeg tela. Kralj Smrti se pokazao kao žestok, ali opravda-
no žestok - u suprotnom, da nema te žestoke kazne, ljudi bi rađali
decu sa pohlepnim, zavidnim ili opakim karakterom.
Osetio sam sažaljenje prema tim ljudima, ali sam već znao
da sažaljenje nije pobožno osećanje, već da je samo surogat
pobožnog saosećanja, jer ne treba saosećati sa onim što mora
biti kažnjeno - kažnjeno bilo ovde, bilo tamo, na Onom Svetu.
288
U Dolini Smrti
289
U PREDE LIMA ŠAMBALE
Cena Savesti
Koračajući, setio sam se jednog veoma bogatog čoveka koji mi je
doveo svoju decu - ćerku i sina, neizlečivo bolesne od pigment-
nog retinitisa (kokošijeg slepila). Taj čovek, koji me je molio da
smislim nešto čudesno, smesta je zapazio moje sasvim pristoj-
no hirurško odelo i upitao koliko košta. Zbunjeno sam ga po-
gledao i rekao da to odelo košta 2000 rubalja. U odgovor, on je
mahnuo rukavom svog sakoa i rekao da on košta 2000 dolara
(30 puta više), nagovestivši da ću i ja, ako budem smislio nešto
čudesno, takođe ići u takvom sakou; ja sam slegao ramenima i
sa zanimanjem pogledao njegov sako. On u meni nije izazivao
nikakva osećanja - obična siva izgužvana karirana tkanina.
„Proučavanje sakoa", naravno, nije moglo mnogo da podstak-
ne moj proces razmišljanja, tim pre što po prirodi nisam u stanju
290
U Dolini Smrti
291
U PREDE LIMA ŠAMBALE
292
U Dolini Smrti
dušu u telo deteta koje se rađa na ovom ili onom delu Zemljine
kugle i da prekršiti Božiji nalog i nazvati sebe ne baš uvaženim
imenom „emigrant" jeste greh, veoma veliki greh. A ko zna,
možda sam taj pigmentni retinitis, čiji se oštećeni gen razvija u
bolest u 50% slučajeva, i jeste kazna za greh što su prema sve-
toj reči Otadžbina počeli da se odnose kao prema praznoj reči,
uzdajući se u bolju klimu južne obale Engleske ili Južne Afrike.
Jedno od bogataševe dece, verovatno dečak, razjapivši
smešno usta, zaplakao je i počeo da se žali da mu je dojadilo
da sedi ovde i da hoće da ga služavka Lurdis napoji svežim ko-
kosovim mlekom. Ali, kokosove orahe nisam imao, a nije mi se
htelo da šaljem nekoga u prodavnicu. Čekaonica mi je bila puna
pacijenata. Da... i ovo nije zemlja u kojoj rastu kokosovi orasi
- ovo je Rusija! Bolje da je dečko tražio pečenog krompira.
I tu sam se setio kako je sam taj bogataš pre tri godina nad-
meno rekao kako oni, bogataši, uvek kupe dobrog lekara. Mrko
sam pogledao naduveni grudni džep njegovog fensi prugastog
sakoa i sa zadovoljstvom rekao da ću prihvatiti da operišem
njegovu decu, ali da ću ih operisati besplatno. Setio sam se da
sam to isto već bio odgovorio i jednom naftnom bogatašu.
Kao i kod naftnog bogataša, ovaj predlog je izazvao efekat
rasprskavajuće bombe. Bogataš je stao da prigovara kako za
svaki trud, pa čak i pokušaj, treba da se plati i da je on spre-
man da to učini. A ja sam se uzjogunio i insistirao na tome da
ću njegovu decu operisati besplatno. Setio sam se devojčice iz
Vologde sa kikama i crvenom mašnom koja je patila od istog
oboljenja, setio sam se njenih slepih očiju, njenih roditelja,
seljaka, sa žuljevitim rukama i njihovog pogleda punog nade
kojim su me gledali, setio sam se besanih noći koje sam proveo
razrađujući novi metod lečenja pigmentnog retinitisa zajedno
sa ne baš dobro plaćenim kolegama naučnicima i shvatio da
smo mi izmislili taj metod za nju i radi nje - za tu prostu seo-
sku devojčicu sa crvenom mašnom koja verovatno nikad nije
293
U PREDE LIMA ŠAMBALE
296
U Dolini Smrti
298
U Dolini Smrti
299
U PREDE LIMA ŠAMBALE
301
U PREDELIMA ŠAMBALE
-Da.
- Ide čas levo čas desno.
- Da.
- I zašto on ide?
- Ne znam.
- Nešto čuje?
- Možda.
- A šta čuje?
- Ne znam.
- Gledaj, seo je.
- Vidim.
- A zašto je seo?
- Ne znam.
-Možda?
- Možda.
- Sedi, a?
- Ima vremena.
- Jeste.
- Nije.
- Jeste.
- Vidi, prilegao je.
-Da.
- A zašto je prilegao?
- Ne znam.
- Odmara se, šta li?
- Baš je našao vreme za odmor!
- Baš.
- Misli li da smo sablasti?
- Viknuo bih, ali n e m a m snage.
-Da.
- Sablasti ne viču, mora da shvati!
- Mora.
- Ali nemem snage.
304
U Dolini Smrti
-Da.
- Gle, ustao je.
-Da.
- Stoji, kao stub.
-Da.
- Sigurno je uznemiren.
-Da.
- Zbog nas je uznemiren... da se nismo pretvorili u sablasti.
-Da.
- Očekuje li neku opasnost od nas?
- Možda.
- Gle, uhvatio se za kajiš.
- Vidim.
- Šta hoće?
- Ne znam.
- Ne, pustio je kajiš.
-Da.
- Posegnuo je u džep.
- Da.
- Nešto traži.
- Da.
- Š t a li traži?
- N e znam.
- Uzeo je cigaretu?
- Izgleda.
- Zapalio.
- Vidim.
- Znači, brine se.
-Da.
- Za nas se brine?
- Za nas.
- A zašto da se brine?
- Ne znam.
305
U PREDELIMA ŠAMBALE
- Jesmo li mi sablasti?
-Ne.
- A ja mislim da je on u to ubeđen.
- Možda.
- Opet se protresao.
-Da.
- Jako se protresao.
-Da.
- A što se trese?
- Uznemiren je.
Tiho smo prišli Sergeju Anatoleviču Seliverstovu.
- Oh, iscimali smo se čekajući vas - reče on.
- Da - odgovorismo Ravil i ja.
- Zašto ti je, šefe, lice iskrivljeno, kao da su te mlatili po bradi?
- Boli me, Serjoža.
- Šta te boli, vilica?
- Ne, želudac.
- Aaa... a izgleda kao da te boli vilica.
Sergej Anatolevič Seliverstov, bodro koračajući napred, do-
vede nas Rafaelu Gajazoviču Jusupovu i vodiču Tatuu, koji su
sedeli na kamenju.
- I šta, popričao si sa smrću? - veselo upita Jusupov. - I
kakva je ona?
- Tako...
- Bolje pojedi čokoladu! Masne kiseline sa šećerom su
neophodne u planinama.
-Da.
- Jesi li video kosti u dolini?
- Da.
- Čije? Ljudske?
-Da.
- Mnogo?
-Da.
306
U Dolini Smrti
307
U PREDELIMA ŠAMBALE
Sekira Karme
Negde na visini od 6000 metara zaista smo videli Sekiru Kar-
me. Prvi ju je video Sergej Anatolevič Seliverstov.
- Eno je - Sekira Karme - prostodušno i prijatno reče on.
Pogledao sam „Sekiru" i smesta osetio da se bol smanjio.
Teško dišući na toj ogromnoj visini, počeo sam da razgledam
Sekiru Karme. Smanjenje bola dopuštalo mi je da razmišljam,
a ne da prosto sa naporom cedim iz sebe poslednje snage, kao
da mi je svaki pokret poslednji u životu.
Gledao sam i gledao Sekiru Karme... Gledao sam opčinjeno.
Odlično sam shvatao da je ta sekira visoka 100 metara, posta-
vljena na visokoj kamenoj steni pored cilindrične konstrukcije
velikih dimenzija koja je veštačka, a ne posledica „rada vetra".
Više se i nisam pitao na kakav je to neverovatan način mogao
biti sazidan taj monument i postavljen na tako nepristupačnom
vrhu; razmišljao sam o njegovoj nameni.
- Tako dakle... tako dakle... povremeno bih progovorio,
razmišljajući.
308
U Dolini Smrti
309
U PREDELIMA ŠAMBALE
310
U Dolini Smrti
311
U PREDELIMA ŠAMBALE
312
U Dolini Smrti
314
U Dolini Smrti
Vrata Smrti
Dok se pod nama kotrljalo kamenje, skliznuli smo nazad po
padini ka mestu gde nas je čekao Rafael Jusupov.
- Već sam pomislio da mi je po karmi bilo sssuđeno da se
ovde nasssmrt smrzzznem - cvokoćući, s mukom izgovori on.
Zaustavili smo se blizu Jusupova i postojavši nekoliko mi-
nuta pognuli glave. Ja sam već hteo da pođem napred, kad je
Ravil ubeđeno rekao:
- Kroz nekoliko koraka mi ćemo početi novi život!
- Zašto? - zbunjeno podiže obrve Seliverstov.
- Ovo mesto na kome stojimo hodočasnici nazivaju Vratima
Smrti. Oni smatraju da čovek koji prođe kroz Vrata Smrti ulazi
u novi život - objasnio je Ravil.
- Nisam razumeo! - namrštio se Seliverstov. - Hoćemo li
kroz nekoliko koraka umreti?
-Da...
- Svašta.
- Evo iza onog kamena, pet metara od nas, umrećemo. Eto,
tako, eto - blago se nasmešio Ravil.
- A ja sad umirem, je li?
- Ti si već gotovo umro, Sergeju Anatoleviču!
- Kako da ne.
-E jeste.
- Ali, kao da sam još živ. Bar sam topao.
: - Nakon smrti život se ne završava - primetio je Ravil.
- Ne treba nam crni humor - oglasio se posiveli Rafael Jusu-
pov. - Mi ćemo ovde uskoro pomreti od zime. A iza kog kame-
na, kažeš, život se završava?
- Eno iza onog.
- Iza onog?
- Iza onog.
- U svakoj šali... - promrmlja Seliverstov.
- Hodočasnici koji obavljaju parikarmu, ili sveti oblazak kom-
315
U PREDELIMA ŠAMBALE
316
U Dolini Smrti
317
U PREDELIMA ŠAMBALE
318
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dodu - da vide.
__ Dava Teniing, šerpas
Glava 16
Srce Vode
Uveče, pošto sam uzeo lekove, pokušao sam da nešto pojedem. Ali
nisam mogao. Već mi se pri pogledu na hranu povraćalo. Trebalo
mije još da se oporavljam, da se dugo oporavljam. Osećao sam to.
Noću nisam mogao da spavam. Ustajao sam, izlazio iz šatora
i pušio. Mnogo sam pušio. Drhtao sam od noćne tibetske
hladnoće, ali sam pušio. A kad bih ušao u šator da se zagrejem,
u polumraku bih video blažena lica momaka i slušao prelive
hrkanja, među kojima su se izdvajali detinji jecajući zvuči koje
je ispuštao Seliverstov. Život se nastavljao.
Bol mi nije suviše smetao. Naprosto mi se nije spavalo i to
je sve. Sa zadovoljstvom mi se nije spavalo. A u glavi mi je bilo
prazno-prazno. Kao neko ko nikad nije patio od nesanice, nego
bih, naprotiv, zaspao i gde ne treba (na sednici ili u pozorištu),
malo me je zbunjivalo to stanje noćnog bdenja, ali začudo, ono
mi se ukazalo kao prijatno i lako. Na duši mi je bilo veoma lako,
ništa me tamo nije tištalo. Shvatio sam da ne spavam zato što
319
U PREDELIMA ŠAMBALE
320
Srce Vode
Ujutru opet ništa nisam jeo. Ali bio sam u dobrom stanju,
iako sam osećao veliki umor, veoma veliki umor. Ali to je bio
prijatan umor, umor bez duševne potištenosti. Osećao sam d a j e
sažeto vreme Doline Smrti tako prodrmalo moje prolazno telo
da je ono sve brujalo, ali brujalo prijatno. Čak mi je i bol u prede-
lu želuca izgledao prijatan.
Dok su se ostali okupljali, prišao sam potočiću i spustio
ruke u njega. Hladna voda je zapljuskivala prste. U toj vodi se
osećao život.
- Voda! - sa milinom sam rekao.
Lanac piramida
Zatim smo krenuli dalje. Od tereta je počelo da mi se mrkne
pred očima, ali sam terao sebe da idem. Uskoro sam duboko
udahnuo i počeo da pažljivo posmatram sa strane.
321
U PREDELIMA ŠAMBALE
322
Srce Vode
323
U PREDELIMA ŠAMBALE
325
U PREDELIMA ŠAMBALE
Srce Vode
Nešto mi je odjeknulo u grudima, govoreći mi da je to veoma
važno. Ja sam se ustobočio, pogledao Tatua ispod oka i ispreki-
danim glasom rekao:
- Tatu, pitaj kako oni nazivaju ovaj lanac piramida.
Tatu je upitao, pokazavši rukom. Jedna od žena mi je prišla
bliže, pažljivo me pogledala, skrenula pogled na niz piramida i
tiho odgovorila:
- Mi nazivamo ove svete planine Srcem Vode.
- Znači, to je Srce Vode? - ponovo sam pokazao lanac
piramida.
- Da - odgovorila je tibetanska žena.
- Zašto? - uzviknuo sam ja.
- Tako kažu predanja.
- Ali zašto? - nastavio sam.
- Ne znam - Tibetanka je pognula glavu.
- A zašto? - u očajanju sam progovorio.
- Ne znam - čuo sam odgovor.
Ustao sam, mahnuo u oproštaj tibetanskim ženama, prišao
potoku, zagazio u njega do kolena i dugo stajao, osećajući hla-
dnu tibetsku vodu.
Izašavši iz vode, seo sam na kameniti brežuljak, sa nerazu-
mljivom brigom prešao rukama preko mokrih nogu i počeo da
posmatram lanac piramida koji se zove... Srce Vode. Moje misli,
326
Srce Vode
327
U PREDELIMA ŠAMBALE
328
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 17
Milarepina pećina
Šestougaoni monument
Opet smo pošli napred. Ubrzo me je vodič Tatu, koji je išao
pozadi, povikao po imenu.
- Šta je? - osvrnuo sam se, zaustavivši se.
- Gospodine, vidite li onaj mali manastir na padini?
- Vidim.
- Tamo se nalazi Milarepina pećina.
- Oho!
Pošli smo uz padinu i za nekoliko minuta stigli do mana-
stira. Manastir je naizgled bio neugledan i više je podsećao na
konak nego na manastir.
329
U PREDELIMA ŠAMBALE
330
Milarepina pećina
"331
U PREDELIMA ŠAMBALE
332
Milarepina pećina
333
U PREDELIMA ŠAMBALE
334
Milarepina pećina
"335
U PREDELIMA ŠAMBALE
336
Milarepina pećina
"337
U PREDELIMA ŠAMBALE
Milarepina ploča
Monah me čvrsto pogleda svojim tužnim očima i ne odgovori.
Pokretom ruku me pozva ka mestu gde je bilo smešteno nešto
nalik na oltar gde su gorele sveće i stajao veliki broj statua koje
predstavljaju božanstva.
Dok sam išao, neko me taknu po laktu. Okrenuo sam se. Bio
je to Ravil.
- Šefe - prošaputao je - uneo sam video-kameru ispod ode-
la. Hoću da potajno snimam.
Ja sam takođe neprimetno klimnuo glavom.
- A gde je ulaz u tu pećinu? - upitao je Seliverstov.
- Zar nije jasno da je ulaz u pećinu zaklonjen oltarom sa
svećama i božanstvima, kako ljudi ne bi mogli da ulaze i da
padnu pod uticaj psihoenergetske barijere te pećine koja, ako
je verovati legendama, vodi u Carstvo Mrtvih - sa kritičkim
tonom u glasu odvrati Rafael Jusupov.
- Već sam se i dosetio - odbrusi Seliverstov. - I da mi nije
rečeno, obišao bih.
338
Milarepina pećina
"339
U PREDELIMA ŠAMBALE
"341
U PREDELIMA ŠAMBALE
342
Milarepina pećina
"343
U PREDELIMA ŠAMBALE
344
Milarepina pećina
"345
u PREDELIMA ŠAMBALE
Žuđeni prelazak
U tom trenutku moje misli su se dohvatile nivoa uopštavanja,
nastojeći da shvate tajnu strukture sveta. Čak sam seo na
nekakvu klupicu i Milarepinom manastiru, da bih lakše mislio,
i opet pogladio svoj potiljak, mršteći se od dosadnog osećanja
ćelavosti zadnje strane glave.
Reklo mi se da je materija zakrivljen i zaključan prostor unu-
tar koga je zatvorena energija Vremena. U trodimenzionalnom
svetu energija vremena je zatvorena unutar tetraedra (koji je pro-
storni izraz trougla), a u četvorodimenzionalnom svetu - unutar
oktaedra (prostornog izraza četvorougla) i tako dalje. Ali energija
Vremena, iako je zatvorena, ne gubi svoju moć. Ta moć je samo
sakrivena i ispoljava se kada je bilo kakav sticaj okolnosti pusti
napolje. Nije slučajno što, na primer, običan komad drveta može
da gori sjajnim plamenom, ili što lepljiva crna tečnost koju zove-
mo naftom ima u sebi toliko energije da se skoro sva dostignuća
savremenog čovečanstva zasnivaju na njoj. I ja mislim daje i kod
svih drugih oblika energije, bilo da se radi o toplotnom ili bilo
kakvom drugom obliku energije, glavna komponenta skrivena i
tajanstvena energija Vremena koja se pušta napolje.
Potpuno je razumno upitati se - šta bi bilo kada bi se pomoću
Sile Oslobođenog Vremena (ili Sile Misli) uveličao potencijal Vre-
mena zatvorenog unutar, na primer, trodimenzionalno zakri-
vljenog prostora? Da li bi se pri tome zakrivljeni prostor raspao,
raspršivši se od izbijanja energije Vremena koja vri unutar njega?
Ne znam zašto, ali mi se zbog nečega kaže da se prostor trodi-
menzionalno zakrivljen u obliki tetraedra ne bi raspao, već bi auto-
matski reagovao i pomoću „skoka" preobratio tetraedarski karak-
ter zakrivljenosti u oktaedarski, to jest, u četvorodimenzionalni. A
posledica toga će biti... prelazak trodimenzionalne (ili tetraedarske)
materije u četvorodimenzionalnu (ili oktaedarsku) materiju, to jest
u materiju nama paralelnog sveta gde je sve drugačije - drugačije
su žabe, drugačije je drveće, drugačije su žene i mnogo šta je
346
Milarepina pećina
"347
U PREDELIMA ŠAMBALE
348
Milarepina pećina
"349
U PREDELIMA ŠAMBALE
350
Milarepina pećina
"351
U PREDELIMA ŠAMBALE
352
Milarepina pećina
Spasonosne mantre
Ali Bog (zato on i Jeste Bog) je u svojoj tvorevini predvideo
„zaštitu" trodimenzionalnog čovečanstva od iskušenja ovlada-
vanja čudotvornom Moći Misli. A meni izgleda da u osnovi te
„zaštite" leže tajne magične formule (ili mantre). Samo onaj ko
zna te mantre može da ovlada Snagom Misli. A poznato je da po-
stoji mnogo, veoma mnogo mantri i svaka od njih je namenjena
konkretnom aspektu delovanja Moći Misli. Probajte da ih sazna-
te! A te mantre Bog daje (ako daje!) ljudima - samo po jednu...
Setio sam se Haratijeve pećine i onih koji su u njoj služili,
„sveštenika" i „starijeg čoveka" koji su znali mantre za ulazak
u svetu Samadi-pećinu, koju, kako su oni govorili, štiti sveti
Harati. A takođe sam se setio da je „sveštenik" ispričao svojoj
ženi tajnu te mantre, nakon čega je smesta umro: Harati mu
nije oprostio. A setio sam se i rečenice koju je izrekao „stariji
čovek": „Harati vidi sve".
- Da - pomislio sam - Kraljevstvo Mrtvih i Sambala su u mno-
gome načinjeni da bi čuvali svete tajne mantri, da trodimenzio-
nalnim ljudima naše planete, koji su daleko od toga da budu do-
bri, ne bi dopustili da ovladaju Moći Misli. Mrtvi i ljudi Šambale
najverovatnije vide sve i čitaju misli svakog od nas, analizirajući
ih pre svega iz aspekta očuvanja tajni svetih mantri. Velike Man-
tre nalaze se pod najstrožom kontrolom Mrtvih i ljudi Šambale!
A to je, dragi moji, opravdano, jer bi se zli ljudi koji ovladaju Moći
Misli pretvorili u demone! A demoni bi, koristeći božansku Moć
Misli, uništili svet. Mogli bismo da kažemo da je veo tajne koji
krije mantre - zaštita od pojave demona.
Ja lično znam da neki ljudi imaju sreću da znaju nekoliko
mantri, koje im je poverio neki Natčovek koji je „stupio u vezu
"353
U PREDELIMA ŠAMBALE
354
Milarepina pećina
Dematerijalizacija ili
prebacivanje u drugu dimenziju?
Još jednom sam pogledao ogromnu kamenu ploču i potpu-
no svesno shvatajući da je Milarepa koristio Moć Misli (ili Moć
Oslobođenog Vremena) da bi je načinio i preneo, zamislio sam se
nad pitanjem: kakav „metod rada" pomoću Moći Misli je primenio
Milarepa - dematerijalizaciju nakon koje sledi materijalizacija, ili
prebacivanje kamene ploče u drugu prostornu dimenziju?
Opet sam grubo počešao svoju nesrećnu ćelu. Učinilo mi se
da se tu nešto javilo. Nastavio sam da mislim i mislim, i shva-
tio da ne mogu da odgovorim na postavljeno pitanje. A pretpo-
stavke su se svodile na to da je najverovatnije Milarepa upotre-
bio Moć Misli da prenese trodimenzionalnu materiju kamena u
četvorodimenzionalni svet, a da nije izazvao dematerijalizaciju
kamena u oblasti trodimenzionalnog sveta (to jest, nije preobrazio
kamen u energiju). Da je Milarepa upotrebio efekat dematerijali-
zacije, taj proces bi doveo do oslobađanja velike količine energije u
obliku eksplozije, što bi sigurno našlo svoj izraz u legendama.
Pokušavajući da zamislim kako je „radio" Milarepa, na kraju
krajeva sam došao do sledećeg zaključka: da je jogi Milarepa,
„nacrtavši" u granitnoj steni ogromnu misaonu sliku „isklesa-
ne" ploče, prevodio slojeve kamena koji su okruživali tu sliku
u četvrtu dimenziju; usled čega je trodimenzionalna materija
356
Milarepina pećina
Antigravitacija
A kako je Milarepa prenosio tu ploču na potrebno mesto
„očima"? Ako je to bilo tako, očigledno se radilo o antigravita-
cionom efektu Moći Misli koja je u tom slučaju izlazila iz Mila-
repinih očiju. 5 Šta su uopšte gravitacija i antigravitacija? Kako
je moguće postići antigravitaciju pomoću Moći Misli?
Da napravim digresiju, reći čuvam dragi čitaoci, dakada sam
malo ranije u ovoj glavi počeo da razmišljam o Moći Misli kao
o Energiji Oslobođenog Vremena, primetio sam da je po m o m
mišljenju materija zakrivljeni prostor unutar koga je „zatvo-
rena" energija Vremena. Pod rečju „zatvorena", ako se sećate,
ja sam podrazumevao zaustavljanje toka Vremena u materiji.
Ipak... u zagradi sam napisao rečenicu „ili gotovo zaustavlje-
no Vreme". I evo to „gotovo", koje je dugo figuriralo u mojim
razmišljanjima, pri analizi efekta antigravitacije počelo je da
igra glavnu ulogu. Stvar je u tome što to „gotovo", po m o m
mišljenju, i predstavlja gravitaciju.
Ja opet ne mogu ništa da tvrdim, ali mi se kaže da materija,
to jest zakrivljeni prostor u kome je potpuno (još jednom po-
navljam - potpuno!) zaustavljeno vreme, nema... težine. A to
znači da bi stena od hiljadu tona mogla postati lakša od pera
kad bi se u njenoj materiji zaustavilo Vreme - potpuno; bez
onoga „gotovo".
Ali, u stvarnosti to „gotovo" i te kako postoji. Staje to „gotovo"?
„Gotovo" jeste mali, veoma spor protok Vremena u materiji. A tok
5 U bilo koji drugi način je, dragi čitaoci, teško poverovati, zato što se ta ogromna ploča
šepurila tu preda mnom, prenesena ovamo pre 1000 godina, kada nije bilo ni traktora ni dizalica.
"357
U PREDELIMA ŠAMBALE
358
Milarepina pećina
360
Milarepina pećina
"361
U PREDELIMA ŠAMBALE
362
Milarepina pećina
Najverovatnije je da
ta zona ima veoma malu
širinu. U krajnjoj liniji, u
dokumentarnim filmovi-
ma o tim isceliteljima se
ne vidi da oko ruke isceli-
telja postoji široki provid-
ni obod.
Još jednom sam pogle-
dao kamenu Milarepinu
ploču. I odjednom supočele
da me razdiru sumnje.
- E svašta! - uzvik-
nuo sam u sebi. - Ispada
Tkiva čoveka koja dospeju u „zonu"
besmisleno! Kada sam
razmišljao o pretpostavlje- oko ruke iscelitelja smesta postaju
n o m mehanizmu „rada" jo- četvorodimenzionalna, a pri izlasku
gija Milarepe, ispalo mi je iz „zone" trenutno se ponovo vraćaju
da je Milarepa, na primer, u trodimenzionalno stanje
prenosio trodimenzional-
ni kamen unutar misaone slike tunela u četvorodimenzionalni
svet, gde je taj kamen iščezavao u beskrajnim prostorima para-
lelnog sveta. Zašto onda tkiva čoveka, koja, kako meni izgleda,
iscelitelj takođe prevodi u paralelni četvorodimenzionalni svet,
ne nestanu takode u beskrajnim prostorima? Zašto?
Ponovo sam počeo da gladim svoj potiljak, a potom nervoz-
no počešao ćelu. Njena dvodimenzionalna glatka površina bila
mi je neprijatna. Moj misaoni aparat se napregao, još više se
napregao, još više... pa sam, gotovo skočivši, rekao sam sebi:
- Pet elemenata! Pet elemenata! Samo pet elemenata: voda, va-
tra, vetar, zemlja i čovek mogu da prelaze iz jednog sveta u drugi i
da se vraćaju nazad! Svi ostali koji se prevedu u paralalni svet tamo
nestaju. I samo pet elemenata mogu da se vrate nazad! A čovek
"363
U PREDELIMA ŠAMBALE
spada u tih svetih pet elemenata! Zato tkiva njegovog tela, pošto
ih ruka iscelitelja prevede u drugu prostornu dimenziju, mogu da
se vrate nazad u naš svet gde mi živimo i gde... bolujemo.
Umorno sam pognuo glavu. Misli su mi potekle ravnomerno
i spokojno. Sve se uklapalo u sistem. Već sam shvatao da Ener-
gija Oslobođenog Vremena (Moć Misli) može da deluje u zoni
koja okružuje ruku iscelitelja trenutno, puneći trodimenzional-
na tkiva bolesnika i „skokom" ih prevodi u drugo kvalitativno
stanje - ćetvorodimenzionalnu materiju. A potom, prateći ruku
iscelitelja, „zona" se premešta prevodeći nove delove tkiva bo-
lesnika u četvorodimenzionalno stanje dok se tkiva koja izlaze
iz dejstva „zone" obratnim skokom vraćaju u trodimenzionalno
stanje. Taj proces - prelazak materije iz trodimenzionalnog sve-
ta u četvorodimenzionalni i obrnuto - može da se dogodi, još
jednom ponavljam, trenutno: sve što se nalazi u zoni oko ruke
iscelitelja - bilo koja materija koja dopadne u tu zonu - sme-
sta prelazi u četvorodimenzionalni svet, a čim počne da izlazi iz
zone (kada, na primer, iscelitelj podigne ruku), odmah se vraća
nazad u trodimenzionalni svet.
Naravno, sumnjam da se svi ti trenutni prelasci iz jed-
nog sveta u drugi nalaze pod svesnom kontrolom iscelitelja;
štaviše, poznato je da iscelitelj gotovo isključuje svoju svest.
Nekakav Bogom stvoreni mehanizam, koji „čuči" u podsvesti,
rukovodi tim procesom, pa ili pojačava ili smanjuje „punjenje
zone" Energijom Oslobođenog Vremena. O koliko se još tajni
krije u na prvi pogled banalnom pojmu - Vreme!
Setio sam se da iscelitelj tokom „lečenja" vadi rukom iz te-
la čoveka nekakvo „meso" - komad tkiva pokriven sukrvicom.
Sta je to?
Razmišljajući o toj temi, sasvim mi je bilo jasno da je to „meso"
agens koji stvara bolest, koji iscelitelj primećuje u telu bolesnika i
vadi ga odatle. Moglo se pretpostaviti da iscelitelj „vidi" te delove
koji tvore bolest upravo u četvrtoj dimenziji, gde su oni, verovat-
364
Milarepina pećina
"365
U PREDELIMA ŠAMBALE
Fajl regeneracije
Slušajući uobičajenu prepirku među drugovima, ponovo sam se
zadubio u misli. Mislio sam i mislio o mogućnosti fantastično
brzog zarastanj a tkiva na mestu oštećenj a i smes ta, neočekivano
i za samog sebe, došao do zapanjujućeg zaključka. Opet sam se
pridigao sa klupe i sebi... samom sebi... rekao:
- Osobina sveta četvrte dimenzije je mogućnost momental-
nog zarastanja tkiva!
U tom trenutku sam se setio bajki i fantastičnih filmova u
kojima rane vanzemaljaca, vampira i drugih ličnosti trenutno,
pred očima, zarastaju.
Ali, kao lekar sam znao da je mehanizam zarastanja rane
veoma komplikovan. Staviše, taj proces je relativno dugačak:
neophodno je da se u rani pojave gradivne ćelije, kako bi se one
preobrazile u druge ćelije, kako bi te druge ćelije počele da se
dele, stvarajući sebi slične, neophodno je da „fabrika kolagena"
- fibroblasti - počne da proizvodi kolagen, kako bi taj kolagen
počeo da se povezuje u snopove vlakana i tako dalje.
- Da li se u tom paralelnom četvorodimenzionalnom svetu
proces regeneracije može odigrati trenutno - mislio sam ja.
366
Milarepina pećina
"367
U PREDELIMA ŠAMBALE
368
Milarepina pećina
"369
U PREDELIMA ŠAMBALE
"371
U PREDELIMA ŠAMBALE
372
Milarepina pećina
374
Milarepina pećina
- Hvala ti Bože!
Hrapavi glas Rafaela Jusupova prekinuo je mi je misli.
- Šefe, shvatio sam zašto se Seliverstov vrti više od svih. On,
da izvineš, ima problema sa stolicom.
- A kod Vas je, Rafaele Gajazoviču, stolica normalna? -
odvratio je Seliverstov.
- Da, meni je stolica uvek normalna.
-1 ja sedim na dobroj stolici - odgovorio je Seliverstov.
Izašli smo iz manastira.
- On je dugo razmišljao — rekao je monah, pokazavši na me-
ne. - To je dobro.
A potom nam je monah ispričao poznatu legendu o borbi jogija
Milarepe i jogija Bonpoa, kada su se oni, pošto su se popeli na vrh
svetog Kajlaša, tamo borili, razorivši severnu stranu te planine.
- Milarepa je pogrešio što se borio sa Bonpo jogijem - rekao
je on. - Tu grešku mu nisu oprostili i nisu ga pustili kroz Vrata
u Šambalu i u Carstvo Mrtvih, jer su mu izbrisali iz pamćenja
svetu mantru. I zato je Milarepa počeo da pravi novi ulaz... ta-
mo gde su Večni Život i Sreća... u Carstvo Mrtvih.
Pravo na grešku
Oborio sam pogled i pomislio o pravu čoveka na grešku. Se-
tio sam se jedne devojke koju su roditelji u tolikoj meri pazili,
bojeći se da već odraslo dete ne načini neku grešku, da se ona
na kraju pobunila. Ona je htela da greši. Sanjala je o tome da
greši. U detalje mi je ispričala sledeće:
- Udarala sam se do besvesti! Lomila suđe! Bacala sve što mi
dopadne ruku! Mačka je pobegla u ćošak! Roditelji izbečili oči!
Vičem im - šta radite sa mnom, kao da sam vezana vreća! Od
grešaka me čuvate? A vi sami, niste nikad grešili? Svoju mu-
drost ste stekli pomoću grešaka. A ja hoću i hoću i hoću... da
dobijem svoje packe i da se na njima učim životu, a ne da živim
po vašim naredbama, kao krpa! Hoćete da me pretvorite u kr-
"375
U PREDELIMA ŠAMBALE
376
Milarepina pećina
"377
U PREDELIMA ŠAMBALE
378
Milarepina pećina
"381
U PREDELIMA ŠAMBALE
382
Milarepina pećina
"383
U PREDELIMA ŠAMBALE
384
Milarepina pećina
"385
U PREDELIMA ŠAMBALE
386
Milarepina pećina
"387
U PREDELIMA ŠAMBALE
388
Milarepina pećina
"389
U PREDELIMA ŠAMBALE
390
Milarepina pećina
"391
U PREDELIMA ŠAMBALE
- Nikada.
- Ne verujem.
- Zašto?
- Zato što, ako biste Vi Rafaele Gajazoviču, pogledali
svoje „to", videli biste u njemu nesvarenu hranu - na primer
šargarepu.
- Uzgred, volim šargarepe.
-1... koristite je u ishrani samo da biste ukrasili „to"?
- Šta si se toga uhvatio?
- Probavni trakt nije cevovod - podiže kažiprst Seliverstov.
- U njemu se svaruje hrana...
- Vari - popravi ga Rafael Jusupov.
Slušajući ovu uobičajenu raspravu među drugovima, shvatio
sam da nijedan od njih nije rob želuca; da jesu, ne bi ih sudbi-
na dovela na daleki Tibet i ne bi ih mučila tolikim lišavanjima.
Štaviše, ovde na Tibetu nam se baš i nije jelo, više nam je bilo
do uzbudljivih duhovnih stvari. Pa i Seliverstov se po mršavosti
brzo približavao Rafaelu Jusupovu.
Bol u želucu mi se malo smanjio. Podigao sam glavu, pogle-
dao monaha i upitao ga:
- Recite mi, monaše, da li Vi verujete da je ovu ploču i
šestougaoni m o n u m e n t čovek mogao da „iskleše rukama"?
- Naravno da verujem. Ljudi mogu da klešu ne samo
pojedinačne stene, nego i čitave planine... na primer, one - mo-
nah pokaza rukom.
„Isklesane planine"
Pogledah u pravcu u kome je pokazivao i videh da su planine na
suprotnoj strani zaista bile kao isklesane: duž njih su prolazile
nekakve horizontalne brazde, nalik na stepenike.
- Ovde ne možemo isključiti da je struktura ovih planina
slojevita, i da je erozija vetra formirala te grebene nalik na ste-
penike - začuo se glas Rafaela Jusupova.
392
Milarepina pećina
"393
U PREDELIMA ŠAMBALE
394
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dodu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 18
Sve piramide, piramide i piramide
395
U PREDELIMA ŠAMBALE
396
Sve piramide, piramide i piramide
397
U PREDELIMA ŠAMBALE
398
Sve piramide, piramide i piramide
I opet piramide...
Usput smo počeli da nailazimo na sve nove i nove piramide. Bilo
ih je mnogo. Savladavajući bol, zaustavljao bih se, fotografisao
i crtao. Shvatao sam da ne mogu da svu pažnju usredsredim na
crtanje, ali sam marljivo crtao, nastojeći da ne pridajem značaja
neprestanom bolu koji mi je dodijao. Ponekad bih precrtao loš
crtež i počinjao da uporno ponovo crtam, da bih nervozno pri-
metio da novi nije ništa bolji. Ovde, u okolini Mrtvih, nisam mo-
gao da prevaziđem samog sebe. Ali hteo sam... veoma.
399
U PREDELIMA ŠAMBALE
400
Sve piramide, piramide i piramide
401
U PREDELIMA ŠAMBALE
402
Sve piramide, piramide i piramide
403
U PREDELIMA ŠAMBALE
404
Sve piramide, piramide i piramide
405
U PREDELIMA ŠAMBALE
406
Sve piramide, piramide i piramide
407
U PREDELIMA ŠAMBALE
408
Sve piramide, piramide i piramide
Glupost
Dalje sam nastavio da razmišljam o glupostima koje tako često
činimo u životu, svaki put prigovarajući samom sebi: „Kakva
sam ja budala! Zašto sam tako uradio?" Ali, kako je meni iz-
gledalo, moj um uopšte nije odbacivao tu besmislenu misao o
dužici; moj um čak kao da je mazio tu glupost, pa je čak i gajio.
Čak mi je postalo prijatno što sam dopustio tako glupu misao,
a nisam je odagnao oholim odmahivanjem glavom.
- Gluposti! Gluposti! - čak sam coknuo usnama koračajući
napred.
Setio sam se kako sam u životu činio mnogo gluposti, veo-
ma mnogo... i svaki put kad bih učinio nešto glupo bih sasvim
pocrveneo, kao stidljiva devojčica, zato što ja uopšte mogu da
činim nešto tako. Setio sam se da bi svaki put kad bih pocrveneo
zbog gluposti, u mojoj viziji iznikao gordi ,,men" (muškarac) sa
nedokučivim izrazom lica, koji nikada ne bi dopustio glupost, sa
izrazom lica koji bih ja tako voleo da imitiram. Ali, imitiranje mi
nije uspelo - gluposti bi me pretekle.
- Ma šta je ovo! - govorio sam dopuštajući sebi neku glupost
i crveneći pri tom.
409
U PREDELIMA ŠAMBALE
410
Sve piramide, piramide i piramide
411
U PREDELIMA ŠAMBALE
Opet piramide
I potom su opet počele da iskrsavaju piramide, drevne pirami-
de, koje je neko nekad, radi nečega, načinio.
Dve piramide (br. 87 i 88) veoma dobro su se videle. Jedna
od njih - viša - visoka oko 300m, imala je oštri piramidalni vrh i
dva široka stepenika. Druga piramida je bila triput niža od prve
i imala je jasno izražene stepenike i zarubljen vrh. Shvatio sam
da iza brega vire samo delovi tih piramidalnih konstrukcija, ali
nisam imao snage da se penjem na breg da bih ih razgledao.
Mršteći se od bola, nacrtao sam piramide. Ravil i ja smo sve
snimili. Iako je kamen na kome sam sedeo bio hladan, bio mi je
ugodan i prijatan. Nije mi se ustajalo ni išlo dalje.
- I mrtvi sede na kamenju - javila mi se misao. - Kako je
čudan osećaj - biti Mrtav! Nama Živima je nepojmljiv. I samo
oni ljudi koji umeju da meditiraju i u mislima ulaze u prostran-
stvo Sveta Misli, koji mi nazivamo Onim Svetom, i koji se tamo
pretvaraju u Coveka-Misao, mogu da znaju da je to kad neko
postane Čovek-Misao istinska sreća - viša i veća sreća, koju
daje Bog. O, kako je velika ta sreća - da se bude Čovek-Misao!
Kako su srećni jogiji koji se, budući da umeju da se oslobode
gravitacione i sličnih težina svoga tela, penju uvis zaboravivši
412
Piramidalne konstrukcije br. 87 i 88. Fotografija u originalu i
nakon kompjuterskog dodavanja kontura
413
U PREDELIMA ŠAMBALE
415
U PREDELIMA ŠAMBALE
416
Sve piramide, piramide i piramide
417
U PREDELIMA ŠAMBALE
Glava 19
Kula Šambale
419
U PREDELIMA ŠAMBALE
420
Kula Šambale
421
U PREDELIMA ŠAMBALE
- Na špajz.
- Špajz - Seliverstov je podigao kažiprst - miriše ustajalo.
Te nervozne damice su postale do te mere glupe da su počele
da smatraju modernim i mirise starinarnice... pa još i veš sa
mirisom đubriva. A ta damica je baš bila mlada, veoma mlada!
A mirisala je na đubrivo... rublje...
- I ostavio si je.
-Ostavio.
- Uzgred - primetio je Jusupov - muškarci puše zbog žena.
- A zašto?
- Kada muškarac nepušač sedi pored žene koja puši, on se
oseća kao slabić. Tek kad muškarac zapali, to osećanje nestaje.
- Vi to po sebi znate, je li, Rafaele Gajazoviču?
- Pa... aroma cigare, koju prima subkorteks, pobuđuje mno-
ge centre, a među njima i... Osim toga, ublažuje se i neprijatna
blizina žene koja puši i koja miriše na...
- Đubrivo?
- Žene ne puše jeftine cigare!
- U potaji, da...
Nastao je minut tišine. Osećalo se da su drugovi iscrpli tu
temu.
A visoko nad nama na nebu je svetlucala piramida svetog
Kajlaša, koji su Tibetanci nazivali Kulom Šambale.
- Hajde da još po jednu zdimimo! - začuo se glas
Seliverstova.
- Mislite, zapalimo? - upita Jusupov.
- Da.
- Samo Vas molim, Sergeju Anatoleviču, da izduvavate dim
malo prefinjenije!
- Ovde je vazduh razređen!
- Pa šta?
- Treba izduvati dim jače. U Ufi ću manje duvati, tamo ima
dosta vazduha.
422
Kula Šambale
Sveta Kula
Nastavio sam da posmatram sveti Kajlaš. Osećao sam da se
moja podsvest silno raduje pri samom pogledu na tu najsvetiju
(ne bojim se te reči!) piramidu - pa ona me je i dovela ovamo.
Ali mi je moja podsvest stalno iznova pokazivala da ta divovska
piramida nije bila sagrađena za nas - zemne telesne ljude - ona
je bila sagrađena za... za... O, kako malo sam tada znao! Nisam
mogao ni da zamislim da će se uskoro u mom rečniku pojaviti
reč „Novi Čovek".
Ležao sam i razmišljao da je tu divovsku piramidu verovatno
sagradila Šambala - raznoliko društvo Najboljih od Najboljih,
koji žive po pravim Božijim zakonima i koji, pored toga, čuvaju
sve ostale oblike zemnog života, uključujući i naš, i da je to
društvo stub života na Zemlji. Zbog nečega im je bila potrebna
ta... Kula Šambale.
Pogledao sam na vrh Kajlaša i setio se da je „stariji čovek"
pećine Harati govorio da se tamo, na vrhu, nalazi treći ulaz u
podzemlje Kajlaša i da niko nema pravo da se popne na taj vrh,
da tamo mogu da borave samo Bogovi.
Kula Šambale
423
U PREDELIMA ŠAMBALE
Neobjašnjivo
Gledao sam i gledao kulu Šambale. Opčinjeno sam gledao... Već
sam shvatao da je svet znatno složeniji nego što mislimo. Ali,
čudilo me je to što ljudi zbog nečega smatraju svet u kome živimo
prostim i pojmljivim. Ljudi ne razmišljaju o paralalnim svetovi-
ma, ne razmišljaju o Sambali, ne razmišljaju o podzemnom sve-
tu i mnogim drugim, već se odnose prema svojoj životnoj sredini
kao domaća mačka koja smatra da je stan u kome dna živi čitav
svet, pri čemu ona sama oseća da je jedini punopravni vlasnik, a
424
Kula Šambale
425
U PREDELIMA ŠAMBALE
Radoznalost
Gledao sam i gledao sveti Kajlaš - Kulu Šambale. Bukvalno sam
ga svrdlao pogledom. Uporno. Naravno, hteo sam da shvatim
njegovu namenu. Ali nisam shvatao. Nimalo nisam shvatao! Iako
sam hteo, jako hteo. U poređenju sa Kulom Šambale, ja sam bio
mali, ništavan... Ali, bio sam čovek. I kao čovek, naravno, imao
sam radoznalost koju sam, prirodno, hteo da zadovoljim. Grad
426
Kula Šambale
427
U PREDELIMA ŠAMBALE
428
Kula Šambale
Gen Života?
A suština te misli je bila sledeća: da je Kajlaš (ili Kula Šambale)
pre svega matrica na osnovu koje se pravio Gen Života.
- Gen Života! Gen Života! - počeo sam da jedno za drugim
ponavljam u sebi.
Kao naučnik-lekar, dobro sam znao da svaka ćelija čoveka,
kao i drugih živih organizama, ima u svom genetskom aparatu
takozvani gen apoptoze (ili gen koji programira smrt ćelije, odno-
sno Gen Samoubistva, ili Gen Smrti) i antiapoptotički gen (Gen
Života). Ako proradi Gen Smrti (apoptoze) tada u ćeliji počinje fa-
talno odbrojavanje vremena koje dovodi do njene smrti. Ako pro-
429
U PREDELIMA ŠAMBALE
430
Kula Šambale
432
Kula Šambale
- Da,.zašto?
- Pa ništa.
- Stečeni oblik gluposti potiče od piva, to hoćeš da kažeš?
- Seliverstov u nedoumici pogleda Jusupova.
- Ne uvek. 1
433
u PREDELIMA ŠAMBALE
434
Kula Šambale
8 Po meni, Vasiona Oslobođenog Vremena se razlikuje od obične Vasione; ona se nalazi van
prostora. Svi mi ćemo jednom dospeti tamo i upoznati j e .
435
U PREDELIMA ŠAMBALE
436
Kula Šambale
437
U PREDELIMA ŠAMBALE
438
Kula Šambale
439
U PREDELIMA ŠAMBALE
440
Kula Šambale
441
U PREDELIMA ŠAMBALE
442
Kula Šambale
443
U PREDELIMA ŠAMBALE
444
Kula Šambale
445
U PREDELIMA ŠAMBALE
446
Kula Šambale
- Nisam, idem.
- Ne, recite. Jeste li se umorili?
- Pomalo...
- Moja baka je govorila - „odmoriću se kad umrem".
- Čemu to?
- Eto tako...
- Niste to, Sergeju Anetoleviču, džabe rekli. Je li tako?
- Ma ne, prosto sam rekao.
- Imali ste u vidu nešto određeno?
- Ne, nisam imao. Rekao sam i to je sve.
- Pa dobro onda. Jer može se i nabaksuzirati!
Kazaljka kompasa me je povela po tibetskoj visoravni. Grad Bo-
gova, u čijem je središtu stojala Kula Šambale, udaljavao se od nas.
- Uskoro ćemo se domoći civilizacije. Tamo će nas sresti „civilizo-
vani" ljudi, kojima ćemo početi da dokazujemo da Grad Bogova zai-
sta postoji i da... i da su se tamo, u davnoj prošlosti, dešavale stvari
kojima nema premca u istoriji čovečanstva i da... i da... naši koreni
potiču sa Tibeta, gde... gde... - počele su da mi se kovitlaju misli,
kao da su htele da pre vremena stave tačku na ovu ekspediciju.
Ljubav i posedovanje
Opet sam se setio učesnika u „zlatnoj groznici", koji šminkaju
sižee svog života, i ja sam smesta shvatio da i oni, budući da su
Božija stvorenja, hoće ono glavno - ljubav; ali zbog svoje duhov-
ne nerazvijenosti ne znaju šta je to ljubav. Iz gluposti oni mešaju
ljubav kao takvu sa željom da svi do jednog vole samo njih, je-
dine. Onima koji slikaju „zlatne sižee" to ne uspeva uvek, jer je
romantičnih budala veoma malo u životu. I svaka romantična
budala, koja je u stanju da se zaljubi u „siže", vredna je zlata.
Eh, kada bi se većina ljudi sastojala od romantičnih budala! Je-
dan po jedan bi se zaljubljivali u „zlatne" i one bi postale kraljice
- Kraljice Ljubavi! Eto u čemu je sreća!
447
TT PREDELIMA ŠAMBALE
Kraljica Ljubavi
448
Kula Šambale
449
U PREDELIMA ŠAMBALE
450
Kula Šambale
451
U PREDELIMA ŠAMBALE
452
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 20
Ka Mestu Gladnoga Đavola
453
U PREDELIMA ŠAMBALE
Jutarnje misli
A ujutru, kada sam se začudo probudio rano, naprosto sam
ležao u šatoru sa savršeno jasnim mislima. Setio sam se priča
lama, a pre svega lame Ketsuna Zangpoa, Bonpo Lame i mo-
naha Tlenurpua o Mestu Gladnog Đavola, kuda sam danas na-
meravao da pođem.
454
Ka Mestu Gladnoga Đavola
455
U PREDELIMA ŠAMBALE
456
Ka Mestu Gladnoga Đavola
457
u PREDELIMA ŠAMBALE
Razgovor sa monahomTlenurpuom
Kada smo doručkovali, prišao sam vodiču Tatuu i počeo da ga
nagovaram da mi obezbedi tajni sastanak sa monahom Tlenur-
puom, bez dozvole „vodiča" Lan Vin Jea, koji je trebalo da nas
čeka tamo u manastiru Ču Gompa.
- Ne, ne ne! - povikao je vodič Tatu. - To se ne sme raditi!
Lan Vin Je sve vidi. Od njega je teško sakriti se! Bolje porazgo-
varati sa Lan Vin Jeom.
Sa Tatuom i Ravilom nevoljno sam pošao po ravnom polju
ka manastiru Ču Gompa.
Lan Vin Je nas je prvi dočekao. Njegovo istočnjačko lice nije
pokazivalo nikakva osećanja. Uloživši svu svoju psihičku ener-
giju u pogled, zamolio sam ga da nam dozvoli da porazgova-
ramo sa monahom Tlenurpuom. Na moje čuđenje, Lan Vin Je
458
Ka Mestu Gladnoga Đavola
459
U PREDELIMA ŠAMBALE
460
Ka Mestu Gladnoga Đavola
461
U PREDELIMA ŠAMBALE
462
Ka Mestu Gladnoga Đavola
464
Ka Mestu Gladnoga Đavola
- Pa dobro onda.
- Okamenjene ljude ponekad nazivamo statuama, iako to
nije ispravno - dodao je monah. - Uzgred, svaka od tih statua
ima svoje ime.
- Znate li ta imena?
- Da, da... - počeo je da se priseća monah. - Pišite!
Dohvatio sam notes i počeo da pišem sledeće:
1. Pema-Samboa
2. Soge-Torče-Can
3. Pema-Kjalbao
4. Sango-Tango
5. Londen-Cazi
6. Čangi-Sangi
7. Torče-Toli
8. Pema-Džungni
Monah me je pobedonosno pogledao.
- Interesantno? - upitao je.
- Naravno - odgovorio sam. - A šta ta imena znače?
- Ona znače razna ispoljavanja jednog čoveka.
- Šta to znači?
- Pa... čovek se ispoljava na razne načine - zbunjeno me po-
gleda monah.
- U čemu se to ispoljava?
- Kako u čemu? Pa u telu. U čemu bi drugom?
- Nisam shvatio. Šta to znači - da se jedan te isti čovek oka-
menio osam puta? - začudio sam se.
- Da, okamenio se osam puta i svaki put je za sobom ostavio
statuu - bez ikakvog oklevanja odgovori monah.
- To je nemoguće!
- Kako je nemoguće? - iskreno se začudio monah. - To se
dešava.
- Kako ja razumem, ako je čovek ušao u stanje samadija, nje-
govo telo može da se mineralizuje, odnosno okameni, u nepovolj-
465
U PREDE LIM A ŠAMBALE
466
Ka Mestu Gladnoga Đavola
467
U PREDE LIM A ŠAMBALE
468
Ka Mestu Gladnoga Đavola
469
U PREDELIMA ŠAMBALE
470
Ka Mestu Gladnoga Đavola
471
U PREDELIMA ŠAMBALE
472
Ka Mestu Gladnoga Đavola
473
U PREDE LIM A ŠAMBALE
474
Ka Mestu Gladnoga Đavola
475
U PREDE LIM A ŠAMBALE
476
Ka Mestu Gladnoga Đavola
477
U PREDE LIM A ŠAMBALE
478
Ka Mestu Gladnoga Đavola
- Da, tamo.
- Hvala Vam dragi monaše!
Pošli smo.
- Nemojte da se zaprljate! - povikao je monah za nama.
Koračajući u pravcu našeg logora zajedno sa Tatuom i Lan Vin
Jeom, razmišljao sam o peripetijama svoje sudbine, koja me je
načinila očnim hirurgom, a potom me je povela do mesta gde se
bajke prepliću sa zbiljom. A evo i sada me je sudbina vodila ka Me-
stu Gladnog Đavola, koje ovde na Tibetu svi nazivaju začaranim.
U logoru sam nalio malo alkohola Lan Vin Jeu i Tatuu. Kuc-
nuli smo se i ispili.
- Sutra ćete poći zajedno sa mnom do Mesta Gladnog Đavola
- rekao sam im zapovednim tonom.
- Ne, ne! Neću ići! - smesta je povikao Lan Vin Je.
- A što? - upitao sam podbočivši se.
- Nemamo dovoljno benzina!
- Ma kako da ne! Benzina imamo duple zalihe. Za nama ide
ceo kamion i vozi nekoliko kanti sa gorivom - odvratio sam.
- Ne, neće biti dovoljno benzina! - ponovo je povikao Lan
Vin Je.
- Dosta gluposti! - udario sam se; pesnicom po kolenu.
Lan Vin je ja zaćutao i oborio pogled. Tatu se nagnuo prema
meni i rekao mi na uvo:
- On se plaši da pođe tamo. Misli da će tamo sigurno umre-
ti. Svašta su mu napričali o tom strašnom mestu. Gospodine,
treba da to shvatite! Strah je strah!
- A što lupa gluposti? - nastavio sam da se ljutim.
- Oprostite mu - opet je promrmljao Tatu.
- Tatu, ja ću poći tamo sam! Samo hoću da me dovezete
blizu. Objasni tom kukavici!
Tatu je preveo.
- Ne, ne! - opet je povikao Lan Vin Je. - Nećemo imati do-
voljno benzina!
479
U PREDE LIM A ŠAMBALE
480
Ka Mestu Gladnoga Đavola
Lan Vin Je je i dalje držao čašu. Nalio sam još, sebi i Tatuu.
Prvi sam ispio. Za mnom je ispio Tatu a potom... i Lan Vin je.
Onda smo jeli kineske supe. Bile su ukusne.
Noću sam lepo spavao. Želudac me nije boleo.
482
Ka Mestu Gladnoga Đavola
483
U PREDELIMA ŠAMBALE
484
Ka Mestu Gladnoga Đavola
485
U PREDE LIM A ŠAMBALE
486
Ka Mestu Gladnoga Đavola
487
U PREDELIMA ŠAMBALE
488
Ka Mestu Gladnoga Đavola
489
U PREDE LIM A ŠAMBALE
490
Ka Mestu Gladnoga Đavola
Voda
491
U PREDE LIM A ŠAMBALE
492
Ka Mestu Gladnoga Đavola
493
U PREDE LIM A ŠAMBALE
494
Ka Mestu Gladnoga Đavola
- Grad Bogova - to je
Grad Života!
Još nisam shvatao smi-
sao tih reči. Trebalo je da
prođu godine da bi taj smi-
sao sa odjekom ušao u
moju dušu izazvavši u njoj
najdublje ushićenje velikim
umom Sambale i... naravno,
Tvorca.
- A po programima, zapi-
sanim u osam fragmenata
kamena Santamani, građen
je legendarni tibetski Va-
vilon - kolevka zemaljskog
čovečanstva - opet sam
prošaptao. - Ali, zašto je Dugački period poslepotopskog
tih kamenih programa bilo rađanja čovečanstva je Šambala
osam, a ne jedan? Zašto se podelila na osam etapa, čiji su
nije smelo sve staviti u jedan programi bili zapisani u osam
kameni program? Tehničke kamenih fajlova. Kako bi se jedan
mogućnosti su to, verovat- program ispunio, pojavljivao
no, dopuštale. bi se „onaj čovek" i sakrivao
Zamislio sam se. realizovani kameni fajl u svom
- Evo u čemu je stvar! Evo okamenjenom telu. To se ponovilo
u čemu je stvar!. - gotovo osam puta
sam viknuo - Period formi-
ranja (ili adaptacije na zemaljski život) kloniranog poslepo-
topskog čoveka trajao je veoma dugo. I očigledno je Šambala
razdelila taj dugi period na osam etapa, a program svake od njih
bio je ugrađen u zasebni kameni fajl. Čim se program prve od
osam etapa upotpunio, pojavljivao se... onaj isti čovek, uzimao
već upotrebljeni program u obliku komada kamena Santamani
495
u predelima ŠAMBALE
496
Ka Mestu Gladnoga Đavola
497
U PREDE LIM A ŠAMBALE
498
Ka Mestu Gladnoga Đavola
499
U PREDELIMA ŠAMBALE
500
Ka Mestu Gladnoga Đavola
501
U PREDE LIM A ŠAMBALE
502
Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dođu - da vide.
Dava Teniing, šerpas
Glava 21
Kod kuće
503
U PREDE LIM A ŠAMBALE
504
Kod kuće
505
U PREDE LIM A ŠAMBALE
506
Kod kuće
507
U PREDE LIM A ŠAMBALE
Valcer života
508
Kod kuće
Ali, shvatio sam da je Bog odlučio da nas načini takvima; jer zli
ljudi, kojih ima veoma mnogo, nemaju prava da žive previše
dugo i moraju da se pročiste na Onom Svetu. Samo... ti zli lju-
di povlače na pučinu smrti i druge - dobre - koji, isto kao i
zli, moraju da osede, i vrteći se u valceru života, da se sećaju
onih godina kada je vladala mladalačka ljubav, da bi, možda u
novom životu, kad stanu pred nekog čoveka u novom obliku,
smesta osetili da im je on po nečemu... po nečemu drag i bli-
zak, ne shvatajući da je taj koji stoji pred njima njihova ljubav
- ljubav tog života.
509
U PREDE LIM A ŠAMBALE
510
Kod kuće
511
u PREDELIMA ŠAMBALE
512
Kod kuće
513
U PREDE LIM A ŠAMBALE
514
Kod kuće
515
u PREDELIMA ŠAMBALB
516
Kod kuće
517
U PREDE LIM A ŠAMBALE
518
Kod kuće
519
U PREDE LIM A ŠAMBALE
520
Kod kuće
521
U PREDE LIM A ŠAMBALE
522
Kod kuće
523
u PREDELIMA ŠAMBALE
524
Kod kuće
525
Epilog
527