BACKGROUND

Položaj kategorija osoba sa invaliditetom u BiH se može, svakako, referisati na opšte

stanje u državi, gdje marginalizovane grupe teško dolaze u poziciju da se njihov glas i njihovi
zahtjevi uopšte čuju, a da ne govorimo o inkluziji u realnom i potpunom obliku.

Inkluzija se kod nas svodi, prije svega, na omogućavanje školovanja djece sa

invaliditetom, dok se oko zapošljavanja i potpune integracije u društvo još zaista mnogo mora
učiniti. U tranzicijskom periodu razvoja u kojem se BiH još uvijek nalazi neophodan je
zaokret ka onim elementarnim činiocima koji će omogućiti svima da normalnije žive, pa tako
i osobama sa invaliditetom.

Brojni su problemi sa kojima se danas osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini

danas sreću. Od egzistencijalnih i opšte društvenih, pa do specifičnih, koji se isključivo tiču
ove grupe stanovništva. Ti specifični problemi se reflektuju direktno na odnos društva prema
osobama sa invaliditetom. Neki od tih problema su: arhitektonske barijere sa kojima se OSI
susreću, nedovoljna materjalna pomoć države, ali i predrasude o sposobnostima i
mogućnostima ovih ljudi. U ovakvoj konstelaciji stvari, OSI se, svjesno ili nesvjesno,
marginalizuju u nekim ključnim društvenim procesima. To, svakako , mora da utiče i na same
osobe sa invaliditetom, koje se osjećaju isključenima i nesposobnima da doprinesu društvu i
zajednici u kojoj žive.

U ovoj situaciji mediji igraju ključnu ulogu. Oni, naime, mogu da doprinesu
mijenjanju svijesti i poboljšanju položaja. Međutim, osnovni problem leži u činjenici da
mediji jako malo pažnje posvećuju osobama sa invaliditetom i njihovoj problematici. A i ako
se izvještava o njima, ne govore iz perspektive mogućnosti, već iz perspektive stanja socijalne
potrebe, te tako indirektno utiču na stvaranje predrasuda i pogrešnih stavova o osobama sa
invaliditetom.

Niti jedna medijska kuća u BiH nema emisiju posvećenu isključivo osobama sa
invaliditetom (ako izuzmemo kategoriju RVI), koja bi im omogućila veće učešće u
medijskom prostoru, a, samim tim, i u društvenim tokovima i procesima odlučivanja.
Regionalne zemlje Srbija i Hrvatska su otišle nekoliko koraka dalje od BiH po ovom pitanju,
te u ovim zemljama postoje medijske kuće koje ustupaju jedan dio svog programa pričama
osoba sa invaliditetom. Tu, prije svih mislimo na Studio B u Srbiji i Vinkovačku TV u
Hrvatskoj.

Stoga smatramo da je neophodno da se i u BiH napravi sličan projekat koji će

omogućiti da se artikulišu pozitivni primjeri životne borbe osoba sa invaliditetom, te da se, na
taj način pokažu mogućnosti i razvijaju potencijali svih mladih sa invaliditetom u BiH, da bi
se oni u budućnosti mogli razviti u potpuno ravnopravne članove društva. Sa druge strane,
psihološki uticaj na razbijanje predrasuda o osobama sa invaliditetom čini još jedan od bitnih
elemenata ovakvog projekta, te njegov uticaj i na same osobe sa invaliditetom, tj. na njihovo
prihvatanje neophodnosti životne borbe postaje ogroman.
 Ovakvi primjeri iz života treba da pokažu suprotnu sliku od one koja je danas opšte
prihvaćena, te da društvu u cjelini pokažu ne ono koliko osobe sa invaliditetom nisu sposobne
za neke stvari, već koliko, ustvari, potencijala i mogućnosti one u sebi nose da društvo
naprave boljim, a svima nama da daju onu elementarnu životnu energiju koja želi da stvara i
gradi jedan sređeniji i bolji svijet jednakosti.